UMJETNOST XIX. st. U HRVATSKOJ ( klasicizam , romantizam )

Klasicizam

Razdoblje klasicizma u Hrvatskoj prate burni događaji. U ranijoj fazi ovog stila , drugoj polovici XVIII. st. do francuske revolucije , Hrvatska postaje podložna Ugarskoj u okviru Austrijske monarhije, koja ukida potpuno hrvatsku vlast i uvodi njemački jezik.U kasnijem razdoblju klasicizma dolazi do velikih političkih promjena. Poslije izbijanja francuske revolucije ukida se Mletačka republika , pa Dalmacija , Istra i Dubrovačka republika ( formalno ukinuta 1808.g.) prelaze u posjed Francuske. Hrvatske i slovenske pokrajine pod francuskom vlašću ujedinjuju se u Ilirske provincije sa sjedištem u Ljubljani pod upravom maršala Marmonta.Nakon pada Napoleona ( Bečkim kongresom 1815. g.) Austrija će opet zagospodariti prostorom Istre, dijelovima banske Hrvatske i vojne krajine i Dalmacije s Dubrovnikom sve do raspada monarhije 1918.g.

GRADITELJSTVO : obilježava nekoliko urbanističkih planova npr. regulacijski plan Siska 1829.g. ili uređenje senjske luke , te mnoge profane i crkvene građevine. Na sjeveru Hrvatske grade se jednokatni aristokratski dvorci , okruženi zelenim parkovima.Od hortikulturnih zahvata najznačajnija je izgradnja velikog parka Maksimir ( za biskupa Maksimijana Vrhovca, prvi park u sjevernoj Europi stvoren sa namjerom da bude javni park ) , započetog u vrijeme klasicizma , a dovršenog u doba romantizma. Među najljepšim urbanističkim ostvarenjima u Hrvatskoj je sklop zelenih trgova i parkova u Zagrebu : Zrinjski trg i Strossmayerov trg ( 1873. g. ) , koji su kasnije upotpunjeni Tomislavovim trgom ,Marulićevim trgom i Kazališnim trgom po zamisli Milana LENUCIJA (tzv. Lenucijeva potkova) , gradskog inženjera. Najznačajniji arhitekt s početka XIX. st. bio je * BARTOL FELBINGER porijeklom Čeh, dolazi u Zagreb gdje postaje gradskim arhitektom i u službi je Kaptola.Projektirao je niz zgrada u klasicističkom stilu ( inspiriran Palladijevskom arhitekturom) npr. dogradnja palače Jelačić i Dešković u Zagrebu, te dvorac Januševac kod Savskog Marofa koji se smatra remek-djelom klasicističkog graditeljstva.U Dalmaciji izgrađena su dva skladna «glorijeta», Marmontov u Trogiru i nešto kasniji na splitskom groblju Sustipan kojeg je projektirao VICKO ANDRIĆ , splitski arhitekt i konzervator XIX. st.

U klasicističkom stilu obnovljena je u XIX. st. unutrašnjost hvarskog kazališta ( podignuto nad prostorom arsenala 1612.g.).KIPARSTVO : javlja se najviše kao sastavni dio arhitekture ili na nadgrobnim spomenicima ( djela su manje poznatih majstora) .SLIKARSTVO : najpoznatiji hrvatski slikar XIX. st. *VJEKOSLAV KARAS (1812. – 1858.g.) svojim ranijim radovima pripada klasicizmu , bio je vrstan portretist ( sačuvani su brojni portreti građana Karlovca), njegovi portreti odišu realizmom , za vrijeme boravka u Rimu upoznaje se sa novim stilom ( romantizmom) i tada nastaje njegovo najpoznatije djelo « RIMLJANKA S LUTNJOM».U vrijeme romantizma njegova djela imaju oznake novog stila npr. na slici «Djed i unuk»,u kojem prevladava folklorno-domoljubna nota .

RIMLJANKA S LUTNJOM

1

Pored Karasa treba spomenuti Slovenca MICHAELA STROJA koji radi u Zagrebu , a vrstan je portretist u stilskim okvirima bidermajera.Slikarskoj baštini klasicističkog razdoblja pripada slika «PORTRET GOSPOĐE RECAMIER»djelo francuskog slikara ANTOINE JEAN GROS iz 1835.g. , danas u STROSSMAYEROVOJ GALERIJI u Zagrebu.

U umjetničkom obrtu prevladava bidermajersko funkcionalno i udobno pokućstvo s naslonima u obliku lepeza ili palmeta , presvučeno tkaninama svijetlih boja.

Romantizam

Osnovno obilježje romantizma u Hrvatskoj je pojava nacionalnog , političkog i kulturnog pokreta HRVATSKI NARODNI PREPOROD odnosno ILIRSKI POKRET . Ideolozi pokreta okupljeni oko Ljudevita Gaja i uz potporu djela aristokracije ( grof Janko Drašković )na kulturnom planu zalagali su se za jedinstveni pravopis i književni jezik ( štokavski). Svoje ideje objavljivali su u tisku NOVINE HORVATSKE s književnim prilogom DANICA HORVATSKA , SLAVONSKA I DALMATINSKA. Osnovali su narodne čitaonice i Maticu ilirsku (danas Matica hrvatska).

Romantizam se pojavljuje 40-ih godina XIX .st.Zanos prirodom u vrijeme romantizma odrazit će se uređenjem parkova ( romantičarske dodatke dobiva park Maksimir ) na kontinentu, te uz povijesne dvorce i uz more.

SLIKARSTVO : slikarske teme su krajolici i vedute gradova , starih dvoraca i utvrđenja, te folklorni i domoljubni motivi (povijesni događaji i sl.) .* ADOLF WALDINGER – osječki je slikar koji slika krajolike i ruine.* FERDO QUIQUREZ – slika povijesne motive , a pejzaž mu je sekundaran «KOSOVKA DJEVOJKA» «SMRT MATIJE GUPCA» «KRUNJENJE ZVONIMIRA»KIPARSTVO : skulpturu obilježavaju javni spomenici npr. konjanička skulptura BANA JELAČIĆA iz 1866.g., djelo bečkog kipara A. Fernkorn ( koji stilski pripada već realizmu ).

* IVAN RENDIĆ ( 1849. – 1932.g.) kipar, koji djeluje u kasnijoj fazi romantizma , ali stilski pripada REALIZMU , oblikuje portrete u narodnim nošnjama ( Dalmacije)ARHITEKTURA : oponašaju se povijesni stilovi i dovršavaju građevine iz ranijih razdoblja. Arhitekti Schmidt i Bollé dovršavaju zagrebačku katedralu u NEOGOTIČKOM stilu , a Englez T.G. Jackson nad podignutim prizemljem podiže NEOROMANIČKI zvonik zadarske katedrale.

Umjetnost druge polovine XIX. st.

Sredinom stoljeća na našim područjima vlada Bachov apsolutizam (nakon gušenja mađarskog protuaustrijskog ustanka) . Nakon neuspjeha vanjske politike Austrije , car je bio prisiljen napraviti ustupke .Hrvatska dolazi 1868.g. pod političku i gospodarsku ovisnost Mađarske. U Hrvatskoj se pojavljuju dvije struje koje imaju nacionalne težnje : jedna oko A. Starčevića , a druga oko đakovačkog biskupa J. J. Strossmayera i Narodne stranke. Biskup Strossmayer utemeljio je Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti ( danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) . U Dalmaciji vode se borbe između narodnjaka i autonomaša .Pobjedom na izborima 1882.g. za gradsku upravu uvodi se hrvatski jezik u upravi, prosvjeti i kulturi.Razvoj industrije i trgovine doveli su do naglog rasta gradova i pojačane graditeljske aktivnosti ( Zagreb , Rijeka, Split, Osijek i Karlovac).

ARHITEKTURA : gradi se u stilu HISTORICIZMA npr. -GLAZBENI ZAVOD, Zagreb, neorenesansni stil , J. Grahor -OBRTNA ŠKOLA , Zagreb, H. Bollé ( danas Muzej za umjetnost i obrt) i zlatna dvorana Odjela za bogoštovlje i nastavu u Zagrebu ( u unutrašnjem uređenju i dekoraciji sudjelovali su najpoznatiji slikari tog vremena Oton Iveković , Celestin Medović , Bela Čikoš- Sesija , Vlaho Bukovac i kipar Frangeš – Mihanović) .

Bečki arhitektonski atelijer FELLNER i HELMER ( projektiraju najveći broj kazališta u srednjoj Europi u povijesnim stilovima renesanse, baroka i rokokoa) projektiraju u Hrvatskoj :

2

- UMJETNIČKI PAVILJON u Zagrebu , 1897.g.- HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE u Zagrebu , 1895.g.- KAZALIŠTE « IVAN ZAJC» u Rijeci

U Splitu najveći graditeljski zahvat je izgradnja tzv. PROKURATIVA ( na mjestu nekadašnjeg Marmontovog perivoja i zapadnih bedema), u NEORENESANSNOM stilu ,gradnja je trajala od 1855.g do 1928.g.,sastoji se od pravokutnog prostora uokvirenog sa tri međusobno spojene zgrade koje su u prizemlju otvorene trijemovima ( istočna i zapadna).

Posljednja velika zgrada iz XIX. st. s obilježjem «neostilova » u Splitu je zgrada HRVATSKOG NARODNOG KAZALIŠTA ( 1891. – 1893.g.) koju su projektirali domaći arhitekti E. VECCHIETTI i A. BEZIĆ, oslanjajući se stilski na tradiciju talijanskih kazališta u stilu neobaroka.

KIPARSTVO : ističe se kipar * IVAN RENDIĆ ( 1849. – 1932.g.)

Školovao se u Italiji, djelovao je u Trstu i Zagrebu ,a zatim na rodnom Braču. Ostavio je više od 200 djela u kojima prevladava REALIZAM ( s primjesama NATURALIZMA u obradi detalja).U kasnijoj fazi ostvario je osebujan stil u kojem se folklorni motivi isprepliću sa secesijskim ukrasom. Istaknuo se realističnim PORTRETIMA i ALEGORIJSKIM LIKOVIMA , namijenjenih uglavnom nadgrobnim spomenicima. « SPOMENIK ANDRIJI KAČIĆU MIOČIĆU « u ZagrebuPored Rendića koji je izraziti realist (naturalist) , potkraj XIX.st. djeluje ROBERT FRANGEŠ-MIHANOVIĆ koji radi u duhu secesije slobodnijim, dinamičnijim oblicima ( u duhu Rodena). « SPOMENIK KRALJU TOMISLAVU»,Zagreb

SLIKARSTVO : na kraju XIX. i početku XX. stoljeća dominira * VLAHO BUKOVAC (1855. – 1922.g.)Rođen je u Cavtatu , školuje se u Parizu ( nakon napuštanja pomorstva) , gdje se upoznaje i preuzima tadašnja suvremena dostignuća u umjetnosti , osobito «plenerizam» i poentilizam( više teoretski) .U ranoj fazi , u rodnom kraju slika tamnom paletom portrete i studije morskog pejzaža. « PORTRET SPLITSKE OBITELJI KATALINIĆ» , najavljuje novi smjer u ugođaju i koloritu ,inspirirajući se Renoirarovim slikarstvom.Nakon boravka u Engleskoj njegova će paleta postati znatno svjetlija , a potez mekši. « MLADI GUSLAČ» , Galerija Umjetnina , Split « HRVATSKI PREPOROD» , monumentalna kompozicija zastora HNK u Zagrabu «GUNDULIČEV SAN» , 1895.g. , Moderna galerija ,Zagreb

« HRVATSKI PREPOROD» svečani zastor HNK u Zagrabu

3

*CELESTIN MEDOVIĆ – je franjevac koji se u Rimu , Firenci i Münchenu upoznaje s dostignućima u umjetnosti. U početku slika religiozne motive , zatim povijesne, no najbliži je impresionizmu u svojim pejzažima rodnog Pelješca. «VRIJES», 1911.g., Moderna galerija ,Zagreb

Celestin Mate Medović.Bakanal,1893.

*OTON IVEKOVIĆ – je slikar koji uglavnom slika povijesne motive i bavi se kostimografijom(uči slikarstvo u Beču i Münchenu i uz Quiquereza).Najveći secesijski i simbolistički slikari koji djeluju početkom XX. st. su : B. Csikos –Sessia i M. Rački.

*BELA ČSIKOŠ- SESIJA – osječki slikar, uči u Beču i Münchenu , predaje u Obrtnoj školi u Zagrebu , slika povijesne i mitološke teme , pod utjecajem je simbolizma i ekspresionizma. «WALPURGINA NOĆ», 1898.g. , Opatička 10, Zagreb «POKRŠTENJE HRVATA», 1906.g. , Zlatna dvorana, Opatička 10, Zagreb «JUDITA I HOLOFERNO» «DANTE PRED VRATIMA ČISTILIŠTA»

B. Čsikoš Sesija,Walpurgina noć,1898.

*MIRKO RAČKI (1897-1982.g.)– je slikar i grafičar, inspirira se tematski Danteovim «PAKLOM», radi bakropise i plakate. - PLAKAT ZA IZLOŽBU DRUŠTVA «MEDULIĆ» ( osnovanog u Splitu 1908.g. , ideolog društva bio je I. Meštrović) - oslikava Sveučilišnu biblioteku simboličkim kompozicijama na temu «STAROG, SREDNJEG I NOVOG VIJEKA» * AVIJATIČAR, 1912.g., Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb -skica za «PRIJELAZ PREKO AHERONTA» , 1907.g., Galerija umjetnina, Split - «PRIJELAZ PREKO STIKSA» , 1914.g., Galerija B. Horvat, Zagreb

4

PLAKAT ZA IZLOŽBU DRUŠTVA «MEDULIĆ»GRADITELJSTVO DRUGE POLOVINE XIX. ST.

Industrijalizacija Europe i sjeverne Amerike najvažniji je čimbenik u novom razvoju graditeljstva u drugoj polovini XIX. st. koje će krenuti u dva pravca.S jedne strane okrenut će se HISTORICIZMU , dok s druge strane tehnički i tehnološki razvitak uvest će nove materijale i konstrukcije koji će kulminirati u XX. st. U razdoblju klasicizma historicistički arhitekti projektiraju po uzoru na antičko graditeljstvo, dok u drugoj polovini XIX. st. preuzimaju sve povijesne stilove koje komponiraju u nove cjeline. Rezultat je bila raskošna, pompozna i formalno dopadljiva arhitektura koja nije imala svoj vlastiti umjetnički izraz . Nastojalo se zadovoljiti građanski ukus tog doba. U historicističkom stilu građene su zgrade gradske uprave , kazališta, muzeji, bolnice, sudovi , pa čak i privatne rezidencije( u Aziji i Africi pomodna je bila neo-islamska arhitektura).Povijesna središta velikih europskih gradova u historicizamu su dobila svoj i danas prepoznatljivi izgled .U centru Beča podiže se Dvorska opera i Parlament , u Parizu J.L.Ch.GARNIER projektira Parišku operu , u Bruxellesu se gradi Palača Pravde , u Berlinu zgrada Parlamenta i dr. u historicističkom stilu.Nove mogućnosti u gradnji upotrebom novih materijala (željeza, čelika i stakla) značio je preokret u arhitekturi .Za Svjetsku izložbu u Londonu 1851.g. J. Paxton je projektirao KRISTALNU PALAČU koja je dimenzijama i montažnim elementima čelika i stakla otvorila nove mogućnosti građevnih konstrukcija. Amerikanac W. Roebling 1871.g projektirao je BROOKLYNSKI MOST u New Yorku konstrukcijom čeličnih kabela između dva kamena pilona .Na Svjetskoj izložbi u Parizu 1889. g. inženjer ALEXANDRE GUSTAV EIFFEL prezentirao je svoj čuveni toranj , elegantnu željeznu piramidalnu konstrukciju sa galerijama na tri razine na koje se stiže liftovima.Ovo tehničko dostignuće omogućilo je konstrukciju nebodera koji će dominirati u izgradnji XX. st. , osobito na tlu Amerike.U zadnjoj četvrtini stoljeća veliki doprinos razvoju arhitekture dala je škola u CHICAGU s glavnim predstavnikom LOUIS H. SULLIVAN ( 1856. – 1924.g.) koji je primjenom čelične konstrukcije bio preteča moderne arhitekture ( više od stotinu zgrada, poznata izreka L. Sullivana «Forma slijedi funkciju»). « CARSON , PIRIE AND SCOTT» , 1899.-1904.g. , Chicago «ZGRADA WAINWRIHT» , 1890. ,S. Louis

URBANIZAM : industrijalizacija je značila izgradnju novih gradova i gradskih četvrti ili preuređenja postojećih. Neki od europskih gradova doživljavaju radikalne promjene npr. PARIZ gdje je gradska jezgra rušenjem starih kvartova modernizirana širokim ulicama i bulevarima koji se zrakasto , simetrično šire iz velikih kružnih trgova što omogućava bolju komunikaciju prometa i ljudi, ulice su određene višekatnicama iste visine i jednako oblikovanim fasadama, izgradnjom glavne tržnice, kanalizacijskim sustavom i novim parkovima ( nositelj ideje je G. E. Haussmann).Urbanističke intervencije u Parizu osjetile su se i u drugim europskim gradovima npr. u BEČU je izvedena rekonstrukcija velikog kružnog prstena ( tzv. RING) na mjestu povijesnih fortifikacija , kamo su sada usmjereni svi kulturni i administrativni sadržaji ( slično je napravljeno u Kölnu sa polukružnim RINGOM). Obnovljeni su i drugi gradovi npr. Milano, Rim, Firenca, Napulj, Atena , Barcelona ( u pravokutnoj mreži uspostavljena je široka prometnica radi povezivanja jezgre s novim zonama grada).Likovne umjetnosti ( slikarstvo, kiparstvo, primijenjena umjetnost) od kraja XIX. stoljeća krenule su potpuno drugačijim putem od graditeljstva. Promjene u likovnim umjetnostima mogu se lakše pratiti usporedbom sa događanjima u književnosti, filozofiji ili glazbi.

Poslije romantizma nižu se umjetnički pravci :REALIZAM , IMPRESIONIZAM, POSTIMPRESIONIZAM , simbolizam i nabis.

REALIZAM ( 40- ih – 70-ih god. XIX. st.)

5

Realizam je umjetnički pravac koji se javlja sredinom XIX. st. , izražen ponajprije u slikarstvu u Francuskoj. Nastaje kao reakcija na romantizam , izražava određenu socijalno-političku poruku , kritizirajući tadašnje društvo i nastojeći prikazati svijet objektivno, suprotstavljajući se idealizmu. Pojavu realizma potakla je pojava fotografije( u široj upotrebi od oko 1830.g.) koja reproducira realni svijet , što je bio cilj i realizma.Suprotstavljaju se akademizmu i L ' ART POUR L' ART-izmu ( umjetnost zbog umjetnosti). Umjetnost postaje angažirana što će se nastaviti i u impresionizmu.Realizam se javlja u književnost sa Gustavom Flaubertom , Čehovom , Eliotom , Markom Twainom , Henryem Jamesom . Ime su pravcu dali sami umjetnici , a došla je od naslova izložbe GUSTAVA COURBETA ( « Realizam : Izložba i prodaja 40 slika i crteža g. Gustava Courbeta ») nad ulazom u «Pavillion de Realisme » otvorenom povodom Svjetske izložbe 1855.g. u Parizu . * GUSTAV COURBET ( 1819. – 1877.g.)Prekida s službenim slikarstvom , obrađuje realne motive iz života seljaka , radnika, te uvodi motiv marine kao samostalan. Najpoznatija djela su mu : «POGREB U ORNANSU», prikazuje jednostavnu skupinu ljudi koje realno portretira ( izgleda kao grupna fotografija), kompozicija je statična, prevladavaju hladni tonovi zelene boje. «UMJETNIKOV ATELJE» , 1855.g. , LOUVRE, Pariz, u središtu je smješten slikar ispred platna s krajolikom ,koji promatraju dječak i goli ženski model , dok su oko njih smješteni umjetnikovi poznanici seljaci , lovci i prijatelji među kojima se mogu prepoznati Baudelaire i Champflery.

* HONORÉ DAUMIER ( 1808. – 1879.g.)Bio je slikar , kipar i grafičar koji je svojim radovima ( osobito grafikama) izrazio snažnu kritiku društvenih deformacija . Djeluje u vrijeme romantizma ,ali njegova djela su socijalno-politički angažirana. Omiljene teme su mu ljudi iz nižih društvenih slojeva ( njegova realistička faza) npr. « PRALJA» «VAGON TREĆEG RAZREDA» , Museum of Modern art , New York , Rembrantovska skala boja «DON QUIJOTE», 1868.g. , Nova pinakoteka , München «LJUBITELJI GRAFIKE» , 1864. , National Gallery , Washington

Više društvene slojeve nastoji prikazati karikaturalno , ističući slabosti i poroke društva i kritizirajući ga . Svoje karikature objavljuje u pariškim novinama , angažirajući tzv. političku karikaturu. Karikaturalni izraz nose i njegove skulpture («AUTOPORTRET») .Prvu izložbu organizirali su mu prijatelji gotovo pred smrt, a javnosti je ostao nepoznat praktički cijeli život.

