RR\1147704HR.docx PE618.217v02-00

HR Ujedinjena u raznolikosti HR

Europski parlament 2014-2019

Dokument s plenarne sjednice

A8-0056/2018

6.3.2018

IZVJEŠĆE

o preporuci Vijeća u vezi s imenovanjem potpredsjednika Europske središnje

banke

(N8-0053/2018 – C8-0040/2018 – 2018/0804(NLE))

Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku

Izvjestitelj: Roberto Gualtieri

PE618.217v02-00 2/31 RR\1147704HR.docx

HR

PR_NLE_MembersECB

SADRŽAJ

Stranica

PRIJEDLOG ODLUKE EUROPSKOG PARLAMENTA ........................................................ 3

PRILOG 1.: ŽIVOTOPIS LUISA DE GUINDOSA .................................................................. 4

PRILOG 2.: ODGOVORI LUISA DE GUINDOSA NA UPITNIK ......................................... 6

POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU ............................................................................. 31

RR\1147704HR.docx 3/31 PE618.217v02-00

HR

PRIJEDLOG ODLUKE EUROPSKOG PARLAMENTA

o preporuci Vijeća u vezi s imenovanjem potpredsjednika Europske središnje banke

(N8-0053/2018 – C8-0040/2018 – 2018/0804(NLE))

(Savjetovanje)

Europski parlament,

– uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. veljače 2018. (N8-0053/2018)1,

– uzimajući u obzir članak 283. stavak 2. drugi podstavak Ugovora o funkcioniranju

Europske unije, u skladu s kojim se Europsko vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-

0040/2018),

– uzimajući u obzir članak 122. Poslovnika,

– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0056/2018),

A. budući da se Europsko vijeće pismom od 22. veljače 2018. savjetovalo s Europskim

parlamentom u vezi s imenovanjem Luisa de Guindosa na funkciju potpredsjednika

Europske središnje banke na mandat od osam godina, počevši od 1. lipnja 2018.;

B. budući da je Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku ocijenio kvalifikacije

predloženog kandidata, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 283. stavku 2.

Ugovora o funkcioniranju Europske unije i nužne potpune neovisnosti ESB-a, u skladu

s člankom 130. Ugovora; budući da je, u okviru tog ocjenjivanja, odbor zaprimio

životopis kandidata kao i njegove odgovore na pismeni upitnik koji mu je upućen;

C. budući da je Odbor potom 26. veljače 2018. održao saslušanje kandidata u trajanju od

jednog sata i 15 minuta na kojem je on dao uvodnu izjavu i potom odgovarao na pitanja

članova Odbora;

D. budući da Parlament izražava zabrinutost u pogledu rodne ravnoteže, postupka odabira,

izbora trenutka imenovanja i političke neovisnosti te traži od Vijeća da otvori dijalog s

Parlamentom o tome kako poboljšati postupak za iduća imenovanja;

1. daje pozitivno mišljenje o preporuci Vijeća da se Luisa de Guindosa imenuje

potpredsjednikom Europske središnje banke;

2. nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Europskom vijeću, Vijeću i

vladama država članica.

1 SL L 67, 22.2.2018., str. 1.

PE618.217v02-00 4/31 RR\1147704HR.docx

HR

PRILOG 1.: ŽIVOTOPIS LUISA DE GUINDOSA

Luis de Guindos Jurado

Ministar gospodarstva, industrije i konkurentnosti

Datum rođenja: 16. siječnja 1960.

OBRAZOVANJE

- prvostupnik znanosti ekonomije, CUNEF, Colegio Universitario de Estudios

Financieros – diplomirao s najvišim ocjenama

- Tecnico Comercial y Economista del Estado (državni ekonomist, javni ispit stupanj

„A”, najbolji rezultat)

PROFESIONALNA KARIJERA

Javni sektor

- ministar gospodarstva, industrije i konkurentnosti (od studenog 2016.), nadležan za

sljedeća područja: gospodarstvo i potpora poslovanju; međunarodni gospodarski odnosi;

makroekonomske analize; španjolska riznica; međunarodna trgovina i ulaganja;

istraživanje, razvoj i inovacije te industrija

- ministar gospodarstva i konkurentnosti (prosinac 2011. – studeni 2016.)

- državni tajnik za gospodarstvo (2002. – 2004.)

- tajnik vladinog Odbora za gospodarstvo (2002. – 2004.)

- glavni tajnik za gospodarsku politiku i politiku u području tržišnog natjecanja (2000. –

2002.)

- glavni direktor za gospodarsku politiku i politiku u području tržišnog natjecanja (1996.

– 2000.)

Posebna imenovanja:

- Član Vijeća Ecofin i Euroskupine te stalni gost na sastancima skupine G20

- guverner Europskog stabilizacijskog mehanizma (od 2012.), Međunarodnog

monetarnog fonda, Svjetske banke, Europske investicijske banke, Europske banke za

obnovu i razvoj, Međuameričke razvojne banke, Afričke razvojne banke,

Srednjoameričke banke za gospodarsku integraciju, Azijske razvojne banke (od 2011.) i

Azijske banke za ulaganja u infrastrukturu (od 2017.)

- član Gospodarskog i financijskog odbora EU-a (2002. – 2004.)

- potpredsjednik Odbora EU-a za gospodarsku politiku (1996. – 2000.)

RR\1147704HR.docx 5/31 PE618.217v02-00

HR

- šef španjolskog izaslanstva u Vijeću Ecofin tijekom španjolskog predsjedanja EU-om

(2002.)

Privatni sektor

- direktor poslovne škole IE i PwC centra za financijski sektor (ožujak 2010. – prosinac

2011.)

- PricewaterhouseCooper, nadležan za financijske usluge (prosinac 2008. – prosinac

2009.)

- Nomura Securities, glavni direktor (rujan 2008. – prosinac 2008.)

- Lehman Brothers, glavni direktor za područje Pirenejskog poluotoka (travanj 2006. –

rujan 2008.)

- AB Asesores, glavni direktor (1988. – 1996.)

- član upravnog odbora: Endesa S.A., Endesa Chile, Unedisa, Logista i BMN.

PE618.217v02-00 6/31 RR\1147704HR.docx

HR

PRILOG 2.: ODGOVORI LUISA DE GUINDOSA NA UPITNIK

A. Životno i radno iskustvo

1. Istaknite glavne aspekte Vaših stručnih vještina u monetarnim, financijskim i

poslovnim pitanjima te glavne aspekte Vašeg europskog i međunarodnog iskustva.

Prvostupnik sam znanosti ekonomije i poslovanja pri CUNEF-u i diplomirao sam s najvišim

ocjenama. Također sam ostvario najbolji rezultat na javnom ispitu za državnog ekonomista i

stručnjaka u području trgovine. Moje akademsko obrazovanje usmjereno je na monetarna,

financijska, gospodarska i poslovna pitanja.

Osim toga, obavljao sam nekoliko dužnosti kao javni službenik, među ostalim na mjestu

glavnog tajnika za gospodarska pitanja i glavnog tajnika za gospodarsku politiku i politiku u

području tržišnog natjecanja. Na tim funkcijama sudjelovao sam u izradi gospodarskih

politika koje su dovele do toga da je Španjolska ušla u monetarnu uniju ispunivši sve

zahtjeve.

Od 2011. sam ministar gospodarstva, industrije i konkurentnosti u Španjolskoj. Na tom sam

položaju nadležan za riznicu te za odjele koji se bave gospodarstvom i potporom poslovanju,

međunarodnim gospodarskim pitanjima, makroekonomskim analizama, međunarodnim

ulaganjima i trgovinom, istraživanjem, razvojem i inovacijama te industrijom.

Na tom sam položaju također pokrenuo temeljitu reformu španjolskog financijskog sektora

koja je obuhvaćala dokapitalizaciju i restrukturiranje sustava i druge mjere za jamčenje toga

da se sanacija banaka u budućnosti može provesti bez korištenja novaca poreznih obveznika.

Mnoge od tih mjera uspostavljene su preko programa financijske pomoći koji je Španjolskoj

odobrio Europski stabilizacijski mehanizam (ESM). Sve su te mjere omogućile ponovno

pravilno funkcioniranje financijskog sustava koji je glavni pokretač monetarne politike.

Kao ministar gospodarstva također sam predstavljao Španjolsku u Vijeću za ekonomske i

financijske poslove EU-a i u Euroskupini. U tim sam forumima doprinio izgradnji ekonomske

i monetarne unije.

Također sam stalni gost na sastancima skupine G20 i guverner Europskog stabilizacijskog

mehanizma, Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, Europske investicijske banke,

Europske banke za obnovu i razvoj, Međuameričke razvojne banke, Afričke razvojne banke,

Srednjoameričke banke za gospodarsku integraciju, Azijske razvojne banke i Azijske banke

za ulaganja u infrastrukturu.

Naposljetku, radio sam za nekoliko privatnih firmi povezanih s financijskim sektorom

(nadležan za financijske usluge u poduzeću PricewaterhouseCoopers, glavni direktor za

područje Pirenejskog poluotoka u poduzeću Lehman Brothers i glavni direktor u poduzeću

Nomura Securities, glavni direktor poduzeća AB Asesores) i akademskim sektorom (direktor

poslovne škole IE i PwC centra za financijski sektor).

Također sam bio član upravnog odbora u poduzećima Endesa S.A., Endesa Chile, Unedisa,

Logista i BMN.

2. Imate li poslovne ili financijske udjele ili druge obveze koje bi mogle biti u sukobu

s Vašim budućim dužnostima i postoje li osobni ili drugi relevantni čimbenici koje

Parlament treba uzeti u obzir prilikom razmatranja Vašeg imenovanja?

Ne, nemam poslovne udjele ili druge obveze koje bi mogle biti u sukobu s mojim budućim

RR\1147704HR.docx 7/31 PE618.217v02-00

HR

dužnostima. Imam samo osobni mirovinski plan i dionik sam u jednom otvorenom

uzajamnom fondu. U oba slučaja upravljačko društvo je Mutuactivos, investicijski ogranak

jednog osiguravajućeg društva. Ne posjedujem, ni izravno ni neizravno, nikakvu drugu

financijsku imovinu.

Također posjedujem kuću u južnoj Španjolskoj i 50 % stana u Madridu, te druge nekretnine

koje sam naslijedio od roditelja.

U pogledu drugih osobnih informacija koje bi mogle biti relevantne za položaj u ESB-u, moja

kćerka, koja ima 30 godina, radi kao mlađi analitičar rizika u jednoj španjolskoj banci koja

posluje sa stanovništvom. S druge strane, moj 26-godišnji sin radi u odjelu za ulaganja u

jednom osiguravajućem društvu.

3. Koji bi bili Vaši glavni ciljevi tijekom mandata u Europskoj središnjoj banci?

Držao bih se mandata koji je Europskoj središnjoj banci povjeren Ugovorom o Europskoj

uniji, a to znači održavanje stabilnosti cijena diljem europodručja te podržavanje opće

ekonomske politike u Uniji. Moj doprinos ESB-u obuhvaćat će sveobuhvatan i holistički

pristup prilikom donošenja odluka, kako bi se vodilo računa o učincima svih ekonomskih

politika koje su u međudjelovanju.

Kako bih ostvario te ciljeve, strogo ću se pridržavati glavnih vodećih načela ESB-a, tj.

neovisnosti i transparentnosti, jer bez njih ne bi bilo moguće u potpunosti provoditi

učinkovitu monetarnu politiku.

B. Monetarna politika ESB-a

4. Na koji bi način ESB trebao provoditi vlastitu monetarnu politiku u trenutnim

makroekonomskim uvjetima?

Ponajprije je potrebno voditi računa o tome da je ESB-ov mandat zajamčiti da srednjoročna

inflacija u europodručju bude ispod 2 %, ali blizu toj razini.

Usprkos oporavku koji je u tijeku u gospodarskoj aktivnosti diljem europodručja, to se još

nije odrazilo na porast srednjoročne inflacije, koja je i dalje slaba (ESB predviđa prosječnu

ukupnu inflaciju od 1,4 % 2018. i 1,5 % 2019.). Temeljni inflacijski pritisci i dalje su slabi, a

stagnacija tržišta rada ostaje značajna. Potrebno je još vremena kako bi se poboljšanja koja

smo primijetili na tržištima rada pretvorila u dinamičniji rast plaća. Nadalje, sadašnji izgledi

za inflaciju i dalje su u određenoj mjeri ovisni o poticajima izvanrednih mjera ESB-a. Zbog

tog je razloga opravdano stalno procjenjivanje ekonomskih i monetarnih uvjeta europodručja i

učinaka mjera koje su dosad primijenjene. Očekuje se da će ESB zadržati trenutačni smjer

monetarne politike sve dok temeljni inflacijski pritisci ne porastu i dok se u inflaciji ne

primijete dostatni znakovi postojane prilagodbe. Stoga bi ESB trebao biti spreman prilagoditi

svoje usmjerenje s obzirom na potrebe kako bi ispunio svoj mandat.

ESB mora također paziti na moguće neprimjereno gomilanje financijskih rizika u

trenutačnom okruženju s veoma niskim kamatnim stopama i blagim monetarnim i

financijskim uvjetima.

5. Koje je Vaše mišljenje o heterogenosti monetarnih uvjeta i pristupa kreditima

diljem europodručja i njezinom utjecaju na jedinstvenu monetarnu politiku ESB-a?

PE618.217v02-00 8/31 RR\1147704HR.docx

HR

Normalno je da svako monetarno područje koje je dovoljno veliko ima određeni stupanj

heterogenosti u ekonomskim strukturama diljem zemalja ili regija koje uključuje.

Europodručje nije iznimka.

