Izbor iz materijala za vježbenike (probna obuka PHARE 2005)

Selection of training materials for trainees (Pilot training PHARE 2005)

1.2.2008. – 30.11.2009.

Zagreb, 2009.

Impressum:

EU-projekt: Podrška Pravosudnoj akademiji: Razvoj sustava obuke za buduće suce i državne odvjetnike

EU-project: Support to the Judicial Academy: Developing a training system for future judges and prosecutors

Pravosudna akademija, Judicial AcademyHeinzelova 4a, 10 000 Zagreb, Hrvatska, CroatiaTel: + 385 (1) 4600 818

3

Sadržaj

Contents

O ovom Izboru iz materijala za vježbenike .................................................... 7About this selection of materials for trainees ........................................................7

Program za prvi pilot-trening .......................................................................... 9Program of the first pilot training ...........................................................................9

Uvodni modul ........................................................................... 25Introduction module ...................................................................... 25

Dr. Rainer Deville: Uvodni modul ................................................................. 27Dr. Rainer Deville: Introduction module ..............................................................27

Roberto Bučić: Novi zakon o vježbenicima ................................................. 32Roberto Bučić: New law on trainees ...................................................................32

ZAKON O VJEŽBENICIMA U PRAVOSUDNIM TIJELIMA I PRAVOSUDNOM ISPITU ............................................................ 34Judicial Trainees and Bar Examination ActNN 84/08NN 75/09Zadnja provjera/last check: 3.08.2009. .........................................................................................34

Kerstin Manderscheid: Tehnika odnosa – Sudačka radna metoda ............ 66Kerstin Manderscheid- Pendulum technique – working method of the civil judge .....................................................................................66

Friedrich Kies: Glavno saslušanje u građanskom sporu (obrada predmeta, organizacija rada) ........................................................................................ 72Friedrich Kies: Main hearing in civil procedure (handling of cases, organisation of work) ...........................................................72

Dr. Hans Rathgeb, Harald Palzer, Dr. Rainer Deville: Komunikacija ......... 80Dr. Hans Rathgeb, Harald Palzer, Dr. Rainer Deville: Communication ...............80

Klaus Grammann: Uputstva za trenere: Sudačka etika............................... 88Klaus Grammann: trainer’s materials: ethic for judges .......................................88

Dr. Rainer Deville: Uputstva za trenere: Nošenje sa stresom i upravljanje vremenom .............................................. 99Dr. Deville: trainer’s material - Handling stress and time management ..............99

Henrike Weiser: Pomoćni priručnik za voditelje seminara ....................... 105Henrike Weiser: Trainer’s manual on group dynamic .......................................105

Dr. Rainer Deville: Kako pronaći presude na web stranicama ................ 131Dr. Deville: How to find jurisdiction on the web-site .........................................131

4

Građansko pravo .................................................................... 133Civil law module .......................................................................... 133

Dr. Rainer Deville: Građansko pravo na pravosudnom ispitu .................. 135Dr. Rainer Deville, Study advice for the civil module ........................................135

Ksenija Dimec: Glavna rasprava ................................................................ 137Ksenija Dimec: Main hearing in civil proceedings ............................................137

Franc Harapin: Građansko pravo i parnični postupak (izvanparnični postupak) ..................................................................................................... 191Franc Harapin: Civil Law And Proceedings In Civil Matters ..............................191

Björn Retzlaff: Sastavljanje presuda u parničnim stvarima i sudsko poučavanje .................................................................................................. 202Björn Retzlaff: Writing of civil judgements and advice given by the court ........202

Björn Retzlaff: Slučajevi u vezi s propisima o žalbama .......................... 204Björn Retzlaff: Cases for appeal – civil procecedure law .................................204

Arthur Trossen: Tehnike za sklapanje nagodbi u parničnim postupcima i mogućnosti medijacije ....................................... 206Arthur Trossen: Technics for settlements in civil procedures and possibilities for mediation .......................................................206

Kerstin Manderscheid: Tehnika odnosa – Sudačka radna metoda .......... 237Kerstin Manderscheid- Pendulum technique – working method of the civil judge ...................................................................................237

Larisa Crnković, mr. sc. Vlado Skorup: Nastavna jedinica 20 - ovrha ..... 243Larisa Crnković, mr. sc. Vlado Skorup: Enforcement (civil law) .......................243

mr. sc. Vlado Skorup: Privremene mjere ................................................... 275mr. sc. Vlado Skorup: Preliminary measures ....................................................275

Podhraski, Focken: Propisi o obveznim odnosima, propisi o zaštiti potrošača, opći uvjeti poslovanja .............................................................. 319Podhraski, Focken: contract law and consumer protection and general contract terms ...............................................................................319

Cornelia Stephanie Woelk: Uputstva za trenere: slučajevi s rješenjima .. 333Cornelia Stephanie Woelk: trainer’s material – civil cases with solutions .........333

Crnković Skorup: Odgovornost za štetu (ZOO) ........................................ 342Crnković Skorup: Liability for damanges (Civil law) ..........................................342

5

Kazneno pravo ....................................................................... 391Criminal law module .................................................................... 391

Dr. Rainer Deville: ...................................................................................... 393Kazneno pravo na pravosudnom ispitu ..................................................... 393Dr. Rainer Deville: Criminal law in the exam .....................................................393

Suntke Aden: Određivanje kazne .............................................................. 396Suntke Aden: Sentencing ..................................................................................396

Werner Sdunzik: Materijal za samostalno učenje o pritvoru ................... 405Werner Sdunzik: materials on arrest .................................................................405

Koraljka Bumči, Tomislav Tomašić: Tehnike pisanja prvostupanjskih presuda u kaznenim predmetima .............................................................. 417

Obiteljsko pravo ..................................................................... 443Family law module ....................................................................... 443

Dr. Rainer Deville: Obiteljsko pravo na pravosudnom ispitu ................... 445Dr. Rainer Deville: Obiteljsko pravo na pravosudnom ispitu ............................445

Koraljka Glušić, Mirjana Magud: OBITELJSKO PRAVO ............................ 446Koraljka Glušić, Mirjana Magud: Family law .....................................................446

Međunarodna nadležnost u izvanparničnim obiteljskim postupcima ...... 474

Trgovačko pravo .................................................................... 479Commercial law module ............................................................. 479

Dr. Rainer Deville: ostala pravna područja na ispitu ................................ 481Dr. Rainer Deville: Further legal subjects in the exam .....................................481

Niels Focken: Međunarodno prijevozno (transportno) pravo ................. 484Niels Focken: international transport law ..........................................................484

Klaus J. Schmitz: Uvod u obrazovni modul CISG (Ugovori o međunarodnoj prodaji robe) .................................................... 506Klaus J. Schmitz: international sale of goods CISG ..........................................506

Dirk Seichter: Primjena Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi u Hrvatskoj ...................................................................... 519Dirk Seichter: First directive on unfair commercial practices in Croatia ...........519

dr.sc. Sanja Zagrajski, Nada Nekić Plevko: Uvod u trgovačko pravo i alternativni načini rješavanja sporova - priručnik za predavače ............. 537dr.sc. Sanja Zagrajski, Nada Nekić Plevko: Trainer’s manual: Introduction into commercial law and alternative settlement procedures ........537

6

Draženka Deladio, Mladen Šimundić: Izbor iz materiala o pravno intelektualnom vlasništvu ........................................................................... 596Draženka Deladio, Mladen Šimundić: Excerpt out of the materials about intellectual property ...........................................................................................596

Pravo EU ................................................................................. 619EU law module ............................................................................ 619

Dr. Rainer Deville: Europsko pravo na pravosudnom ispitu .................... 621Dr. Rainer Deville: European law in the exam ...................................................621

Juergen Dubbers: Europska unija.............................................................. 623Juergen Dubbers: European Union ..................................................................623

Klaus J. Schmitz: Uvod u Modul izobrazbe iz područja EU zakona o trgovačkim društvima ................................................................................ 644Klaus J. Schmitz: Introduction into EU company law ........................................644

Meinhard Zumfelde: Osnove europskog radnog prava ........................... 651Meinhard Zumfelde: European labour law ........................................................651

7

O ovom Izboru iz materijala za vježbenike

About this selection of materials for trainees

Cilj projekta

Opći cilj projekta je jačanje učinkovitosti i stručnosti hrvatskog pravosuđa, a nje-gova namjena unaprijediti sustav edukacije i treninga, kao i sustav odabira budućih sudaca i državnih odvjetnika. Projekt se sastoji od četiri komponente:

komponenta 1: izmjene i dopune Zakona o vježbenicima i pravosudnom is- –pitu (ili izrada novog Zakona o vježbenicima i pravosudnom ispitu) te una-pređenje postupka odabira sudaca i državnih odvjetnika.komponenta 2: izrada strategije za odabir, upravljanje karijerom i edukaci- –jom budućih sudaca i državnih odvjetnika.komponenta 3: razvoj održivog sustava edukacije vježbenika te provedba tre- –ninga u odabranim regijama pod vodstvom Pravosudne akademije.komponenta 4: poboljšanje pristupa pravnim izvorima od strane pravosudnih –vježbenika i savjetnika te bolje umrežavanje pravosudnih institucija.

Rezultati

Projekt PHARE 2005 „Podrška pravosudnoj akademiji“ bio usmjeren na stvara-nje nacionalnog standardiziranog sustava koji će pružati teorijsku i praktičnu početnu obuku vježbenicima u pravosudnim tijelima. U okviru projekta razvijao se program inicijalne obuke, kao i novi postupak odabira budućih sudaca i državnih odvjetni-ka. Prije završetka projekta provedene su radionice sa slučajno izabranom skupinom vježbenika kroz probni projekt, pri čemu se nastojalo osigurati pretpostavke za odr-živost predloženog sustava i njegovu utemeljenost na općem konsenzusu o načinu budućeg odabira i obuke mladih pravnika.

Pravosudna akademija je imala važnu ulogu u osiguranju implementacije novog sustava u cijeloj zemlji.

Projekt je utvrdio i postojanje potrebe za daljnjim usavršavanjem i izradio pro-gram probne provedbe. Ova je brošura izbor iz materijala upotrijebljenih u projektu. Kako materijali nisu rađeni s ciljem njihovog objavljivanja, u ovom se izboru nije našao dio materijala iako su služili kao podloga vođenju radionica. Ova zbirka materi-jala prati, uz podršku Europske unije, novostvoreni sustav edukacije u više tematskih modula pri Pravosudnoj akademiji. U buduće će biti potreban daljnji razvoj nastav-nog programa i materijala, a o čemu će odlučivati Programsko vijeće Pravosudne aka-demije, kao i o njihovom usklađivanju s programom Škole za suce (kao novoutemelj-nog sektora u Pravosudnoj akademiji), koja na početku planiranja programa nije bila predviđena. Stoga ovi materijali nisu i ne mogu biti konačan rezultat već samo prvi korak ka daljnjem razvoju. U odnosu na konačan program, materijale, kao i voditelje

8

radionica, ključnu će ulogu i završnu riječ imati Programsko vijeće i Savjetodavno vijeće Pravosudne akademije, koji će te odluke donijeti do kraja 2009. godine.

Program edukacije se tijekom probnog projekta usklađivao i prilagođavao potre-bama i mogućim najboljim rješenjima, a o njemu su podaci u nastavku ovog izbora materijala.

Zahvaljujem velikom broju stručnjaka iz Republike Hrvatske i cijele Europe, koji su pomogli pri uspostavi ovog sustava edukacije, te koji su svojim entuzijazmom, stručnošću i radom doprinijeli njegovom ostvarivanju.

Dr. Rainer Deville

9

Program za prvi pilot-trening

Program of the fi rst pilot training

Uvod u građansko pravo

2.02.– 6.02.2009. - Uvod u upravljanje slučajevimaprava i obveze vježbenikauvod u novi sustav obukeUvod u rad suda Ipravno okruženje vježbenikasudski poslovnikrad sudaustroj sudova po odjelimazakon o sudovima: nadležnost, ustrojstvo sudova,pravna regulativa pravnih profesijaorganizacija kretanja spisa: zaduženja i odgovornosti, tko što radi sa spisimapostupanje s tužbom, vrste tužbi (osnove)analiza slučaja iz građanskog prava:pronaći problem, činjenice, podvesti činjenice pod pripadajuću pravnu normuanaliza slučaja iz građanskog prava- nastavakrazmišljanje o eticiuvod u rad suda II i izvođenje dokazaobrada sudskih zadaća u građanskopravnim slučajevima svakodnevnica građanskopravnih sudacapraktična pitanja etike u pravosuđunajosnovnija načela komunikacije u sudu, osnove retorike, vođenje postupka, prikupljanje dokazaUvod u građanski postupakosnove pisanja presude, teorija i praksavježba: tehnika ispitivanja u postupkuAnaliza slučaja, vježbe, evaluacija uvodapitanja i odgovoriosvrt na seminar

Građansko pravo

10.02. 2009. - Vrste tužbi predstavljanje, upoznavanje s problematikom i svrhom radionicesadržaj tužbe, prethodno ispitivanje tužbe (primjeri, rad po grupama)vrste tužbi

10

kumulacija tužbenih zahtjevaodgovor na tužbulitispendencijaprigovor radi prebijanjaprotutužba (primjeri, zadaci – rad po grupama)preinaka tužbepovlačenje tužbe

17.02. 2009. – Dokazi u parničnom postupkuuvod u vrste i karakteristike pojedinih dokaza (isprave, svjedoci, vještaci)redoslijed izvođenja dokazadokaz saslušanjem svjedokaocjena dokaza kroz praktične vježbeocjenjivanje dokazne snage pojedinih dokazateret dokazivanja

24.02. 2009. – Glavna raspravaglavna rasprava, tijek glavne raspraveizrada zapisnika, izuzeće suca, sudska dostavaupravljanje glavnom raspravomjavnost glavne rasprave i održavanje reda na glavnoj raspravi (načelo otvorenog suđenja)organiziranje rada sa spisima, organizacija rada i rješavanje Zaostatakapristup obavljanju velikoj količini posla, kako se nositi sa stresom, Pripremanje saslušanja (tzv. meke vještine)prekid postupka, obustava postupka, mirovanje postupka

03.03. 2009. – Mogućnost predlaganja novih činjenica i dokazaparnični postupakmogućnost predlaganja novih činjenica i dokaza tijekom postupkasudjelovanje trećih osoba u parnicipravomoćnost i učinci sudske presudenačini okončanja postupka(sudska odluka, nagodba, obustava...)tehnike nagodbe, mogućnosti mirenjaprezentacija domaćeg radaprimjeri iz sudske prakse

10.03. 2009. – Sudske odlukesudske odluke:presuda, rješenje, sudska nagodba,važnost navedenih instituta, defi nicija navedenih odluka, pretpostavke za donošenje presude, kopije odluka i nagodbi. vrste presuda: presuda na temelju priznanja (čl. 331) presuda na temelju odricanja (čl. 331. a) presuda zbog ogluhe (čl. 331.b) presuda zbog izostanka (čl. 332.) presuda bez održavanja rasprave (čl.332.a) stupnjevita

11

presuda (čl. 325. a) djelomična presuda (čl. 329.) međupresuda (čl. 330.) dopunska presuda (čl. 339.)izrada presudaVježba: uporaba stečenog znanja u rješavanju konkretnih predmeta – kraći primjeri pismena izrada i dostava presude, rok, oblik i sadržaj, važnost pravilne i pravodobno izrađene sudske presude, posljedice propusta u njenom donošenju, prikaz oblika i sadržaja sudske presude (uvod, izreka, obrazloženje, pouka o pravnom lijeku, potpis suca), pravomoćnost sudske presude, primjeri iz prakse, ispravak sudskih odluka, pretpostavke za ispravljanje sudske presude, prikaz oblika i sadržaja ispravka sudske presude, primjeri iz praksevježba – pisanje sudske presude u konkretnom predmetu analiza izrađenih sudskih odluka, najčešće pogreške

17.03. 2009. – Sadržaj sudske presude i oduke o sporednim potraživanjimaodluke suda o sporednim potraživanjima: glavni zahtjev, sporedna potraživanja, razlikovanje glavnog zahtjeva i sporednih potraživanja, rješavanje praktičnih primjera: razlikovanje glavnog i sporednih zahtjeva, zatezne kamate, odluka u pogledu zahtjeva za plaćanje zateznih kamata, različiti zakonski režim zateznih kamata obzirom na subjekte obveznog odnosa („trgovci“/“pojedinci“), ugovorene kamate, zakonske zatezne kamate i načini određivanja visine stope, eskontna stopa HNB, pitanje primjene propisa u pogledu stope zatezne kamate vezano za vrijeme nastanka tražbine (tražbina u domaćoj i stranoj valuti)vježba: primjena stečenog znanja rješavanjem konkretnih predmeta (kraći primjeri, analiza rezultata) način i značaj određivanja vrijednosti predmeta spora odluka o troškovima postupka, troškovnik, tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troškovi vještačenja, pristupa svjedoka i stranaka, troškovi osiguranja dokaza, sudske pristojbe, sastavljanje troškovnika stranke i kontrola pravilnosti obračuna troškova od strane suda, oslobođenje od plaćanja troškova postupka, osobe koje imaju pravo na naknadu troškova postupka (stranke, suparničari 161., državni odvjetnik kao stranka u postupku i umješač), načela i način obračuna troškova parničnog postupka praktični primjeri:izreka sudske presude u pogledu zahtjeva za zatezne kamatetroškovnikizreke i obrazloženja sudske odluke u pogledu troškova postupkavježba: izrada troškovnika i odluke o troškovima postupka, analiza

24.03. 2009. – Obvezno pravo – naknada šteteopća pravna načela: (pronalaženje relevantne norme) odgovornost za štetu, osnova i visina tužbenog zahtjevadefi nicije i načela (materijali: sentence za institute podijeljene u pisanom

12

obliku)analiza slučaja: stajališta suda (materijali: presude) Igranje uloga: podjela vježbenika u 2 grupe nastavak igranja uloga 31.03. 2009. – Analiza građanskih predmeta i tehnika izrade prvostupanjske presudeponavljanje: pronalaženje relevantnih činjenica, izreka presude, pravno zaključivanje –sporne/nesporne činjenice vježbe – uvod presude, vrste izreke: usvajanje tužbenog zahtjeva, odbijanje zahtjeva, vježba: pravno zaključivanje i pisanje presudevježba - pisanje presude najčešće pogreške pri pisanju prvostupanjske presude, kako pristupiti analizi presude, ispravak presude

21.04. 2009. – Pravni lijekovi i posebni parnični postupci Uvodna riječ, upoznavanje s ciljevima radionicePravni lijekovi, pojam i vrsteŽalba protiv presude, rok, oblik i sadržajIspitivanje podobnosti žalbeVježbe-rad na slučajevimaRazlozi za žalbu Postupanje povodom žalbeOdluke suda po žalbiVježbe-rad na slučajevimaPitanja novih činjenica pred višim sudomKada preinačiti presudu umjesto ukidanjaKonkretan slučajanaliza presuda i mogući razlozi za žalbuIzvanredni pravni lijekoviRevizija- postupanje prvostupanjskog suda i VS RHPonavljanje postupkaVježbe- rad na slučajevimaPosebni parnični postupciVježbe na slučajevimaZaključak, usporedba s očekivanjima sudionika

28.04. 2009. – Privremene mjereprivremena mjera i izvršavanje privremene mjere koju je odredio parnični sudacformuliranje i specifi čnosti zahtjevapostupak povodom privremene mjereodluka o prijedlogu i troškovima postupkavježba: primjeri pisanja sudske odluke povodom prijedloga za određivanje privremene mjere, analiza primjera u radnoj grupi povezanost privremenih

13

mjera s obiteljskim i trgovačkim pravomDomaća zadaća: podsjećanje na sadržaje iz obveznog prava

05.05. 2009. – Obvezno pravo i pravo zaštite potrošačauvodne napomene, upoznavanje s problematikomAndrea Podhraski, Niels Focken:prodaja dobara, zaštita potrošača,opće odredbe ugovorapower point prezentacija:kratki sažetak koncepcije Zakona o obveznim odnosima, posebni dio – ugovorni obvezni odnosi-opće odredbe (sklapanje ugovora, mane vole, nevaljalost ugovora, opći učinci ugovora)rad na praktičnim primjerima po grupamapower- point prezentacija odredbi ZOO o pojedinim vrstama ugovora (kupoprodaja, darovanje, zajam, doživotno i dosmrtno uzdržavanje)rad na praktičnim primjerima po grupamazaključci, vrednovanje radionice

12.05. 2009. – Pravo vlasništva I. dioprezentacija relevantnih propisa Zakona o vlasništvu I drugim stvarnim pravima (ZV) rad po grupama (analiza slučaja i izrada izreke prvostupanjske presude)plenarni rad (upoznavanje s rezultatima rada po grupama i diskusija o zauzetim stajalištima)prezentacija relevantnih propisa stvarnopravnog uređenja-prava vlasništva, načina stjecanja i prestanak vlasništvaprezentacija relevantnih propisa ZV o stjecanjuVlasništva na temelju pravnog poslarad po grupama (analiza slučaja i izrada nacrta odluke)plenarni rad (upoznavanje s rezultatima rada po grupama i diskusija o zauzetim stajalištima)rad po grupama (analiza slučaja i izrada nacrta odluke)plenarni rad (upoznavanje s rezultatima rada po grupama i diskusija o zauzetim stajalištima)zaključak i usporedba s očekivanjima polaznikai vrednovanje metodološkog pristupa

19.05. 2009. – Pravo vlasništva II. diopravo vlasništva – stjecanje(ex offi cio i pravnim poslom)i gubitakpravo vlasništva: stjecanjepravnim poslom, vlasnička tužbareivindikacijapravo vlasništva: stjecanje ex offi cio tipični slučajevi i problemi u aktualnoj hrvatskoj praksi

14

26.05. 2009. – Pripremanje za pravosudni ispitkratki podsjetnik: kako pristupiti slučaju i pisati odlukevježba: pisanje sudske odluke u konkretnom pravnom predmetu (bez međusobnih razgovora- simulacija ispita)pisanje sudske odluke(individualni rad na istom pravnom predmetu)(bez međusobnih razgovora- simulacija ispita)savjeti za pisani dio pravosudnog ispitakako se kvalitetno pripremiti za usmeni dio pravosudnog ispita Internet pretraživanje:vrste pretraživanja sudske prakse na internet stranicama VSRH (osnovno, standardno, napredno)prvi komentari izrađenih odluka, uobičajene pogreške

02.06. 2009. – Izvanparnični postupciuvod- razlike između izvanparničnih postupaka i parničnog postupka vrste izvanparničnih postupaka obiteljski izvanparnični postupciostavinski postupakizvanparnični postupci po ZV-uostali izvanparnični postupci

09.06. 2009. – Ovrhaovrha sudske odluke- nadležnost suda,nadležnost i ovlaštenja javnih bilježnikaovršni prijedlog- ovršna i vjerodostojnaisprava, mjere osiguranjadefi nicije, sentenceformiranje spisa igranje uloga: podjela vježbenika u 2 gruperasprava o domaćoj zadaći

Uvod u kazneno pravo

18.02. -20.02.2009. – Uloga državnog odvjetnikauvod u rad državnog odvjetnika i istražnog sucaorganizacija unutar državnoodvjetničkih uredaUSKOK: korupcija i organizirani kriminaldržavnoodvjetnička etika/deontologijapredistražni postupakupitnici za oštećenog, svjedoka, okrivljenikakaznena prijavaodbijanje kaznene prijavedržavni odvjetnik u istražnom postupkukontrola zakonitosti tokom preliminarnog postupanjakratki prikaz istražnog postupka uloga policije, uloga istražnog suca

15

uloga državnog odvjetnika, uloga oštećenog i privatnog tužiteljauloga branitelja (defi nicije, osnovna prava)državni odvjetnik: odluka istražnog suca i državnog odvjetnikameđusobni odnosi istražnog suca i državnog odvjetnikakazneni spis / kako izgledavođenje istragepraktični primjeri Erika Vetterkind: vježbe na slučajevima

19.02. 2009. – Istražni postupakuvod: ISTRAŽNI SUDACodluka istražnog suca i državnog odvjetnikameđusobni odnosi istražnog suca i državnog odvjetnikakazneni spis / kako izgledavođenje istragepraktični primjeri Erika Vetterkind: vježbe na slučajevimaistraga (odluke istražnog suca), pred-istražni postupak,istražne radnjepostupanje sa sumnjivim predmetima: nalog za pretragu / uhidbeni nalognaredba da se odredi prebivalište okrivljenikapretraga okrivljenika, privremeno oduzimanje predmetapretraga stanapretraga trećih osobapraćenje osobafi ktivne transakcije / prikriveni istražiteljtajne mjere (prisluškivanje telefona)pribavljanje / osiguranje dokazapostupak uzimanja otisaka; primjeri, vježbeistražni sudac: kontrola zakonitostiispitivanje okrivljenika, ispitivanje svjedokaErika Vetterkind: vježbe na slučajevima

20.02. 2009. – Osnovna ideja optužnice i presudauvod:odluka državnog odvjetnika, optužnica,završetak postupkaobustava postupkaodluka o istrazi, zahtjev za proširenjem istrage, završne odluke istražnog sucanastavak od strane oštećenika / državnog odvjetnika / okrivljenogdijelovi optužnice i optužnog prijedloga pisanje optužnice i optužnog prijedloga predlaganje dokaza i objašnjenje prijedloga predlaganje kazne u optužnom prijedloguErika Vetterkind: tipične optužnice, standardni slučajevi, vježbe na slučajevima

16

Kazneno pravo

26.02. 2009. – Mjere protiv okrivljenikauhićenje, pritvor, zadržavanje, - uvjeti (razlozi/osnovana sumnja), pritvor, zadržavanje – postupak (zadržavanje / policija, pritvor (privremeni) prije suđenja, istražni sudac, ograničeno trajanje zadržavanja, mjere opreza, produženje ili oslobođenje zadržavanja, raspored, tko/kada/kako treba reagirati, tko treba biti obaviješten/treba sudjelovati itd.mjere sigurnosti, jamčevinaWerner Sdunzik:vježbe na slučajevima, savjeti iz praksepravni lijekovi, formulari, predlošci Juergen Dubbers:ljudska prava i međunarodno kazneno pravo i međunarodni sudoviWerner SdunzikJuergen Dubbersvježbe na slučajevima, tipične pogreške

05.03. 2009. – Podrobnije o optužnim aktimadijelovi optužnice i optužnih prijedlogapisanje optužnice i optužnih prijedlogaoštećenik kao tužiteljpredlaganje dokaza i objašnjenje prijedlogapredlaganje kazni u optužnom prijedloguprovjeravanje opravdanosti optužnicevježbeelementi optužnice i prijedlog vrste i mjere kazne za manja kaznena djela, predlaganje dokaza, objašnjenje prijedloga, predlaganje vrste i mjere kazne, predlošci optužnicevježbe: pisanje optužnice na temelju kompleksnijih slučajeva oštećenik kao tužitelj – tipični problemi i savjeti

12.03. 2009. – Glavna rasprava – redovni postupakdijelovi optužnice i optužnih prijedloga(različite pozicije: okrivljeni, sudac, svjedok, oštećeni, branitelj)zaštita oštećenog, prikriveni istražitelj, tajne mjereizvođenje dokaza, procjenjivanje dokazapotreba za daljnjim izvođenjem dokazazahtjevi za uzimanje dokaza i njihovo korištenjevideo snimkerole- play: vođenje glavne rasprave

19.03. 2009. – Zakoniti i nezakoniti dokazi i vjerodostojnost dokaza“ Plodovi otrovne voćke” ispitivanje u istrazi, istražno saslušanjeNN: vjerodostojnost iskaza, iskazi maloljetnikapsihologija istinitosti iskaza- kriterij za vjerodostojnost

17

vježba:psihologija iskaza svjedoka- istina ili laž?vježbe, ispitivanje u istraživanju: igranje uloga

26.03. 2009. – Glavna rasprava- skraćeni postupakGlavna rasprava – skraćeni postupak(uvod, PPP, praktični primjeri)simulacija glavne rasprave(kaznena djela nasilja u obitelji)simulacija glavne rasprave(kaznena djela zloupotrebe opojnih droga)Stefan Kirsch:igranje uloga

02.04. 2009. – Pisanje presudavrste presuda, struktura presuda,analiza činjenica,obrazloženjeobjašnjenje zakonskih zaključaka, izbor vrste i mjere kazneobrasci za presude, pisanje jednostavne presude Domaća zadaća: napisati presudu o zadanom slučaju

23.04. 2009. – Pravni lijekovi upoznavanje voditelja i polaznikaupoznavanje s problematikomredoviti pravni lijek-žalbaobrada ranije izrađenih presudapisanje žalbesimulacija sjednice drugostupanjskog vijećapisanje drugostupanjske odluke izvanredni pravni lijekovianaliza presude po voditeljimainternetsko pretraživanje sudske praksesažetak

30.04. 2009. – Ponavljanje kaznenog zakona na konkretnom predmetu I . dio iznošenje domaćeg zadatka – izrade “presude” kaznena djela protiv imovine (Glava XVII Kaznenog zakona)rad na slučaju – pisanje optužnica i presuda ponavljanje temeljnih problema: sudionici u kaznenim djelima, pomaganjekaznena djela protiv života i tijela (Glava X Kaznenog zakona)rad na slučaju – pisanje optužnice i presudekažnjavanje- kako pronaći prikladnu kaznurad na slučaju – pisanje optužnica i presudaRad kod kuće: pisanje presude (imovina)

18

07.05. 2009. – Ponavljanje kaznenog zakona na konkretnom predmetu II. dioglava XIII. Kaznenog zakona: kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravomponavljanje temeljnih problema : pokušaj kaznenog djela i izvršeno kazneno djelorazlozi za oslobađanje od odgovornostiglava XIV. Kaznenog zakona: kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređarad na slučaju pisanje optužnica i presuda

28.05. 2009. – Zakon o sudovima za mladežupoznavanje s problematikomuvod u maloljetničko pravoobrada maloljetničkog predmetakonvencija o pravima djetetauvod u postupak protiv mlađih punoljetnikaobrada predmeta protiv mlađeg punoljetnikaprikaz saslušanja djeteta (fi lm od 10 minuta)uvod u kazneni postupak na štetu djece Juvenile Justicepronalaženje problema kod saslušanja djecevježba: pravni opis, pravna kvalifi kacija djelasažetak 04.06. 2009. – Posebni postupci Ingo Sorgatz:BKA – korupcijaUSKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala) postupci protiv neubrojivih osobaodgovornost pravnih osoba (poduzeća isl.)

10.06. 2009. – Izvanparnični postupciuvod- razlike između izvanparničnih postupaka i parničnog postupka vrste izvanparničnih postupaka obiteljski izvanparnični postupciostavinski postupakizvanparnični postupci po ZV-uostali izvanparnični postupci

10.06. 2009. – Ponavljanje kaznenog zakona na konkretnom predmetu III. diokaznena djela protiv službene dužnostiGlava XX:kaznena djela protiv opće sigurnostiljudi i imovine i sigurnosti prometa

19

vožnja u alkoholiziranom stanju- prekršajni sudoviiznošenje domaćeg zadatka rad na slučajevima i obrasci(uključujući prekršajne sudove)

3.04.2009. – posjet Centru za vještačenje Ivan Vučetić pri Ministarstvu unutarnjih poslova5.06.2009. – posjet zatvoru u Požegi- noćna vožnja u policijskom autu

Ustavno pravo

15. 05.2009. – najnoviji razvoj ustavnog prava

Obiteljsko pravo

30.06. i 1.07. 2009. – Obiteljsko pravo – osnovni institutiponavljanje obiteljskog materijalnog pravaosnovni instituti obiteljskog prava(brak, odnosi roditelja i djece, uzdržavanje, posvojenje, skrbništvo…)obrada slučaja: razvod, poništaj braka i odluke u svezi s navedenim institutomigranje uloga: glavna rasprava u postupcima razvoda i uzdržavanjarad u skupinama: obrada slučaja o roditeljskoj skrbiuloga CSS u postupcima posredovanja prije razvoda braka, zasnivanja posvojenja i kod skrbništvaprimjeri sudskih odluka (razvod, uzdržavanje, roditeljska skrb, bračna stečevina)

2. i 3.07. 2009. – Obiteljsko pravo i izvanparnični postupci -europsko obiteljsko pravo otmica djece, europsko obiteljsko pravokonvencija o zaštiti prava djetetanastavak praktičnog rada (analiza)izvanparnični postupci – kratak prikaz relevantnih odredbi obiteljskog zakonapraktični rad (pisanje presude)

Trgovačko pravo

15.06. 2009. – Uvod u trgovačko pravo i trgovački ugovoritrgovačko pravosubjekti i izvori trgovačkog pravatrgovački ugovoriposebnosti postupka pred trgovačkim sudovimanadležnost trgovačkih sudovavježbe i zadaci

20

postupak u parnicama u povodu prigovora protiv platnog nalogavježbe i zadacimjerodavno pravo u trgovačkim sporovima s posebnim osvrtom na Bečku konvencijualternativni načini rješavanja sporovamirenje, nagodba, arbitražasimulirani postupak mirenja uz sudjelovanje sudaca izmiritelja Trgovačkog suda u Zagreburazgovor sa sucima izmiriteljima o iskustvima u mirenju

16.06. 2009. – Pravo vlasništvauvodprezentacija . dioničko društvopraktične vježbeprezentacija – društvo s ograničenom odgovornostipraktične vježbeEU – pravo društava analiza slučajaposjet sudskom registruokrugli stolpraktične vježbe

17.06. 2009. – Prestanak društavauvodvrste prestanaka trgovačkih društavastatusne promjene društava kapitalapraktične vježbestečajni postupaksimulacija ispitnog iizvještajnog ročištalikvidacijski postupcipraktične vježbeprestanak društava osoba 18.06. 2009. – Posebni trgovački ugovoriposebnosti trgovačkih ugovora,računovodstvo, porezi, ovlaštenje za zastupanje,zatezna kamatapraktične vježbeposebni trgovački ugovori – ugovor o kupoprodaji, ugovor o građenju, ugovor o zajmu, ugovor o kreditupraktične vježbeprestanak obaveza – ispunjenje, prijeboj, procesna kompenzacija, zastarameđunarodno transportno pravo praktične vježbeosiguranje tražbinepraktične vježbe

21

19.06. 2009. – Pravo intelektualnog vlasništvapravo intelektualnog vlasništvaautorsko pravo i srodna pravapatentžigindustrijski dizajn

Radno pravo

7. i 8.07. 2009. – Osnove radnog prava i ugovor o raduosnovni institute i načela radnog prava,ugovor o radu – vrste, sklapanje, obveze poslodavaca i zaposlenikaprestanak ugovora o radu, otkaz ugovora o raduzaštita prava zbog nazakonitog otkazapisanje radnje iz radnog prava

9. i 10.07. 2009. – Osnove radnog prava i ugovor o raduosnove europskog radnog pravaostale vrste radnih sporova, kolektivni ugovorisporovi proizašli iz kolektivnih ugovora:štrajk, isključenje s radaproučavanje tipičnih slučajevapostupovne specifi čnosti unutar parničnog postupkarasprava o jučerašnjem testu:uobičajene pogreške

Pravo EU

13.07. 2009. – Sumarni prikaz materijala za samoučenjeuvodno slovo o moduluinstituti EUglavni izvori prava EU(glavno i sporedno EU pravo,osobito propisi i direktive)pravna snaga prava EU, tumačenje prava EU (osobito doktrina effet utile)glavno EU pravo, temeljne slobode, pravo unutrašnjeg tržišta EU 14.07. 2009. – Povreda prava EU, pravni lijekovi, institucijepravni lijekovi protiv povrede prava EUkoncept: sudac suda države članice kao EU sudacEuropski sud pravde:struktura (sud prvog stupnja – ESP, Glavni odvjetnik)vrste zahtjevapostupci za prethodno odlučivanjepoznavanje i pozivanje na praksu ESP-a i dužnostda se nova praksa dojavljuje sudu

22

posljedice postupanja pred nacionalnim sudovimaobvezujući učinak presudaodnos između ESP –a i Europskog suda za ljudska pravavježba – upoznavanje s praksom ESP-a suradnja unutar EU u građanskim predmetimazaštita potrošača, europsko “ ugovorno pravo “aktualna pitanja i tendencije

15.07. 2009. – Povreda prava EU, pravni lijekovi, institucijesuradnja unutar EU u građanskim predmetima u praksi (npr. Konvencije o primjenjivom pravu, dostava dokumenata, prikupljanje dokaza, europska sudačka mreža u građanskim i trgovačkim stvarima)suradnja unutar EU u građanskim predmetima u praksi (npr. uzajamno priznanje i izvršenje sudskih odluka-Bruxelles I i II, postupak u sporovima male vrijednosti, nesporni zahtjevi, obiteljsko i nasljedno pravo, pravna pomoć)suradnja unutar EU u kaznenim predmetima Eurojust, OLAFOLAF fi lm (Operacija banane)

16.07. 2009. – Pravna suradnja unutar EU, europsko javno pravosuradnja unutar EU u kaznenim predmetima: Europsko vijeće i EU, suradnja unutar EU u kaznenim predmetima u praksi mogućnosti suradnje u nacionalnim okvirimasuradnja unutar EU u kaznenim predmetima u praksi (npr. Europski uhidbeni nalog, uzajamno priznanje odluka, kaznena djela protiv okoliša, organizirani kriminal, terorizam)Europsko pravo – aspekti javnog prava(osnovne slobode unutar EU, politička situacija nakon Lisabonskog sporazuma)

17.07. 2009. – Trgovačko pravo EU, priprema za pravosudni ispittrgovačko pravo EUsavjeti za usmeni ispit iz “prava EU”djelatnosti EU –a u Bruxellesuevaluacija seminara

Upravno pravo

14.09. 2009. – Uvod u upravno pravouvod u radionicusustav državne upraveodnos uprave i upravnog sudovanjaodnos Upravnog suda RH, te Ustavnog iVrhovnog suda RHmodernizacija i reforma upravnog sudovanja u RH

23

15.09. 2009. – Zakon o općem upravnom postupku I. diopriprema za ispitreforma upravnog postupka načela upravnog postupka s naglaskom na konačnost/pravomoćnostUpravna stvar – razlika u odnosu na novi ZUP (upravna postupanja i upravni ugovori)stranka u postupku pokretanje postupkaprethodno pitanjeodluke u upravnom postupku(rješenje – vrste, zaključak, jamstvo)šutnja upravepraktični rad: šutnja uprave – diskusijadostava i rokovi (povrat u prijašnje stanje)praktični rad: pisanje prijedloga za povrat u prijašnje stanje + odluka o prijedlogu - diskusija

16.09. 2009. – Zakon o općem upravnom postupku II. Diopriprema za ispitredovni pravni lijekovi: žalbapraktični rad: pisanje žalbe – diskusijaizvanredni pravni lijekovi – obnova postupkapraktični rad: pisanje prijedloga za obnovu postupkadiskusijaizvanredni pravni lijekovi – drugiizvanredni pravni lijekovi - drugi

17.09. 2009. – Zakon o upravnim sporovima,priprema za ispit predmet i cilj Zakona o upravnim sporovimanadležnost Upravnog suda Republike Hrvatskepostupak pred sudompokretanje postupkastranke u postupkuupravni aktodluke suda: presuda, rješenje

18.09. 2009. – Izrada sudske odluke, priprema za ispitpriprema za izradu sudske odlukepraktične vježbe – pisanje presude/rješenjadiskusije o izrađenim odlukama

Uvodni modulIntroduction module

27

Dr. Rainer Deville: Uvodni modul

Dr. Rainer Deville: Introduction module

U uvodnom ćete modulu dobiti pregled o tijeku edukacije, zanimanjima prav-nika, pravosuđu kao i o obnašanju sa građanskopravnim spisima. Pripremite se za uvodni modul proučavajući Zakon o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravo-sudnom ispitu, uredbe te Zakon o državnim službenicima. Pročitajte etičke kodekse. Pravosudna akademija raspolaže sa materijalima iz područja etike. Zatražite iste na početku edukacije. Proučite podrobnije sljedeće zakone za uvodni modul:

1. Zakon o sudovima - “Narodne novine”, broj 150/05, 16/07 i 113/082. Zakon o Državnom sudbenom vijeću – “Narodne novine”, broj 58/93, 49/99,

31/00 USRH, 107/00 – USRH, 129/00, 59/05 – USRH i 150/053. Zakon o državnom odvjetništvu – “Narodne novine”, broj 76/094. Zakon o odvjetništvu – “Narodne novine”, broj 9/94, 117/08, 50/09 i 75/09 5. Zakon o javnom bilježništvu – “Narodne novine”, broj 78/93, 29/94 i 16/07

(Glava I, Glava II, članci 53.-55., 132.-135., 140.-141., 156.,160) i 75/09Navedeni izvori primjenjuju se za polaganje pravosudnog ispita od 1. rujna 2009.

godine. 1. Ustav Republike Hrvatske – “Narodne novine”, broj 41/01 - pročišćeni tekst

i 55/012. Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske – “Narod-

ne novine”, broj 31/913. Odluka Sabora Republike Hrvatske (o raskidu državno-pravne sveze) “Na-

rodne novine”, broj 53/91 4. Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske – “Narodne novine”,

broj 49/02 – pročišćeni tekst 5. Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor – „Narodne novine“, broj

116/99, 109/00,53/03, 69/03 – pročišćeni tekst, 167/03, 44/06 im19/07 6. Zakon o Vladi Republike Hrvatske – “Narodne novine”, broj 101/98, 15/00,

117/01, 199/03, i 77/097. Zakon o pučkom pravobranitelju Republike Hrvatske – “Narodne novine”,

broj 60/928. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi – “Narodne novine”,

broj 33/01, 60/01 – vjerodostojno tumačenje; 129/05, 109/07, 125/08 i 36/09

9. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli 1,4, 6, 7 i 11 - „Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, broj 18/97

Mladim vježbenicima budućih generacija rezultati iz pilotprojekta mogu biti od velike koristi:

Oruđe pravnika je zakon. Nažalost, trenutno u Hrvatskoj nisu svi pravni izvori aktualni ili često nisu ured-

no tiskani ili uvezeni, često nisu potpuni ili pročišćeni, a nisu ni povoljni što se tiče ci-

28

jene. Ništa ne pomaže. Ne trebate ni započeti izobrazbu ako pri ruci nemate potrebni zakon kako biste ga u svako doba mogli otvoriti. Ovdje, osim izuzetaka, nemamo dovoljno mjesta za tiskanje zakona. Nabavite (u knjižarama ili preko web-stranice Pravosudne akademije www.pak.hr, „zakoni“) aktualne i pročišćene zakone. Odmah provjerite, koristeći se službenom stranicom Narodnih novina (www.narodne-novine.nn.hr), da li je zakon pročišćen, potpun, aktualan. Kada se bavite nekom normom, pročitajte je temeljito. Za mnoge je tiskani tekst, u kojima se dotične odredbe stalno iznova čitaju, primjereniji od elektronske verzije jer je prilikom čitanja istog učinak učenja i usvajanja gradiva održiv.

Stvorite radnu skupinu. S kolegama stvorite radnu skupinu sastavljenu od tri do šest osoba. Načinite

plan rada kojim ćete odrediti kada ćete u iduće dvije godine koju temu jedan dan u tjednu, oko dva sata pripremati i obrađivati. Na taj se način zadaće mogu podi-jeliti (kao izrada sažetka za određene teme, pripremanje primjera) i zajedno učiti. Vježbanje usmenog dijela ispita se može provesti ponavljanjem i povezivanjem već naučenog. Nemojte se prepasti kad na samom početku steknete dojam da je grupa neučinkovita.

Učite redovito. Tko namjerava samo u zadnja dva mjeseca prije samog ispita učiti, kao što je to

bila dosadašnja praksa, taj će očajavati. Imate dvije godine vremena. To razdoblje od dvije godine je podijeljeno na vrijeme koje vježbenici provode u Pravosudnoj akade-miji te na vrijeme koje provode na svom radnom mjestu. Učite svakodnevno, ali ne-mojte pretjerivati jer ćete iscrpiti kapacitet upijanja novih informacija. Učenje znači zaboraviti i (navodno 7 puta) ponovo učiti. Jednom se uči čitajući, jednom slušajući, ali iznimno kvalitetno se uči ponavljanjem i vježbanjem. Tko je tijekom svog vjež-beničkog staža napisao puno presuda, taj će iste na pravosudnom ispitu napisati bez pola muke. Posljednja dva mjeseca prije pravosudnog ispita služe samo za ponavljanje i produbljivanje znanja.

Budite znatiželjni. Ovaj priručnik Vam daje samo smjernice što Vam se sve može dogoditi. Iskori-

stite predavača i voditelja Vaše radne sredine: postavljajte pitanja, pitajte sve što Vas zanima. Svi predavači su zbog Vas ovdje, a Vi trebate biti svjesni da ne postoje glupa pitanja. Vjerojatno su Vaši predavači to isto pitanje postavili kada su bili na Vašem mjestu, tj. vježbenici. Potražite daljnje materijale i izvan knjižnice sa pravnom litera-turom (npr. Zakon o radu možete naći i u sindikatima radnika, pregledne informacije u udrugama potrošača itd.). O rezultatima obavijestite svoju radnu skupinu kao i Pra-vosudnu akademiju koja će te rezultate unijeti u sljedeću nakladu ovog priručnika.

Pristupite pravosudnom ispitu pripremljeni i opušteni.Još nikad u hrvatskom pravosuđu nije bilo toliko izobrazbe, još nikad toliko do-

brog mentorstva na radnom mjestu, još nikad toliko puno pitanja. Tko prolazi kroz ovaj put izobrazbe i pritom pažljivo surađuje, položit će pravosudni ispit nakon kojeg će raditi uzbudljiv posao kao pravnik. Sasvim sigurno!

29

Zakoni na www.pak.hr:

Etički kodeks državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika

Code of Ethics for Public Prosecutors and Deputy Public Prosecutors

Etički kodeks državnih službenika Code of Ethics for Civil Servants

Kazneni zakon Criminal Code

Kodeks sudačke etike Code of Judical Ethics

Metodologija izrade ocjena sudaca Methodology For Evaluation of Judges

o azilu Asylum Act (not translated) o bankama Banking Act

o državnim službenicima Civil Servants Act

o državnom odvjetništvu State Attorney’s Offi ce Act

o državnom odvjetništvu (2009) State Attorney’s Offi ce Act (2009)

o državnom sudbenom vijeću State Judiciary Council Act

o energiji Energy Act

o fi nanciranju političkih stranaka, neovisnih lista i kandidata

Financing Political Parties Independent Lists And Candidates Act

o HINI Croatian News Agency Act

o informacijskoj sigurnost Information Security Act

o izvlaštenju Expropriation Act (not translated) o izvršavanju kazne zatvora Execution of Prison Sentence Act

o javnoj nabavi Public Procurement Act

o javnom bilježništvu Law on Public Notaries

o kaznenom postupku (2003) Criminal Procedure Code (2003)

o kaznenom postupku (2008) Criminal Procedure Code (2008)

o lijekovima Medicinal Products Act

o mirenju Meditation Act o najmu stanova Apartment Lease Act

o nasljeđivanju Inheritance Act (not translated) o obveznim odnosima Civil Obligations Act

o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina

Law on Education in Languages and Letters of National Minorities

o odvjetništvu Law on Legal Profession And Advocats

o općem oprostu General Amnesty Act

o općem upravnom postupku General Administrative Precudure Act

o općem upravnom postupku (2009) General Adminstrative Procedure Act (2009)

o oružju Weapons Act

o osiguranju Insurance Act

o parničnom postupku Civil Procedure Code

o platnom prometu u zemlji National Payment System Act

o policiji Law on Police

30

o poljoprivrednom zemljištu Agricultural Land (not translated) o pomilovanju Pardon Act

o pravobranitelju za djecu Ombudsman For Children Act

o preuzimanju dioničkih društava Takeover of Joint Stock Companies Act

o prostornom uređenju i gradnji Space Planning and Building Act o pružanju usluga u turizmu Provision of Tourism Services Act

o računovodstvu Accounting Act

o radu Labour Act

o strancima Foreigners Act (not translated) o sudovima Law on Courts

o sudovima za mladež Juvenile Courts Act

o sustavu državne uprave State Administration System

o štedno-kreditnim zadrugama Saving And Loan Cooperatives Act

o šumama Forest Act

o trgovačkim društvima Commercial Companies Act (not translated)

o tržištu plina Gas Market Act

o upravnim sporovima Administrative Disputes Act

o uredu za nacionalnu sigurnost National Security Offi ce Act

o vježbenicima i pravosudnom ispitu Judicial Trainees And Bar Examination Act

o vlasništvu Ownership and Other Real Rights

o zaštiti na radu Safetly and Health Protection at Workplace Act

o zaštiti tržišnog natjecanja Protection of Market Competition o zaštiti okoliša Environmental Protection Act

o zaštiti potrošača Consumer Protection Act

o zemljišnim knjigama Land Registration Act

obiteljski zakon Family Act

okvirna mjerila za rad sudaca Framework Standards For The Workload of Judges

ovršni zakon Execution Act

pomorski zakonik Maritime Law

Poslovnik državnog sudbenog vijeća Rules of Procedure For The State Judicial Council

Poslovnik državnoodvjetničkog vijeća Rules of Procedure For The State Attorney’s Council

Pravila o anonimizaciji sudskih odluka Anonymization of Judgements Rules

Pravilnik o sadržaju posebnog izvještaja o ocjeni rada i učinkovitosti državnih službenika

Performance And Effi ciency Evaluation of Civil Servants

Pravilnik o unutarnjem poslovanju u državnim odvjetništvima

Rules on Internal Activity In State Attorney’s Offi ces

31

Prekršajni zakon Misdemeanour Act

Sudski poslovnik Rules of Procedure For Courts

Upute o anonimizaciji sudskih odluka Anonymisation of Judgements Instructions

Uredba o natječaju u javnoj službi ENGLISH Uredba o raspis. i prov. javnog natječaja i internog oglasa u državnoj službi Trainee Vacancy Anouncement

Ustav Republike Hrvatske Constitution

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina

Constitutional Act on The Rights of National Minorities

Ustavni zakon o ustavnom sudu Constitucional Act on The Constitutional Court of The ROC

Ustrojstvo ministarstva pravosuđa Regulation on Internal Organization of The Ministry of Justice

Materijali objavljeni u ovom priručniku se u prvom redu odnose na mentore. Pravosudna akademija raspolaže materijalima sa drugih projekata na temu:

Uvod u modernu tehniku nastave Načini učenja i držanja nastave Ciljevi učenja i držanja nastave Rad u grupama u procesu učenja

32

Roberto Bučić: Novi zakon o vježbenicima

Roberto Bučić: New law on trainees

Strukturalna reforma pravosudnog ispita u Hrvatskoj omogućuje jedinstvenu i kvalitetnu edukaciju vježbenika u pravosudnim tijelima, tijelima državne uprave, lo-kalne i područne (regionalne) samouprave, te nadalje, edukaciju znanstvenih novaka i asistenata na pravnim fakultetima i u drugim pravnim osobama. Rad vježbenika izvan pravosudnog sustava je uređen različitim zakonima. Zakon o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu uređuje s jedne strane rad i edukaciju vježbenika u pravosudnim tijelima, a s druge strane ovaj zakon uređuje jedinstven pravosudni ispit za sve kategorije diplomiranih pravnika.

S obzirom da samo određeni broj vježbenika može biti primljen na vježbeničku praksu u pravosudnim tijelima, potreban je objektivan postupak izbora koji uzima u obzir postignut uspjeh na završenom sveučilišnom diplomskom studiju prava, testi-ranje znanja i psihološko testiranje. Na slobodna vježbenička mjesta će biti primljeni oni kandidati koji u postupku ostvare najveći broj bodova. Izabrani kandidati će biti primljeni na vježbeničku praksu, što znači, u državnu službu u smislu Zakona o državnim službenicima na određeno vrijeme. Oni imaju pravo na plaću i druga mate-rijalna prava određena zakonom.

Vježbenička se praksa sastoji od praktične i teorijske edukacije. Tijekom praktič-ne edukacije sudački vježbenik provodi najmanje četiri mjeseca na građanskom pr-vostupanjskom odjelu, dva mjeseca na kaznenom prvostupanjskom odjelu, po jedan mjesec na drugostupanjskom građanskom i drugostupanjskom kaznenom odjelu, po dva mjeseca na trgovačkom sudu i u državnom odvjetništvu, dok državnoodvjetnički vježbenik provodi najmanje osam mjeseci na sudu, od čega po tri mjeseca na građan-skom prvostupanjskom odjelu i na kaznenom prvostupanjskom odjelu te po jedan mjesec na drugostupanjskom građanskom i kaznenom odjelu. Tijekom vježbeničke prakse vježbenik je dužan voditi dnevnik rada, izraditi najmanje dvije pisane radnje mjesečno i obavljati praktične poslove, na primjer uz nazočnost i upute mentora poduzimati radnje tijekom glavne rasprave, provoditi istražne radnje, provoditi is-pitivanje svjedoka u kaznenim predmetima ili zastupati optužbu na glavnoj raspravi pred općinskim sudom. Na taj način vježbenici stječu iskustva izvan simulacije po-stupka. Obvezno pisanje radnje i obavljanje ostalih poslova i aktivnosti vježbenika se ocjenjuje. Teorijska stručna edukacija se provodi kroz stručne radionice Pravosudne akademije u 60 nastavnih dana po 6 sati. Voditelj stručne radionice ocjenjuje rad vježbenika.

Vježbenici u pravosudnim tijelima ispunjavaju uvjete za polaganje pravosudnog ispita nakon 18 mjeseci vježbeništva te nakon što su apsolvirali cijeli program. Za-htjev za polaganje donosi čelnik pravosudnog tijela u koje je vježbenik raspoređen.

Pravosudni ispit se sastoji od pismenog i usmenog dijela. Pisani dio ispita se sastoji od pisanja tri radnje od čega dvije radnje predstavljaju izradu cjelovitih pr-vostupanjskih presuda iz područja građanskog i kaznenog prava koje se temelje na konkretnom spisu predmeta. Kod izrade treće radnje vježbenik se može odlučiti za

33

područje radnog, trgovačkog ili upravnog prava, a radnja ne mora biti nužno uteme-ljena na konkretnom spisu predmeta. Izrada pojedine pisane radnje traje najduže 8 sati. Iz svake pisane radnje moguće je ostvariti najviše 10 bodova. Usmeni dio ispita obuhvaća 5 pojedinačnih grupa predmeta. Građansko i trgovačko, građansko postu-povno i obiteljsko, kazneno i kazneno postupovno, radno i upravno pravo nose najviše 15 bodova po grupi predmeta, dok ispit iz pete grupe koja obuhvaća ustavno uređe-nje, osnove sustava Europske unije i organizaciju pravosuđa nosi najviše 10 bodova.

Kako bi položio pravosudni ispit, svaki vježbenik mora na usmenom ispitu iz pojedine grupe predmeta ostvariti najmanje 5, odnosno sveukupno 56 bodova. Vjež-beniku koji ostvari najmanje 70 bodova, vježbenička se praksa produljuje za daljnjih 6 mjeseci. Za vrijeme produljene vježbeničke prakse vježbenik sudjeluje u radu po-sebnih stručnih radionica Pravosudne akademije te se priprema za obavljanje poslova sudskog ili državnoodvjetničkog savjetnika. Ukoliko vježbenik ostvari 90 ili više bo-dova, izdaje se svjedodžba s posebnom pohvalom. Vježbenik koji nije položio pra-vosudni ispit može ponovno pristupiti polaganju istog u cijelosti tek nakon isteka roka od 4 mjeseca od dana polaganja. Vježbeniku koji nije položio pravosudni ispit državna služba prestaje nakon dvije godine vježbeničke prakse.

34

ZAKON O VJEŽBENICIMA U PRAVOSUDNIM TIJELIMA I

PRAVOSUDNOM ISPITU

Judicial Trainees and Bar Examination ActNN 84/08NN 75/09Zadnja provjera/last check: 3.08.2009.

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.(1) Ovim se Zakonom uređuju uvjeti za prijam vježbenika u sudove i državna od-

vjetništva (u daljnjem tekstu: pravosudna tijela), trajanje vježbeničke prakse, ulazak u vježbenički i stručni program, ciljevi i način provođenja vježbeničke prakse, kao i stručne prakse za odvjetničke i javnobilježničke vježbenike te pravnike sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem prava u tijelima državne uprave, lokalne i područ-ne (regionalne) samouprave i drugim pravnim osobama te osobe zaposlene u znan-stvenonastavnim, nastavnim i suradničkim zvanjima na fakultetima koji namjeravaju pristupiti polaganju pravosudnog ispita.

(2) Ovim se Zakonom uređuje postupak prijavljivanja, program, način polaganja i vrednovanja pravosudnog ispita.

Članak 2.

Cilj stručnog obrazovanja vježbenika je stjecanje uvjeta za polaganje pravosudnog ispita i stručno osposobljavanje za samostalno obavljanje poslova pred pravosudnim tijelima.

II. PRIJAM VJEŽBENIKA I NAČIN OBAVLJANJA

VJEŽBENIČKE PRAKSE U PRAVOSUDNIM TIJELIMA

Članak 3.

(1) Vježbenici u pravosudnim tijelima su državni službenici zaposleni na određeno vrijeme u duljini trajanja vježbeničke prakse predviđene ovim Zakonom.

(2) Na njih se na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuju prava i obveze državnih službenika, osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

Članak 4.

(1) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa planom prijama određuje svake godine broj raspoloživih vježbeničkih mjesta u sudovima i državnim odvjetništvi-ma na prijedlog predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno Glavnog

35

državnog odvjetnika Republike Hrvatske u skladu s mjerilima za određivanje broja službenika prema propisima o sudovima i državnom odvjetništvu.

(2) Osim donošenja plana prijama za kalendarsku godinu (kratkoročni plan), ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa će po potrebi donijeti i srednjoročni plan (za vrijeme od dvije godine) i dugoročni plan (za vrijeme od četiri godine).

(3) Plan prijama iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu državnog proračuna za kalendarsku godinu na koju se plan odnosi.

Članak 5.

(1) Za vježbenika može biti primljena osoba koja ispunjava sljedeće uvjete:1. hrvatsko državljanstvo,2. zdravstvenu sposobnost za rad,3. završen sveučilišni diplomski studij prava.(2) Za prijam osobe koja je strani državljanin ili osoba bez državljanstva, pored

ispunjavanja uvjeta propisanih posebnim zakonom, potrebno je prethodno odobrenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.

(3) Za vježbenika ne mogu biti primljene osobe:1. protiv kojih se vodi kazneni postupak ili koje su osuđene za kaznena djela za

koje je propisana kazna od najmanje dvije godine zatvora prema domaćem ili među-narodnom pravu za kaznena djela protiv života i tijela, čovječnosti, morala, javnog ili privatnog vlasništva, javne uprave i javnog interesa ili zbog pronevjere u javnom sektoru, osim ako je nastupila rehabilitacija prema posebnom zakonu,

2. kojima je prestala državna služba zbog teške povrede službene dužnosti, u razdoblju od četiri godine od prestanka državne službe,

3. kojima je prestala državna služba zbog toga što nisu zadovoljile na probnom radu, u razdoblju od četiri godine od prestanka državne službe.

(3) Za vježbenika ne može biti primljena osoba kod koje postoji zapreka za pri-jam u državnu službu prema propisima o državnim službenicima.

(4) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, državljani država članica Europske unije mogu biti primljeni za vježbenike u pravosudnim tijelima ako ispunjavaju uvjete iz stavka 1. točke 2. i 3. te stavka 3. ovoga članka.

Članak 6.

(1) Slobodna mjesta vježbenika utvrđena planom prijama popunjavaju se javnim natječajem koje objavljuje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa u »Narodnim novinama« i na web-stranici Ministarstva pravosuđa.

(2) Provjeru znanja i ocjenjivanje kandidata provodi Povjerenstvo za izbor vjež-benika u sastavu od tri člana.

(3) Članove Povjerenstva za izbor vježbenika na vrijeme od dvije godine imenuje ministar pravosuđa, i to jednog iz reda rukovodećih službenika ministarstva nadlež-nog za poslove pravosuđa, jednog iz reda sudaca na prijedlog predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske te jednog iz reda državnih odvjetnika i zamjenika na prijed-log Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

(4) Svaki od članova povjerenstva ima svog tri zamjenika koji se imenuju na isti način kao i član.

(5) Članovima Povjerenstva za izbor vježbenika pripada naknada za rad u visini koju posebnom odlukom odredi ministar nadležan za poslove pravosuđa.

36

Članak 7.

(1) Na slobodno vježbeničko mjesto primit će se oni kandidati koji u postupku odabira ostvare ukupno najveći broj bodova.

(2) Ukupan broj bodova određuje se na osnovi rezultata ocjena završenog sve-učilišnog diplomskog studija prava i na temelju ostalih postignuća na diplomskom i poslijediplomskom studiju prava, kao i na osnovi pisane provjere znanja te provede-nog strukturiranog razgovora.

(3) Broj bodova ostvaren na temelju završenog sveučilišnog diplomskog studija prava te ostalih dostignuća na diplomskom i poslijediplomskom studiju prava može iznositi najviše 50% bodova. Broj bodova ostvaren na temelju pisane provjere znanja iznosi najviše 40%, dok se na temelju rezultata provedenog strukturiranog razgovora može ostvariti najviše 10% bodova.

(4) Ako ima više kandidata s istim ukupnim brojem bodova nego što ima slobod-nih vježbeničkih mjesta, odabiru se oni kandidati koji su ostvarili veći broj bodova na temelju pisane provjere znanja. U slučaju jednakog broja bodova prednost će imati kandidat podzastupljenog spola u pravosudnom tijelu za koje se vrši izbor.

(5) Ministar nadležan za poslove pravosuđa odredit će pravilnikom način utvr-đivanja broja bodova iz stavka 2. ovog članka, sadržaj pisane provjere znanja i struk-turiranog razgovora.

Članak 8.

(1) Nakon provedenog postupka Povjerenstvo za izbor vježbenika utvrđuje listu kandidata koje predlaže za izbor ministru nadležnom za poslove pravosuđa.

(2) Izabrani kandidat prima se u državnu službu na određeno vrijeme rješenjem ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

(3) Kandidat koji nije izabran za vježbenika ima pravo u roku od 15 dana od dana primitka rješenja iz stavka 2. ovoga članka podnijeti prigovor ministru nadležnom za poslove pravosuđa. Prigovor odgađa izvršenje rješenja. Ministar nadležan za poslove pravosuđa je dužan o prigovoru odlučiti u roku od 30 dana.

(3) Kandidat koji nije izabran za vježbenika, protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka ima pravo pokrenuti upravni spor.

(4) Kandidat postaje vježbenik danom početka rada. Dan početka rada utvrđuje rješenjem o rasporedu na radno mjesto čelnik pravosudnog tijela u koje je vježbenik izabran. Dan početka rada može se iz opravdanih razloga odgoditi za najviše 60 dana, o čemu se donosi posebno rješenje.

(5) Ako osoba primljena u državnu službu ne započne raditi određenog dana, ministar nadležan za poslove pravosuđa proglasit će ništavim rješenje o prijamu u državnu službu i rješenje o rasporedu na radno mjesto te osobe. U tom slučaju izabrat će se kandidat sljedeći po broju bodova.

Članak 9.

Vježbenička praksa traje dvije godine, ako ovim Zakonom nije drugačije određe-no. Vježbenici obavljaju vježbeničku praksu u sudovima i državnim odvjetništvima općinskim, županijskim, trgovačkim i prekršajnim sudovima te u općinskim i župa-nijskim državnim odvjetništvima.

37

Članak 10.

(1) Vježbenička praksa sastoji se od praktičnog dijela vježbeničke prakse koja se provodi u sudovima i državnim odvjetništvima i od sudjelovanja u stručnim radioni-cama Pravosudne akademije.

(2) Ministar nadležan za poslove pravosuđa odredit će pravilnikom program stručnog obrazovanja, kao i način snošenja troškova.

Članak 11.

(1) Tijekom vježbeničke prakse sudački vježbenik dužan je pro vesti najmanje četiri mjeseca u građanskom provostupanjskom odjelu, dva mjeseca u kaznenom prvostupanjskom odjelu, po jedan mjesec u drugostupanjskom građanskom i drugo-stupanjskom kaznenom odjelu, po dva mjeseca u trgovačkom sudu i državnom od-vjetništvu. Vrijeme do ispunjavanja uvjeta za polaganje pravosudnog ispita vježbenik će provesti prema rasporedu čelnika pravosudnog tijela u koje je raspoređen.

(2) Tijekom vježbeničke prakse državnoodvjetnički vježbenik dužan je provesti najmanje osam mjeseci prakse na sudu, od čega po tri mjeseca na građanskom pr-vostupanjskom odjelu i na kaznenom prvostupanjskom odjelu te po jedan mjesec u drugostupanjskom građanskom i kaznenom odjelu. Vrijeme do ispunjavanja uvjeta za polaganje pravosudnog ispita vježbenik će provesti prema rasporedu čelnika pravo-sudnog tijela u koje je raspoređen.

Članak 12.

(1) Stručne radionice iz pojedinih pravnih područja u ukup nom trajanju od dva mjeseca organizira Pravosudna akademija radi stjecanja vještina za rješavanje praktič-nih poslova iz djelokruga rada sudova i državnog odvjetništva. Sudjelovanje u struč-nim radionicama je obvezatno.

(2) Mjesto i vrijeme stručnog obrazovanja, način sudjelovanja vježbenika u struč-nim radionicama te način njihova ocjenjivanja, kao i nadzor nad njihovim provođe-njem, propisuje ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom.

(3) Nakon ispunjenja uvjeta za polaganje pravosudnog ispita vježbenik ostvaruje pravo na dva mjeseca za pripremu pravosudnog ispita, a o vremenu korištenja ovoga prava dužan je pismeno izvijestiti čelnika pravosudnog tijela kod kojeg je raspoređen na vježbeničku praksu.

(4) Preostalo vrijeme vježbeničke prakse do njezinog isteka, vježbenici su raspo-ređeni prema odredbi članka 11. stavka 1. i 2. ovoga Zakona i obavljaju zadaće na temelju naputaka svojih mentora radi daljnjeg stručnog usavršavanja.

(5) Vježbenicima može biti odobreno obavljanje dijela vježbeničke prakse i izvan sudova ili državnih odvjetništva na prijedlog čelnika tijela u koje je vježbenik raspo-ređen. Prijedlog se podnosi ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa koje daje odobrenje a ministar nadležan za poslove pravosuđa u suglasnosti sa čelnikom tijela u koje je vježbenik raspoređen postavlja mentora.

(5) Vježbeniku može biti odobreno obavljanje dijela vježbeničke prakse izvan pravosudnog tijela u koje je raspoređen, na temelju sporazuma čelnika toga pravo-sudnog tijela i čelnika tijela u koje se vježbenik upućuje radi obavljanja dijela vježbe-ničke prakse.

38

Članak 13.

(1) Čelnik pravosudnog tijela u koje je vježbenik raspoređen određuje mentora radi praćenja rada vježbenika i skrbi o njegovom stručnom obrazovanju.

(2) Za mentora može biti određen sudac i državni odvjetnik ili zamjenik držav-nog odvjetnika koji je završio edukaciju za mentore pri Pravosudnoj akademiji i koji su za to određeni godišnjim rasporedom poslova.

(3) Dužnost mentora je potaknuti zanimanje i trud vježbenika te ga pripremiti za odgovoran rad u ispunjenju praktičnih zadaća. Mentor može istodobno imati najviše dva vježbenika. Rad s vježbenicima izjednačuje se s radom na drugim poslovima, a vrednovanje tog rada odredit će se okvirnim mjerilima za rad sudaca i državnih od-vjetnika i zamjenika.

(4) Vježbenici u svakom dijelu izobrazbe moraju izrađivati obvezne pisane rad-nje. Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa pravilnikom će propisati vrstu i broj obveznih radnji koje se moraju izraditi u svakom dijelu stručnog obrazovanja.

(5) Vježbenik je dužan tijekom vježbeničke prakse voditi dnevnik. Obrazac dnevnika utvrdit će se posebnim pravilnikom koji donosi ministar pravosuđa.

(6) Nadzor nad provođenjem vježbeničke prakse u sudovima i državnim od-vjetništvima provodi čelnik pravosudnog tijela u suradnji s mentorom kod kojih je vježbenik raspoređen.

Članak 14.

(1) Tijekom praktičnog dijela vježbeničke prakse vježbenici se kroz kontinuirano i postupno sve samostalnije izvršavanje zadaća mentora pripremaju za pristup pravo-sudnom ispitu i za obavljanje praktičnih poslova koje mogu obaviti samostalno.

(2) Kad mentor utvrdi da je vježbenik u dovoljnoj mjeri osposobljen za samostal-no obavljanje određenih poslova, dopustit će vježbeniku da:

1. uz nazočnost i upute suca poduzima radnje tijekom glavne rasprave u manje složenim parničnim, odnosno u izvanparničnim postupcima,

2. uz nazočnost i upute istražnog suca provodi istražne radnje,3. uz nazočnost i upute suca ispituje svjedoke u kaznenim predmetima za koje je

propisana kazna zatvora do tri godine,4. uz nazočnost i upute zamjenika državnog odvjetnika provodi ispitivanja i druge

radnje državnog odvjetništva,5. uz nazočnost i upute zamjenika državnog odvjetnika u postupcima za kaznena

djela za koje je propisana kazna zatvora do tri godine zastupa optužbu na glavnoj raspravi pred općinskim sudom te da uz nadzor poduzimaju radnje pred prekršajnim sudovima,

6. uz nazočnost i upute zamjenika državnog odvjetnika zaprimaju na zapisnik kaznene prijave i ostale izjave koje se daju državnom odvjetništvu.

Članak 15.

Ako se vježbenička praksa prekine uslijed neprekidnog bolovanja dužeg od šest mjeseci ili rodiljnog dopusta, tad se stručno obrazovanje produžuje za vrijeme traja-nja prekida. Vježbenička praksa prekinuta iz drugog važnog razloga može se produljiti za vrijeme trajanja prekida. O produžetku vježbeničke prakse odlučuje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.

39

Članak 16.

(1) Vježbeniku prestaje vježbenička praksa:– istekom roka na koji je vježbenik primljen u službu,– otkazom iz razloga predviđenim odredbama Zakona o državnim službenicima– sporazumom,– po sili zakona, iz razloga predviđenih odredbama Zakona o državnim službe-

nicima.(2) O prestanku odlučuje čelnik pravosudnog tijela.(3) Rješenje iz stavka 2. ovoga članka upravni je akt. Prigovor protiv rješenja pod-

nosi se ministru nadležnom za poslove pravosuđa u roku od 15 dana od dana prijama rješenja. Prigovor odgađa izvršenje rješenja. Ministar nadležan za poslove pravosuđa je dužan o prigovoru odlučiti u roku od 30 dana.

III. STRUČNA PRAKSA ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA

ZA VJEŽBENIKE U ODVJETNIŠTVU, JAVNOM BILJEŽNIŠTVU,

TIJELIMA DRŽAVNE UPRAVE, LOKALNE I PODRUČNE

(REGIONALNE) SAMOUPRAVE I DRUGIM PRAVNIM OSOBAMA

Članak 17.

(1) Program obrazovanja odvjetničkih vježbenika i trajanje njihove vježbeničke prakse uređuje Zakon o odvjetništvu, pri čemu teoretski dio stručnog obrazovanja traje najmanje 150 sati prema programu koji mora biti usklađen s programom Pra-vosudne akademije.

(2) Hrvatska odvjetnička komora dužna je u roku od 3 mjeseca od dana upisa u imenik odvjetničkih vježbenika obavijestiti nadležno ministarstvo za poslove pravo-suđa o upisu odvjetničkih vježbenika.

(3) Ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom će odrediti način fi nan-ciranja stručnog obrazovanja iz stavka 1. ovoga članka ako se ono provodi u Pravo-sudnoj akademiji.

Članak 18.

(1) Program obrazovanja i trajanje vježbeničke prakse javnobilježničkih vježbeni-ka uređuje se Zakonom o javnom bilježništvu.

(2) Javnobilježnički vježbenik dužan je radi stručnog obrazovanja provesti najma-nje 160 sati na sudu. Praktični dio vježbeničke prakse provodi se na isti način kao i za vježbenike sukladno članku 11. i 12. ovoga Zakona. Teoretski dio stručnog obrazo-vanja traje najmanje 150 sati prema programu koji mora biti usklađen s programom Pravosudne akademije.

(2) Javnobilježnički vježbenik dužan je radi stručnog obrazovanja provesti najma-nje 160 sati stručne prakse u sudu prema rasporedu koji odredi predsjednik suda. Te-oretski dio stručnog obrazovanja traje najmanje 150 sati prema programu koji mora biti usklađen s programom Pravosudne akademije.

(3) Ministar nadležan za poslove pravosuđa raspoređuje javnobilježničkog vježbenika na sud na kojem će obavljati stručno obrazovanje u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka. O tome se obavještava Hrvatska javnobilježnička komora.

40

(3) Javnobilježnički vježbenik raspoređuje se na stručno obrazovanje u sud rješe-njem predsjednika suda, na prijedlog Hrvatske javnobilježničke komore.

(4) Sud kod kojeg je javnobilježnički vježbenik na vježbi pisanim uvjerenjem potvrđuje da je vježbenik pod njegovim nadzorom proveo potrebno vrijeme na stručnoj praksi u sudu.

(5) Ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom će odrediti način fi nan-ciranja stručnog obrazovanja iz stavka 2. ovoga članka ako se ono provodi u Pravo-sudnoj akademiji. a može odrediti i način fi nanciranja praktičnog dijela vježbeničke prakse.

Članak 19.

(1) Pravnici zaposleni u tijelima državne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave i drugim pravnim osobama te osobe zaposlene u znanstvenonastavnim, nastavnim i suradničkim zvanjima na pravnim fakultetima kao i druge osobe koje ispunjavaju uvjete iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona koje namjeravaju pristupiti pravosudnom ispitu dužne su radi stručnog obrazovanja provesti na sudu najmanje pola od vremena koliko je utvrđeno odredbom članka 11. stavka 1. i 2. ovoga Zakona za sudske vježbenike u sudu najmanje devet mjeseci.

(2) Praktični dio vježbeničke prakse provodi se na isti način kao i za pravosudne vježbenike sukladno odredbama članka 11. i 12. ovoga Zakona. Praktični dio vježbe-ničke prakse provodi se prema rasporedu koji odredi predsjednik suda, a koji mora biti usklađen s rasporedom stručne prakse sudačkih vježbenika. Teoretski dio struč-nog obrazovanja traje najmanje 150 sati prema programu koji mora biti usklađen s programom Pravosudne akademije.

(3) Pravnici iz stavka 1. ovoga članka mogu podnijeti zahtjev ministarstvu nadlež-nom za poslove pravosuđa predsjedniku suda radi obavljanja vježbe nakon najmanje jedne godine rada na pravnim poslovima. Zahtjevu se prilaže suglasnost poslodavca i ugovor o radu ili rješenje o prijamu u službu.

(4) Ministar nadležan za poslove pravosuđa raspoređuje pravnike iz stavka 1. ovoga članka na sud na kojem će obavljati stručno obrazovanje.

(4) Osobe iz stavka 1. ovoga članka primaju se na stručnu praksu u sud rješenjem predsjednika suda.

(5) Ministar nadležan za poslove pravosuđa odredit će pravilnikom način obavlja-nja i način fi nanciranja vježbeničke prakse iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

(5) Ministar nadležan za poslove pravosuđa odredit će visinu naknade za sudjelo-vanje osoba iz stavka 1. ovoga članka u stručnim radionicama Pravosudne akademije, ukoliko teoretski dio njihovog stručnog obrazovanja u cjelini ili djelomično provodi Pravosudna akademija.

IV. PRAVOSUDNI ISPIT I PRETPOSTAVKE ZA

PRISTUP PRAVOSUDNOM ISPITU

Članak 20.

(1) Organizacija pravosudnih ispita u nadležnosti je Ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.

41

(2) Pravosudni se ispit polaže pred Ispitnim povjerenstvom od pet članova. Čla-nove Ispitnog povjerenstva i najmanje po pet zamjenika za svaku grupu predmeta određenih odredbom članka 26. stavka 2. ovoga Zakona, imenuje rješenjem ministar nadležan za poslove pravosuđa.

(3) Rješenjem iz stavka 2. ovoga članka imenuje se tajnik Ispitnog povjerenstva i njegovi zamjenici, koji obavljaju stručne i administrativne poslove za potrebe Ispit-nog povjerenstva.

(4) Članovi Ispitnog povjerenstva moraju biti pravnici s najmanje 15 godina rad-nog iskustva u struci nakon položenog pravosudnog ispita.

(5) Tajnik Ispitnog povjerenstva i njegovi zamjenici moraju biti pravnici s položenim pravosudnim ispitom.

(6) Mandat članova Ispitnog povjerenstva traje dvije godine i mogu biti ponovno imenovani.

(7) Članovi Ispitnog povjerenstva koji su sudjelovali u postupku zapošljavanja pojedinih vježbenika ili u stručnim radionicama tijekom njihovog stručnog obrazova-nja ili su im bili mentori, ne mogu sudjelovati na usmenom ispitu za tog kandidata.

(8) Ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom određuje visinu i način plaćanja troškova pravosudnog ispita.

(9) Članovima i tajniku Ispitnog povjerenstva pripada naknada za rad u Ispitnom povjerenstvu u visini koju posebnom odlukom utvrđuje ministar nadležan za poslove pravosuđa.

Članak 21.

(1) Uvjete za polaganje pravosudnog ispita sudski i državnoodvjetnički vježbe-nici ispunjavaju nakon 18 mjeseci vježbeništva i izvršenog programa sukladno ovom Zakonu.

(2) Prijavu za polaganje pravosudnog ispita dužan je podnijeti čelnik pravosud-nog tijela u koje je vježbenik raspoređen u roku od 15 dana od dana kad vježbenik ispuni uvjete za polaganje pravosudnog ispita.

(3) Ako čelnik pravosudnog tijela u koje je vježbenik raspoređen u navedenom roku ne podnese prijavu za polaganje pravosudnog ispita, kandidat je ovlašten sam podnijeti prijavu uz predočenje dokaza o ispunjavanju traženih uvjeta.

(4) Prijava se podnosi najkasnije po isteku 30 dana od dana stjecanja uvjeta za polaganje pravosudnog ispita.

Članak 22.

(1) Uvjete za polaganje pravosudnog ispita ispunjavaju:– odvjetnički vježbenici nakon 18 mjeseci odvjetničke vježbe, uz ispunjeni uvjet

iz članka 17. ovoga Zakona,– javnobilježnički vježbenici nakon 18 mjeseci javnobilježničke vježbe uz ispunje-

ne uvjete iz članka 18. ovoga Zakona,– pravnici sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem prava u tijelima držav-

ne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave i drugim pravnim osobama, te osobe zaposlene u znanstveno-nastavnim, nastavnim i suradničkim zvanjima na fakultetima nakon 36 mjeseci obavljanja pravnih poslova uz uvjete iz članka 19. ovog Zakona.

42

(2) Prijavu za ispit za odvjetničke i javnobilježničke vježbenike, te za pravnike iz stavka 1. podstavka 3. ovoga članka podnose sami kandidati uz predočenje potvrde o ostvarenim uvjetima.

(3) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa rješenjem utvrđuje da li kandi-dat ispunjava uvjete za polaganje pravosudnog ispita te određuje vrijeme pristupa kandidata na pisani dio ispita.

(4) Vrijeme pristupa kandidata na pisani dio ispita određuje se između 60-og i 90-og dana od dana podnošenja prijave za polaganje pravosudnog ispita.

(4) Vrijeme polaganja pisanog i usmenog dijela pravosudnog ispita određuje ras-poredom ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.

(5) Protiv rješenja kojim je utvrđeno da kandidat ne ispunjava uvjete za pola-ganje pravosudnog ispita dopušten je prigovor o kojem odlučuje ministar nadležan za poslove pravosuđa u roku od 30 dana.

(5) Rješenje kojim je utvrđeno da kandidat ne ispunjava uvjete za polaganje pra-vosudnog ispita je konačno. Protiv ovoga rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Članak 23.

(1) Pisani dio ispita sastoji se od tri radnje od čega dvije radnje predstavljaju izra-du cjelovitih prvostupanjskih presuda iz područja građanskog i kaznenog prava ute-meljenih na konkretnom spisu predmeta. Treću radnju kandidat izrađuje odabirom iz područja radnog, trgovačkog ili upravnog prava i ne mora biti nužno utemeljena na konkretnom spisu predmeta.

(2) Na zahtjev Ispitnog povjerenstva sudovi su dužni ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa dostaviti traženi broj predmeta.

(3) Kandidat pisanu radnju izrađuje pod osobnom zaporkom koju određuje mini-starstvo nadležno za poslove pravosuđa. Radnja ne smije sadržavati elemente koji ukazuju na osobu kandidata.

(4) O izradi pisane radnje sastavlja se zapisnik.(5) Ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom određuje način izbora

predmeta za pisane radnje, dopuštena pomagala, vrijeme i mjesto pisanja radnji, nad-zor nad pisanim dijelom ispita i vrijeme dopušteno za pisanje predmetnih radnji.

Članak 24.

(1) U slučaju remećenja urednog tijeka pisanog ispita Ispitno povjerenstvo može:

1. produžiti vrijeme za izradu pisanog ispita razmjerno trajanju prekida,2. pojedinim ili svim kandidatima naložiti ili omogućiti ponovnu izradu te pisane

radnje.(2) Kandidat se ne može pozivati na smetnju, ako to nije za vrijeme pisanog ispita

prijavio članu Ispitnog povjerenstva.

Članak 25.

(1) Ako kandidat nije predao pisanu radnju u propisanom vremenu, smatra se da nije položio ispit.

(2) Svaku pravodobno predanu pisanu radnju zasebno pregledavaju i boduju dva člana Ispitnog povjerenstva. Za bodovanje radnji se primjenjuje članak 28. stavak 2.

43

ovoga Zakona. Ako ispitivači pisanu radnju različito boduju, prosjek zbroja bodova predstavlja konačni ostvareni broj bodova za pojedinu pisanu radnju.

(3) Bodovanje pisanih radnji provodi se prije usmenog ispita. Kandidat mora iz građanske i kaznene presude ostvariti najmanje po šest bodova da bi ostvario pravo na pristupanje usmenom dijelu pravosudnog ispita.

(4) Nakon ocjenjivanja pisanih radnji članovima Ispitnog povjerenstva može se dati obavijest o osobi kandidata, kao i kandidatima obavijest o osobi ispitivača.

(5) Tajnik Ispitnog povjerenstva obavijestit će kandidate o ostvarenom broju bo-dova na pisanom dijelu ispita najkasnije dva tjedna prije usmenog ispita.

Članak 26.

(1) Usmenom dijelu pravosudnog ispita kandidat mora pristupiti najkasnije u roku od dva mjeseca nakon posljednje napisane radnje.

(2) Usmeni dio ispita sastoji se od ispitivanja iz pet grupa predmeta i to iz:– građanskog i trgovačkog prava,– građanskog postupovnog i obiteljskog prava,– kaznenog i kaznenog postupovnog prava,– radnog i upravnog prava,– ustavnog uređenja, osnova sustava Europske unije te organizacije pravosuđa.(3) Usmeni ispit se polaže pred Ispitnim povjerenstvom. Cjelokupni se ispit

provodi u neprekidnoj nazočnosti svih članova Ispitnog povjerenstva. Predsjednik Ispitnog povjerenstva rukovodi usmenim ispitom pri čemu vodi računa o tomu da se kandidati ispituju na prikladan način i brine se o održavanju reda na usmenom ispitu.

(4) Na usmeni se ispit ne smije pozvati više od četiri kandidata istodobno.(5) Ministar nadležan za poslove pravosuđa određuje pravilnikom način provo-

đenja usmenog dijela ispita, kao i uvjete pod kojima će se odobriti slušanje usmenog ispita.

Članak 27.

(1) Ispitno povjerenstvo svoje odluke donosi većinom glasova. Nijedan član Is-pitnog povjerenstva ne može se suzdržati od glasovanja.

(2) Nakon završetka usmenog ispita iz pojedine grupe predmeta Ispitno povje-renstvo ocjenjuje znanje kandidata sukladno odredbi članka 28. ovoga Zakona. Po završetku cjelokupnog ispita utvrđuje se ukupno ostvareni broj bodova na pravosud-nom ispitu i donosi se odluka o rezultatu ispita koja se priopćuje kandidatima. Ako neki kandidat ne želi da se odluka objavi u nazočnosti drugih kandidata, odluka se tom kandidatu priopćuje samo u nazočnosti Ispitnog povjerenstva.

(3) O tijeku usmenog ispita sastavlja se zapisnik koji potpisuju svi članovi Ispit-nog povjerenstva, tajnik Ispitnog povjerenstva i kandidat.

(4) Ministar nadležan za poslove pravosuđa određuje pravilnikom sadržaj zapi-snika.

Članak 28.(1) Ukupno se na pravosudnom ispitu može ostvariti najviše 100 bodova.(2) Za svaku pisanu radnju može se ostvariti najviše do 10 bodova.(3) Usmeni dijelovi ispita boduju se prema pojedinim grupama predmeta:

44

– građansko i trgovačko pravo 15 bodova,– građansko postupovno i obiteljsko pravo 15 bodova,– kazneno i kazneno postupovno pravo 15 bodova,– radno i upravno pravo 15 bodova,– ustavno uređenje i osnova sustava Europske unije te organizacije pravosuđa 10

bodova.(4) Ostvareni uspjeh na pravosudnom ispitu vrednovat će se u postupku odabira

kandidata za polaznike Državne škole za pravosudne dužnosnike.

Članak 29.

(1) Predsjednik Ispitnog povjerenstva bez provedbe usmenog dijela ispita utvrđuje da pravosudni ispit nije položen:

1. ako kandidat u pisanom dijelu ispita nije ostvario uvjete iz članka 25. stavka 3. ovoga Zakona ili odustane od započetog pisanog ispita bez opravdanog razloga,

2. ako kandidat ne pristupi polaganju usmenog dijela pravosudnog ispita bez opravdanog razloga.

(2) Ako kandidat bez opravdanog razloga napusti polaganje usmenog dijela pra-vosudnog ispita, smatra se da pravosudni ispit nije položio.

(3) Ako je kandidat iz pojedine grupe predmeta na usmenom ispitu dobio manje od 5 bodova, smatra se da nije položio ispit.

(4) Kandidat koji je ostvario manje od 56 bodova nije položio ispit.

Članak 30.

(1) Započeti ispit može se odgoditi ako je kandidat zbog bolesti ili nekih drugih opravdanih razloga spriječen nastaviti polaganje ispita.

(2) Rješenje o nastavku ispita donosi Ispitno povjerenstvo na molbu kandidata. Molba se podnosi u roku od 8 dana po prestanku razloga za odgodu ispita, ali naj-kasnije u roku od 3 mjeseca računajući od dana kad je kandidat trebao pristupiti polaganju pravosudnog ispita.

(3) Ako kandidat ne podnese molbu za nastavak ispita u roku iz stavka 2. ovoga članka ili ako mu je molba odbijena, smatra se da ispit nije položio.

(4) Protiv rješenja Ispitnog povjerenstva iz stavka 2. ovoga Zakona kandidat može uložiti prigovor u roku od 3 dana ministru nadležnom za poslove pravosuđa.

Članak 31.

(1) Kandidat koji ne položi ispit može ga ponovno prijaviti može istom ponovno pristupiti nakon isteka roka od 4 mjeseca od dana polaganja. U slučaju ponavljanja kandidat ponovno pristupa pravosudnom ispitu u cijelosti.

(2) Ako kandidat ne pristupi ponovnom polaganju pravosudnog ispita, smatra se da ispit nije položio.

(3) Ako kandidat zbog izvanrednih okolnosti odustane od ispita prije početka ponovnog polaganja, smatrat će se da ispit nije polagao.

Članak 32.

(1) Vježbeniku koji je na pravosudnom ispitu ostvario najmanje 70 bodova, na-kon isteka roka iz članka 9. ovoga Zakona, vježbenička praksa produljuje se za dalj-njih 6 mjeseci od položenog pravosudnog ispita.

45

(2) Za vrijeme produljene vježbeničke prakse vježbenik sudjeluje u radu poseb-nih stručnih radionica Pravosudne akademije te postupa po uputama mentora radi daljnje pripreme za obavljanje poslova sudskog ili državnoodvjetničkog savjetnika.

Članak 32. aVježbenik u pravosudnom tijelu koji je na pravosudnom ispitu ostvario najmanje

70 bodova nakon isteka vremena za koje mu je praksa produljena raspoređuje se bez provođenja javnog natječaja ili internog oglasa na slobodno radno mjesto savjetnika u tom pravosudnom tijelu.

Ukoliko u pravosudnom tijelu ima više vježbenika koji ispunjavaju uvjete iz stav-ka 1. ovoga članka rasporedit će se onaj koji je ostvario veći broj bodova na pravo-sudnom ispitu i postigao najbolje ocjene mentora na praktičnom dijelu vježbeničke prakse i ocjene voditelja stručnih radionica.

Vježbenik u pravosudnom tijelu koji je pravosudni ispit položio do 31. kolovoza 2009. godine rješenjem čelnika pravosudnog tijela rasporedit će se na slobodno mje-sto savjetnika, ako je njegov rad u prethodnoj godini ocijenjen ocjenom izvanredan.

Članak 32.bVježbeniku u pravosudnom tijelu koji ne položi pravosudni ispit prestaje državna

služba protekom dvije godine vježbeničke prakse, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa može, po pribavljenom mišljenju čelnika pravosudnog tijela, rješenjem produžiti vježbeničku praksu i nakon proteka roka iz stavka 1. ovoga članka ukoliko za to postoje opravdani razlozi, ali najduže za šest mjeseci.

V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 33.

(1) Sve osobe iz članka 13. Zakona o pripravnicima u pravosudnim organima i pravosudnom ispitu (»Narodne novine«, br. 54/74., 29/78. i 13/90.), kao i javnobi-lježnički vježbenici, koji su započeli s radom prije stupanja na snagu ovoga Zakona stječu uvjete za polaganje pravosudnog ispita prema Zakonu o pripravnicima u pra-vosudnim organima i pravosudnom ispitu.

(2) Sve osobe koje su do stupanja na snagu ovoga Zakona stekle uvjete za pola-ganje ispita po Zakonu iz stavka 1. ovoga članka polažu pravosudni ispit prema tom zakonu do 31. kolovoza 2009.

(3) Od 1. rujna 2009. svi kandidati pravosudni ispit polažu prema odredbama ovoga Zakona, bez obzira po kojem su zakonu stekli uvjete za polaganje pravosudnog ispita.

Članak 34.

Pravilnike za čije je donošenje ovlašten ovim Zakonom dužan je donijeti ministar nadležan za poslove pravosuđa u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

46

Članak 35.

Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o pripravnicima u pra-vosudnim organima i pravosudnom ispitu (»Narodne novine«, br. 54/74., 29/78. i 13/90.).

Članak 36.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2009. osim odredbe članka 5. stavka 4. koja stupa na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju.

47

MINISTARSTVO PRAVOSUĐA2383

Na temelju članka 7. stavka 5., članka 10. stavka 2., članka 12. stavka 2., članka 13. stavaka 4. i 5. Zakona o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu (»Narodne novine«, broj: 84/08 i 75/09), ministar pravosuđa donosi

PRAVILNIKO TEORIJSKOM I PRAKTIČNOM STRUČNOM

OBRAZOVANJU VJEŽBENIKA U PRAVOSUDNIM TIJELIMA

I. UVODNE ODREDBEČlanak 1.

(1) Ovim pravilnikom uređuje se način vrednovanja kandidata za prijam vježbenika u pravosudna tijela, sadržaj pisane provjere znanja i strukturiranog razgovora, mjesto, vrijeme i program stručnog obrazovanja, način sudjelovanja vježbenika u stručnim radi-onicama te način njihova ocjenjivanja, nadzor nad provođenjem vježbeničke prakse, vr-sta i broj obveznih radnji koje se moraju izraditi u svakom dijelu stručnog obrazovanja, kao i obrazac dnevnika kojeg je vježbenik dužan voditi tijekom vježbeničke prakse.

(2) Vježbenička praksa mora omogućiti vježbeniku stručno obrazovanje uz pot-puni uvid u organizaciju i funkcioniranje pravosudnih institucija, te profesionalni rad pravosudnih dužnosnika.

(3) Vježbenici mogu biti raspoređeni na vježbeničku praksu u općinske, županij-ske, trgovačke i prekršajne sudove te u općinska i županijska državna odvjetništva.

II. VREDNOVANJE KANDIDATA ZA VJEŽBENIKE U PRAVOSUDNIM TIJELIMA

1. Način utvrđivanja broja bodova

Članak 2.

Postupak vrednovanja kandidata provodi Povjerenstvo za izbor vježbenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo). Članovima Povjerenstva pripada naknada za rad u visini koju odredi ministar nadležan za poslove pravosuđa.

Članak 3.

(1) U postupku odabira, kandidat može ostvariti najviše 100 bodova.(2) Na osnovi rezultata sveučilišnog diplomskog studija prava i na temelju ostalih

postignuća na diplomskom, poslijediplomskom i sveučilišnom doktorskom studiju prava kandidat može ostvariti najviše 50 bodova.

48

(3) Opći uspjeh ostvaren na studiju bodovno se vrednuje na način da se prosječ-na ocjena ostvarena na studiju izražena cijelim brojem i jednom decimalom, množi sa brojem 10 i dobiveni broj predstavlja broj ostvarenih bodova.

(4) Za postignuća tijekom diplomskog studija prava kandidat može ostvariti uku-pno najviše 5 bodova i to za primljenu:

– Rektorovu nagradu 3 boda,– Dekanovu nagradu 2 boda.(5) Za postignuća na poslijediplomskom studiju prava kandidat može ostvariti

najviše 5 bodova i to za:– završen sveučilišni doktorski studij prava 5 bodova,– završen specijalistički poslijediplomski studij 3 boda.(6) Povjerenstvo odlučuje u svakom pojedinom slučaju koji se broj bodova ostva-

ruje za završen sveučilišni diplomski studij prava u inozemstvu, vrednujući postignuti opći uspjeh na tom studiju, primjenom kriterija iz stavka 3. ovog članka.

(7) Na temelju rezultata pisane provjere znanja kandidat može ostvariti najviše 40 bodova.

(8) Na temelju rezultata provedenog strukturiranog razgovora kandidat može ostvariti najviše 10 bodova.

(9) Nakon provedenog postupka vrednovanja, Povjerenstvo utvrđuje listu kandi-data prema ostvarenom broju bodova.

2. Sadržaj pisane provjere znanja

Članak 4.

(1) Cilj pisane provjere znanja je ocijeniti sposobnost kandidata za prepoznavanje pravnih problema u pojedinim predmetima, predlaganje mogućih materijalnopravnih i postupovnih rješenja te sposobnost postupanja u uvjetima ograničenog vremena.

(2) Na pisanoj provjeri znanja kandidat mora:– odabrati među predloženim odgovorima (višestruki odabir) ili– dopuniti ponuđenu tvrdnju ključnim pojmom koji nedostaje(3) Kandidati pisanu provjeru znanja izrađuju pod osobnom zaporkom koju

određuje Povjerenstvo. Članovi povjerenstva koji ocjenjuju pisanu provjeru znanja ne smiju znati identitet kandidata.

(4) Sadržaj pisane provjere znanja utvrđuje Povjerenstvo.(5) Pisana provjera znanja traje dva sata i sastoji se od 40 pitanja ili zadataka pri

čemu se za svaki točan odgovor dobiva jedan bod.(6) Pisana provjere znanja provodi se pod nadzorom jednog člana Povjerenstva ili

druge osobe koju za to odredi predsjednik Povjerenstva.(7) Tijekom pisane provjere znanja kandidati se ne smiju služiti bilo kakvim pravnim

materijalima, kao što su tekstovi propisa, stručna literatura, niti bilo kakvim tehničkim pomagalima, uključujući i komunikacijske uređaje. Kandidat ne smije napuštati mjesto održavanja pisane provjere znanja bez odobrenja osobe zadužene za provođenje nadzora.

3. Strukturirani razgovor

49

Članak 5.

(1) Strukturiranom razgovoru može pristupiti kandidat koji je na temelju članka 3. i 4. ovog Pravilnika ostvario najmanje 51 bod.

(2) Strukturiranim razgovorom ocjenjuju se društvene i komunikacijske vješti-ne kandidata, motivacija za obnašanje pravosudne dužnosti i njegovi profesionalni ciljevi.

(3) Strukturirani razgovor provode članovi Povjerenstva, uz sudjelovanje stručne osobe (psihologa).

(4) O provođenju strukturiranog razgovora vodi se zapisnik.(5) Ako kandidat na strukturiranom razgovoru ne ostvari niti jedan bod, takva se

ocjena pisano obrazlaže.

III. VJEŽBENIČKA PRAKSA

1. Praktični dio vježbeničke prakse

Članak 6.

(1) Praktično stručno obrazovanje vježbenika obavljat će se u pravosudnom tijelu u koje je raspoređen.

(2) Tijekom praktičnog stručnog obrazovanja, vježbenik mora izraditi najmanje dvije pisane radnje mjesečno od kojih najmanje jedna mora biti obrazložena odluka (presuda/optužnica).

(3) Mentor mora ocijeniti obvezne pisane radnje u roku od 15 dana od dana kada mu je radnja predana. Radnju će raspraviti s vježbenikom obzirom na oblik i sadržaj u postu-povnom i materijalnom smislu. Svaka pisana radnja ocjenjuje se s najviše 100 bodova.

(4) Na kraju praktičnog stručnog obrazovanja mentor ocjenjuje vježbenika na obrascu koji je sastavni dio ovog Pravilnika (obrazac broj 1).

(5) Po završetku rada s pojedinim mentorom vježbenik anonimno ocjenjuje rad mentora na obrascu koji je sastavni dio ovog Pravilnika (obrazac broj 2).

2. Sudjelovanje vježbenika u stručnim radionicama

Članak 7.

(1) Teorijsko stručno obrazovanje vježbenika u pravosudnim tijelima provodi se sudjelovanjem u stručnim radionicama Pravosudne akademije.

(2) Stručne radionice sastoje se od sljedećih nastavnih cjelina:– uvod i organizacija pravosuđa u trajanju od 5 dana,– građansko pravo i građansko postupovno pravo u trajanju od 17 dana,– kazneno pravo i kazneno postupovno pravo u trajanju od 17 dana,– trgovačko pravo u trajanju od 5 dana,– radno pravo u trajanju od 2 dana,– obiteljsko pravo u trajanju 2 dana,– upravno pravo u trajanju od 5 dana,– ustavno pravo u trajanju od 2 dana, te– osnove Europske unije u trajanju od 5 dana.(3) Nastavni dan traje 6 sati.(4) Sadržaj pojedine nastavne cjeline određen je Programom Pravosudne akademije.

50

Članak 8.

(1) Čelnik pravosudnog tijela mora vježbeniku omogućiti redovito sudjelovanje u stručnim radionicama.

(2) Vježbenik mora aktivno sudjelovati u stručnim radionicama, izrađivati pisa-ne radnje u zadanim rokovima te izvršavati druge zadatke koje mu dodijeli voditelj stručne radionice.

Članak 9.

(1) Voditelji ocjenjuju rad vježbenika u roku od sedam dana od završetka pojedi-ne nastavne cjeline na obrascu koji je sastavni dio ovog Pravilnika (obrazac broj 3).

(2) Jedan primjerak ocjene dostavlja se vježbeniku, a jedan ulaže se u njegov osobni očevidnik.

(3) Po završetku nastavne jedinice vježbenik anonimno ocjenjuje rad voditelja na obrascu koji je sastavni dio ovog Pravilnika (obrazac broj 4).

Članak 10.

(1) Pravosudna akademija osigurava prostor i opremu za održavanje stručnih ra-dionica, utvrđuje raspored održavanja stručnih radionica, te organizira posjete pravo-sudnim i drugim institucijama u svrhu provedbe programa obrazovanja vježbenika u stručnim radionicama.

(2) Nadzor nad provođenjem stručnih radionica i radom njihovih voditelja obav-lja ravnatelj Pravosudne akademije.

Članak 11.

Troškovi sudjelovanja vježbenika u pravosudnim tijelima u stručnim radionica-ma Pravosudne akademije (putni troškovi, troškovi smještaja i sl.), kao i troškovi izobrazbe voditelja stručnih radionica i mentora, podmiruju se iz sredstava državnog proračuna predviđenih u posebnim aktivnostima Pravosudne akademije.

Članak 12.

Ministar nadležan za poslove pravosuđa posebnom će odlukom odrediti visinu naknade za sudjelovanje odvjetničkih vježbenika, javnobilježničkih vježbenika i osoba iz članka 19. Zakona u stručnim radionicama Pravosudne akademije, ukoliko teo-rijski dio njihovog stručnog obrazovanja u cjelini ili djelomično provodi Pravosudna akademija.

3. Dnevnik rada vježbenika

Članak 13.

(1) Vježbenik je dužan tijekom vježbeničke prakse voditi dnevnik rada, na obras-cu koji je sastavni dio ovog Pravilnika (obrazac broj 5).

(2) Dnevnik rada mora sadržavati:– ime, prezime, adresu, telefon i e-mail adresu,– ukupno vrijeme provedeno na vježbeničkoj praksi,– vrstu suda/odjela/državnog odvjetništva/ u koje je vježbenik raspoređen,vrijeme provedeno na praktičnom dijelu vježbeničke prakse,– vrijeme provedeno u stručnim radionicama Pravosudne akademije,

51

– ocjene mentora,– ocjene voditelja stručnih radionica,– podatke o posjetima stručnim ustanovama i institucijama.(3) Preslika dnevnika rada po završetku vježbeničke prakse ulaže se u osobni

očevidnik.

IV. OSOBNI OČEVIDNIK VJEŽBENIKA

Članak 14.(1) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa vodi za svakog vježbenika osobni

očevidnik.(2) Osobni očevidnik vježbenika mora sadržavati:– ime, adresu, telefon i e-mail adresu vježbenika,– rješenje o prijamu i rasporedu,– vrijeme provedeno na praktičnom dijelu vježbeničke prakse i teorijskom struč-

nom obrazovanju,– podatke o mentorima,– ocjene mentora i voditelja stručnih radionica,– podatke o izrečenim stegovnim mjerama,– podatke o bolovanjima i porodnom dopustu,– podatke o plaćenom i neplaćenom dopustu i godišnjem odmoru,– podatke o vremenu korištenom za pripremu pravosudnog ispita,– ostale podatke važne za obavljanje vježbeničke prakse,– presliku zapisnika o pravosudnom ispitu te– presliku svjedodžbe o položenom pravosudnom ispitu.

V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 15.(1) Ovaj Pravilnik objavljuje se u »Narodnim novinama« i stupa na snagu danom

objave.(2) Postupci prijama vježbenika u pravosudna tijela koji nisu dovršeni do stupa-

nja na snagu ovog Pravilnika, nastavit će se i dovršiti prema dosadašnjim propisima.(3) Stupanjem na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o sastavu i na-

činu rada Natječajne komisije za popunjavanje slobodnih radnih mjesta pripravnika u pravosudnom organima (»Narodne novine« broj 17/90).

Klasa: 130-01/09-01/17Urbroj: 514-03-09-1Zagreb, 7. srpnja 2009.

52

MINISTARSTVO PRAVOSUĐA2382

Na temelju članka 23. stavka 5., članka 26. stavka 5. i članka 27. stavka 4. Zako-na o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu (»Narodne novine«, broj 84/08 i 75/09), ministar pravosuđa donosi

PRAVILNIKO POLAGANJU PRAVOSUDNOG ISPITA

1. UVODNE ODREDBE

Članak 1.Ovim Pravilnikom propisuje se sastav i način rada Ispitnog povjerenstva za pola-

ganje pravosudnog ispita, način prijave za polaganje pravosudnog ispita, način izbora predmeta za pisane radnje, dopuštena pomagala pri izradi pisanih radnji, vrijeme i mjesto izrade pisanih radnji, nadzor nad pisanim dijelom ispita, provođenje usmenog dijela ispita, uvjete pod kojima se odobrava slušanje usmenog dijela ispita te sadržaj uvjerenja i svjedodžbe o položenom pravosudnom ispitu.

2. ISPITNO POVJERENSTVO ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA

Članak 2.(1) Prije imenovanja predsjednika i članova Ispitnog povjerenstva za polaganje

pravosudnog ispita (u daljnjem tekstu: Ispitno povjerenstvo) i njihovih zamjenika, ministar nadležan za poslove pravosuđa zatražit će od predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog prekr-šajnog suda Republike Hrvatske, Upravnog suda Republike Hrvatske, Glavnog dr-žavnog odvjetnika Republike Hrvatske, Hrvatske odvjetničke komore, Hrvatske jav-nobilježničke komore i od pravnih fakulteta i drugih odgovarajućih tijela, obrazloženi prijedlog o mogućim kandidatima.

(2) Ispitno povjerenstvo pred kojim se polaže pravosudni ispit sastoji se od pred-sjednika i četiri člana.

(3) Predsjednik Ispitnog povjerenstva određuje:– članove Ispitnog povjerenstva koji će ocjenjivati pisane radnje te– članove Ispitnog povjerenstva koji će određenog dana ispitivati kandidate.(4) Rješenjem o imenovanju Ispitnog povjerenstva imenuju se tajnik Ispitnog

povjerenstva i njegovi zamjenici, koji obavljaju stručne i administrativne poslove za potrebe Ispitnog povjerenstva.

(5) Za tajnika i njegove zamjenike može biti imenovana osoba koja ima položen pravosudni ispit.

53

(6) Predsjedniku, članovima i tajniku Ispitnog povjerenstva te njihovim zamje-nicima pripada naknada za rad u visini koju odredi ministar nadležan za poslove pravosuđa.

Članak 3.

(1) Ispitno povjerenstvo, uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa, određuje izvore za polaganje pravosudnog ispita.

(2) Ispitno povjerenstvo dužno je najmanje dva puta godišnje izvršiti usklađiva-nje izvora za polaganje pravosudnog ispita s pozitivnim pravnim propisima.

3. POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA

3.1. Prijava za pravosudni ispit

Članak 4.(1) Prijava za polaganje pravosudnog ispita podnosi se ministarstvu nadležnom

za poslove pravosuđa najkasnije 30 dana prije početka mjeseca u kojem kandidat namjerava pristupiti polaganju ispita.

(2) Kandidat je prijavi dužan priložiti:– diplomu o završenom sveučilišnom diplomskom studiju prava (u slučaju iz

članka 5. stavka 4. Zakona o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu – u daljnjem tekstu: Zakon, mora se priložiti i prijevod inozemne diplome);

– dokaz o ispunjenju uvjeta iz članka 21. i 22. Zakona;– dokaz o uplati naknade za pristup polaganju pravosudnom ispitu;– izjava kandidata o pravnom području za izradu treće pisane radnje (radno,

trgovačko ili upravno pravo).(3) Ako je kandidat nakon stjecanja diplome sveučilišnog diplomskog studija

prava promijenio osobno ime, prijavi je dužan priložiti i izvod iz matične knjige vjen-čanih ili vjenčani list odnosno rješenje o promjeni osobnog imena.

(4) Isprave iz stavka 1. i 2. ovog članka prilažu se u izvorniku ili ovjerenoj pre-slici.

Članak 5.

Za svakog kandidata osniva se spis predmeta koji sadrži:– prijavu kandidata,– isprave kojima se dokazuje ispunjavanje uvjeta za polaganje pravosudnog ispi-

ta,– rješenje o polaganju pravosudnog ispita,– ispravljene i ocijenjene izvornike pisanih radnji kandidata, te mišljenja i ocjene

članova Ispitnog povjerenstva,– zapisnik o tijeku pravosudnog ispita,– presliku svjedodžbe o položenom pravosudnom ispitu,– zahtjeve kandidata i odluke Ispitnog povjerenstva, ako se odnose na ispitni

postupak,– liječničke potvrde ili druge isprave, ako su u vezi s ispitnim postupkom.

54

3.2. Raspored polaganja pravosudnog ispita

Članak 6.(1) Vrijeme polaganja pisanog i usmenog dijela pravosudnog ispita određuje ras-

poredom ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.(2) O vremenu polaganja pisanog dijela pravosudnog ispita kandidat se mora

obavijestiti pisanim putem najmanje 15 dana prije dana određenog za polaganje.(3) Obavijest o polaganju pravosudnog ispita sadrži vrijeme i mjesto polaganja pi-

sanog dijela ispita, naznaku kandidatu da je prilikom dolaska na ispit dužan predočiti važeću osobnu iskaznicu ili putovnicu, te uputu o mogućnosti korištenja dopuštenih pomagala predviđenih ovim Pravilnikom.

Članak 7.

(1) Kandidatu se na njegov zahtjev može odrediti novi termin za izradu pisane radnje, ako iz opravdanih razloga nije mogao pristupiti pisanom dijelu ispita. Zahtjev se podnosi ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa u roku od 8 dana od pre-stanka okolnosti koje su predstavljale zapreku za pristupanje ispitu.

(2) Kandidat koji bez opravdanog razloga nije pristupio pisanom dijelu pravo-sudnog ispita može pristupiti polaganju pravosudnog ispita protekom najmanje tri mjeseca od dana kada mu je bio određen termin za polaganje istog.

3.3. Pisani dio ispita

Članak 8.(1) Ispitno povjerenstvo izabire predmete koji služe kao predložak za pisane

radnje. Ukoliko se u spisu predmeta nalazi odluka kakvu je kandidat dužan izraditi, takva će se odluka izuzeti iz spisa.

(2) Predložak za izradu pisane radnje mora biti prvostupanjski spis predmeta iz područja građanskog i kaznenog sudovanja.

(3) Treću pisanu radnju kandidat izrađuje iz područja radnog, trgovačkog ili upravnog prava, prema osobnom izboru, koja osim izrade presude može predstavljati izradu rješenja, tužbe i odgovora na tužbu, žalbe te drugih obrazloženih podnesaka sudu.

(4) Ako postoje opravdani razlozi, kao što su zaštita privatnosti, zaštita poslovne ili službene tajne te zaštita podataka iz nekog drugog opravdanog razloga, iz spisa predmeta uklonit će se podaci o strankama u postupku.

(5) Kandidati koji istodobno pišu pisanu radnju kao predložak će dobiti presliku istog spisa predmeta.

(6) Predlošci za izradu pisanih radnji zapečatit će se u posebnim omotnicama, koje se otvaraju na dan pisanog ispita, neposredno prije početka ispita.

(7) Jednom upotrijebljeni spis predmeta ne može se ponovno koristiti kao pred-ložak za izradu pisane radnje.

Članak 9.

(1) Sve tri pisane radnje moraju se izraditi u roku od osam dana, s time da se u jednom radnom danu može pisati samo jedna.

(2) Pisane radnje izrađuju se na hrvatskom jeziku i na latiničnom pismu.

55

Članak 10.

(1) Izrada pojedine pisane radnje može trajati najduže osam sati. Ako kandidat u tom vremenu ne dovrši pisanu radnju predaje je nedovršenu, a ova činjenica upisuje se u zapisnik o tijeku pravosudnog ispita.

(2) U slučaju remećenja urednog tijeka pisanog dijela ispita osoba zadužena za nadzor, uz suglasnost predsjednika Ispitnog povjerenstva, može produžiti vrijeme za izradu pisane radnje razmjerno trajanju prekida, ali ne duže od dva sata. U slučaju da smetnja traje duže od dva sata pojedinim ili svim kandidatima omogućit će se ponovna izrada te pisane radnje.

Članak 11.

(1) Predsjednik Ispitnog povjerenstva može na zahtjev kandidata s invalidite-tom vrijeme za izradu radnje produžiti za najviše dva sata, ako kandidat zbog svog invaliditeta nije u mogućnosti radnju izraditi u vremenu iz članka 10. stavka 1. ovog Pravilnika.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u prijavi za polaganje pravosud-nog ispita te istome mora biti priložena vjerodostojna liječnička dokumentacija.

(3) Odluka o zahtjevu dostavit će se kandidatu uz poziv za pristup pisanom dije-lu ispita, a protiv iste nije dopušten pravni lijek.

Članak 12.

Pisane radnje izrađuju se u prostorijama koje odredi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.

Članak 13.

(1) Prilikom izrade pisanih radnji kandidat smije kao dopuštena pomagala kori-stiti tekstove propisa s komentarom.

Dopuštena pomagala kandidati sami donose na pisani ispit.(2) Predsjednik Ispitnog povjerenstva može na zahtjev kandidata s invaliditetom

odobriti i dodatna pomagala, ako je njihovo korištenje potrebno da bi se kandidatu omogućilo ravnopravno sudjelovanje na ispitu (npr. prijevod spisa predmeta na Bra-illeovo pismo ili na drugi način da ih kandidat može čitati, računalo, prevoditelj za znakovni jezik, materijalna ili slušna pomagala, osobe koje čitaju na glas te materijal-na pomagala za pisanje ili osobe koje kandidatima pomažu pri pisanju).

(3) Zahtjev za korištenje dodatnih pomagala iz stavaka 2. ovoga članka mora biti sadržan u prijavi za polaganje pravosudnog ispita, uz priloženu vjerodostojnu liječnič-ku dokumentaciju. Odluka o zahtjevu dostavit će se kandidatu uz poziv za pristup pisanom dijelu ispita, a protiv iste nije dopušten pravni lijek.

Članak 14.

(1) Kandidata koji na pisanom dijelu ispita koristi nedopuštena pomagala, kao što su primjerci sudskih odluka, tehnička pomagala i komunikacijske uređaje ili re-meti uredni tijek ispita, osoba koja nadzire pisani dio ispita udaljit će iz prostorije i preuzet do tada izrađen pisani dio radnje, koja će se ocijeniti uzimajući u obzir sve okolnosti. Ova činjenica upisuje se u zapisnik o tijeku pravosudnog ispita.

56

(2) Kandidatu koji, bez prethodne dozvole osobe koja nadzire pisani dio ispita, napusti prostoriju u kojoj se održava ispit, neće se dopustiti da nastavi pisanje radnje. U tom slučaju postupit će se sukladno stavku 1. ovog članka.

Članak 15.

(1) Prije početka izrade svake pisane radnje tajnik Ispitnog povjerenstva utvrdit će identitet kandidata na temelju važeće osobne iskaznice ili putovnice, te mu dodi-jeliti osobnu zaporku.

(2) Zaporka se sastoji od kombinacije pet znamenki, bilježi se u spisu kandidata, a kandidat je istu dužan naznačiti na prvoj stranici svake pisane radnje.

(3) Ako kandidat na pisanu radnju pored zaporke stavi bilo kakvu drugu oznaku, predsjednik Ispitnog povjerenstva naložit će mu ponovno pisanje radnje.

Članak 16.

(1) Nadzor nad tijekom pisanog dijela pravosudnog ispita provodi tajnik Ispitnog povjerenstva ili njegov zamjenik, odnosno druga osoba koju odredi predsjednik Is-pitnog povjerenstva. O tijeku pisanog dijela ispita vodi se zapisnik na obrascu koji je sastavni dio ovog Pravilnika (obrazac broj 1).

(2) Osoba zadužena za nadzor upozorit će kandidate prije početka pisanog dijela ispita na posljedice uporabe nedopuštenih pomagala, prekoračenja vremena predvi-đenog za izradu pisane radnje, propuštanja predaje radnje, remećenja urednog tijeka ispita i neopravdanog napuštanja prostorije u kojoj se izrađuje pisana radnja te takvo upozorenje unosi u zapisnik.

(3) Osoba zadužena za nadzor uručit će kandidatima zapečaćene omotnice s pripremljenim predlošcima za izradu pisane radnje.

(4) Zapisnik o tijeku pisanog dijela ispita dostavlja se Predsjedniku Ispitnog po-vjerenstva.

Članak 17.

(1) Pisana radnja i spis predmeta koji je služio kao predložak za njenu izradu, zapečatit će se i dostaviti predsjedniku Ispitnog povjerenstva, koji određuje članove Ispitnog povjerenstva za pregled i bodovanje pisanih radnji.

(2) Članovi Ispitnog povjerenstva zaduženi za pregled i bodovanje pisanih radnji dužni su iste pregledati i ocijeniti najkasnije u roku od 6 dana po dovršetku pisanog dijela ispita.

(3) Tajnik Ispitnog povjerenstva na prikladan će način obavijestiti kandidate o ostvarenom broju bodova na pisanom dijelu ispita, najkasnije 14 dana prije usmenog dijela ispita.

Članak 18.

Na zahtjev kandidata omogućit će se uvid u njegove pisane radnje i postignuti broj bodova. Zahtjev se podnosi predsjedniku Ispitnog povjerenstva u roku od 15 dana nakon primitka obavijesti o rezultatima ispita.

57

3.4. Usmeni dio ispita

Članak 19.(1) Usmeni dio pravosudnog ispita održava se u prostorijama koje odredi mini-

starstvo nadležno za poslove pravosuđa.(2) Tajnik Ispitnog povjerenstva izvijestit će kandidate pisanim putem o vreme-

nu i mjestu održavanja usmenog dijela ispita najkasnije 15 dana prije dana određenog za polaganje.

Članak 20.

Prije početka usmenog dijela ispita tajnik Ispitnog povjerenstva utvrdit će iden-titet kandidata i upozoriti kandidate na posljedice težeg remećenja urednog tijeka ispita i neopravdanog napuštanja usmenog dijela pravosudnog ispita.

Članak 21.

(1) Predsjednik Ispitnog povjerenstva određuje redoslijed ispitivanja pojedinih grupa predmeta i brine se o održavanju reda na usmenom dijelu ispita.

(2) Nakon završenog ispitivanja pojedine grupe predmeta određuje se stanka od 10 minuta.

Članak 22.

(1) Usmeni dio ispita je javan.(2) Osobe zainteresirane za slušanje ispita prijavljuju se ministarstvu nadležnom

za poslove pravosuđa putem interneta, odnosno putem web-portala.(3) Raspored slušanja usmenog dijela ispita određuje se prema raspoloživim pro-

stornim mogućnostima, vodeći računa o nesmetanom odvijanju tijeka usmenog dijela ispita.

(4) Predsjednik Ispitnog povjerenstva može udaljiti slušatelje koji svojim ponaša-njem ometaju tijek usmenog dijela ispita, kao i slušatelje koji se u prostoriji u kojoj se održava ispitivanje ne mogu smjestiti na način da ne ometaju tijek ispita.

Članak 23.

(1) Po završetku usmenog dijela ispita iz pojedine grupe predmeta Ispitno povje-renstvo za svakog kandidata utvrđuje ostvareni broj bodova za tu grupu predmeta.

(2) Kandidatu koji iz pojedine grupe predmeta dobije manje od 5 bodova, pred-sjednik Ispitnog povjerenstva utvrdit će da nije položio pravosudni ispit, te prestati s daljnjim ispitivanjem tog kandidata.

(3) Po završetku usmenog dijela ispita, Ispitno povjerenstvo za svakog kandida-ta utvrđuje ukupno ostvareni broj bodova i donosi odluku o rezultatu pravosudnog ispita.

(4) Odluka Ispitnog povjerenstva o rezultatu pravosudnog ispita priopćuje se kandidatima. Ako kandidat ne želi da se odluka objavi u nazočnosti ostalih kandidata, odluka će mu se priopćiti samo u nazočnosti članova Ispitnog povjerenstva.

58

Članak 24.

(1) O tijeku pravosudnog ispita tajnik Ispitnog povjerenstva vodi zapisnik za svakog kandidata zasebno na obrascu koji je sastavni dio ovog Pravilnika (obrazac broj 2).

(2) Zapisnik potpisuju svi članovi Ispitnog povjerenstva koji su ispitivali kandida-ta, tajnik Ispitnog povjerenstva i kandidat.

3.5. Izdavanje uvjerenja i svjedodžbe

Članak 25.(1) Neposredno nakon položenog ispita kandidatu koji je ispit položio izdaje se

uvjerenje o položenom pravosudnom ispitu na obrascu koji je sastavni dio ovog Pra-vilnika (obrazac broj 3).

(2) O rezultatima pravosudnog ispita izdaje se svjedodžba na obrascu koji je sastavni dio ovog Pravilnika (obrazac broj 4).

(3) Kandidatu koji je na pravosudnom ispitu ostvario 90 ili više bodova, izdaje se svjedodžba s posebnom pohvalom na obrascu koji je sastavni dio ovog Pravilnika (obrazac broj 5).

(4) Uvjerenje i svjedodžbu o položenom pravosudnom ispitu potpisuje predsjed-nik i tajnik Ispitnog povjerenstva.

(5) Svjedodžba o položenom pravosudnom ispitu dostavit će se kandidatu u roku od 30 dana od dana položenog ispita.

Članak 26.

(1) U ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa vodi se evidencija o kandi-datima koji su pristupili polaganju pravosudnog ispita u knjizi pravosudnih ispita na obrascu koji je sastavni dio ovog Pravilnika (obrazac broj 6).

(2) Evidencija iz stavka 1. ovog članka može se voditi i u elektronskom obliku.

3.6. Troškovi pravosudnog ispita

Članak 27.Visinu troškova polaganja pravosudnog ispita određuje ministar nadležan za po-

slove pravosuđa posebnom odlukom, s ciljem podmirivanja svih izdataka vezanih za njegovo održavanje.

Članak 28.

(1) Troškove polaganja pravosudnog ispita za vježbenika u pravosudnom tijelu koji prvi put polaže pravosudni ispit, snosi pravosudno tijelo u koje je raspoređen.

(2) Kandidat iz stavka 1. ovoga članka koji pravosudni ispit ne položi prvi puta, sam snosi troškove ponovnog pristupa polaganju pravosudnog ispita.

4. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 29.

59

(1) Ovaj Pravilnik objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. rujna 2009. godine.

(2) Stupanjem na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o načinu pri-javljivanja za pravosudni ispit i o sastavu i načinu rada Ispitne komisije za polaganje pravosudnog ispita (»Narodne novine«, broj 17/90).

Klasa: 133-03/09-01/2Urbroj: 514-03-09-1Zagreb, 7. srpnja 2009.

Obrazac broj 1

ZAPISNIK

O TIJEKU PISANOG DIJELA PRAVOSUDNOG ISPITA

1. Mjesto i datum održavanja pisanog dijela pravosudnog ispita2. Imena kandidata koji su pristupili pisanom dijelu pravosudnog ispita te njiho-

ve osobne zaporke3. Imena kandidata koji nisu pristupili pisanom dijelu pravosudnog ispita4. Kandidati poučeni o odredbama Zakona o vježbenicima u pravosudnim tijeli-

ma i pravosudnom ispitu i Pravilnika o polaganju pravosudnog ispita kojima je uređen pisani dio pravosudnog ispita

5. Vrijeme početka pisanog dijela pravosudnog ispita6. Imena kandidata kod kojih su pronađena nedopuštena pomagala, vrsta nedo-

puštenog pomagala i vrijeme oduzimanja pisane radnje7. Razlozi i trajanje ometanja urednog tijeka ispita8. Imena kandidata kod su remetili uredni tijek pravosudnog ispita i vrijeme

oduzimanjapisane radnje9. Vrijeme za koje je svima-pojedinom kandidatu produžen pisani dio ispita i

razlog produžetka10. Imena kandidata kojima je naložena ili omogućena ponovna izrada pisane

radnje uz obrazloženje razloga11. Imena kandidata koji nisu predali pisanu radnju u propisanom vremenu te

vrijeme predaje radnje.12. Napomena:13. Vrijeme završetka ispita14. Ime i potpis osobe zadužene za nadzor tijeka pisanog dijela pravosudnog

ispita

60

Obrazac broj 2

ZAPISNIK O PRAVOSUDNOM ISPITU

Sastavljen pred Ispitnim povjerenstvom za polaganje pravosudnog ispita o pola-ganju pravosudnog ispita kandidata

______________________________________iz ___________________.(ime i prezime, osobna zaporka, (mjesto prebivalištadatum i mjesto rođenja)

A. Pisani dio pravosudnog ispitaKandidatu je – nije oduzeta pisana radnja iz ___________________________

predmeta zbog korištenja nedopuštenih pomagala – remećenja urednog tijeka ispita prije isteka propisanog vremena trajanja pisanog dijela pravosudnog ispita.

Kandidatu je – nije produženo vrijeme za izradu pisane radnje iz ________________ predmeta.

Kandidat nije predao pisanu radnju iz _______________________ u propisanom vremenu slijedom čega predsjednik Ispitnog povjerenstva utvrđuje da pravosudni ispit nije položio.

U pisanom dijelu pravosudnog ispita kandidat je izradio:I. Dana ________________ pisanu radnju iz građanskog predmeta, ______________

suda u ____________, poslovni broj predmeta: _____________ koju su ocjenjivali:1. _________________________________ koji je istu ocijenio sa ______________

bodova i to za;– sposobnost raspoznavanja bitnih argumenata za odlučivanje ________ bodova,– analizu činjeničnog stanja __________ bodova,– analiza pravne situacije ___________ bodova– sintezu (odluku) uz objašnjenje činjeničnog i pravnog stanja _______ bodova,– jasno, nedvojbeno, sažeto i logično obrazloženje ____________ bodova.2. ____________________________ koji je istu ocijenio sa _____ bodova i to za:– sposobnost raspoznavanja bitnih argumenata za odlučivanje ________ bodova,– analizu činjeničnog stanja __________ bodova,– analiza pravne situacije ___________ bodova– sintezu (odluku) uz objašnjenje činjeničnog i pravnog stanja _______ bodova,– jasno, nedvojbeno, sažeto i logično obrazloženje ____________ bodova.Konačno ostvareni broj bodova _____________.II. Dana _________________ pisanu radnju iz kaznenog predmeta, ____________

suda u ____________, poslovni broj predmeta: _____________ koju su ocjenjivali:1. _________________________________ koji je istu ocijenio sa ______________

bodova i to za;– sposobnost raspoznavanja bitnih argumenata za odlučivanje ____________ bo-

dova,– analizu činjeničnog stanja __________ bodova,– analiza pravne situacije ___________ bodova– sintezu (odluku) uz objašnjenje činjeničnog i pravnog stanja __________ bo-

dova,– jasno, nedvojbeno, sažeto i logično obrazloženje ____________ bodova.

61

2. _________________________________ koji je istu ocijenio sa _______ bodova i to za:

– sposobnost raspoznavanja bitnih argumenata za odlučivanje ________ bodova,– analizu činjeničnog stanja __________ bodova,– analiza pravne situacije ___________ bodova– sintezu (odluku) uz objašnjenje činjeničnog i pravnog stanja ________ bodova,– jasno, nedvojbeno, sažeto i logično obrazloženje ____________ bodova.Konačno ostvareni broj bodova _____________.III. Dana _________________________ pisanu radnju iz predmeta, ___________

___________________ koju su ocjenjivali:1. _________________________________ koji je istu ocijenio sa ______ bodova

i to za;– sposobnost raspoznavanja bitnih argumenata za odlučivanje ________ bodova,– analizu činjeničnog stanja __________ bodova,– analiza pravne situacije ___________ bodova– sintezu (odluku) uz objašnjenje činjeničnog i pravnog stanja ________ bodova,– jasno, nedvojbeno, sažeto i logično obrazloženje ____________ bodova.2. _________________________________ koji je istu ocijenio sa ______ bodova

i to za:– sposobnost raspoznavanja bitnih argumenata za odlučivanje ________ bodova,– analizu činjeničnog stanja __________ bodova,– analiza pravne situacije ___________ bodova– sintezu (odluku) uz objašnjenje činjeničnog i pravnog stanja ________ bodova,– jasno, nedvojbeno, sažeto i logično obrazloženje ____________ bodova.Konačno ostvareni broj bodova _____________.B. Usmeni dio pravosudnog ispitaUsmeni dio pravosudnog ispita kandidat je polaže dana ________________ pred

Ispitnim povjerenstvom u sastavu:Predsjednik: _______________________Članovi: 1. _______________________ 2. _______________________ 3. _______________________ 4. _______________________Tajnik: _________________________I. Iz predmeta građansko i trgovačko pravo kandidat je izvukao karticu broj

______ sa slijedećim pitanjima:Ispitno povjerenstvo ocijenilo je znanje kandidata iz ove grupe predmeta s

________ bodova.II. Iz predmeta građansko postupovno i obiteljsko pravo kandidat je izvukao kar-

ticu broj _______ sa sljedećim pitanjima:Ispitno povjerenstvo ocijenilo je znanje kandidata iz ove grupe predmeta s

________ bodova.III. Iz predmeta kazneno i kazneno postupovno pravo kandidat je izvukao karticu

broj _______ sa sljedećim pitanjima:Ispitno povjerenstvo ocijenilo je znanje kandidata iz ove grupe predmeta s

________ bodova.

62

IV. Iz predmeta radno i upravno pravo kandidat je izvukao karticu broj _______ sa sljedećim pitanjima:

Ispitno povjerenstvo ocijenilo je znanje kandidata iz ove grupe predmeta s ________ bodova.

V. Iz predmeta ustavno uređenje, osnove sustava Europske unije i organizacija pravosuđa kandidat je izvukao karticu broj ________ sa sljedećim pitanjima:

Ispitno povjerenstvo ocijenilo je znanje kandidata iz ove grupe predmeta s ________ bodova.

Time je ispitivanje završeno.Nakon toga u odsutnosti kandidata Ispitno povjerenstvo je utvrdilo da je kan-

didat na pravosudnom ispitu ostvario ukupno _____________ bodova slijedom čega je – nije položio pravosudni ispit.

Odluku Ispitnog povjerenstva kandidatu je priopćio predsjednik Ispitnog po-vjerenstva u nazočnosti – odsutnosti drugih kandidata te mu je uručio uvjerenje o položenom pravosudnom ispitu.

Činjenice navedene u ovom zapisniku potvrđuju svojim potpisom:Predsjednik: _______________________Članovi: 1. _______________________ 2. _______________________ 3. _______________________ 4. _______________________Tajnik: _________________________Kandidat: _________________________Obrazac broj 3KLASA: UP/I -_____________URBROJ: _________________Zagreb, _________________

Ministarstvo pravosuđa, na temelju članka 25. stavka 1. Pravilnika o polaganju pravosudnog ispita (»Narodne novine« broj _____), izdaje

UVJERENJE

o položenom pravosudnom ispitu

Potvrđuje se da je ________________________, rođen-a ____________ u ____________, pristupio-la na osnovi rješenja ovog Ministarstva, klasa: __________________, urbroj: __________________ od __________________, pola-ganju pravosudnog ispita na dane ____________________________________________________.

Imenovani-na je ispit položio-la.Ovo uvjerenje izdaje se u svrhu reguliranja prava koja se stječu na osnovi polože-

nog pravosudnog ispita.Uvjerenje je oslobođeno od naplate upravne pristojbe na osnovi članka 7. stavka

2. točke 22. Zakona o upravnim pristojbama.Tajnik PredsjednikIspitnog povjerenstva Ispitnog povjerenstva_________________ __________________

63

Obrazac broj 4

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO PRAVOSUĐA

KLASA: UP/I -_____________URBROJ: _________________Zagreb, _________________Ministarstvo pravosuđa, na temelju članka 25. stavka 2. Pravilnika o polaganju

pravosudnog ispita (»Narodne novine« broj _____), izdaje

SVJEDOŽBU

o položenom pravosudnom ispitu

_________________ rođen-a ________ u ______________ položio-la je pravo-sudni ispit dana ________________ pred Ispitnim povjerenstvom za polaganje pra-vosudnog ispita.