IMPRESIONIZAM ( 70-ih god. XIX. st. , početak. XX. st.)

U Francuskom slikarstvu početkom sedamdesetih godina javlja se novi pravac nazvanIMPRESIONIZAM prema slici CLAUDEA MONETA «IZLAZAK SUNCA –IMPRESIJA» koja je bila izložena 1874.g. izvan službenog SALONA ( koji je imao funkciju predstavljanja umjetnosti široj publici) jer nije bila prihvaćena od službenog žirija.

Impresionizam je donio novost u umjetnosti , prekidajući sve veze s šablonama akademizma.Impresionisti se okreću vlastitom doživljaju dojmova iz prirode i okoline, potaknuti vibracijama svjetlosti . Slikari izlaze iz svojih ateljea , hvataju sve optičke pojave oblika u prirodi ,svjetla i boje , te nastoje prenijeti na platno trenutnu atmosferu. Slika se pod «pod vedrim nebom» ( fra. plein air – na zraku) - plenerizam .U kiparstvu umjetnici će nastojati zabilježiti trenutak pokreta , obrađujući površine skulptura slobodno kako bi se naglasila slikovitost.Impresionizam će se javiti i u književnosti ( Bourget , Rilke, kod nas Matoš) i u glazbi ( C. Debussy , M. Ravel) .Francuski slikar * EDOUARD MANET ( 1832. – 1883.g.) smatra se pretečom impresionizma jer je svoje poznate kompozicije počeo graditi novim načinom upotrebljavajući svijetle plohe , odustajući od tradicije, što nije naišlo na odobravanje publike. Najpoznatija djela su mu :

6

« DORUČAK NA TRAVI» , 1863.g. , Musée d’Orsay, Pariz « OLIMPIJA» , naslikao je akt mlade prostitutke, inspirira se Goyom , Titianom «FRULAŠ», čiste boje ,slobodan potez

« DORUČAK NA TRAVI» , 1863.g. , Musée d’Orsay, Pariz * EDGAR DEGAS ( 1834. – 1917.g.) Bio je slikar , kipar i grafičar . U svojim djelima bilježio je likove u pokretu ,a najčešća tema su mu bile balerine, konjske utrke kojima je mogao izraziti dinamičnost. Često se služio tehnikom pastela. Sačuvani su i brojni njegovi crteži ženskih aktova . «BALETNA ŠKOLA» «BALERINA» pastel na monotipiji , 1877.g.,Musée d'Orsay

„Mala plesačica“,1878.-1880.,bronca s “Prima balerina“, pastel,oko 1876. haljinicom od gaze i satenskom vrpcom u kosi, 96,5 cm * CLAUDE MONET ( 1840 . – 1926.g.)Smatra se za najvećeg impresionistu među impresionistima. Njegova djela su rezultat osobnih proživljavanja, sadržaj nije važan . Slika prirodu i gradske krajolike doživljavajući ih kroz različite vremenske i druge prilike ( na izlasku ili zalasku sunca, u magli, na vjetru i sl.). Najvažniji i dominantan element njegova slikarstva je BOJA. Osim slike «IZLAZAK SUNCA- IMPRESIJA» ( 1873.g. , Musée Marmottan,Pariz) po kojoj pravac dobio ime poznata su mu djela « MOST U ARGENTEUILLU» « KATEDRALA U ROUENU» , slika seriju od 70-ak različitih slika na istu temu, gotičke katedrale (RANO JUTRO ,PRVO SUNCE, ŽARKO SUNCE itd.), oko 1894.g., Musée d'Orsay , Pariz

7

«IZLAZAK SUNCA- IMPRESIJA» ( 1873.g. , Musée Marmottan,Pariz)

* AUGUSTE RENOIR ( 1841. -1919.g.)Svoje impresionističko slikarstvo ostvaruje kroz ženske aktove ( npr. kupačice u različitim varijantama) , scene iz svakidašnjeg pariškog života i kroz brojne portrete.U njegovim djelima prevladava paleta čistih boja. Neka od djela su: «DJEVOJKA S KNJIGOM» , 1876.g. , Musée d'Orsay , Pariz «MOULIN DE LA GALETTE» , 1876.g. «LJULJAČKA»

«KUPAČICE»

«MOULIN DE LA GALETTE» , 1876.g.

Ostali značajni slikari u grupi bili su Camille Pissaro , Alfred Sisley ( Pissaro i Sisley slikaju isključivo pejzaže), Berthe Morisot ( jedina žena) i drugi .

KIPARSTVOPojedini slikari bili su ujedno i kipari (Degas , Renoir ) no najznačajniji je kipar * AUGUSTE RODIN ( 1840. – 1917.g.)Djelovao je u vrijeme impresionizma i postimpresionizma , te u prva dva desetljeća XX. st. Iz njegove

impresionističke faze su tzv. « VRATA PAKLA «, 1880-1917.g.,bronca, odlikuju se dinamikom plastike i skicoznim načinom rada , kao reakcija na Ghibertijeva «VRATA RAJA» u Firenci, inspirira se Danteovim «Paklom» , Musée Rodin, Pariz. « MISLIOC», 1880.g. Musée Rodin, Pariz « GRAĐANI CALAISA» skupina skulptura izrađena je u spomen predaje tog grada Englezima ( u Londonu ispred Parlamenta nalazi se kopija )

8

«POLJUBAC» ,mramor1886. -98.g. , Musée Rodin , Pariz « SPOMENIK BALSACU» nosi u sebi obilježja EKSRESIONIZMA, vrt muzeja Rodin , Pariz .

« VRATA PAKLA «, 1880-1917.g.,bronca « MISLIOC», 1880.g.,bronca, Musée Rodin, Pariz

POSTIMPRESIONIZAM ( kraj XIX. st.)

Postimpresionizam je umjetničko razdoblje s kraja XIX. st. , a nastavlja se na francuski impresionizam . Neki od nositelja ovog razdoblja formirali su se u okviru impresionizma , ali se razvijaju dalje individualno i najavljuju svojom umjetnošću nove pravce u XX. st. U ovom razdoblju djeluje nekolicina pojedinaca koji na različite načine najavljuju avangardna zbivanja u XX. st.

POENTILIZAM ( DIVIZIONIZAM )Krajem XIX. st. jedna grupa umjetnika eksperimentira ,služeći se iskustvima impresionista i znanstvenim dostignućima fizike , sa svjetlošću.Poentilizam je način slikanja kod kojeg se slika gradi nizanjem točkica ili mrlja čistih boja spektra , oblici se «otapaju» u svjetlosti i prelaze jedno u drugo , jer ponavljaju nemirnu igru svjetlosti na površini predmeta. Oblici na kompoziciji spajaju se u prepoznatljive volumene i tonove tek na mrežnici oka promatrača.Najčešći motiv je pejzaž.

Predstavnici su : GEORGES SEURAT, PAUL SIGNAC

* GEORGES SEURAT (1859. – 1891.g.)Osnivač je tehnike poentilizma. U svoja djela unosi geometrijski red , kompozicije su statične, likovi ukočeni, slika pejzaže i prizore iz cirkusa. Njegovo likovni opus utjecao je na pojavu EKSPRESIONIZMA, FOVIZMA, KUBIZMA , ATR NOUVEAU-a , APSTRAKCIJE. « NEDJELJNO POPODNE NA OTOKU GRANDE JATTE» ,1884.-86., Umjetnički institut Chichago « Kupači u Asnièresu » , 1883.-84. , Natinal gallery, London «Cirkus », 1890.-91., Musée d'Orsay , Pariz «Cirkuska parada» , 1888.g. ,Metropolitan museum of Art , New York

9

« NEDJELJNO POPODNE NA OTOKU GRANDE JATTE» , 1884.-86.

*PAUL SIGNAC (1863. – 1935.g.)

Njegova slikarska djela naslikana su više mrljama odnosno crticama , znatno su dinamičnija nego Seuratova , čest motiv su mu more i pejzaži .

Između impresionizma i prvog svjetskog rata djeluju veliki individualci : VINCENT VAN GOGH , PAUL GAUGUIN , HENRI DE TOULOUSE – LAUTREC , PAUL CÉZANNE .

*VINCENT VAN GOGH ( 1853. – 1890.g.)

Slikar je nizozemskog podrijetla ,ali umjetnički djeluje u Francuskoj ( školuje se u Parizu, živi u ARLESu -Provansi , a zatim u SAINT-REMYu i AUVERSu). U početnoj fazi svog slikarstva pod utjecajem je francuskog impresionizma ,ali se razvija dalje kroz vlastiti likovni izraz s karakterističnim temperamentnim dinamičnim potezima kista i jarkim bojama, slika postaje izraz njegova unutarnjeg stanja , uzbuđenja ili nemira. On u svojim slikama izražava vlastiti doživljaj i unutarnju uznemirenost.Za razliku od impresionizma koji prikazuje dojam (impresiju) , slika sada postaje izraz (ekspresija) autorovih osjećaja. U svom velikom slikarskom opusu obradio je različitu tematiku (portret, autoportret , interieure, pejzaž i dr.) . Svojim slikarskim dostignućima postaje preteča slikarskog pravca EKSPRESIONIZMA. «KAVANA NA TRGU DE FORUM NOĆU » , Arles «NOČNA KAVANA » , 1888.g. «SUNCOKRETI» , 1888.g. , NEUE PINAKOTHEK , MÜNCHEN «ŽUTA KUĆA» ,1888.g. , RIJSKMUSEUM , AMSTERDAM, zaklada Vincent Van Gogh «AUTOPORTRET SA ODREZANIM UHOM » , 1889.g. , COURTAULD INSTITUTE , LONDON «SPAVAČA SOBA U ARLESU» , 1889.g. , THE ART INSTITUTE OF CHICAGO «ČEMPRESI I ZVIJEZDE» «ZVJEZDANA NOĆ», 1889.g. , MUSEUM OF MODERN ART, NEW YORK «PORTRET DOKTORA GACHETA» , 1890.g. Musée d'Orsay , Pariz «ŽITNO POLJE S GAVRANIMA» , 1890.g., Zbirka V. V. Gogh

10

«NOČNA KAVANA » , 1888.g.

*PAUL GAUGUIN (1848. -1903.g.)U početnoj fazi svog djelovanja pod utjecajem je impresionizma, dok u zreloj i kasnoj fazi se suprotstavlja pokretu. Boravi dugo na Tahitiju i u drugim egzotičnim predjelima , te je pod snažnim utjecajem tih kultura i pejzaža.Razvija slikarstvo širokih površina čistih žarkih boja , čvrste modelaciji ,dok na dekorativni način slika bujnu tropsku vegetaciju i likove domorodaca.

Bio je prijatelj s V. Van Goghom , zajedno su živjeli i radili u Arlesu , dok se nisu posvađali jer su obojica bili vrlo temperamentni (nakon te svađe Van Gogh je sebi odrezao uho , o čemu svjedoči i njegov autoportret). Njegovo slikarstvo potaklo je pojavu EKSPRESIONIZMA i SIMBOLIZMA . «TAHIČANKE», 1899.g. «TAHIČANKE», 1891.g. ,Musée d'Orsay , Pariz

TAHIČANKE», 1899.g.*HENRI DE TOULOUSE –LAUTREC (1864. -1901.g.)

Bio je slikar i grafičar .Potječe iz plemičke obitelji , a kao dijete imao je nezgodu (slomio je obje noge i ostao patuljak) koja ga je vezala za krevet i usmjerila k slikanju. Zaokupljen je isključivo prikazivanjem noćnog života Pariza , jednog sloja društva ( prostitutki ,glumaca, plesača) koji je provodio život na Montmartreu u kabaretima i salonima za zabavu.

Izvrstan je crtač i portretist (portreti su realistični , pomalo karikaturalni ),više pažnje posvećuje liniji , nego boji (možemo govoriti o koloriranom crtežu). Jedan je od začetnika ilustriranog plakata u boji i donekle preteča Stila 1900 (SECESIJE).

U oblikovanju plakata služio se grafičkom tehnikom litografije. Prvi plakat koji je napravio 1891.g. ,bio je plakat za zabave u čuvenom pariškom MOULIN ROUGE (CRVENI MLIN) koji zapravo najavljuje secesiju u grafičkoj umjetnosti .

11

PLAKAT ZA MOULIN ROUGE, litografija*PAULE CÉZANNE (1839. – 1906.g.)Jedan je od najznačajnijih slikara kraja XIX. st. Školuje se na Akademiji u Parizu , no više vremena provodi studirajući stare majstore u Louvru i provodeći vrijeme u promatranju prirode. U početku je pod utjecajem impresionista (Maneta, Pissaroa) ,no kasnije se udaljava od svih slikara i stvara novi individualni likovni izraz na kojem će se temeljiti MODERNO SLIKARSTVO. U svom slikarstvu Cézanne pojednostavljuje oblike iz prirode svodeći ih na geometrijske tijela ( STOŽAC , VALJAK, KUGLA ) i plošne forme upotrebom boje (sinteza forme i boje). Preteča je KUBIZMA . Sačuvan je veliki broj njegovih crteža, akvarela ulja koji obrađuju različite teme npr. portrete, autoportrete, figuralne kompozicije, pejzaže, mrtve prirode i dr. «MRTVA PRIRODA SA ZAVJESOM» ,1889-99.g., ERMITAŽ , SANKT PETERSBURG «MONT SAINT VICTOIRE» , 1902. g. ,ponavlja isti motiv nekoliko puta «KARTAŠI» «M. VOLARD» , portret galeriste koji je otkupljivao djela nepriznatih umjetnika «KUPAČICE» , nekoliko verzija istog motiva

«MONT SAINT VICTOIRE»

Javlja se još nekoliko pravaca pored poentilizma ( PRERAFAELITI , NABIS, SIMBOLIZAM ) :

*PRERAFAELITI = inspiriraju se slikarima rane renesanse( Botticelli) i Raffaelom ( po kojem dobivaju ime) , odbacuju akademizam i okreću se prirodi, pokret nastaje u Londonu 1848.g. ,a začetnik mu je engleski pjesnik i slikar WILLIAM BLAKE. Predstavnici su : DANTE GABRIELE ROSSETTI i WILLIAM MORRIS.

*NABIS =grupa slikara i kipara koji djeluju krajem XIX. st. , osnovana 1899.g., dobili su ime po hebrejskoj riječi nubiim = proroci, suprotstavljaju se dekorativnosti i naturalizmu , slikaju intimne prizore, imaju sličnosti sa simbolizmom. Predstavnici su Edouard Vuillard i Pierre Bonnard , te Aristide MAILLOL koji je i kipar i kao takav ostvarit će remek-djela (niz aktova, portret Renoira).

12

*SIMBOLIZAM = u svom izrazu oslanjaju se na iskustva romantizma, inspiriraju se emocijama i unutrašnjim duhovnim životom ,osnovne su karakteristike simbolizma: idejnost, simboličnost , sintetičnost, subjektivnost i dekorativnost, začetnik je P. Gaugen ( u književnosti simbolizmu pripadaju Ch. Baudelaire, P. Verlane). Predstavnici su: Gustave Moreau , Puvis de Chavannes i Odilon Redon (nagoviješta nadrealizam) .

Individualno djeluju dva slikara koji stilski ne pripadaju nijednom pravcu , a to su : HENRI ROUSSEAU i AMADEO MODIGLIANI.

* HENRI ROUSSEAU ( 1864.- 1901.g.) – bio je po zanimanju carinik. Samouk je, počinje slikati vrlo jednostavno , maštovite motive tropskih šuma , pomalo «naivno» slikarstvo , koje će biti uzor KUBISTIMA i NADREALISTIMA . «SAN ili USNULA CIGANKA» , prikaz tipičan za NAIVU, 1910.g.

*AMADEO MODIGLIANI ( 1884. – 1920.g.) – rođen u Livornu, dolazi u Pariz gdje ostaje do smrti. U početnoj fazi je pod utjecajem divizionista ( za vrijeme školovanja u Firenci), a zatim u Parizu teži individualnom likovnom izrazu. Slika portrete s karakterističnim izduženim licima i vratovima te plavim očima, ženske aktove. Jedno vrijeme radi i kao kipar.

13

SECESIJA ( oko 1880. – 1914.g.)

Na prijelazu iz XIX. u XX. st. javlja se prvi jedinstveni umjetnički pokret koji se naziva STIL 1900 , no razlikuje se po regionalnim nazivima i posebnostima.Javlja se najprije u Njemačkoj (1892.g.) pod nazivom JUGENSTIL ( STIL MLADIH) zatim u Austriji kao SECESSION ( ODCJEPLJENJE) , u Francuskoj i Belgiji ART NOUVEAU ( NOVA UMJETNOST) , a u Engleskoj i Americi LIBERTY ili MODERN STYLE (SLOBODNI, MODERNI STIL).U Hrvatskoj početkom XX. st. bila je prihvaćena srednjoeuropska odnosno bečka secesija .Novi stil nazvan je secesija kako bi se naglasilo «odcjepljenje» od akademizma s kraja XIX. st.

Glavno obilježje novog stila ( za čiju se preteču smatra belgijski arhitekt i dizajner HENRY VAN DER VELDE) je DEKORATIVNOST ,koju postižu upotrebom vijugavih i valovitih linija biljnog ili geometrijskog podrijetla, motivi su izrazito nesimetrični i ritmički se ponavljaju.

Novi likovni izraz najprisutniji je u arhitekturi i u unutrašnjoj dekoraciji ( oblikuju se po jedinstvenoj zamisli ), ali i u slikarstvu , kiparstvu, primijenjenoj umjetnosti , grafici, kod uređenja parkova ,dizajniranju odjeće i nakita ,kod javnih spomenika, u urbanizmu.

SLIKARSTVO Najznačajniji slikar secesije je Austrijanac * GUSTAV KLIMT ( 1862. – 1918.g.)Njegove slike odlikuju se ornamentalnim ukrasom , šarenilom boja i zlatnom pozadinom ( također oblikovana ornamentom) , plošne su , dekorativne (poput orijentalnih tepiha).Najčešći motiv su portreti ili aktovi žena te erotske slike. «POLJUBAC» , 1907.-8.g. , Austrijska galerija , Beč «VODENE ZMIJE», akvarel i zlato, 1904.g.,Austrijska galerija, Beč « PORTRET GĐE. BLOCH – BAUER», Kunsthistorisches Museum , Beč «PORTRET GĐE. STARNBOROZGH – WITTGESTEIN»,1905.g., Nova Pinakoteka , München

«POLJUBAC» « PORTRET GĐE. BLOCH – BAUER»

AUSTRIJA

14

1897.g. mladi umjetnici koji se okupljaju u poznatim bečkim kavanama , na čelu sa J. HOFFMANOM, J. M. OLBRICH , G. KLIMTOM , osnivaju Udrugu likovnih umjetnika Austrije WIENER SECESSION ( Bečka secesija ) .

Arhitekturu bečke secesije najbolje predstavlja arhitekt * OTTO WAGNER ( 1841. – 1918.g.)koji projektira zgrade kubičnog izgleda , bogato ukrašene dekoracijama na fasadama šarenim plohama i glaziranim pločicama. « POŠTANSKA ŠTEDIONICA» u Beču«KUĆA MAJOLIKA» , 1899.g., Beč«POSTAJA PODZEMNE ŽELJEZNICE NA KARLSPLATZU» , upotrebljava metalnu konstrukciju i stakleni svod , 1899.g. , Beč

«KUĆA MAJOLIKA» , 1899.g., Beč

Drugi arhitekt kojeg treba spomenuti, a koji je bio među osnivačima stila je

* JOSEPH MARIA OLBRICHkoji je izgradio izložbenu zgradu WIENER SECESSIONA 1898.g. u Beču , a nastala je prema skicama G. Klimta .

Izložbeni paviljon Secesije, Beč ,1898. ,detalj ulaznih vrata

15

Michael Thonet,stolac

BELGIJA I FRANCUSKA

Belgija je drugo žarište secesijske arhitekture, a najznačajniji arhitekt je * VICTOR HORTA (1861. – 1947.g.)On koristi metalnu konstrukciju koja ima nosivu funkciju , da bi se zatim pretvorila u dekoraciju, ispunjena staklenim površinama.«HOTEL TASSEL» u Bruxellesu , 1892.- 93.g., te umjetnikov atelje i kuća

*HENRY VAN DER VELDE ( 1863. – 1957.g.) – poznat je po svom namještaju , a najpoznatiji je njegov «PISAČI STOL» , Muzej HAGEN , 1899.g. « PLAKAT TROPON» , 1899. g.