ESB određuje svoje politike kako bi odgovarale cijelom europodručju. Ekonomska

heterogenost komplicira provedbu monetarne politike. Što su strukturna i ciklička

konvergencija jače, to je vjerojatnije da će monetarna politika biti primjerena za svaku državu

članicu. Ponekad je politika ESB-a preblaga za neke države članice, a prestroga za druge. To

je bio slučaj tijekom faze koja je prethodila krizi. Nagla smanjenja kamatnih stopa u nekim

zemljama nakon uvođenja eura dovela su do neodrživih širenja povezanih sa sve većim

neravnotežama koje su kasnije pogoršale krizu. U tom su kontekstu razlike u stopama rasta i

inflacije potaknute monetarnom politikom koja nije mogla biti prilagođena svima.

Heterogenost monetarnih uvjeta ovisi o mnogim čimbenicima, od kojih je glavni i dalje

različit ciklički položaj koji je uvjetovan različitim utjecajem financijske krize na svako

gospodarstvo i različitim ritmom oporavka. Osim toga, utjecaj imaju i specifični strukturni

čimbenici.

Tijekom krize dodatnu je poteškoću predstavljala interakcija između (a) razlika među

zemljama u pogledu fiskalnog položaja i stabilnosti nacionalnih bankarskih sektora i (b)

nedostatka prave fiskalne i bankovne unije. Sve je to dovelo do određene razine fragmentacije

diljem jurisdikcija, što je doista negativno utjecalo na prijenos jedinstvene monetarne politike.

U tom pogledu, neke od izvanrednih mjera ESB-a u kontekstu krize (poput programa tržišta

vrijednosnih papira, izravnih monetarnih transakcija ili programa transakcija dugoročnijeg

refinanciranja) dale su ključan doprinos rješavanju dijela te fragmentacije, koja se znatno

smanjila, što se očituje na primjer i u konvergenciji primijećenoj u troškovima financiranja

banaka i drugim financijskim uvjetima. Kao rezultat toga, monetarna je politika doprinijela

ublažavanju heterogenosti i pomogla svim gospodarstvima da izađu iz recesije i riješe se

deflacijskih pritisaka. Napredak prema bankovnoj uniji također je pomogao u tome da se

povezanost između banaka i država smanji.

Dugoročno će biti potrebni daljnji napori kako bi europodručje postalo optimalno valutno

područje, a to konkretno znači ubrzanje strukturnih reformi i izgradnja fiskalnog prostora za

povećanje kapaciteta svakog gospodarstva da se prilagodi asimetričnim šokovima i

promjenjivim monetarnim uvjetima. Povećanje integracije, osobito u financijskom sektoru,

doprinijet će smanjenju heterogenosti. U tim okolnostima gospodarstva će biti

sinkroniziranija i istovremeno spremnija za nošenje s negativnim šokovima čime se smanjuje

ukupni teret na monetarnu politiku.

6. Koje je Vaše stajalište o povećanju bilance ESSB-a zbog programa kupnje

vrijednosnih papira (APP)?

U kontekstu financijske i gospodarske krize ESB je srezao svoje ključne nominalne kamatne

stope na razine bliske onima njihove efektivne donje granice, ali to nije bilo dovoljno da bi se

inflaciju približilo željenom cilju. Zbog toga je bilo potrebno upotrijebiti i druge manje

konvencionalne mjere monetarne politike.

Jedna od njih je program kupnje vrijednosnih papira koji je osmišljen kako bi se povećala

bilanca Eurosustava i kako bi se suprotstavilo dezinflacijskim očekivanjima u kontekstu već

niskih kamatnih stopa. Program kupnje vrijednosnih papira bio je ključan u stabilizaciji

financijskih uvjeta diljem europodručja. Njime su se poboljšali financijski uvjeti koji su

relevantni za realno gospodarstvo kroz dva kanala. Prvo, tim su se kupnjama povećale cijene i

samim time smanjio se prinos kupljenih vrijednosnih papira. To je ulagače, uključujući banke,

RR\1147704HR.docx 9/31 PE618.217v02-00

HR

navelo da traže veće prinose tako da više pozajmljuju realnom gospodarstvu. Drugo, te su

mjere pokazale predanost ESB-a akomodativnom smjeru monetarne politike, ali su također

dovele do očekivanja da će ESB nastaviti s nižim kamatnim stopama u budućnosti. Zbog toga

je došlo do dodatnog pritiska za smanjenje dugoročnih kamatnih stopa koje su ključan

čimbenik u investicijskim odlukama kućanstava i poduzeća.

Velika bilanca Eurosustava samo je prirodna posljedica tog programa. Bilanca ESB-a

otprilike se učetverostručila tijekom posljednjeg desetljeća.

Kako se inflacija prilagođava razinama sukladnima s mandatom stabilnosti cijena, ESB će

trebati razmotriti koliko velika treba biti njegova bilanca u budućnosti, kojom se brzinom

treba približavati željenoj veličini i koji je njezin optimalan sastav.

7. Što smatrate prikladnim rokom za kraj programa kupnje vrijednosnih papira?

Kao što sam već naveo, program kupnje vrijednosnih papira primijenjen je kao odgovor na

izvanredne okolnosti, ali kako se okolnosti mijenjaju na bolje, ESB bi se trebao postupno

vratiti konvencionalnijoj politici. Međutim, teško je postaviti konkretne rokove za okončanje

tog programa.

Upravno vijeće ESB-a u svojem je priopćenju jasno navelo da će se neto kupnja vrijednosnih

papira nastaviti trenutnim mjesečnim ritmom od 30 milijardi EUR do kraja rujna ove godine

ili i nakon toga ako bude potrebno. O smjeru programa kupnji nakon tog razdoblja ESB će

morati odlučiti kad za to dođe vrijeme, na temelju prevladavajućih izgleda za inflaciju u tom

trenutku i procjene Upravnog vijeća o odgovarajućoj razini monetarnog poticaja potrebnog

nakon toga. Međutim, treba napomenuti da se očekuje da će ESB, kad neto kupnja završi,

nastaviti reinvestirati iznose glavnica po dospijeću sve dok je to potrebno. Gledajući dalje u

budućnost, postupak normalizacije monetarne politike trebao bi se voditi procjenom smjera

monetarne politike koji je potreban za ispunjenje mandata ESB-a u pogledu stabilnosti cijena.

8. Kako ćete zajamčiti transparentnost u pogledu provedbe programa kupnje

vrijednosnih papira?

Transparentnost je važno pitanje za ESB još od početka programa kupnje vrijednosnih papira.

Komunikacija prema vani ključna je podrška za kontinuiranu neometanu provedbu kupnje

vrijednosnih papira. Usprkos složenoj decentraliziranoj provedbi, napori za jamčenje

transparentnosti moraju biti prioritet. U biti, transparentnost je poželjna kvaliteta svake

vladine politike. Smatram da je ESB bio veoma transparentan u pogledu provedbe programa

kupnje vrijednosnih papira. Parametri programa jasno su navedeni, kao na primjer zahtjev za

raspodjelu kupnji diljem jurisdikcija u skladu s ključem kapitala. Nadalje, ESB pruža

pravovremene i detaljne informacije o različitim aspektima programa (tj. tjedna konsolidirana

financijska bilanca, mjesečna izvješća o udjelu u svakom od četiri programa kupnje

vrijednosnih papira, mjesečne i kumulativne kupnje prihvatljive imovine po zemlji u okviru

programa kupnje vrijednosnih papira javnog sektora (PSPP), itd.).

Općenito, ta je razina transparentnosti u najmanju ruku usporediva s onom drugih velikih

središnjih banaka u pogledu njihovih programa kupnje vrijednosnih papira velikog razmjera.

Nadalje, trenutnim se sustavom uspostavlja prava ravnoteža, njime se jamči transparentnost i

osigurava kompatibilnost s potrebnom fleksibilnosti u provedbi programa kako bi se

maksimizirala učinkovitost i obeshrabrila tržišna arbitraža. Na primjer, kupnje ne moraju

pratiti ključeve kapitala u određenom trenutku, ali cjelokupni skup svih udjela se doista

temelji na ključevima kapitala.

PE618.217v02-00 10/31 RR\1147704HR.docx

HR

U svakom slučaju, komunikacija politike prema vani ključan je dio osmišljavanja

instrumenta. Zbog toga se o svakom aspektu povezanom s time što objaviti i koliko često,

treba raspraviti u Upravnom vijeću i postignuti dogovor oko toga.

9. Koji su uvjeti koje treba uspostaviti za upravljanje povećanjem kamatne stope bez

negativnih učinaka na države i tržišta?

Ponajprije, važno je istaknuti da je ESB, kako bi mogao ispuniti svoj mandat, potpuno

neovisan u pogledu osmišljavanja i provedbe svojih politika i instrumenata. Kao što su

nedavno istaknuli neki članovi Upravnog odbora ESB-a, kad bude započeo postupak

normalizacije monetarne politike, što uključuje povećanje kamatnih stopa, trebat će

zadovoljiti dvije ključne premise. Prvo, postupak će trebati biti predvidljiv i transparentan

kako bi se zajamčila neometana komunikacija s tržišnim sudionicima. Drugo, trebat će se

provoditi postupno i biti razmjeran prevladavajućim izgledima za inflaciju.

Države nisu u načelu drugačije od drugih tržišnih sudionika. Njihova je dužnost pripremiti se

na moguće promjene u monetarnoj politici i prilagoditi se njima. Nije dužnost ESB-a da

osmisli politike kojima će se olakšati izdavanje javnog duga. Izdavatelji državnih obveznica

smanjuju svoje potrebe za izdavanjem i povećavaju prosječno trajanje izdavanja već nekoliko

godina, što će u tom scenariju poboljšati otpornost njihovog kamatnog opterećenja. Vlade bi

također trebale iskoristiti dobre gospodarske uvjete kako bi obnovile fiskalne rezerve i

pripremile svoja gospodarstva da bolje izdrže buduće šokove, poput povećanja kamatnih

stopa. U konačnici, kamatne stope neće zauvijek ostati ovako niske.

Smjernice buduće politike, kako se trenutno primjenjuju u europodručju, SAD-u, Ujedinjenoj

Kraljevini i Japanu, važan su korak u pripremi tržišta na povećanje kamatnih stopa.

Budućnosnice su jako likvidne, što omogućuje subjektima na tržištu da prilično točno izraze

svoja očekivanja. Svako bi povećanje, u pravilu, trebalo biti postupno i predviđeno na tržištu.

Ukratko, način na koji se odluke trenutno provode i komuniciraju dobro priprema tržište za

normalizaciju monetarne politike.

10. Kako smatrate da ESB može doprinijeti gospodarskom rastu i potpunoj

zaposlenosti, a da se pritom u cijelosti pridržava svog primarnog cilja održavanja

stabilnosti cijena? Koje su, prema Vašem mišljenju, dodatne mjere monetarne politike

koje bi doprinijele pozitivnim učincima monetarne politike na realno gospodarstvo?

Važno je imati na umu da je postizanje stabilnosti cijena eksplicitni mandat ESB-a. Jamčenje

relativno niskih i stabilnih razina inflacije najbolji je doprinos koji monetarno tijelo može dati

gospodarskom rastu. Istovremeno, za postizanje stabilne inflacije ključno je zajamčiti da

gospodarski rast ne odstupa previše od svojeg potencijalnog rasta. Međutim, to bi se trebalo

ticati subjekata u središnjim bankama samo u mjeri u kojoj je to potrebno za postizanje

stabilnosti cijena.

Postoje brojni dokazi o tome da dugoročno ne postoji negativna korelacija između inflacije i

rasta. Kao što sam rekao, stabilnost cijena je preduvjet za postojani rast. Međutim, ta se

negativna korelacija može pojaviti u kratkom roku, osobito tijekom recesija. U tom se

kontekstu ESB fokusira na stabilnost cijena te je na taj način i uz upotrebu dostupne

fleksibilnosti, uvođenjem cijelog niza nekonvencionalnih mjera politike za odgovaranje na

nedavnu krizu, doprinio sprečavanju toga da gospodarstvo krene u deflaciju. Izgleda da je

paket mjera koje je ESB primijenio od 2012. bio dovoljan da bi se podržala stabilnost cijena i

gospodarski oporavak. Čvrsti dokazi toga jesu smanjenje kreditnih spreadova javnog duga te

konvergencija kamatnih stopa koje kreditne institucije naplaćuju malim i srednjim

RR\1147704HR.docx 11/31 PE618.217v02-00

HR

poduzećima. Ta konvergencija ne bi bila moguća bez poboljšanja u financijskom nadzoru,

jačanja likvidnosti i kapitalnih pozicija banaka te strukturnih reformi poduzetih u mnogim

državama europodručja tijekom posljednjih godina. Nadalje, financijska stabilnost također je

preduvjet za održiv rast. Koliko je efektivni nadzor ESB-a spriječio daljnje financijske

nestabilnosti, toliko je i doprinio rastu i zapošljavanju. Na taj je način ESB također znatno

doprinio postizanju svojih sekundarnih ciljeva.

Mjere politike ESB-a koje su trenutno na snazi čine se prikladnima u pogledu trenutnih

izgleda za inflaciju i željenog smjera monetarne politike. Kad je riječ o budućim mjerama, o

tome će se trebati odlučiti na temelju prevladavajućih izgleda za inflaciju i općih ekonomskih

i financijskih uvjeta u europodručju.

11. Koje je Vaše stajalište o rizicima povezanima s programom kupnje vrijednosnih

papira korporativnog sektora? Vidite li moguće učinke narušavanja tržišnog natjecanja

unutar jedinstvenog tržišta? Na koji način mislite da je moguće minimizirati eventualne

učinke narušavanja koje može imati program kupnje vrijednosnih papira

korporativnog sektora? Smatrate li da bi tim programom trebalo obuhvatiti ciljeve iz

Pariškog sporazuma i ciljeve održivog razvoja?

