Prof

Prof. dr. Boris Vukoni

POVIJESNI GRADOVI I NJIHOVA TURISTIKA RAZVOJNA

OPCIJA

UVOD

Gradovi su oduvijek plijenili interes mnogih znanstvenih disciplina. Posebno se to moe rei za razdoblje tzv. suvremene svjetske povijesti kada je poveanje gradskog stanovnitva dalo svojevrsni peat dvadesetom stoljeu te povijesti. Gradsko stanovnitvo koje je 1800. godine inilo tek 2.5%, danas ini vie od 50 % ukupnog svjetskog stanovnitva. Dakle vie od 3 milijarde stanovnika svijeta ivi u gradovima! Prognoze govore da se 2010. moe oekivati preko 4 milijarde stanovnika u gradskim aglomeracijama. Mnogi gradovi svijeta svojom su veliinom viestruko prerasli broj stanovnika u pojedinim dravama. Na primjer, Sao Paolo ima gotovo tri puta toliko stanovnika koliko cijela Hrvatska, a od toga omjera nije daleko niti Mexico City. Krajem dvadesetog stoljea oko 230 gradova svijeta imalo je vie od milijun stanovnika. Tzv. metropolska podruja jo vie potvruju golemu koncentraciju svjetskog stanovnitva u urbane prostore. Najvee metropolsko podruje na svijetu ima vie od 20 milijuna stanovnika, Sao Paolo gotovo 19, a angaj 13.5 milijuna. Mnogobrojna pitanja koja su slijedila taj golemi rast zapoinjala su ve i od onih posve esencijalnih: to treba smatrati gradom, a to metropolskim podrujem, jesu li urbani i gradski prostor sinonimi i jeli onda sinonim urbano i gradsko stanovnitvo? Kakve su osobine gradova, ime je optereena njihova sadanjost i kakve su njihove razvojne perspektive u blioj i daljoj budunosti? to je to povijesni grad i to ga razlikuje od obinog grada?

S turistikog stajalita gradovi su vieznano zanimljivi. S jedne strane oni predstavljaju koncentraciju upravo onih vrijednosti i razliitih sadraja koji privlae interes posjetitelja, a s druge strane gradsko je stanovnitvo temeljni izvor iz kojeg se generira svjetska turistika populacija. Gradovi koncentriraju kulturna postignua pojedinih naroda i civilizacija, a upravo kultura obuhvaa sve to ljudi misle, to rade i to ine da predstave svoja vjerovanja. S tog stajalita sasvim je razumljivo zanimanje turista za posjetu gradovima, jer kako kae Gartner tako dugo dok e se putovanje prakticirati s namjerom da uimo o ivotu, o prolosti i sadanjosti, o razliitosti ljudi, tako dugo e se turisti ukljuivati u kulturni turizam.

Posebno u posljednjem deceniju dvadesetog stoljea naraslo je zanimanje za ulogu gradova u svjetskom turizmu. Teko je argumentirano objasniti zato se to upravo tada dogodilo, mada je bilo mnogo pokuaja ovog objanjenja (Ashworth, de Haan, Tunbridge, Richards etc.). Rezultiralo je to s mnogobrojnim studijama i znanstvenim raspravama, a i mnogi svjetski skupovi znanstvenika koji se bave kulturom i turizmom organizirani su s namjerom da rasprave ulogu gradova u domaem i meunarodnom turizmu. Posebno zanimljive u tom kontekstu, a po mnogima i prekretnice u razmiljanju i konkretnim akcijama, bile su konferencije u Stockholmu 1998. i u Firenci 1999. Obje konferencije imale su zadau prije svega zainteresirati vlade pojedinih zemalja za ulogu kulture u odrivom razvoju, odnosno upozoriti ih da svaka razvojna politika mora biti posebno osjetljiva na kulturu. UNESCO je u svom naputku o konkretnim akcijama jasno napisao touristika politika ne moe se definirati neovisno o kultunoj politici. Taj interes za kulturu u gradovima potencirao se odlukom UNESCO-a da financijski pomogne obnovu povijesnih gradova. Izdana financijska pomo namijenjena ovim gradovima, u okviru posebnog europskog projekta European Art Cities, posve je izmijenila odabrane gradove i predstavila ih kao izuzetne aglomeracije bogatog kulturnog sadraja, kao Cultural Capitals of Europe. Primjeri kotskog Glasgova ili belgijskog Brugesa, da nabrojim samo dva najsvjeija primjera, vrlo plastino objanjavaju o emu se zapravo radi.