Imenovani je na pravosudnom ispitu ostvario:– za pisanu radnju iz građanskog prava: _____ bodova,– za pisanu radnju iz kaznenog prava: _____ bodova,– za pisanu radnju iz ______________ prava: _____ bodova,– na usmenom dijelu ispita iz građanskog itrgovačkog prava: _____ bodova,– na usmenom dijelu ispita iz građanskogpostupovnog i obiteljskog prava: _____ bodova,– na usmenom dijelu ispita iz kaznenog ikaznenog postupovnog prava: _____ bodova,– na usmenom dijelu ispita iz radnog iupravnog prava: _____ bodova,– na usmenom dijelu ispita iz ustavnog uređenja,osnova sustava Europske unije te organizacijepravosuđa: _____ bodova,pa je prema tome na pravosudnom ispituostvario ukupno ________ bodova.Ova svjedodžba je oslobođena od naplate upravne pristojbe na temelju članka 7.

stavka 2. točke 22. Zakona o upravnim pristojbama.Tajnik PredsjednikIspitnog povjerenstva Ispitnog povjerenstva_________________ __________________

64

Obrazac broj 5

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO PRAVOSUĐA

KLASA: UP/I -_____________URBROJ: _________________Zagreb, _________________Ministarstvo pravosuđa, na temelju članka 25. stavka 3. Pravilnika o polaganju

pravosudnog ispita (»Narodne novine« broj _____), izdaje

SVJEDODŽBU

o položenom pravosudnom ispituS POSEBNOM POHVALOM

________________ rođen-a _________ u ______________ položio-la je pravo-sudni ispit dana ______________________ pred Ispitnim povjerenstvom za polaganje pravosudnog ispita.

Imenovani je na pravosudnom ispitu ostvario:– za pisanu radnju iz građanskog prava: _____ bodova,– za pisanu radnju iz kaznenog prava: _____ bodova,– za pisanu radnju iz ________________ prava: _____ bodova,– na usmenom dijelu ispita iz građanskog itrgovačkog prava: ________ bodova,– na usmenom dijelu ispita iz građanskogpostupovnog i obiteljskog prava: _____ bodova,– na usmenom dijelu ispita iz kaznenog ikaznenog postupovnog prava: _____ bodova,– na usmenom dijelu ispita iz radnog iupravnog prava: _____ bodova,– na usmenom dijelu ispita iz ustavnog uređenja,osnova sustava Europske unije te organizacijepravosuđa: _____ bodova,pa je prema tome na pravosudnom ispituostvario ukupno _____ bodova.Stoga Ispitno povjerenstvo za ostvareni uspjeh na pravosudnom ispitu izriče

POSEBNU POHVALU.Tajnik PredsjednikIspitnog povjerenstva Ispitnog povjerenstva_________________ __________________Obrazac broj 6Redni broj: ____________/____KLASA: UP/I -_____________URBROJ: _________________Kandidat _______________________, rođen-a __________ u

__________________, polagao-la je _____________ put pravosudni ispit na osnovi ____________________________ Zakona o vježbenicima u pravosudnim tijelima

65

i pravosudnom ispitu, i to pisani dio ispita dana __________________________, a usmeni dio ispita dana _______________.

Kandidat je na pravosudnom ispitu ostvario ukupno _________ bodova te je – nije ispit položio.

Tajnik PredsjednikIspitnog povjerenstva Ispitnog povjerenstva_________________ __________________(ime, prezime i potpis) (ime, prezime i potpis)

66

Kerstin Manderscheid: Tehnika odnosa – Sudačka radna metoda

Kerstin Manderscheid- Pendulum technique – working method of the civil judge

Zadatak: Posao suca u pripremi neke odluke (npr. nalog o predočenju dokaza ili presuda). Tehnika odnosa služi kao orijentacija ka što učinkovitijoj obradi jednog spisa; i to za pripremu savjetovanja između nekoliko sudaca ili za vlastitu pripremu usmene rasprave suca pojedinca; najčešće u pisanom obliku (barem u natuknica-ma).

A. Izvješće o činjeničnom stanjuStvarno izlaganje činjenica obiju stranaka uređuje se i dokumentira. Ono služi

pregledu stvarnog izlaganja obiju stranaka te – ukoliko do toga dođe – i povijesti samog postupka (primjerice izmjene saznanja ili eventualno dokaznog postupka). Razlikuju se činjenice i pravna mišljenja, jer se samo za činjenice, ali ne i za pravna pitanja, podnose dokazi. Izvješće o činjeničnom stanju se kasnije može preuzeti u presudu. Preporučuje se sljedeći redoslijed potvrđen:

Nesporno iznošenje stvarnog stanja obiju stranki – (tzv. „pričanje priče“)Sporno iznošenje tužitelja –Povijest postupka – / (Raniji zahtjev tužitelja kod naknadnih promjena, primje-rice smanjenje tužbenog potraživanja)Aktualni zahtjevi – (prvo tužitelja, a zatim tuženika) Sporno iznošenje tuženika –Povijest postupka II – (primjerice dokazni postupak, upute suda).

B. PrijedlogKratki prijedlog služi kod savjetovanja sudaca boljoj orijentaciji slušatelja, npr.

„Predlažem da se provede dokazni postupak“ ili „Predlažem da se tužba odbaci“.

C. VještačenjeOvaj se dio bavi pravnim vrednovanjem gore sažetog stvarnog činjeničnog stanja.

Za što učinkovitiju obradu također se preporučuje poseban redoslijed.

I. TumačenjeU slučaju da tužbeni zahtjev nije jasan, prvo se razmišlja o tome što je pravi cilj

tužbe. Ako je potrebno, sud donosi naputak. II. PostupakProvjerava se pitanje, da li je tužba dopuštena, i prije svega, je li sudac nadle-

žan. Također je bitno razjašnjavanje da li je stranka – dakle tužitelj ili tuženik – sposo-

ban biti stranka i sudjelovati u postupku ili da li tužbeni zahtjev odgovara uvjetima.

67

U slučaju da neki preduvjet nedostaje, može se izdati naputak; kod nedostataka, koji se ne mogu otkloniti, tužba se treba odbaciti, jer je nedopustiva. Tada daljnja provjera nije potrebna.

III. TužiteljProvjerava se da li je izlaganje tužitelja (uključujući nesporno iznošenje stvarnog

stanja obiju stranki) uvjerljivo, dakle da li pokazuje željenu pravnu posljedicu sadr-žanu u tužbenom zahtjevu; npr. da li je tužitelj, koji želi neku određenu kupovnu cijenu, dovoljno toga izložio o sklapanju ugovora i dospijeću kupovne cijene.

Ako izlaganje nije uvjerljivo, vještačenje je okončano, jer je tužba neosnovana. Nakon toga ne slijedi daljnje pravno vrednovanje.

IV. TuženikOvdje se provjerava da li je izlaganje tuženika (uključujući nesporno stvarno sta-

nje) relevantno. Provjeravaju se prigovori tuženika, primjerice on tvrdi da nije sklopio ugovor sa

tužiteljem, nego se samo informirao bez obaveze, ili da je već platio. Ako izlaganje tuženika nije relevantno, tužba je osnovana. Nakon toga ne slijedi daljnja provjera.

V. DokaziAko je izlaganje tužitelja uvjerljivo, a izlaganje tuženika relevantno, postavlja se

pitanje, da li je potrebno iznošenje dokaza. Potrebno je provjeriti, o kojem je stvar-nom stanju potrebno izložiti dokaze, tko je ponudio koji dokaz i tko nosi teret doka-za. Ukoliko je dokazni postupak već proveden, slijedi vrednovanje dokaza, dakle pri-mjerice jesu li stranke sklopile ugovor ili se tuženik samo informirao bez obaveza.

VI. OdlukaOvdje se doslovno formulira konkretna odluka suda; i to tako konkretno, da se

odluka primjerice kasnije može prenijeti u presudu.

D. Slučaj za vježbu

1. Tužba

Općinskom sudu u Zagrebu Ime i adrese stranakaTužba

Imenujem se punomoćnikom u postupku tužitelja.U ime i na temelju punomoći tužitelja podnosim sljedeći zahtjev:

Tužitelj traži da se tuženiku presudi da tužitelju isplati iznos od 98.000 kuna.

Obrazloženje:

Tužitelji i tuženik su se susreli 11.03.2008. Tuženik je došao u trgovinu i razgleda-vao izložena vozila (rabljena vozila). Posebice se zanimao za vozilo marke Mercedes.

68

Dokaz: zaposlenik …

Izabrao je vozilo marke Mercedes, tipa A klasa, crne boje, godina proizvodnje 2006. Prodajna cijena iznosila 126.000 kuna. Tuženik je izjavio da želi navedeno vo-zilo kupiti, tužitelj je odgovorio da slaže s njim.

Dokaz: zaposlenik …

Tuženik je odmah platio kao predujam 28.000 kuna.

Preostalih 98.000 kuna sukladno dogovoru trebalo je biti plaćeno idući dan prilikom preuzimanja vozila. Tuženik je preuzeo vozilo, ali nije platio. Sam nisam bio prisutan; na temelju nesporazuma je zaposlenik uručio tuženiku dokumente od vozila i ključ.

Dokaz: zaposlenik …

Tužitelj traži preostali iznos kupoprodajne cijene.

Potpis odvjetnika

2. Podnesak tuženog

Općinskom sudu u Zagrebu

Imenujem se punomoćnikom u postupku tuženika.

U ime i na temelju punomoći tuženika tražim: da se tužba odbije.

Objašnjenje:Tuženik nije kupio vozilo od tužitelja.

Tuženik je zaista dao tužitelju 28.000 kuna, ali se pritom nije radilo o predujmu za auto, već o iznosu koji je tužitelj prethodno posudio tuženiku. Posuđeni iznos je on njemu vratio. To nije bilo 11.03.2008., već 10.03.2008. Stranke se nisu susrele u trgovini tužitelja, nego u jednom kafi ću. Pritom su razgovarali o vremenu. Konobar može potvrditi primopredaju novca.

Dokaz: konobar …

Tuženik je kasnije navratio u trgovinu tužitelja i izručio mu pozdrave svojih rodi-telja. Stranke se poznaju još od djetinjstva.

Dokaz: roditelji tuženika … Tužitelj je tuženiku posudio i dodatnih 14.000 kuna; posudio mi ih je prije puno

godina; ali to je već zastarjelo. Dokaz: izjava stranke

69

Ne postoje daljnja potraživanja.

Potpis odvjetnika

3. Dodatni podnesak tužitelja

Općinskom sudu u Zagrebu

Tužitelj u svakom slučaju traži i iznos od 14.000 kuna.Istina je da je tužitelj posudio tuženiku novac. Dogovoreno je da tuženik posu-

đeni iznos može kasnije vratiti, ali pritom odustaje od pozivanja na zastaru. Tuženik je izjavio da će mu trebati više vremena da vrati navedeni iznos, ali tužitelj će dobiti svoj novac. Može se pouzdati u to.

Tužitelj nema svjedoka za navedeni dogovor.Tužitelj uopće ne poznaje roditelje tuženika; tuženik mu nije izručio nikakve

pozdrave.

4. Dodatni podnesak tuženika

Općinskom sudu u Zagrebu

Tuženik priznaje da je tužitelju obećao da će mu vratiti 14.000 kuna, bez obzira na to koliko dugo tužitelj mora čekati.

Potpis odvjetnika

Pravna ocjena? Najprije razmisliti onda pročitati!

E. Pravna ocjena

1. Činjenično stanje Tužitelj je tuženiku prije puno godina posudio 14.000 kuna. Tuženik je obećao da

će novac u svakom slučaju vratiti bez obzira koliko dugo tužitelj morao čekati. U ožujku 2008. stranke su se susrele. Tuženik je uručio tužitelju iznos od 28.000

kuna. Među strankama je sporno pitanje da li se pritom radio o dijelu kupoprodajne cijene za vozilo marke Mercedes ili se radi o vraćanju dodatne pozajmice, a sporno je i mjesto susreta.

Tužitelj tvrdi da je tuženik 11.ožujka 2008. došao u njegovu trgovinu i razgleda-vao tamo izložena vozila. Odlučio se za crni Mercedes A klase, godina proizvodnje 2006. u iznosu od 126.000 kuna. Tuženik je izjavio da želi kupiti navedeno vozilo i tužitelj se s tim složio. Odmah je u gotovini platio predujam od 28.000 kuna. Preostali dio kupoprodajne cijene je trebao platiti idući dan prilikom preuzimanja vozila. Na temelju nesporazuma između tužitelja i njegovog zaposlenika, zaposlenik

70

je tuženiku uručio vozilo s dokumentima i ključem; tuženik nije platio preostalu kupoprodajnu cijenu (Dokaz: zaposlenik...).

Tužitelj traži, da se tuženiku presudi, da mu plati 98.000 kuna.

Tuženik traži, da se tužba odbije.

Tuženik tvrdi da su se stranke susrele 10.03. 2008. u jednom kafi ću i da su raz-govarale o vremenu. Pritom je tuženik tužitelju dao 28.000 kuna (dokaz: konobar...). Tuženik je mišljenja da se radilo o povratu pozajmice.

2. Prijedlog:Predlažem izvođenje dokaza.

3. MišljenjeI. Status postupkaDvojbeno je da li je tužba dopuštena.Općinski sud je nadležan (…).Ne postoje dvojbe o dopustivosti tužbe.

II. Status tužitelja Dvojbeno je da li je izlaganje tužitelja djelomično ili u cijelosti uvjerljivo. 1. Glavni navodiTužitelj bi mogao imati pravo na isplatu preostalog iznosa kupoprodajne cijene

u iznosu od 98.000 kuna. Stranke bi morale sklopiti kupoprodajni ugovor (čl. 380 Zakona o obveznim odnosima) .

Po navodu tužitelja stranke su 11.03.2008. dogovorile kupoprodaju rabljenog vozila marke Mercedes, A klase, crne boje, godina proizvodnje 2006. za cijenu od 126.000 kuna. Budući da je tuženik nesporno platio iznos od 28.000 kuna, preostaje još potraživanje u iznosu od 98.000 kuna – prema navodu tužitelja.

2. Pomoćni navodiTužitelj traži minimalno 14.000 kuna, ali ne na temelju kupoprodaje, već po

naslovu pozajmice (čl. 499 Zakona o obveznim odnosima).Iz izlaganja obiju stranaka pozajmica nije problematična, prema tvrdnji tužitelja

potraživanje nije zastarjelo. Obećanje tuženika se može tumačiti i razumjeti kao odustajanje od pozivanja na zastaru.

Navodi tužitelja su stoga uvjerljivi.

III. Status tuženika Dvojbeno je da li je izlaganje tuženika važno.

1. Glavni navodi – kupoprodajni ugovor Tvrdnja tuženika da 11.03.2008. nije bio u trgovini tužitelja je važna, budući da

nije moglo doći do dogovora o kupoprodaji rabljenog vozila u trgovini tužitelja. Ne postoji kupoprodajni ugovor između stranaka o Mercedesu.

71

Daljnje tvrdnje o razgovoru koji se dogodio dan ranije u kafi ći i pitanje da li tu-žitelj poznaje roditelje tuženika ili ne, nisu relevantne u ovom pravnom sporu i stoga su navodi tuženika u ovom dijelu (djelomično) nevažni.

2. Pomoćni navodi – pozajmica Navodi tuženika su nevažni jer je prema nespornom činjeničnom izlaganju tu-

ženik odustao od pozivanja na zastaru. Također prema tvrdnjama tuženika, tužitelju pripada iznos od 14.000 kuna.

Rezultat je da su navodi tuženika (samo) djelomično važni.

IV. Status dokaza Dvojbeno je da li se dokaz treba izvoditi. Dokaze je potrebno izvoditi za činjenice

koje su u izlaganju tužitelja uvjerljive, a u izlaganju tuženika važne.

1. Glavni navodi – kupoprodajni ugovor Glede potraživanja iznosa većeg od 14.000 kuna do 98.000 kuna je izlaganje

tužitelja uvjerljivo i izlaganje tuženika važno. Stoga je potrebno izvesti dokaz o tvrdnjama tužitelja da se tuženik 11.03.2008. u

njegovoj trgovini zanimao za rabljeno vozilo marke Mercedes, crne boje, po cijeni od 126.000 kuna i naposljetku rekao da želi navedeno vozilo, a tužitelj se s time složio. Budući da tužitelj sam priznaje iznos od 28.000 kuna, koje je tužitelje po nespornim navodima primio, za sporno izlaganje stranaka nije potrebno izvoditi dokaz. Stoga nije potrebno izvoditi dokaz o primopredaji iznosa od 28.000 kuna. Također nije bitno da li tužitelj poznaje roditelje.

Dvojbeno je da li je tužitelj za to propisno podnio dokaze. Dokaz je propisno podnesen, kad se dokaz može izvesti, dakle u ovom slučaju kad se može pozvati svjedoka. To je ovdje slučaj.

Tužitelj mora dostaviti dokaze jer želi dokazati pravo na potraživanje. 2. Pomoćni navodi – pozajmica Glede potraživanje u iznosu od 14.000 kuna nije potrebno izvoditi dokaz jer je

izlaganje tuženika u ovom dijelu nevažno.

V. Status nacrta odluke Tužitelj ima u svakom slučaju bez obzira na ishod izvođenja dokaza pravo na

isplatu potraživanja u iznosu 14.000 kuna. U postupku se još ne može donijeti odlu-ka o punom iznosu potraživanja.

Predlaže se da se izvede dokaz saslušavanjem svjedoka kojeg je tužitelj naveo o sljedećem pitanju:

da li se tuženik 11.03.2008. u trgovini tužitelja zanimao za rabljeno vozilo crne boje, marke Mercedes, godina proizvodnje 2006, po cijeni od 126.000 kuna i da li je rekao da želi navedeno vozio s čime se tužitelj složio.

Potrebno je izraditi odluku o dokazu.

72

Friedrich Kies: Glavno saslušanje u građanskom sporu (obrada predmeta, organizacija rada)

Friedrich Kies: Main hearing in civil procedure (handling of cases, organisation of work)

Uvod

Pravosudna vlast i obveza države da svakom građaninu osigura pristup pravosuđu, povjerene su sucima. Svaki sudac je dužan donijeti odluku o zahtjevu svakog građanina koji traži pravnu zaštitu i to na najbrži i najpovoljniji mogući način. Samo suci imaju pravo donositi presude. Ipak, oni nisu jedini koji sudjeluju u nastajanju proizvoda pravne nadležnosti koji nazivamo „presudom“, već djeluju u okviru procesa podjele rada, koji ovisi o strukturi sudstva u dotičnoj zemlji. Razmišljanja koja slijede se odnose na cilj građanskog postupka i načela koja valja uzeti u obzir prilikom ostvarenja istog. U prvom planu stoji načelo usmenosti, dakle obavezno provođenje usmene rasprave u građanskom postupku kako bi sudac mogao donijeti presudu. Stoga je ukupna djelatnost sudca u pojedinom slučaju usmjerena ka provođenju ročišta. U tekstu koji slijedi biti će prikazane osnove rada, metodika obrade predmeta i osnove organizacije rada kod suca u građanskom postupku u Saveznoj Republici Njemačkoj.

1. Dio – Osnove rada suca za građanske predmete

Građanski postupak je pravno uređen postupak u kojem moderna država is-punjava obveze pravne države u građanskim pravnim predmetima. Cilj je da se uz utjecaj suda utvrde ili oblikuju građanska prava i pravni odnosi – i to po mogućno-sti dobronamjernim, sporazumnim rješavanjem spora među strankama u postupku (konsenzus), a u suprotnom odlukom suda (kontradiktorno).

Sudac za građanske predmete pritom mora uzeti u obzir sljedeća načela: 1. Načelo vezano uz prikupljanje informacija i dokaza

Ovo načelo koje se odnosi na prikupljanje informacija i dokaza podrazumijeva kako samo stranke u postupku mogu podnositi informacije i dokaze na kojima će sud u konačnici temeljiti svoju odluku. S time je povezano i načelo dispozicije koje ovdje nije detaljnije obrađeno.

2. Načelo usmenostiOvo načelo znači da stranke svoje zahtjeve i činjenice moraju iznijeti usmeno te

da samo informacije i dokazi koji su usmeno izneseni na ročištu mogu biti uzeti u obzir prilikom donošenja odluke.

3. Načelo saslušanja stranaka Ovo načelo znači da sudske mjere ne smiju povrijediti ničija prava tj. da svatko

mora dobiti priliku da se izjasni pred sudom.

73

Za građanski predmet to konkretno znači da se nijednu stranku u postupku ne smije iznenaditi odlukom suda koja je donesena na temelju za nju nepovoljnih infor-macija i dokaza, a da joj pritom nije pružena prilika da se i sama izjasni o istima.

4. Načelo koncentracije i ubrzanja postupka tj. jedinstva glavne raspraveU interesu učinkovite pravne zaštite, prema ovom načelu treba težiti k tome da

se pravni spor ukoliko je to moguće okonča već tijekom glavne rasprave. Načelo ubr-zanja postupka znači da sud mora podupirati spor kako ne bi došlo do nepotrebnih odgoda i kako bi se što prije moglo donijeti konačnu odluku.

5. Načelo poštenog suđenjaPravo na pošteno suđenje proizlazi iz čl. 6 stavak 1 Europske konvencije o ljud-

skim pravima. To prije svega znači da niti jedan sudionik sudskog postupka ne smije biti tretiran isključivo kao objekt sudske odluke, već da svatko ima subjektivna (pro-cesna) prava.

Čl. 6 stavak 1 Europske konvencije o ljudskim pravima naglašava kako ročište mora biti zakazano u primjerenom roku. Pritom u samom propisu nije određen kon-kretni rok. Ocjenu o tome je li sud dovoljno podupirao određeni predmet i donio odluku u primjerenom roku, moguće je donijeti tek nakon što se uzmu u obzir okol-nosti pojedinog slučaja. Pritom osobito valja obratiti pažnju na složenost činjeničnog i pravnog stanja, značaj postupka za sudionike i ponašanje stranaka tijekom postupka.

Prethodna načela su utvrđena u nizu pojedinačnih uredbi koje se odnose na gra-đansko pravo i koje ovdje nisu u cijelosti navedene.

2. dio: Priprema usmene rasprave / Metodika obrade predmeta

Iz predočenih načela slijedi kako je zadatak suca za građanske predmete da svaki pojedini predmet obradi i podupre na način da čim prije može zakazati ročište.

Priprema usmenog ročišta pored sigurnog vladanja postupkom iziskuje i metodo-lošku obradu predmeta od strane suca.

1. Opsežno poznavanje građe sudskog postupka Za suca je za optimalno vođenje postupka neophodno opsežno poznavanje građe

sudskog postupka u svakom trenutku. On će samo tada biti u stanju procijeniti, da li i kada se mora zakazati ročište, da

li i kada ima povoda za izdavanje pravnih uputa strankama i koga se mora pozvati na ročište, dakle, da li se zbog neke sporne činjenice moraju iznositi dokazi i da li se zbog toga mora pozvati i svjedok ili sudski vještak.

Međutim, nezamislivo je da sudac sadržaj svih pravnih sporova koji su mu do-dijeljeni poznaje napamet. To bi bilo nemoguće, odnosno, bilo bi povezano s besmi-slenim ulaganjem nepotrebnog vremenskog napora. Sudac bi zapravo trebao biti u stanju prisjetiti se predmeta nekog pravnog spora, odnosno sadržaja spisa kada mu se isti ponovno predoče. Stoga je nužno da pristigle dopise stranki svaki puta i sam pročita prije nego li se njih proslijede drugoj strani te da kontinuirano i sustavno proučava izlaganje stranaka.

U tom smislu se preporučuje izrada izvatka spisa. Najkasnije nakon primitka od-govora tuženika na tužbu tužitelja, sudac bi trebao početi prikupljati izlaganja stranki u obliku izvatka spisa, tako da činjenične tvrdnje stranaka o predmetu spora ekscer-pira (sažme) i uspoređuje (sinopsa). Za to je pogodna izrada informatičke tablice jer se ista može nadopunjavati.

74

Takav izvadak unosi se u spis i sudac ga svaki put, kada mu se predoči spis, može pregledati, i isti mu omogućuje brzi pregled zahtjeva stranaka, dotadašnjih izlaganja stranki i time cjelokupnog predmeta spora („građe sudskog postupka“), i pri tom ne mora cijeli spis svaki put iznova pročitati. Sudac tako brzo može provjeriti, da li novi dopis jedne od stranki sadrži nova ili daljnja saznanja i/ili i nova izlaganja činje-nica, ili stranka samo ponavlja svoje dotadašnje izlaganje. Osim toga sudac može brzo utvrditi, da li je tužba uvjerljiva ili da li je pravna obrana tuženika relevantna, koje su činjenice nesporne, a koje sporne i da li će se po potrebi morati iznositi dokazi ili ne (vidi tehniku odnosa).

2. Pravovremeno izricanje pravnih uputa U optimalan napredak postupka spada i obveza izricanja uputa od strane suca.

Ta je obveza izraz načela „fair trial“ i omogućavanja pravnog saslušanja. Pod time se podrazumijeva da sudac što je ranije moguće upućuje stranke na razmišljanje o do-pustivosti tužbe ili o materijalno-pravnim problemima, koje su jedna ili obje stranke očito previdjele. Time stranke dobivaju priliku zauzeti stav o uputama i zabrinutosti suda ili problemima, kao i pravodobno izvući određene zaključke o posljedicama po-stupka – kao što su primjerice zahtjev za upućivanje pravnog spora nadležnom sudu, povlačenje tužbe od strane tužitelja ili prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

Pravovremenim izricanjem pravnih uputa sudac može upravljati strategijom sud-skog postupka i izlaganjem stranki – bez da se miješa u njihovu slobodu odlučivanja – i osigurati da pravni spor na samom ročištu postane zreo za donošenje odluke. Uputa koja se izda prekasno, npr. tek u usmenoj raspravi, može narušiti zrelost spora za donošenje odluke jer se onda strankama mora zajamčiti mogućnost zauzimanja stajališta nakon usmene rasprave kao dio prava na saslušanje pri sudu. Posljedica toga može biti nemogućnost donošenja odluke nakon ročišta i čak ponekad potreba za zakazivanjem još jednog ročišta.

Prekasno izrečene upute usporavaju sudski postupak. Značenje obveze izdavanja uputa najočitije je primjerice kod nenadležnosti suda

kojem se tužitelj obraća. Odluka o opravdanosti tužbenog zahtjeva (tzv. presuda in meritus) može se donijeti samo ako je tužba dopuštena, prije svega ako je sud ko-jem se obraća, nadležan za predmet spora. Inače se tužba već mora odbaciti kao nedopuštena (tzv. presuda o samom postupku). Ako se pozvani sud smatra neovla-štenim, ne smije se baviti materijalno-pravnom osnovanošću tužbe. Naprotiv, sudac je obvezan upozoriti tužitelja na nenadležnost, dakle nedopuštenost tužbe, i s time povezanu procesnu presudu koja mu prijeti, kako bi tužitelj iz toga mogao izvući zaključke vezane uz postupak (npr. zahtjev za upućivanje pravnog spora nadležnom sudu, povlačenje tužbe). Ukoliko tužitelj iz upute o nenadležnosti suda ne izvuče ni-kakve zaključke o postupku, sudac može što je prije moguće odrediti ročište i nakon njegova okončanja odbaciti tužbu procesnom presudom o dopustivosti same tužbe. Svako bavljenje predmetom spora, rasprava ili pak dokazni postupak o predmetu bili bi suvišni, a s time povezano utrošeno vrijeme i nastali troškovi (npr. izdaci vezani uz svjedoke ili sudskog vještaka) bili bi nepotrebni.

Izricanje pravnih uputa otvara sucu k tomu mogućnost da djeluje na kratkoročno rješavanje spora mirnim putem, tako što svoju uputu može povezati sa prijedlogom za okončanje spora nagodbom izdanim od strane suda. Ovakav bi se postupak prije

75

svega trebao predložiti kod pravnih sporova, koji su u stvarnom i/ili pravnom pogle-du teški, za koje se smatra da će postati zreli za odlučivanje tek nakon dugotrajnog postupka – koji će se po mogućnosti voditi kroz više instanci – i kojeg će eventualno pratiti visoki troškovi (primjerice kod nužnog pribavljanja vještačenja sudskog vje-štaka), i u kojem se za obje stranke krije rizik da izgube sudski postupak. Iskustva pokazuju da je vjerojatnost da će stranke u sudskom postupku prihvatiti prijedlog za okončanje spora nagodbom izdan od strane suca, koji je „obrazložen“ uvjerljivim uputama, visoka, i kao posljedicu će imati situaciju u kojoj usmena rasprava više uop-će neće biti potrebna, jer se pravni spor već unaprijed riješio nagodbom stranki.

3. Temeljita priprema i provođenje usmene rasprave„Uspjeh“ usmene rasprave bitno ovisi o temeljitoj pripremi.Pripremljeni pismeni podnesci stranki omogućuju sucu anticipiranje sadržaja ro-

čišta. U urednu pripremu suca za ročište spada donošenje privremene, ali opsežne pravne procjene spora. Ukoliko sudac nije već prije samog ročišta izrekao upute, mora to nadoknaditi najkasnije za vrijeme ročišta. Ukoliko se sudac u obrazloženju svog privremenog pravnog mišljenja želi pozvati na određene odluke najvišeg suda, preporučuje se priložiti presliku iste u spis, kako bi se pravni razgovor sa strankama mogao voditi na temelju autentičnog, doslovnog teksta odluke najvišeg suda.

Sudac najčešće prije samog ročišta može procijeniti da li će biti potreban dokazni postupak – primjerice saslušavanje svjedoka ili vještačenje od strane sudskog vještaka – a odgovarajuće će pripreme za neposredni dokazni postupak provesti tako što će na ro-čište pozvati svjedoke ili sudskog vještaka. Te pripreme dobro organizirani sudac učin-kovito i djelotvorno može provesti već uz pomoć pažljivo vođenog izvatka iz spisa.

Provođenje usmene rasprave odvija se u skladu sa parničnim pravom. I ovdje se u okviru priprema sudac mora pripremiti na sve situacije koje može zamisliti ili predvi-djeti u konkretnom pravnom postupku. Dakle, primjerice na propuštanje ročišta od strane jedne stranke i time povezane pravne posljedice ili i na mjere sankcioniranja ometanja usmene rasprave.

3. dio: Organizacija rada/kako se nositi s visokim radnim opterećenjem

Kao što je već spomenuto u uvodu, rad suca za građanske predmete se odvija u okviru njegovog konkretnog radnog mjesta, materijalnih sredstava i kadra koji djeluje na sudu.

Time je sucu pojedincu potrebno radno mjesto sa nužnom konkretnom materi-jalnom opremom (primjerice ured, dvorana za sastanke, namještaj, računalo, pribor za pisanje, stručna literatura) i osobnom opremom (primjerice poslovnica, osoblje za pisanje odnosno vođenje zapisnika).

Bez tih preduvjeta za rad, posao suca nije moguć, stoga se ti preduvjeti za rad moraju organizirati. Sudac pojedinac se o većini navedenih preduvjeta za rad i njiho-voj organizaciji ne mora brinuti sam. To je zadatak pravne odnosno pravosudne upra-ve, koja sucima mora staviti na raspolaganje materijalnu opremu i osoblje u svrhu ispunjavanja njegove dužnosti „donošenja presude“. Sudac pojedinac na njih nema nikakvog utjecaja ili ponekad ima vrlo malo utjecaja, stoga se ovi preduvjeti neće razmatrati u razmišljanjima koja slijede.

76

Sudac pojedinac može – i mora! utjecati na, a time i organizirati „nužne predu-vjete“ koji mu omogućuju da pravilno i zakonito vodi dodijeljene mu predmete i da ih dovede do rezultata.

Strukturirana i organizirana obrada predmeta je nužna za učinkovito djelovanje suca.

1. Poznavanje djelokruga Sudac mora poznavati svoj djelokrug. U poznavanje djelokruga spada posebno i

poznavanje brojki. Poznavanje brojki znači da je sudac uvijek upoznat sa time kako se kreću njegovi

ulazi i izlazi, odnosno koliki je ulaz novih pravnih sporova u njegovom djelokrugu unutar jednog mjeseca i koliko je pravnih sporova u tom vremenu zaključeno i ri-ješeno. Osim toga sudac mora poznavati broj i starost svih svojih pravnih sporova, takozvano stanje ili status. Samo na taj način sudac može konstatirati je li možda ri-ješio manje postupaka od broja novih pristiglih postupaka. To bi kao posljedicu imalo porast njegovog statusa koji bi u jednom trenutku postao tako velik da ga više ne bi mogao odraditi ili bi ga odradio sa velikim naporom koji se može izbjeći. Čim dakle sudac primijeti, da status njegovih postupaka raste, odmah bi trebao razviti radnu strategiju, kako bi smanjio status, te kako bi ponovno ostvario ujednačeni omjer iz-među novih i riješenih postupaka.

2. Organizacija kretanja spisa Sudac se treba pobrinuti da se u njegovom uredu ne nalaze svi spisi, nego samo

oni, u vezi kojih se trenutno mora nešto poduzeti, dakle za koje je primjerice stigao dopis stranke ili pismeno mišljenje sudskog vještaka, za koje je istekao rok određen od strane suca ili koji su „zreli“ za određivanje ročišta.

Uvjet za to je ponajprije konkretan dogovor sa suradnicima suda koji nisu suci, a koji su u organizacijskom ustroju sudova u Njemačkoj zaduženi za upravljanje spi-sima i kontrolu rokova; to su djelatnici poslovnice i oni u određenim okolnostima predočuju spis sucu.

U tom smislu vrijedi znati da svaki nepotrebni predložak spisa ulazi u radno vri-jeme suca, djelatnika poslovnice kao i osoblja koje je odgovorno za dostavu spisa.

Također je bitno dogovoriti sa djelatnicima poslovnice ili sa suradnicima koji su odgovorni za dostavu spisa jedinstven način označavanja spisa, koje je potrebno sklo-niti („ukloniti“) iz ureda suca, koje je dakle sudac obradio i za koje je donio odluku. U Njemačkoj se preporučuje uvođenje „ulaznih pretinaca“ (za nove spise koji su predočeni sucu) i „izlaznih pretinaca“ (za spise koje je sudac obradio) na policama sa spisima suca.

3. Svladavanje i standardiziranje tehnike donošenja odluka (rješenja) Sudac kroz jasnu i razumljivu tehniku donošenja odluka/rješenja treba osigurati

ispravno provođenje pravosudnih mjera i naloga od strane ostalih suradnika suda i stranaka u sudskom postupku.

U tom smislu bitno je znati da se nejasna, dvosmislena ili na neki drugi način nerazumljiva rješenja ili odluke neće provesti ili neće ispravno provesti, što može dovesti do pogrešnog odvijanja samog postupka ili najmanje do usporenog odvijanja postupka.

77

Za standardne odnosno rutinske odluke ili rješenja kao npr. nalog o vrsti postup-ka, nalog o podnošenju dokaza, određivanju termina ili odgodi termina dobro je kori-stiti obrasce za odluke (tiskanice) u kojima su pojedinosti koje se redovito nalažu već unaprijed formulirane zajedno sa neophodnim općim uputama. Jednokratni utrošak za izradu takvih obrazaca isplaćuje se njihovim višestrukim korištenjem, istovremeno osigurava visoku kvalitetu pojedinog postupka i time olakšava posao sucu i podre-đenim suradnicima koji nisu suci. Važno je da se nakon svakog izdavanja odluke ili rješenja odredi jasan rok, nakon čijeg se isteka spis mora ponovno predočiti sucu. Poslovnica je odgovorna za nadziranje roka. Time se osigurava da postupak dalje na-preduje i da ništa ne izmakne kontroli.

4. Izrada učinkovite strategije rada i opterećenjaČesto je uvjet dobre kvalitete pravnog rada sudaca teško pomiriti s velikim pri-

tiskom koji proizlazi iz velikog broja sudskih sporova dodijeljenih jednom sucu. Po-sljedice su prije svega zaostaci (= status u porastu) i greške (koje se mogu izbjeći) što dovodi do nezadovoljstva i demotiviranosti koje sudac pojedinac doživljava kao „stres“. Dugoročno gledano nekim sucima prijeti „izgaranje“, pa čak i radna nespo-sobnost.

Stoga bi se svaki sudac treba upoznati sa postavkama upravljanja vremenom i stresom i za sebe razviti učinkovite strategije rada i opterećenja, kako bi mogao suz-biti ozbiljne posljedice preopterećenja. Takvim strategijama rada i opterećenja visoko opterećenje poslom ne može doduše samo nestati. Ali bitna je spoznaja da je „stres“ subjektivni fenomen, nešto što svaki čovjek na drukčiji način doživljava i na što može drugačije utjecati.

„Stres“ se višestruko može izbjeći ili barem ograničiti primjerima učinkovite or-ganizacije djelokruga i planiranjem termina. U izbjegavanje i svladavanje stresa spada i upravljanje vremenom, koje je usmjereno na osobne potrebe pojedinca. Pod time se podrazumijeva

a) Određivanje prioriteta. Odlučujuća važnost u tom smislu pripada odvajanju važnih, neodgodivih aktivnosti od onih manje važnih aktivnosti. Prednost uvijek tre-ba dati trenutno važnijim problemima, a ne sporednim sitnicama. Pri tom je bitno naglasiti da se nagomilani i neugodni poslovi nikada neće riješiti „odgađanjem“ tj. „pomicanjem“ već baš suprotno, oni će daljnjim porastom (vremenskog) pritiska postajati sve neugodniji i „stresniji“.

b) Postavljanje realnih ciljeva. Neostvarivi ciljevi, kao primjerice namjera da se riješe zaostaci od više stotina postupaka u pola godine, pojačavaju radno opterećenje, a time i sam stres. Stoga je bitno da si svaki sudac postavi realno ostvarive „ciljeve rješavanja predmeta“. To se odnosi na odrađivanje zaostataka, ali i na planiranje sasta-naka, na kojima se treba zakazati samo jedan određeni broj ročišta, koje sudac može temeljito pripremiti i provesti. U „planiranje ciljeva“ spada i određivanje u koje je doba dana čovjek najučinkovitiji (prijepodne ili poslijepodne – tako da se primjerice prijepodne radije obrađuju lakši, jednostavniji spisi, a da se tek poslijepodne preuzi-maju debeli, teški spisi)

c) Hrabrost za donošenje odlukeUpravo kod nižih instanci je sudac za građanske predmete često u određenim

slučajevima suočen s problemom utvrđivanju činjenica (osobito prilikom razmatranja dokaza, npr. kada prikupljeni dokazi nisu jednoznačni) ili primjene prava (npr. kada

78

su različiti sudovi ili osobe različito ocijenili odlučujuća pravna pitanja, a o istima još nije donijela odluku najviša pravna instanca.)

Svaki pravnik zna da se mnogi zakoni i pravna pitanja mogu interpretirati tj. ra-stumačiti različito, „tako ili tako“. U težnji da donesu ispravnu odluku to osobito kod mlađih, neiskusnih sudaca može izazvati blokadu: sudac nije u stanju donijeti odluku, dolazi do odugovlačenja postupka.

Taj problem se osobito kod neriješenih pravnih pitanja zasigurno ne može riješiti na način da se čeka na odgovarajuću odluku Vrhovnog suda.

Nitko ne zna hoće li i kada će Vrhovni sud donijeti vodeću ili načelnu odluku o tom pravnom pitanju.

Sudac u takvoj situaciji mora biti svjestan toga da podliježe isključivo zakonu te da mora djelovati neovisno i na temelju istog smoći hrabrost donijeti odluku i zaklju-čiti pravni spor pri vlastitoj instanci tj. sudu, u skladu sa svojim uvjerenjem.

Zaključak

Stranke u postupku, a pogotovo njihovi odvjetnici će primijetiti da su se na ro-čištu susreli sa sucem koji je u svakom pogledu dobro pripremljen i stoga suvereno vodi ročište. To stvara stručnu atmosferu kakvu stranke i zaslužuju, a osigurava i „uspjeh“ samog ročišta. Pritom stranke mogu okončati spor konsenzusom ili sudac na kraju saslušanja, ukoliko je to već moguće, donosi presudu. Na taj način sudac ispu-njava svoje zakonske obveze, a stranke u postupku će mu, s obzirom na odgovornost dužnosti koju obnaša, zasigurno iskazati dužno poštovanje.

Privici:

1. Primjer jednog izvatka spisa (privitak 1)

Povijest procesa

14.1.2009Primitak tužbe na sudu

25.1.2009Dostavljanje tužbe tuženiku

3.2.2009Primitak odgovora na tužbu

Izlaganje tužitelja

Tužbeni zahtjev, stranica 2 spisa:

Zahtijeva se osuđivanje tuženika i da tužitelju plati iznos od 1.000,-kuna.

Izlaganje tuženika

Zahtijeva se odbacivanje tužbe.

79

20.8.2008 tužitelj je sa tuženikom sklopio ugovor o pozajmici u visini od 1.000.- kuna., stranica . 3 spisa

Tuženik se obvezao vratiti pozajmicu tužitelju do 1.10.2008.

Tužitelj je tuženiku isplatio iznos od 1.000,- kuna.

Unatoč nekoliko poziva na plaćanje, tuženik tužitelju iznos pozajmice nije isplatio niti do 1.10.2008., a niti nakon tog roka.

Osporava se da je, tužitelj tuženiku darovao novac, 14 spisa

80

Dr. Hans Rathgeb, Harald Palzer, Dr. Rainer Deville: Komunikacija

Dr. Hans Rathgeb, Harald Palzer, Dr. Rainer Deville: Communication

Materijali za voditelje kojima raspolaže Pravosudna akademija su u jednom op-širnijem izdanju za višednevni seminar za napredne. U uvodnoj se fazi vježbenicima prezentiraju navedeni materijali u skraćenom obliku.

Ovaj materijal je namijenjen kao pomoć voditeljima pri pripremi i provedbi se-minara o retorici i komunikaciji (vođenje rasprave i tehnike saslušanja svjedoka).

Voditelj:

Voditelji moraju biti iskusni suci ili državni odvjetnici s radnim iskustvom od najmanje pet godina. Samo oni mogu realno prikazati situacije u postupku. Iskustva iz Austrije i Njemačke pokazuju da stručnjaci teoretičari poput skupih psihologa nisu primjereni kao predavači na temu komunikacijske teorije jer nisu upoznati sa speci-fi čnim odnosima pred sudom te ne mogu prenositi iskustva sa rasprava. Prenošenje apstraktnog znanja od strane psihologa ne dopire do ciljne grupe.

Seminar bi trebala voditi dva voditelja zajedno, koji će biti i istovremeno nazoč-ni. S jedne strane će se voditelji izmjenjivati prilikom seminara, a s druge strane su pri vježbama s video-uradcima i analizama potrebna dva voditelja jer jedan preuzima tehničku provedbu seminara pa se stoga ne može u potpunosti posvetiti sudionicima seminara. Osim toga je pri seminarima, pri kojima je bitna suradnja sudionika, pri-sutnost dvaju voditelja svrsishodna kao temelj grupne dinamike.

Veličina grupe, prostorija za seminar, tehnička opremljenost, materijali:

Grupa bi se trebala sastojati od 8 do 10 sudskih savjetnika, mladih sudaca ili državnih odvjetnika. Svrha ovog relativno malog broja sudionika je da svi sudionici aktivno sudjeluju u praktičnim vježbama (simulacija pojedinih dijelova glavne ra-sprave).

Tehnička oprema koja je potrebna:laptop• beamer• fl ipchart ili „pin-board“• video-kamera• televizor•

Na sjedećim mjestima sudionika bi se trebali nalaziti program, skraćeni ispis power-point prezentacija sa dovoljno praznog mjesta za bilješke, odnosno dopune te kartice u boji za pitanja ili očekivanja upućena voditeljima.

U prostoriji za seminar je potrebno i dovoljno prostora za veći stol za vježbe simuliranja glavne rasprave (vježbanje uloga u sudnici).

81

Pismeno se pripremaju primjeri za vježbu (tvrđi papir, plastifi cirano kako bi po-služilo za višekratnu upotrebu) i kartice za sudionike sa određenim zadaćama za svaki dio rasprave.

Tijek:

Program traje dva dana. Tijekom seminara se trebaju izmjenjivati teorijski dije-lovi sa praktičnim vježbama. Nakon teorijskog dijela od cca. 30 minuta slijedi jedna praktična vježba.

Početak seminara se u pozdravnom govoru ne razlikuje od ostalih seminara. Pre-poruča se kratki pregled tema koje će se obrađivati.

Opcija: stekavši iskustvo s ovakvim tipom seminara, može se odlučiti, da li će se ciljnoj grupi vježbenika, asistenata, mladih sudaca ili državnih odvjetnika podijeliti domaća zadaća u obliku kratkih referata za pojedine teme koji bi se u odgovarajućim trenucima predavanja uveli radi opuštanja atmosfere (npr. kod teme o formalnosti pri poučavanju svjedoka, o tijeku dokazivanja, o zapisniku, o mjerama za uspostavu reda u sudnici). To se preporuča samo kod manjeg broja sudionika te kada voditelj seminara ima iskustva, koliko mu je vremena potrebno za seminar i vježbe. Pro-dubljivanje stručnog znanja odvraća pažnju s glavne teme, ali za ciljnu grupu može predstavljati i praktičnu dopunu. Izazov je u tome da se udaljavanje od predmeta rasprave kao takav naznači i da se za to stvori točan vremenski okvir. Kad prostor to dozvoljava, može se preporučiti da se taj ekskurs u drugom prostoru preporuči (to iziskuje još dodatno vrijeme).

Vođenje rasprave: psihologija ispitivanja saslušanja: što se događa sa ispitivačem, a što sa osobom koja se ispituje, saslušava? Za nas je sud nešto sasvim normalno i svakodnevno. Ali kad idete kod zubara i imate dogovor u 10 sati, a u 11 sati još niste na redu, što se onda u Vama događa? Možda ćete biti nervozni ili uzrujani. Takvih okolnosti moramo biti svjesni.

Tehnika i dinamika ispitivanja: što mogu učiniti kako bih od svjedoka ili jedne stranke saznao više nego što on to želi reći, npr. upotreba duge, vječne tišine, stanka.

Tehnika ispitivanja: vrsta i način kako bi se pitanja trebala postavljati, primjerice postavljanje jednostavnih pitanja.

Sadržaji predavanja (teorijski inputi):

Za predavanja je potrebno isplanirati vremenski okvir od po 30 minuta. To je vremenski okvir u kojem sudionici pružaju dovoljnu pažnju. Predavanja bi trebala oba voditelja držati u jednakom vremenskom trajanju.

Teme:

vođenje rasprave• tehnika i dinamika ispitvanja/saslušavanja• psihologija ispitvanja/saslušavanja• putovi do priznanja • pitanja i tehnika ispitivanja• govor tijela •

82

nastup suca•

1. Vođenje glavne rasprave (praktična vježba):

Prije praktičnih vježbi stječe se povjerenje: radi se o internoj vježbi, ništa se neće dalje prepričavati, sve ostaje među sudionicima. Voditelj seminara priprema jednostavne slučajeve iz građanskog ili kaznenog prava i svaki sudionik treba drugog ispitati u ulozi suca i u ulozi svjedoka. Unatoč tome što se situacije glume, dolazi se do zanimljivih rezultata. Nakon toga se, uz snimku simulirane situacije, raspravlja o rezultatima.

Primjer: jedan sudionik je u ulozi suca, a drugi u ulozi okrivljenika. Trojica mladi-ća, nakon izlaska ulaze u taxi. Dolaze dvojica koji nemaju novac kako bi se s tom tro-jicom besplatno odvezli doma te lupaju po automobilu. Trojica izlazi van i dolazi do tučnjave u kojoj je jedan od trojice ozlijeđen. Jedan od dvojice koji nisu imali novac je okrivljenik jer je pretukao jednog mladića te na sudu izjavljuje da se samo branio od napada trojice. U tom trenutku voditelj seminara daje sljedeće upute okrivljeniku (sucu i ostatku grupe te upute nisu poznate): do lupanja po automobilu je došlo jer je jakna njegovog prijatelja zapela za vrata automobila, dok je do tučnjave došlo iz samoobrane. Važno je da i sudionici seminara, koji su u tom dijelu simulirane glavne rasprave bili samo promatrači, iznesu svoje mišljenje o ponašanju kolega pri toj vježbi (feedback). Kako bi se promatrali samo određeni dijelovi vježbe, voditelj može podi-jeliti i konkretne uloge promatračima pri promatranju. Za taj zadatak promatranja bi se sudionicima trebale pripremiti kartice sa zadacima za promatranje:

kontakt očima, aktivno slušanje• držanje tijela, držanje tijela prilikom sjedenja• postavljanje pitanja, djelovanje postavljenih pitanja •

Primjer diskusije: kako se zadržava kontakt očima te kako se istovremeno opaža mimika i reakcija sudionika u glavnoj raspravi te bilježio izjava okrivljenika? Moguće rješenje: izbjegavanje vođenja zapisnika od riječi do riječi. Pitanja kojima se pokuša-va osobu koja se ispituje potaknuti na razgovor se ne bilježe. Preporuča se vođenje vlastitih bilježaka sa ključnim riječima. Na kraju se u zapisnik diktira sažetak izjave ispitane osobe.

2. Tehnika i dinamika ispitivanja/saslušanja

Cilj tehnike ispitivanja/saslušanja je dovesti svjedoka u stanje spremnosti i otvo-renosti za razgovor. Dinamika ispitivanja/saslušavanja je ciljano upotrebljavanje emo-cija kako bi se dobile određene informacije.

Dinamika ispitanjaPrvo i najbitnije je da ispitivač, dakle sudac ili državni odvjetnik, ne stoje u središtu

pažnje već da slušaju. Ispitivač mora na svjedoku ostaviti dojam da sluša nešto novo. Dosljednost, jezični izričaj Iscrpna i detaljna priprema suca se sastoji u proučavanju stručnih izraza iz drugih

struka, a koji će biti tema na raspravi (npr. iskazivanje vještaka). Držanje tijela Osim na jezični izričaj, pažnju treba usmjeriti i na mimiku, držanje tijela i gesti-

ku. Tijekom početne faze saslušavanja svjedoka uočava se uobičajeno držanje samog

83

svjedoka. Tijekom samostalnog iznošenja informacija o nekom događaju se ne uoča-vaju snažne emocije, ali kada se tijekom ispitivanja svjedoka zamijeti neuobičajeno ponašanje (zamuckivanje, znoj, crveni obrazi), potrebno je isto zapamtiti kako biste se opet vratili na to mjesto ponovnim ispitivanjem.

Izbjegavanje uzbuđenja/uzrujavanja Provokativno pitanje („Što se zapravo dogodilo?“) se ne preporuča za početak sa-

slušanja (ali može poslužiti kao trik kojim se može potaknuti na nekontrolirani govor u okviru dinamike ispitivanja/saslušanja).

Stalni tok govora Polazi se od toga da nitko ne može istovremeno govoriti i razmišljati, stoga se

preporuča postaviti nekoliko pitanja na koja se zahtijeva odmah odgovor, bez da se svjedoku daje mogućnost da razmišlja i smišlja odgovor.

3. Psihologija ispitivanja/saslušanja

Cilj je, unatoč poštovanja i straha prema sudu, dobiti informacije od svjedoka. Prvo pravilo je obratiti se svjedoku na jezičnoj razini koja istom i odgovara. Zato se počinje s postavljanjem kratkih, općenitih pitanja kako bi se doznalo iz kojeg je sloja i kakav rječnik svjedok koristi. Važno je uspostaviti kontakt kako bi se svjedok opustio i dobio potrebu za razgovor. Ne gleda se u spis već je potrebno uspostaviti očni kon-takt, kimati glavom, kako bi se pokazalo da ga se razumije. Mala povratna priopćenja poput „aha“, „ah, tako je to bilo“ daju svjedoku osjećaj da iznosi neke nove informa-cije (pa čak ako to i nije tako, treba ga potaknuti na razgovor).

Daljnja točka je ljubaznost. Kad svjedok pogriješi, ako nije razumio pitanje, mora se izbjeći ismijavanje od strane suda ili drugih sudionika u postupku. Svjedok bi se u suprotnom povukao u sebe od straha da će opet pogriješiti.

Važno je pokazati zanimanje. Možda će tada svjedok još nešto reći što se iz spisa još ne zna. Svjedoku je potrebno dati do znanja da je njegova izjava jako bitna. Ne smije ga se požurivati i siliti na iznošenje „bitnih“ stvari. Udio svjedokova govora bi trebao biti ¾ vremena. U početnoj fazi bi trebao poglavito svjedok govoriti, a ne sudac.

Primjer iz prakse: turski otac dolazi sa turskom presudom kojom mu je dozvo-ljeno da jednogodišnje dijete uzme od majke i odvede u inozemstvo. Sud bi trebao uzeti dijete i postojala je bojazan da će stranke upotrijebiti oružje. Pitalo se oca što želi te se otkrilo da želi svoje dijete jednom vidjeti. Majka je na to odgovorila da se otac može s djetetom igrati u zaštićenoj prostoriji, bez da odmah uzme dijete u Tursku. Sud je pohvalio obje stranke za ovaj pokušaj. To je dovelo do toga da tijekom postupka nije došlo do promjene djetetova prebivališta.

U prvoj fazi davanja iskaza vrijedi: pustiti da „postane toplo“, čak i ako dio iskaza na početku nije toliko bitan. Osobi koja daje iskaz obraćajte se sa prezimenom, a ne sa „svjedok“ ili „tužitelj“...

Primjer: pitati grofi cu kako želi da joj se obraćate ( odgovor: ne sa gospođo X već sa grofi ce X). Grofi ca je nakon toga bila sretna i motivirana za iskazivanje.

84

Primjer: sudac prijeti svjedoku zatvorom već prilikom postavljanja pitanja o nje-govim osobnim podacima, na što se svjedok vidno uzrujao i zatvorio u sebe tako da nije rekao ni svoje ime, a ostalih stvari, zbog kojih je pozvan, se nije mogao sjetiti.

Dozvoljeno je i postaviti nebitno pitanje, poput onog da li je svjedok našao par-kirno mjesto.

Primjer: vozač motora se pred sudom pojavi u odijelu. Očito je da isti na sud nije došao motorom što daje povod za propitkivanje.

Važno je olakšati stalni tok govora, a kako bi se isti ostvario, treba izbjegavati pita-nja na koja se odgovara sa „da“ ili „ne“ (dakle, otvorena pitanja umjesto zatvorenih).

Na početku treba svjedok samostalno ispričati događaj, iz svoje perspektive opi-sati događaj. U toj ga fazi sudac ne bi trebao prekidati, čak i ako je iskaz u suprotnosti sa spisom. Ovaj iskaz ulazi u zapisnik. Prečesto prekidanje svjedoka pri davanju iskaza je kao ubadanje iglom te zbunjujuće djeluje na svjedoka. (Može biti prednost kad se želi napamet naučena verzija uništiti, ali to ostaje za drugu fazu). Tek nakon te prve faze, kada se svjedoku daje sloboda da ispriča događaj kako ga je doživio, sud ispituje svjedoka o činjenicama koje su već navedene u spisu i o činjenicama navedenim u ispravama te se raspravlja i o prigovorima. U pitanju je strpljenje: svjedoku treba dati do znanja da ima dovoljno vremena. Pritisak na svjedoka šteti razotkrivanju istine.

Rasprava sa sudionicima: Što učiniti sa svjedokom koji neprestano brblja bez ikakvog smisla, bez glave i repa?

Moguće rješenje: kratko, sa npr. „aha“, potvrditi njegovu izjavu te pokušati tijek usmjeriti u smjeru koji je bitan za postupak (npr. „posebno me zanima…“).

Što učiniti sa arogantnim, bahatim, bezobraznim svjedokom koji uz sve to i žvače žvakaću?

Moguće rješenje: takvo provokativno ponašanje često služi prikrivanju nesigur-nosti. Nema univerzalnog rješenja. Ako je moguće, najbolje je ignorirati. Možda će zbog žvakanja žvakaće biti manje nervozan. A samo opominjanje i upućivanje na njegovo neprikladno ponašanje može dovesti do eskalacije.

U slučaju da takvo ponašanje postane nepodnošljivo te u potpunosti ometa ispi-tivanje, jedino rješenje koje preostaje jesu mjere za održanje reda u sudnici.

Primjer: svjedok se u sudnici pojavio sa vunenom kapu koju nije skinuo te je pri ulasku u sudnicu namigivao ženskoj osobi koja je prisustvovala glavnoj raspravi. Mo-guće rješenje: sudac je svjedoka, prilikom postavljanja pitanja o njegovim osobnim podacima, pitao da li je je bolestan ili prehlađen (nije spomenuo kapu). Nakon što je svjedok negativno odgovorio, na zamolbu suca, sa smješkom je skinuo kapu.

Stvorite autoritet u sudnici. Evo nekoliko trikova:Sjedite dovoljno visoko – neka Vam struk bude u visini ruba stola. Sjedite uspravno. Važno je riješiti se nervoze: sve što se događa ispod stola su-

dionici u postupku ne vide pa stoga, ako Vas opušta, mlatarite nogama, ne rukama. Nesigurnost: prekrižene noge daju sigurnost, dok prekrižene ruke signaliziraju neza-interesiranost. Ukoliko ste skloni lamatanju rukama, držite se kemijske olovke (pa čak ako i ne pišete).

85

4. Putevi do priznanja

Cilj suca nije pod svaku cijenu, bez raspoloživih dokaza dobiti priznanje. od okrivljenika. Neki okrivljenici nikad ne priznaju počinjenje kaznenog djela, i to je i u redu.

Uvjerenost u ispravnostMotiv za priznanje je važan. Priznanje do kojeg se dolazi samo radi iscrpljenosti

okrivljenika („Radite što Vam je volja, suče…“) nema nikakvu vrijednost. S takvom vrstom priznanja se često susrećemo kod kaznenih djela povezanih sa raspaćivanjem i konzumiranjem droge kada okrivljenik pati od apstinencijske krize. U takvom je slučaju potrebno dobiti iscrpne informacije o tijeku počinjenja kaznenog djela, jer sudac ima zadaću ne samo riješiti slučaj već donijeti ispravnu presudu.

Isključenje progrešnih priznanjaIznenađujuće za mlade kolege, ali uistinu postoje lažna priznanja, iako su to za-

pravo iznimke. Za to postoje različiti razlozi, kao npr. Želja biti poznat javnosti, potreba da se o njemu piše u novinama, zaštita od rodbine, preuzimanje krivnje kako bi se zaštitile „veće face“ organiziranog kriminala.

MotivacijaZašto dolazi do počiniteljeva priznanja? Ispitivač ukazuje na prednost priznanja:

priznanje ima velik značaj u smislu olakšavajuće okolnosti koja dovodi do smanjenja kazne, međutim to često nije dovoljno. Kao pomoć pri poticanju okrivljenika da prizna počinjeno kazneno djelo, može poslužiti dinamika ispitivanja., posebice faza emocija i faza šutnje tijekom unošenja izjave u zapisnik. Sudac naime može okrivlje-nika ispitivati o nekoj činjenici koja ga tereti te kod istog prouzročiti stres, vraćajući se stalno na isti detalj (npr. Pokazivanje fotografi je sa žrtvom koja leži u lokvi krvi). Zbog pritiska će okrivljenik vjerojatno „pokleknuti“ i priznati da je počinio kazneno djelo za koje ga se tereti.

„Ispipavanje“Sve što je svjedok iskazao, sažima se u kratak sažetak, usmeno izloži nakon čega

slijedi tišina i kontakt očima. Takva tišina je za europejce nepodnošljiva (oprez- to ne vrijedi za azijate). Neki će za vrijeme te tišine postati nemirni. S razumijevanjem se može osobu koju se saslušava, u ovom slučaju okrivljenika, pitati da li nije mogla odabrati neki drugi način. Sudac ne smije postaviti pitanje kao što je: zašto ste ga ubili? Počinjenje djela mora sam okrivljenik priznati.

Utvrđivanje, upletenost Važno je voditi zapisnik kako se osoba koja se saslušava ne bi mogla pozvati na

činjenicu da određenu stvar nije izjavila.

5. Pitanja i tehnika ispitivanja/saslušanja

Cilj postavljenih pitanja od strane suca nije u prvom redu doći do optuženikova priznanja, već dobiti informacije pa čak ako se u početku radi i o neistini. S obzirom

86

da svi svjedoci ne kažu sve, najvažnije sredstvo prikupljanja informacija je pitanje. Postoji više vrsta pitanja.

Vrste pitanjaŽelimo li da nam se ispriča događaj, postavljamo otvorena pitanja („Što se te

večeri dogodilo’“). Ta vrsta pitanja potiče na pripovjedanje. Ukoliko nedostaju neki detalji važni za donošenje presude, također se postavljaju otvorena pitanja („Da li se još nešto dogodilo?“)

Suprotno, postoje i zatvorena pitanja na koja se odgovara sa „da“ ili „ne“ („Da li ste bili jučer u kazalištu?“). ta pitanja se postavljaju jedno za drugim čime se i sma-njuje mogućnost svjedoka da krene nekim drugim smjerom, a ne onim kojim ga se ispituje.

Vježba: sudionici trebaju riješiti zagonetku, postavljajući voditelju samo zatvo-rena pitanja.

Sugestivna pitanja su ona koja u sebi sadrže mogući odgovor, a često ih upotre-bljavaju odvjetnici („Kad se primjetili da je došlo do prometne nesreće, da li ste od-mah otrčali na mjesto događaja?“). Iz takvih se pitanja ne mogu dobiti informacije.

Sedam zakonitosti govoraHorizont primatelja: Mladi pravnici su godinama učili kako se pravnik mora izra-

žavati, ali kod postavljanja pitanja treba napustiti taj rječnik pravnika te postavljati jednostavna pitanja kako bi osoba koja se ispituje razumjela pitanje.

JednostavnostPrednost imaju kratka, jednostavna pitanja.

IlustrativnostPonekad se svjedok ne može točno prisjetiti događaja, a u takvim situacijama

pomažu asocijacije. Jedno pitanjeKombiniranje više pitanja ili postavljanje pitanja s više odgovora („Da li ste bili

tamo ili ovdje ili tu?“) zbunjuje i preopterećuje osobu koju se ispituje. Iz tog je razlo-ga preporučljivo postavljati jedno pitanje za drugim.

Jednoznačna pitanjaNegativna pitanja i dvostruke negacije se trebaju izbjegavati (nije li tako da vi to

niste napravili).

Ublažavajuća pitanjaPreporuča se korištenje najblažih riječi kako bi se krenulo lakšim putem ispitiva-

nja („jeste li novčanik uzeli za sebe“, umjesto „jeste li ukrali novčanik“). Potrebno je izbjegavati i nepotrebna predbacivanja.

Taktika pitanjaPoznat je Colombo-efekt: osobe koje se ispituje imaju uvijek dojam da sudac

povjeruje u sve što mu se ispriča. Ta tehnika može biti od koristi za suca. Svjedoku se daje prilika da ispriča cijeli događaj, pa čak i ako se informacije dobivene od svjedo-

87

ka ne poklapaju sa onima iz spisa. Nakon što su izjave svjedoka unesene u zapisnik, upoznaje ga se sa činjanicama iz spisa predmeta.

6. Govor tijela - neverbalna komunikacija

Razgovor se istovremeno odvija na dvije razine: na sadržajnoj i odnosnoj razini. Sadržajna se razina odvija u glavi, dok se odnosna razina odvija u trbuhu (hormoni).

Primjer: posvađanim supružnicima je pri razvodu braka teško jer je uništena odnosna razina koja zapravo koči sadržajnu komunikaciju.

Primjer: svađe susjeda, netrpeljivost manjih različitih grupa ljudi u društvu Moguća rješenja: prvo treba razgovarati o osjećajim odnosne razine kako bi se

omogućila sadržajna rasprava. Diesen Ansatz nutzt zeitintensiv die Mediation (und etwas kuerzer das Vergleichsgespraech).

Više od 90 posto komunikacije se odnosi na govor tijela, a samo 10 posto na izgovorene riječi. Svako ponašanje je komunikacija. Polazi od pretpostavke da tijelo ne laže. Dakle, promatranje govora tijela je vrlo važno za suca.

Kategorije promatranja Govor tijela se može protumačiti, a značajke koje se trebaju promatrati: -držanje- mimika- gestika- distanca- visina tona U vježbama sudionici dobivaju zadatak da ciljano promatraju određeni govor

tijela (neprimjetno/primjetno ponašanje).

7. Nastup suca

Govor tijela: kako se nastupa kao sudac, kako se može pokazati kompetentnost i što se zaključuje na temelju svjedokove reakcije na postavljena pitanja.

Sve to su samo sredstva koja nekad funkcioniraju a nekad i ne. Tokom seminara se prenose iskustva koja ne moraju biti nužno povezana sa rezultatima znanstvenih istraži-vanja. Ovaj seminar se razlikuje od seminara „vjerodostojnost iskaza svjedoka“.

88

Klaus Grammann: Uputstva za trenere: Sudačka etika

Klaus Grammann: trainer’s materials: ethic for judges

Razmišljanja koja slijede su uglavnom plod intenzivne diskusije koja se vodila među dvjema hrvatskim sutkinjama i jednim njemačkim sucem u siječnju/veljači 2009. u Osijeku i Tuhelju.

Postavljanje cilja

Mladi pravnici se u pravilu u okviru svojeg fakultetskog obrazovanja ne bave sudačkom etikom. Cilj ove nastavne cjeline je da Vas kao buduće suce upoznamo s tom temom, da Vam predstavimo osnove i potaknemo Vas na samostalno bavljenje istom.

U nastavku slijede:značaj sudačke etike,• teoretska pozadina,• aktualno pravno stanje u Hrvatskoj i inozemstvu,• senzibiliziranje za tipične konfl iktne situacije u svakodnevnom radu suca,• praktični savjeti i moguća rješenja kod konfl iktnih situacija •

Priprema/koncept

Bavljenje ovom temom često ima za posljedicu intenzivnu diskusiju o tome kako bi se suci i sutkinje trebali službeno i privatno ponašati. Ta diskusija je izrazito po-željna, jer omogućuje lakše prepoznavanje konfl iktnih situacija, ukazuje na različita stajališta i rješenja. Kako bi se postigao željeni učinak, diskusiju valja voditi unutar određenog okvira te mora postojati prepoznatljiva struktura. Kako bi diskusija po-lučila željeni učinak, potrebnu su prikladan okvir i prepoznatljiva struktura.To opet pretpostavlja dobru pripremu od strane trenera.

Kako bi se rezultati diskusije što bolje iskoristili, nužno je svjesno zadati određeni okvir. U prvoj liniji valja stvoriti ugodnu atmosferu za vođenje dijaloga, npr. raspored stolica kao u kazalištu u pravilu nije pogodan za vođenje živahne diskusije. Stoga stolice u prostoriji trebaju biti razmještene na način da sudionici tijekom diskusije mogu jedni druge gledati. Idealan je raspored u krug ili u obliku slova U. Ukoliko je nužno, iskustvo je pokazalo kako sudionici rado pomažu razmjestiti stolice uko-liko trener to zatraži i ukoliko i sam u tome sudjeluje. Trud će se u svakom slučaju isplatiti!

Pozitivnoj atmosferi će doprinijeti ako se sudionicima dozvoli da u prostoriju u kojoj se održava predavanje unesu piće za osvježenje. Stoga je idealno diskusiju održati nakon (kratke) pauze za kavu i dozvoliti sudionicima da sa sobom ponesu i kavu.

89

Budući da je trening u velikom dijelu interaktivan, trener prije svega ima zadatak da strukturira i vodi diskusiju kako bi sudionicima ciljano približio nastavne teme koje smo spomenuli na početku. Trener sudionicima svjesno mora dati, ali i oduzeti pravo na javljanje te mora strukturirati pitanja i doprinose sudionika. Sudionicima valja svjesno pružiti podršku kada odgovaraju na pitanja kako ne bi bili u strahu od pogrešnih odgovora i kako bi ih se motiviralo na aktivno sudjelovanje.

Kada je više sudionika istovremeno aktivno moguća je podjela na uloge. U tom slučaju treneri moraju unaprijed podijeliti zadaće čega se valja pridržavati.

Nakon što su završene prostorne i druge organizacijske pripreme i nakon što su sudionici zauzeli svoja mjesta, moguće je nastaviti na sljedeći način (eventualno. nakon što su se treneri kratko predstavili) :

Značaj teme/teoretska pozadina

Trener: Pitanje svima: Zašto je etika bitna tema za suce?Grupa: ca. 3 do 5 minuta za pojedinačne kratke odgovore Trener: Sažetak odgovora Trener: Asocijacija na sliku „Justicija“. Pitanje: Kako se ta fi gura obično pri-

kazuje? Što je različitim verzijama zajedničko?(dojam će biti jači ukoliko se sudionicima prikaže slika/fotografi ja Justicije) Grupa: kratki odgovori: rimska mitologija, božica pravednosti, žena, vaga,

mač, sa ili bez povezaTrener: Pitanje: Kako je moguće interpretirati elemente, koje značenje

mogu imati vaga, mač i povez te eventualno žena? Grupa: odgovoraTrener: može se tijekom vođenja diskusije osvrnuti na sljedeće odgovore i

naglasit: Vaga: Vaganje i ocjena svih činjenica/pravnih pogleda/argumena-

ta s otvorenim rezultatom u svakom pojedinom slučaju. Mač: moć, snaga, istinoljubivost, oštro oružje su posebna opre-

ma za snažno provođenje donesenih odluka. Povez: djelovanje bez promatranja osobe, bez predrasuda, kao ne-

utralna osoba Žena: Povezivanje moći i snage sa ženskom fi gurom također može

utjelovljivati određenu izjavu. Slika najvjerojatnije polazi od toga da se prije svega od muškaraca zahtjeva da budu moćni. Moguće je kako je u ovom slučaju moć iznimno po-vjerena Justiciji. Vjerojatno postoje razlozi koji to iziskuju i opravdavaju. Moguće je i to kako se Justicija mačem mora braniti od onih koji joj tu moć žele osporiti.

Trener: Zašto bi moglo biti nužno da se odluke donose i provode pred Justicijom?

Grupa: odgovaraTrener: upravlja diskusijom

Trener bi tijekom diskusije mogao naglasiti sljedeće riječi tj. Mogao bi održati kratko izlaganje na tu temu:

90

Pravna država /monopol državne vlasti• : U pravnoj državi je samo državi dozvoljeno da nasilno provodi vlast/zahtjeve. Građanin (osim u posebnim slučajevima) nema nikakvo pravo nasilnog provođenja zahtjeva.

Samo ukoliko svi građani prihvaćaju državni monopol vlasti, pravna država može osigurati mir (krilatica: društveni ugovor: usporedi. Hobbes: Leviathan).

Ukoliko dijelovi društva ne prihvaćaju monopol vlasti, dolazi do nasilnih konfl i-kata. Jači će se nametnuti slabijem. Ne vrijedi vlast prava, već vlast jačeg.

Dioba vlasti: • Provođenje pravosudne vlasti od strane nezavisnih sudaca ima samostalno značenje. Podjelom vlasti se osigurava međusobno ograničenje vlasti. To pretpostavlja, da se pravosuđe mora potvrditi naspram drugih vla-sti te da se ukoliko je to nužno mora braniti od napada. Samo takvo u tom smislu snažno pravosuđe može pružiti pomoć pojedincu i omogućiti mu da se izbori za svoja prava pred samom državom.Pravo na pravnu zaštitu • (pravo na osiguranje pravde): Kada država svojim građanima oduzme pravo, da svoje zahtjeve sami provode, tada im s druge strane mora omogućiti provođenje tih istih zahtjeva na drugi način. Dakle država mora osigurati provođenje pravde. Država mora brinuti o tome, da svi građani dobiju punu nadoknadu zbog gubitka prava na samostalno djelova-nje. Građanin posredstvom prava mora dobiti učinkovitu zaštitu. (učinko-vita pravna zaštita). Demokratska država o tome vodi računa na način da po-moću Zakona izglasanih u Saboru uspostavlja zakonski red iz kojeg proizlaze zahtjevi i postupci za njihovo provođenje. Sudačka neovisnost• : središnji element u postupku za provođenje zahtjeva stranki posredstvom trećih, službenih osoba jest njihova neutralnost. Neu-tralnost službene osobe je moguće utvrditi samo ako postoje pravni i orga-nizacijski okvirni uvjeti koji pri izvršenju službe štite od negativnih utjecaja. Upravo tu ulogu ima sudačka neovisnost. Ona je središnji element prava pravne države. Povjerenje u pravosuđe• : Uspostavom zakonskog reda nije sve završeno. Us-postavljeni red mora zaživjeti djelovanjem ljudi tj. valja ga živjeti u zakon-skom smislu.

Građanin na temelju same činjenice da je prema važećem Zakonu u pravu ne može ništa postići. On mora „dobiti pravo“. Imati pravo i dobiti pravo su dvije razli-čite stvari..

Građanin će prihvatiti odluku pravosuđa u pravilu samo onda kada je uslijedila sukladno pravu i zakonu i te ukoliko ima povjerenja u osobe koje vode postupak i primjenjuju pravne propise. To povjerenje opet nužno pretpostavlja neutralnost osoba koje djeluju.

Uvjerljivost sudačkih presuda se ne temelji na pravnoj kvaliteti obrazloženja koja se u njima navode. Ona se u velikoj mjeri oslanja na povjerenje koje građanstvo iska-zuje sucima.

To povjerenje opet počiva na vanjskoj i unutarnjoj neovisnosti suca, njegovoj ne-utralnosti i postojećoj, primjetnoj distanci.

Svjesno vršenje sudačke dužnosti je direktno povezano s time u kolikoj mjeri se sucima iskazuje poštovanje. Suverenost prilikom vršenja službe nema za posljedicu samo pozitivni autoritet, već istovremeno jača i pravnu državu. Ponašanje koje dovo-

91

di u pitanje povjerenje iskazano sucu može prouzročiti veliku štetu te može ozbiljno potkopati funkcioniranje pravne države.

Jasno je kako i osobe koje država imenuje sucima ili sutkinjama moraju dopri-nijeti osiguranju pravne države. Ponašanje svakog pojedinog suca/sutkinje je vrlo bitno za funkcionalno pravosuđe. Pritom se postavlja pitanje, na koji način suci mogu dugoročno opravdati povjerenje koje im je iskazano i kako mogu doprinijeti opti-malnom razvoju treće vlasti u pravnoj državi. U tom kontekstu se pojavljuje i pitanje koje je sudačko ponašanje u odnosu na funkciju suca u pravnoj državi u stvari etički korektno, a koje je ponašanje nekorektno.

Možemo nastaviti diskusiju o ostalim otvorenim pitanjima:

Trener: Koje izvore za etički ispravno i pogrešno ponašanje poznajete i prihvaćate?

Grupa: odgovara. Zakoni (Europska konvencija o ljudskim pravima, ustav,jednostavni zakoni), ugovori, statuti, upravni akti, navike, vježbe, običaji, religijski nauci, nauci o pogledu na svijet, druga osobna uvjerenja, obiteljski ili društveni utjecaji, članovi obitelji, prijatelji, kolege.

Trener: sortira/naglašava: izvori mog biti individualni i stoga vrlo različiti.Trener: Po čemu se razlikuju etička i moralna pravila ponašanja?Grupa: odgovara.Trener: ističe:

U pravu vrijede norme, kod morala vrijede vrijednosti. • Pravo se može nametnuti vanjskom primjenom sile • Moral počiva na unutarnjem uvjerenju. Norme apsolutno vrijede z cijelo sta-• novništvo. Vrijednosti su stajališta/pogledi/ uvjerenja koja dijeli dio stanovništva. • Norme u pravnoj državi nastaju u zakonski reguliranom postupku koji ima • demokratsku legitimaciju (odluka Sabora). Moralne predodžbe se različito razvijaju. U pravu postoje jasna pravila raz-• graničenja, u moralu ne (npr.: Zakoni su nad odredbama. Posebni zakoni su važniji od općih zakona). Pravo se, osobito u vidu zakona, za razliku od morala odnosi na –konkretna • razdoblja u kojima nešto vrijedi (stupa na snagu“/„ukida se“).

Trener: Znate li što je zajedničko pravu i moralu?Grupa: odgovora.Trener: naglašava:

Pravne i moralne norme se doživljavaju individualno kao obvezujuće – uz • različitu opravdanost.Pravni sadržaji (željeni/zabranjeni) i moral (dobro/loše) se u velikoj mjeri • preklapaju i podudaraju .

Primjer.: krađa/umorstvo/tjelesna povreda/podmićivanje su pravno zabranjeni moralno nepoželjni.

To se može zorno predočiti uz pomoć dva kruga (pravo i moral), koji se djelo-mično, ali ne i u potpunosti podudaraju.

92

Trener: Da li neko ponašanje može biti pravno dopušteno, ali etički nepo-željno?

Grupa: odgovara.Trener: naglašava:

Da. Budući da se stavovi o etičkim pitanjima razvijaju individualno i nezavisno o objektivno važećem pravnom redu ili čak zaostaju za njegovim razvojem, razlike su neizbježne.

Primjer I: Sudac duguje isplatu pozajmice i poziva se na zastaru. To se može smatrati neetičnim iako je prigovor zbog zastare pravno dozvoljen pa tako čak i kada su u pitanju sami suci.

Primjer II: Važeći Zakon o parničnom postupku predviđa, kako sudac u građan-skom postupku mora sa strankama voditi otvoren pravni postupak te mora stranka-ma dati naznaku o privremenoj procjeni pravnog stanja.

To se – iako je zakonom predviđeno - može smatrati neetičnim jer prema tradi-cionalnoj predodžbi „dobrog suca“, sudac prije objave presude ne bi trebao iznositi svoja pravna stajališta.

Trener: Može li neka situacija istovremeno biti etički korektna i etički ne-korektna?

Grupa: odgovara.Trener: naglašava: Da. Na temelju individualnog razvoja etičkih uvjerenja u pluralnom, demokrat-

skom društvu istovremeno mogu postojati različita stajališta o etičkim pitanjima. Podrazumijeva se kako to vrijedi i za područje sudačkog djelovanja..

Primjer: Kada sudac tijekom usmenog postupka u pravnom razgovoru sa strankama i

odvjetnicima iznese svoju privremenu ocjenu i istu prodiskutira, tada se to (prema etičkim mjerilima) može smatrati povredom neutralnosti suca.

Uz nužni uvjet da je sudac uistinu spreman odustati od davanja privremene oci-jene , njegovo bi se ponašanje (prema etičkim mjerilima) moglo smatrati izrazito poželjnim. Sudac svojom otvorenošću prema strankama istima daje mogućnost da iznesu svoje protuargumente te da eventualno i ospore privremenu ocjenu boljim pravnim argumentima. Na temelju takvog ponašanja suca je moguće izbjeći iznena-đujuće odluke. Upravo zato je sa stajališta podređene stranke takvo ponašanje izra-zito pošteno jer se stranci daje mogućnost da kvalitetnim protuargumentima ospori privremenu ocjenu suca.

Trener: Koliko su etička pravila ponašanja bitna za konkretni slučaj? Grupa: odgovara.Trener: naglašava:

Kodifi cirana etička pravila ponašanja su (poput zakona) često apstraktno formulirana i odnose se na niz slučajeva. Ona samo opisuju temeljna uvjerenja po pitanju toga koje je po-našanje suca radi osiguranja neovisne, demokratske pravne države prema etičkim mjerilima pozitivno,a koje negativno. U tom smislu, kodifi cirana etička pravila ponašanja održavaju te-meljne vrijednosti koje većina smatra ispravnim.

93

Trener: Što sudački kodeks ponašanja ne može ispunitiGrupa: odgovara.Trener: naglašava:

Kodeks ne može nadomjestiti savjesnu odluku suca. On može samo inspirirati i služiti kao nadopuna. Dužnost svakog suca je Sva-ki suca je da odlučuje sukladno ustavu, pravu i zakonu te prema vla-stitom znanju i savjesti. Dakle njegovo ponašanja i odluke moraju biti u sklad s njegovom savješću. Uvjerenje u ispravnost i opravdanost neke odluke ili ne-kog ponašanja sucu nitko ne može oduzeti. Od sudaca se očekuje da donese autonomnu odluku. Sudac u tom smislu polaže odgova-rajuću zakletvu.

Nakon uvoda u temu, valjalo bi sudionicima predstaviti hrvatski kodeks za suce i sutkinje koji bi valjalo prodiskutirati.

Tu je moguće skrenuti pažnju na materijale za samostalno učenje. Sudionici bi trebali

Pročitati kodeks kao pripremu za ovu nastavnu cjelinu. Trebalo bi popričati o pozitivnim i negativnim stranama kodeksa i o tome, da li

po mišljenju sudionika treba izbaciti ili dodati određena pravila ponašanja te zašto. Na kraju treninga se po želji može prodiskutirati još niz primjera. Ukoliko postoje primjeri iz svakodnevne prakse, npr. s usmene rasprave, moguće

je sudionicima dodijeliti različite uloge i simulirati dotičnu situaciju. Tom prilikom više sudionika treba preuzeti neku ulogu (odvjetnik/sudac/odvjet-

nik) i odvojeno pročitati tekstove koje su u tu svrhu pripremili. Iskustvo je pokazalo kako je na taj način moguće osigurati zornu i živahnu prezentaciju i tako pridobiti pažnju sudionika.

Podjela na uloge I: Građansko pravo - oštećeni automobil, tri uloge: dva odvjet-nika, jedan sudac:

(a) Riječ je o sljedećem slučaju : Tužitelj je svoj automobil parkirao na javnom parkiralištu pred svojom kućom.

Tuženi je upravo pokupio prijatelje iz zračne luke i parkira svoj automobil desno po-red automobila tužitelja. Njegov suvozač je otvorio vrata i pritom oštetio automobil tužitelja. Nastala je šteta od 1000 €.

Sudac mora odlučiti hoće li tužitelj od tuženika dobiti1000 €. (b) Primjenjivi propis glasi:Ukoliko se prilikom pogona nekog vozila ošteti neka stvar, vlasnik vozila je oba-

vezan oštećenom nadomjestiti nastalu štetu. Stranke se svađaju oko toga, da li je vozilo tužitelja oštećeno dok je vozilo tuže-

nog bilo u pogonu.

Početak: podjela I:Odvjetnik A: Tuženi naravno mora platiti 1000 €. Slučaj je jasan. Teta se dogo-

dila dok je auto bio u pogonu. Odvjetnik B: Ne, to nije točno. Tuženi nema veze sa štetom. Šteta se nije

dogodila dok je automobil bio u pogonu. Automobil je već bio parkiran. Štetu je

94

prouzročio tuženikov prijatelj u trenutku kada je otvorio vrata. Moja stranka s time nema nikakve veze.

Odvjetnik A: Ali upravo ulaženje i izlaženje iz automobila također spada pod pogon automobila. Kako je automobil inače uopće moguće pokrenuti. Ostajem pri svom mišljenju. Tuženik mora platiti.

Odvjetnik B: Kolega je u svojim razmišljanjima evidentno pretjerao. Ostajem pr svom miljenju. Propis se odnosi samo na štetu koju uzrokuju auti koji su u pokretu.

Sudac R: Poštovani kolege, možda Vas zanima koje mišljenje o ovom sporu ima sud. Na temelju privremene procijene smatram kako tuženikov stav ima smisla. Vr-hovni sud je još 1975. godine odlučio kako je automobil u pogonu samo dok je motor upaljen. S druge strane, nameće se pitanje, tumačenje propisa u tom smislu preusko. Zakon bi upravo kod takvih oštećenja trebao opravdati zahtjeve, koji je u tipičnim situacijama povezani s pogonom automobila.

U normalnoj situaciji nije moguće staviti automobil u pogon, a da se u njega ne uđe tj.iz njega izađe.

Trenutno sam ipak sklon k tome da se ulaženje i izlaženje iz automobila također uvrsti pod pogon automobila u vidu propisa. Posljedica toga bi bila, da bi tuženik morao platiti kaznu, tj. izgubio bi slučaj.

Diskusija, podjela na uloge I

Trener: Pitajte sudionike kako ocjenjuju ponašanje suca. Da li se sudac su-kladno hrvatskom Zakonu o parničnom postupku ponaša korektno? Navedite propise koji bi se mogli odnositi na ponašanje suca. D li je njegovo ponašanje u etičkom smislu ispravno? Može li ponaša-nje suca pobuditi sumnju glede njegove nepristranosti? Ili je sudac pristran er je strankama priopćio kaju bi odluku u konkretnom pravnom sporu eventualno mogao donijeti?

Prodiskutirajte o tome je li sudac svojom otvorenošću i spremnošću da daje mišljenje o pravnom problemu strankama pružio moguć-nost da reagiraju na njegovo stajalište.

Grupa: Jedan mogući odgovor bi bio: Ponašanje suca je korektno. Sudac nije pristran. Ponaša se neutral-

no prema strankama. Izrazio je samo svoje mišljenje o tome kako interpretira Zakon. To što je jedna stranka takvom interpretacijom zadovoljnija od druge je neizbježno. Stranka za koju je sučeva izjava nepovoljna sada ima priliku reagirati. Ona se sada nalazi u boljoj poziciji od one u kojoj bi bila da se sudac nije izjasnio. Tada bi stranka tek u presudi bila otkrila mišljenje suca te bi mogla na njega reagirati tek u drugostupanjskom postupku.

Trener: Pitajte sada sudionike da li bi oni u tom slučaju drukčije dosudili, kada bi sudac zastupao pogrešno pravno mišljenje. Bi li se za suca čisto iz razloga što je njegovo pravno mišljenje pogrešno moglo reći da više nije neutralan ili nepristran?

Grupa: Drugi mogući odgovor bi mogao biti: Ne, već sama činjenica da je sudac iznio pogrešno pravno mišljenje može biti razlog da ga se sma-tra pristranim. Ispravljanje pogrešnih pravnih mišljenja je zadaća

95

drugostupanjskog suda. Sudac je dužan biti neutralan i jednako se ophoditi prema svim strankama. To ne znači da on ne smije zastupa-ti određeno mišljenje, koje je moguće osporiti u drugostupanjskom postupku. Nepristranost suca je upitna samo onda kada dodatni čimbenici upućuju na to da se njegovo pogrešno pravno mišljenje temelji na pristranom odnosu prema jednoj od stranaka u postupku tj. na samovolji.

Podjela na uloge II: Građanski postupak - sudac se osjeća uvrijeđenim

Sada pretpostavimo da se građanski postupak iz podjele na uloge I dalje odvija na sljedeći način:

Odvjetnik (B): Smatram da je stav suda posve pogrešan. Pogon znači da je šteta morala nastati prilikom kretanja vozila. Osim toga imam dojam da je sud za sebe u ovom slučaju već donio odluku. Vaše mišljenje ne zastupa niti jedan drugi poznati sudac. Prvi puta čujem za takvo mišljenje. Vašu će presudu drugostupanjski sud za-sigurno poništiti.

Sudac (R): Prestanite s tim. Osjećam se uvrijeđenim. Gluh sam na sve Vaše daljnje navode.

Diskusija, podjela na uloge II:

Trener: Je li reakcija suca ispravna? Postoji li bojazan da sudac u ovom slu-čaju više neće biti nepristran?

Grupa: Da, ponašanje suca opravdava sumnju kako sudac u buduće više neće djelovati neutralno. Sudac ne smije biti „gluh“ kada su u pita-nju podnesci stranaka. .

Slučaj 1: „ Nama ništa nije preskupo“ – Izraz sučeva nezadovoljstva tijekom postupka

Jedan je kazneni postupak trajao već nekoliko mjeseci i potegao se na brojne sud-ske rasprave. Saslušano je više svjedoka iz inozemstva. Predsjedavajući sudac je pitao branitelja nakon svake rasprave da li bi trebalo saslušati daljnje svjedoke. Branitelj je na pitanje odgovorio djelom negativno, dok djelom uopće nije dao odgovor. Nakon što se nakon sedam mjeseci pokazalo kako bi postupak prikupljanja dokaza trebao biti završen, obrana je na dvije rasprave podnijela zahtjeve za saslušanje dodatnih svjedoka iz inozemstva. Sudac je tom prilikom izrazio svoje nezadovoljstvo.

Pitao je branitelja zašto prije nije podnio zahtjev za saslušanje daljnjih svjedoka budući da je to bilo moguće i da bi bilo jeftinije. Nadalje je rekao: „Kada bi porezni obveznici znali koliko nas to sve košta napali bi i odvjetnike i svih nas.

Porezni obveznici se zahvaljuju za takve zahtjeve. Nama ništa nije preskupo.“ Potom je zatražio saslušanje svjedoka u inozemstvu

Pitanje: Da li je ponašanje suca bilo ispravno? Ili se time njegova nepristranost dovodi u pitanje?

96

Odgovor: Najviši njemački specijalni sud je o tom slučaju zaključio kako ponaša-nje suca samo odražava njegovo nezadovoljstvo koje se odnosi na diskusiju o pravu na podnošenje zahtjeva za saslušanje svjedoka. Osim toga, zahtjev je odobren pa bojazan da je sudac pristran nije bila opravdana. Ipak, općenito se preporučuje da se suci suzdrže od takvih iskaza nezadovoljstva.

Slučaj 2: „Još nije spoznao ozbiljnost slučaja“ – izjave suca izvan raspraveU tužbi se okrivljeniku predbacuje kako je svjedoka W. teško povrijedio pucnji-

ma iz zračne puške. Okrivljenik je na kraju prvog dana suđenja, tijekom kojeg se još nije izjasnio o stvari na kraju rasprave jednom od još prisutnih svjedoka rekao kako svjedoka W smatra kriminalcem. Sudac je čuo tu izjavu prije nego li je napustio salu te je rekao kako niti činjenica da je svjedok kriminalac ne opravdava to da se na njega puca. Očito još niste spoznali ozbiljnost situacije. Vaše stajalište će međutim utjecati na visinu kazne. Možete računati s visokom zatvorskom kaznom.”

Pitanje: Opravdava li ponašanje suca bojazan od pristranosti?Odgovor: Da. Iz okrivljenikova kuta je bojazan od pristranosti suca opravdana

budući da je sudac izjavio kako bi to što okrivljenik ne uviđa ozbiljnost situacije mo-glo utjecati na visinu kazne.

Na temelju te izjave tuženi bi s pravom mogao pretpostaviti kako je sudac sebi već ima mišljenje o njemu, što bi moglo negativno utjecati na obavezu da bude ne-pristran.

Na temelju cjelokupnih okolnosti nameće se dojam kako je predsjedavajući već uvjeren u okrivljenikovu krivnju te je njegovu izjavu interpretirao na način da okriv-ljenik nije svjestan toga kako je postupio pogrešno.

Slučaj 3: Sudac i medijiTuženiku se predbacuje da je nastupio kao „odvjetnik“ te da se izdavao za „dok-

tora“, premda u stvarnosti nema pravo obavljati odvjetničku dužnost i premda ne posjeduje doktorsku titulu. Termin glavne rasprave se više puta odgađao.

Termin koji je bio zakazan za 12. studenog je kratko prije otkazan. Budući da su novine zainteresirane za slučaj, više je novinara sljedeći dan, 13.

studenog, tražilo nadležnog suca. Sudac je na temelju spisa dao kratko priopćenje o postupku. Sljedeći dan je osvanuo članak u novinama u kojem je doslovno pisalo:

... Za sada se moglo utvrditi kako pedesetsedmogodišnji tuženik ne posjeduje di-plomu pravnog fakulteta“

Tuženi je odbio suca zbog zabrinutosti da bi mogao biti pristran.Pitanje: Da li je ponašanje suca bilo korektno?Odgovor: Sa stajališta razboritog okrivljenika postojao je razlog na temelju kojeg

je bilo moguće posumnjati u nepristranost suca. Okrivljenik ne može provjeriti da li su i u kolikoj mjeri informacije u članku potječu od suca. Za njega je stoga evidentno da je sudac naredio „utvrđenje“ koje se spominje u članku, budući da se govori o činjenici, koja je samo na temelju priopćenja od strane suca mogla dospjeti u novine. Za suca prije rasprave ne smiju postojati nikakve čvrste činjenice. On može utvr-diti činjenice samo na temelju glavne rasprave, čak ako ih je moguće utvrditi i na temelju samih spisa. Zadatak suca nije da daje medijima priopćenja koja bi mogla i u najmanjem dijelu predvidjeti rezultat glavne rasprave. Sudac je zbog priopćenja

97

koje je dao medijima prije same rasprave dospio u konfl ikt budući da po službenoj dužnosti mora voditi računa o svojoj nepristranosti. Upravo stoga je bitno održavanje tiskovnih konferencija budući da je javnost s druge strane opravdano zainteresirana za to da pravovremeno bude obaviještena o svemu.

Sucima se preporučuje da kod davanja priopćenja o tome što se tuženiku stavlja na teret budu vrlo suzdržani. Interes javnosti da dobije prijevremene informacije od nadležnog suca nije opravdan. I sam okrivljenik čija je sudbina u pitanju i koji ima najveći interes da sazna stav suca, mora, što je posve razumljivo, pričekati do samog saslušanja.

Slučaj 4: Sudac u crkvenom zboru Sudac u građanskom postupku pred strankama izjavljuje sljedeće: „ Tuženog osobno poznajem već cijeli niz godina. On i ja smo s kraćim prekidima između 1984. i 2002. zajedno pjevali u crkvenom zboru i to isti glas (tenor). Tu-ženi je bio glavni tenor u crkvenom zboru i interni koordinator pjevača tenora.“ Tijekom spomenutog razdoblja sam s tuženim surađivao na brojnim probama, misama i koncertima. Mnogo puta sam sudjelovao i na pojedinačnim probama tenora na njegovom privatnom imanju te sam ga tako bolje upoznao.„

Pitanje: Opravdavaju li navedene okolnosti zabrinutost da bi sudac mogao biti pristran?

Odgovor: Sudac nije naveo objektivne razloge, koji bi sa stajališta stranke koja razmišlja objektivno uz razborito razmatranje mogli pobuditi bojazan da sudac u konkretnom predmetu nije nepristran. Doduše, članstvo u istoj udruzi – isto vrijedi i za članstvo u istom pjevačkom zboru - nije dovoljno. Ipak, ukoliko se iz tog zajed-ničkog djelovanja razvilo bliže prisnije poznanstvo, to može dovesti do devijacije kod same presude. Sudac je u ovom slučaju naveo kako je održan niz privatnih proba na „privatnom imanju“ poslovođe tužene.. Iako je povod za to ležao isključivo u za-jedničkoj pjevačkoj aktivnosti u crkvenom koru, čovjek lako može posumnjati, kako su te posjete sucu dale uvid u život stranke, koji vanjske osobe ili površni poznanici obično nemaju. U tom smislu je također razumljiva tvrdnja da je sudac tuženog „na taj način,dakle zahvaljujući posjetima na njegovom privatnom imanju, bliže upo-znao“. Pri objektivnom razmatranju nije za odbaciti, kako postoji mogućnost da je sudac koji je pozvan da donese odluku - nesvjesno – na slici koju je na temelju po-znanstva dobio o jednoj od stranaka - temelji svoj spoznajni proces.

Ili pak iz tog razloga ima ograničen pogled jer svjesno pokušava isključiti predodž-be koje ima o svom poznaniku (npr. s obzirom na njegovu iskrenost, pouzdanost).

Slučaj 5: Kratke hlačeU ljeto je vruće. Sucu R. je prevruće. Treba li mu prigovoriti zbog toga što dolazi

u ured u kratkim hlačama? Jasno je kako prilikom rasprava sudac R. nosi odijelo i togu.

Odgovor: ?

Slučaj 6: Preopterećeni odjel Sudac R. je nedavno preuzeo odjel za građanske predmete. Odjelom se duže

vrijeme nitko nije bavio, budući da je kolega koji je prije bio za njega zadužen obolio. U odjelu na obradu čeka više od 500 predmeta. Iz 2003. godine je čak 50 predmeta,

98

25 predmeta je iz 2002., 10 iz 2001. i 2 iz 2000. Obrada jednog predmeta iz 2000. traje jednako dugo kao obrada 20 predmeta iz 2003. godine.

Pitanje: Mogu li postojati etička pravila za podjelu posla? Kako sudac može etički korektno podijeliti svoj posao?

Odgovor: Sudac bi mogao pokušati pružiti šansu svim postupcima da se brzo obrade. Izbor po mogućnosti ne bi trebao biti samovoljan, već sustavan i objektivno utemeljen.

Tako sudac možda ne bi trebao obrađivati samo nove postupke jer će stranke iz starih postupaka u tom slučaju morati još duže čekati. Isto tako, ne bi trebalo obra-đivati samo stare spise jer bi u tom slučaju i novi spisi prije samog početka obrade postali stari. Trebalo bi prije svega razviti sustav pri kojem svaki postupak u predvi-divom roku ima barem potencijalnu šansu da bude riješen. Kao primjer, moglo bi se svaki tjedan uzeti po jedan predmet iz 2003., svaki mjesec dva predmeta iz 2002, svaki mjesec po jedan predmet iz 2001., a svako pola godine po jedan stari predmet iz 2000. Preostalo vrijeme bi se moglo iskoristiti za obradu novih postupaka. Od takvog sistema bi trebalo odstupiti samo u hitnim slučajevima koje uvijek smjesta obraditi.

Pitanje: Bi li sudac trebao nešto promijeniti u rasporedu ukoliko mu odvjetnik priopći kako njegova stranka želi da najprije bude obrađen njegov predmet budući da je on utjecajan gradonačelnik?

Odgovor: Ne. Činjenica da je stranka utjecajan političar ne smije dovesti do toga da se njegovom predmetu da prednost.

Pitanje: Da li sudac treba promijeniti svoj raspored ukoliko to zamoli predsjed-nik suda?

Odgovor: Ne. Dok god ne postoji zakonska odredba, predsjednik suda sucu ne može naložiti po kojem će redu rješavati predmete.

99

Dr. Rainer Deville: Uputstva za trenere: Nošenje sa stresom i upravljanje vremenom

Dr. Deville: trainer’s material - Handling stress and time management

Materijali koje slijede nisu potpuni materijali. Seminari za organizaciju rada, upravljanje vremenom i suzbijanje stresa se sastoje od tri jedinice za svaki od tri dana. Materijali za samostalno učenje obuhvaćaju između 150 i 200 stranica.

Ovi materijali daju pogled u kom bi se smjeru u budućnosti trebalo razvijati usa-vršavanje (kao jedna jedinica u uvodnom seminaru) :

Faza učenja prethodi, uz pomoć materijala za samostalno učenje, fazi pre- –zentiranja seminara Teme seminara se ne odnose na stručno usavršavanje zakona već na soft- –skills Usavršavanje služi i razmjeni iskustva sudionika, a ne samo predavanju pre- –davača/voditelja

I. Savjeti

Sudjelujete u jednoj novoj vrsti stručnog usavršavanja. Molim Vas da dođete ležerno obučeni (bez kravate, bez potpetica).

Ovaj nastavni materijal i ovaj seminar nemaju za cilj stjecanje znanja. Nužno znanje morate unaprijed i samostalno usvojiti. Svrha seminara je da sudionici iznesu ono što su istražili, prodube svoje znanje i razmijene iskustva o primjeni onog što su samostalno naučili. Pritom se svi sudionici moraju složiti kako će sve ono što ćemo reći na ovom seminaru i što je osobne prirode ostati među nama, u ovoj prostoriji.

Molim Vas da prije seminara izdvojite sat vremena za ove materijale i zadatke, ispunite prazna polja i informirajte se na internetu o sljedećim pitanjima.

II. Što je stres? Prepoznavanje uzroka stresa!

Zadatak: Informirajte se na internetu o ovdje ključnoj riječi „stres“ (potrebno vrijeme: 5 minuta)

Pojam bi u izvornom značenju trebao opisivati što se zbiva s tijelom kada je pre-opterećeno. Reakcija tijela na stres sama po sebi nije štetna po zdravlje. Izlučivanje adrenalina je za pračovjeka predstavljalo značajnu pomoć kod preživljavanja, budući da bi se u opasnim situacijama njegova učinkovitost smjesta poboljšala. “Stres” je dakle ponajprije neutralna reakcija. Negativni stres je danas općenito postao simbol za preopterećenje. Kada se situacija u kojoj dolazi do stresa ponavlja u kratkim raz-macima postoji čak mogućnost oboljenja od stresa. Štetni učinci stresa na zdravlje se danas očituju na sljedeći način:

Stalna nadraženost simpatikusa – Oboljenja srca i krvotoka Povišena razina šećera – Oboljenja jetre i drugih organa

100

Povišena razina kolesterola – rizik od moždanog udara Smanjena aktivnost ciljeva – Želučana oboljenja i bolesti crijevnog sustava Povećana napetost mišića – ukočenost, loše držanje, oštećenja zglobova, glavobolje izazvane napetošću Kronična opterećenja – Organizam je stalno spreman na otpor iscrplje-nost, smanjenja učinkovitost Smanjena otpornost imunološkog sustava – trajno opterećenje Stres također može utjecati na socijalno ponašanje osobe tj. na međuljudske –odnose, pa tako moguće reakcije na stres mogu biti i izbjegavanje kontakta s drugim ljudima, zlouporaba drugih ljudi u smislu iskorištavanja i očajnička potraga za pomoći protiv stresa.

Psihološke reakcije na stres su individualno uvjetovane te ovise o individualnom doživljaju okoline i kognitivnoj ocjeni čimbenika stres. Osjećaj izloženosti stresu na-staje uvijek kada ljudi imaju dojam da su preopterećeni tj. da ne mogu kontrolirati situaciju. Da li će osoba imati osjećaj da ne može kontrolirati neku situaciju tj. da joj ona stvara „stres“ ovisi o njenoj osobnoj ocjeni te iste situacije. Ima mnogo doga-đaja koje većina ljudi doživljava na način da se osjećaju ugroženo. Visoko na ljestvici je smrt bračnog druga, a odmah potom slijede prekidi veza. Ljudi kod kojih stres uzrokuju unutarnji čimbenici su usvojili različite načine razmišljanja koji im stvaraju stres i onda kada to nije nužno. Te osobe vide opasnost tamo gdje opasnosti nema, precjenjuju ili podcjenjuju vlastite sposobnosti pri rješavanju problema.

Objektivni uzročnici stresa su: manjak sna, ozlijede, bolesti, teške operacije, –opekline, pothlađenost, vrućina, hladnoća, promjena tlaka zraka, glad, žeđ, buka, intenzivno svjetlo, izolacija, prenapučenost (npr. po pitanju stanov-ništva), monoton posao, premalo ili preveliko radno opterećenje, loši uvjeti rada i života, neispunjenje bitnih potrebaSubjektivni uzročnici stresa: negativni način razmišljanja, sklonost ka ne- –strpljenju, ljutnja, bijes, strah, neprijateljstvo, potreba za dominacijom ili opterećivanje konkurencijom, pogrešne procjene situacije, pesimistično raz-mišljanje, pretjerivanje, vremenski pritisak ili pritisak radi ostvarenja nekog cilja koji je osoba sama sebi stvorila, previsoka očekivanja, razočaranje, umi-šljene prijetnje ili osjećaj bespomoćnosti.

Vježba: Koji čimbenici kod Vas osobno uzrokuju stres? (potrebno vrijeme 5 mi-nuta)

prostor za odgovor

Vožnja autom / gužva • Jutarnji pritisak zbog niza termina • Upadljivo ponašanje /djeca imaju problema u školi • Bolesti u obitelji i članovi obitelji kojima je potrebna njega• Konfl ikti s partnerom • Financijski problemi• Problemi sa spavanjem • Pritisak zbog termina, manjak vremena, strka i žurba •

101

Konfl ikti s kolegama i suradnicima • Problemi sa šefom / nadređenim • Nejasne upute i zadaci na poslu • Problemi s klijentima / odnos s javnošću • Poteškoće s papirologijom / red • Lako odvraćanje pažnje s bitnog na manje bitno ili nebitno• Izloženost neopravdanoj kritici • Nova odgovornost • Povećano radno opterećenje kao posljedica otkaza / bolovanja • Izloženost moru informacija / novi mediji•

Znanstvenici su pokušali, u prosječnoj populaciji, otkriti koji događaji dovode do kojeg intenziteta stresa te su najvećem uzročniku stresa dodijelili 100 bodova.

Došli su do sljedećeg rezultata: smrt bračnog partnera – 100 bodova –razvod - 73 boda –prekid veze – 65 bodova –boravak u zatvoru – 63 boda –trudnoća – 40 bodova –hipoteka/kredit – 31 bod –problemi sa šefom – 23 boda –Božić – 13 bodova –

Stres je uvijek subjektivan, što znači da svaki čovjek drugačije reagira na stres. Razlikuju se četiri područja:

premalo opterećenje –rutina –napor –preveliko opterećenje –

I premalo kao i preveliko opterećenje može uzrokovati stres, što upućuje na to da je opažanje stresa subjektivno i individualno.

III. Izbjegavanje stresa upravljanjem vremenom!

Zadatak 1: Što želite postići u životu, koje ciljeve imate? Konačni ciljevi mogu biti ambiciozni, ali ne posve nerealni. (20 minuta)

prostor za odgovor

Zanimanje / Karijera1. Novac (Novac za što?)2. Brak3. Djeca4. Roditelji5. Prijatelji6. Zanimljiv život7. Putovanje oko svijeta8. Kuća9.

102

Mercedes10. ??11. ??12. ??13. Zdravlje14.

Komentar: Vi sami odlučujete o tome što je za Vas važno jer riječ je o Vašem životu. Imajte ipak na umu i to da niste sami na svijetu te da neke stvari često ovise i o drugima (npr. Vašim roditeljima, učiteljima, predavačima, rodbini, prijateljima i društvu).

Ostanite realni Ciljevi su dobri i važni, ali moraju biti i dohvatljivi jer će u suprotnom dovesti

do frustracija. Provjerite. Jesu li Vaši ciljevi:

pregledni – Bolje je ograničiti se na manji broj ciljeva, kao i na one bitne –ciljeve. neproturječni – Ciljevi ne smiju biti proturječni jer u suprotnom se neće –postići nijedan od ciljeva. realni – Što vrijedi cilj kada se ne može provesti. Zato obratite pažnju na –Vašu osobnost, radnu sposobnost, vrijeme i okvirne uvjete..Kod ciljeva se mora postaviti rok, a kod dugoročnih i važnih ciljeva i više –rokova (međurok).

Zadatak 2: Koji cilj je (za koje vrijeme) Vaš prioritet? Koliko vremena investirate u ostvarenje kojih (među)ciljeva? Kada ćete ostvariti

koji cilj i uz koliki vremenski ulog? Jeste li si ikada svjesno postavili to pitanje? Što se događa kada netko uloži jako puno vremena u ostvarenje nekog cilja?

prostor za odgovor

Teorija odluke Eisenhower-načelo je mogućnost predstojeće zadaće rasporediti u kategorije.

Na taj se način prvo rješavaju najvažnije zadaće koje se odjeljuju od nebitnih stvari. Ovaj način je prakticirao i naučavao američki predsjednik i general Dwight D. Eise-nhower.

Sve zadaće se pomoću kriterija važno/nevažno i hitno/ nije hitno raspodjeljuju u četiri kvadranta. Zadaće u kvadrantu nevažno/ nije hitno se ne rješavaju.

103

Iz toga proizlaze četiri mogućnosti s faktorima važnost i hitnost, a zadaće se rje-šavaju na sljedeći način:

hitnost

nije hitno hitno

važnost

važnoodrediti točan datum za

rješavanje nekog zadatka i osobno ga riješiti

zadatak se rješava smjesta osobno

nije važno

Ne treba rješavati? Baciti u koš za smeće

delegirati kompetentnim suradnicima i provjeriti

Zadatak 3: Informirajte se o upravljanju vremenom! (5 minuta) Imate li uopće sistem upravljanja vremenom? Poznajte li planer? Koristite li računalo za planiranje vremena? Da li 40% vaših planova padne u vodu?

prostor za odgovor

Da li je uistinu moguće uštedjeti na vremenu? Organizacija rada

svaki spis po mogućnosti samo jednom uzeti u ruke –dokazivanje provoditi samo ako je ono pravno potrebno za donošenje odlu- –ke koristiti telefon –koristiti e-mail –

Što Vam osobno krade najviše vremena? (5 minut)

prostor za odgovor

Stalni izvori ometanja (npr. zvonjava telefona / neprestano prolaženje kroz –sobu)23 pauze za kavu s kolegama (da li je pauza za kavu izgubljeno vrijeme?) –Posjetitelji i klijenti –Potpitanja odvjetnika koja samo usporavaju, a ne ubrzavaju posao (obavijest –odvjetniku da je sudac pogledao spis, ali da trenutno postoji primjerice 1000 starijih slučajeva od slučaja njegovog klijenta i da će se prvo ti slučajevi riješi-ti, a da će slučaj njegova klijenta doći u mjesecu XX na red.) Planer sam po sebi? –

104

Zadatak 4: Gdje možete primijeniti Paretovo načelo? (3 minute)S 20 % rada ostvaruje se 80 % rezultata. Kako bi se ostvarilo preostalih 20 % i

postigao optimalni rezultat, potrebno je uložiti preostalih 80 % rada.

prostor za odgovor

Na poslu? –Prilikom donošenja pravnih odluka? –Odluka o troškovniku? –

IV. Nošenje sa stresom

Zadatak: Razmislite na koji način možete nadvladati stres, kad ste mogućnosti organizacije rada i upravljanja vremenom već iskoristili (5 minuta). Dopunite i pro-komentirajte sljedeći popis:

prostor za odgovor

Pušenje? Alkohol? Ne! –Kretanje - – Sport, šetnja tijekom pauze (napravite pauzu!), stepenice umje-sto dizala Opuštanje - – Vježba s ključem, progresivno opuštanje mišića, joga, kratki godišnji odmor, sjećanja, opuštajuća kupka, masaža, hobiji, glazba, slikanjePozitivno razmišljanje (Stres je subjektivan) - – Ljudi koji su iz opreza sklo-ni tome da očekuju najgore kako se ne bi razočarali na taj način pridonose vlastitom neuspjehu. Kao što stoji u Murphyjevom zakonu: “Sve što može poći po zlu će poći po zlu“. Takav način razmišljanja pokreće zatvoreni krug: ukoliko očekujete da nešto nećete shvatiti onda to i nećete tako lako shvatiti i postići ćete lošije rezultate na ispitu. Loši rezultati opet potvrđuju Vaše uvjerenje da niste sposobni postići bolji rezultat budući da tako i tako niste u stanju shvatiti. Neuspjeh je u tom slučaju mnogo izgledniji nego li da ste očekivali pozitivan i realističan rezultat. Budite optimistični i vjerujte u Vaš uspjeh. Samopouzdanje i koncentracija –kao i proširenje Vaših sposobnosti su najvažniji za uspjeh. To ne znači da treba ignorirati sve slabosti i osloniti se isključivo na moć pozitivnog razmi-šljanja. Prije svega, valja uvijek imati na umu ono što uistinu znate i možete, a pritom motivaciju valja iskoristiti za punjenje praznina. Izbjegavanje nepotrebnog uzrujavanja (prepoznati stres i osloboditi ga se) –- Promijenite ono što možete i želite promijeniti i ne uzrujavajte se zbog stvari koje ne možete ili ne želite promijeniti. Naime, takvo zabrinjavanje i uzrujavanje oduzima jako puno energije, a neće promijeniti ništa u Vašem životu.

Stvorite harmoničnu atmosferu na radnom mjestu i kod kuće.

105

Henrike Weiser: Pomoćni priručnik za voditelje seminara

Henrike Weiser: Trainer’s manual on group dynamic

I. Osnove

O ovom pomoćnom priručnikuOvaj priručnik je sastavljen specifi čno u okviru projekta EU „Support to the

Judicial Academy: Developing a training system for future judges and prosecutors“. On se bavi upravljanjem grupnodinamičkim procesima u situacijama seminara i prin-cipima pedagogije rada, koji bi se trebali primijeniti u takvim situacijama. On služi za studij na daljinu i kao pomoć u planiranju i pripremi seminara.

Autorica je ovdje ponuđene informacije odabrala prema subjektivnom kriteriju njihovog značaja za praksu.

Primjeri i praktični savjeti potječu iz vlastitog međunarodnog radnog iskustva autorice, a odabrani su prema kriteriju primjenjivosti na specifi čni kontekst. Ako nije navedeno nešto drugo, sve tablice, grafi ke i tekstove sastavila je sama autorica.

Priručnik ima pet dijelova: I. dio počinje ovim Uvodom i u njemu su predstavljena temeljna promišljanja.

Ona se odnose na defi nicije središnjih pojmova i načelna promišljanja o višednevnim seminarima kao obrazovnoj mjeri.

II. dio nam predstavlja modele iz teorije grupa i psihologije za koje je autorica smatrala da mogu biti od pomoći i koji su se takvima pokazali u seminarskoj praksi. Modeli se odmah prenose na praksu i prikazuju uz pomoć najvažnijih pitanja, tabe-larnih prikaza i grafi ka.

III. dio objašnjava osnove planiranja seminara. Ovdje su dane upute za logističko planiranje, podjelu poslova između članova provedbenog tima, kao i za sadržajnu i metodičku pripremu i strukturiranje seminara prema principima pedagogije rada.

U IV. dijelu predstavljen je prototip strukturiranja seminara u četiri faze - po-zdravljanje, uvod, provedba i zaključak – a ovdje su dane i konkretne praktične upute za grupnodinamičko oblikovanje pojedinih faza. Pritom će čitatelj moći prepoznati, a time i utvrditi brojne spoznaje iz praktične primjene modela koji su predstavljeni u II.dijelu.

V. dio se konačno sastoji od zbirke linkova s komentarima o zbirci metoda i dalj-njim upućivanjem na literaturu, koji su na raspolaganju online na više jezika.

Uputa: U ovom Pomoćnom priručniku su na pojedinim mjestima navedena pi-tanja za razmišljanje (refl eksija) kao pomoć kod studija na daljinu. Ona bi trebala potaknuti čitatelja da se zaustavi s čitanjem i da napravi osvrt na ono što je upravo pročitao, odnosno da si jasno predoči odnos pročitanog prema vlastitom okruženju. Čitatelj po slobodnoj volji odlučuje hoće li koristiti ova pitanja za razmišljanje.

106

Uvođenje središnjih pojmova Seminar je organizacija daljnjeg obrazovanja, koja primarno služi za transfer zna-

nja. Nudi se – često od strane specijalista za određenu temu (referenti) - više ra-zličitih radnih cjelina o nekoj unaprijed određenoj tematici, koje se trebaju obraditi pomoću različitih metoda, odnosno tehnika prijenosa i rada. Seminari se uvijek održavaju izvan rutinskog rada. Sudionici su osobe kojih se neposredno tiče tematika seminara. Uči se u grupi.

Kao grupa vrijede najmanje tri osobe koje imaju najmanje jedno zajedničko obilježje – na primjer spol ili starosnu dob, zajednički cilj učenja ili zajednički nivo obrazovanja. Ako grupa broji do 8 osoba, govorimo o maloj grupi. Unutar grupe događaju se interakcije i procesi, koja nazivamo grupnom dinamikom.

Razmislite (refl eksija): Koja zajednička obilježja imaju sudionici Vašeg programa za profesionalno usa-

vršavanje? Koje interakcije ste već promatrali ili ih anticipirate?

Specifi čnosti višednevnih seminaraVišednevni seminari kod kojih se sudionici sastaju na nekom mjestu održavanja

seminara, npr. u nekom hotelu ili kući za sastanke (zatvoreni sastanci), pružaju pose-ban okvir za transfer nastavnih sadržaja. Odlazak iz svakodnevice na više dana omo-gućuje koncentraciju na nastavnu temu, jer svakodnevni poslovi stupaju u pozadinu. Pored toga, boravak u grupi ima pozitivne sporedne efekte.

Ako su ispunjeni slijedeći kriteriji, nudi nam se provedba zatvorenog sastanka: imamo vremenski period u kojemu se kompletna grupa sudionika može na • više dana osloboditi od svojih rutinskih poslova. ciljevi učenja i sadržaji su tako opsežni da je za njihovo prenošenje i produ-• bljivanje vremenski potrebno više od jednog dana. za sudionike je kompatibilna i neformalna razmjena iskustava u grupi, s cilje-• vima učenja koje su odredili organizatori. nastanak mreže za suradnju s kolegama je koristan za buduće poslove sudi-• onika.

Višednevni seminar donosi sa sobom i posebne izazove: potrebno je oblikovati ne samo nastavne sadržaje, nego i zajedništvo u grupi. Time što sudionici i izvan prostora u kojemu se održava seminar zajedno provode slobodno vrijeme nastaju do-datne mogućnosti za međusobno upoznavanje, ali i dodatni prostor za konfl ikte. Na koncu, sudionici se u mjestu sastanka ne trebaju dosađivati nego doživjeti zajednički provedeno vrijeme kao zanimljivo i korisno. Zato oblikovanje višednevnog seminara zahtijeva veliku pripremu koju mora obaviti voditeljski tim.

Timsko planiranje i provedba seminara U praksi planiranje i provedbu takvih višednevnih seminara obavlja veći broj

osoba – tako se na primjer uključuje veći broj referenata/ trenera. Zbog posebnih izazova dokazalo se kao dobro odrediti osobe za najmanje još

dvije dodatne uloge: voditelja seminara i pomoćnika voditelja.

107

Voditelj seminaraUkupno vođenje seminara obično preuzima jedan moderator, kojega ponekad

zovu i voditelj seminara. On sam ne bi trebao nastupiti kao referent, nago zadr-žati neutralnu ulogu. Kroz ovu ulogu on može djelovati kao stručnjak za metodiku sastanaka i grupnu dinamiku. Voditelj seminara treba biti nazočan za cijelo vrijeme trajanja seminara.

Poslovi voditelja seminara tada obuhvaćaju: U fazi planiranja (vidi III. poglavlje)

Utvrđivanje ciljeva i sadržaja učenja u dogovoru s referentima • Koncipiranje jedne sadržajne „niti vodilje“ u dogovoru s referentima.• Strukturiranje programa seminara - na sadržajne jedinice i slobodno vrijeme, • u dogovoru s referentima Organizacija i podjela rada između referenata i drugih osoba koje sudjeluju • u provedbi Sudjelovanje stručnjaka i usklađivanje metodičkog planiranja jedinica • Koordinacija potrebnih materijala, upravljanje pozivima i logistika dolaska ili • delegiranje ovih poslova na pomoćnika voditelja.

Za vrijeme seminara (vidi IV. poglavlje)Upravljanje grupnom dinamikom tijekom seminara putem pogodnih inter-• vencija Upravljanje vremenom radi pridržavanja vremenskog plana • Vođenje tima• Koordinacija dogovora o eventualno potrebnim usklađivanjima planiranih • programa Koordinacija programa za slobodno vrijeme ili delegiranje ovog posla na po-• moćnika voditelja Kontakt-osoba za kuću u kojoj se održava seminar, vezano uz obroke, potreb-• ne materijale i planiranje slobodnog vremena, ili delegiranje ovih poslova na pomoćnika seminara Osiguranje evaluacije seminara od strane sudionika i referenata. •

Pomoćnik voditelja seminaraPomoćnik voditelja seminara podupire voditelja seminara u njegovom radu te

prije svega preuzima logističke i tehničke poslove, kao što je sastavljanje materijala, planiranje putovanja ili dogovori na licu mjesta s kućom u kojoj se održava seminar (vidi gore). Najbolje je da ove poslove preuzme osoba s puno talenta za organizaciju, koja ne mora obavezno raspolagati stručnim znanjem o temi seminara. U mnogim or-ganizacijama i institucijama ovu ulogu preuzimaju stalno zaposlene osobe (pomoćnik voditelja ili tajništvo), ali je isto tako uobičajeno da se za to koriste praktikanti koji su zainteresirani za teme seminara.

Idealno je ako se tim barem jednom i osobno sastane, kako bi izradili plan se-minara, podijelili poslove i dogovorili se. Konkretne upute za planiranje seminara možete pronaći i III. odlomku.

Najprije se, međutim trebaju predstaviti teoretske osnove koje su važne za pro-vedbu seminara.

108

II. Uvođenje centralnih modela

U ovom odlomku želimo predstaviti odabrane modele iz teorije grupa i psiholo-gije, čije općenito poznavanje je naročito potrebno moderatoru ili voditelju seminara. Modeli se nakon kraćeg uvodnog upoznavanja odmah povezuju s praksom. Ovo po-glavlje tvori osnovu za konkretne praktične savjete za planiranje i provedbu seminara koji se nalaze u III. i IV. odlomku.

Maslowljeva teorija motivacije – piramida potreba ModelPrema Maslowljevoj teoriji motivacije, određenom načinu ponašanja će se dati

prednost, ako postoji potreba. Ako nasuprot tome ne postoji potreba, ne može se proizvesti ni motivacija. Maslow ljudske potrebe dijeli na grupe, koje se stepenasto nadograđuju jedne na druge:

5. samoostvarenje 4. samovrijednost (prestiž, uspjeh, samopoštovanje)3. društvene potrebe (predanost, priznanje, pripadnost)2. potrebe za sigurnošću (zaštićenost, red)1. fi ziološke potrebe (glad, žeđ itd. )

Prema ovoj teoriji najprije se moraju zadovoljiti potreba s nižim rangom, a tek onda se pokazuje potreba s višim rangom. Čim individua dođe na viši stupanj po-treba, jer su prvo rangirane potrebe zadovoljene, ove počnu zauzimati relativno po-dređeni položaj. U slučaju nedostatka, one međutim u kratkom roku mogu ponovo postati dominantne.

Motivacija za posvećivanje pažnje nekoj obrazovnoj temi, dakle za učenje, poja-viti će se najranije između 3. i 4. stupnja potreba.

Refl eksija: Što motivira sudionike Vašeg seminara da sudjeluju u ovom progra-mu? Za koju potrebu se oni nadaju da će biti zadovoljena kroz sudjelovanje u semi-naru?

Zaključci za seminarsku praksuMaslowljeva teorija motivacije dopušta nam zaključke značajne za planiranje se-

minara: prema Maslowu, sudionik koji je gladan i koji se u grupi ne osjeća ugodno neće moći usmjeriti pažnju na temu učenja.

109

Načelno je, dakle, značajno pobrinuti se o tome da fi zičke potrebe, potrebe za sigurnošću i društvene potrebe individualnih sudionika za vrijeme seminara budu zadovoljene. Tada će biti moguća motivacija za aktivno sudjelovanje u seminarskoj jedinici. Slijedeća tablica daje praktične preporuke za to.

Stupanj potreba Preporuke za planiranje seminara

Fizičke potrebe planirajte obroke u redovitim vremenskim razmacima • stavite na raspolaganje pića• planirajte redovite kratke stanke• podnevnu stanku treba planirati tako da nakon ručka osta-• ne dovoljno vremena za telefonski razgovor, kratku šetnju ili popodnevno drijemanjeprostoriju u kojoj se održava seminar redovito provjetravajte • pobrinite se da temperatura u prostoriji gdje se održava • seminar bude ugodna

Potrebe za sigurnošću

pobrinite se za orijentaciju u mjestu seminara: stavite • natpise nad prostorije ako ima uznemirujućih zvukova (npr. nedefi nirana buka) i • mirisa (npr. miris dima), objasnite otkuda dolaze ili dajte da se oni uklone stvorite atmosferu poštivanja i dobrodošlice (više o tome u • kasnijim poglavljima) stvorite transparentnost u odnosu na ciljeve, sadržaje i • tijek programa pridržavajte se vremenskih planova•

Društvene potrebe

omogućite upoznavanje• kroz rad otkrijte nešto što je zajedničko svim sudionicima • ponudite grupne aktivnosti• stavite na raspolaganje natpise s imenima (za osobe) • upravljajte dinamikom grupe (o tome u kasnijim poglavljima). •

Grupno-dinamički procesi Tuckmanov model faza razvoja grupeNajčešće citirani model teorije o razvoju grupa potiče iz SAD-a, a autor mu je

Bruce W.Tuckman, koji je ovaj model razvio već 1965., na bazi empirijskih studija na malim grupama.

U ovom modelu polazi se od toga da se grupe razvijaju kroz vrijeme i da pritom prolaze kroz više faza. Tuckman je najprije identifi cirao četiri faze: forming, stor-ming, norming i performing. Kasnije je tome dodao i petu fazu - adjourning. Ove faze mogu imati različito trajanje, mogu biti različito uočljive, a mogu se na primjer za vrijeme jednog obrazovnog programa ponavljati više puta.

Svaka od ovih faza je važna za pronalaženje vlastitog načina rada grupe. Potiski-vanje pojedinih faza ne bi bilo korisno, a teško da bi bilo i moguće.

Voditelj seminara može svojim ponašanjem i aktivnim oblikovanjem zajedništva pridonijeti konstruktivnom odvijanju ovih faza.

Sljedeća tablica objašnjava ponašanje sudionika i usklađenost grupe u pojedinim fazama te daje preporuke za voditelja seminara.

110

Tabl

ica

1: P

repo

ruče

ni s

til v

ođen

ja u

poj

edin

im f

azam

a ra

zvoj

a gr

upe

Faza

Klju

čna

rije

čIn

divi

dua

Gru

paP

repo

ruke

za

vodi

telja

sem

inar

aFo

rmin

g (f

orm

iran

je

grup

e)

orije

ntac

ijaje

rel

ativ

no n

einf

orm

i-ra

na, o

prez

na, u

ljudn

a,

even

tual

no z

apla

šena

, st

idlji

va

se o

rije

ntir

a, is

pitu

je

sklo

pove

međ

usob

nih

odno

sa, s

tand

arde

, za

daće

, gra

nice

tem

e,

težn

ja z

a si

gurn

ošću

omog

ućit

i upo

znav

anje

• za

dati

jasn

e lin

ije s

adrž

aja

• vi

zual

izir

ati i

nfor

mac

ije•

izru

čiti

pro

gram

• ob

jasn

iti p

ozad

inu

odlu

ka, r

adni

h ko

raka

, •

plan

iran

ja v

rem

ena

(...)

. st

il vo

đenj

a kr

oz u

smje

rava

nje,

obj

ašnj

avan

je•

Stor

min

g(k

aos)

Kon

fl ikt

traž

i svo

ju u

logu

u g

rupi

, ot

vore

no il

i pri

kriv

eno

izno

si s

voje

pot

rebe

, po

vlač

i gra

nice

izm

eđu

sebe

i dr

ugih

Poja

vlju

ju s

e m

e-đu

ljuds

ki k

onfl i

kti,

frus

trac

ije il

i raz

like

u m

išlje

nju

mog

u ob

ilje-

žiti

pon

ašan

je, s

tvar

a-nj

e kl

ika

prom

atra

ti k

onfl i

kte

i otv

oren

o im

pri

ći

• sa

vjet

ovat

i sud

ioni

ke u

njih

ovom

rje

šava

-•

nju

uvaž

iti r

azlik

e, a

li i p

otic

ati n

alaž

enje

•

rješ

enja

: sm

etnj

e im

aju

pred

nost

! St

il vo

đenj

a kr

oz m

oder

aciju

, sav

jeto

vanj

e•

Nor

min

g(u

tvrđ

ivan

je

prav

ila)

Sam

o-pr

onal

a-že

nje

prila

gođa

va s

voje

pon

a-ša

nje

drug

ima,

spr

ana

je

na k

ompr

omis

e i m

otiv

i-ra

na z

a ra

d s

drug

ima

Gru

pa ra

zvija

iden

titet

, or

ijent

irana

je n

a ha

rmo-

niju

, na

rješe

nja,

gru

pa

usm

jera

va sa

ma

sebe

poti

cati

gru

pu n

a su

djel

ovan

je i

otvo

renu

•

kom

unik

aciju

da

ti a

uton

omiju

•

stil

vođe

nja

kroz

sur

adnj

u, s

udje

lova

nje

•

Perf

orm

ing

(izv

edba

)Fu

nkci

onal

nost

se u

klap

a u

grup

u,

prih

vaća

svo

ju u

logu

i za

daću

, spr

emna

je p

o-du

pira

ti d

ruge

Gru

pa r

adi n

eom

e-ta

no i

efek

tivn

o,

sura

dnja

obi

lježa

va

zaje

dniš

tvo

dati

da

grup

a do

nese

odl

uke

• pu

stit

i gru

pu d

a ra

di s

amos

taln

o• st

il vo

đenj

a kr

oz d

eleg

iran

je, o

rgan

izir

anje

A

djou

rnin

g(r

asta

nak)

Ras

tana

k je

man

je m

otiv

iran

a,

even

tual

no t

užna

što

se

zaje

dno

prov

eden

o vr

ije-

me

bliž

i kra

ju, n

esig

urna

u

odno

su n

a bu

dućn

ost

Neo

dređ

eni o

sjeć

aj

gubi

tka

kvar

i ras

polo

že-

nje,

niv

o pa

žnje

opa

da

dati

pro

gnoz

e za

bud

ućno

st,

pred

stav

iti

• sl

ijede

će k

orak

e pr

onać

i rit

ual z

a ra

stan

ak

• empa

tičn

i sti

l usm

jere

n na

cilj

111

Ravnoteža grupne situacije – Model tematski centrirane interakcije (TCI) pre-ma Ruth Cohn

Model tematski centrirane interakcijeModel TCI, model tematski centrirane interakcije razvila je u 50-tim godinama

psiholog i psihoanalitičarka Ruth Cohn zajedno s drugima. Model opisuje elemente od kojih se sastoji grupna situacija:

JA označava pojedinačne individue u grupi, koje se sa svojim vlastitim iskustvi-ma, pozadinama i potrebama nalaze o ovoj grupnoj situaciji.

MI označava interakciju između pojedinačnih članova grupe, pravila međusob-nog ophođenja.

OBJEKT označava temu zbog koje se grupa sastala

SVIJET označava okolinu i kontekst grupne situacije.

Ovi elementi stoje u međusobnoj vezi koju si možemo zamisliti kao trokut. Ovaj trokut moramo uvijek održavati u ravnoteži: moramo u okviru mogućnosti koje do-pušta ili zahtijeva SVIJET posvetiti pažnju svim trima elementima grupne situacije. Slikovito si to možemo predočiti kao trokut koji treba vodoravno balansirati na jednoj igli. Ako jedan od elemenata trokuta dobije preveliku težinu u odnosu na ostale, trokut će se prevrnuti: grupna situacija postaje nestabilna, što znači da će se u grupi pojaviti individualno nezadovoljstvo i konfl ikti, a zapostaviti će se prava tema sastanka.

TCI kao instrument planiranja za voditelja seminaraKao voditelj seminara morate već kod planiranja sadržaja i metoda seminara ja-

sno znati što će kod Vašeg seminara imati ulogu JA, MI, OBJEKTA i SVIJETA, kao i kako se mogu oblikovati uzajamni odnosi između ovih elemenata. Treba anticipirati mora li se ispraviti neka postojeća neravnoteža.

Početni položaj (primjer) Konzekvence za grupnu situaciju

Zaključak

Sudionici se međusobno uopće ne poznaju

Neravnoteža u korist JA u odnosu na MI

Treba kroz usmjeravanje na grupu ojačati vezu između JA i MI.

Sudionici se više vesele zajedničkom slobodnom vremenu u hotelu, nego sadržajima seminara.

Neravnoteža: MI i SVIJET su prenaglašeni u odnosu na OBJEKT.

Treba kroz kolektivno i zabavno bavljenje temom ojačati vezu između MI i OBJEKTA

Sljedeća tablica nudi pregled glavnih pitanja, o kojima preporučamo da se u tu svrhu promisli prije seminara.

112

Na bazi ovih spoznaja može se planirati koliko pažnje treba posvetiti pojedinim elementima - već prema tome koliki je potencijal različitih individualnih potreba, konfl ikata u grupi i premalog opterećenja ili preopterećenja koje budete identifi ci-rali s temom. Tada ravnotežom možemo upravljati putem metodičkog oblikovanja seminarskih cjelina i slobodnog vremena: za vrijeme seminara može biti korisno, ako fokus svjesno usmjerimo na pojedine elemente. Primjere ćete pronaći u slijedećoj tablici.

Odnosi se na Fokusiranje ne JA Fokusiranje na MIFokusiranje na OBJEKT

Seminarsku cjelinu

Potaknite autorefl eksiju kod sudionika: Što već znam? Što ja osobno želim znati?

Razmjena iskustava između sudionika. Po čemu se razlikuju naša iskustva u odnosu na temu? Gdje se naše znanje dopunjava?