Smatram da je program kupnje vrijednosnih papira korporativnog sektora bio jako uspješan u

poboljšavanju pristupa poduzeća financiranju, ne samo izravno za velike korporacije čije su

obveznice obično prihvatljive za kupnju u okviru programa kupnje vrijednosnih papira

korporativnog sektora, već i neizravno za sva poduzeća i druge segmente tržišta, osobito mala

i srednja poduzeća koja nemaju pristup tržištima obveznica. Povoljni uvjeti na tržištu

obveznica imaju pozitivne učinke prelijevanja na mala i srednja poduzeća, na primjer tako što

se velike korporacije navodi da se u većoj mjeri oslanjaju na financiranje obveznicama, čime

se u bilancama banaka pruža više prostora za davanje zajmova malim i srednjim poduzećima.

Programom kupnje vrijednosnih papira korporativnog sektora povećala se stoga učinkovitost

prijenosa monetarne politike putem bankovnog sustava izravnim smanjenjem troškova

financiranja temeljenih na tržištu koje snose nefinancijske korporacije.

Međutim, ESB će trebati ostati oprezan u pogledu mogućeg gomilanja neravnoteža i rizika u

određenim segmentima tržišta korporativnog duga kao rezultat veoma blagih financijskih

uvjeta.

Kako bi se spriječili potencijalni učinci narušavanja koje program kupnje vrijednosnih papira

korporativnog sektora može imati na tržišno natjecanje unutar jedinstvenog tržišta, ESB

primjenjuje određene mjere ublažavanja na likvidnost primarnog i sekundarnog tržišta.

Njegovim sudjelovanjem u kupnjama na primarnom tržištu postiže se ravnoteža između cilja

programa i potrebe da se zajamči adekvatno funkcioniranje tržišta. Slično tome, prilikom

kupnje na sekundarnom tržištu ESB vodi računa o oskudici specifičnih dužničkih

instrumenata i općim tržišnim uvjetima kako ne bi narušio cijene i likvidnost. Nadalje,

kupnjama se na proporcionalan način odražavaju sva prihvatljiva nedospjela izdanja, a tržišna

kapitalizacija pritom pruža ponder za svaku jurisdikciju izdavanja.

U pogledu ciljeva iz Pariškog sporazuma i ciljeva održivog razvoja treba prije svega prihvatiti

da su održivi razvoj i zaštita okoliša ciljevi koje je EU utvrdio u primarnom zakonodavstvu.

Stoga je potpora iz Eurosustava zajamčena, pod uvjetom da se njome u potpunosti poštuje

primarni cilj ESB-a u pogledu srednjoročne stabilnosti cijena. U tom je području važno voditi

računa o tekućem radu na održivim financijama u različitim europskim i međunarodnim

forumima. Na primjer, EU-ova Stručna skupina na visokoj razini o održivim financijama

nedavno je objavila izvješće, koje je predstavljeno na Vijeću Ecofin u veljači 2017., u kojem

PE618.217v02-00 12/31 RR\1147704HR.docx

HR

je iznijela prijedloge koji obuhvaćaju razvoj taksonomije i sustava označivanja za zelene

obveznice i zelene izloženosti i o kojima će se voditi računa u nadolazećem akcijskom planu

Komisije. Inicijative pokreću i skupina G20 u okviru studijske skupine za zeleno financiranje

i Odbor za financijsku stabilnost u okviru radne skupine o objavljivanju financijskih podataka

povezanih s klimatskim pitanjima u cilju boljeg otkrivanja rizika povezanih s klimatskim

pitanjima i poticanja boljeg razumijevanja o tome bi li se te rizike moglo bolje integrirati u

regulatorne okvire i okvire upravljanja rizicima. Te inicijative treba dodatno razraditi i

podrška ESB-a bit će važna. Pod uvjetom daljnjeg napredovanja, te bi inicijative mogle ESB-

u pružiti sredstva pomoću kojih bi mogao voditi računa o okolišnim pitanjima prilikom kupnji

(na primjer uzimajući u obzir navedenu taksonomiju). Međutim, prije nego što zelene

čimbenike uvrsti u svoj okvir monetarne politike, ESB bi se trebao pažljivo uhvatiti u koštac

sa svim rizicima u pogledu financijske stabilnosti koji bi bili rezultat razmatranja kriterija koji

nisu kreditni rizik i koji možda nisu opravdani iz bonitetne perspektive.

12. Kako procjenjujete trenutno povećanje udjela programa kupnje vrijednosnih

papira korporativnog sektora na primarnom tržištu i istovremeno trenutno smanjenje

udjela programa kupnje vrijednosnih papira javnog sektora na sekundarnom tržištu?

Ponajprije, ta su dva programa pokrenuta u različitim uvjetima. Stoga, dok se program kupnje

vrijednosnih papira korporativnog sektora provodi na oba tržišta, program kupnje

vrijednosnih papira javnog sektora provodi se samo na sekundarnom tržištu jer ESB u skladu

s člankom 123. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ne smije kupovati državne

obveznice na primarnom tržištu.

Relativno velik udio programa kupnje vrijednosnih papira korporativnog sektora na

primarnom tržištu prirodna je posljedica načina na koji je program osmišljen, jer se njime

potiču nova izdavanja. No program je osmišljen i kako bi se njime osiguralo da Eurosustav

kupi relativno mali udio novih izdavanja (konkretno, ne više od 30 % svakog izdavanja) kako

bi se osiguralo neometano funkcioniranje tržišta.

Što se tiče programa kupnje vrijednosnih papira javnog sektora, smanjenje njegova udjela u

aktivnostima sekundarnog tržišta posljedica je nedavnog smanjenja mjesečnog cilja neto

kupovine u okviru programa kupnje vrijednosnih papira sa 60 milijardi EUR na 30 milijardi

EUR. Većina tog smanjenja je koncentrirana u dijelu programa kupnje vrijednosnih papira

namijenjenom za kupnju vrijednosnih papira javnog sektora, čime se odražava nedavni razvoj

u pogledu relativne opskrbe obveznica javnog sektora u odnosu na druge prihvatljive

vrijednosne papire.

13. Koje je Vaše stajalište o provedbi hitne likvidnosne pomoći? Što bi se moglo

poboljšati u postupku donošenja odluka o hitnoj likvidnosnoj pomoći?

Financijska stabilnost nužan je preduvjet za adekvatan prijenos monetarne politike.

Nacionalne središnje banke mogu se odlučiti pružati hitnu likvidnosnu pomoć solventnim

financijskim institucijama koje imaju privremene probleme s likvidnošću, izvan uobičajenih

operacija monetarne politike Eurosustava.

Hitna likvidnosna pomoć pruža se pod nadležnošću nacionalnih središnjih banaka, uz njihov

trošak i rizik, i to samo solventnim institucijama. Nacionalne središnje banke mogu odlučiti o

odobrenju hitne likvidnosne pomoći određenoj instituciji, o kolateralu koji će se zahtijevati i o

drugim mjerama kontrole rizika koje će trebati uspostaviti.

Međutim, diskrecijsko pravo nacionalnih središnjih banaka ograničava Upravno vijeće ESB-a

koje može zabraniti, ograničiti ili uvjetovati operacije hitne likvidnosne pomoći ako otkrije da

RR\1147704HR.docx 13/31 PE618.217v02-00

HR

one ometaju ciljeve i zadaće ESSB-a. Što je veća zatražena hitna likvidnosna pomoć, veći je i

nadzor koji provodi Upravno vijeće. Okvirom hitne likvidnosne pomoći također je predviđena

fleksibilnost za odgovaranje na specifične hitne slučajeve ili za sprečavanje potencijalnih

sistemskih posljedica: Upravno vijeće može odlučiti ne suprotstaviti se pružanju hitne

likvidnosne pomoći određenim bankama do određenog praga i unutar unaprijed utvrđenog

roka.

Pružanje hitne likvidnosne pomoći bilo je ključno u provedbi monetarne politike Eurosustava,

osobito tijekom krize. To je doprinijelo financijskoj stabilnosti i bilo protuteža negativnim

učincima u pogledu povjerenja te se na taj način doprinijelo prijenosu monetarne politike, u

skladu s mandatom ESB-a.

Pravila su jasna u tom pogledu. Kreditna institucija mogla bi imati pristup hitnoj likvidnosnoj

pomoći ako je solventna i ima dovoljno dostupne imovine kojom zajamčiti da će se pruženi

novac nadoknaditi kako središnja banka, te u konačnici sami građani, ne bi pretrpjela štetu.

Postupak donošenja odluka je transparentan. ESB je prošle godine objavio „Sporazum o

hitnoj likvidnosnoj pomoći”. On sadrži sve pojedinosti postupka: od definicije solventnosti

banke do podjele odgovornosti između nacionalne središnje banke koja daje zajam i Europske

središnje banke koja mu se ne protivi.

14. Trebamo li se brinuti zbog trenutnih razina neravnoteža u sustavu TARGET2?

Neravnoteže u sustavu TARGET2 danas imaju puno drugačije značenje od onih iz 2011. i

2012. godine. Tada se, što se kasnije pokazalo krivim, dovodio u pitanje kontinuitet

ekonomske i monetarne unije. U tom je kontekstu postojala zabrinutost da zemljama s

deficitom tekućeg računa prijeti devalvacija, a u slučaju zemalja sa suficitom smatralo se da

postoji određena vjerojatnost revalvacije te je stoga racionalni odgovor tržišta bio bijeg

kapitala iz takozvane periferije u Njemačku.

Povećanje salda sustava TARGET2 od kraja 2014. razlikuje se od prethodnog slučaja

povećanja salda. Provedba programa kupnje vrijednosnih papira narušava signale koje šalju

neravnoteže sustava TARGET2 i može dovesti do pogrešnih tumačenja. Poznato je da su neke

od tih neravnoteža sustava TARGET2 mehaničke prirode, povezane s načinom na koji se

provode kupnje u okviru programa kupnje vrijednosnih papira. Povećanje vjerovničkog

položaja Bundesbanke objašnjava se statusom Frankfurta kao financijskog centra i statusom

Bundesbanke kao druge ugovorne strane sustava TARGET2. Ukratko, smatram da trenutne

neravnoteže sustava TARGET2 nisu nešto čime bi se trebali zabrinjavati. U korist tome ide i

činjenica da cijene imovine ne odražavaju nikakve probleme, što je pak bio slučaj tijekom

krize državnog duga 2011. i 2012. godine.

U svakom slučaju, važno je da ESB nastavi pomno promatrati saldo sustava TARGET2 i

širok niz pokazatelja koji pružaju informacije o razinama tržišnog stresa, kao što to čini

trenutno.

15. Koji su rizici za monetarnu stabilnost povezani s razvojem virtualnih valuta poput

bitcoina? Koju bi ulogu po Vama trebao imati ESB u pogledu virtualnih valuta?

Započet ću s očitim: teško je danas predstaviti bitcoin i druge kriptovalute kao zamjenu za

novac koji izdaju središnje banke. Te su valute problematične iz nekoliko razloga, većinom

povezanih s ranom fazom provedbe tehnologije decentraliziranog vođenja evidencije

transakcija (DLT). Tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija i dalje je

relativno neučinkovita, brzina transakcija ograničena, a stalno dotjerivanje tehnoloških

PE618.217v02-00 14/31 RR\1147704HR.docx

HR

konfiguracija dosad je proizvelo gotovo 900 različitih valuta. Osim toga, bitcoin i glavne

ostale takozvane alternativne valute koncentrirane su u rukama nekoliko subjekata što,

zajedno s malom likvidnošću, stvara veoma nestabilno okruženje koje teži špekulativnim

mjehurima i pucanju tih mjehura. Stoga, kriptovalute danas ne mogu na održivi način

izvršavati iste funkcije kao i novac (sredstvo za plaćanje, obračunska jedinica i sredstvo

očuvanja vrijednosti).

Privatno izdane digitalne valute mogu u određenom trenutku postati izazov za središnje

banke. To bi, u načelu, bili isti izazovi koje predstavlja prisutnost konkurentne strane valute.

U globalnoj ekonomiji natjecanje između valuta ima kao posljedicu to da se preko ponude i

potražnje utvrdi ravnotežna cijena, devizni tečaj, čime se odražava relativna korisnost valuta.

Govoreći općenito, ako bi se prisutnost jedne privatne valute ili više njih značajno povećala,

monetarna politika bila bi zahvaćena time na jednak način kao i bilo kojom drugom valutom.

Središnja banka (kao i regulatori i nadzorne agencije) trebala bi pratiti devizne tečajeve,

sustave plaćanja tih valuta, financijska tržišta imovine denominirane u tim novim valutama i

međupovezanosti između tržišta i tržišnih sudionika te tradicionalnog financijskog sustava.

Taj bi nadzor bio potreban kako bi se zajamčila djelotvornost monetarnih impulsa, kao i

integritet platnih sustava i financijskih tržišta, kako bi se održala financijska stabilnost i kako

bi se sustav izoliralo od šokova. Nadalje, nova tržišta digitalnih valuta i plaćanja digitalnim

valutama trebala bi podlijegati svim propisima o sprečavanju pranja novca i suzbijanju

financiranja terorizma i o zaštiti ulagača.

Za sad kriptoimovina ne predstavlja ozbiljan rizik za financijsku stabilnost, što je istaknuo i

Odbor za financijsku stabilnost, s obzirom na ograničen obujam i međupovezanost. U

budućnosti bi kriptoimovina mogla utjecati na financijsku stabilnost ako joj se poveća obujam

i međupovezanost s financijskim sektorom.

U konačnici, središnje bi banke mogle primijeniti tehnologiju decentraliziranog vođenja

evidencije transakcija na kojoj se temelji bitcoin u cilju izdavanja državnih digitalnih valuta.