« PLAKAT TROPON» , 1899. g

Parizu je ostao i do danas prepoznatljiv po metalnim ogradama , uličnoj rasvjeti i natpisima nad ulazima u gradsku podzemnu željeznicu – METROPOLITAN , oblikovanih u stilu secesije, fantastičnim biljnim ornamentom autora HECTORA GUIMARDA .

ŠPANJOLSKA U Španjolskoj istom stilskom obilježju pripada katalonskog arhitekta * ANTONIO GAUDI ( 1852. – 1926g.)

16

U njegovoj arhitekturi osim secesije pojavljuju se i elementi simbolizma i ekspresionizma , a najavljuje NADREALIZAM.Njegova djela su izvorna, jedinstvena, maštovita. Upotrebljava biljne ukrase (smatra arhitekturu skulpturom) , izbjegava ravne linije , kao oblogu zgrada upotrebljava keramiku (slikarski elementi u arhitekturi). Cijeli život djeluje isključivo u Barceloni.

KATEDRALA «SAGRADA FAMILIA» , Barcelona, gradi se 1884. do 1926.g. te je još i danas nedovršena, dva pseudo gotička tornja krase crkvu «Svete obitelji»,Gaudi radi na njoj sve do svoje smrti

«KUĆA BATLLÓ» ,1905.g. , Barcelona, sa balkonima koji podsjećaju na mrtvačke maske «KUĆA MILÁ», Barcelona, 1905.-10.g., valovitih fasada, obložena raznobojnim keramičkim pločicama PARK GÜELL , Barcelona, ovdje se najviše razmahala njegova maštovitost, niz stepenica , fontana ,

ukrašen raznobojnim keramičkim pločicama

«SAGRADA FAMILIA» , Barcelona «KUĆA MILÁ», 1905.-10.g., «KUĆA BATLLÓ» ,1905.g. ,

ENGLESKA

Podloga za razvoj secesije bila je grupa prerafaelita , nazvana LIBERTY ili MODERN STYLE. Škotski arhitekt i dizajner koji se služi ukrasnim elementima novog stila je

* CHARLES RENNIE MACKINTOSH ( 1868. – 1928.g.)On upotrebljava dekoraciju geometrijskog , pravokutnog ,apstraktnog oblika, projektira namještaj , osnivač je Umjetničke škole u Glasgowu. « UMJETNIČKA ŠKOLA» , Glasgow «STOLICA HILL HOUSE 1» , 1903.g. «KUĆA MACKINTOSH» , Glasgow

17

Među najbrojnijim umjetničkog obrta ističu se karakteristične lampe, ogledala , čaše, zdjele i drugi upotrebni predmeti , a među autorima treba izdvojiti američkog dizajnera * LOUISA COMFORTA TIFFANYA koji je dizajnirao ukrasne lampe od raznobojnog stakla i olovnih okvira( poput vitraja). «STOLNA LAMPA» ,oko 1900g.

*ALFONS MUCHA češki majstor plakata

PRAVCI OD 1905. DO 1919.g. FOVIZAM ( početak XX. st. , 1905.g.)

Slikarski pravac FAUVISME nazvan je prema doskočici «DONATELLO AU MILIEU DE FEUVES» ( Donatello u okruženju zvijeri) prilikom izložbe 1905.g. u Parizu.

LES FEUVES = franc. divljaciFovizam se razvija iz impresionizma i postimpresionizma , sljedeći Van Gogha i Gaugena. Unatoč zajedničkim osobinama unutar grupe ( slikaju jarkim, živim , čistim bojama koje nemaju nikakve veze s lokalnom bojom prikazanog predmeta ,upotrebljavaju ih svojevoljno i slobodno ,potezi kistom su slobodni ,kompozicije su dvodimenzionalne, zanemaruju perspektivu) i jedinstvu pravca u početnoj fazi , slikari teže individualnom razvoju ,uz određene osobitosti. Članovi grupe su : HENRI MATISSE , MAURICE DE VLAMINCK, ANDRÉ DERAIN , ROULT DUFY.

Glavni predstavnik novog načina likovnog gledanja je slikar , grafičar, kipar, scenograf i dekorater

18

* HENRI MATISSE (1869. – 1954.g.)Njegovo slikarstvo temelji se na kompoziciji čistog crteža i čistim , otvorenim bojama. Motive, interieure, pejzaži, mrtve prirode, svodi pojednostavljene , ali bitne oblike.Najčešća tema kod Matissea je akt ili poluakt tzv. odaliska u interieurima s egzotičnim , ukrasnim draperijama u pozadini . Skulptorski oblikuje male figure u kojima zanemaruje plastične vrijednosti. Na njega su utjecali impresionizam i postimpresionizam , te orijentalna umjetnost.Njegov umjetnički opus možemo podijeliti na nekoliko faza . Faza od 1905. do 1912.g. je razdoblje čistog fovizma , kojem ostaje vjeran i dalje, iako eksperimentira s apstraktnim oblicima u svojoj POSTFOVISTIČKOJ fazi . «MALI INTERIEURE U MODROM», često motivi interieurea nose naziv po boji koja prevladava . «MAROKANSKI KRAJOLIK» «VELIKI CRVENI INTERIEURE» , Muzej moderne umjetnosti , Pariz «GOSPOĐA M. SA ZELENOM TRAKOM» Oslikava kapelu dominikanaca u Venceu,1948. – 1951.g., Francuska

Harmonija u crvenom ,1908.,ulje na platnu Ples II ,1909-10,ulje na platnu

*ANDRÉ DERRAIN ima sličan slikarski pristup kao i Matisse u svojoj fovističkoj fazi, motivi su mu uglavnom pejzaži, kasnije prelazi na KUBIZAM. «BIG BEN» , Musée d'Art Moderne ,Troyes

André Derain,Cesta, L’Estaque ,ulje na platnu ,1906

* MAURISE DE VLAMINCK ( 1876. – 1958.g.), slijedi Van Goghov način slikanja , primjenom kratkih valovitih poteza kistom, uglavnom slikajući pejzaže. « KUĆA I DRVEĆE» , 1906.g.,Metropolitan Museum of art, New York

* ROULT DUFY (1877.g. – 1953.g.),njegovo slikarstvo je vrlo jednostavno (podsjeća na dječji crtež),boje su čiste, prozračne( akvarelske). «PLAKATI U TROUVULLEU», Musée d'Art Moderne, Pariz «BIJELA KUĆA»

19

KUBIZAM ( 1907.g.)

Kao pravac u slikarstvu i kiparstvu razvija se gotovo istovremeno s FOVIZMOM.Pri formiranju kubizma jedan od osnovnih činioca za njegov nastanak je slikarstvo Paulea Cézannea , koji iako pripada impresionizmu na osoban način interpretira svijet. On pojednostavljuje oblike i svodi ih na geometrijska tijela (kugla, stožac, valjak). Posmrtna izložba Cézanneovih djela 1908.g. bila je presudna za pojavu kubizma.Drugi čionioc koji je utjecao na kubiste je crnačka plastika koja stiže iz afričkih kolonija.Kubizam nastaje u Francuskoj , a zatim se širi u ostale europske zemlje. On svojim likovnim principima ruši svu dotadašnju umjetnost. Razvija se u dva razdoblja :

1. ANALITIČKA FAZA – pripada početnom razdoblju kubizma kada se primjenjuju analitičke metode rastvaranja oblika. Motivi (ljudski lik ili mrtva priroda) se rastvaraju u manje dijelove , stvarajući nove , neprepoznatljive cjeline. Predmet koji postoji u vremenu i prostoru na kubističkoj slici sveden je na njihovu identičnost , slikan kao da je istodobno viđen sa svih strana. Da bi predmet bio u potpunosti saglediv (sa svih strana) potrebno je razmotati njegovo oplošje ( čime će biti negirana njegova trodimenzionalnost) .Ono se ostvaruje mnogobrojnim plohama koje prelaze jedna u drugu , isprepleću se , pokrivaju u kristalnim oblicima, čime se stvara novi otvoreni prostor , koji nema veze s prijašnjim prostorom koji je zauzimao predmet.Boje su uglavnom neutralne ( smeđa ,siva…) , nerealne, prevladavaju forma i geometrijski crtež ,REALNO postaje IREALNO.

2.SINTETIČKA FAZA – kasnije razdoblje kubizma kada se stvaraju sasvim novi kubični oblici ( koji više nisu inspirirani realnošću) , plohe postaju bogatije , boja jača i čistija , zanemaruje se perspektiva.Kubizam uvodi novu tehniku KOLAŽA (franc. COLLER= lijepiti) , lijepljenja različitih materijala ( novinskog papira, kartona, tkanine) na podlogu.

Osnivači pravca su PABLO PICASSO i GEORGES BRAQUE , a pridružuju im se JUAN GRIS i drugi slikari.

* PABLO PICASSO ( 1881. – 1973.g.)

Svojom umjetnošću obilježio je tri četvrtine XX. st. Rođen je u Malagi (Španjolska).Uči u Barceloni , inspirirajući se španjolskim barokom ( to je vrijeme kada je u Francuskoj prisutan impresionizam) . U Parizu se formira kao slikar i pronalazi vlastiti, slobodni izraz. Njegov umjetnički opus slikara , kipara i grafičara prolazi kroz nekoliko faza .Sva njegova djela nastala su pod dojmovima vremena , ljudske patnje i stradanja, u bliskoj su vezi sa životnim i povijesnim okolnostima, a nisu nastala kao rezultat traganja za novom umjetničkom formom. Picassovo djelo nemoguće je sagledati kroz samo jedan stil, jer je ono raznovrsno i veže se uz sve stilove moderne umjetnosti čiji je bio stvaratelj ili su-stvaratelj , predvodeći likovna zbivanja. 1.PLAVA FAZA ( 1901. -04.g.) je faza kada je pod utjecajem impresionizma i secesije. Na njegovim slikama prevladava plava boja (po kojoj faza dobila ime) ,bavi se socijalnim temama ,pronalazi motive u najnižim , siromašnim slojevima društva, predgrađa, prikazuje bijedu malog čovjeka , likovi su izduženih formi ( utjecaj ElGreca).

20

LA VIE (Život),1903.ulje na platnu

2. RUŽIČASTA FAZA (1904. -06.g.) je faza u kojoj prevladavaju topliji, ružičasti tonovi, suprotno ranijoj fazi. Motivi su slični kao i u plavoj fazi, a prevladavaju oni iz života cirkusa , klaunova i komedijaša. Likovi postaju deformirani , do čega dolazi zbog njegovog susreta sa Matissom .

«AKROBAT S LOPTOM», 1905.g., Pushkin museum, Moskva

Obitelj akrobata,1905.,ulje na platnu

3.KUBISTIČKA FAZA ( 1907. – 1917g.) u ovoj fazi je ostvario neka od svojih temeljnih djela. Pod utjecajem Cézanneove retrospektivne izložbe 1907.g. i crnačke plastike Picasso stvara novi umjetnički izraz kubizam.U prvoj ,analitičkoj fazi stvara niz likova raščlanjenih na geometrijske strukture.

« GOSPOĐICE IZ AVIGNONA» ( DEMOISELLES D'AVIGNON) 1907.g. , Museum of Modern Art, New York je prvo kubističko djelo , prikazuje pet aktova koji su rastvoreni na elemente ,sagledani iz nekoliko kutova gledanja, pozadina je svedena na jednostavne kubične forme ( inspiracija su mu bile Cézanneove «KUPAČICE»)

Gospođice iz Avignona ,1907.,ulje na platnu,243,9x233,7 cm

«PORTRET AMBROISEA VOLLARDA», Pushkin museum, Moskva U sintetičkoj fazi radi dosta u kolaž tehnici motive mrtvih priroda s glazbenim instrumentima npr. «VIOLINA»,1913.g. , Zbirka Rupf , Bern

21

Najzrelije djelo ove faze su «TRI MUZIČARA», 1921.g., Museum of Modern Art, New York u kojem su likovi svedeni na potpunu geometriju, boje su čišće, otvorenije , svjetlije (crvena, žuta) uz prisustvo tamnijih, prigušenih tonova modre i smeđe ,istovremeno se pojavljuje apstraktan crtež ploha i crtež koji sugerira temu.

U ovoj fazi bavi se i kiparstvom , čistog kubističkog izraza «GLAVA ŽENE ( FERNANDE OLIVIER)» , 1909.g., bronca

4. ZRELO RAZDOBLJE ( 1929. -1935.g.)- je faza kada se inspirira klasikom i nadrealizmom , ilustrira Ovidijeve « Metamorfoze» , radi «MINOTAUROMAHIJE» ( inspiriran Goyom) ,bavi se scenografijama i kiparstvom. Potaknut fašističkim terorom i bombardiranjem malog sela Guernice na španjolskoj granici, slika 1938.g. «GUERNICU» , Madrid ( prenesena je u Španjolsku tek nakon pada Francova režima) , postaje simbolom borbe protiv fašizma, u sebi sadrži simboličke elemente nadrealizma, naslikao je crnim ,bijelim i sivim i tonovima kako bi naglasio strahote čovjekove sudbine.

Guernica,1937.,ulje na platnu,349,3x778,6

Nakon kubističke i klasicističke faze , te nadrealističke 20-ih godina, 30- ih se vezuje uz ekspresionizam.Poslije Drugog svjetskog rata intenzivnije se bavi litografijom, kiparstvom i keramikom u Antibesu, te sve do kraja života istražuje nove likovne izraze.

«MRTVA PRIRODA S LONCEM», 1945.g., Musée d'Art Modern , Pariz, pokazao je krajnju bijedu posljednje godine okupacije Pariza

«PASTORALA», 1946.g., Musée d'Antibes ,prikazuje slobodu prirode i radost igre, tematski vezana uz grčku mitologiju

«GOLUBICA MIRA», 1949.g., napravljena za kongres mira u Poljskoj *GEORGES BRAQUE( 1882. -1963.g.) je francuski slikar koji je u početnoj fazi djelovanja vezan uz fovizam. Uz Picassa postaje su- osnivačem kubizma i ostaje mu vjeran sve do kraja svog djelovanja.Vrlo je blizak Picassu ( iz njegove analitičke faze) u upotrebi boje fakturi i linearnoj strukturi. U svoja djela uvodi tekst (rukom pisane riječi i brojeve) kao novi likovni element, te radi u kolaž tehnici. Motivi su mu :mrtve prirode, pejzaži , portreti . « L'ESPAQUE» , 1908.g., Zbirka Rupf, Bern, vidljiv je utjecaj Cézannea, djelo predstavlja preteču analitičkog kubizma «VIOLINA I VAZA», 1911.g., Zbirka La Roche, Bale «MRTVA PRIRODA SA ZDJELOM VOĆA, BOCOM I VIOLINOM», 1930.g., u mrtve prirode često bi ukomponirao i glazbene instrumente.

22

Kuće u L’Estaque ,1908,.ulje na platnu Mrtva priroda,ulje na platnu * JUAN GRIS ( 1887. – 1927.g.), je španjolski slikar ( iz Madrida), koji djeluje u Parizu. Slikao je motive mrtvih priroda u pastelnim tonovima , kroz koje ostvaruje vlastite zamisli i ideje. Kao i svi kubisti radi i u tehnici kolaža. Likovno osmišljava scenografije za balete, opere i sl.

*FERDINAND LÉGER ( 1881. – 1955.g.), francuski slikar koji radi u početnoj fazi pod utjecajem Cézannea , a zatim kubista. U svojim kompozicijama inspirirao se tehničkim napretkom i modernom tehnologijom .U svoje slikarstvo uvodi osobitosti , u njima su prepoznatljivi realni elementi ,a njegovi likovi podsjećaju oblikom na strojeve. Slikao je socijalne teme i portrete. «ŽENA S VAZOM», 1924/25.g.

EKSPRESIONIZAM ( 1905.- 1911.g. )

Ekspresionizam nastaje kao reakcija na impresionističko objektivno odražavanje osjetilnih dojmova vanjskog svijeta.Pobornici ekspresionizma smatraju da umjetnost treba biti izraz ( ekspresija) umjetnikove emocionalne reakcije na doživljaj stvarnosti , kroz osjećaje STRAHA , NELAGODE i drugih depresivnih pojava koje su rezultat dehumanizacije svijeta. Ekspresionističke slike prepune su demonskih i sablasnih figura i motiva ,izraženi iskrivljenim oblicima, dramatičnim prizorima koje naglašava intenzivni namaz boje.

Stil se javlja ne samo u likovnim umjetnostima već i u književnosti , glazbi , filmu , u Njemačkoj i Francuskoj , a zatim se širi dalje. Začeci stila javljaju se u Norveškoj i Belgiji.

Pretečom ekspresionizma smatra se norveški slikar i grafičar * EDUARD MUNCH ( 1863. – 1944.g.)

Njegova djela progovaraju o slikarevom unutrašnjem nemiru kroz izvanredan crtež. U kompozicijama prevladavaju elementi forme linija i boja koju nanosi plošno.Njegovo djelo « KRIK» , 1893.g., Nacionalna galerija, Oslo, najava je ekspresionizma ,bolni vrisak prenosi se akustičnim valovima u tmurnoj atmosferi zagasitih boja i na gledatelja ( postoji i litografija) .

23

Krik,1893,tempera i pastel na kartonu litografija «DJEVOJKE NA MOSTU» ,iz 1900. i 1901.g. , Muzej Munch , Oslo

* JAMES ENSOR ( 1860. – 1949.g.) belgijski slikar , koji se uz Muncha smatra pretečom ekspresionizma.Svojom slikom «SUMORNA DAMA» , iz 1881.g. najavljuje atmosferu melankolije koju će prihvatiti ekspresionisti . Kroz svoja djela kritizira društvo svog vremena , a inspiraciju pronalazi u djelima A. E. Poa i Ch. Baudelairea . « KRISTOV ULAZAK U BRUXELLES» iz 1889. g. na kojoj se pojavljuje niz deformiranih ljudskih likova , poput sablasti , kojima je sablaznio likovne kritičare( pa je stoga smio izložiti tek nakon 40 godina ) , boje su jake, a crtež nemaran, nesređen, vezuje se uz slikarstvo Boscha i Brueghela.

Autoportret sa maskama,1899.

Ekspresionizam se pojavljuje početkom XX. st. u Francuskoj i Njemačkoj. Pravac će imati u ovim zemljama različita obilježja. U Francuskoj naglasak će biti na čistoj likovnoj formi , a u Njemačkoj ono će biti duševni izraz dehumanizacije sredine.

FRANCUSKAGlavni predstavnik ekspresionizma je slikar i grafičar

* GEORGES ROUAULT ( 1871. – 1958.g.)Motivi su mu skitnice, bludnice, cirkuski artisti ( slični motivi kao kod Daumiera ), a u kasnijoj fazi vraća se religioznim temama. Prepoznatljiv je po širokim crnim obrisnim linijama i jakim , kontrastnim bojama, koji imaju funkciju naglasiti grotesku . Inspirirao se srednjovjekovnim vitrailima.

24

Stari kralj,1937g.,ulje na platnu

Chaim Soutine (1893.-1943.) Goveđa lešina,1925.,ulje na platnu

NJEMAČKA Ekspresionističku grupu slikara tvore istaknuti samouki slikari koji se okupljaju u grupi «DIE BRÜCKE ( MOST)» osnovanoj 1905.g. u DREZDENU, a zatim se sele u BERLIN.

Cilj im je bio temeljita obnova kulture. Kao grupa prestaju djelovati 1913.g zbog međusobnih neslaganja. Karakteristika je ovog slikarskog stola upotreba jakih boja i neutralne crne , forme su slobodnijih oblika, izražavaju kroz djela svoj osobni doživljaj svijeta i suosjećaju sa sudbinom čovjeka, koju vide isključivo kao tragičnu. Grupi su pripadali : ERNST KIRCHNER , ERICH HECKEL , KARL SCMIDT- ROTTLUFF i FRITZ BLEYL. 1906. g. grupi je pristupio * EMIL NOLDE ( 1867. – 1956.g.) koji upotrebljava jake , ekspresivne boje, slika vjerske sadržaje, motive hamburške luke i noćnog života Berlina.Drugu grupu ekspresionističkih umjetnika tvore slikari okupljeni u skupini

25

« DER BLAUE REITER ( PLAVI JAHAČ)» sa središtem u MÜNCHENU ,, a glavni predstavnici su FRANC MARC i VASILIJ KANDINSKY ( koji je u kasnijoj fazi najznačajniji predstavnik APSTRAKCI JE ) ,te A. JAVLENSKI, OSKAR KOKOSCHA, M. BECKMAN .