Turistiko znaenje gradova, posebno tzv. povijesnih gradova, postaje neupitno ali upitne su brojne posljedice poveanog turistikog interesa za pojedine gradske aglomeracije u svijetu.

Zato ne udi da podjednako teorija i praksa svjetskog turizma posveuju sve veu panju razvoju turizma u gradovima. Poetak dvadesetprvog stoljea obiljeen je velikim meunarodnim skupom o turizmu u povijesnim gradovima, odranim u belgijskom Brugesu, oujka 2002. godine, s pretenzijom ne samo da postavlja pitanja, ve da nastoji barem na neka od njih dati i sasvim konkretne odgovore. Taj je skup motivirao i nastanak ovog priloga.

PRISUTNE DILEME

Iako postojanje relativno velikog broja znanstvenih radova o problematici uloge gradova u turizmu pretpostavlja da su barem one temeljne znanstvene dileme prebroene, mislim da ipak nije tako. Pokazat u to primjerom. to je to povijesni grad?

Logino bi bilo pretpostaviti da je to grad s povijeu, a to bi onda trebalo ujedno znaiti najmanje dvije stvari: 1. da postoje i gradovi bez povijesti ili nepovijesni gradovi te 2. postavlja se pitanje imaju li onda povijesni gradovi svoju sadanjost odnosno svoju suvremenost? Teoretiari definiraju povijesni grad kao konceptualizaciju posebne vrste urbanog fenomena ... koja proizlazi iz odnosa prema gradu s posljedicama na nain kako se gradovi gledaju i koriste, odnosno kao gradsku aglomeraciju koja obiluje objektima i sadrajima povijesnog nasljea, a pri tome se misli na objekte locirane u gradovima, razliitog sadraja i razliite povijesne namjene. Ono to kod toga nije definirano to su prije svega vremenske granice u kojima se takvi sadraji smatraju povijesnim za razliku od onih drugih graevina kojima se takav pridjev ne moe dodati. Naravno, uz ta idu i pitanja o broju, veliini ili kvaliteti takvih graevina u pojedinoj gradskoj aglomeraciji koje meusobno razlikuju povijesne od nepovijesnih gradova. Logino je pretpostaviti da svaki grad ima svoju povijest, dakle, nema gradova bez povijesti, ali ta povijest ne mora imati jednako znaenje za povijest ili sadanjost drugih, pa onda niti za zanimanje potencijalnih posjetitelja za takve gradove. Spomenute granice u praksi se, usporedbom meu gradovima, mogu mnogo jasnije odrediti. Jasnije je i objektivnije kad kaemo da se grad koji obiluje graevinama iz XI. ili XII. stoljea moe smatrati vie povijesnim od grada koji ili nema graevina iz tog razdoblja ili ak u to vrijeme nije postojao kao obitavalite ljudi. To meutim takvim gradovima ne odrie njihovu povijest. Zanimljivo bi bilo postaviti pitanje da li ve danas moemo rei da prelaskom u trei milenij, sve to je stvoreno u drugom mileniju valja smatrati povijesnim ili na takav atribut ima pravo samo jedan njegov dio? Drugim rijeima: kada sadanjost prelazi u povijest? I, napokon, je li to sve bitno za posjetitelje, je li to bitno za turizam?

U odgovoru na posljednje pitanje mogao bih odgovoriti da bi se u najmanju ruku moglo rei da je to i te kako bitno, posebno u smislu utvrivanja pojedinanih vrijednosti, autentinosti tih vrijednosti, a s time i objektivne razine interesa koji e potencijalni turisti pokazivati ili bi mogli i trebali pokazivati prema pojedinim gradovima kao turistikim odreditima. Upravo u tom kontekstu postavlja se pitanje to valja smatrati autentinim povijesnim sadrajem ili graevinom?