Digitalni novac mogao bi središnjim bankama pomoći da zadrže kontrolu nad monetarnim

mehanizama, ali bi mogao imati bitnih posljedica na fragmentarno bankarstvo što bi trebalo

dalje proučiti.

Za reguliranje digitalnih valuta nadležni su financijski regulatori diljem svijeta. Osim tih

dugoročnih aspekata monetarne politike, ESB bi trebao pratiti razvoje događaja u pogledu

kriptovaluta i međupovezanost između tradicionalnog financijskog sustava i tih tržišta. Dok

su obujmi tržišta relativno mali i dok se financijske institucije ne bave tom riskantnom

imovinom, ESB ne treba intervenirati, ali mora pratiti situaciju zbog mogućeg utjecaja na

financijsku stabilnost i upozoriti sve dionike o postojećim rizicima.

16. Kako procjenjujete interakcije između platnih sustava i monetarne politike? Koja

bi trebala biti uloga ESB-a, kao središnje banke izdavanja, u nadzoru nad središnjim

drugim ugovornim stranama?

Platni sustavi ključni su za provedbu monetarne politike. Središnja banka ovisi o sigurnom i

učinkovitom platnom sustavu koji je preduvjet za neometan prijenos monetarne politike i

očuvanje financijske stabilnosti. Stoga je jedan od osnovnih zadataka Eurosustava promicanje

nesmetanog funkcioniranja platnih sustava (članak 127. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju

EU-a), a nadzor ESB-a usmjeren je na zaštitu prijenosnih kanala za monetarne politike. Ako

protok sredstava među tržišnim sudionicima ne prolazi neometano, može doći do

nekontroliranog ponašanja kamatnih stopa što može utjecati na njihovo nastajanje. U tom

pogledu, disfunkcionalan platni sustav šteti monetarnoj politici. Nadalje uspostavljanje

RR\1147704HR.docx 15/31 PE618.217v02-00

HR

sustava TARGET2 pružilo je Eurosustavu platni sustav na razini EU-a koji se koristi za

namirivanje operacija središnje banke. Taj je sustav postao ključan instrument za provedbu

monetarne politike za Eurosustav te je pomogao stvaranju jedinstvenog novčanog tržišta

unutar europodručja.

Kad je riječ o ulozi ESB-a kao središnjoj banci izdavanja u pogledu nadzora nad središnjim

drugim ugovornim stranama, predviđeno je da se tekućom revizijom Uredbe o infrastrukturi

europskog tržišta (EMIR) odgovori na potrebu ESB-a da ima adekvatne ovlasti za propisno

praćenje mogućih rizika koji proizlaze iz središnjih drugih ugovornih strana za provedbu

monetarne politike i funkcioniranje platnih sustava. Prijedlogom se među ostalim predviđa

jačanje uloge središnjih banaka EU-a u regulatornom okviru. Jačanje je potrebno kao prvo

zbog stalnog rasta središnjeg poravnanja i koncentracije financijskog rizika u središnjim

drugim ugovornim stranama, što povećava potencijalne negativne učinke koje središnje druge

ugovorne strane mogu imati na provedbu monetarne politike, a kao drugo zbog toga što

povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a podrazumijeva da bi se velik dio aktivnosti

poravnanja denominiranih u eurima u budućnosti mogao obavljati izvan EU-a.

17. Koji su rizici za financijsku stabilnost povezani s Brexitom?

Utjecaj Brexita ovisit će o karakteristikama budućih odnosa između Ujedinjene Kraljevine i

EU-a. S obzirom na to da nije jasno kako će se završiti pregovori, trebali bi biti spremni na

sve mogućnosti, uključujući mogućnost neuređenog izlaska Ujedinjene Kraljevine. Jasno je

da bi prijelazni sustav sukladan sa smjernicama Europskog vijeća iz prosinca olakšao

tranziciju. Međutim, i dalje vlada nesigurnost u pogledu čitavog procesa.

Sa stajališta europskih tržišta financijskih usluga, ako bi obujam poslovanja kojim se trguje u

Londonu bio fragmentiran i ako bi se izvršavao u jednom europskom ili međunarodnom

tržištu ili više njih, posljedice bi bile sljedeće:

fragmentacija bi podrazumijevala privremene strukturne troškove za tržište kapitala EU-a

zbog gubitka ekonomija razmjera i mreža, smanjene likvidnosti i dubine tržišta. Međutim,

dugoročno bi se ti troškovi smanjili jer bi tržišta koja zamjenjuju London postala dublja.

Jake prekogranične veze između Ujedinjene Kraljevine i EU-a u pružanju financijskih usluga

znače da bi u ekstremnom slučaju neuređenog Brexita moglo doći do znatnih rizika za

financijsku stabilnost. Jedno od područja koja izazivaju zabrinutost jesu ugovori o OTC

izvedenicama i ugovori o osiguranju. Osobito u pogledu središnjih drugih ugovornih strana

prijelaz stvara nesigurnost jer se ne može pretpostaviti da će članovi novih klirinških kuća biti

u stanju uravnotežiti ponudu i potražnju bez prekida. Postojeće transakcije i nove transakcije

tržišta eura moraju provesti središnje druge ugovorne strane koje je EU odobrio ili koje

priznaje ili se moraju prebaciti na njih i na taj način zamijeniti one koje su postojale prije. To

je složen postupak za koji je potrebno vrijeme. Općenitije, postoji zabrinutost i u pogledu

prijelaza na nova pravila/pravne standarde.

Međutim, nekoliko mjera može ublažiti nesigurnost povezanu s tim prijelazom: rane

obavijesti o budućem okviru, privremena odobrenja, mehanizmi važenja ranije potpisanih

ugovora i/ili određeno razdoblje za zamjenu svih ugovora. Sve su to mjere koje bi doprinijele

uređenom prijelazu.

Mnogo ovisi o strateškim odlukama banaka koje najviše djeluju na tim tržištima. Ključno je

da se dotični subjekti pravovremeno pripreme za hvatanje u koštac s frikcijama tijekom

prijelaza i da se prilagode na sve moguće buduće scenarije.

I ESB i nacionalne središnje banke trebali bi biti spremni za suočavanje s tim prijelazom i

preseljenjem financijskih subjekata iz Ujedinjene Kraljevine. Nužni su jasni kriteriji o načinu

PE618.217v02-00 16/31 RR\1147704HR.docx

HR

na koji treba postupati s tim subjektima (tj. validacija unutarnjih modela koje su koristili u

Ujedinjenoj Kraljevini), a nadzornici bi trebali osigurati da ti preseljeni subjekti nisu samo

fiktivna poduzeća koja sve svoje djelatnosti i resurse i dalje drže u Ujedinjenoj Kraljevini.

Uz odgovarajuće pripreme za taj prijelaz ne bi trebalo biti dugoročnih posljedica za

financijsku stabilnost i gospodarstvo europodručja.

18. Na koji bi se način moglo poboljšati okvir gospodarskog upravljanja, a osobito

njegovu provedbu?

U valutnoj uniji države članice odustaju od važnih stabilizacijskih alata. To bi trebalo

kompenzirati jačanjem drugih mehanizama kako bi se spriječilo i apsorbiralo šokove.

Kao prvo, financijska tržišta redistribuiraju rizike u monetarnoj uniji i povećavaju

podjelu rizika u privatnom sektoru. Cilj dovršenja bankovne unije i unije tržišta

kapitala jest postizanje integriranih financijskih tržišta kojima se osigurava učinkovita

dodjela resursa diljem ekonomske i monetarne unije. Njihovo bi dovršenje trebalo biti

prioritet.

Kao drugo, ključno je povećati otpornost pojedinačnih gospodarstava i spriječiti

razlike u konkurentnosti među članovima ekonomske i monetarne unije jer to dovodi

do neodrživih neravnoteža. Za to je potreban jak i funkcionalan okvir gospodarskog

upravljanja kojim se jamči financijska stabilnost. Strukturne reforme važne su kako bi

se osigurala konvergencija u EU-u, ali su još važnije za zemlje koje dijele valutu i za

neometano funkcioniranje ekonomske i monetarne unije.

Države članice trebaju biti svjesne toga da biti dio monetarne unije zahtijeva veću

koordinaciju gospodarskih politika, u skladu s većim stupnjem integracije.

Kriza je dokazala da su stabilnost cijena koju pruža ESB zajedno s javnim financijama

koordiniranima putem Pakta o stabilnosti i rastu nedovoljni za jamčenje financijske stabilnosti

u europodručju. Gomilanje neravnoteža može ugroziti financijsku stabilnost i spriječiti

mehanizme prijenosa monetarne politike. Zbog toga su poduzete znatne reforme

gospodarskog upravljanja europodručjem: osim poboljšanja Pakta o stabilnosti i rastu i veće

proračunske koordinacije uspostavljen je okvir za nadzor i ispravljanje makroekonomskih

neravnoteža. Postupak u slučaju makroekonomske neravnoteže osmišljen je za praćenje

gomilanja neravnoteža i pokretanje korektivnih mjera kad je to potrebno. Uz to, europskim se

semestrom od država članica zahtijeva da poduzmu potrebne mjere kako bi odgovorile na

glavne izazove te se nastoji koordinirati provedba strukturnih reformi.

Sve su te reforme bile nužne i korisne za gospodarsko upravljanje, ali posao u tom pogledu

nije gotov.

U fiskalnim politikama sve se više poziva na to da se pojednostave fiskalna pravila

kako bi se zajamčilo veće vlasništvo te da provedba dogovorenih pravila bude

transparentna i dosljedna. Ono što je važno jest da se Paktom o stabilnosti i rastu

osigura da države članice pripreme fiskalne rezerve tijekom dobrih vremena.

Dogovorena fiskalna pravila potrebno je potom odlučno provesti jer će inače kad dođe

iduća kriza države članice ponovno biti ugrožene s obzirom na ograničeni fiskalni

prostor koji je dostupan u ovom trenutku.

Uz to, može se poboljšati postupak u slučaju makroekonomske neravnoteže kako bi

postao pravi instrument za rano upozoravanje o gomilanju neravnoteža koji pokreće

korektivnu mjeru.

RR\1147704HR.docx 17/31 PE618.217v02-00

HR

Potrebno je poboljšati i provedbu strukturnih reformi. Države članice trebale bi

preuzeti potpuno vlasništvo nad reformama koje su potrebne za odgovaranje na

neravnoteže i preuzeti vlastite pojedinačne odgovornosti.

Države članice trebaju ispuniti svoje obveze, a europski semestar treba pružiti okvir za

prikladnu koordinaciju i sekvencijalno provođenje strukturnih reformi kako bi se

internalizirala moguća prelijevanja. U tom pogledu, jamčenje dosljednosti između

pojedinačnih preporuka i preporuka za europodručje može ojačati otpornost

monetarne unije.

Strukturne reforme ključne su za povećanje otpornosti monetarne unije i održavanje visokih

razina dugoročno održivog rasta i zapošljavanja. Njima se ostvaruje potencijal rasta, a

odgovaranjem na problem uskog grla za ulaganja stvara se okruženje kojim se potiču

ulaganja. Osim toga, strukturne reforme glavni su mehanizam smanjenja rizika u monetarnoj

uniji te će one doprinijeti izgradnji potrebnog političkog povjerenja kako bi se postigao daljnji

napredak u drugim reformama koje su potrebne za jačanje ekonomske i monetarne unije.

Sve će te mjere doprinijeti tome da pojedinačna gospodarstva i europodručje u cjelini budu

otporniji na negativne šokove. Međutim i najfleksibilnija i učinkovitija tržišta nemaju

kapacitet za potpunu apsorpciju jako velikih šokova. Europodručju su potrebni odgovarajući

sigurnosni mehanizmi, a upravo se to želi postići trenutačnom raspravom o jačanju Europskog

stabilizacijskog mehanizma (vidi pitanje povezano s Europskim stabilizacijskim

mehanizmom).

Dugoročnije gledano, europodručje imalo bi koristi od bolje koordinacije fiskalnih politika i

kapaciteta za provedbu odgovarajuće kombinacije politika u europodručju. U tom bi pogledu

instrument fiskalne stabilizacije mogao biti koristan za odgovaranje na velike šokove bez

potrebe za prevelikim oslanjanjem na ESB radi stabilizacije. Pri njegovom osmišljavanju

trebalo bi voditi računa o pitanjima moralnog rizika te bi uvjetovanje pristupa tom kapacitetu

ispunjavanjem obveza strukturne reforme i poštovanjem fiskalnih pravila moglo pružiti

adekvatne poticaje za dobre ekonomske politike.

Na sastanku na vrhu država europodručja u prosincu 2017. šefovi država i vlada odlučili su

dati prednost raspravama o bankovnoj uniji i budućnosti Europskog stabilizacijskog

mehanizma, kako bi se u lipnju donio prvi niz odluka. Istovremeno se očekuje da će se

rasprava o drugim pitanjima nastaviti s dugoročnijom perspektivom. Sad kad su gospodarski

izgledi bolji, došlo je vrijeme da se razmisli o gospodarskom upravljanju ekonomskom i

monetarnom unijom kako bi se zajamčila njezina otpornost na buduće krize.

19. Koje je Vaše stajalište u vezi s aktualnom raspravom o dugotrajno visokim

razinama javnog duga u europodručju?

Kriza je dovela do znatnog pogoršanja javnih financija u EU-u i u europodručju s obzirom na

to da su države dopustile proširenje deficita kako bi se poduprlo gospodarstvo, ali i zbog toga

što su se implicitne obveze bankarskog sektora nekih država članica pojavile u bilanci javnog

sektora. Ulagači su izrazili zabrinutost oko održivosti javnog duga u nekim zemljama, a kao

posljedica toga financijska tržišta u europodručju fragmentirala su se po granicama.