V. Kandinski,Plavi jahač,1903.,ulje na platnu Franz Marc, Veliki plavi konji,1911.ulje na platnu

* OSKAR KOKOSCHKA ( 1886. – 1980.g.) je austrijski slikar koji je osobito kroz portrete tragao za unutrašnjim svijetom, služeći se jakim koloritom i treperavim linijama nemirnog poteza. « UBOJICA, NADA ŽENA», 1909.g. litografija , Museum of Modern Art, New York

AVANGARDA (franc. avangarde,prethodnicai ) = u širem smislu pokretači ili osnivači novih pravaca u umjetnosti.,interdisciplinarna je , jer nastaje izvan definiranih medija.U sebi obuhvaća sve važne pravce od sredine XIX. st. do 30-ih godina XX. st. ( od impresionizma do futurizma).Nakon Drugog svjetskog rata svi pokreti i pravci spadaju u NEOAVANGARDU ili POSTAVANGARDU .U 20. st. svi stilovi traju usporedno , ali su međusobno različiti , suprotnih nastojanja i htjenja.

RUSKA AVANGARDAU Rusiji početkom XX. st. u vrlo zaostaloj , feudalnoj sredini , gdje je crkva branila svaki oblik umjetnosti , javljaju se u vrijeme revolucionarnih previranja brojni napredni , avangardni pokreti u književnosti, poeziji, drami, kazalištu, filmu i u likovnim umjetnostima.Ovakvom napretku u umjetnosti vjerojatni su pridonijeli ruski bogati staleži koji su kupovali i stvarali zbirke naprednijih europskih slikara od 1907.g.Nakon Oktobarske revolucije kada nastupa vrijeme totalne diktature , svi ti pokreti doživljavaju ideološke kritike ( najprije u Lenjinovo, a zatim u Staljinovo vrijeme), te bivaju potpuno ugušeni ( umjetnici su završavali u logorima ili ubijani).

Nakon kubizma javljaju se dva pravca : POSTIMPRESIONIZAM prelazi u FOVIZAM, a KUBIZAM u APSTRAKCIJU.

APSTRAKTNO SLIKARSTVO ( 20-ih god. XX. st. )Apstrakcija se javlja nakon kubizma i ekspresionizma, od drugog desetljeća i zahvaća veći dio XX. st.Istovremeno se javlja u nekoliko europskih sredina : u Rusiji, Francuskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj.

26

Naziv APSTRAKCIJA primjenjuje se zbog težnje njegovih sljedbenika da u procesu spoznaje objektivnog svijeta odvoje (apstrahiraju) i reduciraju nebitne od bitnih svojstava i odnosa. Ovakvo razmišljanje potpomognuto je novim razvojem nauke i tehnike. Apstraktno djelo je tematski neodređeno, forma je oslobođena i osamostaljena,odbacuju se sve veze sa realnosti ( naziva se NEFIGURALNA-u Francuskoj ili NEPREDMETNA- u Engleskoj ) i stvara vlastitu stvarnost.Apstraktno djelo nastaje isključivo od čistih elemenata forme : CRTE, BOJE, PLOHE.Razvija se kao ORGANIČKA i GEOMETRIJSKA APSTRAKCIJA.

1. ORGANIČKA APSTRAKCIJA ( oko 1910.g.) , zasniva se na organičkim formama u prirodi vidljivim kroz mikroskop ili iz zraka.Utemeljitelj joj je slikar ruskog podrijetla * VASILIJ KANDINSKY ( 1866. – 1944.g.) koji uči u Parizu, prolazi kroz faze utjecaja impresionizma, secesije, fovizma i ekspresionizma. Bio je član grupe «Plavi jahač» uz F. Marca i neke druge umjetnike koji uglavnom djeluju individualno, a u kasnijoj fazi se inspiriraju NADREALIZMOM i APSTRAKCIJOM.Njegovi akvareli koji nose nazive Impresije , Improvizacije i Kompozicije , nastali su iz mašte, slobodnim i spontanim rasporedom oblika i izmišljenim bojama (povezuje slikarstvo s glazbom).Slika postaje pokazatelj unutarnjeg duha i ne predstavlja ništa prepoznatljivo. Kandinsky je napisao djelo «O DUHOVNOM U UMJETNOSTI» ( München , 1911.g.)koje predstavlja temelj apstraktne umjetnosti. «CRNI LUK « , 1912.g., Zbirka Kandinsky, Pariz, ova slika znači početak apstrakcije «KRATAK SAN U CRVENOM», 1925.g.

“Slika s crnim lukom” , 1912.2. GEOMETRIJSKA APSTRAKCIJA (oko 1913.g.) , svi oblici se svode na geometrijske konstrukcije i strukture.

Začetnik geometrijske apstrakcije je ruski slikar

* KAZIMIR MALEVICH ( 1878. – 1935.g.)U svom slikarskom opusu prolazi kroz faze kubizma i futurizma. Radi kao scenograf i kostimograf. Prekid s tradicijom i drugim pravcima je njegovo djelo (scenografija za avangardnu dramu) «CRNI KVADRAT NA BIJELOM POLJU», 1913.g.

27

K. Maljevič Crni kvadrat na bijeloj pozadini,1913.,ulje na platnu

Njegove slike nastaju kombinacijom čistih geometrijskih likova (kvadrat , kružnica, trokut).1915.g. objavljuje manifest «OD KUBIZMA DO APSTRAKCIJE» u kojem se zalaže za prevlast (supremaciju) čistog osjećaja u umjetnosti. Umjetničko djelo svodi se na savršenom odnosu boja i oblika u NEPREDMETNIM slikama .Utemeljitelj je novog pravca SUPREMATIZMA .Slikarsko djelo postaje kompozicija linija i osnovnih geometrijskih likova.Prvo suprematističko djelo je «BIJELI KVADRAT NA BIJELOM POLJU»

Iz Malevichevog suprematizma razvija se KONSTRUKTIVIZAM koji se temelji na ideji konstrukcije.Konstruktivizam je prisutan u arhitekturi ( u funkcionalnom i formalnom smislu , upotrebom i mogućnostima modernih materijala i montažnih segmenata ), u slikarstvu ( izražava se metodama geometrijske apstrakcije) i u kiparstvu ( zaokupljeni su prostorom kao glavnim formalnim elementom).Osnivač konstruktivizma je ruski slikar i kipar VLADIMIR TATLJIN uz ALEKSANDRA RODČENKA i avangardnog ruskog pjesnika VLADIMIRA MAJAKOVSKOG. V. Tatljin «SPOMENIK TREĆOJ INTERNACIONALI», 1920.g., Centre Pompidou,Pariz

Njima su se pridružila braća, kipari NAUM GABO (izvorno prezime mu je Pevsner ) i ANTOINE PEVSNER , te LASZLO MÓHOLY-NÀGY. Naum Gabo i Antoine Pevsner u svojim djelima teže k dinamici , kretanju konstruirajući ih modernim materijalima : metalom, žicom , staklom.N.Gabo «KONSTRUIRANA GLAVA II» ,celuloid,1916.g. REJONIZAM ( 1912.g.) ( ili rus. LUČIZAM )

28

Nastaje u Rusiji potaknuto novim otkrićima u fizici. Zasniva se na teoriji da slikarstvo treba dočarati zrakasto širenje svjetlosti ( franc. RAYON =zraka) sugerirajući «četvrtu» dimenziju . Predstavnici su MIHAIL LARIONOV i njegova učenica NATALIA GONČAROVA .

Ovaj pravac predstavlja sintezu europske umjetnosti , jer proizlazi iz kubizma, srodan je s futurizmom , te prethodi Malevichevom suprematizmu.

N. GONČAROVA «MAČKE», 1913.g.

ORFIZAM ( 1911.g.)

Orfizam je pokret u francuskom slikarstvu nazvan prema mitskom pjevaču i sviraču ORFEJU (koji je imao moć da svojim sviranjem pripitomi životinje) .Slikari slobodno «komponiraju» , potenciraju upotrebu boje kao isključivog likovnog elementa. Služe se simultanim kontrastom boja kako bi postigli što veću dinamičnost , kao da se šire u vidu valova zvuka , što stvara određenu muzikalnost u slici (otud i sam naziv i povezanost s Orfejem) .Kompozicije nisu nerealne , jer u sebi sadrže prepoznatljive elemente.Predstavnici ovog pravca su ROBERT i SONIA DELAUNAY .

R. DELUANAY «EIFFELOV TORANJ», 1910.g. «PROZOR»,1912/13.g.

FUTURIZAM ( 1911.g.)

Futurizam u umjetnosti razvija se u okviru jednog šireg intelektualnog i političkog pokreta. Poklonici ovog pravca naglašavaju svoju pripadnost industrijskom vremenu i glorificiraju budućnost.To je vrijeme pojave benzinskog motora i električne energije.Pokret se javlja u Italiji u književnim krugovima .1911.g. talijanski publicist i pjesnik F. T. MARINETTI izdaje «FUTURISTIČKI MANIFEST» u kojem proklamira ljepotu BRZINE i DINAMIKE.Mladi naraštaji oduševljeni mogućnostima moderne tehnologije ,osvajanjem prostora i vremena brzinom, veličaju industrijsku proizvodnju i industrijsko društvo vjerujući u napredak društvenih odnosa i opći boljitak.

Eadweard Muybridge ,Konj u trku,1878.

U prvoj fazi pokret je okrenut čovjeku , njegovim mogućnostima u razvoju životnih uvjeta, a dvadesetih godina pokret dobiva političku dimenziju , jer ga preuzima i prerađuje fašistička diktatura Mussolinija u nehumanu ideologiju ističući stroj iznad čovjeka. Umjetnici nastoje prenijeti iskustva promatranja kretanja (što je omogućila pojava fotografije i filma) i dočarati pojam brzine kojim se vrtoglavo mijenjaju vizure.Zadatak je slikara prikazati «vrijeme» u kojem se odvija određeno kretanje, a to postižu prikazivanjem nekoliko faza pokreta ili «zamućenjem oblika» , tako da je predmet ili lik gotovo neprepoznatljiv ( gotovo apstraktan).

Glavni teoretičar futurizma bio je talijanski slikar i kipar *UMBERTO BOCCIONI ( 1882. -1916.g.)

Njegova slikarska , a osobito kiparska djela prožeta su dinamikom, pokretom.

29

«SILE ULICE», ulje na platnu,1911.g. «JEDINSTVO FORME KONTINUITETA», 1913.g.,bronca, prikazuje ljudsku figuru oblikovanu valovitim , nepravilnim plohama koje su dinamične i sugeriraju kretanje.

*GINO SEVERINI , njegova slikarska djela nastaju pod utjecajem kubizma ( s kojim se upoznaje u Parizu) i futurizma (sadržajem je vezan uz pravac).Motivi na njegovim slikama su : prizori iz noćnog života (efekti noćnog svjetla) , glazba, vlak.

Grupi pripadaju CARLO CARRÁ , GIACOMO BALLA i drugi.

G. Balla, Dinamizam psa na uzici, 1912.ulje na platnu

METAFIZIČKO SLIKARSTVO ( 1915. – 1917.g.)

Ovaj pravac nastaje također u Italiji , a teži NADNARAVNOM , MAGIČNOM REALIZMU (preteče nadrealizma). Duhovno uporište metafizičko slikarstvo pronalazi u filozofiji Nietschea. Naziv dolazi od PITTURA METAFISIKA ( talj. metafizičko slikarstvo) a znači «s onu stranu fizike» odnosno realnosti.Osnivač je talijanski slikar GIORGIO DE CHIRICO koji slika vrlo realno motive gradova (izmišljenih, nestvarnih), koji su potpuno pûstih i nenastanjenih( podsjeća na otuđenost suvremenog čovjeka napretkom tehnologije).

«PIAZA D'ITALIA» , 1913.g.

30

Njemu se pridružuje i ( bivši futurist) CARLO CARRÁ , te neki drugi slikari.

DADAIZAM ( 1916.g.)

Pravac je osnovan u Švicarskoj tijekom Prvog svjetskog rata i predstavlja antiintelektualni pokret. Djelovat će još nekoliko godina nakon rata , a onda će se ugasiti. Naziv je dobio po dječjem tepanju DADA ( franc. dječja riječ za konja ).Javlja se u slikarstvu kiparstvu i književnosti. Pokretači pravca su rumunjski pjesnik TRISTAN TZARA ( ujedno i autor dadaističkog manifesta) i francusko – njemački kipar HANS (JEAN) ARP. Ideja vodilja je destrukcija, obaranje svih vrijednosti civilizacije, a prije svega protestiraju protiv besmislenosti i apsurda ratnih krvoprolića. Umjetničko djelo nastaje «slučajno» ( slučajna poezija, slučajno slikarstvo) . Prepuštaju se podsvjesnom , radu bez razmišljanja , spontanosti , prenose ratnu besmislenost iz stvarnosti u umjetnost. * HANS ( JEAN) ARP ( 1887. – 1966.g.)U početnoj fazi njegove slike nastaju na temelju «dadaističkog slučaja» , da bi zatim u drugoj prešao na logično rješavanje problema forme (harmonije, sklada) u kolažu.Prelazi na kiparstvo radeći u početku bojane reljefe također u tehnici kolaža ( ostaje povezan uz slikarstvo) i kulpture kojima razvija potpunu spontanost forme (približava se apstrakciji). «OBOJENA ŠUMA», 1917.g., Pariz

Šuma,1916.obojeno drvo NJEMAČKAU Njemačkoj se dadaizam javlja nakon Prvog svjetskog rata , kada se grupa iz Züricha seli u Berlin.

U Kölnu Hans Arp radi s MAXOM ERNSTOM seriju kolaža i fotomontaža u kojima izražavaju veliku slobodu i maštovitost stvaranja ( blisko nadrealizmu). «CELEBES»,1921.g., Tate Gallery, LondonU okviru njemačkog dadaizma djeluje slikar *GEORG GROSZ

31

koji u svojim djelima kritizira društvo i socijalne prilike kroz groteskne deformirane prikaze militarističkih i malograđanskih motiva ( bio je uzor hrvatskoj grupi «ZEMLJA»). «ŠVEJK»,crtež,1928.g.U Ameriku dadaizam donosi 1915.g. emigrant MARCEL DUSHAMP. «AKT SILAZEĆI NIZ STEPENICE», 1912.g., Museum of Art, Philadelphia «FONTANA», ready-made «KOTAČ BICIKLA» 1913.g., Museum of Modern Art ,New York «L.H.O.O.Q.» , 1919.g.,nadrealistička intervencija na Leonardovoj «Mona Lisi»

Akt silazi niz stepenice,1912.ulje na platnu Fontana,1913. /ready –made/

NEOPLASTICIZAM ( 1917.g.)DE STIJL

Neoplasticizam ( «Nova umjetnost») je pravac koji se javlja na početku XX. st. u Nizozemskoj i usko je vezan uz djelovanje grupe DE STIJL («Pravi stil»).Naziv pravca potječe od naslova eseja PIETA MONDRIANA objavljenog 1920.g. u L'Effort Modern.Neoplasticizam polazi od neoimpresionizma i kubizma i stvara bespredmetni svijet apstrakcije sveden na čiste geometrijske oblike i osnovne boje.U ostvarenju likovne kompozicije oslanjaju se na racionalnu, matematičku organizaciju oblika , izvlače bitne likovne elemente i tako postižu sklad i savršenstvo linija i ploha . Boja se svodi na tri osnovne ( žuta, crvena, plava) i neutralne (sivu, bijelu , crnu).

Grupa DE STIYL ( čitaj de stijl) okuplja arhitekte, kipare i slikare i nosi naziv po časopisu kome je utemeljitelj THEO VAN DOESBURG ( kasnije ravnatelj BAUHAUSA). Pravac je prvi stil u arhitekturi koji je značio prekid s tradicijom i racionalizmom u izgradnji ( 1917.g.).Neoplasticizam je utjecao na modernu arhitekturu , a utemeljitelj pravca je PIET MONDRIAN ( 1872. – 1944.g.) U početnoj fazi pripada kubizmu ,a zatim prelazi u apstrakciju. Njegovo slikarstvo apstraktne ,neoplasticističke faze zasniva se na čistim geometrijskim kompozicijama horizontalnih i vertikalnih ploha (kvadrata i pravokutnika , raspoređenih po pravilu «zlatnog reza») i linija . Plohe i linije obojane su sa tri kromatski čiste , primarne boje i neutralnim bojama. Seli se u SAD.«SIVO DRVO», 1911.g.«KOMPOZICIJA S DRVEĆEM III » , 1913.g.«KOMPOZICIJA BR. 2 «, 1922.g., GUGGENHEIM MUSEUM , NEW YORK«BRODWAY BOOGIE – WOGGIE» , 1942/3. g. , MUSEUM OF MODERN ART , NEW YORK , nastaje pod utjecajem dinamike života u New Yorku i američke glazbe

32

BRODWAY BOOGIE-WOOGIE.1942./43.g.,The Museum of Modern Art, New York

U grupi DE STIJL svojim radom se ističe arhitekt i dizajner GERRIT RIETVELD koji je najpoznatiji po svom drvenom stolcu (Crveno plavi stolac) iz 1918.g. na kojem je primijenio načela Mondrianovog slikarstva na upotrebnom predmetu. Stolac je kombinacija ravnih ploha obojanih osnovnim bojama, koje se sijeku pod kutom, a pridržava ih konstrukcija od crno bojanih letvi. Iako djeluje neudobno prilagođen je ergonomskom položaju ljudskog tijela u sjedećem položaju. Rietveltova «KUĆA SCHRÖDER» iz 1924.g. u UTRECHT, nastala je kombiniranjem vodoravnih i okomitih ravnih ploha koje izlaze u prostor. U arhitekturi se kao podloga u oblikovanju pročelja i unutrašnjosti upotrebljavaju Mondrianove geometrijske apstrakcije, a građevine su pravilna ,geometrijska tijela, ravnih ploha , sa pregradnim zidovima koji presijecaju i izlaze kroz vanjske zidove.

KUĆA SCHRÖDER ,UTRECHT

CRVENO PLAVI STOLAC,1918.g.J. P. «CAFE DE UNIE», 1925. g. , RotterdamJ. ARP, S. TAEUBER- ARP, T. VAN DOESBURG ,PLESNA DVORANA U CAFE AUBETTE, 1926.G., Strasbourg

33

ARHITEKTURA DO PRVOG SVJETSKOG RATA

Na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće u arhitekturi prevladava «secesija» ( u Europi i Americi).Zasićeni ornamentom Stila 1900 arhitekti se okreću funkcijonalizmu i konstrukciji. Pravu revoluciju u arhitekturi (u vrijeme pojave apstrakcije) izazvao je svojim djelovanjem austrijski arhitekt ADOLF LOOS ( 1870. – 1953.g.) On u svojim projektima i novim teoretskim pristupom ( u knjizi «ORNAMENT I ZLOČIN» , 1908.g.) odbacuje ukras kao izražajno sredstvo moderne arhitekture i pridržava se nekoliko osnovnih načela u oblikovanju : PRIMJENJUJE GLATKE PLOHE, ELIMINIRA UKRAS , KOMPONIRA ČISTE VOLUMENE koje SLAŽE POD PRAVIM KUTOM ,a UNUTRAŠNJE ZIDOVE BOJA ( bez tapeta i obloga). Loosove intervencije i promjene na arhitekturi vidljive su samo na vanjskim zidovima (pročelju) , dok u unutrašnjem prostoru ne vrši nikakve zahvate. Njegova načela bit će ideje vodilje arhitekture u XX. stoljeću ( LE CORBUSIER). « VILA OBITELJI STEINER» , 1910.g., BEČ, je građevina ravnih , kubističkih volumena s ravnim krovom bez vanjskih ukrasa ( smatra se temeljem moderne arhitekture). «ZGRADA GOLDMAN I SALATSCH», 1909/10. g. , BEČ , prizemlje zgrade ukrašeno je oblogom od zelenog mramora ( Loos insistira na upotrebi isključivo plemenitih prirodnih materijala , jer oni djeluju ljepše nago imitacije oblika iz prirode ili izmišljeni ornamenti ).

ZGRADA GOLDMAN I SALATSCH NA MICHAELERPLATZU, KUĆA STEINER,1910.g.,Beč 1909.-11.g., Beč

«KUĆA ZA TRISTANA TZARU» ,1926./27. , Pariz, specifičnost ove zgrade je njena zatvorenost prema ulici i orijentacija prema unutrašnjem dvorištu. «KÄRTNER BAR», 1907.g., Beč , uređuje interijer.

Dvadeseto stoljeće obilježit će naglo širenje gradova, gradnja infrastrukture, mostova, cesta , pomorskih i zračnih luka , tvornica i sl.Nakon secesije arhitektura kreće vlastitim putem (stilski nije vezana uz zbivanja u slikarstvu i kiparstvu) , a uvjetovana je novim standardom življenja i stanovanja , te primjenom novih graditeljskih rješenja upotrebom ARMIRANOG BETONA ( kao metalne konstrukcije u XIX. st.). Kostur od željeznih šipka uokviren kalupom u kojeg se lijeva tekući cement pomiješan s pijeskom , počinje se upotrebljavati već u XIX. st. za izgradnju tvorničkih pogona.Industrijalizacija je nametnula nove zahtjeve urbanizmu ( nagli porast stanovništva u gradovima, izgradnja tvornica ) , koji su riješeni planiranjem i izgradnjom u posebnim zonama. Gradske četvrti grade se odvojeno, prema funkciji npr. posebne zone za stanovanje, posebne za industrijske pogone i sl.

