Sveučilište u Zadru

Odjel za psihologiju

Preddiplomski studij psihologije

Luka Oštrić

Povezanost osobina ličnosti s preferiranim osobinama

ličnosti drugih ljudi

Završni rad

Mentor: prof. dr. sc. Zvjezdan Penezić

Zadar, 2014.

Sadržaj

Uvod ………………………………………………………………………………….….…1

Cilj …………………………………………………………………………………….……8

Hipoteze ……………………………………………………………………………………8

Problemi ……………………………………………………………………………………9

Metoda ……………………………………………………………………………………..9

Rezultati …………………………….……………………………………………………..10

Rasprava ………………………………………………………………………………..…20

Zaključak ………………………………………………………………………………….26

Literatura ………………………………………………………………………….………26

Sažetak

Povezanost osobina ličnosti s preferiranim osobinama ličnosti drugih ljudi

Osim široko prihvaćenog petofaktorskog modela ličnosti, prisutni su i drugi, poput

HEXACO modela koji koristi 6 dimenzija ličnosti: iskrenost-poniznost, emocionalnost,

ekstraverziju, ugodnost, savjesnost i otvorenost ka iskustvima. Jedan od načina na koji je

ličnost u interakciji sa socijalnom okolinom je selekcija, koja ističe važnost osobina

ličnosti u odluci o ulaženju ili ostajanju u interpersonalnim situacijama, te u odabiru ljudi s

kojima će se stupiti ili ostati u interakciji. U ovom istraživanju se, u skladu sa teorijom

privlačenja sličnosti, prema kojoj ljude privlače osobe koje posjeduju karakteristike slične

njima, ispitivala povezanost između osobina ličnosti ljudi i njihovih procjena ličnosti

idealne osobe. Rezultati ukazuju na to da postoje povezanosti između osobina ličnosti

pojedinaca i procjena osobina ličnosti idealne osobe, dakle da ispitanici smatraju da

idealna osoba posjeduje karakteristike slične njima, odnosno da preferiraju pojedince sa

sličnim karakteristikama ličnosti, i na 6 glavnih dimenzija, ali i na većini pod-faceta tih

dimenzija. Pri ispitivanju ovih istih povezanosti na 6 dimenzija i 24-pod-facete ličnosti,

ispostavilo se da su one prisutne na dimenzijama iskrenost-poniznost, ekstraverzija,

ugodnost i otvorenost ka iskustvima i kod ispitanika od 25 godina i starijih, dakle ne na

svim dimenzijama. Bilo je manje povezanosti na razini pod-faceta. Moguće je da je kod

starije grupe ispitanika prisutna manja potreba za potvrđivanjem svoje jedinstvenosti u

interpersonalnim odnosima.

Ključne riječi: HEXACO model, teorija privlačenja sličnosti, dimenzije ličnosti

Abstract

The connection between personality traits and prefered personality traits of other people

Besides the widely accepted five-factor model of personality, there are others like

the HEXACO model that uses 6 personality traites: honesty-humility, emotionality,

extraversion, agreeableness, conscientiousness and openness to experience. Selection is

one of the ways in which personality can interact with the social environment. It relates to

how personality traits affect s persons decisions about getting into and staying in some

interpersonal situations and persons choice of people to interact with and with whom to

stay in interaction. The similarity theory of attraction, which claims that people are

attracted to others who have similar qualities like themselves, was used in this research that

examined the correlations between personality traits of people and their assessment of

personality of an ideal person. Results indicate that there are correlations between

personality traits and assesment of personality traits of and ideal person, which means that

participants consider that an ideal person posseses the characteristics of personality similar

to them. In short, participants prefer people with similar personality traits, in 6 main

personality traits, and in most of sub-facets. When the data were analised for participants

over 25 years, the results showed that there are connections between dimensions: honesty-

humility, extraversions, agreeableness and openess to experience, and there were fewer

correlations between sub-facets of those dimensions. It is thus possible that the older group

of participants do not have necessity to confirm their uniqueness in interpersonal relations.

Key words: HEXACO model, similarity theory of attraction, personality traits

1

Uvod

Pojam ličnosti je često korišten, i u psihologiji i izvan nje (Petz, 2005), no problem

njegovog definiranja kao psihologijskog konstrukta postoji još od početaka, odnosno od

prvih udžbenika iz psihologije ličnosti (Larsen i Buss, 2007). Ličnost mnogi smatraju

najvažnijim dijelom psihologije, zbog njegove izuzetne važnosti za razumijevanje

čovjekove prirode i njegova psihičkog života. Unatoč tome, nema definicije ličnosti koja je

opće prihvaćena (Petz, 2005), jer je teško naći definiciju koja je toliko sveobuhvatna da

uključuje unutrašnje karakteristike, socijalne efekte, kvalitete uma, tjelesne karakteristike,

odnose s drugima i unutrašnje ciljeve (Larsen i Buss, 2007). Mogu se izdvojiti neka

zajednička i prihvaćena značenja pojma ličnosti, a to su da ličnost znači sveobuhvatnu

cjelinu, integraciju osobina pojedinca u relativno stabilnu i jedinstvenu organizaciju koja

determinira njegovu aktivnost u promjenljivoj okolini, oblikuje se i mijenja pod utjecajem

te aktivnosti (Petz, 2005). Sukladno tome, može se u obzir uzeti jedna definicija koja

obuhvaća bitne elemente ličnosti: ''Ličnost je skup psihičkih osobina i mehanizama unutar

pojedinca koji su organizirani i relativno trajni, te utječu na interakcije i adaptacije

pojedinca na intrapsihičku, fizičku i socijalnu okolinu'' (Larsen i Buss, 2007, str. 4).

Pri proučavanju ličnosti može se usmjeriti na analizu ljudske prirode, te na analizu

individualnih i grupnih razlika (Larsen i Buss, 2007). Velike teorije ličnosti uvelike se

oslanjaju na analizu ljudske prirode, a primjer takve teorije je psihoanalitički pristup

ličnosti, koja je razvoj ličnosti tumačila kroz stadije psihoseksualnog razvoja, te skupa s

razvojem seksualnosti opisivala i razvoj ličnosti (John, Robins i Pervin, 2008). Odmak od

tih velikih teorija ličnosti napravila su suvremena istraživanja ličnosti, koja se pak

usmjeravaju na individualne, odnosno grupne razlike (Larsen i Buss, 2007). Također,

razvoj u psihologiji ličnosti predlaže da se pojedince može okarakterizirati u terminima

trajnih dispozicijskih kvaliteta po kojima se pojedinci međusobno razlikuju (Hogan, 1991).

Predloženo je desetak načina organizacije tih crta, odnosno taksonomija, no valjalo bi

izdvojiti one sa solidnim empirijskim i teorijskim opravdanjem (Larsen i Buss, 2007).

Cattelova taksonomija je nastala tako što je on u svom pokušaju otkrivanja i

mjerenja osnovnih sastavnica ličnosti otkrivao brojne faktore, te je razvio sustav od 16

faktora ličnosti, iako je koristio i skup od 35 klastera osobina ličnosti. Ti faktori su

sljedeći: (A) interpersonalna toplina, (B) inteligencija, (C) emocionalna stabilnost, (E)

dominantnost, (F) impulzivnost, (G) konformizam, (H) hrabrost, (I) osjetljivost, (L)

2

sumnjičavost, (M) maštovitost, (N) prepredenost, (O) nesigurnost, (Q1) radikalizam, (Q2)

samodostatnost, (Q3) samodisciplina, i (Q4) anksioznost. Kritike koje su upućene ovom

modelu su uglavnom, uz to što neki istraživači nisu replicirali ovih 16 faktora, vezane

upravo za velik broj faktora. Naime, smatra se da je za obuhvaćanje važnih individualnih

razlika dovoljan manji broj faktora (Larsen i Buss, 2007).

Eysenckov hijerarhijski model ličnosti ima najčvršće utemeljenje u biologiji, te je

on crte ličnosti smatrao nasljednim u velikoj mjeri, odnosno smatrao je da imaju

psihofiziološko utemeljenje. Crte koje je on u svom modelu izdvojio su ekstraverzija

naspram introverziji (E), neuroticizam naspram emocionalnoj stabilnosti (N) i psihoticizam

(P). Svaka od ovih dimenzija smatrana je dimenzijom na vrhu hijerarhije, te svaka od

takozvanih super-crta sadrži velik broj užih crta ili dimenzija. Ispod ovih užih crta nalazi se

treća razina modela, a to su habitualne reakcije ili navike. Zbog toga se njegov model

naziva hijerarhijskim modelom ličnosti (Larsen i Buss, 2007). Model je također značajan

zbog prve dvije crte ličnosti, koje dijeli sa petofaktorskim modelom: ekstraverzije i

neuroticizma.

Ukratko, ekstraverte, odnosno ljude koji postižu visoke rezultate na dimenziji

ekstraverzije, karakteriziraju interpersonalne osobine, poput socijabilnosti, topline i

asertivnosti, ali i osobine temperamenta, poput aktivnosti, traženja uzbuđenja i pozitivne

emocionalnosti (Lebedina Manzoni, 2007), poput entuzijazma (Ashton i Lee, 2007). Neki

autori (Lucas i sur, 2000) ističu da glavni element ekstraverzije nije sklonost za socijalnom

interakcijom, već konstrukt osjetljivosti za nagrade. Ashton, Lee i Paunonen (2002),

prihvaćaju prvu postavku, dakle da glavni element ekstraverzije nije sklonost za

socijalnom interakcijom, te da je umjesto osjetljivosti za nagrade glavni element socijalna

pažnja. Uistinu, ekstraverti se vole zabavljati, preuzimaju vodstvo, te imaju veći utjecaj na

svoju socijalnu okolinu. Također, obično su sretniji, no valja naglasiti da oni vole brzo

voziti, slušaju glazbu za vrijeme vožnje, te sudjeluju u više automobilskih nesreća (Larsen

i Buss, 2007). S druge strane, pojedince koji postižu niže rezultate na dimenziji

ekstraverzije, nazivamo introvertima, te njih karakteriziraju suprotne osobine od

ekstraverata, npr. reflektivno i promišljeno ponašanje, sramežljivost i inhibiranost (Cooper

i Pervin, 1998). Također će, npr. introvertirani muškarci biti bojažljivi pri pristupanju

nepoznatoj ženi (Larsen i Buss, 2007). Valja pak istaknuti da u stvarnosti nema

bezuvjetnih ekstraverata ili introverata, već ekstravertiranih i introvertiranih vrsta funkcija

(Cooper i Pervin, 1998).