Poduzete su mjere kako bi se spriječilo da se to ponovo dogodi, a one uključuju stvaranje

bankovne unije (kao što sam već naveo) i opsežne reforme čiji je cilj jačanje proračunske

discipline te veća koordinacija ekonomskih politika. Kao rezultat tih napora EU je jedno od

područja u kojima je postignuto najviše fiskalne konsolidacije usprkos krhkom oporavku, a

države članice uspješno izlaze iz postupka u slučaju prekomjernog deficita. U narednim

godinama očekuje se da će sve države članice biti u okviru korektivnog ogranka Pakta o

stabilnosti i rastu. Zbog napora uloženih u konsolidaciju omjer javnog duga i BDP-a u

PE618.217v02-00 18/31 RR\1147704HR.docx

HR

europodručju na snažnoj je silaznoj putanji.

Međutim, iza tog pozitivnog trenda skrivaju se važne razlike među državama članicama. U

tom je pogledu iznimno važno iskoristiti aktualno pozitivno ekonomsko okruženje za

stvaranje fiskalnih rezervi. To posebno vrijedi za visokozadužene države članice koje moraju

pokrenuti odgovarajuću konsolidaciju u skladu sa svojom cikličkom situacijom. I doista,

fiskalnim politikama trebalo bi se omogućiti dovoljno fiskalnog prostora u dobrim vremenima

kako bi se negativni šokovi, kada se pojave, suzbili. U protivnom će europodručje i dalje biti

osjetljivo na buduće recesije. To znači da države članice moraju ispunjavati obveze iz Pakta o

stabilnosti i rastu.

Međutim, to ne znači da u srednjem roku nema prostora za poboljšanje fiskalnog okvira u

europodručju. Sve su češći pozivi da se fiskalna pravila pojednostave i da se preporuke za

fiskalnu politiku temelje na pokazateljima koji se mogu pratiti, a bili bi pod nadzorom države

i odražavali bi zajedničko razumijevanje cikličke situacije. Time bi se povećala odgovornost

za provođenje fiskalnih pravila i olakšala njihova dosljedna provedba.

Najzad, ne smijemo zaboraviti da je rast i dalje ključan za održivost javnih financija. U tom će

pogledu strukturne reforme kojima se omogućuje potencijalni rast i povećava konkurentnost

gospodarstava europodručja pomoći pri upravljanju trenutačnim dugom koji se akumulirao

nakon krize tako što će donijeti dugoročno održiv rast i zaposlenost.

20. Kako ocjenjujete najnovije promjene deviznog tečaja USD/EUR?

Iako devizni tečaj sam po sebi nije dio mandata ESB-a (koji je usmjeren na stabiliziranje

inflacije potrošačkih cijena), on je definitivno jedan od financijskih podataka koje ESB

pomno prati tijekom ocjene makroekonomskih izgleda, koji je pak ključan za donošenje

odluka o monetarnoj politici.

Nedavna aprecijacija eura (18 % tijekom prošle godine) nije neuobičajena povijesno

gledajući: bilo je nekoliko slučajeva sličnih ili čak oštrijih porasta vrijednosti od uvođenja

jedinstvene valute. Aprecijacija eura povezana je s ponovnom procjenom izgleda monetarne

politike koju provode sudionici na tržištu, s obzirom na pozitivna makroekonomska kretanja u

europodručju, kao i na očekivano smanjenje opsega kupnje vrijednosnih papira od strane

ESB-a. U velikoj mjeri ta nedavna aprecijacija nominalnog efektivnog deviznog tečaja u

europodručju odražava pozitivna kretanja, poput poboljšanja ekonomskih izgleda i sve većeg

povjerenja tržišta, u kontekstu suficita tekućeg računa pa je stoga to kretanje povezano s

poboljšanjem ekonomskih fundamenata. Naravno, očekuje se da će ta aprecijacija imati

određeni ograničavajući utjecaj na izvoz i inflaciju. Međutim, ako se trend aprecijacije i dalje

nastavi ili ako postane previše izražen, mogao bi u većoj mjeri ublažiti rast i inflaciju, što bi

ESB-u otežalo postizanje ciljane inflacije. U svakom slučaju ESB bi trebao i dalje pomno

pratiti kretanja deviznih tečajeva i kontinuirano ocjenjivati izazove koje oni mogu

predstavljati za stabilnost cijena.

21. Kako biste ocijenili postignuća skupine G20? Što mislite o aktualnoj razini

koordinacije između glavnih središnjih banaka?

Pokazalo se da je G20 ključni forum za poboljšanje međunarodne ekonomske suradnje te za

poticanje otvorenog i integriranog globalnog gospodarstva. Dva su područja u kojima je

skupina G20 bila posebno učinkovita. S jedne strane, skupina G20 ojačala je otpornost

globalnog financijskog sustava tako što je ovlastila Odbor za financijsku stabilnost (FSB) da

izradi sveobuhvatan paket reformi kako bi se posebno riješio problem moralnog rizika

globalnih sistemski važnih institucija. S druge strane, u suradnji s OECD-om skupina G20

RR\1147704HR.docx 19/31 PE618.217v02-00

HR

imala je ključnu ulogu u borbi protiv utaje poreza i pranja novca pokretanjem niza mjera za

sprječavanje smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti te davanjem prednosti

automatskoj razmjeni fiskalnih informacija. Trenutačno se skupina G20 suočava s novim

izazovima, kao što su financijske inovacije u financijskom sustavu (FinTech) i oporezivanju,

što dokazuje da i dalje ima relevantnu ulogu u globalnoj koordinaciji.

Središnje banke mogu doprinijeti stabilnosti deviznih tečajeva tako što će unaprijed pažljivo

priopćavati svoje stajalište u vezi s monetarnom politikom, što se tijekom posljednjih godina i

poboljšalo „smjernicama buduće monetarne politike”. U tom je smislu vrlo pozitivno da

priopćenja Međunarodnog monetarnog i financijskog odbora (IMFC) te skupina G7 i G20 i

dalje sadržavaju negativne učinke koje prekomjerna volatilnost i nepredvidiva kretanja

deviznih tečajeva mogu imati na ekonomsku i financijsku stabilnost te angažiranost nadležnih

tijela u državama da se suzdrže od provođenja devalvacije i prilagođavanja deviznog tečaja

radi ostvarivanja konkurentnosti. ESB bi trebao stalno komunicirati sa središnjim bankama

drugih valuta. Međutim, mogućnosti za sudjelovanjem u dalekosežnijoj koordinaciji

monetarne politike na globalnoj razini ograničene su s obzirom na to da središnje banke imaju

domaće mandate. Imajući to na umu, mislim da smo posljednjih godina svjedočili prilično

zadovoljavajućem stupnju suradnje među glavnim središnjim bankama u naprednim

gospodarstvima, što se odražava primjerice u neometanoj komunikaciji o deviznom tečaju,

njihovom stavu usmjerenom na svjetsku stabilnost i osiguranju likvidnosti u stranoj valuti.

Smatram da je ta koordinacija dobrodošla te bi je trebalo dodatno ojačati u budućnosti.

C. Financijska stabilnost i nadzor

22. Kako možemo riješiti probleme visoke razine loših kredita koji su nam ostali

nakon krize, kao i rizike u protoku loših kredita?

Iako su koncentrirani u određenim bankama, loši krediti predstavljaju vjerojatno najveći

izazov s kojim se financijski sustav europodručja trenutno suočava, s obzirom na to na

ugrožavaju povjerenje u europske banke. Loši krediti opterećuju bilance banaka i to ne samo

tako što ograničavaju njihovu potencijalnu profitabilnost, već i njihovu mogućnost

pozajmljivanja. Prema podacima Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA), količina

loših kredita smanjuje se od 2014. , ali i njihov omjer i njihova razina ostaju visoki (oko 800

milijardi eura).

Tri najvažnija aspekta koja treba uzeti u obzir pri rješavanju problema loših kredita jesu

transparentnost, ispravna procjena i odgovarajuće rezerve. U skladu s time mjere koje su ESB

i Komisija nedavno predložili idu u pravom smjeru.

Pristup „korak po korak” zajedno sa stalnim pritiskom nadzornika (npr. jedinstveni nadzorni

mehanizam) traži se kako bi se povećale rezerve i prodala loša imovina te kako bi se

poboljšao regulatorni okvir u nekim državama tako da zapljena kolaterala bude jednostavnija,

a prodaja loših kredita i ovršene imovine učinkovitija. Pri određivanju brzine procesa treba

imati na umu i razinu kapitala banaka, kao i njihovu sposobnost prikupljanja sredstava na

tržištima.

Za rješavanje problema loših kredita potreban je holistički pristup, kao što je istaknuto u

zaključcima Vijeća ECOFIN iz srpnja 2017. o akcijskom planu za rješavanje loših kredita u

Europi. To obuhvaća široki raspon mjera, od bonitetnih zaštitnih mjera do okvira za

postupanje u slučaju nesolventnosti ili razvoja sekundarnih tržišta.

PE618.217v02-00 20/31 RR\1147704HR.docx

HR

23. Kako biste ocijenili visoku razinu imovine 2. i 3. stupnja u bilancama mnogih

banaka? Uzima li se ta imovina na odgovarajući način u obzir u postojećem nadzornom

okviru?

Ključ odgovarajućeg upravljanja bankom i nadzora nad njom leži u raspolaganju pravnim

informacijama o stvarnoj vrijednosti njezine imovine. Što je veća nepreciznost u tom pogledu,

to je ocjena njezine solventnosti složenija i manje pouzdana.

Stoga, imovina 2. i 3. stupnja, za koju nije redovito dostupna tržišna cijena i čija se vrijednost

mora procjenjivati na temelju drugih mjerila ili složenih matematičkih modela, predstavlja

izazov za rad računovođa, nadzornih tijela i voditelja banaka.

Upravo se zbog toga okvirom koji je uspostavio Odbor za financijsku stabilnost radi

utvrđivanja toga koje se banke smatraju globalno sistemskim (globalne sistemski važne

banke) uzima u obzir količina te vrste imovine kao jedan od glavnih elemenata za određivanje

stupnja složenosti banke. Na temelju te klasifikacije globalne sistemski važne banke podliježu

strožim zahtjevima solventnosti i sanacije.

U svakom slučaju čini se da postoji upitna tendencija da se ta imovina automatski stigmatizira

i smatra problematičnom imovinom, poput loših kredita, odgođenih kredita ili ovršene

imovine.

Tu imovinu, međutim, nadzornici moraju razmotriti na odgovarajući način. Prije svega,

moramo se pobrinuti da je imovina 2. i 3. stupnja ispravno identificirana i navedena u bilanci

banaka. Kao drugo, odgovarajuću procjenu obje vrste imovine trebaju pratiti nadzornici. To

posebno vrijedi za velike i kompleksne banke. Slično pristupu u slučaju loših kredita

nadzorna tijela za bankarstvo moraju se pobrinuti da banke ispravno vrednuju imovinu ili da u

računu dobiti i gubitka što prije prikažu nižu vrijednost.

24. Koja su Vaša stajališta u vezi sa zakonskim uređenjem subjekata bankarstva u

sjeni?

Nebankovno financiranje pruža alternativu bankovnom financiranju i doprinosi u podupiranju

realnog gospodarstva. Bankarstvo u sjeni predstavlja izvor diversifikacije ponude kredita, ali

isto tako može postati izvor sistemskog rizika, izravno ili neizravno, svojom povezanošću s

bankama. Stoga je važno pozabaviti se tim rizicima kako bi se utvrdile odgovarajuće mjere

politike za njihovo izbjegavanje i kako bi se jamčila transparentnost subjekata bankarstva u

sjeni. Što su ti rizici transparentniji, to će biti preciznije određivanje njihove cijene.

U tom je smislu ostvaren znatan napredak. Odbor za financijsku stabilnost od samog

osnivanja 2009. godine radi na tome da bankarstvo u sjeni pretvori u otporan financijski

sustav utemeljen na tržišnim načelima. Osim toga, Europska komisija objavila je

komunikaciju 2013. u kojoj je navela niz prioriteta, kao što su transparentnost bankarskog

sektora u sjeni i uspostava okvira za novčane fondove. Novčani fondovi osiguravaju

kratkoročno financiranje financijskim institucijama, korporacijama i državama. Dana 20.

srpnja 2017. stupila je na snagu Uredba (EU) 2017/1131 Europskog parlamenta i Vijeća o

novčanim fondovima od 14. lipnja 2017., koja sadrži razne mjere čiji je cilj smanjiti

osjetljivost tih fondova.

U svakom slučaju, s obzirom na njegovu važnost za makrofinancijsku stabilnost, bankarstvo u

sjeni treba i dalje blisko pratiti.

25. Smatrate li da je okvir za sanaciju učinkovit s obzirom na slučajeve banaka Banco

RR\1147704HR.docx 21/31 PE618.217v02-00

HR

Popular, Banca Popolare di Vicenza i Veneto Banca?

Nedavni slučajevi pokazali su da je europski okvir za sanaciju, uspostavljen 2014.

donošenjem Direktive o oporavku i sanaciji banaka (BRRD) i Uredbe o jedinstvenom

sanacijskom mehanizmu (SRMR), učinkovit.

Dobar primjer je sanacija banke Banco Popolare prošloga lipnja. Na dan 6. lipnja 2017. nakon

zaključka ESB-a da šesta najveća banka u Španjolskoj propada ili postoji vjerojatnost da će

propasti, Jedinstveni sanacijski odbor uspio je donijeti program sanacije (koji je podržala

Europska komisija, a proveo ga je FROB, španjolsko izvršno sanacijsko tijelo) te je prodao tu

grupu pogodnom kupcu. Prilikom toga ispunio je svoj mandat zaštite financijske stabilnosti,

osiguranja ključnih funkcija i izbjegavanja korištenja novca poreznih obveznika. Sedmog

lipnja Banco Popular radio je kao po običaju, a da pritom nijedan cent javnog novca nije

potrošen i bez posljedica za financijska tržišta i širu javnost usprkos tome što je sanacijsko

tijelo iskoristilo izvanredne ovlasti da otpiše i konvertira dionice, instrumente AT1 i T2.