Prenesite informacije

U slobodno vrijeme

Ostavite prostora za individualne potrebe: nestrukturirano slobodno vrijeme

Inicirajte grupne aktivnosti: međusobno druženje, igre u koje su svi uključeni

Ponudite večernje izlaganje, napravite kviz o temi

TCI kao osnova za ponašanje u grupnoj situacijiRuth Cohn iz svog modela izvodi i prijedloge za dogovore s grupom o ponašanju.

S njene točke gledišta dovoljna su slijedeća dva prijedloga:

113

1. Budi sam sebi šefSvaki čovjek snosi odgovornost sam za sebe, za JA. U situaciji seminara iz toga se

može zaključiti da sudionici sami odgovaraju za to da dobiju ono što im je potrebno: bilo da se radi o stanci, o drugim sadržajima, dodatnom objašnjenju itd. Ovaj po-stulat vrijedi kako za sudionike, tako i za referente i voditelja seminara. Dogovaranje ovog postulat sa sudionicima kao sporazuma o ponašanju se pokazalo korisnim. Više o tome pronaći ćete u objašnjenjima o plenumu za otvaranje seminara.

2. Smetnje imaju prednostSmetnje će same sebe pogurati u prvi plan – dali im mi takvo mjesto ili ne.

Ovaj postulat je relevantan prije svega za voditelja seminara, koji je odgovoran za konstruktivan postupak prema smetnjama. Ovim postulatom ćemo se detaljnije po-zabaviti u IV. odlomku.

III. Planiranje seminara

Preduvjet za uspjeh seminara je pažljivo planiranje. Pokazalo se da je dobro razra-diti pet koraka, kako bi se uspješno isplanirao neki seminar. Odgovornost za planira-nje seminara snosi voditeljski tim, na čijem čelu je voditelj seminara. Voditelj semi-nara ima zadatak podijeliti i koordinirati poslove unutar voditeljskog tima. On mora osigurati da svi poslovi budu obavljeni i svi dogovori ispoštovani. Voditelj seminara bi prema potrebi trebao i podupirati voditeljski tim pri obavljanju poslova.

1.korak 1: analiza situacije i potrebaDa bi seminar protekao uspješno, potrebno je poznavati kontekst, vrijeme, cilj-

nu grupu i postojeće resurse za seminar te ih međusobno uskladiti (usporedi model R.Cohn iz II. odlomka). Rezultat analize je osnova za svako daljnje planiranje, jer kontekst seminara, sastav sudionika i postojeći resursi određuju kako oblikovati se-minar što se tiče sadržaja i metoda.

Idealno bi bilo kada bi voditeljski tim obavio analizu zajedno; voditelj seminara može međutim pismeno sastaviti analizu i staviti ju na raspolaganje članovima vodi-teljskog tima.

Sljedeća kontrolna lista sadrži pitanja na koja se mora odgovoriti kod analize situacije:

Kontekst seminara

Ispred koje pozadine se provodi ovaj seminar? • Koje su zakonske i strukturne postavke seminara? • Koja je pretpovijest ovog seminara? • Kako je on ranije provođen i kakve su bile povratne • informacije?

Vrijeme održavanja seminara

U kakvoj situaciji se u vrijeme održavanja seminara • nalaze njegovi sudionici? Utječu li klimatski uvjeti, blagdani ili drugi sezonski • faktori na provedbu seminara?

114

Sudionici seminara

Kakav je sastav sudionika seminara (starosna dob, spol, • trenutno radno mjesto?) Kolika će biti grupa? • Kakva znanja i sposobnosti možemo pretpostaviti da • sudionici imaju? S kakvim željama ili strahovanjima mogu sudionici mogu • doći na seminar? Postoje li posebni problemi koji bi u vrijeme održavanja • seminara mogli zaokupljati sudionike? S kakvim stavom/motivacijom dolaze sudionici? •

Resursi za seminar

Koji materijali nam stoje na raspolaganju? • Tko nam stoji na raspolaganju kao referent, a tko kao • voditelj seminara? Koga bi još trebalo uključiti u planiranje? • Koliki je budžet? •

2. korak: Utvrđivanje ciljeva rada i ciljeva učenjaVažno je formulirati jasne i mjerljive ciljeve za svaku seminarsku cjelinu i za

kompletni seminar. Bez određivanja konkretnih ciljeva nije moguć siguran odabir ni sadržaja ni metoda, a ne bi bilo moguće ni izmjeriti uspjeh seminara:

“Kako da znam kojim putem ići, ako ne znam kamo želim stići?“ (iz Alise u zemlji čudesa Lewisa Carrolla)

Pokazalo se kao dobro, da se u tu svrhu formuliraju i konkretno navedu ciljevi svake sadržajne cjeline kao željeno stanje na kraju cjeline,

što sudionici trebaju znati/moći/poznavati/primjenjivati/savladati, –što su morali uvježbati/spoznati i čega su morali postati svjesni. –

–Primjeri dobrog formuliranja ciljeva u kontekstu obrazovanja sudaca bi otprilike bili:Sudionici moraju shvatiti koju ulogu imaju kao vježbenici na sudu. Sudionici moraju uvježbati sastavljanje presuda. Sudionici moraju znati primijeniti osnovne tehnike ispitivanja svjedoka. Sudionici moraju biti svjesni principa sudačke etike.

Formuliranim ciljevima je zajedničko, to što su – specifi čni: opisani ciljevi predstavljaju konkretne ciljeve učenja. to što su – mjerljivi: testovima i ispitivanjem sudionika možemo provjeriti je li cilj učenja postignut. to što su – usmjerene na akciju: možemo si zamisliti korake koji vode do ovog rezultata učenja. to što su – realistični: ciljevi su ostvarivi za grupu sudionika u okviru neke seminarske jedinice. to što imaju određen – termin: ostvarenje cilja se može mjeriti u jednom odre-đenom trenutku, naime na kraju seminarske jedinice.

Dobro formulirani cilj se odlikuje time da je specifi čan, mjerljiv, usmjeren na akciju, realističan i ima određen termin – ovdje se govori o principu s.m.a.r.t., koji nam je u nešto promijenjenom obliku poznat iz projektnog menadžmenta.

115

Uputa: Kod defi niranja ciljeva seminara bi načelno trebalo promisliti o slijede-ćem: Koji ciljevi se trebaju postići na seminaru, a koje željene rezultate učenja sudi-onici mogu jednako tako ili možda čak i bolje postići izvan seminara?

Primjer: Jedan od ciljeva obrazovanja sudaca je sigurno i ovaj: „Na kraju obra-zovanja za suce vježbenici moraju poznavati relevantne tekstove zakona“. Ovaj cilj je relevantan i mjerljiv, može se ispitati testom. Okupljanje sudionika radi čitanja tekstova nije međutim potrebno – grupa ne povećava vrijednost čitanja. Jedan od ciljeva koji vodi korak dalje i koji se kroz razmjenu iskustava u grupi i s nekim vjež-benikom može bolje ostvariti nego pojedinačnim radom bi bio: „Vježbenici moraju razviti razumijevanje za značenje tekstova zakona u praksi.“ Kod seminara treba dati prednost ovoj vrsti ciljeva.

3.korak: Odabir sadržaja i podjela na jediniceZbog ograničenog vremena koje nam stoji na raspolaganju i zbog činjenice da

sudionici imaju ograničen kapacitet usvajanja znanja, važno je izdvojiti iz mnoštva mogućih sadržaja one koji su relevantni i značajni za situaciju sudionika.

Najvažnija pitanja za odabir sadržaja su: Koji sadržaji se moraju prenijeti, kako bi se ostvarili formulirani ciljevi? –Koji od ovih sadržaja su posebno važni za sudionike u njihovoj specifi čnoj –situaciji?Koji od ovih sadržaja se mogu naročito dobro prenijeti baš u okviru seminara, –jer grupa i osobna nazočnost vježbenika predstavljaju povećanu vrijednost?

Izazov se sastoji u tome da se sadržaji odaberu tako da oni za sudionike ne pred-stavljaju ni premalo i preveliko opterećenje. Pritom često vrijedi manje je više, jer sudionici uopće ne bi ni mogli obraditi veliku količinu podataka u tako kratkom vremenu. Isplati se svjesno reducirati sadržaje seminara na one koji ispunjavaju sli-jedeće kriterije:

Sadržaji su – prisilno potrebni za ostvarivanje formuliranog cilja učenja. Sadržaji su pogodni za transfer – značajnih principa i struktura, tako da su reprezentativni za mnoštvo drugih primjera.. Sadržaji su – direktno odnose na iskustveni svijet sudionika- sudionici su s nekim sadržajem već prije došli u dodir, npr. nalaze se u specifi čnoj situaciji koja određeni sadržaj čini relevantnim ili će to uskoro učiniti. U danom slučaju također: za prijenos nekog sadržaja nam stoji na raspola- –ganju kompetentan referent (dok to nije slučaj s nekim drugim mogućim sadržajem).

Nakon odabira sadržaja, sadržaje treba podijeliti na jedinice i složiti smislenim i provedivim redoslijedom. Mora postojati „nit vodilja“ koja sudionicima seminara mora biti prepoznatljiva, to znači da bi se sadržaji trebali logički nadograđivati jedan na drugi i da se ne smiju ponavljati. Treba izbjegavati gomilanje nepovezanih sadr-žaja, između kojih sudionici ne mogu prepoznati nikakvu strukturalnu povezanost. U tu svrhu potrebno je pažljivo i do u detalje točno usklađivanje između referenata, kako bi se izbjeglo dupliranje sadržaja i svjesno oblikovali prijelazi između pojedinih jedinica. Pored toga, kadrovsko planiranje seminara (tko nam je koji dan na raspola-ganju) se kad god je to moguće mora podrediti planiranju sadržaja. Idealno bi bilo da voditelj seminara koordinira ovaj proces usklađivanja i podjele na jedinice.

116

Tako se može postići da sudionik seminara na traženje u bilo koje vrijeme može objasniti zašto je neki ponuđeni sadržaj relevantan za cilj seminara i za njegov vlastiti uspjeh u učenju. To je cilj za kojim vrijedi težiti, jer povećava motivaciju sudionika za bavljenje pojedinim sadržajima i unapređuje cjelovitost i održivost iskustva učenja (usporedi Maslowljev i Cihnov model iz II. odlomka).

Refl eksija: Sljedeća pričica se prenosi predajom: Prije nekoliko stotina godina tri majstora zidara su radila na kölnskoj katedrali.

Na pitanje jednog znanstvenika, koji je slučajno prolazio onuda, što to rade, prvi je majstor odgovorio slegnuvši ramenima: “Povezujem komade kamena mortom”. Drugi ga je obavijestio: “Gradim zid, tako što komade kamena povezujem mortom.”. Treći mu je međutim blistavog pogleda ispričao: “Gradim katedralu kojoj će se diviti i djeca moje djece. Zbog toga moram graditi zidove tako što komade kamena povezujem mortom.”!

Zašto je treći majstor blistao? Što iz ove priče možete naučiti o strukturiranju ciljeva i sadržaja za Vaš seminar?

4.korak: odabir metodeKao metode označavamo postupke koji se na seminaru koriste kako bi se obradili

odabrani sadržaji. Metode su dakle put koji bi sudionika trebao dovesti do cilja. Ovaj put predlaže referent/trener, a sudionike se uz pomoć metode dovodi do cilja učenja.

Postoje brojne metode za obradu i prijenos sadržaja. Možemo ih razlikovati pre-ma socijalnom obliku i prema akcijskom obliku.

Socijalni oblici označavaju vrstu skupine sudionika. Postoje slijedeći socijalni oblici: pojedinačni rad, rad u parovima, rad u malim grupama (3-8 osoba) i rad u ve-likim grupama (preko 8 osoba). Akcijski oblici označavaju vrstu akcije ili djelatnosti koja dominira kod neke metode. Slijedeća tablica omogućava uvid u razne moguće metode:

Akcijski oblik Primjere Oblik izlaganja Izlaganje s vizualnim prikazom ili bez njega •

Poučni razgovor (= uključivanje publike kroz pitanja) • Oblici diskusije Diskusija u malim grupama•

Debata• Tiha diskusija• ...•

Tehnike prikupljanja Prikupljanje odgovora na karticama• Prikupljanje odgovora dovikivanjem na Flipchart• Brainstorming• ...•

scenske tehnike Kazališno djelo• Nepokretna slika kao vizualizacija• Izrada kolaža, slikanje slika• ...•

117

Tehnike refl eksije Pismo samom sebi• Katalozi pitanja za individualno ispunjavanje• Sokratska šetnja• ...•

Tehnike simulacije Igranje uloga • Scenska simulacija• (pismena) obrada slučaja •

Metoda koju odaberemo treba služiti postizanju cilja- to znači da mora biti pogodna za takvu prezentaciju i obradu nekog sadržaja kojom će se ostvariti cilj učenja. Budući da su sudionici oni koji trebaju nešto naučiti, pri odabiru metode treba prije svega mi-sliti na njihove potrebe, sposobnosti i znanja. Pokazalo se da se najbolji uspjeh u učenju postiže uz pomoć metoda kod kojih se sadržaji vizualiziraju i kod kojih se od sudionika traži da sami aktivno nešto učine. Govorimo o principu predočavanja (vizualizacije) i aktiviranja.

Postoje brojni putovi kako učiniti neki sadržaj očiglednim i kako uključiti su-dionike da aktivno sudjeluju u događajima. Savjete možete pronaći u IV. odlomku, upućivanje na literaturu i metodološke zbirke nalaze se u V. odlomku.

Sudionici će se na seminaru osjećati naročito dobro, ako im se ponude raznolike metode. Bilo bi šteta da se treći referent mora boriti s popuštanjem pažnje, jer se sudionici dosađuju zbog metodološke monotonije. Stoga bi se voditeljski tim morao međusobno uskladiti ne samo glede sadržaja, nego i glede metoda i posvetiti pažnju raznolikosti – na primjer tako što će se u planu programa svjesno naizmjenično mije-šati malo vježbe, malo diskusije i malo predavanja.

5. korak: odabir medijaU ovom posljednjem koraku planiranja trebate odrediti koje medije i materijale

želite iskoristiti za svoje metode: želite li vizualizaciju na fl ipchartu ili želite pokazati prezentaciju u Powerpointu? Trebaju li sudionici sami nešto napisati i trebaju li olov-ke i papir? Kakav treba biti raspored sjedenja, trebaju li sudionici stolove, računala ili drugu opremu?

Samo po sebi se razumije da o odabiru medija odlučuju raspoloživi resursi u mjestu seminara i raspoloživi budžet. Preporučamo da se potrebe za materijalom prikupe kod voditelja seminara. On se tada može dogovoriti s mjestom održavanja seminara i s odgovornim osobama za budžet.

IV. Orijentiri kod provedbe seminara

Seminar bi uvijek trebao obuhvaćati slijedeće četiri faze: Pozdrav za dobrodošlicu, • uvod, • provedba jedinica • zaključak. •

Sve četiri faze su značajne da bi se mogli ostvariti ciljevi seminara, da bi grupa bila i ostala sposobna za rad i učenje i da bi sudionici bili zadovoljni tijekom seminara.

118

U daljnjem tekstu ćemo govoriti o preporukama iz prakse za oblikovanje ove četiri faze i dopuniti ih primjerima i konkretnim prijedlozima formulacije. Pritom ćemo se uvijek ponovo pozivati na modele koji su predstavljeni u II.odlomku.

1. faza: pozdrav dobrodošlice Moto: „You will never get a second chance for a fi rst impression”(Nikad nećeš

dobiti drugu priliku za prvi dojam“).

Iako se čini da je pozdrav dobrodošlice sudionicima na početku seminara nešto što je razumljivo samo po sebi, ipak postoje određeni detalji kojih se treba pridrža-vati, jer trajno doprinose pozitivnoj atmosferi u grupi. Pozdrav dobrodošlice sudio-nicima ne počinje tek službenom dobrodošlicom na početku prve cjeline seminara, nego već u fazi dolaska u mjesto održavanja seminara. Prema motu „You will never get a second chance for a fi rst impression” u ovoj nam se fazi nude mnoge neponovljive mogućnosti da stvorimo dobru atmosferu za pozitivnu atmosferu grupe.

Pobrinite se za to da sudionici neposredno nakon dolaska u mjesto održavanja seminara osjete da su dobrodošli. Tome će pridonijeti slijedeće mjere:

Na području ulaza treba postaviti tablu koja upućuje na održavanje Vaše pri-• redbe, s kratkim pozdravnim tekstom, na primjer: „Dobrodošli na seminar Pravosudne akademije! Početak programa: u 14 h u sobi XY“. Hotel treba imati listu sudionika, tako da raspodjela soba protekne bez pro-• blema. Sudionici trebaju dobiti na recepciji ili pronaći u svojim sobama dokumenta-• ciju koja im je potrebna radi orijentacije (npr. ažurirani program, listu sudio-nika, nacrt s rasporedom prostorija).

Pobrinite se za to da mjesto održavanja seminara na početku programa djeluje privlačno. Slijedeći detalji djeluju pozitivno:

Ulazna vrata prostorije u kojoj se održava seminar moraju biti otvorena. • Prostorija je dobro prozračena i osvijetljena te ima ugodnu temperaturu. • Stoje pripremljeni napitci (voda, kava…). •

Pobrinite se za to da sudionici pri ulasku u prostoriju imaju osjećaj da se nalaze u pravo vrijeme na pravom mjestu. Tome pridonosi slijedeće:

Voditelj seminara je već nazočan i pozdravlja svakog sudionika koji uđe u • prostoriju nudeći mu da se smjesti. Mjesta se moraju moći slobodno odabrati. • Svaki sudionik dobiva pripremljeni dobro čitljivi natpis sa svojim imenom, • koji može učvrstiti za svoju odjeću. Na ovaj način su imena sudionika vidlji-va i za vrijeme stanki ili grupnih vježbi na kojima sudionici ne sjede na svojim mjestima. Dio imena koji se koristi za naslovljavanja (ime ili prezime) je napisan većim slovima od onog drugog.

Pobrinite se za to da čim budu nazočni svi sudionici bude izrečen službeni pozdrav dobrodošlice u ime organizatora seminara.

119

Službenim pozdravom označava se početak seminara. On dakle stoji na početku slijedeće faze seminara, a to je uvod.

2.Faza: UvodZnačenje plenuma za otvorenje Prvu seminarsku jedinicu, na kojoj se sudionici po prvi put sastaju kao grupa,

označavamo kao plenum za otvorenje. Nakon službenog pozdravljanja, ovdje se utvr-đuju osnove za daljnji zajednički rad. Nalazimo se u grupnodinamičkoj fazi nastanka grupe (forming): sudionike zanima kakav će biti program, ali su također još nesigurni što se tiče pitanja oblikovanja zajedničkog vremena na seminaru. Potrebna im je ori-jentacija i sigurnost. Ono što dobiju na plenumu za otvorenje, utjecati će na njihovo ponašanje za cijelo vrijeme trajanja seminara.

Plenum za otvorenje je vrlo važan instrument oblikovanja grupne dinamike, koji se vrlo često podcjenjuje. Ako za vrijeme seminara izbiju konfl ikti i proširi se nezadovoljstvo, uzrok možda treba tražiti u neuspjelom plenumu za otvorenje.

Ciljevi plenuma za otvorenje Na kraju plenuma za otvorenje trebaju biti ostvareni slijedeći ciljevi:

Sudionici moraju znati imena drugih sudionika i referenata. • Sudionici moraju dobiti neke informacije jedni o drugima, tako da imaju • osjećaj za to tko je ovdje iz kojeg razloga i koje zajedničke teme iz toga pro-izlaze. Sudionici moraju znati koji referent ima kakvu ulogu u voditeljskom timu. • Tko je stručni ekspert? Tko moderira seminar? Kome se može obratiti po pitanjima organizacije? Sudionici moraju formulirati svoja očekivanja od seminara. • Sudionici moraju poznavati ciljeve, sadržaje i tijek planiranog programa. • Grupa se morala dogovoriti na koji način će zajedno raditi za vrijeme semi-• nara.

Struktura plenuma za otvorenje Slijedeća struktura seminara se pokazala kao dobra:

službeno pozdravljanje od strane nositelja neke funkcije ili voditelja seminara 1. predstavljanje voditeljskog tima / prisutnih referenata 2. informacija o tijeku plenuma za otvorenje (cilj i trajanje)3. Predstavljanje sudionika voditeljskom timu i međusobno 4. ispitivanje o očekivanjima od ukupnog programa seminara5. prezentacija ukupnog programa seminara (ciljevi, sadržaji i tijek) u odnosu 6. na formulirana očekivanja (upravljanje očekivanjima). Sporazumi o zajednici (sporazumi o komunikaciji i ponašanju) 7. predviđanje slijedeće točke programa (prvo ulaženje u sadržaj teme i /ili 8. zajednički večernji program sa prilikom za neformalno upoznavanje).

Budući da se plenumu za otvorenje pridaje toliki značaj, u slijedećem tekstu navodimo opsežne savjete za točke 2-7.

Predstavljanje voditeljskog tima

120

Cilj predstavljanja je dati sudionicima odgovore na slijedeća pitanja – to služi kao orijentacija:

Tko je u prostoriji i zašto? • S kim ću imati posla slijedećih dana? • Po čemu su ove osobe sposobne podučavati na seminaru? • Kome bih se želio obratiti u svezi sa stručnim pitanjima?? • Kome ću se obratiti s organizacijskim pitanjima? •

Ovdje bi se trebali osobno predstaviti svi prisutni referenti i voditelj seminara, ukoliko to nije učinio već prilikom pozdravljanja, kao zastupnik institucije. Pritom bi trebalo navesti barem slijedeće:

Ime, prema potrebi željeni način oslovljavanja ( na primjer : • zovite me, molim Vas, slijedećim imenom) Funkcija u okviru ovog seminara (na primjer: • Ja ću u četvrtak držati semi-narsku jedinicu na temu X). Iskustva koja su relevantna za seminar i profesionalna funkcija ( npr.: • Ja od prije x godina podučavam na ovu temu, a radim kao y)Nekoliko ljubaznih riječi (na primjer: • Veselim se Vašim pitanjima i zanimlji-vim diskusijama).

Nadalje bi trebalo predstaviti osobe koje su dodatno prisutne i navesti njihove funkcije – na primjer pomoćnik voditelja seminara, prisutni promatrači, praktikanti, tehničari itd.

Informacija o tijeku plenuma za otvorenje Na početku svake jedinice, pa tako i plenuma za otvorenje, trebala bi stajati pre-

zentacija o njenom tijeku. Ovdje će sudionici saznati: što je cilj ove jedinice • radne korake ove jedinice • trajanje jedinice i eventualno predviđene stanke. •

Cilj je uspostaviti transparentnost zbivanja. Ona će pridonijeti tome da se sudi-onici

bolje osjećaju i da znaju kada mogu računati sa slijedećom stankom, kako bi • pokrili osnovne potrebe (usporedi Maslowljev model) točno znaju što se događa, dakle imaju orijentaciju (usporedi Tuckmanov • model) mogu uspostaviti vezu između sebe (JA) i plenuma za otvorenje (OBJEKTA) • (usporedi model R.Cohn).

PredstavljanjeDa bi se moglo dobro raditi u grupi, važno je da svi članovi grupe imaju barem

osnovne informacije jedni o drugima (usporedi Tuckman). U to u svakom slučaju spada ime i za seminar relevantna pozadina, na primjer radna i akademska. Ugodnoj atmosferi će međutim doprinijeti i ako sudionici jedni o drugima saznaju nešto osob-no – na primjer hobije, bračno stanje, omiljeni cilj putovanja itd. Takve informacije mogu poslužiti kao povod za razgovor u stankama, a mogu otkriti i zanimljive zajed-ničke točke koje doprinose da se sudionici u grupi dobro osjećaju.

121

I za referente može biti važno saznati određene informacije o sudionicima – na primjer o njihovom konkretnom radnom mjestu, o tome kolika su njihova pret-hodna iskustva ili koja su težišta njihovih interesa. S takvim informacijama referent može svoje predavanje, svoje vježbe ili primjere koje želi navesti još točnije prilago-diti sudionicima.

Ima raznih mogućnosti za međusobno predstavljanje. Najjednostavniji je krug za predstavljanje: ovdje moderator zamoli sudionike da se u krug predstave jedni drugima s konkretnim informacijama. Pritom se ne bi trebalo ispitivati o više od 2 dodatne informacije pored imena, da bi sve bilo što jednostavnije.

Na primjer: Zovem se Katica i od prije 2 mjeseca radim kao vježbenica, i to na sudu XY. U slobodno vrijeme rado se bavim sportom.

Refl eksija: Koje informacije je zamolio moderator u gornjem primjeru? Koje dvije informacije bi bile najvažnije za Vaš program?

Kod grupa većih od ca. osam sudionika ovaj način predstavljanja više nije idea-lan, jer pažnja brzo popušta i informacije se više ne mogu obraditi. Preporučljivo je dodatno uz krug upoznavanja uvesti zaigranije oblike upoznavanja, koje su poznate i kao „Icebreakeri“. U tu svrhu su razvijene brojne metode, voditelj grupe može birati između njih ovisno o sastavu i veličini grupe. Postoje i online dostupne zbirke metoda (vidi V. odlomak).

Provjera očekivanja od programa Provjera očekivanja služi za dvije vrste ciljeva:

ono prisiljava sudionike da refl ektiraju o tome i konkretiziraju čemu se nada-• ju od seminara i s čim računaju – na primjer što očekuju da će naučiti. Na bazi formuliranih očekivanja referenti mogu ispitati jesu li sudionici ra-• zumjeli ciljeve i težišta seminara. Oni mogu na vrijeme korigirati pogrešna očekivanja. Mogu razmotriti i dopune i izmjene planiranog programa, kako bi izašli u susret očekivanjima.

Razočarana očekivanja često vode do neraspoloženja i frustracije. Pravovreme-no „upravljanje očekivanjima“ će pomoći da se to izbjegne.

Iz prakse se mogu izvući slijedeće načelne preporuke za provedbu provjere oče-kivanja:

Sudionici trebaju samostalno formulirati svoja očekivanja svojim riječima i • zapisati ih. Formulirana očekivanja pojedinih sudionika se trebaju u anonimnom obliku • prezentirati tako da budu svima vidljiva, kako bi se cijeloj grupi prenijelo ra-zumijevanje za očekivanja grupe. Sudionici će time dobiti na primjer odgo-vor na pitanje: Jesam li u ovom očekivanju usamljen ili je ono važno sv ima? Sudionicima treba postaviti jedno što je moguće konkretnije pitanje o njiho-• vim očekivanjima, jer će odgovori u protivnom ispasti proizvoljno:

122

Primjer pitanja Primjer vjerojatnog odgovora Što očekujete od ovog seminara? „dobiti zanimljive informacije“,

„nešto naučiti“. Što želite znati i čime želite ovladati do kraja ovog seminara?

Navode se konkretni sadržaji ili tehnike.

Predstavljanje programa I ako je program poslan već ranije, na njega se treba još jednom osvrnuti na ple-

numu za otvorenje. Dopuštena su pitanja o programu. Sudionicima pored toga treba transparentno prikazati koliko očekivanja koja su formulirali odgovaraju planiranom programu i koje modifi kacije programa se još mogu zamisliti. To će sudionicima dati orijentaciju, spriječiti će razočaranja i dovesti do prihvaćanja planiranog. Treba ukrat-ko navesti ciljeve i sadržaje planiranih jedinica i pritom ih usporediti s očekivanjima: Gdje planirano odgovara očekivanjima? Gdje ne odgovara i zašto? Koje prilagodbe se mogu provesti, kako bi se zadovoljila očekivanja?

U predstavljanju programa od strane voditelja seminara moglo bi se na primjer ćuti: „Sutra ujutro početi ćemo s temom X, koja naročito zanima mnoge od Vas, kao što smo vidjeli kod provjere očekivanja. Nakon toga slijedi tema Y. Ovu temu doduše niste naveli, ali mi smatramo da je od odlučujućeg značaja, pa ćemo Vam objasniti i zbog čega. Kao što vidite, u planiranom programu se ne pojavljuje tema Z koju žele mnogi od Vas. Tu ćemo temu detaljno obraditi u jednom drugom trenutku Vašeg obra-zovanja / o toj temi nas smijete pitati za vrijeme stanki/ mi smo međutim spremni ubaciti dodatnu jedinicu o tome.“

Za sudionike je isto tako važno saznati kada su predviđene stanke i slobodno vri-jeme. Sudionici nemaju samo interes za sadržaje, nego i privatne potrebe – sjetite se maslowljeve piramide potreba. Kako god to izgledalo banalno, sudionicima je važno znati:

Kada i što ima za jelo i piće?• Kada ću imati vremena udahnuti svježeg zraka, odmoriti se ili telefonirati sa • svojom obitelji?Koje mogućnosti imam za zabavu s drugim sudionicima i referentima? • S čim ovdje trebam provoditi slobodno vrijeme i večeri? Kojih vrsta zabave • ovdje ima?

Pokazalo se kao dobro, ako na plenumu za otvorenje kronološki (dan za dan) prođemo program ne ulazeći u detalje. Bilo bi idealno da predstavljanje programa izvrši voditelj seminara. To je moguće jedino ako je voditelj seminara sudjelovao u planiranju programa, pa je to glede sadržaja u stanju učiniti. U protivnom pri pred-stavljanju programa trebaju biti nazočni svi referenti i predstaviti svaki svoju točki programa!

Sporazumi o komunikaciji i ponašanju Kako bi grupa mogla konstruktivno raditi zajedno, pokazalo se kao dobro donijeti

sporazume o zajednici. To se jednako tiče pravila ponašanja za vrijeme seminarskih jedinica, kao i za vri-

jeme slobodnog vremena i stanki. Nije potrebno sastavljati detaljne kataloge pravila,

123

ali utvrđivanje manjeg broja pravila stvara sigurnost i okosnicu na koju se možemo pozvati u slučaju konfl ikta.

Da bi ova okosnica imala snagu, pravila se ne trebaju jednostrano propisivati, nego ih trebaju donijeti svi sudionici zajedno. U slučaju potrebe mogu se dogovoriti mjere za poticanje pridržavanja pravila ili sankcije za nepridržavanje pravila – to se prepušta stilu vođenja voditelja seminara i njegovom osjećaju za potrebe grupe. Naj-bolje je da se sankcije sastoje od preuzimanja zadaća i službi grupe – tako na primjer kršiteljima pravila možemo naložiti da spreme prostor u kojemu se održava seminar, da oblikuju večernji program, vode zapisnik ili slično. Kontrolne mjere i sankcije bi također obavezno trebale biti prihvaćene od strane grupe.

Dva korisna pravila za po mogućnosti neometano odvijanje seminarskih jedinica su:

Pravilo Prijedlog za mehanizam kontrole Na seminarske jedinice treba dolaziti točno na vrijeme

Treba imenovati „kontrolora vremena“ iz kruga sudionika, koji će gledati na sat i na kraju stanke pozvati sudionike da se vrate u prostoriju u kojoj se održava seminar.

Mobiteli za vrijeme seminarskih jedinica trebaju biti kompletno isključeni.

Moderator će na početku svake vremenske jedinice podsjetiti na ovo pravilo.

Korisna pravila za pozitivnu atmosferu učenja su:

Pravilo Prijedlog za mehanizam kontrole Budi svoj vlastiti šef, reci što ti je potrebno.

Treba apelirati na vlastitu odgovornost sudionika: svatko je sam odgovoran za svoj uspjeh u učenju (usporedi model TCI R.Cohn). Na početku seminara moderator može pitati ima li komentara ili pitanja.

Ako pri diskusiji sudionici podcjenjivački reagiraju na pitanja drugih ili ako drugim sudionicima upadaju u riječ, voditelj diskusije bi trebao uputiti na ova pravila.

Svako pitanje je dobrodošlo i neće se odbaciti kao glupo pitanje. U isto vrijeme govori samo jedna osoba. Puštamo jedni druge izgovoriti do kraja.

Ova pravila može formulirati sama grupa. Metodički se pokazalo kao dobro ispi-tivanje pomoću kartica. Ovdje voditelj seminara zamoli sudionike da napišu:

Kako želimo postupati jedni s drugima? Što si vi želite? Eventualno također: Što se ovdje ne bi trebalo događati? Sudionici zapisuju svoje ideje o tome na naljepnici ili na kartici. Voditelj semina-

ra sortira kartice na svima vidljivom mjestu (npr. učvršćene na zid) i predstavlja ih grupi. Iz ovih priloga sudionika najčešće se mogu izvesti gore navedena pravila.

Refl eksija:

124

Čime se prema Vama odlikuje pozitivna radna atmosfera? Konkretno i mjerljivo formulirajte tri najvažnije točke.

Uputa: Nekim sudionicima je lakše formulirati što ne žele. Zbog toga bi tre-balo postaviti i pitanje: Što se ovdje ne bi trebalo događati? Za kasniju uporabu su, međutim, korisnije pozitivne formulacije (što bi se trebalo događati, kako se želimo ophoditi jedni s drugima?), jer daju konkretne načine ponašanja.

Primjer: ako neki sudionik formulira da „ne bi trebalo biti dugačkih diskusija“, ostaje nejasno što bi se trebalo događati umjesto toga. Zbog toga nakon toga treba pitati, što sudionik želi umjesto toga (interaktivne razgovore, kratke govore, uopće nikakve diskusije..?).

Sakupljene ideje ili katalog pravila bi za vrijeme seminara trebali biti svima vid-ljivi, tako da se voditelj seminara može upotrijebiti u slučaju smetnji, kao i kod eva-luacije seminara.

Prva točka sadržaja programa Kada zatim uslijedi prva točka sadržaja programa, ona bi se trebala baviti temelj-

nim aspektima teme seminara, kako bi se sudionicima na početku seminara olakšalo uključivanje. Preporučamo da pritom naročito objasnite okvirne uvjete i kontekst tema koje se obrađuju na seminaru: na primjer zahtjeve revizije temeljnih fi nancij-skih izvještaja, zakone na kojima se oni temelje ili nešto slično što će sudionicima još jednom razjasniti zbog čega je potrebno sudjelovati na ovom seminaru.

Refl eksija: Koji su temeljni aspekti Vaše teme seminara, koje bi trebalo postaviti na početak

seminara? Koje zakonske odredbe određuju okvire seminara? Što bi sudionici morali znati o kontekstu ovog seminara?

Neformalno upoznavanjeNajkasnije nakon prve sadržajne jedinice trebalo bi sudionicima dati vremena za

međusobno neformalno upoznavanje u okviru zajedničkih poduhvata. Važno je prije svega da sudionici zajedno provedu vrijeme i da razgovaraju sa što većim brojem dru-gih sudionika. Vrijedi pravovremeno spriječiti stvaranje klika te dati posebno onim stidljivijim sudionicima šansu za uključivanje.

Pokazalo se kao dobro: Zajedničke šetnje • Obilasci grada• Momčadske igre kao što je kviz o temi seminara ili druge igre koje potiču • povezivanje grupe (vidi V. odlomak). Zajednički obrok i posjet gostionici navečer. •

3. faza: Provedba seminarskih jedinica Moto: Smetnje imaju prednostU fazi provedbe nalazimo se u grupnodinamičkim fazama storming, norming und

performing.

125

Sada se treba pobrinuti za to da grupa može dobro raditi zajedno, da se zadovolje individualne potrebe i da se neizbježni konfl ikti riješe konstruktivno i brzo.

Prema modelu TCI Ruth Cohn (vidi II. poglavlje) smetnje uvijek imaju pred-nost. To znači dvije stvari:

smetnje će se pogurati u prvi plan - htjeli mi to ili ne, one će negativno • utjecati na radnu atmosferu. zbog toga otklanjanju smetnja treba dati prednost, kako bi grupa što je prije • moguće mogla ponovo usmjeriti koncentraciju na temu.

Smetnje mogu dospjeti u grupu s više strana. Razlikujemo vanjske (eksterne) i unutarnje (interne) smetnje.

Ophođenje s vanjskim smetnjamaTipično je za vanjske smetnje da je njihov uzrok u okruženju seminara i da ih se

teško može izbjeći. Radi se o šumovima ili mirisima, o nenajavljenoj posjeti ili iritaci-jama kao što su kukci u prostoriji, blještavo sunčano svjetlo ili slično. Takve smetnje prije svega odvraćaju pažnju sudionika, uzrokuju razgovore sa strane i onemogućuju koncentrirani rad.

Voditelj seminara u slučaju pojavljivanja neke vanjske smetnje trebao prekinuti rad ili svoje izlaganje kako bi se pozabavio smetnjom i uklonio ju ili dao da ju se ukloni. U slijedećoj tablici pronaći ćete nekoliko tipičnih vanjskih smetnji i savjeta za postupak kod tih smetnji.

Vanjska smetnja

Primjer Savjet za voditelja seminara

Šumovi izvana

Zvukovi bagera (udar-ci čekića, bušilica)

Vika djece

Komentirajte zvukove na humorističan način („baš je dobro što se ovdje toliko gradi/ koliko sa, čuo djeca se dobro zabavljaju, a nadam se da to vrijedi i za Vas?“) i zamoliti da se zatvori prozor ili kratko pričekati dok buka prođe.

Šumovi iz predvorja

Zveka posuđa zbog pripreme kave i kolača za slijedeću stanku

Komentirajte zvukove na humorističan na-čin („čini mi se da u hotelu znaju da smo mi žedni“), eventualno izađite iz prostorije i potražite uzročnika zvuka te ga zamolite da bude tiši ili da dođe kasnije.

Insekti Kukci su u prostoriji, sudionici ih pokušava-ju otjerati.

Prekinite rad i zatražite od 1-2 sudionika da udalje kukca.

Prekid Šef restorana se raspi-tuje koliko ima vege-tarijanaca, recepcionar javlja da netko ima telefonski poziv

Riješiti pitanje (pozvati vegetarijance da • dignu ruku i prebrojati ih). Zamoliti nekoga da to pitanje vani riješi s • posjetiteljem.

Zvukovi u prostoriji

Zvonjava mobitela Prekinuti rad i uputiti na dogovor o kori-štenju mobitela.

Sobna tem-peratura

Pretoplo je ili prehladno.

Prekinite rad, pitajte što grupa misli o tem-peraturi i uskladite temperaturu.

126

Unutarnje smetnje Unutarnje smetnje nastaju u samoj grupi. Unutarnje smetnje se često daju izbje-

ći pažljivim planiranjem seminara, uspješnim plenumom za otvorenje i poštivanjem potreba sudionika, ali se mogu pojaviti i uz najbolje planiranje.

Uzroci su često jedna od slijedećih stvari ili njihova kombinacija: Fizičke prepreke za motivaciju, kao što su umor, glad, vrućina ili hladnoća • Ako sudionicima nisu jasni cilj ili zadaća trenutnog predavanja • Preslaba ili prevelika opterećenost grupe ili pojedinca temom • Preslaba ili prevelika opterećenost grupe ili pojedinaca radni, procesom • Druga očekivanja od teme, grupe ili tijeka seminara • Osobni konfl ikti i animoziteti između članova grupe, koji su ili već postojali • prije početka seminara ili su se razvili za vrijeme njegovog trajanja.

Simptomi unutarnjih smetnji koje možemo promatrati za vrijeme neke seminar-ske jedinice su na primjer:

Pasivnost• : sudionici spavaju ili ne reagiraju ili samo sporo reagiraju na pitanja referenta Nemir• : Sudionici vode razgovore sa strane, šapuću ili se hihoću Agresivna komunikacija• : sudionici se verbalno napadaju za vrijeme diskusije ili se s omalovažavanjem izražavaju prema pitanjima drugih sudionika ili po-stavljaju referentu provokativna protupitanja.Pasivni otpor:• sudionici se očigledno bave nečim drugim, a ne postavljenim zadatkom, bezvoljno odgovaraju na pitanja referenta, ignoriraju ono što im se naloži da rade, demonstrativno kasne ili izostaju s nastave.

Refl eksija: Ponovo pročitajte poglavlja o modelima Maslowa, Tuckmanna i Coh-na iz ovog priručnika. Kako biste uz pomoć tamo formuliranih uputa postupili s ovim smetnjama?

Ako se pojave ovi simptomi vodeća uloga voditelja seminara dobiva značajnu ulogu. On se tada mora pobrinuti da grupa opet postane sposobna za rad.

Četiri koraka za uklanjanje unutarnjih smetnji Ne može se dati patent-recept za postupak s ovakvim smetnjama, jer je svaka

situacija specifi čna. Ovdje predlažemo shemu za razjašnjenje smetnji, koja međutim izričito može poslužiti samo kao orijentacija.

1. Obavezno progovorite o situaciji. Opišite svoja opažanja. Ako je moguće, predložite i ad hoc rješenje.

PrimjerAko naslućujete da su razlozi za pad motivacije fi zičke prirode, recite to i pred-

ložite stanku// najavite koliko će sastanak još trajati: „Vidim da Vam pažnja popušta. Ovaj sastanak je trajao xy minuta, pa pretpo-

stavljam da ste umorni. Trebate li stanku? // Ili: za nekoliko minuta ovaj će dio biti završen, pa ćete moći na zasluženu stanku. Molim za još malo strpljenja.“

2. Verifi cirajte: Postoji li neki problem?PrimjerAko osjećate iritaciju zbog Vašeg načina postupanja, prekinite rad, opišite svoja

promatranja i verifi cirajte ih:

127

„Čini mi se da neki od Vas / Vi gospodine XY, imaju poteškoća s postavljenim zadatkom. Jesam li u pravu?“

3. Istražite: u čemu se točno sastoji problem? Kakvo rješenje predlažu sudionici? Najjednostavniji put je upitati sudionike što ih upravo pokreće. Međutim, u ve-

likim grupama ili kod vrlo složene problematike otvoreno postavljeno pitanje može dovesti do žučnih diskusija kojima je teško upravljati. Ovdje su se pokazale kao dobre strukturirane metode ispitivanja raspoloženja i mišljenja. Dolje predstavljamo dvije jednostavne metode za to.

4. Dajte prijedlog za rješenje i ishodite njegovo prihvaćanje. Na bazi informacija koje je prikupio u 3.koraku voditelj seminara bi trebao dati

prijedlog rješenja. To je u skladu s njegovom ulogom kao odgovorne osobe za proces rada. Ako je moguće, trebalo bi iskoristiti i ideje sudionika. Važno je da prijedlog voditelja seminara naiđe na prihvaćanje sudionika.

Mjerenje raspoloženja: glasovanje dizanjem ruke U nekim situacijama može biti od pomoći ako damo da većina odluči kako će

se nastaviti dalje – to je slučaj kod odluka da/ne ili ili/ili. U pravilu se u grupama na odlučivanje putem glasova većine gleda kao na demokratičan postupak i ono se prihvaća. Tipična pitanja za glasovanje podizanjem ruke na seminarima su:

Trebamo li stanku? • Hoćemo li napraviti još jednu vježbu?• Večeras ćemo nešto poduzeti zajedno – hoćemo li raditi ovo ili ono? •

Mjerenje raspoloženja: brzo ispitivanje u krugKod brzog ispitivanja pozivamo sve sudionike da se jedan za drugim izjasne o

nekom specifi čnom pitanju. Govori uvijek samo onaj koji u ruci ima jedan simbolični predmet, kojega treba dati moderator ( na primjer olovku, knjigu, štap za pokaziva-nje). Na kraju ispitivanja u krug moderator će napraviti sažetak onoga što je čuo. On tada može ili dati prijedlog kako da se nastavi dalje, ili zamoliti za stanku u kojoj će se o tome dogovoriti s referentima.

Tipičnu situaciju za brzo ispitivanje u krug imamo ako su situacija ili želje grupe nejasni. Postavljeno pitanje treba biti po mogućnosti precizno i akutno:

Za čime sada imate najveću potrebu? • Kada bi sada smjeli izraziti samo jednu potrebu, koja potreba bi to bila? • Koje pitanje je za Vas sada najhitnije? •

Izbjegavanje unutarnjih smetnji Postoje dva mjerodavna faktora za izbjegavanje unutarnjih smetnji:

harmoničan voditeljski tim koji dobro funkcionira i –pažljivo isplaniran, sadržajno zanimljiv i metodički raznolik program. –

Oba faktora su mjerodavna za pozitivnu atmosferu i zadovoljstvo sudionika. U nastavku dajemo još nekoliko praktičnih uputa i savjeta.

Voditeljski tim Budite dobro pripremljeni za svoju ulogu i svoju zadaću. • U protivnom možete zaraziti sudionike svojom nesigurnošću. Predstavite se kao tim.• Izbjegavajte diskusije i nesuglasice pred sudionicima. Pridržavajte se dogovora i međusobno se podupirite.

128

Nadležnosti i putove komunikacije morate utvrditi prije seminara. • To će i za Vas i za sudionike stvoriti sigurnost npr. o tome tko donosi odluke ili tko može odgovoriti na neko određeno pitanje. Uzmite si dovoljno vremena i prostora za tim. • Planirajte jedan zajednički obrok prije početka programa, za vrijeme seminara se sastajte najmanje jed-nom dnevno, pa makar i na kratko (npr. na kavi), kako bi razmijenili utiske.

Oblikovanje programa Pažljivo isplaniran i raznolik program u kojemu sudionici nisu ni previše ni pre-

malo opterećeni temom i u kojemu su aktivni, predstavlja najbolju strategiju za izbje-gavanje smetnji (usporedite za to II. poglavlje – Planiranje seminara). U nastavku dajemo još nekoliko savjeta i natuknica za provedbu seminara koji će Vam pomoći da za vrijeme seminarskih jedinica povećate pažnju i aktivno sudjelovanje sudionika.

Savjeti za vizualizaciju sadržaja Moto: “Ako želite da Vas razumiju, morate se obratiti oku.“ (Johann Gottfried

Herder)

Vizualizirajte ono što kažete. • Koristite fl ipchart, prezentacije u Powerpoin-tu ili ploču i ispišite ključne pojmove iz svog predavanja. Vizualizirajte ono što kažu sudionici. • Zamolite sudionike da svoja pitanja notiraju na malim karticama. Ili notirajte njihova pitanja i odgovore na fl ip-chartu ili na ploči. Sinkronizirajte oko i uho.• Osigurajte da sudionici mogu na foliji ili na fl ipc-hartu pročitati nešto što tekstualno odgovara Vašem predavanju. Pokažite na ispisano npr. pomoću štapa za pokazivanje. Radite sa slikama, grafi kama i dijagramima. • Kad god je to moguće prikažite sadržaj barem još i u grafi čkom obliku. Boje imaju značenje.• Izaberite fi ksno određene boje za određena tematska područja: sve o temi A nalazi se na plavim karticama, o temi B na zelenim karticama itd.

Moto: “Dug je put podučavanja, a kratak i učinkovit put davanja primjera.“(Seneca)

Čavrljajte o svakodnevnim temama. • Pričajte anegdote iz svoje radne sva-kodnevice. Nađite jednostavne metafore. • Priroda i svakodnevica nam ponekad nude dobre analogije za objašnjenja: Dobra uprava je poput drveta – dopušteno je da ima puno grana, ali je stablo najvažnije. Budite dobar uzor. • Pokažite sudionicima pravi način kako nešto treba biti. Budite loš primjer. • Prikažite sudionicima pogrešan način, odnosno kako ne-što ne bi trebalo biti. Dajte da sudionici unesu vlastita iskustva. • Sudionici imaju bogatu riznicu iskustava i mogu pronaći daljnje primjere.

Savjeti za aktiviranje sudionika Moto: “Čovjeka ne možete ništa podučiti, možete mu samo pomoći da nešto otkri-

je sam u sebi.” (Galileo Galilei)

129

Postavljajte pitanja. • Sudionici bi trebali sami reći sve što bi mogli znati. Dajte sudionicima vremena za razmišljanje. • Ako nakon nekog pitanja zavla-da tišina, pričekajte. Nabrojite do deset i zatim ponovite pitanje. Postavite grupi pitanja sudionika. • Možda netko ima neku ideju ili teoriju. Vi ju dopunite.

Moto: “Djelatnosti se trebaju naučiti kroz činjenje.” (Johann Amos Comenius)Dajte sudionicima da u grupi rade na nekoj zadaći. • Zatim prodiskutirajte s njima o rezultatima, umjesto da sve samo iznesete na predavanju. „Vježba čini majstora“• . Pustite da sudionici kroz igru samo iskušaju stvari. Zatim s njima porazgovarajte o dobivenim iskustvima. Budite kreativni• . Aktiviranje i interakcija sudionika, bilo kroz igru, razgovor ili grupni rad, povećati će zanimanje i radost sudionika u zajedničkom učenju.

4. faza: zaključak EvaluacijaNa kraju seminara treba obavezno koristiti osvrt na seminar i evaluaciju seminara. To nam nudi više šansi:

Sudionici imaju mogućnost još jednom refl ektirati o naučenom i postaviti –posljednja pitanja. Voditeljski tim može dobiti utisak o tome u kojoj mjeri je transfer sadržaja –uspio. Voditeljski tim mora dobiti povratnu informaciju o tome u kojoj mjeri su –sudionici doživjeli seminar kao koristan, zanimljiv i lijep. Sudionici mogu dati prijedloge o tome što bi željeli da je bilo drugačije i time –mogu doprinijeti kontinuiranom poboljšanju programa seminara.

Postoje brojne metode evaluacije – preporučenu literaturu ćete pronaći u V. dijelu. Brzo ispitivanje u krug, koje je predstavljeno u IV.dijelu je pogodno i za ovu

svrhu. Metoda evaluacije bi sudionicima trebala dati mogućnost

da se slobodno izraze –da provedu (anonimno) vrednovanje programa seminara –da daju prijedloge za poboljšanje. –

Važno je ostaviti povratne informacije koje dobijemo od sudionika bez komenta-ra – svako opažanje vrijedi kao mišljenje i ne treba ga odbaciti.

I konačno, voditeljski tim bi si trebao dati vremena za zajednički razgovor o seminaru i za bilježenje vlastitih promatranja i prijedloga za poboljšanje. To se može učiniti i nakon što sudionici seminara otputuju.

PredviđanjaZa sudionike su na kraju seminara, u fazi adjourninga (vidi II. poglavlje) važni

odgovori na slijedeća pitanja: Kako sada die dalje? Gdje mogu primijeniti naučeno? –Postoji li slijedeći seminar i kada će se on održati? –Hoću li opet vidjeti druge sudionike? –Da li se sada od mene još nešto očekuje (izvještaj,...)? –

Voditelj seminara bi trebao dati kratke zaključne informacije o ovim pitanjima.

130

RastanakZa dobar završetak seminara preporuča se planiranje službenog završnog sastan-

ka. Ovdje spadaju: Riječ zahvale sudionicima, voditeljskom timu i drugim osobama koje su po- –magale u seminaru Veliki aplauz svim prisutnima –Eventualna motivirajuća završna riječ voditelja seminara ili nekog službenog –zastupnika organizatora seminara.

V. osobne preporuke za online-izvore

Planiranje i vođenje seminara htt p://youth-partnership.coe.int/youth-partnership/publicati ons/T-kits/T_kitsOvdje možete pronaći više korisnih priručnika, na više jezika (većinom na engle-

skom i njemačkom). Za seminarske radove su značajni T-Kit „Training Essentials“, „Project Management“ i „Organisational Management“, koji se među ostalim bave metodikom treninga, planiranjem projekata i formiranjem timova.

Nositelji ove stranice su u suradnji Europsko vijeće i Europska komisija. htt p://www.iaf-world.org/i4a/pages/index.cfm?pageid=3387Ovdje možete skinuti izvanredan priručnik o moderaciji u pdf-u (engleski). IAF

je međunarodni savez profesionalnih moderatora; cijela stranica www.iaf-world.org je vrlo koristan izvor općenitih znanja o vođenju grupa.

Metode nad metodamahtt p://www.salto-youth.net/fi nd-a-tool/Ovdje se nalazi veliki broj metoda – od icebreakera do metoda diskusije, kao i

mnogi drugi općeniti tekstovi. Sve ove metode su iskušane u praksi, u radu s mladi-ma i s mlađim odraslim osobama (engleski)

Kutiju s alatima (Toolbox) vode centri resursa EU. htt p://www.teachsam.de/index.htmI na ovom portalu o temama učenja i podučavanja nalazi se više zbirki metoda i

didaktičkih savjeta (njemački)htt p://www.iaf-methods.org/IAF je međunarodni savez profesionalnih moderatora. Ovdje imamo pristup

banci podataka o metodama (engleski).

Cohn, Tuckman i Maslow: općeniti člancihtt p://www.infed.org/thinkers/tuckman.htmInfed je online enciklopedija o neformalnom obrazovanju. Na navedenom linku

se nalazi vrlo čitljiv članak o modelu faza razvoja grupe (engleski). htt p://de.wikipedia.org/wiki/Themenzentrierte_Interakti onWikipedia, stranica o tematski centriranoj interakciji nudi vrlo dobar uvod u

teoriju Ruth Cohn i brojne linkove (njemački). htt p://en.wikipedia.org/wiki/Maslow%27s_hierarchy_of_needsVrlo kritičan članak o maslowovoj teoriji motivacije (engleski), također s broj-

nim linkovima koji nas vode dalje.

131

Dr. Rainer Deville: Kako pronaći presude na web stranicama

Dr. Deville: How to fi nd jurisdiction on the web-site

Koristite popis linkova na web stranici www.pak.hr:

Linkovi:

Baze pravnih propisaPravosudna ti jela RHTijela državne uprave Obrazovne insti tucujeMeđunarodne insti tucije Pravosudna ti jela RH - Koristite popis linkova na web stranici htt p://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/:Uvod | O pretraživanjima

132

Nalazite se na Internet stranicama baze podataka “Sudska praksa” Vrhovnog suda Republike Hrvatske – “SuPra”.

Baza podataka omogućuje uvid u sudsku praksu objavljenu u tiskanim izdanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod nazivom “Izbor odluka”, ali i dostupnost dosad neobjavljenih cjelovitih tekstova odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske u razdoblju od 1993. godine do danas.

Osim odluka navedenog suda ovdje možete pronaći i izbor odluka ostalih sudova u Republici Hrvatskoj (za sada samo županijskih sudova i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske).

Sve odluke donesene nakon 1. siječnja 2004. godine imat će osim teksta odluke pridružene i indeksne podatke. Indeksni podaci obuhvaćaju pojmove iz stvarnog ka-zala, propise iz zakonskog kazala, te “Nomenklaturu prava 2003” preuzetu od “Inže-njerskog biroa”, uz dopune Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Uz posebno važne i zanimljive odluke objavljuju se pravna stajališta (tzv. sentence).

Svaka odluka u bazi ima cjeloviti tekst koji će odsad biti dostupan široj javnosti, a koji se razlikuje od originalnog teksta samo u dijelu kojim se štiti privatnost stra-naka u postupku. Zbog zaštite stranaka u postupku izostali su identifi kacijski podaci o fi zičkim i pravnim osobama, prema Pravilima o anonimizaciji sudskih odluka i Upu-tama o načinu anonimizacije sudskih odluka Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Ukoliko ne možete otvoriti datoteku sa tekstom (PDF) potreban vam je pro-gram Acrobat Reader.

Priručnik za korisnike aplikacije “Sudska Praksa”

Građansko pravoCivil law module

135

Dr. Rainer Deville: Građansko pravo na pravosudnom ispitu

Dr. Rainer Deville, Study advice for the civil module

Građansko pravo i građansko procesno pravo su obavezni dijelovi pismenog i usmenog dijela pravosudnog ispita. Nabavite:

Građansko materijalno pravo1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – “Narodne novine”, broj

91/96, 68/98 - ukinut čl. 371 Zakona, 137/99 -USRH, 22/00 -USRH, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09

2. Zakon o zemljišnim knjigama – “Narodne novine”, broj 91/96, 68/98 – ukinut čl. 225 Zakona, 137/99 - USRH, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08

3. Zemljišnoknjižni poslovnik – “Narodne novine”, broj 81/97, 109/02, 123/02, 153/02 i 14/05.

4. Zakon o nasljeđivanju, “Narodne novine”, broj 48/03, 163/03 – materijalno-pravne odredbe

5. Zakon o obveznim odnosima – “Narodne novine”, broj 35/05 i 41/086. Zakon o najmu stanova – “Narodne novine”, broj 91/96, 48/98, 66/987. Zakon o osiguranju – “Narodne novine”, broj 151/05, 87/08 (čl. 1-57.) i

82/098. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu – “Narodne novine”, broj 151/05

(čl. 1-42.)9. Zakon o kamatama – “Narodne novine”, broj 94/04

Građansko procesno pravo1. Zakon o parničnom postupku – “Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99,

čl. 50. Zakona o arbitraži 88/01, 117/03, 84/08, 123/08) 2. Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim

odnosima – “Narodne novine”, broj 53/91 (članci 86.-96. i članak 101), čl. 50. Zakona o arbitraži “Narodne novine 88/01

3. Zakon o nasljeđivanju – “Narodne novine”, broj 48/03, 163/03 - postupovne odredbe

4. Ovršni zakon – “Narodne novine”, broj 57/96, 29/99, 42/00 – USRH, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 121/05 (osobito članci 1-68., 75., 79., 81-83., 129., 135., 150., 152., 173-178., 184., 217-221., 226., 231., 236., 247-249., 258-264., 267-269., 274., 279., 281., 287., 293-299.)

5. Sudski poslovnik – “Narodne novine”, broj 80/97, 20/98, 118/01 (članci 76.94., 175., 185-191), 49/03, 32/04, 9/06, 116/08, 125/08 i 146/08.

U edukaciji je težište na građanskom procesnom pravu, a za građansko materi-jalno pravo se pretpostavlja da ste ga već usvojili. Za pismeni dio pravosudnog ispita je najvažnije pisanje presude, a na tu temu imate dovoljno materijala u knjižnici za samostalno učenje, ali i u Pravosudnoj akademiji u kojoj iste možete i zatražiti. Pravo-

136

sudna akademija raspolaže sljedećim materijalima te iz tog razloga oni nisu objavljeni u ovom priručniku:

odgovornost za štetu –nevaljanost (ništavost i pobojnost) ugovora –Ovršni zakon i ovrha na pokretninama –

Projekt Phare 2001 je izradio slijedeće materijale: dostava u građanskom postupku –troškovi parničnog postupka i određivanje vrijednosti spora –tehnika pisanja presuda u civilnim predmetima za prvostupanjske suce –Europska konvencija o ljudskim pravima –ovrha na nekretnini –priprema i vođenje glavne rasprave u građanskim predmetima –stjecanje vlasništva temeljem pravnog posla i temeljem zakona –tehnike ispitivanja svjedoka i psihološki aspekti glavne rasprave –ovrha - osiguranje tražbine –

Projekt Phare 2003 je izradio slijedeće materijale: (htt p://www.pak.hr/Default.aspx?sec=265)

International Legal Assistance in Civil and Commercial Disputes –(2007) Međunarodna pravna pomoć u građanskim i trgovačkim sporovima (2007) The Right of Ownership of Real Estate (2007) –Pravo vlasništva nad nekretninama (2007)

Zahvaljujem gospođi Olgi Jelčić na stručnoj pomoći iz građanskog prava.

137

Ksenija Dimec: Glavna rasprava

Ksenija Dimec: Main hearing in civil proceedings

UVOD

Ovaj materijal rađen je za potrebe „pilot projekta“ uvodnih predavanja rada s vježbenicima nakon donošenja Zakona o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu, a kojim Zakonom je predviđeno u članku 12. da Ministarstvo pravosuđa putem Pravosudne akademije organizira stručne radionice radi stjecanja vještina za rješavanje praktičnih poslova iz djelokruga rada sudova i državnog odvjet-ništva iz pojedinih pravnih područja u ukupnom trajanju od dva mjeseca.

Materijal je rađen prema zadanim smjernicama, odnosno obrađene su (samo) one teme koje se spominju u programu radionice, a trebao bi biti obrađen na radio-nici koja je planirana za dan 24. veljače 2009. godine.

S obzirom da je riječ o vrlo konkretnoj temi, glavni izvor za izradu materijala bio je Zakon o parničnom postupku sa sudskom praksom, a za kratka teoretska objašnje-nja korištena je slijedeća literatura:

Triva, S. Dika, M. (2004), Građansko parnično procesno pravo, Narodne Novi-ne, Zagreb

Grupa autora (2003.) Novine u parničnom postupku, Inženjerski biro, ZagrebGrupa autora (2008), novela Zakona o parničnom postupku iz 2008, Narodne

novine, ZagrebDika, M. (2008), Građansko parnično pravo, Parnične radnje, V knjiga, Narodne

novine, Zagreb.

RASPORED RADA

Napomena: Raspored rada odnosi se na radionicu koja će se održati u sklopu Pilot projekta dana 24.02.2009. godine, stoga što u toj radionici, uz dvije domaće voditeljice, sudjeluje i inozemni voditelj za čije je izlaganje predviđeno sat i pol vre-mena.

138

10.00-11.30 Prvi blok obrazovne aktivnostiSadržaj radionice Trajanje u

minutamaAktivnosti voditelja

Aktivnosti polaznika

Metode i sredstva učenja

Pozdravna riječ predstavnika Pravosudne akademije i pred-stavljanje voditelja

5 minuta Govorenje slušanje

Slušanje postavljanje pitanja

Usmeno izlaganje

Predstavljanje polaznika (ime prezime, pravosudno tijelo, radno iskustvo)

10 minuta Davanje uputa

Usmeno predstav-ljanje

Usmeno izlaganje

Upoznavanje s problematikom,ciljevima i sadržajem radionice

5 minuta Usmeno izlaganje

Slušanje postavljanje pitanja

Slajdovi

Glavna rasprava; tijek, izra-da zapisnika, izuzeće, sudska dostava, upravljanje glavnom raspravom i održavanje reda, javnost glavne rasprave, načelo otvorenog pravosuđenja

70 minuta Usmeno izlaganje

Slušanje postavljanje pitanja

Slajdovi

11,45- 13,15 Drugi blok obrazovne aktivnosti-inozemni voditelj Organiziranje rada sa spisima, organizacija rada i rješavanje zaostataka, pristup obavljanju velikoj količin posla, kako se nositi sa stresom, pripremanje saslušanja.

90 minuta

13,45-15,30 Treći blok obrazovne aktivnostiPrekid, obustava i mirovanje postupka

40 minuta Usmeno izlaganje

Slušanje i postavlja-nje pitanja

Slajdovi

Vježbe-primjeri iz prakse 30 minuta Davanje zadataka, pomoć i kontrola

Pisanje s usmenim obrazla-ganjem

Pisana i usmena komu-nikacija

Prikaz hipotetskog slučaja za domaću zadaću

15 minuta Opis za-datka

Slušanje Pisana i usmena komuni-kacija

Vrednovanje radionice 20 minuta Pitanja u vezi ocjene radionice

Pisanje Usmena komuni-kacija

139

Prezentacija

GLAVNA RASPRAVA

NANAČČELAELAččlanak 10. stavak 1. ZPPlanak 10. stavak 1. ZPP--aa

-- ekonomiekonomiččnostinosti-- postupanja u razumnom rokupostupanja u razumnom roku-- zabrane zlouporabe pravazabrane zlouporabe prava

Suci prilikom vođenja postupka trebaju postupati u skladu s naprijed navedenim načelima.1. Načelo ekonomičnosti znači da je sud dužan provesti postupak bez odugovlačenja sa što manje troškova. Iz opće obveze suda da je postupak dužan provesti bez odugovlačenja izvodi se i dužnost suda da onemogući svaku zlouporabu prava u parničnom postupku.2. Novelom ZPP-a iz 2003. godine prvi puta se izričito propisuje obveza suda da parnični postupak provede u razumnom roku. Ta obveza proizlazi iz članka 6. točke 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a takva obveza sudova proizlazi i iz odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama. Suđenje u razumnom roku pravni je standard koji je u interesu i pojedinca koji ostvaruje svoja prava ili obveze, ali i u interesu države jer kraći postupak znači manje fi nancijske obveze države za potrebe funkcioniranja sudstva, a također i manje osnovanih odštetnih zahtjeva pojedinaca zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Pravni standard “razumni rok” tumači se od slučaja do slučaja uzimajući u obzir stajalište Europskog suda za ljudska prava, koje je prihvatio i Ustavni sud RH, koji prilikom odlučivanja o tome da li je povrijeđeno pravo pojedinca na suđenje u razumnom roku utvrđuje:

140

- ukupnu duljinu trajanja postupka- složenost predmeta i u postupovnom smislu (npr. više tuženika, brojna vještačenja, kumulacija tužbenih zahtjeva..) i s obzirom na meritum spora- način na koji su sudovi vodili postupak - ponašanje podnositelja zahtjeva tijekom postupka (npr. da li je i on pridonio duljini trajanja postupka izostancima s ročišta, traženjem odgoda, neplaćanjem vještačenja na vrijeme…)- važnost predmeta za podnositelja zahtjeva.

3. Zlouporaba prava je korištenje procesnih ovlaštenja s ciljem da se drugome nanese šteta ili s ciljem koji je suprotan dobrim običajima, savjesnosti i poštenju u prometu. Jedno od važnijih načela parničnog postupka je načelo savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja, što je propisano i odredbom članka 9. ZPP-a.

ZPP u članku 10. stavku 1. obvezuje sud da onemogući svaku zlouporabu prava u postupku, te ima mogućnost da novčanom kaznom od 500,00 Kn do 10.000,00 Kn kazni fi zičku osobu, odnosno iznosom od 2.500,00 Kn do 50.000,00 Kn pravnu osobu koja teže zlouporabi prava koja joj pripadaju u postupku, a novčana kazna može se izreći i umješaču. Novčanu kaznu uvijek izriče prvostupanjski sud (ako viši sud prilikom odlučivanja o pravnim lijekovima posumnja da je koja od osoba koje sudjeluju u postupku teže zlouporabila prava koja joj pripadaju u postupku, naložiti će prvostupanjskom sudu da provjeri da li je takva zlouporaba počinjena i ako utvrdi da je počinjena, izreći će novčanu kaznu). Novelom ZPP-a iz 2008. godine zakonodavac je učinio sve da naplata novčane kazne postane učinkovitija, a da opet dodatno ne optereti sud, pa je tako dodao 6 novih stavaka članku 10. kojima je propisao proceduru naplate novčane kazne. Najvažnije je da sada postupak prisilne naplate novčane kazne provodi Porezna uprava čime je sud rasterećen posla naplate novčane kazne koji je posao bio u njegovoj nadležnosti do novele ZPP-a iz 2008. godine. I nekim drugim intervencijama Zakon o parničnom postupku smanjuje mogućnost zlouporabe prava u postupku. Tako se npr. odredbom članka 156. uređuje obveza naknade parničnih troškova po načelu odgovornosti za krivnju (culpa), te je sud dužan o zahtjevu za naknadu takvih troškova odlučiti bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari. Nadalje, kako je u praksi bila primijećena zlouporaba instituta svrhovite delegacije, Novelom ZPP-a iz 2003. godine izmijenjen je članak 68. na način da o prijedlogu za svrhovitu delegaciju više ne odlučuje najviši sud, već sud koji vodi prvostupanjski postupak, što znači da prvostupanjski sud više ne mora zastati s postupkom dok najviši sud određene vrste ne odluči o prijedlogu. Zlouporabe su postojale i kod instituta izuzeća, te je i taj institut noveliran 2003. godine, a isto tako bilo je zlouporaba kod dostave koja je zbog toga novelirana i 2003. i 2008. godine (napomena: o izuzeću i sudskoj dostavi govorit će se detaljno u nastavku).

141

GLAVNA RASPRAVAGLAVNA RASPRAVA

-- usmenausmena-- neposrednaneposredna-- javna javna

U članku 4. ZPP-a izražena su tri zahtjeva kakva mora biti glavna rasprava; usmena, neposredna i javna.1. Stranke poduzimaju parnične radnje pisanim putem izvan ročišta ili usmeno na ročištu. Povreda načela usmenosti predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka. U ZPP-u se na nekoliko mjesta spominje usmenost - svjedok je dužan odgovore davati usmeno (243/1), to se odnosi i na stranke (271), sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ga podnijeti i pisano prije rasprave (260/1). Izuzeci od načela usmenosti također su propisani zakonom. To su slučajevi kada je svjedok gluh pa mu se pitanja postavljaju pisanim putem (245/2), kada u tijeku pripremanja glavne rasprave, odnosno i između ročišta za glavnu raspravu, stranke upućuju podneske u kojima navode činjenice koje se trebaju utvrditi i dokaze koje predlažu (277/4 i 299/3). Izvan ročišta za glavnu raspravu sud donosi brojna rješenja (o oslobođenju od plaćanja troškova postupka, o osiguranju dokaza, o privremenim mjerama, o prekidu postupka….312/1), odnosno presude na temelju priznanja i presudu na temelju odricanja (312/3).2. Neposrednost glavne rasprave je radni princip parničnog postupka koji traži da odluku u predmetu, a u sklopu toga i odluku o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava, donese sud koji je neposredno opažao procesni materijal. Tako je u članku 89. stavku 1. ZPP-a propisano da stranke mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili putem punomoćnika, ali sud može pozvati stranku koja ima punomoćnika da se pred sudom osobno izjasni o činjenicama koje treba utvrditi u parnici. Ako se ročište održava pred sudom u izmijenjenom sastavu, glavna rasprava mora početi iznova, ali sudac može odlučiti, nakon što je omogućio strankama da se o tome izjasne, da se

142

ponovno ne saslušavaju svjedoci i vještaci…već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza (315/3). Povreda načela neposrednosti više nije apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka.3. Javnost glavne rasprave znači da na glavnoj raspravi može prisustvovati unaprijed neodređeni krug (punoljetnih i nenaoružanih) osoba, dakako u granicama prostornih mogućnosti sudnice. Ročišta za glavnu raspravu pravilu su javna. Povreda načela javnosti predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

ISKLJUISKLJUČČENJE JAVNOSTIENJE JAVNOSTIččlanak 307. ZPPlanak 307. ZPP--aa

-- u statusnim stvarima u statusnim stvarima ((ččlanak 271. ObZ)lanak 271. ObZ)

-- zbog interesa morala, javnog reda ili zbog interesa morala, javnog reda ili drdržžavne sigurnosti, radi avne sigurnosti, radi ččuvanja tajne, uvanja tajne, odnosno radi zaodnosno radi zašštite privatnog tite privatnog žživota ivota stranakastranaka--konstitutivna odlukakonstitutivna odluka-- radi nesmetanog odrradi nesmetanog održžavanja raspraveavanja rasprave

U postupcima u kojima se odlučuje o statusnim stvarima javnost je isključena i odluka suda o isključenju javnosti je deklaratorne prirode jer se njome samo konstatira da je javnost isključena po sili zakona. Sud može javnost isključiti za cijelu raspravu ili njezin dio ako to zahtijevaju interesi morala, javnog reda ili državne sigurnosti, ili radi čuvanja vojne, službene ili poslovne tajne, odnosno radi zaštite privatnog života stranaka, ali samo u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti štetna za interese pravde. Takva odluka je konstitutivne naravi.Sud također može isključiti javnost i kada se mjerama za održavanje reda ne bi moglo osigurati nesmetano održavanje rasprave.

143

ISKLJUISKLJUČČENJE JAVNOSTIENJE JAVNOSTIččlanak 308. ZPPlanak 308. ZPP--aa

-- ne odnosi se na stranke, njihove zakonske ne odnosi se na stranke, njihove zakonske zastupnike, punomozastupnike, punomoććnike i nike i umjeumješšaaččee i na i na tvztvz. . stranastranaččku javnostku javnost-- ne odnosi se na ne odnosi se na tvztvz. slu. služžbenu i strubenu i struččnu javnostnu javnost-- upozorenje o upozorenje o ččuvanju tajne uvanju tajne -- izreka presude uvijek izreka presude uvijek ćće see se javno javno proproččitati, a pri itati, a pri objavi razloga presude objavi razloga presude momožžee se iskljuse isključčiti javnostiti javnost-- o iskljuo isključčenju se odluenju se odluččuje rjeuje rješšenjem koje mora biti enjem koje mora biti obrazloobrazložženo i javno objavljenoeno i javno objavljeno-- povreda napovreda naččela javnostiela javnosti--apsolutno bitna povredaapsolutno bitna povreda

Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove zakonske zastupnike, punomoćnike i umješače (308/1), te na tvz. stranačku javnost. Naime, na zahtjev stranke sud može dopustiti da raspravi prisustvuju najviše dvije osobe koje stranka označi (308/3) i te osobe čine tvz. stranačku javnost.Sud može dopustiti da na glavnoj raspravi na kojoj je javnost isključena prisustvuju pojedine službene osobe, a i znanstveni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu službu, odnosno znanstvenu ili javnu djelatnost (308/2). Riječ je o tvz. službenoj, odnosno stručnoj javnosti.Sudac je dužan upozoriti osobe koje prisustvuju raspravi na kojoj je javnost isključena da su dužne kao tajnu čuvati sve ono što su na raspravi saznale i upozoriti ih na posljedice odavanja tajne (308/4).Međutim, i u slučajevima u kojima je javnost bila isključena, izreka presude će se uvijek javno pročitati, a sudu je prepušteno odlučiti hoće li se i koliko isključiti javnost pri objavi razloga presude (336/3).O isključenju javnosti sud odlučuje rješenjem koje mora biti obrazloženo i javno objavljeno (309/1), a protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba (309/2). Isključenje javnosti protivno zakonu s ročišta za glavnu raspravu ima značenje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka.I zaključno, može se spomenuti da stranke imaju pravo razmatrati i prepisivati spise parnice u kojoj sudjeluju, a ostalim osobama koje imaju opravdani interes može se dopustiti uvid u spis o čemu odlučuje sudac ako je riječ o postupku u tijeku, odnosno ako je postupak dovršen predsjednik suda ili sudac kojeg on odredi.

144

NANAČČELO OTVORENOG ELO OTVORENOG PRAVOSUĐENJAPRAVOSUĐENJA

Sud Sud momožže e tijekom postupka, ako ocijeni da bi to bilo tijekom postupka, ako ocijeni da bi to bilo svrsishodno za pravilno rjesvrsishodno za pravilno rješšenje spora, upozoriti stranke enje spora, upozoriti stranke na duna dužžnost iznonost iznoššenja enja ččinjenica i predlaganja dokaza, te injenica i predlaganja dokaza, te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno ((ččlanak lanak 219. stavak 2. ZPP219. stavak 2. ZPP--a)a)Sud Sud ćće nastojati da se tijekom rasprave iznesu sve odlue nastojati da se tijekom rasprave iznesu sve odluččne ne ččinjeniceinjenice……da se oznada se označče ili dopune dokazna sredstvae ili dopune dokazna sredstva……i i uopuopćće da se dadu sva razjae da se dadu sva razjaššnjenja potrebna da bi se njenja potrebna da bi se utvrdilo utvrdilo ččinjeniinjeniččno stanje vano stanje važžno za odluku. U mjeri u kojoj no za odluku. U mjeri u kojoj je to potrebno radi ostvarivanja tog cilja, sud je to potrebno radi ostvarivanja tog cilja, sud ćće sa e sa strankama razmotriti i pravna pitanja spora strankama razmotriti i pravna pitanja spora ((ččlanak lanak 298. ZPP298. ZPP--a)a)

U situaciji kada je u našem pravnom sustavu prihvaćeno kao određujuće raspravno načelo, ne samo u odnosu na činjenice, nego i u odnosu na prikupljanje i izvođenje dokaza, valjalo je jasno i izričito naglasiti ulogu suda u poticanju stranaka da iznesu sve odlučne činjenice i predlože sve dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika (219). Takva dužnost stranaka bila je propisana i ranije, ali je Novelom ZPP-a iz 2003. godine uz dužnost stranke (navedene u 219/1) naglašena i funkcija suda kao poticatelja stranaka na ispunjenje njihove dužnosti (219/2). Sud može (dakle, ne mora) tijekom postupka kad ocijeni da je to svrhovito za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza, ali u takvom slučaju sud treba iznijeti i razloge zbog kojih smatra da je to potrebno.Odredbom članka 298. ZPP-a, kojom je najviše došlo do izražaja načelo otvorenog pravosuđenja, također se zahtijeva aktiva uloga suda u nastojanjima da se potpuno utvrdi činjenično stanje važno za donošenje odluke. U tom pogledu sud sa strankama može razmotriti i pravna pitanja spora (koja je mogućnost uvedena Novelom ZPP-a iz 2003. godine), ali to se mora učiniti oprezno kako se ne bi povrijedilo načelo ravnopravnosti stranaka na način da se to ne svede na davanje pravnih savjeta jednoj od stranaka u postupku. I Europski sud za ljudska prava u svojim je odlukama izrazio stav da bi stranke trebale biti upoznate sa stavovima suda od kojih zavisi usmjeravanje parnice i njezina sudbina.

145

IZUZEIZUZEĆĆEEččlanci 71.lanci 71.-- 76. ZPP76. ZPP--aa

-- apsolutni razlozi za izuzeapsolutni razlozi za izuzećće (razlozi za e (razlozi za iskljuisključčenje)enje)-- relativni razlozi za izuzerelativni razlozi za izuzeććee

Jedna od bitnih pretpostavki za ostvarenje ustavnog načela vladavine prava i pravne sigurnosti je poštivanje sudskih odluka. Stvarno uvažavanje sudskih odluka ne proizlazi samo iz zakonske obveze poštivanja sudskih odluka i autoriteta suda, već iz povjerenja sudionika u postupku da je neovisan i nepristran sudac proveo postupak i donio zakonitu odluku Neovisnim sucem treba smatrati takvog suca u odnosu na kojeg nema bilo kakvih nedopuštenih vanjskih utjecaja i koji je nepristran u smislu nepostojanja bilo kakvog materijalnog ili drugog osobnog interesa u konkretnom sporu u kojem treba suditi. Odredbama članaka 71.-76. ZPP-a o izuzeću sudaca određuju se razlozi i postupak za izuzeće sudaca, time da ta pravila na odgovarajući način vrijede i za sudske savjetnike i zapisničare. Cilj pravila o izuzeću je da eliminira od obavljanja pravosudne funkcije one osobe čija je nepristranost u konkretnom slučaju dovedena u pitanje. S obzirom na inicijativu za izuzimanje, mogućnost poduzimanja radnji nakon podnošenja zahtjeva za izuzeće i posljedice povrede pravila o izuzeću, razloge za izuzeće moguće je klasifi cirati u tvz. apsolutne i relativne razloge izuzeća. U prvih šest točaka članka 71. ZPP-a taksativno su nabrojani apsolutni razlozi za izuzeće, dok se u točki 7. navedenog članka relativni razlozi određuju općenitom formulacijom o postojanju “drugih okolnosti koje dovode u sumnju nepristranost suca”.

146

APSOLUTNI RAZLOZI ZA IZUZEAPSOLUTNI RAZLOZI ZA IZUZEĆĆEEččlanak 71. tolanak 71. toččke 1.ke 1.--6. ZPP6. ZPP--aa

1. ako je sudac 1. ako je sudac strankastranka, , zakonski zastupnikzakonski zastupnik ili ili punomopunomoććnik strankenik stranke, , ako je sa strankom u odnosu ako je sa strankom u odnosu suovlasuovlašštenikatenika, , suobveznikasuobveznika ili regresnog ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu sasluobveznika ili ako je u istom predmetu sasluššan kao an kao svjedoksvjedok ili ili vjevješštaktak2. ako sudac stalno ili privremeno 2. ako sudac stalno ili privremeno radi u pravnoj osobiradi u pravnoj osobi koja je stranka koja je stranka u postupkuu postupku3. ako je sucu stranka ili zakonski zastupnik ili punomo3. ako je sucu stranka ili zakonski zastupnik ili punomoććnik stranke nik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji ili u pobosrodnik po krvi u pravoj liniji ili u poboččnoj do noj do ččetvrtog stupnja ili mu je etvrtog stupnja ili mu je brabraččni drug, izvanbrani drug, izvanbraččni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnjani drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja4. ako je sudac staratelj, usvojitelj, usvojenik stranke, njezin4. ako je sudac staratelj, usvojitelj, usvojenik stranke, njezina a zakonskog zastupnika ili punomozakonskog zastupnika ili punomoććnikanika5. ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred ni5. ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižžim sudom ili im sudom ili pred drugim tijelompred drugim tijelom6. ako je u ste6. ako je u steččajnom postupku u povodu kojeg je doajnom postupku u povodu kojeg je doššlo do spora lo do spora sudjelovao kao stesudjelovao kao steččajni sudac ili ajni sudac ili ččlan stelan steččajnog vijeajnog vijećća a

Svi apsolutni razlozi za izuzeće mogu se zajednički odrediti kao razlozi čije samo postojanje unaprijed stvara nepovjerenje kod većine ljudi, što uključuje i sudionike postupka, da će sudac uz postojanje takvih okolnosti moći objektivno i zakonito suditi jer je uvriježeno mišljenje da je teško biti dobar sudac u vlastitoj stvari odnosno i u slučaju bilo kakve druge vrste zainteresiranosti za ishod spora. Sudac mora biti isključen od obavljanja sudačke dužnosti ako se ostvari jedna od šest taksativno nabrojanih pretpostavki u članku 71. točke 1. do 6. ZPP-a. Sudac ne može obavljati sudačku dužnost:1. Ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu suovlaštenika, suobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslušan kao svjedok ili vještak

Postojanje nekog od navedenih odnosa između stranke i suca procjenjuje se na temelju materijalnopravnih propisa. Odnos suovlaštenika, suobveznika ili regresnog dužnika sa zakonskim zastupnikom stranke ili njezinim punomoćnikom ne predstavlja razlog za isključenje suca od suđenja u predmetu, već bi se moglo raditi o relativnom razlogu za izuzeće. Sudac ne bi mogao obavljati sudačku dužnost ne samo u predmetu u kojem je punomoćnik ili zastupnik stranke, već ni onda ako je ranije u istom predmetu u tom svojstvu zastupao stranku (npr. ako je u određenom predmetu zastupao stranku kao odvjetnik, nakon izbora za suca u tom predmetu ne bi mogao suditi). Izuzeće suca zbog toga što je u istom predmetu saslušan kao svjedok ili vještak znači da se to odnosi i na slučaj ako je sudac u istom svojstvu bio saslušan već u nekoj drugoj parnici koja je tekla o istom predmetu spora. 2. Ako stalno ili privremeno radi u pravnoj osobi koja je stranka u postupku

147

To se odnosi i na povremeni rad u pravnoj osobi. Iz formulacije proizlazi da nije relevantno obavlja li se rad uz naknadu ili je rad besplatan. Međutim, nije razlog isključenja ako je sudac ranije radio u pravnoj osobi ili ako u pravnoj osobi radi netko od bliskih srodnika ili bračni drug suca. 3. Ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stupnja, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili mu je bračni drug, izvanbračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja, bez obzira na to da li je brak prestao ili nije

Prema sudskoj praksi sudac ne može obavljati sudačku dužnost u onom predmetu gdje se njegov bračni ili izvanbračni drug pojavljuje kao punomoćnik jedne od stranaka, pri čemu je irelevantno da li je on punomoćnik tijekom cijelog postupka ili samo u jednom dijelu postupka. 4. Ako je skrbnik, posvojitelj ili posvojenik stranke, njezinog zakonskog zastupnika ili punomoćnika

Prestankom skrbničke dužnosti prestaje i razlog za isključenje suca od suđenja u predmetu u kojemu je stranka njegov bivši štićenik.5. Ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom

To znači da će biti izuzet sudac ne samo u slučaju ako je sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili drugog tijela, već i u slučaju ako je na bilo koji način sudjelovao u postupku pred sudom ili tijelom (npr. arbitražom, arbitražnim sudom, postupak mirenja) jer sudac kroz vođenje postupka formira svoj stav o konačnom ishodu spora.6. Ako je u stečajnom postupku u povodu kojeg je došlo do spora sudjelovao ili sudjeluje kao stečajni sudac ili član stečajnog vijeća

Taj razlog za izuzeće dodan je Novelom ZPP-a iz 2003. godine uz obrazloženje da su iskustva u praksi pokazala da se suci koji su stečajni suci ili članovi stečajnog vijeća nalaze u odnosu na parnice koje treba voditi u povodu stečaja u analognoj poziciji kao i suci koji su u istom predmetu sudjelovali u postupku pred nižim sudom.

148

RELATIVNI RAZLOG ZA IZUZERELATIVNI RAZLOG ZA IZUZEĆĆEEččlanak 71. tolanak 71. toččka 7. ZPPka 7. ZPP--aa

Sudac ne moSudac ne možže obavljati sudae obavljati sudaččku duku dužžnost nost ako postoje druge okolnosti koje dovode u ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranostsumnju njegovu nepristranost

Relativni razlozi za izuzeće su svi oni razlozi koji se ne mogu svrstati u apsolutne razloge, ali u konkretnom predmetu bi mogli utjecati na nepristranost suca. Zahtjev za izuzeće prema članku 71. točki 7. ZPP-a ne može se podnijeti samo zbog nepovjerenja stranke da će sudac biti nepristran, nego predlagatelj treba u zahtjevu navesti i učiniti vjerojatnim postojanje konkretnih okolnosti, te određenog svojstva suca i da to svojstvo in concreto ugrožava sučevu nepristranost. Dakle, od slučaja do slučaja ocjenjuje se da li je osnovan zahtjev za izuzeće. Razlog za izuzeće biti će osnovan npr. ako je sudac vjerovnik ili dužnik stranke ili njezinog zakonskog zastupnika, ako je član trgovačkog društva koje je stranka u postupku, kada je sa strankom u osobito bliskim prijateljskim ili izrazito neprijateljskim odnosima, ako se radi o predmetu u kojem se pojavljuje pravno pitanje identično s pitanjem koje se javlja u nekom drugom predmetu u kojem je taj sudac izravno zainteresiran.

149

INICIJATIVA ZA IZUZEINICIJATIVA ZA IZUZEĆĆEEččlanak 72. .ZPPlanak 72. .ZPP--aa

1. izuze1. izuzećće po slue po služžbenoj dubenoj dužžnosti (apsolutni nosti (apsolutni razlozi za izuzerazlozi za izuzećće)e)2. zahtjev stranke za izuze2. zahtjev stranke za izuzećće:e:

--totoččke 1. do 6.ke 1. do 6.-- i u i u žžalbi i revizijialbi i reviziji--totoččka 7.ka 7.--ččim sazna, ali najkasnije do im sazna, ali najkasnije do

zavrzavrššetka glavne rasprave ili do donoetka glavne rasprave ili do donoššenja enja odluke odluke

Čim sudac sazna za postojanje nekog od razloga za izuzeće (čl. 71. točke 1. do 6.), dužan je prekinuti svaki rad na predmetu i o tome obavijestiti predsjednika suda koji će mu odrediti zamjenika koji će nastaviti postupak. Ako je riječ o predsjedniku suda, on će sebi odrediti zamjenika iz reda sudaca tog suda, a kad to nije moguće (npr. razlozi za izuzeće postoje u odnosu na više sudaca, a riječ je o malom sudu), predsjednik suda će o tome obavijestiti neposredno viši sud koji će odrediti da u tome predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja. Sudac može zahtijevati da bude izuzet od obavljanja sudačke dužnosti i iz relativnih razloga za izuzeće (čl. 71. toč.7. ZPP-a), no u tom slučaju ne radi se o izuzeću po službenoj dužnosti, nego će o tim relativnim razlozima za izuzeće sudac obavijestiti predsjednika suda i sa takvim zahtjevom predsjednik suda postupa kao sa zahtjevom za izuzeće kojeg je podnijela stranka i o njemu odlučuje rješenjem.Stranka može zahtijevati izuzeće suca iz svih razloga navedenih u članku 71. ZPP-a. Prema odredbi članka 73. stavka 6. i 7. ZPP-a, stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće suca zbog relativnih razloga za izuzeće čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave pred prvostupanjskim sudom, a ako nije bilo rasprave-do donošenja odluke. Prigovor u svezi s postojanjem apsolutnih razloga za izuzeće stranka može iznijeti u žalbi ili reviziji ističući ga kao bitnu povredu odredaba parničnog postupka, bez obzira na to što ga nije isticala u ranijem postupku, iako je za tu činjenicu znala. Naprotiv, kada je riječ o izuzeću na temelju točke 7. o apsolutno bitnoj povredi postupka se radi samo ako je u postupku sudjelovao sudac koji je rješenjem već bio izuzet. Stranka čiji je prijedlog za izuzeće odbijen, to ne može

150

isticati kao apsolutno bitnu povredu postupka.Ako sudac ocijeni da postoji neki od relativnih razloga za izuzeće, o tome će odmah obavijestiti predsjednika suda i prekinuti svaki rad na predmetu, time da može do donošenja rješenja predsjednika suda poduzimati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode. Kada stranka podnese zahtjev za izuzeće, čim sudac sazna da je podnesen zahtjev za njegovo izuzeće, obustaviti će svaki rad na tom predmetu, a ako je izuzeće zatraženo iz razloga iz točke 7., sudac može do donošenja rješenja o zahtjevu poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode. Dakle, neovisno od toga da li je zahtjev za izuzeće stavio sudac ili stranka, sudac može poduzimati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode (npr. provođenje dokaza koji se kasnije ne bi mogao provesti). Koje će radnje sudac provesti ovisi i o konkretnim okolnostima i o vlastitoj ocjeni opravdanosti zahtjeva, pri čemu mora voditi računa da za slučaj prihvaćanja njegova izuzeća dolazi do ukidanja radnji i odluka koje je poduzeo, odnosno donio.

151

ZAHTJEV ZA IZUZEZAHTJEV ZA IZUZEĆĆEEččlanak 73. ZPPlanak 73. ZPP--aa

-- izuzeizuzećće suca koji sudjeluje u određenom e suca koji sudjeluje u određenom postupku i predsjednika sudapostupku i predsjednika suda-- nedopunedopuššteni zahtjevi:teni zahtjevi:1. kojima se uop1. kojima se uopććeno traeno tražži izuzei izuzećće svih sudaca e svih sudaca nekog suda..nekog suda..2. o kojem je ve2. o kojem je većć odluodluččenoeno3. u kojima nije obrazlo3. u kojima nije obrazložžen razlog izuzeen razlog izuzeććaa-- odbacuje ih sudac koji vodi postupakodbacuje ih sudac koji vodi postupak-- mogumoguććnost nastavljanja s postupkom prije nost nastavljanja s postupkom prije donodonoššenja odluke o izuzeenja odluke o izuzećću u

Stranka može tražiti izuzeće samo suca koji sudjeluje u određenom postupku i predsjednika suda koji o zahtjevu treba odlučiti. Zbog navedene odredbe ne može se unaprijed, dakle već u tužbi tražiti izuzeće.

S obzirom da je institut izuzeća u velikoj većini slučajeva zloupotrebljavan od stranaka kako bi prolongirale trajanje postupka isl., Novelom ZPP-a iz 2003. godine uvedene su izmjene kako bi se spriječile zloupotrebe tog instituta, pa su tako propisana tri slučaja u kojima zahtjev za izuzeće nije dopušten, a to su:- kada se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekog suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu,- o kojem je već odlučeno,- u kojem nije naveden obrazloženi razlog zbog kojeg je izuzeće zatraženo.

Nedopuštene zahtjeve odbacuje sudac pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo. Protiv rješenja o odbačaju nije dopuštena posebna žalba što znači da se isto može pobijati u žalbi protiv odluke o glavnoj stvari.

Novelom ZPP-a iz 2003. godine unesena je još jedna odredba čiji je cilj sprječavanje zlouporabe instituta izuzeća. Naime, ako sudac ocijeni da je zahtjev za njegovo izuzeće očito neosnovan i da je postavljen radi sprječavanja ili ometanja suda u poduzimanju određenih radnji, odnosno radi odugovlačenja postupka, može odlučiti nastaviti s radom. Pri procjeni da li je zahtjev za izuzeće očito neosnovan trebalo bi biti primarno da li su okolnosti koje se u zahtjevu ističu kao

152

razlog za opravdanost sumnje u nepristranost suca istinite. Odluku o nastavku rada u predmetu sudac donosi rješenjem protiv koga nije dopuštena žalba.

Kao što je naprijed spomenuto, zbog brojnih zlouporaba instituta izuzeća, isti je noveliran, pa je tako uvedena i mogućnost novčanog kažnjavanja koja bi također trebala pridonijeti stranačkoj disciplini i sprječavanju zlouporabe procesnih ovlaštenja. Pretpostavke za novčano kažnjavanje su:- da je sud utvrdio da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan i - da je podnesen samo da bi se omelo ili spriječilo sud u poduzimanju nekih radnji ili radi odugovlačenja postupka (npr.da se izbjegne provođenje ovrhe).

Iz zakonske formulacije “sud će novčano kazniti” (a ne ”sud može novčano kazniti”) proizlazi da je sud obvezan izreći novčanu kaznu ako utvrdi da su ispunjene navedene pretpostavke. Izricanje novčane kazne izriče se uz odgovarajuću primjenu članka 10. ZPP-a.

ODLUODLUČČIVANJE O ZAHTJEVUIVANJE O ZAHTJEVU

--nedopunedopuššteni zahtjev odbacuje sudacteni zahtjev odbacuje sudac--nepravovremeni ili nepotpuni zahtjev nepravovremeni ili nepotpuni zahtjev odbacuje predsjednik sudaodbacuje predsjednik suda--izuzeizuzećće zbog apsolutnih razlogae zbog apsolutnih razloga--deklaratornodeklaratorno--izuzeizuzećće zbog relativnih razlogae zbog relativnih razloga--konstitutivnokonstitutivno

Nedopušteni zahtjev za izuzeće odbacit će sudac, dok će predsjednik suda odbaciti nepravovremeni i nepotpuni zahtjev. Povodom zahtjeva stranke za izuzeće suca, predsjednik suda zatražit će izjavu suca čije se izuzeće traži. Primjerak izjave suca čije se izuzeće traži predsjednik suda dostavit će strankama koje mogu u roku od 3 dana dati svoje očitovanje nakon čega će predsjednik suda odlučiti o zahtjevu za izuzeće.U slučaju izuzeća zbog razloga iz čl. 71. točke 1.-6. ZPP-a, predsjednik suda će rješenjem utvrditi postojanje razloga za izuzeće i odrediti suca koji će zamijeniti izuzetog suca. Riječ je o rješenju deklaratorne naravi jer se njime samo utvrđuje postojanje razloga za izuzeće.

153

Rješenjem konstitutivne naravi predsjednik suda odlučit će o zahtjevu za izuzeće zbog razloga iz čl. 71. točke 7. ZPP-a tako što će taj zahtjev ili prihvatiti ili ga kao neosnovanog odbiti. U slučaju prihvaćanja zahtjeva za izuzeće, poduzete radnje i donesene odluke će se ukinuti. Međutim, valja razlikovati da li je riječ o apsolutnim ili relativnim razlozima za izuzeće. Ako je prihvaćen zahtjev za izuzeće zbog apsolutnih razloga, zamjenik suca će ukinuti sve radnje u postupku koje je učinio isključeni sudac jer razlog za izuzeće nije nastao tek donošenjem odluke o izuzeću, nego postoji od samog početka. Ako je zahtjev za izuzeće prihvaćen zbog relativnih razloga iz čl.71. točke 7. ZPP-a, zamjenik suca ukinut će samo one radnje koje je izuzeti sudac poduzeo od dana saznanja da je podnesen zahtjev za njegovo izuzeće.

ZAPISNIKZAPISNIK

““QuodQuod nonnon est in est in actisactis, , nonnon est in est in mundomundo””((ŠŠto nije u zapisniku,ne postoji)to nije u zapisniku,ne postoji)-- proturjeproturječčnost između onoga nost između onoga ššto se u to se u obrazloobrazložženju presude navodi o sadrenju presude navodi o sadržžaju aju zapisnika i samog zapisnika jest apsolutno zapisnika i samog zapisnika jest apsolutno bitna povreda odredaba parnibitna povreda odredaba parniččnog postupkanog postupka-- ima znaima značčaj javne ispraveaj javne isprave-- treba ga u pravilu sastaviti o svakoj treba ga u pravilu sastaviti o svakoj sudskoj radnji sudskoj radnji

Sudski zapisnik je sudska isprava koju sastavlja ovlaštena osoba (sudac) uz sudjelovanje zapisničara, o radnjama suda, stranaka i drugih sudionika poduzetim na ročištima, te o važnijim izjavama i priopćenjima koje stranke i drugi sudionici daju izvan ročišta. Sudski zapisnik u načelu ima značenje javne isprave što znači da dokazuje istinitost onoga što se njime potvrđuje. Zbog dokazne snage zapisnika kao javne isprave jako je važno poštivati pravila o njegovu sastavljanju, utvrđivanju i kontroli njegova sadržaja, te potpisivanju (zapisnik bez potpisa suca nema snagu javne isprave, kao niti bez potpisa stranaka koje su nazočile ročištu). Sadržaj zapisnika o poduzetim radnjama, danim izjavama, a osobito o rezultatima izvođenja dokazivanja smije biti jedina relevantna osnova za donošenje sudske odluke i zato postoji još stara latinska izreka da ono čega nema u zapisniku, ne postoji. Proturječnost između onoga što se navodi

154

u obrazloženju presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika jest apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka. Naime, sud se ne smije u obrazloženju presude pozivati na izjave stranaka, odnosno iskaze svjedoka ukoliko one nisu registrirane u zapisniku. Zapisnik treba u pravilu sastaviti o svakoj sudskoj radnji.

ZAPISNICIZAPISNICI

1. o ro1. o roččiišštimatima2. o izjavama danim izvan ro2. o izjavama danim izvan roččiišštata

S obzirom na povod za njihovo sastavljanje, treba razlikovati dvije vrste zapisnika: zapisnici o ročištima i zapisnici o izjavama danim izvan ročišta. 1. Zapisnici o ročištima sastavljaju se, kako im samo ime kaže, o radnjama poduzetim na ročištima. To su osnovni, redovni i praktički jedini relevantni oblik zapisnika. Taj zapisnik treba spriječiti da se tijekom postupka zahtjevi i navodi stranaka, iskazi svjedoka i vještaka zaborave. Stoga taj zapisnik treba osigurati potpunu prezentaciju onoga što se dogodilo na ročištu. Taj zapisnik služi i kao osnova za posredno izvođenje dokaza, te treba omogućiti preispitivanje provedenog postupka i donesene odluke u povodu pravnih lijekova. U zapisnik o glavnoj raspravi treba osobito unijeti da li je rasprava bila javna ili je javnost bila isključena, sadržaj izjava stranaka, njihovi prijedlozi, dokazi koje su ponudile, dokazi koji su izvedeni, uz navođenje sadržaja iskaza svjedoka i vještaka, te odluke suda donesene na ročištu. To je minimalni, odnosno nužni sadržaj. U taj se zapisnik mogu unijeti i drugi podaci, konstatacije i izjave stranaka. U praksi se postavilo pitanje da li u zapisnik unositi pravna razlaganja stranaka. Postoje, naime, mišljenja da se ta razlaganja stranaka ne trebaju unositi jer da njihov

155

sadržaj nije bitan za odlučivanje i kontrolu rada suda. Međutim, prevladava stav da bi u zapisnik trebalo unijeti i stajališta stranaka jer su stranke ovlaštene iznositi svoja pravna shvaćanja koja se odnose na predmet spora (297/4) unatoč tome što sud za njih nije vezan. Dakle, sud bi bio dužan u bitnome konstatirati i takva razlaganja stranaka jer su i ona sastavni dio prava stranaka da raspravljaju pred sudom.To bi bilo i u skladu s dužnošću suda da sa strankama raspravi, kada je to potrebno, i pravna pitanja spora. Konačno, sud koji bi uskratio stranci pravo da se i njezina pravna razlaganja unesu u zapisnik ograničavao bi njezino pravo da raspravlja pred sudom, čime bi počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Sud ne smije ignorirati usmeno iznesena pravna razlaganja stranke jednako kao što to ne smije učiniti kad su ona iznijeta u podnesku već zato što se o njima, ako ocijeni da je to potrebno prilikom izrade odluke, treba izjasniti u njezinu obrazloženju.

2. Zapisnici o izjavama danim izvan ročišta sastavljaju se o važnijim izjavama ili priopćenjima koje stranke ili drugi sudionici daju izvan ročišta. Ti zapisnici zapravo nadomještaju podneske stranaka i drugih sudionika u kojima su oni mogli dati te izjave. Davanjem izjava na zapisnik stranke ostvaruju svoje pravo da ih daju tako umjesto podneskom. Pri tome se te izjave daju bez nazočnosti protivne stranke, a sud je dužan primjerak zapisnika dostaviti protivnoj stranci jednako kao što bi joj bio dužan dostaviti podnesak u kojem bi bila sadržana odnosna izjava. Stranke bi izvan ročišta mogle dati npr. izjavu o priznanju tužbenog zahtjeva, o povlačenju tužbe, o pristanku na povlačenje.

VOĐENJEVOĐENJE, SASTAVLJANJE I , SASTAVLJANJE I POTPISIVANJE ZAPISNIKAPOTPISIVANJE ZAPISNIKA

ččlanak 127. ZPPlanak 127. ZPP--aa

--pipišše ga zapisnie ga zapisniččar po kazivanju sucaar po kazivanju suca-- mora se uredno pisati, u njemu se ne smije mora se uredno pisati, u njemu se ne smije niniššta brisati, dodati ili mijenjatita brisati, dodati ili mijenjati-- stranka ima pravo sudjelovati u njegovu stranka ima pravo sudjelovati u njegovu sastavljanju, provjeriti njegov sadrsastavljanju, provjeriti njegov sadržžaj, staviti aj, staviti odgovarajuodgovarajućće primjedbe ili uskratiti svoj e primjedbe ili uskratiti svoj potpispotpis-- povreda pravila o potpisivanju mopovreda pravila o potpisivanju možže e zapisniku oduzeti svojstvo javne ispravezapisniku oduzeti svojstvo javne isprave

156

Zapisnik piše zapisničar i da bi zapisnik imao svojstvo javne isprave mora se uredno pisati, u njemu se ne smije ništa brisati, dodavati ili mijenjati, a prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva. Sudski poslovnik u članku 76. sadrži upute za pisanje zapisnika koje su bitne prvenstveno za zapisničare jer se odnose na tehničku stranu.Zapisnik se sastavlja tako da sudac glasno kazuje zapisničaru što će unijeti u zapisnik. Stranke imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita, te staviti svoje prigovore na sadržaj zapisnika. To pravo imaju i druge osobe čija je izjava unesena u zapisnik, ali samo u vezi s onim dijelom zapisnika koji sadrži njihovu izjavu. Ispravci ili dodaci u pogledu sadržaja zapisnika koje treba provesti u povodu prigovora stranaka ili drugih osoba ili po službenoj dužnosti unijet će se na kraju zapisnika. Na zahtjev tih osoba unijet će se i prigovori koji nisu prihvaćeni.Glasnoća diktata treba biti takva da omogući praćenje onoga što se unosi u zapisnik jer bi u suprotnom strankama bilo onemogućeno sudjelovati u određivanju njegova sadržaja, zapravo raspravljati pred sudom. Stranke imaju pravo provjeriti sadržaj zapisnika, staviti odgovarajuće primjedbe, odnosno uskratiti da ga potpišu. To njihovo pravo nastaje tek pri dovršenju zapisnika.Stranka može prigovoriti da je zapisnik nepotpun (da u njemu nije konstatirano sve bitno što se na ročištu dogodilo) ili da nije točan (da u njemu sadržane konstatacije ne odgovaraju onome što se stvarno dogodilo na ročištu), te u tom smislu stranke mogu tražiti dopunu, odnosno ispravak zapisnika. Ako sud odbije takve njihove prijedloge, mogu tražiti da se oni unesu u zapisnik, a ako sud i to odbije učiniti, mogu uskratiti potpis zapisnika i navesti za to razloge koje je sud dužan konstatirati. Sudac koji odbije unijeti u zapisnik prigovore na zahtjev sudionika u postupku čini trojaku povredu svoje dužnosti: onemogućava tim osobama da raspravljaju pred sudom jer određene njihove izjave izbacuje iz postupka, onemogućava im pravo na pravni lijek jer izostavljanjem tih zahtjeva i prigovora onemogućava kontrolu njihove opravdanosti o sadržaju zapisnika, te ovjerava neistinit sadržaj zapisnika o ročištu. Šikanozne i očito neutemeljene zahtjeve i prigovore treba konstatirati i donijeti u vezi s njima odgovarajuću odluku, pa i kazniti stranku, ali se zbog toga ne može uskratiti njihova konstatacija. Na zahtjev stranke u zapisnik će se unijeti pitanje koje je sud odbio, a i pitanje na koje je zabranjen odgovor (302/5). U načelu bi sud trebao donijeti rješenje kojim odbija ili odbacuje zahtjev stranke za unošenje neke konstatacije u zapisnik. Člankom 127. ZPP-a uređeno je potpisivanje zapisnika. Zapisnik obvezno treba potpisati sudac (ili sudski savjetnik) koji je obavio službenu radnju, zapisničar, stranke i njihovi zastupnici, te tumač (ako je sudjelovao na raspravi). Mjesto na kojem navedene osobe potpisuju zapisnik određeno je Sudskim poslovnikom. Svjedok i vještak potpisuju svoj iskaz na zapisniku samo kad se saslušavaju pred zamoljenim sucem, dakle ne na ročištu pred sucem. Nepismena osoba ili osoba koja se ne može potpisati stavit će na zapisnik otisak kažiprsta desne ruke, a zapisničar će ispod otiska upisati njezino ime i prezime. Potpisi na zapisniku trebaju biti čitljivi. Ako se koja od stranaka, njezin zakonski zastupnik ili punomoćnik udalji prije potpisivanja zapisnika ili ne želi potpisati zapisnik, to će se zabilježiti u zapisnik i navesti razlog koji je iznesen. Povreda pravila o potpisivanju može zapisniku oduzeti svojstvo javne isprave jer svojstvo javne isprave svakako nema zapisnik kojeg nisu potpisali sudac, zapisničar (koji potpisom potvrđuje da je ono što je napisano njemu diktirano i da je on to napisao) i stranke. U slučajevima u kojim zapisnik sadrži konstataciju o sudskoj nagodbi, nedostatak potpisa stranaka oduzima tom zapisniku značenje javne isprave

157

koja sadrži takvu nagodbu jer se nagodba smatra zaključenom tek kada stranke potpišu zapisnik.I konačno, sastavljanje zapisnika dužnost je suda. Propust u sastavljanju zapisnika može dovesti do ozbiljnih procesnih povreda i može u nekim slučajevima imati značenje povrede prava stranke da raspravlja pred sudom, a u nekim slučajevima može prerasti u nedostatak presude zbog kojeg se ona ne može ispitati.

SUDSKA DOSTAVASUDSKA DOSTAVAččlanak 133. ZPPlanak 133. ZPP--aa

--novelom ZPPnovelom ZPP--a iz 2008. godine odgovornost za dostavu a iz 2008. godine odgovornost za dostavu prebaprebaččena sa suda na strankuena sa suda na stranku-- sudsku dostavu vrsudsku dostavu vršše:e:1. po1. pošštata2. sudski slu2. sudski služžbenik ili namjebenik ili namješšteniktenik3. nadle3. nadležžno tijelo upraveno tijelo uprave4. neposredno u sudu4. neposredno u sudu5. javni bilje5. javni bilježžniknik6. elektroni6. elektroniččkom pokom pošštomtom-- kada se ne mokada se ne možže sa sigurnoe sa sigurnoššćću utvrditi da li je pismeno u utvrditi da li je pismeno dostavljeno stranci, uzima se da joj nije dostavljeno, ako je dostavljeno stranci, uzima se da joj nije dostavljeno, ako je to u njezinu interesu.to u njezinu interesu.

Dostava u parničnom postupku je aktivnost suda kojom se omogućuje adresatu dostave saznati sadržaj pismena koje mu se dostavlja. Dostava pismena kao aktivnost suda važna je stoga što predstavlja vrlo bitnu kariku u lancu svih radnji suda, stranaka i drugih učesnika u postupku kojima se parnični postupak pokreće, razvija i dovodi do svojeg završetka. Proces dostave ne iscrpljuje se samo u uzajamnoj razmjeni podnesaka posredovanjem suda, već institut dostave koristi i sud da bi stranke upoznao sa svojim odlukama. Veliki je problem hrvatskog pravosuđa efi kasnost, odnosno neefi kasnost dostave. Naime, efi kasna je dostava ona koja će s jedne strane pružiti sigurnost da je pismeno upućeno adresatu zaista i stiglo u njegove ruke, a s druge strane ta sigurnost dostave predstavlja važan preduvjet ostvarenja prava na suđenje u razumnom roku. Shvativši da je jedan od glavnih razloga duljine postupaka pred našim sudovima upravo neefi kasna dostava, zakonodavac je nastojao učiniti dostavu efi kasnijom još Novelom ZPP-a iz 2003. godine, a Novelom iz 2008. godine otišlo se korak dalje od ranije usvojenih rješenja. Naime, radikalizirano je pitanje rizika i odgovornosti za neurednu dostavu sa suda na samu stranku tj. adresata dostave jer je ocijenjeno da treba

158

napustiti tradicionalno ukorijenjen koncept u našem procesnom pravu, a to je da je dostava prvenstveno briga i zadatak suda. Ovdje valja spomenuti stav sudske prakse da se u dvojbi da li je stranci dostavljeno pismeno, uzima da joj nije dostavljeno ako je to u njezinom interesu.Sudsku dostavu mogu vršiti:1. Pošta2. Sudski službenik ili namještenik3. Nadležno tijelo uprave4. Neposredno u sudu putem sudskih pretinaca. Takvu dostavu pismena obavljaju za to određeni službenici suda i to samo onim osobama koje zatraže da im se dostava pismena obavlja u sudu i ukoliko im predsjednik suda to dozvoli. Dok se dostava u sudu pravnim i fi zičkim osobama obavlja temeljem zahtjeva tih osoba i nakon odobrenja predsjednika suda, odvjetnici kada nastupaju kao punomoćnici stranaka i kada se nalaze u toj ulozi ne moraju podnositi zahtjev predsjedniku suda radi vršenja dostave u sudu putem sudskih pretinaca. Dana je ovlast predsjedniku suda da posebnim rješenjem odredi da se odvjetnicima dostava ima vršiti u sudu ako imaju sjedište na području tog suda, što znači bez obzira da li su odvjetnici sa time suglasni ili ne i da li su postavili takav zahtjev. Dostava putem sudskih pretinaca, što je pogodnost i sredstvo lakše dostave, ima i mogućnost zlouporaba kojima se nastojalo doskočiti zakonskim rješenjima. Naime, propisano je da se ta dostava mora vršiti na takav način da se pismena nalaze u zatvorenim omotnicama onakvim kakve se koriste za dostavu pismena putem pošte i ne mogu biti dostupna adresatu prije nego što se potpiše dostavnica. Radi kontrole vremena preuzimanja i da li se osobe obazrivo i bez zloupotreba koriste ovim pravom, sud mora na omotnici u kojoj se nalazi pismeno naznačiti kada je pismeno položeno u pretinac. Odvjetnici i druge osobe koje pismena primaju putem pretinaca na sudu na temelju vlastita zahtjeva da im se odobri primanje pismena u pretincu u sudu, dakle sve osobe koje pismena primaju putem pretinaca u sudu, dužne su pismeno podići u roku od osam dana od dana polaganja pismena u pretinac. Ako to ne učine u zakonom propisanom roku, dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču u sudu i istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču dostava će se smatrati izvršenom. 5. Javni bilježnik. Kada dostavu obavlja javni bilježnik, on nastupa kao povjerenik suda. Da bi se sud mogao koristiti ovim oblikom sudske dostave potrebno je da se ispune određeni uvjeti i to:- stranka mora izjaviti da je spremna snositi troškove izazvane dostavom putem javnog bilježnika- sud mora donijeti rješenje kojim određuje da se dostava pismena ima povjeriti javnom bilježnikuDakle, sud nije ovlašten takvu dostavu odrediti po službenoj dužnosti, mimo zahtjeva ma koje od stranaka u postupku. Sud zajedno s rješenjem kojim se javnom bilježniku povjerava dostava, dostavlja i pismeno koje treba dostaviti. Oba pismena uručuju se stranci u posebnoj omotnici radi uručenja javnom bilježniku po izboru stranke. Dakle, postoje dvije faze: u prvoj fazi sud na prijedlog stranke dopušta dostavu putem javnog bilježnika, time da sud ne određuje osobu javnog bilježnika. U drugoj fazi sud stranci koja je predložila dostavu putem javnog bilježnika uručuje pismeno koje treba dostaviti i rješenje kojim se dopušta dostava putem javnog bilježnika da bi stranaka odabrala po svojem nahođenju javnog bilježnika koji će izvršiti dostavu.

159

Zato sud rješenjem ne određuje koji će javni bilježnik izvršiti dostavu. Javni bilježnik dužan je izvršiti povjerenu mu dostavu pri čemu ima sva prava i obveze kao i sudski dostavljač, a u obavljanju te radnje ovlašten ga je zamijeniti javnobilježnički prisjednik. O cjelokupnom postupku dostave pismena javni bilježnik dužan je sačiniti zapisnik u kojem je dužan navesti koje je sve radnje poduzeo radi izvršenja povjerene mu radnje, a zapisnik treba sadržavati i podatke o primitku pismena koje treba dostaviti. Sudu javni bilježnik dostavlja ovjerovljeni prijepis zapisnika, a uz zapisnik dostavlja i potvrdu o uručenoj dostavi, a ako dostava nije mogla biti obavljena, tada uz zapisnik o provedenim radnjama vraća sudu i pismeno koje je trebalo dostaviti. Obveza javnog bilježnika postupati po rješenju suda nije bezuvjetna jer on nije dužan izvršiti dostavu ukoliko stranka nije prethodno izravno javnom bilježniku predujmila nagradu za izvršenje radnje dostave. U takvom slučaju javni bilježnik će ponovno u formi zapisnika o tome obavijestiti sud. Troškovi ovog oblika sudske dostave ulaze u troškove postupka ukoliko sud ocijeni da su oni bili nužni. 6. Elektroničkom poštom sukladno posebnom zakonu. Ovom odredbom otvorena je mogućnost da sudovi u budućnosti mogu elektronski zaprimati i pohranjivati podneske što će omogućiti sigurno, jednostavno i brzo saobraćanje stranaka sa sudom i obratno, sukladno Zakonu o elektroničkom dokumentu. Takav oblik dostave koristit će se u budućnosti kada se sudovi elektronički opreme i osposobe.

SPORAZUM O DOSTAVISPORAZUM O DOSTAVIččlanak 133.b ZPPlanak 133.b ZPP--aa

1. u 1. u pisanoj formipisanoj formi2. 2. javno ovjerovljenjavno ovjerovljen (uz iznimke)(uz iznimke)3. 3. prilopriložžen uz tuen uz tužžbubu (mogu(mogućće ga je i e ga je i kasnije dostaviti)kasnije dostaviti)4. 4. za sve buduza sve budućće sporove ili za konkretan e sporove ili za konkretan sporspor

Institut sporazuma o dostavi uveden je Novelom ZPP-a iz 2003. godine. Njime se stranke prije pokretanja parnice ili za vrijeme parničnog postupka sporazumijevaju da se sva sudska pismena imaju dostaviti na adresu određenu tim sporazumom ili

160

preko u sporazumu određene osobe. Da bi taj sporazum ostvario pravne učinke potrebno je da se ostvare slijedeće pretpostavke:

sporazum mora biti zaključen u pisanoj formi1. sporazum mora biti javno ovjerovljen ako je tuženik kome se pismena imaju 2. dostaviti na adresu označenu u sporazumu fi zička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost ili mu se pismena moraju dostavljati u svezi spora koji nije vezan za njegovu registriranu djelatnost. To znači da kada sporazum zaključuju pravne osobe ili fi zičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost za sporove u vezi s tom djelatnošću, sporazum o dostavi ne mora biti ovjerovljen, ali mora biti zaključen po ovlaštenoj osobi.sporazum mora biti priložen uz tužbu, a ukoliko ga tužitelj kasnije priloži može 3. predložiti da se dostava tuženiku obavlja na adresu iz sporazuma ili preko osobe označene u sporazumu tek ukoliko se dostava nije mogla izvršiti na adresi naznačenoj u tužbisporazum se može odnositi na sve buduće sporove koji će tek eventualno nastati 4. među strankama ili se može odnositi na konkretan spor.

Temeljni ratio ove mogućnosti jest u posljedicama koje nastaju za tuženika ukoliko se dostava na adresu iz sporazuma ili osobi preko koje se dostava mora vršiti nije mogla obaviti. U takvom slučaju za tuženika nastaju vrlo ozbiljne posljedice jer će se svaka daljnja dostava, pošto je dostava na temelju sporazuma bila neuspješna, obavljati putem oglasne ploče suda. Takva dostava smatrat će se urednom istekom osmog dana od dana isticanja na oglasnu ploču suda.

Tuženik iz opravdanih razloga može zatražiti da mu se usprkos zaključenom sporazumu s tužiteljem dostava vrši na nekoj drugoj adresi. Takvom zahtjevu tuženika sud može udovoljiti tek nakon što omogući tužitelju da se o njemu izjasni i pod uvjetom da takva dostava na adresu različitu od one iz sporazuma nije bitno teža od dostave koja se ima obaviti temeljem sporazuma. O zahtjevu tuženika sud je dužan odlučiti rješenjem.

Izravna uzajamna dostava moguća je samo u onim slučajevima kada stranke upućuju podneske i druga pismena tijekom postupka sudu i kada se stranke sporazume tijekom postupka da će pismena izravno upućivati jedna drugoj. Da bi se dostava smatrala urednom nužno je da stranke upućuju podneske preporučeno putem pošte uz povratnicu. Sporazum stranaka o ovakvom upućivanju podnesaka i drugih pismena nije nužan ako u parnici obje stranke zastupaju odvjetnici jer u takvom slučaju sud može odrediti da odvjetnici izravno upućuju podneske jedan drugome ili poštom uz povratnicu ili izravno predajom u odvjetničkom uredu.

161

VRIJEME DOSTAVEVRIJEME DOSTAVEččlanak 140. ZPPlanak 140. ZPP--aa

-- od sedam do dvadeset sati radnim danomod sedam do dvadeset sati radnim danomIznimke:Iznimke:1. dostava po 1. dostava po pristanku adresatapristanku adresata2. dostava na temelju 2. dostava na temelju posebnog naloga posebnog naloga sudasuda3. dostava preko 3. dostava preko popoššte i javnog biljete i javnog bilježžnikanika

Dostava se u pravilu obavlja radnim danom u vremenu od sedam do dvadeset sati. Radni dan je dan kada sudovi redovito rade. Sudovi ne rade subotom i nedjeljom, te za vrijeme blagdana i praznika. Stoga, ako bi adresat odbio primiti pismeno izvan vremena određenog zakonom, dostava ne bi smjela imati štetnih posljedica po njega, te bi se trebala smatrati nedopuštenim pokušajem dostave i morala bi se ponoviti kao da nije i pokušana. Od općeg pravila o vremenu dostave moguće je odstupiti u tri slučaja:

Dostava po pristanku adresata1. . Dostava se može obaviti i u bilo koje drugo vrijeme i na bilo kojem drugom mjestu bez ikakvog ograničenja ako na nju pristane adresat, a pristanak će dati konkludentnim činom, odnosno tako što će primiti pismeno izvan vremena u kojem se obavlja dostava.Dostava na temelju posebnog naloga suda2. . Ako ocijeni da je to potrebno, sud je ovlašten odrediti da se dostava obavi na bilo kojem drugom mjestu ili u bilo koje drugo vrijeme. Takvu dostavu sud će u pravilu odrediti ako se dostava po općim pravilima ne može obaviti ili ako ocijeni da bi se dostava mogla obaviti samo na ovaj način. Sud o toj “izvanrednoj dostavi” donosi rješenje koje ne mora biti obrazloženo i protiv kojega ne bi bila dopuštena (posebna) žalba jer to rješenje ima značenje rješenja o upravljanju postupkom. Istovremeno s dostavom adresatu se uručuje i to rješenje.Dostava preko pošte i javnog bilježnika3. . Ograničenja u pogledu vremena i mjesta dostave utvrđena općim pravilom ne odnose se na dostavu putem pošte ili javnog bilježnika. Pošta je ovlaštena i dužna dostavu obaviti po pravilima o poštanskoj dostavi i izvan redovnog radnog vremena, pa i u subotu i u nedjelju. Javni bilježnik također može službene radnje poduzimati i izvan uredovnog radnog vremena.

162

MJESTO NA KOJEM SE VRMJESTO NA KOJEM SE VRŠŠI I DOSTAVADOSTAVA

-- na adresu prebivalina adresu prebivališšta, boravita, boraviššta ili sjedita ili sjediššta pravne osobeta pravne osobe--pravna osoba ili fizipravna osoba ili fiziččka osoba koja obavlja neku ka osoba koja obavlja neku registriranu djelatnost ako se dostava vrregistriranu djelatnost ako se dostava vršši u vezi s tom i u vezi s tom djelatnodjelatnoššćću:u: ili na adresu iz tuili na adresu iz tužžbe ili na adresu sjedibe ili na adresu sjediššta iz ta iz registra, a u sluregistra, a u sluččaju neuspjele dostaveaju neuspjele dostave--na oglasnu plona oglasnu pločču u sudasuda--vojnim osobama, pripadnicima redarstvene vojnim osobama, pripadnicima redarstvene sluslužžbebe……pozivi i ostala pismena dostavljaju se putem pozivi i ostala pismena dostavljaju se putem zapovjednizapovjednišštva, odnosno neposrednog zapovjednikatva, odnosno neposrednog zapovjednika--osobama i ustanovama u inozemstvu dostava se obavlja osobama i ustanovama u inozemstvu dostava se obavlja diplomatskim putemdiplomatskim putem-- osobama liosobama liššenim slobode dostava se obavlja putem enim slobode dostava se obavlja putem uprave zatvora, kazneno popravne ustanoveuprave zatvora, kazneno popravne ustanove

Svaka sudska dostava, osim one koja se vrši ulaganjem pismena u sudski pretinac ili na oglasnu ploču suda, vrši se na adresi prebivališta, boravišta ili sjedišta pravne osobe.

Pravnoj osobi koja je upisana u sudski ili drugi javni upisnik dostava se obavlja prvenstveno na adresu označenu u tužbi, a ako dostava ne uspije, tada sud dostavu vrši na onu adresu koja je u odgovarajućem upisniku upisana kao sjedište te pravne osobe. Ako dostava ne uspije niti na adresu sjedišta označenu u registru, dostava će se izvršiti stavljanjem na oglasnu ploču suda. U tom slučaju dostava se smatra izvršenom istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda. Ako su adresa iz tužbe i adresa registriranog sjedišta iste, a bila je jedna neuspjela dostava na tu adresu, tada nema potreba ponavljanja dostave još jednom na tu adresu, već se treba odmah obaviti dostava putem oglasne ploče suda.

Na isti način sud će postupiti i ako je riječ o fi zičkoj osobi koja obavlja neku registriranu djelatnost (npr.obrtnik, odvjetnik, javni bilježnik, liječnik isl.) ali samo pod uvjetom da se dostava tim osobama vrši u vezi s tom djelatnošću, dakle kada se takve osobe pojavljuju kao stranke u postupku, a ne kao punomoćnici (npr. ako obrtnika tuže jer za svoju radnju nije plaćao struju, a ako bi tog obrtnika tužila bivša supruga zbog neplaćanja uzdržavanja, neće se primijeniti ovaj član glede mjesta dostave).

Vojnim osobama, pripadnicima redarstvene službe, djelatnicima kopnenog,

163

riječnog, pomorskog i zračnog prometa, pozivi i ostala pismena dostavljaju se putem njihova zapovjedništva, odnosno neposrednog zapovjednika.

Za kategoriju osoba koje povezuje inozemni element, odnosno za osobe i ustanove u inozemstvu, te za strance koji se nalaze u Republici Hrvatskoj, ali uživaju pravo imuniteta, dostava se vrši diplomatskim putem ukoliko međunarodnim ugovorom nije što drugo predviđeno ili ako ne dolazi do primjene pravila sadržanih u članku 146. ZPP-a kojima se regulira položaj i dužnosti punomoćnika za primanje pismena. Državljaninu Republike Hrvatske koji se nalazi u inozemstvu dostava se vrši putem diplomatsko-konzularnog predstavnika Republike Hrvatske i smatra se urednom samo ako osoba na koju se pismeno odnosi pristane na primitak.

Osobama koje su lišene slobode dostava se vrši putem uprave zatvora, kazneno-popravne ustanove ili odgojno popravnog doma.

Ako stranka ima punomoćnika, dostava se obavlja punomoćniku, a ako ima više punomoćnika, dovoljno je dostavu obaviti jednome od njih. Ako poziv za ročište sud dostavi stranci osobno, iako ona ima punomoćnika kojemu nije dostavljan poziv, pa ako ona ne dođe na ročište, ne može trpjeti posljedice svojeg nedolaska s obzirom da je poziv dostavljen samo njoj, pa ako je riječ o tužitelju, ne može se donijeti rješenje o mirovanju postupka.

PROMJENA ADRESEPROMJENA ADRESEččlanak 145. ZPPlanak 145. ZPP--aa

Stranka ili njezin zastupnik duStranka ili njezin zastupnik dužžni su odmah ni su odmah izvijestiti sud o promjeni adrese , a ako tako izvijestiti sud o promjeni adrese , a ako tako ne postupe ne postupe ššto ima za posljedicu to ima za posljedicu nemogunemoguććnost uredne dostave u nastavku nost uredne dostave u nastavku parnice, sva pismena parnice, sva pismena ćće se stranci ili e se stranci ili njezinom zakonskom zastupniku dostavljati njezinom zakonskom zastupniku dostavljati stavljanjem pismena na oglasnu plostavljanjem pismena na oglasnu pločču u sudasuda

Dužnost je stranke, odnosno njezinog zakonskog zastupnika, odmah izvijestiti sud o promjeni adrese jer ako to ne bi učinili, pa im se pismena ne bi mogla uredno dostaviti na adresu iz tužbe, sud će odlučiti da im se u nastavku parnice sva pismena dostavljaju putem oglasne ploče suda. Postavilo se pitanje do kada stranka ima takvu

164

obvezu, te su se s tim u svezi mijenjala zakonska rješenja na način da je produživan rok u kojem stranka ima tu obvezu izvještavanja suda o promjeni adrese.

Dakle, dužnost promptnog obavještavanja suda o promjeni adrese postoji:Do isteka roka od šest mjeseci od pravomoćnosti prvostupanjske odluke protiv 1. koje žalba nije izjavljenaDo isteka roka od šest mjeseci od dostave drugostupanjske odluke kojom se 2. postupak pravomoćno dovršavaDo isteka roka od šest mjeseci od dostave odluke povodom revizije kojom 3. se revizija odbacuje ili odbija ili se pobijana odluka preinačuje, ako je revizija podnesenaU slučaju ulaganja prijedloga za ponavljanje postupka rok za obavještavanje 4. suda o promjeni adrese ističe protekom šest mjeseci od dostave prvostupanjske odluke protiv koje žalba nije izjavljena u tom postupku (u postupku u kojem se odlučuje o prijedlogu za ponavljanje postupka) ili u roku od šest mjeseci od dostave drugostupanjske odluke kojom se postupak za ponavljanje postupka pravomoćno završava.Ako stranka ne izvijesti sud o promjeni adrese, a to ima za posljedicu nemoguć-

nost uredne dostave u nastavku parnice, sva pismena će se stranci dostavljati putem oglasne ploče suda. Dakle, i u ovoj odredbi vidi se tendencija zakonodavca da rizik za uredno vođenje parnice i za zaštitu procesnih prava stranaka u određenoj mjeri prebaci na stranke (jer je do novele ZPP-a iz 2003. godine postojala dužnost suda da u slučaju promjene adrese pokuša saznati novu adresu stana, pa tek ukoliko ne uspije da odredi dostavu putem oglasne ploče suda).

PUNOMOPUNOMOĆĆNIK ZA PRIMANJE NIK ZA PRIMANJE PISMENAPISMENAččlanak 146. ZPPlanak 146. ZPP--aa

-- osoba koja ima duosoba koja ima dužžnost i ovlast primati nost i ovlast primati pismena i podneske i dostaviti ih adresatupismena i podneske i dostaviti ih adresatu-- ako se stranka nalazi u inozemstvuako se stranka nalazi u inozemstvu-- ako tuako tužžitelj koji se nalazi u inozemstvu, nije itelj koji se nalazi u inozemstvu, nije imenovao punomoimenovao punomoććnika za primanje nika za primanje pismenapismena--sud sud ćće tue tužžbu odbacitibu odbaciti-- ako se tuako se tužženik nalazi u inozemstvu, duenik nalazi u inozemstvu, dužžan an je imenovati punomoje imenovati punomoććnika za primanje nika za primanje pismenapismena

165

Punomoćnik za primanje pismena jest osoba koja ima dužnost i ovlast primati pismena i podneske i što prije ih dostaviti adresatu. Punomoćnik za primanje pismena može se pojaviti bilo na strani tužitelja ili na strani tuženika. Osnovni zakonski preduvjet za postavljanje ili imenovanje punomoćnika za primanje pismena jest da se stranka ili njezin zastupnik za koje će takav punomoćnik primati pismena-nalaze u inozemstvu.

Ako se u inozemstvu nalaze tužitelj ili njegov zastupnik, tada je tužitelj dužan već prilikom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj. Ova obveza tužitelja nema iznimke i ukoliko tužitelj tako ne postupi, sud će odbaciti tužbu. Riječ je o imperatvinoj odredbi (146/1) i sud nema mogućnosti tražiti od tužitelja ispravak tužbe jer punomoćnik nije imenovan. Sud je jednostavno dužan već prilikom prethodnog ispitivanja tužbe ako se tužitelj nalazi u inozemstvu, a nema punomoćnika, niti je imenovao punomoćnika za primanje pismena, tužbu odbaciti.

Kad se tuženik ili njegov zastupnik nalaze u inozemstvu, sud će prilikom prvog dostavljanja pismena pozvati tuženika da u primjerenom roku kojeg će sud odrediti imenuje punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj uz upozorenje da ukoliko tuženik tako ne postupi u ostavljenom roku, da će mu sud imenovati zastupnika za primanje pismena iz redova odvjetnika ili javnih bilježnika o njegovom trošku. Sud će tuženika obavijestiti putem tako imenovanog zastupnika, što znači da obveza zastupnika nastaje odmah nakon što sud donese takvu odluku, neovisno što ona nije dostavljena tuženiku.

Tužitelj je dužan unaprijed predujmiti troškove za pokriće troškova zastupnika za primanje pismena temeljem rješenja suda. Ako tužitelj to ne učini u roku koji je odredio sud, tužba će se odbaciti. I ovdje je riječ o imperativnoj odredbi, te na posljedice nije nužno posebno upozoravati tužitelja.

Ako stranka obavijesti sud o otkazu punomoći punomoćniku za primanje pismena, dužna je istovremeno obavijestiti sud o imenovanju drugog punomoćnika, a sve dok to ne učini, sud će joj pismena dostavljati putem oglasne ploče suda. Ako punomoćnik za primanje pismena otkaže punomoć stranci, dužan je o tome obavijestiti sud s dokazom da je o otkazu obavijestio stranku čiji je punomoćnik. I u tom slučaju dužan je daljnjih trideset dana od dana kada je stranka primila obavijest o otkazu punomoći, primati pismena kao punomoćnik. Za stranku kojoj je otkazana punomoć nastaje obveza imenovanja novog punomoćnika za primanje pismena u roku od trideset dana od kada je stranka primila obavijest o otkazu punomoći jer će joj u protivnom sud dostavljati pismena putem oglasne ploče suda sve dok stranka ne imenuje novog punomoćnika.