3

Što se tiče neuroticizma, nasuprot kojeg stoji emocionalna stabilnost, ta dimenzija

se definira općom sklonošću negativnim emocijama, npr. ljutnjom, strahom, tugom, i sl.,

koje otežavaju suočavanje s poteškoćama i stresom (Lebedina Manzoni, 2007). Obilježja

neuroticizma ili emocionalne nestabilnosti su varijabilitet raspoloženja tijekom vremena,

više iscrpljivanja tijekom dana, veća vjerojatnost disocijacija, te osjećaji odvojenosti od

drugih i od života. Također, oni u socijalnim odnosima imaju mnogo više uspona i padova,

te imaju veći strah od upuštanja u seksualne odnose i doživljavaju više seksualne

anksioznosti (Larsen i Buss, 2007). Neuroticizam podrazumijeva i slabiju kontrolu

impulsa, iracionalne ideje i slabiju toleranciju na frustracije (Lebedina Manzoni, 2007).

Pokazalo se i da imaju veću vjerojatnost, u odnosu na emocionalno stabilne, razvijanja

posttraumatskog stresnog poremećaja ako su izloženi visokostresnim događajima.

Emocionalno stabilni se općenito bolje nose sa stresom (Larsen i Buss, 2007).

Petofaktorski model je taksonomija koja je u posljednje vrijeme imala najveću

potporu istraživača. Model je originalno utemeljen na kombinaciji leksičkog pristupa

(uglavnom engleskog jezika) i statističkog pristupa. Leksički pristup koristi dva kriterija za

identificiranje, frekvenciju sinonima, koja sugerira da broj pridjevskih deskriptora nekog

atributa govori o važnosti te dimenzije individualnih razlika, odnosno da više pridjevskih

deskriptora opisuje važniju dimenziju individualnih razlika, dok je drugi kriterij

međukulturalna univerzalnost. Taj kriterij sugerira da što su individualne razlike važnije za

ljudske transakcije, to će u više jezika postojati riječi za njihovo značenje. Statistički

pristup za identifikaciju glavnih dimenzija ličnosti koristi faktorsku analizu ili neku sličnu

proceduru, te je ateoretičan (Larsen i Buss, 2007).

U širem smislu, petofaktorski model je naziv za pet ključnih dimenzija ličnosti

obuhvaćenih bilo kojim petofaktorskim modelom, no u užem se koristi kao naziv za pet

dimenzija utvrđenih u okviru Goldbergova modela (Petz, 2005), takozvani Velikih Pet, jer

je on napravio najveće i najopćenitije sustavno istraživanje velikih pet faktora, te se

njegova taksonomija petofaktorskog modela osniva na samoprocjenama pojedinačnih

pridjevskih crta (poput pričljiv, direktan, ekstravertiran, uporan i otvoren za ekstraverziju).

No u identifikaciji tih pet dimenzija sudjelovalo je još autora. Fiske (1949, prema Larsen i

Buss, 2007) je iz Cattelove liste od 35 klastera uzeo 22, te korištenjem faktorske analize

otkrio petofaktorsko rješenje, te se smatra da je on prva osoba koja je otkrila neku verziju

petofaktorskog modela. Također, i Costa i McCrae (prema Petz, 2005) koristili su

faktorsku analizu procjena i samoprocjena ljudi dobivenim na česticama ličnosti, te

4

konstruirali hijerarhijski petofaktorski model, koji se osniva na samoprocjenama u obliku

rečenica (poput ''Moj život je užurban''). Velik doprinos su također dali Tupes i Christal

(1961, prema Larsen i Buss, 2007), koji su razvili petofaktorski model dosta sličan onom

danas općeprihvaćenom. Dakle dimenzije, ili crte ličnosti, koje su oni izdvojili jesu

ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, emocionalna stabilnost i kultura.

Osim eksraverzije i emocionalne stabilnosti (za koju se prije koristio naziv

neuroticizam, odnosno suprotnog pola te dimenzije sa ''manje pozitivnim'' prizvukom),

koje su prije opisane, valja još opisati i ostale tri dimenzije. Ugodnost se, poput

ekstraverzije, smatra interpersonalnom dimenzijom, no ona se odnosi na kvalitetu

interakcije na kontinuumu od suosjećanja do antagonizma (Lebedina Manzoni, 2007).

Pojedinci koji postižu visoke rezultate na dimenziji ugodnosti češće koriste pregovaranje

za rješavanje sukoba, te se vjerojatnije povlače iz socijalnih sukoba. Čak se pokazalo da su

ugodna djeca rjeđe zlostavljana od strane školskih zlostavljača (Larsen i Buss, 2007).

Ugodne osobe su skromne, dobronamjerne i obazrive (Lebedina Manzoni, 2007). Nasuprot

ugodnosti stoji agresivnost, te agresivni (ili neugodni) pojedinci pokušavaju koristiti svoju

socijalnu moć za rješavanje sukoba, pa je ona snažno povezana s brojnim svakodnevnim

ponašanjima (Larsen i Buss, 2007). Njih karakterizira egocentričnost, nepovjerljivost i

općenito nespremnost na suradnju (Lebedina Manzoni, 2007).

Nadalje, pojedinci koji postižu visoke rezultate na dimenziji savjesnosti su marljivi,

točni u svom radu (Larsen i Buss, 2007), organiziraju svoje vrijeme i fizičku okolinu,

disciplinirano rade ka zacrtanom cilju, teže točnosti i savršenstvu u svojim zadacima, te

oprezno razmatraju pri donošenju odluka (Ashton i Lee, 2007). Uz to se čvrsto pridržavaju

moralnih načela i oprezni su, samodisciplinirani, pouzdani i odlučni (Lebedina Manzoni,

2007). Očigledno, ove osobine rezultiraju čitavim nizom životnih ishoda poput višeg

prosjeka ocjena i većeg zadovoljstva s poslom (Larsen i Buss, 2007). S druge strane, oni

koji postižu niže rezultate na ovoj dimenziji nisu zabrinuti urednom okolinom i urednim

rasporedom aktivnosti, izbjegavaju teške i zahtjevne zadatke, odnosno ciljeve, te donose

odluke impulzivnije ili s malo razmišljanja. Uz to se ne zamaraju ako njihov rad sadrži

neke greške (Ashton i Lee, 2007). Niska savjesnost je povezana i s rizičnim seksualnim

ponašanjem, te s većom responzivnošću prema potencijalnim partnerima usprkos

postojećoj romantičnoj vezi (Larsen i Buss, 2007).

5

Umjesto dimenzije kultura, neki autori koriste 'otvorenost prema iskustvima',

'intelekt', 'profinjenost' ili 'maštovitost'. Osim s nazivom ove dimenzije, također postoji

određena nesigurnost sa sadržajem i sa replikabilnošću. No ukratko, istraživanja pokazuju

kako ljudi visoko na otvorenosti bolje pamte svoje snove, češće ih ti snovi probude, te

imaju življe snove, u kojima ponekad rješavaju probleme (Larsen i Buss, 2007). Osim toga

ona uključuje potrebu za raznolikošću, nezavisnost u prosudbama i osjetljivost na vlastite

osjećaje, te opisuje intelektualne i umjetničke interese (Lebedina Manzoni, 2007), odnosno

očarava ih ljepota umjetnosti i prirode. Maštoviti su, radoznali u različitim područjima, te

ih zanimaju neobični ljudi i ideje (Ashton i Lee, 2007). Ova dimenzija je povezana i s

eksperimentiranjem s novom hranom i preferencijom novih iskustava. Pokazalo se i da

imaju više poteškoća u ignoriranju prethodno doživljenih podražaja (Larsen i Buss, 2007).

Oni koji postižu niže rezultate na ovoj dimenziji su više-manje neimpresionirani

umjetnošću, nisu intelektualno radoznali, te ih ne privlače ideje koje se čine radikalnima ili

nekonvencionalnima (Ashton i Lee, 2007).

Unatoč tome što je ovaj model doživio najveću potporu istraživača, te činjenici da

postoje dokazi da su ovih pet faktora dugotrajne dispozicije koje se očituju u ponašanju, da

su to faktori koji su pronađeni kod ljudi različite dobi, spola, rase i jezičnih grupa, iako se

mogu drugačije izražavati u različitim kulturama, te da dokazi o nasljednosti sugeriraju da

postoje biološke osnove za ovaj model (Costa i McCrae, 1992), neki autori su ga također

kritizirali i predlagali određene alternative. Npr. Almagor, Tellen i Waller (1995, prema

Larsen i Buss, 2007) navode dokaze za sedam faktora, dok Lanning (1994) na postojećih

pet faktora dodaje faktor atraktivnosti. Jedan također šestfaktorski model ličnosti je onaj

Ashtona i Leea (2007), autora upitnika i modela HEXACO koji se uvelike poklapa s

petofaktorskim modelom, ali postoje poneke razlike. Model je proizašao iz revidirane

analize leksičkih istraživanja ličnosti, koja je pokazala da se ličnost bolje opisuje pomoću

šest dimenzija. Šestfaktorska struktura je proizašla iz leksičke analize njemačkog,

francuskog, nizozemskog, mađarskog, talijanskog, korejskog i poljskog jezika. Ovaj model

je proizašao iz istraživanja koja su koristila iste strategije selekcija varijabli i mjerenja kao

i istraživanja iz kojih je proizašao petofaktorski model, što autori ističu kao čisti dokaz u

korist ovog modela. HEXACO model je relevantan za ovo istraživanje, jer je upravo taj

upitnik, pa dakle i model, korišten u ovom istraživanju (Ashton i Lee, 2009). Iako je

glavna kritika Cattellove taksonomije to što se za tumačenje individualnih razlika u ličnosti

preferira manji broj faktora, šestfaktorski modeli ne bi trebali primati iste kritike.