Nakon tog prvog iskustva sanacije u okviru bankovne unije uslijedili su drugi slučajevi u

Italiji u kojima su vlasti iz cijele Europe blisko surađivale u primjeni propisa EU-a.

ESB je 23. lipnja 2017. proglasio da Banca Popolare di Vicenza i Veneto Banca propadaju ili

da će vjerojatno propasti, a Jedinstveni sanacijski odbor zaključio je da u slučaju tih banaka

mjera sanacije nije u javnom interesu. Kao rezultat toga banke su likvidirane u skladu s

talijanskim postupkom u slučaju nesolventnosti.

Naposljetku, mogli bismo spomenuti najnovije slučajeve banke ABLV u Latviji i njezine

podružnice u Luksemburgu. Dana 23. veljače proglašene su bankama koje propadaju ili će

vjerojatno propasti te će one biti likvidirane u skladu s nacionalnim pravom.

Usprkos golemom napretku postignutom u realizaciji bankovne unije, mogu se izvući pouke

iz tih slučajeva. Kao prvo, okviri za postupanje u slučaju nesolventnosti mogu se dodatno

uskladiti s obzirom na to da su oni alternativa sanaciji, koja se pak provodi u skladu sa

zajedničkim okvirom EU-a. Kao drugo, postoji potreba za jačanjem okvira za sanaciju kako

bi se riješila kriza uzrokovana manjkom likvidnosti, u idealnom slučaju preko instrumenata i

postupaka koji bi trebali biti jednostavni, brzi i dovoljno pouzdani. Potrebno je nastaviti s

radom na podupiranju procesa planiranja sanacije, posebno određivanjem i praćenjem

minimalnih zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) za sve subjekte

(uzimajući uvijek u obzir posebne okolnosti svake skupine), osmišljavanjem sanacijskih

strategija ili stavljanjem većeg naglaska na prikupljanje pravovremenih i ažuriranih

informacija. Reforma Direktive o oporavku i sanaciji banaka koja je u tijeku pruža mogućnost

da se određeni ključni elementi inkorporiraju u aktualni sustav čime bi u konačnici europski

sanacijski okvir postao još jači i stabilniji.

25. Koje je Vaše stajalište u vezi s mogućim koracima prema dovršetku bankovne

unije s europskim sustavom osiguranja depozita i fiskalnom zaštitom, uključujući

potrebnu provedbu postojećeg zakonodavstva bankovne unije i tekući rad na podjeli i

smanjenju rizika?

Dovršetak bankovne unije, zajedno s unijom tržišta kapitala, prioritet je ekonomske i

monetarne unije. U nedostatku zajedničkog fiskalnog rizika financijska unija postaje sve

važnija za apsorpciju šokova. Nadalje, uspostavljanjem ravnopravnih uvjeta za banke u

PE618.217v02-00 22/31 RR\1147704HR.docx

HR

bankovnoj uniji doprinijet će se financijskoj stabilnosti i neometanom prijenosu monetarne

politike.

Kao što sam spomenuo, od početka krize već su provedene opsežne reforme uz reorganizaciju

propisa o bankarstvu i uspostavu jedinstvenog nadzornog mehanizma i jedinstvenog

sanacijskog mehanizma. Kao posljedica toga danas su banke bolje kapitalizirane i znatno

otpornije, uz poboljšanu solventnost, likvidnost i omjere financijske poluge.

U lipnju 2016. Vijeće EU-a dogovorilo je program dovršetka bankovne unije. Taj program

obuhvaća mjere smanjenja i podjele rizika u bankarskom sektoru. Trenutno se radi na

istraživanju najprikladnijeg redoslijeda za te mjere i stavljanju u funkciju tog programa, kao

što je zatraženo na sastanku na vrhu europodručja 2017. godine. Države članice trebale bi

odlučiti do koje bi se mjere mjere smanjenja i podjele rizika trebale odvijati paralelno ili bi im

trebalo odrediti redoslijed.

Znatan napredak ostvaruje se u vezi s mjerama za smanjenje rizika predviđenima programom

zahvaljujući zakonodavnim prijedlozima Komisije iz studenog 2016., od kojih su dva

elementa (hijerarhija vjerovnika i MSFI 9) već ubrzano provedena. U tijeku su pregovori o

drugim elementima tog paketa. Loši krediti i dalje su glavni izazov bankarskog sektora EU-a.

Potrebno je riješiti probleme koji su nasljeđe krize i spriječiti buduće nagomilavanje loših

kredita.

Prema procjeni Europske komisije, koju dijele i druge institucije, rizici u bankarskom sektoru

znatno su smanjeni te je sada vrijeme da se ostvari napredak u dovršenju dvaju elemenata

bankovne unije koji nedostaju: europski sustav osiguranja depozita (EDIS) i zajednička

zaštita za jedinstveni fond za sanaciju.

EDIS je treći stup bankovne unije te kao takav predstavlja najveći nedostatak u njegovoj

strukturi. Cjelovitim sustavom osiguranja depozita osigurali bi se ravnopravni uvjeti u

bankovnoj uniji te bi se promicala veća financijska integracija. Sada kad su nadzor i sanacija

banaka centralizirani, davanjem jednakih jamstava deponentima neovisno o njihovoj lokaciji

odgovornost u bankovnoj uniji postala bi uravnotežena. U cilju postizanja konsenzusa

Komisija je predložila pragmatičan plan s postupnim uvođenjem EDIS-a. U tom revidiranom

prijedlogu prva faza reosiguranja ne obuhvaća nikakvo dijeljenje rizika, što bi trebalo olakšati

njegovo uvođenje.

Kad je riječ o zajedničkoj zaštiti za jedinstveni fond za sanaciju, već postoji politički dogovor

za njezino uvođenje najkasnije do kraja prijelaznog razdoblja. Programom je predviđena

mogućnost da ona postane operativna i prije toga, ovisno o napretku ostvarenom u pogledu

mjera smanjenja rizika. Postoji opća suglasnost da bi Europski stabilizacijski mehanizam bio

odgovarajući pružatelj usluga. Brzi napredak u ostvarenju zajedničkog zaštitnog mehanizma

važan je za vjerodostojnost jedinstvenog sanacijskog mehanizma.

Trenutno postoji izvrsna prilika za izgradnju cjelovite bankovne unije koja bi osigurala

ravnopravne uvjete za sve europske banke i povećala njihovu otpornost uoči budućih kriza.

Mjere smanjenja rizika pomoći će u postizanju konsenzusa koji je potreban za postizanje

napretka u vezi s podjelom rizika. Istovremeno, mjere kojima se rizici dijele također

doprinose njihovom smanjenju. Države članice nalaze se pred izazovom i moraju odlučiti o

najprimjerenijem redoslijedu. Na kraju procesa potpuno izgrađena bankovna unija pomoći će

u očuvanju financijske stabilnosti te će slijedom toga doprinijeti i neometanom prijenosu

monetarne politike.

26. Što je još potrebno učiniti kako bi se produbila ekonomska i monetarna unija

(EMU)?

RR\1147704HR.docx 23/31 PE618.217v02-00

HR

Kad je europodručje kreirano, pretpostavka je bila da će stabilnost cijena zajedno s razboritim

fiskalnim politikama koje se koordiniraju preko Pakta o stabilnosti i rasta osigurati

makroekonomsku stabilnost u monetarnoj uniji. Nisu postojali dostatni mehanizmi za

sprječavanje razlika u konkurentnosti koje su dovele do nastanka neodrživih neravnoteža u

europodručju, koje su financirane uglavnom kratkoročnim dugom.

Kad su te neravnoteže isplivale na vidjelo, pojedinačne članice europodručja nisu raspolagale

mehanizmom prilagodbe deviznog tečaja. Nefleksibilnosti tržišta rada i proizvoda dovele su

do znatnih troškova u smislu zapošljavanja i produktivnosti. Osim toga, financijska

fragmentiranost u europodručju i bojazan od renominiranja naštetili su mehanizmu prijenosa

jedinstvene monetarne politike tako da su uvjete financiranja za ekonomske aktere određivale

zemlje u kojima su se oni nalazili.

Reforme provedene tijekom krize znatno su poboljšale otpornost EMU-a, ali je ipak potrebno

učiniti više ako želimo na odgovarajući način pripremiti EMU za sljedeću krizu.

Produbljivanje EMU-a podrazumijeva reformiranje njegove strukture kako bi se povećala

njegova otpornost i opremilo ga se odgovarajućim mehanizmima prvo za sprječavanje

šokova, a potom za prilagodbu na njih kada do njih dođe.

Sprječavanje krize podrazumijeva smanjenje rizika u monetarnoj uniji. Ponajprije u

financijskom sektoru, u kojem su opsežne reforme već provedene, a potom u gospodarstvima

država članica, gdje postoji potreba da se osigura njihova otpornost odgovarajućim

strukturnim reformama kojima bi se spriječile razlike u konkurentnosti. Strukturne reforme

jesu glavni mehanizam za smanjenje rizika u EMU-u. Osim što se njima promiče stvarna

konvergencija, strukturnim reformama iskoristit će se potencijal rasta i podržat će se održiva

radna mjesta i gospodarski rast.

Međutim, čak i da se postigne potpuna konvergencija, europodručje ne bi bilo u mogućnosti

spriječiti sve makroekonomske šokove. Stoga su potrebni i alati za upravljanje krizom.

Financijska unija može promicati podjelu rizika u privatnom sektoru. Kako bi se promicala

financijska integracija, potrebni su i unija tržišta kapitala i bankovna unija. Kako bismo imali

koristi od potpuno izgrađene bankovne unije, potrebni su zajednički zaštitni mehanizmi za

jedinstveni fond za sanaciju i europski sustav osiguranja depozita (vidi prethodno pitanje).

Osim toga, sve se više traži uspostava kapaciteta za makroekonomsku stabilizaciju za

europodručje kako bi se uhvatilo u koštac s ozbiljnim šokovima koji opterećuju nacionalne

automatske stabilizatore. Zagovornici ga vide kao dopunu nacionalnim fiskalnim

stabilizatorima u slučaju ozbiljnog negativnog šoka. Mogao bi se isto tako koristiti za

provedbu odgovarajuće fiskalne politike, čime bi se doprinijelo odgovarajućoj kombinaciji

politika u europodručju i smanjilo pretjerano oslanjanje na monetarnu politiku za stabilizaciju.

U slučaju da se taj kapacitet za stabilizaciju primijeni, trebao bi biti osmišljen tako da se

njime uzme u obzir moralni rizik i pruže poticaji za snažne ekonomske politike, uključujući

održive javne financije ili provedbu strukturnih reformi kojima se osigurava veća stvarna

konvergencija i povećava otpornost pojedinačnih gospodarstava.

Naposljetku, jačanjem Europskog stabilizacijskog mehanizma, kako je opisano u nastavku,

ojačala bi se sposobnost ekonomske i monetarne unije da očuva financijsku stabilnost.

Sve će te reforme dovesti do jače integracije gospodarstava europodručja, za što će biti

potrebni prijenosi suvereniteta. Njih će morati pratiti odgovarajuća demokratska odgovornost,

uz pojačanu ulogu nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta.

27. Koji bi po Vašem mišljenju bili izazovi za ESB kad bi se Europski stabilizacijski

mehanizam (ESM) pretvorio u europski monetarni fond (EMF)?

PE618.217v02-00 24/31 RR\1147704HR.docx

HR

Otkad je osnovan 2012., Europski stabilizacijski mehanizam ima ključnu ulogu u očuvanju

financijske stabilnosti u europodručju. Zajedno s fondom koji mu je prethodio, EFSF-om (koji

je uspostavljen 2010.), pružao je financijsku pomoć za pet država članica. Pet godina kasnije

čelnici su dali jasan mandat za raspravljanje o budućnosti te institucije. Postoji mogućnost da

se izradi potpuni zaštitni mehanizam za europodručje. Europa bi trebala imati kapacitet i

instrumente potrebne za upravljanje krizama, a istodobno bi trebala biti otvorena za

sudjelovanje MMF-a.

Gledajući isključivo iz institucionalne perspektive, ESM pripada okviru EU-a. Time bi se

povećala njegova demokratska odgovornost. Međutim, ako to zahtijeva izmjenu Ugovorâ,

pregovori bi se mogli otegnuti. U međuvremenu ne bi trebalo propustiti priliku za jačanje

institucije, imajući u vidu njezino uključivanje u okvir zajednice u dogledno vrijeme. Kao

institucija za upravljanje krizom ESM trebao bi biti adekvatno opremljen za ispunjavanje

svoje uloge.

Čini se da postoji opća suglasnost da bi ESM bio odgovarajući pružatelj zajedničkog zaštitnog

mehanizma za jedinstveni fond za sanaciju.

Očekuje se da će ESM imati jaču ulogu u programima financijske pomoći u budućnosti,

ponajprije u osmišljavanju i praćenju programa u suradnji s Komisijom.

Kad je riječ o njegovoj interakciji s ESB-om, prvo trebamo imati na umu da ESB i ESM

imaju različite mandate. Glavni cilj ESB-a jest osigurati stabilnost cijena u europodručju, dok

je ESM fiskalna institucija odgovorna za očuvanje financijske stabilnosti u europodručju

pružanjem financijske potpore državama u europodručju uz određene uvjete. Ti se mandati

međusobno dopunjuju: dok je stabilnost cijena potreban preduvjet za financijsku stabilnost,

financijska stabilnost istodobno pomaže u neometanom prijenosu monetarne politike. Ojačani

ESM koji je bolje opremljen za očuvanje financijske stabilnosti trebao bi stoga podržati ESB

u ispunjavanju njegova mandata.