Posebno se zanimljivim ini postaviti takva ili slina pitanja kada se obnavljaju stara gradska sredita ili pojedinani objekti i to naroito onda kada se radi o potpuno unitenim objektima od kojih su ostali moda samo temelji ili tek njihove naznake, a zapravo se radi o totalnoj rekonstrukciji ili, bolje reeno, o posve novoj izgradnji prema sauvanim nacrtima ili povijesnim slikama, bez obzira koriste li se u novoj izgradnji tradicionalni graevni elementi, pa bili oni ak i rune izrade ili ne. Naravno da se takva pitanja aktualiziraju u onim dijelovima rekonstrukcije gdje se izvode posve novi kiparski radovi (makar i po izvornim nacrtima). Kakva je njihova povijesna autentinost ili povijesna vrijednost mislim da ne treba raspravljati. Upitno je meutim kad se na takvim objektima tijekom rekonstrukcije upisuju stari datumi ili godine izvornog nastanka (na primjer, izgraeno1167 godina ili anno domine 2011), to moe poveati zanimanje posjetitelja, ali zapravo se radi - o klasinom povijesnom falsifikatu. Povijesno znaenje takva graevina zapravo nema, ali ima ili moe imati veliko turistiko ili kulturno znaenje, jer se njime stvara povijesna atmosfera, poseban povijesni ugoaj. To su, meutim, razliiti pojmovi i bilo bi logino i etiki kao takve ih tumaiti i prikazivati.

Posve je drugaija situacija tamo gdje se pojedine povijesne uruene graevine dograuju ili njihovi manji dijelovi popravljaju, gdje se radi o, nazovimo to urbanoj ili graevinsko-arhitektonskoj restauraciji, jer najvei dio objekta tada ostaje u svom izvornom stanju. Tu ne moe biti dileme o povijesnosti odnosno povijesnoj autentinosti takvih graevina ma o kojem da se razdoblju povijesti radi. Pored povijesnog i s kulturnog i s turistikog stajalita takvi objekti svakako imaju izuzetnu vrijednost.

POVIJESNI TURISTIKI GRAD

Posebno pitanje u tom kontekstu svakako je pitanje povijesnog turistikog grada. Naravno, takvo pitanje ne bi niti trebalo postavljati kada bismo jasno definirali pojam povijesnog grada. Izraz povijesni turistiki grad zapravo bi trebao pokazati da se radi o gradu bogatog povijesnog nasljea koji je osobito zanimljiv posjetiteljima pa onda i osobito turistiki posjeivan. Ipak se ini da takvo naglaavanje turistikog karaktera nije zapravo uope nuno, ali niti posve ispravno, jer napokon radi se prije svega o gradu kojemu turistika funkcija nije primarna. Za razliku, turistika praksa poznaje termin turistiki grad i pod njim razumije koncentriranu izgradnju smjetajnih i drugih objekata namijenjenih turistikim posjetiteljima, dakle urbani prostor namijenjen dominantno turistikim potrebama. Tu je dominantna turistika funkcija i zato razumljiva upotreba atributa turistiki. Analogijom, povijesni turistiki grad trebalo bi nazivati samo onaj povijesni grad koji nema druge do turistike funkcije, pa je i samo stanovanje lokalnog stanovnitva posve upitno. Odnosno, radi se o dominantno turistikoj funkciji povijesne urbane aglomeracije!

Izmeu vie razliitih definicija i pokuaja da se definira pojam povijesni turistiki grad,

odluio sam se za definiciju autoritativnog znanstvenika Allana Williamsa koji je napisao:

Povijesni gradovi su kombinacija gradskih veduta, individualnih lokacija i praktinih rjeenja (koja podjednako pripadaju svijetu rada i svijetu odmora), a kojima se pripisuje povijesno ili kulturno znaenje. Nepotrebno je naglaavati da e urbana sredina s odreenim graevinama povijesnog ili kulturnog sadraja privlaiti pozornost turista, jer povijesno i kulturno nasljee idu u red davno spoznatih atraktivnosti koje potiu turistika kretanja. Moda uvoenje druga dva izraza, koji se po malo javljaju u turistikoj literaturi art city ili umjetniki grad te cultural city ili grad kulture - koje odreuju drugaiji sadraji a ne vrijeme njihova nastanka, moda e jasnije pokazati razlike meu gradovima razliitih sadraja, koji onda izazivaju i drugaije reakcije u potencijalnoj turistikoj populaciji. No, i tu je nuno definirati pojmove umjetniki grad i grad kulture, odnosno dati druga odgovarajua znanstvena objanjenja. Sadanji naglaeni stupanj zanimanja to ga meunarodne turistika potranja pokazuje za umjetnike odnosno kulturne sadraje mogao bi dati osnovnu argumentaciju za ova promiljanja.

Bez obzira kako definirali ili kakve atribute dali gradskoj aglomeraciji koja privlai turiste, smatram mnogo vanijim raspraviti kako pribliiti, tumaiti i zatim turistiki interpretirati kulturne, povijesne ili umjetnike sadraje te tako ih uiniti i realno zanimljivim i pristupanim za razliite segmente potencijalnih posjetitelja. Naravno, misli se najprije na stupanj obrazovanosti pojedinih segmenata posjetitelja gradova, ali i na njihov uzrast, jer isti se sadraju mogu uiniti privlanim razliitim segmentima potranje njihovom razliitom interpretacijom, odnosno razliitim nainima njihovog prikazivanja i tumaenja. To je svakako bit same stvari, a ne rasprava terminoloke naravi koja se onda pretvara u larpurlartistiko avrljanje.

TURISTIKA INTERPRETACIJA POVIJESNOG I KULTURNOG NASLJEA U GRADOVIMA

Treba najprije konstatirati da je openito rasprava o interpretaciji kulturnog i povijesnog nasljea potaknuta prije nego li se poelo raspravljati o toj interpretaciji namijenjenoj turistima. Uzroci tome nisu bili samo u slaboj posjeti prosjenim klasinim muzejskim prostorima ili njihovo loe materijalno stanje, nego i potreba iznalaenja adekvatnih financijskih sredstava za odgovarajue uvanje i odravanje kulturnog i povijesnog nasljea. Naravno, kulturno i povijesno nasljee najbolje odraava nacionalni identitet, a njega se nitko ne odrie ak niti u situaciji kad se zaokruuje golemi projekt ujedinjenja Europe.

to zapravo znai izraz interpretacija kulturnog i povijesnog nasljea? U svakom sluaju to je znatno vie nego samo nain izlaganja ili tumaenja ovog nasljea zainteresiranim posjetiteljima. To je vie i od samo primjene tehnikih novotarija u tom izlaganju i tumaenju, iako je tehniki napredak u tom smislu otvorio mnogobrojne nove mogunosti. U tom kontekstu interpretacija znai ukupan nain i sadraj predstavljanja pojedinog kulturnog ili povijesnog objekta (graevine) ili sadraja, njegovo objektivno tumaenje, kao i njegovo (ope) koritenje u kulturnom ivotu vlastite sredine. Ako tom izrazu dodamo jo i atribut turistiko, onda je jasno da je subjekt takve interpretacije turistiki posjetitelj. Kako se kod toga vrlo esto radi o inozemnom posjetitelju, onda se svim problemima potrebne interpretacije dodaju i oni koji proizlaze iz viekulturalnih i viereligijskih karakteristika posjetitelja, a i iz njihove viejezinosti. Koliko nam samo to ostavlja prostora za daljnja istraivanja, ali i u praksi za primjenu rezultata takvih istraivanja!