6

Ashton i Lee (2007) navode da se tri od pet faktora iz petofaktorskog modela vrlo

blisko podudaraju, dok su ostala tri faktora HEXACO modela u kompleksnijoj vezi s ostala

dva iz petofaktorskog modela. Podršku za svoj model, osim u leksičkom pristupu, nalaze i

u teorijskom pristupu, te se šest HEXACO faktora može interpretirati u terminima iz

teorijske biologije (Ashton i Lee, 2007). Dakle, faktori koji se poklapaju su ekstraverzija

(X), savjesnost (C) i otvorenost iskustvu (O), s tim da otvorenost iskustvu ovog modela

samo djelomično reprezentira onu iz petofaktorskog, jer izostavlja intelektualni sadržaj,

koji nije potvrđen leksičkim analizama u nekim jezicima, poput talijanskog. Ostali

korišteni faktori su emocionalnost (E), ugodnost (A) i iskrenost-poniznost (H). Navode da

se i dimenzija ugodnost poklapa s onom iz petofaktorskog modela, samo su u njihovom

modelu istaknute karakteristike opraštanja zlodjela koja su im počinjena, blagost u

prosudbama drugih i spremnost na kompromise i suradnju kod ljudi koji postižu visoke

rezultate na ugodnosti, te s druge strane da su ljudi s niskim rezultatima na dimenziji

ugodnosti zlopamtila, kritični prema drugima, tvrdoglavi i ljuti kad se loše odnosi prema

njima. Također, karakteristike vezane za burno reagiranje su vezane za neuroticizam u

petofaktorskom modelu, dok se u HEXACO modelu vežu za nisku ugodnost.

Ljudi koji postižu visok rezultat na dimenziji emocionalnosti, uz loše nošenje sa

stresnim situacijama, doživljavaju strah od fizičkih opasnosti, te imaju potrebu za

emocionalnom potporom drugih ljudi, empatični su i sentimentalni, dok oni s niskim

rezultatima nisu opterećeni mogućim fizičkim opasnostima, nemaju potrebu da dijele brige

s drugima i osjećaju se emocionalno odvojeno od drugih. Sličnosti s neuroticizmom,

odnosno emocionalnom stabilnošću su očite, iako dimenzije nisu identične.

Iskrenost naspram poniznosti je dimenzija koja nije prisutna u petofaktorskom

modelu, ali neke karakteristike ove dimenzije uključene su u faktor ugodnosti u

petofaktorskom modelu. Autori ističu da pojedinci koji postižu visoke rezultate na skali

iskrenosti naspram poniznosti izbjegavaju manipuliranje drugima zbog vlastite dobiti, nisu

u iskušenju da krše pravila i nisu zainteresirani za bogatstvo i raskoš. Također ne osjećaju

neku posebnu želju za povišenim socijalnim statusom. S druge strane ove dimenzije nalazi

se poniznost, te ljudi s niskim rezultatima na dimenziji iskrenosti laskaju drugima da

dobiju što žele, skloni su kršiti pravila u vlastitu korist, motivirani su materijalnim

dobicima i imaju istaknut osjećaj samo-važnosti (Ashton i Lee, 2007). Nadalje, autori su

ispitivali hoće li HEXACO model biti više prediktivan od petofaktorskog modela s

obzirom na nekoliko različitih kriterija konceptualno važnih za dimenziju iskrenost-

7

poniznost. Rezultati na samoiskazima i iskazima drugih upućuju da je HEXACO model

uistinu pokazao razmjerno veću prognostičku valjanost u odnosu na petofaktorski model

(Ashton i Lee, 2008), posebice u području industrijske i organizacijske psihologije, gdje su

se rezultati na dimenziji iskrenost naspram poniznosti pokazali više prediktivnim za

rezultate na testovima integriteta ili iskrenosti zaposlenika i za zadatak etičkog donošenja

odluka no što su se pokazali rezultati na upitnicima tradicionalnog petofaktorskog modela

(Lee, Ashton, Morrison, Cordery i Dunlop, 2008). Ovi podaci, uz dostupnost ovog

upitnika, idu u prilog odabiranju ovog modela za ovo istraživanje.

Svaka od šest dimenzija iz HEXACO modela sadrži 4 pod-facete:

(H) Dimenzija iskrenost-poniznost: iskrenost, poštenost, izbjegavanje pohlepe i skromnost.

(E) Dimenzija emocionalnost: bojažljivost, tjeskobnost, ovisnost i sentimentalnost.

(X) Dimenzija ekstraverzije: socijalno samopoštovanje, socijalna odvažnost, društvenost i

živost.

(A) Dimenzija ugodnost: tendencija opraštanja, nježnost, fleksibilnost i strpljivost.

(C) Dimenzija savjesnost: organiziranost, marljivost, perfekcionizam i razboritost

(O) Dimenzija otvorenost ka iskustvima: uvažavanje estetike, radoznalost, kreativnost i

nekonvencionalnost.

Dosadašnja istraživanja su pokazala da ljudi općenito preferiraju ljude sličnije

njima u većini karakteristika (Seal, 1997). To objašnjava teorija privlačenja sličnosti, koja

drži da ljude privlače oni koji imaju njima slične karakteristike, među ostalim i ličnosti

(Larsen i Buss, 2007). Zbog toga se upuštaju u prijateljstva i u veze s ljudima koji su im

slični. Uistinu, Glenn i Nias (1976) navode dokaze koji demonstriraju sličnosti u vezama u

pogledu stavova, fizičkog izgleda, samopoštovanja, rase, religije, dobi i socijalnog statusa.

No osobine ličnosti su u fokusu ovog istraživanja, te njihovo poklapanje u prijateljstvima,

odnosno što ljudi smatraju poželjnim kod drugih ljudi. Očigledno je da ličnost igra važnu

ulogu u socijalnoj interakciji i to se putem tri procesa – selekcije, evokacije i manipulacije.

Osobine ličnosti pojedinaca često su važne u odlučivanju u koje će interpersonalne

situacije ući i u kojima ostati, te su osobine ličnosti drugih ljudi važne u odluci hoćemo li

ostati s njima u interakciji, odabrati ih za prijatelje i supružnike (Larsen i Buss, 2007).

Pokazalo se pojedinci visoko na dimenziji ekstraverzije teže odabiranju više prijatelja, dok

8

pojedinci visoko na dimenziji ugodnosti češće bivaju izabrani kao prijatelji (Selfhout i sur.,

2010).

Za mnoge je prijateljstvo izvor pomoći, ugode, emocionalnog dijeljenja i zabave.

Prijateljstvo dozvoljava ljudima da budu ono što jesu, te ih manje obvezuje ulogom i

očekivanjima nego što je to slučaj u drugim odnosima (Cadwell i Peplau, 1982). Stoga je

logično zaključiti da pojedinci biraju prijatelje jer to žele, odnosno žele se družiti s njima

jer im odgovaraju po nekim karakteristikama. Nalazi pokazuju da prijateljstva

zadovoljavaju i potrebe povezivanja i potrebe isticanja svojeg mjesta u društvu. Naglašava

se da prijateljstvo nije homogeno iskustvo, već je oblikovano dispozicijama pojedinaca u

tom prijateljstvu (Zarbatany, Conley, Pepper, 2010). Psihoanalitička shvaćanja ističu da je

prijateljstvo zapravo narcisoidna tendencija koja vodi pojedinca tome da voli drugu osobu

u kojoj vidi sebe. No sličnost u ličnosti nije dovoljan uvjet za interpersonalno privlačenje.

U jednom istraživanju ispitanici su ocjenjivali svoju ličnost, idealne ličnosti, ličnost

njihovih prijatelja i poznanika. Ispostavilo se da su najveće korelacije bile između idealne

ličnosti i ličnosti prijatelja, što upućuje na to da se prijatelji percipiraju kao utjelovljenje

pojedinčevih idealnih vrijednosti (Beier, Rossi i Garfield, 1961). Nadalje, druga

istraživanja upućuju na to da pojedinci teže odabrati prijatelje koji postižu slične rezultate

na nekim dimenzijama. Selffhout i sur. (2010) izvještavaju o preferencijama na

dimenzijama ekstraverzije, ugodnosti i otvorenosti ka iskustvima. Također, neki nalazi

upućuju na to da ispitanici percipiraju da prijatelji posjeduju slične osobine ličnosti kao i

ispitanici, iako uistinu nema tolikih poklapanja u osobinama (Reilly, Commins, Stefic,

1960). No s druge strane, Izard (1963) ističe da su sličnosti izmjerenih osobina ličnosti

značajni korelati prijateljstva, no samo kod mlađih studenata. Stoga je cilj ovog

istraživanja ispitati preferirane osobine ličnosti drugih ljudi, odnosno idealne osobe te to

usporediti s procjenama vlastite ličnosti.

Cilj:

Ispitati povezanost između dimenzija ličnosti i pod-faceta tih dimenzija kod

pojedinca i preferiranih dimenzija ličnosti i pod-faceta tih dimenzija kod drugih ljudi, te

utvrditi postoje li razlike u dimenzijama ličnosti i pod-facetama tih dimenzija kada se

uspoređuju samoprocjene i procijenjene osobine drugih pojedinaca.

9

Problemi:

1. Ispitati povezanosti između osobina ličnosti na šest glavnih dimenzija i 24 pod-

facete pojedinca na upitnicima samoizvještaja i preferiranih osobina drugih

ljudi na upitniku procjene idealne osobe na cjelokupnom uzorku, i kod

ispitanika starijih od 25 godina.

2. Ispitati značajnost razlika između šest glavnih dimenzija ličnosti i 24 pod-facete

na upitnicima samoizvještaja i procjene preferiranih osobina idealne osobe na

cjelokupnom uzorku.

Hipoteze:

1. S obzirom na to da ljudi preferiraju prijatelje sličnih osobina ličnosti, prema

teoriji privlačenja sličnosti, pretpostavlja se da će postojati povezanosti između glavnih

šest dimenzija, i 24 pod-facete na samoizvještajima i procjenama osobina drugih ljudi,

odnosno idealne osobe.

2. Neka istraživanja upućuju na to da samo mladi ljudi preferiraju osobe sa sličnim

osobinama ličnosti, te se pretpostavlja da neće biti povezanosti u osobinama ličnosti na

dvije upitničke mjere kod ispitanika starijih od 25 godina.