Konačno, od ESM-a se ne očekuje da će postati monetarna institucija. Iako su njegove

sličnosti s ulogom Međunarodnog monetarnog fonda razumljive, bilo bi poželjno da se

izbjegnu eventualne nedoumice u budućnosti njegovim preimenovanjem u Europski

monetarni fond. Postoje brojni alternativni nazivi koji bi mogli na odgovarajući način opisati

prirodu te institucije, ali države članice su te koje će donijeti konačnu odluku.

28. Koje je Vaše stajalište o potrebi da se monetarna politika i nadzor nad bankama

strogo razdvoje i koje su po Vašem mišljenju reforme kojima bi se ojačala i potaknula ta

podjela? Koje je Vaše mišljenje o aktualnom institucijskom ustroju Europskog odbora

za sistemske rizike (ESRB) pod okriljem ESB-a u pogledu njegovih aktualnih

postignuća u makrobonitetnom nadzoru?

Aktualni ustroj dobro funkcionira. Preuzimanje nadležnosti od strane ESB-a u nadzoru nad

kreditnim institucijama napravljeno je tako da se u potpunosti poštuje njegova neovisnost u

izvršavanju funkcija monetarne politike. Kad je ESB-u 2014. godine povjeren bonitetni

nadzor kreditnih institucija, smatralo se da je ESB, kao središnja banka europodručja, bio u

dobrom položaju za provođenje tih novih zadataka zbog visokog stupnja stručnosti u

pitanjima makroekonomske i financijske stabilnosti. U mnogim su državama članicama

središnje banke doista odgovorne i za bankovni nadzor.

Kako bi se osigurala stroga podjela između obje nadležnosti, donesen je temeljit pravni okvir

(Uredba o jedinstvenom nadzornom mehanizmu, Odluka ESB-a o razdvajanju monetarne

politike i funkcija nadzora, osnivanje Odbora za posredovanje, izmjene internih pravila,

RR\1147704HR.docx 25/31 PE618.217v02-00

HR

pravila o povjerljivosti razmjene informacija i poslovnim tajnama) kako bi se svaka od tih

funkcija politika provodila u skladu s vlastitim konkretnim ciljevima. Nadalje, ESB-ova

interna organizacija jamči da je osoblje koje je uključeno u provođenje nadzora organizacijski

odvojeno od članova osoblja koji obavljaju druge zadatke i da odgovara drugim osobama. Za

pitanja o SSM-u (tj. neisticanje prigovora) uspostavljeni su i novi postupci kako bi se

zajamčio brz i neovisan proces donošenja odluka o nadzoru. I konačno, kad je riječ o

odgovornosti, ESB je obvezan izvještavati Europski parlament i Vijeće o tome kako ispunjava

obveze u pogledu razdvajanja dviju funkcija. Postoje mogućnosti za daljnje usklađivanje u

nekim područjima kao što je funkcioniranje zajedničkih službi unutar ESB-a ili postupak

donošenja odluka, ali općenito gledajući sustav dobro funkcionira u sklopu sadašnjeg pravnog

okvira. U svakom slučaju istinskim razdvajanjem monetarne politike i funkcija nadzora ne bi

se smjelo spriječiti, kad god je to moguće i poželjno, ubiranje svih koristi koje se očekuju kao

rezultat kombiniranja tih dviju političkih funkcija u istoj instituciji.

Kad je riječ o ESRB-u, od samog osnivanja on funkcionira dobro. Znatan dio njegova uspjeha

rezultat je potpore ESB-a na svim razinama. Makrobonitetna politika ključno je pitanje za

središnju banku te bi stoga ESB trebao i dalje imati vodeći položaj u ESRB-u. Općenito

gledajući ESRB je tijelo koje dobro funkcionira i koje ne zahtijeva veće promjene politika,

već ciljano prilagođavanje strukture. Međutim, njegova sadašnja struktura i sastav odražavaju

institucionalni okvir koji je postojao u trenutku njegova osnivanja, i koji se otada uvelike

promijenio. Jedan od najvećih napredaka bila je uspostava jedinstvenog nadzornog

mehanizma i jedinstvenog sanacijskog mehanizma. Suradnja između ESRB-a i tih institucija

trebala bi se ojačati s obzirom na moguću relevantnost njihovih zadataka u području

makrobonitetne politike.

29. Koje je Vaše mišljenje o strukturnoj reformi bankarskog sektora u pogledu

institucija koje su prevelike ili previše međusobno povezane da bi propale?

Odbor za financijsku stabilnost, u bliskoj suradnji s Bazelskim odborom za nadzor banaka,

već je izradio niz kriterija za određivanje globalne sistemske važnosti banaka. U skladu s tim

kriterijima trenutačno postoji trideset kreditnih institucija grupiranih u pet kategorija (iako je

peta trenutno prazna) prema njihovom konkretnom stupnju globalne sistemske važnosti, uz

povećanje zahtjeva u pogledu ukupne sposobnosti pokrivanja gubitaka (TLAC). Osim toga,

Direktiva EU-a o kapitalnim zahtjevima sadrži skup kriterija za definiranje drugih sistemski

važnih institucija (tj. banaka čija bi propast mogla imati sistemske posljedice na financijsku

stabilnost i realno gospodarstvo jedne države članice ili više njih), koje također podliježu

kapitalnom zahtjevu. Naposljetku, u skladu s Direktivom o oporavku i sanaciji banaka,

minimalni zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) trebali bi se postaviti

tako da se njima uzimaju u obzir veličina i kompleksnost banaka.

Zahtjevi za TLAC i MREL predstavljaju značajan korak naprijed prema rješavanju problema

banaka koje su prevelike da bi propale. Cilj je osigurati učinkovitu i vjerodostojnu primjenu

instrumenta sanacije vlastitim sredstvima, izbjegavajući pritom upotrebu novca poreznih

obveznika.

D. Rad ESB-a te demokratska odgovornost i transparentnost

PE618.217v02-00 26/31 RR\1147704HR.docx

HR

30. Kako ćete Vi osobno pristupiti socijalnom dijalogu u ESB-u?

Pitanja povezana s osobljem ESB-a i politika zapošljavanja ESB-a postaju sve vidljiviji u

posljednje vrijeme. Kako se uloga ESB-a povećava, određena pitanja povezana s

upravljanjem ljudskim resursima postaju sve relevantnija u kontekstu socijalnog dijaloga

ESB-a. Smatram da bi bilo bi vrlo pozitivno kad bi se dodatno ojačala suradnja s

predstavnicima zaposlenika i sindikatima u cilju suradnje na nastavku poboljšanja pitanja kao

što su: model dodjele resursa, očuvanje visokih standarda kvalitete rada i naknade koje se

isplaćuju nakon prestanka zaposlenja. Utemeljen na načelima kao što su transparentnost,

partnerstvo i uzajamno poštovanje, socijalni dijalog mogao bi donijeti konkretna poboljšanja

za sve. Predstavnici zaposlenika trebali bi biti pravodobno obaviješteni te bi se s njima trebalo

konzultirati u vezi sa svim pitanjima koja su im relevantna. Osim toga, na razini Europskog

sustava središnjih banaka (ESSB) i Eurosustava ESB održava plodonosan dijalog s

predstavnicima zaposlenika koji bi trebalo zadržati za ona područja u kojima bi odluke ESB-

ovih tijela za donošenje odluka mogle imati utjecaj na uvjete zapošljavanja u središnjim

bankama.

31. Koje zaključke možete izvući iz usporedbe politika transparentnosti ESB-a i

drugih glavnih središnjih banaka (Federal Reserve, Bank of England ...)?

Danas su transparentnost i dobra komunikacija ključne za vođenje monetarne politike,

prenošenje informacija važnih za politiku financijskim tržištima i javnosti, kako bi se dobro

shvatio i predvidio smjer monetarne politike. Bolje razumijevanje javnosti čini monetarnu

politiku vjerodostojnijom i učinkovitijom. I na kraju, transparentnost je jedan od temelja

dobrog upravljanja.

Politike transparentnosti koju slijede Federal Reserve i Bank of England s jedne strane i ESB

s druge strane nužno su različite zbog različite prirode tih institucija te zbog različitog

konteksta, izazova i čimbenika s kojima se suočavaju. Jedan takav važan aspekt jest

kompleksnost multinacionalne prirode Eurosustava u usporedbi s drugim tijelima nadležnima

za monetarnu politiku. No to ne znači da su standardi transparentnosti ESB-a niži od

standarda u drugim središnjim bankama. Naprotiv, u posljednje su se vrijeme standardi

transparentnosti ESB-a brzo i snažno povećali. Treba priznati značajne napore koje je ESB

uložio posljednjih nekoliko godina u jačanje svoje transparentnosti. Objavljivanje izvještaja o

sastancima o monetarnoj politici i dnevnog reda samo su neki od primjera. U tom smislu

čvrsta i ponovo istaknuta predanost ESB-a preispitivanju, prilagođavanju i ažuriranju okvira

za transparentnost zasigurno je od temeljne važnosti i treba je podržati.

32. Kakvo je Vaše stajalište o obvezi ESB-a da polaže račune Europskom

parlamentu i koracima potrebnima da se ona poboljša, posebno u kontekstu kvartalnih

monetarnih dijaloga s odborom ECON? Koje bi mjere i buduće reforme po Vašem

mišljenju poboljšale demokratsku odgovornost ESB-a prema Europskom parlamentu?

Odgovornost osigurava da ESB djeluje u skladu sa svojim mandatom. Ona je protuteža

potrebna za neovisnost, koja je nužna da bi ESB mogao obavljati mandat bez ikakvih

uplitanja. ESB je dobio mandat izravno od građana EU-a prilikom ratifikacije Ugovorâ pa

stoga, iz demokratske perspektive, ESB za svoje djelovanje odgovara građanima EU-a i

njihovim izravno izabranim zastupnicima u Europskom parlamentu.

ESB je tijekom godina razvio čvrst i sveobuhvatan okvir odgovornosti. Kvartalna saslušanja

RR\1147704HR.docx 27/31 PE618.217v02-00

HR

predsjednika ovdje u odboru ECON, mnoga i raznolika pitanja koja zastupnici u EP-u šalju

ESB-u u vezi s njegovim ključnim politikama i aktivnostima, saslušanja drugih članova

Izvršnog odbora o konkretnim pitanjima, objava i predstavljanja godišnjeg izvještaja ESB-a

kao i daljnje mjere povezane s rezolucijama Europskog parlamenta, učestala razmjena

gledišta između predsjednika EP-a i predsjednika ESB-a te mnogi zahtjevi u pogledu

odgovornosti sadržani u Uredbi o jedinstvenom nadzornom mehanizmu samo su primjeri koji

pokazuju dubinu i značaj odnosa ESB-a prema Europskom parlamentu kad je riječ o

odgovornosti.

U tom je kontekstu kvartalni monetarni dijalog nužan kako bi odluke o monetarnoj politici

koje donosi ESB bile transparentne prema građanima EU-a i njihovim predstavnicima,

posebno u trenucima kada su odluke poput smjernica buduće politike ili izlazne strategije iz

nekonvencionalne monetarne politike pod povećanom kontrolom. Vjerujem da sadašnja

visoka razina interakcije dokazuje da je riječ o vrlo korisnoj praksi u kojoj se zastupnici u EP-

u ne libe postavljati ključnih pitanja, a predstavnici ESB-a ne izbjegavaju pružiti što veći uvid

i dati obrazloženje. Osim toga, teme koje odabire odbor ECON i analiza konteksta pitanja

zahvaljujući sažetim izvještajima koje unaprijed pripreme monetarni stručnjaci daju smjer

saslušanjima koja omogućuju zastupnicima u EP-u da razviju puno širu raspravu s ESB-om o

ekonomskoj politici općenito.

Kao i s drugim politikama EU-a Europski parlament pruža neophodnu kontrolu i nadzor koje

treba očuvati i osigurati. U budućnosti bi okvir odgovornosti trebao i dalje biti efikasan te bi

se trebao prilagođavati novim potrebama i izazovima, proširenjem interakcija prema potrebi.

U slučaju monetarnog dijaloga takve bi interakcije trebale biti usmjerene na to da strategija

ESB-a bude dobro shvaćena, adekvatno usmjerena te uspješno i učinkovito provedena. To se

može dopuniti konkretnim sastancima na određenu temu, čime bi se omogućila dublja analiza

i rasprava o područjima od posebnog interesa. Ukratko, odnos ESB-a i Europskog parlamenta,

njegovog ključnog sugovornika kad je riječ o odgovornosti, mora i dalje biti blizak i čvrst.

33. Koji su po Vašem mišljenju najveći rizici i izazovi s kojima se ESB suočava u

sadašnjoj situaciji?

Usprkos izvanrednim nestandardnim mjerama poduzetima posljednjih godina, procjenjuje se

da će u narednih nekoliko godina inflacija u europodručju i dalje biti manja od referentne

stope od 2 %. Takva situacija opravdava stalnu procjenu ekonomskih i monetarnih uvjeta

europodručja i učinaka mjera koje su dosad primijenjene. U međuvremenu, ESB mora također

paziti na moguće neprimjereno gomilanje financijskih rizika u trenutačnom okruženju s

veoma niskim kamatnim stopama i blagim monetarnim i financijskim uvjetima.