Koncepcijski to znai zaokret iz statikog u dinamiki obrazac interpretacije, kod ega je ukupni doivljaj upotpunjen odreenim organiziranim zbivanjem u i oko objekata i sadraja kulturne i povijesne batine, izmeu ostalog stvorio temelje za pokret tzv. nove muzeologije. Teko je govoriti da se u svakoj pojedinosti radi o originalnoj i posve novoj koncepciji, ali u cjelini to je ipak znaajan pomak od klasinih oblika prezentacije i interpretacije povijesnog i kulturnog nasljea posjetiteljima, u kojima je dominirala statinost. Autentinost doivljaja mnogo je vanija od autentinosti samih kulturnih i povijesnih obiljeja pojedinih objekata i sadraja, a ona se postie samo na jedan nain: osobnim prisustvom posjetitelja. Ta se autentinost moe usporediti s razlikom u promatranju sportske utakmice na televizijskim ekranima od prisustvovanja samoj sportskoj priredbi. Radi se o autentinoj atmosferi, o osobnom doivljaju i mogunosti da vlastitom imaginacijom sami sebi predstavimo ugoaj prolosti ali i sadanjosti u nekoj osobitoj mjeavini suvremenog i (davno) prolog. Taj ugoaj, taj doivljaj, upotpunjava se ne samo usmenom interpretacijom vodia ili kustosa, nego i muzikom, plesom, igrokazom, pa ak i organiziranim pravim povijesnim bitkama.

Ma koliko da je posve jasno da se izraz autentian moe u ovim sluajevima tek slikovito upotrijebiti, jer logino je da se prolost ne moe vratiti, ali zbivanja u prolosti moe se predstaviti do odreene objektivne razine, kod ega e veliku ulogu odigrati pojedinani nivo obrazovanosti posjetitelja. Vii stupanj obrazovanja pridonijeti e boljem i primjerenijem uivljavanju u sadraje i dogaaje prolosti, lake potaknuti imaginaciju posjetitelja i uini opi doivljaj autentinijim. Prisjeam se takvih mizascenskih realizacija kada su kostimirani razbojnici na konjima napadali na turistike autobuse u Kanadi ili povijesne bitke u kineskom gradu Jiangmen, do mnogo profinjenijih light and sound priredbi podno Egipatskih piramida i Sfinge ili u povijesnom parku Khajuraho u Indiji ili na nekom drugom od brojnih lokaliteta u svijetu gdje je to danas postala ve uobiajena praksa.

No, oivljavanje cijelih srednjovjekovnih gradova, kakav je na primjer projekt srednjovjekovnog Brugesa u Belgiji, zavreuje bez sumnje posebnu panju, jer pitanju interpretacije povijesne i kulturne batine daje sasvim specifinu dimenziju. Tu se prolost jasno odraava u suvremenom ivotu grada, ak bi se moglo rei da ga odreuje i determinira do mjere u kojoj suvremeno odstupa od dolaska prolog. O autentinost tog doivljaja pa i cijelog projekta ve je bilo rijei u ovom prilogu. No, ono to je vano s opeg razvojnog, a onda i turistikog stajalita jest injenica da se takvom rekonstrukcijom gradu vratio smisao ivota, a njegovim stanovnicima dala solidna osnovica za osiguranje vlastite egzistencije. Zato je, barem za mene, taj projekt ak vie gospodarski nego kulturoloki, a svakako par excellence turistiki obiljeen. Moda je najvie utemeljen rijeima predsjednika Svjetske turistike akademije Williama Gartnera: Turistiki proizvodi temeljeni na kulturi nee izbjei utjecaj promjena koje su prisutne ve neko vrijeme. Od trenutka kada su postali bitna sastavnica mnogih komuna koje podravaju njihovu vanost i vrijednost, podjednako za posjetitelje kao i za lokalno stanovnitvo, postali su sve vie upravo zastraujua zadaa.

Moe li Hrvatska to nauiti iz takvih i sve eih primjera u svijetu? Naravno da moe, pa i treba. No, takvi e primjeri imati smisla tek ako pobude toliko zanimanja da o tome pone ozbiljno razmiljati i brinuti ukupna zajednica, da prosjeni stanovnik hrvatskih povijesnih gradova shvati vlastitu ulogu u takvom projektu, ali i vlastitu korist iz takvog projekta. Kako je spoznaja rezultat obrazovanja, prvi korak u moguoj primjeni ovih inozemnih iskustava lei u veoj razini obrazovanosti prosjenog u ovom sluaju gradskog stanovnika, jer lokalno stanovnitvo jednako je vaan sudionik u realizaciji takvih projekata kao i sami posjetitelji. Hrvatska ima zanimljivih povijesnih urbanih sredina koje bi se moglo rekonstruirati i predstaviti na nain kako to danas ini razvijena turistika Europa. Uostalom, svojevremeno je Pore krenuo upravo tim putem, a Zagreb je jedan od osnivaa projekta European Art City.