166

DOSTAVA ZA DRUGOG DOSTAVA ZA DRUGOG

--poslovno sposobnom poslovno sposobnom ččlanu domalanu domaććinstvainstva--kukuććepazitelju ili susjeduepazitelju ili susjedu-- osobi koja radi na radnom mjestu (ako se osobi koja radi na radnom mjestu (ako se dostava obavlja na radnom mjestu)dostava obavlja na radnom mjestu)

U slučaju dostave fi zičkoj osobi, dostava se vrši u stanu te osobe (pri čemu nije bitno da li je ta osoba vlasnik stana, odnosno osnova po kojoj koristi stan), a ako se ta osoba tamo ne zatekne, dostava se obavlja tako da se pismeno uručuje nekom od poslovno sposobnih članova domaćinstva, koji je dužan primiti pismeno. Pismeno će se moći uručiti kućepazitelju ili susjedu samo ako oni na to pristaju i pod uvjetom da se adresat dostave ne zatekne u svojem stanu, a dostavu nije bilo moguće obaviti nikome od poslovno sposobnih članova domaćinstva.Članak 141. stavak 3. ZPP-a regulira dostavu pismena fi zičkoj osobi na radnom mjestu. Ako se fi zička osoba ne zatekne na radnom mjestu, pismeno je moguće uručiti osobi koja radi na istom mjestu, ali samo ako ona na to pristane. Postoji opća zabrana dostave poslovno sposobnom članu domaćinstva, kućepazitelju ili susjedu, odnosno osobi koja s adresatom radi na istom mjestu, ako se te osobe nalaze u sporu tj. ako su u parničnom postupku u kojem se obavlja dostava protivnici osobi kojoj je pismeno trebalo uručiti.

Osoba kojoj se obavi dostava umjesto adresatu pismena ima dužnost pismeno predati osobi kojoj je pismeno trebalo dostaviti.

167

OSOBNA DOSTAVAOSOBNA DOSTAVA((ččlanci 141., 142. i 143. ZPPlanci 141., 142. i 143. ZPP--a)a)

Redoslijed:Redoslijed:1. na adresu nazna1. na adresu naznaččenu u tuenu u tužžbibi2. nakon ostavljene obavijesti o vremenu i mjestu 2. nakon ostavljene obavijesti o vremenu i mjestu ponovne dostave, dostava osobama iz ponovne dostave, dostava osobama iz ččlanka 141. lanka 141. ZPPZPP--a (kua (kuććepaziteljepazitelj……))3. na adresu prijavljenog prebivali3. na adresu prijavljenog prebivališšta u MUPta u MUP--uu4. ponovna dostava na adresu iz tu4. ponovna dostava na adresu iz tužžbe u roku 30 be u roku 30 dana (ako je adresa iz tudana (ako je adresa iz tužžbe istovjetna adresi be istovjetna adresi prijavljenog prebivaliprijavljenog prebivališšta u MUPta u MUP--u, ponovna u, ponovna dostava je nakon 15 dana)dostava je nakon 15 dana)5. isticanjem pismena na oglasnu plo5. isticanjem pismena na oglasnu pločču sudau suda

Tužba, platni nalog, presuda i rješenje protiv kojeg je dopuštena posebna žalba, te pravni lijek, ali i kada je takav oblik dostave izričito propisan, te kada sud ocijeni da je osobna dostava nužna zbog veće opreznosti diktirane sadržajem pismena ili isprava koje se imaju uručiti, dostavljaju se osobno stranci, njezinom zakonskom zastupniku ili punomoćniku, pod uvjetom da se radi o dostavi u sporu u kojem je stranka fi zička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost ili fi zička osoba koja obavlja registriranu djelatnost, ali se radi o sporu koji se ne tiče te djelatnosti. Ovo je posve razumljivo jer se dostava fi zičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost, a radi se o sporu koji se tiče te djelatnosti, obavlja po članku 134. i 134.a. ZPP-a.

Ako se pismeno nije moglo uručiti adresatu, dostavljač je dužan:obavijestiti se kada bi se i na kojem mjestu osoba kojoj pismeno treba uručiti - mogla zateći radi uručenja pismenajednoj od osoba iz članka 141. ZPP-a (poslovno sposoban član domaćinstva, - kućepazitelj, susjed) ostaviti pisanu obavijest o vremenu kada će se dostava ponovno pokušati, s oznakom dana i sata ponovne dostave, s time da je dostavljač dužan obavijestiti se o tome kada bi se stranka mogla zateći u svojem stanu ili na radnom mjestuako ni tada osobna dostava ne bi mogla biti obavljena, dostava će se obaviti u - smislu članka 141. ZPP-a, dakle drugoj osobi i time se smatra da je dostava obavljena.

Međutim, česta situacija u praksi sudova jest da se dostava nije uspjela obaviti

168

ni osobi kojoj je pismeno naslovljeno, niti osobama iz članka 141. ZPP-a, niti kada je propisana osobna dostava. U takvoj situaciji dostava se ima pokušati ponovno na adresu prebivališta kako je ona prijavljena u evidencijama MUP-a (te podatke pribavlja sud, ali može ih pribaviti i sama stranka). Ta dostava na adresu iz evidencija MUP-a nije vezana ni uz kakav rok koji bi trebao proteći između prve i druge ponovljene dostave, pa bi bilo uputno da je sudovi ponove bez odgode čim utvrde da dostava prema člancima 141. i /ili 142. nije uspjela u prvom pokušaju. I dostava na adresu prijavljenog prebivališta može proteći neuspješno. U tom slučaju dostava će se ponoviti na adresu iz tužbe u roku od trideset dana od dana kada je pokušana dostava strankama na adresu prijavljenog prebivališta. Ako niti ta dostava ne uspije, dostava se obavlja putem oglasne ploče suda.

Iznimka od naprijed navedenog redoslijeda dostave propisana je u stavku 3. članka 143. ZPP-a koji propisuje da se dostava na adresu registriranog prebivališta neće pokušati ako je adresat kod MUP-a prijavio boravište na nekoj adresi RH ili prijavio neki drugi način dostave pismena, sukladno članku 143.a. ZPP-a. U tom slučaju nakon bezuspješne dostave sukladno odredbi članka 141. i 142. ZPP-a, dostava će se odmah pokušati na navedene adrese, a ako bi i taj oblik dostave prošao bez uspjeha, tada će se dostava na adresu iz tužbe ponoviti nakon trideset dana, a ako niti ta dostava ne uspije, dostava će se obaviti isticanjem pismena na oglasnu ploču suda.

U praksi je česta situacija da je adresa iz tužbe istovjetna adresi prijavljenog prebivališta. U takvoj situaciji sud će pokušati još jednom dostavu na adresu iz tužbe po isteku roka od petnaest dana, a ako i ta dostava po isteku roka od petnaest dana ne uspije, dostava će se obaviti putem oglasne ploče suda. Dakle, to znači da će dostava putem oglasne ploče uslijediti nakon dvije neuspjele dostave, a ne nakon tri ponovljene neuspjele dostave.

169

DOSTAVA TEMELJEM ODREDBE DOSTAVA TEMELJEM ODREDBE ČČLANKA 143.a ZPPLANKA 143.a ZPP--aa

Svaka fiziSvaka fiziččka osoba moka osoba možže od policijske uprave e od policijske uprave zatrazatražžiti da zabiljeiti da zabilježži njezinu izjavu da se sudske i njezinu izjavu da se sudske dostave za nju vrdostave za nju vršše:e: 1 1. n. na određenu adresu ilia određenu adresu ili 2 2. o. određenoj osobidređenoj osobi;javnom bilje;javnom bilježžniku, odvjetniku, niku, odvjetniku, bilo kojoj poslovno sposobnoj fizibilo kojoj poslovno sposobnoj fiziččkoj osobi ili koj osobi ili pravnoj osobi registriranoj za primanje pismena pravnoj osobi registriranoj za primanje pismena druge osobe. druge osobe. -- izjava ne treba biti ovjerena, osim pristanak za izjava ne treba biti ovjerena, osim pristanak za primanje pismena fizike osobeprimanje pismena fizike osobe

Zakonodavac je u svim noveliranim odredbama kojima je regulirao sudsku dostavu pokušao uvesti pravila i o odgovornosti stranaka za svoj procesni položaj. Taj pokušaj je najviše vidljiv u odredbi članka 143.a. ZPP-a. Tom odredbom regulira se česta situacija u kojoj građani mijenjaju adresu svojeg prebivališta ili boravišta u RH ili u inozemstvu, ali da o tome ne postoji bilo kakva službena evidencija, pa je zbog toga često nemoguće izvršiti dostavu pismena. Da bi se to izbjeglo, daje se mogućnost svakoj fi zičkoj osobi zatražiti od policijske uprave prema njezinom prijavljenom prebivalištu i boravištu da zabilježi njezinu izjavu da se sudske dostave za nju vrše:

na određenoj adresi ili1. određenoj osobi koja može biti: javni bilježnik, odvjetnik, bilo koja poslovno 2. sposobna fi zička osoba, pravna osoba registrirana za primanje pismena za druge osobe, pa i pošta.

Izjava osobe koja kod MUP-a prijavljuje adresu ili osobu za primanje pismena ne treba biti ovjerena, ali ako se dostava ima vršiti nekoj drugoj osobi, izjava te osobe da pristaje vršiti taj oblik službe treba biti javno ovjerovljena, osim ako se radi o odvjetniku, javnom bilježniku ili pravnoj osobi. Dakle, samo kada se prijavljuje za primanje pismena poslovno sposobna fi zička osoba, izjava te osobe mora biti javno ovjerovljena. Ovim osobama dostava se vrši sukladno pravilima koja vrijede za tu kategoriju osoba, što znači da će se dostava fi zičkoj osobi vršiti temeljem odredbe članka 141., 142. i 143. ZPP-a, odvjetniku i javnom bilježniku temeljem odredbe članka 134.a. ZPP-a, dok će se pravnoj osobi dostava vršiti temeljem odredbe članka 134.a. ZPP-a. Odbijanje primanja pismena osobe koja je prijavljena za tu svrhu sukladno članku 143.a. ZPP-a ima za posljedicu stavljanje pismena na oglasnu ploču suda.

170

ODBIJANJE PRIMITKAODBIJANJE PRIMITKAččlanak 144. ZPPlanak 144. ZPP--aa

Dostava se smatra obavljenom kada :Dostava se smatra obavljenom kada :-- osoba kojoj je pismeno namijenjeno ili poslovno osoba kojoj je pismeno namijenjeno ili poslovno sposobni sposobni ččlan njezinog domalan njezinog domaććinstva, odnosno instva, odnosno ovlaovlašštena osoba ili radnik pravne osobe tena osoba ili radnik pravne osobe ODBIJE ODBIJE primitak pismena bez zakonskog razloga, te primitak pismena bez zakonskog razloga, te dostavljadostavljačč tu tu ččinjenicu injenicu zabiljezabilježžii na pismenu na pismenu sluslužžbenom zabiljebenom zabilješškom, kom, vrativrati pismeno sudu i kod pismeno sudu i kod adresata ostavi adresata ostavi obavijestobavijest o o pokupokuššanojanoj dostavi uz dostavi uz upozorenjeupozorenje da da ćće se dostava obaviti isticanjem e se dostava obaviti isticanjem pismena na oglasnu plopismena na oglasnu pločču suda.u suda.

Članak 144. ZPP-a regulira pitanje odbijanja primitka pismena kada pismeno odbiju one osobe kojima ZPP ne ostavlja tu opciju. Primjenom te odredbe stvara se pretpostavka obavljene dostave kada stranke i osobe koje su dužne primiti pismeno umjesto stranke ne postupaju sukladno svojoj obvezi propisanoj zakonom. Dostava se smatra obavljenom kada osoba kojoj je pismeno namijenjeno ili poslovno sposobni član njezinog domaćinstva ili ovlaštena osoba ili radnik pravne osobe odbiju primitak pismena bez zakonskog razloga uz pretpostavku da dostavljač obavi svoju obvezu, a to je da tu činjenicu zabilježi na pismenu službenom bilješkom, vrati pismeno sudu, a kod adresata da ostavi obavijest o pokušanoj dostavi uz upozorenje da će se dostava obaviti isticanjem pismena na oglasnoj ploči suda. Time je dostava obavljena istekom osmog dana od dana isticanja pismena na oglasnoj ploči.

171

ODGOVORNOST DOSTAVLJAODGOVORNOST DOSTAVLJAČČA A ččlanak 149.b ZPPlanak 149.b ZPP--aa

Odgovornost dostavljaOdgovornost dostavljačča manifestira se kroz:a manifestira se kroz:-- kakažžnjavanje dostavljanjavanje dostavljaččaa-- obvezivanje dostavljaobvezivanje dostavljačča da stranci naknadi a da stranci naknadi trotrošškove prouzrokove prouzroččene nesavjesnim obavljanjem ene nesavjesnim obavljanjem dudužžnosti.nosti.DostavljaDostavljačča a ćće se kazniti ako je e se kazniti ako je nesavjesno nesavjesno obavio bilo koju radnju dostave i ako je zbog toga obavio bilo koju radnju dostave i ako je zbog toga dodoššlo do lo do znatnijeg odugovlaznatnijeg odugovlaččenja postupka.enja postupka.

Novelom ZPP-a iz 2008. godine uvedena je stroža odgovornost dostavljača koja se manifestira na dva načina: kažnjavanjem dostavljača i obvezivanjem dostavljača da stranci naknadi troškove prouzročene nesavjesnim obavljanjem dužnosti.

KažnjavanjeAko dostavljač nesavjesno obavi bilo koju radnju dostave i to za posljedicu ima znatnije odugovlačenje postupka, sud ga može kazniti novčanom kaznom od 500,00-5.000,00 Kn ako se radi o fi zičkoj osobi kao dostavljaču (npr. javni bilježnik) ili s novčanom kaznom od 2.000,00-20.000,00 Kn ako se radi o pravnoj osobi kao dostavljaču (npr. pošta). Bitno je da se kumulativno ispune obje pretpostavke; nesavjesno obavljanje dužnosti koje je dovelo do znatnijeg odugovlačenja postupka.

Naknada troškovaAko stranka zbog nesavjesnog rada dostavljača pretrpi znatniju štetu, može od suda tražiti da obveže dostavljača da naknadi nastale troškove. Zahtjev za naknadu troškova stranka može upraviti prema dostavljaču koji je dostavu obavio ili prema pravnoj osobi koja odgovara za rad dostavljača. Sud će o tom zahtjevu odlučiti bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari po općim pravilima za naknadu štete. Protiv tog rješenja dopuštena je posebna žalba, ali žalba ne zadržava ovrhu jer se ovrha može tražiti i prije pravomoćnosti tog rješenja.

172

TIJEK GLAVNE RASPRAVETIJEK GLAVNE RASPRAVE

-- sudac otvara glavnu raspravu i objavljuje sudac otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanjapredmet raspravljanja-- utvrđuje da li su do utvrđuje da li su doššle sve pozvane osobele sve pozvane osobe-- prvo roprvo roččiiššte: izlaganje tute: izlaganje tužžbe i odgovora na tube i odgovora na tužžbubu-- rasprava o dokaznim prijedlozima stranaka i rasprava o dokaznim prijedlozima stranaka i ččinjeniinjeniččnim navodimanim navodima-- dokazivanje i raspravljanje o rezultatima dokazivanje i raspravljanje o rezultatima izvedenih dokazaizvedenih dokaza-- zakljuzaključčenje glavne rasprave (kada sudac ocijeni enje glavne rasprave (kada sudac ocijeni da je predmet dovoljno raspravljen)da je predmet dovoljno raspravljen)

Ročište započinje izjavom suca o njegovom otvaranju i objavljivanjem predmeta raspravljanja. Zatim se utvrđuje da li su došle sve pozvane osobe, pa ako nisu, provjerava se da li su uredno pozvane i da li su opravdale svoj izostanak. Nakon toga se poduzimaju radnje radi obavljanja kojih je ročište određeno, te se konstatiraju njihovi rezultati. Ročište se okončava donošenjem odluke o njegovom dovršenju.

Ako je riječ o prvom ročištu za glavnu raspravu ročište započinje izlaganjem tužbe, a nakon toga tuženik odgovara na navode tužbe.

Kada sudac zaključi da je predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka, sudac će priopćiti da je glavna rasprava zaključena.

173

RUKOVOĐENJE GLAVNOM RUKOVOĐENJE GLAVNOM RASPRAVOMRASPRAVOM

-- sudac rukovodi glavnom raspravom, sudac rukovodi glavnom raspravom, ispituje stranke i izvodi dokazeispituje stranke i izvodi dokaze-- dudužžnost je suca da se brine da se o nost je suca da se brine da se o predmetu spora svestrano raspravi, ali da se predmetu spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlazbog toga postupak ne odugovlaččii-- sud nije vezan za rjesud nije vezan za rješšenja koja se odnose enja koja se odnose na upravljanje raspravomna upravljanje raspravom

Sudac je centralna fi gura glavne rasprave jer on rukovodi glavnom raspravom, brine se da se raspravi predmet spora i brine se o održavanju reda na raspravi, te tijekom ročišta donosi brojna rješenja o upravljanju postupkom za koja nije vezan (npr. na ročištu može donijeti rješenje o saslušanju svjedoka, dok na idućem ročištu može donijeti odluku da se taj svjedok neće saslušavati).

174

RUKOVOĐENJE GLAVNOM RUKOVOĐENJE GLAVNOM RASPRAVOMRASPRAVOM

-- kada sud odlukada sud odlučči da se odgodi roi da se odgodi roččiiššte za te za glavnu raspravu, sudac glavnu raspravu, sudac ćće se pobrinuti da e se pobrinuti da se za iduse za idućće roe roččiiššte pribave svi dokazi i da se te pribave svi dokazi i da se obave druge pripreme kako bi se rasprava obave druge pripreme kako bi se rasprava mogla zavrmogla završšiti na tom roiti na tom roččiišštutu-- kada se rokada se roččiiššte odgodi, sud te odgodi, sud ćće u pravilu e u pravilu prisutnima odmah priopprisutnima odmah priopććiti mjesto i vrijeme iti mjesto i vrijeme novog ronovog roččiišštata

Zadatak je suca da odluku donese u razumnom roku i da spriječi odugovlačenja. Članak 311. stavak 2. ZPP-a čak govori o dužnosti suda da se pobrine da se o predmetu spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši na jednom ročištu. Vjerojatno je zanemariv broj rasprava koje su u praksi hrvatskih sudova dovršene na jednom ročištu, dok je velik broj predmeta u kojima se ne vodi računa o koncentraciji dokaznog postupka, te rasprave u time predmetima budu okončane nakon desetak ili više ročišta. Za brojnost ročišta ne može se samo kriviti raspravnog suca, ali bi sudac ipak trebao koristiti ovlaštenja koja mu daje Zakon i sprečavati zloupotrebe procesnih ovlaštenja i izbjegavati nepotrebno odgađati ročišta, naročito odgoditi ročište bez zakazivanja novog ročišta i bez točnog navođenja što će se na idućem ročištu raditi, odnosno zbog čega je odgođeno ročište. Dakle, trebalo bi svakako izbjegavati odgađati ročišta bez opravdanog razloga i cilja idućeg ročišta jer i odredba članka 116. stavka 1. i 2. ZPP-a propisuje da sud može odgoditi ročište kada je to potrebno radi izvođenja dokaza ili kada za to postoje drugi opravdani razlozi, a u tom slučaju sud bi trebao prisutnima odmah priopćiti kada će biti novo ročište i što će se na njemu raditi.

175

ODRODRŽŽAVANJE REDA NA GLAVNOJ AVANJE REDA NA GLAVNOJ RASPRAVI RASPRAVI

((ččlanci 317. i 318. ZPPlanci 317. i 318. ZPP--a)a)

-- DuDužžnost je suca da se u tijeku glavne rasprave nost je suca da se u tijeku glavne rasprave brine o odrbrine o održžavanju reda u sudnici i o avanju reda u sudnici i o dostojanstvu sudadostojanstvu suda

-- Ako osoba koja sudjeluje u postupku Ako osoba koja sudjeluje u postupku u u podnesku ili na ropodnesku ili na roččiišštu vrijeđa sud ili druge tu vrijeđa sud ili druge sudionike u postupku, ometa rad ili se ne sudionike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za odrpokorava naredbama suda za održžavanje avanje reda, reda, sud sud ćće je opomenuti ili nove je opomenuti ili novččano kazniti, a ano kazniti, a momožže je i udaljiti i kazniti tom nove je i udaljiti i kazniti tom novččanom kaznomanom kaznom

Sudac je također zadužen i za održavanje reda na glavnoj raspravi, temeljem odredbe članka 317. ZPP-a. U članku 318. ZPP-a navedena su ovlaštenja suca u održavanju reda na glavnoj raspravi. Tako, ako osoba koja sudjeluje u postupku u podnesku ili na ročištu vrijeđa sud ili druge sudionike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za održavanje reda, sud će je opomenuti ili kazniti novčanom kaznom od 500,00 Kn do 10.000,00 Kn, a može je i udaljiti i kazniti tom novčanom kaznom. U slučaju da iz sudnice udalji stranku ili zastupnika stranke, ročište će se održati i bez njihove prisutnosti. Ako iz sudnice udalji zakonskog zastupnika fi zičke osobe, sud će odgoditi ročište ako je to potrebno radi prava i zaštite interesa zastupane stranke. Ako sud novčano kazni ili udalji iz sudnice odvjetnika ili odvjetničkog vježbenika, o tome će obavijestiti Hrvatsku odvjetničku komoru, a ako je riječ o novčanom kažnjavanju ili udaljenju iz sudnice državnog odvjetnika, o tome će sud obavijestiti nadležnog državnog odvjetnika. Glede novčanog kažnjavanja primjenjuje se odredba članka 10. ZPP-a.

176

PREKID POSTUPKAPREKID POSTUPKAččll. 212.. 212.--215. i 218. ZPP215. i 218. ZPP--aa

--privremeno zaustavljanje tijeka postupkaprivremeno zaustavljanje tijeka postupka-- po sili Zakona (ex po sili Zakona (ex leggelegge))

-- po odluci sudapo odluci suda

Prekid postupka je privremeno zaustavljanje tijeka postupka koje se očituje u prestanku tijeka svih zakonskih i sudskih rokova, u nedjelotvornosti radnji stranaka prema parničnom protivniku, te u zabrani sudu da poduzima parnične radnje.

Institut prekida postupak reguliran je odredbama članaka 212. do 215. i 218. ZPP-a.

Do prekida postupka dolazi zbog razloga koje razvrstavamo u dvije osnovne kategorije; u jednu spadaju razlozi koji ex lege dovode do prekida postupka kada sud donosi deklaratornu odluku, a u drugu oni u povodu kojih sud svojom konstitutivnom odlukom prekida postupak.

177

PREKID POSTUPKA PO SILI PREKID POSTUPKA PO SILI ZAKONAZAKONA

ččll. 212. ZPP. 212. ZPP--a (a (deklaratornadeklaratorna odluka)odluka)-- smrt strankesmrt stranke-- gubitak parnigubitak parniččne sposobnosti stranke koja ne sposobnosti stranke koja

nema punomonema punomoććnikanika-- smrt zakonskog zastupnika ili prestanak smrt zakonskog zastupnika ili prestanak

njegovog ovlanjegovog ovlašštenja za zastupanjetenja za zastupanje-- prestanak postojanja pravne osobeprestanak postojanja pravne osobe-- nastupanje pravnih posljedica otvaranja nastupanje pravnih posljedica otvaranja

stesteččajnog postupkaajnog postupka-- izvanredni događaji izvanredni događaji--odsjeodsječčenost od sudaenost od suda-- prestanak rada u u sudu prestanak rada u u sudu

Razlozi za prekid postupka po sili zakona taksativno su navedeni u članku 212. ZPP-a, tako da u slučaju nastupanja nekog od taksativno navedenih razloga prekid postupka nastupa po sili zakona, a sud svojom (deklaratornom) odlukom samo utvrđuje nastupanje prekida postupka.Do prekida postupka po sili zakona dolazi zbog slijedećih razloga:

1.Kada stranka umreSa smrću stranke treba izjednačiti i pravomoćno proglašenje nestale osobe za umrlu. Do novele ZPP-a 2003. godine do prekida postupka ne bi došlo ukoliko je stranka koja je umrla imala punomoćnika. Nakon novele iz 2003. godine činjenica da je umrla stranka imala punomoćnika ne sprječava nastupanje mirovanja postupka stoga što smrću stranke prestaje i punomoć koju je stranka izdala svojem punomoćniku. U parnicama o strogo osobnim neprenosivim pravima, smrt stranke ne dovodi do prekida postupka, već do obustave postupka.

2. Kad stranka izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnikaIako stranka izgubi parničnu sposobnost, do prekida postupka neće doći ako stranka ima punomoćnika za vođenje parnice jer je time valjano riješeno pitanje njezina zastupanja u parnici.

3. Kada zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a stranka nema punomoćnika u toj parnici (npr. u parnici u kojoj je stranka malodobna osoba, umre roditelj koji je zastupa)

4. Kada stranka koja je pravna osoba prestane postojati, odnosno kada nadležno tijelo pravomoćno odluči o zabrani radaU ovom bi slučaju do prekida postupka dolazilo samo ako je stranka koja je pravna

178

osoba prestala postojati tijekom postupka.5. Kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka

Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nastaju početkom dana kada je oglas o otvaranju stečajnog postupka istaknut na oglasnoj ploči suda. Do prekida dolazi neovisno o tome da li je stranka imala punomoćnika u parnici. Postupak se ne prekida ako je pokrenut nakon otvaranja stečajnog postupka jer stranku tada zastupa stečajni upravitelj.

6. Kada se stranka nađe na području koje je zbog izvanrednih događaja (poplava npr.) odsječeno od sudaOvdje je u pitanju izvanredna fi zička spriječenost stranke da dođe na sud, pa do prekida dolazi trenutkom nastupanja izvanrednih okolnosti.

7. Kada zbog rata ili drugih okolnosti prestane rad u sudu8. Kada je to drugim zakonom određeno

Ova točka je suvišna jer bi do prekida ionako dolazilo kada god to bude predviđeno zakonom.

Ako su okolnosti navedene pod točkama 1-5 postojale već u vrijeme pokretanja postupka (npr. ako je prije pokretanja postupka stranka umrla), one neće biti razlogom za prekid postupka po sili zakona, već se radi o nedostacima u zastupanju stranke koje treba otkloniti (npr. umjesto umrle osobe kao stranku označiti njezine nasljednike).

PREKID POSTUPKA PO ODLUCI PREKID POSTUPKA PO ODLUCI SUDA SUDA

ččll. 213. ZPP (konstitutivna odluka). 213. ZPP (konstitutivna odluka)

--sud je sud je dudužžanan odrediti prekid ako je odluodrediti prekid ako je odluččio da sam ne io da sam ne rjerješšava o prethodnom pitanju (213/1)ava o prethodnom pitanju (213/1)--sud sud momožžee odrediti prekid ako odluka o tuodrediti prekid ako odluka o tužžbenom zahtjevu benom zahtjevu zavisi od toga da li je uzavisi od toga da li je uččinjeno kazneno djelo za koje se injeno kazneno djelo za koje se goni po slugoni po služžbenoj dubenoj dužžnosti, tko je ponosti, tko je poččinitelj i da li je initelj i da li je odgovoran, a naroodgovoran, a naroččito kada se pojavi sumnja da je svjedok ito kada se pojavi sumnja da je svjedok ili vjeili vješštak dao latak dao lažžan iskazan iskaz……(213/2)(213/2)

Razlozi u povodu kojih dolazi do prekida postupka konstitutivnom odlukom suda svedeni su na razloge koji se tiču rješavanja prethodnih pitanja u širem smislu

179

(članak 12. ZPP-a). Zbog tih razloga do prekida postupka dolazi donošenjem prvostupanjske odluke kojom je on određen, dakle, prije njezine pravomoćnosti jer žalba protiv te odluke ne djeluje suspenzivno (218/1 ZPP-a).

Dvije su grupe razloga zbog kojih se postupak prekida odlukom suda; zbog jednih razloga sud je dužan prekinuti postupak, a zbog drugih razloga sud to može učiniti.

Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo, sud može sam riješiti to pitanje i ta odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno. Ako je sud odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju, dužan je odrediti prekid postupka.

Sud može odrediti prekid postupka kad odluka o tužbenom zahtjevu zavisi od toga da li je učinjen privredni prijestup ili kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, tko je počinitelj i da li je on odgovoran, a naročito kada se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava upotrijebljena kao dokaz lažna. Naravno, postupak se ne može prekinuti zbog rješavanja prethodnog pitanja ako je o tom pitanju kao glavnom donesena pravomoćna odluka.

Iz sudske prakse“U sporu za naknadu štete koja je nastala zbog tuženikove izjave sredstvima

javnog priopćavanja, odluka suda ne ovisi o tome ima li takva izjava obilježje kaznenog djela, pa slijedom toga nisu ispunjene pretpostavke za prekid postupka (PSH,Pž 2093//91 od 13.08.1991. godine)“

„Kada je o prethodnom pitanju odlučeno u drugom sudskom postupku pravomoćnom presudom, ne postoje razlozi za prekid postupka zbog toga što je protiv te pravomoćne presude izjavljena revizija kao izvanredni pravni lijek. (ŽS u Koprivnici, Gž-1525/01 od 31.01.2002.)“.

Primjeri kada dolazi do prekida postupka:kada se za vrijeme trajanja parničnog postupka pokrene postupak da se tuženik - potpuno liši poslovne sposobnosti (čl. 268. Obiteljskog zakona)-do okončanja navedenog izvanparničnog postupkakada tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže da sud utvrdi da je tuženiku prestao - pravni položaj najmoprimca, da nije stekao položaj zaštićenog najmoprimca i da iseli iz stana-do pravomoćnog okončanja postupka u kojem tužitelj (tuženik iz ranijeg predmeta) predlaže donošenje presude koja će nadomjestiti ugovor o prodaji predmetnog stanakada tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženika naknadu za korištenje - nekretnine, a tuženik istakne prigovor nedostatka aktivne legitimacije uz obrazloženje da je vlasnik predmetne nekretnine druga osoba-do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini

180

POSLJEDICE PREKIDA POSLJEDICE PREKIDA POSTUPKAPOSTUPKA

ččll. 214. ZPP. 214. ZPP--aa-- prestaju teprestaju tećći svi rokovi određeni za obavljanje parnii svi rokovi određeni za obavljanje parniččnih nih radnjiradnji-- sud ne mosud ne možže poduzimati nikakve radnje u postupku e poduzimati nikakve radnje u postupku (iznimka, ako je prekid nastupio poslije zaklju(iznimka, ako je prekid nastupio poslije zaključčenja glavne enja glavne rasprave)rasprave)-- parniparniččne radnje stranaka nemaju pravni une radnje stranaka nemaju pravni uččinak inak

Kada govorimo o pravnim posljedicama prekida postupka valja napomenuti da

za vrijeme prekida postupka, postupak i dalje teče, dakle postoji litispendencija, ali je zaustavljeno njegovo odvijanje. To zaustavljanje tijeka postupka očituje se trojako:

Prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji, dakle parničnih 1. radnji

i suda i stranaka. Prekid se u načelu tiče procesnopravnih rokova; razlozi zbog kojih je došlo do prekida postupka mogu biti relevantni za tijek materijalnopravnih rokova samo ako oni prema propisima materijalnog prava proizvode odgovarajuće učinke. Odluke donesene prije prekida ne provode se za vrijeme trajanja prekida npr. zakazana ročišta ne smiju se održati, sud nije ovlašten pozivati tužitelja da uredi tužbu označavanjem nasljednika umrlog tuženika, pa niti odbaciti tužbu kada po tom nalogu nije postupljeno.

Sud u pravilu nije ovlašten poduzimati nikakve radnje u postupku. Ipak, ako je 2. prekid

nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može (dakle, ne mora) donijeti odluku na temelju te rasprave. Takva odluka mogla bi imati eventualnu procesnu vrijednost samo ako dođe do nastavka prekinutog postupka, a strankama se može dostaviti tek kada se postupak nastavi. 3. Parnične radnje koje je jedna od stranaka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav učinak jer njihov učinak počinje tek nakon nastavka postupka.

181

Pravne posljedice prekida postupka nastupaju istodobno prema obje parnične stranke i nezavisno od razloga zbog kojeg dolazi do prekida postupka, pravne poslje-dice uvijek su iste. Ako do prekida dođe po sili zakona, a sud je, ne znajući za uzrok prekida, poduzeo neku parničnu radnju, u odluci kojom se utvrđuje prekid postupka treba deklarirati da je ta radnja bez pravnog učinka.

Pravilo o zabrani poduzimanja radnji tijekom prekida postupka ne odnosi se na radnju kojom se predlaže nastavak postupka.

U slučaju prekida postupka zbog otvaranja stečajnog postupka nad kojom od stranaka u kojem je zbog toga došlo i do prestanka nadležnosti suda koji vodi postupak, taj će sud rješenjem utvrditi prekid postupka, oglasit se nenadležnim i ustupiti predmet nadležnom sudu nakon pravomoćnosti rješenja.

Žalba protiv rješenja kojim se utvrđuje ili određuje prekid postupka ne zadržava nastupanje pravnih učinaka rješenja.

Ako sud odbije prijedlog za prekid postupka i na ročištu odluči da se postupak odmah nastavi, protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

Iz sudske prakseAko je sud na ročištu odbio prijedlog za prekid postupka i odlučio da se

postupak odmah nastavi, protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba (ŽS u Rijeci, Gž-835/98 od 26.02.1999.)

NASTAVAK PREKINUTOG NASTAVAK PREKINUTOG POSTUPKAPOSTUPKA

ččll. 215. ZPP. 215. ZPP--aa--na inicijativu stranaka i po sluna inicijativu stranaka i po služžbenoj dubenoj dužžnostinosti-- postupak prekinut po sili zakonapostupak prekinut po sili zakona-- kada nasljednici ili kada nasljednici ili skrbnik ostavine, zakonski zastupnik, steskrbnik ostavine, zakonski zastupnik, steččajni upravitelj, ajni upravitelj, slijednici pravne osobe, stranka koja se nalazila na slijednici pravne osobe, stranka koja se nalazila na podrupodruččju koje je bilo odsjeju koje je bilo odsječčeno zbog izvanrednih događaja eno zbog izvanrednih događaja od suda od suda ……preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to uprotivne strane pozove da to uččineine--postupak prekinut odlukom suda postupak prekinut odlukom suda --kada pravomokada pravomoććno zavrno završši i postupak pred tijelom koje je rjepostupak pred tijelom koje je rješšavalo prethodno pitanje avalo prethodno pitanje kao glavno ili kada sud odlukao glavno ili kada sud odlučči da dalje ne i da dalje ne ččeka zavreka završšetak etak -- u ostalim sluu ostalim sluččajevima ajevima -- ččim prestanu razloziim prestanu razlozi prekida prekida

182

Do nastavka postupka dolazi kada prestanu razlozi koji su doveli do prekida. No-velom ZPP-a iz 2003. godine do nastavka postupka može doći na inicijativu stranaka, ali ga sud može nastaviti i po službenoj dužnosti.

Postupak prekinut zbog nesposobnosti stranaka da u njemu sudjeluju nastavlja se kada nasljednici, skrbnik ostavine, zakonski zastupnik, odnosno stečajni upravitelj ili slijednici pravne osobe preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.

Ako je postupak prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka nad jednom od stranaka, smatrat će se da je postupak nastavljen dostavom rješenja o prekidu postupka i oglašavanju suda nenadležnim stranci kojoj je kasnije dostavljen.

Postupak koji je prekinut zato što je jedna od stranaka bila na području koje je zbog izvanrednih događaja odsječeno od suda nastavlja se kada stranka koja se nalazila na tom području preuzme postupak ili kada je sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učini.

Ako je sud prekinuo postupak da sačeka rješenje prethodnog pitanja, postupak će se nastaviti kada se pravomoćno završi postupak pred tijelom koje je rješavalo predmetno pitanje kao glavno ili kada sud ustanovi da više ne postoje razlozi za čekanje.

U ostalim slučajevima postupak se nastavlja na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti čim prestanu razlozi prekida.

Iz sudske prakseGrađanskopravni sljednik ne može se protiviti procesnoj sukcesiji, te postaje

procesna stranka trenutkom koji je relevantan za građanskopravnu sukcesiju, a to je smrt stranke. Pri tome nije odlučno je li svojstvo građanskopravnog sukcesora utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju (VS, Gž-112/83 od 01.10.1983.)

183

OBUSTAVA POSTUPKAOBUSTAVA POSTUPKAččll. 215.b ZPP. 215.b ZPP--aa

1. kada stranka koja je fizi1. kada stranka koja je fiziččka osoba ka osoba umreumre, a stranka koja , a stranka koja je pravna osoba je pravna osoba prestane postojatiprestane postojati2. predmet spora su prava koja ne prelaze na nasljednike, 2. predmet spora su prava koja ne prelaze na nasljednike, odnosno na pravne slijednikeodnosno na pravne slijednike--neprenosiva pravaneprenosiva prava-- obje pretpostavke trebaju biti kumulativno ispunjeneobje pretpostavke trebaju biti kumulativno ispunjene

Novelom ZPP-a iz 2003. godine u pravni sustav uveden je institut obustave postupka s obzirom da se došlo do zaključka da prekid postupka nije adekvatno rješenje u sporovima o strogo osobnim pravima u kojima zbog toga nije moguća sukcesija u pravni položaj stranke koja je umrla ili prestala postojati.

Da bi došlo do obustave postupka trebaju se kumulativno ispuniti dvije pretpostavke i to da stranka koja je fi zička osoba umre ili stranka koja je pravna osoba prestane postojati, te da je riječ o sporu o neprenosivim pravima. Do obustave postupka dolazi po sili zakona smrću, odnosno prestankom postojanja stranke, te je stoga rješenje o obustavi deklaratorne prirode.

Primjer obustave postupka- kad se tužbenim zahtjevom traži da se otkaže stanarsko pravo ili da se utvrdi da je tužitelj stekao svojstvo zaštićenog najmoprimca, odnosno da tuženik nije stekao to svojstvo…

184

RJERJEŠŠENJE O OBUSTAVI ENJE O OBUSTAVI POSTUPKAPOSTUPKA

-- deklaratornedeklaratorne prirode prirode -- dostavlja se protivnoj stranci i nasljednicima, odnosno dostavlja se protivnoj stranci i nasljednicima, odnosno pravnim slijednicima stranke nakon pravnim slijednicima stranke nakon ššto oni budu utvrđeni to oni budu utvrđeni ili privremenom zastupniku, odnosno drili privremenom zastupniku, odnosno držžavnom avnom odvjetniodvjetnišštvutvu

Rješenje o obustavi postupka dostavlja se protivnoj stranci i nasljednicima, odnosno pravnim sljednicima stranke nakon što oni budu utvrđeni.

Međutim, ako sud ocijeni da bi ostavinski postupak mogao dugo trajati, dužan je nasljednicima umrle stranke, na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti, postaviti privremenog zastupnika kojemu će dostaviti rješenje o obustavi postupka.

Kada je riječ o pravnoj osobi koja je prestala postojati, rješenje o obustavi postupka dostavlja se pravnom sljedniku pravne osobe nakon što on bude utvrđen. Ali, ako pravna osoba nema pravnog sljednika, sud je dužan, na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti, to rješenje dostaviti državnom odvjetništvu.

185

MIROVANJE POSTUPKAMIROVANJE POSTUPKAččll. 216. ZPP. 216. ZPP--aa

1. ako se obje stranke o tome 1. ako se obje stranke o tome sporazumijusporazumiju2. ako obje stranke 2. ako obje stranke izostanu izostanu s ros roččiišštata3. kada stranke na ro3. kada stranke na roččiišštu tu nenećće raspravljatie raspravljati4. kad jedna stranka 4. kad jedna stranka izostaneizostane, a druga , a druga predlopredložžii mirovanje mirovanje

Mirovanje postupka nastupa u četiri situacije i to:ako se obje stranke o tome - sporazumiju-od dana kada stranke o tome obavijeste sud,ako obje stranke - izostanu s pripremnog ročišta ili ročišta za glavnu raspravu, time da nema mirovanja postupka ako obje stranke izostanu s ročišta za izvođenje dokaza pred predsjednikom vijeća ili zamoljenim sucem, kad stranke koje su prisutne na ročištu - neće raspravljati,kad jedna stranka (u pravilu će to biti tužitelj) - izostane s ročišta, a druga prisutna stranka (u pravilu će to biti tuženik) predloži mirovanje.

Iz sudske prakse:Kad jedna stranka koja je uredno pozvana izostane s ročišta, mirovanje postupka - nastupa samo ako je druga stranka predložila mirovanje (VPSH,Pž-1122/80 od 02.09.1980.)Najavom izostanka s ročišta, pa i uz prijedlog da se ono održi u njegovoj odsutnosti, - tužitelj se uvijek izvrgava riziku da se postupak stavi u stanje mirovanja (OS u Dubrovniku, Gž-373/92 od 18.12.1992.)Iako je stranka prethodno predložila odgodu ročišta (na koje nije pristupila), - ostvarile su se pretpostavke za mirovanje postupa ako je sud iz opravdanih razloga odbio taj prijedlog (VS, Rev-1847/97 od 18.12.1997.)Mirovanje postupka prema odredbama članka 216. stavka 1. ZPP-a između - ostalog nastupa ako obje stranke izostanu s pripremnog ročišta ili ročišta za glavnu raspravu i nema značenja što je tužitelj podneskom obavijestio sud da

186

neće pristupiti na ročište na koje nije pristupio niti tuženik i predložio da se ročište održi u njegovoj odsutnosti (ŽS u Bjelovaru, Gž-1582/97 od 04.12.1997. godine)Stranka ne može oprije rasprave zahtijevati da se ona održi u njezinoj odsutnosti, - pa kada ona to ipak predloži i ne pristupi ročištu s kojeg izostane i druga stranka, ostvarene su pretpostavke za mirovanje postupka (ŽS u Koprivnici, Gž-983/98 od 27.01.1999.)

PRAVNE POSLJEDICE MIROVANJA PRAVNE POSLJEDICE MIROVANJA ččll. 216. i 217. ZPP. 216. i 217. ZPP--aa

-- iste kao i kod prekida postupka, osim iste kao i kod prekida postupka, osim ššto rokovi određeni to rokovi određeni zakonom ne prestaju tezakonom ne prestaju teććii--prijedlog za nastavak postupka prijedlog za nastavak postupka ne mone možže se staviti prije e se staviti prije proteka 3 mjeseca proteka 3 mjeseca od nastupanja mirovanja postupkaod nastupanja mirovanja postupka-- ako prijedlog za nastavak postupka ne bude podnesen u ako prijedlog za nastavak postupka ne bude podnesen u roku od roku od 4 mjeseca, smatra se da je tu4 mjeseca, smatra se da je tužžba povuba povuččenaena-- ako se ponovno udovolji uvjetima za mirovanje postupka, ako se ponovno udovolji uvjetima za mirovanje postupka, smatra se da je tusmatra se da je tužžba povuba povuččenaena

U slučaju mirovanja postupka nastupaju iste pravne posljedice kao i kod prekida postupka, osim što rokovi određeni zakonom ne prestaju teći.

Za razliku od prekida postupka, rokovi u kojima se može tražiti nastavak postupka koji miruje propisani su zakonom i njihovo nepoštivanje dovodi do presumiraranog povlačenja tužbe. Prijedlog za nastavak postupka ne može se staviti prije nego što proteknu tri mjeseca od kada je nastupilo mirovanje postupka, a ako taj prijedlog ne bude podnesen u roku od četiri mjeseca od dana od kada je nastupilo mirovanje postupka, smatra se da je tužba povučena. Presumirano povlačenje tužbe nastupa i onda kada se u istom postupku ponovno udovolji uvjetima za mirovanje.

Zbog tako strogih rokova i teških sankcija za njihovo nepoštivanje, sud je dužan u rješenju kojim se utvrđuje mirovanje postupka naznačiti od kojeg dana postupak miruje i upozoriti stranke na naprijed navedene pravne posljedice.

187

ZASTOJ POSTUPKAZASTOJ POSTUPKAččll. 215.a ZPP. 215.a ZPP--aa

-- u sluu sluččajevima u kojima prema zakonu dolazi do zastoja ajevima u kojima prema zakonu dolazi do zastoja postupka, primjenjuju se odredbe o prekidu postupkapostupka, primjenjuju se odredbe o prekidu postupka-- kada sud utvrdi da zakonski zastupnik osobe pod kada sud utvrdi da zakonski zastupnik osobe pod skrbniskrbnišštvom ne pokazuje potrebnu patvom ne pokazuje potrebnu pažžnju u zastupanju i nju u zastupanju i ako bi zbog propuako bi zbog propušštanja zastupnika mogla nastati tanja zastupnika mogla nastati ššteta za teta za osobu pod skrbniosobu pod skrbnišštvom, dutvom, dužžan je zastati s postupkom i an je zastati s postupkom i predlopredložžiti da se odredi drugi zakonski zastupnik (iti da se odredi drugi zakonski zastupnik (ččll.81/3).81/3)--kada sud donese rjekada sud donese rješšenje kojim ne dopuenje kojim ne dopuššta nagodbu ta nagodbu stranaka, dustranaka, dužžan je zastati s postupkom dok to rjean je zastati s postupkom dok to rješšenje ne enje ne postane pravomopostane pravomoććno (no (ččll.321/5).321/5)--do pravomodo pravomoććnosti presude sud je dunosti presude sud je dužžan zastati s an zastati s raspravljanjem o iznosu turaspravljanjem o iznosu tužžbenog zahtjevabenog zahtjeva

Novelom ZPP-a iz 2003. godine posebnom odredbom uređen je institut zastoja postupka čime je zastoj prestao biti samo faktično privremeno obustavljanje nekih procesnih aktivnosti. Tri su slučaja u kojima dolazi do zastoja postupka, time da je u slučaju međupresude riječ o zastoju relativnog učinka jer se isti tiče samo radnji vezanih uz postupak o visini tužbenog zahtjeva jer u pogledu postupka u povodu međupresude neće doći do zastoja i stranke i sud će moći poduzimati sve radnje kao da do zastoja nije došlo. U sva tri slučaja sud je dužan donijeti konstitutivno rješenje kojim će odrediti zastoj postupka.

Pitanja za polaznike (prekid, obustava i mirovanje postupka):

1. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se tuženoj otkaže stanarsko pravo na stanu. Tijekom postupka tužena je umrla.

Kakvu odluku će sud donijeti?2. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom tražila donošenje presude koja će nadomje-

stiti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, tvrdeći da ona ima svojstvo zaštićenog najmoprimca. U tijeku postupka tužiteljica je umrla i sud je obustavio postupak. Tuženik je zatražio parnični trošak.

Da li ćete usvojiti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška?3. Za dan 12. siječnja 2009. godine bilo je zakazano ročište u predmetu P-123/08

u kojem je tužitelj potraživao od tuženika isplatu iznosa od 4.000,00 Kn. Nije riječ o prvom ročištu. Stranke nisu došle na navedeno ročište.

Kakvu odluku će sud donijeti?

188

4. Za dan 12. siječnja 2009. godine bilo je zakazano ročište. Punomoćnik tužitelja podneskom od 8. siječnja 2009. godine (kojeg je sud zaprimio prije ročišta) predložio je održavanje ročišta u njegovoj odsutnosti zbog toga što tog dana ima druge rasprave i ne može stići na ovu raspravu. Tuženik je došao na ročište i predložio je mirovanje postupka.

Kakvu odluku će sud donijeti?5. Sud je donio rješenje o mirovanju postupka dana 12. rujna 2008. godine. Tuži-

telj je podneskom od 22. listopada 2008. godine predložio nastavak postupka.Kada će se postupak nastaviti?6. U predmetu P-321/98 prekinut je postupak do pravomoćnog okončanja po-

stupka P-456/08. Postupak P-456/08 još nije pravomoćno okončan, no tužitelj je podneskom od 12. siječnja 2009. godine povukao tužbu?

Kakvu odluku će sud donijeti?7. U predmetu P-789/08 podnesena je tužba dana 31. prosinca 2008. godine.

Kao tužena je označena pok. Ana Anić, a iz historijata tužbe proizlazi da je imenovana umrla dana 21. rujna 2008. godine.

Da li će sud utvrditi prekid postupka?8. U predmetu P-987/08 podnesena je tužba dana 12. rujna 2008. godine kada

je tužiteljica Mara Marić bila živa. Ona je umrla dana 31. listopada 2008. godine (ta činjenica nije poznata ni sudu, niti tuženicima). U međuvremenu su tuženici dali odgovor na tužbu, te je zakazano ročište za dan 12. siječnja 2009. godine. Na navede-nom ročištu punomoćnik tužiteljice Mare Marić naveo je da je ona u međuvremenu umrla, te da je iza nje proveden ostavinski postupak i da je njezinim jedinim nasljed-nikom proglašen sin Marko Marić, te je njega označio kao tužitelja i dostavio njegovu punomoć za zastupanje.

Da li će sud donijeti rješenje o prekidu postupka zbog smrti tužiteljice?9. Tužitelj je kao pješak nastradao u prometnoj nezgodi, te stoga u sudskom po-

stupku potražuje naknadu štete protiv osiguratelja štetnika. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio prekid postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi protiv njegovog osiguranika zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, a kako sud nije odlučio o tome prijedlogu, ponovio ga je na prvom ročištu za glavnu raspravu.

Da li će sud donijeti rješenje o prekidu postupka?10. Tužitelj tvrdi da je oklevetan i vrijeđan u novinskom članku, te je tužio na-

kladnika radi naknade štete, a istovremeno je protiv autora spornog članka podnio privatnu tužbu zbog kaznenih djela klevete i uvrede. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio prekid postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi protiv novinara zbog kaznenih djela uvrede i klevete, tvrdeći da je riječ o pret-hodnom pitanju i da tužba neće biti osnovana ukoliko novinar bude oslobođen kriv-nje da je počinio navedena kaznena djela. Kako sud nije odlučio o tome prijedlogu, ponovio ga je na prvom ročištu za glavnu raspravu.

Da li će sud donijeti rješenje o prekidu postupka?11. Tužiteljici je u razdoblju od 01.01.1992. godine do 01.01.1995. godine obu-

stavljan isplata mirovine, te stoga tužbom potražuje isplatu mirovine za navedeno razdoblje. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava činjenične navode iz tužbe. Predlaže prekid postupka do okončanja upravnog postupka uz obrazloženje da je tužiteljica paralelno s podnošenjem tužbe u ovom predmetu inicirala i upravni postu-

189

pak u kojem je doneseno prvostupanjsko rješenje kojim je u točki 1. odlučeno da se u razdoblju od 01.01.1992. godine do 01.01.1995. godine tužiteljici obustavlja isplata mirovine, u točki 2. odlučeno je da se isplata mirovine uspostavlja sa 01.01.1995. godine, dok je točkom 3. odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom mirovine u razdoblju od 01.01.1992. godine do 01.01.1995. godine.

Da li će sud donijeti rješenje o prekidu postupka?12. Tužitelji su suvlasnici nekretnine kč.br.1, K.O. Opatija, svaki u ¼ dijela, dok

je tuženica suvlasnica navedene nekretnine također u ¼ dijela. Navedena nekretnina predstavlja stan kojeg je tužena u razdoblju od tri godine davala u najam i za sebe zadržavala cijelu najamninu. Tužitelji potražuju isplatu ukupno ¾ dijela najamnine, dakle svaki u visini svojeg suvlasničkog dijela. Tužena je u odgovoru na tužbu osporila suvlasničke omjere, odnosno navela je da je ona samovlasnik predmetne nekretnine (a ne samo suvlasnik), tako da tužiteljima ne pripada utuženi iznos, te da je u postup-ku P-123/07 podnijela tužbu protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja da je ona samo-vlasnica predmetne nekretnine, a samovlasništvo je stekla prije utuženog razdoblja. Predložila je prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka P-123/07.

Da li će sud donijeti rješenje o prekidu postupka?13. Dana 12. rujna 2008. godine sud je donio rješenje o mirovanju postupka, na

koje se rješenje žalio tužitelj. Županijski sud je rješenjem od 01. prosinca 2008. godi-ne odbio žalbu i potvrdio rješenje o mirovanju postupka. Spis se vratio sa županijskog suda 31. prosinca 2008. godine, a tužitelj je rješenje županijskog suda primio 13. siječnja 2009. godine i istog dana podnio je prijedlog za nastavak postupka. Tuženik nije podnio prijedlog za nastavak postupka.Kako će sud postupiti?

Odgovori:

1. Sud će obustaviti postupak temeljem odredbe članka 215.b stavka 1. ZPP-a jer je riječ o postupku o pravima koja ne prelaze na nasljednike.

2. Ne, jer se smrt stranke zbog koje je došlo do obustave postupka ne može pri-pisati u ničiju krivnju, pa zbog toga svaka stranka snosi svoj parnični trošak. U praksi su sudovi različito odlučivali o zahtjevu za naknadom parničnog troška u slučaju obu-stave postupka, te je ta dilema riješena Novelom ZPP-a iz 2008. godine na način da je članku 215.b dodan stavak 6. koji propisuje dužnost suda da u rješenju o obustavi postupka odluči da svaka stranka snosi svoje troškove postupka koji je prethodio donošenju rješenja o obustavi.

3. Neće se donijeti rješenje kojim se utvrđuje mirovanje postupka jer je riječ o maličnom sporu kod u kojem se ne primjenjuju odredbe o mirovanju postupka teme-ljem odredbe članka 465. stavak 3. ZPP-a. Dakle, sud će odgoditi ročište.

4. Sud će utvrditi nastupanje mirovanja postupka do kojeg je došlo ex lege sa-mom činjenicom što tužitelj nije pristupio na ročište, a tuženik je predložio miro-vanje. Najavom izostanka s ročišta, pa i uz prijedlog da se ročište održi u njegovoj odsutnosti, tužitelj se izvrgnuo riziku da se postupak stavi u stanje mirovanja.

5. Taj podnesak tužitelja sud bi trebao odbaciti jer se prijedlog za nastavak po-stupka ne može staviti prije nego što proteknu tri mjeseca od dana kada je nastupilo mirovanje postupka.

6. Formulacija točke 2. rješenja o prekidu postupka obično je slijedeća:

190

„Postupak će se nastaviti po pravomoćnom okončanju postupka P….ili kada sud ustanovi kako više ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka.“

U ovom konkretnom slučaju nema više razloga da se čeka na okončanje tog po-stupka, pa bi trebalo donijeti rješenje o nastavku postupka (dakle, obvezno prvo izaći iz prekida) i tek po pravomoćnosti rješenja po nastavljanju postupka odlučiti o povlačenju tužbe.

7. Sud neće utvrditi prekid postupka jer do prekida postupka dolazi ako stranka umre u tijeku postupka, a tužiteljica je umrla prije pokretanja postupka. Tu je pro-blem stranačke sposobnosti jer stranka ne može biti umrla osoba, pa treba pozvati tužitelja na otklanjanje tog nedostatka.

8. Neće. Naime, do prekida postupka došlo je ex lege (kada sud za to nije niti znao), a činjenicom, da je nasljednik tužiteljice preuzeo postupak, došlo je i do na-stavljanja postupka.

9. Neće. Naime, građanskopravna odgovornost šira je od kaznene, tako da i pod pretpostavkom da osiguranik tuženika bude oslobođen od kaznene odgovornosti to nema utjecaja na parnični postupak jer se u parničnom postupku utvrđuju druge činjenice i drugačija je zadaća prometnom vještaku.

10. Neće. I ovdje vrijedi sve što je rečeno naprijed glede građanskopravne od-govornosti. Nakladnik može biti obvezan na naknadu štete i pod pretpostavkom da autor članka bude oslobođen kaznene odgovornosti. Ovdje je riječ o tvz. medijskom sporu i doista je ranije postojala (pogrešna) praksa da su se u takvim slučajevima prekidali parnični postupci, no takva je praksa napuštena.

11. Hoće. Naime, tužiteljica se sa istim zahtjevom obratila i sudu i upravnom tijelu (tražeći isplatu obustavljenog iznosa), pa je sud vezan sa odlukom upravnog ti-jela i zato je najbolje prekinuti postupak. U svakom slučaju kada se jednom postupak nastavi sud će u svakom slučaju odbiti tužbeni zahtjev jer će o istovrsnom zahtjevu biti pravomoćno i konačno odlučeno u upravnom postupku.

12. Hoće, iako su moguća i drugačija mišljenja jer neki suci vrlo restriktivno gledaju na prekide postupka pa bi takvi suci vjerojatno bili mišljenja da se utuženi iznos može rasporediti temeljem postojećih suvlasničkih omjera, a ako se oni kasnije promjene, onaj tko je oštećen može tražiti povrat isplaćenih sredstava. Međutim, mislimo da je ipak pitanje suvlasničkih omjera na nekretnini u konkretnom slučaju sporno i da je to prethodno pitanje od čijeg rješenja će zavisiti odluka o tužbenom zahtjevu, tako da bi trebalo prekinuti postupak dok se pravomoćno ne utvrde (sada sporni) suvlasnički omjeri.

13. Sud će donijeti rješenje o presumiranom povlačenju tužbe jer niti jedna od stranaka nije tražila nastavak postupka u roku od četiri mjeseca od dana kada je utvr-đeno da je nastupilo mirovanje postupka, a podnesak tužitelja kojim traži nastavak postupka valja odbaciti kao nepravovremen. Činjenica što se tužitelj žalio na rješenje o mirovanju nije relevantna jer, temeljem odredbe članka 218. stavka 1. ZPP-a, žalba protiv rješenja ne zadržava nastupanje pravnih učinaka rješenja. Dakle, tužitelj je bez obzira na podnesenu žalbu na rješenje o mirovanju postupka treba u roku podnijeti prijedlog za nastavak postupka.

191

Franc Harapin: Građansko pravo i parnični postupak (izvanparnični postupak)

Franc Harapin: Civil Law And Proceedings In Civil Matters

Opće upute

Ovaj materijal rađen je za potrebe „pilot projekta“ uvodnih predavanja rada s vježbenicima nakon donošenja Zakona o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu , a kojim zakonom je predviđeno u članku 12. da Ministarstvo pravosuđa putem Pravosudne akademije organizira stručne radionice, radi stjecanja vještina za rješavanje praktičnih poslova iz djelokruga rada sudova i državnog od-vjetništva iz pojedinih pravnih područja u ukupnom trajanju od dva mjeseca. Pre-ma predloženom planu odvijanje radionica podijeljeno je na ukupno devet modula (mjera-mjerila- Klaić, Riječnik stranih riječi), a jedan od modula je i GRAĐANSKO PRAVO I PARNIČNI POSTUPAK i to pod rednim brojem 20 koji obuhvača „Gra-đansko pravo i parnični postupak“, iako bi s obzirom na obrađeni sadržaj po meni bilo preciznije određenje „Građansko pravo i izvanparnični postupak“ za to dvadeseto poglavlje, iz razloga što se u ovom dijelu što općenito što ciljano obrađuje područje izvanparničnog područja sudovamja.

Materijal je prvenstveno baziran na trenutno propisanim PRAVNIM IZVORI-MA ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA, objavljeno na web stranici Mini-starstva pravosuđa, i na gore navedenim modulima. Svakako će se dogoditi da će se materijali budući u radu sudjeluje veći broj autora te iz razloga što RH nema jedan cjelovit i jedinstven Zakon o izvanparničnom postupku u jednom dijelu i preklapati, a što samo po sebi i nije loše. Korisnici će na taj način imati ujedno i provjere samih sebe i izrađenog materijala.

Nužno je napomenuti da pripremljeni materijal nije minimum materijala za uspješno polaganje Pravosudnog ispita, ali je svakako osnovno polazište za pripremu tog ispita.

U pripremljenom materijalu daju se i praktični primjeri (stvarne situacije) u ko-jima su se pojedini instituti koristili u praksi, ali i hipotetski primjeri pa bi i ste strane to trebao biti koristan materijal.

GRAĐANSKI SUDSKI POSTUPAK

IZVANPARNIČNI POSTUPAKRepublika Hrvatska za razliku od jedinstvenog Zakona o parničnom postupku

nema jedan jedinstveni pravni propis koji bi cjelovito i jedinstveno regulirao u pro-cesnom smislu izvanparnično područje sudovanja, tako da se IZVANPARNIČNI kao nesporni postupak defi nira negativno i kažemo da on obuhvaća sve što nije KLASIČ-NA PARNICA (znači spor).

192

OSNOVNI ELEMENTI PO KOJIMA SE RAZLIKUJE OD PARNIČNOG SU: Elastičnost procesnih instituta• Mogućnost pokretanja postupka po službenoj dužnosti• Mogućnost postupanja suda samo s jednom strankom• Drugačiji pristup u pogledu održavanja glavne rasprave (može se donositi • odluke i bez održavanja gl. rasprave) Drugačije značenje imaju i pravni lijekovi (sud je ovlašten sam ukinuti ili • preinačiti svoju odluku ako se time ne diraju prava trećih- remonstrativnost, u pogledu pravnog lijeka žalba je uvijek dopuštena) Vrsta odluka koje se u tijeku postupka donose su RJEŠENJE I ZAKLJU-• ČAK Obustava izvanparničnog postupka ako postupak treba provesti po pravilima • parničnog postupka ( u tom slučaju u izvanparničnom postupku poduzete radnje- očevid –saslušani svjedoci- i sl.- kao izvedeni dokazi se mogu koristiti u kasnijem parničnom postupku) Izuzetno može biti stranka u postupku i fi zička osoba koja nema poslovnu • sposobnost Rok za izvršene (ovrhu) može biti ODMAH•

IZVANPARNIČNI POSTUPAK1. STATUSNE STARI-ograničenje, lišenje i vraćanje poslovne sposobnosti- proglašenje nestale osoba za umrlu- dokazivanje smrti- davanje dozvole za zaključenje braka (prije punoljetnosti ili osobi s ograniče-

nom ili bez poslovne sposobnosti)- prisilno zadržavanje bolesnika u bolnici (zavodu) za duševne bolesti- Ostali postupci po Ob. Z.

2. IMOVINSKOPRAVNI ODNOS I-ostavinski postupak

- uređenje suvlasničkih odnosa- razvrgnuće suvlasničke zajednice (razni)- uređenje međe i ispravljanje međe- osnivanje nužnog prolaza - sudski poništaj isprava,- amortizacija isprava(mjenice i čeka)

POSTUPAK ZA LIŠENJE I VRAĆANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI

Postupak za lišenje i vraćanje poslovne sposobnosti sud provodi u izvanparnič-nom postupku, a dužan ga je provesti kada punoljetna osoba zbog duševnih smetnji ili drugih uzroka nije u sposobna brinuti se o osobnim potrebama, pravima i interesi-ma ili koja ugrožava prava i interese drugih osoba. Lišenje poslovne sposobnosti može biti potpuno ili djelomično, s time da će sud u tom slučaju detaljno naznačiti koje radnje, mjere i poslove takva osoba nije sposobna samostalno poduzimati, npr. ras-

193

polagati imovinom, plaćom, upravljati imovinom itd.- zakon navodi samo primjerice, znači može i drugo po procjeni.

Postupak se najčešće pokreće na prijedlog nadležnog Centra za socijalnu skrb, no može i na prijedlog bračnog druga, ili osobe s kojom takva osoba živi, krvni srodnik (čl. 324 Ob.Z.-a), a može i sam sud po službenoj dužnosti. Te iste osobe su ovlaštene podnijeti i prijedlog za vraćanje oduzete poslovne sposobnosti, ali tu može prijedlog podnijeti i sama osoba, dakle osoba koja u biti nema ili ima ograničenu poslovnu spo-sobnost, ako je u stanju shvatiti značenje i pravne posljedice poduzetih radnji.

U prijedlogu za pokretanje postupka treba navesti činjenice na kojima se pri-jedlog temelji, naravno i predložiti dokaze kojima će se te činjenice utvrditi, to je najčešće odgovarajuća medicinska dokumentacija, (povijest bolesti).

Na ročištu koje će se u pravilu uvijek održati u prisutnosti osobe o kojoj se prijed-logom odlučuje, (neće se pozivati ako je nepokretna ili sl. no tada se može saslušati u svom domu) pozivaju se i predstavnik nadležnog CZSS-a kao najčešći predlagatelj i posebni skrbnik osobe iz prijedloga, (posebnog skrbnika imenuje nadležni CZSS). Sudac će na tom ročištu saslušati osobu o kojoj se odlučuje i u vrlo vjerojatno odredi-ti provođenje odgovarajućeg vještačenja, (najčešće psihijatrijskog). Sud može takovu osobu na određeni rok u tu svrhu smjestiti u odgovarajuću psihijatrijsku ustanovu, čl. 327/3, ( tu treba paziti na Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama).

Kada provede odgovarajuće dokaze sud donosi odluku, bilo da usvaja prijedlog i rješenjem osobu djelomično ili u potpunosti lišava poslovne sposobnosti. Ako se donosi odluka o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti sud je dužan određeno navesti mjere, poslove i radnje koje osoba nije sposobna samostalno poduzimati (ras-polagati imovinom, plaćom…). Prijedlog, sud može nakon provedenog postupka od-biti, a ako je pokrenut po službenoj dužnosti sud će postupak obustaviti. U svakom slučaju u pouci o pravnom lijeku stoji pravo žalbe u roku od petnaest dana, a o žalbi odlučuje viši sud (mjesno nadležni Županijski sud).

Svoju odluku prvostupanjski sud neće dostavljati osobi koja se lišava poslovne sposobnosti ako ona ne može shvatiti značenje i pravne posljedice odluke ili bi to bili štetno za njezino zdravlje.

U slučaju da kasnije otpadnu razlozi zbog kojih je neka osoba lišena poslovne sposobnosti, sud će (po službenoj dužnosti čl. 330) odlučiti o vračanju poslovne sposobnosti, tu može biti da se djelomično vrati poslovna sposobnost osobi koja je bila lišena poslovne sposobnosti u cijelosti. Tu postoji i mogućnost da ukoliko sud odbije usvojiti prijedlog za vraćanje poslovne sposobnosti može istodobno odlučiti da se novi prijedlog za vraćanje poslovne sposobnosti ne može podnijeti prije isteka određenog roka koji ne može biti dulji od jedne godine, (čl. 331), prvenstveno je to iz razloga da se u takovim postupcima ne bi postupalo šikanozno.

POSTUPAK ZA DAVANJE DOPUŠTENJA

(DOZVOLE) ZA SKLAPANJA BRAKA

Sud u smislu čl. 26 Ob.Z. može dopustiti sklapanje braka osobi koja nije puno-ljetna ali mora imati šesnaest godina i ako je utvrđeno da je mentalno i tjelesno zrela za brak i ako postoji za brak opravdan razlog (najčešće je to trudnoća). Prijedlog za dopuštenje sklapanja braka podnosi ta maloljetna osoba, a tijekom postupka sud će saslušati osobu koja je podnijela prijedlog, njezine roditelje, ili skrbnika , te osobu

194

s kojom namjerava sklopiti brak te pribaviti mišljenje nadležnog CZSS-a, odnosno ispitati i okolnosti značajnije za odluku, (npr. gdje će živjeti, s kojim sredstvima i sl.). Ako se prijedlog odbije žalbu mogu podnijeti samo predlagatelj i osoba s kojom je predlagatelj imao namjeru sklopiti brak, a ako se prijedlog usvoji žalbu mogu podni-jeti predlagateljevi roditelji, skrbnik, CZSS-a.

Analogna je situacija kod čl. 27 Ob.Z.-a.

POSTUPAK ZA PROGLAŠENJE NESTALE OSOBE ZA UMRLU

(slično je i kod dokazivanja smrti)U smislu čl. 1. Zakona o proglašenju nestalih osoba za umrle i o dokazivanju

smrti, postupak se pokreće prijedlogom, i to ako o osobi nema unatrag godinu dana nikakovih vijesti, a starija je od šezdeset godina, ili ako o osobi nema vijesti posljednih pet godina i postoji vjerojatnost da više nije živa , u slučaju brodoloma, poplave i sl. ako je prošlo šest mjeseci od prestanka opasnosti, nestali u ratu ako nema vijesti u godinu dana od prestanka neprijateljstva.

Kao dan smrti se uzima dan za koji se smatra da osoba nije preživjela, mjesno je nadležan sud po posljednjem prebivalištu odnosno boravištu.

Za podnošenje zahtjeva osoba mora imati pravni interes ili ga može podnesti Državno odvjetništvo.

Prijedlog mora sadržavati činjenice, dokaze za te činjenice i naznaku pravnog interesa. Nakon podnesenog prijedloga sud zakazuje ročište na koje se poziva predla-gatelj a osobi za koju se traži proglašenje umrlim se postavlja staratelj (po nadležnom CZSS) ili privremeni zastupnik (po ZPP-u supsidijarna primjena), svjedoci iz prijed-loga i oni će na te okolnosti na ročištu biti saslušani. Po provedenom postupku sud donosi rješenje bilo da odbije prijedlog ili da usvoji prijedlog i tada je izreka npr.

„NESTALI PERO PERIČ IZ KRAPINE, MATIJE GUPCA 60, ROĐEN 25. SVIBNJA 1950. PROGLAŠUJE ( PROGLAŠAVA SE UMRLIM) ZA UMRLOG, A KAO DAN NJEGOVE SMRTI SE UZIMA 1. RUJAN 2008. GOD“

Protiv tog rješenja može se izjaviti žalba višem sudu i to u roku od petnaest dana od dostavljenog prijepisa rješenja. Ako se ta osoba kasnije pojavi onda se u izvanpar-ničnom postupku može staviti van snage ono ranije rješenje npr.

„UKIDA SE RJEŠENJE OVOG SUDA OD 25. SVIBNJA 2008. GOD. POSL. BR. R1-34/08 KOJIM JE PERO PERIČ IZ KRAPINE PROGLAŠEN UMRLIM, A KAO DAN NJEGOVE SMRTI JE UZET 1. RUJAN 2007. GOD.“

I kod ovog rješenja je dopuštene žalba. Kod dokazivanja smrti imamo situaciju „ Utvrđuje se smrt Pere Periča sina Jure i Ane rođ. Kosić rođenog dana 12. rujna 1929. u Krapini s danom 17. rujna 2008. god.“

Normalno i tu je dopuštena žalba i na identični se način postupa ako se osoba kasnije pojavi.

NASLJEDNO PRAVO

OSNOVNA NAČELA nasljednog pravaNačelo ravnopravnosti svih fi zičkih osoba u nasljeđivanju prvenstveno podrazu-

mijeva ravnopravnost muškaraca i žena, i ravnopravnost državljana RH i stranaca pod uvjetom reciprociteta.

195

Načelo ravnopravnosti bračne i izvanbračne djece te bračnog i izvanbračnog druga Načelo zatvorenog broja pravnih osnova nasljeđivanja dakle naslijediti se može

po dvije osnove 1) po Zakonu2) po oporuciTu je potrebno navesti da je zakonsko nasljeđivanje pravilo a oporučno je iznimka

pa kako u građanskom pravu iznimka ima prednost pred pravilom to znači da zakon-sko nasljeđivanje dolazi onda kada nema oporuke.

Načelo slobode oporučnog raspolaganja svatko je slobodan ovlašten da za slučaj svoje smrti sebi odredi nasljednika

Načelo kumulacije pravnih osnova nasljeđivanja dakle istodobno se može nasli-jediti i temeljem zakona i temeljem oporuke, to će biti slučaj kada oporučitelj nije rasporedio svu svoju imovinu.

Načelo kaduciteta (ošasnosti) znači u nasljednom pravu da poslije smrti ostavi-telj nema nasljednika. Ako se dogodi takav slučaj da ostavitelj nema nasljednika a ima imovine u momentu smrti tada njegovu imovinu nasljeđuje tj. imovina pripada državi i to na način da pripada Općini ili Gradu. U takovom slučaju oni mogu odgovarati i za dugove, snosi trošak pogreba…, bitno je da se oni ne mogu odreći nasljedstva.

Dakle u takovoj situaciji u smislu čl. 127 ZN-a objavit će se oglas u NN i po proteku šest mjeseci utvrdit će se da je ta i ta imovina prešla u vlasništvo te i te Općine.

Načelo ex lege nasljeđivanja i dobrovoljnost nasljeđivanja , kod nas se subjektiv-no nasljedno pravo stječe smrču ostavitelja, znači momentom smrti nije potrebno neko njegovo očitovanje, no ukoliko netko ne želi biti nasljednikom ima mogućnost da u tijeku ostavinskog postupka se odrekne prava na nasljedstvo i tada se smatra kao da ga nikad nije niti stekao. Drugim riječima nitko ne mora biti nečiji nasljednik ako to ne želi.

PRETPOSTAVKE NASLJEĐIVANJA1) SMRT kao prva pretpostavka (naslijediti se može samo ostavitelj tj. fi zička

osoba)2) NASLJEDNIK to je osoba na koju u trenutku smrti prelazi ostavina bilo

cijela ili odgovarajući dio, nasljednik može biti bilo fi zička bilo pravna osoba, nasljed-nik mora u momentu smrti ostavitelja biti živ, izuzetno se u smislu čl. 124/2 ZN-a prizna pravo naslijediti. Nasljednik ne smije biti NEDOSTOJAN jer ona znači nes-posobnost da određena osoba naslijedi određenog ostavitelja (čl. 125 ZN-a). Nadalje nasljednik se može odreći nasljedstva (čl. 130- 133). Odgovornost nasljednika za dugove ostavitelja (čl. 139. ) znači da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Nasuprot nasljedniku kao univerzalnom suk-cesoru postoji singularni sukcesor (LEGATAR ILI ZAPISOVNIK), znači to je osoba koja iz ostavine dobiva samo pojedino točno određeno pravo ili stvar.

3) OSNOVA NASLJEĐIVANJA ranije su spomenute a to su oporuka i zakonPojam nasljednog prava određujemo kao skup pravnih pravila kojima se uređuje

sudbina subjektivnih prava i obveza poslije smrti njihova dosadašnjeg nositelja.

ZAKONSKO NASLJEĐIVANJE do njega dolazi kada iza ostavitelja nije ostala oporuka ili je ništetna ili kad oporukom nije rasporedio svu svoju imovinu, ili ako je oporučni nasljednik umro prije ostavitelja, odrekao se nasljedstva ili je nedostojan.

196

U tom slučaju kao bitne pretpostavke u obzir dolaze KRVNO SRODSTVO, BRAČNA VEZA, IZVANBRAČNA VEZA I POSVOJENJE. Kod krvnog srodstva govorimo o dvije linije USPRAVNA I POBOČNA. Uspravnu liniju čine oni koji potječu jedni od drugih (roditelji- dijete- unuk), dok pobočnu liniju čine oni koji potječu od treće osobe kao zajedničkog pretka (tipični su brača).

POJEDINI NASLJEDNI REDOVII NASLJEDNI RED, čine ostaviteljevi potomci, posvojče i njegovi potomci i

bračni drug ostavitelja, nasljednici iz ovog nasljednog reda dijele ostavinu na jednake dijelove.

II NASLJEDNI RED, čine bračni (izvanbračni drug), ostavitelja i njegovi rodite-lji i njihovi potomci i to jednu polovinu nasljeđuje bračni drug a drugu roditelji.

III i IV NASLJEDNI REDOVI su djedovi i bake pa zatim pradjedovi i prabake

OPORUKAje razredba posljednje volje kojom ostavitelj raspolaže svojom imovinom za slučaj

smrti. Oporuka je jednostrani pravni posao, strogo je osobni pravni posao, (oporuka se ne može praviti preko zastupnika ali vidi čl. 32/6 ZN-a), opoziv je pravni posao, nije formalan, (može usmena, pismena), ali je bitno ako ima više oporuka istog osta-vitelja u ostavinskom postupku je potrebno proglasiti sve oporuke.

OBLICI OPORUKA 1) Privatne oporuke a) vlastoručnab) pisana pred svjedocima2) Javna oporuka3) Oporuka u izvanrednim okolnostima (usmena )

OSTAVINSKI POSTUPAK

NAČELA OSTAVINSKOG POSTUPKA1)Načelo ofi cioznosti, znači da se ostavinski postupak pokreće po službenoj duž-

nosti čim se sazna za činjenicu da je neka osoba umrla, ili je proglašena mrtvom.2)Načelo ekonomičnosti i pomoći strankama tu je posebno bitno obratiti pažnju

na maloljetne i duševno bolesne.3)Načelo pismenosti i usmenosti uzimaju se u obzir u postupku svi bilo usmeni

ili pismeni navodi stranaka4)Istražno i raspravno načelo sud donosi u tom postupku odluku na temelju

onoga što je sam prikupio i što su podnjele stranke.5)Načelo kontrdiktornosti i nekontradiktornosti nije nužno da se stranka očituje

na navode drugih sudionika

NADLEŽNOST Pred Javnim bilježnikom kao povjerenikom suda, (čl. 176 ZN-a), nadalje za ra-

spravljanje nepokretne imovine nadležan je isključivo hrvatski sud ako se nekretnine nalaze na području RH-e, za pokretnine također ako se nalaze na teritoriju RH-e, inače sud zemlje gdje se nalaze.

197

Znači stvarno je nadležan sud (Općinski sud –Javni bilježnik), a mjesno je nadle-žan sud gdje je bilo prebivalište ostavitelja u momentu smrti, (čl. 177 ZN-a). Ako iz podataka u smrtovnici proizlazi da ostavitelj nije imao u momentu smrti imovine sud će donijeti Rješenje „neće se provesti ostavinski postupak”, ili ako proizlazi da ima samo pokretnine a niti jedan od pozvanih na nasljedstvo ne zahtjeva da se provede ostavinski postupak, (čl. 215 ZN-a).

TRENUTNI TIJEK OSTAVINSKE RASPRAVEU nadležnom Općinskom sudu se zaprimi smrtovnica, formira se ostavinski spis,

i spis se rješenjem ustupa nadležnom Javnom bilježniku kao povjereniku suda na daljnji postupak.

Javni bilježnik zakazuje nejavno ročište i na njega poziva zakonske i oporučne nasljednike prema stanju iz smrtovnice, ako nema podataka o nasljednicima poziva ih oglasom u NN i na drugi prikladan način i po proteku šest mjeseci ustupa imovinu Općini ili Gradu. Ako se nasljednici uredno odazovu i nema nikakvih spornih pitanja, zaključuje se rasprava i donosi rješenje koje dostavlja svim sudionicima postupka, kad rješenje postane pravomoćno i kada je naplaćena naknada spis radi trajnog čuvanja vrača nadležnom sudu.

U tijeku postupka se može pojaviti situacija da se ostavinski postupak treba npr. zbog upućivanja nekoga od nasljednika na parnicu prekinuti, tada spis Javni bilježnik dostavlja sudu i tada takvo rješenje o prekidu donosi sudac, ( čl. 222 ZN-a) , sudac isto tako postupa ukoliko bi neki od nasljednika izjavio prigovor protiv rješenja o nasljeđivanju koje je donio Javni bilježnik, (čl.185 i 186 ZN-a).

RJEŠENJE O NASLJEĐIVANJUSadržaj rješenja je propisan u čl. 226 ZN-a, a rješenje se donosi nakon završetka

ostavinske rasprave. U rješenju se utvrđuje sastav ostavine, i proglašavaju se nasljed-nici, navode se i sva ograničenja određena bilo rokom, uvjetom, nalogom, pravo uži-vanja, i sl. Rješenjem se u pravilu ne provodi dioba nasljedstva, ali ako svi nasljednici sporazumno predlože diobu i način diobe sud će takav sporazum unijeti u rješenje o nasljeđivanju, to se rješenje po pravomočnosti po službenoj dužnosti provodi u ze-mljišnim knjigama. U ostavinskom je postupku moguće donijeti i djelomično rješenje o nasljeđivanju to je za onaj nesporan dio imovine. Protiv rješenja o nasljeđivanju se može podnjeti prvo prigovor i to u roku od osam dana od dana dostave (to je protiv rješenja Javnog bilježnika), a protiv odluke suca može se izjaviti žalba Županijskom sudu u roku od petnaest dana od dana dostve. Pravomočnim rješenjem o nasljeđiva-nju su vezane stranke koje su sudjelovale u postupku, oni koje ne veže institut pra-vomočnosti mogu neko svoje pravo ostvarivati samo u parnici. Što se tiče naknadno pronađene imovine, znači imovina za koju se u momentu donošenja rješenja nije znalo, sud neče ponovno raspravljati ostavinu već će naknadno pronađenu imovinu novim rješenjem rasporediti prema ključu diobe iz ranijeg rješenja. (odnosno sve to će opet napraviti povjerenik suda).

NUŽNI DIO Nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te

njegov bračni drug (čl. 69 ZN-a) i njihov nužni dio iznosi jednu polovinu zakonskog dijela, ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali predci nužni su nasljednici samo ako

198

su trajno nesposobni za rad i ako nemaju nužnih srestava za život, njihov nužni dio iznosi jednu trečinu zakonskog dijela. Vrijednost na ime nužnog dijela se izračunava (čl. 71 ZN-a) tako da se od aktive ostaviteljeve odbiju dugovi i troškovi pograba i tako se dobije čista ostavina, zatim se uzme u obzir da li je i ako da koliko dobio nužni nasljednik za života ostavitelja, to se pribroji čistoj ostavini i dobije se obračunska vrijednost ostavine i tada se izračunava zakonski dio (kao da nema oporuke) i od tog zakonskog dijela nužnom naslkedniku pripada njegov dio koji čini nužni dio.

NPR: Aktiva 200 000Dug 50 000Pokop 10 000Čista ostavina 140 000Školovanje NN 20 000Automobil NN 40 000-----------------------------------------------------------------------------------------------Obračunska vrijednost ostavine 200 000

Ako uzmemo da je ostavitelja po oporuci trebala naslijediti supruga, a sin se po-javljuje kao nužni nasljednik, dakle kada bi se uzelo da nema oporuke oni bi n asljedili na jednake dijelove, svaki ½ dijela, (svaki po 100 000), onda je polovica toga 50 000, pa kako je on za života dobio 60 000 (auto iškolovanje), on je u biti namiren u svom nužnom dijelu. ( Ne bi se uračunali točno određeni darovi čl. 71/2 ZN-a).

RAZVRGNUĆE SUVLASNIŠTVA Svaki suvlasnik ima pravo s obzirom da suvlasništvo nije trajna kategorija, tražiti

razvrgnuće te zajednice, (čl. 47 ZV-a), to je materijalno prava odredba, a postupak je određen temeljem čl.267 VP iz 1934. god.).

Postupak se pred sudom, (mjesno nadležnim na čijem se području nalazi nekret-nina), pokreće pisanim prijedlogom, u to se prijedlogu naznačuje prvo predlagatelj s punom adresom, zatim na isti način protustranka. Dalje u prijedlogu treba stajati da su stranke suvlasnici točno određene nekretnine ( katastarski broj čestice, naziv čestice, površina, broj ZK uloška u koji je nekretnina pisana i suvlasnički omjer. Uz prijedlog treba predlagatelj priložiti dokaz za suvlasništvo, ZK izvadak za česticu i kopiju katastarskog plana za istu. Po zaprimljenom prijedlogu formira se izvanpar-nični predmet, i zakazuje se ročište na koje se pozivaju predlagatelj i protustranka uz prijedlog, na ročištu u sudu, sudac će uzeti od protustranke odgovor na prijedlog. Ukoliko se na tom ročištu pojavi pitanje o predmetu diobe, i opsegu zajedničke svari, ili imovine u pogledu aktive ili passive i o pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili o veličini njihovih udjela i o tome se ne postine na ročištu sporazum sud će stranku sa njenim zahtjevom za raskidanje zajednice uputiti na parnicu, (čl. 267-268 VP). Dakle u takovom slučaju kod prekida izvanparničnog postupka se donosi rješenje o prekidu i predlagatelj se upučuje da protiv protustranke pokrene parnicu radi ra-spravljanja spornog pitanja, točka dva u rješenju je da će se postupak (izvanparnični) nastaviti po prijedlogu bilo koje od stranaka. Protiv rješenja kojim se postupak pre-kida žalba nije dopuštena. Ukoliko pak ne dolazi do prekida postupka, zakazuje se očevid na nekretnini iz prijedloga, na koji se pozivaju stranke te odgovarajući vještak

199

ili vještaci (najčešće mjernički i gospodarski, može i građevinski), o provedenim rad-njama sastavlja se zapisnik, a vještaci na očevidu izvrše odgovarajuće premere i druge potrebne radnje da bi mogli dati pisani prijedlog diobe. Ukoliko na prijedlog vještaka nema primjedbi ili su primjedbe raspravljene donosi se rješenje kojim se diteli zajed-nička stvar i svakoj stranci pripada točno određeni dio te zajedničke svari, istim se rješenjem odlučuje i o nastalim troškovima, npr. ukoliko je dvoje suvlasnika i dioba je u interesu obojice, i sve troškove je snosila jedna stranka, protustranka će joj nakna-diti ½ dijela potrebnih troškova. Protiv rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana dostave rješenja, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Razvrgnuće je moguče provesti i isplatom (čl. 50 -51 ZV-a). Kod razvrgnuća su-vlasništva na nekoliko svari istodobno moguće je da svaki od suvlasnika dobi na ime svog udjela u suvlasništvu, točno određenu stvar (čl. 52 ZV-a).

POSTUPAK UREĐENJA MEĐAAko su međašnji znakovi između dvije nekretnine zbog bilo kakvih okolnosti toli-

ko oštečeni da bi se moglo dogoditi da se međe neće moći raspoznati , ili ako se međe više ne raspoznaju, ili su sporne onda svaki od susjeda ima pravo zahtijevati da sud u izvanparničnom postupku obnovi ili ispiravi među (čl. 103 ZV-a). Istim člankom je propisan i način uređenja tako sporne međe, pa je na prvom mjestu propinano da će sud među obnoviti ili ispraviti prema katastarskom nacrtu, ako jet o moguće i ako stranke na to pristanu, dalje ako neide na taj način onda prema sporazumu susjeda, ako neide ni to onda prema stanju posljednjeg mirnog posjeda, a ne uspije niti to onda prema pravičnoj ocjeni. Dakle s očevida za uređenje međe se u pravilu ne ide dok međa nije uređena, tako (na bilo koji od zakonom predvđenih načina) da se u određene međašnje točke stave međašnji znakovi (to su u pravilu dreni kolci, metalne šipke i sl. ). Smisao postavljenih međašnjih oznaka je da se od tog trenutka smatra da je vlasništvo utvrđeno do međašnje crte, a i nakon što je međa uređena svtko može u parnici dokazivati vlasništvo izahtijevati da se u skladu s tim označi međa, no susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međa ne može to zahtijevati nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravomočnosti odluke donosene u postupku uređenja međa. To su materijalno pravne odredbe, a što se tiče postupovnih odredbi opet se primjenjuju odredbe VP,čl. 275 mjesna nadležnost, čl. 277 postupanje u odsutnosti pojedine stranke, čl. 279 sastavljanje zapisnika, čl. 283 troškovi postupka.

Postupak se pokreće prijedlogom kojeg podnosi susjed, odnosno vlasnik ili po-sjednik susjedne nekretnine, protiv protustranke vlasnika i posjednika sa susjedne strane, prilaže se dokaz o vlasništvu (ili posjedovni list), te kopija katastarskog plana. Nakon što se formira predmet (spis), sudac će zakazati ročište u sudu na koje če se pozvati stranke, protustranka uz prijedlog, tu će se uzeti odgovor na prijedlog i zakazati će se očevid na licu mesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka, te troškove u pravilu snosi predlagatelj. Međa se uređuje na gore opisani način i stranke se upo-zoravaju na pravne posljedice uništenja postavljenih oznaka. Strankama se dostavlja pisani otpravak rješenja, s pravnom poukom na žalbu koju se podnosi u roku od pet-naest dana i o njoj odlučuje Županijski sud.

SUDSKO PONIŠTENJE ISPRAVAPrijedlog podnosi onaj tko ima pravni interes za isprave koje su izgubljene ili

uništene, (čl. 246 i 247 VP). Pisanom prijedlogu treba priložiti prijepis isprave za

200

koju se traži poništenje, ili bitan sadržaj, odnosno sve ono po čemu se ista može točno raspoznati i razlikovati od drugih. Nadalje treba učiniti vjerojatnim da je ista nestala, ili uništena, kao i činjenice koje mu daju ovlaštenje za stavljanje prijedloga. Na roči-šte će se pozvati osoba kod koje bi trebala ta isprava biti, eventualno svjedok, (Javni bilježnik). O pokrenutom postupku će se objaviti oglas u Narodnim novinama na rok od šest mjeseci i po proteku roka se usvaja prijedlog kojim se poništava odgovarajuča isprava. Ne mogu se poništiti novčanice.

PRIZNANJE STRANE SUDSKE ODLUKEPrijedlog za priznanje strane sudske odluke podnosi se mjesno nadležnom sudu,

uz prijedlog treba priložiti odluku za koju se traži priznanje s kluzulom pravomočno-sti u ovjerenom prijevodu, (čl.86-96 Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima), odluka tj. Rješenje kojim se prizna strana sudska odluka donosi se u pravilu bez održanog ročišta, protiv rješenja u ovom po-stupku dopuštena je žalba koja se podnosi u roku od petnaest dana i o njoj odlučuje Županijski sud.

OSIGURANJE DOKAZAJoš jedan od izvanparničnih postupaka koji se pred Općinskim sudom pojavljuje

nerijetko je i osiguranje dokaza prije pokrenute parnice, (čl. 272- 276 ZPP-a). Postu-pak osiguranja dokaza pokreće se prijedlogom, u kojem će predlagač navesti koje se činjenice imaju dokazati, dokaze koje treba izvesti u tu svrhu, te razloge zbog kojih smatra da se kasnije dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo izvođenje biti otežano. Prijedlog se podnosi protiv određenog protivnika, (ime prezime, adresa) osim ako iz okolnosti proizlazi da je isti nepoznat, (takovom se postavlja privremeni zastupnik, čl. 84. ZPP-a), određuje se ročište, (čl. 275 ZPP-a). Protiv rješenja suda kojim se prihvača prijedlog za osiguranje dokaza kao i protiv rješenja kojim se odlučuje da izvođenje dokaza počne prije ne go što se rješenje dostavi protivniku nije dopuštena. (Šteta na poljoprivrednom usjevu, odlazak na dugi put potencijalnog svjedoka, lako kvarljivi artikli i sl.) *********

OSNIVANJE SUDSKOG POLOGAU smislu čl. 186-194 ZOO-a, dužnik kao predlagatelj može tražiti da se dugova-

na stvar položi kod stvarno nadležnog suda (stav VSRH da je to svaki Općinski sud), i to kada je vjerovnik nepoznat ili u zakašnjenu, kada je neizvjesno tko je vjerovnik ili se ne zna gdje se nalazi...(čl.186/1 ZOO-a). Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku od petnaest dana i o njoj odlučuje Županijski sud.

POJEDINAČNI ZEMLJIŠNOKNJIŽNI ISPRAVNI POSTUPAKNesređeno zemljišno knjižno stanje trebalo bi se prije svega sređivati putem pra-

vila i postupaka predviđenih u zemljišno knjižnom pravu. Zakon o zemljišnim knjiga-ma je propisao pojedinačni ispravni ostupak, kao postupak koji se može provoditi za pojedini zemljišno knjižni uložak ili pojedinu katastarsku česticu. U tu je svrhu bitan čl. 200 ZZK koji propisuje da kada postoji opravdani razlog može se provesti pojedi-načni ispravni postupak glede određenog zemljišno knjižnog uloška, a opravdani inte-res je propisan u čl. 108 Zemljišnoknjižnog poslovnika, „Opravdani razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka postoji kada je javnom ispravom učinjeno vjerojat-nim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano i radi čijeg bi upi-

201

sa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise, a radi se o pravu koje po odred-bama ZZK može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa”. Kao opravdan interes je npr. osoba koja pokreće pojedinačni postupak je upisana u katastarskom posjedovnom listu kao posjednik, ili raspolaže ispravom koja u zemljišnim knjigama nije provediva, naslijedila neku nekretninu kao vanknjižno vlasništvo... Odnosno jednistavno se uzi-ma kao opravdani razlog kada je potrebno uskladiti zemljišnoknjižno stanje i stanje u katastru. Za pokretanje postupka dosta je učiniti vjerojatnim da toj osobi pripada pravo, u ovom momentu to pravo ne mora još biti i dokazano. Makar iz stilizacije za-konske odredbe ne proizlazi ali predmet pojedinačnog ispravnog postupka može biti jedna katastarska čestica, (taj stav je iznjedrila praksa). Postupak se pokreće pisanim prijedlogom, a sadržaj istog je propisan na način da isti treba biti uredan, (čl. 99, 100 i 101 ZZK), potpun, (čl. 102-104), odnosno u čl. 109 ZP-a. Znači u svakom slučaju treba biti naznačen zahtjev u kojem se smislu zahtijeva ispravljanje,treba priložiti i odgovarajuće isprave, po potrebi i prijavni list. Potom sudac odlučuje o osnovanosti prijedloga i donosi rješenje kojim se otvara pojedinačni ispravni postupak, protiv tog rješenja žalba nije dopuštena, no isto tako ako nisu ispunjene pretpostavke može se donjeti i rješenje kojim se prijedlog za pokretanje postupka odbija, u takovom će se rješenju navesti iz kojih razloga je prijedlog odbijen, a protiv tog rješenja je dopuštena žalba, i o njoj odlučuje nadležni Županijski sud. U Narodnim novinama i na oglasnoj ploči suda će se objaviti oglas o pokretanju postupka taj rok objave ne može biti krači od trideset dana, svim osobama koje sudjeluju u postupku će se dostaviti i rješenje o otvaranju postupka i prijedlog. Ukoliko se tijekom postupka pojave neki prigovori i prijave, sve će se to raspraviti na raspravi za ispravak, tu raspravu u pravilu na licu mesta vodi sudac po pravilima izvanparničnog prava, s time da se u pravilu na taj očevid poziva i vještak mjerničke struke. Doneseno rješenje se provodi po službenoj dužnosti (nije potreban nakon donošenja rješenja još i prijedlog), ukoliko netko od sudionika smatra da je sud u nečemu pogriješio ispraviti to može tužbom za ispravak (čl.197 ZZK). Dakle protiv rješenja Zk suda na raspravi nemaju stranke pravnog lijeka ali mogu svoja povrijeđena prava ostvarivati u parnici.

202

Björn Retzlaff: Sastavljanje presuda u parničnim stvarima i sudsko poučavanje

Björn Retzlaff: Writing of civil judgements and advice given by the court

Sastavljanje presuda u parničnim stvarima

Obrazloženje presude se u principu sastoji od dva dijela:prikazivanje iskaza stranaka („činjenično stanje“) –obrazloženje odluke suda („razlozi za odluku“) –

a) Činjenično stanjeu principu to je samo prikaz iskaza stranaka u vezi sa predmetom parnice tj. –tvrdnji o činjenicama, ovdje ne treba prikazati pravne stavove.iskazi u vezi sa predmetom parnice moraju biti strukturirani, obično se daje –kronološki prikaz događaja, bez obzira u kojem su trenutku stranke dale iska-ze o pojedinim događajima.pri tome je neophodno ograničiti se na ono što je bitno za odluku; sa- –stavljanje tj. opisivanje činjeničnog stanja nije „rad po učinku“ tj. nije ne-ophodno prikazati apsolutno sve što su stranke iskazale. Ako je nešto nebitno, može biti ispušteno (fi lterska funkcija). Odluka će time biti razu-mljivija. Razmjer dužine teksta je sljedeći: činjenično stanje: razlozi za odluku u mjerilu 40:60 ili 33:67. Posebno je bitno jasno razlikovati sporne i nesporne činjenice. Obično je dobro prvo prikazati sve nesporne činjenice i pri tome izostaviti detalje oko kojih se stranke spore. U mnogim postupcima i nema spora oko stvarnih stvari ili je sporno vrlo malo činjenica (koje su bitne za odluku). Prilikom prikazivanja spornih iskaza bitna je podjela tereta dokaza: ako tužitelj nosi teret dokaza, onda njemu treba i pripisati spornu tvrdnju. „Tužitelj tvrdi da se svjedok Schroeder pojavio 14. oktobra u njegovom ure-du i u ime optuženog naručio dvije građevinske mašine.“ Kod činjeničnog stanja bitno je točno ispitati da li je neka činjenica sporna ili nije, kako bi situacija bila realno prikazana. U suprotnom, neka od stranaka zbog takve greške može osporiti presudu, obrazlažući to gore navedenim. Upravo to i jest funkcija činjeničnog stanja: naime, da se presuda preispita u odnosu na gore spomenuto. Ukoliko su činjenice točne, žalba uz opisano obrazloženje ne može biti uspješna.

b) Razlozi za odlukuBitno načelo: «dijalog sa strankama». Odlučujuće mjerilo za obrazloženje od- –luke jesu pravni stavovi koje su iznijele stranke. Ovi stavovi, doduše, za sud

203

nisu obavezujući, ali sud ih mora uzeti u obzir kako bi njegova odluka bila razumljiva.Stil presude: Rezultat se ne razvija «korak po korak» tokom obrazlaganja, već –se unaprijed iskazuje, a obrazloženje slijedi nakon toga.Potrebno je razmotriti pravna pitanja, obujam zavisi od toga u kojoj mjeri –se stranke oko nečega spore. U principu je uvijek neophodno pozabaviti se argumentima stranaka, ukoliko oni nisu nerazumni.Posebno je bitno ocjenjivanje dokaza. Za razliku od pravnih stavova suda, –dokaze je moguće ispitati samo u ograničenoj mjeri. Da li će sud nakon izno-šenja dokaza neku spornu tvrdnju smatrati i dokazanom ili neće – to ovisi o sučevom uvjerenju, a i to uvjerenje se u postupku primjene pravnog lijeka može osporiti i napasti samo u ograničenoj mjeri. Da bi odluka bila prihvaće-na u većoj mjeri, proces stvaranja sučevog uvjerenja treba biti prikazan što je moguće razumljivije i logičnije. Stoga:bez paušalnih ocjena svjedoka u smislu da su oni vjerodostojni ili nisu, već –ocjenu svjedoka obrazložiti pomoću sljedećih kriterija:prikazivanje detalja u iskazu• proturječnosti u iskazu• držanje i ponašanje prilikom davanja iskaza•

Obaveza suda da pravno poučava

Presuda se ne smije oslanjati na pravne aspekte koje je jedna od strana parnici očito previdjela i nije uzela u obzir. Sud ima obavezu da u toku postupka poučava, ukoliko to druga stranka ne učini. Ako bi takva pouka nedostajala, presuda bi morala biti ukinuta zbog greške u postupku.

U njemačkom pravnom sistemu sud najkasnije na početku pretresa prikazuje pravno stanje onako kako ga on vidi i pri tome obznanjuje koji su pravni aspekti odlu-čujući. Jasno je da način na koji se to dešava, te jasnoća s kojom se govori o pojedinim točkama jesu odlučujuće za daljnji tok postupka. Sud mora ukazati na to koje točke on smatra bitnim, ali nije neophodna tzv. «prijevremena supsumcija», dakle ne mora se unaprijed priopćiti da li sud smatra da je stranka na zadovoljavajući način «podni-jela» svoj teret prikazivanja stvari tj. da li ih je prikazala dovoljno dobro (u temelju). Za obujam obaveze suda da poduči stranke odlučujući je odgovor na pitanje da li stranke zastupa odvjetnik.

204

Björn Retzlaff: Slučajevi u vezi s propisima o žalbama

Björn Retzlaff: Cases for appeal – civil procecedure law

1.

B je trgovac rabljenim vozilima. K kod njega kupuje rabljeni VW golf za 90.000,- kn. Nakon nekog vremena, K ustanovi da je vozilo dosta oštećeno u prometnoj ne-sreći. Šteta od prometne nesreće nije popravljena propisno, nego samo provizorno. U pisanom ugovoru koji su potpisale obje strane, nije spomenuto da je vozilo sudje-lovalo u prometnoj nesreći.

Iz tog razloga K zahtijeva od B da propisno popravi štetu od prometne nesreće ili da mu nabavi sličan rabljeni VW golf bez oštećenja od prometne nesreće. B ne rea-gira. Nakon toga, K obavještava B, da odustaje od kupoprodajnog ugovora i zahtijeva povrat kupoprodajne cijene. B ne pristaje na to.

Nakon toga, K podiže tužbu s prijedlogom da sud osobi B naloži povrat kupo-prodajne cijene a on da vrati VW Golfa. Kao obrazloženje K navodi da je vozilo zbog nepropisno popravljene štete manjkavo i da je iz tog razloga, nakon što B nije bio spreman na uklanjanje nedostatka ili zamjenu, valjano odustao od kupoprodajnog ugovora.

B zahtijeva da se tužba odbije. Navodi da je osobi K prije zaključivanja ugovora više puta naglasio da je VW golf sudjelovao u većoj prometnoj nesreći. K da je ipak kupio vozilo zbog povoljne cijene. On – tj. B – da jedino nije smatrao potrebnim u ugovoru još jednom pisano navesti činjenicu o prometnoj nesreći.

K poriče da je bio upozoren na nesreću. Navodi da B nikada nije spomenuo da je vozilo imalo prometnu nesreću. Kao dokaz K navodi svoga poznanika Z kao svjedoka, jer da je Z bio nazočan prilikom pregovora s osobom B i da može potvrditi da nije bilo napomene o prometnoj nesreći.

Prvostupanjski sud prihvatio je tužbu. Kao obrazloženje navodi: K ima pravo odustati od kupoprodajnoga ugovora, budući da VW golf ima oštećenja od prometne nezgode koja nisu propisno popravljena, dakle, da ima nedostatke. Sukladno tomu B mora vratiti kupoprodajnu cijenu – uz povrat vozila. Sud nije saslušao svjedoka Z.

B ulaže žalbu protiv ove presude. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno, odnosno nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer da je on izjavio da je prije zaklju-čivanja ugovora jasno upozorio na oštećenja od prometne nesreće, što u presudi nije spomenuto. Uzme li se to u obzir, da K nema pravo odustati od ugovora, budući da je bio suglasan sa štetom od prometne nesreće.

Hoće li žalba tuženika biti prihvaćena?

205

2.

B je tvrtka za sustave grijanja, K je vlasnik kuće koju iznajmljuje. K je B angaži-rao za ugradnju novog sustava grijanja na loživo ulje u vrijednosti od 350.000,- kn. B izvodi radove. Nakon nekog se vremena pokaže da grijanje ne radi ispravno. K zahtijeva popravak od B. Budući da B ne reagira, K je odredio daljnji (drugi) rok koji je također prošao bezuspješno. K je nakon toga objasnio tvrtki B da će za potrebne radove angažirati drugo društvo.

K podiže tužbu protiv B radi plaćanja naknade štete u visini od 40.000,- kn. Kao obrazloženje K navodi da je za uklanjanje nedostatka na sustavu grijanja angažirao tvrtku U te da ga je to koštalo 40.000,- kn. K kao svjedoka, da je za popravak podu-zeću U platio 40.000,- kn, navodi Z.

B odgovara na tužbu da je možda točno da potrebni popravak košta 40.000,- kn, ako radove obavlja specijalizrano poduzeće, ali da je K sam provizorno popravio grija-nje i da za to nije angažirao drugo poduzeće. Da on stoga nije morao platiti 40.000,- kn, već da je imao znatno manje troškove.

Prvostupanjski sud odbija tužbu. Kao obrazloženje navodi da K za popravak krova nije angažirao drugo poduzeće i da mu iz tog razloga nije ni nastala šteta od 40.000,- kn. Svjedoka sud nije saslušao.

K ulaže žalbu protiv ove presude. Hoće li žalba biti prihvaćena?

3.

Gospođa F ima 87 godina i teško hoda. Iz toga razloga moli svoju susjedu N da ponekad za nju ode u dućan. Osim toga, daje N punomoć kako bi ona u banci mogla podizati novac s računa gospođe F. Jednog dana gospođa F zamoli gospođu N da joj s banke podigne 100.000,- kn koje želi pokloniti svom unuku. N predaje F samo 70.000,- kn, što F nije odmah primijetila. Nakon što kasnije ustanovi da je N podigla 100.000,- kn s njezinog računa traži da je N da i preostalih 30.000,- kn. No, N joj ne daje taj novac.

F podiže tužbu radi plaćanja 30.000,- kn.N se brani tvrdnjom da joj je F rekla, prije nego što je otišla na banku, da podi-

gne 100.000,- kn s tim da 30.000,- kn smije zadržati kao zahvalu za to što joj često pomaže.

F odgovara da to nije točno. Kao dokaz za svoje tvrdnje F predlaže saslušanja svjedokinja X i Y. Nakon što

je podigla novac s banke i zadržala tih 30.000,- kn da je njima dvjema na telefonu radosno ispričala sve o poklonu gospođe F.

Prvostupanjski sud prihvaća tužbu, s tim da svjedokinje X i Y nisu saslušane, a sud se ne izjašnjava u vezi s navodnim poklonom od 30.000,- kn.

N protiv ove presude ulaže žalbu. Kao obrazloženje navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenice bitne za donošenje odluke jer da joj je F poklonila taj novac, te da se tužba iz tog razloga mora odbiti, i da su u najmanju ruku svjedokinje trebale biti saslušane.

Hoće li žalba biti prihvaćena?

206

Arthur Trossen: Tehnike za sklapanje nagodbi u parničnim postupcima i mogućnosti medijacije

Arthur Trossen: Technics for settlements in civil procedures and possibilities for mediation

1. Što je nagodba?2. Cilj je put sam!3. Tko bi htio izgubiti?4. Zašto je to tako teško?5. Kako to funkcionira?6. Što bih ja mogao učiniti? 7. Tako je kako je!8. Jesu li svi prisutni?9. RezultatNagodbe su već od prije dužeg vremena postale stalnim sastavnim dijelom pra-

vosudne prakse.

Njemačka: Statističkim ponderiranjem dobiva se da je u Njemačkoj 2007. godine ukupno

riješeno 1.276.426 parničnih postupaka. Od toga je 181.761 postupaka riješeno na-godbom. To odgovara kvoti od 14,24% rješavanja nagodbom. Od 542.649 riješenih obiteljskih sporova koji nisu obuhvaćeni ovom brojkom u 2007. godini je njih 69.574 riješeno nagodbom. To odgovara kvoti od 12,82%.

Hrvatska:>>> Pitanje: Postoje li statistike ili iskustva za Hrvatsku? Brojke jasno pokazuju da sklapanje nagodbi predstavlja dio sudačke djelatnosti

koji nikako nije beznačajan. Nagodbe se baziraju na modelu suradnje. Suradnjom stranaka i njihovih zastupnika nastaje outsourcing efekt, na kojega suci ne gledaju samo kao na rasterećenje u svom poslu. U terminologiji o postupcima ADR (Alter-nate Dispute Resolution – alternativno rješavanje sporova) raspravu za postizanje nagodbe trebalo bi izjednačiti s pregovorima (rasprava). Izvansudska, moderirana rasprava vrijedi kao pripremni stupanj za medijaciju, također i ako predstavlja dio medijacije (vidi dole navedene faze).

Vrijednost nagodbi nije samo ekonomska. To će dokazati daljnji zaključci. Una-toč tome, već i sam ekonomski aspekt daje dovoljan motiv za to da se mogućnosti sklapanja nagodbi i postizanja nagodbi u sudskim sporovima profesionaliziraju. Stoga se slijedeća poglavlja bave pitanjem što je to nagodba, kako dolazi do nagodbe i kako ciljano poticati postizanje nagodbe.

Što je nagodba?1. Nagodba je sigurno ugovor. Jedna njemačka poslovica kaže:

207

„Ugovor (Vertrag) dolazi od riječi podnositi (vertragen - u smislu međusobno se razumjeti)“.

Sve dok se međusobno spore, partneri se teško mogu podnositi. Kako im može uspjeti da unatoč tome postignu sporazum?

To očigledno nije moguće sasvim bez pomoći, jer bi stranke u protivnom već same regulirale svoja pitanja. Sudac bi sigurno mogao ponuditi potrebnu pomoć. Kakav treba biti doprinos suca, kako bi stranke ponovo međusobno pregovarale i na koji način bi se postupak mogao okončati sporazumom?

Kao primjer za nagodbu najprije ću Vam predstaviti jedan slučaj, koji sam ozna-čio kao slučaj babysitter:

Prije jedne rasprave pred sudom, kod koje se radilo o pravu djetetovog oca na osobne kontakte s malim, 5-godišnjim djetetom, došla je majka, koja živi razdvoje-no s djetetom. Ušla je u moj ured, u kojemu je nešto kasnije trebala početi sudska rasprava. Djetetova majka mi je objašnjavala kako joj je kao majci koja je jedini od-gajatelj teško. Rekla je da si ja teško uopće mogu zamisliti, koliko je teško uopće pronaći babysittera. Čudovišna predodžba, ako pomislimo da ta ista majka brani ocu kontakte s djetetom.

Otac očigledno bez pomoći suda nije u stanju održavati kontakte sa svojim djete-tom. Budući da mi je sve to bilo poznato, ja sam već izvan rasprave napomenuo majci da njezino ponašanje smatram nerazumnim. Ako već ima problema s babysitterima, neka iskoristi oca svog djeteta kao babysittera.

U okviru ročišta, nakon što se pojavio suprug, ponovo sam progovorio o proble-mu „babysittera“. Ovaj put sam se obratio djetetovom ocu i pitao sam ga bi li on sam sebe mogao zamisliti u funkciji babysittera, ako bi u tom slučaju mogao češće kontaktirati s djetetom. Nakon što je otac potvrdno odgovorio, problem „prava na osobne kontakte“ između stranaka je riješen.

Njemačka: U normalnom slučaju ovakav postupak pred obiteljskim sudom bi trajao najma-

nje četiri mjeseca. Moralo bi se pribaviti mišljenje centra za socijalni rad, a po potrebi i jedno ili više mišljenja vještaka-psihologa. Do tada bi se dostavilo nekoliko pismenih podnesaka i ekspertiza čije djelovanje na stranke nije uvijek pomirujuće.

Hrvatska:>>> Pitanje: Postoje li odgovarajuća iskustva u Hrvatskoj?Rasprava u slučaju babysitter nije trajala duže od 10 minuta. Primjer je frapan-

tan, jer je sudac uz pomoć samo jednog izraza uspio dovesti slučaj do sporazumnog rješenja.

U odnosu na prijedloge stranaka, rezultat izgleda takav kao da je majka izgubila slučaj. Ona nije uspjela spriječiti osobne kontakte između oca i djeteta, kao što je predlagala. Ako se, međutim, uzme u obzir korist, ona je ipak dobitnica. Sporazum joj je donio mnoge prednosti.

Tehnika koja je primijenjena u ovom izrazu predstavlja tehniku razgovora koja se koristi i u terapiji. Nazivaju je Reframing. Upotreba riječi iskoristiti omogućila je majci novo gledište koje ju je oslobodilo osjećaja bespomoćnosti i prisile od strane supruga, kakav je imala kad bi mu morala odobriti kontakte s djetetom. Riječ „isko-ristiti“ aludira na konfl ikt u međusobnim odnosima, na kojemu se očito temeljila

208

ova parnica. A rezultat dokazuje da se u parnici zapravo nije radilo o objektivnim pitanjima koja su tamo iznesena.

Razumije se da uporaba riječi iskoristiti nije bila jedini uzrok sklapanja nagodbe. Tome su pridonijeli i vrlo otvoren način komunikacije, a možda i umirujuće i toleran-tno ponašanje suca (o tome pogledajte „Držanje“).

Pravne osnoveSklapanje nagodbi je stvar stranaka. Stoga za nagodbe u načelu vrijedi individual-

na sloboda ugovaranja.

Njemačka: U Njemačkoj privatna autonomija zaštićena člankom 2 Ustava. Iako pravna defi -

nicija nagodbe u § 779 Građanskog zakonika govori o uzajamnom popuštanju, jedna-ko tako je moguće i dopušteno postizanje izbalansiranih rezultata i bez popuštanja. To dokazuje već medijacija. Zašto to barem dijelom ne bi vrijedilo i na sudu?

Sudske nagodbe dovode do rješavanja slučajeva. Za to je dovoljna izjava kojom stranke izjavljuju da je parnica riješena. Sudac utvrđuje da je slučaj riješen. Ovjera od strane suca je potrebna najkasnije kada sadržaj rješenja bude izvršan. Sklapanjem nagodbe se slučaj zatim može formalno proglasiti riješenim.

Važni propisi koji omogućavaju ili poboljšavaju suradnju na sudu u smislu rada na nagodbama ili na dovođenju do medijacije su:

nalog za mirenje koji izdaje sudac –nalog za mirovanje postupka u svrhu izvansudskih pregovora o nagodbi, bilo –koje vrste ne postoji prisilna obveza ponovnog pokretanja postupka nakon mirovanja, –ako to ne bude željela neka od stranaka. Uzor za to je pravilo u Njemačkoj, prema kojemu sudac nakon 6 mjeseci mirovanja ima pravo odložiti spis i ne mora prisiljavati stranke da nastave parnicu. Obveza davanja uputa (ili ovlast za davanje uputa) su važni radi postizanja –transparentnosti. Oni djeluju protiv konfrontacije i sprečavaju stvaranje ne-željene neravnoteže moći. Mogućnost da se naloži eksplicitna mirovna rasprava, ili barem odvojena ra- –sprava, pomaže u upravljanju komunikacijom. Mogućnost odgađanja dozvoljava sucu da si bolje prilagodi dinamiku konfl ik- –ta i da potakne vlastitu odgovornost stranaka. Mogućnost spajanja i razdvajanja postupaka dopušta sucu da se suprotstavi –strategiji kojom stranke u sporu nastoje rascjepkati i otegnuti spor, kao i da otvori pogled na ukupni konfl ikt i da kroz povećanje mase o kojoj se prego-vara poveća kolač koji treba podijeliti. davanje zamoljenom sucu u svrhu pregovora radi mirenja i nagodbe ( vidi –pod: stvaranje neformalnih prostora za razgovore) ili čak radi medijacije unu-tar sudanalog da se stranke osobno pojave, samo u svrhu pregovora i nagodbe, treba –probuditi odgovornost stranaka u odnosu na rješenje konfl ikta i omogućiti da uopće dođe do vođenja razgovora. nalog za mirovanje postupka u svrhu izvansudskih pregovora. –

209

Nedostajući propisi koji poboljšavaju rad na nagodbama su: mogućnost da se ponašanje kojim se teži ka rješavanju putem parnice sank- –cionira kroz troškove (ovdje fascinira engleski uzor, gdje sudac stranci koja odbije medijaciju može naložiti plaćanje troškova). Zabrana iskorištavanja neformalnih informacija koje sudac sazna u svojoj ulo- –zi miritelja (sudac smije iskoristiti samo ono što je bilo izneseno u pisanom obliku ili je dio dokaznog postupka i što je protokolirano)

Propisi koje treba korigirati, koji su u suprotnosti s idejom suradnje: Korekcija čl. 779 Građanskog zakonika u smislu da nagodba predstavlja raz- –mjenu usluga, koja može nastati i drugačije, a ne samo međusobnim popu-štanjem Jezično pročišćavanje zakona, koje npr. dokazni postupak koji je potreban –radi razjašnjenja činjenica označava kao sredstvo napada.

Hrvatska:>>> Pitanje: postoji li nešto slično u Hrvatskoj?Ovaj i slične propise pronaći ćete u većini zakona o parničnom postupku. Sigur-

no svaki sudac zna cijeniti koristi koje oni donose.

Slučaj naknade prema ugovoru o djelu

Sa zadovoljstvom ću Vam predstaviti još jedan slučaj, koji je također zaključen nagodbom. Ovaj slučaj treba dokazati da postoje različite kvalitete nagodbi.

Slučaj naknade prema ugovoru o djelu se odnosi na spor vezan uz ugovor o djelu. Naknada prema ugovoru od djelu koja se trebala isplatiti iznosi 1.000 EURA. Naru-čitelj je smanjio isplatu na 500 EURA zbog nedostataka. Izvođač želi dokazati da ne postoje nedostaci, odnosno da on nije odgovoran za nedostatke. Rezultat vrlo skupog dokaznog postupka se ne može predvidjeti. Obje strane mogu pobijediti. Tako je barem izgledalo u parnici.

Sigurno ste već primijetili da sudac samo prije dokaznog postupka ima najbolje šanse za postizanje nagodbe. Razlog je u tome što stranke ne mogu procijeniti kakvu korist postupak donosi za njih. Ako sudac želi dovesti do nagodbe, on mora pojačati ovu nesigurnost. On će stoga prikazati strankama koliki je de facto individualni rizik. On će govoriti o štetama koje u slučaju negativne presude mogu proizaći za obje strane, pa će te štete u danom slučaju matematički povećati, upozoravajući na predu-gačko trajanje parnice. Tada će obrazložiti zašto bi jedino plaćanje srednje vrijednosti od 750 EURA bilo odgovarajuće rješenje. Stranke će pristati na to, jer je rizik da bi mogle izgubiti još veći iznos procijenjen kao prevelik.

Nakon dokaznog postupka pitanja su razjašnjena. Stranke tada mogu točno pro-cijeniti kakve su njihove šanse za pobjedu. Stranka koja dobiva parnicu nema više nikakvog razloga za daljnje pregovore u cilju sklapanja nagodbe. Izuzetak predstavlja-ju samo slučajevi kod kojih postoje drugi razlozi, zbog kojih postoji sumnja u korist od pobjede u parnici. Takvi razlozi najčešće leže negdje izvan postupka. Oni se mogu ticati npr. nemogućnosti izvršenja uslijed platne nesposobnosti dužnika, ili opasnosti od eskalacije kod konfl ikata u uzajamnim odnosima.

210

U slučaju naknade prema ugovoru o djelu rezultat nagodbe je formiran kao sred-nja vrijednost predodžbi o plaćanju (potraživanja) suprotstavljenih strana. Slobodni prostor za pregovore leži unutar ove mase za raspodjelu. Stranke imaju osjećaj da se moraju i mogu sporiti samo oko ove mase. Radi se dakle o konstelaciji koja je tipična za takozvane igre nultog zbroja.

Kao igre nultog zbroja opisuju se u teoriji igara situacije, dakle igre u općenitom smislu, kod kojih zbroj dobitaka/gubitaka svih igrača zajedno iznosi nula. Primjeri za igre nultog zbroja su sve društvene igre i sve vrste sportova kod kojih igrači igraju jedni protiv drugih na pobjedu, na primjer poker ili šah. Igra nultog zbroja u ekonom-skom smislu je konkurentska situacija kod koje gospodarski uspjeh jednog sudionika stoji nasuprot neuspjeha drugog sudionika, s tim da uspjeh jednog i neuspjeh drugog imaju isti iznos.

U predmetnom slučaju obje stranke dobivaju po polovicu onoga što su htjele ostvariti. To nije pobjeda, ali je bolje nego ništa.

Polazimo od pretpostavke da su stranke podijelile troškove. Troškovi su često ekonomski faktor koji vide obje stranke, ali ne i sudac. Često razumni prijedlozi za nagodbu koje predloži sudac postanu za stranke neprovedivi, nakon što im stranke pribroje svoje troškove. Pogled na troškove predstavlja neposredne, monetarne inte-rese stranaka.

Mala razlika

Nagodba se ne temelji samo na ekonomskim interesima. Njeno sklapanje treba puno više promatrati i s gledišta konfl ikta koji se skriva iza nagodbe te ju treba shva-titi kao dio rješavanja tog konfl ikta. Zamislite si da su se suprotstavljene stranke u slučaju naknade na temelju ugovora o djelu do te mjere naljutile jedni na druge, da kad se ugledaju osjećaju još samo bijes. U tom slučaju dobivamo dodatne interne okolnosti koje motiviraju na sklapanje nagodbe. Interne okolnosti se tiču posrednih interesa stranaka. One nisu u direktnoj vezi s koristi od rješenja koje se treba donije-ti. Ako se uzmu u obzir takve okolnosti, može se ispostaviti da strankama iz slučaja naknade prema ugovoru o djelu pred pozadinom eskalirajućeg konfl ikta više uopće nije bio bitan iznos koji svaka od stranaka može dobiti, nego im je jedino bilo važno spriječiti da druga strana ne dobije više od njih samih. U odnosu na posredne interese sudac je postupio vrlo spretno time što je umjesto neke proizvoljne kvote odabrao točno srednju vrijednost između spornih pozicija stranaka. Tek na drugi pogled po-staje jasno, da on je na ovaj način doveo konfl ikt između stranaka do pat situacije, dakle nije ga okončao nego samo odgodio. Ako stranke za to budu pronašle priliku, doći će do nastavka.

Da je nagodba u slučajevima koji se temelje na nekom sukobu moguća samo ako je to u skladu s položajem konfl ikta dokazuje i jedno iskustvo, kakvo je sigurno svaki sudac doživio na vlastitoj koži i na vlastito čuđenje. Nakon dugotrajnih, intenzivnih pregovora i nakon hrpe razmijenjenih pismenih podnesaka stranke su uz pomoć svo-jih odvjetnika i uz pomoć suca izradile dobru, dobro promišljenu nagodbu. Među-tim, kratko prije sklapanja nagodbe jedna od stranaka iznosi još samo jednu točku. Radi se o troškovima parkiranja u iznosu od 12 EURA koji su prouzročeni pri jednom ranijem ročištu, a za koje je stranka smatrala da za njih nije odgovorna. Iako su se

211

stranke prije toga usuglasile o jednom peteroznamenkastom iznosu, sada su ponovo raspirile cijeli spor, sa svim predbacivanjima i neprijateljstvima. I na kraju je nagodba stvarno propala.

Ovaj primjer pokazuje kako sukobljeni interesi, koji se ne uzmu u obzir, mogu spriječiti sklapanje nagodbe. Zbog toga je korisno uključiti u rješenje i posredne in-terese, pa čak i ako su skriveni. U slučaju babysitter interesi uvjetovani konfl iktom su omogućili nagodbu.

Ako usporedimo slučaj babysitter i slučaj naknade prema ugovoru o djelu posta-ju očite kvalifi cirane razlike između ove dvije nagodbe. Kod slučaja naknade prema ugovoru o djelu rezultat je ležao unutar područja nultog zbroja. Prikazuje se kom-promis, na koji obje strane gledaju kao na rješenje kojim svi dobivaju, kao bolje od dva zla.

Prema defi niciji, kompromis predstavlja rješenje konfl ikta koje se bazira ma uza-jamnom dobrovoljnom sporazumu, npr. na uviđavnosti i odricanju obaju stranaka od nekih postavljenih zahtjeva, kako bi se izmirile suprotnosti ili sukobljeni interesi (vidi htt p://de.wikipedia.org/wiki/Kompromiss).

Njemačka: U ovoj defi niciji prepoznajemo činjenično stanje nagodbe prema članku 779

BGB (Građanskog zakonika).

Hrvatska:>>> Pitanje: Postoji li u Hrvatskoj propis koji odgovara članku 779 BGB? Kako bi se omogućilo razgraničenje značenja, ja ću u daljnjem tekstu nagodbu

koja se temelji na kompromisu označiti kao kompromisnu nagodbu. Kod slučaja babysitter rezultat leži izvan područja nultog zbroja. Njime se zasniva

položaj u kojemu svi dobivaju. Takva kvaliteta sporazuma predstavlja konsenzus. Ri-ječ konsenzus dolazi iz latinskog jezika, u kojemu znači consentire. Consentire znači usuglasiti se, a doslovno značenje je: osjećati zajedno. Misli se na usuglašenost ljudi – obično unutar neke grupe – u odnosu na neku određenu tematiku, bez skrivenih ili otvorenih suprotnosti (vidi Wikipedia http://de.wikipedia.org/wiki/Konsens) .

Radi razgraničenja od kompromisne nagodbe u nastavku teksta ću nagodbu koja se temelji na konsenzusu označiti kao konsensualnu nagodbu.

Je li Vam upalo u oči, da sudac u slučaju babysitter de facto uopće nije označio „pravi“ interes stranaka u nagodbi? Možete postavljati razne hipoteze o tome zašto je riječ iskoristiti tangirala konfl ikt između stranaka. Konfl ikt nije stvarno otkriven. Po tome se ovaj slučaj značajno razlikuje od medijacije. Kod medijacije bi se konfl ikt konkretno označio i razjasnio (ne bi se liječio!!!). Ipak upada u oči da je i u sudskim postupcima ova vrsta razjašnjavanja sukoba doduše poželjna, ali ne i nužno potrebna da bi se stranke dovele do mogućnosti postizanja sporazuma.

Zahtjevi koje mora ispuniti konsensualna nagodba

Postići kompromis je sigurno lakše nego postići konsenzus. Ipak se isplati upozna-ti se sa zahtjevima koje treba ispuniti konsensualna nagodba. Konsensualna nagodba

212

je takoreći High-End svih mogućnosti sporazuma. Ona obuhvaća i kompromisnu nagodbu, za koju su kriteriji niži.

Molimo da uzmete u obzir da se pravni spor ne mora uvijek temeljiti na sukobu. Ponekad se radi samo o raspravi kod koje je dovoljna jednostavna moderacija, kako bi se omogućila nagodba.

U svakom pojedinom slučaju ćete prepoznati da li i kada u pozadini postoji konfl ikt i u kojoj mjeri je došlo do njegove eskalacije. Najviši stupanj eskalacije je uništavanje protivnika po cijenu vlastite propasti. U obiteljskim predmetima to su takozvani ratovi ruža, tj. naporne brakorazvodne parnice. Oni čine 5% slučajeva, ali i 45% utroška rada. Ovi slučajevi se ne mogu riješiti konsenzusom bez intervencije autoriteta. Njemačka:

U Njemačkoj je stvoren model suradnje (Cochemska praksa) između institucija koje su uključene u obiteljske konfl ikte, kao što su odvjetništvo, centri za socijalni rad i centri za psihološko savjetovanje, koji su se na redovitim radnim kružocima na temu djece usuglasili da se dobrobit djece mora braniti čak i ako je to protiv interesa roditelja.

Hrvatska:>>> Pitanje: postoji li slična konstelacija slučajeva, gdje se može zamisliti povezivanje između institucija?

Konsenzus je moguć samo ako postoje određeni početni uvjeti. Pođite od pret-postavke da će se ovi uvjeti, odnosno zahtjevi, u načelu barem dijelom preslikati u sudskom postupku. Ako se u nečemu mora popustiti, to je ponekad dovoljno za skla-panje kompromisne nagodbe. Kako ćete uspostaviti zahtjeve, prepušteno je Vašoj kreativnosti i kompetentnosti. Imajte međutim svakako u vidu da je nagodba ugovor između partnera, kojega bi oni i sami trebali postići i sklopiti. Na temelju navedenog sudac bi trebao voditi računa o postojanju slijedećih uvjeta:

DobrovoljnostNije zamisliv konsenzus, kod kojega su stranke prisiljene sklopiti nagodbu ili se

osjećaju prisiljenima. Stranke dakle moraju dobrovoljno sudjelovati u pregovorima i moraju htjeti sklopiti sporazum.

PovjerljivostStranke ne smiju biti u strahu da će njihova otvorenost pri pregovorima u slučaju

neuspjeha dovesti do pravnih šteta u parnici ili da se na drugi način može upotrijebiti protiv njih. Ako budu imale takav utisak, moći će se samo ograničeno izjašnjavati.

Vlastita odgovornostBez preuzimanja vlastite odgovornosti za rješavanje konfl ikta stranke neće uspje-

ti predočiti jedna drugoj ponude za sklapanje nagodbe. NepristranostNepristranost proizlazi iz neutralnosti. OtvorenostPotrebna je spremnost stranaka na iznošenje svojih interesa i motiva. Samo tako

suprotna strana može shvatiti što bi ona mogla doprinijeti u rješavanju konfl ikta. InformiranostDa bih mogao napraviti ponudu koju druga strana može prihvatiti, moram znati

što je moguće i što druga strana hoće.

213

Ovi zahtjevi koje treba ispuniti konsensualna nagodba su istovremeno i zahtjevi koje treba ispuniti medijacija. Ako vidite da oni nisu ispunjeni, ne morate se truditi ni oko konsensualne nagodbe, ni oko medijacije. Molimo Vas, međutim, da imate u vidu da je to pitanje hoćemo li uspjeti uspostaviti ove zahtjeve tijekom parnice pita-nje kompetentnosti i obrazovanja. U danom slučaju pitajte kolegu koji treba provesti pregovore ili medijaciju smatra li on da je u mogućnosti uspostaviti ove zahtjeve tijekom postupka.

Prednosti nagodbeMnogi suci osjećaju vođenje profesionalnog razgovora o konfl iktu i vođenje pre-

govora o nagodbi na bazi interesa kao nešto što je teško i što traži puno vremena. Čemu, dakle, ovi napori?

Kod rezultata nagodba ima brojne prednosti. Prednosti kompromisne nagodbe najčešće proizlaze iz položaja u parnici. Kompromisna nagodba dovodi u danom slu-čaju do:

do bržeg rješavanja parnice, –do time uvjetovane uštede troškova, –do svođenja rizika na minimum za obje strane. –

Negativne strane kompromisne nagodbe su: konfl ikt nije okončan (treba očekivati posljedične sporove) –

Negativne strane kompromisne nagodbe se daju kompenzirati kroz konsensualnu nagodbu. Djelovanje konsensualne nagodbe je dalekosežnije, jer je njezin cilj između ostalog da se rješenjem obuhvate i posredni interesi. Budući da prednosti koje se mogu ostvariti iz nagodbe mogu svakoj stranci izgledati sasvim različito, potrebna je diferencijacija interesa svih sudionika u parnici: Poznavanje različitih interesa može biti od odlučujućeg značaja za postizanje nagodbe (vidi sustavnost dolje):

Prednosti za sucauštede na pisanju (manje korespondencije, nema presude) –povratne informacije (iz predočenja pravnog sredstva ili iz službene ocjene –ne možemo vidjeti jesu li stranke suglasne s rješenjem. Kod konsensualne nagodbe sudac može poći od pretpostavke da je rješenje prihvaćeno) vraćanje odgovornosti (sudac ne mora preuzeti nikakvu odgovornost za skla- –panje i sadržaj nagodbe). zadovoljstvo (Konsensualna nagodba daje sucu osjećaj da je stvarno pomogao –strankama).

Prednosti za odvjetnika povratne informacije (pozitivne povratne informacije se vraćaju savjetniku) –uštede na pisanju (odvjetnikov utrošak rada je malen, on nakon pregovora za –postizanje nagodbe treba napisati samo račun). Veća zarada ( Na koji način će se ostvariti veća zarada ovisi i o sustavu hono- –rara. Faktički odvjetnik može raditi za više stranaka, pa mu već to omogućuje veći promet i daljnje širenje posla. Osim toga, njegov će se imidž poboljšati, ako uspije riješiti slučaj u kratkom vremenu i ako ne mora voditi beskonačne parnice).

Prednosti za stranke

214

Osjećaj da su ostvarile najveću moguću korist (rješenje kojim svi dobivaju) –Trajno rješenje (nema posljedičnih sporova, nema ovrhe) –Izmirenje spora (moguć je nastavak odnosa) –Proizlaze nove perspektive i opcije –prihvaćanje –održivost (favorizira se rješenje koje odgovara interesima) –

Prednosti drugih ili posrednih sudionika oslobođenje od odgovornosti (sudska parnica može ostati skrivena od drugih –ljudi, ali spor ne može. Izmirenje spora znači sa društvenog stajališta veću korist nego okončanje parnice) Nove opcije –

Prednosti za pravosuđe Rasterećenje parnica konsensualne nagodbe pomažu u smislu rasterećenja od

parnica, jer nema posljedičnih sporova .

Sažetak: Nagodba je ugovor između stranaka. Nagodbom se mogu okončati i parnica i konfl ikt. Iako se nagodba defi nira kao kompromis, nije isključeno da stranke sklope nagodbu na temelju konsenzusa. Budući da ova dva oblika nagodbe zahtijevaju različite pristupe, razlikujem kompromisnu nagodbu i konsensualnu nagodbu. Kon-sensualna nagodba uzima u obzir i posredne, pa čak i skrivene interese, zahtjevi koji se postavljaju kod konsensualne nagodbe su viši nego kod kompromisne.