Francuski urbanist TONI GARNIER , u svom projektu CITÉ INDUSTRIEL 1904.g. prvi je predložio odvajanje stambenih od industrijskih zona. Stambene zone koje su još uvijek tradicionalno oblikovane trebaju biti okružene zelenim pojasom.

34

Francuski arhitekt i inženjer AUGUSTE PERRET prvi uvodi armirano-betonsku konstrukciju u stambenoj izgradnji . Kostur konstrukcije ostavlja jasno vidljivim, ne skrivajući ga ispod ukrasnih obloga.«ZGRADA U RUE FRANKLIN», 1903. g. , Pariz, je osmerokatnica s terasnim krovom, konstrukcija vodoravnih i okomitih nosača nazire se ispod obloge od keramičkih pločica.

«GARAŽA» u Parizu, izgrađena 1905.g. ima potpuno ogoljen betonski kostur i velike prozorske otvore.

INDUSTRIJSKA IZGRADNJA

I u izgradnji tvornica upotrebljavaju se nove mogućnosti konstrukcija . Nove tvorničke zgrade postaju veće, prostranije i svjetlije. Arhitekti istražuju na ovim zgradama nove mogućnosti oblikovanja.

PETER BEHRENS : TVORNICA TURBINA AEG, 1909.G. , BERLIN, zgrada je oblikovana betonskim pilonima i staklom koje zatvara zidne površine, na glavnom pročelju pojavljuje se znak tvrtke (logotip).

WALTER GROPIUS : TVORNICA CIPELA FAGUS WERKE, 1910. g. , ALFELD , kombinirana je armirano- betonska konstrukcija (nije vidljiva izvana) sa staklenom zidnom oblogom kojom je postignuta povezanost unutrašnjeg i vanjskog prostora (upotrebljava «stakleni kut» , predstavlja prekid s tradicionalnom arhitekturom) AUGUSTE PERRET : POGON TVORNICE CIPELA ESDER u PARIZU, 1919. g. specifičnost je ove zgrade stakleni krov iznad cijelog prostora kojeg podupiru dva vitka armirano-betonska stupa, te stakleni uži zid .

ARTS AND CRAFTS

U drugoj polovici XIX. st. u Engleskoj nastaje pokret Arts and crafts ( UMJETNOST I OBRT) koji unapređuje i ističe obrtničku proizvodnju , a isključuje upotrebu stroja .Najvažniji predstavnik je WILLIEM MORRIS (1834.-1896.g.) koji je težio jedinstvenosti životnog ambijenta ( projektira kuće i sve upotrebne predmete u unutrašnjosti).

Obrtnički rad pokazao se , unatoč solidnijoj izvedbi, skupim zbog gubitka vremena.

U NJEMAČKOJ 1907.g. u MÜNCHENU pokreće se DEUTCHE WERKBUND ( Njemački savez obrtnika i industrijskih proizvođača) koji je imao dvije struje, koje zastupaju različita mišljenja:

1. proizvedeni predmet treba biti unikatan (individualni) i dekorativno ukrašen ,H. VAN DER VELDE zastupa ovu tezu

2. s druge strane teži se jednostavnosti i standardizaciji (ujednačavanju) predmeta koji bi bili najbolje prilagođeni namjeni

PETER BEHRENS je prvi dizajner koji oblikuje uzorke (PROTOTIPOVE) za masovnu proizvodnju predmeta ( za industriju AEG od tvorničke zgrade , grafičkog dizajna do proizvoda za širu potrošnju).Uoči II. svjetskog rata industrijska proizvodnja potisnut će zanatsku proizvodnju.

ARHITEKTURA IZMEĐU DVA RATA

BAUHAUS ( 1919.-1924.-1932.)

Najveći doprinos u razvoju moderne arhitekture doprinio je tijekom 20-ih i 30-ih godina Umjetnički pokret u Njemačkoj nazvan BAUHAUS ( njem. kućegradnja) odnosno «VISOKA ŠKOLA ZA IZGRADNJU I UMJETNIČKO OBLIKOVANJE».Školu je utemeljio arhitekt WALTER GROPIUS 1919. g., a sjedište joj je bilo u WEIMARU.

35

Program škole bilo je idejno, tehničko i zanatsko obrazovanje arhitekata kroz praktičan rad (učenje kroz rad). Škola se sustavno bavila istraživanjem i eksperimentiranjem novih oblika izgradnje i uređenja interijera, te osmišljavanjem uzoraka za industrijsku i zanatsku proizvodnju u različitim umjetničkim područjima npr. proizvodnji namještaja, tekstila, keramike i sl.Bauhaus je težio sintezi «čistih» likovnih umjetnosti i dizajna i standardizaciji umjetnosti i obrta. Bio je pod utjecajem likovnih pravaca EKSPRESIONIZMA , nizozemskog DE STIJL-a i ruskih KONSTRUKTIVISTA. Otkrivaju se nove tehnike i novi materijali u oblikovanju.Djelovanje Bauhausa dijeli se na tri perioda:

1. WEIMAR ( 1919. – 1924.g.) Školom ravna njen utemeljitelj W. Gropius, a u njenom radu sudjeluju brojni poznati europski umjetnici npr. V. KANDISKY , P. KLEE, J. ITTEN, L. MOHOLY-NAGY, T. VAN DOESBURG i dr. U ovom razdoblju M. BREUER projektirao je stolicu ( inspiriran Rietveldovom ) nazvanu WASSILY od savijenih čeličnih cijevi prevučenih niklom koje je potakla M. STANA i MIES VAN DER ROHE-a na nova , slična rješenja stolice.

2. DESSAU ( 1925. – 1930.g.) Zbog otpora konzervativnih krugova u Weimaru, škola se seli u Dessau 1925.g. W. Gropius je projektirao i izgradio novi sklop školskih zgrada ( radionica , ateljea, učionica, studentskih zgrada i dr.) .Školske radionice su rađene u obliku četverokatnih zgrada sa staklenom oblogom na konstrukciji čeličnih elemenata ( potpuno se dematerijalizira zidna ploha).Gropius će ostati u Bauhausu do 1928.g. , a zatim odlazi najprije u Berlin , potom nakon zabrane rada od nacista u SAD( projektira veliki broj građevina samostalno ili u suradnji s HANNESOM MEYEROM).Nakon odlaska Gropiusa na mjesto, ravnatelja dolazi H. MEYER.

3. BERLIN ( 1930. – 1933.g.) Upravljanje školom u ovom razdoblju preuzima MIES VAN DER ROHE . Škola se seli u Berlin, no njeno djelovanje bit će prekinuto jačanjem nacizma u Njemačkoj.

Pred nastupajućim nacizmom ( koji insistira na antičkoj umjetnosti kao jedinoj i pravoj vrijednosti) većina umjetnika koji su djelovali u Bauhausu bježi u druge europske države ili Ameriku.

Marcel Breuer stolac wassily Mies van der Rohe stolac barcelona

LASLO MÓHOLY – NÁGY u CHICAGU će osnovati «NOVI BAUHAUS» , a srodna središta arhitekture i dizajna razvijaju se širom Amerike ,u BOSTONU ( Gropius, Breue) , NEW YORKU i LOS ANGELESU , i primjenjuju kreativnu nastavu sa studentima.

Pokušaj obnove Bauhausa nakon II. svjetskog rata u Europi , bila je VISOKA ŠKOLA ZA OBLIKOVANJE u ULMU 1955.g , koju osniva nekadašnji učenik Bauhausa MAX BILL (svečano je otvorio Gropius) . Ova škola izvršila je veliki utjecaj svojim programom na razvoj škola za industrijski dizajn .

BAUHAUS je utjecao na proizvodnju dizajniranih predmeta koji su novijih , prikladnijih i ljepših oblika izrađeni od novih materijala : kuhinjskog posuđa ( od aluminija, nikla , kroma), svjetiljki (kombinacija metal –staklo ) i stolaca ( od jedinstvene čelične cijevi) i drugih upotrebnih predmeta.

MARCEL BREUER «KLUPSKI NASLONJAČ B-3 » , 1926.g. , kombinacija čelične cijevi i tkanineW. TÜMPEL «STOLNA SVJETILJKA», 1927.g. , kombinacija metala i stakla

36

josef hartwig oscar schlemmer

marianne brandt

MOSTOVI

U vremenu između dva rata grade se mostovi velikog raspona prilagođeni modernim cestama .Švicarski inženjer ROBERT MAILLART primjenom armiranog betona na novi, moderan način rješava problem izgradnje mostova. On zanemaruje tradicionalni način gradnje ( sustav stupova i lukova) i uvodi armirano- betonske ploče od kojih je jedna savijena tako da premošćuje cijeli raspon i tjemenom podupire drugu vodoravnu ploču koja nosi cestu ( nekoliko okomitih ploča prenosi teret sa ceste na donju ploču).Njegovu metodu rada preuzet će graditelji u izgradnji mostova i vijadukta. (isti inženjer 1935.g. upotrijebio je konstrukciju od željezne mreže obložene tankim slojem betona i stvorio savršenu parabolu od betona , a treći izum su mu tzv. «gljivasti stupovi» stupovi koji bez prekida prelaze u nosače gornjih struktura).

EKSPRESIONIZAM U ARHITEKTURI

Ekspresionizam u graditeljstvu nastaje 20-ih godina u Njemačkoj i Nizozemskoj kao reakcija na racionalizam i geometriju . Pojedini arhitekti smatrali su da se treba naglasiti različitost i jedinstvenost arhitekture, organičkim oblicima i slikovitošću.Najznačajniji predstavnici su ERICH MENDELSSOHN i RODOLF STEINER.

ERICH MENDELSSOHN : «EISTEINOV TORANJ» kraj Postdama, 1919./20. ,oblikovan je zakrivljenim plohama koje stvaraju dinamičnost (nema ravnih ploha), posvećen Eisteinu

RODOLF STEINER : «GOETHEANUM» , 1928.g.,Dornach , posvećen je Goetheu, građevina je niz ispupčenih i udubljenih oblika koji se spajaju na neobičan način ( podsjeća na oklop kornjače).

37

DRŽAVNA UMJETNOST TOTALITARNIH SUSTAVA

ITALIJAZa vrijeme fašističkog režima u Italiji , državna umjetnost ( osobito graditeljstvo) je vezana uz antičku tradiciju Rimskog imperija. Novi graditeljski projekti oslanjaju se graditeljskim oblicima na reduciranu antičku tradiciju , bez upotrebe dekorativnih elemenata ( upotreba ravnih pilastara , umjesto kaneliranih stupova s kapitelom i bazom).GUERRINI : «LA PADULA, ROMANO, CIVILTÀ ITALLICA, EUR» , 1940.g., RimPojedini arhitekti razvijaju vlastitu ideju moderne arhitekture, kao PIER LUIGI NERVI koji stvara smione konstrukcije i novu graditeljsku estetiku i oblike upotrebom armiranog betona. Njegovi projekti bit će realizirani nakon rata i pada fašizma. NACRT STROPA ZA IZLOŽBENU HALU u TORINU, 1949.g . PIRELIJEV TORANJ u MILANU (1956./59.g.) gradi u suradnji s GIÒ PONTIJEM ( predstavnikom racionalizma) , a s ANNIBALEOM VITELLOZZIEM «MALU DVORANU SPORTOVA» 1960.g. u Rimu, koja je natkrivena kalotom poput šatora.Projektira novu papinsku dvoranu za audijencije pri Vatikanu, u Rimu.

NJEMAČKA Nacistička Njemačka primjenjuje također modele i uzore iz antike ( Grčke).

SSSRKomunistička arhitektura SSSR-a u izgradnji se služila izvorima iz klasicizma. Grade se velike, monumentalne građevine u tradicionalnim oblicima , uz dodatak novih simbola. Ostvaruju se i pojedini projekti koji se oslanjaju na rusku avangardu (KONSTRUKTIVISTI).V. TATLIN : MODEL SPOMENIKA TREĆOJ INTERNACIJONALI , 1920.g., Centre Pompidour, Pariz.

CIAMNa Prvom kongresu moderne arhitekture (CIAM) 1928.g. u LA SARRAZU u Švicarskoj osmišljen je i dogovoren proglas o jedinstvu načela u arhitekturi. Ta načela odnosila su se na funkcionalnost , standardizaciju, upotrebu moderne tehnologije, urbanizam, kulturu stanovanja i dr.Drugi kongres održan je 1929.g. u Frankfurtu s temom moderne stambene arhitekture «STAN ZA ŽIVOTNI MINIMUM», na koju su pojedinci trebali projektirati i izvesti građevine predstavljajući svoja načela i rješenja.Tako je nastalo NASELJE WEISSENHOF kod STUTTGARTA sastavljeno od građevina najpoznatijih europskih arhitekata kroz koje su oni predstavili svoje viđenje moderne stambene arhitekture.

Udruga arhitekata održala je 1933.g. kongres koji je bio posvećen urbanističkim rješenjima modernog grada (funkcionalnost grada), a prihvaćena načela postala su temeljem gradogradnje.

ARHITEKTURA XX. ST.

Dvadeseto stoljeće obilježila su tri velikana moderne arhitekture , svaki sa individualnim izrazom i vizijom :

*CHARLES EDOARD JEANNERET «LE CORBUSIER» i funkcionalizam *FRANK LLOYD WRIGHT i njegova organička arhitektura*MIES VAN DER ROHE

*«LE CORBUSIER» ( 1887. – 1965.g.) je francuski arhitekt švicarskog podrijetla, urbanist , slikar i teoretičar graditeljstva.

U arhitekturu uvodi : izgradnju na velikim armirano-betonskim stupovima (podiže građevinu od tla), primjenu nosivih ploča (fleksibilan tlocrt ) i slobodan raspored zidova i pregrada, vanjski nosivi zidovi oblikuju se slijedom staklenih prozora ( tzv. prozorske vrpce) , prostor ispod zgrade predviđen je za zeleni pojas, umjesto krova javljaju se ravne krovne terase .Taj zamišljeni projekt zgrade naziva «kuća domino» ( 1914.g.) , jer se elementi slobodno slažu.

38

Njegova arhitektura je funkcionalistička , jer polazi od namjene i podvrgava se njenom rješavanju na najbolji način.

Urbanistički rješava ( 1922.g.) izgled suvremenog grada od 3 000 000 stanovnika . Idealni grad zamišlja kao pravokutan s pravilnom mrežom ulica i stambenih blokova koji presijeca nekoliko dijagonala . Središnji dio grada predviđen je za javne , društvene i kulturne zgrade , a u samoj jezgri predviđene su željeznička i zrakoplovna luka. Stambeni dio grada tvore višekatnice . Cijeli prostor osmišljen je parkovima i zelenim površinama.

Iste godine projektirao je ( nerealiziran) IMMEUBLE VILLAS, veliku zgradu sa stanovima na kat i s «visećim vrtovima» između stanova. Taj projekt bio je njegovo rješenje stanovanja srednje i radničke klase ( čiji je broj u gradovima povećan industrijalizacijom), a izložen je 1925.g. u Parizu ( nazvan «NOVI DUH» ili L'ESPRIT NOUVEAU ) .

Svoja načela primijenit će i u izgradnji vila.«VILA SAVOY», POISSY-SUR-SEINE , 1928./30.g., jedno je od njegovih ranijih ostvarenja , čelično-betonska konstrukcija lebdi u zraku podignuta na tankim, elegantnim stupovima ( jedva su primjetni). Gornji, stambeni kat je kubus rastvoren staklenim otvorima (povezanim u vrpcu) , a iznad njega je zaobljeni vjetrobran.

detalj kupatila

Tlocrt –PRVI KAT PRIZEMLJE PRESJEKNakon Drugog svjetskog rata Corbusier je zaokupljen ljudskom figurom kao osnovnim modulom u izgradnji . Stvara sustav proporcija nazvanog MODULOR (primjenjuje ga u arhitekturi i urbanizmu). «JEDINICA STANOVANJA» ( UNITÉ D'HABITASION ) , Marseilles, 1947./ 52.g. , je golemi stambeni blok DVOETAŽNIH stambenih jedinica ( boravak i kuhinja u donjem, a spavaći u gornjim prostorima) . Zgrada je oslonjena na golemim stupovima , projektirana prema moduloru, a prostori i stanovi su međusobno povezani dugim hodnicima (poput ulica), fasada je od neobrađenog betona ( tzv. beton brut ) oživljena upotrebom čistih boja na bočnim zidovima ( žuta, zelena, crvena) , a na terasi su predviđeni prostori za rekreaciju.

39

Projektirat će i djelomično izgraditi grad CHANDIGARH u Indiji ( Punjab).

U kasnijoj fazi oblikuje crkvu « NOTRE DAME» u ROCHAMPU (1950. /54.g.)

Ovdje arhitektura postaje skulptura. Zidovi su različiti, ukošeni sa malim različitim asimetrično postavljenim prozorima koji se otvaraju u unutrašnjosti , a nad njima se uzdiže veliki , zavijeni krov ( poput kapa koje nose pojedini redovi redovnica).

Njegova dva najveća projekta nisu nikad izvedena: PALAČA DRUŠTVA NARODA u GENEVI ,1927.g. i ZGRADA SOVJETA u MOSKVI, 1930.g.

«DOM ŠVICARSKIH STUDENATA u Parizu, 1930.g. , primijenio je montažne građevne elemente ( njihova primjena počinje tek iza II. svjetskog rata).

«DOM ZA BESKUČNIKE» u Parizu, 1929.g. ,prva je zgrada koja ima jedinstvenu staklenu opnu.

«MINISTARSTVO PROSVJETE I ZDRAVSTVA» , RIO DE JANEIRO , 1936.g. , u suradnji s L. Costom , O. NIEMEYEROM i dr. , uvodi pomične ploče-SUNCOBRANE na pročelju zbog klimatskih uvjeta , vrućine i jakog sunca u Brazilu.

MODULOR

40

FRANK LLOYD WRIGHT ( 1868.g.- 1959.g.) je američki arhitekt koji pronalazi uzore u Sullivanovim dostignućima. Nasuprot europskoj težnji ka funkcionalnosti , Wright teži ka povezivanju zgrade i prirodnog ambijenta.Utemeljitelj je tzv. ORGANSKE ARHITEKTURE. Projektira obiteljske kuće koje su okružene prostranim posjedima i nastoji uskladiti odnose volumena građevine i njene okoline i terena.U gradnji upotrebljava tradicionalne materijale (opeka, drvena građa, crijep i sl.) . Kuće su u unutrašnjem prostoru orijentirane prema «kućnom ognjištu» ( američka tradicionalna gradnja).

ROBIE HOUSE , 1910.g. , Chicago , prostorno je organizirana oko dimnjaka , terase i horizontalne strehe.

KUĆA NA VODOPADU , BEAR RUN, PENNSYLVANIJA, 1936.g., podignuta je iznad samog vodopada, na kamenim stijenama, horizontalne betonske i staklene terase suprotstavljaju se i istovremeno stapaju s prirodnim stijenama, vodom i okolinom.

U daljnjem razvoju primjenjuje suvremena arhitektonska i konstrukcijska dostignuća u velikim projektima , a to su :

TVORNIČKA ZGRADA JOHNSON WAX CO. U RACINE-u , 1939.g., suprotstavlja stakleni vertikalni toranj nasuprot vodoravnoj armirano-betonskoj konstrukciji.

MUZEJ GUGGENHEIM , 1957./59.g., NEW YORK, je centralna građevina spiralnog oblika (poput puževe kućice) sa izložbenim prostorom .

TVORNIČKA ZGRADA JOHNSON WAX CO. U RACINE-u , 1939.g

41

MUZEJ SOLOMONA R. GUGGEINHEIMA ,NEW YORK, 1955-1959 Wrigt intervenira i u osmišljavanju unutrašnjih prostora, namještaja, upotrebnih predmeta i sličnog toplih,zemljanih boja s vlastitim dekorativnim ukrasima.

MIES VAN DER ROHE ( 1886. – 1969.g.) je berlinski arhitekt i dizajner nizozemskog podrijetla . Karakteristika je njegovog rada minimalna upotreba materijala i jedinstvenost oblika ( geslo mu je bilo «MANJE JE VIŠE» - THE LESS IS MORE) .

«STAKLENI NEBODERI» , 1922.g. , idejno je zamislio zgrade nebodera , čije su vodoravne ploče katova vezane uz središnji nosač , obloženi prozirnom staklenom opnom ( primjenjivat će se tek nakon II. svjetskog rata).