U budućnosti će i dalje postojati neki važni izazovi za monetarnu politiku u europodručju. S

nekima ćemo se suočiti relativno brzo, dok su ostali dugoročnije prirode. U kratkom roku te u

mjeri u kojoj će se inflacija prilagođavati prema svojoj ciljanoj stopi, ESB će morati

procijeniti način na koji će normalizirati smjer svoje monetarne politike. To uključuje i

kupnju vrijednosnih papira u okviru APP-a, kao i pasivnu kamatnu stopu, koja je trenutačno

na negativnoj razini. U budućnosti će prilagodba pri neto kupnji vrijednosnih papira morati

biti povezana s napretkom ostvarenim na konvergenciji inflacije prema ciljanoj stopi. Jednom

kad se neto kupnja okonča, postupak normalizacije može početi povećanjem pasivne kamatne

stope i drugih stopa u okviru monetarne politike.

PE618.217v02-00 28/31 RR\1147704HR.docx

HR

Osim izazova koji predstavlja aktualni kontekst niske inflacije i potrebe da se normalizira

smjer monetarne politike, dugoročno gledajući monetarna politika suočit će se s prilično

značajnim izazovom, koji je povezan s činjenicom da će kamatne stope vrlo vjerojatno ostati

veoma niske u budućnosti. Dokazi posebno upućuju na to da se tzv. prirodna kamatna stopa u

naprednim gospodarstvima smanjila posljednjih godina te bi sada mogla biti blizu nuli ili čak

negativna. Neovisno o razlozima koji se kriju iza toga (demografski, tehnološki itd.), tako

niske prirodne kamatne stope predstavljaju znatne poteškoće za konvencionalnu politiku

kamatnih stopa.

U takvim se okolnostima čini da će neke od nedavnih mjera, kao što su programi kupnje

vrijednosnih papira ili smjernice buduće politike o kratkoročnim kamatnim stopama, i dalje

ostati u okviru alata središnjih banaka jer su se pokazale korisnima za smanjenje dugoročnih

stopa onda kad su se kratkoročne stope nalazile na efektivnoj donjoj granici. Međutim, i te

politike imaju svoja ograničenja. Stoga je možda potrebno temeljito promisliti o mogućim

prilagodbama u strategiji monetarne politike. Međutim, iako je svaka promjena strategije

monetarne politike odgovornost središnjih banaka, vrijedi podsjetiti da je monetarna politika

uglavnom nemoćna kad je riječ o povećanju realnih kamatnih stopa. Njih uvelike određuju

realni čimbenici, kao što su demografija i tehnološki napredak. Zbog toga odgovornost

povećanja prirodnih kamatnih stopa imaju druga područja politika, kao što su fiskalna politika

i posebno strukturne reforme. Stoga, dok se monetarnom politikom ostvarilo puno toga u

posljednjih nekoliko godina, samo se zajedničkim naporima svih tvoraca ekonomske politike

može jamčiti razdoblje visokog i stabilnog ekonomskog rasta i stabilnosti cijena u

europodručju.

34. Nakon nedavnog izvješća europskog ombudsmana i preporuka Europskog

parlamenta sadržanih u najnovijem izvješću o ESB-u usvojenom u veljači 2018., koja su

Vaša stajališta o:

1) potrebi da ESB objavljuje izjave o financijskim interesima svojih članova

Upravnog vijeća kako bi se spriječio sukob interesa,

2) potrebi da se zajamči dvogodišnje razdoblje profesionalne apstinencije za

članove Upravnog vijeća ESB-a kojima istekne mandat,

3) tome da bi se članovi Izvršnog odbora ESB-a trebali u pravilu suzdržati od

istovremenog članstva u forumima ili drugim organizacijama koje uključuju

rukovoditelje banaka koje nadzire ESB?

ESB je institucija čiji je zadatak da služi u javnom interesu pa je stoga iznimno važno da se

cjelokupno osoblje pridržava najviših etičkih standarda, a posebno članovi tijela za donošenje

odluka, kako bi se izbjegao mogući sukob interesa i zajamčila najveća moguća razina

integriteta, kompetencije, učinkovitosti i transparentnosti.

Kad je riječ o zahtjevu da se objavljuju izjave o financijskim interesima, slažem se sa svakom

mjerom kojom će se povećati transparentnost i odgovornost u javnim institucijama kao što je

ESB jer je to nužan preduvjet za njegovu neovisnost. I doista, ja već sada kao član španjolske

vlade moram ispunjavati taj uvjet te moram objaviti sve financijske ili privatne interese prije

preuzimanja Ministarstva i nakon ostavke.

Što se tiče razdoblja profesionalne apstinencije, osobno nisam protiv toga jer se tako

izbjegavaju mogući sukobi interesa. Naime, španjolskim zakonodavstvom (Ley 3/2015, de 30

de marzo, reguladora del ejercicio del alto cargo de la Administración General del Estado)

koje moram poštovati temeljito su uređene nespojivost dužnosti i neusklađenost u pogledu

RR\1147704HR.docx 29/31 PE618.217v02-00

HR

plaće tijekom i nakon razdoblja obavljanja javne službe u svojstvu visokog dužnosnika.

Kada je riječ o potonjem pitanju, članovi Izvršnog odbora ESB-a moraju biti u dodiru sa

stvarnošću i realnim gospodarstvom kako bi u potpunosti bili svjesni mišljenja, sumnji i briga

koje muče aktere tog sustava. To se može postići na različite načine, iako nisu svi primjereni

za sprječavanje mogućih sukoba interesa.

35. Koja je Vaša procjena sudjelovanja ESB-a u kontekstu programa financijske

pomoći? Kako se u budućnosti može odvijati moguće sudjelovanje ESB-a u programima

financijske pomoći?

Sudjelovanje ESB-a u programima financijske pomoći, kao što je sada utvrđeno u Uredbi o

paketu dviju mjera i Ugovoru o ESM-u, ponekad se dovodilo u pitanje, ali ja vjerujem da

možemo reći da je u ključnim trenucima bilo potrebno. U svakom slučaju, takvo sudjelovanje

treba promatrati u kontekstu vremenskog pritiska, tržišnog stresa, nepotpunih informacija,

vrlo malo iskustva s većim prilagodbama u okviru monetarne unije i nedostatka

odgovarajućeg i preciznog pravnog okvira za rješavanje kriza.

U tom je scenariju sudjelovanje ESB-a, kako je predviđeno mjerodavnim sekundarnim

zakonodavstvom, bilo uglavnom ograničeno na pružanje savjeta i stručnog znanja o nizu

pitanja koja su relevantna za ispravno funkcioniranje monetarne politike, financijsku

stabilnost i potporu općim ekonomskim politikama Unije. ESB je zajedno s Europskom

komisijom i MMF-om pružao podatke Euroskupini i Vijeću guvernera ESM-a, koje je bilo

jedino tijelo zaduženo za donošenje odluka.

Usprkos toj ulozi, i uz potpuno očuvanje neovisnosti ESB-a, prevladavale su zabrinutost i

dvojbe o mogućem upletanju ESB-a u pitanja nacionalnog suvereniteta i/ili o mogućim

sukobima interesa, pa zbog toga smatram da će buduća uloga ESB-a u programima

financijske pomoći u osnovi i dalje biti puko savjetovanje u području nadzora i procjene

programa.

Odsada će rješavanje budućih kriza biti puno povoljnije zahvaljujući snažnom i

sveobuhvatnom okviru za upravljanjem kriznim situacijama, koji obuhvaća Direktivu o

oporavku i sanaciji banaka (BRRD) i još uvijek nedovršenu bankovnu uniju, zahvaljujući

kojoj će se potreba za uključivanjem ESB-a definitivno svesti na minimum.

36. Što bi ESB mogao konkretno učiniti kako bi u budućnosti imali kandidatkinje za

vodeća mjesta u ESB-u i kako bi se općenito poboljšala rodna raznolikost u ESB-u?

Rodna raznolikost pitanje je od iznimne važnosti i naše glavne institucije moraju biti primjer

ostatku društva. Stoga je važno da ESB, ali i druga privatna i javna tijela, promiču žene na

najviše položaje. U tom pogledu, ESB će morati odabrati četiri nova člana Odbora u naredne

dvije godine. Svi su članovi kojima ističu mandati muškarci, stoga imamo izvrsnu priliku da

Odbor postane više rodno uravnotežen te da ostvarimo napredak prema rodnoj jednakosti.

ESB već radi na osiguranju rodne raznolikosti tako što podupire raznoliko i uključivo radno

okruženje te tako što postavlja konkretne ciljeve za žene na rukovodećim položajima.

Međutim, trebalo bi ostvariti daljnji napredak posebno na rukovodećim položajima te se

pozabaviti pitanjem granica u napredovanju (tzv. staklenog stropa) koje će i u narednim

PE618.217v02-00 30/31 RR\1147704HR.docx

HR

godinama biti važno.

37. Kako je po Vašem mišljenju moguće poboljšati odgovornost ESB-a prema

Revizorskom sudu u smislu operativne učinkovitosti?

Zbog neovisnosti ESB-a mandat Revizorskog suda ograničen je na kontrolu učinkovitosti

upravljanja ESB-om, kako je predviđeno člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske

unije. Cilj je održavati ravnotežu između osiguranja dobrog financijskog upravljanja javnim

sredstvima i primjerenog izvještavanja građana te zaštite donošenja odluka u ESB-u od bilo

kojeg kratkoročnog političkog pritiska, što je preduvjet da bi ESB mogao ispunjavati svoj

mandat na odgovarajući način. U svakom slučaju spremnost ESB-a na suradnju i na

odgovaranje na preporuke Revizorskog suda tijekom posljednjih godina pozitivan je korak,

kao što je pozitivna i njegova angažiranost na daljnjoj prilagodbi okvira o odgovornosti na

buduće izazove.

38. Što mislite o tome da je Vijeće u prošlosti jednom ignoriralo mišljenje Europskog

parlamenta u vezi s imenovanjem jednog člana odbora?

Prema Ugovoru o Europskoj uniji (članak 283.), predsjednika, potpredsjednika i ostala četiri

člana Izvršnog odbora Europske središnje banke imenuje Europsko vijeće na preporuku

Vijeća, nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Upravnim vijećem ESB-a. To znači

da odgovornost odabira kandidata Odbora ima isključivo Vijeće.

Stoga, ako Vijeće donese odluku koja se ne podudara s mišljenjem Europskog parlamenta, to

ne znači da je ono ignoriralo to mišljenje. To znači da je Vijeće, nakon analize i evaluacije,

ipak odlučilo drukčije.

Kad je riječ o konkretnom slučaju spomenutom u pitanju, u mišljenju Europskog parlamenta

nikad nisu dovedene u pitanje kvalifikacije kandidata, već je istaknuto da kandidat nije žena.

39. Kako Vi osobno namjeravate poboljšati rodnu ravnotežu unutar ESB-a?

Kao što sam rekao u pitanju br. 36., rodna ravnoteža za mene predstavlja prioritet ne samo

zbog jednakosti, već i kao uvjet za ekonomsku učinkovitost. Postoje brojni dokazi da su

raznolikost i uključivost pokretači uspješnosti, a rodna ravnoteža jest način promicanja

raznolikosti. Zato svi trebamo raditi u okviru vlastitih kapaciteta i odgovornosti kako bismo

uklonili sve prepreke da žene mogu napredovati u profesionalnom svijetu.

Ako budem izabran za potpredsjednika, nastavit ću podupirati to načelo kao što sam to činio u

prošlosti, kao što pokazuju imenovanja za koja sam odgovoran: na šest od osam visoko

rangiranih pozicija u Ministarstvu gospodarstva nalaze se žene, uključujući mjesto sva tri

državna tajnika, glavnog tajnika za financije i glavnog tajnika za industriju i mala i srednja

poduzeća.

RR\1147704HR.docx 31/31 PE618.217v02-00

HR

POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU

Naslov Imenovanje potpredsjednika Europske središnje banke

Referentni dokumenti N8-0053/2018 – C8-0040/2018 – 2018/0804(NLE)

Datum savjetovanja / zahtjeva za

odobrenje

20.2.2018

Nadležni odbor

Datum objave na plenarnoj sjednici

ECON

Izvjestitelji

Datum imenovanja

Roberto

Gualtieri

23.1.2018

Razmatranje u odboru 26.2.2018

Datum usvajanja 27.2.2018

Rezultat konačnog glasovanja +:

–:

0:

27

14

13

Zastupnici nazočni na konačnom

glasovanju

Burkhard Balz, Hugues Bayet, Pervenche Berès, Udo Bullmann, David

Coburn, Esther de Lange, Markus Ferber, Jonás Fernández, Neena Gill,

Roberto Gualtieri, Brian Hayes, Gunnar Hökmark, Danuta Maria

Hübner, Cătălin Sorin Ivan, Petr Ježek, Wolf Klinz, Georgios Kyrtsos,

Philippe Lamberts, Werner Langen, Bernd Lucke, Olle Ludvigsson,

Gabriel Mato, Costas Mavrides, Bernard Monot, Caroline Nagtegaal,

Luděk Niedermayer, Stanisław Ożóg, Dimitrios Papadimoulis, Dariusz

Rosati, Pirkko Ruohonen-Lerner, Anne Sander, Alfred Sant, Molly

Scott Cato, Pedro Silva Pereira, Theodor Dumitru Stolojan, Kay

Swinburne, Ramon Tremosa i Balcells, Ernest Urtasun, Marco Valli,

Tom Vandenkendelaere, Jakob von Weizsäcker

Zamjenici nazočni na konačnom

glasovanju

Enrique Calvet Chambon, Jan Keller, Verónica Lope Fontagné, Paloma

López Bermejo, Thomas Mann, Michel Reimon, Tibor Szanyi, Romana

Tomc, Miguel Urbán Crespo, Roberts Zīle

Zamjenici nazočni na konačnom

glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Zbigniew Kuźmiuk, Edouard Martin, José Ignacio Salafranca Sánchez-

Neyra

Datum podnošenja 6.3.2018