2. Cilj je put sam!Ako se sudac odluči krenuti putem konsensualne, a ne kompromisne nagodbe,

on bi taj put trebao moći pronaći i u opisima sudskog postupka. Mudra Konfucijeva izreka koju smo citirali u naslovu pokreće pitanje mogu li kompromis ili konsenzus u sudskom postupku uopće voditi do cilja i može li rješavanje putem suda predvidjeti postizanje konsenzusa.

Različiti putovi vode prema cilju, pri čemu je cilj kooperacija. Sudac put treba poistovjetiti s postupkom, ili drugačije rečeno, sa zakonom o parničnom postupku u kojemu je opisan put koji se treba priječi. Neki suci ove propise osjećaju kao teret, a drugi u tome vide okvir u kojemu se omogućava kreativno rješavanje konfl ikata.

Slijedeće razgraničenje između sudskih postupaka, mirenja i medijacije proizlazi iz načina na koje postupak možemo shvatiti kao sredstvo za utiranje puta za rješava-nje konfl ikta.

Svim postupcima koje trebamo usporediti je zajedničko to da se za rješavanje konfl ikata koristi treća osoba. Već ova okolnost utječe na ponašanje stranaka. One će pokušati pridobiti tu treću osobu za sebe i okrenuti ju protiv suprotne strane. Mogućnosti su raznolike. One sežu od podmićivanja do suptilnog snabdijevanja treće osobe informacijama izvan službene korespondencije u parnici, najčešće o navodnom manjkavom ponašanju protivnika.

Sudski postupak Najmarkantnije svojstvo suca je njegov autoritet u odlučivanju o sporovima. Na-

vodno objektivni sudski postupak reducira spor na potraživanja čija naplata se traži. Ova koncentracija olakšava obradu stvari. Ona međutim i ograničava eventualni

215

konfl ikt, koji tako može dobiti vlastitu, nekontroliranu dinamiku. Za stranke u kon-fl iktu sudski postupak predstavlja bitku, a ne rat. Da bi dobile ovu bitku njihova je strategija prikazati vlastitu stranu kao dobru, a suprotni stranu kao lošu, koja je uz to u krivu. Budući da im je često lakše govoriti loše o drugima, ova strategija vrijedi sve dok jedna strana dobiva, a druga gubi.

U građanskoj parnici stranke prenose moć odlučivanja na suca, delegirajući na njega kompetenciju za rješavanje slučaja, kojemu će se zatim pokoriti. Često nastaje utisak da stranke prenoseći na treću osobu moć odlučivanja prenose na tu osobu i odgovornost za ishod konfl ikta. Iskustvo pokazuje da se suci i osjećaju odgovornima. Oni međutim stvarno mogu preuzeti odgovornost samo za postupak i za pravno ko-rektan rad. Odgovornost za koristi, dobitke i gubitke snosi sam klijent. Od pomoći je, ako sudac upozori stranke i odvjetnike na ovu raspodjelu odgovornosti.

Sudski okviri ne donose pregovorima o nagodbi nipošto samo štetu. Sudac ima mogućnosti na kojima mu zavidi svaki izmiritelj. Te prednosti su:

dolaze na poziv –priznanje prisiljava na sudjelovanje. –

MirenjeSuprotno od suca, izmiritelj nema moć odlučivanja. Unatoč tome on je uključen

u stručna pitanja. On može i treba pripremati prijedloge i podcrtavati odgovarajuće argumente. Ova raspodjela poslova ostavlja strankama interes da utječu na treću osobu, čak i ako ta osoba ne odlučuje. On međutim može davati prijedloge koji više izlaze u susret jednoj ili drugoj strani. On time djeluje kao osoba koja pojačava argu-mentaciju, naročito ako se očekuje da će na kraju izmiritelj zauzeti stajalište prema jednom ili drugom argumentu.

MedijacijaSasvim drugačiju konstelaciju imamo kod medijacije. Tješenje, savjetovanje,

predlaganje ili odlučivanje u načelu NIJE dopušteno. Ovdje nema nikakvog smisla uvjeravati medijatora u bilo što. Uz to nema nikakvog strateškog smisla ni loše govo-riti o protivniku. Ako međutim stranke i sada imaju potrebu loše govoriti o protivni-ku, to više nije zbog parnične strategije, nego zato što postoji konfl ikt.

Korespondirajuće uloge Raspravljanje o različitim modelima postupaka je raspravljanje o ulozi treće oso-

be na kojoj se temelje pojedini postupci. U različitim postupcima trećoj osobi se dodjeljuje svaki put drugačija uloga. Treća osoba može imati ulogu suca, izmiritelja i medijatora. Propisi o postupku konkretiziraju ponašanje koje odgovara svakoj od uloga.

Teorija polazi od toga sa se uloge moraju međusobno strogo odijeliti. U praksi podjela uloga nije tako jednoznačna i jasna, kako bi to htjeli propisi o

postupku. Ako više sudaca upitate o njihovoj ulozi i o odgovornosti koja iz nje proi-zlazi, uvjeren sam da nećete dobiti jednake odgovore. Što je dužnost suca?

Odlučiti o strankama? –

216

Preuzeti od stranaka donošenje uloge, koju one same (više) ne mogu doni- –jeti? Ispitati postoji li ipak mogućnost da stranke same donesu odluku? –Rješavati pravna pitanja? –Dovesti parnicu do kraja, na bilo koji način? –Uspostaviti pravdu? –Uspostaviti mir? –Riješiti konfl ikte? –Sam imati što je moguće manje posla? –

Što se događa, ako je sudac kao u Njemačkoj doduše označen kao sudac, ali isto-vremeno ima dužnost izmiritelja?

>>> Pitanje: Postoji li dužnost izmiritelja i u Hrvatskoj? Kao što je prikazano u razgraničenju postupaka, različite uloge zahtijevaju u na-

čelu i različite načine postupanja. Uloga izmiritelja se jasno razlikuje od uloge suca. Razlika u odnosu na ulogu medijatora je eklatantna. Dok sudac posjeduje potpuni stručni autoritet, medijator nema nikakvog razloga da se bavi tom razinom. Stoga se nameće pitanje je li moguće koristiti toliko različite uloge u jednom te istom postup-ku. Mogu li se uloge suca, izmiritelja i ili medijatora objediniti u jednom postupku ili ne?

Dvostruka dužnost u parničnom procesnom pravu dovodi do kolizije uloga. Su-dac igra dvije različite uloge, naime ulogu suca i istovremeno ulogu izmiritelja. Treba ispitati propise o parničnom postupku i utvrditi da li prema njima sudac ima ne samo dužnost mirenja, nego i mogućnost da uskoći u ulogu izmiritelja i djeluje kao izmiritelj. Preduvjeti za to su opisani u opisu postupka mirenja. Ako sudac ne može poprimiti ulogu izmiritelja, on sam neće biti u mogućnosti obaviti dužnost mirenja na profesionalan i primjeren način. Ako to pozitivno formuliramo, glasiti će ovako: Ako sudac preuzima ulogu izmiritelja, on mora imati i mogućnost da komunicira kao izmiritelj. Konzekvence takvih zahtjeva su slijedeće:

Ako se pregovara u cilju sklapanja nagodbe, sudac povlači svoju spremnost na –odlučivanje (moć odlučivanja), priprema prijedloge za rješenje. To međutim također znači da će sudac u razgovorima o nagodbi morati sa- –svim napustiti stručnu razinu, ako želi sam sebe vidjeti u ulozi medijatora.

Na koji način će se odigrati promjena uloga, prepušteno je kreativnosti suca, a ovisi i o sposobnosti opažanja stranaka i o eskalaciji konfl ikta. Prijelaz može bite prešutan ili izričit. Vrijedi slijedeće fi ksno pravilo:

Što je veći konfl ikt, to se veći zahtjevi postavljaju na promjenu uloga. Ako sudac preuzima ulogu izmiritelja, on može promijeniti svoje ponašanje i

okrenuti se interesima stranaka. Može se ograničiti na slušanje i moderaciju. On može voditi razgovor i na takav način da se argumenti protiv suprotne strane ne pri-hvate, ali da se pronađe prostora za informacije o vlastitim prilikama i željama. Takav model komunikacije odgovarao bi medijaciji.

Koliko je važno razumijevanje uloge vidimo i iz činjenice da uloga treće osobe (ako bude prihvaćena) determinira i ponašanje stranaka i odvjetnika. Kod postupka mirenja u prvom planu je suradnja. Odgovornost za donošenje uloge dolazi u drugi plan. Potiče se vlastita odgovornost stranaka za traženje rješenja.

Različite uloge nisu u suprotnosti jedna s drugom, čak i ako izgleda da jesu. Sve one služe za postizanje rješenja konfl ikta i funkcionalno se nadopunjuju. Kako bi se

217

izbjegle iritacije, sudac treba uvesti u različite uloge u red, gdje će ulogu donosite-lja odluka razumjeti kao supsidijarnu dužnost, koja ustupa prednost pokušaju da se stranke navedu da same riješe konfl ikt (kako-vidi niže…). Kako bi postigao ovaj efekt, sudac mora ukazati na to da sve dok igra takvu ulogu nije spreman raspravljati o stručnim argumentima, nego će samo slušati što govore stranke.

Ako je sucu teško neformalno uobličiti ovu promjenu uloga, neka za nju pronađe formalni okvir, kao npr. u mirovnoj raspravi ili u odvojenoj raspravi, ako je to mogu-će.

Ako Vam uspije pomaknuti komunikacijski uzorak suca u smjeru izmiritelja ili čak medijatora, vidjeti čete kako otpor stranaka slabi i kako se atmosfera razgovora primjetno popravlja.

Sažetak Što si sudac više postavlja za cilj sklapanje konsensualne nagodbe, utoliko više će

prelaziti u ulogu izmiritelja ili čak medijatora. Teorija polazi od teze da se ove uloge moraju striktno razdvojiti. Međutim, praksa daje prednost tekućim prijelazima. Te-kući prijelazi su potrebno već zbog toga što sudac eksplicitno ima dužnost mirenja. Uloge utječu na ponašanje u sporu. Zbog toga će sudac dobro učiniti, ako uskladi ulogu u kojoj se upravo vidi.

Ova objašnjenja omogućuju da shvatimo na koji način treba kroz ponašanje suca u različitim ulogama upravljati putem koji vodi u suradnju. Jedan drugačiji pristup predstavljaju strateške prosudbe. One se orijentiraju prema gledištima stranaka. Nji-hove potrebe otvaraju druge opcije za postizanje nagodbe.

3. Tko bi htio izgubiti?Ponekad strankama do ničeg drugog nije (više) stalo, nego da dobiju parnicu,

koštalo koliko mu drago. Pođite od pretpostavke da se stranke u tom slučaju više rukovode prema dinamici konfl ikta, nego prema objektivnim promišljanjima. Takvo ponašanje je indicija za visok stupanj eskalacije konfl ikta. Vjerujete li da ste sposobni unatoč tome omogućiti nagodbu?

Morate biti svjesni da Vi – ako je početni položaj ispunjen konfl iktima – često imate veće mogućnosti za to da stranke dovedete do suradnje, nego medijator koji ih ne može prisiliti na ništa. Već sama okolnost da se stranke moraju pokoriti pozivu suca da dođu na razgovor (misli se naravno na usmenu raspravu) predstavlja pred-nost zbog koje Vam zavidi svaki medijator. Iskoristite dakle svoje mogućnosti kao suca kako bi u pogodnom slučaju uvjerili stranke u prednosti suradnje. Pronađite što je to što stranke tjera na konfrontaciju. Konfrontacija je najčešće posljednji izlaz. Ona se bazira na strahu od gubitka, osjećaju pobijeđenosti, osjećaju pravde, zavisti, povrijeđenosti itd. Pogled je fokusiran na onog drugog. U njemu se vidi uzročnika lošeg položaja, pa je on, dakle, odgovoran i za uklanjanje tog položaja. Takvo gledanje na stvari je uzajamno, tako da su stranke u velikom stupnju međusobno povezane i ovisne jedna o drugoj. One nisu u stanju postići osjećaj dobrostanja vlastitim snaga-ma, već samo preko ponašanja druge strane. Ovisnost se pojačava u igrama nultog zbroja, u kojima jedan može dobiti samo ono što drugi izgubi. Konfrontacija je loša početna pozicija za pregovore o nagodbi. Stranke stalno nastoje prikazati suprotnu stranu kao gubitnika.

218

Prvi korak kojim trebamo izbaviti stranke iz ove nesretne međusobne ovisnosti sastoji se u tome da igru nultog zbroja pretvorimo u igru pozitivnog zbroja. Igra pozitivnog zbroja odgovara modelu mirenja i medijacije. Ona bi trebala biti moguća barem tako dugo dok sudac djeluje u ulozi izmiritelja.

Prenesite na stranke osjećaj da protivnikova pobjeda ne mora imati nikakve veze s njihovim gubitkom. Ovaj fenomen se najbolje može objasniti preko medijacije, koju biste u takvoj prilici vrlo dobro mogli uvesti i preporučiti. Budete li mislili na rješenja kao u slučaju babysitter, lako ćete moći autentično prenijeti strankama da pored spornog rezultata postoje i druga rješenja, koja strankama dugoročno donose veću korist. Neke strateške prosudbe će Vam pomoći da olakšate put u suradnju, koji slijedi nakon toga.

Strateške prosudbeSudac bi uvijek trebao biti svjestan činjenice da stranke sudski postupak uvijek

vide kao sredstvo za ostvarivanje svoje strategije rješavanja konfl ikta. Na početku sudskog postupka ona se sastoji od konfrontacije. Usmjerena je na to da se protiv-nika uništi ili barem pokori. Sudski postupak postaje dio njenog puta i istovremeno sastavni dio strategije rješavanja konfl ikta. Konfrontacija znači otpor. Otpor se može izraziti i tako da se rasipa vrijeme. Stranka će – ako je otpor u skladu s njenom stra-tegijom – izmišljati sve moguće načine za razvlačenje, kako bi blokirala parnicu. Je li sudac bespomoćan protiv takve strategije?

Polazim od pretpostavke da će postupovni propisi i mjere prisile otežati stranka-ma otpor. One ga, međutim ne mogu otkloniti. U slučaju potrebe stranke će zajedno sa svojim zastupnicima potražiti druge putove za ostvarivanje svog otpora. Bilo bi dakle bolje potaknuti stranke na suradnju. To je moguće, ako sudac prihvati pojedine strategije.

Strategija prelazi put od utvrđene početne točke prema unaprijed zadanom cilju. Svaki sudionik u parnici ima svoju vlastitu predodžbu o tome koji je to put i kako se njime treba kretati. Stoga je moguće da sudionici u parnici idu za sasvim različitim ciljevima. Oni kao prvo imaju sasvim različito gledanje na stvari i zbog toge slijede suprotne strategije.

Sa stajališta stranaka, kod pitanja strategije koja se treba primijeniti je bitno da li ta strategija traži rješenje ili ga želi provesti. Sudac može poći od pretpostavke da se stranke na početku parnice nalaze u fazi konfrontacije. One imaju predodžbu o rješenju, koje je vidljivo iz njihovih zahtjeva. One polaze od pretpostavke da će su-protna strana ispuniti njihove zahtjeve samo ako na to bude prisiljena.

Igra nultog zbroja Uvijek kada se radi o tome da treba provesti neko rješenje konfl ikta, nalazimo

se u takozvanoj igri nultog zbroja. Ovdje se stranke ne bore za ništa više, nego za diobenu masu. Diobena masa se određuje kroz pozicije (tužbene prijedloge). Spor se reducira na pozicije. Konfrontacija je strategija koja odgovara igri nultog zbroja.

Igra pozitivnog zbroja Da bi se mogla izmijeniti strategija igre nultog zbroja, potrebno je povećati di-

obenu masu. Ako je ona tako velika, da je to dovoljno za obje strane, gubi se barem

219

vanjski povod za spor. To je lako reći. Kako povećati diobenu masu, ako imamo samo jedan predmet spora o kome se raspravlja? Kako će nam uspjeti povećati kolač, tako da svaka stranka dobije ono što stvarno hoće?

Iskustvo da se s proširenjem predmeta spora omogućuje proširena nagodba, da-kle nagodba koja prelazi okvire predmeta spora, poznato je svakom sucu. Međutim, kako on može postupiti, ako proširena nagodba ne izgleda moguća?

To je pitanje stajališta. U odnosu na poziciju (potraživanje koje se traži) stranka kao moguća rješenja vidi samo mogućnost da dijelom ili u cijelosti pobijedi ili da iz-gubi. Ako ispitate interese koji su doveli do toga da je stranka na kraju htjela sudskim putem ostvariti svoje potraživanje, često se uspostavljaju daljnja moguća rješenja, koja dovode do istog, ako ne i boljeg rezultata. Proširenje kolača se postiže time što ćemo se usmjeriti na posredne interese, koji su zapravo i doveli do potraživanja pozicije.

Slučaj naranče vam treba poslužiti kao primjer:Dvije osobe se svađaju oko jedne naranče. Obje ju bezuvjetno hoće dobiti. Možda

se obje osobe najprije trebaju „ispuhati“, kako bi se uopće mogle objektivno približiti problemu (treba razdvojiti objektivnu razinu od razine odnosa). Budući da nitko ne želi popustiti, svađa eskalira. Pozicije obje osobe u sporu su takve da i jedna i druga ciljaju na to da dobiju cijelu naranču. Kada bi obje imale jednako pravo na naranču, svatko tko pravedno razmišlja odlučio bi da se naranča mora podijeliti. Iznesene po-zicije (potraživanja) stranaka ne odražavaju njihove stvarne interese. Ovi posljednji se pod određenim okolnostima mogu zadovoljiti na sasvim drugi način, nego što to prvobitno izgleda. Medijator bi obje osobe najprije upitao, zašto žele imati naranču dakle raspitao bi se o stvarnim interesima stranaka. Možda bi se ispostavilo da jedna od osoba želi istisnuti sok, a druga želi ispeći kolač. Nato bi medijator zamolio obje osobe da predlože moguća rješenja, kako bi se nakon toga suglasile s predloženim rješenjem kojega obje smatraju fer rješenjem. Jedna dobiva sok, a druga koru.

Čim nam je uspjelo povećati kolač, strategija će slijediti pravila igre pozitivnog zbroja. S promjenom igre s igre nultog na igru pozitivnog zbroja automatski se us-postavlja suradnja, naročito onda kada se radi o pronalaženju rješenja kako povećati kolač.

Ako promjena u suradnju uspije, tada je bez daljnjega moguće napraviti novu podjelu uloga. Sudac se pretvara u izmiritelja. Odvjetnik se od gladijatora koji ne-osporno realizira potraživanja svoje stranke pretvara u savjetnika, koji više ne stoji ispred, nego iza svoje stranke. Stranke se međusobno dopunjuju i podupiru u traže-nju rješenja. One shvaćaju da dobitak druge strane u win-win-konceptu ne dovodi do njihovog gubitka, već zasniva njihove vlastite šanse za uspjeh.

Pretvaranje u suradnju Promjena u igru pozitivnog zbroja, kao npr. medijaciju, nije jednostavna. Iskustvo

nam pokazuje da najčešće nije dovoljno jednostavno pitati: „Hoćete li pokušati s medijacijom?“ ili vježbati upadljivo laskanje tako što ćete dopuniti: „tada ćete imati brže i bolje rezultate.“. To zvuči kao reklamni slogan i nije uvjerljivo. Baš suprotno. Zamislite si da neku od stranaka odmah na početku usmene rasprave pitate ne bi li putem nekog drugog postupka, kao npr. medijacije, bolje ostvarila svoja prava. Ako stranku zastupa odvjetnik, on će si to protumačiti kao: „Odvjetnik me je doveo do krivog postupka i sad trebam još jednom platiti za neki drugi postupak?“. Vjerojat-

220

no je da stranka i odvjetnik mogu pristati na takav prijedlog samo ako postoje nove činjenice koje govore u prilog promjeni postupka, a s tim u svezi i novu strategiju rješavanja konfl ikta. Iz toga proizlazi načelo:

Promjena u drugu vrstu postupka će uspjeti jedino ako ide ruku pod ruku sa strategijom rješavanja konfl ikta stranaka.

Kako bismo stranke namamili na suradnju, moramo koristiti impulse koji će promjenu strategije iz konfrontacije u suradnju također i u odnosu na postupanje s konfl iktom učiniti poželjnom.

Praktičari znaju da su prijelazi tekući. Obilježje konfl ikta su manje ili više česte promjene strategije. Jednom je u prvom planu kooperacija, drugi put se pojavljuju znakovi suradnje. Ja ovu sklonost promjenama označavam kao područje mogućnosti, jer se u ovoj fazi bez daljnjega još može dovesti do promjene strategije. To vrijedi sve dok se ne ispostavi i ne učvrsti trend za konačnu strategiju. Sve do tada sudac ima dobre šanse za uspostavljanje suradnje između stranaka, pri čemu je suradnja – ili barem spremnost na suradnju – preduvjet za pregovore u cilju nagodbe.

Konfrontacija i suradnjaPoseban strateški izazov predstavlja činjenica da je sudski postupak uobličen kao

konfrontacija. To je polazište svih drugih promišljanja. Strategije konfrontacije se odlikuju slijedećim ponašanjem:

Lažno prikazivanje potrebitosti / slabost / snaga –Taktika cjepkanja i odugovlačenja (rat se dijeli na puno bitki) –Stvaranje prepreka (obustava radova, krivotvorenje dokaza, …) –Zbunjivanje (zahtjevi koji se ne mogu izračunati, iznošenja koja odstupaju od –teme, ne dolaze do bitnih točaka, pretrpavaju nas informacijama,… …) Slamanje otpora (prijetnje, …) –Pomrsiti protivniku planove (protutužbe,.) –

Takvo ponašanje izaziva posebice kod strategije „kako ti meni, tako ja tebi“ koja je uobičajena kod igara nultog zbroja izaziva odgovarajuće protumjere, tako da stra-tegije konfrontacije rado prerastaju u eskalaciju sukoba Eskalacija otežava pregovore o nagodbi. Stoga se općenito preporučuje poduzimanje mjera protiv strategija kon-frontacije. Sudac može na primjer intervenirati kako slijedi:

Izmijeniti način gledanja. Konfrontacijski način gledanja sužuje vidik i redu- –cira percepciju. On je usko povezan s položajem konfl ikta i previše skreće pogled na protivnički stranu. Ponekad toliko da se potpuno izgubi iz vida vlastita odgovornost. Primjer: Sudac u parnici za starateljsko pravo postavlja supruzi slijedeće pitanje: „Zbog čega da starateljsko pravo povjerim Vama?“ odgovor:“Jer moj suprug nije pogodan za to!“ Daljnje pitanje suca: „Mene sad ne zanima je li Vaš suprug pogodan ili nije. Zanima me zbog čega Vi jeste ili niste pogodni!“ Nema odgovora. Supruga i majka o tome još nikad nije razmišljala! U prethodnom primjeru sudac je pokazao da se kod njega cilj ne postiže argumentacijom u okviru konfrontacijske logike. Stranke moraju promijeniti način mišljenja i voditi računa o vlastitoj odgovornosti. Kako se od njih ipak ne bi zahtijevalo previše, sudac mora pomoći strankama da raz-mišljaju u pravom smjeru. On će u tu svrhu primijeniti tehnike razgovora. Pobrinuti se za transparentnost. Izbjegavanja od strane stranaka izazivaju –protumjere. Ona isto tako djeluju eskalacijski. Sudac može spriječiti njihov

221

učinak time što će im onemogućiti uspjeh i razotkriti takvu strategiju. Pri-tom je dovoljno zabrinuto pitanje suca: „Ne znam može li to stvarno služiti interesima stranaka“. Odvjetnik mora razjasniti odgovor sa svojom strankom. Dovoljan razlog da još jednom rasprave o strategiji koju su slijedili, ako se to do tada uopće bilo dešavalo. Ponuditi sigurnost. Dati upute –Prikupiti sve teme. – Potpunost Da bi se shvatila složenost problema, ali i da bi se odvratio pogled od zahtijevanih potraživanja (igranje bitke), sudac se u pregovorima o nagodbi treba informirati postoje li još neki postupci ili posto-je li još neke teme, o kojima bi se sa stajališta stranaka trebalo progovoriti. Nakon prikupljanja tema sudac može odlučiti da li i kako treba nastaviti postupak. U slučaju potrebe ponovo se nudi mogućnost vanjske medijacije.

KoncentracijaKoncentracija se odnosi na određivanje vremenski bliskih rokova, kao i na ograni-

čavanje parničnih materijala na točke koje se treba razjasniti. Tehnike razgovora kao što je fokusiranje …. Pomažu u tome. Ne radi se o tome da se spriječi izlaganje, baš naprotiv. Ono se treba plasirati na takav način da ne napravi štetu. Sudac kroz odluke (npr. odluka o fairnessu tj. pravednosti, naputci o vođenju parnice) može utjecati na to da se pismeni podnesci pročiste od polemičkih aluzija i ograniče na činjenice. Dru-gačije nego u konvencionalnom postupku, on neće zabraniti polemiku, već će joj u okviru usmene rasprave dati mjesto u kojemu ona može doći do izražaja. Svaka nova načeta točka formulira se kao tema o kojoj stranke mogu disponirati.

Druga igraPromjena na kooperaciju je utoliko teža, što je eskalacija dalje napredovala i

što je dublja konfrontacija između stranaka. Razlog tome je u samoj prirodi stvari, jer suradnja unutar konfrontacije gubi svoje nedužno lice. Sada već i činjenica da je ponuđena nagodba može biti sumnjiva. Ona pokreće pitanja u čijoj pozadini se mogu naslutiti nove strateške šanse. Da li to protivnik pokazuje slabosti? Želi li me na kraju sam nadmudriti?“

Ispred ove pozadine ne čudi nas ako je kod jednog spora oko potraživanja u izno-su od 100.000 EUR –a suprotna strana odbila više nego velikodušnu ponudu da će odustati od potraživanja, ako joj se odmah plati 35.000 EUR.

Nameće se pretpostavka da je sa stajališta konfrontacije prelazak na suradnju nemoguć, jer se zbog konfrontacije svaka mjera glede s nepovjerenjem.

Evo primjera za to: Zamislite si da igrate šah. Vaš protivnik je otprilike jednako jak kao Vi. Igra protječe vrlo angažirano, on želi odnijeti pobjedu. Tada Vi iznenada počnete davati protivniku “konstruktivne” prijedloge: “Stavi kraljicu na C4”. Pritom se milostivo smješkate. Što mislite, kako će reagirati Vaš protivnik? Hoće li bezu-vjetno poslušati Vaš savjet? Vjerojatno će reagirati vrlo nepovjerljivo. Pretpostaviti će da ga želite prevariti i sami odnijeti pobjedu. Zbog sumnje neće poslušati Vaš savjet. Nepovjerenje će prevladati.

Svakako da postoje putovi koji vode u suradnju. Da bi se stupilo na takve putove potreban je okvir u kojemu se može razviti drugačija strategija, na koju konfrontacija nema utjecaja. Time naše pitanje glasi: kako možemo uspjeti ukinuti konfrontaciju?

Odgovor je teško naći, iako leži ispred nas. Konfrontacija se ukida tako da se igra konfrontacije završi i da se započne igra suradnje. Ako želimo da u spornim pitanjima

222

uspije prijelaz sa konfrontacije na suradnju, moramo dakle – sasvim u smislu teorije igara – inscenirati drugu igru. Promatrano iz meta-razine, bila bi to igra nad igrama.

Kombinacija postupakaPostoje različiti putovi kojima možemo postići potrebnu promjenu igre. Najjed-

nostavniji put je uvođenje novog postupka. Ovdje vrijedi načelo „Nova igra – nova sreća“. Novi postupak se može u dovoljnoj mjeri razgraničiti. Prije svega, tamo se mogu uvesti pravila koja vrijede samo u predmetnom postupku i koja nemaju nika-kvo djelovanje na izvorni postupak na kojemu se temelje. Ovaj koncept se ostvaruje u slučajevima izvansudske medijacije uz sud kao i u onima sudske medijacije.

Jezično razlikovanje je netočno, jer se često obje varijante označavaju kao izvan-sudska medijacija uz sud (court annexed mediation). Razlika je slijedeća:

Izvansudska medijacija uz sud –Kod izvansudske medijacije sudski postupak se prekida (miruje), kako bi se provela medijacija potpuno neovisna o postupku, koju po nalogu i o trošku stranaka provodi samostalni medijator. Sudska medijacija –kod sudske medijacije sudski postupak se također prekida (miruje), kako bi se provela potpuno neovisna medijacija. Međutim, u ovom slučaju kao medi-jator ne funkcionira samostalni izvršitelj usluga, nego medijator koji funkci-onira kao sudac. Ova varijanta je vodeća u Njemačkoj, kao i u Nizozemskoj i drugim europskim zemljama s kontinentalnim pravnim sustavom. Gledano iz mog stajališta kao medijatora ovaj način postupka je aktualno od pomoći za širenje medijacije. Ona međutim nema viziju, jer može dovesti do toga da pravosuđe ponudi neki proizvod, koji je raspoloživ na tržištu, ponudi po boljim uvjetima. Cilj pravosudne uprave da se smanji broj postupaka time bi mogao doći pod znak pitanja.

Potreba da pravosuđe pomogne u postizanju suradnje može se ostvariti i drugim putem. Taj put označavamo kao integriranu medijaciju.

Integrirana medijacija ima tu prednost da će kao prvo uštedjeti strankama –odluku o promjeni postupka. Ona koristi strukture, strategije, metode i teh-nike medijacije, sve do promijenjenog držanja suda. Gotovo svi alati medi-jacije se koriste kako bi ih se ciljano upotrijebilo za postizanje suradnje u sudskom postupku. Ideja postaje jasnija, ako si zamislite da sudac provodi medijaciju slučaja, sve dok naiđe na svoje granice. Granice su većinom vre-menske prirode i odnose se na setting koji je nepovoljniji za medijacijske postupke, kao i na ograničenja koja se tiču principa medijacije, a koja su Vam ranije predstavljena kao uvjeti za konsensualnu nagodbu. Integrirana medi-jacija prelazi migraciju od konfrontacije do suradnje uz pomoć medijacijskih sredstava. Na ovaj način ona strankama koje još nisu spremne za medijaciju pruža priliku da ipak koriste blagodati intervencija koja potiče komunikacije i deeskalira konfrontaciju. Integrirana medijacija se smatra postupkom koji utire put čistoj medijaciji te je bez daljnjega spremna prepustiti postupak na medijaciju, kada za tim nastane potreba i kada za to budu ispunjeni uvjeti.

Hoće li i kako sucu uspjeti probuditi kod stranaka u parnici spremnost na surad-nju, ovisi o tome koliko je sudac spreman za spor, koliko je položaj stranaka konfl ik-tan i koliko je sudac kompetentan za mirenje. On u svakom slučaju treba biti fl eksi-

223

bilan, jer spremnost na suradnju i razgovor nailaze kod stranaka na oprez, neznanje i nepovjerenje. Sukladno navedenom, sudac mora tek uspostaviti osnove za promjenu strategije.

Igranje uloga Najjednostavniji i ujedno konstitutivni element rješenja, kojega sudac mora omo-

gućiti unutar samog postupka i u bilo koje vrijeme, sastoji se u promjeni uloga. Time se misli na promjenu uloge suca tijekom postupka u ulogu izmiritelja, moderatora ili još dalje medijatora te u danom slučaju ponovo natrag u ulogu suca.

Nenajavljena promjena uloge spada u sudačku svakodnevicu. Njenim osvještava-njem omogućujemo konstruktivno korištenje ove promjene za postizanje nagodbe. Sudac sam sebe vidi u ulozi donositelja odluka. U kojoj ulozi se vidi kada vodi mi-rovne razgovore?

Na prvi pogled se čini da se ove uloge međusobno isključuju, ali ako točnije pogledamo nije tako. Tada na uloge nećemo gledati kao na nešto što si međusobno konkurira, nego kao nešto što se dopunjuje. Odnos dopunjavanja se može usposta-viti, ako na ulogu donositelja odluka gledamo kao na supsidijarnu u odnosu na ulogu izmiritelja.

Ovisno o tome u kojoj ulozi vidim sam sebe kao suca to može stvarno otežati pregovore o nagodbi ili ih čak učiniti nemogućima. Što veću spremnost na odlučiva-nje sudac bude demonstrirao sudac, to će stranke manje preuzimati vlastitu odgo-vornost.

Zbog toga je važno dovesti do izražaja podjelu uloga koja je povezana s pregovo-rima. To se može učiniti kroz neupadljive komentare, kao npr. : „Kada već prelazim u ulogu izmiritelja, upada mi u oči slijedeće...“

Važno je da Vam budu jasne pojedine uloge i njihovo značenje, a također i da komunicirate s drugima (vidi sporazum o cilju). Razumijevanje uloge suca utjecati će na defi niciju uloga odvjetnika i stranaka. Što govori protiv toga da se suca i odvjetnike protivničke strane u postupku promatra kao tim i da im se tako i obraća. Zajednička zadaća tima je zajedničko preuzimanje odgovornosti za postizanje rješenja konfl ikta koje je dobro za sve. To može zvučati vizionarski. Ali ako točnije pogledamo, ova zamisao se nesvjesno pojavljuje u svakom sporazumnom reguliranju.

Sažetak: Strateški se radi o tome da se stranke prevedu s konfrontaciju na su-radnju. Kod jednostavnih konfl ikata to može uspjeti pomoću pojedinih tehnika i interakcija. U drugim slučajevima strategiju koju treba možemo defi nirati preko ulo-ge. Djeluje li sudac kao izmiritelj, ponašanje će se stranaka promijeniti. U teškim slučajevima potrebno je uvođenje sasvim novog i potpuno ograničenog okvira unutar kojega se tada suradnja izolira od konfrontacije. Sudac će pojednostaviti postupak i pregovore u cilju nagodbe ako mu uspije defi nirati zajednički cilj i za njega naći zajedničku strategiju.

4. Zašto je to tako teško?Iz ratova smo naučili da sukobi mogu dovesti do međusobnog uništenja i da često

prouzroče više štete nego koristi. Povijest to dokazuje. Usprkos tome stalno se pono-vo upuštamo u njih. Što je to što toliko otežava dogovor?

224

Unutarnji stavNaš najveći neprijatelj smo mi sami. Stoga trebate naučiti uspoređivati i proma-

trati svoj unutarnji stav kao suca prema nagodbi. Jeste li u stanju prihvatiti odluke stranaka? –Biste li mogli prihvatiti rezultat koji ste dogovorili, a odstupa od vaše pre- –dodžbe pravednosti? To svaki sudac ne može, jer pravda kako mnogi smatra-ju, teško da se može autonomno uspostavljati u položaju žrtve koji je uvje-tovan konfl iktom.

Važan korak prema profesionalnom postupku nagodbe sastoji se od dobre ko-munikacije, a za dobru komunikaciju potrebna su znanja i sposobnosti. Ključ za razgovora kojim se razjašnjavaju okolnosti je slušanje. Temelj svake komunikacije je (osnovni)stav koji se nalazi iza toga, a kojega opisujemo kao društvenu kompetenciju. Prema učenju Carla Rogersa i humanističke slike čovjeka koju je stvorio, čovjek je u načelu dobar i sposoban je iznaći najbolje rješenje već prema okolnostima u kojima se nađe. Mi dakle u sugovorniku gledamo odraslu osobu s kojom trebamo postupati s poštovanjem. Tri varijable trebaju iskazivati razgovornu kompetenciju:

Prihvaćanje... –Suci sebe vide kao dio vrijednosnog sustava u kojemu ne mogu uvijek pri-hvaćati sve okolnosti. Ispravnost –Kongruentan nastup također otežava, kada se čovjek skriva iza uloge i ne može pokazivati osobnost. To olakšava komunikaciju na razini činjenica, ali ju ne olakšava kada se radi o interesima i potrebama. Empatija –je sposobnost uživljavanja u osjećaje drugih ljudi. To je naročito teško, kada se razmišlja u kategorijama – počinitelj – žrtva.

Tek uvjerenje da su stranke same u stanju riješiti svoj spor dopušta sucu da se povuče. Zajedno sa saznanjem da su stranke za rezultat odgovorne same, omogućava mu da ne predlaže rješenja te da prihvati vlastite prijedloge rješenja koje su dale stranke.

Cilj i njegovo postavljanjeUnutarnji stav bitno ovisi Vašoj o ulozi. Sasvim prema motu: postojanje određuje

svijest. Ali osim toga također je od značaja u kojoj Vas ulozi kao suca vide stranke i odvjetnici. To gledište defi nira očekivanja koja odvjetnici i stranke imaju od suda. Premda se čini da su uloge utvrđene zakonom, postoje različiti načini viđenja i oče-kivanja:

Tužitelj može poželjeti da sudac tuženika osudi, kako bi taj bio pobijeđen i –napokon vidio što je pravda. Tuženik može poželjeti da sudac urazumi tužitelja, kako bi taj shvatio da se –od sporenja mogu očekivati samo nevolje, Možda neka stranka u postupku jedino želi da je se napokon ostavi na miru, –pa od suca očekuje konačnu odluku. Neka druga stranka možda i nema interesa za rezultat spora pa ga vodi samo –zbog odugovlačenja spora.Nadalje, neka druga stranka vodi spor i bez konfl ikta samoga, već samo da –dobije Naknadu za parnične troškove.

225

Kod tako različitih, neizgovorenih i raznorodnih očekivanja, teško je naći zajed-nički cilj i zajednički put k rješenju.

Zbog toga se najvažniji zahtjev za omogućavanjem provođenja postupka nagodbe sastoji se u tome da se prepozna zajednički cilj i da ga se defi nira. Sudac može poći od toga da se zajednički cilj ne može naći u stajalištima, već u interesima. Kod utvr-đivanja cilja, dobro je razlikovati između slijedećeg:

Presude, 1. koja je rezultat postupka koji se opisuje kao cilj postupka Koristi, 2. koja opisuje prednosti koje treba postići postupkom te se opisuje kao korist od postupka

Zajedništvo se može uspostaviti tako da se usredotoči na cilj (korist od postup-ka), a ne na rezultat (cilj postupka)

U medijaciji se utvrđivanje cilja uvelike omogućuje u zasebnoj fazi postupka koju nazivamo povezivanje rada. Kod suda je to preskupo. Ovdje može pomoći konstruk-cija, koju ja nazivam pentagram cilja. Uz pomoć pitanja navedenih u pentagramu cilja uspijeva se zaista brzo stvoriti sliku o konfl iktu i interesima koji stoje iza njega.

Pentagram ciljaSporazum o cilju pokušava shvatiti, koja očekivanja svaka pojedina stranka u

postupku ima od očekivanog načina postupka te koje predodžbe s njim prati. Ona preispituje korist te direktnim putem skreće pozornost na interese.

Za primjenu prava sljedeće se utvrđivanje ciljeva pokazalo dobrim. Ono se sastoji od 5 važnih pitanja koja se odnose na etape rješavanja pentagrama.

Pitanje br. 1: Što se treba postići?Prvo se sa strankama u postupku raspravlja, što se sa nalogom za izvršenje usluge

treba formalno i materijalno postići. Primjer: Odgovor koji je nadohvat ruke u sporu glasi: rješenje spo- –ra. Daljnje pitanje glasi: Mora li to biti presuda ili može li rezul-tat biti i nagodba? Što ako se postupak samo dovede u mirovanje? Iz navedenoga proizlaze uporišta o tome, koje značenje formalni rezultat postupka ima za stranke, kao i prilike da se to iskaže. Pitanje br. 2: Zbog čega to radimo? –Slijedeće pitanje koje se postavlja je za koju svrhu je potreban rezultat. S time je povezano i pitanje o svrsi pružanja usluge i o tome što se zapravo želi postići. Presuda sama po sebi nema veće koristi, već njen učinak. Dobiti ćete važne uporišne točke o tome kako voditi postupak, ako se uspijete usredoto-čiti na koristi. Ako je strankama važan formalni aspekt pobjede u sporu, tada se postupak treba formalno voditi na taj način. Ako međutim ima otvorenih pitanja, tada se postupak treba usredotočiti na to kako se pokloni pozornost tim pitanjima. Pitanje br. 3: Za koga to radimo? –Osim toga radi se i o tome, da se uvjerimo na koga će sve utjecati rezultat i njegove posljedice te kako i tko bi u tome mogao imati interesa. To nikako nisu samo stranke u postupku koje formalno sudjeluju u njemu. U obitelj-skim predmetima su to naravno i djeca, eventualno novi životni partner ili

226

djed i baka itd. Konačno ne treba smetnuti s uma, koji interesi povezuju zvanje s formalnim rezultatima postupka. Pitanje br. 4: Prema kojem mjerilu mjerimo uspjeh? –Vjerojatno najzanimljivije pitanje te varijante postizanja cilja je pitanje „kako“ do željenog rezultata. Točnije oblikovano, pitanje glasi: Kako ili prema čemu se može mjeriti uspjeh željene intervencije, koje kriterije treba ispunjavati rezultat, da bi se zadovoljila stranka ili stranke. Pitanje je usmjereno na vrijednost, koju željena korist ima za stranke. Ono se odnosi na zadnju etapu pentagrama rješenja.

Primjer: Kako bi ustanovio faktor uspješnosti jednog razvoda, sudac pita:“ Što se razvodom treba za vas promijeniti, a što treba ostati kako jest?“ Iz odgovora, sudac može npr. zaključiti je li važno zadržati obiteljske odnose ili ih ponovo uspostaviti. Poznato je da se u oblikovanju postupku treba ravnati prema potrebama stranaka. Sudac može upozoriti stranke na činjenicu kada postupak mora i zanemariti potrebe stranaka. Stranka tako profi tira kroz povećanu transparentnost postupka. Pitanje br. 5: Do kada se treba postići? –Pitanje kada će se postići željeni rezultat, relativizira uspjeh, tako da treba raspraviti i faktor vremena. Kod rasprave o vremenskim aspektima treba se sigurno utvrditi, da se planiranje vremena proteže i na vremenske periode koji slijede te omogućuje naknadno preispitivanje prema vremenski utvrđe-nim razmacima.

Neovisno o tome radi li se o postupku u okviru integrirane medijacije ili poku-šaja mirenja koje prelazi granice sam postupak ili čak o konvencionalnim sudskim postupcima, uvijek je korisno utvrditi cilj, kako bi stranke u postupku bile načistu sa svojim ulogama i odgovornošću. Stoga treba provesti utvrđivanje cilja za svaku osobu kako bi se iz toga izvukla zajednička koncepcija cilja.

Utjecaji evolucije konfl iktaŠto biste učinili kada biste imali moć da bez daljnjega provedete svije zahtjeve

prema protivniku? Biste li u takvim okolnostima uopće pregovarali? Vjerojatno ne bi. Odbojnost prema pregovaranjima u konfl iktu nije uvijek materijalno opravdana, pa stoga ponekad ima malo smisla raspravljati o tome. Ona se temelji na biološki ute-meljenoj strategiji preživljavanja, koju na upečatljiv način opisuje Schwarz u svojoj evoluciji konfl ikta na sljedeći način:Teorija evolucije konfl ikta

Prema teoriji evolucije konfl ikta prof. Schwarza, između konsenzusa i prijeno-sa ovlasti (delegiranja) postoji evolucijski odnos s hijerarhijskim karakterom. Oblik ponašanja konfl ikta putem prijenosa ovlasti odgovara rješavanju putem sudova. On prethodi konsenzusu, koji između ostalih načina treba provoditi i medijacijom. Trud oko postizanja konsenzusa kao najvišeg oblika prevladavanja konfl ikta moguće je da-kle zamisliti tek tada, kada se u evoluciji konfl ikta pokažu nesposobnim ili beskori-snim svi prethodni oblici prevladavanja konfl ikta kao npr. bijeg, uništenje, subordina-cija i prijenos ovlasti. Budući da jedan oblik ponašanja u konfl ikta pretpostavlja onaj drugi, svaki oblik pokazuje različite uvjete korištenja. Stoga će se kompromis postići tek tada kada se spozna beskorisnost delegiranja. Velike šanse za promjenu ponašanja na suradnju (kompromis konsenzus) postoje ako:

227

su obje strane nesigurne ili oslabljene –postoji pritisak troškova –bezizglednost –

Konsenzus će se postići, ako se spozna njegova korisnost. Velike šanse za promje-nu ponašanja u suradnju postoje osim toga ako se:

Procijeni korist –možda pitanjem: „Pretpostavimo, Vi dobivate spor. Što će se za Vas promije-niti? Što će biti za godinu dana a što za 5 godina?“ Stranka će sada razmisliti o svojoj koristi i ustanoviti da se potraživanje možda i ne mogu utjerati, a da će se odnos time još više pogoršati itd.

Priopćiti spoznajeJednu od mogućnosti za preispitivanja prijenosa ovlasti i za fokusiranje na korist

predstavlja i slijedeće: Na primjer, u jednom predmetu o skrbništvu sudac je na početku rasprave pitao predlagateljicu: „Kako biste na mome mjestu presudili svoj slučaj?! „Ne bih htjela biti u Vašoj koži“ odgovorila je predlagateljica. I muž je tako-đer odgovorio „Niti ja ne bih želio biti u Vašoj koži“. Sada je sudac objasnio da on kao neutralna strana može još mnogo manje postići od stranaka u postupku, koje ionako moraju preuzeti kontrolu nad svojim konfl iktom. Sudac im je objasnio mogu-će ishode postupka i posljedice koje mogu proizaći iz toga. Stranke su se složile, da im ponovno komuniciranje bolje pomaže nego sudska odluka.Kao osnovno pravilo vrijedi:

Ako je cilj u traženju rješenja, suradnja je objavljena strategija. Stranke u –postupku su jedan tim.Ako se cilj sastoji u nametanju nekog rješenja, tada je objavljena konfronta- –cija. Stranke su protivnici.

Što je konfl ikt dalje uznapredovao, to je važnije razjašnjenje takvih osnovnih pita-nja kao što su očekivanja od uloga i postavljanje cilja, kako bi se na stranke djelovalo deeskalirajuće i kako bi im se pružila strukturu koja vodi prema cilju. Lako je zaklju-čiti da deeskalacija uspijeva to bolje što se ranije s njom započne. To znači: što se prije postavi cilj, to ranije se mogu utvrditi uloge koje od toga cilja ovise. To se može dogoditi i prešutno, kada sudac u nekoj fazi moderacije dodijeli odvjetniku ulogu savjetnika. Kako bi stranke priklonio za takvo rješenje, sudac može još u prvoj fazi postupka, dakle još u pismenom dijelu ukazati na mogućnost kooperativnog načina postupanja.

Harvardsko istraživanjeZašto pregovori eskaliraju, bila je tema istraživanja harvardskog sveučilišta. Roger

Fisher i William Ury razradili su načela pregovaranja koja bi se trebala iskazivati u razgovorima u nagodbi te biti ugrađena u njih. Cilj harvardske koncepcije je,

razdvojiti razinu činjenica i odnosa, –izjednačiti interese i –tražiti alternative rješenja među neutralnim prosudbenim kriterijima, kako –bi se tako stvorio dobitak za sve sudionike.

Inspirirani tim razradbama, posvetimo se sada sadržajnim aspektima jednih pre-govora koji se temelje na konfl iktu.

228

Teorija konflikta

Zašto se stranke tako čvrsto drže svojih stajališta i zašto je tako važno razdvojiti razinu činjenica od razine odnosa, ima svoj uzrok i u dinamici konfl ikta. Sve do zau-zimanja stajališta, konfl ikt se razvija u tri stupnja:

Stupanj .1: – naming (=imenovanje) Jedan od sudionika u nekoj situaciji doživljava određeni događaj kao nešto što mu štetiStupanj 2: – blaming (=krivnja) Odgovornost za taj događaj pripisuje jednome od sudionika situacije i svoju štetu smatra osnovom za predbacivanje. Stupanj 3,: – claiming (=zahtjev) Ističe zahtjev za odštetom za pretrpljenu štetu.

Taj razvoj se odvija na obje strane i u vremenskom pomaku. Obje strane razvijaju različite percepcije istoga događaja/slučaja, kao da vide samo onu stranu istine koju oni sami mogu vidjeti. Ne mogu vidjeti kompletnu sliku.

Različita percepcija može se usporediti s kockom, koju u potpunosti ne može vidjeti nit jedna strane. Svaka strana vidi samo onu stranu kocke koja je okrenuta prema njoj, a stražnje strane im nisu poznate.

Razine pregovora Ako bismo ostali kod metafore s kockom, medijator pokušava prikazati sve stra-

ne kocke, tako da drugoj strani prikazuje postojanje i način gledanja one prve strane. Sudac bi – konvencionalno –odlučio, koja stranka gleda „pravu“ stranu kocke. Medi-jator uključuje sve razine percepcije i komunikacije, a pravnik na stupnju prijenosa ovlasti pregovara isključivo na razini čistih činjenica.

Ako u pozadini postupka nastaje sukob, taj sukob nije dio rasprave o činjenič-nom stanju. Na njega se ne obazire. Usprkos tome ili upravo stoga, konfl ikt traži svoje mjesto u postupku, kako bi si tamo dao oduška. Iskazuje se kroz okrivljavanja, uvrede, napadno ponašanje i iznenađujuće reakcije. Ukazujem na primjer parkirnih pristojbi jednog propalog postupka nagodbe. On pokazuje koliko snažno konfl ikt tra-ži da ga se uvaži nasuprot svim racionalnim razmatranjima!

U nedostatku alternativa stranke će pokušati iznijeti svoj konfl ikt na razini činje-nica. To se događa tako dugo dok se ne primijete njihovi interesi i motivi koji stoje iza njihovih stajališta.

Sudac doživljava taj poriv iznošenjem činjenica, ponavljanjima, polemikom ili skrivenim napadima, otezanjima i bespotrebnim opstrukcijama.

Prijeko preče naokolo bliže Za unutarnju spremnost buđenja i upuštanja, po potrebi i u neko korisnije rješe-

nje treba se posvetiti ne samo neposrednim nego i posrednim interesima i potrebama stanaka. Naročito u konfl iktima odnosa uglavnom se uopće ne radi o tome što se formalno potražuje. Spoznaja o tome potvrđuje se uvidom u harvardsku koncepciju. Slijedom toga oslobođenje osjećaja bolje je od potiskivanja, a u svakome slučaju osje-ćaji trebaju prostora u kome smiju doći do izražaja da ne ometaju činjenične prego-vore. Kada osjećaji i interesi napokon nađu svoje mjesto na kome se mogu izraziti, ne moraju više probijati na činjeničnu razinu.

229

Razdvajanje razina I zahtjevi harvardske koncepcije ciljaju na to da se ne potiskuje osjećaje, već da

ih se dozvoli. Cilj je identifi cirati ih, a kada se to dogodi, može ih se i ukloniti kako se ne bi uključivali gdje ne treba. Vrag se tjera tako da ga se imenuje. Tehnički se to omogućuje mnogostrukim učestalim ponavljanjima i parafrazama kojima se dobivaju povratne informacije o orijentiranosti na sebe. Pozornost stranke usmjerava se na interese. Kod povratne informacije razdvajaju se činjenična razina i razina odnosa ili osjećaja, tako da se bavi činjeničnim podacima, a podaci o odnosima se postavljaju pored njih. Tako se stranke tijekom spora sve više usredotočuju na pitanja činjenica.

Izjednačavanje interesaKada postoji konfl ikt, treba iznaći što ga pokreće. Riskiramo pogled na interese,

potrebe i osjećaje, što su za pravnike neuobičajeni pojmovi, čiji se vrtlog ipak može relativno lako razriješiti, tako da se ti pojmovi stave u međuodnos. To stavljanje u međusobni odnos ja opisujem kao pentagram rješavanja. Geometrijski oblik pen-tagrama iskazuje da svaka točka može uvjetovati drugu i da između njih ne postoji hijerarhija.

Pentagram rješavanja bavi se pitanjem, koji cilj se može postići rješavanjem kon-fl ikta. Taj je cilj jednak koristi koju pojedina intervencija može imati rješavanjem konfl ikta. Stoga treba cilj i korist jednog rješavanja konfl ikta vrlo točno odrediti, ako ih se (može) identifi cirati kao uzročnike konfl ikta. Uzrok ćemo naći tamo gdje treba tražiti poriv svakog ljudskog djelovanja. Poriv na djelovanje je mjerodavno polazište našeg ponašanja u konfl iktu.

Porivi ljudskog ponašanja općenito se dijele na dva osnovna motiva – rast i ukla-njanje nedostataka. U slučaju konfl ikta polazimo od činjenice, da je najsnažnija mo-tivacija djelovanja u tome da uklonimo posljedice nedostataka koje su uvjetovane konfl iktom. Stoga se prvo koncentriramo na nedostatke kao uzrok i mogući genera-tor konfl ikta.Nedostatak

Pitanje „Čega nedostaje?“Nedostatak se u fi ziološkom smislu može smatrati neki defi cit u organizmu (glad,

žeđ) ili u psihološkom smislu kao defi cit određenih kontakata u ponašanju (doživljaja uspjeha, privrženosti i pažnje, ljubavi, zaštite, zaštićenosti). Sukob s nekom drugom osobom može nastati uslijed takvih defi cita ili ih oni mogu pokrenuti. Konfl ikt je povezan s tim defi citima koji se doživljaju takvima.Potreba

Pitanje „Što trebate?“Nedostatak uzrokuje neuravnoteženo stanje kod onoga koji je time pogođen.

Pokreće stalnu potrebu da se ukloniti stanje napetosti uzrokovano posljedicama ne-dostatka. Potreba je direktna reakcija na nedostatak, a riječ „Mangel“ dolazi iz sred-njenjemačkog, a znači neophodno trebati, nužno trebati.

Potreba se koncentrira na sve što može otkloniti ili smanjiti nedostatak. Nasu-prot svakom nedostatku stoji jedna potreba. Nažalost se ta potreba ne može uvijek jednoznačno utvrditi. Jedan nedostatak može pokrenuti više potreba, a one se mogu ispoljavati različitom jačinom. One se mogu preklapati ili čak biti i u proturječju. Osoba pogođena njima često ih nije niti svjesna, a to je fenomen s kojem se medija-

230

tori mogu naročito dobro ophoditi. Njihova kompetencija pomaže strankama kojima je potrebna medijacija da postanu svjesne svojih potreba. Želje

Pitanje „Što želite?“Podsvjesna potreba racionalizira se kroz želje i potrebe. Iz aspekta time pogo-

đene osobe, želje defi niraju cilj kojeg treba postići prevladavanjem konfl ikta. Želje omogućuju planove za vlastita djelovanja, ali one mogu biti i upute usmjerene prema protivniku konfl ikta. U zadnjem slučaju iskazuju se i postavljaju kao zahtjevi. Zahtjev u većoj ili manjoj mjeri odgovara nekoj želji koja je kasnije dovedena do izražaja. Zahtjev

Pitanje „Što konkretno tražite od drugih?“Ako klijent da nalog svome odvjetniku da ishodi njegov zahtjev, on već ima neku

svoju predodžbu o tome, da su njegove želje ostvarive (samo) uz sudjelovanje neke druge osobe. U idealnom slučaju uspostavlja se sklad između zahtjeva i želje koja je skrivena iz njega. Zahtjev je izraz stajališta u konfl iktu.Korist

Pitanje „Što si obećavate od toga?“Provedba zahtjeva nije apsolutan cilj, koji ima neograničenu korist. Za osobu po-

gođenu time korist konfl iktne intervencije uspostavlja se u svom punom opsegu tek tada kada novčane i nenovčane prednosti nadmaše novčane i nenovčane nedostatke. Nažalost se tek naknadno pojavljuje pouzdan osjećaj za tu bilancu. Tek kad pogođeni počne osjećati ekonomski i emocionalni položaj, raste i spoznaja o tome da li i koliko je dobivanje spora dugoročno isplativo.

SažetakKonfl ikt se ne može riješiti ako se u njega ne želi niti dirati. Odgovarajuće drža-

nje pomaže da se poduzmu odgovarajuće mjere. Prve temeljne skretnice proizlaze iz dogovora o cilju, defi niciji uloga, razdvajanju činjenične razine od razine odnosa kao i ujednačavanje interesa, kojem mora prethoditi razjašnjavanje interesa.

5. Kako to funkcionira?

Metode postupanja izmiritelja znatno se razlikuju od onih koje provodi sudac, ali jedne ne isključuju druge. Tvrdnja na koju možemo naići o tome da je pravnička me-toda koja eskalira spor potpuna je besmislica. Čovjek je taj koji primjenjuje metodu i odlučuje o tome hoće li doći do eskalacije ili ne.

U medijaciji, pravni je aspekt uvijek samo orijentacija. Stranke su svjesne da u okviru zakona imaju samo mogućnost odvojiti se od pravnih propisa i primijeniti one odgovarajuće.

Pravna metodaSupsumpcija je jedna od najvažnijih metoda pravnog posla. To je sposobnost

uspoređivanja podudarnosti nekog činjeničnog sadržaja s odredbama nekog propisa. Pravnik treba otkriti onaj propis koji uređuje neko pravo, a odgovara činjeničnom sadržaju, iz čega proizlazi pravna posljedica.

231

Čini se da pravo pretpostavlja da se pravna posljedica koja proizlazi iz sadržaja uvijek može usuglasiti sa željama i predodžbama stranaka. Dok god polazimo od toga da se zahtjevi stranaka podudaraju s njihovim interesima, postoji visoka vjerojatnost da se i pravna posljedica koja se iskazala u zahtjevu podudara s životnim planovima klijenta. Sklad prava i interesa je idealan slučaj.

Glavna je zadaća rada pravnika u rješavaju pitanja, da li i u kojoj mjeri se mogu realizirati želje (zahtjevi) klijenta iskazani u utvrđenoj pravnom posljedici. Uspjeh rada odvjetnika može se točno opisati objavljenom pravnom posljedicom. Potvrđuje ga uspjeh u sporu.

Ako se pravna posljedica ne podudara sa željom ili životnim planovima klijen-ta, tada pravnici podlegnu napasti da sadržaje prilagođavaju ili taktički iskorištavaju okolnosti postupka. Na taj način uspijevaju želju svoga klijenta (subjektivno potraži-vanje) ipak prevesti u pravnu posljedicu koja mu je zadovoljavajuća. Dakle, iznosi se sadržaj koji prije odgovara pravnim posljedicama nego stvarnim okolnostima. Dolazi do pomaka činjeničnog stanja.

Metoda medijacije Drugačije je kod postupka mirenja odnosno medijacije. Ovdje pravne posljedice

nisu u prvom planu, već procjena koristi. Težište je razgovora na rasvjetljavanju inte-resa. To je najzahtjevnija faza medijacije.

Mnogi pitaju da li i uopće te u kojoj mjeri se uspije izdignuti iznad interesa kada su oni povezani s osjećajima i potrebama, o kojima se može teško raspravljati a i stranke ih nisu još same potpuno svjesne. Naravno da im pomažu tehnike razgovora i pregovora, ali one nisu uvijek dovoljne. Medijacija pruža metodiku koja vodi dalje, a primjenjiva je u sudskom postupku.

Polazište je spoznaja, da je eskalacija uglavnom uvjetovana percepcijom. To sudac teško može razaznati dok god ustraje u stavu da uvijek samo jedna strana može biti u pravu. Da se različite percepcije mogu kontraverzno prikazivati a da si ne protur-ječe, to je iskustvo koje je medijatorima poznato. Već navedeni primjer kocke može to malo pojasniti. Za izmiritelja nije važno što je krivo i tko je pogriješio, već to što stranke u postupku mogu za sebe dobiti ovom situacijom.

Ako žele međusobno pregovarati, moraju imati razumijevanja za različite per-cepcije koje odstupaju od njihovih. To je u uvjetima konfl ikta nemoguće dok god se raspravljanje fi ksiralo na stajališta. Metoda medijacije nastupa malim koracima, pokušavajući se metodički približiti trima etapama:

Želim (moći) razumjeti –Želim ono što sam razumio (moći) prenijeti –Želim preneseno (moći) učiniti takvim da se o tome može pregovarati –

I ta se načela mogu prenijeti u sudski postupak. Možda ne u dubinu, kao što to može biti, ali do te mjere da kod stranaka pokrene spoznajne procese i promijeni načine gledanja.

Proces razumijevanja vodi se za svaku stranu odvojeno. Sigurno je da je potre-ban za shvaćanje nekog razvoja. Njegov je cilj dostignut, kada stranke potvrde same sebe.

Medijacija je spoznala koliko je važno da stranka prvo shvati vlastite okolnosti i formulira ih prije nego može prihvatiti one svoje protustranke. Metodični način postupanja se zove Windows I i Windows II. On podržava proces koji se zove proces

232

spoznaje, a primjenjiv je i u sudskom postupku i može se lako uspostaviti vođenjem razgovora. Stranke ostaju logično razdvojene, dok god im ne uspije samopotvrđiva-nje.

Primjer: Da bi primijenio Windows I, sudac izbjegava direktna pitanja. On dakle ne pita protustranku što ima odvratiti na očitovanja protustranke, jer se može očeki-vati da će to biti odbijanje ili uzvraćanje. Umjesto toga on pita, ima li sa strane druge stranke razmišljanja koja bi htjela dodati.

Traženje mogućih rješenja Preporuka harvardske koncepcije, tražiti alternative odluka među neutralnim

kriterijima prosudbe, pretpostavlja pokrivanje interesa obaju strana. Bez spoznaje vlastitih interesa ili onih suprotne strane stranke jedva da mogu napraviti jedni za druge ponudu ugovora, pri čemu je zaključenje ugovora cilj pregovora.

Kako bih mogao prihvatiti ponudu, moram znati što želim dati. Sada je jasno da se pronalazi postoji više mogućnosti rješenja što su bolje poznati interesi. Logika, zašto se o rješenjima treba raspravljati tek nakon što se razjasne interesi bit će smje-sta razvidna. Iskusit ćete da raspravljanje o prijedlozima rješenja prije razjašnjavanja interesa često dovodi do eskalacija dok je raspravljanje o rješenjima nakon uvelike moguće. Vidite, koliko je važno poznati razliku između interesa, stajališta i rješenja. U medijaciji rješenja imaju vlastitu fazu.

Na sudu ne moramo najavljivati nikakve faze ali trebamo shvatiti logiku koja stoji iza postupka I usmjeravati ga jednostavnim vođenjem razgovora.

Primjer: Sudac kaže brzopletoj stranki: „Upravo govorite o rješenjima. Molim Vas, zaustavite se na tren, jer želim bolje razumjeti pozadinu okolnosti.“

Kod odvojenih rasprava i tamo gdje se ističe uloga izmiritelja, struktura se može jednostavno navesti unaprijed. Dovoljna je napomena da će se o rješenjima rasprav-ljati naknadno kako bi se strukturirao razgovor bez imenovanja pojedinih faza.

SažetakSupsumpcija je metoda koja racionalizira, ali i koja dovodi do ograničavanja mo-

gućih rješenja na pozicije. Metoda medijacije pomaže u prevladavanju svega postiza-njem toga da stranka razumije samu sebe i suprotnu stranu, a to doprinosi sagledava-nju kocke u cijelosti. Logika faza koju zadaje medijacija može se uostalom prenijeti i u sudski postupak, Ona doprinosi deeskalaciji sukoba i omogućuje nakon prikuplja-nja mogućnosti rješenja konstruktivnu raspravu.

Ako nema konsenzusa, možda su zahtjevi dovoljni za kompromis. –Ako nema kompromisa, možda su zahtjevi dovoljni za prihvatljivu presudu. –

Od rezultata je važnije ono što će stranke s njim napraviti. Stoga uvijek prepo-ručam da se pokuša postići nagodba konsenzusom. Na putu do tamo steći će se spoznaje koje u najmanju ruku omogućavaju bolje razumijevanje sljedeće odluke te stoga postižu bolje prihvaćanje. Istraživanja dokazuju, da već i okolnost da stranka ima osjećaj da ju je sudac saslušao, ima učinak većeg prihvaćanja.

Ovaj se prilog do sada bavio temeljnim razmišljanjima o tome što je potrebno prikazati za jedan uspješan postupak nagodbe. Nije potrebno da su svi uvjeti ispu-njeni. Granice nisu jasno iscrtane, a približne vrijednosti moguće. Ishod čak nije niti odlučujući.

233

6. Što bih ja mogao učiniti?

Ovaj se prilog do sada bavio temeljnim razmišljanjima o tome što je potrebno prikazati za jedan uspješan postupak nagodbe. Nije potrebno da su svi uvjeti ispu-njeni. Granice nisu jasno iscrtane, a približne vrijednosti moguće. Ishod čak nije niti odlučujući.

Ako nema konsenzusa, možda su zahtjevi dovoljni za kompromis. –Ako nema kompromisa, možda su zahtjevi dovoljni za prihvatljivu presudu. –

Od rezultata je važnije ono što će stranke s njim napraviti. Stoga uvijek prepo-ručam da se pokuša postići nagodba konsenzusom. Na putu do tamo steći će se spoznaje koje u najmanju ruku omogućavaju bolje razumijevanje sljedeće odluke te stoga postižu bolje prihvaćanje. Istraživanja dokazuju, da već i okolnost da stranka ima osjećaj da ju je sudac saslušao, ima učinak većeg prihvaćanja.

ZahvatJednostavno pravilo pomaže kada se pojave problemi kod pregovora za postiza-

nje nagodbe:Zapitajte se, ako stranke žele postići konsenzus, što ih prijeći da se dogovore.

Ako razmotrite pitanje, što stoji na putu konsenzusu, spoznat ćete mnoge probleme koji vam mogu pomoći da ih riješite. A problemi su sljedeći:

razmišljanje u okviru stajališta –osjećaji (strah od poraza) –ograničene percepcije –nestrukturirana razmjena –interesi –strateški aspekti –pritisak i pritisci –pomanjkanje volje za dogovorom –neravnoteža moći –pravednost –

Alati Postoji mnoštvo interdisciplinarnih alata, koji se mogu upotrijebiti za vođenje i

slijed nagodbenih razgovora. Sastavio sam jedan Toolbox koji se sastoji od slijedećih pretinaca:

držanje –Principi –Struktura –Tehnike –Setting –Metode –

Želio bih ustvrditi da niti jedan zakon o parničnom postupku na svijetu ne opi-suje kako sudac treba komunicirati. Stoga nema dvojbe treba li primijeniti većinu nabrojenih tehnika razgovora. Korisne i uobičajene tehnike su:

slušanje –Ponavljanje, sinkronizacija –

234

vizualizacije –Neki suci idu čak tako daleko da daju postaviti fl ipchart, kada nauče koliko su važne vizualizacijeverbalizacija –saslušati poruku samoga sebe

SažetakPostoji sklop alata koji su korisni u nagodbenim razgovorima.

7. Tako je kako je Postoje unutarnji i vanjski uvjeti koji utječu na razgovorima u nagodbi. Unutar-

nje okolnosti su povezne sa strategijama i procjenama uvjetovanim konfl iktom. Vanj-ske okolnosti dolaze do izražaja kroz „setting“. Setting se npr. odnosi na oblikovanje prostora i vremena, organizacijski bitnih pitanja u upotrebi oblika.

Kada se radi o sudu, u prvom je planu uloga je suca, a ne ona izmiritelja. To dolazi jasno do izražaja već kod oblikovanju prostora – sjedećih mjesta u sudnici. Priložene fotografi je sudnica pokazuju i dokazuju kako je samim uređenjem namještaja nagla-šena autoritativna uloga suca.

Eksperimentalna istraživanja su pokazala, koliko snažno stranke reagiraju već na sam raspored sjedenja. Pokazalo se, da su stranke više raspoložene za svađu kada si gledaju u oči. Stoga bi značilo naglašavanje uloge suca kao izmiritelja, ako bi sudac, ako se to nije već i dogodilo, izmijeni prostoriju za odvojen postupak mirenja te pazi na to da stranke po mogućnosti sjede uz okrugli stol tako da se ne moraju gledati u oči.

Sljedeći primjer je raspored sjedenja u jednom njemačkom sudu nakon što je sudac prošao obuku integrirane medijacije.

8. Jesu li svi prisutni?Ono što odlikuje sud nije samo način rada suca. To je puno više međusobno

djelovanje sila koje imaju utjecaj na suca, a koje on isto tako može iskoristiti kao resurse.

Sustavno gledište Kako bi učinkovito iskoristio resurse, sudac mora znati da li i koji različiti interesi

mogu imati utjecaja na tijek postupka. Razlikujemo interese svih sudionika postupka, ne samo one stranaka, nego također interese odvjetnika i ostalih koji su neposredno ili posredno uključeni.

Različiti interesi mogu se prikazati na nekoj vrsti zemljopisne karte. Ako uspije, udovoljiti interesima svih sudionika postupka nagodbe, nitko se neće protiviti nagod-bi. U obrnutom će se slučaju svi sudionici postaviti kontraproduktivno dok god se na njihove interese ne obrati pozornost.

Ne radi se samo o strankama Različiti interesi uvjetuju različite pristupe sudionika. Iz metapogleda slika se

vidi difuzno. Svaki od sudionika doduše pokušava dovesti do razrješenja konfl ikta.

235

Međutim, svaki sudionik slijedi neki drugi cilj uz istu strategiju, naime strategiju uništenja protivnika.

Prije sam ustanovio koliko je važno razmotriti korist stranaka kako bi se utvrdio zajednički cilj. Iz sustavnog gledišta to nije dovoljno. Ako se osim stranaka u postup-ku trebaju usuglasiti i odvjetnici , tada nagodba mora zadovoljiti i njihove interese. A oni su sljedeći:

velika zarada (malo rada uz veliki prihod) –dobar glas kod klijenata (odvjetnik želi dobiti spor, jer time pokazuje klijen- –tima koliko je uspješan. Niti jedan odvjetnik neće pristati na nagodbu ako bi uslijed toga izgubio klijenta.)

Odvjetniku je lakše pristati na nagodbu ako se time može bolje prodati. Sudac motivira odvjetnika na kooperativno ponašanje tako da pokaže klijentu da ga odvjet-nik kada se upusti u postupak nagodbe, bolje zastupa nego kada je konfrontativan i kruto provodi njegove zahtjeve. Sredstva suca su pohvala i pokuda. Pri tome zna da će se odvjetnik idući puta prilagoditi prema sučevom načinu rada.

Sudac sam je motiviran za postupak nagodbe jer u teškim slučajevima može bolje iskoristiti resurse stanaka, kako bi pronašao rješenja za konkretan slučaj.Njegov se interes sastoji od:

manjeg radnog opterećenja (rasprave su dulje, ali manje administrativnog –posla) povratnih informacija (feedback) –

Sudac se ne bi trebao, ako se sklapanje nagodbe želi u okviru zakona, bojati da će štetiti njegovoj karijeri, bude li se u smislu pomoći u konfl iktu konstruktivno ponašao prema svojim strankama. Njegova uloga izmiritelja navodi se u zakonu o parničnom.

Karijera (Postupci nagodbe i mirenja ne bi sucu smjeli donijeti nedostatke obzi-rom na struku. Ako sudac sklapa mnogo nagodbi, to znači da je spretan, a ne lijen. Isto vrijedi kod čestih odgoda ročišta. One mogu služiti rješavanju konfl ikta, a ne moraju biti kriterij za nedostatnu pripremljenost za ročišta).

SažetakKako bi sve stranke u postupku sudjelovale u provedbi nagodbe, treba obrati-

ti pozornost i na njihove interese. Ako ti interesi nisu poznati, sudac bi se trebao o tome informirati, možda u neformalnom razgovoru s odvjetnicima. Ako bi takvi neformalni razgovori bili nemogući, može uspostaviti radne skupine i radionice u kojima je razmjena mišljenja moguća a da nije sumnjiva.

9. Rezultat Kao rezultat utvrđujem da put prema nagodbi nije samo moguć, nego je i kori-

stan.Nažalost tu nema idealnog rješenja niti čvrste sheme preispitivanja koja se može

razraditi. Konstelacije koje mogu proizlaziti iz pojedinih interesa su suviše različite. Naposljetku sucu ne preostaje ništa drugo nego da postupa po načelu pokušaja i pogrešaka. Cilj treba iznaći obziromna to koliko su stranke spremne uputiti se na put nagodbe, bilo da se radi o kompromisnoj ili konsensualnoj nagodbi. Sudac koristi spoznaje iz mirenja ili čak i iz medijacije te ih korak po korak primjenjuje u svom postupku. Pri tome uviđa koliko ga stranke slijede ili ne slijede.

236

Slika koja mu se pokazuje prije je mozaik kod kojega je svaka intervencija samo komadić puzzle-slagalice. Stoga se može dogoditi da pogreške nemaju utjecaja, ali da je potrebno više intervencija kako bi se postigao željeni učinak. Kao u slučaj babysi-ttera, ne radi se samo o rafi niranom pitanju već o međusobnom djelovanju mnogih faktora, koji nisu svi niti poznati.

Naročito je važno držanje, važnije nego tehnike. Ako zaista želite da stranke nađu rješenje, automatski ćete doprinositi tome da ih poduprete na tome putu. To se do-gađa sasvim intuitivno Za stručno usavršavanje, koristite spoznaje i alate koji su vam u ovome prilogu kratko predstavljeni.

237

Kerstin Manderscheid: Tehnika odnosa – Sudačka radna metoda

Kerstin Manderscheid- Pendulum technique – working method of the civil judge

Zadatak: Posao suca u pripremi neke odluke (npr. nalog o predočenju dokaza ili presuda). Tehnika odnosa služi kao orijentacija ka što učinkovitijoj obradi jednog spisa; i to za pripremu savjetovanja između nekoliko sudaca ili za vlastitu pripremu usmene rasprave suca pojedinca; najčešće u pisanom obliku (barem u natuknica-ma).

A. Izvješće o činjeničnom stanjuStvarno izlaganje činjenica obiju stranaka uređuje se i dokumentira. Ono služi pregledu stvarnog izlaganja obiju stranaka te – ukoliko do toga dođe – i povijesti samog procesa (primjerice izmjene saznanja ili eventualno dokaznog postupka). Razlikuju se činjenice i pravna mišljenja, jer se samo za činjenice, ali ne i za pravna pitanja, podnose dokazi. Izvješće o činjeničnom stanju se kasnije može preuzeti u presudu. Preporučuje se sljedeći redoslijed potvrđen: - Nesporno iznošenje stvarnog stanja obiju stranki (tzv. „pričanje priče“) - Sporno iznošenje tužitelja - Povijest procesa/(Raniji zahtjev tužitelja kod naknadnih promjena,

primjerice smanjenje tužbenog potraživanja) - Aktualni zahtjevi (prvo tužitelja, a zatim tuženika) - Sporno iznošenje tuženika - Povijest procesa II (primjerice dokazni postupak, upute suda).

B. PrijedlogKratki prijedlog služi kod savjetovanja sudaca boljoj orijentaciji slušatelja, npr. „Predlažem da se provede dokazni postupak“ ili „Predlažem da se tužba odbaci“.

C. VještačenjeOvaj se dio bavi pravnim vrednovanjem gore sažetog stvarnog činjeničnog stanja. Za što učinkovitiju obradu također se preporučuje poseban redoslijed.

I. TumačenjeU slučaju da tužbeni zahtjev nije jasan, prvo se razmišlja o tome što je pravi cilj tužbe. Ako je potrebno, sud donosi naputak. II. ProcesProvjerava se pitanje, da li je tužba dopuštena, i prije svega, je li sudac nadležan. Također je bitno razjašnjavanje da li je stranka – dakle tužitelj ili tuženik – sposoban biti stranka i sudjelovati u procesu ili da li tužbeni zahtjev odgovara uvjetima. U slučaju da neki preduvjet nedostaje, može se izdati naputak; kod nedostataka, koji

238

se ne mogu otkloniti, tužba se treba odbaciti, jer je nedopustiva. Tada daljnja provjera nije potrebna. III. TužiteljProvjerava se da li je izlaganje tužitelja (uključujući nesporno iznošenje stvarnog stanja obiju stranki) uvjerljivo, dakle da li pokazuje željenu pravnu posljedicu sadržanu u tužbenom zahtjevu; npr. da li je tužitelj, koji želi neku određenu kupovnu cijenu, dovoljno toga izložio o sklapanju ugovora i dospijeću kupovne cijene. Ako izlaganje nije uvjerljivo, vještačenje je okončano, jer je tužba neosnovana. Nakon toga ne slijedi daljnje pravno vrednovanje.

IV. TuženikOvdje se provjerava da li je izlaganje tuženika (uključujući nesporno stvarno stanje) relevantno. Provjeravaju se prigovori tuženika, primjerice on tvrdi da nije sklopio ugovor sa tužiteljem, nego se samo informirao bez obaveze, ili da je već platio. Ako izlaganje tuženika nije relevantno, tužba je osnovana. Nakon toga ne slijedi daljnja provjera.

V. DokaziAko je izlaganje tužitelja uvjerljivo, a izlaganje tuženika relevantno, postavlja se pitanje, da li je potrebno iznošenje dokaza. Potrebno je provjeriti, o kojem je stvarnom stanju potrebno izložiti dokaze, tko je ponudio koji dokaz i tko nosi teret dokaza. Ukoliko je dokazni postupak već proveden, slijedi vrednovanje dokaza, dakle primjerice jesu li stranke sklopile ugovor ili se tuženik samo informirao bez obaveza.

VI. OdlukaOvdje se doslovno formulira konkretna odluka suda; i to tako konkretno, da se odluka primjerice kasnije može prenijeti u presudu.

D. Slučaj za vježbu

1. Tužba

Općinskom sudu u Zagrebu Ime i adrese stranaka

Tužba

Imenujem se punomoćnikom u postupku tužitelja.U ime i na temelju punomoći tužitelja podnosim sljedeći zahtjev:

Tužitelj traži da se tuženiku presudi da tužitelju isplati iznos od 98.000 kuna.

Obrazloženje:

Tužitelji i tuženik su se susreli 11.03.2008. Tuženik je došao u trgovinu i razgledavao izložena vozila (rabljena vozila). Posebice se zanimao za vozilo marke Mercedes.

239

Dokaz: zaposlenik …

Izabrao je vozilo marke Mercedes, tipa A klasa, crne boje, godina proizvodnje 2006. Prodajna cijena iznosila 126.000 kuna. Tuženik je izjavio da želi navedeno vozilo kupiti, tužitelj je odgovorio da slaže s njim. Dokaz: zaposlenik …

Tuženik je odmah platio kao predujam 28.000 kuna.

Preostalih 98.000 kuna sukladno dogovoru trebalo je biti plaćeno idući dan prilikom preuzimanja vozila. Tuženik je preuzeo vozilo, ali nije platio. Sam nisam bio prisutan; na temelju nesporazuma je zaposlenik uručio tuženiku dokumente od vozila i ključ. Dokaz: zaposlenik …

Tužitelj traži preostali iznos kupoprodajne cijene.

Potpis odvjetnika

2. Podnesak tuženog

Općinskom sudu u Zagrebu

Imenujem se punomoćnikom u postupku tuženika.

U ime i na temelju punomoći tuženika tražim: da se tužba odbije.

Objašnjenje:Tuženik nije kupio vozilo od tužitelja.

Tuženik je zaista dao tužitelju 28.000 kuna, ali se pritom nije radilo o predujmu za auto, već o iznosu koji je tužitelj prethodno posudio tuženiku. Posuđeni iznos je on njemu vratio. To nije bilo 11.03.2008., već 10.03.2008. Stranke se nisu susrele u trgovini tužitelja, nego u jednom kafi ću. Pritom su razgovarali o vremenu. Konobar može potvrditi primopredaju novca. Dokaz: konobar …

Tuženik je kasnije navratio u trgovinu tužitelja i izručio mu pozdrave svojih roditelja. Stranke se poznaju još od djetinjstva. Dokaz: roditelji tuženika … Tužitelj je tuženiku posudio i dodatnih 14.000 kuna; posudio mi ih je prije puno godina; ali to je već zastarjelo. Dokaz: izjava stranke

Ne postoje daljnja potraživanja.

240

Potpis odvjetnika

3. Dodatni podnesak tužitelja

Općinskom sudu u Zagrebu

Tužitelj u svakom slučaju traži i iznos od 14.000 kuna.Istina je da je tužitelj posudio tuženiku novac. Dogovoreno je da tuženik posuđeni iznos može kasnije vratiti, ali pritom odustaje od pozivanja na zastaru. Tuženik je izjavio da će mu trebati više vremena da vrati navedeni iznos, ali tužitelj će dobiti svoj novac. Može se pouzdati u to.

Tužitelj nema svjedoka za navedeni dogovor.Tužitelj uopće ne poznaje roditelje tuženika; tuženik mu nije izručio nikakve pozdrave.

4. Dodatni podnesak tuženika

Općinskom sudu u Zagrebu

Tuženik priznaje da je tužitelju obećao da će mu vratiti 14.000 kuna, bez obzira na to koliko dugo tužitelj mora čekati.

Potpis odvjetnika

Pravna ocjena? Najprije razmisliti onda pročitati!

E. Pravna ocjena

1. Činjenično stanje Tužitelj je tuženiku prije puno godina posudio 14.000 kuna. Tuženik je obećao da će novac u svakom slučaju vratiti bez obzira koliko dugo tužitelj morao čekati. U ožujku 2008. stranke su se susrele. Tuženik je uručio tužitelju iznos od 28.000 kuna. Među strankama je sporno pitanje da li se pritom radio o dijelu kupoprodajne cijene za vozilo marke Mercedes ili se radi o vraćanju dodatne pozajmice, a sporno je i mjesto susreta. Tužitelj tvrdi da je tuženik 11.ožujka 2008. došao u njegovu trgovinu i razgledavao tamo izložena vozila. Odlučio se za crni Mercedes A klase, godina proizvodnje 2006. u iznosu od 126.000 kuna. Tuženik je izjavio da želi kupiti navedeno vozilo i tužitelj se s tim složio. Odmah je u gotovini platio predujam od 28.000 kuna. Preostali dio kupoprodajne cijene je trebao platiti idući dan prilikom preuzimanja vozila. Na temelju nesporazuma između tužitelja i njegovog zaposlenika, zaposlenik je tuženiku uručio vozilo s dokumentima i ključem; tuženik nije platio preostalu kupoprodajnu cijenu (Dokaz: zaposlenik...).

241

Tužitelj traži, da se tuženiku presudi, da mu plati 98.000 kuna.

Tuženik traži,da se tužba odbije.

Tuženik tvrdi da su se stranke susrele 10.03. 2008. u jednom kafi ću i da su razgovarale o vremenu. Pritom je tuženik tužitelju dao 28.000 kuna (dokaz: konobar...). Tuženik je mišljenja da se radilo o povratu pozajmice.

2. Prijedlog:Predlažem izvođenje dokaza.

3. MišljenjeI. Status postupkaDvojbeno je da li je tužba dopuštena.Općinski sud je nadležan (…).Ne postoje dvojbe o dopustivosti tužbe.

II. Status tužitelja Dvojbeno je da li je izlaganje tužitelja djelomično ili u cijelosti uvjerljivo. 1. Glavni navodiTužitelj bi mogao imati pravo na isplatu preostalog iznosa kupoprodajne cijene u iznosu od 98.000 kuna. Stranke bi morale sklopiti kupoprodajni ugovor (čl. 380 Zakona o obveznim odnosima) .Po navodu tužitelja stranke su 11.03.2008. dogovorile kupoprodaju rabljenog vozila marke Mercedes, A klase, crne boje, godina proizvodnje 2006. za cijenu od 126.000 kuna. Budući da je tuženik nesporno platio iznos od 28.000 kuna, preostaje još potraživanje u iznosu od 98.000 kuna – prema navodu tužitelja. 2. Pomoćni navodiTužitelj traži minimalno 14.000 kuna, ali ne na temelju kupoprodaje, već po naslovu pozajmice (čl. 499 Zakona o obveznim odnosima).Iz izlaganja obiju stranaka pozajmica nije problematična, prema tvrdnji tužitelja potraživanje nije zastarjelo. Obećanje tuženika se može tumačiti i razumjeti kao odustajanje od pozivanja na zastaru.

Navodi tužitelja su stoga uvjerljivi.

III. Status tuženika Dvojbeno je da li je izlaganje tuženika važno.

1. Glavni navodi – kupoprodajni ugovor Tvrdnja tuženika da 11.03.2008. nije bio u trgovini tužitelja je važna, budući da nije moglo doći do dogovora o kupoprodaji rabljenog vozila u trgovini tužitelja. Ne postoji kupoprodajni ugovor između stranaka o Mercedesu. Daljnje tvrdnje o razgovoru koji se dogodio dan ranije u kafi ći i pitanje da li tužitelj poznaje roditelje tuženika ili ne, nisu relevantne u ovom pravnom sporu i stoga su

242

navodi tuženika u ovom dijelu (djelomično) nevažni. 2. Pomoćni navodi – pozajmica Navodi tuženika su nevažni jer je prema nespornom činjeničnom izlaganju tuženik odustao od pozivanja na zastaru. Također prema tvrdnjama tuženika, tužitelju pripada iznos od 14.000 kuna.

Rezultat je da su navodi tuženika (samo) djelomično važni.

IV. Status dokaza Dvojbeno je da li se dokaz treba izvoditi. Dokaze je potrebno izvoditi za činjenice koje su u izlaganju tužitelja uvjerljive, a u izlaganju tuženika važne.

1. Glavni navodi – kupoprodajni ugovor Glede potraživanja iznosa većeg od 14.000 kuna do 98.000 kuna je izlaganje tužitelja uvjerljivo i izlaganje tuženika važno. Stoga je potrebno izvesti dokaz o tvrdnjama tužitelja da se tuženik 11.03.2008. u njegovoj trgovini zanimao za rabljeno vozilo marke Mercedes, crne boje, po cijeni od 126.000 kuna i naposljetku rekao da želi navedeno vozilo, a tužitelj se s time složio. Budući da tužitelj sam priznaje iznos od 28.000 kuna, koje je tužitelje po nespornim navodima primio, za sporno izlaganje stranaka nije potrebno izvoditi dokaz. Stoga nije potrebno izvoditi dokaz o primopredaji iznosa od 28.000 kuna. Također nije bitno da li tužitelj poznaje roditelje. Dvojbeno je da li je tužitelj za to propisno podnio dokaze. Dokaz je propisno podnesen, kad se dokaz može izvesti, dakle u ovom slučaju kad se može pozvati svjedoka. To je ovdje slučaj. Tužitelj mora dostaviti dokaze jer želi dokazati pravo na potraživanje. 2. Pomoćni navodi – pozajmica Glede potraživanje u iznosu od 14.000 kuna nije potrebno izvoditi dokaz jer je izlaganje tuženika u ovom dijelu nevažno.

V. Status nacrta odluke Tužitelj ima u svakom slučaju bez obzira na ishod izvođenja dokaza pravo na isplatu potraživanja u iznosu 14.000 kuna. U postupku se još ne može donijeti odluka o punom iznosu potraživanja. Predlaže se da se izvede dokaz saslušavanjem svjedoka kojeg je tužitelj naveo o sljedećem pitanju: da li se tuženik 11.03.2008. u trgovini tužitelja zanimao za rabljeno vozilo crne boje, marke Mercedes, godina proizvodnje 2006, po cijeni od 126.000 kuna i da li je rekao da želi navedeno vozio s čime se tužitelj složio.

Potrebno je izraditi odluku o dokazu.

243

Larisa Crnković, mr. sc. Vlado Skorup: Nastavna jedinica 20 - ovrha

Larisa Crnković, mr. sc. Vlado Skorup: Enforcement (civil law)

UVODNE NAPOMENE

Česte izmjene i dopune Ovršnog zakona («Narodne novine 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03.,151/04., 88/05., 88/05. i 67/08. – u nastavku teksta OZ) jasno upućuju na to da zakonodavac još uvijek nije odustao od pokušaja da pronađe rješenje kojim bi se učinkovito i brzo postigla svrha ovršnog postupka - prisilno ostvarenje dospjele tražbina i namirenje ovrhovoditelja.

OZ svojim učestalim izmjena nije prestao izazivati brojne rasprave. Te promjene, osim brojnih dvojbi u sudskoj praksi, rezultirale se onim nepoželjnim situacijama koje ne bi trebale biti karakteristične za pravno uređeni sustav koji teži vladavini prava, jer izaziva nesigurnost sudionika u postupku, a posebno kada je u pitanju njihov pravne položaj. Tijekom proteklih dvanaestak godina brojne promjene prvobitnog teksta OZ imale su primarni cilj - pronaći optimalna rješenja, ili drugim riječima, poboljšati položaj vjerovnika (ovrhovoditelja, predlagatelja osiguranja), a da se istovremeno u dovoljnoj mjeri zaštite i interesi dužnika (ovršenika, protivnika osiguranja) kao i šire društvene zajednice.

Nedvojbeno je to teško ostvariv zadatak, jer se zaštitom javnog interesa ili intere-sa dužnika ipak smanjuju mogućnosti vjerovnika glede izvjesnosti i očekivane brzine ostvarenja njegove tražbine. To podrazumijeva i sve one pravne situacije u kojima postoji javni interes da se od ovrhe isključe neke stvari poput onih koje služe obrani zemlje ili onih koje su izvan prometa, odnosno da se ograničenjem ovrha provodi samo određenim radnjama koje su zakonom propisane.

Primarni cilj ovršnog postupka i postupka osiguranja je ipak namirenje tražbina i on ne bi trebao biti neostvaren samo u izuzetnim situacijama koje ti zbog specifi čnih okolnosti opravdavaju.

Poseban dio posvećen je ovlaštenju javnih bilježnika tijekom ovršnog postup-ka, sa ciljem da se usvoje znanja o njihovom značaju i utjecaju na postupak ovrhe te da se kroz razradu konkretnih primjera iz prakse stekne uvid u najčešća pitanja koja se javljaju u praksi sudova u području primjene OZ-a.

Materijal je podijeljen u više cjelina koje obuhvaćaju razradu pojedinih instituta ovrhe, power point prezentaciju, praktične hipotetske slučajeve za vježbu te konačno vježbu kroz podjelu uloga radi praktične razrade naučenog materijala, sve sa svrhom da bi sudionici naučili primijeniti zakonski propis na konkretan slučaj i što je možda najvažnije oblikovati svoje pravno stajalište kroz stručnu argumentaciju.

Svaka od navedenih cjelina, uz prateće zakonske tekstove sadrži i konkretne pri-mjere iz prakse namijenjene analizi predmeta kroz pojedinačni rad polaznika, ili rad po grupama.

244

Na kraju uvoda prisjetimo se na to da «svi ljudi po prirodi teže za znanjem1» pa stoga neka nam to bude misao vodilja kroz meandre ovrhe.

Prikaz pojedinih relevantnih odredbi Ovršnog zakona kroz ocjenu stanja

i prikaz osnovnih pitanja koja se nameću u provedbi Ovršnog zakona

Ako se zapitamo što je to ovrha, odnosno ovršni postupak, odgovor bi mogao biti da je to postupak u kojem ovrhovoditelj, uz pomoć suda ili javnog bilježnika, prisilno ostvaruje svoju tražbinu. Ovrhovoditelj je osoba koja podnosi prijedlog za ovrhu (vje-rovnik), dok je ovršenik osoba protiv koje se podnosi prijedlog za ovrhu (dužnik)2. Ovrhovoditelj može predložiti ovrhu na temelju vjerodostojne i ovršne isprave, pri čemu je vjerodostojna isprava račun, obračun kamata, mjenica, ček, izvadak iz po-slovnih knjiga i ovjerovljena privatna isprava.

Ovršne isprave su: ovršna sudska odluka (presuda, rješenje, platni nalog), ovršna sudska nagodba (nagodba sklopljena u postupku pred sudom), ovršna odluka arbi-tražnog suda, ovršna odluka donesena u upravnom postupku (rješenje, zaključak i nagodba donijeta od tijela državne uprave ili pravne osobe s javnim ovlastima), ovrš-

1 Tom čuvenom rečenicom Aristotel je počeo svoju Metafi ziku.2 Značenje pojedinih izraza

Članak 2. Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom Zakonu imaju ova značenja: 1. izraz «tražbina» označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje, 2. izraz «ovrhovoditelj» označava osobu koja je pokrenula postupak radi ovrhe neke tražbi-

ne te osobu u čiju je korist taj postupak pokrenut po službenoj dužnosti, 3. izraz «predlagatelj osiguranja» označava osobu koja je pokrenula postupak radi osigu-

ranja neke tražbine te osobu u čiju je korist taj postupak pokrenut po službenoj duž-nosti,

4. izraz «ovršenik» označava osobu protiv koje se tražbina ostvaruje, 5. izraz «protivnik osiguranja» označava osobu protiv koje se tražbina osigurava, 6. izraz «stranka» označava ovrhovoditelja i ovršenika te predlagatelja osiguranja i protiv-

nika osiguranja, 7. izraz «sudionik» označava osobu koja u postupku ovrhe ili osiguranja nije stranka, a u

postupku sudjeluje zbog toga što se u njemu odlučuje o nekom njezinu pravu ili zbog toga što za to ima pravni interes,

8. izraz «rješenje o ovrsi» označava rješenje kojim je u cijelosti ili djelomice prihvaćen ovršni prijedlog ili kojim se ovrha određuje po službenoj dužnosti,

9. izraz «rješenje o osiguranju» označava rješenje kojim je u cijelosti ili djelomice prihva-ćen prijedlog za osiguranje ili kojim se po službenoj dužnosti određuje osiguranje,

10. izraz «sudski ovršitelj» označava sudskoga službenika koji po nalogu suda neposredno poduzima pojedine radnje u ovršnom postupku ili postupku osiguranja,

11. izraz «poljodjelac» označava osobu kojoj je poljoprivredna proizvodnja pretežni izvor prihoda,

12. izraz »banka« označava banku i svaku drugu pravnu osobu koja obavlja poslove platnoga prometa,

13. izrazi »javno ovjerovljena isprava« ili »ovjerovljena isprava« označavaju ispravu na kojoj je potpis neke osobe ovjerovio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima.

245

na javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava, nagodba sklopljena pred sudovima časti pri komorama u RH, zadužnica3.

Značajna novost i olakšanje ovrhovoditeljima je mogućnost da se za tražbine u iznosu do 1.000,00 kn protiv fi zičkih osoba, odnosno, do iznosa od 5.000,00 kn protiv pravnih osoba i obrtnika, ovrha može pokrenuti odmah nakon donošenja pr-vostupanjske presude4.

Ovrha na pokretninama provodi se njihovom zapljenom, procjenom, oduzima-njem od ovršenika i povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju, trećoj osobi ili javnom komisionaru, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Pokretnine se prodaju na javnoj dražbi ili neposrednom pogodbom, a nji-hova prodaja se može povjeriti i javnom komisionaru ovlaštenom za prodaju pokret-nina. Pritom ne mogu se plijeniti između ostaloga: odjeća, obuća, rublje i drugi pred-meti osobne uporabe, posteljne stvari, posuđe, namještaj, štednjak, hladnjak, stroj za pranje rublja i druge stvari, koje služe za zadovoljenje potreba domaćinstva ako su nužni ovršeniku. Predmetom ovrhe može biti sva ovršenikova imovina: plaća, novac na računima, nekretnine, pokretnine, dionice, udjeli u trgovačkim društvima i sl., osim one imovine koja je zakonom izuzeta od ovrhe. Ovrhovoditelj može predložiti jedan ili više predmeta ovrhe odmah ili naknadno, sve dok njegova tražbina ne bude namirena u cijelosti. Ovrha se ne može provesti na stvarima koji su ovršeniku fi zičkoj osobi i osobama koje je on dužan uzdržavati nužne za život. Također se ne može plije-niti ovršenikova plaća do 2/3 njene visine, osim ako je riječ o tražbini s osnove uzdr-žavanja, kada se ovršenikova plaća može plijeniti do 1/2 njene visine; s time da se ne može provesti na primanjima s osnove zakonskog uzdržavanja, invalidskog osiguranja, socijalne pomoći, dječjeg doplatka, nezaposlenosti i sl. Ovrhu je moguće provesti i na imovini na kojoj su bračni drugovi sukladno zakonu suvlasnici u jednakim dijelovima 3 Ovršna isprava

Članak 21. Ovršne isprave jesu:1. ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba,2. ovršna odluka arbitražnog suda,3. ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom

postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije drukčije određe-no,

4. ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava,5. nagodba sklopljena u postupku pred sudovima časti pri komorama u Republici Hrvat-

skoj,6. druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava.

4 Ovršnost prvostupanjskih sudskih odlukaČlanak 23.a(1) Prvostupanjska sudska odluka kojom se fi zičkoj osobi koja ne obavlja registriranu dje-latnost nalaže isplata tražbine čija glav nica ne prelazi 1.000,00 kuna, odnosno kojom se fi zičkoj osobi koja obavlja registriranu djelatnosti u pravnoj stvari u vezi s tom djelatnošću ili pravnoj osobi nalaže isplata tražbine čija glavnica ne prelazi 5.000,00 kuna postaje ovršna u roku od osam dana od dana dostave osobi kojoj je naložena isplata. Žalba protiv takve odluke ne odgađa ovrhu.(2) Ako se u sudskoj odluci nekoj od osoba iz stavka 1. ovoga članka nalaže samo da naknadi troškove postupka u iznosu koji ne prelazi iznose navedene u toj odredbi, žalba protiv takve odluke o naknadi troškova postupka ne odgađa ovrhu.

246

i na svim pokretninama koje se zateknu u njihovoj kući, stanu, poslovnoj prostoriji ili drugoj nekretnini. Ako je ovrha radi naplate novčane tražbine bila neuspješna jer se nisu našli predmeti ovrhe na kojima bi se ona mogla provesti, ili zato što su nađeni samo takvi predmeti koji očito nisu dovoljni za namirenje ovrhovoditeljeve tražbine s obzirom na njihovu neznatnu vrijednost, ovršenik mora, na ovrhovoditeljev prijed-log, podnijeti sudu popis svoje imovine – prokazni popis. Taj je popis ovršenik dužan sastaviti i podnijeti sudu u roku koji mu sud odredi, u protivnom mu se može izreći novčana kazna.

Ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti traži li da se oduzete pokretnine povjere njemu na čuvanje ili određenoj trećoj osobi, osim ako nije riječ o pokretninama koje se predaju u sudski odnosno javnobilježnički polog. Pokret-nine se na čuvanje mogu povjeriti i osobi koja će ih čuvati izvan područja suda koji provodi ovrhu. Dodatni troškovi otpreme, prijevoza i povjeravanje na čuvanje pokretnina takvoj osobi ulaze u troškove ovrhe samo ako sud ocijeni da su bili potrebni radi provedbe ovrh. Prijedlog za ovrhu u kojem nije predložena koja od ovršnih radnja sud je dužan odbaciti ne pozivajući ovrhovoditelja da ga ispravi ili dopuni.

Na ovaj način otvara se mogućnost povjeravanja pokretnina osobama izvan po-dručja ovršnog suda u slučajevima kada je to potrebno radi uspješnog provođenja ovrhe. To je svakako nužno u svim onim situacijama kada se radi o npr. živim životi-njama ili lako kvarljivoj robi te u drugim sličnim situacijama, kada se ovrha ne može valjano provesti zbog opasnosti propadanja stvari ukoliko se iste ne povjere stručnim ili ovlaštenim osobama koje su specijalizirane za njihovo čuvanje ili smještaj, a imaju sjedište izvan područja ovršnih sudova.

Opće i posebne zakonske pretpostavke o sadržaju prijedloga radi naplate dospje-le novčane tražbine na pokretninama ovršenika, nalažu da takav prijedlog mora sadr-žavati; zahtjev za ovrhu u kojem će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelja i ovršenika, tražbinu ostvarenja koja se tra-ži, sredstvo kojim ovrhu treba provesti, tj. zapljena, procjena, oduzimanje, otprema-nje, povjeravanje na čuvanje, prodaja i namirenje ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, predmet na kojem ga treba provesti, zahtjev da sud naloži ovršeniku da u roku od osam dana, a mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima i sukladno načelu formal-nog legaliteta, ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, uz prijedlog se podnosi ovršna isprava, u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, na kojoj je stavljena potvrda ovršnosti, odnosno vjerodostojna isprava. Ko-načno ukoliko se ovrha predlaže radi naplate novčane tražbine na motornom vozilu ovršenika, potrebno je da uz prijedlog bude priložen i izvadak iz evidencije policijske uprave o vlasništvu ovršenika na motornom vozilu.

O ovrsi na nekretninama kao predmetu ovrhe za kojim ovrhovoditelji često posi-žu, bit će više riječi u nastavku kroz hipotetske i konkretne primjere iz sudske prakse, obzirom da je to najbolji način upoznavanja s tim ovršnim institutom. Na isti način obraditi će se i postupak ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine.

S teoretskog ali i praktičnog stajališta ne manje značajno je i pitanje dostave. Ona ovisi o tome tko je ovršenik. Ako je ovršenik pravna osoba ili obrtnik kojemu se dostava ne može izvršiti na adresi označenoj u prijedlogu za ovrhu, sud će po službe-noj dužnosti utvrditi adresu ovršenikovog sjedišta upisanu u odgovarajućem registru

247

(sudskom ili obrtničkom) te pokušati dostavu na toj adresi. Ako niti na toj adresi ne bude moguće izvršiti dostavu, rješenje o ovrsi će se istaknuti na sudskoj oglasnoj ploči, a protekom osam dana od dana oglašavanja, dostava se smatra urednom. Za fi zičke osobe dostava se mora osobno izvršiti, a ako to nije moguće, sud će ovršeniku postaviti skrbnika koji će ga zastupati u daljnjem postupku.

Prijedlog za ovrhu se podnosi javnom bilježniku kada ovrhovoditelj raspolaže vjerodostojnom ispravom, a podnosi se javnom bilježniku prema ovrhovoditeljevom izboru. Protiv rješenja o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik, stranka može podnijeti prigovor u roku osam dana od primitka rješenja, Radi donošenja rješenja o ovrsi javni bilježnik će cjelokupni spis dostaviti sudu, koji će se rješenje o ovrsi staviti izvan snage.

Na opisani način rasterećuju se sudovi aktivnosti glede dostave u predmetima u kojima javni bilježnici donose rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave. Naime, radi se o svim slučajevima u kojima javni bilježnici postupaju povodom ovršnih prijedloga temeljem vjerodostojne isprave. De lege lata, u slučaju nemo-gućnosti izvršenja dostave redovnim putem, javni bilježnici nisu mogli osobno vrši-ti dostavu već su slali zamolnice na sudove. Po prijamu zamolnica javnih bilježnika, sudovi bi postupali kao „servis“ javnih bilježnika, te bi vršili dostavu za potrebe javnih bilježnika. Sadašnjim rješenjem u OZ-u anuliraju se takve situacije, na koji način se sudovi rasterećuju od nepotrebnih postupanja budući navedene radnje sada mogu obaviti i javni bilježnici. Isto tako, odredbe OZ-a dodatno razrađuju postupanje javnog bilježnika i to u slučajevima kada isti postupa po nalogu suda ili po zamolbi drugog javnog bilježnika. Naime, sukladno odredbi članka 133.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/912, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 02/07), koja se u ovršnim postupcima može primijeni-ti prema odredbi članka 19. OZ-a ovršni sud na prijedlog ovlaštene osobe može odrediti da se dostava povjeri javnom bilježniku, u kojem slučaju bi javni bilježnik postupao po nalogu suda.

Ako je obveza ovršenika utvrđena u ovršnoj ispravi uvjetovana prethodnim ili istovremenim ispunjenjem neke obveze ovrhovoditelja ili nastupanjem neko-ga uvjeta, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, odrediti ovrhu ako on izjavi da je svoju obvezu ispunio, odnosno da je osigurao njezino ispunjenje ili da je uvjet nastupio. Međutim, ako ovršenik u pravnom lijeku protiv rješenja o ovrsi istak ne da ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu ili da nije osigurao njezino ispunjenje ili da uvjet nije nastupio, sud će o ispunjenju obveze ovrhovoditelja, odnosno o nastupanju uvjeta odlučiti u ovršnom postupku, osim ako odluka o tome ovisi o utvrđenju spornih činjenica. Pri tome ako takva odluka ovisi o utvrđenju spornih činjenica, sud će o pravnom lijeku odlučiti u ovršnom postupku, ako su te činje-nice općepoznate, ako se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama ili ako ovrhovoditelj dokaže ispunjenje ili osiguranje svoje obveze, odnosno nastupanje uvjeta javnom ispravom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom. U ostalim slučajevima sud će obustaviti postupak. Zakonska je presumpcija da je ovrhovoditelj ispunio svoju obvezu, odnosno da je osigurao njezino ispunjenje ako je predmet dužne činidbe položio u sudski ili javnobilježnič-ki polog, ako to nije u protivnosti sa sadržajem njegove obveze utvrđene ovršnom ispravom. Ovrhovoditelj koji u ovršnom postupku ne uspije dokazati, da je ispunio svoju obvezu, odnosno da je osigurao njezino ispunjenje ili da je nastupio uvjet,

248

može pokrenuti parnicu radi utvrđenja da je na temelju ovršne isprave ovlašten tražiti bezuvjetnu ovrhu radi ostvarenja svoje tražbine.

Stvarna i mjesna nadležnost uređeni su odredbama čl. 33.a i 33.b OZ-a. Op-ćinski sudovi, u sukladno tome stvarno su nadležni određivati ovrhu, osim ako rješavanje tih predmeta nije izrijekom povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi. Za razliku od njih trgovački sudovi su stvarno nadležni: određivati ovrhu na temelju odluka donesenih i nagodba sklopljenih u postupku u kojemu su oni sudili u pr-vom stupnju, određivati ovrhu na temelju domaćih i stranih arbitražnih pravorije-ka donesenih u sporovima iz njihove stvarne nadležnosti u parničnom postupku, određivati ovrhu iz članka 252.h stavka 2. OZ-a u sporovima iz njihove stvarne nadležnosti u parničnom postupku i određivati ovrhu na temelju zadužnica i bjan-ko zadužnica radi naplate tražbina u odnosima između trgovaca.

Sudovi nadležni određivati ovrhu ovlašteni su postupati i u povodu pravnih lijekova podnesenih protiv rješenja o ovrsi te drugih odluka koje su donijeli u po-vodu prijedloga za ovrhu. Oni su ovlašteni odlučivati i o drugim pitanjima tijekom postupka prije nego što je sud nadležan za provedbu ovrhe započeo s provedbom ovrhe.

Takva zakonska koncepcija OZ-a o stvarnoj nadležnosti sudova u ovršnom po-stupku, podsjeća na onu iz ZPP. Prihvaćena rješenja o razgraničenju takve nadlež-nosti između općinskih i trgovačkih sudova odgovaraju u osnovi i onima iz Zakona o sudovima (članci 16. i 19.). Određena odstupanja rezultirala su ustanovljenom nadležnošću javnih bilježnika da određuju ovrhu na temelju vjerodostojnih ispra-va.

Mjesna nadležnost je isključiva. Takva zakonska formulacija ne ostavlja nika-kve dvojbe o tome mogu li stranke u tom postupku ugovarati nadležnost suda za određivanje i provedbu ovrhe.

Kada je u pitanje mogućnost podnošenja žalbe, polazišna odredba za utvrđiva-nje žalbenih razloga ovršenika je odredba članka 46. stavak 1. OZ-a koji primjerice navodi razloge zbog kojih se taj pravni lijek može izjaviti. Pored toga žalba se može izjaviti iz istih razloga kao i u parničnom postupku (članak 19. stavak 1. OZ). Pozor-nost valja obratiti na mogućnost iznošenja novih činjenica i dokaza u žalbi i to stoga jer u tom dijelu nije uvijek moguće na odgovarajući način primijeniti pravila o tom pravnom lijeku u parničnom postupku. Bitna razlika u odnosu na parnični postupak je u tome što se u parnici tuženiku omogućava da tijekom prvostupanjskog postupka iznosi nove činjenice i nove dokaze, dok u ovršnom postupku sud u pravilu donosi rješenje o ovrsi prije nego što je ovršeniku omogućio da se izjasni o prijedlogu za ovrhu. To traži da se ovršeniku omogući da činjenicama i dokazima potkrijepi svoju žalbu, a samim time i otvori mogućnost da u žalbi iznosi nove činjenice i nove dokaze. Ovršenik je izrijekom ovlašten pobijati rješenje o ovrsi zbog stvarne i mjesne nenad-ležnosti suda, i to stoga što prije donošenja i dostave rješenja o ovrsi nema u pravilu procesnih mogućnosti istaknuti prigovor nenadležnosti. Upravo to bi mogao biti još jedan od razloga zbog kojeg treba ponovno naglasiti da odgovarajuća primjena pravila o parničnom postupku ovdje ne bi bila u potpunosti moguća, jer u parničnom po-stupku tuženik može prigovoriti stvarnoj i mjesnoj nenadležnosti suda do upuštanja u raspravljanje o meritumu na prvom ročištu, dok presudu može pobijati zbog povrede pravila o ta dva oblika nadležnosti samo ako je prigovor nenadležnosti pravodobno istaknuo tijekom prvostupanjskog postupka.

249

Na neke žalbene razloge sud mora paziti po službenoj dužnosti. Treba također upozoriti da je odredbama OZ-a naglašena načelna nesuspenzivnost žalbe.

Kada je u pitanju žalba protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave OZ omogućava da sud prvog stupnja može u nekim slučajevima prihvatiti žalbu te o njoj remonstrativno odlučiti. Na taj način prvostupanjski sud mora nastaviti s provedbom ovrhe sve dok drugostupanjski sud ne odluči o žalbi, za što mu je ostavljen instrukti-van rok od šezdeset dana.

HIPOTETSKI SLUČAJEVI

Odgovoriti na postavljena pitanja pozivajući se

na relevantnu zakonsku odredbu

Rednibroj

Činjenice

1. Prijedlog za ovrhu kojim se predlaže pljenidba ovršenikove mirovine ne sadrži JMBG, odnosno OIB. Treba li prijedlog odbaciti?

2. Sudski ovršitelj nije siguran u identitet osobe koju je zatekao na nekret-nini koju treba isprazniti i predati ovrhovoditelju. Ona se odbija identifi ci-rati. Kako postupiti?

3. Sudski ovršitelj je pri provedbi ovrhe ispražnjenjem i predajom ne-kretnine ovrhovoditelju na nekretnini zatekao treću osobu koja tvrdi da je vlasnik navedene nekretnine s ½ i da ima pravo na njen posjed. Kako postupiti?

4. U ovršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obveze.Kako će postupiti sud, hoće li odrediti predloženu ovrhu i ako da može

li sud rješenjem o ovrsi odrediti rok ?5. Može li ovrhovoditelj već u ovršnom prijedlogu tražiti od ovršenika

prokazni popis imovine?

6. Ovrhovoditelj je s ovršenikom sklopio sporazum o prijenosu prava vla-sništva na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja. Spo-razum sadrži odredbu prema kojoj je ovršenik sukladno članku 54. Zakona o javnom bilježništvu pristao da se na temelju tog sporazuma protiv njega izravno provede ovrha „predajom u posjed nekretnine“. Javni bilježnik je na sporazum o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja stavio potvrdu ovršnosti. Ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu ispražnjenjem i predajom nekretnine. Kako postupiti?

7. Sudski ovršitelj je započeo s provedbom ovrhe ispražnjenjem i pre-dajom nekretnine u 14,00 sati. Ispražnjenje nekretnine nije dovršeno do 19,00 sati, ali je sudski ovršitelj nastavio s radom i uveo ovrhovoditelja u posjed nekretnine u 01,00 sati narednog dana. Ovršenik u podnesku upu-ćenom sudu smatra da je sudski ovršitelj postupio nezakonito i traži od suda da ukine sve njegove radnje koje su poduzete noću. Kako postupiti?

250

8. Sudski ovršitelj je započeo s provedbom ovrhe ispražnjenjem i preda-jom nekretnine u 17,00 sati. S obzirom da je zimsko vrijeme – bila je noć. Smatrate li da može postupati i zašto?

9. Može li ugovor o cesiji biti vjerodostojna isprava ako je:a) ustupiteljev potpis ovjeren od strane javnog bilježnikab) ustupiteljev potpis nije ovjeren od strane javnog bilježnika?

10. Sudski ovršitelj je zatražio pomoć policije pri provedbi ovrhe ispražnje-njem i predajom nekretnine. Policija je njegov zahtjev odbila navodeći da on nije opravdan jer nije došlo do fi zičkog napada na njega. Priopćava mu da će mu pružiti pomoć nakon što bude fi zički napadnut. Smatrate li da postoji pravna osnova za takav postupak policije i zašto?

11. Sudac je naložio da tri pravosudna policajca koja rade na osiguranju u zgradi suda pruže pomoć sudskom ovršitelju pri provedbi ovrhe ispražnje-njem i predajom nekretnine. Oni su to odbili navodeći da im to može nalo-žiti samo pretpostavljeni zapovjednik. Smatrate li da postoji pravna osnova za takav postupak pravosudne policije i zašto?

12. Sudski ovršitelj je proveo sve ovršne radnje glede ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed ovrhovoditelju. Naredni dan ovrhovoditelj se ponov-no obraća sudu sa zahtjevom da provede ovrhu ispražnjenjem i predajom nekretnine jer je ovršenik tijekom noći ušao u stan i promijenio bravu na ulaznim vratima. Kako postupiti?

13. Kako će postupiti sud ako ovrhovoditelj po drugi put zatraži odgodu, popisane nekretnine po svojoj vrijednosti dovoljne su za namirenje tražbi-ne?

14. Sudski ovršitelj je došao na nekretninu da provede ovrhu njenim ispra-žnjenjem i predajom ovrhovoditelju. Prilikom obijanja ulaznih vrta primije-tio je da se iza njih nalaze tri psa dobermana? Kako postupiti?

15. Može li se provesti ovrha na poljoprivrednom zemljištu ovršenika – poljoprivrednika?

16. Ovrhovoditelj nije osigurao radnu snagu i prijevozna sredstva potrebna za provedbu ovrhe ispražnjenjem i predajom nekretnine. Kako postupiti?

17. Sudski ovršitelj je predao stvari koje su uklonjene s nekretnine odraslom članu kućanstva ovršenika. Naknadno se ispostavilo da se radi o odraslom sinu ovršenika koji nije punoljetan. Je li sudski ovršitelj postupio ispravno?

18. Može li se pljenidba štednog uloga tražiti i na temelju vjerodostojne isprave?

19. Ovršenik i članovi njegova kućanstva odbijaju preuzeti stvari koje su uklonjene s nekretnine koju je sudski ovršitelj ispraznio i predao ovrhovo-ditelju. Ovrhovoditelj nije osigurao drugu osobu kojoj će se one predati na čuvanje. Kako postupiti?

251

20. Sudski ovršitelj je došao na nekretninu na kojoj treba provesti ovrhu njenim ispražnjenjem i predajom ovrhovoditelju. Tamo je zatekao ovršeni-ka i njegovo dijete koji mu je prezentirao liječnički nalaz i mišljenje u ko-jem je ustanovljeno da ovršenik boluje od karcinoma s naznakom liječnika: „ne provoditi deložaciju jer bi to moglo prouzročiti smrt ovršenika“. Kako postupiti?

21. Koji će se rok za žalbu ostaviti strankama protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi u ovršnom postupku, 8 ili 15 dana?

22. Sudski ovršitelj je pri provedbi ovrhe ispražnjenjem i predajom nekret-nine zatražio pomoć Centra za socijalnu skrb jer je potrebno osigurati naj-nužniju zaštitu ovršenika i njegove obitelji, s obzirom da četvero malodob-ne djece koju nema gdje smjestiti. Centar za socijalnu skrb mu nije pružio pomoć. Službenik Centra mu je samo usmeno priopćio da „mi nemamo mogućnosti pružiti bilo kakvu pomoć“. Kao postupiti?

23. Rješenjem upravnog tijela, određeno je pravo stranke na isplatu. Može li takvo rješenje predstavljati ovršnu ispravu?

24. Između ovrhovoditelja i ovršenika je u parnici koja je prethodila ovrsi ispražnjenjem i predajom nekretnine u posjed sklopljen ugovor prema ko-jemu je ovršenik (zakupnik) pristao da mu se dostava u svezi s bilo kojim postupkom nastalog glede ugovora o zakupu dostava vrši preko javnog bi-lježnika N.N. iz Rijeke. Rješenje o ovrsi ispražnjenjem i predajom nekretni-ne sud je dostavio navedenom javnom bilježniku. Može li se pristupiti pro-vedbi ovrhe nakon proteka roka od 8 dana od dana kad je izvršena dostava javnom bilježniku?

25.Provedba ovrhe ispražnjenjem i predajom nekretnine je bila neuspješna

jer je ovršenik na licu mjesta raspolagao s većom silom od sudskog ovršite-lja. Ovrhovoditelj predlaže sudu da se provedba ovrhe zakaže za narednu nedjelju (na Božić) jer je saznao da će ovršenik otputovati kod sina u Nje-mačku. Kako ćete postupiti i koju vrstu odluke ćete donijeti?

26.Ovršenik je sudskom ovršitelju prije provođenja prve ovršne radnje

priopćio da traži njegovo izuzeće i izuzeće suca. Sudski ovršitelj je o tome telefonom obavijestio suca. Kako postupiti?

Ovlaštenja i nadležnost javnih bilježnika u ovrsi

Zakonom o javnom bilježništvu (Narodne novine br. 78/93., 29/64. i 16/07. u nastavku ZJB) koji je stupio na snagu 2. rujna 1993. godine, nakon polu stoljetne „pa-uze“ i duge tradicije kroz pravnu povijest na ovim prostorima vraća se institut javnog bilježnika i javnobilježničke službe. Javni bilježnik nije odvjetnik i ne zastupa stranke, već svojim znanjem i stručnošću nastupa kao stručni povjerenik svih stranaka.

U tom smislu valja upozoriti na to da se odredbama OZ-a koje se odnose na sudje-lovanje javnih bilježnika u ovrsi iz razdjela četvrtog OZ-a osigurava provedba Direktive 2000/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. lipnja 2000. godine o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama. Time se postiže da se nakon izdavanja

252

rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, postupak ne provodi po službenoj dužnosti već da je inicijativa u rukama samog ovrhovoditelja. Ujedno se jača procesna disciplina stranaka. Za očekivati je da sudovi neće u većoj mjeri biti opterećeni jer se radi o iznimnim slučajevima, a iz javnobilježničkog spisa je lako utvrditi da je nastu-pio razlog za obustavu. Nadležnost suda za odlučivanje ostaje i dalje, budući da nema izričitog zahtjeva ovrhovoditelja za obustavu. Teret nastojanja za daljnje postupanje u ovršnom postupku leži na ovrhovoditelja, koji je motiviran i zaniteresiran za ishod pos-tupka. Isto tako, javnim bilježnicima se omogućava oglašavanje putem oglasne ploče ukoliko u slučaju neuredne dostave dužnih pismena.

Odredbama članaka 252.a do 252.l sudjelovanje javnih bilježnika u ovrsi uređeno je na bitno drugačiji način od onog kako je to bilo propisano prethodnim izmjenama (ZIDOZ 173703.) Prema uređenju koje je bilo uvedeno Zakonom o izmjenama i do-punama Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 173/03.) sudjelovanje javnih bilježni-ka u ovršnom postupku bilo je utvrđeno na dva načina. S jedne strane, javni bilježnici su dobili ovlaštenje da određuju ovrhu na temelju vjerodostojnih isprava i da je pro-vode, osim ovrhu na pokretninama, a s druge da provode neke ovrhe na temelju ovrš-nih isprava. Takav je pristup pokazao se s načelnog aspekta upitnim, a s provedbenog aspekta teško ostvariv. Povjeravanje javnim bilježnicima svih ovlasti suda u ovršnom postupku na temelju vjerodostojne isprave, uključujući i odlučivanje o nizu građansko-pravnih stvari u tzv. pridruženim kognicijskim postupcima, dovodilo je u pitanje pravo na pravično suđenje pred sudom u takvim stvarima zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zašti-tu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Također, pretvaranje javnih bilježnika u službu ovrhe, dakle jedne represivne državne funkcije, u protivnosti je i s tradicionalnom kon-cepcijom javnobilježničke službe kao preventivne pravne zaštite, a javnih bilježnika kao nepristranih povjerenika stranaka, te bi javni bilježnici teško mogli osigurati da pored svih zadaća koje su im povjerene obavljaju i zadaću ovršnih sudaca i sudskih ovršitelja. Brojni prigovori takvom uređenju odnosili su se na nedostatke u uređenju sudjelovanja javnih bilježnika u ovrsi i na nedorečenost, pa i kontradiktornost toga uređenja. Zbog tih razloga su Zakonom o izmjenama Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 151/04.) odredbe o takvom sudjelovanju javnih bilježnika u ovrsi brisane. Novo zakonsko ure-đenje javnim bilježnicima povjerava samo određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave i obavljanje dostave rješenja o ovrsi te stavljanje klauzula pravomoćnosti i ovrš-nosti na rješenja o ovrsi ako ovršenik ne bi pravodobno podnio prigovor. Ustavnopravna osnova za takvo ovlaštenje javnih bilježnika je u uvjetnosti određivanja ovrhe na teme-lju vjerodostojne isprave. Ako ovršenik ne prigovori rješenju o ovrsi, smatrat će se da nije iskoristio svoje pravo da zahtijeva da se o njegovoj navodnoj obvezi građanskoprav-ne naravi provede rasprava pred sudom. Time bi on prešutno očitovao svoj pristanak na nadležnost javnog bilježnika kao svojevrsnog arbitra da odluči o postojanju njegove obveze i da odredi ovrhu.

Takvo rješenje nije u protivnosti sa svrhom javnobilježničke službe jer javni bi-lježnici ovrhu na temelju vjerodostojnih isprava određuju na temelju presumirane su-glasnosti stranaka. Čim se ovršenik tome usprotivi podnošenjem prigovora, predmet se ustupao sudu. Takvo zakonsko uređenje ovlasti javnih bilježnika ima za cilj raste-rećenje sudova, jer javni bilježnici određuju ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Dosadašnja praksa pokazala je da do osamdeset posto, tako donesenih rješenja posta-ju pravomoćno bez podnošenja prigovora – dakle bez potrebe angažiranja suda.

253

Otvaranjem mogućnosti da se ovrhovoditelj, na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik, može izravno obratiti banci ili poslodavcu ovr-šenika i naplatu svoje tražbine ostvariti izvansudskim putem, dodatna je prednost za ovrhovoditelje. Da bi se izbjegle moguće komplikacije u organizaciji distribucije prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojnih isprava pojedinim javnim bilježnicima, OZ predviđa rješenje po kojemu ovrhovoditelj sam bira kojem će se javnom bilježni-ku obratiti radi izdavanja rješenja o ovrsi. Otvaranjem mogućnosti da javni bilježnik općenito odredi ovrhu na imovini ovršenika, stvorena je, s jedne strane, osnova za naplatu tražbine ovrhovoditelja kod banke i drugih isplatitelja izvansudskim putem, bez potrebe specifi ciranja predmeta ovrhe, dok je, s druge strane, ovrhovoditelju omogućeno da se obrati sudu i zatraži od suda da odredi ovrhu novim sredstvom ovrhe i na novom predmetu ovrhe kao da je ovrha prethodno bila određena na pred-metu ili sredstvu na kojem se nije mogla provesti. Na taj način sudjelovanje javnih bilježnika u ovrsi ograničeno je, samo na određivanje ovrhe koju javni bilježnici ne bi sami provodili ovrhu. Oni bi eventualno mogli samo obavljati neke ovršne radnje kako je to predviđeno za pojedine vrste ovrhe.

Prema odredbi članka 252 b. stavak l. OZ-a prijedlog za ovrhu na temelju vjero-dostojne isprave ovrhovoditelj može podnijeti javnom bilježniku po svom izboru i od njega zatražiti da donese rješenje o ovrsi na temelju takve isprave, pri čemu je javni bilježnik kojem je podnesen pravodoban i dopušten prigovor protiv rješenja koje je izdao dužan spis radi provedbe postupka u povodu prigovora proslijediti nadležnom sudu iz članka 252 j. OZ-a koji će u povodu takva prigovora donijeti odluke iz članka 53. i 54. OZ-a. U slučajevima iz članka 252.d stavka 2., članka 252.e stavka 2. i 3., članka 252.g stavka 5., i članka 252.i stavka 5. OZ-a javni bilježnik će spis proslijediti sudu koji bi bio stvarno i mjesno nadležan da je ovrha predložena na temelju ovršne isprave.

Ako je ovrha predložena općenito na imovini ovršenika, pravne osobe i fi zičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost, spis se prosljeđuje općinskom sudu mje-sno nadležnom prema adresi sjedišta iz upisnika. Ako je ovrha predložena općeni-to na imovini ovršenika fi zičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost, spis se prosljeđuje općinskom sudu mjesno nadležnom prema adresi iz prijedloga. Kada je ovršenik Republika Hrvatska ili koja druga pravna osoba s javnim ovlastima koja djeluje na cijelom državnom području, spis se prosljeđuje općinskom sudu na či-jem području ovrhovoditelj ima prebivalište ili sjedište u Republici Hrvatskoj. Ako ovrhovoditelj nema prebivalište ili sjedište u Republici Hrvatskoj, za ovrhu protiv Republike Hrvatske spis se prosljeđuje Općinskom sudu u Zagrebu, a za ovrhu protiv drugih pravnih osoba s javnim ovlastima sud na čijem je području njihovo sjedište.

254

1.1. Upoznavanje polaznika s Upoznavanje polaznika s postupkom ovrhe temeljem ovršne postupkom ovrhe temeljem ovršne i vjerodostojne ispravei vjerodostojne isprave

2.2. Upoznavanje s praksom viših Upoznavanje s praksom viših sudova i primjena u radu pravnih sudova i primjena u radu pravnih stajališta iz njihovih odlukastajališta iz njihovih odluka

CILJEVI RADION ICECILJEVI RADION ICE

RJERJEŠŠENJE O OVRSIENJE O OVRSI

Naznaka ovrNaznaka ovrššne i vjerodostojne ispravene i vjerodostojne ispraveOvrhovoditelj i Ovrhovoditelj i ovrovrššenikenikTraTražžbina koja se ostvarujebina koja se ostvarujeSredstvo i predmet ovrheSredstvo i predmet ovrheDostava rjeDostava rješšenja o ovrsienja o ovrsi

255

SADRŽAJ RJEŠENJA O OVRSI (NA TEMELJU

VJERODOSTOJNE I OVRŠNE ISPRAVE )

VAŽNOST DOSTAVE RJEŠNJA O OVRSI

U rješenju o ovrsi moraju biti naznačeni ovršna, odnosno vjerodostojna isprava na temelju koje se ovrha određuje, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe te drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe.

Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sud ( javni bilježnik ) će: 1. naložiti ovršeniku da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporo-

vima u roku od tri dana od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmje-renim troškovima, i

2. odrediti ovrhu radi prisilne naplate tih tražbina.

Uz prijedlog za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj je dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika.

Ovrha se provodi i prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi ako za pojedine ovršne radnje Ovršnim Zakonom nije drukčije određeno, a tražbina će se prisilno ostvariti prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi, osim ako ovršnim zakonom nije drukčije odre-đeno.

Ovrha određena na temelju vjerodostojne isprave provodi se tek nakon pravo-moćnosti rješenja o ovrsi.

Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dostavlja se osobama i tijelima (banke, SDA, i drugim osobama i tijelima kada je to potrebno radi provedbe ovrhe) tek pošto postane pravomoćno.

Rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štambi-ljem na prijedlogu za ovrhu.

Rješenje o ovrsi mora sadržavati uputu o pravnom lijeku.

256

PRAVNI LJEKOVIPRAVNI LJEKOVI

Prigovor protiv rjePrigovor protiv rješšenja o ovrsi na temelju enja o ovrsi na temelju vjerodostojne ispravevjerodostojne ispraveŽŽalba protiv rjealba protiv rješšenja o ovrsienja o ovrsi

OSNOVNI PRIKAZ OPĆIH ODREDBI VEZANIH ZA PRAVNE

LJEKOVE PROTIV RJEŠENJA O OVRSI TE DRUGIH ODLUKA

SUDA KOJE SE DONOSE TIJEKOM POSTUPKA

Pravo na podnošenje pravnog lijeka kao i vrsta pravnog lijeka u ovršnom postup-ku zavisi od činjenice da li se podnosi protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave.

Protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave redovan ali i izvan-redan, pravni lijek je žalba koju mogu podnijeti ovrhovoditelj i ovršenik i koja je remonstrativno devolutivni pravni lijek.

Ovrhovoditelj ima pravo na žalbu protiv rješenja o ovrsi samo ako je tim rješe-njem prekoračen njegov ovršni zahtjev ili radi odluke o troškovima, a i protiv svih drugih rješenja koja bi sud donio u povodu ovrhe, a zbog kojih je dopuštena u ovrš-nom i parničnom postupku .

Protiv drugostupanjskog rješenja donesenog u povodu žalbe protiv rješenja o ovr-si kojim se žalba odbija i potvrđuje prvostupanjsko rješenje, ili se preinačuje, može se podnijeti revizija po općim pravilima koja vrijede za taj pravni lijek u ovršnom postupku.

Žalba se izjavljuje u roku od osam dana od dostave prvostupanjskoga rješenja te ne odgađa provedbu rješenja

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.Ako je protiv rješenja dopuštena žalba, sud će, ako nije ovlašten postupiti prema

odredbi članka 47. stavka Ovršnog zakona, spis sa žalbom dostaviti drugostupanj-

257

skom sudu. Ako je moguće nastaviti s provedbom ovrhe do donošenja odluke dru-gostupanjskog suda, prvostupanjski sud će drugostupanjskom sudu dostaviti presliku spisa sa žalbom.

Dok drugostupanjski sud ne donese odluku o žalbi, prvostupanjski sud poduzi-mat će one radnje koje je ovlašten poduzimati prije pravomoćnosti pobijanoga rješe-nja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Ponavljanje postupka nije dopušteno, osim u slučaju iz članka 54. st. 7. OZ, Povrat u prijašnje stanje dopušten je samo zbog propuštanja roka za žalbu i pri-

govor.Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek. Osnovni pravni lijek protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je

prigovor ovršenika , dok su dopunska pravna sredstva žalba ovršenika i ovrhovodite-lja, dok se dio rješenja o ovrsi koji sadrži platni nalog može pobijati i prijedlogom za ponavljanje postupka.

Ovršenik može podnijeti prigovor u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekov-nim sporovima u roku od tri dana, osim ako ne pobija samo odluku o troškovima postupka.

PRIMJERI IZ SUDSKE PRAKSE ZA VJEŽBU

PRIMJER 1.Na prijedlog ovrhovoditelja sud je rješenjem o ovrsi odredio ovrhu na temelju

ovršne isprave, na novčanoj tražbini ovršenika na računu kod banke, a radi naplate svoje novčane tražbine. Radi naplate iste tražbine, ovrhovoditelj je ranije pokrenuo protiv ovršenika ovršni postupak i sud je na njegov prijedlog odredio rješenjem o ovrsi ovrhu na nekretninama kao predmetu ovrhe.

Ovršenik je protiv rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini izjavio žalbu tvrdeći da je ovrha nedopuštena budući je radi namirenja iste tražbine već ranije određena ovrha na njegovim nekretninama te da je ovrhovoditelj kao za-ložni vjerovnik upisan u zemljišnim knjigama koje se vode kod općinskog suda , te nadalje ističe da je u tijeku prodaja nekretnine koja je predmet te ovrhe .

Ovršenik smatra da će se ovrhovoditelj kao založni vjerovnik s prvenstvenim re-dom namirenja u tom postupku, namiriti iz iznosa kupovnine ostvarene u ovršnom postupku koji se vodi radi ovrhe na nekretninama i da bi provođenjem ovrhe na nje-govoj novčanoj tražbini došlo do dvostrukog namirenja ovrhovoditelja , slijedom čega je prema njemu , ovrha nedopuštena, te se predlaže ukinuti pobijano rješenje kao i sve provedene radnje i ovrhu obustaviti.