«NJEMAČKI PAVILJON U BARCELONI» , 1929.g., projektiran je i izveden za Međunarodnu izložbu. Izložbeni paviljon zamislio je kao tri različita, preklopiva pravokutnika ( poput apstraktne kompozicije), koje tvore okomite plohe zidova i stakala , natkrite ravnom pločom, koju drži nekoliko stupova i bazeni od crnog mramora s horizontalnim, vodenim plohama (efekt zrcala). Unutrašnji prostor je jedinstven , slobodan. Kombinira različite materijale s izuzetnim osjećajem za ljepotu sivo staklo, crni i zeleni mramor , kromirani čelik (za stupove). Za unutrašnjost projektira STOLICU BARCELONA od kože i kromiranog čelika.

«OBITELJSKA VILA TUGENDHAT» u Brnu, 1928./30.g., kombinira čiste plohe zidova i stakala , a unutrašnji prostor je jedna jedinstvena cjelina , međusobno povezana ,zbog slobodnijeg kretanja. Staklene površine povezuju unutrašnji i vanjski prostor . Za ovu vilu također je dizajnirao tzv. STOLICU BRNO.

KUĆA FARNSWORTH,PLANO.ILLINOIS,1946.-51.

Od 1930. do 1933. g. ravnatelj je Bauhausa, a zatim bježi pred nacistima i 1937.g. stiže u Ameriku. Tamo u zrelim godinama projektira LAKE SHORE DRIVE u CHICAGU i ZGRADU SEGRAMA 1954.-58.g.

42

LAKE SHORE DRIVE u CHICAGU

Od 1940.g. radi na ILLINOIS INSTITUTE OF TECHNOLOGY ( Američki tehnološki institut) u CHICAGU i sudjeluje u njegovoj izgradnji ( 10-ak građevina), gdje primjenjuje konstrukcije kostura od čeličnih nosača i greda.

POSLIJERATNA ARHITEKTURA (POSTMODERNA )Postmoderna arhitektura značila je suprotstavljanje funkcionalnosti , elitizmu i stilskoj jednoznačnosti moderne arhitekture.Vrijedan doprinos razvoju modernog arhitektonskog izraza dali su Skandinavski arhitekti: Šveđanin Asplund, Danac Jakobsen i Finac EERO SAARINEN koji se proslavio brojnim ostvarenjima u Americi , među ostalim i monumentalnim lukom u Saint Louisu.

EERO SAARINEN ”TERMINAL ZRAKOPLOVNE TVRTKE TWA” ZRAČNA LUKA J. F. KENNEDY , NEW YORK

Najzapaženiji od svih stvaraoca sa sjevera Europe je svakako ALVAR AALTO , koji se svijetu predstavio 1939.g. na Svjetskoj izložbi u New Yorku svojim valovitim zidom u finskom paviljonu, a svoju osobnost pokazao je i daljim radovima npr. DOMOM KULTURE U HELSINKIJU, gdje oblikuje zatvorenu arhitektonsku masu koja se svojim nakrivljenim linijama krova stapa sa prirodnim ambijentom.

Danac J. UTZON projektirao je OPERU u SYDNEYJU (1959.-1973.g.) u obliku velikih ljuski (sličnim napuhanim jedrima) čiji je oblik trebao poslužiti boljoj akustičnosti.

43

OPERA , SYDNEY

U Italiji nakon rata dolazi do naglog razvoja , što je pogodovalo i prodoru nove arhitekture, koju najavljuje STANICA TERMINI u RIMU ( arh. Calini i Montuori) s neobičnom valovitom konzolnom krovnom konstrukcijom predvorja i s staklenom stjenkom.

Veliko ime moderne talijanske arhitekture je PIER LUIGI NERVI .

Talijanski arhitekt RENZO PIANO je s engleskim arhitektom RICHARDOM ROGERSOM projektirao multimedijalni Centar GEORGE POMPIDOU u PARIZU 1977.g., čelično-staklenu konstrukciju interpoliranu u povijesnu četvrt.

E. PIANO I R. ROGERS, MUZEJ G. POMPIDOU (CENTAR BOUBOURG),1977. , PARIZ Japanac KENZO TANGE , Le Corbusierov sljedbenik projektirao je SPORTSKU DVORANU u TOKIJU , 1964.g. za Olimpijske igre.

OSKAR NIEMAYER izgradio je 1960.g. glavne javne zgrade , Skupštine i Katedrale u BRAZILIJI ( urbanistički plan razradio Lúcio Costa) , novom glavnom gradu Brazila.

44

OSCAR NIEMEYER ,KATEDRALA U BRAZILIJI,1959.g.

Suvremena arhitektura najbolje će se afirmirati u SAD. U svojim zrelim godinama ovdje će djelovati brojni arhitekti europskog podrijetla koji su projektirali neke od najpoznatijih nebodera ( Mies van der Rohe, Eero Saarinen i drugi).

Zgradu Ujedinjenih naroda u New Yorku projektiraju Wallace, Harrison i dr. 1953.g. , a čuvene dvojne nebodere Svjetskog Trgovačkog Centra Amerikanac japanskog podrijetla MINORU YAMASAKI , 1967.g (srušeni 11. rujna 2001.g. u terorističkom napadu ).

MINORU YAMASAKI, SVJETSKI TRGOVAČKI CENTAR, NEW YORK,1967.g.

CHARLES MOORE, PIAZZA D‘ITALIA, MING PEI, PIRAMIDA U LOUVREU,PARIZ,1983.-93.g. NEW ORLEANS,1976.-79.g.

45

FRIEDENSREICH HUNDERTWASSER , KUĆA, BEČ FRANK O. GEHRY, MUZEJ U BILBAOU, 1991.-97., ŠPANJOLSKA

SANTIAGO CALATRAVA, PONT DE L‘EUROPE, ORLÉANS, 1996.-2000. UMJETNOST IZMEĐU DVA RATA NADREALIZAM ( 1924.g.)Pretečom nadrealizma na prijelazu iz romantizma u modernu umjetnost, smatra se HENRI RUSSO ( njegovo slikarstvo naziva se i NAIVOM).Drugi slikar koji najavljuje nadrealizam je francuski slikar židovskog podrijetla ,rođen u Rusiji MARC CHAGALL (pravim imenom MISCHE SHAGAL ) .U njegovim slikama osjeća se njegovo podrijetlo , jer se nadahnjuje židovskim mističnim legendama i ruskom folklornom baštinom. Elementi podsvjesnog isprepliću se s pričama i bajkama , stvarnost s nestvarnošću. U njegovim djelima ne važe zakoni fizike, jer likovi lebde u bestežinskom stanju i međusobno se poklapaju prostor i vrijeme, slike nalikuju dječjim crtežima, boje su akvarelske. Oslikao je strop pariške Opere , ilustrirao Gogoljeve «Mrtve duše» i La Fontainove «Basne, radio na brojnim vitrajima (Metzu, Reimsu i dr.).«JA I SELO» , 1911. , Museum of Modern Art, New York«ZELENI GUSLAČ», 1923.g., Musée d'Art Moderne, Pariz«ROĐENDAN», 1915./23.g.

Selo i ja , 1911.-12.,ulje na platnu Rođendan, 1915.,ulje na platnu

U prvoj polovini XX. st. pojedini slikari napuštaju figurativnost i teže apstrakciji, drugi se usmjeravaju upravo na figuralne motive kojima žele iskazati IRACIONALNE DOGAĐAJE, istraživanjem vlastite unutrašnjosti

46

(individualne i kolektivne) kroz dimenziju SNA ( slijede teoriju austrijskog psihijatra S. Freuda, osnivača psihoanalize).Po Freudovoj teoriji čovjek ima jednu svjesnu , a drugu podsvjesnu (potisnutu) narav , koja se oslobađa i izražava u snu.Pravac se pojavljuje i u književnosti , a utemeljitelj mu je ANDRE BRETON koji je i autor nadrealističkog manifesta 1924. i 1930. g .Naziv SURREALIZME (nadrealizam) dao je francuski pisac APOLLINAIRE . Nadrealizam je imao brojne sljedbenike u književnosti , pojavljuje se i u filmu , gdje se prikazuju poznati predmeti u neobičnim i neviđenim odnosima , kadrovi se nižu slobodno, na rubu apstrakcije. Najznačajniji predstavnik nadrealističkog filma je

LUIS BUÑUEL koji je snimio 1930.g.nadrealistički film «ZLATNO DOBA» ( surađuje s Daliem i na prvom nadrealističkom filmu «Andaluzijski pas»).

Pojedini umjetnici npr. H. Arp, M. Ernst ( dadaisti ) , P.Picasso ( kubista) u drugoj četvrtini stoljeća imat će svoju nadrealističku fazu.Predstavnici su : PAUL KLEE ( 1879. – 1940.g.) je rođen u Švicarskoj . U početnoj fazi pripada ekspresionizmu, a zatim

se inspirira nadrealizmom , da bi na kraju prešao u potpunu apstrakciju. Njegove kompozicije su psihoanalitički simboli . Djelovao je u grupi «PLAVI JAHAČ» i u Bauhausu .

«POGOĐENO MJESTO», 1922.g., KUNSTMUSEUM, BERN

Rastanak uvečer,1922.,akvarel Ad Parnassum, 1932. ulje na platnu

Nadrealistički likovni program najpotpunije su ostvarila dva španjolska slikara (obojica Katalonaca).

JOAN MIRÓ ( 1893. – 1983.g.) čiji slikarski izraz teži ka apstrakciji upotrebom grafičkih linijskih simbola i arabeski.Njegova ranija faza pripada nadrealizmu kada slika sablasne likove izmišljenih zvijeri .Upotrebljava vedre boje, a kompozicije slaže od ploha mekih obrisa rasutih po nekoj apstraktnoj shemi. Oslikao je UNESCO-vu PALAČU u Parizu. «NIZOZEMSKI INTERIJER» , 1928.g., Museum of Modern Art, New York.

Nizozemski interijer I ,1928.,ulje na platnu

47

SALVADOR DALÍ ( 1904. – 1989. g.) najznačajniji je predstavnik nadrealizma. Stvarnost je nastojao prikazati u nemogućim kombinacijama iz snova, nelogičnih ljudi, životinja i predmeta smještenih u tajanstvenim krajolicima. Kompozicije su razrađene preciznom linijom i bojom . Njegovo slikarstvo naziva se tzv. «verističkim nadrealizam». 1929.g. po njegovom scenariju L. Buñuel je režirao film «ANDALUZIJSKI PAS».

«MEKA KONSTRUKCIJA S KUHANIM GRAHOM – SLUTNJA GRAĐANSKOG RATA», 1936.g.«GORUĆA ŽIRAFA», 1936./37.G., KUNSTMUSEUM, BASEL«TRAJNOST SJEĆANJA», 1931.G., Museum of Modern Art , New York

Postojanost pamćenja(Mekani satovi),1931. L. Buñuel ,S. Dalí “ANDALUZIJSKI PAS”

U Meksiku djeluje slikarica FRIDA KHALO.

Dvije Fride,1939. Te unjetnici RENÉ MAGRITTE , MERET OPPENHEIM i MAN RAY

RENÉ MAGRITTE Balkon,1950 MERET OPPENHEIM Doručak u krznu,1936 MAN RAY Poklon,1921. ulje na platnu

SKULPTURA DO 1950. GODINE XX. ST.

48

Gotovo svi slikarski pravci pojavljuju se i u skulpturi. Slikari su najčešće i kipari npr. Picasso koji oblikuje kubističke i dadaističke skulpture, Boccioni futurističke itd.Skulpture imaju funkciju javnih spomenika , osobito u vremenu nakon rata. Najviše sljedbenika imala je apstraktna skulptura koja se služi svim tradicionalnim, ali i modernim materijalima, te različitim sintetičkom građom. Apstraktna skulptura razvija se u dva smjera : geometrijska ( pod utjecajem kubizma i DE STIJL –a ) npr. N. GABO (Konstruirana glava II) , J. LIPSCHITZ i organska apstrakcija ( pod utjecajem futurizma i dadaizma ) npr. dadaistički pločasti reljefi H. ARP - a i R. HAUSMANN.Pojedini umjetnici služe se elementima nekoliko pravaca , koje komponiraju u jednu cjelinu npr. VELIKI KONJ , bronca, Raymond Duchamp-Villon (brat Marcela Duchampa) koji kombinira načela kubizma i futurizma.

*CONSTANTIN BRANCUSI ( 1907. – 1954.g.) je rumunjski kipar koji unosi nešto novo u kiparstvo. Svojim radovima je srodan i blizak apstrakciji , ali na jedan slobodniji i nov način oblikuje svoja djela. Ona su oblikovana u najosnovnijim volumenskim oblicima , vertikalnog ili horizontalnog usmjerenja ili jajolikih oblika.

«POLJUBAC», 1908.g., kamena skulptura, vraća se prapovijesnim izvorima , u kamenom monolitu minimalnim intervencijama (reljefno) oblikuje dvije figure u zagrljaju «GLAVA, RIBA, ORAO, PTICA U LETU, BIBA, PORTRET GOSPOĐICE POGANY» , Museum of Modern Art , New York «PTICA U LETU», 1925.g.je prva posve apstraktna skulptura, prikazao je aerodinamičan obris tijela ptice pri letu .

APSTRAKTNO KIPARSTVO

U drugoj polovici XX. st. predstavnici apstraktnog kiparstva su : HENRY MOOR, ALEXANDER CALDER , ALBERTO GIACOMETTI i MAX BILL ( radi jednostavne skulpture od neprekinutih traka ).

* HENRY MOOR ( 1898. – 1986.g.) je engleski kipar koji je poput Picassa i Mattisasa samostalno djeluje . U svom radu inspirira se grčkom arhajskom umjetnošću i umjetnošću primitivnih naroda. Polazište mu je uvijek ljudska figura koju oblikuje i interpretira u vidu polu-apstrakcije ( zbog sklonosti ka figuraciji ) . Služi se tradicionalnim materijalima . Njegove skulpture obilježava ritmički kontrast konkavnih i konveksnih (ispupčenih i udubljenih, punih i praznih) formi koje podsjećaju na ljudski lik. Moorove skulpture uglavnom su velikih dimenzija i rađene su vanjski prostor.«LEŽEĆA FIGURA», bronca, 1939.g., Zaklada H. Moor«GRUPA-OBITELJ» , 1949.g.«KRALJ I KRALJICA» , 1952./53.g.«PREPOLOVLJENA GLAVA» , 1963.g., Zaklada H. Moor

49

* ALEKSANDER CALDER (1898. – 1976. g.) je američki kipar koji postiže u skulpturi znatno veći stupanj apstrakcije , čime je uvelike doprinio i obogatio moderno kiparstvo. U oblikovanje uvodi mnogo inovacija . Izrađuje prostorne konstrukcije od žice i drva ( javna skulptura).Uvodi u kiparstvo slobodne , pokretne konstrukcije plošnih geometrijskih apstrakcija ( inspirira se Mirò-ovim kompozicijama) koji stvaraju svojim kretanjem četvrtu dimenziju . To su tzv. MOBILI ( engl. mobil ) koje sam autor naziva «četverodimenzionalni crteži». «MALI PAUK» , 1940.g. , Perls Galleries , New York«VELIKA BRZINA» , 1969.g. MICHIGAN

*ALBERTO GIACOMETTI je švicarski slikar i kipar koji djeluje u Parizu.Za Giacomettija su karakteristične figure linearnog, izduženog karaktera , minimalnog volumena, uspravne, statične ili u pokretu. U oblikovanju polazi uvijek od ljudskog lika. Njegovo kiparstvo vezano je uz nadrealistički pravac načinom gradnje prostora i stilizacijom arhitekture.

«KOČIJA» , bronca,1950.g.«KOMPOZICIJA SA SEDAM FIGURA I GLAVOM» ( ŠUMA) , 1950.g., bronca

50

Kipari se u drugoj polovini XX. st. služe u oblikovanju (osim tradicionalnim materijalima) novim vrstama industrijskih materijala npr. gotovim željeznim pločama i dijelovima industrijski obrađenog željeza : cijevima, zupčanicima, polugama i sl. Te materijale u sirovom obliku, neobrađene povezuju u cjeline koje podsjećaju na strojeve , koji su ponekad i pokretni.Dadaisti koriste upotrebne, svakodnevne predmete koje izlažu kao svoja djela ( tzv. ready made).U op-artu u kiparstvo se uključuje slikarski efekt koji je izražen kiparskim sredstvima izražavanja.Pop- art upotrebljava sintetičku građu za nadrealističko prikazivanje predmeta iz svakodnevnog života koje «umjetnički» prerađuju i na određeni način se rugaju potrošačkom društvu i reklami (npr. C. Oldenburg radi hamburger od sintetičkih materijala nadnaravne veličine ili golema pasta za zube , ugašena šibica i sl. sve u povećanim dimenzijama).

U informelu upotrebni predmeti gube svoj oblik intervencijom umjetnika i postaju nova, bezlična forma ( npr. César «Kompresija» , 1962.g. , umjetnik kompresijom automobila dobiva novu formu).

CÉSAR DUANE HANSON C. OLDENBURG

JEAN TINGUELY DAVID SMITH NIKI DE SAINT PHALLE

SLIKARSTVO DRUGE POLOVICE XX. STOLJEĆA

Tijekom cijelog XX. st. traju usporedo pravci koji se javljaju na samom početku. Figuracije je još uvijek prisutna u slikarstvu, iako prevladava apstrakcija koja teži vlastitom, individualnom načinu likovnog izražavanja.

U ovom razdoblju pojavit će se veliki broj novih pravaca koji će se djelomično nadovezati na prethodne, postojeće pravce , ali će imati i određene osobnosti u izrazu.

OP – ART

OP-ART ili OPTIČKA UMJETNOST pripada geometrijskoj apstrakciji , a bavi se istraživanjem optičkih iluzija koje stvaraju psihofizičke i fiziološke reakcije kod promatrača.

51

Vizualni efekti izazivaju se upotrebom ponavljanja valovitih linija, simultanim kontrastima i optičkim miješanjem boja . Za op-art slikarstvo najvažniji likovni element je tekstura koja nastaje ritmičkim ponavljanjem jedne te iste forme na površini.Glavni predstavnik op-arta u Europi je VIKTOR VASARELY koji eksperimentira s optičkim igrama geometrijskih oblika, linija i boja, stvarajući iluzije i varke. «HARLEKIN» , 1935.g.«BARSON», 1967.g.

VIKTOR VASARELY

INFORMEL (bezformalni slikarski izraz)

Informel (franc.=bezličan , neuobličen , čitaj enformel) pojavljuje se 1950.g. kao reakcija na čovjekov ugrožen položaj u svijetu i njegovu egzistenciju. Informel nastaje kao reakcija na ratna iskustva i sjećanja , te nasuprot geometrizmu i racionalizmu apstraktne umjetnosti.Predstavlja se krajnjom nepredmetnošću (apstrakciji) , ali se insistira na taktilnosti , doživljaju materije, odnosno fakture. Slikari informela upotrebljavaju osim tipičnih slikarskih tehnika i druge materijale poput pijeska, smole, gipsa, tkanine, plastike i sličnog kako bi postigli što veću dramatičnost. Informel se naziva i «L'ART BRUT» jer teži prikazivanju ružnog umjesto lijepog. Utemeljitelji su A. O. WOLS , J. DUBUFFET i drugi.

TAŠIZAM ILI APSTRAKTNI EKSPRESIONIZAM

Nazivaju ga i posljednjom pravom apstrakcijom. Ime je proizašlo od francuske riječi TACHE = mrlja , jer se slikarska djela oblikuju slobodnim nabacivanjem mrlja boja, bez reda , bez zamišljene kompozicije, odlikuju se potpunom spontanošću. Najznačajniji predstavnik je američki slikar JACKSON POLLOCK (1912.-1956.g.) On slika tako da polaže platna na pod , a zatim kapa boju iz kantice ( tehnika «dropping») ostvarujući površine dinamičkih struktura( slikarstvo «slučaja»).

«SLIKA» , 1948.g.«BROJ 27» , 1950.g.

52

Jackson Pollock Ritam jeseni ,1952, ulje na platnus

NEODADAIZAM (ASSEMBLAGE)

Neodadaisti pronađene proizvode potrošačkog društva koriste kao materijal za stvaranje ( odbačeni predmeti i materijali iz okoline) novog umjetničkog predmeta (combines), asamblaž ( assem blage) , ready made . Djelo je istovremeno i slika i skulptura. Neodada ne stvara umjetnost već je pronalazi u onom što nas okružuje. Predstavnici su : César , Christo , P. Manzoni i dr.

CÉSAR Kompresija CHRISTO ,Otok,1982.