3. Prema načelu privlačenja sličnosti, pretpostavlja se da neće postojati značajne

razlike između dvije upitničke mjere.

Metoda

Ispitanici:

Uzorak ispitanika koji je sudjelovao u ovom istraživanju bio je prigodan (N=124),

dok je manji broj onih koji imaju 25 godina ili više (N=30). Središnja dob svih sudionika

bila je 24,64 godine. U uzorku su bili studenti (N=61), od kojih većina studira psihologiju

(N=51), zatim učenici (N=29), diplomirani ekonomisti (N=15), te ostala zanimanja

10

(N=18). Što se tiče spolnog sastava, sudionica ima više (N=84), u odnosu na sudionike

(N=40).

Pribor:

U ispitivanju su korištene dvije verzije upitnika HEXACO (Ashton i Lee, 2009).

Prva verzija je službena verzija HEXACO-PI-R (Self report form - SRF), koja je bila mjera

samoizvještaja, prevedena na hrvatski jezik. Nadalje, korištena je i prilagođena verzija

HEXACO-PI-R (Observer report form - ORF), odnosno mjera procjene druge, idealne

osobe. Ova verzija upitnika konstruirana je tako da se korigirao SRF oblik preveden na

hrvatski (Babarović i Šverko, 2012) uz pomoć originalnog ORF upitnika na engleskom za

procjenu druge osobe. Obje verzije korištenog upitnika imale su po 60 čestica.

Postupak:

Sudionicima je bio distribuiran jedan od upitnika (SRF ili ORF), te im je pročitana

pripadajuća uputa s upitnika. U većini slučajeva ispitanici su neposredno ispunjavali

upitnik ispred istraživača, dok je u manjem broju slučajeva ispitanicima bilo omogućeno

da uzmu upitnik i vrate ga ispunjenog, ako nisu bili u mogućnosti odmah ga ispuniti. Oko

polovine ispitanika (45%) je prvo ispunjavalo SRF, dok je ostatak prvo ispunjavao ORF,

nakon kojeg bi ispunili drugi upitnik. Između ispunjavanja dvaju upitnika napravljen je

vremenski razmak, koji je iznosio minimalno 3 dana, a maksimalno mjesec dana, no ipak

je za veliku većinu ispitanika bio prisutan vremenski razmak do tjedan dana.

Uputa:

Uputa ispitanicima na SRF je glasila: Na sljedećim stranicama naći ćete niz tvrdnji

koje se odnose na vas.

Uputa ispitanicima na ORF je glasila: Na sljedećim stranicama naći ćete niz tvrdnji

koje se odnose na idealnu osobu s kojom bi se željeli družiti.

Nakon tog uvodnog dijela, slijedio je zajednički dio upute, koji je glasio: Molim vas

pročitajte svaku tvrdnju i procijenite koliko se sa njom slažete ili ne slažete. Zatim upišite

svoj odgovor u prostor pored tvrdnje koristeći ovu skalu

5 = u potpunosti se slažem

4 = slažem se

3 = niti se slažem, niti se ne slažem

2 = ne slažem se

11

1 = u potpunosti se ne slažem

Molim vas procijenite svaku tvrdnju, čak i ako niste u potpunosti sigurni u svoj

odgovor.

Rezultati

U svrhu ispitivanja povezanosti između osobina ličnosti na šest glavnih dimenzija

pojedinca i preferiranih osobina druge, idealne osobe, izračunate su povezanosti između

rezultata na šest dimenzija ličnosti iz upitnika SRF i rezultata iz ORF. Korelacije označene

zvjezdicom (*) su statistički značajne (p<,05).

Tablica 1. Pearsonovi koeficijenti korelacije između šest dimenzija ličnosti na SRF i ORF

upitnicima (N=124).

ORF – rezultati procijenjene ličnosti idealne osobe

Iskrenost Emocionalnost Ekstraverzija Ugodnost Savjesnost Otvorenost

SR

F –

rez

ult

ati

na

up

itnik

u

sasa

mop

rocj

ene

ličn

ost

i

Iskrenost 0,666* 0,135 -0,060 0,272* -0,003 0,095

Emocionalnost 0,133 0,330* 0,216* -0,001 0,204* -0,083

Ekstraverzija -0,151 -0,027 0,569* -0,012 0,053 -0,032

Ugodnost 0,133 -0,072 0,082 0,542* -0,122 0,076

Savjesnost 0,060 0,281* 0,046 0,085 0,359* -0,074

Otvorenost 0,172 -0,052 0,017 0,028 0,132 0,807*

Iz tablice se može očitati da su rezultati iz SRF i ORF statistički značajno povezani

za svaku pojedinu dimenziju ličnosti. Također su značajne korelacije između dimenzije

iskrenost na SRF i ugodnost na ORF, dimenzije emocionalnost na SRF i ekstraverzije i

savjesnosti na ORF, te dimenzije savjesnost na SRF i emocionalnost na ORF, no te

povezanosti su niske. Najveća povezanost između rezultata na SRF i ORF je na dimenziji

otvorenost ka iskustvima.

12

Nadalje, u svrhu izračunavanja povezanosti između pod-faceta, kojih je četiri za

svaku dimenziju, izračunate su povezanosti između rezultata za 24 pod-facete iz upitnika

SRF i upitnika ORF.

Tablica 2. Pearsonovi koeficijenti korelacije između četiri pod-facete za dimenziju ličnosti

iskrenost – poniznost (N=124).

ORF - rezultati procjene ličnosti idealne osobe

Iskrenost Poštenje Izbjegavanje

pohlepe

Skromnost

SR

F –

rez

ult

ati

na

upit

nik

u

sam

opro

cjen

e

ličn

ost

i

Iskrenost 0,469* 0,272* 0,241* 0,165

Poštenje 0,253* 0,670* 0,220* 0,179*

Izbjegavanje

pohlepe

0,296* 0,243* 0,543* 0,326*

Skromnost 0,060 0,074 0,355* 0,558*

Na dimenziji iskrenost postoje statistički značajne povezanosti između svih pod-

faceta te dimenzije na SRF i ORF, te su te povezanosti umjerene veličine, osim

povezanosti za poštenje, koja je bila visoka. Pronađene su i druge, no uglavnom niske

povezanosti između pojedinih pod-faceta, osim za iskrenost na SRF i skromnosti na ORF,

te skromnosti na SRF sa iskrenosti i poštenjem na ORF.

Tablica 3. Pearsonovi koeficijenti korelacije između četiri pod-facete za dimenziju ličnosti

emocionalnosti (N=124).

ORF - rezultati procjene ličnosti idealne osobe

Bojažljivost Anksioznost Ovisnost Sentimentalnost

SR

F –

rez

ult

ati

na

upit

nik

u

sam

opro

cjen

e

ličn

ost

i

Bojažljivost 0,064 0,079 0,210* 0,140

Anksioznost 0,062 0,276* 0,165 0,125

Ovisnost 0,004 0,102 0,295* 0,218*

Sentimentalnost -0,021 0,123 0,274* 0,412*

Na dimenziji emocionalnosti, značajne povezanosti su utvrđene između pod-faceta

anksioznost, ovisnost i sentimentalnost na SRF i ORF, s tim da je povezanost najveća, ali

umjerene veličine, za sentimentalnost, dok su ostale povezanosti, uključujući povezanosti

13

između bojažljivosti na SRF i ovisnosti na ORF, te ovisnosti na SRF i ORF sa

sentimentalnosti na ORF i SRF, niske. Nema povezanosti između rezultata na SRF i ORF

na pod-faceti bojažljivost.

Tablica 4. Pearsonovi koeficijenti korelacije između četiri pod-facete za dimenziju ličnosti

ekstraverzije (N=124).

ORF - rezultati procjene ličnosti idealne osobe

Socijalno

samopouzdanje

Socijalna

odvažnost

Društvenost Živost

SR

F –

rez

ult

ati

na

upit

nik

u

sam

opro

cjen

e

ličn

ost

i

Socijalno

samopouzdanje 0,344* 0,044 0,289* 0,329*

Socijalna

odvažnost 0,031 0,249* 0,120 0,054

Društvenost 0,242* 0,160 0,600* 0,309*

Živost 0,408* 0,244* 0,397* 0,528*

Na dimenziji ekstraverzije značajne su sve povezanosti između pod-faceta na SRF

mjerama i ORF mjerama. Najveća je povezanost na pod-faceti društvenost, te zatim živost.

Osim toga, ustanovljene su značajne povezanosti na pod-faceti socijalno samopouzdanje

na SRF i društvenosti i živosti na ORF, zatim društvenosti na SRF i socijalnog

samopouzdanja i živosti na ORF, te između živosti na SRF i socijalnog samopouzdanja,

socijalne odvažnosti i društvenosti na ORF.

Tablica 5. Pearsonovi koeficijenti korelacije između četiri pod-facete za dimenziju ličnosti

ugodnosti (N=124).

ORF - rezultati procjene ličnosti idealne osobe

Tendencija

opraštanja

Nježnost Fleksibilnost Strpljivost

SR

F –

rez

ult

ati

na

upit

nik

u

sam

opro

cjen

e

ličn

ost

i

Tendencija

opraštanja 0,423* 0,215* 0,122 0,209*

Nježnost 0,257* 0,313* 0,122 0,191*

Fleksibilnost -0,034 0,091 0,506* 0,261*

Strpljivost 0,207* 0,218* 0,200* 0,484*

14

Na dimenziji ugodnost također su značajne sve povezanosti između pod-faceta na

SRF i ORF, povezanosti koje su niske (pod-faceta nježnost) do umjerene veličine. Između

različitih pod-faceta utvrđene su povezanosti na pod-faceti tendencija opraštanja na SRF i

pod-faceta nježnosti i strpljivosti na ORF, između pod-facete nježnost na SRF i pod-faceta

tendencija opraštanja i strpljivost, između fleksibilnosti na ORF i strpljivosti na ORF, te

između strpljivosti na SRF i ostalih mjera na ORF. Pri tome su nabrojane povezanosti

relativno niske.