RELEVANTNI ZAKONSKI ČLANCI Čl. 35 OZ, čl. 46 OZ, čl. 47, čl. 48 OZ i čl. 336 ZV

PITANJA1.Da li su u ovom slučaju postojali uvjeti za određivanje ovrhe radi naplate nov-

čane tražbine ovrhovoditelja na novčanoj tražbini na računu kod banke?2. Postupanje prvostupanjskog suda u povodu žalbe ovršenika?

Odluka VTS RH Pž-7075/06. od 16. 1. 2007.

258

„Nisu osnovani žalbeni navodi da ovrha ne bi bila dopuštena, jer da će se ovr-hovoditelj kao založni vjerovnik namirivati iz cijene ostvarene prodajom nekretnine na kojoj je ovrhovoditelj upisan kao založni vjerovnik. Ovrhovoditelj može zatražiti ovrhu na bilo kojem sredstvu ili predmetu ovrhe , a sud će ovrhu odrediti na onom predmetu koji je naveden u ovršnom prijedlogu sukladno odredbi čl. 5 st. 1 OZ . Nema zakonskog ograničenja prema kojem bi založni vjerovnik svoju tražbinu mogao ostvarivati samo iz predmeta zaloga, u konkretnom slučaju iz cijene nekretnine na kojoj je upisano založno pravo-hipoteka. Naprotiv , prema odredbi čl. 336 st. 4 ZV , založni vjerovnik može po svojoj volji izabrati hoće li zahtijevati namirenje svoje tražbine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dužnika ili istodobno i iz zaloga i dužnikove imovine . ( … ) „

Analiza primjera

PRIMJER 2.

Trgovački sud u Z. je svojim rješenjem odbacio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave a iz obrazloženja te odluke proizlazi kako ovrhovoditelj nije u pri-jedlogu za ovrhu naznačio veličinu vlasničkog udjela posebnih dijelova ovršenikovih nekretnina upisanih u broj poduloška xxx i yyy k.o. T. , iako je vlasnički udio na po-sebnim dijelovima utvrđen što je vidljivo u izvacima iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Z. privijenih u ovrhovoditeljevom prijedlogu.

U obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud je naveo da prijedlog za ovrhu ne sadrži sve potrebe podatke potrebne za provedbu ovrhe kao je to određeno odred-bom iz čl. 35 st. 1 OZ , pa je primjenom odredbe čl. 35 st. 3 OZ , odbacio prijedlog za ovrhu.

Ovrhovoditelj je protiv rješenja podnio žalbu u kojoj je naveo da se u konkretnom slučaju radi o nekretnini u odnosu na koju nije provedeno etažiranje, pa nije određen ni suvlasnički omjer ovršenika u odnosu na cijelu nekretninu s kojom je povezano vlasništvo predmetnih stanova. Ovrhovoditelj kao žalitelj smatra da su ovršenikove nekretnine opisane sukladno priloženim zemljišnoknjižnim izvacima sukladno Zako-nu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a osobito sukladno odredbi iz čl. 68 i 370 tog Zakona prema načelu uspostave nekretnine i posebnih dijelova zgrade i sukladno odredbama kojima je utvrđeno povezivanje etažnog vlasništva sa suvlasništvom.

RELEVANTNI ZAKONSKI ČLANCIČl. 35 OZ, Čl. 46 OZ , 47 OZ, Čl. 48 , Čl. 68 ZV i 370 ZV

PITANJA1. Da li su postojali uvjeti za određivanje predložene ovrhe, odnosno da li je

žalba ovrhovoditelja osnovana?2. Postupanje suda u povodu žalbe ovrhovoditelja.

Odluka VTS RH br. Pž- 5806/07. od dana 10. 12. 2007. Ispitavši pobijanu odluku u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odred-

bi čl. 365 st. 1 i 2 ZPP ( … ) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odreda-ba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 t. 2 4,8,9 i 11 ZPPa kao i na pravilnu primjenu

259

materijalnog prava ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud u postupanju počinio bitnu povredu odredaba postupka. ( … ) nadalje s obzirom na to da je ovrhovoditelj u konkretnom slučaju predlagao određivanje ovrhe i na ovršenikovim nekretninama, provostupanjski sud je pravilnost opisa predmetnih nekretnina , kako ih je ovrho-voditelj naznačio u prijedlogu za ovrhu , trebao cijeniti u smislu zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, što ne proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke. Nai-me, prvostupanjski sud je u obrazloženju naveo da ovrhovoditelj nije u prijedlogu za ovrhu naznačio veličinu vlasničkog udjela posebnih dijelova ovršenikovih nekretnina upisanih u broj poduloška xxx i yyy u k.o. T. iako je vlasnički udio na posebnim dijelovima utvrđen što je vidljivo u izvacima iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Z. privijenih ovrhovoditeljevom prijedlogu . Međutim takvo obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pogotovo u kontekstu ovrhovoditeljevih tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o nekretnini u odnosu na koju nije provedeno etažiranje pa nije određen ni suvlasnički omjer ovršenika u odnosu na cijelu nekretninu s kojim je povezano vlasništvo predmetnih stanova. Navedeno je prvostupanjski sud trebao imati u vidu kada je ispitivao prijedlog za ovrhu odnosno kada je utvrđivao jesu li predmetne nekretnine opisane na pravilan način sukladno priloženim zemljišnoknjiž-nim izvacima i sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stoga prvo-stupanjsko rješenje u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Slijedom navedenog , prvostupanjski sud je u postupanju počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 34 st. 2 t. 11 ZPP -a u vezi sa čl. 19 OZ.“

Analiza primjera

PRIMJER 3.

Općinski sud u Z. je zaprimio ovršni prijedlog na temelju ovršne isprave, javno-bilježničkog akta - Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini, kojim je aktom ovrhovoditelj stekao pravo na predaju nekretnine koja je predmet ovrhe u posjed . Ovršenik odbija predati predmetne nekretnine u posjed ovrhovoditelju. Ovrhovoditelj podnosi ovršni prijedlog kojim predlaže odrediti ovrhu radi činidbe, predaje u posjed predmetne nekretnine kao i udaljavanjem ovršenika iz nekretnine kao i svih njegovih stvari.

Općinski su u Z. je izdao rješenje o ovrsi i započeo sa provedbom ovrhe. Tijekom postupka, a prije dovršetka ovrhe, nad ovrhovoditeljem je otvoren stečajni postu-pak.

Općinski sud u Z. je svojim rješenjem prekinuo postupak, te se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje i predmet je dostavio Trgovačkom sudu u Z. kao stvarno nadležnom sudu na daljnje postupanje. Nakon primitka tog rješenja, stečajni upravi-telj ovrhovoditelja je dostavio podnesak Općinskom sudu u Z. kojim ga je obavijestio da preuzima ovršni postupak. Trgovački sud u Z. izazvao je sukob nadležnosti pred Vrhovnim sudom RH.

RELEVANTNI ZAKONSKI ČLANCI:Čl. 33a OZ, Čl. 34 b ZPP i čl. 98 SZ

260

PITANJA1. Da li su bili ispunjeni uvjeti za utvrđivanje prekida postupka?2. Da li postoje uvjeti za određivanje nastavka postupka?3. Da li će se i pred kojim sudom ( trgovačkim ili općinskim ) nastaviti ovršni

postupa?

Odluka Vrhovnog suda RH Grl-201/08. od 30. 6. 2008. „ Za postupanje u ovom predmetu nadležna je Općinski sud u Z. Odredbe čl. 34

b ZPP uključujući i onu iz t. 5 na koju se pozvao Općinski sud u Z. uređuju stvarnu nadležnost trgovačkih sudova u parničnom postupku, ali ne i u ovom postupku. One se ne mogu u ovršnom postupku primjeniti na odgovarajući način u smislu odredbe čl. 19 st. 1 OZ, zbog toga što je stvarna nadležnost sudova u ovršnom postupku ure-đena odredbama čl. 33a i 39 OZ koje imaju prednost u primjeni. Ovršni postupci koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka prekidaju se , a nastavlja ih ovršni sud ( dakle onaj sud pred koji je postupak bio u tijeku ) , s tim da u nastavku mogu biti obustavljeni ili se nastavlja provedba ovrhe ako je ovrhovoditelj izlučni ili razlučni vjerovnik, kako to proizlazi iz odredbi čl. 98 st. 1 i 3 Stečajnog zakona . Zbog toga je odlučeno kao u izreci temeljem čl. 23 st. 1 i 3 ZPP u vezi čl. 19 OZ. „

Analiza primjera

PRIMJER 4.

Ovrhovoditelj je podnio ovršni prijedlog na temelju ovršne isprave - javnobiljež-ničkog akta – solemniziranog ugovora o kreditu na nekretnini ovršenika kao predme-tu ovrhe. Navedeni javnobilježnički akt (Solemnizirani ugovor o kreditu) ne sadrži izjavu ovršenika o pristanku da se na temelju tog javnobilježničkog akta može ne-posredno tražiti izvršenje na predmetnoj nekretnini koja je naznačena kao predmet ovrhe

PITANJA1. Da li je navedeni javnobilježnički akt, solemnizirani ugovor o kreditu ovršena

ispava?2. Da li postoje uvjeti za određivanje predložene ovrhe i donošenje rješenja o

ovrsi ?

RELEVANTNI ZAKONSKI ČLANCI:Čl. 21 OZ, 35 OZ, čl. 54 ZJB

Vrhovni sud RH Rev-602/03. Javnobilježnički akt na temelju kojeg je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka

na određenoj nekretnini, ovršena je isprava samo onda ako je dužnik u tom aktu izričito pristao da se na temelju njega radi naplate osiguranog potraživanja, nakon njegove dospjelosti može neposredno tražiti ovrha na toj nekretnini.

Mjerodavno pravo za odgovor na sporno pravno pitanje, može li se na temelju solemniziranog Ugovora o kreditu, kojim je osnovano založno pravo (hipoteka) na nekretnini tužene k.č.br. xxx upisane u u.k.ul. yyy k.o. O., neposredno tražiti ovrha

261

na toj nekretnini rade naplate osiguranog potraživanja u iznosu od XXX DEM spp, predstavlja odredba st. 3. čl. 54. ZJB. a ne odredba st. 1. i 6. čl. 54. ZJB, koje su sudovi primijenili.

Odredba st. 3. čl. 54. ZJB. u odnosu odredbe st. 1. i 6. čl. 54. ZJB je lex speci-alis, jer se njome propisuju pretpostavke za neposredno traženje ovrhe na nekretnini na kojoj je javnobilježničkom ispravom u zemljišnim knjigama upisana hipoteka, a o tome se u konkretnom slučaju upravo radi. Prema odredbi st. 3 čl. 54 ZJB na temelju javnobilježničkog akta na temelju kojeg je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka, na određenoj nekretnini, može se neposredno tražiti izvršenje na toj nekretnini radi naplate osiguranog potraživanja nakon njegove dospjelosti, a koje dužnik na to u tom aktu izričito pristao.

Iz solemniziranog ugovora o kreditu koji je javnobilježnilka isprava proizlazi da ta isprava ne sadrži izjavu ovršenika ( tuženika ) o njenom pristanku da se na temelju tog javnobilježničkog akta može neposredno tražiti izvršenje na nekretnini radi na-plate potraživanja po tom ugovoru . Nastavno tome valja zaključiti da ovrhovoditelj ( tužitelj ) svoje pravo namirenja iz založene nekretnine može ostvariti samo hipote-karnom tužbom, kojom je pokrenuo ovaj parnični postupak te da nije bilo zakonske osnove da se tužba odbaci.

Analiza primjera

PRIMJER 5.

Općinski sud u Z. je zaprimio prijedlog za ovrhu kojom ovrhovoditelj predlaže donijeti rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Z. a na nekretnini kao predmetu ovrhe koja je upisana u zemljišne knjige istog općinskog suda. Uvidom u prijedlog sud je utvrdio da istom ne prileži zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu na kojoj ovrhovoditelj predlaže odrediti ovrhu u originalu ili ovjerenoj preslici.

PITANJA:1. Da li je priloženi izvadak iz zemljišnih knjiga javna isprava u smislu čl. 230

ZPP?2. Da li postoje uvjeti za izdavanje rješenja o ovrsi?3. U slučaju da sud smatra da priloženi izvadak iz zemljišnih knjiga nije javna

isprava u smislu čl. 230 ZPP, da li donosi odluku o odbijanju ili odbačaju prijedloga za ovrhu?

4. Da li je sud dužan izvršiti uvid u zemljišne knjige i provjeriti podatke iz prilo-žene neovjerene preslike izvatka sa upisom u zemljišnim knjigama?

RELEVANTNI ZAKONSKI ČLANCIČl. 35 OZ, Čl. 77 OZ, Čl. 230 ZPP

Općinski sud u Zagrebu odluka br. Ovr- 176/08. Prijedlog za ovrhu odbacuje se kao nedopušten. Naime izvadak iz zemljišne knjige je javna isprava koja se izdaje u propisanom

obliku i koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Temeljem

262

preslike zemljišnoknjižnog izvatka koja prileži spisu sud ne može zaključiti da u pot-punosti odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa se za dostavljenu ispravu ne bi moglo zaključiti da predstavlja dokaz o vlasništvu nekretnine ovršenika koja je predmet ovrhe.

Dakle valja zaključiti da sud u postupku ovrhe na temelju neovjerene preslike zemljišnoknjižnog izatka ne može ispitati da li je ovršenik vlasnik predmetne nekret-nine pa stoga niti donijeti rješenje o ovrsi

Županijski sud u Zagrebu odluka br. Gž Ovr-1423/08. „Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice

kao nedopušten.Radi provođenja ovrhe na nekretninama ovršenika zakonom propisani podatak

koji ovrhovoditeljica treba dostaviti uz prijedlog, u smislu čl. Odredbe 77 st. 1 OZ, je dokaz da je nekretnina upisana u zemljišne knjige na ime ovršenice. Ta činjenica dokazuje se javnom ispravom , pa je sud prvog stupnja pravilno zaključio da javnu ispravu ( onu koji je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje ovla-sti ) može predstavljati samo izvornik izvatka iz zemljišnih knjiga ili ovjerena preslika, a nikako ne obična preslika. Kako je prema odredbi čl. 35 st. 3 OZ sud prvog stupnja nije dužan pozivati ovrhovoditeljicu na dopunu podataka, već je naprotiv, ovlašten ovršni prijedlog odbaciti u koliko neke jeke od tih podatka ovršni prijedlog ne sadrži, to je pravilno primijenjena ova zakonska norma.

Na žalbene navode da se radi o istom sudu u okviru kojih su dva odjela , ( ze-mljišno knjižni i ovršni ) pa je sud mogao sam provjeriti podatke iz zemljišnih knjiga, valja navesti da odredbama OZ nije predviđena dužnost ovršnog suda da izvršava takvu provjeru, već je , naprotiv , predviđena dužnost ovrhovoditelja da dostavi sve podatke koji su potrebni za provođenje ovrhe u smislu odredbe ou čl. 35 st. 1 OZ.

Analiza primjera

PRIMJER 6.

Pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi općinskog suda, određena je ovrha na nekretninama ovršenika radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, te je u tom ovršnom postupku sud donio i posebno rješenje kojim je naložio upis zabilježbe ovrhe u zemljišne knjige.

PITANJA:1. Da li je općinski sud postupio pravilno kada je donio posebno rješenje o upisu

rješenja o ovrsi u zemljišne knjige?2. U slučaju ukidanja rješenja o ovrsi ili obustave postupka, da li prvostupanjski

sud ( općinski sud ) treba donijeti posebno rješenje kojim će odrediti upis brisanja zabilježbe u zemljišnim knjigama?

RELEVANTNI ZAKONSKI ČLANCIČl. 79 OZ

263

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKUSud ne donosi posebno rješenje o zabilježbi ovrhe, već se zabilježba provodi na

temelju rješenja o ovrsi.„Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je pravomoćnim rješenjem o ovrsi od

23. rujna 2002. godine određena ovrha na nekretninama ovršenika radi naplate nov-čane tražbine ovrhovoditelja u kojem je rješenju pored ostalog navedeno da kako će se ovrha provesti i zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, te je naložen upis zabilježbe ovrhe.

Prema odredbi članka 79. stavak 1.OZ, čim donese rješenje o ovrsi na nekretninI radi naplate novčane tražbine, sud će po službenoj dužnosti zatražiti da se u zemljiš-noj knjizi upiše zabilježba ovrhe.

Stoga, prvostupanjski je sud pogrešno postupio kada je donio posebno rješenje kojim se nalaže upis zabilježbe ovrhe. Naime, iz navedenog propisa proizlazi da se zabilježba ovrhe provodi na temelju rješenja o ovrsi povodom zahtjeva ovršnog suda, a ne da je sud dužan donijeti posebno rješenje kojim se nalaže zabilježba ovrhe, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.“

Analiza primjera

PRIMJER 7.

Na prijedlog ovrhovoditelja javni je bilježnik izdao rješenje o ovrsi i odredio ovr-hu na nekretnini ovršenika kao predmetu ovrhe.

Rješenje o ovrsi javni je bilježnik dostavio ovrhovoditelju, ovršeniku, ali i ze-mljišnoknjižnom odjelu općinskog suda kod kojeg je nekretnina upisana u zemljišne knjige, te je izvršena zabilježba ovrhe.

Protiv rješenja o ovrsi ovršenik je pravodobno podnio prigovor kojim pobija rješe-nje o ovrsi u cijelosti, te je javni bilježnik spis povodom prigovora proslijedio sudu .

Nakon zaprimanja spisa na sud, ovršenik je sudu podnio prijedlog da sud poseb-nim rješenjem naloži brisanje zabilježbe ovrhe.

PITANJA: 1. Da li su postojali uvjeti za dostavu rješenja o ovrsi zemljišnoknjižnom odjelu

općinskog suda ?2. Postupanje suda u povodu prigovora ovršnika i njegovog prijedloga za brisanje

zabilježbe ovrhe.

RELEVANTNI ZAKONSKI ČLANCIČl. 38 OZ, Čl. 53 OZ, Čl 54 OZ, Čl. 79 OZ.

264

ROLE PLAYING

Primjer br. 1

Ovršnim prijedlogom predložena je ovrha radi ispražnjenja i predaje u posjed stana površine 45,40 m2, te naplate troškova ovršnog postupka pljenidbom, procje-nom i prodajom pokretnih stvari ovršenika. Ovršnu ispravu, u smislu odredbe čl. 21 t. 3 OZ-a predstavlja ovršna javnobilježnička isprava, tj. ugovor o najmu stambenog prostora sa slobodno ugovorenom najamninom, kojeg su zaključili ovrhovoditelj kao najmodavac i ovršenik kao najmoprimac. Prema odredbi čl. 17. tog ugovora, ugovor-ne strane suglasile su se da ugovor ima snagu ovršne isprave po čl. 54 Zakona o jav-nom bilježništvu, te da najmoprimac, tj. ovršenik izrijekom dozvoljava najmodavcu da protiv njega može pokrenuti ovršni postupak radi ostvarenja tražbine i to dospjele, a nepodmirene najamnine, ostalih troškova stanovanja, te tražiti predaju stambenog prostora u posjed najmodavcu, kako to uostalom proizlazi iz čl. 11, 12 i 13 Ugovora. Odredbom čl. 12 istog Ugovora, najmoprimac je dužan vratiti najmodavcu stambeni prostor, naveden u čl. 1 Ugovora, kada on ili njegov bračni drug steknu u najam drugi stan.

Rješenjem suda prvog stupanja određena je ovrha.U žalbi ovršenik ističe da je pobijano prvostupanjsko rješenje preuranjeno i ne-

zakonito, jer ovrhovoditelj nije imao ispunjene uvjete za dobivanje klauzule ovršnosti ugovora o najmu stana, odnosno da ta isprava, nema svojstvo ovršnosti.

Pored toga ističe pravo retencije na predmetnom stanu dok ovrhovoditelj ne na-miri njegovo novčano potraživanje, obzirom da je s tog osnova ustao sa tužbom radi isplate iznosa nastalih ulaganjem u predmetni stan.

U žalbi, uz navedeno ističe prijedlog za odgodu ovrhu, te prijedlog za oslobađanje od plaćanje sudskih pristojbi. (Gž-5696/05)

Primjer br. 2.

Predložena je ovrha na pokretninama ovršenika i to osobno vozilo marke “Folk-swagen” tip “Passat”, puške sa užljebljenim cijevima, te pištolja marke “Crvena zasta-va”, kao i ovrha pljenidbom novčane tražbine na ovršenikovom štednom ulogu kojeg isti ima kod Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, odnosno ovrha na nekretnini i to dvosobnom stanu u prizemlju stambeno-poslovne zgrade u G.

Uz ovršni prijedlog ovrhovoditelj je dostavio izvornik izvoda iz zemljišnih knji-ga iz kojeg je razvidno da je dvosobni stan površine 77 m2 upisan u poduložak lo z.k.ul. 4 k.o. G., te da je na njemu kao samovlasnik upisan upravo ovršenik. Nadalje, dostavljena je i potvrda Policijske postaje Vrbovsko iz koje proizlazi da je ovršenik registriran kao vlasnik puške sa užljebljenim cijevima marke “Tot”, pištolja marke “Crvena zastava”, te osobnog automobila marke “Folkswagen” tip “Passat”, model l,8 T sa preciznim oznakama kako je to navedeno u samoj potvrdi.

Ovršenik ističe da je predmetno vozilo prodao još l8. srpnja 2oo3. godine kupcu D.Č., da se ovrha na puški i pištolju prema odredbama OZ-a ne može provesti, da to nisu stvari koje mogu biti u prometu putem javnih dražbi, te da nekretnina koja je naznačena u ovršnom prijedlogu nije u njegovom vlasništvu već vlasništvu njegove majke Marte Dokmanović iz Gormirja te ističe prijedlog da se obavijesti navedene

265

osobe o tome da je ovrhovoditelj predložio ovrhu na njihovim predmetima kako bi isti mogli pravovremeno uložiti prigovor.(Gž-1845/04)

(Pitanje za raspravu: Hoće li se odrediti ovrha i hoće li se pozvati treće osobe?)

Primjer br. 3.

Sud prvog stupnja donio je rješenje o dosudi nakon provedene usmene javne dražbe prodajom nekretnine.

Ovršnu ispravu predstavlja Sporazum o osiguranju novčane tražbine zalogom nekretnina koji je ovršenik zaključio sa ovrhovoditeljima l8. rujna 2ooo. godine kao vlasnik predmetnih nekretnina, te koja javnobilježnička isprava ima potvrdu ovrš-nosti s danom l8. srpnja 2ool. godine. Dakle, ovrha je određena na temelju ovršne javnobilježničke isprave u kojoj je sukladno odredbama Zakona o javnom bilježništvu stavljena klauzula ovršnosti.

Po provedenom postupku, nakon dvije neuspjele javne dražbe, sud prvog stupnja donosi rješenje o dosudi nekretnine ovrhovoditeljima kao najpovoljnijim ponuđači-ma, obzirom da je na trećem ročištu usmenom javnom dražbom predmetne nekret-nine prodao ovrhovoditeljima kao najpovoljnijim ponuđačima i kupcima za najniži iznos ponude limitiran uvjetima prodaje.

Ovršenik ističe žalbene razloge koji se tiču ovršne isprave i rješenja o ovrsi, odno-sno da ovršni sud nije pravilno utvrdio glavnicu dospjele tražbine.

(Pitanje za raspravu: može li ovrhovoditelj biti kupac nekretnine i to za iznos naj-niže prihvatljive ponude, može li se nekretnina prodati tek na trećem ročištu (uzeti u obzir odredbe OZ/03 i OZ/05 i može li ovršenik u žalbi protiv dosude dovoditi u pitanje ovršnu ispravu?)

Repetitorij

1. Koji je sud mjesno nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu radi ispra-žnjenja i predaje nekretnine, te provedbu te ovrhe?

2. Može li općinski sud biti nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine, ako ovršna isprava potječe iz postupka u kojem je u prvom stupnju sudio trgovački sud?

3. Kako se utvrđuje posljednja poznata adresa ovršenika u svrhu dostave rješenja o ovrsi?

4. Da li se i ovršeniku pravnoj osobi upisanoj u sudski ili drugi upisnik te ovr-šeniku fi zičkoj osobi koja obavlja određenu upisanu djelatnost određuje privremeni zastupnik temeljem čl. 226, st. 2, reč. 2?

5. Može li sud u postupku ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine zaprijetiti novčanom kaznom pravnim osobama, a odgovornim osobama u pravnoj osobi i dru-gim fi zičkim osobama novčanom kaznom ili zatvorskom kaznom?

6. Je li žalba protiv rješenja o kažnjavanju novčanom kaznom ili zatvorskom ka-znom iz čl. 16, st. 15. OZ suspenzivna?

7. Koja je uloga policije u provođenju ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekret-nine?

10. Ako ovršnim radnjama u ovršenikovom objektu koji ne predstavlja njegov stan nije nazočan ovršenik, njegov zakonski zastupnik, opunomoćenik ili odrasli član

266

domaćinstva, moraju li tim radnjama biti nazočna dva punoljetna svjedoka ili javni bilježnik?

11. Treba li osobi koja tvrdi da je ovlaštena zastupati ovršenika dati rok u kojem će naknadno podnijeti punomoć, te ipak provesti ovršne radnje?

12. Ako zastupnik pravne osobe odbije postupiti u skladu sa zahtjevom sudskoga ovršitelja ili ako ga sudski ovršitelj ne zatekne u prostoriji pravne osobe prigodom poduzimanja ovršne radnje, iako je obaviješten o provođenju ovrhe, smije li se radnja provesti u nazočnosti javnog bilježnika?

13. Kakva je uloga svjedoka odnosno javnog bilježnika pri provođenju ovršnih radnji?

14. Koje su pravne posljedice nepravilnosti u provedbi ovršnih radnji?15. Kako se provodi ovrha na pokretninama?16. Koliko predmeta ovrhe može biti obuhvaćeno ovrhom?17. Na kojoj ovršenikovoj imovini se ne može provesti ovrha?18. Može li se ovrha provesti na stvarima koje pripadaju bračnom drugu?19.Što treba učiniti ako ovršenik izbjegava primitak rješenja o ovrsi?20. Koji je pravni lijek na raspolaganju strankama protiv rješenja o ovrsi koje je

donio javni bilježnik?21. Što je to prokazni popis imovine?22. Kada se prijedlog za ovrhu podnosi javnom bilježniku?23. Kojem javnom bilježniku se podnosi prijedlog za ovrhu na temelju vjerodo-

stojne isprave?24. Koji je pravni lijek na raspolaganju strankama protiv rješenja o ovrsi koje je

donio javni bilježnik?25. Kakav je postupak javnog bilježnika nakon primitka prigovora na rješenje o

ovrsi?26. Zadržava li prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, daljnju proved-

bu ovrhe?

KRATAK PREGLED SUDSKE PRAKSE IZ IZBORA ODLUKA

VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE

Privremena pljenidba novčane tražbine po štednog ulogu kod banke ne može • se temeljiti na vjerodostojnoj, već samo na ovršnoj ispravi. Županijski sud u Zagrebu, Gžovr 1048/2004 od 22.2.2005.Dok se ne sastavi pljenidbeni popis i utvrde stvari koje mogu biti predmetom • ovrhe nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje prigovora treće osobe. Žu-panijski sud u Zagrebu, Gžovr 1511/2005 od 4.10.2005.Ocijenjeno je da osobni automobil ne nije nužan za obavljanje krojačkog • obrta i da može biti predmetom ovrhe. Županijski sud u Zagrebu, Gžovr 1518/2004 od 14.12.2004.U troškove postupka koji su bili potrebni za ovrhu i koje bi ovršenik bio • dužan naknaditi ovrhovoditelju ne ulazi i sudska pristojba na prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi u iznosu od 100.00 kn koju nije platio ovrhovoditelj i unatoč upozorenju u smislu čl. 37. st.2. Zakona o sudskim pristojbama, a niti se može naplatiti prisilnim putem u smislu st. 5. istog članka, jer taj trošak

267

nije učinjen u tijeku postupka. Županijski sud u Bjelovaru, Gž-12/05-2, od 21.1.2005.

OVRŠNI ZAKON

Ovršni zakon, «Narodne novine», br. 57/96 od 12.07.1996.Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, «Narodne novine», br. 29/99

od 26.03.1999.Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-5-510/1996,

U-I-717/1996, U-I-1025/1999 od 05. 04. 2000., «Narodne novine», br. 42/00 od 20.04.2000.

Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, «Narodne novine», br. 173/03 od 31.10.2003.

Ispravak Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, «Narodne novi-ne», br. 194/03 od 10.12.2003.

Zakon o izmjenama Ovršnog zakona, «Narodne novine», br. 151/04 od 29.10.2004.

Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, «Narodne novine», br. 88/05 od 20.07.2005.

Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ,”Narodne novine” br. 67 od 9. lipnja 2008.

D i o p r v i

Glava prva

OSNOVNE ODREDBE

Sadržaj Zakona

Članak 1.

1) Ovim se Zakonom uređuje postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici pro-vode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(2) Ovim se Zakonom uređuju i materijalnopravni odnosi koji se zasnivaju na temelju ovršnih postupaka i postupaka osiguranja iz stavka 1. ovoga članka.

Značenje pojedinih izraza

Članak 2.

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom Zakonu imaju ova značenja: 1. izraz «tražbina» označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trplje-

nje, 2. izraz «ovrhovoditelj» označava osobu koja je pokrenula postupak radi ovrhe

neke tražbine te osobu u čiju je korist taj postupak pokrenut po službenoj dužnosti,

268

3. izraz «predlagatelj osiguranja» označava osobu koja je pokrenula postupak radi osiguranja neke tražbine te osobu u čiju je korist taj postupak pokrenut po službenoj dužnosti,

4. izraz «ovršenik» označava osobu protiv koje se tražbina ostvaruje, 5. izraz «protivnik osiguranja» označava osobu protiv koje se tražbina osigurava, 6. izraz «stranka» označava ovrhovoditelja i ovršenika te predlagatelja osiguranja

i protivnika osiguranja, 7. izraz «sudionik» označava osobu koja u postupku ovrhe ili osiguranja nije stran-

ka, a u postupku sudjeluje zbog toga što se u njemu odlučuje o nekom njezinu pravu ili zbog toga što za to ima pravni interes,

8. izraz «rješenje o ovrsi» označava rješenje kojim je u cijelosti ili djelomice pri-hvaćen ovršni prijedlog ili kojim se ovrha određuje po službenoj dužnosti,

9. izraz «rješenje o osiguranju» označava rješenje kojim je u cijelosti ili djelomice prihvaćen prijedlog za osiguranje ili kojim se po službenoj dužnosti određuje osigu-ranje,

10. izraz «sudski ovršitelj» označava sudskoga službenika koji po nalogu suda ne-posredno poduzima pojedine radnje u ovršnom postupku ili postupku osiguranja,

11. izraz «poljodjelac» označava osobu kojoj je poljoprivredna proizvodnja pre-težni izvor prihoda,

12. izraz »banka« označava banku i svaku drugu pravnu osobu koja obavlja poslo-ve platnoga prometa,

13. izrazi »javno ovjerovljena isprava« ili »ovjerovljena isprava« označavaju ispra-vu na kojoj je potpis neke osobe ovjerovio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima.

Pokretanje postupka

Članak 3.

(1) Ovršni postupak pokreće se prijedlogom ovrhovoditelja, a postupak osigura-nja prijedlogom predlagatelja osiguranja.

(2) Kad je zakonom određeno tijelo ili osoba koja nije nositelj određene tražbine ovlaštena pokrenuti postupak radi njegova ostvarenja ili osiguranja, to tijelo, odnosno osoba imaju u postupku položaj ovrhovoditelja, odnosno predlagatelja osiguranja.

(3) Ovršni postupak i postupak osiguranja pokreću se i po službenoj dužnosti kad je to zakonom izrijekom određeno.

(4) Ako je postupak pokrenut prijedlogom nekoga tijela ili osobe koja nije no-sitelj tražbine, odnosno po službenoj dužnosti, radi ostvarenja ili osiguranja tražbine određene osobe, ta osoba može u postupku sudjelovati s ovlastima ovrhovoditelja, odnosno predlagatelja osiguranja, ali ne može poduzimati radnje koje bi sprječavale provedbu postupka pokrenutoga po prijedlogu određenoga tijela ili osobe, odnosno po službenoj dužnosti.

(5) Ako tijelo ili osoba iz stavka 4. ovoga članka odluče povući prijedlog kojim je postupak pokrenut, odnosno ako sud odluči obustaviti postupak pokrenut po služ-benoj dužnosti, osoba radi čije je tražbine postupak pokrenut može preuzeti vođenje postupka. Izjavu o preuzimanju postupka ta osoba mora dati u roku od petnaest dana od dana kad joj je dostavljena obavijest o povlačenju prijedloga odnosno o namjeri da se postupak obustavi.

269

(6) Kad su po zakonu neko tijelo ili osoba dužni dostaviti sudu određenu ovršnu ispravu ili ga na drugi način obavijestiti o postojanju razloga za pokretanje ovršnoga postupka ili postupka osiguranja po službenoj dužnosti, oni u tim postupcima nemaju položaj stranke.

Sredstva i predmet ovrhe i osiguranja

Članak 4.

(1) Sredstva ovrhe i osiguranja su ovršne radnje, odnosno radnje osiguranja ili sustav takvih radnji kojima se po zakonu tražbina prisilno ostvaruje ili osigurava.

(2) Predmet ovrhe i osiguranja su stvari i prava na kojima se po zakonu može provesti ovrha radi ostvarenja tražbine ili njezina osiguranja.

(3) Ovršne radnje ili radnje osiguranja mogu se neposredno provesti i protiv ovr-šenika, protivnika osiguranja i drugih osoba u skladu s ovim Zakonom.

(4) Predmet ovrhe ne mogu biti stvari izvan prometa, kao ni druge stvari za koje je to posebnim zakonom određeno.

(5) Predmet ovrhe ne mogu biti tražbine po osnovi poreza i drugih pristojbi. (6) Predmet ovrhe ne mogu biti objekti, oružje i oprema namijenjeni obrani. (7) Može li neka stvar ili neko pravo biti predmet ovrhe, odnosno je li ovrha na

nekoj stvari ili pravu ograničena, ocjenjuje se s obzirom na okolnosti koje su postojale u vrijeme podnošenja ovršnoga prijedloga, ako ovim Zakonom nije drukčije izrijekom određeno.

Ograničenje sredstava i predmeta ovrhe i osiguranja

Članak 5.

(1) Sud određuje ovrhu, odnosno osiguranje onim sredstvom i na onim predme-tima koji su navedeni u ovršnom prijedlogu, odnosno prijedlogu za osiguranje.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta ovrhe, odnosno osiguranja, sud će, na prijedlog ovršenika, odnosno protivnika osiguranja, ograničiti ovrhu, odno-sno osiguranje samo na neke od tih sredstava, odnosno predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje ili osiguranje tražbine.

(3) Ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine pred-ložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.

(4) Ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog iz stavka 3. ovoga članka, ovrha će se obusta-viti.

(5) Smatrat će se da je ovrhovoditelj podnio prijedlog iz stavka 3. ovoga članka ako je u roku iz stavka 4. ovoga članka zatražio davanje prokazne izjave, odnosno prokaznog popisa imovine. Nakon što prokazna izjava, odnosno prokazni popis imo-vine bude položen, ovrhovoditelj je dužan u daljnjem roku od dva mjeseca predložiti ovrhu drugim sredstvom ili na drugom predmetu ovrhe. U protiv nom ovrha će se obustaviti.

(6) Žalba protiv novoga rješenja o ovrsi iz stavka 3. ovoga članka ne može se izja-viti iz razloga zbog kojih se mogla izjaviti protiv prijašnjeg rješenja o ovrsi.

270

(7) Žalba nakon proteka roka protiv novoga rješenja o ovrsi iz stavka 3. ovoga članka može se podnijeti samo ako su razlozi zbog kojih se podnosi nastali nakon vremena kad se više nisu mogli iznijeti u roku za žalbu protiv prethodnoga rješenja o ovrsi.

(8) Glede sudskih pristojbi, prijedlog i rješenje o ovrsi iz stavka 3. ovoga članka ne smatraju se novim prijedlogom i rješenjem.

(9) Određivanje ovrhe novim sredstvom ili na novom predmetu te njezina pro-vedba smatrat će se prigodom vrednovanja obujma sudačkoga rada novim ovršnim predmetom.

Zaštita dostojanstva ovršenika, odnosno protivnika osiguranja

Članak 6.

Pri provedbi ovrhe i osiguranja pazit će se na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni.

Dostava

Članak 8.

(1) Pravnoj osobi koja je upisana u sudski ili drugi upisnik i odgovornoj fi zičkoj osobi u toj pravnoj osobi dostava se obavlja na adresu navedenu u prijedlogu. Ako dostava na adresu navedenu u prijedlogu ne uspije, dostava će se obaviti na adresu sjedišta upisanoga u upisnik. Ako dostava ne uspije ni na toj adresi, obavit će se isti-canjem pismena koje je trebalo dostaviti na oglasnoj ploči suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana isticanja pismena na oglasnoj ploči.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i na odgovorne osobe u prav-noj osobi kada se u vezi s njihovim svojstvom odgovorne osobe ovrha provodi i prema njima te kada im se izriče novčana kazna ili kazna zatvora.

(2 3) Odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i na fi zičke osobe koje obav-ljaju određenu upisanu djelatnost (obrtnici, trgovci pojedinci, javni bilježnici, odvjet-nici, liječnici itd.) kad se tim osobama dostava obavlja u vezi s tom djelatnošću.

4) U ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nakon dvije neuspjele dosta-

ve putem pošte, na zahtjev ovrhovoditelja dostavu ovršeniku može obaviti jav-ni bilježnik koji odlučuje u postupku, odnosno drugi javni bilježnik ako dosta-vu treba obaviti izvan službenog područja javnog bilježnika koji odlučuje u postupku. Troškove izazvane javnobilježničkom dostavom ovrhovoditelj izrav-no podmiruje javnom bilježniku koji obavlja dostavu. Javni bilježnik kome nisu predujmljena sredstva za pokriće troškova dostave nije dužan obaviti dostavu.

(5) Ako dostavu treba obaviti izvan službenog područja javnog bilježnika koji odlučuje u postupku, pismeno koje se dostavlja, javni bilježnik uz molbu pro-sljeđuje javnom bilježniku na čijem se službenom području nalazi ovršenikova adresa. Javni bilježnici su jedan drugom dužni ukazivati pravnu pomoć dostave u ovršnom postupku. Ako zamoljeni javni bilježnik nije nadležan da obavi radn-ju za koju je zamoljen, ustupit će molbu nadležnom javnom bilježniku, odnosno drugom državnom tijelu i o tome obavijestiti javnog bilježnika od koga je primio

271

molbu; a ako mu nadležni javni bilježnik, odnosno državno tijelo nije poznato, vratit će molbu. Ako u jednom mjestu postoji više javnih bilježnika, molba za da-vanje pravne pomoći dostave može se podnijeti bilo kojem od tih javnih bilježnika. (6) Kad je ovim Zakonom predviđeno da se dostava ili koja druga radnja obavlja preko javnoga bilježnika, dostava, odnosno radnja obavljaju se tako da javni biljež-nik, na zahtjev ovlaštene osobe ili tijela, putem pošte ili neposredno, dostavi pismeno i o tome sastavi zapisnik, otpravak kojega će dostaviti ovlaštenoj osobi ili tijelu koji su zamolili pravnu pomoć dostave.

(7) Na radnje poduzete u svezi s dostavom preko javnih bilježnika na temelju ovoga Zakona stranke ne plaćaju javnobilježničke pristojbe. Troškovi dostave putem javnoga bilježnika ulaze u troškove ovrhe.

(8) Javni bilježnik u obavljanju dostave na temelju ovoga Zakona ima prava i duž-nosti sudskog dostavljača. Javnog bilježnika u obavljanju dostave mogu zamjenjivati javnobilježnički prisjednik, savjetnik i vježbenik.

Pravni lijekovi

Članak 11.

(1) Protiv rješenja donesenoga u prvom stupnju može se izjaviti žalba, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave može se podnijeti prigovor.

(3) Žalba se izjavljuje u roku od osam dana od dostave prvostupanjskoga rješenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(4) Žalba ne odgađa provedbu rješenja, ako ovim Zakonom nije drukčije odre-đeno.

(5) Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.(6) Ako je protiv rješenja dopuštena žalba, sud će, ako nije ovlašten postupiti

prema odredbi članka 47. stavka 1. ovoga Zakona, spis sa žalbom dostaviti drugostu-panjskom sudu. Ako je moguće nastaviti s provedbom ovrhe do donošenja odluke drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud će drugostupanjskom sudu dostaviti pre-sliku spisa sa žalbom. Dok drugostupanjski sud ne donese odluku o žalbi, prvostu-panjski sud poduzimat će one radnje koje je ovlašten poduzimati prije pravomoćnosti pobijanoga rješenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Postupak u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave

Članak 54.

(1) Ako u prigovoru protiv rješenja o ovrsi donesenom na temelju vjerodostojne isprave ovršenik nije odredio u kojem dijelu pobija to rješenje, smatrat će se da rje-šenje pobija u cijelosti.

(2) Ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu, sud kojemu je prigovor podnesen stavit će izvan snage

272

rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinut će provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga, a ako za to nije mjesno nadležan, dostavit će predmet nadležnom sudu.

(3) Ako se rješenje o ovrsi pobija samo u dijelu kojim je određena ovrha, daljnji postupak nastavit će se kao postupak po žalbi protiv rješenja o ovrsi donesenom na temelju ovršne isprave.

(4) Ako se prigovor iz stavka 3. ovoga članka prihvati, dio rješenja o ovrsi kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može ponovno tražiti ovrha.

(5) Ako ovršenik pobija rješenje o ovrsi samo djelomično u dijelu kojim je nji-me ovršeniku naloženo da namiri ovrhovoditeljevu tražbinu, sud će za nepobijani dio toga dijela rješenja zaključkom utvrditi da je postao pravomoćan i ovršan te će pristupiti provedbi određene ovrhe samo radi ostvarenja dijela tražbine koji je njime pravomoćno utvrđen. Sud će zaključkom odrediti razdvajanje postupaka tako da se u odnosu na pobijani dio rješenja o ovrsi postupak nastavlja na način određen stavkom 2. i 3. ovoga članka. U tom slučaju sud će umnožiti spis radi provedbe zaključka o razdvajanju postupka.

(6) Prigovor protiv rješenja o ovrsi mora biti obrazložen. (7) Ako ovršenik ne podnese prigovor protiv dijela rješenja o ovrsi kojim mu je

naloženo da namiri tražbinu protiv toga dijela rješenja može tražiti ponavljanje po-stupka po pravilima parničnoga postupka.

(8) Ako sud kojem je prijedlog iz stavka 6. ovoga članka podnesen nije nadležan odlučivati po pravilima parničnoga postupka, ustupit će predmet nadležnom sudu radi odlučivanja o prijedlogu.

Glava šesta

PRIGOVOR TREĆE OSOBE

Pretpostavke za prigovor

Članak 55.

(1) Osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječa-va ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

(2) Prigovor se može podnijeti do dovršetka ovršnoga postupka. Podnošenje pri-govora ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.

(3) Sud će prigovor dostaviti ovrhovoditelju i ovršeniku i pozvati ih da se u roku od osam dana očituju o prigovoru.

SUDJELOVANJE JAVNIH BILJEŽNIKA U OVRSI

(odredbe od čl. 252.a do 252.l se primjenjuju od 28.01.2006. godine, ali samo u predmetima u kojima je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen nakon toga dana)

273

Nadležnost javnih bilježnika

Članak 252.a

Javni bilježnici odlučuju o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u skladu s odredbama ovoga Zakona.

Podnošenje prijedloga za ovrhu javnom bilježniku

Članak 252.b

(1) Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelj može pod-nijeti javnom bilježniku po svom izboru i od njega zatražiti da donese rješenje o ovrsi na temelju takve isprave.

(2) Ako prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave bude podnesen sudu umjesto javnom bilježniku, prema odredbi stavka 1. ovoga članka, sud će prijedlog odbaciti.

ZAKONO JAVNOM BILJEŽNIŠTVU

(Narodne novine br.78/1993, 29/1994, 16/2007)

JAVNI BILJEŽNICI KAO POVJERENICI SUDOVA I DRUGIH VLASTI

Provedba ostavinske rasprave

Članak 156.

Ovlasti javnih bilježnika u provedbi ostavinske rasprave uredit će se zakonom kojim će se urediti ostavinski postupak.

Drugi poslovi koji se mogu povjeriti javnom bilježniku

Članak 157.

(1) Sud ili koja druga vlast mogu javnom bilježniku povjeriti i ove poslove: 1) popis i pečaćenje ostavinske imovine i stečajne mase; 2) procjene i javne prodaje (dražbe) pokretnih stvari i nekretnina u izvanparnič-

nom postupku, osobito dobrovoljnih prodaja; 3) provedbu rasprave o razdiobi prodajne cijene u izvršnom ovršnom postupku; 4) sastavljanje i provjeru računa koje su položili skrbnici ili upravitelji većih imo-

vina; 5) sve poslove koji im se po posebnim zakonskim propisima mogu povjeriti. (2) Povjereni se posao iz opravdanih razloga može javnom bilježniku iz opravda-

nih razloga oduzeti u svako doba. (3) Javni bilježnik odgovara za štetu koju kao povjerenik koje vlasti počini stran-

kama.

274

Pravni položaj javnog bilježnika kao povjerenika

Članak 158.

(1) Na javnog bilježnika kao povjerenika suda ili koje druge vlasti na odgovara-jući se način primjenjuju pravila koja uređuju postupak u kojemu mu je povjereno obavljanje određenih poslova, osobito pravila o izuzeću, o dostavi, traženju pravne pomoći, podataka itd.

(2) Poslije izvršenja određene službene radnje javni bilježnik je dužan bez odga-đanja podnijeti izvještaj vlasti koja mu je povjerila te radnje.

275

mr. sc. Vlado Skorup: Privremene mjere

mr. sc. Vlado Skorup: Preliminary measures

OPĆE UPUTE

Pravosudna akademija pokrenula je program edukacije vježbenika kao dio susta-va obuke budućih sudaca i državnih odvjetnika. U tom smislu organizirano je provo-đenje radionica iz područja građanskog prava. Izbor ove teme razumljiv je obzirom na važnost privremene mjere kao sredstva osiguranja i to ne samo u okviru ovršnog postupka.

Radionica nije osmišljena samo kao predavanje, već bi treba biti prilika za vježbu i raspravu, kroz razmjenu stajališta sudionika. Jedan od općih ciljeva koji se želi po-stići je osim pripreme vježbenika za samostalno obavljanje sudačkog poziva i težnja da se u konačnici postigne kvalitativno i kvantitativno učinkovitije suđenje.

Obzirom na zadanu temu te vremenski određen okvir radionice (od svega šest sati), sasvim izvjesno nije moguće dotaknuti sva otvorena pitanja, niti kvalitetno obraditi sve karakteristične slučajeve vezane uz određivanje privremene mjere, no poštujući zadane odrednice, u materijalu se nastoji navesti i naznačiti što je više mo-guće otvorenih pitanja koja mogu poslužiti kao uvod za raspravu i daljnje aktivnosti u okviru ovog tematski zadanog područja.

Sadržaj materijala pripremljen je tako da vježbenicima omogući stjecanje uvida u zakonsku regulativu i praksu, pomogne u razumijevanju zakonskih odredbi i posluži kao poticaj za stručnu raspravu i promišljanju u okviru teme. Sadrži kratak teoretski prikaz instituta i može ga se nadopunjavati sadržajno prema procjeni predavača.

U svakom slučaju, radi potpune učinkovitosti materijala potrebno je poticati su-dionike na aktivno sudjelovanje i takav pristup shvatiti kao bitan element koncepcije, koji uz metodološke aspekte koje preporuča “Priručnik o suvremenim tehnikama poučavanja” može poslužiti kao ideja za odgovarajući tip prezentacije. Primjere iz ovog materijala može se nadopunjavati aktualnom sudskom praksom.

Konstruktivne primjedbe i reakcije svih sudionika bit će koristan doprinos dalj-njem poboljšanju ponuđenog materijala.

UVODNE NAPOMENE

Dinamične izmjene Ovršnog zakona5 koje su započele 1996. godine nisu mimo-išle niti institut privremenih mjera. Pokušamo li ukratko odrediti značaj i položaj privremene mjere u pravnom sustavu, bilo bi ju najlakše defi nirati kao sredstvo koje ima za cilj stvaranje uvjeta za buduće ostvarenje vjerovnikove tražbine na temelju odluke koja će tek biti donesena. Dakle, ona ima preventivni i akcesorni karakter u

5 Ovršni zakon i njegove izmjene objavljene su u Narodnim novinama br. 57/96., 29/99., 42/00. Odluka USRH, 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08. – u nastavku teksta: OZ.

276

odnosu meritorno suđenje, ali zbog toga nije manje značajna, pogotovo ako se uzme u obzir da služi uspostavi pravne sigurnosti.

Privremena mjera u pravilu ne bi smjela u potpunosti iscrpiti sadržaj vjerovniko-ve tražbine, a pogotovo ne prejudicirati ishod spora, premda se njome predlagatelji vrlo često koriste kao sredstvom svojevrsne prisile na protivnu stranu i „kraćim pu-tem“ do konačnog rješenja spora, što je u svakom slučaju nedopustivo.

O naznaci jednog dijela dvojbi koje se javljaju u praksi kroz primjenu i određi-vanje privremenih mjera bit će više riječi u nastavku. Pri tome, poseban je naglasak stavljen na primjere iz sudske prakse, kao i vježbu, sa ciljem boljeg savladavanja i upoznavanja ovog, s praktičnog stajališta vrlo značajnog instituta. Hipotetski slučajevi osmišljeni upravo za ovu priliku, ili izvučeni iz zbirke odluka trebaju poslužiti upravo za tu svrhu i pomoći polaznicima da se kroz te primjere pripreme za stvarne izazove koji ih čekaju u praksi.

I. Prikaz relevantnih odredbi Ovršnog zakona

koje uređuju privremene mjere

Subjekti pravnog prometa posve razumljivo žele osigurati svoje tražbine. Tada privremene mjere trebamo promatrati kao jedno od instrumenata osiguranja. Izbor načina i sredstva osiguranja od iznimne je važnosti za postupak ostvarenja tražbine, no ako takav odabir padne na privremene mjere, tada treba voditi računa, osim o vremenu njihovog određivanja i o vrsti tražbine koju osiguravaju, odnosno o tome trebaju li nam privremene mjere za osiguranje novčane ili nenovčane tražbine.

To znači da se one dijele prema vrsti tražbine koju osiguravaju. Mogu se odrediti i radi osiguranja nedospjelih i uvjetnih tražbina, a služe i radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete te radi osiguranja reda i sprječavanje na-silja.

Razgraničenje pojmova na novčane i nenovčane tražbine samo po sebi ne pred-stavlja neki problem, jer novčane su sve one tražbine kojima se potražuje neki nov-čani iznos, dok svu sve ostale nenovčane. Dvojbe se javljaju tek kod nekih tražbina kao što su one radi uzdržavanja djece, a obzirom na odabir raspoložive mjere. Naime, pravo na uzdržavanje samo po sebi nije novčana tražbina, ali kad je dužnik obvezan na plaćanje uzdržavanja tada to postaje novčana tražbina.

Tu su zatim i nedospjele tražbine. Prema odredbi članka 326. stavak 1. Zakona o parničnom postupku6 sud samo u iznimnim slučajevima može odrediti kondemna-ciju prije dospjelosti tražbine. Ovlašten je npr. obvezati tuženika na činidbu koja nije dospjela ako prihvati zahtjev za uzdržavanje (vidjeti čl. 326. st.2. ZPP-a). Ob-zirom da se privremene mjere mogu tražiti i radi osiguranja nedospjelih tražbina, one se mogu odrediti i u parnici u kojoj se traži utvrđenje postojanja nedospjele tražbine.

Dopuštena je mogućnost osiguranja i uvjetnih tražbina, koje treba sagledavati kroz odredbe Zakona o obveznim odnosima7, a u svezi članka 295. st. 2. OZ-a.

6 Zakon o parničnom postupku («Narodne novine» br. 123/08. – u nastavku teksta: ZPP)7 Zakon o obveznim odnosima objavljen u Narodnim novinama br. 35/05. i 41/08. stupio je na snagu 1. siječnja 2006. godine.

Članak 297.

277

Posebnu pozornost treba obratiti kod prijedloga za određivanje privremene mje-re kojom se želi osigurati neko pravo u deklaratornim parnicama. Pitanje njihove dopuštenosti postavlja se obzirom na to da li se privremenim mjerama osiguravaju tražbine, dakle neko pravo na naplatu, činjenje, nečinjenje ili trpljenje, pa stoga valja voditi računa o vrsti prava čije se utvrđenje traži.

I. 1. RAZLIKA IZMEĐU PRIVREMENIH I PRETHODNIH MJERA

Na početku potrebno je ukazati na bitne razlike između ova dva ovršna institu-ta. Privremenim mjerama mogu se osigurati novčane i nenovčane tražbine, dok se prethodnim mjerama osiguravaju samo novčane tražbine. Privremenim mjerama na taj način pruža se faktična zaštita, za razliku od prethodnih mjera kojim se stječe uvjetno založno pravo.

Prethodne mjere zapravo služe za osiguranje ostvarenja buduće prinudne ovrhe, dok je privremenim mjerama moguće osiguranje ne samo buduće ovrhe nego i osigu-ranje nekog spornog odnosa, ako je to potrebno zbog sprječavanja nasilja i otklanjanja nenadoknadive štete.

Kada su u pitanju prethodne mjere dovoljne su odluke koje još nisu ovršne, od-nosno tražbine koje nisu dospjele, dok se privremena mjera može odrediti i bez bilo kakve odluke, prije pokretanja sudskog ili upravnog postupka, tijekom, ali i nakon tih postupaka sve dotle dok ovrha ne bude provedena.

Ukratko, možemo reći da su privremene mjere sekundarnog karaktera u odnosu na prethodne mjere, pa se mogu odrediti samo onda ako ne postoje uvjeti za odre-đivanje prethodne mjere.

Ugovor je sklopljen pod uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka 1/ zavisi od buduće i neizvjesne činjenice.Ako je sklopljen pod odgodnim uvjetom pa se uvjetu udovolji, učinci ugovora 2/ nastaju od trenutka njegova sklapanja, osim ako iz zakona, naravi posla ili volje strana ne proistječe što drugo.Ako je sklopljen pod raskidnim uvjetom, učinci ugovora prestaju kad se uvjetu 3/ udovolji.Uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti 1/ i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen.

Dopustivost privremene mjere Članak 295. (1) Privremena mjera može se odrediti i radi osiguranja nedospjelih i uvjetnih traž-bina. (2) Privremena mjera nije dopuštena ako postoje uvjeti za određivanje prethodne mjere kojom se može postići ista svrha osiguranja. Navedeno upućuje na zaključak da je osiguranje dopušteno i protiv uvjetnih tražbina, koje po svojoj defi niciji ovise o budućoj neizvjesnoj činjenici.

278

I. 2. VRIJEME ODREĐIVANJA PRIVREMENE MJERE

Privremena mjera može se odrediti u svim stadijima sudskog ili upravnog po-stupka, kao i prije nego je postupak pokrenut ili nakon njihovog okončanja, sve dok ovrha bude provedena. No kada se prijedlog za određivanje privremene mjere pod-nosi nakon okončanja nekog postupka, treba paziti kod ocjene njegove dopustivosti i voditi računa o tome ne radi li se o prijedlogu za određivanje privremene mjere prije pokretanja nekog novog postupka.

Posebno treba voditi računa o tome može li privremenu mjeru predložiti tuženik u parnici, odnosno dužnik i s tim u svezi cijeniti položaj stranaka u parnici, a poseb-no da u pravilu tužitelj ima položaj vjerovnika, pa da bi time po samoj prirodi stvari položaj predlagatelja bio imanentan tužitelju. Tuženik bi u svakom slučaju bio ovla-šten podnijeti prijedlog za određivanje privremene mjere u slučaju najave neke svoje tužbe ili prijedloga za pokretanje postupka za zaštitu svojih ugroženih prava.

U rješenju kojim se određuje privremena mjera potrebno je odrediti i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe ili pokretanja kojega drugoga postupka - i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu odnosno pri-jedlog za pokretanje drugoga postupka, radi opravdanja mjere. Sud može, na prijed-log predlagatelja osiguranja, produžiti trajanje privremene mjere, uz uvjet da se nisu promijenile okolnosti pod kojima je ta mjera određena. Takav prijedlog može se pod-nijeti samo prije nego što protekne vrijeme za koje je privremena mjera određena.

I.3. VRSTE PRIVREMENIH MJERA

Radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito, zabrana protivniku osiguranja da otuđi ili optereti pokretnine, oduzimanje tih stvari i njihovo povjeravanje na čuvanje predlagatelju osi-guranja ili trećoj osobi, oduzimanje i polaganje gotovoga novca, vrijednosnih papira i sl. u sud, odnosno kod javnoga bilježnika, zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u nje-govu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu, zabrana dužniku protivnika osiguranja da dobrovoljno ispuni svoju obvezu protivniku osiguranja te zabrana pro-tivniku osiguranja da primi ispunjenje te obveze, odnosno da raspolaže svojim traž-binama, nalog da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s dužnikova računa isplatu novčanoga iznosa za koji je određena privremena mjera. U svakom slučaju određivanjem privremene mjere ne stječe se založno pravo, a prethodno nabrojene zabrane smatraju se provedenima dostavom osobi kojoj su izrečene, odnosno zemljišnoknjižnom odjelu suda.

U svrhu osiguranja nenovčanih tražbina također vrijedi pravilo da se može odre-diti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja. Pri tome zakon nudi mo-gućnost odabira, zabrana otuđenja i opterećenja pokretnina na koje je upravljena tražbina, njihovo oduzimanje i povjeravanje na čuvanje predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi, zabrana otuđenja i opterećenja dionica, udjela ili poslovnoga udjela na koje je upravljena tražbina, uz zabilježbu zabrane u knjigu dionica, udjela ili poslovnih udjela; a po potrebi i u sudskom upisniku; zabrana korištenja ili raspolaganja pravima po osnovi takvih dionica, udjela ili poslovnih udjela; povjeravanje dionica, udjela ili poslovnih udjela na upravu trećoj osobi; postavljanje privremene uprave društvu, zabrana otuđenja i opterećenja drugih prava na koja je upravljena tražbina, uz povje-

279

ravanje uprave tim pravima trećoj osobi, zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine na koju je upravljena tražbina ili stvarnih prava upisanih na nekretnini na koja je upravljena tražbina, uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu; oduzimanje nekretnine i njezino povjeravanje na čuvanje i upravu predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi, zabrana dužniku protivnika osiguranja da protivniku osiguranja preda stvari, prenese koje pravo ili obavi koju drugu nenovčanu činidbu na koju je upravljena tražbina, zabrana protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu predlaga-telju osiguranja te zabrana da se provedu promjene na stvarima na koje je upravljena tražbina, nalog protivniku osiguranja da obavi određene radnje potrebne da bi se sa-čuvale pokretnine ili nekretnina ili da bi se održalo postojeće stanje stvari, ovlaštenje predlagatelju osiguranja da zadrži stvari protivnika osiguranja koje se kod njega nalaze i na koje se tražbina odnosi, sve dok se parnica pravomoćno ne završi, ovlaštenje predlagatelju osiguranja da sam ili preko treće osobe obavi određene radnje ili nabavi određene stvari, osobito radi uspostave prijašnjega stanja, privremeno vraćanje zapo-slenika na rad; plaćanje naknade za vrijeme radnoga spora, ako je to nužno za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

Nameću li to potrebe hitnog sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško na-doknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.

Kao i kod privremenih mjera radi osiguranja novčane tražbene, navedene zabra-ne smatraju se provedenima dostavom osobi koje se tiču odnosno zemljišnoknjižnom odjelu suda ili drugom upisniku.

Ukoliko to okolnosti slučaja nalažu sud može odrediti i više privremenih mjera, ako je to potrebno, s time da pri određivanju mjere mora voditi računa o tome da odabere onu koja je najprikladnija da bi se ostvarila svrha osiguranja, a ako su sve jednako prikladne, da odredi onu koja je najmanje tegobna za protivnika osiguranja.

I.4. UKIDANJE PRIVREMENIH MJERA

Sud će na prijedlog protivnika osiguranja ukinuti provedene radnje i obustavi-ti postupak osiguranja, ako predlagatelj osiguranja u određenom roku nije podnio tužbu, odnosno nije pokrenuo drugi postupak radi opravdanja privremene mjere ili je vrijeme za koje je određena privremena mjera proteklo. Pored toga na prijedlog protivnika osiguranja postupak će se obustaviti i ukinuti provedene radnje i ako su se okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije promijenile tako da više nije po-trebna.

U svakom slučaju protivnik osiguranja ima prema predlagatelju osiguranja pravo na naknadu štete koja mu je nanesena privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neosnovana ili koju predlagatelj osiguranja nije opravdao.

II. PRIVREMENE MJERE PREMA ODREDBAMA DRUGIH ZAKONA

U nastavku treba spomenuti i mogućnost određivanja privremenih mjera prema Zakonu o trgovačkim društvima (Narodne novine broj: 111/93., 34/9., 121/99., 52/00., 118/03. i107/07. – u nastavku teksta: ZTD) obzirom da taj zakon također ostavlja mogućnost sudu da odredi privremene mjere. Pri tome mislimo na zaustav-

280

ljanje od primjene odluka skupštine (dioničkog društva i društva s ograničenom od-govornošću) za koje se tužbom traži da se utvrdi ništavost tih odluka, kao privreme-nu mjeru zabrane članu uprave povodom čijeg se opoziva vodi spor da zastupa i vodi poslove društva, pod točno određenim uvjetima. U tom smislu ugrozi li trgovačko društvo protuzakonitim postupanjem nekoga njegovog organa ili člana društva opće dobro, a nadležni organ društva ne opozove osobe koje su to učinile, sud će po tužbi Vlade Republike Hrvatske donijeti presudu o ukidanju društva. Podigne li se takva tužba sud može na prijedlog organa društva protiv trgovačkog društva donijeti pri-vremenu mjeru. Privremenom mjerom može se zaustaviti primjena odluka za koju se tužbom traži da se utvrdi ništavnom odluka glavne skupštine dioničkog društva, ako je vjerojatno da bi se njezinim provođenjem mogla pričiniti nepopravljiva šteta ( čl. 363. st. 5. ZTD-a). Jednako tako moguća primjena proizlazi i iz odredbe čl. 424. st. 3. ZTD-a, kada je ona potrebna radi zabrane vođenja poslova i zastupanja u povodu opoziva člana uprave.

Osim privremenih mjera propisanih odredbama ZTD-a mogu se određivati i druge mjere s time da su u pogledu odabira i potrebnih pretpostavki za njihovo izri-canje mjerodavne odredbe Ovršnog zakona.

Međutim smatramo da kod određivanja privremenih mjera kad su u pitanju trgo-vačka društva treba voditi računa o specifi čnosti ustroja i poslovanja društva kapitala te time nastojati da određivanjem privremene mjere kao njena posljedica ne nastane veća šteta od one koja se želi spriječiti.

Posebnost iz nadležnosti trgovačkog sudovanja predstavlja osiguranje na brodu i teretu prema Pomorskom zakoniku8.

Osim osiguranja zasnivanjem prisilne sudske hipoteke, osiguranja prethodnom ovrhom i osiguranja prethodnim mjerama PZ kao jednu od mjera učinkovitog osigu-ranja tražbine propisuje i privremene mjere (odredba članka 965. PZ-a), s time da se u tom dijelu supsidijarno primjenjuju instituti propisani OZ-om.

Prije pokretanja ili tijekom parničnoga, ovršnog ili uprav nog postupka sud može, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, na prijedlog predlagatelja osiguranja, odrediti svaku mjeru kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito zabranu otuđenja ili drugog raspolaganja brodom, čuvanje broda i zaustavljanje bro-da, uz uvjete utvrđene OZ-om, ako odredbama PZ-a nije drugačije predviđeno.

Na isti način i privremene mjere radi osiguranja nenovčanih tražbina pred lagatelja osiguranja sud može odrediti uz uvjete utvrđene OZ-om, ako odredbama PZ-a nije drugačije predviđeno.

Privremena mjera zaustavljanja broda provodi se na temelju zabrane odlaska bro-da iz luke, s time da PZ propisuje tražbine zbog kojih je takva mjera dopuštena, a radi se o specifi čno pomorskim tražbinama, koje se nalaze i na popisu Međunarodne konvencije za izjednačavanje nekih pravila o privremenom zaustavljanju pomorskih brodova, potpisane u Bruxellesu 10. svibnja 1952. godine. U te tražbine spadaju štete prouzročene sudarom broda čije se zaustavljanje traži ili štete prouzročene tim brodom na koji drugi način, smrti ili tjelesne ozljede prouzročene brodom čije se zaustavljanje traži ili koje su nastale u svezi s iskorištavanjem toga broda, spašava-nja, ugovora o iskorištavanju broda čije se zaustavljanje traži, zajedničke havarije, tegljenja, peljarenja, opskrbe broda čije se zaustavljanje traži radi njegova održavanja

8 Narodne novine broj: 181/04. – u nastavku teksta: PZ

281

ili iskorištavanja, gradnje, preinake, popravka, opreme ili dokovanja broda čije se zaustavljanje traži, prava posade po osnovi rada, izdataka koje učini zapovjednik, krcatelj, naručitelj ili agent za račun broda, odnosno vlasnika broda ili brodara, a u svezi s brodom, posredničkih provizija ili agencijskih nagrada koje se duguju u svezi s brodom. Pored navedenih slučajeva, privremeno zaustavljanje broda može se odre-diti i radi ostvarenja pomorskog privilegija ili hipoteke na brodu ili hipoteci sličnim sredstvima osiguranja.

Specifi čne posebnosti PZ-a u domeni privremenih mjera predstavljaju i odred-be o brodu čije se zaustavljanje može tražiti, obzirom na to traži li se zaustavljanje radi osiguranja tražbine osigurane pomorskim privilegijem ili hipotekom (ili hipoteci sličnim sredstvom kako to propisuje PZ), radi li se o zahtjevu koji se tiče vlasništva na brodu, kao i pitanje osiguranja tražbina iz osnove posredničke provizije i agencij-skih naknada u svezi s brodom (koje usput rečeno nisu obuhvaćene Međunarodnom konvencijom o izjednačavanju nekih pravila o privremenom zaustavljanju pomorskih brodova, iz Bruxella 10. svibnja 1952. godine, ali su obuhvaćene Međunarodnom konvencijom o zaustavljanju brodova, potpisanoj u Ženevi 12. ožujka 1999. godine, pa je utoliko PZ «proširio» mogućnosti određivanja mjere u odnosu na spomenutu Konvenciju iz 1952. godine.)

Uvažavajući posebnosti drugih propisa, koji osim OZ-a uređuju institut privre-mene mjere, ovom prilikom treba navesti još i Obiteljski zakon. Privremene mjere uz prethodne predstavljaju sredstvo osiguravanja radi uzdržavanja, s tom razlikom da u parnici o uzdržavanju sud uvijek može odrediti privremenu mjeru, a kad donese od-luku kojom se dužniku nalaže davanje uzdržavanja, ako odluka još nije ovršna, može odrediti prethodnu mjeru radi uzdržavanja.

Takvu mjeru osiguranja radi uzdržavanja maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti, sud može odrediti u svakom postupku u kojem se po odredbama Obiteljskog zakona odlučuje o pravima i intere-sima djece. Posebnost je u tome da se u sporovima radi uzdržavanja može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese, ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja. Po službenoj dužnosti određuje se ako je to potrebno radi uzdržavanja maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb. U svim ostalim slučajevima određuje se na prijedlog predlagatelja, ili na prijed-log Centra za socijalnu skrb kada je on ovlašten za podnošenje prijedloga za ovrhu. U pogledu određenja vremena trajanja i obveze podnošenja tužbe, ako se predlaže prije pokretanja parnice, na odgovarajući se način primjenjuju opće odredbe OZ-a.

PRIKAZ HIPOTETSKIH SLUČAJEVA

Vježba 1.

Zadatak 1. Ovrhovoditelj je na osnovu ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude ustao

protiv ovršenika s prijedlogom za ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika kojom potra-žuje isplatu određenog iznosa glavnice sa zakonskim zateznim kamatama i troškovi-

282

ma parničnog i ovršnog postupka. Rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno, ali na žiro računu ovršenika nije bilo sredstava, pa je ovrhovoditelj predložio ovrhu na pokretni-nama ovršenika i privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja teretnog vozila.

Ima li ovrhovoditelj pravo tražiti određivanje privremene mjere, ako da koje i kako bi ona glasila?

Zadatak 2. Predlagatelj je uz prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave predložio odre-

đivanje privremene mjere. Sud je pozivom na odredbu čl. 37. st. 3. OZ-a usvojio prijedlog i o njemu odlučio otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu.Je li sud na taj način odlučio i o prijedlogu za privremenu mjeru i ima li pravo predlagatelj tražiti od suda da rješenjem odluči o njegovom prijedlogu?

Zadatak 3. Predlagatelj osiguranja predlaže određivanje privremene mjere predajom u po-

sjed poslovnog prostora, koju privremenu mjeru predlaže tijekom trajanja parnič-nog postupka u kojem kao tužitelj traži iseljenje protivnika osiguranja, time da ovaj prijedlog za privremenu mjeru podnosi odvojeno od tužbe, odnosno odvojeno od navedenog parničnog postupka ovršnom sudu koji odbija prijedlog uz stajalište da o privremenoj mjeri treba odlučiti sud u parničnom postupku.

Je li ovršni sud ispravno postupio?

Zadatak 4. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži rastavu braka, a tužena u odgovoru na tužbu

osporava tužbeni zahtjev i kasnije tijekom postupka postavlja zahtjev za uzdržavanje postavljajući uz to i prijedlog za određivanje privremene mjere radi uzdržavanja tra-žeći da se mjera odredi s trajanjem od dana podnošenja tužbe tužitelja. Sud prvog stupnja usvaja prijedlog i određuje zatraženu privremenu mjeru od dana podnesene tužbe za rastavu braka, koju je podnio njezin bračni drug.

Je li početak trajanja privremene mjere pravilno određen i zašto?

Zadatak 5. Povodom prigovora mjesne nenadležnosti tuženika sud prvog stupnja oglasio se

je mjesno nenadležnim primjenom čl. 20 st. 1 ZPP-a. Istim rješenjem ukinuo je i pravomoćno rješenje kojim je odredio privremenu mjeru.

Je li sud oglašavajući se mjesno nenadležnim trebao ukidati i rješenje o određiva-nju privremene mjere i zašto?

Zadatak 6. Tužitelj je uz tužbu radi poništenja odluke o izvanrednog otkazu ugovora o radu,

istakao i prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja nenovčanog potraži-vanja. Sud odmah po primitku tužbe odlučio o privremenoj mjeri usvojivši prijedlog tužitelja. U obrazloženju svoje odluke samo je citirao zakonsku odredbu na koju se poziva.

Je li sud prvog stupnja na taj način ispravno postupio?

283

Zadatak 7.Tužitelj uz kondemnatorni tužbeni zahtjev podnosi i prijedlog za određivanje

privremene mjere sadržan u odredbi čl. 297. st. tč. 1. OZ-a , predlažući da se ona odredi na svim pokretninama koje su obuhvaćene tužbenim zahtjevom (radi se o vozilu i popisu svih pokretnina koje se nalaze u kući tuženika).

Je li sud dužan, ukoliko smatra takav prijedlog osnovanim, prihvatiti ga u cije-losti?

Vježba 2.

Zadatak 1.Sud povodom prijedloga predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mje-

re prije donošenja odluke dostavlja prijedlog protivniku osiguranja na očitovanje.Postupa li na taj način sud ispravno (odnosno čini li koju od bitnih povreda odre-

daba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ako prijedlog prethodno ne dostavi na očitova-nje suprotnoj strani)?

Zadatak 2. Sud je na prijedlog predlagatelja protivniku osiguranja odredio privremenu mjeru

zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina radi osiguranja novčane tražbi-ne. Zemljišnoknjižnom sudu na provedbu rješenje je dostavio nakon pravomoćnosti rješenja kojim je određena navedena privremena mjera.

Je li trebalo čekati pravomoćnost rješenja i zašto?

Zadatak 3.Predlagatelj osiguranja, stranac koji je bračni drug protivnika osiguranja u pred-

met povodom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje udjela u stjecanju prava vlasništva na nekretninama kao bračnoj stečevini, kojeg je podnio kao tužitelj, pred-laže određivanje privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina koje su upisane kao vlasništvo protivnika osiguranja.

Hoće li sud usvojiti prijedlog i odrediti privremenu mjeru i ako da, u kojem di-jelu će je odrediti? Od kakvog je značenja za odlučivanje o privremenoj mjeri to što je predlagatelj stranac?

Zadatak 4. Donoseći rješenje kojim određuje privremenu mjeru sud je predlagatelju osi-

guranja odredio rok u kojem mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere. Taj rok je protekao, a predlagatelj sudu nije dostavio dokaz da je tužba podnesena, pa je sud po službenoj dužnosti ukinuo privremenu mjeru.

Je li sud ispravno postupio i zašto?

Zadatak 5. Tužitelj HEP ustao je protiv tuženika s tužbom radi isplate. Tijekom tog parnič-

nog postupka tuženik, obzirom da mu je tužitelj prethodno isključio struju, predlaže određivanje privremene mjere kojom bi se tužitelju naložilo da u roku od 12 sati od

284

primitka privremene mjere tuženika spoji na dovod električne energije i omogući mu korištenje iste u domaćinstvu.

Kako će postupiti sud na prijedlog tuženika kao protivnika osiguranja i zašto?

Zadatak 6. Predlagatelj osiguranje je predložio privremenu mjeru zabrane otuđenja i opte-

rećenja te oduzimanja i njihovo povjeravanje njemu na čuvanje na određenim po-kretninama za koje tvrdi da su u vlasništvu protivnika osiguranja. Sud je odlučujući o prijedlogu, tijekom postupka utvrdio da protivnik osiguranja nije vlasnik tih stvari jer da se one nalaze u poslovnom prostoru koji je dao u zakup trećoj osobi, koja je tijekom trajanja zakupa od protivnika kupila te stvari. Sud je prije donošenja odluke o glavnoj stvari, rješenjem odbio prijedlog predlagatelja.

Je li sud ispravno postupio?

Zadatak 7.Protivnik osiguranja u odnosu na kojeg je određena privremena mjera zabrane

otuđenja i opterećenja nekretnina, nakon što je u zemljišne knjige upisana zabilježba te privremene mjere, tu nekretninu prodao je trećoj osobi. Sud je proveo upis uknjiž-be ugovora o kupoprodaji u zemljišne knjige.

Je li protivnik osiguranja mogao raspolagati nekretninom nakon što je u odnosu na nju određena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja i je li zemljišno-knjižni sud ispravno postupio kada je proveo upis uknjižbe ugovora o kupoprodaji?

Zadatak 8.Sud prvog stupnja utvrđuje da su tužitelji podnijeli tužbu radi pobijanja pravnih

radnji svog dužnika, i to darovnog ugovora kojeg je on u svojstvu darovatelja 13. kolovoza 2004. godine zaključio sa svojom suprugom, kao daroprimcem, a predmet kojeg je suvlasnički dio nekretnine, koja je predmetom predložene privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine. Nadalje, utvrđuje da su tužitelji zatražili donošenje takve privremene mjere, iako je već prethodno u zemljišnim knjigama provedena zabilježba tog spora.

Cijeneći na taj način da je u zemljišnim knjigama u pogledu suvlasničkog dijela tu-žene na predmetnoj nekretnini zabilježeno postojanje predmetnog spora radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, prvostupanjski sud zauzima stajalište da je tom zabilježbom dovoljno osigurana tražbina čije osiguranje tužitelji u postupku predlažu, odnosno da je time postignuta svrha predloženog osiguranja te da nema mjesta određivanju predlože-ne privremene mjere na način kako to tužitelji predlažu u svom prijedlogu.

Je li sud ispravno odlučio i zašto?

285

PRIKAZ ZNAČAJNIJIH ODREDBI POJEDINIH PROPISA

O V R Š N I Z A K O N

p r o č i š ć e n i t e k s t

Pravni izvori: Ovršni zakon, «Narodne novine», br. 57/96 od 12.07.1996.Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, «Narodne novine», br. 29/99

od 26.03.1999.Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-5-510/1996,

U-I-717/1996, U-I-1025/1999 od 05. 04. 2000., «Narodne novine», br. 42/00 od 20.04.2000.

Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, «Narodne novine», br. 173/03 od 31.10.2003.

Ispravak Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, «Narodne novi-ne», br. 194/03 od 10.12.2003.

Zakon o izmjenama Ovršnog zakona, «Narodne novine», br. 151/04 od 29.10.2004.

Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, «Narodne novine», br. 88/05 od 20.07.2005.

Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ,”Narodne novine” br. 67 od 9. lipnja 2008.

Povlačenje i ograničenje prijedloga

Članak 36.

(1) Ovrhovoditelj može tijekom postupka, bez pristanka ovršenika, povući u ci-jelosti ili djelomice prijedlog za ovrhu.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka sud će obustaviti ovrhu. (3) Ovrhovoditelj može nakon povlačenja prijedloga podnijeti novi prijedlog za

ovrhu.

Rješenje o ovrsi

Članak 37.

(1) U rješenju o ovrsi moraju biti naznačeni ovršna, odnosno vjerodostojna ispra-va na temelju koje se ovrha određuje, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina koja se ostva-ruje, sredstvo i predmet ovrhe te drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe.

(2) Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sud će: 1. naložiti ovršeniku da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporo-

vima u roku od tri dana od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmje-renim troškovima, i

2. odrediti ovrhu radi prisilne naplate tih tražbina. (3) Rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štam-

biljem na prijedlogu za ovrhu. (4) Rješenje o ovrsi mora sadržavati uputu o pravnom lijeku.

286

(5) Sud neće po službenoj dužnosti odbaciti prijedlog za ovrhu utemeljen na pravomoćnoj sudskoj odluci, sudskoj nagodbi ili javnobilježničkoj ispravi samo zato što na tim ispravama nije bilo potvrde o ovršnosti u vrijeme odlučivanja, odnosno neće odbiti ovršni zahtjev samo zato što tražbina utvrđena tim ispravama nije stekla svojstvo ovršivosti.

(6) Rješenje kojim se prijedlog za ovrhu potpuno ili djelomice odbacuje ili odbija mora biti obrazloženo.

D I O T R E Ć IO S I G U R A NJ E Glava dvadesetpeta OPĆE ODREDBE

Primjena odredaba o ovrsi

Članak 253.

Na osiguranje tražbine prema ovom dijelu Zakona na odgovarajući se način pri-mjenjuju odredbe ovoga Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine.

Sredstva osiguranja

Članak 254.

Kao sredstva osiguranja mogu se odrediti samo sredstva predviđena ovim ili dru-gim zakonom.

Stvarna nadležnost

Članak 254.a

(1) Općinski sudovi nadležni su određivati i provoditi osiguranje, osim ako zako-nom to nije povjereno kojem drugom sudu.

(2) Trgovački sudovi nadležni su određivati i provoditi osiguranje u predmetima u kojima su nadležni određivati ovrhu.

Novim člankom 254.a riješeno je pitanje stvarne nadležnosti za određivanje i provedbu osiguranja, analogno kao i za određivanje ovrhe (v. obrazloženje uz članak 19. – novi članci 33.a i 33.b OZ-a).

Nedopustivost osiguranja

Članak 255.

Osiguranje nije dopušteno na stvarima i pravima koji po ovom Zakonu ne mogu biti predmet ovrhe, osim ako odredbama ovoga dijela Zakona nije drukčije određe-no.

Nadležnost za određivanje osiguranja po službenoj dužnosti

Članak 256.

Za određivanje i provedbu osiguranja po službenoj dužnosti nadležan je sud koji je nadležan po prijedlogu predlagatelja osiguranja, osim ako zakonom nije drukčije određeno.

287

Glava trideseta OSIGURANJE PRETHODNIM MJERAMA

Mjesna nadležnost

Članak 283.

Za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje prethodnom mjerom i za provedbu takve mjere mjesno je nadležan sud koji bi bio nadležan za ovrhu na temelju ovršne isprave na temelju koje je osiguranje predloženo.

Pretpostavke za određivanje prethodne mjere

Članak 284.

(1) Prethodna mjera određuje se radi osiguranja novčane tražbine na temelju: 1. odluke suda ili upravnog tijela koja nije postala ovršna, 2. nagodbe zaključene pred sudom ili upravnim tijelom, ako tražbina koja je u

njoj utvrđena još uvijek nije dospjela, 3. javnobilježničke isprave, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije

dospjela. 3. javnobilježničke odluke ili javnobilježničke isprave, ako tražbina koja je u njoj

utvrđena još uvijek nije dospjela.(2) Sud će na temelju isprava iz stavka 1. ovoga članka odrediti prethodnu mjeru

ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnom opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine.

Izmjena točke 3. stavka 1. članka 284. potrebna je zbog usklađivanja ove odredbe s odredbama o sudjelovanju javnih bilježnika u ovršnom postupku.

Pretpostavljena opasnost

Članak 285.

(1) Smatrat će se da opasnost u smislu odredbe članka 284. ovoga Zakona postoji ako je određivanje prethodne mjere predloženo na temelju: 1. platnog naloga odnosno rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koji su izdani na temelju javne ili javno ovjerov ljene isprave, mjenice i čeka, protiv kojih je pravodobno podnesen prigovor,2. presude donesene u kaznenom postupku o imovinskopravnom zahtjevu protiv koje je dopušteno ponavljanje kaznenoga postupka, 3. odluke koja se mora ovršiti u inozemstvu, 4. presude na temelju priznanja protiv koje je izjavljena žalba, 5. nagodbe iz članka 284. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona koja se pobija na način predviđen zakonom, 6. javnobilježničke isprave iz članka 284. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona koja se pobija na način predviđen zakonom. (2) U slučajevima iz stavka 1. točke 3. i 4. točke 4. i 5. ovoga članka sud može, na prijedlog protivnika osiguranja, prethodnu mjeru uvjetovati davanjem jamčevine od strane predlagatelja osiguranja za štetu koju bi protivnik osiguranja mogao pretrpjeti njezinim određivanjem.(3) Sud će i u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka odbiti prijedlog za osiguranje prethodnom mjerom, odnosno ukinuti određenu prethodnu mjeru i obustaviti

288

postupak ako protivnik osiguranja učini vjerojatnim da opasnost ne postoji ili da je prestala.

Predloženim izmjenama i dopunama stavka 1. članka 285. trebalo bi postići da se i platnom nalogu i rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (koje sadrži u sebi platni nalog) prida značenje prvostupanjske odluke u povodu koje se opasnost da će ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja biti ugroženo ako protiv tih odluka protivnik osiguranja podnese prigovor, ali samo ako su te odluke utemeljene na javnim ili javno ovjerovljenim ispravama ili mjenici i čeku kao vjerodostojnim ispravama. Time bi bilo otklonjeno nepotrebno radikalno oduzimanje takvoga značenja svim vjerodostojnim ispravama učinjeno ZIDOZ 173/03. Javne isprave i privatne ovjerovljene isprave te mjenice i ček same po sebi u velikoj mjeri dokazuju postojanje tražbine na koju se odnose da to opravdava predloženu izmjenu. Novim stavkom 3. članka 285. htjelo se protivniku osiguranja izrijekom omogućiti da tijekom postupka osiguranja ishodi ukidanje prethodne mjere ako naknadno dokaže da je opasnost prestala, odnosno da od početka nije postojala. Time se u tom pogledu uspostavlja jednakost položaja predlagatelja osiguranja i protivnika osiguranja u postupku osiguranja prethodnim mjerama.

Osiguranje tražbine čiji obroci nisu dospjeli

Članak 286.

(1) Osiguranje prethodnom mjerom za nedospjele obroke tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja, tražbine po osnovi naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja i tražbine po osnovi naknade štete zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti, određuje se samo za obro-ke koji će dospjeti u jednoj godini.

(2) U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka pretpostavlja se da opasnost postoji ako se protiv protivnika osiguranja već morala voditi ovrha radi naplate dospjeloga obroka ili je takva ovrha predložena.

Vrste prethodnih mjera

Članak 287.

(1) Kao prethodne mjere sud može odrediti: 1. predbilježbu založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja ili na pravu

uknjiženom na nekretnini, 2. koju od mjera osiguranja iz članka 262. točke 2. do 10. 12. ovoga Zakona, 3. zabranu banci da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu protivnika

osiguranja, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mje-ra.

(2) Sud može na prijedlog predlagatelja osiguranja odrediti, s obzirom na okol-nosti slučaja, dvije ili više prethodnih mjera, ako je to potrebno. Sud može, ako su za to ispunjeni uvjeti predviđeni ovim Zakonom, uz prethodnu mjeru odrediti i koju privremenu mjeru.

(3) Provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

289

(4) Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja kod banke, za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s toga računa dok zabrana traje, osim radi nami-renja osigurane tražbine.

Predloženom izmjenom članka 287. stavka 1. točke 2. ta se odredba usklađuje s izmijenjenim člankom 262. OZ-a.

Prodaja zaplijenjenih pokretnina i prijenos tražbine protivnika osiguranja

Članak 288.

(1) Sud će odrediti prodaju zaplijenjenih pokretnina koje su podložne brzom kvarenju ili ako postoji opasnost od znatnoga pada cijene tih stvari.

(2) Prodaja popisanih stvari obavit će se po odredbama ovoga Zakona o ovrsi na pokretninama.

(3) Ako je prethodna mjera određena pljenidbom tražbine, sud može, na prijed-log predlagatelja osiguranja ili protivnika osiguranja, odrediti da se na predlagatelja osiguranja prenese zaplijenjena tražbina radi naplate ili drukčijeg ostvarenja, u slučaju u kojem postoji opasnost da se ta tražbina, zbog zakašnjenja u njezinu ostvarenju, neće moći naplatiti ili drukčije ostvariti ili da će se izgubiti pravo na regres prema trećim osobama.

(4) Iznos koji se dobije prodajom pokretnine ili naplatom tražbine čuvat će se u sudskom odnosno javnobilježničkom pologu dok se ne obustavi prethodna mjera ili dok predlagatelj osiguranja ne predloži ovrhu, a najduže trideset dana pošto tražbina postane ovršiva. Druge koristi dobivene ostvarenjem tražbine položit će se u sudski, odnosno javnobilježnički polog, ako je to moguće, ili će se na koji drugi način odrediti njihovo čuvanje do obustave prethodne mjere, odnosno dok predlagatelj osiguranja ne predloži ovrhu, ali najduže trideset dana pošto tražbina postane ovršiva.

Rješenje o određivanju prethodne mjere

Članak 289.

(1) U rješenju kojim se određuje prethodna mjera moraju, uz ostalo, biti nazna-čeni iznos tražbine koja se osigurava, s kamatama i troškovima, mjera osiguranja i vrijeme za koje se ona određuje.

(2) Vrijeme za koje se prethodna mjera određuje može trajati najduže do prote-ka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

(3) Ako vrijeme iz stavka 1. ovoga članka protekne prije nego što odluka na osnovi koje je određena prethodna mjera postane ovršna, sud će, na prijedlog predlagatelja osiguranja pod-nesenoga sudu prije isteka vremena za koje je mjera određena, produžiti to vrijeme uz uvjet da se nisu promijenile okolnosti pod kojima je mjera određena.

(4) Rješenje o određivanju prethodne mjere mora biti obrazloženo.

Ukidanje prethodne mjere

Članak 290.

(1) Sud će na prijedlog protivnika osiguranja obustaviti postupak i ukinuti pro-vedene radnje:

1. ako protivnik osiguranja položi sudu dužni iznos tražbine koja se osigurava, s kamatama i troškovima,

290

2. ako protivnik osiguranja učini vjerojatnim da je tražbina u vrijeme donošenja rješenja o određivanju prethodne mjere već bila naplaćena ili dovoljno osigurana,

3. ako je pravomoćno utvrđeno da tražbina nije nastala ili da je prestala, 4. ako odluka na temelju koje je prethodna mjera određena bude ukinuta u po-

vodu pravnoga lijeka, odnosno ako sudska nagodba ili javnobilježnička isprava na temelju koje je prethodna mjera određena bude stavljena izvan snage.

(2) Sud će obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje ako u roku od pet-naest dana od dana proteka vremena za koje je prethodna mjera određena ne bude udovoljeno uvjetima za prisilnu ovrhu.

(3) U slučajevima iz stavka 1. točke 2., 3. i 4. te stavka 2. ovoga članka troškove prouzročene određivanjem i provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja du-žan je nadoknaditi protivniku osiguranja.

(4) U slučajevima iz stavka 3. ovoga članka protivnik osiguranja može protiv predlagatelja osiguranja tražiti naknadu štete u postupku osiguranja najkasnije u roku od trideset dana od dovršetka postupka, a nakon toga u parnici.

(5) U postupku osiguranja postojanje i visinu štete iz stavka 4. ovoga članka utvr-đuje sud rješenjem, na prijedlog protivnika osiguranja.

(6) Žalba protiv rješenja iz stavka 5. ovoga članka zadržava njegovu ovrhu.

Obustava u slučaju da predlagatelj osiguranja ne traži ovrhu

Članak 291.

Ako se pretpostavke za ovrhu radi naplate osigurane tražbine ispune prije prote-ka vremena za koje je određena prethodna mjera, sud će, na prijedlog protivnika osi-guranja, obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje ako predlagatelj osiguranja ne podnese prijedlog za ovrhu u roku od petnaest dana od nastupanja tih uvjeta.

Glava tridesetprva PRIVREMENE MJERE

1. Opće odredbe Mjesna nadležnost

Članak 292.

(1) Prije pokretanja parničnoga ili kojega drugoga sudskoga postupka o tražbini koja se osigurava, za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom mjesno je nadležan sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu. Za provedbu privremene mjere mjesno je nadležan sud koji bi bio mjesno nadležan za provedbu ovrhe.

(2) Nakon pokretanja postupka iz stavka 1. ovoga članka, za odlučivanje o pri-jedlogu za osiguranje privremenom mjerom nadležan je sud pred kojim je postupak pokrenut. Ako to okolnosti pojedinoga slučaja opravdavaju, i u tomu se slučaju pri-jedlog može podnijeti sudu iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju ovrš-ne isprave donesene u upravnom postupku nadležan je i za odlučivanje o prijedlogu za određivanje privremene mjere nakon završetka toga postupka.

291

Prijedlog za određivanje privremene mjere

Članak 293.

(1) Privremena mjera može se predložiti prije pokretanja i tijekom sudskoga ili uprav-noga postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena.

(2) U prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaći zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja koji-ma će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se mo-raju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrjepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

Rješenje o određivanju privremene mjere

Članak 294.

(1) U rješenju o određivanju privremene mjere sud će, ako je to potrebno s obzi-rom na vrstu mjere i svrhu koja se njome treba postići, odrediti na prijedlog predla-gatelja osiguranja i sredstva kojima će se ona prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o određivanju sredstava i predmeta ovrhe u rješenju o ovrsi.

(2) Ako je radi ostvarenja naloga ili zabrane koji su izrečeni u rješenju o određiva-nju privremene mjere potrebno naknadno odrediti sredstva prisile iz stavka 1. ovoga članka ili već određenim sredstvima dodati nova ili ih zamijeniti drugima, predla-gatelj osiguranja može predložiti, u istom postupku, da se na temelju već izrečenih naloga ili zabrana odrede ta sredstva.

(3) Rješenja o određivanju privremene mjere ima učinak rješenja o ovrsi. (4) Na rješenja iz stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju

odredbe ovoga Zakona o rješenju o ovrsi. (5) Rješenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka moraju biti obrazložena. (6) U slučaju određivanja privremene mjere po službenoj dužnosti sud će na

odgovarajući način primijeniti odredbe stavka 1. do 4. ovoga članka.

Dopustivost privremene mjere

Članak 295.

(1) Privremena mjera može se odrediti i radi osiguranja nedospjelih i uvjetnih tražbina.

(2) Privremena mjera nije dopuštena ako postoje uvjeti za određivanje prethod-ne mjere kojom se može postići ista svrha osiguranja.

2. Privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine Pretpostavke za određivanje privremene mjere

Članak 296.

(1) Privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

292

(2) Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

(3) Smatra se da opasnost iz stavka 1. ovoga članka postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.

Vrste privremenih mjera radi osiguranja novčane tražbine

Članak 297.

(1) Radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti svaka mjera kojom se po-stiže svrha takva osiguranja, a osobito:

1. zabrana protivniku osiguranja da otuđi ili optereti pokretnine, oduzimanje tih stvari i njihovo povjeravanje na čuvanje predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi,

2. oduzimanje i polaganje gotovoga novca, vrijednosnih papira i sl. u sud, odno-sno kod javnoga bilježnika,

3. zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te za-brane u zemljišnu knjigu,

4. zabrana dužniku protivnika osiguranja da dobrovoljno ispuni svoju obvezu pro-tivniku osiguranja te zabrana protivniku osiguranja da primi ispunjenje te obveze, odnosno da raspolaže svojim tražbinama,

5. nalog pravnoj osobi koja obavlja poslove platnoga prometa banci da pro-tivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s dužnikova računa isplatu novčanoga iznosa za koji je određena privremena mjera.

(2) Privremenom mjerom ne stječe se založno pravo. (3) Zabrane iz stavka 1. ovoga članka smatraju se provedenima dostavom osobi

kojoj su izrečene, odnosno zemljišnoknjižnom odjelu suda. (4) Otuđenje i opterećenje pokretnina iz stavka 1. točke 1. ovoga članka koje

protivnik osiguranja obavi protivno zabrani bez pravnoga su učinka, osim ako ima mjesta primjeni pravila o zaštiti poštenoga stjecatelja.

(5) Učinak zabilježbe zabrane iz stavka 1. točke 3. ovoga članka je u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi ili na pravu uknjiženom na nekretnini, na koje se zabrana odnosi, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća osoba na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje pravo. Ovrhu na nekretnini, odnosno pravu uknjiže-nom na nekretnini predlagatelj osiguranja može predložiti izravno protiv osobe koja je uknjižena kao vlasnik nekretnine odnosno nositelj stvarnoga prava uknjiženoga na nekretnini, na temelju izvršne isprave kojom je protiv protivnika osiguranja utvrđena njegova tražbina radi osiguranja koje je zabrana zabilježena te dokaza da je osoba pro-tiv koje se ovrha predlaže stekla vlasništvo nekretnine, odnosno pravo na nekretnini nakon zabilježbe zabrane.

(6) Učinak zabrana iz stavka 1. točke 4. i 5. ovoga članka je u tome što predla-gatelj osiguranja može od dužnika protivnika osiguranja odnosno pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa banke tražiti u parnici naknadu štete koju su mu nanijeli postupivši protivno zabrani. Predlagatelju osiguranja pripadaju i druga prava protiv tih osoba po općim pravilima obveznoga prava o zabranjenim odnosno protu-pravnim radnjama.

293

(7) U slučaju potrebe sud može odrediti mjere propisane člankom 16. ovoga Zakona.

3. Privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine Pretpostavke za određivanje privremene mjere

Članak 298.

(1) Radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim:

1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio posto-jeće stanje stvari, ili

2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nasta-nak nenadoknadive štete koja prijeti.

(2) Odredbe članka 296. stavka 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuju se i pri određi-vanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina.

Vrste privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina

Članak 299.

(1) Radi osiguranja nenovčanih tražbina može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito:

1. zabrana otuđenja i opterećenja pokretnina na koje je upravljena tražbina, nji-hovo oduzimanje i povjeravanje na čuvanje predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi,

2. zabrana otuđenja i opterećenja dionica, udjela ili poslovnoga udjela na koje je upravljena tražbina, uz zabilježbu zabrane u knjigu dionica, udjela ili poslovnih udjela; a po potrebi i u sudskom upisniku; zabrana korištenja ili raspolaganja pravima po osnovi takvih dionica, udjela ili poslovnih udjela; povjeravanje dionica, udjela ili poslovnih udjela na upravu trećoj osobi; postavljanje privremene uprave društvu,

3. zabrana otuđenja i opterećenja drugih prava na koja je upravljena tražbina, uz povjeravanje uprave tim pravima trećoj osobi,

4. zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine na koju je upravljena tražbina ili stvarnih prava upisanih na nekretnini na koja je upravljena tražbina, uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu; oduzimanje nekretnine i njezino povjeravanje na čuvanje i upravu predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi,

5. zabrana dužniku protivnika osiguranja da protivniku osiguranja preda stvari, prenese koje pravo ili obavi koju drugu nenovčanu činidbu na koju je upravljena tražbina,

6. zabrana protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu predlagatelju osiguranja te zabrana da se provedu promjene na stvarima na koje je upravljena tražbina,

7. nalog protivniku osiguranja da obavi određene radnje potrebne da bi se saču-vale pokretnine ili nekretnina ili da bi se održalo postojeće stanje stvari,

8. ovlaštenje predlagatelju osiguranja da zadrži stvari protivnika osiguranja koje se kod njega nalaze i na koje se tražbina odnosi, sve dok se parnica pravomoćno ne završi,

9. ovlaštenje predlagatelju osiguranja da sam ili preko treće osobe obavi određe-ne radnje ili nabavi određene stvari, osobito radi uspostave prijašnjega stanja,

294

10. privremeno vraćanje zaposlenika na rad; plaćanje naknade za vrijeme radnoga spora, ako je to nužno za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

(2) Ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nado-knadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.

(3) Zabrane iz stavka 1. ovoga članka smatraju se provedenima dostavom osobi koje se tiču odnosno zemljišnoknjižnom odjelu suda ili drugom upisniku.

(4) Učinak zabilježbe zabrane iz stavka 1. točke 4. ovoga članka je u tome što se upisima obavljenim u zemljišnoj knjizi na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja, nakon upisa zabilježbe zabrane, mogu steći u odnosu prema predlagatelju osiguranja kakva prava na nekretnini ili pravu na njoj upisanom samo ako predla-gatelj osiguranja bude pravomoćno odbijen sa svojim zahtjevom u postupku koji je pokrenuo radi ostvarenja tražbine za čije je osiguranje zabilježba upisana. Na temelju ovršne isprave stečene u postupku koji je pokrenuo protiv protivnika osiguranja radi ostvarenja tražbine za čije je osiguranje zabilježba zabrane upisana te dokaza da je osoba koja je stekla određeno pravo na nekretnini ili pravu upisanom na nekretnini na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja to pravo stekla nakon upisa zabrane, predlagatelj osiguranja može izravno protiv te osobe tražiti ovrhu radi ostva-renja svoga prava utvrđenoga ovršnom ispravom.

(5) Učinak je zabrana iz stavka 1. ovoga članka, osim one iz točke 4. ovoga član-ka, u tome što osobe kojima je zabrana izrečena odgovaraju predlagatelju osiguranja za štetu koju su mu nanijeli time što su, nakon dostave zabrane, postupili protivno zabrani. Osobe kojima je zabrana izrečena mogu se osloboditi svoje odgovornosti tako da polože u sud predmete na koje se zabrana odnosi ako su za to podesni, ili tako da ih predadu čuvaru ili upravitelju kojega na njihov prijedlog odredi sud.

(6) Odredbe članka 297. stavka 3. i 4. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovara-jući način i privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine.

4. Zajedničke odredbe Jamčevina umjesto privremene mjere

Članak 300.

(1) Predlagatelj osiguranja može u prijedlogu za određivanje privremene mjere ili naknadno izjaviti da se, umjesto privremene mjere, zadovoljava davanjem određene jamčevine od strane protivnika osiguranja.

(2) Davanje osiguranja umjesto privremene mjere može se odrediti i na prijedlog protivnika osiguranja. Okolnost da je protivnik osiguranja predložio davanje jamčevi-ne ne odgađa provedbu osiguranja dok se o tom prijedlogu ne odluči.

(3) Ako protivnik osiguranja da jamčevinu, sud će obustaviti postupak i ukinuti već provedene radnje.

Jamčevina kao uvjet za određivanje privremene mjere

Članak 301.

(1) Sud može na prijedlog predlagatelja osiguranja odrediti privremenu mjeru i kad nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost ako prethodno, u roku koji mu je sud odredio, da jamčevinu za štetu koja bi protivniku osiguranja mogla nasta-

295

ti određivanjem i provedbom privremene mjere. Ako predlagatelj osiguranja ne da jamčevinu u određenom roku, sud će odbiti prijedlog za osiguranje.

(2) Sud može na prijedlog protivnika osiguranja, prema okolnostima slučaja, po-stupiti po odredbi stavka 1. ovoga članka i kad je predlagatelj osiguranja učinio vje-rojatnim postojanje tražbine i opasnosti. Ako predlagatelj osiguranja ne da jamčevinu u određenom roku, sud će obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje. Okolnost da je protivnik osiguranja zatražio davanje jamčevine ne odgađa provedbu postupka osiguranja dok sud ne odluči o njegovu prijedlogu.

(3) Jemčevina se određuje do isteka roka do kojega protivnik osiguranja može u postupku osiguranja zatražiti naknadu štete.

Određivanje više privremenih mjera

Članak 302.

(1) Sud može, s obzirom na okolnosti slučaja, odrediti i više privremenih mjera, ako je to potrebno.

(2) Ako je u pojedinom slučaju moguće odrediti više privremenih mjera, sud će odrediti onu koja je najprikladnija da bi se ostvarila svrha osiguranja, a ako su sve jednako prikladne, sud će odrediti onu koja je najmanje tegobna za protivnika osiguranja.

Vrijeme za koje se određuje privremena mjera

Članak 303.

(1) U rješenju kojim se određuje privremena mjera odredit će se i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe ili pokretanja kojega drugoga postupka - i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu odnosno pri-jedlog za pokretanje drugoga postupka, radi opravdanja mjere.

(2) Sud će, na prijedlog predlagatelja osiguranja, produžiti trajanje privremene mjere, uz uvjet da se nisu promijenile okolnosti pod kojima je ta mjera određena.

(3) Prijedlog iz stavka 2. ovoga članka može se podnijeti samo prije nego što protekne vrijeme za koje je privremena mjera određena.

Pravni lijekovi

Članak 304.

(1) Protiv rješenja o prijedlogu za izdavanje privremene mjere dopuštena je žalba u roku od tri osam dana od dana dostavljanja rješenja. Ta žalba neće se slati protivnoj stranci na odgovor.

(2) Drugostupanjski sud dužan je donijeti i otpremiti rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka u roku od osam trideset dana od dana kad je primi.

(3) Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere. Rokovi od tri odnosno osam dana uvedeni ZIDOZ 173/03. u praksi su se pokazali nepotrebno pre-

kratki za pripremu žalbe, odnosno kad je drugostupanjski sud u pitanju za donošenje i otpremu odluke u povodu žalbe protiv rješenja o određivanju privremene mjere. Zato su predloženi dulji, primjereniji rokovi.

296

Ukidanje privremene mjere

Članak 305.

(1) Ako predlagatelj osiguranja u određenom roku nije podnio tužbu, odnosno nije pokrenuo drugi postupak radi opravdanja privremene mjere ili je vrijeme za koje je određena privremena mjera proteklo, sud će, na prijedlog protivnika osiguranja, obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje.

(2) Na prijedlog protivnika osiguranja postupak će se obustaviti i ukinuti pro-vedene radnje, ako su se okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije promijenile tako da više nije potrebna.

Naknada štete protivniku osiguranja

Članak 306.

(1) Protivnik osiguranja ima prema predlagatelju osiguranja pravo na naknadu štete koja mu je nanesena privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neo-snovana ili koju predlagatelj osiguranja nije opravdao.

(2) U tome se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 282. stavka 4., 5. i 6., članka 290. i članka 291. ovoga Zakona.

Primjena odredaba o osiguranju prethodnim mjerama

Članak 307.

U postupku osiguranja privremenim mjerama na odgovarajući se način primje-njuju odredbe članka 285. stavka 3., članka 288. i članka 289. stavka 2. do 4. ovoga Zakona.

Predloženom dopunom članak 307. usklađuje se s izmijenjenim i dopunjenim člankom 285. OZ-a.

OBITELJSKI ZAKON

(«Narodne novine» br.:116/03., 17/04., 136/04. i 107/07.)

I. UZDRŽAVANJE DJECE, RODITELJA I DRUGIH SRODNIKAČlanak 209.

Roditelji su dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete.

Članak 210.

(1) Dijete koje se redovito školuje roditelji su dužni uzdržavati i nakon punoljetnosti.(2) Punoljetno dijete koje je završilo školovanje, a ne može se zaposliti roditelji su dužni(3) Punoljetno dijete koje zbog bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobno za rad, roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje.

Članak 211.

Dijete koje ima prihode dužno je pridonositi za svoje uzdržavanje.

297

Članak 212.

Roditelj kojem je ograničena ili oduzeta roditeljska skrb ili roditeljsku skrb ne ostvaruje, ne oslobađa se dužnosti uzdržavanja djeteta.

Članak 213.

(1) Punoljetno dijete je dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine.(2) Dijete se može osloboditi dužnosti uzdržavanja roditelja koji ga iz neopravdanih razloga nije uzdržavao u vrijeme kad je to bila njegova zakonska obveza.

Članak 214.

(1) Maćeha ili očuh dužni su uzdržavati maloljetnog pastorka ako on ne može ostvariti uzdržavanje od roditelja.(2) Maćeha ili očuh dužni su nakon smrti djetetova roditelja uzdržavati maloljetnog pastorka, ako su u trenutku smrti roditelja živjeli s pastorkom.(3) Ako je brak između roditelja i maćehe, odnosno očuha djeteta razveden ili poništen, maćeha,odnosno očuh nisu dužni uzdržavati pastorka.

Članak 215.

Punoljetni pastorak je, pod uvjetima iz članka 214. stavak 1. i 2. ovoga Zakona, dužno uzdržavati maćehu odnosno očuha, ako su ga maćeha ili očuh uzdržavali ili se brinuli o njemu dulje vrijeme.

Članak 216.

Ako roditelj ne uzdržava dijete, baka i djed po tom roditelju dužni su ga uzdržavati prema odredbama članka 210. i 211. ovoga Zakona.

II. UZDRŽAVANJE BRAČNOG DRUGA

Članak 217.

Bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svoga bračnog druga.

Članak 218.

(1) Bračni drug ima pravo podnijeti zahtjev za uzdržavanje do zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod ili poništaj braka, na što ga je sud dužan upozoriti.(2) Iznimno ako u parnici za razvod ili poništaj braka nije postavljen zahtjev za uzdržavanje, bivši bračni drug može tužbom tražiti uzdržavanje u roku od šest mjeseci od prestanka braka, ako su pretpostavke za uzdržavanje, predviđene u članku 217. ovoga Zakona, postojale u trenutku zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod ili poništaj braka i trajale bez prestanka do zaključenja glavne rasprave u parnici za uzdržavanje.

Članak 219.

Sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje bračnog druga, ako bi uzdržavanje predstavljalo očitu nepravdu za drugog bračnog druga.

298

Članak 220.

(1) Sud može odlučiti da obveza uzdržavanja bračnog druga traje do godine dana, osobito kad je brak trajao kratko ili kad je tužitelj u mogućnosti u dogledno vrijeme na drugi način osigurati sredstva za život.(2) U opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja.(3) Tužba za produljenje uzdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je

Članak 221.

(1) Pravo na uzdržavanje prestaje kad razvedeni bračni drug ili bračni drug iz poništenog braka koji to pravo koristi sklopi novi brak.(2) Pravo na uzdržavanje prestaje sudskom odlukom ako sud utvrdi da razvedeni bračni drug ili bračni drug iz poništenog braka koji to pravo koristi živi u izvanbračnoj zajednici ili da je postao nedostojan tog prava ili ako više ne postoji koja od pretpostavki iz članka 217. ovoga Zakona.(3) Sud će odrediti da pravni učinak odluke o prestanku uzdržavanja iz stavka 2. ovoga člankanastaje prije njene pravomoćnosti, od dana kad su nastupile pretpostavke za prestanak uzdržavanja.

III. UZDRŽAVANJE IZVANBRAČNOG DRUGA I MAJKE IZVANBRAČNOG DJETETA

Članak 222.(1) Ako je prestala izvanbračna zajednica žene i muškarca izvanbračni drug koji ispunjava pretpostavke iz članka 3. i 217. ovoga Zakona ima pravo na uzdržavanje od drugoga izvanbračnog druga.(2) Tužba za uzdržavanje može se podnijeti u roku od šest mjeseci od prestanka izvanbračne zajednice.

Članak 223.

Sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje izvanbračnog druga, ako bi uzdržavanje predstavljalo očitu nepravdu za drugoga izvanbračnog druga.

Članak 224.

(1) Sud može odlučiti da obveza uzdržavanja izvanbračnog druga traje do godine dana, osobito kad je tužitelj u mogućnosti u dogledno vrijeme osigurati na drugi način sredstva za život.(2) U opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja.(3) Tužba za produljenje uzdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno.

Članak 225.

(1) Pravo na uzdržavanje prestaje ako izvanbračni drug sklopi brak.(2) Pravo na uzdržavanje prestaje sudskom odlukom ako sud utvrdi da uzdržavani izvanbračni drug živi u novoj izvanbračnoj zajednici ili da je postao nedostojan tog prava ili ako više ne postoji koja od pretpostavki iz članka 217. ovoga Zakona.(3) Sud će odrediti da pravni učinak odluke o prestanku uzdržavanja iz stavka 2. ovoga

299

članka nastaje prije njene pravomoćnosti od dana kad su nastupile pretpostavke za prestanak uzdržavanja.

Članak 226.

Otac izvanbračnog djeteta dužan je uzdržavati djetetovu majku godinu dana od rođenja djeteta ako ona skrbi o djetetu, a nema dovoljno sredstava za život.

IV. ODREĐIVANJE UZDRŽAVANJA

Članak 227.

(1) Pravo na uzdržavanje od bračnog, odnosno izvanbračnog druga ostvaruje se prijeuzdržavanja od srodnika.(2) Ako maćeha ili očuh imaju djecu, dužnost uzdržavanja zajednička je djeci i pastorcima.(3) Pravo na uzdržavanje od bake i djeda iz članka 216. ovoga Zakona ostvaruje se prije uzdržavanja od maćehe ili očuha.

Članak 228.

Ako više osoba po odredbama ovoga Zakona ima istovremenu obvezu uzdržavanja, ta se obveza dijeli prema njihovim mogućnostima.

Članak 229.

Ako osoba koja je po ovom Zakonu dužna prije ostalih uzdržavati nije u moguć-nosti u potpunosti zadovoljiti potrebe za uzdržavanje, osoba koja traži uzdržavanje može razliku ostvariti od drugih obveznika uzdržavanja predviđenih ovim Zakonom.

5. Mjere osiguranja radi uzdržavanja

Članak 354.

Mjere osiguranja prema odredbama ovoga Zakona, jesu privremena mjera radi uzdržavanja i prethodna mjera radi uzdržavanja.

Članak 355.(1) Za određivanje i provođenje privremene mjere radi uzdržavanja mjesno je nadležan sud koji je nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu.(2) Za određivanje i provođenje prethodne mjere radi uzdržavanja mjesno je nadležan, osimsuda iz stavka 1. ovoga Zakona, i sud koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojem je donesena odluka o uzdržavanju koja još nije ovršna.(3) U parnici o uzdržavanju sud može odrediti privremenu mjeru, a kad donese odluku kojom se dužniku nalaže davanje uzdržavanja, može odrediti prethodnu mjeru radi uzdržavanja, ako odluka još nije ovršna.(4) Privremenu mjeru osiguranja iz ovoga članka radi uzdržavanja maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti, sud može odrediti u svakom postupku u kojem se po odredbama ovoga Zakona odlučuje o pravima i interesima djece.

300

Članak 356.

(1) Privremena mjera radi uzdržavanja može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese, ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja.(2) Prethodna mjera radi uzdržavanja može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da bi do nastupanja ovršnosti odluke kojom je naloženo davanje uzdržavanja bili dovedeni u opasnost njegovi osobni ili drugi važni interesi, ili bi bez te mjere osiguranja bilo spriječeno ili znatno otežano ostvarivanje uzdržavanja.(3) Smatra se da postoji opasnost za osobne ili druge važne interese predlagatelja osiguranja ako se mjere osiguranja uzdržavanja određuju u korist maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti, osim ako se tražbina odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja.(4) Kad se privremena mjera radi uzdržavanja određuje u parnici radi utvrđivanja majčinstva ili očinstva, ovrhovoditelj treba učiniti vjerojatnim da je osoba protiv koje se mjera određuje roditelj djeteta.

Članak 357.

(1) Privremene mjere osiguranja radi uzdržavanja maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti sud će, ako za to postoji potreba, odrediti i provesti po službenoj dužnosti.(2) U drugim slučajevima mjere osiguranja radi uzdržavanja sud može odrediti samo na prijedlog predlagatelja osiguranja uzdržavanja.(3) Centar za socijalnu skrb može podnijeti prijedlog za donošenje mjera osiguranja kad je prema odredbama ovoga Zakona ovlašten podnijeti prijedlog za ovrhu.

Članak 358.

(1) Privremenom mjerom radi uzdržavanja može se protivniku osiguranja naložiti davanje uzdržavanja u opsegu koji je neophodan za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba osobe u čiju korist se privremena mjera određuje, a može se odrediti i svaka druga mjera iz članka 297. Ovršnog zakona.(2) Prethodnom mjerom radi uzdržavanja može se dužniku naložiti davanje uzdržavanja u opsegu koji je određen odlukom o uzdržavanju ili u manjem opsegu.

Članak 359.

(1) U odluci kojom se određuje mjera osiguranja sud će odrediti vrijeme trajanja te mjere.(2) Kad je odluka o privremenoj mjeri radi uzdržavanja donesena prije pokretanja parnice o uzdržavanju, sud će tu odluku dostaviti osobi koja je ovlaštena pokrenuti parnicu i odredit će rok u kojem treba podnijeti tužbu radi uzdržavanja.

Članak 360.

U postupcima radi određivanja i provođenja mjera osiguranja primjenjivat će se na odgovarajući način odredbe Ovršnog zakona.

301

Zakon o izmjenama i dopunama obiteljskog

zakona («Narodne novine» br.:107/07.)

Iza članka 212. dodaju se članci 212.a do 212.c koji glase:

»Članak 212. a

(1) Ako je pravo na uzdržavanje djeteta iz članka 210. ovoga Zakona utvrđeno ovršnom ispravom, roditelj može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja na temelju te isprave čim prestanu pretpostavke za uzdržavanje djeteta.

(2) U presudi kojom prihvaća tužbeni zahtjev iz stavka 1. ovoga članka sud će po službenoj dužnosti kao dan prestanka prava na uzdržavanje utvrditi dan podno-šenja tužbe ili koji drugi dan poslije toga dana ako nađe da je ona prestala toga dana.

(3) U parnici iz stavka 1. ovoga članka ili u posebnom postupku osiguranja sud može na prijedlog roditelja donijeti privremenu mjeru o zabrani naplate uzdržavanja na temelju ovršne isprave kojom je ono određeno do pravomoćnog okončanja spora. Ta se zabrana može odnositi samo na prisilne naplate pojedinih tražbina za uzdrža-vanje nastalih nakon dana podnošenja tužbe, s time da sud kao dan na koji se odnosi zabrana može odrediti i koji kasniji dan.

(4) Na temelju privremene mjere iz stavka 3. ovoga članka sud koji provodi ovrhu određenu radi naplate tražbine za uzdržavanje na temelju ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka odgodit će na prijedlog roditelja ovrhu do pravomoćnog do-vršetka parničnog postupka pokrenutog tužbom iz stavka 1. ovoga članka, odnosno do ukidanja privremene mjere prije toga, i to samo radi naplate pojedinih tražbina na koje se zabrana iz privremene mjere odnosi.

(5) Nakon pravomoćnosti presude kojom je utvrđen dan prestanka obveze za uzdržavanje, na temelju ovršne isprave kojom je utvrđena ta obveza može se tražiti ovrha samo radi naplate tražbina nastalih do toga dana.

Članak 212.b

(1) Ako je pravo na uzdržavanje djeteta iz članka 210. ovoga Zakona utvrđeno ovršnom ispravom, roditelj može tužbom predložiti da sud odlukom utvrdi njegovu smanjenu obvezu uzdržavanja čim nastanu okolnosti uslijed kojih je do toga došlo. U toj tužbi roditelj je dužan naznačiti smanjeni iznos za koji smatra da ga je još uvijek dužan plaćati.

(2) Ako nađe da je prijedlog za smanjenje obveze uzdržavanja u cijelosti ili djelo-mično osnovan, sud će u presudi kojom će odlučiti o tužbi iz stavka 1. ovoga članka po službenoj dužnosti izreći koliko je roditelj dužan plaćati za uzdržavanje u smanje-nom iznosu, i to od dana podnošenja tužbe ili kojeg drugog dana poslije toga dana, ili će taj prijedlog u cijelosti odbiti kao neosnovan.

(3) U parnici iz stavka 1. ovoga članka ili u posebnom postupku osiguranja sud može na prijedlog roditelja donijeti privremenu mjeru o zabrani naplate određenog dijela uzdržavanja na temelju ovršne isprave kojom je ono određeno do pravomoćnog okončanja spora. Ta se zabrana može odnositi samo na prisilne naplate pojedinih traž-bina za uzdržavanje nastalih nakon dana za koji je u tužbi predloženo da se utvrdi kao dan smanjenja obveze za uzdržavanje, s time da sud kao dan na koji se odnosi zabrana može odrediti i koji kasniji dan.

302

(4) Na temelju privremene mjere iz stavka 3. ovoga članka sud koji provodi ovr-hu određenu radi naplate tražbine za uzdržavanje na temelju ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka odgodit će djelomično na prijedlog roditelja ovrhu do pravomoćnog dovršetka parničnog postupka pokrenutog tužbom iz stavka 1. ovoga članka, odnosno do ukidanja privremene mjere prije toga, i to samo radi naplate dijelova pojedinih tražbina na koje se zabrana iz privremene mjere odnosi.

(5) Nakon ovršnosti presude kojom je utvrđeno da je roditelj dužan plaćati uzdr-žavanje od određenoga dana u smanjenom iznosu, ovrha se radi naplate uzdržavanja prema ovršnoj ispravi iz stavka 1. ovoga članka može tražiti samo za vrijeme do dana na koji se odnosi ta presuda.

Članak 212.c

(1) Roditelj koji je davao uzdržavanje i nakon podnošenja tužbe iz članka 212.a i 212.b ovoga Zakona na temelju ovršnih isprava iz članka 212.a stavka 1. i članka 212.b stavka 1. ovoga Zakona ima pravo na povrat vrijednosti neosnovano danog uzdržavanja ako njegova tužba bude prihvaćena.

(2) Roditelj može zahtjev za povrat vrijednosti danog uzdržavanja istaknuti u posebnoj tužbi.«

Članak 12.

U članku 214. dodaje se stavak 4. koji glasi: »(4) Odredbe članaka 212.a do 212.c. ovoga Zakona na odgovarajući se način

primjenjuju i na obvezu maćehe ili očuha da uzdržavaju maloljetnog pastorka.«

Članak 13.

Članak 215. mijenja se i glasi:»(1) Punoljetni pastorak je, pod uvjetima iz članka 214. stavka 1. i 2. ovoga Za-

kona, dužan uzdržavati maćehu odnosno očuha, ako su ga maćeha ili očuh uzdržavali ili se brinuli o njemu dulje vrijeme.

(2) Odredbe članaka 212.a do 212.c. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju i na obvezu punoljetnog pastorka da uzdržava maćehu i očuha.«

Članak 14.

Članak 216. mijenja se i glasi:»(1) Ako roditelj ne uzdržava dijete, baka i djed po tom roditelju dužni su ga

uzdržavati prema odredbama članka 209.-211. ovoga Zakona.(2) Odredbe članaka 212.a do 212.c. ovoga Zakona na odgovarajući se način

primjenjuju i na obvezu bake i djeda iz stavka 1. ovoga članka.«

Članak 15.

Iza članka 216. dodaje se članak 216.a koji glasi:

»Članak 216.a

Tužbom se uzdržavanje u slučajevima iz članka 213. do 216. ovoga Zakona može tražiti samo za vrijeme nakon njezina podnošenja.«

Članak 16.

U članku 218. dodaje se stavak 3., koji glasi:

303

– »(3) Bračni drug može tužbom tražiti uzdržavanje samo za vrijeme nakon njezina podnošenja.«

Članak 17.

U članku 220. stavak 2. mijenja se i glasi:»(2) U osobito opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržava-

nja.«

Članak 18.

U članku 221. stavci 2. i 3. mijenjaju se i glase:»(2) Pravo na uzdržavanje razvedenog bračnog druga ili bračnog druga iz po-

ništenog braka prestaje i kad taj bračni drug zasnuje izvanbračnu zajednicu ili kad postane nedostojan tog prava ili kad prestane koja od pretpostavki iz članka 217. ovoga Zakona.

(3) Odredbe članka 212.a i 212.b ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način.«

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:»(4) Bračni drug koji je snosio troškove uzdržavanja drugog bračnog druga i na-

kon prestanka obveze za uzdržavanje, odnosno nakon njezina smanjenja ima pravo na povrat vrijednosti danog uzdržavanja i za vrijeme prije podnošenja tužbe kojom je tražio da se utvrdi prestanak obveze uzdržavanja, odnosno da se ta obveza smanji.«

Članak 19.

U članku 222. dodaje se stavak 3. koji glasi:»(3) Izvanbračni drug može tužbom tražiti uzdržavanje samo za vrijeme nakon

njezina podnošenja.«

Članak 20.

Članak 224. mijenja se i glasi:»(1) Izvanbračni drug ima pravo na uzdržavanje do godine dana od podnošenja

tužbe.(2) Odredbe članka 220. stavka 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuju se na odgova-

rajući način.«

Članak 21.

U članku 225. stavci 2. i 3. se mijenjaju i glase:»(2) Pravo na uzdržavanje izvanbračnog druga prestaje i kad taj izvanbračni drug

zasnuje izvanbračnu zajednicu ili kad postane nedostojan tog prava ili kad prestane koja od pretpostavki iz članka 217. ovoga Zakona.

(3) Odredbe članka 212.a i 212.b ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način.«

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:»(4) Izvanbračni drug koji je snosio troškove uzdržavanja drugoga izvanbračnog

druga i nakon prestanka obveze za uzdržavanje, odnosno njezina smanjenja ima pravo na povrat vrijednosti danog uzdržavanja i za vrijeme prije podnošenja tužbe kojom je tražio da se utvrdi prestanak obveze uzdržavanja, odnosno da se ta obveza smanji.«

304

Članak 22.

U članku 226. dodaju se stavci 2. i 3. koji glase:»(2) Otac izvanbračnog djeteta dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržava-

nje iz stavka 1. ovoga članka i za vrijeme do podnošenja tužbe.(3) Odredbe članka 212.a i 212.b primjenjuju se na odgovarajući način.«

Članak 23.U članku 229. dodaju se stavci 2. i 3. koji glase:

»(2) Ovlaštenik prava na uzdržavanje može osobe koje su podredno dužne davati uzdržavanje u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka tužiti tužbom koja je podnesena protiv osobe koja je prije njih dužna davati uzdržavanje, ili odvojenom tužbom.

(3) Sud će u parnici iz stavka 2. ovoga članka prihvatiti zahtjev za uzdržavanje protiv osobe podredno dužne davati uzdržavanje ako tužitelj učini vjerojatnim da osoba koja je dužna prije te osobe davati uzdržavanje nije u mogućnosti u potpunosti zadovoljiti potrebe tužitelja za uzdržavanje.«

ZAKON O PARNIČNOM POSTUPKU

(SL SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 27/90; NN 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08)

Članak 20.

1.Sud se može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu.

2.Sud se može proglasiti, po službenoj dužnosti, mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu.

Članak 354.

Bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji: 1) ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti

(članak 71. stavak 1. točka 1. do 6.) odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet ili ako je u donošenju presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca;

2) ako je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost (članak 16.);

3) ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan;

4) ako je protivno odredbama ovoga Zakona sud utemeljio svoju odluku na ne-dopuštenim raspolaganjima stranaka (članak 3. stavak 3.);

5) ako je protivno odredbama ovog Zakona donio presudu na temelju priznanja, presudu na temelju odricanja, presudu zbog ogluhe, presudu zbog izostanka ili pre-sudu bez održavanja rasprave;

305

6) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom:

7) ako je protivno odredbama ovoga Zakona sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi svojim jezikom i pismom i da prati tijek postupka na svom jeziku, a stranka se zbog toga žali;

8) ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlašte-na osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno;

9) ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica, ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe;

10) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi; 11) ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako

je izreka presude nerazumljiva, ako proturiječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjeni-cama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

12) ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev. Zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili zato što

parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili zato što zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku - žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču.

G l a v a d v a d e s e t o s m a

POSTUPAK U PARNICAMA ZBOG SMETANJA POSJEDA

Članak 438.

Ako u ovoj glavi ne postoje posebne odredbe, u parnicama zbog smetanja posjeda primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona.

Članak 439.

Brisan.

Članak 440.

Pri određivanju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda sud će uvijek obraćati osobitu pažnju za potrebu hitnog rješavanja prema prirodi svakoga pojedinog slučaja.

Članak 441.

Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je

306

raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

Članak 442.

U tijeku postupka sud može po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne stranke odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi ot-klanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete.

Članak 443.

Rok za udovoljenje dužnostima koje su naložene strankama sud će odrediti pre-ma okolnostima pojedinog slučaja.

Rok za podnošenje žalbe jest osam dana. Iz važnih razloga sud može odlučiti da žalba ne zadržava ovrhu rješenja. Protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda revizija nije dopu-

štena. Protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda dopuštena je samo

revizija iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona ako su ispunjeni uvjeti iz članka 400. ovoga Zakona.

Članak 444.

Tužitelj gubi pravo da u ovršnom postupku zahtijeva ovrhu rješenja kojim se tuženiku po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ako nije zahtijevao ovrhu u roku od trideset dana nakon proteka roka koji je rješenjem odre-đen za izvršenje te radnje.

Članak 445.

Ponavljanje pravomoćno završenog postupka zbog smetanja posjeda dopušteno je samo iz razloga predviđenih u članku 421. stavku 1. toč. 2. i 3. ovog zakona, i to samo u roku od trideset dana od pravomoćnosti rješenja o smetanju posjeda.

307

ZAKON O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA(»Narodne novine«, br.111/93., 34/99., 52/00., 118/03. i 107/07.)

DIO PETI

KAZNENE ODREDBEGLAVA I.

UKIDANJE TRGOVAČKOGA DRUŠTVAPretpostavkeČlanak 621.

(1) Ugrozi li trgovačko društvo protuzakonitim postupanjem nekoga njegovoga organa ili člana toga organa opće dobro a nadležni organ društva ne opozove osobe koje su to učinile, sud će po tužbi Vlade Republike Hrvatske donijeti presudu o ukidanju društva.

(2) Nakon presude suda o ukidanju provodi se likvidacija društva kako je to propisano ovim

Zakonom. Prijedlog a opoziv i imenovanje likvidatora iz važnog razloga može staviti državni organ

Privremene mjere

Članak 622.

(1) Ako je podignuta tužba sud može na prijedlog organa iz članka 621. stavka 1. ovoga Zakona protiv trgovačkoga društva donositi privremene mjere.

(2) Kao privremenu mjeru iz stavka 1. ovoga članka sud može do pravomoćnosti odluke donesene po tužbi iz članka 621. stavka l. ovoga Zakona obustaviti primjenu odluke organa društva kojom se ugrožava opće dobro i zabraniti donošenje određenih odluka i poduzimanje određenih pravnih radnji organu ili nekome ili svim članovima organa društva kojima se može ugroziti opće dobro, a može odrediti i da poduzete pravne radnje ne stvaraju nove pravne učinke.

308

POMORSKI ZAKONIK («Narodne novine» br.:181/04., 76/07. i 146/08.)

Privilegiji na stvarima ukrcanim na brodu

Članak 592.

(1) Privilegiji na stvarima ukrcanim na brodu postoje za:1) sudske troškove učinjene u zajedničkom interesu svih vje rov nika u postupku

ovrhe ili osiguranja radi toga da se sačuvaju stvari ili da se provede prodaja te troško-ve čuvanja i nadzora tih stvari od ulaska broda u posljednju luku,

2) tražbine po osnovi nagrade za spašavanje i doprinosa iz zajedničkih havarija koje terete stvari,

3) tražbine iz ugovora o prijevozu, uključujući i troškove uskladištenja ukrcanih stvari.

(2) Privilegiji u korist glavnice postoje i za kamate.

Članak 593.

Privilegiji na ukrcanim stvarima ne prestaju promjenom vlasnika stvari, ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno.

Članak 594.

(1) Red prvenstva tražbina osiguranih privilegijama na ukrcanim stvarima odre-đuje se prema redu prvenstva iz članka 592. stavka 1. ovoga Zakonika.

(2) Ako se tražbine iz članka 592. stavka 1. točke 1) i 3) ovo ga Zakonika ne mogu u potpunosti namiriti, namiruju se raz mjerno svojim svotama.

(3) Ako se tražbine iz članka 592. stavka 1. točke 2) ovoga Zakonika ne mogu u potpunosti namiriti, kasnije nastala tražbina ima prednost pred prijašnjim.

(4) Smatrat će se da su tražbine vezane uz isti događaj nastale istodobno.

Članak 595.

Izvršavanjem prava zadržavanja od prijevoznika, prema član ku 590. ovoga Zako-nika, ne dira se u red prvenstva tražbina osiguranih privilegijima na stvarima ukrca-nim na brod.

Članak 596.

(1) Prestankom privilegija na ukrcanim stvarima ne prestaje i tražbina koja je bila osigurana tim pravom.

(2) Ustupom tražbine osigurane privilegijem prenosi se i privilegij na ukrcanim stvarima.

Članak 597.

Privilegiji na ukrcanim stvarima prestaju:1) prestankom tražbine osigurane privilegijem,2) prodajom stvari u ovršnom ili stečajnom postupku,3) ako vjerovnik ne zatraži izdavanje privremene mjere kod nadležnog suda u

roku od 15 dana od dana kad su stvari iskrcane,4) ako su i prije proteka roka iz točke 3) ovoga članka iskrcane stvari na zakonit

način prešle u ruke trećih osoba koje ih ne drže u ime dužnika,

309

5) proglašenjem stvari pomorskim plijenom ili ratnim plije nom na moru.

Dio deveti

OVRHA I OSIGURANJE NA BRODU I TERETU

Glava I.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 841.

(1) Odredbama ovoga dijela Zakonika uređuje se ovrha i osiguranje na brodu i teretu na brodu, koji se nalazi u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske.

(2) Odredbe ovoga dijela Zakonika o određivanju ovrhe i osiguranja primjenjuju se i na brod koji se ne nalazi na unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske, a upisan je u hrvatski upisnik brodova. U slučajevima predvi đe-nim ovim Zakonikom odredbe ovoga dijela Zakonika primjenjuju se i na brod koji se ne nalazi na unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske i koji nije upisan u hrvat ski upisnik brodova.

(3) Ovrha i osiguranje na plovnom objektu koji se u smislu odredaba članka 5. ovoga Zakonika ne smatra brodom provodi se prema Ovršnom zakonu.

(4) Ako odredbama ovoga Zakonika o osiguranju nije druga čije određeno, na to će se osiguranje na odgovarajući način primjenjivati odredbe ovoga Zakonika o ovrsi.