POP-ART (POPULAR ART)

Ovaj pravac nastaje u Engleskoj (1956.g.) , a potom se širi u SAD, kao reakcija na apstraktnu umjetnost. Pop-artom se želi iskazati novi osjećaj za predmetni svijet. Osim tradicionalnih tehnika uvode neke tehničke inovacije . Inspiriraju se proizvodima masovne proizvodnje koji se upotrebljavaju u svakodnevnom životu (proizvodi potrošačkog svijeta) i svim onim što postaje nerazdvojni dio života modernog društva, te ih uzdižu na razinu umjetnosti ( npr. stripovi, reklamni oglasi , naljepnice na konzervama, osvježavajućih pića i sl.) .Jedan od utemeljitelja pop-arta je ROBERT RAUSCHENBERG koji slaže kolaže od novinskih članaka i reklama.

53

ROBERT RAUSCHENBERG Krevet ,1955. Monogram, 1959.

Osim njega najznačajniji predstavnici pop-arta su : * ROY LICHTENSTEIN se inspirira suvremenim stripom u načinu slikanja, izdvajajući samo detalje iz cjeline koji zauzimaju cijelo platno. Motive obrađuje pointilističkom tehnikom poput foto mreže ( kao uvećani detalj grafičkog otiska ili TV slike). «DJEVOJKA ZA KLAVIROM», 1963.g. «OKAY, HOT, SHOT, OKAY», 1963.g. «VELIKA SLIKA» , 1965.g. «ŠALICA I TANJURIĆ», 1977.g.

Roy Lichtenstein Whaam! , 1963 * ANDY WARHOL je najznačajniji predstavnik pop-arta. Njegova djela nastaju multipliciranjem otisaka konzervi juhe, boca Coca-Cole ili holivudskih diva npr. Marlyn Monroe koje izvodi u kombiniranim tehnikama akrilika i sitotiska u neprirodnim bojama. «MARLYN» , diptih , 1962.g. «CAMBELL'S SOUP», 1962.g.

Cambell's soup, 1962.g Marilyns , 1965.g.

54

*JASPER JOHNS

Jasper Johns ,Tri zastave,1958,enkaustika na drvu

DIO svojih aktivnosti pop-art umjetnici provodili su organizacijom improviziranih zbivanja tzv. HAPPENINGA.

KINETIČKA UMJETNOST

Kinetička umjetnost je ambijentalna umjetnost. Umjetničko djelo ostvaruje se gibanjem u prostoru , a nastaje spajanjem odbačenih dijelova strojeva koji se spajaju u nove oblike ( mobili ) koji se pokreću strujanjem zraka ili motora ( npr. A. Calder) ili se upotrebom pokretnog svijetla stvara gibanje i reflektiranje svijetlosti ( npr. J. le Parc).MINIMALNA UMJETNOSTOvaj umjetnički pravac javlja se kao reakcija na apstraktni ekspresionizam ( označava prijelaz između klasičnih slikarskih disciplina i konceptualizma. Na umjetničkom djelu minimalne su intervencije umjetnika ( naručuje se u tvornici gotov materijal koji se postavlja u prostor, glavni interes umjetnika je prisutnost materijala kao takvog). Ovaj pravac znači dokidanje pojma «slike» - na njeno mjesto dolazi bezlični umjetnički «objekt» .Predstavnici su: Donald Judd , Robert Morris i dr.

Donald Judd HAPPENING je planirani stvaralački čin putem različitih medija ( multimedijalno djelovanje) u određenom prostoru i vremenu , u kojem sudjeluje i publika (po zamišljenom scenariju ili spontano događanje). Umjetničko djelovanje nastaje upravo iz izazivanja reakcije promatrača.

PERFORMANS (engl. performance) je režirani ili nerežirani događaj koji umjetnik izvodi izravno pred publikom ili se događaj promatra preko videa ( prestaje proizvodnja umjetničkog djela) uusmjeren prema promjeni svijeta (suočavanje s duhovnom krizom suvremenog doba, kod nas Tomislav Gotovac).

BODY- ART je oblik performansa u kojem se umjetnik koristi svojim tijelom ili tijelom druge osobe kao materijalom za umjetničko stvaranje , nakon koje se promatra i analizira njegova reakcija i funkcija. Pokret se javlja 60-ih godina XX. st. u SAD.

LAND ART (umjetnost krajolika) su različite instalacije i intervencije u prirodnom prostoru , materijal za rad je tlo , zemlja i drugi materijal iz prirodnog okoliša.

55

Robert Smithson

*KONCEPTUALNA UMJETNOST ( «umjetnost u umu» )

Konceptualna umjetnost javlja se 60-ih i 70-ih godina XX. st. u SAD , a zatim se širi dalje. Počeci konceptualizma mogu se prepoznati još u dadaizmu. To je umjetnost istraživanja, analize, rasprave i kritike umjetničkog djela. Suština djela je IDEJA koja ima prednost nad samom izvedbom. Apstraktnom redukcijom dolazi do krajnjeg mogućeg likovnog stupnja izražavanja, te treba preći u teoriju (s ovim pravcem tradicionalna umjetnost postiže svoj završetak). Važan je umjetnikov čin i gesta ( a ne njegov rad) u odabiru i promišljanju predmeta koji će izložiti . Negira se izvornost i neponovljivost umjetničkog djela. Umjetnički izraz zamjenjuje se informacijom o umjetničkom djelu. Izlaže se tekstualna poruka , dijagram ili fotografija umjesto djela koje nije izvedeno već samo planirano i teorijski se analizira.Ponekad se kao kod npr. BODY ARTA cijeli happening (događaj) fotografski dokumentira i kao takav izlaže da bi se o njemu moglo teoretizirati.Konceptualna umjetnost je i način otpora prema dominaciji umjetničkog tržišta (koje diktira trendove) , jer odbacuje predmetnost djela kojom se može trgovati.

JOSEPH KOSUTH Jedna stolica i tri stolice,1965.

INTERVENCIJE I INSTALACIJE se organiziraju u zatvorenim i otvorenim gradskim i izvan gradskim prostorima i u slobodnoj prirodi ( npr. LAND ART).

*HIPERREALIZAM ili FOTOREALIZAM

Javlja se 60-ih i 70-ih g. XX. st. kao reakcija na apstrakciju , konceptualizam i pop-art. Slikarstvo se vraća realističkom izrazu . Hiperrealizam se razlikuje od klasičnog akademskog realizma , svojim krajnje vjernim i doslovnim prikazom zasnovanim na kopiranju fotografije(MIMEZA FOTOGRAFIJE). Kipari u svom likovnom izrazu služe se otiscima živih modela.Predstavnici su PHILIP PEARSTEIN (slika aktove) , ROBERT COTTINGHAM ( slika pročelja zgrada u New Yorku) i dr.

56

VIDEO UMJETNOST služi se videotehnikom kao sredstvom izražavanja , a zastupljena je kroz multimedijalne ambijente , videoinstalacije, videoskulpture i sl. Video umjetnost je interdisciplinarna ( postojanje djela samo u mediju , nema njegovog oživotvorenja u materijalu – djelo postoji samo dok je izloženo našem pogledu ili pogledu kamere).

NAM JUNE PAIK Tv Buddha

KOMPJUTERSKA UMJETNOST se pojavljuje s pojavom kompjutera koji postaje medij izražavanja (povezivanje znanosti i umjetnosti) koji omogućuje neograničene mogućnosti reprodukcije (kompjuterska grafika – u animaciji, videoigara i sl. ) . Krajem XX . st. iz ovog oblika umjetnosti proizašla je i umjetnost na Internetu tzv. web art . Razvoj tehnologije omogućio je razvoj elektroničke , telekomunikacijske , laserske i holografske umjetnosti objedinjene pojmom media art.

POSTMODERNA UMJETNOST

Posmoderna umjetnost nastaje u vrijeme kada se smatra da se ništa novo ne može više otkriti jer je sve već otkriveno .Ona znači brisanje granica između masovne kulture i umjetnosti . Sadržaji su: teme rock-kulture , filma i svijeta spektakla koje se povezuju s temama iz povijesti umjetnosti , koristi se svim raspoloživim jezicima ( npr. ulični grafiti) , služe se postupkom dekonstrukcije (razgrađivanje postojećih oblika i stavljanje u novi odnos i značenje).

TRANSAVANGARDA , NOVA SLIKA

U osamdesetim godinama osjetila se potreba za drugačijim izrazom. Najviše se afirmirala transavangarda koja je iskoristila iskustva avangarde i svoj izraz utemeljilo na primitivnoj, egzotičnoj figurativnosti , sirovog kolorita.U Njemačkoj se javljaju «NOVI DIVLJI» koji ekspresionističke deformacije dovode do krajnosti.

Post moderni pokreti posežu za naslijeđem , obogaćenim slikovitošću, dekorativnošću i simbolima.

HRVATSKA U XX. ST.

Glavni europski i svjetski događaji imali su odraza i u Hrvatskoj . Društveno – politički događaji kod nas bili su uglavnom vezani uz proces nacionalnog osamostaljivanja.

U prvim desetljećima Hrvatska prolazi kroz posljednje razdoblje Austro-ugarske vladavine, koje označavaju različite ideje od potpune samostalnosti Hrvatske do južnoslavenskog povezivanja.

Nakon I. svjetskog rata Hrvatski Sabor proglašava 1918.g. odcjepljenje od Austro-ugarske i ujedinjenje u zajedničku državu Srba, Hrvata i Slovenaca ( koja će se 1929.g. nazvati Jugoslavija) i trajat će sve do drugog svjetskog rata. Ovo razdoblje karakterizira borba za socijalna prava radnika i nacionalne težnje Hrvata , koje će biti ugušene ubojstvom hrvatskog zastupnika S. Radića u jugoslavenskoj skupštini 1928.g. 1939.g. postiže se dogovor o jedinstvenoj Banovini Hrvatskoj. Kraljevina Jugoslavija je 1941.g., već na samom početku II. svjetskog rata, okupirana, a uz pomoć fašističke okupacijske vlasti proglašena je Nezavisna Država Hrvatska. Iste godine u Hrvatskoj počinje antifašistički

57

oružani ustanak. Završetkom rata formira se nova Jugoslavenska država 1945.g., sa Hrvatskom kao jednom od šest federalnih jedinica. Nacionalno pitanje ponovo se aktivira 1964. ( demokratski reformistički pokret ugušen je 1971.g.).

Raspadom komunističkog sustava 1990. g. organiziraju se demokratski izbori , a 1991.g. Hrvatski Sabor na osnovu referenduma proglašava neovisnost Republike , nakon koje slijedi Domovinski rat 1991. -1995.g.

SLIKARSTVO U HRVATSKOJ U PRVOJ POLOVICI XX. ST.

Likovna zbivanja i pravci u Europi pojavit će se paralelno i u Hrvatskoj ( osim avangardnih pokreta). Umjetnici djeluju individualno ili se okupljaju u grupama.

Početkom stoljeća u duhu secesije i simbolizma djeluju dva slikaraBÉLA CSÍKOS - SESSIA i MIRKO RAČKI.

Hrvatski umjetnici osnivaju 1898.g. DRUŠTVO HRVATSKIH UMJETNIKA , a te iste godine organizirana je izložba u tek sagrađenom UMJETNIČKOM PAVILJONU (grade ga Fellner & Helmer) u ZAGREBU. Zajednički se pojavljuju na PRVOJ JUGOSLAVENSKOJ UMJETNIČKOJ IZLOŽBI 1904.g. u Beogradu.

I umjetnici se zalažu za nacionalno osamostaljenje Hrvatske i oslobađanje svih oblika asimilacije.Povezuju se sa svim južnoslavenskim narodima i osnivaju savez svih južnoslavenskih umjetnika «LADA». Već prilikom prve izložbe od ovog udruženja će se odvojiti hrvatski umjetnici iz Dalmacije.

Pod vodstvom Emanuela Vidovića 1908.g. u Splitu će se osnovati DRUŠTVO MEDULIĆ (Ivan Meštrović, Mirko Rački,Tomislav Krizman ). Ideologom društva postaje I. Meštrović , a program društva bio je težnja oslobođenju hrvatske umjetnosti od stranog kulturnog i političkog utjecaja i stvaranja umjetnosti nacionalnog obilježja nadahnute junačkim narodnim pjesmama . Društvo Medulić izlagalo je u Ljubljani 1909.g. , 1910.g. u Zagrebu (pod nazivom «Nejunačkom vremenu usprkos») . Za zagrebačku izložbu plakat je osmislio M. Rački ( prikazuje Kraljevića Marka).1911.g. izlažu u Rimu (Meštrović, Becić, Rački, Miše i dr.). Društvo je posljednju izložbu održalo u Splitu 1919.g.

EMANUEL VIDOVIĆ (1870.-1953.g.) najistaknutiji je predstavnik divizionističkog slikarstva , koji najviše slika teme krajolika bilo venecijanskih (za vrijeme studija) ili kasnije veduta Splita i Trogira u sutonskim ugođajima. Pred kraj života motivi su mu intimni prostori vlastitog ateljea ili mrtve prirode.

Angelus, 1907.

Usporedo s Društvom Medulić djeluje i skupina slikara koji se nazivaju «MÜNCHENSKI KRUG» kojem pripadaju JOSIP RAČIĆ, MIROSLAV KRALJEVIĆ VLADIMIR BECIĆ I OSKAR HERMAN . Ova četiri slikara studiraju na Münchenskoj akademiji kod profesora HUGA VON HABERMANA koji ih , zbog njihovih zajedničkih karakteristika i različitosti u odnosu na ostale njegove učenike,naziva «HRVATSKA ŠKOLA» (DIE KROATISCHE SCHULE). Slikari ovog kruga nemaju zajednički stilski identitet (osim anti-akademskog odnosa) . Ujedinjuje ih težnja za individualnim ,autonomnim slikarstvom bez literarnih, povijesnih ili moralnih okvira. Uzore pronalaze u impresionističkom i Cézanneovom slikarstvu .

58

1908.g. Račić odlazi u Pariz , a slijede ga Kraljević i Becić , dok Herman ostaje u Münchenu (tek povremeno boravi u Parizu i Berlinu).

*JOSIP RAČIĆ (1885. – 1908.g.) Nedugo nakon dolaska u Pariz Račić je u tragično okončao svoj život u 23-oj godini.Njegovo slikarstvo temelji se na čistom crtežu i tonskoj modelaciji kompozicije. Sačuvano je malo njegovih djela:

«VELIKI AUTOPORTRET», 1908.g, Moderna Galerija , Zagreb«MATI I DIJETE», 1908.g. , Moderna Galerija , Zagreb«PONT DES ARTS», 1908.g., Moderna Galerija, Zagreb, posljednje njegovo djelo nastalo u Parizu.

MAJKA I DIJETE», 1908.g. , Moderna Galerija , ZagrebSačuvani su njegovi akvareli iz pariške faze npr. «PARIŠKA KAVANA NOĆU»,1908.g., Moderna Galerija ,Zagreb.

*MIROSLAV KRALJEVIĆ (1885.-1913.g.)kao i Račić, živi kratko (umire u 28-oj godini). Svojim slikarstvom blizak je Cézanneu i ekspresionizmu.«AUTOPORTRET S LULOM»,1912.g. , Moderna Galerija, Zagreb«LUKSENBURŠKI PARK U PARIZU» ,Moderna Galerija, Zagreb

Autopotret sa psom Bonvivant,1912.

*OSKAR HERMAN u svom slikarskom opusu prolazi različite utjecaje od romantičnog simbolizma i impresionizma do ekspresionizma «NAGOVARANJE», 1912.g., Moderna Galerija, Zagreb«PROLJEĆE», 1960.g.

*VLADIMIR BECIĆ slika tonskim modelacijama (što je bilo početno zajedničko svojstvo svim članovima ove grupe). «MRTVA PRIRODA», 1909.g. , Moderna Galerija, Zagreb

59

Od 1916. do 1928.g. zagrebački PROLJETNI SALON bio je poprište različitih struja, a u njegovom osnivanju sudjelovao je LJUBO BABIĆ slikar, scenograf i povjesničar umjetnosti koji u svom radu stilski prolazi kroz fazu secesije, ekspresionizma i kubizma , a u zreloj fazi uglavnom slika motive pejzaža i mrtve prirode.«CRNA ZASTAVA», 1916.g. posvećena je raspadu Austro-ugarske monarhije«CRVENE ZASTAVE», 1919.g., tematski se vezuje uz revolucionarna kretanja potraj I. svjetskog rata , a napravljena je kao naslovnica i plakat za časopis «PLAMEN» ( koji pokreće Krleža).

U to vrijeme djeluju splitski slikar MARINO TARTAGLIA, čiji «AUTOPORTRET» iz 1917.g. pokazuje izrazito ekspresionističke karakteristike (izduženo lice , raznobojnih ploha, neobičnih oblika i kromatskih odnosa).

Autoportret,1917.

Izrazita ekspresionistička obilježja ima slikarstvo dubrovačkog slikara IGNJATA JOBA koji svojim temperamentnim slikarskim potezom uglavnom slika motive dalmatinskih krajolika, gradova ,ribanja ili različitih ugođaja društvenih zabava.

Hvaranin JURAJ PLANČIĆ razvija vlastiti likovni izraz skulpturalne modelacije s laganim namazima boje i vidljivom tankom , obrisnom linijom. Slikao je motive krajolika, aktove, mrtve prirode ili ribolov.

SLIKARSTVO IZMEĐU DVA RATA

Ovo razdoblje traje od 1920. do 1940.g. Iskustva kubizma dolaze u Zagreb u vidu tzv. konstruktivnog slikarstva (pripadaju mu S. Šumanović, S. Kovačić-Tajčević, K. Ružička). Refleksi futurizma mogu se prepoznati kod V. Foretića i R. Venuccija, a ikonografija velegradskog života kod S. Glumca, M. Uzelca i V. Gecana.

U Zagrebu se 1921.g. pokreće list «ZENIT» , oko kojeg se okupljaju domaći umjetnici , a s njima surađuju i neki europski umjetnici npr. E. Lissitzky, Maljević, Gropius i drugi (1924. g. naši umjetnici izlažu u Moskvi i povezuju se s avangardnim strujama). Među umjetnicima okupljenim oko lista ističe se arhitekt JOSIP SEISSEL koji pod pseudonimom JO KLEK slika geometrijske kompozicije , a njegova slika «PAFAMA» iz 1925.g. smatra se prvom apstraktnom slikom u hrvatskoj umjetnosti.

60

PAFAMA,1925.gU Parizu djeluju dva naša slikara L. JUNEK i S. KOPAČ koji se priključuju svjetskim umjetničkim pravcima.

Krajem trećeg desetljeća (1929.g.) važnu ulogu u razvoju hrvatske umjetnosti imala je grupa «ZEMLJA» osnovana u Zagrebu u tradiciji njemačkih ekspresionističkih socijalno angažiranih udruženja. Grupa slikara ,kipara, arhitekata i grafičara imala je jasan program borbe za socijalnu pravdu putem umjetnosti , približavanje umjetnosti širim narodnim slojevima popularizaciju umjetnosti i formiranje nacionalnog likovnog izraza. Grupi je zabranjeno djelovanja 1935.g.Utemeljitelji grupe su slikar KRSTO HEGEDUŠIĆ i arhitekt DRAGO IBLER ,a članovi su : Antun Augustinčić, Marijan Detoni, Ivan Generalić, Vinko Grdan, Željko Hegedušić, Leo Junek, Frano Kršinić, Oton Postružnik, Vanja Radauš, Kamilo Ružička, Vilim Svečnjak, Kamilo Tompa i drugi. Grupa je izlagala zajedno u Zagrebu, Parizu, Beogradu i Sofiji.KRSTO HEGEDUŠIĆ zaokupljen je tematski teškim životom seljaka , a izražava se rustičnom ,grubom stilizacijom , jednostavnim koloritom i crtežom. Bio je pokretač tzv. «HLEBINSKE ŠKOLE» ili NAIVE (hrvatskog seljačkog slikarstva) iz koje su proizašli najznačajniji samouki slikari IVAN i JOSIP GENERALIĆ, IVAN LACKOVIĆ, IVAN RABUZIN i drugi.Inspirira se slikarstvom Petera Brueghela Starijeg . Njegova knjiga «PODRAVSKIH MOTIVA» ( s predgovorom M. Krleže) 1933.g. izazvala je burne reakcije. Suradnja Hegedušića i Krleže rezultirala je ekspresionističkim grafičkim ilustracijama «BALADA PETRICE KEREMPUHA» 1936.g.

KRSTO HEGEDUŠIĆ IVAN RABUZIN

RAT I PORAĆE ( 1941, -1950.g.)