Tablica 6. Pearsonovi koeficijenti korelacije između četiri pod-facete za dimenziju ličnosti

savjesnosti (N=124).

ORF - rezultati procjene ličnosti idealne osobe

Organiziranost Marljivost Perfekcionizam Razboritost

SR

F –

rez

ult

ati

na

up

itn

iku

sam

op

rocj

ene

ličn

ost

i

Organiziranost 0,241* 0,119 0,155 0,018

Marljivost -0,002 0,354* 0,254* 0,090

Perfekcionizam -0,016 0,264* 0,460* 0,025

Razboritost 0,159 0,170 0,216* 0,148

Na dimenziji savjesnosti značajne su sve povezanosti među pod-facetama na

mjerama SRF i ORF, osim povezanosti na pod-faceti razboritost. Najveća je povezanost na

pod-faceti perfekcionizam, malo manja na pod-faceti marljivost, a najmanja na pod-faceti

organiziranost. Također, pod-faceta marljivost na SRF i perfekcionizam na ORF su

povezani, te sukladno s tim i perfekcionizam na SRF i marljivost na ORF, povezanosti koje

su niske, ali značajne.

Tablica 7. Pearsonovi koeficijenti korelacije između četiri pod-facete za dimenziju ličnosti

otvorenosti ka iskustvima (N=124).

ORF - rezultati procjene ličnosti idealne osobe

Uvažavanje

estetike

Radoznalost Kreativnost Nekonvencionalnost

SR

F –

rezu

ltat

i

na

up

itnik

u

sam

op

rocj

ene

ličn

ost

i

Uvažavanje estetike 0,741* 0,288* 0,444* 0,264*

Radoznalost 0,308* 0,624* 0,322* 0,230*

Kreativnost 0,483* 0,363* 0,590* 0,421*

15

Nekonvencionalnost 0,440* 0,397* 0,530* 0,742*

Što se tiče dimenzije otvorenosti ka iskustvima, visoko su povezani rezultati na

mjerama SRF i ORF na svim pod-facetama, ali i između pojedinih pod-faceta na SRF i

ORF postoje niske do umjerene povezanosti.

Tablica 8. Pearsonovi koeficijenti korelacije između šest dimenzija ličnosti na SRF i ORF

upitnicima, za ispitanike od 25 godina i starije (N=30).

ORF – rezultati procijenjene ličnosti idealne osobe

Iskrenost Emocionalnost Ekstraverzija Ugodnost Savjesnost Otvorenost

SR

F –

rez

ult

ati

na

up

itnik

u

sasa

mop

rocj

ene

ličn

ost

i

Iskrenost 0,486* 0,122 -0,036 0,208 0,355 0,089

Emocionalnost 0,378* 0,252 -0,216 -0,194 0,190 0,232

Ekstraverzija -0,10 0,112 0,637* 0,157 -0,079 0,139

Ugodnost 0,327 -0,236 0,319 0,422* 0,015 0,139

Savjesnost -0,282 0,180 0,227 -0,080 0,030 -0,161

Otvorenost 0,495* -0,068 -0,024 -0,204 0,290 0,577*

Iz matrice korelacija se može uočiti da postoji statistički značajna povezanosti

između rezultata na SRF i ORF na 4 dimenzije ličnosti: iskrenost-poniznost, ekstraverzija,

ugodnost i otvorenost ka iskustvima. Također je značajna povezanost između rezultata na

SRF na dimenzijama otvorenost ka iskustvima i emocionalnost sa rezultatima na ORF na

dimenziji iskrenost-poniznost. Najveća je povezanost za dimenziju ekstraverzije, zatim za

otvorenost ka iskustvima, nakon kojih slijede dimenzije iskrenost te ugodnost. Sve

povezanosti su umjerene veličine.

Tablica 9. Pearsonovi koeficijenti korelacije između četiri pod-facete za dimenziju ličnosti

iskrenost – poniznost, za ispitanike od 25 godina i starije (N=30).

ORF - rezultati procjene ličnosti idealne osobe

Iskrenost Poštenje Izbjegavanje pohlepe

Skromnost

S R F

–

re z ul

ta ti

n a u pi

tn ik u

s a m o p r o cj e n e li č n o st i

Iskrenost 0,246 0,287 0,270 0,068

16

Poštenje 0,160 0,563* 0,166 0,050

Izbjegavanje

pohlepe 0,511* 0,253 0,577* 0,315

Skromnost 0,117 -0,295 0,293 0,378*

Iz tablice se može očitati da postoji povezanost na pod-facetama poštenje,

izbjegavanje pohlepe i skromnost, te je povezanost za skromnost najmanja od navedenih.

Također postoji povezanost između pod-facete izbjegavanje pohlepe na SRF i iskrenosti na

ORF

Tablica 10. Pearsonovi koeficijenti korelacije između četiri pod-facete za dimenziju

ličnosti emocionalnosti, za ispitanike od 25 godina i starije (N=30).

ORF - rezultati procjene ličnosti idealne osobe

Bojažljivost Anksioznost Ovisnost Sentimentalnost

SR

F –

rez

ult

ati

na

up

itn

iku

sam

op

rocj

ene

ličn

ost

i

Bojažljivost 0,148 -0,034 0,044 0,036

Anksioznost 0,194 0,251 0,130 0,027

Ovisnost -0,194 0,296 0,259 0,216

Sentimentalnost -0,306 0,384* 0,155 0,331

Na dimenziji emocionalnost ne postoje povezanosti između pojedinih pod-faceta na

dvije upitničke mjere. Jedino je utvrđena povezanost između pod-facete sentimentalnost na

SRF i anksioznosti na ORF.

Tablica 11. Pearsonovi koeficijenti korelacije između četiri pod-facete za dimenziju

ličnosti ekstraverzije, za ispitanike od 25 godina i starije (N=30).

ORF - rezultati procjene ličnosti idealne osobe

Socijalno

samopouzdanje

Socijalna

odvažnost

Društvenost Živost

SR

F –

rezu

ltat

i na

up

itnik

u

sam

op

rocj

en

e li

čno

sti

Socijalno

samopouzdanje 0,523* 0,349 0,541* 0,562*

Socijalna

odvažnost -0,025 0,119 0,002 -0,129

Društvenost 0,194 0,264 0,459* -0,019

17

Živost 0,676* 0,238 0,364* 0,627*

Na dimenziji ekstraverzije utvrđene su značajne povezanosti na dvije upitničke

mjere na sljedećim pod-facetama: socijalno samopouzdanje, društvenost i živost. Između

različitih pod-faceta je nađena povezanost pod-facete socijalno samopouzdanje na SRF sa

društvenost i živost na ORF, te pod-facete živost na SRF sa društvenost i socijalno

samopouzdanje na ORF.

Tablica 12. Pearsonovi koeficijenti korelacije između četiri pod-facete za dimenziju

ličnosti ugodnosti, za ispitanike od 25 godina i starije (N=30).

ORF - rezultati procjene ličnosti idealne osobe

Tendencija

opraštanja

Nježnost Fleksibilnost Strpljivost

SR

F –

rez

ult

ati

na

up

itn

iku

sam

op

rocj

ene

ličn

ost

i

Tendencija

opraštanja 0,242 0,221 -0,044 0,147

Nježnost 0,192 0,102 -0,029 0,195

Fleksibilnost 0,246 0,143 0,246 0,357

Strpljivost 0,113 0,056 0,150 0,389*

Obrada rezultata upućuje da postoji jedino povezanost na pod-faceti strpljivost na

dimenziji ugodnosti na dvije upitničke mjere.

Tablica 13. Pearsonovi koeficijenti korelacije između 4 pod-facete za dimenziju ličnosti

savjesnosti, za ispitanike od 25 godina i starije (N=30).

ORF - rezultati procjene ličnosti idealne osobe

Organiziranost Marljivost Perfekcionizam Razboritost

SR

F –

rez

ult

ati

na

upit

nik

u

sam

opro

cjen

e

ličn

ost

i

Organiziranost 0,103 -0,079 0,100 -0,504*

Marljivost -0,224 0,220 0,060 0,119

Perfekcionizam -0,189 0,404* 0,369* 0,203

Razboritost -0,031 -0,152 0,132 -0,234

18

Na dimenziji savjesnosti između SRF i ORF mjera postoji povezanost na pod-faceti

perfekcionizma, te je pod-faceta perfekcionizma na SRF povezana sa marljivosti na ORF, a

organiziranost na SRF negativno je povezana sa pod-facetom razboritost na ORF.

Tablica 14. Pearsonovi koeficijenti korelacije između četiri pod-facete za dimenziju

ličnosti otvorenosti ka iskustvima, za ispitanike od 25 godina i starije (N=30).

ORF - rezultati procjene ličnosti idealne osobe

Uvažavanje

estetike

Radoznalost Kreativnost Nekonvencionalnost

SR

F –

rez

ult

ati

na

upit

nik

u

sam

opro

cjen

e

ličn

ost

i

Uvažavanje estetike 0,488* 0,298 0,427* -0,116

Radoznalost 0,451* 0,551* 0,027 0,088

Kreativnost 0,387* 0,359 0,457* 0,080

Nekonvencionalnost 0,241 -0,002 0,167 0,338

Kod starijih od 25 godina, na dimenziji otvorenosti ka iskustvima su značajne

povezanosti na pod-facetama uvažavanje estetike, radoznalost i kreativnost na SRF i ORF,

te je pod-faceta uvažavanje estetike na SRF povezana na kreativnosti na ORF, te su pod-

facete radoznalost i kreativnost na SRF povezane sa uvažavanjem estetike na ORF.

U svrhu provjere razlika između mjera na SRF i ORF provedeni su t-testovi za

zavisne uzorke između 6 glavnih dimenzija. Značajni t-testovi su označeni zvjezdicom (*)

Tablica 15. Provedeni t-testovi između šest glavnih dimenzija ličnosti na SRF i ORF

(N=124).