(5) Ako odredbama ovoga Zakonika o ovrsi i osiguranju na brodu i teretu nije drugačije određeno, na tu će se ovrhu i osiguranje na odgovarajući način primjenjivati odredbe Ovršnog zakona i opća prava osiguranja, izuzev odredaba koje se odnose na osiguranje prijenosom vlasništva ili drugog prava. Na ovrhu na brodu radi naplate novčane tražbine na odgovarajući će se način osobito primjenjivati odredbe Ovršnog zakona o ovrsi na nekretnini radi naplate novčanih tražbina, a na ovrhu radi predaje broda – odredbe Ovršnog zakona o ovrsi radi predaje određene pokretnine.

(6) Ovrhu i osiguranje na brodu i teretu na brodu određuju i provode trgovački sudovi nadležni za pomorske sporove.

Članak 842.

Odredbe ovoga dijela Zakonika primjenjuju se i na ovrhu i osiguranje na udjelima na brodu te na ovrhu i osiguranje na brodu u gradnji.

Članak 843.

(1) Ne mogu biti predmet ovrhe ili osiguranja:1) ratni i s njima izjednačeni brodovi, javni brodovi,2) strani brodovi u neškodljivom prolasku teritorijalnim mo rem Republike Hr-

vatske,3) strani brodovi koji se zadržavaju na unutarnjim morskim vodama Republike

Hrvatske zbog više sile ili zbog nevolje na moru, dok viša sila ili nevolja na moru traju.

310

(2) Brodovi iz stavka 1. točke 2) i 3) ovoga članka mogu biti predmet ovrhe ili osiguranja ako se postupak provodi radi ovrhe ili osiguranja tražbina koje su nastale za prolaska i zadržavanja broda na području Republike Hrvatske.

Članak 844.

(1) Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na brodu upisanom u upisnik brodova, odnosno brodu u gradnji upisanom u upisnik brodova u gradnji mjesno je nadležan sud na čijem se području vodi upisnik brodova, odnosno upisnik brodova u gradnji u koji je brod, odnosno brod u gradnji upisan.

(2) Ako se u slučaju iz stavka 1. ovoga članka ovrha treba provesti odgovarajućim upisom u upisnik brodova ili brodova u gradnji, ovrhu će provesti tijelo koje vodi upisnik brodova ili brodova u gradnji.

(3) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka ovrhu ne treba pro vesti odgovarajućim upisom u upisnik brodova, ovrhovoditelj može radi provedbe ovrhe rješenje o ovrsi podnijeti svakom stvarno nadležnom sudu na području kojega se u vrijeme kad ovrhu treba provesti nađe brod, s prijedlogom da taj sud provede ovrhu.

Članak 845.

(1) Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu i za provedbu ovrhe na stranom brodu i na domaćem brodu, odnosno brodu u gradnji koji nije upisan u upisnik brodova, odnosno u upisnik brodova u gradnji mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi brod, odnosno brod u gradnji u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu.

(2) Ako se u vrijeme provedbe ovrhe brod iz stavka 1. ovoga članka ne nađe na području suda koji je ovrhu odredio, ovrhovoditelj može radi provedbe ovrhe podni-jeti rješenje o ovrsi svakom stvarno nadležnom sudu na području kojega se brod nađe s prijedlogom da taj sud provede ovrhu.

Članak 846.

Ako se u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu koja se ne provodi upisom u upisnik brodova ne zna da li se brod nalazi na teritorijalnom moru ili unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske, ovrhovoditelj može predložiti da sud na čijem se području vodi upisnik u koji je brod upisan, ili, ako brod nije upisan u hrvatski upi-snik brodova, bilo koji stvarno nadležni sud u Republici Hrvatskoj, donese rješenje o ovrsi. Ovrhovoditelj može u tom slučaju podnijeti rješenje o ovrsi svakom stvarno nadležnom sudu na području kojega se nađe brod radi provedbe ovrhe.

Članak 847.

(1) Za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje osnivanjem ili predbilježbom sud-ske hipoteke na brodu, odnosno brodu u grad nji upisanom u upisnik brodova, od-nosno u upisnik brodova u gradnji mjesno je nadležan sud na čijem se području vodi upisnik brodova, odnosno zapisnik brodova u gradnji u koji je brod, odnosno brod u gradnji upisan.

(2) Za provedbu osiguranja osnivanjem ili predbilježbom sudske hipoteke na brodu iz stavka 1. ovoga članka nadležno je tijelo koje vodi upisnik brodova u koji je brod, odnosno brod u gradnji upisan.

311

Članak 848.

(1) Za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje novčane tražbine zasnivanjem sud-ske hipoteke na brodu ili brodu u gradnji na temelju sporazuma stranaka mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi upisnik broda u koji je brod upisan, odnosno upisnik broda u gradnji u koji je brod u gradnji upisan.

(2) Određeno osiguranje provest će tijelo koje vodi upisnik brodova, odnosno brodova u gradnji.

(3) Ako brod ili brod u gradnji nije upisan u upisnik brodova ili brodova u grad-nji, za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje novčane tražbine zasnivanjem sudske hipoteke na brodu ili brodu u gradnji na temelju sporazuma stranaka i za provedbu osiguranja nadležan je sud na čijem se području u vrijeme podnošenja prijed loga za osiguranje brod, odnosno brod u gradnji nalazi.

Članak 849.

(1) Ako se privremena mjera treba provesti upisom u upisnik brodova ili brodo-va u gradnji, prije pokretanja parničnog ili drugoga sudskog postupka za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom mjesno je nadležan sud na čijem se pod ručju vodi upisnik brodova u koji je brod, odnosno brod u gradnji upisan. Odre-đenu privremenu mjeru provest će tijelo koje vodi upisnik brodova, odnosno upisnik brodova u gradnji.

(2) Ako je u slučaju iz stavka 1. ovoga članka parnični ili drugi sudski postupak pokrenut, za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom nadležan je sud pred kojim je postupak pokrenut. Određenu privremenu mjeru provest će tijelo koje vodi upisnik brodova, odnosno brodova u gradnji.

(3) Ako se privremena mjera ne treba provesti upisom u upisnik brodova, prije pokretanja parničnog ili drugoga sudskog postupka za odlučivanje o prijedlogu za određivanje privremene mjere na brodu mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi brod u vrijeme podnošenja prijedloga za određivanje privremene mjere. Ako se brod, koji je upisan u hrvatski upisnik brodova, ne nalazi u teritorijalnom moru ili unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske, mjesno je nadležan za određiva-nje privremene mjere sud na području kojega se vodi upisnik brodova u koji je brod upisan.

(4) Ako se privremena mjera ne treba provesti upisom u upisnik brodova, nakon pokretanja parničnog ili drugoga sudskog postupka privremenu mjeru može odrediti i sud pred kojim se postupak vodi.

(5) U slučajevima iz stavka 3. i 4. ovoga članka za provedbu određene privre-mene mjere mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi brod u vrijeme provedbe te mjere.

(6) Ako se u vrijeme podnošenja prijedloga za određivanje privremene mjere, koju ne treba provesti u upisnik brodova, ne zna da li se brod nalazi na teritorijal-nom moru ili unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske, ovrhovoditelj može predložiti da sud na čijem se području vodi upisnik u koji je brod upisan, ili, ako brod nije upisan u hrvatski upisnik brodova, bilo koji stvarno nadležni sud u Republici Hrvatskoj, donese rješenje o određivanju privremene mjere. Ovrhovoditelj može u tom slučaju podnijeti rješenje o određivanju privremene mjere svakom stvarno nad-ležnom sudu na čijem se području nađe brod, s prijedlogom da je taj sud provede.

312

Članak 850.

Za ovrhu odnosno za osiguranje na teretu koji se nalazi na brodu na kojemu se provodi ovrha ili osiguranje mjesno je nadležan sud koji je predviđen kao sud proved-be ovrhe, odnosno osiguranja na brodu koji nije upisan u upisnik brodova.

Članak 851.

(1) Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju stranih sudskih odluka i za provedbu te ovrhe mjesna nadležnost suda određuje se primjenom pravila o mjesnoj nadležnosti suda za ovrhu na temelju odluka hrvatskih sudova.

(2) Odredbe članka 847. ovoga Zakonika primjenjuju se i u slučaju kad se osigu-ranje zasnivanjem sudske hipoteke na brodu traži na temelju strane sudske odluke.

4. Privremene mjere

Članak 951.

(1) Prije pokretanja ili tijekom parničnoga, ovršnog ili uprav nog postupka sud može, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, na prijedlog pred-lagatelja osiguranja, odrediti svaku mjeru kojom se postiže svrha takova osiguranja, a osobito zabranu otuđenja ili drugog raspolaganja brodom, čuvanje broda i zaustav-ljanje broda, uz uvjete utvrđene Ovršnim zakonom, ako odredbama ovoga Zakonika nije drugačije predviđeno.

(2) Privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine pred lagatelja osigura-nja sud može odrediti uz uvjete utvrđene Ovršnim zakonom, ako odredbama ovoga Zakonika nije drugačije predviđeno.

Članak 952.

Privremena mjera zaustavljanja broda provodi se na temelju zabrane odlaska bro-da iz luke.

Članak 953.

(1) Privremeno zaustavljanje broda može se odrediti samo za tražbine koje pro-izlaze iz:

1) štete prouzročene sudarom broda čije se zaustavljanje traži ili štete prouzro-čene tim brodom na koji drugi način,

2) smrti ili tjelesne ozljede prouzročene brodom čije se zaustavljanje traži ili koje su nastale u svezi s iskorištavanjem toga broda,

3) spašavanja,4) ugovora o iskorištavanju broda čije se zaustavljanje traži,5) zajedničke havarije,6) tegljenja,7) peljarenja,8) opskrbe broda čije se zaustavljanje traži radi njegova održavanja ili iskorišta-

vanja,9) gradnje, preinake, opravka, opreme ili dokovanja broda čije se zaustavljanje

traži,10) prava posade po osnovi rada,11) izdataka koje učini zapovjednik, krcatelj, naručitelj ili agent za račun broda,

odnosno vlasnika broda ili brodara, a u svezi s brodom,

313

12) posredničkih provizija ili agencijskih nagrada koje se duguju u svezi s bro-dom.

(2) Pored slučajeva iz stavka 1. ovoga članka, privremeno zaustavljanje broda može se odrediti i radi ostvarenja pomorskog privilegija ili hipoteke na brodu ili hi-poteci slična sredstva osiguranja.

(3) Odredbe o ograničavanju privremenog zaustavljanja broda samo za tražbine iz stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se na strane brodove samo ako između dr-žave čiju zastavu strani brod vije i Republike Hrvatske postoji uzajamnost.

Članak 954.

(1) Ako se zaustavljanje traži radi ostvarenja neke od tražbina iz članka 953. stav-ka 1. ovog Zakonika, može biti zaustavljen bilo koji brod koji je u vrijeme podnošenja prijedloga u vlasništvu osobnog dužnika.

(2) Pod osobnim dužnikom, u smislu stavka 1. ovoga članka, smatra se osoba koja, prema odredbama mjerodavnog prava, odgovara za tražbinu radi koje se traži zaustavljanje broda, a u vrijeme nastanka tražbine bila je u svojstvu vlasnika, brodara, naručitelja ili zakupnika broda u svezi s kojim je nastala tražbina.

(3) Radi ostvarenja pomorskog privilegija ili hipoteke na brodu ili hipoteci sličnih sredstava osiguranja stranog prava, kao i radi ostvarenja zahtjeva koji se tiče vlasništva na brodu, može se zaustaviti samo brod na koji se dotični privilegij, hipoteka, odno-sno zahtjev odnosi.

(4) Ako se zaustavljanje traži radi ostvarenja pomorskog privilegija ili hipote-ke, ili hipoteci sličnog sredstva osiguranja stranog prava i bez obzira je li u vrijeme podnošenja prijedloga brod u vlasništvu osobnog dužnika dotični brod može biti za-ustavljen sve dok je opterećen tim pomorskim privilegijem odnosno hipotekom, te hipoteci sličnim sredstvom osiguranja stranog prava.

Članak 955.

(1) Ako se privremene mjere određuju radi osiguranja novčanih tražbina, sud će osloboditi brod zaustavljanja ili čuvanja ako bude dano jamstvo koje prihvati predla-gatelj osiguranja, ili ako predlagatelj osiguranja ne prihvati ponuđeno jamstvo, onda jamstvo koje odredi sud kao dovoljno kvalitetno za pokriće ukupnih tražbina za koja se traži zaustavljanje, uključujući i tražbine po osnovi troškova postupka i kamata.

(2) Jamstvo se može ponuditi u obliku gotovinskog pologa, bankovne garancije, jamstva osiguratelja brodarove odgovornosti ili drugog osiguratelja, ili druge imovin-ske vrijednosti.

(3) Ako je riječ o tražbinama za koja protivnik osiguranja mo že ograničiti svoju odgovornost, visina jamstva iz stavka 1. ovoga članka ne mora biti veća od svote ogra-ničene odgovornosti.

(4) Kad jedan od sudova na području Republike Hrvatske na temelju odredbe stavka 1. ovoga članka oslobodi brod od zaustav ljanja, nijedan drugi sud na području Republike Hrvatske ne može odrediti zaustavljanje ni tog ni bilo kojega drugog broda za istu tražbinu i za istog predlagatelja osiguranja, uz uvjet da su dana jamstva još raspoloživa ili prenosiva u korist predlagatelja osiguranja.

314

Članak 956.

Sud neće odrediti zaustavljanje broda, a već određeno zaustavljanje ukinut će ako protivnik osiguranja dokaže da je u nekoj drugoj državi već dao primjereno jam-stvo za istu tražbinu, ili za istog predlagatelja osiguranja, uz uvjet:

1) da jamstvo odgovara uvjetima iz članka 955. stavka 1. ovoga Zakonika,2) da država na čijem je području jamstvo dano postupa na jednak način prema

jamstvima koja su položena na području Republike Hrvatske.

Članak 957.

Davanje jamstva ne znači priznanje odgovornosti te tražbine za koje je jamstvo dano niti odricanje od mogućnosti ograničenja odgovornosti.

Članak 958.

(1) U rješenju kojim određuje privremenu mjeru sud će odrediti vrijeme njezina trajanja.

(2) Ako se privremena mjera odredi prije pokretanja par nič noga, ovršnog ili upravnog postupka predlagatelj osiguranja je dužan dokazati, u roku od 15 dana, da je pokrenuo parnični, ovršni, odnosno upravni postupak.

(3) Ako predlagatelj osiguranja u roku iz stavka 2. ovoga članka ne dokaže da je pokrenuo parnični, ovršni, odnosno uprav ni postupak, sud će na prijedlog protivnika osiguranja ukinuti privremenu mjeru.

(4) Ako vrijeme iz stavka 1. ovoga članka protekne prije ne go što bude udovolje-no uvjetima za ovrhu ili osiguranje uknjiž bom ili predbilježbom založnog prava, sud će, na prijedlog predlagatelja osiguranja, produljiti vrijeme njezina trajanja, uz uvjet da se nisu izmijenile okolnosti pod kojima je ta mjera određena.

(5) Ako vrijeme iz stavka 1. ovoga članka protekne a ne udovolji se uvjetima iz stavka 4. ovoga članka za produljenje određene privremene mjere, sud će, na prijed-log protivnika osiguranja, obustaviti osiguranje i ukinuti izvršene radnje.

Članak 959.

Osiguranje će se obustaviti i određena privremena mjera ukinuti ako se udovolji kojoj od pretpostavaka iz članka 949. stav ka 1. točke 1) – 3) ovoga Zakonika.

Članak 960.

(1) Troškove održavanja broda i uzdržavanja posade za vrije me zaustavljanja snosi vlasnik broda ili brodar.

(2) Ako sredstva za uzdržavanje posade nisu dovoljna, sud će predlagatelju osigu-ranja narediti da predujmi potrebnu svotu za uzdržavanje posade.

(3) Troškove čuvanja broda predujmljuje predlagatelj osiguranja.(4) Odredbe stavka 1. i 3. ovoga članka ne diraju u obvezu konačnog snošenja

tih troškova.

Članak 961.

Privremenom mjerom zaustavljanja broda ne dira se u prava i dužnosti stranaka koje proizlaze iz ugovora o prijevozu stvari ili putnika.

315

Članak 962.

Kad sud odredi privremenu mjeru na brodu, bez odgode će se na odgovarajući način primijeniti odredbe članka 860. ovoga Zakonika prema naravi mjere koju je odredio.

Članak 963.

(1) Kad sud odredi privremenu mjeru zabrane otuđenja ili raspolaganja brodom, naredit će istovremeno da se ta mjera zabilježi u upisnik brodova u koji je brod upi-san.

(2) Kad sud pravomoćno ukine privremenu mjeru iz stavka 1. ovoga članka, od-nosno kad ona prestane po zakonu, sud će narediti da se obavi brisanje zabilježbe iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 964.

Kad odredi privremenu mjeru prema brodu pod stranom zastavom, sud će, na prijedlog predlagatelja osiguranja i na njegov trošak, obavijestiti nadležno inozemno tijelo o toj mjeri i njenom ukidanju.

Članak 965.

(1) Radi osiguranja novčanih tražbina te radi osiguranja nenovčanih tražbina predlagatelja osiguranja protiv osobe koja je ovlaštena da raspolaže teretom koji se nalazi na brodu, sud može dopustiti privremenu mjeru koja se sastoji u tome što će se odrediti iskrcaj tereta s broda i njegovo čuvanje u javnom skladištu ili drugom prikladnom mjestu, ako predlagatelj osiguranja plati brodaru cijelu ugovorenu voza-rinu koja mu još nije plaćena i nadoknadi mu sve troškove koje je imao, a koji nisu uključeni u vozarinu.

(2) Ako se predaja tereta na temelju odredbe stavka 1. ovoga članka traži u luci u kojoj se teret prema ugovoru o prijevozu nije morao predati, sud će dopustiti privremenu mjeru iz stavka 1. ovoga članka samo uz uvjet da se teret može iskrcati bez opasnosti za sigurnost broda i ostalog tereta, da zbog iskrcaja ne nastane veće zadržavanje u dolasku broda ili poremećaj u redu plovidbe, da se time ne nanosi šteta ostalim osobama koje su ovlaštene da raspolažu teretom te da iskrcaj nije protivan drugim važnim razlozima.

316

ZAKON O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA («Narodne novine» br. 91/96.,

68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07. i 152/08.)

d. Knjižni prednik

Članak 40.

Upisi u zemljišnu knjigu dopušteni su samo protiv osobe koja je u času podnoše-nja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava, glede kojega se upis zahtijeva, ili koja bar istodobno budu kao takva uknjižena ili predbilježena (knjižni prednik).

Članak 41.

(1) Ako su zemljište ili neko knjižno pravo preneseni izvanknjižno na više osoba uzastopno, može posljednji stjecatelj zahtijevati da se knjižni prijenos provede ne-posredno na njega, ako dokaže neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnoga prednika do sebe.

(2) Otuđi li se knjižno pravo koje je s ostavitelja nasljeđivanjem prešlo na na-sljednika, stjecatelju će se dopustiti upis njegova prava neposredno iza ostavitelja, ako dokaže neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od ostavitelja kao knjižnoga pred-nika do sebe.

(3) Ako je hipotekarna tražbina koja je izvanknjižnim putem prešla na drugu oso-bu prestala, hipotekarni dužnik može zahtijevati brisanje hipoteke bez prethodnoga upisa izvanknjižnoga prijenosa.

Članak 42.

(1) Ako zbog smrti knjižnoga prednika knjižno pravo prijeđe na njegove nasljed-nike, nasljednikovi vjerovnici mogu ishoditi osiguranje svoje tražbine prema utvrđe-nom nasljedniku bez prethodnoga upisa nasljednika, s time da će njihove tražbine biti osigurane samo u opsegu u kojemu je to njihov dužnik naslijedio.

(2) Pravilo iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje i kad su nekretnine, odnosno knjižna prava zbog dužnikove smrti ostali ošasni.

e. Isprave

Članak 43.

(1) Upisi u zemljišnu knjigu dopustit će se samo na temelju isprava sastavljenih u obliku propisanom za njihovu valjanost.

(2) Za upis knjižnoga prava, njegove promjene, ograničenja ili prestanak mora za to iz isprave biti vidljiv pravni temelj.

Članak 44.

(1) Upisi u zemljišnu knjigu dopustit će se samo na temelju isprava koje nemaju očitih nedostataka koji dovode u sumnju njihovu vjerodostojnost. Ako se isprave sastoje iz više listova, oni moraju biti tako spojeni da se ne može umetnuti ni jedan list.

(2) U ispravama moraju osobe protiv kojih i u čiju se korist upis zahtijeva biti navedene tako da ne postoji opasnost da ih se zamijeni s drugima (primjerice navo-

317

đenjem datuma rođenja, matičnoga broja i sl.), a moraju biti navedeni i mjesto, dan, mjesec i godina gdje i kad su isprave sastavljene.

O uknjižbi

Članak 52.

(1) Zemljišnoknjižni sud dopustit će uknjižbu samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom.

(2) Ovjerovljivanje inozemnih privatnih isprava uređuje se međunarodnim ugo-vorima ili zakonom.

(3) Odredbama iz stavka 1. i 2. ovoga članka udovoljeno je ako je ovjerovljen potpis one osobe čije se pravo ograničuje, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu.

Članak 53.

(1) Kad bi kao temelj dopuštenju uknjižbe trebala poslužiti privatna isprava pot-pisana po opunomoćeniku, da bi se dopustila uknjižba protiv opunomoćitelja nužno je da je opunomoćenikov potpis na toj ispravi ovjerovljen sukladno članku 52. ovoga Zakona.

(2) Da bi se uknjižba mogla dopustiti na temelju privatne isprave potpisane po opunomoćeniku, on se kao takav treba iskazati:

- punomoći koja mu je izdana upravo za taj posao (posebna punomoć), ili - općom punomoći ili punomoći izdanom za tu vrstu poslova (generična puno-

moć) koja nije u času podnošenja prijedloga starija od jedne godine. (3) Da bi se uknjižba mogla dopustiti na temelju privatne isprave potpisane po

opunomoćeniku, nužno je da istinitost potpisa opunomoćitelja na punomoći bude ovjerovljena. Na tu ovjeru na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 52. ovoga Zakona.

Članak 54.

(1) Privatne isprave na temelju kojih se dopušta uknjižba, trebaju, osim onoga što se i inače zahtijeva za isprave, sadržavati i:

a) točnu oznaku zemljišta ili prava glede kojega se uknjižba zahtijeva; b) izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na

drugu osobu da pristaje na uknjižbu. Ta se izjava može dati i u posebnoj ispravi ili u prijedlogu za upis. Ali, u takvim slučajevima, isprava ili prijedlog koji sadrže izjavu, moraju sadržavati sve ono što se zahtijeva za uknjižbu.

(2) Onaj čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu može pristanak za uknjižbu dati uvjetno ili oročeno izričitom izjavom u ispravi.

Članak 55.

(1) Javne isprave na temelju kojih se može dopustiti uknjižba jesu: a) isprave koje su o pravnim poslovima sastavili za to nadležno tijelo ili javni bi-

lježnik u granicama svoje ovlasti i u propisanom obliku, ako sadrže sve što se zahtijeva i za uknjižbu na temelju privatnih isprava,

b) odluke suda ili drugoga nadležnog tijela odnosno pred njima sklopljene na-godbe koje se prema propisima o ovrsi smatraju ovršnim ispravama prikladnim za

318

upis prava u zemljišnu knjigu, ako sadrže točnu oznaku zemljišta ili prava na koji se odnosi upis.

(2) Može li se, pod kojim pretpostavkama i na koji način, dopustiti uknjižba na temelju inozemnih isprava koje se u mjestu gdje su sastavljene smatraju javnim ispra-vama određuju posebni propisi.

O zabilježbi

Članak 70.

(1) Zabilježbe se mogu odrediti kad je to predviđeno ovim ili drugim zakonom. (2) Kad zakon predviđa mogućnost zabilježbe, nju na prijedlog ovlaštene osobe,

suda ili drugoga nadležnoga tijela, rješenjem određuje zemljišnoknjižni sud, ako nije što posebno određeno.

319

Podhraski, Focken: Propisi o obveznim odnosima, propisi o zaštiti potrošača, opći uvjeti poslovanja

Podhraski, Focken: contract law and consumer protection and general contract terms

Uvod

CiljeviNalaženje osnove za potraživanja1. Supsumpcija * objašnjenje pojma, primjeri slučajeva2. Tehnika određivanja relacija * objašnjenje pojma, primjeri slučajeva 3.

Uz pomoć pravnog područja „propisi o obveznim odnosima“, a naročito propisi o kupovini potrošne robe

Ako nije navedeno nešto drugo, svi propisi su propisi ZOO.Uz 1 i 2. :O temi sklapanja ugovora, ostvarenja ugovora, izjava volje

Slučaj 1: Dalmatinska aukcija vina

Siromašni student K za vrijeme praznika posjećuje jednu vinariju, jer je čuo da će se na taj dan održati besplatna degustacija vina. Tamo je naišao na veliku skupinu ljudi kojoj se priključio. Uskoro je primijetio da se radi o aukciji. Nije imao namjeru ništa kupiti. Aukcionar je izvikivao predmete. Upravo dok je aukcionar izvikivao jed-nu naročito skupocjenu bocu crnog vina iz ostavštine maršala Tita i kad su se ponude već popele na 4.000 Kuna, K je otkrio jednog starog prijatelja i podigao je ruku da mu domahne. Nakon toga pobijedio je na aukciji.

Vlasnik vinarije je od njega zahtijevao plaćanje s obrazloženjem da je K podigao ruku i time dao pravovaljanu ponudu.

Pitanje: Tko hoće što od koga temeljem čega? što = plaćanjeod koga = od Ktko = vlasnik vinarije (ovdje je problem tko je vlasnik potraživanja.)temeljem čega = članak 376 stavak 1.- preduvjet je sklapanje kupoprodajnog ugovora. Ovdje opet imamo suglasne izjave volje: dakle ponudu i prihvaćanje, članak 247 ff.

tko je dao ponudu? (čl. 253 I u posebnom obliku čl. 254). To je bio aukcio- –nator. Je li K dao izjavu o prihvaćanju, čl.262 I? Na aukcijama je uobičajeno da onaj –koji je voljan prihvatiti ponudu po nekoj određenoj cijeni da znak rukom. K je to objektivno učinio. Je li, dakle, ugovor sklopljen? Sada je treba postaviti

320

pitanje, koja obilježja mora imati izjava volje, dakle potrebno je tumačenje članka 249.

Rezultat: Treba reći ili da je za izjavu volje potrebno kako unutarnje tako i vanjsko činjenično stanje očitovanja, a budući da ovdje unutarnje činjenično stanje nedostaje, ne radi se o očitovanju volje, pa prema tome ni o sklapanju ugovora – ili se može reći da se radi (samo) o horizontu primatelja, tada doduše postoji izjava volje, a time i pravovaljano prihvaćanje sklapanja ugovora, ali se primjenjuju članak 280 ili 282, jer je K. Bio u zabludi o značenju svoje izjave. On se može razriješiti ugovornog odnosa time što će izjaviti da pobija ugovor, prema tumačenju članka 280 II. Ugovor neće automatski izgubiti pravni učinak. Ako K u ispravnom obliku i u roku izjavi da pobija ugovor, isti će biti raskinut (među-pitanje: ex nunc ili ex tunc? Odgovor: ex tunc).

Slučaj 2: Prihvaćanje uz izmjene:

V nudi K svoj stari moped na prodaju za 1.500 Kuna. K kaže: „Da, kupujem ga, ali 1.500 mi je previše, platiti ću ti 1.000 kuna.“

V stoji na stajalištu da je K prihvatio njegovu ponudu („da, kupujem ga“) i zahtje-va plaćanje, naime 1.500 kuna. K neće platiti. Kakva prava ima V?

Pitanje: je li između njih došlo do pravovaljanog sklapanja ugovora? Supsumpcija: Potrebni su ponuda i prihvaćanje. - Ponuda: da, ovdje od strane V.- Prihvaćanje? Ovdje je upitno, jer K kaže: 1.000 Kuna. Članak 262 I, 263 (među

prisutnima), članak 264 (prihvaćanje uz izmjene = nova ponuda koju V do sada nije prihvatio.)

Dakle: ugovor za sada nije sklopljen. Stoga V nema nikakva potraživanja.

Varijanta: Kako bi bilo da je V imao još jednog interesenta A za moped i da je ovaj bio spreman platiti traženih 1.500 K. K je u neprijateljskim odnosima s A, pa zbog toga razvlači svoje vlastite pregovore sa V, sve dok si A ne kupi moped od nekog drugog. Sada K izjavljuje V da je voljan platiti samo 1.000,- kuna.

Ostaje se pritom, da V ne može zahtijevati od K 1.500 kuna kao kupoprodajnu cijenu, jer između njih nije došlo do sklapanja ugovora.

Ali: Ako V pretrpi štetu, jer nije pronašao nikog drugog koji je voljan kupiti moped za 1.500 kuna, on može zahtijevati da mu K nadoknadi štetu (članak 251 II). Ako V na primjer pronađe kupca koji nudi 1.200 kuna, on od K može tražiti 300,-- kuna.

Slučaj 3 (o kupoprodajnom pravu, nedostatku volje,

zaštiti potrošača i općim uvjetima poslovanja):

V vodi trgovinu rabljenim automobilima. Na prodajnom kiosku stoji obješeni papir na kojemu piše: „OPĆI UVJETI POSLOVANJA .... Kupac preuzima vozilo u viđenom stanju, prodavatelj ne preuzima nikakvu odgovornost za stanje vozila...“.

K si izabere crveni VW Golf za 14.000 Kuna, godina proizvodnje 2000. K pita prodavača: „Je li točno da ovaj automobil do sada nije imao prometnih nezgoda?“ V odgovara “Da!“ iako zna da nije tako. K kupi automobil i plati 7.000 kuna. Uz obeća-nje da će preostalih 7.000 kuna platiti slijedeći tjedan, dozvole mu da odveze auto. K

321

se ponosno odveze duž glavne ulice u mjestu. Tamo susretne svog starog prijatelja S, koji ga pozdravi riječima: „Ah, to je moj stari Golf, koji sam nakon teške prometne nesreće prodao trgovcu otpadom, nisam mislio da ga on može tako dobro srediti“. Kad su malo detaljnije pregledali vozilo, pokazalo se da je lim na podu prtljažnika is-pod tepiha još bio izgužvan od nesreće. K zbog prešućene nezgode više ne želi platiti preostalih 7.000 kuna. On se više ne javlja prodavatelju, jer misli da je za 7.000 kuna ipak sklopio dobar posao. Tri mjeseca kasnije, V ga tuži zbog neplaćanja.

Kakva potraživanja ima V?

Moguća osnova za potraživanja? Članak 376 I.- Je li nastalo potraživanje? Da, s ponudom i prihvaćanjem- je li potraživanje nestalo / propalo? -- potraživanje u iznosu od 7.000 kuna je prestalo zbog ispunjenja, čl. 160 I. -- što je s daljnjih 7.000 Kuna, koje V sada traži? Ovdje se kao mogući prigovor

može pronaći članak 5 II Alt.3 ZZP (smanjenje).Preduvjeti?Primjenjivost zakona o zaštiti potrošača (ZZP)? a) „ Potrošač“ (pravna defi nicija u članku 3 I ZZP): + b) „Poduzetnik“ (dito): +Kupoprodajni ugovor, članak 376 +Nedostaci („proizvod s greškom“)? Vodite računa o slijedećem: „Nedostaci“ nisu

defi nirani u ZPP, nego u članku 400 ff ZOO. Pitanje: smije li se ovdje uopće pozivati na ZOO? Da, vidi članak 2II i 5 I ZZP.

Pitanje: radi li se ovdje uopće o „nedostatku“? Automobil je na koncu vozio ispravno, V je popravio sve štete. Rezultat pokazuje da se ipak radi o nedostatku prema članku 401 I br.3: nedostaje izričito obećano svojstvo da vozilo nije pretrpjelo nezgodu.

Ekskurs: kako bi stajale stvari da je prodavač na K-ovo pitanje odgovorio: „Ne znam je li automobil pretrpio nezgodu“? Problematično!

4. Nedostatak već prilikom „prijelaza rizika“? Tako zahtijeva članak 400 I. Što je „prijelaz rizika?“ To je u pravili trenutak primopredaje, vidi članak 378. Ovdje to nije problematično, jer je vozilo već u trenutku primopredaje bilo oštećeno u nezgodi.

5. Nedostatak koji se javlja u roku od 2 godine nakon isporuke, članak 404 II za prikrivene nedostatke i 403 IV za očigledne nedostatke.

Ovdje to nije problematično.

Ali: 6. Eventualno isključenje odgovornosti V a) prema članku 402 I Ne, u trenutku sklapanja ugovora K nije znao ništa o šteti iz prometne nezgode. b) prema članku 402 II K je mogao primijetiti oštećenje od nezgode, da je detaljnije pregledao auto (sup-

sumpcija u odnosu na pojedinačna svojstva iz članka 402: pažljiva i savjesna osoba / s prosječnim nivoom znanja / i tipičnim iskustvom / bi uz uobičajeni pregled / lako mogla primijetiti (nedostatke)).

Ali: Upravo ova odredba ZOO ne vrijedi za potrošačke ugovore, članak 402 III!

322

Bilo bi drugačije da je K kupio auto od privatne osobe (c2c) ili da je i K također trgovac automobilima (b2b).

c) prema Općim uvjetima poslovanja ? Ovdje ne, jer se ovdje radi o slučaju iz članka 6 ZZP!

7. Priopćenje nedostatka trgovcu. Ovaj preduvjet proizlazi iz članka 5 II ZZP („na za traženje potrošača...“). Na

koji način se treba odvijati ovo priopćenje, nije vidljivo iz članka 406. K do sada nije izvršio ovo priopćenje! On to međutim može učiniti naknadno, tijekom parnice (u odgovoru na tužbu)

8. Pravovremenost priopćenja: načelno u roku od 2 mjeseca , 403 IV, odnosno 404 I.

Dvomjesečni rok je istekao! Izuzetak: članak 407: ovdje +,trgovac je znao za oštećenje od nezgode. Ekskurs: Kako bi bilo da trgovac ništa nije znao o tome da je vozilo sudjelovalo u

prometnoj nezgodi. Na pitanje koje je postavio K on bi veselo odgovorio: „Vozilo nije pretrpjelo nezgodu!“.

Tada bi se moglo reći da V kao trgovac rabljenim automobilima nije mogao ne znati za oštećenja od nezgode, jer je sa svojim stručnim znanjem morao primijetiti preostale tragove oštećenja koji su ostali nakon nezgode. Bilo bi drugačije, da je pro-davatelj privatna osoba.

9. Izračun smanjenja cijene? Članak 420. Napomena: u praksi ovaj izračun može biti problematičan.

Ekskurs: Tko bi u parnici morao dokazati da je iznos zahtijevanog smanjenja (7.000,- Kuna) točan? Načelo: svatko snosi teret dokaza za činjenice koje su za njega povoljne, ovdje bi, dakle, K morao dokazati opravdanost smanjenja u iznosu od 7.000 kuna. Dvojba: Ovdje se ipak radi o podmukloj obmani – ne bi li ovdje bilo potrebno drugačije promatranje? uz 3. odlomak:

Slučaj 4Tužiteljica K zahtijeva od U plaćanje 1.750,-- kuna i podnosi odgovarajuću tužbu.

Ona u tužbi piše: „Ja sam kod U kupila pseću ogrlicu s kamenčićima od štrasa za 750,-- kuna.

Tu sam ogrlicu i platila. Nakon što je pas sada pet mjeseci nosio ogrlicu, ona je postala sasvim neugledna. Mnogi kamenčići su u međuvremenu poispadali. Ogrlica je manje vrijedna, kamenčići su bili slabo zalijepljeni.

Dokaz: svjedočenje njenog supruga. Ogrlicu sam poslala natrag U. Moj pas je progutao jedan kamenčić i ozlijedio se, pa sam stoga morala k veteri-

naru. To je stajalo 1.000,- kuna. Sada želim da mi vrate novac i nadoknade troškove veterinara. Predlažem dakle,

da se U osudi da mi plati 1.750,- kuna.“

A: Je li tužba konkludentna?Osnova za potraživanje za K

323

u odnosu na 750,- Kunau odnosu na 1.000,- Kunauz 1.) članak 5 II. alternativno 2 ZZPPreduvjeti: vidi gore (1. potrošač, 2. poduzetnik, 3. nedostatak, 4. nedostatak

je već postojao u trenutku prijelaza rizika – utoliko to nije problematično. Važno je, međutim: Što je točno nedostatak?)

6. Prijava nedostatka – nije doduše izričito navedeno, ali bi vraćanje neispravne ogrlice trebalo biti dovoljno.

7. pravovremena prijava nedostatka (ovdje: članak 404 I)? Ne znamo kada se nedostatak pokazao i koliko nakon toga je tužiteljica poslala ogrlicu natrag. Međutim, nije vjerojatno da je tužiteljica nakon ispadanja kamenčića čekala mjesecima. Stoga možemo – u okviru ispitivanja konkludentnosti – pretpostaviti da se K pridržavala 2-mjesečnog roka.

8. a) potrošač je morao pozvati trgovca da izvrši popravak, a b) ako trgovac ne izvrši popravak u primjerenom roku, članak 5 IV ZZP! DAKLE: trenutno ne postoji potraživanje iz članka 5 II ZPP, jer tužiteljica o

ovom posljednjem nije ništa iznijela, a to se ne može niti pretpostaviti.

Ima li tužiteljica potraživanja temeljem neke druge norme, koja izriče iste pravne posljedice (čitaj članak 2 I ZZP)?

Ovdje temeljem članka 410 I br. 4? Preduvjet za to bi ovdje u skladu s člankom 412 bilo i bezuspješno određivanje

primjerenog naknadnog roka. K nije iznijela ništa o tome, tako da prema sadašnjem stanju stvari ne postoji potraživanje prema članku 410.

Uz 2.) Pravo na naknadu 1.000 kuna za veterinara?

Osnova za potraživanje u ZZP? – nije vidljivoOsnova za potraživanje u ZOO?Članak 410 st. 2?Preduvjeti:- 3. kupoprodajni ugovor, nedostatak na stvari, o vremenu prijelaza rizika: vidi

gore. 4. štete na „ostalom“ vlasništvu, dakle na vlasništvu izvan ogrlice?- Da, na psu.5. Kauzalnost, to znači da štetu mora prouzročiti upravo predmetni nedostatak.

U ovom slučaju (prema navodima iz tužbe) postoji. PAŽNJA: Ovdje (kao ni uglavnom) nemamo slučaj iz članka 1073 (odgovornost

za proizvod), jer je ispod 500,-- EURA, a pored toga nije razjašnjeno je li B uopće proizvođač, vidi članak 1076.

Privremeni rezultat: Tužba za iznos od 750,-- kuna trenutno nije konkludentna, dok je tužba na iznos od 1.000,-- kuna nasuprot tome konkludentna.

POSLJEDICA? Nema presude u odsutnosti protiv B na iznos od 750,-- kuna, jer tužba u tom dijelu nije konkludentna.

324

PITANJE: Može li se tužba u dijelu koji se odnosi na 750,-- kuna odbaciti? Može, ako tuženik u odgovoru na tužbu uloži prigovor jer mu nije pružena prilika za naknad-no ispunjenje, ili ako umjesto toga sud da odgovarajuću uputu tužiteljici, jer bi se u protivnom radilo o povredi načela fer postupka, odnosno sudskog saslušanja – (ovo je točka vrijedna diskusije).

U ostalom dijelu (dakle u iznosu od 1.000,- Kuna) mogla bi se – ako se B ne javi – izreći (djelomična) presuda u odsutnosti protiv B.

B. Relevantnost tuženikovih navoda?B navodi: „Mi smo isporučili ogrlicu u besprijekornom stanju.

Dokaz 1. svjedočenje proizvođača.Mišljenje vještakaJoš nikada nismo imali žalbi od drugih kupaca, iako smo već prodali veliki

broj takvih ogrlica drugim kupcima. Pogledali smo ogrlicu. Na njoj se vidi da je očigledno nošena u vodi.

Dokaz: očevidmišljenje vještaka Tužiteljica je za vrućih ljetnih dana vjerojatno dopustila psu da se okupa s

ogrlicom oko vrata. Ogrlica nije napravljena za to. Uz svaku ogrlicu koju ispo-ručimo prilažemo upute za uporabu, u kojima stoji: „Ogrlicu treba zaštititi od prevelike vlage“.

Dokaz: Svjedočenje djelatnice tuženika, Maria Meyr. U ostalome osporavamo da se pas ozlijedio od kamenčića koji je ispao“.

Iz tuženikovog navoda proizlazi u korist tužiteljice to da je ona očigledno 1. dala priliku za naknadni popravak („pogledali smo si ogrlicu“) i da je B uskra-tio naknadni popravak. K po ovoj točci ne mora iznositi ništa drugo, jer je “B” to na izvjesni način “priznao”.B međutim osporava postojanje nedostatka – za defi niciju nedostatka proči-2. tajte članak 401 I br. 1 i br. 5. („isporučili u besprijekornom stanju“). Ovaj navod je relevantan, jer kada bi bilo tako, K ne bi imala pravo na nikakva potraživanja. Relevantno je također osporavanje da se pas ozlijedio. 3.

K replicira kako slijedi:„Točno je da se ogrlica namočila. Međutim, pas se nije s njom kupao, nego smo

slučajno pokisli. Pritom se ogrlica – što je bilo neizbježno – namočila. Uputa za uporabu nije bilo.

Dokaz: svjedočenje supruga1. mišljenje vještaka.2.

Veterinarka Dr. Nadja Velic može posvjedočiti da je pas progutao više kamenčića od štrasa koji su otpali i da se tako ozlijedio.“

325

Kada nakon ovoga ne bi bilo nikakvih drugih navoda – kakvu odluku bi morao donijeti sudac?

Koje mogućnosti bi imao sudac? 3 varijante: prikupiti dokaze, odbaciti tužbu, prihvatiti tužbu.

Prikupljanje dokaza? Prethodno pitanje: Tko mora što dokazati? 1. Načelno svatko snosi dokazivanje onih činjenica koje su za njega povoljne. To uglav-nom znači slijedeće: Ovdje je prije svega relevantno pitanje postojanja ne-dostatka, jer tužiteljica tvrdi da je ogrlica bila pre loše obrađena i da su zbog toga kamenčići ispali, dok B tvrdi da je do ispadanja kamenčića došlo zbog nepravilne uporabe. Ako kamenčići nisu ispali zbog nedostataka, ne postoji ni pravo na potraživanje troškova veterinara. Zbog toga bi bilo pogrešno, najprije kao svjedoka saslušati veterinarku! Zaključak: K bi u načelu morala dokazati da je nedostatak postojao u trenutku prijelaza rizika.

ALI: Ovdje bi mogao postojati slučaj obrnute obveze (obrnutog tereta) dokazi-vanja prema članku 400 III:

Preduvjeti: 1. nedostatak je nastupio u roku od 6 mjeseci. Ovdje +.To ne proizlazi ni iz prirode stvari ni iz prirode nedostatka (primjer: sir koji je

opljesnivio – on po prirodi stvari ne može trajati pola godineIli pukotina na monitoru računala – nije normalno da staklena ploča pukne sama

od sebe – stoga priroda nedostatka ukazuje na uporabu sile od strane korisnika, a ne na grešku u proizvodnji). Ovdje greška ne leži ni u prirodi stvari ni u prirodi nedo-statka, tako da se mora odgovoriti niječno.

Pravna posljedica: zakonska pretpostavka u korist tužiteljice da je nedostatak postojao već u trenutku prijelaza rizika. Što to znači za suca? Tužiteljica više ne mora dokazivati da je nedostatak postojao već u tom trenutku. DAKLE: dokazi koje je ponudila tužiteljica se više ne trebaju proučavati.

Tuženik međutim mora pobiti zakonsku pretpostavku, time što će on sa svoje strane ponuditi dokaze za to da je ogrlica proizvedena bez nedostataka i da je takva i isporučena.

Tuženik je ponudio dva dokaza, naime očevid i vještaka. Što govori u korist, a što protiv ponuđenih dokaza. Među-rezultat: Očevid kao dokaz nije valjan, jer on doduše može razjasniti da se ogrlica namočila, ali ne može dokazati od čega. To da se ogrlica namočila je, međutim, neosporno, tako da se o tome uopće ne moraju prikupljati dokazi.

Dakle, mišljenje vještaka glede tvrdnji B: 1. da je ogrlica proizvedena bez nedo-statka i 2. da se pas s ogrlicom kupao.

Pitanje: je li potrebno prikupiti i dokaze o tome jesu li s ogrlicom isporučene i upute za korištenje? Teret ovog dokaza bi padao na B, a on je i ponudio dokaz. Unatoč tome, o tome se ne mora prikupljati dokaze, jer to zapravo nije važno. Jer iz formulacije u Uputama za uporabu možemo naime obrnutim putem zaključiti da bi ogrlica morala podnositi vlagu, samo ona ne smije biti “pretjerana”. Kiša međutim ne dovodi do „pretjerane“ vlage – to u svakom slučaju ne tvrdi ni tuženik.

326

Ekskurs: Kakvu bi posljedicu imalo, kada bi u Uputama za uporabu, koje su navodno priložene, stajalo: „Ogrlicu treba zaštititi od bilo kakve vlage“, a da to nije spomenutu u opisu proizvoda u tuženikovom katalogu?

- Jako ograničena mogućnost korištenja ogrlice ne bi postala sadržajem ugovora. Tada bi nedostatak ležao već u ograničenoj upotrebljivosti, za koju tužiteljica saznaje tek sada, jer ogrlica nije pogodna za uobičajenu uporabu. (čl. 410 I br. 1).

Angažira se vještak. 1 godinu kasnije vještak šalje svoje mišljenje ( u Njemačkoj: s računom na 1.000,-- EURA). Ovo mišljenje sadrži slijedeće tvrdnje:

Kamenčići su otpali kao posljedica vlage. Više se ne može utvrditi je li se to do-godilo zbog greške u izradi i malog djelovanja vlage ili zbog prevelike vlage.

Među-rezultat: B nije mogao oslabiti pretpostavke iz članka 400 III. Stoga sud mora poći od

pretpostavke da je ogrlica imala nedostatke. Tek sada pitanje je li se pas ozlijedio ot-palim kamenčićima postaje relevantno. Tko kod toga ima obvezu dokazivanja? Tuži-teljica, jer obrnuti teret dokazivanja prema članku 400 III obuhvaća samo postojanje materijalnog nedostatka, a ne i uzrokovanje i postojanje posljedičnih šteta tog nedo-statka prema članku 410 II. To znači da se kao svjedok mora saslušati veterinarka. Ovisno o rezultatu ovog dokaznog postupka sud će osuditi B na plaćanje 750,- kuna ili 1.750,- kuna.

Slučaj 4

U podiže tužbu:„Dana 23. 5.2009 je K dovezao na popravak svoj Mercedes, kojega je kupio

kod mene prije dvije godine. Ja sam po njegovoj želji zamijenio navlake na vozačevom sjedalu. K je odvezao auto, ali nije platio račun na 2.000,-- kuna. Predlažem da se K osudi da na plaćanje 2.000 kuna.”

A: Je li tužba konkludentna? Da, ako U ima pravo na potraživanje od K. Osnova na kojoj se zasniva pravo na potraživanje: članak 590. Pretpostavke:

ugovor o djelu + 1. Prihvaćanje djela, § 613 III? Da, K je odvezao vozilo i nije reklamirao nika-2. kve nedostatke na popravcima koje je izveo U. Iznos naknade za posao je 2.000,- kuna? O tome kako je izračunata cijena od 3. 2.000,- kuna U nije naveo ništa. To međutim ne sprečava konkludentnost tužbe. Može se naime pretpostaviti da je cijena ili bila dogovorena (članak 613 I) ili da se – bez dogovora – radi o primjerenoj cijeni (članak 613 II).

Među-rezultat: Tužba je konkludentna i može se izreći presuda u odsutnosti. (Garancija za proizvod ovdje još ne igra nikakvu ulogu, jer U nije naveo da su

navlake imale nedostatke – on je samo rekao da ih je zamijenio).

K u odgovoru na tužbu piše: „Ja nisam spreman platiti za popravak. Auto sam 1.6.2007. primio od U,

nakon što sam na njega morao čekati četiri mjeseca. Nije moguće da navlake za vozačevo sjedalo već nakon 2 godine bude pohabane, bez obzira na to što

327

sam s autom prešao 60.000 km. Zato popravak mora biti besplatan. Predlažem da se tužba odbaci.

O cijeni popravka se pri davanju narudžbe uopće nije razgovaralo. 2.000,--kuna je uostalom potpuno pretjerano“.

B: Je li K-ova obrana relevantna? Obrana je relevantna, ako je K – pod uvjetom da su njegovi navodi točni – mogao

tražiti besplatan popravak. Postoji li pravna osnova za potraživanje?I.Članak 5 II Alt. 4 ZZP u svezi s člankom 410 IV (ranije: III)Preduvjeti: 1.– 3.: Potrošač, poduzetnik, kupoprodajni ugovor (za auto!): nije problematično

+ 4. Postojanje materijalnog nedostatka: Ovdje je upitno. Za mjerenje članak

401 I Nr. 1Mora li navlaka vozačevog sjedala u jedva dvije godine starom vozilu izdržati

unatoč 60.000 prijeđenih kilometara? To nije problematično, ali ako sud nema boljih saznanja – prema navodima tuženika postoji materijalni nedostatak.

5. ... o vremenu prijelaza rizika (članak 400 I)Da, jer nedostatak leži u nedostatnoj trajnosti materijala, a ne u tome što je pro-

izvod sada izlizan 400 II).6. ... nastupili u roku od dvije godine (članak 404 II)Nedostatak je doduše nastupio tek preko dvije godine nakon sklapanja ugovora,

ali od primopredaje vozila još nisu prošle dvije godine. 7. Pravovremena prijava nedostatka (u roku od dva mjeseca): Ovdje 404 I. Kod

nedostataka koji nastupe postepeno teško je utvrditi pravovremenost. Ovdje se, me-đutim radi samo o navodima tuženika i može se pretpostaviti da K nije čekao mjese-cima nakon pojavljivanja nedostatka, iako o tome nije napisao ništa konkretno.

8. Pravo na potraživanje nije isključeno prema članku 402 I (K nije znao za ne-dostatak).

II. Kao druga osnova za pravo na potraživanje K vrijedi članak 410 I Nr. 1. To se ne mora pobliže ispitivati, jer je dovoljna i samo jedna osnova za pravo na potraživa-nje.

Među-rezultat: K-ova obrana je relevantna. Tužitelj odgovara: „Nije materijalni nedostatak, ako navlake sjedala budu izlizane na-

kon 60.000 prijeđenih kilometara. Uobičajeno je da navlake od tkanine izdrže 40.000 km.

Dokaz: Mišljenje vještaka. Pored toga, navlake za sjedala sam izričito izuzeo iz svoje garancije. S vo-

zilom sam naime predao i garantni list. U njemu stoji: „Za vozilo postoji besplatna garancija u trajanju od 3 godine, dok za štete od ko-

rozije garantni rok iznosi 10 godina. Od garancije se izuzimaju gume, farovi, navlake za sjedala i potrošni (habajući) dijelovi“.

Dokaz: Ante Tomišić, trgovac u mojoj auto-kući.“

K odmah odgovara:

328

„Nikada nisam dobio Garantni list! Dokaz: svjedočenje mije supruge i mog sina“.

Dolazi do usmene rasprave. Ne daju se nikakve druge izjave. Kako ćete postu-piti?

a) Je li potrebno prikupiti dokaze o tužiteljevoj tvrdnji (tužitelj ima obvezu prikupljanja dokaza) radi utvrđivanja je li K primio garantni list ili ne? To ovisi o tome je li garantni list ovdje bitan.

Treba postaviti pitanje da li bi – eventualno – K-ovo pravo na potraživanje bilo isključeno zbog formulacije u garantnom listu.

- Ekskurs: Trebaju li se formulacije u garantnom listu mjeriti prema Općim uvje-tima poslovanja (članak 96 ff. ZZP, članak 295/296 ZOO)?

Ne, jer garancija nije – barem ne u ovom slučaju – postala predmet ugovora. „Garantni list“ je uostalom predan tek mjesecima nakon sklapanja ugovora, kod pri-mopredaje vozila. Garancija je jednostrana obveza koju je U preuzeo dodatno uz ugovorne obveze.

- Da li je U putem „Garancije“ mogao isključiti jamstvo za određene dijelove vozila?

-- članak 5 VI ZZP o tome ne kaže ništa.-- članak 423 IV (ranije: II) izričito kaže: ne!Garancija može kupcu dati samo dodatna prava (ovdje npr. Garancija za štete od

korozije u trajanju od 10 godina, umjesto zakonskih 2 godine). Garancijom se nikada ne mogu oduzimati kupcu njegova prava!

Nije, dakle bito je li K primio garantni list. Stoga možemo izostaviti prikupljanje dokaza o tome.

b) Odlučujuće je, dakle, pitanje, da li predstavlja nedostatak, ako se navlake sjedala izližu nakon 2 godine i 60.000 km. Iako sud nema vlastitih stručnih znanja (trajnost tekstilnih navlaka sudu nije poznata), moraju se prikupiti dokazi (ukoliko se stranke ne nagode).

Tko snosi teret dokazivanja o postojanju nedostatka? K. Ovdje nema obrnutog tereta dokazivanja prema članku 400 III, jer se nedostatak pojavio tek nakon više od 6 mjeseci nakon primopredaje.

K još nije ponudio odgovarajuće dokaze. Njemu bi zbog fer postupka trebalo ukazati na to (čak i ako članak 5 V ZZP treba razumjeti na način da sud po službenoj dužnosti mora pribaviti mišljenje vještaka, K bi zbog reguliranja troškova u članku 5 V trebao dobiti priliku da prije nastanka troškova prizna potraživanje radi izbjegava-nja troškova).

Kako se u nastavku treba tretirati ovaj slučaj, ovisi o ponašanju K: a) Ako on ponudi mišljenje vještaka kao dokaz za postojanje nedostatka, ovaj

dokaz se treba razmotriti. aa) Proizlazi da su navlake za sjedala imale nedostatke, jer je uobičajeno da one

izdrže 60.000 km vožnje. Što treba učiniti?- Treba odbaciti tužbu. Pitanje da li 2.000,- predstavljaju primjerenu naknadu za

U-o rad ovdje nije bitno. bb) Proizlazi da navlake nisu imale nedostatke.- Stvar još nije zrela za donošenje odluke. Utvrđeno je da K nije mogao zahti-

jevati besplatni popravak, ali se sada radi o spornom pitanju, jesu li 2.000,-- kuna

329

primjeren iznos za to (članak 613 II). Neosporno je da stranke nisu dogovorile takav iznos (članak 613 I).

Ovdje, dakle, sud mora odrediti primjerenu naknadu. Za to će biti potrebna po-moć vještaka. Pitanje: Može li sud angažirati vještaka, također i onda ako niti jedna od stranaka ne podnese odgovarajuću ponudu za prikupljanje dokaza? I tko će to onda platiti? (To stvarno nije jasno).

Logično bi bilo da poduzetnik U mora napraviti ponudu, a da se troškovi dijele prema tome tko je u kojoj mjeri bio u pravu.

Kada se utvrdi primjerena naknada, sud može u skladu s tim osuditi K. Ekskurs: U je očigledno prekršio odredbe članka 7 IV ZZP, jer nema potrebnog

detaljnog troškovnika. Prema propisima građanskog prava takav prekršaj međutim nema posljedica. Međutim, U može biti kažnjen prema članku 144 I Alt. 7 ZZP!

b) Ako K izbjegava rizik prikupljanja dokaza i zato ne nudi kao dokaz mišljenje vještaka:

Budući da K snosi teret (obvezu) dokaza o postojanju nedostataka, ali te dokaze ne pruža, sud mora poći od pretpostavke da navlake za sjedala nisu imale nedostat-ke.

Tada se prije nego se osudi K mora razjasniti pitanje, je li naknada od 2.000,-- kuna bila primjerena: vidi gore a) bb).

Slučaj 5

U podnosi tužbu:„Predlažem, da se K osudi da mi plati 500,- kuna. K je kod mene prije 7 mjeseci kupio perilicu za suđe po cijeni od 3.500,-

Kuna. Bilo je dogovoreno obročno plaćanje. K je platio 6 mjesečnih obroka od po 500,-- kuna. Na plaćanje 7- obroka još uvijek čekam. Kad sam opomenuo K, on mi je rekao da nije voljan platiti, jer je perilica u kvaru, što ja osporavam. Nakon što sam mu ponudio pregled perilice, više se nije javljao“.

A: Je li tužba konkludentna?Potraživanje U od K za plaćanje ostatka kupoprodajne cijene. Osnova za potraživanje: članak 376 I – je li nastalo pravo na potraživanje?Preduvjeti: a)Kupoprodajni ugovor +b)U posebnom obliku kupovine s obročnim plaćanjem, članak 464 ff.?Da, postoje preduvjeti iz članka 464. Posljedica: aa) Ugovor se „treba“ sklopiti u pisanom obliku, članak 465. O tome nije navedeno ništa, ali se to može pretpostaviti. bb) ugovor mora sadržavati podatke iz članka 466 I, II (ukupni iznos, visina obro-

ka, broj obroka, dospijeće obroka, pravo na odustajanje. Ni o ovome U ne navodi ništa. Budući da bi kršenje odredbi iz članka 466 moglo

dovesti do ništavosti ugovora, tužba bez odgovarajućih navoda nije konkludentna. Nakon odgovarajućeg upozorenja od strane suda U podnosi jedan primjerak

propisno sklopljenog kupoprodajnog ugovora, u pisanom obliku. Ugovor sadrži sve podatke koji su potrebni prema članku 466.

330

cc) Iz podataka iz Kupoprodajnog ugovora proizlazi da je 7.obrok dospio na na-platu (članak 173 I).

Ekskurs: Obveze poučavanja prema članku 74 ZZP koje su još strože, ovdje nisu odlučujuće, jer U ne traži kamate, tako da ovdje nemamo slučaj potrošačkog kredita prema članku 71 I, II ZZP.

Među-rezultat: Tužba je konkludentna.

K odgovara na tužbu:

B: Je li obrana relevantna?K-ove navode treba protumačiti tako, da on očigledno želi obrok u visini od

500,-- kuna prebiti s računom za popravak. Treba, dakle, postaviti pitanje, je li U-ovo potraživanje za plaćanje ostatka kupoprodajne cijene prestalo s ovim prijebojem (članak 195).

Preduvjeti: Uzajamna potraživanja (članak 195) – K bi prema tome morao imati potraživanja

prema U. K misli da može od U tražiti naknadu troškova popravka. Osnova za pravo na potraživanja za K?

Nije vidljiva osnova za pravo na potraživanje u ZZP. Prema članku 5 II Alt. –4 ZZP potrošač doduše može zahtijevati popravak, međutim on ne može sam angažirati majstora za popravak i zahtijevati od poduzetnika naknadu troškova. Isto vrijedi i za članak 410 I ZOO. –Članak 410 II također ne daje odgovarajuću osnovu za potraživanje, budući –da ovaj propis kupcu daje samo pravo na naknadu štete.Troškovi za zamjensku izvedbu (dakle troškovi koji nastaju kada vjerovnik –sam izvodi nešto što bi morao izvesti dužnik) se moraju nadoknaditi samo prema odredbama obveznog prava. Kao osnova za potraživanje dolazi u obzir članak 77.

Preduvjeti: Kašnjenje dužnika s nekom radnjom –dužnik je ovdje U –dugovana radnja (prema navodu K) je popravak perilice za suđe. –kašnjenje: regulirano je člankom 183. • Ovdje nemamo slučaj „određenog vremena“ prema 183 I. • Prema članku 183 II kašnjenje nastupa, ako dužnik dobije opomenu. Ovdje • K ne navodi ništa o tome – on očigledno nije pozvao U da izvrši popravak.

331

Time više nisu bitni daljnji preduvjeti iz članka 77 (najava zamjenske izvedbe ovdje također nedostaje) i članka 195 ff. (novčano potraživanje, nema zabrane pri-jeboja).

Među-rezultat: K-ovi prigovori nisu relevantni. Ovdje se ne radi o pitanju kada se perilica pokvarila i je li uopće imala materijalne nedostatke. Rezultat: Tužbu treba prihvatiti, K treba osuditi na plaćanje 500,-- kuna.

Ekskurs: Što bi K trebao navesti, da bi u konačnici ipak pobijedio? Ako je perilica za suđe stvarno bila pokvarena, K je mogao tražiti smanjenje cijene (članak 5 II Alt. 3 ZZP odnosno članak 410 I Nr. 3 ZOO).

Slučaj 6 (prema Dr. Guido Christensen)

Tužba za najam automobila K:„Predlažemo, da se B osudi da nam plati 1.570,- kuna. Mi smo B za obiteljski izlet 1.2.2009. dali u najam jedan VW za 750,- kuna

po danu, a trajanje najma je iznosilo dva dana. Vozilo smo doduše točno na vrijeme dobili natrag, ali B nije platio naš račun od 3.2.2009. Poslali smo mu opomene 25.2. i 10.3.2009., ali uzaludno. U našim Općim uvjetima poslovanja, koji su izvješeni u našem uredu, pod točkom 7 stoji: „Za svaku opomenu dos-pijeva na naplatu 35,-- kuna. Pridržavamo si pravo da Vam obračunamo veći iznos, ako nam nastanu veći troškovi”.

Je li tužba konkludentna?- K ima potraživanje za plaćanje 1.500,-- kuna prema članku 550. - K ima potraživanje za plaćanje 70,-- kuna prema članku ??- Ovdje nije vidljiva zakonska osnova za potraživanje. Dužnik (ovdje B) je prema

članku 342 II doduše dužan nadoknaditi štetu zbog kašnjenja, međutim K uopće nije prikazao nikakvu štetu, nego se samo pozvao na odredbe iz Općih uvjeta poslovanja

- Upitno je, dakle, može li K na temelju odredbi iz Općih uvjeta poslovanja tra-žiti 70,-- kuna za opomene.

Klauzula bi prema članku 102 I ZZP mogla biti ništava. -- Područje primjene: 1. Poduzetnik(članak 96 II ZZP) + 2. Potrošač („obiteljski izlet“) (članak 96 I ZZP) + 3. Stjecanje proizvoda ili usluga u smislu članka 1 ZZP – zakonodavac ne želi

nikakvo ograničenje na određene tipove ugovora, opsežna zaštita potrošača, dakle primjenjuje se na ugovore o najmu (tumačenje u skladu s direktivama, vidi direktiva EU 93/13) +

4. Prethodno formulirana klauzula, nije postignuta individualnim pregovorima (članak 96 I – IV) +

5. Klauzula uključena u ugovor (članak 295 V ZOO) – vrlo je upitno je li za „morao znati“ dovoljno to što su Opći uvjeti poslovanja izvješeni u uredu. To se može pretpostaviti za manje svakodnevne poslove, ako svaki kupac računa s tim da postoje

332

Opći uvjeti poslovanja i da ih može pronaći jedino izvješene u uredu. Ako želimo pretpostaviti da je tako: +

6. Nema odstupanja od prisilnih pravnih propisa (npr. od ZZP, vidi članak 6 ZZP): +, jer ne postoji nikakav (pa tako ni prisilni) propis kojim bi se zabranila na-knada za opomenu ili kojim bi se odredio njen iznos.

7. Kontrola sadržaja u tri stupnja::a) uz pomoć kataloga klauzula, članak 97 ZZP: - ovdje dolazi u obzir Alt. 5 (potrošač preuzima obvezu odštete,koja je značajno

viša od stvarne štete). -- s jedne strane 35,- kuna ne bi trebalo biti previše, ako promislimo da se ovdje

ne radi samo o trošku poštarine, papira i kuverte, nego i o ljudskoj radnoj snazi za kontrolu plaćanja i slanje opomena.

-- s druge strane se prema Općim uvjetima poslovanja mora platiti 35,-- kuna za svaku – pa tako i za prvu! – opomenu. Vezano uz prvu opomenu ne postoji još nikakvo zakonsko potraživanje za naknadu štete od K. Uvjet za zakonsko pravo na potraživanje naknade šteta zbog kašnjenja (članak 342 II) je postojanje kašnjenja. Budući da za B očigledno nije dogovoren ugovorom utvrđeni rok plaćanja, a da zakon u slučaju dvojbe propisuje plaćanje najma tek nakon prestanka ugovora, a da se pri-tom nije odredio nikakav točni datum (članak 563 II), K nije „automatski“ zakasnio, nego je kašnjenje nastupilo tek s primitkom prve opomene (članak 183 II). Odredba prema kojoj će se i za prvu opomenu obračunati 35,-- kuna (umjesto zakonom odre-đenih 0,-- kuna) bi mogla predstavljati kršenje članka 97 Alt. 5 ZZP.

b) 2. stupanj: ispitivanje uz pomoć članka 96 u svezi s člankom 98.Ako je utvrđen prekršaj protiv zabrane klauzule iz članka 97, uvijek se mora

ispitati da li – uzimajući u obzir sve okolnosti (članak 98) možda ipak ne postoji re-levantan nerazmjer između prava i obveza ugovornih partnera.

Ovdje međutim proizlazi da se polazišne točke za nerazmjer, ako se promatra sve ukupno, čak još i pooštravaju: upada u oči da se samo poduzetniku odobrava pravo da po potrebi zahtijeva i veći iznos za opomene, ako dokaže da je šteta koja mu je nastala veća. B očigledno nema pravo na dokazivanje da je ta šteta bila manja.

Posljedica: nevaljanost klauzule. (do 3.stupanja – pravila o transparentnosti prema članku 100 ZZP – stoga uopće

nećemo doći).Rezultat: Tužba na iznos od 1.500,- kuna je konkludentna, a tužba na 70,-- kuna

nije.

333

Cornelia Stephanie Woelk: Uputstva za trenere: slučajevi s rješenjima

Cornelia Stephanie Woelk: trainer’s material – civil cases with solutions

Napomene za trenere:

Sljedeći slučajevi su predviđeni kao interaktivna rasprava u kojoj svaki od sudio-nika predlaže rješenje slučaja. Zatim drugi sudionici raspravljaju da li je predloženo rješenje ispravno. Za neke slučajeve ne postoji samo jednoznačno rješenje i kod ovih je slučajeva bitno da sudionici prepoznaju problem i razmisle iz kojih razloga sudac može donijeti jednu ili drugu odluku. Sudionici bi trebali predložiti neko rješenje i također objasniti zbog čega navedeno rješenje (eventualno navesti članke iz ZPP-a i Građanskog zakonika/ZOO-a), kako bi se vidjelo dali su zaista razumjeli temeljna pravila raspodjele tereta dokaza, a ne samo slučajno predložili ispravno rješenje.

Ukoliko se vremenski ne stigne raspravljati o svim slučajevima, slučajevi s rješe-njima se mogu podijeliti kao materijal za samostalno učenje.

Bilo bi smisleno da sudionici na raspolaganju imaju i zakonske tekstove kako bi rješenja mogli izraditi pomoću zakonskih tekstova, ukoliko propise ne znaju napa-met.

Vrlo je bitno da sudionici imaju na raspolaganju relevate zakonske tekstove (u prvom redu Građanski zakonik/ZOO i ZPP) , kako bi mogli izraditi rejšenja pomoću zakonskih tekstova jer za rješenja slučajeva relevantne zakonske odredben nisu poznate sudačkim vježbenicima da bih ih oni napamet znali.

Slučaj 1

Tužitelj, kupac, navodi da je od tuženika 15. prosinca 2008. kupio stroj za pranje rublja koji je od samog početka imao nedostatke, ali se oni prilikom kupnje nisu vi-djeli. On želi da tuženik uzme stroj natrag i da mu vrati kupoprodajni iznos. Tužitelj kao dokaz da je stroj neispravan pribavlja mišljenje sudskog vještaka. Budući da je tužitelj stroj vratio 26. siječnja 2009. tuženik tvrdi da je tužitelj stroj za pranje rublja kupio u studenom 2008. Osim toga poriče da je stroj imao nedostatke, barem u trenutku kupoprodaje nije bilo nedostataka, a stroj se pokvario uslijed nestručnog rukovanja tužitelja. Kao dokaz navodi izjavu svog zaposlenika. Da li biste proveli predložene dokaze? O kojim biste činjenicama saslušali svjedoke? Što bi bilo kad bi se tuženik pozivao na činjenicu da stroj kupljen u studenom 2006.?

Za zaključivanje ugovora nije potrebno provoditi dokaz jer je ugovor nesporan. Također ni za činjenicu da li je stroj kupljen u studenom 2008. ili 15. prosinca 2008. nije potrebno provoditi dokaze jer je to za rješenje slučaja nebitno, budući da rok su-kladno čl.404, stv. 2 ZOO nije protekao. Prema čl. 219 ZOO tužitelj mora dokazati da je stroj za pranje rublja neispravan. Stoga je potrebno provesti od strane tužitelja

334

predloženo mišljenje sudskog vještaka. Ako sudski vještak ustanovi neispravnosti na stroju za pranje rublja, tužitelj ne mora dokazivati da je stroj od početka bio neispra-van, jer se to pretpostavlja sukladno čl. 400, st. 3 ZOO. Stoga tuženik mora otkloniti ovu pretpostavku. Potrebno je saslušati zaposlenika na činjenicu da prilikom primo-predaje tužitelju stroj nije imao nedostataka.

U našem postupovnom pravu (praktičnom dijelu) samo saslušanje svjedoka ne bi bilo dovoljno. Dapače, tuženik bi iskazao sumnju u istinitost i točnost provede-nog vještačenja nakon čega bi određeni stalni sudski vještak (koji je izradio nalaz i mišljenje), ukoliko je nalaz i mišljenje izradio prvotno u pisanom obliku, zbog načela neposrednosti izvođenja dokaza na prigovore i primjedbe morao usmeno, pred sudom na ročištu za glavnu raspravu, odgovoriti na iznesene prigovore i primjedbe, kao i na eventualno daljnja postavljena pitanja od strane parničnih stranaka. Ukoliko bi sud smatrao kako je istinitost i točnost nalaza i mišljenja dovedeno u pitanje tada bi se, u slučaju postojanja takvog dokaznog prijedloga, imalo provesti novo vještačenje po novoodređenom stalnom sudskom vještaku. Po izradi drugog nalaza i mišljenja proce-dura se ponavlja, s time da u slučaju postojanja mimoilaženja dvaju nalaza i mišljenja u pojedinim točkama valja provesti pokušaj usuglašavanja tih nalaza i mišljenja na ročištu za glavnu raspravu. Ukoliko dođe do usuglašavanja dvaju nalaza i mišljenja nije više potrebno u tu određenu svrhu provoditi nadvještačenje. U slučaju da to ne bi bio slučaj tada valja provesti nadvještačenje, naravno ukoliko takav dokazni prijed-log predleži budući da sukladno izmjenjenom i dopunjenom ZPP-u sud ne smije po službenoj dužnosti određivati i provoditi dokaze (osim u posebnim parnicama – npr. u statusnim sporovima). U slučaju da određena stranka spori navode druge strane u postupku, odnosno istinitost i ispravnost nalaza i mišljenja, a u tu svrhu ne predlaže provođenje dokaza, tada se ima primijeniti institut tereta dokaza (krilatica: ono što se ne dokaže kao da ne postoji). Naravno, da se određene okolnosti u konkretnom slučaju mogu utvrđivati i provođenje dokaza saslušanjem svjedoka koje bi stranke u tu svrhu predložile tijekom postupka.

U modifi ciranom slučaju potrebno je saslušati zaposlenika na činjenicu kad je zaključen kupoprodajni ugovor, jer ako je zaključen u studenom 2006. , tada je rok sukladno čl. 404, st. 2 ZOO-a već istekao. Ukoliko tuženik uspije dokazati navede-no, nije potrebno provoditi druge dokaze.

Slučaj 2

Tužitelj navodi: 11. studenog 2008. sam tuženiku u Zagrebu prodao svoj Merce-des. Dogovorili smo kupoprodajnu cijenu od 10.000,00. Uz predujam od 5.000,00 dao samo mu Mercedes, a preostalih 5.000,00 trebao je platiti do kraja studenog. Za slučaj da ne plati na vrijeme dogovorili smo da će tuženik od 1.prosinca 2008. zaračunati kamate od 10 %. Do danas nisam dobio nijedan euro. Za dokaz da je tomu tako pozivam se na svjedočenje mog prijatelja Ivana.

Tuženik se poziva na sljedeću izjavu: Nisam kupio nikakav auto od tužitelja. Tu-žitelja uopće ne poznajem. Od 8. do 22. studenog 2008. bio sam sa suprugom na godišnjem odmoru u Egiptu. Moja supruga to može potvrditi.

Pitanje: Tko mora što dokazati ?Da li biste saslušali svjedoke (jednog, oba, kojim redoslijedom)?

335

Na koje konkretne činjenične tvrdnje biste saslušali oba svjedoka?Tužitelj mora dokazati sve činjenice na kojima temelji njegov zahtjev (zaključiva-

nje kupoprodajnog ugovora 11. studenog 2008., iznos kupoprodajne cijene, dogovor o plaćanju kamata, primopredaju Mercedesa), stoga je potrebno saslušati Ivana. Me-đutim Ivana nije potrebno saslušati na činjenicu da tuženik nije platio preostali dio kupoprodajne cijene. To je negativna činjenica o kojoj svjedok može samo ograničeno svjedočiti. Suprugu tuženika je potrebno saslušati na činjenicu da li je tužitelj u spor-nom vrijeme bio na godišnjem i to kao protudokaz sukladno čl. 219 ZPP-a. Budući da se radi o protudokazu potrebno je započeti sa svjedokom Ivanom.

U konkretnom slučaju svjedoka Ivana, ukoliko bi se isti imao saslušati samo na okolnosti odvijanja pravnog posla, valjalo bi saslušati i na okolnost pozitivne činjenice, odnosno je li mu poznato koliki je iznos tužitelj primio od tuženika na ime kupopro-dajne cijene, odnosno je li mu poznato da je tuženik ostao dužan tužitelju određeni iznos na ime kupoprodajne cijene. Naime, ukoliko tužitelj putem svjedoka Ivana i uspije dokazati činjenice zaključenja kupoprodajnog ugovora, visine kupoprodajne cijene, sporazuma o kamatama te predaji vozila, time nije došlo do utvrđenja da mu je tuženik isplatio određeni iznos na ime kupoprodajne cijene (može se tvrditi da mu ili nije ništa plaćeno ili da mu je plaćeno i više nego što sam tvrdi).

Slučaj 3

Činjenično stanje je isto kao u slučaju 1, osim što tuženik ne poriče da je kupio auto. On tvrdi da je preostali iznos kupoprodajne cijene od € 5.000,00 platio točno do kraja studenog u gotovini tužitelju. Obje stranke navode kao dokaz istinitosti svojih tvrdnje svjedočenja supruga. Kako odlučiti ako obje supruge potvrde navode svojih supruga i ne može se utvrditi tko od njih ne govori istinu? Zašto je to tako?

Budući da u ovom slučaju sud ne može sa sigurnošću utvrditi je li sporna činjeni-ca dokazana, sud mora odlučiti sukladno čl. 221 ZPP-a, tko ima teret dokaza. Glede plaćanja kupoprodajne cijene tuženik ima teret dokaza (odstupanje od osnovnog pra-vila čl. 219 ZPP-a). Zbog toga je potrebno osuditi tuženika.

Dodatno pitanje: Kako se formulira u obrazloženju presude da je odluka donese-na na podlozi tereta dokaza?

Slučaj 4

Činjenično stanje je isto kao u slučaju 1. Međutim tuženik ne poriče sklapa-nje ugovora. Tužitelj tvrdi da tuženik nije ništa plati, već da je sa zakašnjenjem 31. siječnja 2009. platio € 5.000,00. Stoga on želi za razdoblje od 1. prosin-ca 2008. do 31. siječnja 2009. zaračunati kamate u iznosu od 10 %. Tuženik tvr-di da je platio točno 30. studenog 2008. i predočava potvrdu potpisanu od stra-ne tužitelja. Obje stranke nemaju svjedoke koji bi mogli potvrditi njihove priče. Kako odlučiti? Kako biste odlučiti da je na potvrdi datum 31. siječanj 2009.? Što bi napravili kad bi se oba svjedoka kao dokaz za točnost svojih tvrdnji pozivali na svjedočenja svojih supruga. Da li biste saslušali supruge kao svjedokinje?

Na temelju snage dokaza isprava je tuženik predočavanjem potvrde dokazao da je točno 30. studenog platio € 5.000,00 i stoga tužitelj nema više pravo na kamate. Stoga se tužba odbija. Ovo vrijedi i u slučaju kad je datum na potvrdi 31. siječanj

336

2009., jer se tada sukladno čl. 191 ZOO pretpostavlja da su i dospjele kamate pla-ćene.

U modifi ciranoj verziji bi bila saslušana i supruga tužitelja ako bi tužitelj tvrdio da je datum na potvrdi pogrešno napisan, i da je plaćanje bilo u stvari kasnije. Suprugu tuženika bi se također saslušalo kao svjedoka u smislu protudokaza.

Slučaj 5

Tužiteljica tvrdi da ju je tuženik udario svojim osobnim vozilo dok je u Ulici Gra-da Vukovara kod kućnog br. 25 prelazila cestu na pješačkom prijelazu. Tvrdi da je u nezgodi bila ozlijeđena i zahtjeva povrat liječničkih troškova i naknadu za duševnu bol. Tuženik poriče a se u Ulici grada Vukovara kod kućnog br. 25 nalazi pješački prijelaz i kao dokaz da nema pješačkog prijelaza navodi kao svjedoka svog suvozača. Tužiteljica kao dokaz da se tamo nalazi pješački prijelaz navodi očevid na licu mjesta. Nadležni sudac i sam stanuje u Ulici grada Vukovara i sam zna da li se kod kućnog br. 25 nalazi pješački prijelaz jer svaki dan tamo prolazi. Što treba sudac učiniti?

Ne provodi dokaze jer sam točno zna da li se tamo nalazi pješački prijelaz. Saslušava suvozača tuženika kao svjedoka na činjenicu da li se Ulici Grada Vuko-

vara kod kućnog br. 25 nalazi pješački prijelaz. Provodi očevid na licu mjesta. Provodi očevid na licu mjesta i ispituje suvozača kao svjedoka. Ovdje je potrebno raspraviti da li sudac mora uopće provoditi dokaze (možda ne

mora jer se radio o opće poznatoj tj. sudu poznatoj činjenici) ili da li za predložene dokaze treba napraviti provođenje dokaza. Ako se dođe do zaključka da se dokaz mora provoditi, koji od predloženih dokaza se provodi (ima li smisla saslušavanje suvozača nakon obavljenog očevida na licu mjesta?).

U konkretnom slučaju valja odrediti očevid na licu mjesta i neposrednim uvidom, neposrednim izvođenjem dokaza, utvrditi činjenicu (ne)postojanja zebre na spornoj lokaciji. Naime, to što sudac stanuje u blizini mjesta nesreće i činjenice poznavanja okruženja u kojem je došlo do nesreće ne čini spornu činjenicu općepoznatom. U tom slučaju, ukoliko je sucu nešto poznato o činjenicama koje bi bile odlučne za odlučivanje u pravnoj stvari tada bi isti, pod određenim okolnostima, imao za primi-jeniti institut izuzeća, izuzeti se u tom predmetu i eventualno saslušati kao svjedok.

Slučaj 6

Činjenično stanje je isto kao u slučaju 5, međutim utvrđeno je da se kod kućnog br. 25 ne nalazi pješački prijelaz. Tužiteljica tvrdi da je tuženik prebrzo vozio, i da je sporije vozio, bio bi mogao bez problema pravovremeno zakočiti. Tuženik tvrdi da je vozio normalnom brzinom, ali da se tužiteljica iznenada našla na cesti 3 m od njegovog vozila i da više nije imao mogućnost kočiti. Tužiteljica kao dokaz za svoju verziju nezgode navodi kao svjedoka svoju prijateljicu koja je bila prisutna. Tuženik kao dokaz za svoju verziju nezgode ne navodi nijednog svjedoka. Da li biste saslušali svjedoka kojeg navodi tužiteljica?

Ovdje se sukladno čl. 1045 ZOO pretpostavlja krivnja tuženika. Budući da tu-ženik nije predložio dokaze kojima bi dokazao da nije kriv za nezgodu, sud mora tuženika najprije uputiti sukladno čl. 219, st. 2 ZPP da je na njemu teret dokaza i

337

da mora predložiti dokaze. Ako nakon upućivanja tuženik i dalje ne predloži dokaze da nije kriv za nezgodu, tada nije potrebno provoditi od strane tužiteljice predložen dokaz da je tuženik kriv. To bi bilo suvišno.

U konkretnom slučaju valjalo bi, uz primjenu načela otvorenog pravosuđenja, sa strankama raspraviti o činjeničnim te po potrebi o pravnim pitanjima koja bi mogla dovesti do razjašnjenja konkretnog slučaja. Ukoliko niti tada parnične stranke, kon-kretno tuženik, ne bi predložio izvođenje dokaza kojima bi se utvrdile činjenice koje je iznio tijekom postupka, odnosno kojima bi se isključila u cijelosti ili djelomično njegova odgovornost, tada bi se uz primjenu pravila o teretu dokaza imao za prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice.

Slučaj 7

Činjenično stanje je isto kao kod slučaja 6 samo tuženik kao dokaz za svoju ver-ziju nezgode navodi svjedočenje suvozača i jednog prolaznika. Koje svjedoke biste saslušali?

Ovdje je potrebno saslušati kako suvozača tako i prolaznika jer tuženik mora pomoću svjedoka opovrgnuti pretpostavku iz čl. 1045 ZOO.

Slučaj 8

Tužitelj je 12. prosinca bio u kupovini u trgovini s povrćem. Pao je i slomio nogu. Tvrdi da tuženik nije dovoljno dobro počistio trgovinu i da se poskliznuo na list povrća koji je bio na tlu. Tuženik tvrdi da je nekoliko minuta prije pada tužitelja njego zaposlenik pomeo trgovinu . Tužitelj je pao jer je star i nesiguran i nije mogao dobro stajati na nogama. Tužitelj navodi kao svjedokinju o činjenici da je na tlu bio list povrća svoju suprugu. Tuženik je zaboravio navesti kao svjedoka svog zaposlenika. Što čini sudac?

Sukladno čl.1045 ZOO pretpostavlja se krivnja vlasnika trgovine i tuženik mora opovrgnuti ovu tvrdnju. Budući da je tuženik zaboravio pozvati se na svjedočenje svog zaposlenika, sukladno čl. 219, st. 2 ZPP sudac ga upućuje na činjenicu da je na njemu teret dokaza i da mora predložiti dokaz. Ako tuženik navede zaposlenika kao svjedoka, tada je navedenog potrebno saslušati, a supruga tužitelja se saslušava kao protudokaz. Ako tuženik unatoč sudskoj uputi ne navede nijednog svjedoka, tada tu-ženik nije opovrgnuo pretpostavku sukladno čl. 1045 ZOO-a sukladno čl. 221, stv.3 ZPP nije potrebno saslušavati suprugu kao svjedokinju.

Sukladno sudskoj praksi u Republici Hrvatskoj te stavu drugostanjskih, žalbenih, sudova i trećestupanjskog, revizionog, suda u konkretnom slučaju valjalo bi svakako saslušati predloženog svjedoka od strane tužitelja, odnosno njegovu suprugu, a koji bi potvrdio („ojačao“) navode tužitelja u svezi predmeta spora i odgovornosti tuže-nika.

Slučaj 9

Činjenično stanje je isto kao u slučaju 8, međutim tuženik se poziva na dokaz da je tlo bilo pometeno i kao svjedoka navodi svog zaposlenika. Obje strane se pozivaju na svjedočenje jednog drugog kupca koji je u trenutku nezgode bio u trgovini. Tužitelj

338

tvrdi da je drugi kupac vidio da u trgovini na podu leži list povrća, a tuženik tvrdi da je drugi kupac vidio da je tuženik nesiguran i da je stoga pao. Što radi sudac?

U ovom slučaju mora sudac saslušati sva tri svjedoka, a tuženik mora svjedoče-njem zaposlenika i drugog kupca ukloniti pretpostavku sukladno čl. 1045 ZPP, te je potrebno saslušati suprugu kao protudokaz. Budući da se obje stranke pozivaju na svjedočenje drugog kupca, potrebno ga je saslušati kao glavni dokaz i protudokaz.

Slučaj 10

Činjenično stanje je isto kao u slučaju 9. Nažalost vlasnik trgovine je izgubio slučaj jer nije mogao dokazati da je njegov zaposlenik pomeo trgovinu. Ljut zbog toga otpustio je zaposlenika. Zaposlenik podiže tužbu i poziva se da je njegov otkaz neopravdan jer je propisno pomeo pod. Zaposlenik ne predlaže svjedoka kao dokaz za to. Vlasnik trgovine se raduje i vidi se kao pobjednik u postupku jer smatra da nije potrebno da se poziva na svjedoke budući da je to već utvrđeno u postupku za slučaj 9 da zaposlenik nije propisno pomeo trgovinu. Što čini sudac?

U ovom slučaju sudac bi morao uvažiti tužbu zaposlenika jer vlasnik trgovine nije dokazao neprimjereno ponašanje zaposlenika. U radnom pravu sukladno čl. 112, stv. 1 Zakon o radu poslodavac mora dokazati da je otkaz pravovaljan. Činjenica da je poslodavac izgubio prethodni postupak u slučaju 9 nije u ovom postupku teret dokaza. Sukladno čl. 12, st. 2 ZPP ovaj postupak nema utjecaj na zaposlenika, jer on u postupku nije bio stranka u postupku i nije mogao utjecati na ishod.

Mole se hrvatski treneri da prilagode slučaj 10 hrvatskom radnom pravu!!!

Slučaj 11

Tvrtka A naručuje od špedicije B dostavu 100 sanduka vina za tvrtku C. Kod isporuke sanduka tvrtki C utvrđuje se da su neke boce oštećene i tvrtka A odbija pla-ćanje kupoprodajne cijene. Tvrtka A zahtjeva od tvrtke B naknadu štete za oštećene boce. U tijeku postupka nije moguće utvrditi kad i zbog čega su boce oštećene. Kako odlučuje sudac?

U ovom se slučaju tužba odbija jer se ne može utvrditi (A ne može dokazati) da je špedicija B kriva za oštećenje boca. Postoji mogućnost da su boce vina bile već prije oštećene ili da su se oštetile tek na lokacije tvrtke C. Odredba čl. 683 , st. 1 ZOO ne pomaže tužitelju jer teret dokaza o navedenom propisu vrijedi samo za razdoblje od primopredaje do isporuke robe.

Slučaj 12

Činjenično stanje je isto kao u slučaju 12, ali utvrđeno je da su boce neoštećene predane špediciji B i da su bile oštećene prilikom isporuke tvrtki C. Međutim neja-sno je da li su boce oštećene zbog načina vožnje vozača iz špedicije B ili zbog lošeg pakiranja od strane tvrtke A. Kako sudac odlučuje?

U ovom bi slučaju trebalo prihvatiti tužbu jer je utvrđeno da je šteta nastala u razdoblju između primopredaje špediciji B isporuke tvrtki C, te čl. 683, st. 1 ZOO pretpostavlja krivnju tvrtke B. Ukoliko tvrtka B ne može dokazati da je uzrok ošte-ćenja bilo loše pakiranje, tada snosi odgovornost za oštećenja.

339

Slučaj 13

Nakon postupka između tvrtke A i špedicije B, špedicija B se odlučuje uvesti nove Opće uvjete poslovanja po kojima špedicija B odgovara samo za oštećenja ako nalogodavatelj dokaže da je roba bila propisno zapakirana. Proizvođač porculana D daje špediciji B nalog za transport 1000 vaza, pri čemu su stranke dogovorile posao prema novim važećim Općim uvjetima poslovanja. U postupku se utvrđuje nesporna činjenica među strankama da su vaze neoštećene predane špediciji i da su bile ošte-ćene na lokaciji primatelja isporuke. Ostaje nejasno jesu li vaze oštećene zbog načina vožnje ili zbog nepropisnog pakiranja od strane tvrtke D. Kako odlučuje sudac?

U ovom se slučaju također prihvaća tužba i to iz istih razloga kao u slučaju 12. Odredba Općih uvjeta poslovanja po kojoj špedicija B odgovara za štetu samo u slu-čaju kad nalogodavatelj dokaže da je roba propisno zapakirana je sukladno odredbi čl. 683, st. 4 ZOO nevažeća.

Slučaj 14

Tužitelj zahtjeva naknadu za pretrpljenu bol od tuženika jer mu je tuženik izbio zub. Kao dokaz tužitelj se poziva na svjedočenje 30 kolega iz razreda koji su također bili prisutni na razrednoj zabavi. Tuženik poriče da je tužitelju izbio zub, ali unatoč uputi suda da predloži dokaz tuženik je mišljenja da ga kolege u razredu ne vole i da će svjedočiti protiv njega. Sudac je već saslušao prvih 5 kolega kao svjedoke koji su potvrdili navode tužitelja i ne postoje nikakve sumnje u istinitost njihovih izjava. Su-dac ima za poslijepodne zakazan teniski susret i razmišlja da li mora saslušati i ostale kolege ili ipak može otići na tenis. Što mu savjetujete?

Ovdje je potrebno raspraviti da li sudac treba saslušati još 25 svjedoka ili je na temelju dosadašnjih jednoznačnih rezultata sporna činjenica već dokazana. U Nje-mačkoj u ovakvoj situaciji ako je sudac nakon saslušavanja prvih 5 svjedoka osobno uvjeren da su se događaji dogodili sukladno navodima tužitelja, može otići igrati tenis. To bih i ja učinio!!!

Slučaj 15

A. želi doznačiti novac B., međutim novac je doznačen na račun od osobe C. Osoba A tuži osobu C i zahtjeva povrat novac jer je novac pogreškom banke dozna-čen na račun osobe C stoga osoba C. nema pravo zadržati novac. C. se poziva na činjenicu da mu je A. poklonio novac. Tko mora predložiti dokaze?

Činjenica da je novac doznačen na račun osobe C. je nesporna, stoga se ne mora predlagati dokaz za navedenu činjenicu. Sporna je činjenica da li postoji pravni razlog (poklon) ili ne (pogreška banke). Tužitelj mora sukladno temeljnom pravilu čl. 219 ZPP dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i time dokazati ne postojanje pravnog razloga. Međutim ovdje se radi o negativnoj činjenici, stoga nepostojanje isprave o darovanju tužitelj ne može dokazivati. Postojanje isprave o darovanju mora stoga dokazati tuženik (kao iznimka od temeljnog pravila čl. 219 ZPP kao što je pla-ćanje kupoprodajne cijene morao dokazati tuženik).

340

Slučaj 16

Zemljište od A. se nalazi pokraj tvornice B. Budući da je odvod za vodu na ze-mljištu B. neko vrijeme bio neispravan, otrovne otpadne vode su dospjele na zemlji-šte od A. A stoga mora zamijeniti 100 m³ zatrovanog tla i zahtjeva od B. naknadu štete u iznosu od 100.000,00 HRK. Tužba je podignuta 10. listopada 2008. Tuženik se poziva na zastaru. Tvrdi da su otrovne otpadne vode dospjele na zemljište A. još u kolovozu 2005. i to je A. također primijetio. A tvrdi da je tek u prosincu 2005. primi-jetio promjene boje zemljišta i dao ispitati uzorke tla. Obje stranke ne mogu dokazati svoje tvrdnje o činjenici kad A. prvi put primijetio trovanje tla. Kako odlučiti?

Tužba se mora prihvatiti. Razlog je nesporan, sporna je samo činjenica kad je tu-žitelj primijetio trovanje tla te pitanje zastarnog roka sukladno čl. 230 ZOO. Budući da tuženik mora dokazati zastaru na koju se poziva, sukladno čl. 221a ZPP odlučuje se na teret tuženika, ako on ne može dokazati da je tužitelj već u kolovozu 2005. primijetio promjene na tlu.

Slučaj 17

Poduzetnik A je zaposlio B kao direktora svoje tvrtke. B . je lažirao bilance tvrtke. Po otkrivanju lažiranih bilanci tvrtka poduzetnika A odlazi u stečaj zbog skandala s bilancama. B. je u kaznenom postupku zbog lažiranja bilanci osuđen na Županijskom sudu na 3 godine zatvora. A. u kaznenom postupku nije zahtijevao naknadu štete od B. jer je kaznenom sucu bilo komplicirano utvrditi točnu vrijednost tvrtke koja je otišla u stečaj. A podiže nakon pravomoćne presude protiv B. građansku tužbu i zahtjeva od B. naknadu štete u iznosu od 10.000.000,00 HRK, s obrazloženjem da nije bilo lažiranja bilance tvrtka ne bi otišla u stečaj i ne bi imala navedenu vrijednost. B se poziva na činjenicu da je nepravedno osuđen zbog lažiranja bilance. A. se poziva u građanskom postupku na svjedočenje bivših zaposlenika tvrtke da je B. lažirao bi-lance. Što čini sudac?

Ovdje se ne moraju ponovno saslušavati svjedoci jer sukladno čl.12, st. 3 ZPP postoji veza s pravomoćnom kaznenom presudom glede počinjenog kaznenog djela i krivnje.

Slučaj 18

Činjenično stanje je kao u slučaju 17. Sudski vještak zbog vremenskog proteka ima problema oko utvrđivanja da li je vrijednost tvrtke koja je otišla u stečaj zaista iznosila 10.000.000,00 HRK. Što sud može napraviti?

Glede iznosa odštete također vrijedi da sukladno čl. 219 ZPP tužitelj mora do-kazati. Ukoliko tužitelj u ovom slučaju ima s time problema, to ne mora biti povod odbacivanju tužbe, već se može primijeniti odredba čl. 287 ZPP.

Slučaj 19

A zahtjeva od B. plaćanje usluga prijevoza od Zagreb do Splita. Stranke su do-govorile plaćanje od 2 HRK po kilometru. U postupku A tvrdi da je udaljenost od

341

Zagreba do Splita 280 km, a B tvrdi da je udaljenost samo 250 km. Obje se stranke za istinitost svojih navoda pozivaju na mišljenje sudskog vještaka. Što čini sud?

U ovom slučaju ne bi trebalo pribavljati mišljenje sudskog vještaka jer je udalje-nost od Zagreba do Splita opće poznata činjenica sukladno čl. 221 , st. 4 ZPP.

Slučaj 20

A zahtjeva od B. plaćanje 8.432,15 HRK. Poziva se na činjenicu da je navedeni iznos odšteta za kamate koje proizlaze iz činjenice da mu tuženik duguje zatezne kama-te od 12,6 % na iznos 36.487 HRK za razdoblje od 23. listopada 2006. do 18. listopada 2008. te zatezne kamate od 9,8 % na iznos od € 98.241,20 za razdoblje od 4. travnja 2007. do 9.kolvoza 2008. Tuženik je mišljenja da je izračun pogrešan. Tužitelj se za istinitost svog izračuna poziva na mišljenje sudskog vještaka. Što čini sudac?

Izračun kamata je opće poznata činjenica sukladno čl. 221 stv.4 ZPP, tako da sudac može ( i mora) sam izračunati iznos, ne mora se tražiti mišljenje sudskog vje-štaka.

Sukladno važećoj sudskoj praksi u Republici Hrvatskoj sudac kao pravnik, u slučaju sporenja kamatnog obračuna i budući da se u konkretnom slučaju imaju pri-mijeniti različiti kamatni računi, nema dovoljno stručnog znanja za izračunavanjem te se u konkretnom slučaju ima pribaviti predloženi dokaz vještačenja putem osobe kvalifi cirane za izradu fi nancijsko-knjigovodstvenog nalaza i mišljenja.

Slučaj 21

Vjerovnik A je bez prava dao zaplijeniti udio osobe B iz životnog osiguranja i re-alizirao ga. B. zahtijeva od A naknadu štete zbog nepropisne zaplijene i poziva se na činjenicu da je on prema uvjetima ugovora s osiguranjem trebao na svoj 65. rođendan dobiti isplaćeno od osiguranja 103.476,87 HRK. Tuženik se poziva na činjenicu da su od ovog iznosa moraju odbiti iznosi koje je A trebao još uplatiti do svog 65. godine, osim toga od iznosa se moraju odbiti kamate, jer je A. imao prednost od toga da je iznos osiguranja isplaćen sad, a ne tek kroz 10 godina. B. predočava obračun na više stranica iz kojeg proizlazi uz odbijanje kamata i iznose koje je potrebno još platiti da ima pravo na odštetu u iznosu od 68.711,99 HRK. A poriče istinitost obračuna. B. kao dokaz za istinitos svog obračuna navodi pribavljanje mišljenja sudskog vještaka. Što čini sud?

U ovom slučaju je potrebno napraviti složene izračune (iz matematike osigura-nja) stoga to više nije opće poznata činjenica. Potrebno je pribaviti mišljenje sudskog vještaka.

U konkretnom slučaju vještačenje se ima provesti samo ukoliko ga je jedna od parničnih stranaka i predložila budući da sud nema ovlasti po službenoj dužnosti određivati i provoditi dokaze kako bi se dokazale tvrdnje iznijete od parničnih strana-ka u postupku. Naime, B je sudu predočio određeni obračun, ali ukoliko se A protivi korištenju „jednostrano“ izvršenog obračuna tada se takav obračun ne može koristiti kao dokaz u postupku. To iz razloga što se kao mjerodavni dokazi vještačenja uzimaju samo oni koji su, na prijedlog pojedine stranke u postupku, određeni i naloženi od strane suda.

342

Crnković Skorup: Odgovornost za štetu (ZOO)

Crnković Skorup: Liability for damanges (Civil law)

UVODNE NAPOMENE

Zakon o obveznim odnosima (ZOO), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. godine, donio je značajne novine na području odštetnopravne odgovornosti. U tom kontekstu, svakako najznačajnija promjena odnosi se na konceptualno i sadržajno re-defi niranje instituta neimovinske štete. Umjesto subjektivističke koncepcije neimov-inske štete, koja je bila prihvaćena u Zakonu o obveznim odnosima iz 1978. godine, a prema kojoj neimovinsku (nematerijalnu) štetu predstavljaju fi zičke i psihičke boli te strah, novim je ZOO-om prihvaćena objektivistička koncepcija neimovinske štete, prema kojoj neimovinsku štetu predstavlja povreda prava osobnosti. Takav koncep-tualni okvir doveo je do proširenja predmetnog i personalnog polja primjene pravila o odgovornosti za neimovinsku štetu.

Dok je po subjektivističkoj koncepciji mogućnost dosuđivanja pravične novčane naknade bila predviđena samo u onim slučajevima u kojima su povredom bile prouzročene taksativno navedene duševne boli, po objektivističkoj koncepciji nei-movinske štete, svaka povreda prava osobnosti načelno omogućava dosuđivanje pravične novčane naknade, ako to težina povrede i ostale okolnosti slučaja oprav-davaju. Nadalje, dok prema rješenjima starog ZOO-a nije bilo moguće dosuđivanje pravične novčane naknade za povredu ugovorne obveze, po rješenjima novog ZOO-a, dosuđivanje pravične novčane naknade moguće je i po pravilima ugovorne odgovor-nosti za štetu. Konačno, subjektivistička koncepcija, prihvaćena starim ZOO-om, omogućavala je dosuđivanje pravične novčane naknade samo fi zičkim osobama, dok po objektivističkoj koncepciji, prihvaćenoj novim ZOO-om, ta je mogućnost ot-vorena i u pogledu pravnih osoba. Određene sadržajne promjene doživjeli su i neki drugi elementi odštetnopravne odgovornosti, kao što je odgovornost za neispravan proizvod.

U radionici posvećenoj naknadi štete bit će obrađene novine koje na području odštetnog prava donosi novi ZOO. Sudionicima će se kazuističkom metodom, kroz rješavanje hipotetskih slučajeva, i interaktivnim pristupom omogućiti da steknu uvid u opseg promjena izvršenih novim ZOO-om. Sudionici će također u okviru radi-onice imati prilike razmijeniti svoje stavove i mišljenja o načinima primjene novog odštetnopravnog uređenja te načinu interpretacije pojedinih elemenata tog novog uređenja.

O PRAVU OSOBNOSTI

Pravo osobnosti ima dug povijesni razvoj, ali u punom se opsegu započinje razvi-jati nakon 2. svjetskog rata. To ratno razdoblje razaranja, patnji i trauma, uništenog

343

gospodarstva i velikog siromaštva u prvi je plan izbacilo pojavu prava osobnosti. Svi su ljudi nositelji tih prava, ali i pravne osobe.

Pravo osobnosti danas, ne samo kod nas nego i u drugim pravnim sistemima predstavlja sastavni dio građanskog prava – koje je po svojoj prirodi prije svega imo-vinsko pravo. Ova je karakteristika vidljiva i u pravu Europske unije, koja je najprije regulirla pitanja protoka kapitala, roba i usluga, slobodu tržišta, ostvarivanje ovrha, ujednačavanje poslovanja i sl. Međutim i u tim i takvim okvirima prava osobnosti sve više dobivaju na značenju u regulativi jer imovinsko uređeni odnosi i tako uređen i stabilan okvir izdižu prava osobnosti iz samo i jedino etičko – moralne kategorije.

U pravu osobnosti predmet pravne zaštite je osobnost čovjeka (i pravne osobe), dakle ne čovjek. Razvoj prava osobnosti bio je dugotrajan, prožet poteškoćama i ot-porima jer je težište bilo postavljeno ne samo na čovjeka, nego prije svega na njegove biološke i kulturne vrijednosti, i te vrijednosti predmet su zaštite prava osobnosti.

Hrvatsko građansko pravo sada je napravilo značajan iskorak u recepciji prava osobnosti. 20. stoljeće za naše pravo nije bilo pogodno doba za razvoj prava osobnosti jer to pravo prije svega treba proizlaziti iz priznavanja prava pojedinca na slobodu u njenom najširem opsegu. Da bi mi suci i budući suci razvijali ta prava trebamo biti svjesni da moramo nadoknaditi taj zaostatak koji smo naslijedili. Na raspolaganju nam je novi ZOO (zasigurno još uvijek nesavršen, ali daje nam zakonsku regulativu), dostupnost informacija iz cijelog svijeta, praksa sudova Europske unije – sve to daje i nama mogućnost da u okviru obavljanja svoje dužnosti stvaramo pranu kulturu te-meljenu na demokraciji, poštivanju čovjeka i njegovih vrijednosti.

Naglasak kod prava osobnosti na zaštiti je OSOBNOSTI čovjeka, dakle pravo osobnosti je grana prava koja svim pravnim sredstvima građanskog prava štiti per-sonalitet čovjeka. Osobnost nekog čovjeka čine život, zdravlje, izgled, kulturološka razina, glas, čast, ugled, izgled, emocije, talenti, inteligencija i sl., dakle ukupnost čovjekovog psihičkog, fi zičkog i socijalnog stanja, kao i stupanj tih stanja – koja mogu (i jesu) različita od čovjeka do čovjeka. U objektivnom smislu pravo osobnosti je skup normi pravnog poretka kojima se regulira pravo svakog čovjeka, kao pravnog subjekta, da izražava i razvija vlastite osobnosti. U subjektivnom smislu to je pravo da se od drugih subjekata zahtijeva poštivanje i ostvarivanje razvoja vlastitog prava osobnosti. Svaki je čovjek nositelj prava osobnosti i subjekt je tog prava od rođenja pa do smrti.

PRIMJERI

PRIMJER 1

TUŽITELJ – Nikola PalićTUŽENIK – “Propan” d.o.o.Tužitelj je stradao u eksploziji plina u svom stanu dana 31. prosinca 2005. godine.

Liječenje zadobivenih ozljeda završeno je 7. ožujka 2006. godine, a tužbu radi nakna-de štete podnosi sudu dana 15. travnja 2006. godine.

U tužbi navodi da je tuženik, koji je obavljavao poslove održavanja plinskih insta-lacija učinio propuste u održavanju i uzrok eksplozije da su neispravne instalacije, a

344

što je utvrđeno policijskim očevidom i vještačenjem po vještačkom timu koji je bio angažiran od strane policije.

Temeljem povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje na-knadu u iznosu od 50.000,00 Kn s kamatama koje teku od 15. travnja 2006. godine do isplate.

Tuženik čini nespornim odgovornost za štetu, osporava osnovanost i visinu za-htjeva te tijek kamata.

Relevantni zakonski članci:

- čl. 1163. ZOO ‘05

Odlučite o tužbenom zahtjevu tužitelja- koji će se zakon u konkretnom slučaju primijeniti – ZOO ‘78. ili ZOO ‘05?- kako bi trebao biti postavljen tužbeni zahtjev?- koje bi dokaze proveli?

Dodatak za voditeljerelevantan je dan nastanka štete – čl. 1063. st. 1. ZOO ‘05 –šteta nastaje samim događajem, a liječenje i završetak liječenja samo je po- –sljedica događaja

PRIMJER 2

TUŽITELJICA - IVANA RUŽIĆTUŽENIK – Osiguranje SIGURNOSTTužiteljica u tužbi od dana 30. svibnja 2007. navodi da je u prometnoj nezgodi

koja se dogodila 15. ožujka 2007. godine, a koju je skrivio osiguranik tuženika, zado-bila tjelesne ozljede.

Tuženiku da je podnijela odštetni zahtjev 5. svibnja 2007. godine, tražeći ispla-tu iznosa od 50.000,00 Kn po osnovi naknade štete radi povrede prava na tjelesno zdravlje.

Tuženik da njenom zahtjevu nije udovoljio i traži da sud donese presudu kojom će se tuženiku naložiti plaćanje iznosa od 50.000,00 Kn s kamatama koje teku od 5. svibnja 2007. godine.

Tuženik čini nespornim odgovornost svog osiguranika. Osporava visinu štete uz obrazloženje da liječenje tužiteljice još traje te da se visina štete ne može utvrditi. Osporava tijek zatražene kamate.

Relevantni zakonski članci:

čl. 1086., 1103., 1163. ZOO ‘05

1) Pripada li tužiteljici pravo na kamatu od 5. svibnja 2007. godine? Obrazložite2) Da li je završetak liječenja relevantan za dosudu naknade štete? Obrazložite

345

PRIMJER 3

Tužitelj Pero Rovač navodi da je tuženiku ‘’Bios’’ d.o.o. isporučio 160 sanduka svježih gujavica, a tuženik da je isto trebao koristiti za daljnji proces proizvodenje. Temeljem njihovog ugovora da je tuženik bio u obvezi nakon realizacije posla isplatiti mu 30% zarade, no krivnjom tuženika meso gujavica da je propalo. Traži naknadu štete u iznosu od 70.000,00 Kn.

“Bios” ne spori navedeni dogovor s tužiteljem, navodi da je točno da je krivnjom njegovih radnika uništen kontigent isporučenih mu gujavica, ali ističe da nije ostvario nikakvu zaradu te da nema ni osnove za isplatu utuženog iznosa. Iz zahtjeva tuženika da nije razvidno na što se odnosi iznos od 70.000,00 Kn.

Prema nalazu vještaka agronomske struke tužitelj je mogao ostvariti dobit glede proizvodnje svježeg mesa gujavica u iznosu od 5.242,86 Kn, te proizvodnje organskog gnojiva u iznosu od 30.579,20 Kn, a za proizvodnju uništenih gujavica uložio je u biološki materijal u iznosu od 3.000,00 Kn.

Stranke prihvaćaju nalaz vještaka, tužitelj postavlja zahtjev tako da traži:na ime dobiti glede proizvodnje svježeg mesa gujavica iznos od 25.000,00 –Knna ime dobiti proizvodnje organskog gnojiva iznos od 40.000,00 Kn. –

Relevantni zakonski članci

čl. 155. ZOO ‘78.čl. 1046 ZOO ‘05.

Pitanja:Koji zahtjev predstavlja izmaklu korist, a koji običnu štetu? Što je tužitelj –propustio?Kako bi presudili? Ukratko obrazložiti razloge za svaki zahtjev. –

Dodatak za voditelje - Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu mu ________ kn na ime naknade štete, od čega s osnova izmakle dobiti glede proizvodnje svježeg mesa gujavica _________kn, te proizvodnje organskog gnojiva ________ kn. Naime, takav tužbeni zahtjev tužitelj je postavio u svom podnesku od 06. listopada 1999. godine (list 160 spisa), a kojim zahtjevom je sud i vezan (tako postavljenim tužbenim zahtjevom nije obuhvaćena i obična šteta s osnova uloženog biološkog materijala, pa o toj šteti sudovi i nisu mogli odlučivati. (VSRH, 25. veljače 2004. godine)

PRIMJER 4

Ivan Jabuka navodi da njegov voćnjak graniči s Dvorištem Vatroslava Palića koji je u graničnom odvodnom kanalu spaljivao korov i suho lišće. Vatra da se otela kontroli i prošrila se na njegov voćnjak te mu je izgorio jednogodišnji nasad jabuka. Potrežuje naknadu štete koja se odnosi na:

izgubljenu vrijednost uroda u iznosu od 100.000,00 Kn –vrijednost uništenih sadnica u iznosu od 25.000,00 Kn –vrijednost novonabavljenih sadnica u iznosu od 25.000,00 Kn te –trošak sadnje novonabljanih sadnica u iznosu od 3.000,00 Kn. –

346

Za novonabavljene sadnice i troškove sadnje prilaže račune, a po vještaku je pro-cijenjena vrijednost uroda i zasađenih (a izgorjelih) nasada.

Relevantni zakonski članci

čl. 155. ZOO ‘78.čl. 1046 ZOO ‘05.

Pitanja:Koji zahtjev predstavlja izmaklu korist, a koji običnu štetu? –Kako bi presudili? Ukratko obrazložiti razloge za svaki zahtjev. –

Dodatak za voditelje - U smislu odredbe čl. 155. ZOO-a šteta jest umanjen-je nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njenog povećanja (izmakla korist).Požarom uništene sadnice, tužitelj je nadomjestio novima čija nabava i sadnja iznosi ukupno 28.000,00 kn, što i predstavlja umanjenje tužiteljeve imovine, dok izgubljeni urod od uništenih voćaka u iznosu od 100.000,00 kn prikazan po vještaku pred-stavlja izmaklu korist što dakle i predstavlja štetu koju je tužitelj pretrpio (ukupno 128.000,00 kn), što tužitelja i pripada na ime naknade štete.

Naprotiv iznos od 25.000,00 kn po vještaku procijenjen kao vrijednost uništenih sadnica nije moguće priznati tužitelju kao štetu, a kod činjenice da je njemu priznat trošak nabave i sadnje novih sadnica koje su upravo zamijenile one uništene. U tom slučaju značilo bi tužitelju dva puta priznati jednu te istu štetu što bi predstavljalo neosnovano obogaćenje (stjecanje bez osnova) na strani tužitelja u smislu odredba čl. 210. ZOO-a, što nije dopušteno.VSRH, Rev-24/05

PRIMJER 5

ČINJENIČNI OPISU prometnoj nezgodi (koja se dogodila A – dana 20. svibnja 2005., odnosno B

– dana 20. svibnja 2006.) teško je stradao Miran Kon. Do nezgode je došlo naletom kamiona u vlasništvu društva ‘’Trans Europa’’ d.o.o. Varaždin, a kamion je u vrijeme nezgode bio osiguran kod društva ‘’Luna osiguranje’’ d.d. Varaždin.

Način nastanka nezgode nije sporan, kao ni isključiva odgovornost vozača kami-ona.

Miran je u dobi od 21 godine i vrijeme nezgode bio je redovan student pomor-stva, živi s roditeljima i sestrom.

Iz nalaza vještaka proizlazi da je Miran zadobio osobito teške ozljede mozga; da su od zadobivenih ozljeda zaostale trajne teške posljedice – srednje teška posttrau-matska demencija, multipla živčana oštećenja mozga s konsekutivnim smetnjama (hod, govor, motorička slabost udova, poremećaj ponašanja radi lezije čeonog dijela mozga, blaže restriktivne smetnje disanja, redukcija kretanja vrata); da ne može ho-dati sam, već u pratnji; da sam ne može obavljati niti najosnovnije poslove; ne može čitati, niti ima sposobnost pamćenja informacija iz vanjskog svijeta.

U vrijeme nezgode i za vrijeme bolničkog liječenja Miran da nije trpio bolove jer je bio mjesec dana u komi, a potom je primao lijekove protiv bolova, no nakon otpu-štanja iz bolnice (65 dana od nezgode) da trpi povremene bolove raznog intenziteta, a

347

ti bolovi da ulaze u umanjenje njegovih životnih aktivnosti. Životna i radna aktivnost da mu je umanjenjena 100%. U vrijeme nezgode da nije pretrpio strah budući da je zbog zadobovenih ozljeda bio u besvjesnom stanju, a nakon buđenja iz kome, obzi-rom na gore opisane zaostale posljedice, da nije svjestan svog teškog stanja. Miranu da je potrebna trajna pomoć i njega druge osobe i to svakodnevno, danju i noću.

Relevantni zakonski članci

ZOO ‘78 Čl. 154., 155., 200. i 201.ZOO ‘05 Čl. 1045., 1046., 1100. i 1101.

Pitanja:Kako bi postavili tužbeni zahtjev po ZOO ‘78, a kako po ZOO ‘05?1. Koji krug osoba ima pravo na naknadu štete?2. Da li bi Miran mogao postaviti tužbeni zahtjev?3. Kako bi izračunali visinu štete?4. Presudite po postavljenom tužbenom zahtjevu! 5.

PRIMJER 6

Činjenični opisU prometnoj nezgodi (koja se dogodila dana A – 20. ožujka 2004., odnosno B –

dana 20. ožujka 2007.) teško je stradala Vera Long, koja je bila suvozač u osobnom vozilu, kojim je upravljao Pero Sarić. Do nezgode je došlo na način da je vozač osob-nog automobila Pero Sarić pretjecao vozilo koje se kretalo ispred njegova vozila, kada mu je iz suprotnog pravca naišao kamion te je došlo do sudara. Vozilo Pere Sarića bilo je u vrijeme nezgode osigurano kod društva ‘’Ferum osiguranje’’ d.d.

Vera Long je u vrijeme nezgode bila u 6. mjesecu trudnoće, a uslijed nezgode došlo je do gubitka ploda. Vera Long, u vrijeme nezgode u dobi od 42 godine, živi sa suprugom, njihovim zajedničkim sinom u dobi od 12. godina te pastorkom koji je u dobi od 17 godina. Njena sestra živi u istoj kući, s njenim roditeljima, o kojim, zbog njihove visoke životne dobi i Vera i njena sestra vode brigu.

Iz nalaza vještaka proizlazi da je u predmetnoj nezgodi Vera Long zadobila teške ozljede (nagnječenje mozga, krvni izljev ispod tvrde moždane ovojnice na sljepoočnoj regiji desno, djelomično iščašenje IV – V vratnog kralješka, prijelom trupa II vrat-nog kralješka, razderotine na licu, glavi i desnom laktu, prijelom vrata uz centralno iščašenje glave lijevog femura), a zbog kojih ozljeda da su nastupile teške posljedice u vidu

psihoorganskog sindroma (smetnje koncentracije, pamćenja, česte promjene –raspoloženja uz izrazito snižen frustracijski prag i oscilirajuću tegobu); zaostale su fi zičke trajne posljedice (blaža hemipareza lijeve ruke i lijeve noge –uz oslabljen osjet i grubu motornu snagu, bolovi i smanjena pokretljivost vrata i lijevog kuka, skraćenje lijeve noge, šepanje, bolovi u lijevom ramenu i lijevom skočnom zglobu, naglašeno šepanje na lijevu nogu, no s očuvanom pokretljivošću bez pomagala. lijeva noga, zbog zadobivenih ozljeda, kraća je 1 cm od desne, a opseg lijeve –natkoljenice za 2cm manji je od desne

348

na licu i donjoj usni zaostala su tri ožiljka dužine 3cm, kao i na potiljku u –vlasištu.

Navedene trajne posljedice ukupno umanjuju njenu životnu i radnu sposobnost za 80% i to s kirurško-traumatočoške strane 65%, a s psihijatrijske 15%.

Vera Long u trenutku nezgode da je pretrpjela primarni jaki strah, koji je trajao do obrade u bolnici, a potom jaki strah kada je saznala za obim nezgoda i prije ope-rativnog zahvata, u trajanju 3 dana. Strah srednjeg intenziteta da je trajao 30 dana, tijekom bolničkog liječenja, a potom je prerastao u strah slabijeg intenziteta, za vrije-me privikavanja na svakodnevni život, u trajanju daljnjih 30 dana.

Do zaprimanja u bolnicu i tijekom prva dva tjedna liječenja da je trpjela jake bolove, koji su ublažavani lijekovima, a potom do izlaska iz bolnice (slijeća dva tjed-na) bolove srednje jakog intenziteta. Bolove lakog intenziteta da je trpjela 30 dana. Zaostali bolovi da su obuhvaćeni smanjenjem životnih aktivnosti.

Ožiljci na licu, donjoj usni i vlasištu da predstavljaju nagrđenje jakog stupnja, svakodnevno izloženo pogledu trećih osoba.

Vera Long je kućanica i obavlja sve poslove u i oko kućanstva, a od izlaska u bolnicu prvih 30 dana u potpunosti je ovisila o trećim osobama i bila joj je potrebna pomoć nestručne osobe u trajanju od po 10 sati dnevno. Trajna pomoć joj je potrebna i nadalje, i to trajno u trajanju od po 4 sata dnevno.

Nakon što je Vera Long ustala tužbom i nakon proveđenja medicinskog vješta-čenja njeno se zdravstveno stanje pogoršalo te je ista umrla. Daljnjim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je do pogoršanja njenog zdravstvenog stanja i do smrtne posljedice došlo zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi.

Relevantni zakonski članci:

ZOO ‘78 Čl. 154., 155. 200., 201. i 204.ZOO ‘05 Čl. 1045., 1046., 1100., 1101., 1103., 1105.

Zadatak:Postavite tužbeni zahtjev po ZOO ‘78 i po ZOO ‘05?1. Koji krug osoba ima pravo na naknadu štete i od kad teče svaka pojedina 2. šteta?Kako bi sud odlučio po zahtjevu Vere Long nakon njene smrti?3. Kako bi izračunali visinu štete?4. Presudite po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu! 5.

PRIMJER 7

Tužitelj: MARO BERAČTuženik:LIPA OSIGURANJE d.d.Navodi da je stradao 15. srpnja 2008. godine, kao pješak, dok je uz cestu brao

borovnice, kada je na njega naletjelo vozilo osigurano kod tuženika.U nezgodi da je pretrpio teške tjelesne ozljede, uslijed kojih da je trpio du-

gotrajne bolove, pretrpio strah i zaostalo je trajno smanjenje životnih aktivnosti te nagrđenje.

349

Zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje naknadu u iznosu od 120.000,00 Kn, s kamatom od 15.7.2008. do isplate te zbog izgubljene zarade, uslijed bolovanja, ukupno 4.000,00 Kn, s kamatom od 15.8. 2008. do isplate (Potvrda poslodavca).

Ne spori nastanak štetnog događaja, ali osporava ogovornost svog osigurani-ka, uz obrazloženje da se tužitelj nije kretao uz cestu, već uz krajnje desni rub kolnika, kojim se kretao njegov osiguranik. Osporava i tijek zatraženih kamata.

Prometnim vještačenjem je utvrđeno da se tužitelj kretao krajnje desnim dijelom kolnika kojim se kretalo vozilo osiguranika tuženika, i to na način da je leđima bio okrenut smjeru kretanja vozila, a unutar kolnika da se nalazio 20-30 cm. Osiguranik tuženika da se kretao brzinom od 75 km/h, iako je ograničena brzina na 50 km/h te da je tužitelja mogao ugledati, obzirom na izlazak iz desnog zavoja, na udaljenosti od 20 m. Uz brzinu kretanja te uz činjenicu da mu je u susret dolazilo drugo vozilo i nije mogao zaobići tužitelja, poduzetim kočenjem u tužitelja je udario brzinom od 30 km/h. Da se kretao svim brzinama do 55 km/h uspio bi pravodobno zaustaviti vozilo. Da je tužitelj bio okrenut glavom prema smjeru kretanja vozila pravodobno bi mogao uočiti nailazak vozila i iskorakom izvan ruba ceste izbjeći nalet vozila.

Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj, star 47 godina i zaposlen kao radnik u sklaištu, zadobio u nezgodi prijelom desne ključne kosti i desne natko-ljenice. Zbog zadobivenih ozljeda da su zaostale trajne posljedice (povremeni bolovi pri zahtjevnijim radnjama, kao nošenje težih tereta, sagibanje koljana pri čučnju i podizanju, duže hodanje i stajanje; reducirane kretnje desnog ramena i koljena za 30 stupnjeva) koje reduciraju njegovu opću životnu i radnu sposobnost za 20%. Usli-jed zadobivenih ozljeda tužitelj da je 3 dana trpio jake bolove (operativni zahvat, početak imobilizacije gipsanim oblogama), potom slijedećih 10 dana, do skidanja imobilizacije, bolove srednjeg intenziteta, te slijedećih 15 dana (vrijeme fi zikalne terapije) bolove slabog intenziteta. U trenutku nezgode pa do zaprimanja u bolnicu da je pretrpio jaki primarni strah. Strah srednjeg intenziteta da je mogao trpjeti 5 dana, za vrijeme bolničkog liječenja, a potom u trajanju od 20-tak dana strah slabog intenziteta, zbog neizvjesnosti saniranja ozljeda. Kod tužitelja da su zaostali ožiljci dužine 6 cm na ramenu i 8 cm na koljenu, koji su izloženi povremeno pogledu trećih osoba, ovisno o godišnjem dobu. Zbog liječenja ozljeda tužitelju da je bila potrebna tuđa pomoć, nakon izlaska iz bolnice u trajanju od 10 dana po 3 sata dnevno (pomoć pri osobnoj higijeni, svlačenju i oblačenju, i sl). Na bolovanju da je bio do 15. kolo-voza 2008. godine.

Relevantni zakonski članci:

Čl. 1045., 1046., 1092., 1100. i 1103. ZOO ‘05.

Zadaci:Obrazložite osnovanost zahtjeva tužitelja. –Izračunajte visinu štete. Presudite! –

350

PRIMJER 8

Tužitelj: ‘’TURIST’’ d.o.o. RijekaTužena: SANJA SKITARIĆNavodi da je tužena, u dogovoru s tužiteljem, ali i na vlastitu ponudu, kao organi-

zator i vodič preuzela obvezu organizacije i smještaja putnika u Pragu za doček Nove godine. Doček je oglašavala u javnim i specijaliziranim glasilima, sve pozivajući se na tužiteljevu agenciju. Putnicima je u ponudi oglašavala smještaj u hotelu s tri zvjezdice te sam doček s bogatim programom uz muziku i ples te bogatim jelovnikom.

Međutim smještaj putnika bio je ispod svake razine, putnici su bili smješteni u đački dom, bez elementarnih higijenskih uvjeta, doček Nove godine bio je uz muziku s DVD-a, za jelo je ponuđena juha iz vrećice, odrezak s rižom i salata te suhi kolačići pa su neki od putnika ostali i gladni. Nakon povratka s putovanja putnici su tužitelja obasuli primjedbama, zatražili povrat novaca, zaprijetili obraćanjem novinama te na-veli da ni oni ni nitko njima poznat zasigurno neće koristiti usluge ‘’Turista’’.

Tužitelj traži naknadu štete u iznosu koji je vratio putnicima koji su povrat zatra-žili, u iznosu od ukupno 75.000,00 Kn o čemu je priložio potvrde. Traži i naknadu štete zbog povrede ugleda u iznosu od 100.000,00 Kn.

Ne spori dogovor s tužiteljem, kao i navode o lošijem smještaju i ‘’propalom’’ dočeku Nove godine, no ističe da to nije njena krivnja, nego krivnja njenog suradnika koji za nju pronalazi smještaje u Pragu.

Svjedoci Pero i Gordana Gugić te Ivan i Mara Pupić navode da su u dnevnom tisku vidjeli oglas kojim se reklamira zanimljiv doček Nove godine u Pragu. Uz oglas da su bile i slike smještaja, koje su djelovale vrlo primamljivo, a trebalo je biti organi-zirano, uz doček, i razgledavanje grada u pratnji vodiča. Kada su stigli u Prag da su bili smješteni negdje na periferiji grada, u nekakvom đačkom ili studentskom domu, u sobama koje ne zadovoljavaju hotelske uvjete, a kamoli 3 zvjezdice, s jednim sanitar-nim čvorom na 5 soba. S vodičem Pavelom Kupikovim da su razgovarali, da su tražili smještaj kakav je dogovoren, ali on da je naveo da je gđa. Skitarić znala što se nudi. Doček da je bio očajan, da je svirala nekakva muzika s DVD-a, sve da je treštalo, a hrana da je bolja u radničkoj menzi nego u ovom ‘’hotelu s 3 *’’. Većina gostiju da se povukla prije ponoći, neki da su otišli potražiti drugo mjesto gdje bi mogli ‘’feštati’’ ili u centar grada gdje je bio organiziran javni doček. Svi da su ostali gladni od ove sve-čane večer i odmah drugog dana da su od Pavela zatražili da se vrate kući, bez ikakvog razgledavanja i još jednog dana boravka u Pragu, a što im je omogućeno.

Po povratku da su se javili agenciji, gotovo svi putnici, te zatražili povrat novaca. Od strane agencije da im je novac isplaćen. Nikada više da neće koristiti usluge ove agencije, a svim svojim prijateljima da su ispričali svoja neugodna iskustva vezana uz ovo putovanje. Jedan putnik, gospodin Juraj Rosso da je novinar i sprema se napisati članak o ovom putovanju, pod naslovom ‘’Turisti ne vjerujte Turistu’’.

Relevantni zakonski članci:

ZOO ‘78Čl. 154., 155., 200.Čl. 262., 264.

351

ZOO ‘05Čl. 1054., 1055., 1100Čl. 342., 346.

Pitanja: Je li zahtjev tužitelja osnovan? Obrazložite –Ako je zahtjev osnovan koje bi kriterije utvrđivali za prosuđivanje pravične –novčane naknade zbog povrede ugleda?

PRIMJER 9

Ruža Bobić iz Rijeke od društva ‘’Slap’’ d.o.o. Rovinj kupila je vodovodne cijevi koje je ‘’Slap’’ i ugradio u njen stan koji je renovirala. Ona i suprug su s djecom ot-putovali na tjedan dana, a kad su se vratili vidjeli su razvaljena vrata stana, pričvrćena lokotom. Susjed koji stanuje u stanu ispod njihovog ih je izvjestio da je iz njiihovog stana curila voda, da su pozvali policiju i vatrogasce te da su morali razvaliti vrata sta-na kako bi zatvorili dovod vode. U stanu su gotovo sve stvari bile uništene od vode. Iz zapisnika policije, koji je gđi. Bobić dostavljen nakon 10-tak dana proizlazi da je do prodora vode došlo zbog neispravnih vodovodnih cijevi, naime policija je utvrđujući uzrok poplave angažirala vještaka koji je utvrdio uzrok – cijev na trećem metru ulije-vo od glavnog ventila za vodu iskliznula je iz ležišta. Budući da stan nije bio pogodan za stanovanje s obitelji je morala preseliti kod sestrične Marije Domić, koja živi u Delnicama. Odselili su 1.10.2008. godine.

Gđa. Bobić morala je osposobiti stan za stanovanje te je imala znatne troškove - za građevinske radove u stanu i to: zamjenu vodovodnih cijevi (30.000,00 Kn, pla-ćeno: 10.10.2008.), ličenje zidova (7.000,00 Kn, plaćeno: 29.11.2008.), postavljanje i nabavku novih keramičkih pločica (14.800,00 Kn, plaćeno: 28.11.2008.), nabavku i postavljanje novih parketa u radnoj sobi (10.000,00 Kn, plaćeno: 1.12.2008.) ; za kupnju novog namještaja i uređaja i to: štednjaka (3.000,00 Kn, plaćeno: 30.11.2008.) i mašine za posuđe (2.800,00 Kn, plaćeno: 30.11.2008.) te novog stola za ručavanje sa šest stolica (15.000,00 Kn, plaćeno: 1.11.2008.), novog radnog stola sa stolicom (7.400,00 Kn, plaćeno: 1.11.2008.), nabavku novog računala s pripadajućim softwar-ima (25.000,00 Kn, plaćeno: 5.11.2008.) koje je kao dizajnerica vrtova i vlasnica tvrtke ‘’Rosa rugosa’’ d.o.o. Rijeka koristila za obavljanje poslova; za troškove puta osobnim automobilom iz Delnica u Rijeku i natrag, u trajanju od 2 mjeseca, po 5 puta tjedno (za autoput – 800,00 Kn i benzin ukupno 4.000,00 Kn).

Također, gđa. Bobić trpjela je i znatne duševne boli – stan koji je netom renovira-la uništen je od poplave, uništene su njene stvari, s obitelji seli k sesetrični, izvan svog mjesta stanovanja, svakodnevno putuje na posao i s posla po sat vremena. Osjeća da joj je uništeno i dostojanstvo jer je bila prisiljena tražiti pomoć drugih ljudi, osjećala je da je na teret nekom, a uvijek je bila samostalna i neovisna. Uništeni su joj nacrti za projekt na kojem je radila, a to se ne može kupiti, kasni s poslom, mora se opravda-vati, po prvi put u svojoj karijeri, zbog kašnjenja posla. Smatra da joj po ovom osnovu pripada naknada u iznosu od 100.000,00 Kn.

352

Zadatak:POSTAVITE TUŽBENI ZAHTJEV – tužbu podnosite sudu dana 2. veljače

2009. godineTuženik ‘’Slap’’ d.o.o. Rovinj osporava tužbu, navodeći da nije kriv za neisprav-

nost vodovodnih cijevi, koje da je izradio u svojem pogonu prema najsuvremenijoj tehnologiji, a proces rada da je u potpunosti u skladu sa zahtjevima i standardima tr-žišta EU, o čemu dostavlja kao dokaz i certifi kat ISO, kojim potvrđuje da proizvodni proces zadovoljava sve standarde i protokole propiane odredbama EU.

Tijekom postupka navodi da je moguće, bez obzira na poštivanje svih standarda, da u procesu proizvodnje dođe do neznetnog odstupanja u promjeru cijevi, no to da se događa vrlo rijetko, svega u cca 0,5 – 0,8 % slučajeva. Ovakvo odstupanje u pro-mjeru da može dovesti do ‘’iskliznuća cijevi’’. Ističe da nije moguće pregledati svaku cijev jer bi to bilo ekonomski neisplativo, mada bi jamčilo 100%-tnu pouzdanost. Tako rigorozna provjera proizvoda da i nije propisana.

Tužbom ustaje i sestrična tužiteljice – Marija Domić tražeći naknadu pretrplje-ne neimovinske štete koju trpi zbog gubitka komoditeta svog svakodnevnog života. Naime, usljenjem gđe. Bobić i njene obitelji, ma kako ih voljela, njen svakodnevni život bio je poremećen. Kućom se više nije mogla slobodno kretati, na svakom kora-ku djeca i njihove igračke, u vrijeme kad gleda ‘’Dnevnik’’ djeca skaču po kući, sve ostavljaju nepospremljeno iza sebe, a ona je ipak starija žena, u mirovini i ima svoj red. Traži naknadu u iznosu od 50.000,00 Kn. Potražuje i naknadu za izgubljenu do-bit u iznosu od 3.000,00 Kn, uz obrazloženje da inače iznajmljuje dio kuće koji je 2 mjeseca koristila obitelj Bobić.

Tuženik ‘’Slap’’ d.o.o. osporava tužbu Marije Domić, uz obrazloženje da on njoj nije prouzročio nikakvu štetu. Okolnost da je na stan primila svoju rodbinu, što je svakako poremetilo njen komoditet i onemogućilo joj ostvarivanje zarade, ne može njega teretiti, jer on je zasigurno nije prisilio da k sebi, i to besplatno, useli svoje rođake.

Zadatak:Odlučite o postavljanim zahtjevima Ruže Bobić i Marije Domić.