Tijekom ratnih godina umjetničkih događanja svedena na minimum .U gradovima se manjim razmjerima slijedi njemačka propaganda :plakatima, opremama knjiga i sl.Ratna zbivanja odrazila su se na umjetnički izraz pojedinaca (kao kod Picassa). Pojedini umjetnici napuštaju zemlju (npr. Meštrović) , dok se neki pridružuju pokretu otpora.Poemu «Jama» Ivana Gorana Kovačića likovno su opremili ekspresivnim linorezima slikari EDO MURTIĆ i ZLATKO PRICA. Nakon rata umjetnost je trebala služiti državi ,umjetnici slijede sovjetske uzore i izražavaju se «SOCIJALISTIČKIM REALIZMOM».Organiziraju se velike kolektivne izložbe ULUH-a (Udruženje likovnih umjetnika Hrvatske) na kojima u početku prevladavaju ratne , a zatim teme obnove i izgradnje.

61

Likovni umjetnici slobodno će se moći izražavati tek nakon 1948.g ( nakon Titovog raskida s Staljinom i SSSR-om).Pedesetih godina hrvatsko slikarstvo slijedi sa stanovitim zakašnjenjem europske pravce. Novim vidovima figuracije bave se na samom rubu apstrakcije Frano Šimunović i Oton Gliha , svaki na osoban način tumači kraški krajolik i gromače.

Oton Gliha GOMAČE

Ljubo Ivančić slika sjetne ugođaje zatvorenih prostora .Ivan Dulčić razvija koloristički intimizam s elementima nadrealizma (freska u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu iz 1951.g. ).

Ivo Dulčić,Krist Kralj,freska,1959.,Split

U zadnjoj četvrtini stoljeća crkveni motivi prevladavaju kod dvojice splitskih slikara Josipa Botterija (vitraji) i Matka Trebotića ( tlocrti starohrvatskih crkvica u specifičnom geometrizmu) . Kontraste sredozemnog podneblja na svoje slike prenosi splitski slikar Ante Kaštelančić isključivom upotrebom snažnog kolorizma.

Josip Botteri Matko Trebotić

U nadrealističkom slikarstvu najveći domet postigao je slikar Miljenko Stančić koji slika čudne polumračne interijere i veduta rodnog Varaždina . U okvirima nadrealizma djeluje i Vasilije Jordan , a između nadrealizma i anakronizma kreće se slikarstvo Dimitrija Popovića.

62

Miljenko Stančić Vasilije Jordan Apstraktna umjetnost imala je puno više sljedbenika. Apstraktnom ekspresionizmu pripadaju Edo Murtić i Zlatko Prica. Murtić se sa apstraktnim ekspresionizmom susreće u SAD , a nakon povratka izaziva pravu uzbunu izložbom DOJMOVI IZ AMERIKE,1951.g.On daje vlastitu kolorističku sintezu dinamičkih i jarkih boja primjenjuje na mediteranski krajolik ( osnivač grupe «MART» 1957.g.).

Edo Murtić Zlatko Prica

Pedesetih je utemeljena u Zagrebu Akademija primijenjenih umjetnosti koja traje samo jedno desetljeće (1949.-1959.g.).

Tih godina pojavljuje se avangardni animirani film («Zagrebačka škola crtanog filma») kojim se bave članovi EXAT-a (V. Kristl, A. Srnec) i diplomci Akademije primijenjenih (Z. Baurek, Z. Lončarić, M.Pejaković, P. Štalter), a nagradu Oskar 1960.g. dobiva animirani film Dušana Vukotića «SUROGAT» .U fotografiji Mladen Grčević radi pokuse s apstrakcijom i svjetlosnim grafikama.1955.g. osniva se studio za industrijsko oblikovanje u kojem djeluju M. Antonini, V. Richter, M. Vulpe , a izlažu na TRIJENALU u Milanu 1957.g.

Dušana Vukotića ,SUROGAT

Grupa «GORGONA» (od 1959. do1966.g.) djeluje u Zagrebu , koja teži izdići se iz likovnog stvaranja u spiritualnost (približavaju se informelu), okuplja umjetnike sklone minimalizmu (M. Jevšovar, J. Knifer, I. Kožarić, I. Seder, J. Vaništa) , kritičare i teoretičare.. U toj grupi posebno se izdvaja J. Knifer slikar akromatskih i svjesno stereotipnih kompozicija «meandara».J. Vaništa kreće se na rubu postojećeg i nepostojećeg, istražuje oblik uvođenjem minimalnog broja oblika na plohu kako bi slobodan prostor bio dojmljiviji .

63

Pojedini umjetnici ističu sebe kao medij i sredstvo umjetničke poruke. T. Gotovac od 1962.g. do kraja stoljeća izveo je niz provokativnih umjetničkih akcija u Zagrebu( Zagreb –volim te 1981.,Paranoja Art 1986.,piše grafite pred publikom 1992. i dr.)

JULIJE KNIFER Meandar JOSIP VANIŠTA Štap bez kraja /Hommage Manetu/

IVAN KOŽARIĆ, Prizemljeno sunce,1971.,Zagreb

TOMISLAV GOTOVAC Zagreb, volim te ,1981.

Drugi slikari apstrakcije okupljeni su u grupama «EXAT 51» ( Eksperimentalni atelijer) i «NOVE TENDENCIJE» (Međunarodni umjetnički pokret ,1961.g. ) približili su Hrvatskoj nove likovne izraze , npr. geometrijsku apstrakciju čiji je najznačajniji predstavnik V. Richter i I. Picelj. Sedamdesetih godina javlja se u Hrvatskoj konceptualna umjetnost , a predstavnici su :Slobodan(Braco) Dimitrijević i G. Trbuljak koji istražuju slučajnosti u nastanku likovnog djela, Boris Bučan, M. Stilinović, V. Dodig-Trokut ( djeluje u Splitu u okviru grupe «CRVENI PERISTIL» 1968.g.), V. Martek i J. Stošić (1971.g. na izložbi «PREMETALJKA» u Galeriji suvremene umjetnosti izlaže riječi ispisane na pločicama, koje su gledatelji samovoljno slagali u cjelinu).

64

Boris Bučan Mladen Stilinović,Pjevaj

Najosebujniji rukopis tumačenja ljudske sudbine razvila je Nives Kavurić-Kurtović , a Miroslav Šutej maštovitih apstraktnih i geometrijskih kompozicija (predstavlja se izložbom u Parizu 1963.g. i biva odmah zapažen).

U osamdesetim godinama proširuje se zanimanje na video projekcije , intervencije u prostoru što se naziva «novom umjetničkom praksom». Predstavnik hiperrealizma je Zvonimir Mihanović koji fotografski prenosi dalmatinske krajolike i vedute na platno.

Zvonimir Mihanović

KIPARSTVO PRVE POLOVINE XX. ST. U HRVATSKOJ

U kiparstvu na prijelazu stoljeća djeluju ( «Hrvatski salon» , 1898.g) R. Frangeš-Mihanović I R. Valdec.

ROBERT FRANGEŠ-MIHANOVIĆ radi u rasponu od realizma do secesijske stilistike: reljefe alegorija Filozofije, Teologije , Medicine i Justicije (Pravde) na pročelju Sveučilišne knjižnice te niz nadgrobnih spomenika na zagrebačkom groblju Mirogoj ( Pjesnikova muza na grobu J.E. Tomića, Seljak na grobu I. Malina ) i konjanički kip Kralja Tomislava (1928.-1938.g.). RUDOLF VALDEC koji ispunjava skulpturama zabat Sveučilišne knjižnice i krov Etnografskog muzeja u Zagrebu. Bio je portretist poznatih ličnosti npr. biskupa Josipa J. Strossmayera, povjesničara umjetnosti Izidora Kršnjavog ,književnika A. G. Matoša i drugih. U obradi površine unosi impresionistički duh , slično Daumierovim skulpturama. U prvom polovicom XX. st. dominira ličnost kipara IVANA MEŠTROVIĆA(1883. – 1962.g.) podrijetlom iz Otavica. Studira u Beču. Na njegov likovni izraz utjecala su europska likovna strujanja osobito pariški impresionizam i bečka secesija , antička skulptura , Michelangelo , te narodna , likovna i literarna baština.

Njegove skulpture u kamenu, drvu , bronci i mramoru pokazuju tu šarolikost utjecaja.

U svom prvom djelu «ZDENAC ŽIVOTA» ( 1905.g., Zagreb), srodan je po obradi površine Rodinovu impresionizmu.

65

U sljedećoj fazi , do Prvog svjetskog rata, razvija svoj herojski stil, monumentalnih skulptura u kojima obrađuje aktualne političke događaje i teme iz epske književnosti i južnoslavenske mitove.

«ZDENAC ŽIVOTA , 1905., Zagreb POVIJEST HRVATA ,1932. ,Zagreb

Udružuje se s Mirkom Račkim , Tomislavom Krizmanom i Ljubom Babićem te zajedno izlažu 1911. i 1912.g. u Rimu, a 1915 u Londonu.Na izložbi Bečke secesije 1910.g. njegovi radovi su bili zapaženi ( stilizirani likovi junaka srednjovjekovnih pučkih epova npr. Kraljević Marko, Miloš Obilić i drugi .

VIDOVDANSKI HRAM je skulpturalni spomenik koji je nastao sintezom Dioklecijanova Mauzoleja i romaničkog zvonika crkve Sv. Duje.Boravi dvije godine u Parizu , gdje se u muzeju Louvre upoznaje s umjetnošću drevne Mezopotamije i Egipta ( vrijeme najburnijih događaja u umjetnosti) , a kasnije u Londonu.Tada nastaje POVIJEST HRVATA 1932.g. po uzoru na Pisara iz Louvrea .Bio je profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, a tridesetih kuću atelijer u Zagrebu i Splitu.

CRKVA Sv. KRIŽA u SPLITU ( u Kašteletu), unutrašnjost kapele obložena je drvenim reljefima s prikazom Kristova života , a u apsidi dominira veliko drveno raspelo ( 1917.g.) s ekspresionističkim Kristom. 1942.g. bježi u Italiju , zatim u Švicarsku , a potom u Ameriku. gdje ostaje do kraja života ( 1928.g. napravio je brončanu skulpturu INDIJANCA na konju postavljenu u Chicagu ).

Meštrovićev sljedbenik u Splitu bio je TOMA ROSANDIĆ koji radi alegorijske likove, a najcjelovitije djelo mu je mauzolej obitelji Petrinović u Supetru na Braču.

U međuratnom razdoblju djeluje FRANO KRŠINIĆ (podrijetlom s Korčule) . Teme koje obrađuje vezane su uz njegove dalmatinske korijene : mornare, pralje , ribare. Vrhunac kreativnosti postiže u meko oblikovanim ženskim aktovima od bračkog kamena ( Buđenje, Majka i dijete, Meditacija, Kupačica ).

B. DEŠKOVIĆ još je jedan kipar dalmatinskog podrijetla koji spada u naše najbolje ANIMALISTE ( oblikuje životinje u spontanom pokretu, poglavito pse).

U Zagrebu uz Meštrovića i Kršinića djeluju ANTUN AUGUSTINČIĆ i VANJA RADAUŠ.

ANTUN AUGUSTINČIĆ je bio vrsni portretist istaknutih političkih ličnosti , oblikuje javne spomenike u stilu akademskog realizma i ekspresionizma ( suosnivač je grupe «Zemlja»).1973.g. radi Spomenik Seljačkoj buni u Gornjoj Stubici.

VANJA RADAUŠ slijedi impresionistički način oblikovanja nemirne površine i stremi ekspresionizmu . Poslije rata radi dva ciklusa skulptura TIFUSARI i PANOPTIKUM CROATICUM ( niz portreta poznatih Hrvata).

U drugoj polovici stoljeća ističu se vlastitim istraživanjima forme KOSTA ANGELI RADOVANI koji radi čvrste, masivne ženske aktove i bavi se medaljarstvom i VOJIN BAKIĆ koji radi organičke forme ( Spomenik Revoluciji , Kamensko) i razlomljene pravokutne oblike i «svjetlosne oblike» (svojevrsni oblik OP-ARTA).

66

DUŠAN DŽAMONJA u svom radu upotrebljava novu građu , metal i staklo , kojom oblikuje apstraktne forme geometrijske čistoće. Najveći javni spomenik podigao je na Kozari 1972.g. od armiranog betona i trakama bakra koje naglašavaju rebrastu strukturu .

DUŠAN DŽAMONJA

BRANKO RUŽIĆ majstor je skulptura u drvu koje obrađuje velikim potezima, a uvodi ponovo u kiparstvo i prešani papir.

VJENCESLAV RICHTER , arhitekt i kipar, svoje skulpture konstruira ponavljanjem jednog geometrijskog člana i gradi jednoobraznu strukturu , koja je ponekad i u obliku mobila , na «instalaciji» interveniraju sami promatrači.

IVAN KOŽARIĆ mijenja stilove u oblikovanju od konceptualizma i grupe «GORGONA» , preko radikalno reduciranih znakova do slobode kombinatorike i autoironije.U Zagrebu su izložene njegove javne skulpture : PRIZEMLJENO SUNCE, 1973.g. (velika zlatna kugla) i A.G. MATOŠ 1978.g. (izliven od aluminija) na Gornjem gradu ( M. Ujević izradila je brončanog Šenou koji se oslanja na oglasni stup i skulpturu m. Krleže u Zagrebu).

Treba spomenuti i ZLATKA BAUREKA i ZVONIMIRA LONČARIĆA (skulptura puna humora i ironije, zaštitni mu je znak lik s pticom na glavi, velike skulpture oblikuje u fiberglasu živih boja npr. PIJETAO ispred tvornice Podravka u Koprivnici i sl.).

ZVONIMIR LONČARIĆ

67

ANTU JAKIĆA ( radi keramiku valjkastih oblika koji podsjećaju na strojeve i drvene igračke za djecu) i ŠIME VULAS (radi najčešće u drvu organičke oblike).

Kiparica JAGODA BUIĆ ostvaruje trodimenzionalne oblike u tehnici tapiserije ( intervencije u javnim prostorima, scenografije) .

Jagoda Buić

SPLIT

VASKO LIPOVAC (podrijetlom iz Kotora) je ostvario je osebujni stil figuralnog i geometrijsko-apstraktnog izraza.KUZMA KOVAČIĆ radi u drvu terakoti, kamenu ili staklu , teme iz baštine , tradicijei Biblije (reljefi vratnica hvarske Katedrale, vratnice crkve u Sinju ).

KAŽIMIR HRASTE radi u različitim materijalima :drvu, metalu i staklu, motive čistih linija , te portrete poznatih ljudi svog kraja (Spomenik don Frani Buliću u Solinu).

ARHITEKTURA U HRVATSKOJ ( XX. ST. )

Urbanističko planiranje u prvoj polovici stoljeća u Hrvatskoj je vrlo skromnih razmjera, dok je intenzivnije u drugoj polovici kada se mnogi gradovi počinju razvijati na osnovu planske izgradnje ( od Prostornog plana Hrvatske do regionalnih i općinskih planova).

Secesija je ostavila vrijednu graditeljsku baštinu u Zagrebu . V. Bastl pod utjecajem bečke secesije i Otta Wagnera radi ZGRADU ETNOGRAFSKOG MUZEJA i TRGOVAČKO-OBRTNU KOMORU , te kuću KALINA (1903.g.) obloženu glaziranom opekom s biljnim ukrasom.RUDOLF LUBINSKI 1910.g. gradi Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu , I. FISCER sanatorij u Klaićevoj 1908.g. ,a uz njih djeluju i drugi arhitekti koji grade stambene i obiteljske kuće s vrtovima u duhu secesije.A. BARANYAI i S. BENEDEK : kuća RADO , 1905.g. s Meštrovićevim reljefima (Jelačićev trg)U Rijeci je također izgrađen veliki broj zgrada npr. E. AMBROSINI kuće Schittar i Schittar i Milchenich-Cerniak (1904.g.) ili hotel Royal , 1910.g.

U Splitu djeluju dva arhitekta Nakić i KAMILO TONČIĆ ( Sumporno kupalište, 1903. , Hrvatski dom, 1908.g.) .U Osijeku V. Aksmanović uredio je cijele gradske četvrti s dvokatnim stambenim kućama s vrtovima.

U arhitekturi se na početku stoljeća javlja pokret Hrvatska Moderna, čiji je najznačajniji predstavnik VIKTOR KOVAČIĆ (1874. – 1924.g.). u svom članku «Moderna arhitektura» objavljenom u listu «Život», Kovačić se bori protiv historicizma i zastupa ideju individualne, udobne i praktične arhitekture. Njegove građevine su sinteza tradicije i suvremenosti.

68

Najznačajnije njegovo djelo je zgrada BURZE u ZAGREBU (1923.g,) koju je dovršio njegov suradnik H. Erlich ( bio suradnik Loosa).Radi na kući Frank i crkvi Sv. Blaža u Zagrebu.

ARHITEKTURA IZMEĐU DVA RATA

Za «zagrebačku školu» moderne arhitekture tridesetih godina karakteristična je sinteza funkcionalističke i organičke arhitekture.

Funkcionalistička avangardna arhitektura ( Le Corbusier) vezana je uz grupu «ZEMLJA» kojoj pripadaju DRAGO IBLER, S. Planić, Z. Kauzlarić, Z. Strižić, L. Horvat (i skupina «Zagreb»).

DRAGO IBLER objavljuje 1929.g. manifest (proglas) s načelima grupe «Zemlja».On je autor čistih kompozicija stambenih zgrada ( 1930.g. kuća Wellisch i kuća u Martićevoj 13, kuća Markulin ) i 1931.g. upravnu zgradu Higijenskog zavoda (danas Bolnica za zarazne bolesti).Projektira vile u kojima primjenjuje prirodnu građu kako bi se uklopile u okolinu npr. vila FILIPIĆ , 1936.g. , vila BLAŽEKOVIĆ 1936.g. i vila ANTIĆ , 1940.g. Većina Iblerovih projekata ostala je nerealizirana.

STJEPAN PLANIĆ pridonosi hrvatskoj arhitekturi svojim projektima i teorijskim radovima ( 1931.g. «Problemi savremene arhitekture») u kojima objavljuje načela i predstavio projekte i gradnju moderne arhitekture.Radio je na brojnim obiteljskim kućama i vilama u Zagrebu (na predjelu Donjeg grada).

OKRUGLA VILA NA PREKRIŽJU , 1935.g. u stilu organičke arhitekture.

Stjepan Planić,Zgrada Napretkove zadruge,1936., Zagreb

ZGRADA NAPRETKOVE ZADRUGE , 1936.g. , Zagreb

Spoj tradicionalizma i suvremenog ostvario je u Splitu FABIJAN KALITERNA koji je izveo oko stotinjak stambenih vila i kuća projektirao je zgradu OCEANOGRAFSKOG INSTITUTA 1931.g.

69

Arhitekti koji pripadaju tzv. «Zagrebačkoj školi» nakon II. svjetskog rata sudjelovat će u obnovi i izgradnji. Iblerov projekt za zgradu Izvršnog vijeća (1961.g.) nije prihvaćen ( danas Predsjednički dvori , izvedeno po drugom projektu).Planić gradi brojne obiteljske kuće sve razigranijih tlocrta i slobodnije organizacije prostora.

DRAGO GALIĆ izgradio je dvije stambene zgrade po uzoru na Corbusierovu zgradu u Marseillesu.

ZAGREBRADNIČKO SVEUČILIŠTE , 1961.g. , R. Nikšić i N. KučanKONCERTNA DVORANA LISINSKI (1960. -1973.g.) projektirao je M. Haberle i dr.KREMATORIJ, 1984.g., D. Mance, Z. Krznarić, M. Hržić SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA , 1996.g., V. Neidhardt i dr.

RIJEKA

STAMBENI NEBODERI, I. Emilio

ZADAR ARHEOLOŠKI MUZEJ, 1965.-1973.g., M. KauzlarićZGRADA MARINE, 1984.g. ,A. Uglešić

SPLIT

HOTEL MARJAN , 1963.g. , Lovro PerkovićNASELJE SPLIT III , 1972-1982. g. , A. Svarčić i Dinko KovačićGRADSKI STADION POLJUD , 1979.g., Boris MagašMUZEJ HRVATSKIH ARHEOLOŠKIH SPOMENIKA, 1976.g.,M. KauzlarićEKONOMSKI FAKULTET , 2002.g. , Dinko Kovačić

GRADSKI STADION POLJUD , 1979.g., Boris Magaš MUZEJ HRVATSKIH ARHEOLOŠKIH SPOMENIKA, 1976.g.,M. Kauzlarić

MOSTOVIArhitekt I. Stojanović projektirao je Šibenski (1966.) , Paški (1968.) i Krčki (1980.) most.

Arhitekti V. Penezić i K. Rogina pripadaju suvremenim hrvatskim arhitektima ,ističu se maštovitim projektima (Plivalište Mladosti, 1984.g., Poslovna zgrada Velebit, 1985.g. u Zagrebu) za koje su osvojili nekoliko nagrada u Japanu i Americi.

70