MSRF SDSRF MORF SDORF t df p

Iskrenost 3,436 0,610 3,640 0,612 -4,548* 123 0,000

Emocionalnost 3,360 0,689 3,053 0,504 4,849* 123 0,000

Ekstraverzija 3,398 0,560 3,847 0,471 -10,299* 123 0,000

Ugodnost 2,868 0,603 3,171 0,508 -6,258* 123 0,000

Savjesnost 3,367 0,631 3,418 0,434 -0,904 123 0,367

Otvorenost 3,313 0,742 3,384 0,695 -1,755 123 0,081

Legenda:

19

MSRF – aritmetička sredina svih rezultata na SRF, odnosno upitnicima samoprocjene

SDSRF – standardna devijacija rezultata na SRF

MORF – aritmetička sredina svih rezultata na ORF, odnosno procjenama druge osobe

SDORF – standardna devijacija rezultata na ORF

t – vrijednost t-testa

df – stupnjevi slobode

p – postotak značajnosti

Iz ove tablice može se očitati da postoje statistički značajne razlike na svim

dimenzijama ličnosti, osim savjesnosti i otvorenosti ka iskustvima, između SRF mjera i

ORF mjera. Na dimenzijama iskrenost, ekstraverzija i ugodnost mogu se očitati veći

rezultati na ORF nego na SRF. Obrnuto, na dimenziji emocionalnost manji su rezultati

ostvareni na ORF nego na SRF.

U svrhu provjere razlika između mjera na SRF i ORF provedeni su t-testovi za

zavisne uzorke između 24 pod-facete.

Tablica 16. Provedeni t-testovi između 24 pod-facete ličnosti na SRF i ORF (N=124).

MSRF SDSRF MORF SDORF t df p

Isk

ren

ost

-

po

niz

no

st

Iskrenost 3,801 0,814 3,933 0,763 -1,801 123 0,074

Poštenje 3,508 1,086 3,696 1,108 -2,352* 123 0,020

Izbjegavanje pohlepe 3,008 0,808 3,419 0,875 -5,678* 123 0,000

Skromnost 3,427 0,864 3,512 0,822 -1,189 123 0,236

Em

oci

on

aln

os

t

Plašljivost 3,083 0,898 2,456 0,738 6,199* 123 0,000

Anksioznost 3,685 0,872 2,895 0,897 8,262* 123 0,000

Ovisnost 3,193 0,991 3,395 0,784 -2,105* 123 0,037

Sentimentalnost 3,481 0,895 3,465 0,737 0,200 123 0,841

Eksr

taver

zija

Socijalno samopouzdanje 3,586 0,747 4,059 0,639 -6,592* 123 0,000

Odvažnost 2,962 0,794 3,413 0,680 -5,539* 123 0,000

Društvenost 3,524 0,811 3,733 0,714 -3,398* 123 0,000

Živahnost 3,520 0,877 4,181 0,654 -9,573* 123 0,000

Ug

od

no

st

Opraštanje 2,750 0,851 3,112 0,850 -4,423* 123 0,000

Nježnost 3,034 0,767 3,172 0,721 -1,748 123 0,082

Fleksibilnost 2,572 0,743 2,862 0,694 -4,521* 123 0,000

Strpljenje 3,116 1,040 3,536 0,939 -4,628* 123 0,000

20

Sav

jesn

ost

Organiziranost 3,298 1,009 3,552 0,885 -2,415* 123 0,017

Marljivost 3,616 0,824 4,012 0,676 -5,112* 123 0,000

Perfekcionizam 3,545 0,787 3,572 0,672 -0,391 123 0,696

Razboritost 3,008 0,810 2,534 0,587 5,680* 123 0,000

Otv

ore

nost

ka

iskust

vim

a

Uvažavanje estetike 3,258 1,114 3,213 1,153 0,604 123 0,546

Radoznalost 3,274 0,994 3,326 0,878 -0,713 123 0,477

Kreativnost 3,352 0,963 3,615 0,795 -3,621* 123 0,000

Nekonvencionalnost 3,370 0,911 3,381 0,882 -0,185 123 0,852

Legenda:

MSRF – aritmetička sredina svih rezultata na SRF, odnosno upitnicima samoprocjene

SDSRF – standardna devijacija rezultata na SRF

MORF – aritmetička sredina svih rezultata na ORF, odnosno procjenama druge osobe

SDORF – standardna devijacija rezultata na ORF

t – vrijednost t-testa

df – stupnjevi slobode

p – postotak značajnosti

Iz tablice se može očitati da postoje značajne razlike između većine pod-faceta na

mjerama SRF i mjerama ORF. Razlike nisu pronađene na sljedećim dimenzijama:

iskrenost, skromnost, sentimentalnost, nježnost, perfekcionizam, uvažavanje estetike,

radoznalost, te nekonvencionalnost.

Rasprava

U ovo istraživanje se krenulo s namjernom ispitivanja poželjnih osobina ličnosti

kod drugih ljudi. Za polazište je korištena teorija privlačenja sličnosti, te empirijski dokazi

koji joj idu u prilog (Glenn i Nias, 1976; Seal, 1997; Larsen i Buss, 2007). Stoga su, u

skladu s prvom hipotezom, ispitane povezanosti između osobina ličnosti pojedinaca, te

osobina ličnosti idealne osobe. Rezultati za šest glavnih dimenzija ličnosti su prikazani u

tablici (Tablica 1.), te se iz nje može očitati potvrda prve hipoteze za šest glavnih osobina

ličnosti. Značajne su sve korelacije između šest glavnih osobina ličnosti na dvije upitničke

mjere. Iz toga se može izvesti zaključak da pojedinci uistinu preferiraju osobe sa sličnim

21

osobinama ličnosti. Također, najveća povezanost je za dimenziju otvorenost ka iskustvima,

te zatim za dimenziju iskrenost, a najmanje za dimenzije savjesnost i emocionalnost, dok

su povezanosti za dimenzije ugodnost i ekstraverziju umjerene veličine. Iako se u mjeri

procjene druge osobe koristio termin ''idealna osoba'', rezultati Thompsona i Nishimure

(1952, prema Beier, Rossi, Garfield, 1961) upućuju na najveće povezanosti između

procjene ličnosti prijatelja i procjene ličnosti idealne osobe, što se objašnjava tumačenjem

prijatelja kao utjelovljenjem idealnih vrijednosti, te u skladu s tim može se reći da su ovi

rezultati donekle u skladu s prijašnjim. Selfhout i sur. (2010) izvještavaju da pojedinci,

točnije kasni adolescenti, češće biraju prijatelje koji postižu slične rezultate na

dimenzijama ekstraverzije, ugodnosti i otvorenosti ka iskustvima, dok Larsen i Buss

(2007) iznose rezultate koji potvrđuju postojanje povezanosti na svih 5 dimenzija

petofaktorskog modela, no na parovima, a ne prijateljima. Da bi se istražilo postojanje

razlika, te njihov smjer, na dimenzijama ličnosti između dvije upitničke mjere provedeni su

t-testovi (Tablica 15). Nema značajnih razlika na dimenzijama otvorenost ka iskustvima te

savjesnost, te se može reći da pojedinci na tim dimenzijama procjenjuju idealne osobe u

skladu sa svojim odgovorima na samoprocjenama osobina ličnosti, što pogotovo vrijedi za

dimenziju otvorenosti ka iskustvima, na kojoj je pronađena najveća povezanost. Dakle ako

netko ne uživa, ili pak uživa u posjetu umjetničkoj galeriji, on smatra da ni idealna osoba s

kojom bi se on družio ne bi uživala u posjetu, odnosno bi. Što se tiče drugih dimenzija,

postoje statistički značajne razlike na mjeri samoprocjene i mjeri procjene druge osobe, što

dovodi do odbacivanja treće polazišne hipoteze. Rezultati na procjeni idealne osobe su veći

na dimenzijama iskrenost, ekstraverzija i ugodnost, dok su manji na dimenziji

emocionalnost. Drugim riječima, ljudi preferiraju, odnosno procjenjuju idealne osobe više

iskrenima, ekstravertiranima i ugodnijima no što procjenjuju sami sebe, dok istovremeno

smatraju da je poželjnija niža emocionalnost.

Ispitane su i povezanosti na pod-facetama, te se trend povezanosti na šest glavnih

dimenzija nastavlja i na pod-facete, što se može očitati iz tablica (Tablica 2., 3., 4., 5., 6.,

7.). Kao što se vidi u tablicama, te kao što je istaknuto u rezultatima, na većini pod-faceta

postoji značajna povezanost između mjera samoprocjene i mjera procjene idealne osobe.

Na dimenziji iskrenost-poniznost utvrđene su sve značajne povezanosti između

pojedinih pod-faceta, te većina povezanosti između različitih pod-faceta. Kod pod-facete

skromnosti nisu pronađene povezanosti sa pod-facetama iskrenost i poštenje. Najveća

utvrđena povezanost je za pod-facetu poštenje (Tablica 2.), koju autori opisuju kao

22

tendenciju za izbjegavanjem prijevare i korupcije, te pojedinci visoko na toj pod faceti

izbjegavaju iskorištavati druge ljude (Ashton i Lee, 2007), što objašnjava povezanost.

Pojedinci koji izvještavaju o takvim tendencijama ponašanja žele se okružiti pojedincima

koji su po tim ponašanjima slični njima, iako se iz tablice (Tablica 16.) može uvidjeti da

pojedinci procjenjuju idealnu osobu poštenijom no što su oni sami. Ostale razlike su

također prikazane u toj tablici. Dakle, nema značajnih razlika na pod-facetama iskrenost i

skromnost, dok je razlika, osim na pod-faceti poštenje, prisutna na pod-faceti izbjegavanje

pohlepe. Pojedinci procjenjuju da bi idealna osoba bila više poštena i više bi izbjegavala

pohlepu no što oni sami čine, po vlastitoj procjeni.