Meutim, osim nune razine obrazovanosti stanovnitva, to trai i mnoge druge preduvjete od kojih je najtei problem financiranje takvih projekata. Kao to je reeno, UNESCO i Europska Unija ulau mnogo novaca u ovakve i sline projekte. No, takvim projektima prethode opsene studije pa je zbog toga u hrvatskom primjeru drugi korak pripremiti odgovarajuu dokumentaciju kojom se moe zatraiti ova financijska potpora. To meutim nije samo urbanistika ili povijesno-kulturna zadaa, ve i turistika i gospodarska zadaa. A i to je ve samo po sebi velik i odgovoran zadatak koji trai strunjake i meusobnu koordinacije vie disciplina i sektora i koji, dokazuju to vrlo uspjeni primjeri rekonstrukcije povijesno-kulturnog nasljea europskih povijesnih gradova, ima itekakvog smisla: turistikog, gospodarskog i kulturolokog. Zar to nije dovoljno?

Literatura

Ashworth, G.J. & T.Z de Haan (1985) The tourist-historic city: a model and initial application in Norwich UK, Veldstudies 8: Groningen

Ashworth, G.J. & J.E. Tunbridge (1990) The tourist-Historic City, Belhaven: London

Richards, G. (2000) Cultural Tourism: Challenges of Management and Marketing. U Gartner W.C. & Lime D.V. (eds) Trends in Outdoor Recreation, Leisure and Tourism, CABI: Wallingford

SAETAK

Povijesni gradovi postaju u suvremenom svijetu i meunarodnom turizmu ne samo predmetom interesa turistikih strunjaka i njihovih teorijskih rasprava, nego sredita okupljanja golemih masa turista, a njihova turistika interpretacija znaajan izvor prihoda za lokalno stanovnitvo. Turistiki interes za gradovima dogodio se spontano kao rezultat konstantnih promjena u ponaanju turista diljem svijeta, kao i promjenama u motiviranosti potencijalnih turista za posjetu nekoj turistikoj destinaciji. Kako se postaviti prema takvim promjenama i kako turistiki interpretirati povijesno i kulturno nasljee koncentrirano u gradovima, zanimljivo je pitanje ali i tema ovog lanka.

Kljune rijei: povijesni grad, kulturno-povijesni identitet gradova, turistika interpretacija povijesnih gradovaEngleski originali

1)

Historic sities are bundles of townscapes, individual sites and practices (relating both to the worlds of work and leisure) which have been ascribed with historic or cultural significance

2)

Culture is viewed as comprising what people think, do and what they make to represent their beliefs .

3)

Tourism policy cannot be defined independently of cultural policy

4)

as a conceptualisation of a particular sort of urban phenomenon it derives from attitudes towards the city which have consequences for the way cities are viewed and used

5)

As long as travel is practiced with the intent of learning about the life, past or present, of a different people than the tourist is engaged in culutral tourism

6)

Culturally based tourism products will not escape the influence of the changes that have been underway for some time. Since they are part of the essential fabric of many communities maintaining their importance and value for visitors and residents alike will become an icreasingly dauting task.

William C. Gartner Cultural Tourism Trends and Implications for Tourism Development, referat sa konferencije The Tourist Historic City, Bruges 2002, str. 1.

William C. Gartner, ibid, str. 1.

Iz govora generalnog direktora UNESCO-a na otvaranju 25 sastanka World Heritage Committee 11 prosinca 2001, a u povodu ruenja Budinih spomenika u Bamiyanu, Afganistan.

Ashworth, G.J. & T.Z. de Haan (1985) The tourist-historic city: a model and initial application in Norwich UK, Veldstudies 8, Groningen, str. 7.

Allan M. Williams Mobility and Culture: Issues for Cultural Tourism, referat sa konferencije The Tourist Historic City, Bruges 2002, str. 1.

William C. Gartner, ibid, str. 11.

PAGE 5