Dimenzija emocionalnost sadrži jednu od dvije pod-facete na kojima nema

povezanosti između dviju upitničkih mjera (Tablica 3.). Ta pod-faceta je bojažljivost, koju

autori ukratko opisuju kao tendenciju izbjegavanju fizičke boli (Ashton i Lee, 2007). Dakle

ispostavilo se da nema povezanosti između pojedinčeve procjene vlastite plašljivosti i

procjene plašljivosti kod idealne osobe, te se može reći da ljudima nije važna ta dimenzija

kod idealne osobe. Osim toga, ispostavilo se da je aritmetička sredina za plašljivost idealne

osobe najmanja (Tablica 16.), dakle ljudi procjenjuju da idealna osoba doživljava malo

straha od fizičke boli i da je manje plašljiva no što su oni sami. Također, procjenjuju da bi

idealna osoba trebala doživljavati manje anksioznosti, odnosno preokupiranosti malim

problemima (Ashton i Lee, 2007), te biti manje ovisna od njih. Za pod-facetu

sentimentalnosti nisu pronađene značajne razlike između dvije upitničke mjere. Na pod-

facetama anksioznost, ovisnost i sentimentalnost utvrđena je povezanost između dvije

upitničke mjere, te je najveća povezanost za sentimentalnost, iako umjerene veličine

(Tablica 3.). Dakle pojedinci i dalje preferiraju osobe sa sličnim osobinama ličnosti na

ovim pod-facetama, no generalno smatraju da bi trebale biti manje anksiozne i ovisne,

dakle idealna osoba bi bila samostalnija i manje zabrinuta.

Na dimenziji ekstraverzije značajne su sve povezanosti između pojedinih pod-

faceta (Tablica 4.). Najveće su povezanosti na pod-faceti društvenosti, što se može

objasniti jednostavnom činjenicom da ako je netko društven želi imati još nekog

društvenog uza sebe uz koga može iskazivati tu svoju društvenost, te na pod-faceti živost.

No valja naglasiti da postoje statistički značajne razlike na svim pod-facetama na dvije

upitničke mjere, i sve razlike idu u istom smjeru. Dakle idealna osoba bi trebala biti i

socijalno samopouzdanija, i odvažnija, i društvenija, i živahnija no što ljudi sebe

procjenjuju. Općenito, t-test je i najveći za dimenziju ekstraverzije (Tablica 15.), te bi se

23

moglo reći da je to najpoželjnija kvaliteta ličnosti, odnosno da ljudi idealnu osobu

procjenjuju više ekstravertiranom od njih samih, više no što to čine za druge dimenzije

ličnosti.

Na dimenziji ugodnosti također su značajne sve povezanosti između pojedinih pod-

faceta ličnosti, te su povezanosti za pod-facete fleksibilnost i strpljivost najveće, zatim

povezanost na pod-faceti tendencija za opraštanjem, te je najmanja povezanost na pod-

faceti nježnost (Tablica 5.). Sve spomenute povezanosti su umjerene veličine. Nadalje

provedbom t-testova ispostavilo se da postoje statistički značajne razlike na pod-facetama

opraštanje, fleksibilnost i strpljenje, odnosno ispitanici smatraju da bi idealna osoba trebala

postizati veće rezultate od njih na pod-facetama opraštanje, fleksibilnost i strpljenje, dok

razlika nije značajna na pod-faceti nježnost (Tablica 16). Dakle osim što bi trebala biti više

ekstravertirana, idealna osoba bi trebala biti i ugodnija, odnosno spremnija na kompromise

i sposobnija kontrolirati svoju narav (Ashton i Lee, 2007).

Na dimenziji savjesnosti su značajne povezanosti na pod-facetama organiziranost,

marljivost i perfekcionizam, dok povezanost na pod-faceti razboritost nije (Tablica 6.). Što

se tiče razlika između dvije upitničke mjere, one su ustanovljene na svim pod-facetama

osim perfekcionizma. Dakle, idealna osoba bi trebala biti više organizirana i više marljiva,

no s druge strane, ispitanici procjenjuju da bi idealna osoba trebala biti manje razborita

(Tablica 16.). Razlog tome je što autori opisuju one nisko na ovoj dimenziji kao one koji

djeluju impulzivno i ne razmatraju posljedice svojih djela (Ashton i Lee, 2007), odnosno

ispitanici percipiraju da bi idealna osoba trebala biti spontanija no što su oni sami. Valja i

naglasiti da je razboritost druga od dvije pod-facete na kojima nije utvrđena povezanost na

dvije upitničke mjere i time onemogućava potvrdu prve hipoteze na razini pod-faceta.

Najveća povezanost je na dimenziji otvorenost ka iskustvima (Tablica 1.), te

sukladno s tim, i povezanosti između istih pod-faceta, ali i različitih pod-faceta su najveće,

i sve su značajne (Tablica 7.), što nije bio slučaj na niti jednoj prijašnjoj dimenziji. Dakle

sve povezanosti su umjerene do visoke, dok su poneke između različitih pod-faceta niske.

To znači da pojedinci procjenjuju idealnu osobu dosta sličnu sebi, te pojedine pod-facete

predviđaju rezultate ne samo na toj pod-faceti, već i u drugima, u većoj ili u manjoj mjeri.

Također, jedino je na pod-faceti kreativnost ustanovljena značajna razlika (Tablica 16.),

odnosno idealna osoba se procjenjuje kreativnijom od sebe. Na ostalim pod-facetama nema

značajnih razlika, znači da su odgovori pojedinaca u prosjeku dosta slični na obje upitničke

24

mjere. Mogući razlog za to je priroda ove dimenzije, koja se osim otvorenosti ka

iskustvima naziva i 'intelekt', 'profinjenost', 'kultura' ili 'maštovitost' (Larsen i Buss,

2007)., te pojedine pod-facete mogu odražavati i neke slične interese, poput onoga za

umjetnost i prirodu, ali i slične stavove prema nekim idejama (Ashton i Lee, 2007), a

istraživanje Byrnea (1961) upućuje na to da pojedinci izvještavaju da im se više sviđa

pojedinac koji ima stavove slične njima, te istog tog pojedinca procjenjuju kao

inteligentnijeg, bolje informiranog i bolje prilagođenog nego nekog pojedinca sa stavovima

različitim njihovima. To se moglo odraziti i na procjenu idealne osobe.

Kao što je navedeno u rezultatima, ovi rezultati su pokazali i povezanosti na nekim

međusobno različitim pod-facetama na mjerama SRF i mjerama ORF, što dakle znači da

pojedinci unutar pojedine dimenzije ličnosti preferiraju pojedince s drugim pod-facetama

unutar tih dimenzija ličnosti.

Svi ovi rezultati mogu se protumačiti u skladu sa početnom hipotezom, odnosno da

pojedince privlače pojedinci slični njima. Dakle hipoteza je potvrđena na svih šest glavnih

dimenzija ličnosti, te djelomično potvrđena na pod-facetama, gdje nisu pronađene značajne

povezanosti na pod-facetama bojažljivost i razboritost. Uz to, ovi rezultati također upućuju

na neki okvir ili kalup idealne osobe, odnosno idealne ličnosti, a očigledno je da se u

procjeni idealne ličnosti mora voditi računa o onom tko ju procjenjuje. Osim u okviru

psihoanalitičke teorije, koja tvrdi da osoba ima narcisoidnu tendenciju koja vodi pojedinca

da voli drugu osobu u kojoj vidi sebe, dakle i svoje osobine ličnosti (Beier, Rossi, Garfield,

1961), ove rezultate se može sagledati i iz evolucijske perspektive. Massen i Koski (2014)

ističu da su životinjska prijateljstva, kao i ljudska, barem dijelom određena sličnostima u

osobinama ličnosti. Dimenzije ličnosti koje su potvrđene kod primata ovise o istraživanju,

no mogu se izdvojiti sljedećih sedam: aktivnost, bojažljivost, impulzivnost, društvenost,

tendencija brizi za druge, agresivnost i dominantnost (Buss, 1995). No u svom istraživanju

Massen i Koski (2014) su koristili dimenzije društvenost, pozitivni afekt, timarenje,

tjeskobnost i aktivnost, te se mjerila tendencija u istraživanju i odvažnost. Ispostavilo se da

su čimpanze koje su bili prijatelji bili sličniji u dimenzijama društvenost i odvažnosti,

dakle one osobine važne za društveno-pozitivno i kooperativno ponašanje, dok na ostalim

dimenzijama nije bilo povezanosti. Autori predlažu da imanje prijatelja sličnih sebi

smanjuje nesigurnost u interakcijama putem promicanja sigurnosti, posebice u

kooperativnim kontekstima, i posljedično, da je takva vrsta ponašanja adaptivna. Nadalje,

25

pretpostavljaju da sličnost u ljudskim prijateljstvima datira barem od naših zadnjih predaka

sa čimpanzama.

Berk (2008) također iznosi da ljudi pristupaju drugim ljudima zbog traženja potvrde

svoje jedinstvenosti i vrijednosti kao osobe, što je u skladu s dobivenim rezultatima. No

ona naglašava da je to karakteristično za mlađe ljude, dok je u starijoj dobi funkcija

samopotvrđivanja manja. To je u skladu s istraživanjem (Izard, 1963), koje upućuje na to

da su sličnosti u osobinama ličnosti prisutne samo kod mlađih studenata, a ne i starijih.

Stoga su, u skladu s tim podacima, ispitane povezanosti na osobinama ličnosti kod ljudi od

25 godina i starijih. Rezultati za šest glavnih dimenzija ličnosti sadržani su u Tablici 8.

Dakle, najveća povezanost je na dimenziji ekstraverzija, dok su zastupljene i povezanosti

na dimenzijama iskrenost-poniznost, otvorenost ka iskustvima i ugodnost. Iako druga

polazišna hipoteza nije potvrđena, očigledno je manje povezanosti kod ispitanika starijih

od 25 godina no kod cjelokupnog uzorka.

Na pojedinim pod-facetama su također pronađene poneke povezanosti na dvije

upitničke mjere, no tih je povezanosti daleko manje no što je to bio slučaj u prvim

analizama na cijelom uzorku.

Na dimenziji iskrenosti ustanovljene su značajne povezanosti na dvije upitničke

mjere na pod-facetama poštenja, izbjegavanje pohlepe i skromnosti (Tablica 9.). Dakle za

razliku od obrade na cijelom uzorku, nema povezanosti na pod-faceti iskrenost, te se

smanjila povezanost za pod-facete poštenje i skromnost. Također, između međusobno

različitih pod-faceta nema toliko značajnih povezanosti, dakle rezultate na procjeni idealne

osobe ne bi se moglo povezivati sa osobnim kvalitetama ličnosti kao što je to prije bio

slučaj.

Na dimenziji emocionalnosti nije utvrđena niti jedna povezanost između pod-faceta

na dvije upitničke mjere (Tablica 10.), što upućuje na potvrdu hipoteze na ovoj dimenziji

ličnosti. Na osnovu ovih rezultata može se zaključiti da pojedinci stariji od 25 godina ne

preferiraju pojedince sličnih karakteristika na ovoj dimenziji, odnosno ne smatraju da bi

idealna osoba bila slična njima po razini emocionalnosti.

Na dimenziji ekstraverzije postoje neke značajne povezanosti između pod-faceta na

dvije upitničke mjere (Tablica 11.). Povezanosti su pronađene na pod facetama socijalno

samopouzdanje, društvenost i živost. Najveća je povezanost ona na pod-faceti socijalno

26

samopouzdanje, što upućuje na to da ispitanici od 25 godina i stariji procjenjuju idealnu

osobu više sličnu sebi na toj pod-faceti, odnosno samopouzdaniju u raznim socijalnim

situacijama (Ashton i Lee, 2007).

Na dimenziji ugodnosti na pod-faceti strpljivosti ustanovljena je značajna

povezanost između samoprocjena strpljivosti i procjena idealne osobe na toj pod-faceti

(Tablica 12.). Na ostalim pod-facetama, ni istim ni različitim, nema povezanosti, na

osnovu čega se može zaključiti da ni ugodnost ne igra važnu ulogu u preferencijama starije

grupe ispitanika, dakle rezultati su donekle u skladu s hipotezom. Isto vrijedi i za

dimenziju savjesnosti (Tablica 13.), na kojoj je značajna povezanost na pod-faceti

perfekcionizma na dvije upitničke mjere.

Na dimenziji otvorenost ka iskustvima (Tablica 14.) postoje povezanosti za pod-

facete uvažavanje estetike, radoznalost i kreativnost na dvije upitničke mjere, te su prisutne

neke povezanosti između različitih pod-faceta, no tih povezanosti je manje no što je to bio

slučaj u cjelokupnom uzorku. Znači da se, čak i na ovoj dimenziji, koja je bila

najistaknutija na cjelokupnom uzorku, može uvidjeti manja sličnost između samoprocjena

ispitanika starijih od 25 godina i njihovih procjena idealne osobe.

Na temelju svega ovoga može se zaključiti da osobine ličnosti igraju manju ulogu

kod starijih ispitanika, no opet igraju ulogu, dakle nisu irelevantne. Takvi rezultati su u

skladu sa prijašnjim istraživanjima, koja zaključuju da je mogući razlog za to veća

emocionalna i socijalna zrelost kod starijih ispitanika, te njihova manja potreba da vide

svoje osobine ličnosti reflektirane kod prijatelja (Izard, 1963). No također valja biti

oprezan sa ovim tumačenjima, jer su korelacije za starije od 25 godina računate na malom

uzorku, te se ne mogu sa sigurnošću generalizirati ovakvi rezultati. No svakako su

prijateljstva bitna u životu ljudi, jer osim što je to izvor ugode, emocionalnog dijeljenja i

zabave (Cadwell i Peplau, 1982), veći broj prijatelja je, kroz evoluciju, povećavao šanse za

preživljavanjem (Massen i Koski, 2014), što je mogući razlog za postojanje povezanosti na

oba uzorka, dakle cjelokupnom uzorku i uzorku ispitanika starijih od 25 godina, na

dimenziji ekstraverzije.

Valja naglasiti da bi osim povećavanja uzorka ispitanika starijih od 25 godina bilo

poželjno povećati razliku između mlađe i starije skupine, tako da su starija skupina

ispitanici od npr. 30 godina nadalje, te onda vršiti usporedbe, ili ispitanike podijeliti u više

skupina po dobi. Moguć nedostatak je i problem prigodnog uzorka, dakle srednjoškolaca i

27

studenata, te svih voljnih za ispunjavanje upitnika, te je očigledno da je velik dio

populacije ostao neispitan. Također, obje upitničke mjere su sadržavale iste čestice, samo

prilagođene za ispitivanje vlastite, odnosno ličnosti idealne osobe, te je moguće da je

djelovao efekt uvježbavanja, odnosno unatoč razmaku između testiranja ispitanici su se

mogli dosjetiti čestica na koje su odgovarali, te pokušavali ostajati dosljedni svojim

odgovorima. Dakle, da bi se poboljšala ovakva vrsta istraživanja trebalo bi, prije svega,

uključiti podjednak broj starijih i mlađih ispitanika, te koristiti upitničke mjere koje se u

većoj mjeri razlikuju, da bi se dobili vjerodostojniji podaci. Osim toga, i sami autori ističu

da je ova vrsta upitnika bolja za ispitivanje glavnih 6 dimenzija ličnosti, dok ispitivanje na

samim pod-facetama nije u potpunosti ispravno (Ashton i Lee, 2007).

Zaključak

1. Postoje statistički značajne povezanosti između šest glavnih dimenzija ličnosti

na dvije upitničke mjere, te su također ustanovljene statistički značajne

povezanosti na 22 od 24 pod-facete tih dimenzija ličnosti, dok je kod ispitanika

starijih od 25 godina utvrđena statistički značajna povezanost na dimenzijama

iskrenost-poniznost ,ekstraverzija, otvorenost ka iskustvima i ugodnost, te su

ustanovljene statistički značajne povezanosti na 11 od 24 pod-facete tih

dimenzija ličnosti.

2. Utvrđene su statistički značajne razlike između dvije upitničke mjere na

dimenzijama iskrenost- poniznost, ekstraverzija, emocionalnost i ugodnost, te

na 16 od 24 pod-facete tih dimenzija ličnosti.

Literatura

Ashton, M. C. i Lee, K. (2009). The HEXACO-60: A short measure of the major

dimensions of personality. Journal of Personality Assessment, 91(4), 340-345.

Ashton, M. C. i Lee, K. (2008). The prediction of Honesty–Humility-related criteria by the

HEXACO and Five-Factor Models of personality. Journal of Research in

Personality, 42(5), 1216-1228.

Ashton, M. C. i Lee, K. (2007). Empirical, theoretical, and practical advantages of the

HEXACO model of personality structure. Personality and Social Psychology

Review, 11(2), 150-166.

28

Ashton, M. C., Lee, K. i Paunonen, S. V. (2002). What is the central feature of

extraversion? Social attention versus reward sensitivity. Journal of Personality and

Social Psychology, 83(1), 245-252.

Babarović, T. i Šverko, I. (2012). Adaptacija i validacija HEXACO-PI-(R) inventara

ličnosti. Z. Penezić, V. Ćubela-Adorić, A. Slišković, I. Sorić, P. Valerjev i A.

Vulić-Prtorić (ur.), Sažeci radova (str. 69). Zadar: XVIII. Dani psihologije u Zadru:

Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru.

Beier, E. G., Rossi, A. M. i Garfield, R. L. (1961). Similarity plus dissimilarity of

personality: Basis for friendship? Psychological Reports, 8(3), 3-5.

Berk L. E. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Buss, A. H. (1995). Evolutionary Perspectives on Personality Traits. U R. Hogan, J.

Johnson i S. Briggs (ur.), Handbook of Personality Psychology (str. 345-363). San

Diego: Academic Press.

Byrne, D. (1961). Interpersonal attraction and attitude similarity. The Journal of Abnormal

and Social Psychology, 62(3), 713-715.

Cadwell, M. A. i Peplau, L. A. (1982). Sex differences in same-sex friendship. Sex

Roles, 9(7), 721-727.

Cooper, C. L. i Pervin, L. A. (1998). Personality. London: Routledge.

Costa Jr, P. T. i McCrae, R. R. (1992). Four ways five factors are basic. Personality and

Individual Differences, 13(6), 653-665.

Hogan, R. T. (1991). Personality and personality measurement. U M. D. Dunnette i L. M.

Hough (ur.), Handbook of industrial and organizational psychology (str. 873-919).

Palo Alto: Consulting Psychologists Press.

Izard, C. E. (1963). Personality similarity and friendship: A follow-up study. The Journal

of Abnormal and Social Psychology, 66(6), 598-600.

John, O. P.; Robins, R. W. i Pervin, L. A. (2008). Handbook of Personality: Theory and

Research. New York: The Guilford Press.

Lanning, K. (1994). Dimensionality of observer ratings on the California Adult Q-set.

Journal of Personality and Social Psychology, 67(1), 711-727.

Larsen, R. J. i Buss, D.M. (2007). Psihologija ličnosti. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Lebedina Manzoni, M. (2007). Psihološke osnove poremećaja u ponašanju. Jastrebarsko:

Naklada Slap.

Lee, K., Ashton, M. C., Morrison, D. L., Cordery, J., Dunlop, P. D. (2008). Predicting

integrity with the HEXACO personality model: Use of self- and observer reports.

Journal of Occupational and Organizational Psychology, 81(1), 147-167.

Lucas, R. E., Diener, E., Grob, A., Suh, E. M. i Shao, L. (2000). Cross-cultural evidence

for the fundamental features of extraversion. Journal of Personality and Social

Psychology, 79(3), 452-468.

29

Massen, J. J. M. i Koski, S. E. (2014). Chimps of a feather sit together: chimpanzee

friendships are based on homophily in personality. Evolution and Human Behavior,

35(1), 1-8.

Petz, B. (2005). Psihologijski rječnik. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Reilly, M. A., Commins, W. D. i Stefic, E. C. (1960). The complementarity of personality

needs in friendship choice. The Journal of Abnormal and Social Psychology,

61(2), 292-294.

Seal, B. (1997). Academic Encounters: Human Behavior. New York: Cambridge

University Press.

Selfhout, M., Burk, W., Bramke, S., Denissen, J., Van Aken, M. i Meeus, W. (2010).

Emerging Late Adolescent Friendship Networks and Big Five Personality Traits: A

Social Network Approach. Journal of Personality, 78(2), 509-538.

Wilson, G. i Nias, D. (1976). The Mystery of Love. New York: Crown Publishing Group.

Zarbatany, L., Conley, R. i Pepper, S. (2010). Personality and gender differences in

friendship needs and experiences in preadolescence and young adulthood.

International Journal of Behavioral Development, 28(4), 299-310.