Napomena za voditelje – pitanje krivnje društva ‘’Slap’’ nije relevantno. ‘’Slap’’ je u svom procesu proizvodnje poštivao sva propisana pravila i sve propisane standar-de, dakle postupao je s pažnjom dobrog gospodarstvenika i opravdano se može oče-kivati da nije kriv za neispravan proizvod. Međutim kod odgovornosti za neispravnost proizvoda odgovara se po principu objektivne odgovornosti pa se štetnik ne može osloboditi odgovornosti dokazujući da nije kriv za štetu.

ŠTETA GĐE. BOBIĆŠtetu nastalu obnovom stana i kupnjom novog namještaja tuženik bi bio u obvezi

naknaditi jer se radi o oštećenikovim stvarima, ako služe njegovoj osobnoj uporabi i ako koriste za osobnu uporabu. Štetu zbog uništenog računala sa softwarima tuženik ne bi bio u obvezi naknaditi budući da isto pripada tvrtki i služi tužiteljici za potrebe posla, a ne za njene osobne svrhe i osobnu uporabu.

353

Neimovinsku štetu tuženik nije u obvezi naknaditi jer po pravilima odgovornosti za neispravan proizvod (čl. 1073. st. 4. ZOO ‘05) nije moguće zahtijevati neimovin-sku štetu.

ŠTETA GĐE. DOMIĆTuženik ne bi bio u obvezi naknaditi štetu koju ona zahtijeva. Pravila o odgovor-

nosti za neispravan proizvod doduše ostavljaju mogućnost da se po tim pravilima šteta naknađuje porednim oštećenicima koje su pretrpjele određenu imovinsku štetu uslijed oštećenja nečije tuđe stvari, ali mora postojati uzročno – posljedična veza da bi došlo do odgovornosti za štetu. Naše pravo prihvatilo je koncepciju adekvacijske teorije uzročnosti prema kojoj šteta mora biti adekvatna, tipična posljedica štetne radnje, a stavljanje u promet neispravne cijevi ne bi moglo imati za tipičnu posljedicu štetu koju trpi gđa. Domić, kao posredni oštećenik (izgubljena zarada i neimovinska šteta, koja joj ne pripada ni po čl. 1073. st. 4. ZOO ‘05).

PRIMJER 10

Mlt. Ana Poljak zadobila je tjelesne ozljede kada se s prijateljicom Sanjom vozila biciklom po sporednom putu, koji se nešto dalje ukrštao s cestom koja ima pravo pr-venstva. Sanja je, uslijed straha od psa koji je lajao i potrčao za njom izgubila kontrolu nad svojim biciklom i zbog toga naletjela na Anu, koja se svojim biciklom kretala ispred nje. Uslijed tog naleta Ana je bila pogurnuta na cestu s pravom prvenstva, po kojoj je nailazilo motorno vozilo, kojim je upravljao Martin Koće, a čije je vozilo osigurano kod društva ‘’Ferrum osiguranje’’ d.d.

Utvrđeno je, prometnim vještačenjem, da se Martin Koće kretao brzinom od 76 – 79 km/h, koja je bila iznad najveće dopštene brzine od 60 km/h na tom dijelu ceste, pri čemu je utvrđeno da je vozač automobila mogao izbjeći nalet na Anu koče-njem, pod pretpostavkom da se vozilom kretao u okviru najveće dopuštene brzine.

Pas je inače istrčao iz dvorišta kuće koja ima izlaz na spordnu cestu kojom se kretala Ana, a vlasnik psa je Darko Macić.

Mlt. Ana, zastupana po majci, ustala je tužbom protiv Darka Macića i društva ‘’Ferrum osiguranje’’ d.d., uz obrazloženje da su solidarno odgovorni za štetu koju je pretrpjela.

Darko Macić osporava svoju odgovornost uz obrazloženje da je njegov pas nije opasan, da se radi o malom psiću pasmine koker španijel. Njegov pas da je vesele i ra-zigrane naravi, nikada da nikoga nije ugrizao ili napao pa tako da nije napao ni Sanju, nego je mašući repom i veselo, razigrano lajući istrčao iz dvorišta za biciklom koji je vozila Sanja, htijući se poigrati. Pas da nije ugrizao Sanju.

‘’Ferrum osiguranje’’ osporava odgovornost svog osiguranika, uz obrazloženje da vozač nije mogao predvidjeti da će iz sporedne ulice izletjeti tužiteljica na biciklu te nadalje istče da bi isključivo odgovoran bio vlasnik psa zbog kojeg je Ana na biciklu bila odgurnuta. Nadalje ističe i da je sama tužiteljica doprinijela nastanku štete. Na-ime, Ana i Sanja da su maloljetene, a kretale su se biciklima bez pratnje roditelja ili druge punoljetne osobe. Ana da nema ni potvrdu da je osposobljena za samostalno upravljanje biciklom.

Medicinskim je vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede – spiralni vanjski prijelom desne podlaktice te natuk glave. Tužiteljica je bila

354

podvrgnuta operativnom zahvatu, a uslijed zadobivenih ozljeda da je trpjela jake fi -zičke bolove u trajanju 5 dana, srednje jake u trajanju 10 dana, bolove slabog intenzi-teta u trajanju 15 dana te povremene bolove slijedećih 30 dana. U trenutku nezgode pa do dolaska u bolnicu, gdje je dovedena kolima hitne pomoći, da je pretrpjela pri-marni strah jakog intenziteta, a uzimajući u obzir sam način nastanka nezgode, kao i Aninu dob (u trenutku nezgode stara 14 godina) te potom strah srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana, koji je prerastao u dugotrajniju nelagodu u susretima s psima i od vožnje biciklom, u ukupnom trajanju od 2 mjeseca. Strah nije ostavio trajnije posljedice na njenu psihu. Kod Ane da je zaostala nešto umanjena pokretljivost desne ruke, a Ana je dešnjak i za sve radnje rukama koristi primarno desnu ruku. Također Ana trenira odbojku i pohađa glazbenu školu gdje uči svirati klavir. Smanjena pokret-ljivost ruke trajno će zaostati i umanjuje njene opće životne aktivnosti za 7 – 10%. Na desnoj podlaktici zaostao je ožiljak od operativnog zahvata, dužine 8 cm, debljine 1 – 1,5 cm, tamnije ružičaste boje. Radi se o nagrđenju srednjeg stupnja, ponekad vidljivo trećima, ovisno o odjeći koja se nosi. Ani je 10 dana bila potrebna tuđa pomoć, u trajanju po 3 sata dnevno (pomoć oko svlačenja i oblačenja, higijenskih potreba i sl).

Tužiteljica precizira tužbeni zahtjev te zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje naknadu štete u iznosu od 100.000,00 Kn, a za naknadu s osnova troškova tuđe pomoći i njege iznos od 2.000,00 Kn, sve s kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe.

Pitanja za raspravu:1. Jesu li vlasnik psa i vozač osobnog vozila suodgovorni za nastanak štete? Obra-

zložite2. Je li pas opasna stvar?3. Ima li uzročno – posljedične veze između činjenice da tužiteljica nema odo-

brenje za samostalno upravljanje biciklom i nastale štete? Postoji li doprinos tužiteljice nastanku štete?

Zadatak:Presudite!

355

PRAVNI IZVORI

IZVOD IZ ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA ‘05

Glava IX.

IZVANUGOVORNI OBVEZNI ODNOSI

Odjeljak 1.

PROUZROČENJE ŠTETE

Odsjek 1.

OPĆA NAČELA

Pretpostavke odgovornosti

Članak 1045.

(1) Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

(2) Predmnijeva se obična nepažnja.(3) Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za

okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.(4) Za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđe-

nim zakonom.

Šteta

Članak 1046.

Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprje ča va nje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Zahtjev da se ukloni opasnost štete

Članak 1047.

(1) Svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prije-ti znatnija šteta njemu ili drugome, kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost štete, ako se uznemirivanje ili šteta ne mogu spriječiti odgo va rajućim mjerama.

(2) Sud će na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemirivanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini.

(3) Ako šteta nastane u obavljanju općekorisne djelatnosti za koju je dobiveno odobrenje nadležnog tijela, može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi uobi-čajene granice (prekomjerna šteta).

(4) Ali se u tom slučaju može zahtijevati poduzimanje društveno opravdanih mjera da se spriječi nastupanje štete ili da se ona smanji.

356

Zahtjev da se prestane s povredom prava osobnosti

Članak 1048.

Svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugoga nadležnog tijela da naredi pre-stanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazva-nih posljedica.

Odsjek 2.

ODGOVORNOST PO OSNOVI KRIVNJE

Postojanje krivnje

Članak 1049.

Krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

Osobe koje ne odgovaraju za štetu

Članak 1050.

(1) Osoba koja zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje ne odgovara za štetu što ju drugome prouzroči.

(2) Tko drugom prouzroči štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje, odgovoran je za nju, osim ako dokaže da nije svojom krivnjom dospio u to stanje.

(3) Ako je u to stanje dospio tuđom krivnjom, za štetu će odgovarati onaj koji ga je u to stanje doveo.

Odgovornost maloljetnika

Članak 1051.

(1) Maloljetnik do navršene sedme godine života ne odgovara za štetu.(2) Maloljetnik od navršene sedme godine do navršene četrnaeste godine života

ne odgovara za štetu, osim ako se dokaže da je pri prouzročenju štete bio sposoban za rasuđivanje.

(3) Maloljetnik s navršenih četrnaest godina života odgovara prema općim pravi-lima o odgovornosti za štetu.

Nužna obrana, stanje nužde, otklanjanje štete od drugog

Članak 1052.

(1) Tko u nužnoj obrani prouzroči štetu napadaču, nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne obrane.

(2) Ako netko prouzroči štetu u stanju nužde, oštećenik može zahtijevati nakna-du od osobe koja je kriva za nastanak opasnosti štete ili od osoba od kojih je šteta otklonjena, ali od ovih posljednjih ne više od koristi što su ih imale od toga.

(3) Tko pretrpi štetu otklanjajući od drugog opasnost štete, ima pravo zahtijevati od njega naknadu one štete kojoj se razumno izložio.

357

Dopuštena samopomoć

Članak 1053.

(1) Tko u slučaju dopuštene samopomoći prouzroči štetu osobi koja je izazvala potrebu samopomoći, nije dužan naknaditi je.

(2) Pod dopuštenom samopomoći razumijeva se pravo svake osobe da otkloni povredu prava kad neposredno prijeti opasnost, ako je takva zaštita nužna i ako način otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost.

Pristanak oštećenika

Članak 1054.

(1) Tko na svoju štetu dopusti drugome poduzimanje neke radnje, nema pravo od njega zahtijevati naknadu štete prouzročene tom radnjom.

(2) Ništetna je izjava oštećenika kojom je pristao da mu se učini šteta radnjom koja je zakonom zabranjena.

Odsjek 3.

ODGOVORNOST ZA DRUGOG

Duševno bolesni i zaostali u umnom razvoju

Članak 1055.

(1) Za štetu koju prouzroči osoba koja zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje odgovara onaj koji je na temelju zakona ili odluke nadležnog tijela ili ugovora dužan voditi nadzor nad njom.

(2) On se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je obavljao nadzor na koji je obvezan ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora.

Odgovornost roditelja

Članak 1056.

(1) Roditelji odgovaraju za štetu koju prouzroči drugom njihovo dijete do navr-šene sedme godine života, bez obzira na svoju krivnju.

(2) Oni se oslobađaju odgovornosti ako postoje razlozi za isključenje odgovorno-sti prema pravilima o odgovornosti bez obzira na krivnju.

(3) Oni ne odgovaraju ako je šteta nastala dok je dijete bilo povjereno drugoj osobi i ako je ta osoba odgovorna za štetu.

(4) Roditelji odgovaraju za štetu što je prouzroči drugom njihovo maloljetno dijete koje je navršilo sedam godina života, osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje.

Solidarna odgovornost

Članak 1057.

Ako pored roditelja odgovara za štetu i dijete, njihova je odgovornost solidarna.

358

Odgovornost druge osobe za maloljetnika

Članak 1058.

(1) Za štetu koju drugome prouzroči maloljetnik dok je pod nadzorom skrbnika, škole ili druge ustanove odgovara skrbnik, škola, odnosno druga ustanova, osim ako dokažu da su nadzor obavljali na način na koji su obvezani ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora.

(2) Ako za štetu odgovara i maloljetnik, odgovornost je solidarna.

Posebna odgovornost roditelja

Članak 1059.

(1) Ako dužnost nadzora nad maloljetnom osobom nije na roditeljima već na nekoj drugoj osobi, oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu od roditelja kad je šteta nastala zbog lošeg odgoja maloljetnika, loših primjera ili poročnih navika koje su mu roditelji dali ili se i inače šteta može pripisati krivnji roditelja.

(2) Osoba na kojoj je u ovom slučaju dužnost nadzora ima pravo zahtijevati od roditelja da joj naknade isplaćeni iznos ako je ona isplatila naknadu oštećeniku.

Zahtjev pravičnosti

Članak 1060.

(1) Kad je štetu prouzročila osoba koja za nju nije bila odgovorna, a naknada se ne može dobiti od osobe koja je bila dužna voditi nadzor nad njom, sud može, kad to pravičnost zahtijeva, a osobito s obzirom na materijalno stanje štetnika i oštećenika, osuditi štetnika da naknadi štetu, potpuno ili djelomično.

(2) Ako je štetu prouzročio maloljetnik sposoban za rasuđi va nje koji je ne može nadoknaditi, sud može, kad to pravičnost zah tijeva, a osobito s obzirom na materi-jalno stanje roditelja i ošte ćenika, obvezati roditelje da naknade štetu, potpuno ili djelomično, iako za nju nisu krivi.

Odgovornost poslodavca

Članak 1061.

(1) Za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

(2) Oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposle-nika ako je štetu prouzročio namjerno.

(3) Poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu ima pravo zahtijevati od zapo-slenika naknadu troškova popravljanja štete, ako je ovaj štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

(4) Pravo iz stavka 3. ovoga članka zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana kad je šteta popravljena.

359

Odgovornost pravne osobe za štetu koju prouzroči njezino tijelo

Članak 1062.

(1) Pravna osoba odgovara za štetu koju njezino tijelo prouzroči trećoj osobi u obavljanju ili u vezi s obavljanjem svojih funkcija.

(2) Ako za određeni slučaj nije što drugo u zakonu određeno, pravna osoba ima pravo na naknadu od osobe koja je štetu skrivila namjerno ili krajnjom nepažnjom.

(3) To pravo zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana kad je šteta popravljena.

Odsjek 4.

ODGOVORNOST ZA ŠTETU OD OPASNE STVARI ILI OPASNE DJELATNOSTI

1. Opće odredbe

Predmnjeva uzročnosti

Članak 1063.

Šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

Tko odgovara za štetu

Članak 1064.

Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

Protupravno oduzimanje opasne stvari od vlasnika

Članak 1065.

Ako je vlasniku oduzeta opasna stvar na protupravan način, za štetu koja od nje potječe ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako vlasnik nije za to odgovoran.

Predaja stvari trećoj osobi

Članak 1066.

(1) Umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu.

(2) Ali će pored nje odgovarati i vlasnik stvari ako je šteta proizašla iz neke skri-vene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje joj nije skrenuo pozornost.

(3) U tom slučaju odgovorna osoba koja je isplatila naknadu oštećeniku ima pra-vo zahtijevati cijeli njezin iznos od vlasnika.

(4) Vlasnik opasne stvari koji ju je povjerio osobi koja nije osposobljena ili nije ovlaštena njome rukovati odgovara za štetu koja potekne od te stvari.

360

Oslobođenje od odgovornosti

Članak 1067.

(1) Vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog ne-predvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

(2) Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala is-ključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

(3) Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

(4) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara ošte-ćeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje.

(5) Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom oso-bom.

2. Odgovornost za štete izazvane motornim vozilom u pogonu

Motorno vozilo

Članak 1068.

(1) Motorno vozilo je vozilo koje je namijenjeno da se snagom vlastitog motora kreće po površini zemlje, na tračnicama ili bez njih.

(2) Sastavnim dijelom motornog vozila smatra se i s njime povezana prikolica.(3) Motorno vozilo je u pogonu kad se koristi u svrhu kojoj je namijenjeno bez

obzira radi li pri tome motor koji služi za njegovo kretanje.

Odgovornost za štetu trećima

Članak 1069.

(1) Za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgo-vara njegov vlasnik.

(2) Suvlasnici, odnosno zajednički vlasnici motornog vozila odgovaraju za štetu solidarno.

(3) Za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno.

(4) Trećom osobom smatra se oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila.

Odgovornost u slučaju neovlaštenog korištenja motornog vozila

Članak 1070.

(1) Neovlašteni korisnik motornog vozila odgovara trećim osobama umjesto vla-snika i jednako kao vlasnik.

(2) Pored neovlaštenog korisnika i solidarno s njim odgovara i vlasnik motornog vozila, ako je svojom krivnjom ili krivnjom osoba koje su se trebale brinuti o vozilu, omogućio neovlašteno korištenje vozila.

361

(3) Neovlašteni korisnik je osoba koja u vrijeme štetnog događaja koristi mo-torno vozilo bez suglasnosti vlasnika, a nije kod njega zaposlena u vezi s pogonom motornog vozila, niti je član njegova obiteljskog kućanstva, niti joj je vlasnik vozilo predao u posjed.

Odgovornost prema trećoj osobi koja se prevozi motornim vozilom

Članak 1071.

(1) Odštetna odgovornost vlasnika odnosi se na štete koje pretrpi treća osoba koja se prevozi motornim vozilom, a glede stvari samo onih koje takva osoba nosi na sebi ili sa sobom.

(2) Ništetna je svaka ugovorna odredba kojom bi se unaprijed isključila ili ogra-ničila odgovornost iz stavka 1. ovoga članka.

Međusobni odštetni zahtjevi vlasnika motornih vozila

Članak 1072.

(1) Kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

(2) Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

(3) Ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pra-vičnost ne zahtijeva što drugo.

(4) Krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio.

Odsjek 5.

ODGOVORNOST ZA NEISPRAVAN PROIZVOD

Opće pravilo

Članak 1073.

(1) Proizvođač koji stavi u promet neki proizvod, odgovara za štetu prouzročenu neispravnošću toga proizvoda bez obzira na krivnju.

(2) Odredbe ovoga odsjeka odnose se na imovinsku štetu prouzročenu smrću ili tjelesnom ozljedom te na štetu prouzročenu uništenjem ili oštećenjem oštećenikove stvari različite od neispravnog proizvoda, ako se radi o takvoj vrsti stvari koja je uo-bičajeno namijenjena za osobnu uporabu te ako je oštećenik tu stvar uglavnom rabio u tu svrhu.

(3) Oštećenik ima, po odredbama ovoga odsjeka, pravo na naknadu štete prou-zročene uništenjem ili oštećenjem stvari samo za dio štete koji prelazi kunsku protu-vrijednost iznosa od 500 eura.

(4) Naknada neimovinske štete prouzročene neispravnim proizvodom može se zahtijevati samo prema općim pravilima odgovornosti za štetu.

(5) Obujam naknade imovinske štete prouzročene smrću ili tjelesnom ozljedom na odgovarajući se način primjenjuju posebne odredbe ovoga Zakona o naknadi imo-vinske štete u slučaju smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja.

362

(6) Odredbe ovoga odsjeka ne primjenjuju se na štete prouz ro čene nuklearnom nesrećom.

(7) Odredbe ovoga odsjeka ne isključuju primjenu pravila o odgovornosti za šte-tu prouzročenu opasnom stvari ili opasnom djelatnošću, pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke ispu njenja te pravila o ugovornoj i izvanugovornoj odgovor-nosti za štetu.

(8) Oštećenik je dužan dokazati neispravnost proizvoda, štetu i uzročnu vezu između neispravnosti proizvoda i štete.

Proizvod

Članak 1074.

(1) Proizvod je bilo koja pokretna stvar, kao i samostalni dio ugrađen u neku pokretnu ili nepokretnu stvar.

(2) Proizvod su električna i drugi oblici energije.

Neispravni proizvod

Članak 1075.

(1) Proizvod nije ispravan ako, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, a poglavito način na koji je proizvod predstavljen, svrhe u koje, prema razumnom očekivanju, proizvod može biti uporabljen te vrijeme kad je proizvod stavljen u promet, ne pruža sigurnost koja se od takva proizvoda opravdano očekuje.

(2) Proizvod nije neispravan samo zbog toga što je naknadno bolji proizvod stav-ljen u promet.

Proizvođač

Članak 1076.

(1) Proizvođač je osoba koja je izradila gotov proizvod, osoba koja je proizvela sirovinu, samostalni ili nesamostalni dio ugrađen u gotov proizvod, kao i osoba koja se, obilježavanjem proizvoda svojim imenom, žigom ili kakvim drugim znakom ras-poznavanja, predstavlja kao proizvođač.

(2) Ako je proizvod uvezen, uzima se da je proizvođač osoba koja je uvezla proi-zvod radi prodaje, davanja u zakup ili bilo kojega drugog oblika stavljanja proizvoda u promet i odgovara solidarno s osobama navedenim u stavku 1. ovoga članka.

(3) Ako nije moguće utvrditi tko je proizvođač, proizvođa čem se smatra svaka osoba koja proizvod stavlja u promet, osim ako ta osoba u razumnom roku ne obavi-jesti oštećenika o osobi od koje je nabavila proizvod.

(4) Odredba iz stavka 3. ovoga članka primjenjuje se i kad se ne može utvrditi tko je uvezao proizvod, pa i onda ako su ime, tvrtka ili naziv proizvođača navedeni na proizvodu.

Solidarna odgovornost

Članak 1077.

Ako više osoba odgovara za štetu prouzročenu neisprav noš ću proizvoda, njihova je odgovornost solidarna.

363

Oslobođenje od odgovornosti

Članak 1078.

(1) Proizvođač se oslobađa odgovornosti ako dokaže:– da nije stavio proizvod u promet,– da iz okolnosti slučaja proizlazi da neispravnost, a ni njezin uzrok, nisu postojali

u vrijeme kad je stavio proizvod u promet,– da proizvod nije proizveden za prodaju, davanje u zakup ili bilo koju drugu

poslovnu svrhu, kao niti da je proizveden ili stav ljen u promet u okviru njegova po-slovanja,

– da je neispravnost posljedica pridržavanja prisilnih propisa koji su bili na snazi u trenutku kad je stavio proizvod u promet,

– da stanje znanosti ili tehničkog znanja u vrijeme stavljanja proizvoda u promet nije omogućavalo otkrivanje neispravnosti,

– da je šteta prouzročena isključivo radnjom oštećenika ili osobe za koju on od-govara, odnosno radnjom treće osobe koju proizvođač nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

(2) Proizvođač dijela proizvoda oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je ne-ispravnost prouzročena konstrukcijom glavnog proizvoda ili uputama dobivenim od proizvođača glavnog proizvoda.

(3) Proizvođač se djelomično oslobađa odgovornosti ako je nastanku štete djelo-mično pridonio oštećenik ili osoba za koju on odgovara.

(4) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara soli-darno s proizvođačem.

Zabrana ugovornog isključenja ili ograničenja odgovornosti

Članak 1079.

(1) Odgovornost proizvođača nije dopušteno ugovorom s oštećenikom unaprijed isključiti ili ograničiti.

(2) Ništetna je ugovorna odredba suprotna odredbi stavka 1. ovoga članka.

Rokovi ostvarivanja prava

Članak 1080.

(1) Tražbina popravljanja štete prouzročene neispravnim proizvodom zastarijeva u roku od tri godine od dana kad je oštećenik saznao ili morao saznati za štetu, nei-spravnost i osobu proizvođača.

(2) Pravo na popravljanje štete prouzročene neispravnim proiz vodom gasi se u roku od deset godina od dana njegova stav ljanja u promet, osim ako je u tom roku protiv proizvođača pokrenut postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja ili ostvarivanja tražbine na popravljanje štete iz ovoga odsjeka.

364

Odsjek 6.

POSEBNI SLUČAJEVI ODGOVORNOSTI

Odgovornost organizatora priredbi

Članak 1081.

Organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prosto-ru odgovara za štetu nastalu smrću ili tjelesnom ozljedom koju netko pretrpi zbog izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je neuobičajeno gibanje masa, opći nered i slično.

Odgovornost zbog uskrate nužne pomoći

Članak 1082.

(1) Tko bez opasnosti za sebe uskrati pomoć osobi čiji su život i zdravlje očito ugroženi, odgovara za štetu koja je otuda nastala, ako je on tu štetu prema okolnosti-ma slučaja morao predvidjeti.

(2) Ako pravičnost zahtijeva, sud može takvu osobu osloboditi obveze da naknadi štetu.

Odgovornost zbog nesklapanja ugovora

Članak 1083.

Osoba koja je po zakonu obvezna sklopiti neki ugovor dužna je naknaditi štetu ako na zahtjev zainteresirane osobe bez odga đanja ne sklopi taj ugovor.

Odgovornost u vezi s obavljanjem poslova od javnog interesa

Članak 1084.

Osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost.

Odsjek 7.

POPRAVLJANJE ŠTETE

1. Popravljanje imovinske štete

Uspostava prijašnjeg stanja i naknada u novcu

Članak 1085.

(1) Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

(2) Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

365

(3) Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna ispla-titi oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

(4) Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

Kad dospijeva obveza naknade

Članak 1086.

Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

Naknada u slučaju propasti stvari oduzete na nedopušten način

Članak 1087.

Ako je stvar koja je bila oduzeta vlasniku na nedopušten način propala zbog više sile, odgovorna osoba dužna je dati naknadu u novcu.

Naknada u obliku novčane rente

Članak 1088.

(1) U slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme.

(2) Novčana renta plaća se mjesečno unaprijed.(3) Vjerovnik ima pravo zahtijevati potrebno osiguranje za isplatu rente, osim

ako to prema okolnostima slučaja ne bi bilo opravdano.(4) Ako dužnik ne dade osiguranje koje sud odredi, vjerovnik ima pravo zahtije-

vati da mu se umjesto rente isplati jedan ukupan iznos čija se visina određuje prema visini rente i vjerojatnom trajanju vjerovnikova života, uz odbitak odgovarajućih ka-mata.

(5) Iz ozbiljnih razloga vjerovnik može i u drugim slučaje vima zahtijevati, odmah ili kasnije, da mu se umjesto rente isplati jedan ukupan iznos.

2. Obujam i visina imovinske štete

Obična šteta i izmakla korist

Članak 1089.

(1) Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izma-kle koristi.

(2) Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vri je me donošenja sud-ske odluke, osim slučaja kad zakon odre đuje što drugo.

(3) Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osno-vano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

(4) Kad je stvar uništena ili oštećena kaznenim djelom uči nje nim namjerno, sud može odrediti visinu naknade prema vrijednosti koju je stvar imala za oštećenika.

366

Potpuna naknada

Članak 1090.

Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

Sniženje naknade

Članak 1091.

(1) Sud može, vodeći računa o materijalnom stanju ošte će ni ka, osuditi odgovor-nu osobu na isplatu niže naknade nego što iznosi šteta, ako ona nije prouzročena ni namjerno ni krajnjom nepažnjom, a odgovorna osoba je slaboga imovnog stanja te bi je isplata potpune naknade dovela u oskudicu.

(2) Ako je štetnik prouzročio štetu radeći nešto korisno za oštećenika, sud može odrediti nižu naknadu, vodeći računa o brižljivosti koju štetnik pokazuje u vlastitim poslovima.

Doprinos oštećenika vlastitoj šteti

Članak 1092.

(1) Oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

(2) Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

3. Posebno o naknadi imovinske štete u slučaju smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja

Izgubljena zarada, troškovi liječenja i pogreba

Članak 1093.

(1) Tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba.

(2) On je dužan naknaditi i troškove njegova liječenja od zadobivenih ozljeda i druge potrebne troškove u vezi s liječenjem, te zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad.

Pravo osobe koju je poginuli uzdržavao

Članak 1094.

(1) Osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovito pomagao, a i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja, odnosno pomaganja.

(2) Ta se šteta naknađuje plaćanjem novčane rente čiji se iznos odmjerava s ob-zirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti viši od onoga koji bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu.

367

Naknada štete u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja

Članak 1095.

(1) Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdrav lje, dužan je nakna-diti mu troškove liječenja i druge potrebne troš kove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

(2) Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zara-du, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

Izmjena dosuđene naknade

Članak 1096.

Sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

Neprenosivost prava

Članak 1097.

(1) Pravo na naknadu štete u obliku novčane rente zbog smrti bliske osobe ili zbog ozljede tijela ili narušenja zdravlja ne može se prenijeti na drugu osobu.

(2) Dospjeli iznosi naknade mogu se prenijeti na drugoga ako je visina naknade određena pisanim sporazumom strana ili pra vomoćnom sudskom odlukom.

4. Naknada imovinske štete u slučaju povrede časti i širenja neistinitih navoda

Članak 1098.

(1) Tko drugom povrijedi čast, iznosi ili prenosi neistinite navode o njegovoj prošlosti, znanju, sposobnosti, ili o čemu drugome, a zna ili bi morao znati da su nei-stiniti, i time mu prouzroči imovinsku štetu, dužan je naknaditi je.

(2) Ali ne odgovara za prouzročenu štetu onaj tko učini neistinito priopćenje o drugome ne znajući da je ono neistinito, ako je on ili onaj komu je priopćenje učinio imao u tome ozbiljnog interesa.

5. Popravljanje neimovinske štete

Objavljivanje presude ili ispravka

Članak 1099.

U slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda učinje-na, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom.

368

Pravična novčana naknada

Članak 1100.

(1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

(2) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fi zičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

(3) Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procije-ni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Osobe koje imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta

Članak 1101.

(1) U slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

(2) Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, dje do vima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

(3) Pravo na pravičnu novčanu naknadu imaju i roditelji u slučaju gubitka zače-tog, a nerođenog djeteta.

Zadovoljština u posebnim slučajevima

Članak 1102.

Pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete ima osoba prema kojoj je prijevarom, prisilom ili zlouporabom nekog odnosa podređenosti ili zavisnosti poči-njeno neko kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa.

Kad dospijeva obveza pravične novčane naknade

Članak 1103.

Obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podno še nja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Pravična novčana naknada buduće neimovinske štete

Članak 1104.

Sud će na zahtjev oštećenika dosuditi pravičnu novčanu naknadu i za buduću neimovinsku štetu, ako je izvjesno da će ona trajati i u budućnosti.

369

Nasljeđivanje i ustup tražbine naknade neimovinske štete

Članak 1105.

(1) Tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednika samo ako je ošte-ćenik podnio pisani zahtjev ili tužbu.

(2) Uz iste pretpostavke ta tražbina može biti predmet ustupa, prijeboja i ovr-he.

Doprinos oštećenika vlastitoj šteti i sniženje naknade

Članak 1106.

Odredbe o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti i sniženju naknade koje vrijede za imovinsku štetu na odgovarajući se način primjenjuju i na neimovinsku štetu.

Odsjek 8.

ODGOVORNOST VIŠE OSOBA ZA ISTU ŠTETU

Solidarna odgovornost

Članak 1107.

(1) Za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju so-lidarno.

(2) Poticatelj i pomagatelj te onaj koji je pomagao da se odgovorne osobe ne otkriju odgovaraju solidarno s njima.

(3) Solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti.

(4) Kad je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dviju ili više određenih osoba koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila, te osobe odgovaraju solidarno.

Solidarna odgovornost naručitelja i izvođača radova

Članak 1108.

Naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova.

Regres isplatitelja

Članak 1109.

(1) Solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može za-htijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega.

(2) Koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika, sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja.

(3) Ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči.

370

IZVOD IZ

ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA ‘78OPĆA NAČELA Osnovne odgovornosti

Član 154.

(1) Tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

(2) Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

(3) Za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđe-nim zakonom.

Šteta

Član 155.

Šteta je umanjenje društvenih sredstava odnosno nečije imovine (obična pteta) i sprečavanje njihova povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugome rizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

Zahtjev da se ukloni opasnost štete

Član 156.

(1) Svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega pri-jeti znatnija šteta njemu ili određenom broju osoba, a i suzdržati se od djelatnosti od koje proizlazi uznemiravanje ili opasnost štete ako se nastanak uznemiravanja ili jštete ne može spriječiti odgovarajućim mjerama.

(2) Sud će na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprečavanje nastanka štete ili uznemiravanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini.

(3) Ako šteta nastane u obavljanju općekorisne djelatnosti za koju je dobivena dozvola nadležnog organa, može se zahtijevati poduzimanje društveno opravdanih mjera da se spriječi nastupanje štete ili da se ona smanji.

Zahtjev da se prestane s povredom prava ličnosti

Član 157.

(1) Svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugoga nadležnog organa da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove ličnosti.

(2) Sud odnosno drugi nadležni organ može narediti prestanak radnje pod pri-jetnjom plaćanja stanovite novčane svote, određene ukupno ili po jedinici vremena u korist povrijeđenog.

371

Odsjek 2.

ODGOVORNOST PO OSNOVI KRIVNJE Postojanje krivnje

Član 158.

Krivnja postoji kada je štetnik uzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom.

Neodgovornost osobe

Član 159.

(1) Osoba koja zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje ne odgovara za štetu što ju drugome uzrokuje.

(2) Tko drugom uzrokuje štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje, odgovoran je za nju, izuzev ako dokaže da nije svojom krivnjom dospio u to stanje.

(3) Ako je u to stanje dospio tuđom krivnjom, za štetu će odgovarati onaj koji ga je u to stanje doveo.

Odgovornost maloljetnika

Član 160.

(1) Maloljetnik do navršene sedme godine ne odgovara za štetu koju uzrokuje.(2) Maloljetnik od navršene sedme godine do navršene četrnaeste godine ne

odgovara za štetu, osim ako se dokaže da je pri uzrokovanju štete bio sposoban za rasuđivanje.

(3) Maloljetnik s navršenih četrnaest godina odgovara prema općim pravilima o odgovornosti za štetu.

Nužna obrana, stanje nužde, otklanjanje štete od drugog

Član 161.

(1) Tko u nužnoj obrani uzrokuje štetu napadaču nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne obrane.

(2) Ako netko uzrokuje štetu u stanju nužde, oštećenik može zahtijevati na-knadu od osobe kja je kriva za nastanak opasnosti štete ili od osoba od kojih je šteta otklonjena, ali od ovih posljednjih ne više od koristi što su ih imale od toga.

(3) Tko pretrpi štetu otklanjajući od drugog opasnost štete ima pravo zahtijevati od njega naknadu one štete kojoj se razumno izložio.

Dopuštena samopomoć

Član 162.

(1) Tko u slučaju dopuštene samopomoći uzrokuje štetu osobi koja je izazvala potrebu samopomoći nije dužan naknaditi je.

(2) Pod dopuštenom samopomoći razumijeva se pravo svake osobe da otkloni povredu jprava kad neposredno prijeti opasnost, ako je takva zaštita nužna i ako način otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost.

372

Pristanak oštećenika

Član 163.

(1) Tko na svoju štetu dopusti drugome poduzimanje neke radnje, ne može od njega zahtijevati naknadu štete uzrokovane tom radnjom.

(2) Ništava je izjava oštećenika kojom je pristao da mu se učini šteta radnjom koja je zakonom zabranjena.

Odsjek 3.

ODGOVORNOST ZA DRUGOG Duševno bolesni i zaostali u umnom razvoju

Član 164.

(1) Za štetu koju uzrokuje osoba koja zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje odgovara onaj koji je na temelju zakona ili odluke nadležnog organa ili ugovora dužan voditi nadzor nad njom.

(2) On se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je obavljao nadzor na koji je obvezan ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora.

Odgovornost roditelja

Član 165.

(1) Roditelji odgovaraju za štetu koju uzrokuje drugom njihovo dijete do navrše-ne sedme godine, bez obzira na svoju krivnju.

(2) Oni se oslobađaju odgovornosti ako postoje razlozi za isključenje odgovorno-sti prema pravilima o odgovornosti bez obzira na krivnju.

(3) Oni ne odgovaraju ako je šteta nastala dok je dijete bilo povjereno drugoj osobi i ako je ta josoba odgovorna za štetu.

(4) Roditelji odgovaraju za štetu što je uzrokuje drugom njihovo maloljetno di-jete koje je navršilo sedam godina, osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje.

Solidarna odgovornost

Član 166.

Ako pored roditelja odgovara i za štetu dijete,j njihova je odgovornost solidarna.

Odgovornost druge osobe za maloljetnika

Član 167.

(1) Za štetu koju drugome uzrokuje maloljetnik dok je pod nadzorom staratelja, škole ili druge ustanove odgovara staratelj, škola odnosno druga ustanova, osim ako dokažu da su nadzor obavljali na način na koji su obvezani ili da bi šteta nastala pri brižljivom obavljanju nadzora.

(2) Ak za štetu odgovara i maloljetnik, odgovornost je solidarna.

373

Posebna odgovornost roditelja

Član 168.

(1) Ako dužnost nadzora nad maloljetnom osobom ne leži na roditeljima već na nekoj drugoj osobi, oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu jod roditelja kad je šteta nastala zbog lošeg odgoja maloljetnika, rđavih primjera ili porodičnih navika koje su mu roditelji dali ili se i inače šteta može upisati u krivnju roditeljima.

(2) Osoba na kojoj u ovom slučaju leži dužnost nadzora ima pravo tražiti od rodi-telja da joj naknade isplaćenu svotu ako je ona isplatila naknadu oštećenika.

Odgovornost po osnovi pravičnosti

Član 169.

(1) U slučaju štete što ju je uzrokovala osoba koja za nju nije bila odgovorna, a naknada se ne može dobiti od osobe koja je bila dužna voditi nadzor nad njom sud može, kad to pravičnost zahtijeva, a naročito s obzirom na materijalno stanje štetnika i oštećenika, osuditi štetnika da naknadi štetu, potpuno ili djelomično.

(2) Ako je štetu uzrokovao maloljetnik sposoban za rasuđivanje koji je n emože nadoknaditi, sud može, kad i to pravičnost zahtijeva, a naročito s obzirom na mate-rijalno stanje roditelja i oštećenika, obvezati roditelje da naknade štetu, potpuno ili djelimično, iako za nju nisu krivi.

Odsjek 4.

ODGOVORNOST ORGANZACIJA UDRUŽENOG RADA I DRUGIH PRAVNIH OSOBA PREMA TREĆEM Odgovornost organizacija udruženog rada

Član 170.

(1) Za štetu koju radnik u radu ili u vezi s radok uzrokuje trećoj osobi odgovara organizacija udruženog rada u kojoj je radnik radio u trenutku uzrokovanja štete, osim ako dokaže da je radnik u danim okolnostima postupao onako kako je trebalo.

(2) Oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu štete i neposredno od radnika ako je štetu uzrokovao namjerno.

(3) Odredbom stava 1. ovog člana ne dira se u pravila o odgovornosti za štetu koja jpotječe od opasne stvari ili opasne djelatnosti.

Odgovornost drugih osoba

Član 171.

(1) Odredbe prethodnog člana primjenjuju se i na druge pravne osobe i osobe koje samostalno obavljaju djelatnost osobnim radom u pogledu odgovornosti za štetu što je radnici kod koji kod njih rade uzrokuju u radu ili u vezi s radom.

(2) Osoba koja je oštećeniku naknadila štetu što ju je radnik uzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo od tog radnika zahtijevati naknadu plaćene svote.

(3) To pravo zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana isplaćene naknade štete.

374

Odgovornost pravne josobe za štetu koju uzrokuje njezin organ

Član 172.

(1) Pravna osoba odgovara za štetu koju njezin organ uzrokuje trećoj osobi u obavljanju ili u vezi s obavljanjem svojih funkcija.

(2) Ako za određeni slučaj nije što drugo u zakonu određeno, pravna osoba ima pravo na naknadu od osobe koja je štetu skrivila namjerno ili krajnjom nepažnjom.

(3) To pravo zastarjeva u roku od šest mjeseci od dana isplaćene naknade štete.

Odsjek 5.

ODGOVORNOST ZA ŠTETU OD OPASNE STVARI ILI OPASNE DJELATNOSTI I. OPĆE ODREDBE

Pretpostavka uzročnosti

Član 173.

Šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bitno bile uzrok štete.

Tko odgovara za štetu

Član 174.

(1) Za štetu od opasne stvari odgovara njezin imalac, a za štetu od opasne djelat-nosti odgovara osoba koja se njom bavi.

(2) Imaocem se smatra vlasnik stvari te društvena pravna josoba koja ima pravo raspolaganja odnosno kojoj je stvar dana na privremeno korištenje.

Protupravno oduzimanje opasne stvari od imaoca

Član 175.

Ako je imaocu oduzeta opasna stvar naj protupravan način, za štetu koja od nje potječe ne odgovara on, nego onaj koj mu je oduzeo opasnu stvar, ako imalac nije za to odgovoran.

Predaja stvari trećoj osobi

Član 176.

(1) Umjesto imaoca stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je imalad povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu.

(2) Ali će pored nje odgovarati i imalac stvari ako je šteta proizašla iz neke skri-vene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje joj nije skrenuo pažnju.

(3) U tom slučaju odgovorna osoba koja je isplatila naknadu oštećeniku ima pra-vo zahtijevati cijelu njezinu svotu od imaoca.

(4) Imalac opasne stvari koji ju je povjerio osobi koja nije osposobljena ii nije ovlaštena njome rukovati odgovara za štetu koja potekne od te stvari.

375

Oslobađanje od odgovornosti

član 177. (1) Imalac se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog drugog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo pred-vidjeti, ni izbjeći ili otkloniti.

(2) Imalac stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isklju-čivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije poslje-dice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

(3) Imalac se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pri-donio nastanku štete.

(4) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara ošte-ćeniku solidarno s imaoce, stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje.

(5) Osoba kojom se imalac podlužio pri upotrebi stvari ne smatra se trećom osobom.

II. ODGOVORNOST U SLUČAJU NEZGODE IZAZVANE MOTORNIM VOZILIMA U POKRETU

Član 178.

(1) U slučaju nezgode izazvane motornim vozilima u pokretu koja je uzrokovana isključivom krivnjom jednog imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovi krivnje.

(2) Ako postoji obostrana krivnja, svaki imalac odgovra za ukupnu štetu koju su oni pretrjeli razmjerno stupnju svoje krivnje.

(3) Ako nema krivnje nijednog, imaoci odgovaraju na ravne dijelove ako razlozi pravičnosti ne zahtijevaju što drugo.

(4) Za štetu što je pretrpe treće osobe imaoci motornih vozila odgovaraju soli-darno.

III. ODGOVORNOST PROIZVOĐAČA STVARI S NEDOSTATKOM

Član 179.

(1) Tko stavi u promet neku stvar koju je proizveo, a koja zbog nekog nedostatka za koji on nije znao predstavlja opasnost štete za osobe ili stvari, odgovara za štetu koja bi nastala zbog tog nedostatka.

(2) Proizvođač odgovara i za opasna svojstva stvari ako nije poduzeo sve što je potrebno da štetu, koju je mogao predvidjeti, spriječi upozorenjem, sigurnom amba-lažom ili drugom odgovarajućom mjerom.

Odsjek 6.

POSEBNI SLUČAJEVI JODGOVORNOSSTI Odgovornost uslijed terorističkih akata, javnih demonstracija ili manifestacija

Član 180.

Za štetu nastalu smrću ili tjelesnom povredom uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacijaj odgovara društveno-politička zajedni-ca čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu.

376

Odgovornost organizatora priredbi

Član 181.

Organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na jotvorenom prostoru odgovra za štetu nastalu smrću ili tjelesnom povredom koju netko pretrpi uslijed jizvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je gibanje masa, opći nered i slično.

Odgovornost zbog uskraćivanja nužne pomoći

Član 182.

(1) Tko bez opasnoti za sebe uskrati pomoć osobi čiji su život i zdravlje očito ugroženi, odgovara za štetu koja je otuda nastala, ako je on tu štetu prema okolnosti-ma slučaja morao predvidjeti.

(2) Ako pravičnost zahtijeva, sud može takvu osobu osloboditi obveze da nakna-di štetu.

Odgovornost u vezi s obvezom sklapanja ugovora

Član 183.

Osoba koja je po zakonu obvezna zaključiti neki ugovor dužna je naknaditi štetu ako na zahtjev zainteresirane osobe bez odgađanja ne sklopi taj ugovor.

Odgovornost z vezi s obavljanjem poslova od općeg interesa

Član 184.

Organizacije koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od općeg inte-resa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovno obavljaju uslugu.

Odsjek 7.

NAKNADA I. NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE

Uspostavljanje prijašnjeg stanja i naknada u novcu

Član 185.

(1) Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

(2) Ako uspostavljanje prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

(3) Sud će dosuditi oštećeniku naknadu u novcu kad on to zahtijeva, izuzev ako okolnosti danog slučaja opravdavaju uspostavljanje prijašnjeg stanja.

377

Kad dospijeva obveza naknade

Član 186.

Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

Naknada u slučaju propasti stvari oduzete na nedopušten način

Član 187.

Ako je stvar koja je bila oduzeta imaocu na nedopušten način propala uslijed više sile, odgovorna osoba dužna je dati naknadu u novcu.

Naknada u obliku novčane rente

Član 188.

(1) U slučaju smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme.

(2) NOvčana renta dosuđena na ime naknade štete plaća se mjesečno unaprijed, ako sud ne odredi što drugo.

(3) Vjerovnik ima pravo zahtijevati potrebno osiguranje za isplatu rente, osim ako to prema okolnostima slučaja ne bi bilo opravdano.

(4) Ako dužnik ne dade osiguranje koje sud odredi, vjerovnik ima pravo zahtije-vati da mu se umjesto rente isplati jedna ukupna svota čija se visina određuje prema visini rente i vjerojatnom trajanju vjerovnikova života, uz odbitak odgovarajućih ka-mata.

(5) Iz ozbiljnih uzroka vjerovnik može i u drugim slučajevima zahtijevati, odmah ili kasnije, da mu se mjesto rente isplati jedna ukupna svota.

II. OPSEG NAKNADE MATERIJALNE ŠTETE

Obična šteta i izmakla korist

Član 189.

(1) Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izma-kle koristi.

(2) Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sud-ske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo.

(3) Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osno-vano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom rdnjom ili propuštanjem.

(4) Kad je stvar uništena ili joštećena krivičnim djelom učinjenim s umišljajem, sud može odrediti visinu naknade prema vrijednostima koju je stvar imala za ošte-ćenika.

378

Potpuna naknada

Član 190.

Sud se uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovanja štete, dosuditi naknadu u svoti koja je potrebna da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

Sniženje naknade

Član 191.

(1) Sud može, vodeći računa o materijalnom stanju oštećenika, osuditi odgovor-nu osobu da isplati manju naknadu nego što iznosi šteta, ako ona nije uzrokovana ni namjerno ni krajnjom nepažnjom, a odgovorna osoba je slaboga imovnog stanja te bi je isplata potpune naknade dovela u oskudicu.

(3) Ako je štetnik uzrokovao štetu radeći nešto radi koristi oštećenika, sud može odrediti manju naknadu, vodeći računa o brižljivosti koju štetnik pokazuje u vlastitim poslovima.

Podjeljena odgovornost

Član 192.

(1) Oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu.

(2) Kad ne nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

III. POSEBNO O NAKNADI MATERIJALNE ŠTETE U SLUČAJU SMRTI, TJELESNE POVREDE I OŠTEĆENJA ZDRAVLJA Izgubljena zarada i troškovi

liječenja i pogreba

Član 193.

(1) Tko uzrokuje nečiju smrt dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba.

(2) On je dužan naknaditi i troškove njegova liječenja od zadobijenih povreda i druge potrebne troškove u vezi s liječenjem, te zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad.

Pravo osobe koju je poginuli uzdržavao

Član 194.

(1) Osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovno pomagao, a i ona koja je po zakonu imala zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja odnosno pomaganja.

(2) Ova se šteta naknađuje plaćanjem novčane rente čiji se iznos odmjerava o obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti veći od onoga što bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu.

379

Naknada štete u slučaju tjelesne povrede ili narušenja zdravlja

Član 195.

(1) Tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je na-knaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

(2) Ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zara-du, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

Izmjena dosuđene naknade

Član 196.

Sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika smanjiti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

Neprenosiva prava

Član 197.

(1) Pravo na naknadu štete u obliku novčane rente uslijed smrti bliske osobe ili uslijed povrede tijela ili narušenja zdravlja ne može se prenijeti drugoj osobi.

(2) Dospjele svote naknade mogu se prenijeti drugome ako je visina naknade određena pismenim sporazumom strana ili pravomoćnom sudskom odlukom.

IV. POSEBNO O NAKNADI MATERIJALNE ŠTETE U SLUČAJU POVREDE ČASTI I ŠIRENJA NEISTINITIH NAVODA

Član 198.

(1) Tko drugom povrijedi čast, a i tko iznosi ili prenosi neistinite navode o proš-losti, o znanju, o sposobnosti, druge osobe, ili o čemu drugome, a zna ili bi morao znati da su neistiniti, i time mu uzrokuje materijalnu štetu, dužan je naknaditi je.

(2) Ali, ne odgovara za uzrokovanu štetu onaj tko učini neistinito saopćenje o drugome ne znajući da je ono neistinito, ako je on ili onaj kome je saopćenje učinio imao u tome ozbiljnog interesa.

V. NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETE

Objavljivanje presude ili ispravka

Član 199.

U slučaju povrede prava ličnosti sud, može narediti, na trošak štetnika, objavlji-vanje presude odnosno ispravka, ili narediti da štetnik povuče izjavu kojom je povre-da učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže naknadom.

380

Novčana naknada

Član 200.

(1) Za pretrpljene fi zičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, narušenosti, povrede ugleda časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe te za strah, sud će ako nađe da okolnosti slučaja a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neza-visno od naknade materijalne štete, a i kad nje nema.

(2) Pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete te štete o visini njezine naknade sud će voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome nej pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom.

Osobe koje imaju pravo na novčanu naknadu u slučaju smrti ili teškog invaliditeta

Član 201.

(1) U slučaju smrti neke osobe sud može dosuditi članovima njezine uže poro-dice (bračni drug, djeca i roditelji) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.

(2) Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

(3) U slučaju naročito teškog invaliditeta neke osobe sud može dosuditi njezinu bračnom drugu, djedi i roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.

(4) Naknada iz st. 1. i 3. ovoga člana može se dosuditi i vanbračnom drugu ako je između njega i umrlog odnosno povrijeđenog postojala trajnija zajednica života.

Satisfakcija u posebnim slučajevima

Član 202.

Pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog pretrpljenih duševnih bolova ima jo-soba koja je prijevarom, prinudom ili zloupotrebom nekog odnosa potčinjenosti ili zavisnosti navedena na kažnjivu obljubu ili kažnjivu bludnu radnju, a i osoba prema kojoj je izvršeno neko drugo krivično djelo protiv dostojanstva ličnosti i morala.

Naknada buduće štete

Član 203.

Sud će na zahtjev oštećenika dosuditi naknadu i za buduću nematerijalnu štetu, ako je po redovnom toku izvjesno da će ona trajati i u budućnosti.

Nasljeđivanje i ustupanje potraživanja naknade nematerijalne štete

Član 204.

(1) Potraživanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednika samo ako je priznato pravomoćnom odlukom ili pismenim sporazumom.

381

(2) Pod istim uvjetima to potraživanje može biti predmet ustupanja, prijeboja i prinudnog izvršenja.

Podijeljena odgovornost i sniženje naknade

Član 205.

Odredbe o podijeljenoj odgovornosti i sniženju naknade koje vrijede na materi-jalnu štetu na odgovarajući se način primjenjuju i na nematerijalnu štetu.

Odsjek 8.

ODGOVORNOST VIŠE OSOBA ZA ISTU ŠTETU Solidarna odgovornost

Član 206.

(1) Za štetu koju je više osoba uzrokovalo zajedno svi sudionici odgovaraju soli-darno.

(2) Podstrekač i pomagač te onaj koji je pomagao da se odgovorne osobe ne ot-kriju odgovaraju solidarno s njima.

(3) Solidarno odgovaraju za uzrokovanu štetu i osobe koje su je uzrokovale ra-deći nezavisno jedna jod druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u uzrokovanoj šteti.

(4) Kad je nedvojbeno da je štetu uzrokovala neka od dviju ili više određenih osoba kje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih šteta uzrokovala, te osobe odgovaraju solidarno.

Solidarna odgovornost naručioca i izvođača radova

Član 207.

Naručilac i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova.

Regres isplatioca

Član 208.

(1) Solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može tra-žiti od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega.

(2) Koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika sud određuje s obzirom na teži-nu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja.

(3) Ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drugačije odluči.

382

Odsjek 9.

PRAVO OŠTEĆENIKA NAKON ZASTARE PRAVA DA ZAHTIJEVA NAKNADU

Član 209.

Nakon nastupanja zastare prava da zahtijeva naknadu štete, oštećenik može za-htijevati od odgovorne osobe, po pravilima koja vrijede u slučaju stjecanja bez osno-ve, da mu ustupi ono što je dobio radnjom kojom je uzrokovana šteta.

ORIJENTACIJSKI KRITERIJI I IZNOSI ZA UTVRĐIVANJE VISINE

PRAVIČNE NOVČANE NAKNADE NEMATERIJALNE ŠTETE

Ovi orijentacijski kriteriji trebaju omogućiti ujednačenu primjenu cl. 200. st. l. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91,73/91, 3/94,7/96 i 112/99 - u daljnjem tekstu: ZOO).

Oni ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade. U primjeni rečenog propisa valja uvijek imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fi zičkih i duševnih bo-lova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.

Rečeni kriteriji primjenjuju se na sve parnične postupke za naknadu nematerijal-ne štete u svim stupnjevima suđenja.

Uz orijentacijske kriterije za pojedine oblike nematerijalne štete podsjeća se i na pravne stavove Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. ožujka 1987. Time se željelo podsjetiti upravo na sve okolnosti slučaja koje sud mora imati na umu kad primjenjuje odredbu čl. 200. st. 1. ZOO.

Orijentacijski kriteriji za ujednačavanje visine naknade nematerijalne štete, izra-ženi u eurima, proračunani su u kune, prema tečaju euro - kuna, na dan prihvaćanja kriterija, tj. 29. studenoga 2002. (l euro = 7,435784 kn), pri čemu su iznosi izraženi u kunama minimalno zaokruženi.

FIZIČKI BOLOVI

Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine naknade za fi zičke bolove (po danima)

-jaki bolovi -370,00 kn-srednji bolovi -220,00 kn-slabi bolovi -70,00 knPri utvrđivanju iznosa naknade treba imati na umu da su trajanje i jačina fi zičkih

bolova dva osobito važna elementa za dosuđenje pravične novčane naknade, ali sud mora voditi računa i o drugim okolnostima slučaja. Vidjeti u nastavku zaključak broj 4 III. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. ožujka 1987.

Zaključak broj 4 III. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hr-vatske od 30. ožujka 1987. glasi:

383

“1. Nelagodnosti u tijeku liječenja (npr. kraća nesvjestica, hospitalizacija, veza-nost za krevet, razne vrste imobilizacija i fi ksacija, rendgensko snimanje, broj opera-cija, infuzije, transfuzije, injekcije, previjanje rana, odstranjivanje šavova, upotreba invalidskih kolica, bolovanje, posjećivanje ambulante, fi zioterapija, trajanje rehabi-litacijskog postupka i slično) koje trpi oštećenik razmatraju se u okviru naknade za fi zičke boli.

2. Može li i pod kojih uvjetima pojedina od navedenih nelagodnosti prerasti u kakav drugi samostalni oblik nematerijalne štete (npr. duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti) valja ocjenjivati uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja.”

Zaključak broj 3 III. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hr-vatske od 30. ožujka 1987. glasi:

“1. Nematerijalna šteta koja se u određenom obliku trajno ili trajnije ispoljava predstavlja jednu štetu, pa su određuje jedan iznos naknade uzimajući u obzir traja-nje te štete do donošenja presude i njeno trajanje u budućnosti.

2. Naknadu za buduću nematerijalnu štetu sud može dosuditi u smislu čl. 200. ZOO i kad se štetne posljedice u psihi oštećenika još nisu ispoljile, ako je izvjesno da će te posljedice nastati u budućnosti.”

STRAH

- od 2.200,00 kn do 30.000,00 knKorekcija naviše ili naniže prema istim kriterijima kao i kod fi zičkih bolova, od-

nosno kriterijima koje propisuje čl. 200. ZOO, imajući također na umu i sve ostale okolnosti svakog konkretnog slučaja.

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 29. studenog 2002. zauzet je sljedeći pravni stav:

“Pravičnu novčanu naknadu za pretrpljeni strah dosuđuje se ako okolnosti sluča-ja, a osobito trajanje i jačina straha to opravdavaju.”

DUŠEVNI BOLOVI ZBOG SMANJENJA ŽIVOTNE AKTIVNOSTI

do 25% 7.500,00 kn za svakih 10%preko 25 do 40% 11.000,00 kn za svakih 10%preko 40 do 60% 22.000,00 kn za svakih 10%preko 60 do 80% 45.000,00 kn za svakih 10%preko 80 do 100% 75.000,00 kn za svakih 10%Korekcija prema opsegu i težini utvrđenih trajnih posljedica. Kao dodatne kriterije valja imati na umu životnu dob, vrstu zanimanja oštećenika

i slično. Zaključak broj 6 III. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hr-

vatske od 30. ožujka 1987. glasi: “1. Smanjenje životne aktivnosti, kao posebna osnova za naknadu štete zbog du-

ševnih bolova, obuhvaća sva ograničenja u životnim aktivnostima oštećenika koje je ostvarivao ili bi ih po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivao. Pod ograničenjem se podrazumijeva i obavljanje aktivnosti uz povećane napore ili pod posebnim uvjetima.

384

2. Ovaj oblik štete u pravilu je trajnog karaktera, ali novčana naknada se može dosuditi i kad je smanjenje životne aktivnosti privremeno, ako je jačeg intenziteta i dužeg trajanja ili ako to posebne okolnosti opravdavaju.”

DUŠEVNI BOLOVI ZBOG NARUŽENOSTI

- jaki stupanj - vrlo uočljivo trećima - 37.000,00 kn - uočljivo samo ponekad (ukućanima, na plaži i sl.) - 22.000,00 kn - srednji stupanj - vrlo uočljivo trećima - 22.000,00 kn - uočljivo trećima samo ponekad - 11.000,00 kn- laki stupanj - vrlo uočljivo trećima - 5.000,00 kn - uočljivo trećima samo ponekad - 2.500,00 knKorekcija naknade zavisno od životne dobi, vrste zanimanja, lokaciji ozljeda i

slično.Spol oštećenika, sam po sebi, ne utječe na visinu naknade s osnova naruženja.Zaključak broj 8 III. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hr-

vatske od 30. ožujka 1987. glasi: “Osnova za priznanje novčane naknade za naruženost nije samo u tome da li i

u kojoj mjeri izmijenjena vanjština oštečenika izaziva u okolini gađenje, sažaljenje ili druge negativne reakcije, već se uzimaju u obzir i subjektivna mjerila o utjecaju svih elemenata (izmijenjena vanjština, primjetnost, opseg itd.) na psihičku ravnotežu oštećenika, odnosno na njegovo psihičko stanje u cjelini. Pri tome se subjektivne osobine oštećenika uzimaju u obzir u razumnoj mjeri.”

Ovaj zaključak treba tumačiti tako da sud vodi računa kako o objektivnim, tako i o subjektivnim okolnostima.

DUŠEVNI BOLOVI ZBOG SMRTI BLISKOG SRODNIKA

(bračni i izvanbračni drug, dijete, gubitak ploda, roditelji, braća i sestre)

- Za slučaj smrti bračnog i izvanbračnog druga(trajnija zajednica života) i djeteta

- 220.000,00 kn

- Za slučaj gubitka ploda roditeljima- 75.000,00

kn

- Za slučaj smrti roditelja:

1. djetetu koje se nalazi na odgoju i skrbi kod roditelja- 220.000,00

kn

2. djetetu- 150.000,00

kn

- Za slučaj smrti brata ili sestre- 75.000,00

knZaključak broj 9 III. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hr-

vatske od 30. ožujka 1987. glasi:

385

“Pravična novčana naknada za duševne bolove djeteta zbog smrti roditelja pred-stavlja naknadu kako za bol izazvanu samim saznanjem za smrt, tako i za sve kasnije bolove koje dijete trpi zbog gubitka roditelja -ljubavi, njege i pažnje koju bi mu rodi-telj pružao, pa pripada djetetu koje zbog dobi nije moglo osjetiti bol zbog same smrti roditelja, jer je u pitanju naknada za jedinstveni oblik nematerijalne štete.”

DUŠEVNI BOLOVI ZBOG NAROČITO TEŠKOG

INVALIDITETA BLISKE OSOBE

Za slučaj naročito teškog invaliditeta bračnogi izvanbračnog druga (trajnija zajednica života) i djeteta

- 220.000,00 kn

Za slučaj naročito teškog invaliditeta roditelja:1. djetetu koje se nalazi na odgoju i skrbi kod roditelja - 220.000,00 kn2. djetetu - 150.000,00 kn

PREDSJEDNIK GRAĐANSKOG ODJELA dr. Ivo Grbin

IZ SUDSKE PRAKSE

Rev-1173/97 od 21. siječnja 1998.g. Na utvrđeno činjenično stanje niže-stupanj-ski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj ostvario pravni položaj sudionika u igri, te se na kupnju nje-govog uplatnog listića nalazi dobitna kombinacija. Istina je, da je na poleđini kupona napisano, d je “ugovor o sudjelovanju u igri na sreću zaključen kada ispravan listić kupon stigne u organizaciju, bude snimljen na mikrofi lm i pravodobno pohranjen u trezor”. Očito su ovdje u pitanju opći uvjeti ugovora iz čl. 142. ZOO. Međutim, u smislu čl. 143. ZOO ništave su odredbe općih uvjeta, koje su protivne samoj svrsi sklopljenog ugovora ili dobrim poslovnim običajima, čak ako su opći uvjeti, koji sadr-že odobrenje od nadležnog tijela. Sud može odbiti primjenu pojedinih odredbi općih uvjeta, koje lišavaju drugu stranu, da stavi prigovore, ili onih na temelju kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove, ili koje su inače nepravedne ili pretjerano stroge prema njoj. Iz sadržaja i smisla spomenute odredbe ZOO nedvojbeno proizlazi, da su prije spomenute odredbe općih uvjeta ugovora ništave i bez pravnih učinaka, makar proizlaze iz pravila “lota 7/39”), koja se primjenjuju od 15.12.93.g. tužitelj je naime, u cijelosti ispunio svoju obvezu, koju je bio dužan ispuniti da bi stekao pravni položaj sudionika u pravnom poslu igre na sreću. Bilo bi u oštroj suprotnosti s načelom savje-snosti i poštenja iz čl. 12. ZOO, kada bi tužitelj zbog propusta ispunjenja obveze na strani tuženika izgubio pravni položaj sudionika u pravnom poslu igre na sreću. Prije spomenuta odredba općih uvjeta je prema tome u suprotnosti s dobrim poslovnim običajima, jer bi na temelju nje on gubio prava iz ugovora. Utvrđeno je da se naknada štete koju je izvođač zbog neizvršenja djela (izrade nadgrobnog spomenika) obvezan platiti naručitelju, sastoji u razlici između ugovorene cijene i cijene koju je naručitelj za izradu spomenika platio drugom obrtniku.

Oštećenome koji je popravio automobil ne može se dosuditi naknada štete u iznosu većem od iznosa troškova obavljenog popravka.

386

Naknada neimovinske štete ne može se priznati za fi zičke bolove koji su bili ne-znatni po jačini i dužini trajanja.

Rev-1173/97 od 21. siječnja 1998.g. Na utvrđeno činjenično stanje niže-stupanj-ski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj ostvario pravni položaj sudionika u igri, te se na kupnju nje-govog uplatnog listića nalazi dobitna kombinacija. Istina je, da je na poleđini kupona napisano, d je “ugovor o sudjelovanju u igri na sreću zaključen kada ispravan listić kupon stigne u organizaciju, bude snimljen na mikrofi lm i pravodobno pohranjen u trezor”. Očito su ovdje u pitanju opći uvjeti ugovora iz čl. 142. ZOO. Međutim, u smislu čl. 143. ZOO ništave su odredbe općih uvjeta, koje su protivne samoj svrsi sklopljenog ugovora ili dobrim poslovnim običajima, čak ako su opći uvjeti, koji sadr-že odobrenje od nadležnog tijela. Sud može odbiti primjenu pojedinih odredbi općih uvjeta, koje lišavaju drugu stranu, da stavi prigovore, ili onih na temelju kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove, ili koje su inače nepravedne ili pretjerano stroge prema njoj. Iz sadržaja i smisla spomenute odredbe ZOO nedvojbeno proizlazi, da su prije spomenute odredbe općih uvjeta ugovora ništave i bez pravnih učinaka, makar proizlaze iz pravila “lota 7/39”), koja se primjenjuju od 15.12.93.g. tužitelj je naime, u cijelosti ispunio svoju obvezu, koju je bio dužan ispuniti da bi stekao pravni položaj sudionika u pravnom poslu igre na sreću. Bilo bi u oštroj suprotnosti s načelom savje-snosti i poštenja iz čl. 12. ZOO, kada bi tužitelj zbog propusta ispunjenja obveze na strani tuženika izgubio pravni položaj sudionika u pravnom poslu igre na sreću. Prije spomenuta odredba općih uvjeta je prema tome u suprotnosti s dobrim poslovnim običajima, jer bi na temelju nje on gubio prava iz ugovora.

Kad su tužitelji vjerovnici djeljive obveze, vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog od njih utvrđuje se prema visini njegova dijela potraživanja.

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Izvor: IO VS - 1996-2

P-5324/92Gž-11190/94 od 10.·rujna 1996.g. Naime, zatezna kamata posljedica su zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teku sve do njezina ispunje-nja, zbog čega su dok glavni dug ne bude isplaćen, nedjeljive od njega i zajedno pred-stavljaju jednu cjelinu. Ta akcesornost proizlazi iz odredbe čl. 369. u svezi sa čl. 295. ZOO. Zbog toga se dok glavno potraživanje ne bude isplaćeno zatezne kamate se ne mogu obračunati u apsolutnom iznosu za određeno vremensko razdoblje i ne mogu se posebno utužiti., niti u parnici za isplatu glavnog duga kako je to učinio žalitelj.

Zatezne kamate nastaju naime kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja, zbog čega su, dok glavni dug ne bude isplaćen, nedjeljive od njega i zajedno predstavljaju jednu cjelinu. Ta akcesornost proizlazi naročito iz odredbi čl. 359. u vezi sa čl. 295. Zakona o obveznim odnosima.Zbog toga sve dok glavno potraživanje ne bude plaćeno zatezne kamate se ne mogu obračunavati u apsolutnom iznosu za određeno vremensko razdoblje i ne mogu se posebno utužiti, niti u parnici za isplatu glavnog duga kako je to učinio žalitelj.Tek po izmirenju glavnog duga, ako nije plaćena i zatezna kamata, ista se osamosta-ljuje i obračunava u apsolutnom iznosu i može se kod suda pokrenuti spor radi njene isplate te ostvariti i procesna kamata na istu.

Gž-8417/90 od 27. studenog 1990.g.

387

Prije svega treba primijetiti da je tužiteljica suvlasnica navedenog stana, a prema odredbi čl. 46. st. 2 ZVDSP, svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obvezno-pravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

Dakle, odredba čl. 46 st. 2 ZVDSP upućuje na odredbu čl. 435. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (“NN” br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 - dalje: ZOO), prema kojoj, kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik obvezu ispuni njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a znači da svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu. Dakle, odredbe čl. 46. st. 2. ZVDSP i 435. st. 2. ZOO-a ograničavaju pravo suvlasnika da od trećeg zahtjeva predaju cijele stvari u posjed, a u odnosu na taj problem prvostupanjska presuda nema nikakvih razloga, pa se zbog toga ne može ispitati i time je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a.

Gž-12975/01 od 3. rujna 2002.g. Potrgana žica električnog voda koja leži na tlu pod naponom predstavlja opasnu

stvar, pa za štetu koja od nje potječe odgovara njezin imatelj (vlasnik dalekovoda). Snježna oluja, uslijed koje je došlo do trganja žice, nije događaj koji se nije mogao predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti i slijedom toga ne predstavlja ekskulpacioni ra-zlog.

REPETITORIJ

Što se sve podrazumijeva pod pravom osobnosti?1. Ima li prava osoba prava osobnosti? U čemu se ona razlikuju od prava osob-2. nosti fi zičkih osoba?Što je šteta i tko ju je dužan naknaditi?3. Koji su stupnjevi nepažnje? Koji se stupanj nepažnje predmnijeva?4. Postoji li osnova za naknadu neimovinske štete bez obzira na postojanje fi zič-5. kih ili psihičkih bolova te straha? Obrazložite?Kako se popravlja neimovinska šteta?6. Kakav značaj za sud/suca ima zabrana lukrativnosti i na koji će način/kojim 7. sredstvima sud procijeniti ovu ‘’zabranu’’?Kada dospijeva naknada nematerijalne štete? Kakva je to buduća šteta i kada 8. dospijeva?Koji su posredni oštećenici u slučaju smrti oštećenika i u slučaju naročito 9. teškog invaliditeta?U kojim slučajevima začeto, a nerođeno dijete može biti objektom naknade 10. štete, a u kojim subjektom te naknade?Može li se zbog povrede ugovorne obveze zahtijevati naknada nematerijalne 11. štete?U kojim slučajevima postoje materijalni nedostaci stvari?12. Što je opasna stvar i tko odgovara za štetu nastalu opasnom stvari? 13. Je li lopta opasna stvar?14.

388

Što je proizvod i tko odgovara za štetu uzrokovanu neispravnim proizvo-15. dom?Jesu li krv i ljudski organi proizvod?16. Da li štetnik, kod odgovornosti za neispravan proizvod odgovara za sve vi-17. dove štete?Može li se proizvođač osloboditi odgovornosti za štetu, potpuno ili djelomič-18. no i u kojim okolnostima?Postoji li vremenska ograničenost odgovornosti za neispravan proizvod i ako 19. da, koja?Koje su karakteristike odgovornosti za neispravan proizvod?20.

DOPRINOS OŠTEĆENIKA:

ZOO iz ’78. doprinos oštećenika vlastitoj šteti uređivao je pod nazivom ‘’podije-ljena odgovornost’’. U smislu ZOO-a iz ’05. odgovornost odgovorne osobe – štetnika ne smanjuje se niti dijeli s oštećenikom, nego se smanjuje njegova obveza na naknadu štete za određeni iznos, u usporedbi s iznosom ukupno prouzročene štete. Za dio štete čije se prouzročenje ili povećanje može pripisati oštećeniku, oštećenik ne odgo-vara, već za taj dio štete nema pravo na naknadu.

IMOVINSKA ŠTETA

Imovinska šteta odražava se na imovini oštećenog, bez obzira je li šteta počinjena na stvari ili samom oštećeniku i javlja se kao obična šteta (tzv. Pozitivna šteta – sastoji se u umanjenju nečije imovine) i izmakla korist (tzv. Negativna šteta – sastoji se u sprječavanju povećanja imovine oštećenog). Neimovinska šteta odražava se u povredi subjektivnih neimovinskih prava i interesa.

NEIMOVINSKA ŠTETA

Neimovinsku štetu prema objektivnoj koncepciji čine već sama povreda prava osobnosti (povreda časti, ugleda, gubitak dijela tijela i itd.), a pretrpljeni bolovi i strah samo su mjerilo težine povrede prava osobnosti.

POPRAVLJANJE NEIMOVINSKE ŠTETE

Obzirom na prirodu neimovinska štete istu nije moguće popraviti naturalnom restitucijom, a ne može se u doslovnom smislu naknaditi ni u novcu jer ne postoji novčana protuvrijednost za povrijeđeno pravo osobnosti.Ipak, kad je štetnom rad-njom povrijeđeno nečije pravo osobnosti Zakon uz nenovčani oblik popravljanja ne-imovinske štete (objavljivanje presude ili ispravka) predviđa i novčani – pravičnu novčanu naknadu. Pravična novčana naknada nije i ne može biti ekvivalent za uni-šteno ili povrijeđeno dobro, već se daje zato da oštećenik s pomoću drugih dobara i zadovoljstava, koje može pribaviti za novac, ublaži ili barem nastoji ublažiti posljedice svoje neimovinske štete.

389

NOVČANA SATISFAKCIJA

ZOO iz ’05. prihvaća puno širu osnovu za za priznanje prava oštećeniku na pra-vičnu novčanu naknadu neimovinske štete. Npr. već sama ozljeda dovoljna je za pri-znanje tog prava bez obzira na postojanje fi zičkih bolova ili straha, ali i to je pravo uvjetovano pretpostavkama težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete.

Za razliku od prijašnjeg ZOO iz ’05. priznaje pravo pravične novčane naknade i pravnim osobama, a sukladno odredbi čl. 19. st. 3. ZOO-a pravnoj su osobi priznata sva prava osobnosti, kao i fi zičkoj osobi, osim inih vezanih uz biološku bit fi zičke oso-be, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr. Za povredu ugleda i drugih priznatih prava osobnosti, sud će, procijeni li da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

DOSPJELOST TRAŽBINE

Buduća šteta je ona koja je prouzročena u sadšnjosti, ali će štetne posljedice na-stupiti u budućnosti. Samostalna buduća šteta je ona koja je prouzročena u sadašnjo-sti, ali će štetne posljedice nastupiti naknadnu u budućnosti, kao buduća samostalna šteta, ali se ne zna kada i u kojem obujmu, pa se ona ne može ocijeniti i dosuditi u sadšnjosti, nego tek onda kad i stvarno nastupi.Kontinuirana buduća šteta je šteta koja je prozročena u sadašnjosti i štetne posljedice nastupaju u sadšnjosti, ali je po redovnom tijeku stvari da će one trajati i u budućnosti te da se obzirom na prirodu neimovinske štete o kojoj je riječ, već sada može ocijeniti i dosuditi pravična novčana naknada u ukupnoj visini, a hoće li se isplatiti odjednom ili u obliku rente ovisi o postavljenom zahtjevu i ocjeni suda.

POSREDNI OŠTEĆENICI U SLUČAJU NAROČITO TEŠKOG INVALIDITETA

U primjeni odredbe čl. 201. ZOO-a iz ’78. krug osoba iz tog članka tumačio se izričito, no krug je u posebnim okolnostima pojedinog slučaja proširivan, kod čega je odlučan bio stupanj odnosa između oštećenika i umrlog srodnika. Tako VSRH, Rev-122/82 – Pastorak ima pravo na naknadu duševne boli koje je pretrpio zbog očuhove smrti jer su zajedno živjeli i bili emocionalno povezani kao da je riječ o odnosu roditelja djeteta; VSRH, Rev-259/87 – Maćehi pripada naknada za duševne boli zbog pastorkove smrti ako se odnos koji je između njih postojao može izjednačiti s odnosom roditelja i djece.

390

Kazneno pravoCriminal law module

393

Dr. Rainer Deville: Kazneno pravo na pravosudnom ispitu

Dr. Rainer Deville: Criminal law in the exam

Kazneno i kazneno procesno pravo su obvezna materija za pravosudni ispit. Po-javljuju se obavezno na pismenom, u obliku kaznene presude, kao i na usmenom dijelu pravosudnog ispita. Nabavite:

Kazneno materijalno pravo

1. Kazneni zakon Republike Hrvatske – “Narodne novine”, broj 110/97, 27/98, 50/00 -USRH, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08)

2. Zakon o sudovima za mladež – “Narodne novine”, broj 111/97, 27/98, 12/02,)

3. Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama – “Narodne novine”, broj 111/97, 27/98, 128/99, 79/02.

Kazneno postupovno pravo

1. Zakon o kaznenom postupku – (“Narodne novine”, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst, 115/06)

2. Zakon o kaznenom postupku – ( “Narodne novine”, broj 152/08, 76/09) 3. Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta („Narod-

ne novine“, broj 76/09)4. Zakon o pomilovanju – (“Narodne novine”, broj 175/03)5. Zakon o izvršavanju kazne zatvora – (“Narodne novine”, broj 128/99, 55/00,

59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03 - pročišćeni tekst, 76/07, 27/08 i 83/09).

Ovu listu zakona morate aktualizirati. Obratite pažnju na izmjenu Zakona o ka-znenom postupku (NN 152/08 i 76/09) na temelju koje je promijenjen čitav sustav te na razvoj borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala koju provodi USKOK.

Kazneno materijalno pravo biste u potpunosti trebali poznavati još sa fakulteta. Težište edukacije u Pravosudnoj akademiji leži u kaznenom procesnom pravu, u sa-stavljanju presuda i optužnica te u posredovanju praktičnog znanja. U 17 nastavnih jedinica iz ovog modula dobivate trodnevni uvodni tečaj te produbljivanje znanja u ovim temama:

- uhićenje, pritvor, zadržavanje- ljudska prava i međunarodno kazneno pravo- podrobnije o optužnim aktima- glavna rasprava – redovni postupak- zakoniti i nezakoniti dokazi i vjerodostojnost iskaza- glavna rasprava – skraćeni postupak

394

- pisanje presuda- pravni lijekovi i posebni parnični postupci- ponavljanje kaznenog zakona na konkretnom predmetu- Zakon o sudovima za mladež- USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala)

Praktična edukacija završava odlaskom u zatvor te u kriminalistički institut kao i vožnjom u policijskom vozilu.

Državno odvjetništvo je za svoje vježbenike izdalo debeli priručnik u papirna-tom obliku. Uskoro će se taj priručnik aktualizirati, ali i staro izdanje sadrži korisne upute za sastavljanje optužnice (na pravosudnom ispitu ne pišete optužnicu već presu-du). Neka Vam netko iz Vaše grupe tko je vježbenik u Državnom odvjetništvu, nabavi navedeni priručnik te kopira dijelove istog koji su aktualni. S obzirom na postojanje navedenog priručnika za državnoodvjetničke vježbenike, u ovom našem priručniku je kazneno pravo manje zastupljeno nego što je to sa ostalim granama prava.

Pravosudna akademija raspolaže sljedećim materijalima iz kaznenog područja: - nezakoniti dokazi u kaznenom postupku- uhićenje – zakonske osnove i postupak- psihološki i zakonski aspekti ispitivanja svjedoka- priprema i tijek glavne rasprave u kaznenom postupku- izručenje i međunarodna suradnja u kaznenim stvarima - borba protiv nasilja u obitelji- Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela - oduzimanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom - borba protiv pranja novca - zaštita svjedoka i pomoć istima u kaznenim postupcima Na internetskoj stranici Pravosudne akademije (htt p://www.pak.hr/Default.

aspx?sec=265), dostupni su sljedeći dokumenti iz projekta Cards 2003: Fight Against Organized Crime (2007)•

Borba protiv organiziranog kriminala (2007) Fight Against Terrorism (2007)•

Borba protiv terorizma(2007)Ethic And Deontology of Prosecutors (2007)•

Etika i deontologija državnih odvjetnika (2007)(Judicial) Cooperative in EU (2007)•

Kaznenopravna suradnja u EU (2007) Human Rights (2007)•

Ljudska prava (2007) Management of the State Attorney’s Offi ce (2007) •

Upravljanje državnim odvjetništvom (2007)Za pismeni dio ispita je najvažnije sastavljanje presude, čime biste se mogli baviti

u knjižnici (Damir Kos, Marin Mrčela, Dražen Tripalo: Raspravni priručnik u kazne-nom postupku, nakladnik-Narodne Novine). Napredak u učenju ima jako malo veze sa talentom ili inteligencijom, jer samo vježbom se dolazi do savršenstva. Zatražite od kolega koji s Vama rade ili od mentora da Vam dadnu što je više moguće spisa i porazgovarajte s njima o Vašim presudama kako bi Vas upozorili na neizbježne počet-ničke greške koje smo svi mi radili.

395

S obzirom na manjak vremena, za usmeni dio pravosudnog ispita posvetite više pažnje postupovnim temama kao što su: nadležnost i organizacija suda, državno od-vjetništvo, policija te pojedini aspekti kaznenog procesnog prava, posebice ponovite istražni postupak (uhićenje, pretraga, optužba), tijek glavne rasprave (dokazno pra-vo) i pravne lijekove.

Ukoliko želite više vremena posvetiti produbljivanju znanja iz kaznenog prava, pozabavite se sljedećim temama:

- Zakon o policiji (NN 129/00) te Zakon o policijskim poslovima i ovlastima (kako biste bolje razumjeli suradnju državnog odvjetnika i policije, ali i samu strukturu kriminalističke policije)

- preuzimanje kaznenog progona od strane oštećenika (privatna tužba), čl. 55. ZKP

- odbačaj kaznene prijave po načelu svrhovitosti koji se spominje u čl. 175. ZKP- donošenje presude u istrazi po čl. 190.a ZKP- čl. 191. ZKP o slučajevima kada je istraga obvezatna- praćenje osoba, fi ktivne transakcije, tajne mjere.

Za usmeni dio pravosudnog ispita iz maloljetničkog kaznenog prava proučite:- pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora, čl. 27.,28. i 90. ZSM- neprimjena odredbi ZKP-a o skraćenom postupku prema maloljetnicima, čl.

47. ZSM- nemogućnost suđenja u odsutnosti maloljetniku, čl..48 ZSM

Zahvaljujem gdinu Milanu Petranoviću i gdinu Slavku Zadniku na stručnoj po-moći na temu kaznenog prava.

396

Suntke Aden: Određivanje kazne

Suntke Aden: Sentencing

This article descibes how an appropriate sentence for a criminal conviction can be found and justifi ed and under which conditions imprisonment can be replaced by social labour or probation.

A. Određivanje kazne primjerene krivnji

Određivanje kazne se provodi u 3 koraka:

1. Utvrđivanje zakonskoga okvira za kaznu 2. Svrstavanje djela u zakonski kazneni okvir 3. Preventivna razmišljanja

1. Utvrđivanje zakonskoga okvira za kaznu

Prvo se temeljem zakona treba odrediti „normalni“ okvir za kaznu. Potom treba provjeriti da li se taj okvir za kaznu mijenja jer se treba pretpostaviti da se radi o manje teškom slučaju ili se radi o posebno teškom slučaju. U hrvatskom Kaznenom zakonu promjena okvira za kaznu kod manje teških slučajeva proizlazi iz čl. 57. U čl. 57. st. 2. je određen okvir za kaznu kada se pretpostavlja da se radi o manje teškom slučaju.

To znači da se prije određivanja same kazne prvo treba preispitati da li se radi o manje teškom slučaju. Hrvatsko pravo pretpostavku manje teškog slučaja veže za postojanje očitih razloga za ublažavanje kazne te za to da se s obzirom na postojanje posebno izraženih olakotnih okolnosti svrha kažnjavanja može postići i blažom ka-znom od propisane. Kao razlozi za ublažavanja kazne u obzir dolaze sve okolnosti koje su od značaja za ocjenjivanje djela i počinitelja.

Argumentacija o pitanju radi li se o manje teškom slučaju potrebna je i kada se u konačnici ne pretpostavlja da se radi o istom, ali to i nije potpuno isključeno.

Uzmimo primjer razbojništva: Članak 218. predviđa za „normalno“ razbojništvo kaznu zatvora od 1 do 10 godina. Ako međutim sud ustanovi da se, s obzirom na postojanje posebno izraženih olakotnih okolnosti svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane, onda sukladno čl. 57. st. 2. hrvatskog Kaznenog zako-na proizlazi da u tom slučaju kazna može iznositi od zakonske minimalne kazne do kazne zatvora od 10 godina.

Također treba preispitati da li zakon predviđa i druge olakotne okolnosti, na pri-mjer kod pokušaja ili kod postojanja znatno umanjene ubrojivosti.

Pozor: Ako je zakonski okvir za kaznu pogrešno utvrđen, presuda će pasti kod pravnog preispitivanja.

2. Svrstavanje djela u zakonski kazneni okvir

397

Zakonska kazna za počinjeno djelo određuje se sukladno čl. 56. hrvatskog Kazne-nog zakona prema kojem se u obzir moraju uzeti sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela.

A posebice se u obzir moraju uzeti: stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačina ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegova ponašanja sa zakonima, okol-nosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, posebno odnos prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene kaznenim djelom te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju kaznenog djela.

Na ovom se mjestu pokušava naći kazna koja je primjerena krivnji kao i primje-ren način kompenzacije krivnje.

Koja je kazna primjerena krivnji ne može se „točno“ odrediti. Ako bi se to pret-postavilo, onda bi postojala samo jedna jedina kazna koja bi bila primjerena ili, druk-čije rečeno, ispravna. A ako bi pronađena kazna samo malo odstupala od toga, onda bi presuda bila pogrešna.

Ispravno je da polazimo od određenog raspona, unutar kojeg sudac sam, u vla-stitoj odgovornosti mora pronaći konkretnu kaznu. Taj je raspon ograničen donjom zakonskom kaznom, koja je već primjerena, i gornjom kaznom, koja je još primjerena (teorija diskrecijskog raspona). Važno: ovaj ovdje spomenuti raspon ne smije se mi-ješati sa zakonski određenom najmanjom i najvišom kaznom za određeno djelo!

Za razliku od zakonske najmanje i najviše kazne, taj raspon koji je sam sudac utvrdio ne objavljuje se u presudi. Ali, kako sudac može utvrditi vlastiti diskrecijski raspon?

Ne bi bilo ispravno kada bi se za zamišljen prosječni slučaj uzeo prosjek između zakonski određene najmanje i najviše kazne te kada bi se onda, uzimajući u obzir olakotne i otegotne okolnosti, kreirao taj vlastiti raspon. Jer za prosječni slučaj raz-bojništva, o kojem se u pravilu radi, vjerojatno se određuje kazna u donjem području zakonski predviđene kazne.

Djelomično se predlaže da se zakonski okvir za kaznu u mislima podijeli na tre-ćine te da se posebne okolnosti slučaju svrstaju u jednu od te trećine. Tako će se na primjer počinitelj koji je po prvi puta počinio kazneno djelo, a uz to je i priznao, vje-rojatno svrstati u donju trećinu, a recidivist koji nije priznao, će se svrstati u srednju trećinu. A posebno teški slučajevi se onda mogu smjestiti u gornju trećinu zakonski određene kazne.

Korisno je ako se prvo prikupljaju svi aspekti potrebni za određivanje kazne. Pritom nije bitno da su apsolutno cjeloviti, jer se i u obrazloženju presude daju samo najvažnija razmatranja i razlozi za određivanje kazne.

Ovim natuknicama se želi pojasniti da iz obrazloženja presude jasno moraju pro-izlaziti značaj i težina navedenih činjenica, temeljem kojih je određena kazna, za ocjenu težine krivnje i nepravde počinjenog djela.

Primjeri aspekata bitnih za određivanje kazne:

a) okolnosti koje se odnose na djelo- željeni plijen (npr. počinitelj je vjerovao da će plijen biti posebno velik)

398

- planirano djelo (počinitelj je npr. tijekom dužeg razdoblja planirao počiniti to djelo te ga je detaljno razradio, što ukazuje na veliku kriminalnu energiju)

- situativno djelo (npr. spontano i eventualno nepromišljeno djelo; počinitelj je podlegao prilici koja mu se ponudila; izreka: prilika čini lopova)

- pohlepa (npr. pretjerani materijalizam kojem se podređuje sve ostalo)- kritična situacija (npr. netko krade kako bi došao do novca da bi vlakom mogao

otići u posjet bolesnoj majci)- kriminalna energija (vidi gore)- počinitelj iz uvjerenja (npr. ideološko stajališta kao unutarnje opravdanje za

počinjeno djelo, npr. politički motiviran terorizam)- zloporaba položaja od povjerenja (npr. iskorištavanje prijateljskog odnosa, izda-

ja prijateljstva) - posebna grubost- razmjer povrede obveze pažljivog postupanja (npr. kod kaznenih djela počinje-

nih iz nehaja: velika nepažnja kao uzrok, npr. u slučaju ubojstva iz nehaja u cestov-nom prometu ili obratno lagano zakazivanje u određenom trenutku za posljedicu ima smrt)

- sukrivnja (npr. kod kaznenih djela iz nehaja u cestovnom prometu, ako je i žrtva počinila pogreške koje su također bile uzročne)

- vremenski razmak do ponovnog kaznenog djela (počinjenje novih kaznenih dje-la nedugo nakon što je donesena presuda za prethodno kazneno djelo)

- neuspjeh tijekom roka kušnje (kazneno djelo tijekom roka kušnje za neko drugo kazneno djelo)

- utjecaj trećih (npr. netko treći je osobu nagovorio na počinjenje kaznenog dje-la)

- navođenje drugih osoba na počinjenje kaznenog djela (npr. uvlačenje drugih u kazneno djelo)

- supočinitelji (podređena uloga u počinjenom kaznenom djelu, glavna kriminal-na energija dolazi od drugog supočinitelja)

- intelektualni kreator (djela)- dob (npr. posebno mladi počinitelj, nedostatna zrelost)- smetnje u razvoju (npr. netko uslijed nepovoljnih životnih uvjeta gotovo da nije

naučio i vidio da postoje druge mogućnosti ponašanja umjesto kaznenopravno rele-vantnog ponašanja, npr. osoba na verbalne uvrede zna reagirati samo nasiljem)

- sklonost ka kaznenim djelima- ponovno počinjenje kaznenih djela (osobi se ne da dokazati, no eventualno i

manji prag koji bi je spriječio da ponovno počini kazneno djelo)

okolnosti prije samog kaznenog djela

- koliko često i zbog čega je osoba već bila kažnjavana - optužbe u drugim predmetima (funkcija upozorenja) - posebni društveni učinci - sudjelovanje doušnika-mamca (npr. nekoga je agent provokator naveo na poči-

njenje djela)

c) okolnosti nakon kaznenog djela

399

- posljedice kaznenog djela (npr. samoubojstvo žrtve) - naknada štete prouzročene kaznenim djelom - pronalaženje plijena (žrtve nisu pretrpjele štetu) - pritvor - priznanje - kajanje - stabilizacija životnih prilika (npr. nekome je nakon počinjenja kaznenog djela

uspjelo stabilizirati svoj život, našao je na primjer partnericu ili posao) - predugo trajanje postupka (sudska praksa Europskog suda za ljudska prava,

pravo na postupak u primjerenom roku) - od počinjenja kaznenog djela je prošlo puno vremena - radnje radi zataškavanja - utjecaj na svjedoke - sklanjanje plijena

d) posljedice djela za optuženika

- gubitak dozvole za samostalni rad - gubitak radnog mjesta - posljedice sukladno propisima o državnim službenicima (državni službenici kod

kaznenih djela često gube svoju poslovnu egzistenciju, te su na taj način intenzivnije pogođeni (kažnjeni) od onih koji nisu državni službenici)

- posebna osjetljivost na kaznu (velika starost, bolest) - izgledi za resocijalizaciju

Primjer teksta presude u vezi s određivanjem kazne u užem smislu:„……….Unutar zakonski određenog okvira u korist optuženika se uzelo njegovo

opsežno priznanje koje je dao još tijekom istražnog postupka a iz kojeg je proizlazilo da se kaje i da mu je jasna njegova krivnja, kao i činjenica da do sada nije bio ka-žnjavan. Nasuprot tomu su se na štetu optuženika morali odraziti velika vrijednost plijena i okolnost da blagajnici nije samo prijetio nožem, već da ju je istim i ozlijedio u gornji dio ruke. Ta ozljeda doduše nije bila teška, ali blagajnica još uvijek ima strahove koji su izazvani ovim djelom. Još i danas ima osjećaj straha i nelagode kada na benzinskoj postaji radi noćnu smjenu. Te posljedice djela je optuženik mogao predvidjeti te se stoga iste smatraju otegotnim okolnostima. Popuštanje „kočnica“ kod optuženika, do čega je u trenutku počinjenja djela došlo zbog prethodne konzumacije alkohola, je nasuprot tomu, isto kao i spontanost djela uzeto u obzir kao olakotna okolnost. Ukupno gledano je sud smatrao da je kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 9 mjeseca primjerena djelu i krivnji.“

3. Preventivni aspekti

Preventivni aspekti određivanja kazne također su bitni kod određivanja same kazne. U hrvatskom Kaznenom zakonu se preventivni aspekti mogu pronaći između ostalog u članku 6. i čl. 50. Kaznenog zakona.

400

Priznata svrha kazne je zaštita javnosti zastrašivanjem ne samo počinitelja, već i drugih budućih potencijalnih počinitelja kaznenih djela. U hrvatskom zakonu je to jasno navedeno. Stoga generalna prevencija može utjecati na određivanje veće kazne. A u generalnu prevenciju, pored zastrašivanja, spada i jačanje povjerenja društva u primjenu prava, dakle sigurnost da će se pravo doista primjenjivati tako kako je to previđeno zakonom.

Nasuprot tomu, specijalni preventivni aspekti mogu dovesti do teže, ali i do blaže kazne. Specijalna prevencija koja dovodi do teže kazne odnosi se na utjecaj na počinitelja u smislu osobnog zastrašivanja, a o specijalnoj prevenciji koja dovodi do blaže kazne se radi onda, ako teža kazna uopće nije potrebna za ostvarenje toga cilja, primjerice zbog toga što je sud uvjeren da je samo otkrivanje kaznenog djela tako impresioniralo počinitelja, da on ubuduće i bez (teže) kazne više neće počinja-vati kaznena djela. (Na primjer: Optuženik koji je optužen zbog ubojstvo iz nehata u cestovnom prometu, dobrovoljno predaje vozačku dozvolu, jer sam sebi ne može oprostiti svoju nepažnju i jer nikada više ne želi doživjeti nešto slično, iako ne postoje pretpostavke za oduzimanje vozačke dozvole).

B. Odluka o zamjeni kazne zatvora i uvjetna osuda 1. Zamjena kazne zatvora je uređena u članku 54. hrvatskog Kaznenog zakona. Sukladno ovom članku se kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci može zamijeniti

radom za opće dobro, ako to sud, uzimajući u obzir sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne, smatra opravdanim i u skladu sa svrhom kažnjavanja (čl. 6. i 50. hrvatskog Kaznenog zakona).

2. Uvjetna osuda uređena je u čl. 67. hrvatskog Kaznenog zakona. Osnovni pre-duvjet je da se izvršenje izrečene (dakle već utvrđene) kazne zatvora ne smatra po-trebnim kako bi se ostvarila svrha kažnjavanja.

Bitno je da se pitanje uvjetne osude na miješa s pitanjem primjerene kazne. Primjerena se kazna prvo mora odrediti, kako bi se onda u drugom koraku donijela odluka o uvjetnoj osudi. Dakle, bilo bi pogrešno da sama kazna bude viša jer će se primijeniti uvjetna osuda.

Detaljniji preduvjeti za uvjetnu osudu nalaze se u čl. 67. st. 3. i 4. hrvatskog Kaznenog zakona.

Postoji mogućnost uvjetne osude za kaznena djela za koja je zakonom propisana kazna zatvora do 5 godina ili za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do 10 godina ako su primijenjene odredbe o ublažavanju kazne (čl. 67. st. 3. hrvatskog Kaznenog zakona) i ako je izrečena kazna zatvora do 2 godine (čl. 67. st. 4. hrvatskog Kaznenog zakona).

Pitanje uvjetne osude uopće se ne postavlja, ako nisu ispunjeni ovi preduvjeti.Budući da se, u slučaju ispunjenja generalnih preduvjeta, svrha kažnjavanje treba

postići i bez izvršenja iste, bitno je da li sud polazi od toga da optuženik, i bez učinka zatvora, više neće počinjavati kaznena djela, odnosno drugim riječima, hoće li se svrha specijalne prevencije postići i bez izvršenja kazne zatvora. Za to je potrebna odluka na temelju prognoze, tzv. socijalna prognoza.

Odluke na temelju prognoze u sebi uvijek sadrže i nesigurnost, dakle rizik da se prognoza neće ostvariti. Iz toga razloga se u čl. 67. st. 2 hrvatskog Kaznenog zakona govori o „očekivanju“. A „očekivanje“ u konačnici zahtijeva pretežitu vjerojatnost da ubuduće neće doći do počinjenja kaznenih djela.

401

U praksi su često sljedeći aspekti bitni za odluku o uvjetnoj osudi:- dosadašnji način života optuženika, posebice je li već osuđivan (zbog djela slič-

nih djelu o kojem se treba donijeti presuda)- počinjenje kaznenog djela tijekom razdoblja kušnje (uvjetna osuda) u nekom

drugom predmetu - dostatna impresioniranost optuženika pritvorom (u kojem je bio po prvi puta)- provedba ili završetak započete terapije kod ovisnika- ponašanje nakon kaznenog djela, npr. kajanje, naknada štete (eksplicitno nave-

deno i čl. 67. st. 2. hrvatskog Kaznenog zakona)- životne prilike optuženika (obitelj, radno mjesto itd.)I na koncu, ako se primjeni uvjetna osuda, treba odrediti i vrijeme za koje se

odgađa izvršenje kazne (čl. 67. st. 5. hrvatskog Kaznenog zakona).

Domaća zadaća

Napišite presudu u slijedećim slučajevima: Nezaposleni A, rođen 10.01.1970, s prebivalištem u Zagrebu, ulica x br. 11, je od

strane DO optužen da je počinio krađu, time što je 6.02.2009. u samoposluzi XY u Za-grebu bocu vina u vrijednosti od 70 kuna sa police stavio u unutarnji džep svoje jakne. Pritom su ga promatrali i voditelj trgovine ga je ulovio na blagajni samoposluge.

Na glavnoj raspravi se na temelju podataka iz kaznene evidencije utvrdilo da je okrivljenik već 2 puta bio osuđen na plaćanje novčane kazne zbog krađe, jednom 2001., pa zatim ponovo 2004. godine. On od prije 3 godine nema stalnog zaposlenja, pa živi od državne potpore i od povremenih poslova. Mjesečno mu stoji na raspolaga-nju oko 2100 kuna. Okrivljenik nema dugova. Oženjen je po drugi put te ima 2 djece u dobi od 9 i 11 godina, koja žive kod njegove prve supruge. Okrivljenik ne plaća alimentaciju. Sadašnja supruga optuženog zarađuje oko 3000 kuna.

Na glavnoj raspravi od 30.04.2009. okrivljenik je osporio da je htio ukrasti bocu vina. On navodi da je bocu upravo htio staviti na traku na blagajni, kad ga je poslovo-đa okrivio za krađu. Poslovođa M kao svjedok vjerodostojno navodi da je točno vidio kako se okrivljenik više puta osvrnuo oko sebe prije nego je bocu zataknuo u džep. Blagajnica K također vjerodostojno svjedoči da je okrivljenik na traku blagajne stavio samo jednu kutiju cigareta i da joj je već stavio u ruku točan iznos za cigarete, kada im je prišao poslovođa.

Zadaci za vježbu - exercises

Ocijenite sljedeće izvatke iz presuda: 1) U jednoj presudi kod odmjeravanja kazne stoji: „…Okrivljenik je time počinio razbojništvo prema članku ...Pri odmjeravanju

kazne sud je kao olakotnu okolnost uzeo u obzir činjenicu da do sada nije bio pret-hodno kažnjavan. Njegovo tvrdokorno poricanje nedjela je nasuprot tome imalo za posljedicu pooštrenje kazne. Zbog toga se svjedokinja Z - koja nakon predmetnog djela pati od izraženih anksioznih stanja - morala na glavnoj raspravi ponovo suočiti s do-gađajem, što joj je očigledno bilo teško. Odvagujući okolnosti koje govore za i protiv okrivljenika sud je smatrao da je kazna zatvora od 8 mjeseci primjerena počinjenom djelu i krivnji..“

402

Obrazloženje presude je ispravno nije ispravno, jer

2) U jednoj presudi protiv dilera drogom stoji: „…Okrivljenik je prodaju heroina koristio kao trajni izvor prihoda za vlastito

uzdržavanje. Pritom je posebno pokvareno to što je pored ovih prihoda primao i na-knadu za nezaposlene od države, na koju nije imao pravo.“

Obrazloženje presude je ispravno nije ispravno, jer

3) U jednoj drugoj presudi protiv nekog utajivača stoji: „…Okrivljenik je zarađivao putem kupnje i prodaje ukradenih elektro-artikala.

To je jedino objašnjenje za njegov život na visokoj nozi (2 luksuzna automobila marke Mercedes, veliki stan u gradu na najboljoj lokaciji), budući da nema nikakvih legal-nih izvora prihoda.“

Obrazloženje presude je ispravno nije ispravno, jer

4) U jednoj presudi zbog prekršaja prema zakonu o suzbijanju zlouporabe opoj-nih sredstava zbog davanja hašiša trećim osobama stoji:

…U korist optuženika je uzeto u obzir to da je hašiš davao svjedocima Z i B samo iz prijateljstva. On je to nije radio u nastojanju da ostvari profi t.

Obrazloženje presude je ispravno nije ispravno, jer

5) U jednoj presudi zbog uzrokovanja smrti iz nehaja u cestovnom prometu sto-ji:

403

„…kod odmjeravanja kazne je u korist optuženog uzeto u obzir da tijekom 25-go-dišnje vozačke prakse nije imao niti jednu prometnu nezgodu i da prema podacima u prometnom registru (u kojemu se registriraju prekršaji) nije imao prekršaja. Kao otegotna okolnost djelovalo je to da optuženi nije pokazao nikakvo suosjećanje prema obitelji žrtve. Na teret optuženog je kao otežavajuće djelovala i činjenica da je nje-govom nepažnjom izgubio život jedan još vrlo mladi čovjek, kojim je tek imao život pred sobom.…“

Obrazloženje presude je ispravno nije ispravno, jer

6) U jednoj presudi zbog seksualnog zlostavljanja djeteta stoji: „…Kao otegotna okolnost je ocijenjeno to da je žrtva O okrivljenog bila jako trau-

matizirana i da će joj do u nedogledno vrijeme trebati pomoć psihologa. Kao olakotna okolnost u korist okrivljenika je ocijenjeno to što je svojim priznanjem poštedio O još jednog iskaza pred sudom...“

Obrazloženje presude je ispravno nije ispravno, jer

7) Navedi po 6 aspekata za odmjeravanje kazne koje treba uvrstiti u protupravni rezultat i protupravne radnje.

Protupravni rezultat Protupravna radnjaNpr. visina štete npr. kriminalna energija _____________________ ________________________ _____________________ ________________________ _____________________ ________________________ _____________________ ________________________ _____________________ ________________________ _____________________ ________________________

8) Navedi 3 primjera za okolnosti za odmjeravanje kazne koje su prethodile djelu i 6 primjera za okolnosti koje su slijedile nakon djela:

Okolnosti koje su postojale prije djela Okolnosti nakon djela_____________________ ________________________ _____________________ ________________________ _____________________ ________________________ _____________________ ________________________

404

_____________________ ________________________ _____________________ ________________________ _____________________ ________________________ _____________________ ________________________ _____________________ ________________________ _____________________ ________________________

Rješenja:

Ad. 1) Promišljanja vezana uz odmjeravanje kazne su pogrešna, jer se okrivlje-nikovo ponašanje pri obrani ne može upotrijebiti na njegovu štetu. Okrivljenik ima pravo šutjeti na iznošenje optužbe. On smije lagati u svoju obranu, sve dok time ne počini kažnjivo djelo – na primjer time što će krivo optužiti treću osobu. Čak ni ovo posljednje ne bi trebalo iskoristiti kod odmjeravanja kazne, već bi to bio povod za novi kazneni postupak.

U ponašanje obrane – koje također ne podliježe ocjeni suda – spada i to da se od svjedoka traži da dade iskaz pred sudom, čak i ako za svjedoka to znači ponovnu psihičku povredu.

I konačno, težina kazne je pogrešna, jer kazneni okvir za razbojništvo iznosi izme-đu 1 i 10 godina zatvora. U presudi nije riječ o manje teškom slučaju.

ad 2) Obrazloženje nije ispravno, jer okolnost da okrivljenik pored primanja koja ostvaruje u poslovima s drogom prima i pomoć za nezaposlene (ostvarenu prijeva-rom) nije predmet ovog postupka i morala bi se u danom slučaju progoniti zasebno.

ad 3) Obrazloženje presude je pogrešno, jer bez konkretne optužbe spekulira o dalj-njim okrivljenikovim kaznenim djelima. Pored toga, postoje i druge mogućnosti kako doći do novca, koje sud u pravilu ne može utvrditi (npr. darovanje, nasljeđivanje).

ad 4) Obrazloženje je pogrešno, jer sud odsutnost činjeničnog stanja kaznenog djela, naime trgovanja (drogom) uzima u obzir u korist okrivljenika. Sud je isto tako ispravno (odnosno jednako pogrešno) mogao vrednovati i činjenicu da okrivljenik nije pored delikta s drogom počinio i krađu.

ad 5) Upućivanje na to da optuženi do sada nije imao prometnih nezgoda, kao i na to da prema evidenciji u središnjem registru prometnih prekršaja nije imao ni pro-metnih prekršaja, je ispravno, odnosno ne može mu se prigovoriti. Nasuprot tome, korištenje nedostatka suosjećanja s obitelji žrtve je pogrešno. Ono nije dostupno za korištenje u kazneno-pravnom postupku. Suosjećanje ili emocionalna hladnoća su sastavni dio osobnosti te se pred sudom nikako ne smiju ocjenjivati na štetu optuže-nog. Sud isto tako ne smije uzimati u obzir to što se radilo o posebno mladoj žrtvi. Život kao objekt pravne zaštite ne može imati veću ili manju vrijednost. A posebice vrijednost života ne ovisi o očekivanom životnom vijeku.

ad 6) Obrazloženje nema grešaka. Razumije se da sud smije kao olakotnu okol-nost uzeti u obzir pozitivno ponašanje okrivljenika nakon djela. U to također spada i ako se žrtvu poštedjelo ponovnog traumatiziranja koje bi izazvalo saslušanje na glav-noj raspravi.

405

Werner Sdunzik: Materijal za samostalno učenje o pritvoru

Werner Sdunzik: materials on arrest

Ovaj materijal služi kao dodatak uvodnim predavanjima o pritvoru koja su dio pilot treninga. Materijal se može koristiti i neovisno o uvodnim predavanjima kao dodatak udžbeniku ili nakon detaljnog upoznavanja s propisima iz kaznenog prava koji se odnose na pritvor. Nadalje, materijal je moguće koristiti i za dalju nadogradnju stečenoga znanja, a osobito kod primijene istog na konkretnim primjerima. Naglasak je na utvrđivanju materijalnih pretpostavki za izdavanje uhidbenog naloga: osnovanoj sumnji i razlozima za uhićenje. Osim toga, želi se ukazati na posebnu dinamiku istraž-nog postupka i na to kako se taj postupak može odraziti na sam uhidbeni nalog, kao i na nužnost detaljnog razmatranja svih okolnosti kada se propituju razlozi za pritvor. Prijedlozi s rješenjima se temelje na odredbama ZKP-a iz 2003. godine. Ukoliko je došlo do promjena, slučajeve i prijedloge s rješenjima valja shodno tome prilagoditi.

Slučaj br. 1

Okrivljeni i njegova supruga, oboje Talijani, godinu dana žive u Hrvatskoj. Navečer 24.02.2009. zajednička prijateljica pronalazi suprugu mrtvu u stanu. Susjedi kažu kako su poslijepodne – otprilike dva sata nakon što je otkriveno mrtvo tijelo – čuli supruž-nike kako se glasno svađaju u stanu. Prijateljica kaže kako se pokojnica htjela rastati od okrivljenog. Okrivljeni je uhićen tijekom noći te je slijedeće prijepodne doveden pred istražnog suca. Državni tužitelj zahtjeva izdavanje uhidbenog naloga.

Koje praktične radnje mora poduzeti istražni sudac kako bi privođenje proteklo u skladu sa zakonom?

Rješenje: Okrivljeni je talijanski državljanin. Najprije valja razjasniti da li je potreban tumač i to po mogućnosti prije samog saslušanja kako bi se izbjeglo odugo-vlačenje. Ukoliko već postoji branitelj, valja ga odmah kontaktirati. Ukoliko je bra-nitelj još nepoznat, okrivljenog valja što prije pitati da li želi da ga zastupa odvjetnik po njegovom izboru. Ukoliko okrivljeni navede konkretnog odvjetnika, istog smjesta valja kontaktirati. Ukoliko je okrivljeni preopterećen, istom valja pružiti podršku gle-de pronalaska branitelja, npr. valja mu dati na uvid popis mjesnih odvjetnika kako bi mogao izabrati jednog od njih. Ukoliko je tako propisano, treba odrediti i kontaktirati branitelja po službenoj dužnosti.

Slučaj br. 2 (modifikacija slučaja br. 1)

Nakon pripreme istražni sudac počinje sa saslušanjem. Okrivljenog se upoznaje s pravima i obvezama.

O čemu je konkretno riječ? Formulirajte sadržaj vlastitim riječima.

406

Rješenje: Sadržaj se odnosi na članak 6, paragraf 1. Postoji mogućnost da se u naputak za rješenje uključi tekst iz službenog obrasca za privođenje. U članku 6 pa-ragraf 1 nije predviđeno da okrivljenog – kako je određeno u članku 36 broj 1 slovo b sporazuma o konzularnom pravu – valja neposredno izvijestiti o tome kako ima pravo kontaktirati ambasadu vlastite zemlje i istoj poslati priopćenja koja ambasada bez oklijevanja mora dalje proslijediti. Budući da se isto nije propisano u kaznenom zakonu, postoji opasnost da okrivljeni ne bude upoznat s tim pravom. U članak 111 paragraf 2 nacrta nove odredbe o kaznenom pravu je predviđeno kako okrivljenog valja upoznati s tim pravom i to na ispravan način, ne tek pred istražnim sucem, već pri samom dovođenju u pritvor. Ipak, istražni sudac mora provjeriti da li je policija okrivljenog uputila u to pravo. Ukoliko to nije već učinjeno, sudac okrivljenog o istom valja izvijestiti na licu mjesta.

Slučaj br. 3 (modifikacija slučaja br. 2)

Istražni sudac okrivljenog upoznaje s njegovim pravima i dužnostima u skladu s člankom 6. Nakon toga sudac kreće s ispitivanjem. Okrivljeni najprije poriče djelo. Na-kon što mu je priopćeno kako se njegova pokojna supruga namjeravala od njega rastati, okrivljeni se slama i daje priznanje. Istražni sudac na temelju priznanja izdaje uhidbeni nalog. Branitelj ulaže žalbu na uhidbeni nalog. Da li će žalba biti usvojena?.

Rješenje: Žalba će biti usvojena samo ukoliko nisu ispunjene materijalne pretpo-stavke za izdavanje uhidbenog naloga. – osnovana sumnja i razlog za uhićenje – Pri provjeri da li postoji osnovana sumnja valja pretpostaviti da (to rješenje predviđa) okrivljenik nije upoznat s pravom o kontaktiranju konzulata. Stoga valja provjeriti da li je priznanje uopće valjano u skladu s člankom 9. Ukoliko je odgovor niječan, preostaju samo elementi sumnje iz predmeta 1. što je nedostatno za osnovanu sum-nju. (bilo bi drugačije da je žena pronađena s 30 uboda noža u predjelu glave, prsa, trbuha i nadlaktice te da je pri privođenju okrivljenog ustanovljeno kako su mu hlače poprskane krvlju, a da pri tome kapi krvi nisu pomnije ispitane). Postoji razlog za uhićenje. Okrivljeni je počinio težak zločin. Okrivljeni u Hrvatskoj živi tek godinu dana. Stoga postoji opasnost od bijega prema članku 105 paragraf 1 broj 1 i osnova za uhićenje prema broju 4.

Primjedba: Ukoliko okrivljeni nije upoznat s pravom na kontaktiranje konzulata, prizivni sud neposredno treba zahtijevati da se nadoknadi propušteno.

Slučaj br. 4

Okrivljeni je ovisnik o heroinu. Kako bi mogao fi nancirati kupnju droge, okriv-ljeni je počinio pljačke

1. 25.02.2009 okrivljenog je uočio svjedok koji ga je uhvatio dok je u 19.30 provaljivao u osobni automobil kako bi ukrao navigacijski uređaj.

2. U torbi okrivljenika pronađen je još jedan takav uređaj koji je dva dana ranije ukraden iz drugog osobnog automobila.

3. Policija je ustanovila da je 25.02.2009 oko 18.30 u paralelnoj ulici iz još jed-nog automobila ukraden navigacijski uređaj.

407

4. Nadalje policija vrši provjeru da li je bilo sličnih djela koja je mogao počiniti okrivljeni i utvrđuje da je 23.02.2009. iz jednog osobnog automobila ukradena torba. Postoji svjedokinja koja je vidjela krađu. Svjedokinja je izjavila kako je muškarac koji je provalio u automobil na glavi imao upadljivu kapu. U torbi okrivljenog je pronađe-na vunena kapa na crno-žuto- zelene pruge. Okrivljeni poriče krađu.

Postoji li osnovana sumnja?

Rješenje: Što se tiče prve krađe jasno je kako postoji osnovana sumnja. Što se tiče četvrte krađe, također postoji osnovana sumnja na temelju druge krađe. Drugačije bi bilo da je okrivljeni naveo kako je navigacijski uređaj jeftino kupio od drugog ovi-snika. Tada ne bi postojala osnovana sumnja na temelju treće krađe. Moguće je da je netko drugi počinio krađu. Blizina mjesta i kratki vremenski razmak s obzirom na prvo djelo nisu dostatni za osnovanu sumnju.

Slučaj br. 5

Roditelji svjedokinje kod policije dižu tužbu protiv okrivljenog. Navode kako je njihova inače vesela kći već dva tjedna jako potištena te kako je u jednom razgovoru nakon što je majka spomenula okrivljenog koji je kćerin dečko, kći briznula u plač. Na-kon upornog ispitivanja kćer je konačno ispričala kako ju je okrivljeni prije dva tjedna silovao. Kći je odbila ići na policiju; rekla je kako ne bi podnijela to opterećenje.

Istražni sudac privodi kćer kao svjedoka. Ona u grču kroz suze opisuje događaj. Navodi kako su se toga dana posvađali. Došlo je do međusobnog vrijeđanja. Nakon što ju je okrivljeni uvrijedio ponižavajućom primjedbom, kći mu je spontano opalila šamar. On ju je nakon toga bacio na krevet i silovao. Neposredno nakon toga počeo je plakati, ispričao joj se i rekao kako sam sebe ne razumije.

Okrivljenog su uhitili i priveli istražnom sucu. Okrivljeni pri saslušanju poriče silovanje i navodi da je na dan navodnog silovanja svojoj djevojci priopćio kako je više ne voli te s toga želi raskinuti vezu.

Postoji li osnovana sumnja?

Rješenje: Imamo klasičnu konstelaciju dokaza „iskaz protiv iskaza“. Kod svje-dokinje osnovana sumnja nije odmah za isključiti, čak ni u slučaju kada kao ovdje okrivljeni navodi okolnosti koje bi mogle upućivati na to da svjedokinja nije rekla istinu. Valja vrlo kritički propitati vjerodostojnost svjedokinje. Sljedeće ide u prilog tome da je iskaz svjedokinje istinit:

svjedokinja nije sama otišla na policiju kako bi podigla tužbu. Saslušanje ju je snažno potreslo, reagirala je vrlo emocionalno. Svjedokinja nije isključivo optužila okrivljenog, već se kritički osvrnula i na vlastito ponašanje – međusobno vrijeđanje i šamaranje – te je spomenula okolnosti na temelju kojih se može zaključiti da je do silovanja došlo spontano, bez predumišljaja, nakon što je svjedokinja ošamarila okrivljenog. Osim toga, okrivljeni se nakon silovanja ispričao svjedokinji. To što je svjedokinja posljednjih tjedana bila potištena i što je, nakon što je njena majka spo-menula okrivljenog počela plakati, samo po sebi još ništa ne znači jer joj je okrivljeni prema njegovom iskazu rekao kako ju želi napustiti što je moglo biti uzrok takvom ponašanju svjedokinje. Postoji osnovana sumnja.

408

Slučaj br. 6 (modifikacija slučaja br. 5)

Okrivljeni prilikom saslušanja nadalje navodi kako ga je svjedokinja dva dana nakon navodnog događaja posjetila u njegovom uredu i zamolila za razgovor. On je to odbio. Nakon toga je svjedokinja bijesno izjurila iz prostorije povikavši „Zbog ovoga ćeš još požaliti”. Okrivljeni navodi dvije osobe kao svjedoke. Postoji li osnovana sumnja?

Rješenje: Za razliku od slučaja 5, okrivljeni iznosi okolnosti koje dovode u pitanje vjerodostojnost svjedokinje. Iskaz bi mogao upućivati na to da je svjedokinja zbog neuzvraćene ljubavi nepravedno optužila okrivljenika. I jedno i drugo dolazi u obzir: moguće je utvrditi kako postoji tj. ne postoji osnovana sumnja.

Slučaj br. 7

Okrivljeni je ukrao šest parfema u vrijednosti 387,00 €. Blagajnica promatra krađu. Obraća se kradljivcu dok isti izlazi iz dućana te ga pokušava zadržati. Okriv-ljeni se otima i bježi. Druga je blagajnica promatrala događaj. Ona je prepoznala okrivljenog koji je već i prije krao; stoga policiji priopćava njegovo ime. Nakon što je okrivljeni došao kući, već ga čeka policija. Postoji li opasnost od bijega?

Rješenje: Okrivljeni je pobjegao kako se ne bi moglo utvrditi da je on počinio kra-đu. Sam bijeg ne znači nužno da okrivljeni sada kada je policiji jasno tko je počinitelj i dalje namjerava bježati kako bi izbjegao kaznu. Stoga valja isključiti opasnost od bijega.

Slučaj br. 8

Okrivljenog se sumnjiči da je provalio u dućan s nakitom i ukrao robu u vrijed-nosti od 9.000,00 €. Kako bi pronašli nakit istražni sudac izdaje nalog za pretres. Policija odlazi do stana. Iako policija glasno kuca na vrata te unatoč poviku „Otvorite! Policija!“, okrivljeni ne otvara. Policija provaljuje u stan, a okrivljeni pokušava pobjeći kroz prozor, no to mu ne uspijeva budući da je vrlo brzo uhvaćen. Postoji li opasnost od bijega?

Rješenje: Za razliku od slučaja 7 okrivljeni je pobjegao upravo zato kako ga ne bi uhitili. Stoga je njegov bijeg jasan pokazatelj, no ipak, samo pokazatelj, kako postoji opasnost od bijega. Najprije valja privesti okrivljenog i razjasniti da li je bijeg bio samo trenutna reakcija. Odluku o tome da li postoji ili ne postoji opasnost od bijega valja donijeti tek nakon što su pažljivo razmotrene sve okolnosti. Sudac se ne smije usredotočiti samo na pojedine činjenice kao što su npr. visina kazne ili činjenica da je počinitelj stranac, niti se može povoditi istima. Sasvim je izvjesno kako je opasnost od bijega tim veća što je viša kazna. Ipak, i kod visoke kazne valja utvrditi da li po-stoje bitne okolnosti zbog kojih bi valjalo isključiti opasnost od bijega. Valja detaljno ispitati sve okolnosti i provjeriti osobne veze okrivljenog, osobito njegovu povezanost s Hrvatskom. Stoga okrivljenog prilikom saslušanja valja ispitati o njegovim osobnim vezama.

409

Slučaj br. 9

Nad okrivljenikom, njemačkim državljaninom, se prilikom izlaska iz Hrvatske na hrvatsko/slovenskoj granici provodi kontrola. Prilikom kontrole službenici policije u njegovoj prtljazi pronalaze 30 grama kokaina. Okrivljenik navodi da je ljetovao u Grčkoj i tamo kupio kokain te da je imao namjeru osobno konzumirati taj kokain.

Postoji li opasnost od bijega?

Rješenje: Na pitanje je li postoji opasnosti od bijega treba odgovoriti potvrdno. S tim da se to ne može obrazložiti samo time da je okrivljenik stranac, ali ovdje k tomu još dolazi da okrivljenik nije na nijedan način socijalno vezan za Hrvatsku, što bi primjerice bio slučaj da je dugo godina boravio u Hrvatskoj, te da je integriran u društvo, da ima obiteljskih veza s Hrvatskom ili da je ovdje radio. Osim toga, okrivljenik u konačnici mora računati i s tako visokom kaznom da ista više ne može biti uvjetna.

Slučaj br. 10

Okrivljenik je oženjen s Talijankom. Njezini roditelji, braća i sestre žive u Firenci, gdje ih okrivljenik i njegova supruga redovito posjećuju. Bračni par ima dvoje djece u dobi od četrnaest i deset godina. Okrivljenik radi u banci. Prilikom revizije je utvr-đeno da je pronevjerio 130.000,00 €.

Postoji li opasnost od bijega?

Rješenje: Polazište za preispitivanje je očekivana kazna. Moguće je da će ona biti tako visoka da okrivljenik mora u zatvor. Nadalje treba imati na umu da će okrivljenik sigurno izgubiti svoje radno mjesto, a kada se sazna za njegovo djelo, i svoj društveni ugled te da će najvjerojatnije morati nadoknaditi štetu. Perspektiva za njegov daljnji život u Hrvatskoj stoga nije sjajna. Osim toga, ako okrivljenik ne kaže što se dogodilo s novcem, to pitanje ostaje nerazjašnjeno. A on bi ga mogao koristiti za novi početak primjerice u Italiji, jer održava redovite kontakte s Italijom; punac i punica mogli bi prihvatiti njega i njegovu obitelj. S druge strane treba uzeti u obzir da je sam okrivljenik socijalno čvrsto vezan za Hrvatsku, isto kao i njegova maloljetna djeca za koju treba skrbiti. Nadalje će okrivljenik imati na umu da u slučaju bijega u Italiju nije trajno u sigurnosti, već da može doći do njegova izručenja, osim ako u potpunosti nestane. No to se ne može bez daljnjega pretpostaviti. Većina okrivljenika temeljem svoje socijalizacije nije stvorena za to, a i nemaju potrebne intelektualne i fi nancijske predispozicije da bi uspješno mogli živjeti u tajnosti, čega su oni itekako svjesni. Iz toga razloga je ovdje oboje prihvatljivo: da se već polazi od opasnosti bijega ili da se ona još negira.

Ako se polazi od toga da postoji opasnost od bijega, onda treba preispitati ne može li se umjesto nalogom za uhićenje ili njegovim izvršenjem mjerama sukladno čl. 90., jamčevinom sukladno članku 94. ili kućnim pritvorom sukladno čl. 106. postići isto kao i pritvorom. Takve mjere su učinkovite samo ako opasnost od bijega nije prevelika – isto vrijedi i za opasnost da će okrivljenik uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvo-riti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače i ponoviti djelo. Tko je čvrsto odlučio pobjeći ili uništiti, sakriti ili izmijeniti dokaze, njega neće spriječiti ni ove mjere.

410

Najučinkovitiji sigurnosna mjera je jamčevina, budući da okrivljenik mora računati s time da će ona propasti ako se on da u bijeg ili prikriva dokaze itd.

Slučaj br. 11 (modifikacija slučaja br. 10)

Tijekom saslušanja okrivljenik izjavljuje uvjerljivo da je pronevjereni novac izgu-bio na kocki. Kako bi izbjegao pritvor branitelj nudi kauciji od 4.000,00€, te obavje-štava sud da su članovi obitelji nabavili novac i da su u tu svrhu uzeli i kredite kod banaka.

Kako će izgledati odluka istražnog suca?

Rješenje: Jamčevina je ovdje prikladna da se ukloni opasnost od bijega – ukoliko ona postoji – ili da se ona barem smanji tako da bijeg više nije vjerojatan. Iznos jam-čevine bi se trebao odrediti tako da okrivljenik neće olako dozvoliti da ona propadne. To je vjerojatnije, što je jamčevina viša. No i mala jamčevina može biti dovoljna, posebice kada je – kao ovdje – nije osigurao sam okrivljenik, već su je teškom mukom prikupile druge osobe. Prema njima će okrivljenik barem imati moralnu obvezu da ne dozvoli da propadne njihov novac. Stoga je ovdje jamčevina od 4.000,00 € dostatna.

Slučaj br. 12

Okrivljenik je upravitelj brojnih stanova za iznajmljivanje koji su vlasništvo više osoba. Prilikom godišnjeg pregleda se ne može utvrditi kamo su nestale najamnine u visini u 23.000,00 € koje je okrivljenik naplatio. Okrivljenik nije objasnio gdje je zavr-šio novac i u koju je svrhu korišten. Istražni sudac nalaže pretragu ureda okrivljenika kako bi se pronašla dokumentacija temeljem koje bi se mogla utvrditi točna visina štete te saznati kamo je novac nestao. Prilikom dolaska policije u ured okrivljenika, on upravo pokušava uništiti dokumentaciju koja se odnosi na upravljanje stanovima.

Postoji li opasnost da će okrivljenik uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti do-kaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjeca-jem na svjedoke, sudionike ili prikrivače?

Rješenje: Opasnost da će okrivljenik uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače ne može se obrazložiti općenitim raz-mišljanjima i pretpostavkama. Članak 105. st. 1. toč. 2. određuje da ova opasnost postoji samo u slučaju osnovane sumnje da će okrivljenik utjecati na tijek istrage. Ta se sumnja može obrazložiti samo konkretnim okolnostima. Pretpostavka da će okriv-ljenik uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, sudionike ili pri-krivače se stoga u pravilu može temeljiti samo na dosadašnjem, konkretnom ponaša-nju okrivljenika – već je prijetio svjedokinji, već je uklonio dokazni materijal. O ta-kvom se konkretnom ponašanju ovdje radi jer je okrivljenik već uništio dokumentaciju koja se odnosi na upravljanje stanovima. Međutim, samo utemeljena pretpostavka da je okrivljenik spreman utjecati na istragu nije dovoljna da se potvrdi postojanje te opasnosti. Pritvor je naime samo onda prikladan i potreban kada radnje okrivljenika u svrhu uništenja, sakrivanja, izmjene ili krivotvorenja dokaza ili tragova važnih za

411

kazneni postupak ili ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače još uvijek znatno mogu utjecati na uspjeh istrage. Pritvor ne služi „ka-žnjavanju“ okrivljenika zbog ponašanja suprotno ZKP-u. Iz tog razloga ovdje još treba preispitati kako stoje stvari s dokazima. Ako se okrivljeniku već može dokazati djelo koje mu se predbacuje – primjerice temeljem daljnje dokumentacije osigurane tijekom pretrage – pritvor nije potreban. Ako se nakon pretrage još ne može jasno odrediti da li se još osjetno može utjecati na istragu – primjerice zato što je dokumentacija vrlo opsežna, te se tek treba detaljnije evaluirati ili se mora pokušati ponovno sastaviti dokumentaciju koja je djelomično već uništena – onda se u tom slučaju mora potvrditi da postoji opasnost utjecaja na tijek istrage. S tim da se u tom slučaju primjerice evaluacija privremeno oduzete dokumentacije treba provesti brzo kako bi što prije prestala mogućnost utjecaja na tijek istrage.

Slučaj br. 13 (modifikacija slučaja br. 12)

Okrivljenik je uhićen zbog opasnost da će uništiti dokaze. Nakon opsežnih konzultacija sa svojim braniteljem isti obavještava istražnog suca da okrivljenik priznaje da je počinio djelo.

Što se mora dogoditi?

Rješenje: Opasnost od uništenja, sakrivanja, izmjene ili krivotvorenja dokaza ili tragova važnih za kazneni postupak ili ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače prestaje s priznanjem. Ako se već sama obavijest branitelja ne može koristiti na glavnoj raspravi kako bi se dokazala krivnja okrivlje-nika, onda istražni sudac mora naložiti mjere kako bi se priznanje odmah osiguralo na taj način da se može koristiti na glavnoj raspravi. Neposredno nakon toga treba ukinuti pritvor.

Slučaj br. 14 (modifikacija slučaja br. 13)

Državni odvjetnik predlaže da se produlji pritvor. Kao obrazloženje navodi da se saznalo da je okrivljenik upravljao i stanovima drugih vlasnika, te da se treba provje-riti je li i tamo došlo do pronevjere novca. Kako će odlučiti istražni sudac?

Rješenje: Pritvor služi samo za to da se okrivljenik može progoniti upravo zbog djela koja su navedena u nalogu za uhićenje. Stoga je u članku 113. stavku 1. odre-đeno da se pritvor mora ukinuti čim budu prikupljeni, odnosno izvedeni dokazi zbog čijeg je osiguranja pritvor određen. Stoga sama sumnja – ili čak pretpostavka – da je okrivljenik možda počinio i druga djela ne opravdava nastavak pritvora. U protiv-nom bi se zaobišao i članak 105. stavak 1. prema kojem za određivanje pritvora nije dostatna bilo koja, pa i najmanja sumnja, već da je za to potrebna osnovana sumnja. Ako međutim taj stupanj sumnje postoji i za novo otkrivena djela, istražni bi sudac nalog za uhićenje mogao preinačiti tako da se sada odnosi i na ta djela ili za ta djela izdati novi nalog za uhićenje.

412

Slučaj br. 15

Okrivljenik zajedno s dva pomagača na otvorenoj cesti fi zički zlostavlja (tuče) jednog muškarca. Kada im se približavaju dva prolaznika daju se u bijeg. Prolaznici slijede počinitelje, ali su uspjeli uhvatiti samo okrivljenika. Prilikom saslušanja okriv-ljenik negira da je sudjelovao u tom djelu. Budući da je jedan od počinitelja bio ćelav, pita ga se je li pozna muškarca koji je ćelav. Okrivljenik to negira. Državni odvjetnik traži izdavanje naloga za uhićenje, što obrazlaže time da okrivljenik prešućuje tko su njegovi pomagači (supočinitelji), da postoji opasnost da će ih upozoriti ako ga se pusti na slobodu.

Postoji li opasnost da će okrivljenik uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utje-cajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače?

Rješenje: Opasnost od uništenja, sakrivanja, izmjene ili krivotvorenja dokaza ili tragova važnih za kazneni postupak ili ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače ne postoji. Okrivljenik - o tome je opsežno poučen – nije obvezan davati informacije. Stoga se temeljem zakona ne smije od samog početka polaziti od opasnosti od uništenja, sakrivanja, izmjene ili krivotvorenja dokaza ili tragova važnih za kazneni postupak ili ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače, ako okrivljenik šuti i ništa ne govori. Isto vrijedi i kada okrivljenik negira djelo i laže. S tim ponašanjem on još ne mijenja dokazna sred-stva. Opasnost od uništenja, sakrivanja, izmjene ili krivotvorenja dokaza ili tragova važnih za kazneni postupak ili ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače postoji tek onda kada bi okrivljenik aktivnim utjecajem mo-gao pogoršati situaciju glede dokaza. Puke pretpostavke – kao ovdje od strane držav-nog odvjetnika – nisu dostatne kako bi se moglo potvrditi postojanje te opasnosti, već su za to potrebne konkretne naznake.

Slučaj br. 16

Okrivljenik se sumnjiči da je silovao svoju suprugu. On ga je ostavila. Istražni su-dac nalaže saslušanje supruge. Tri dana prije saslušanja supruga zove istražnog suca i obavještava ga da više ne zna kako da se ponaša, da je okrivljenik saznao gdje stanuje. Nadalje da je saznao da treba biti saslušana. Da ju je nazvao i u suzama rekao da je voli, te da ju je preklinjao da ništa ne kaže istražnom sucu.

Postoji li opasnost da će okrivljenik uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utje-cajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače?

Rješenje: I ovdje se već temeljem zakona mora negirati opasnost da će okrivljenik uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postu-pak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikriva-če. Okrivljenik doduše aktivno utječe na svoju suprugu i postoji opasnost da ona neće dati iskaz. No supruga okrivljenika ionako sukladno čl. 244. ima pravo na šutnju. Savjet, preporuka ili molba da iskoristi to svoje pravo je dopuštena, sve dok se time ne ograničava slobodna svjedoka da iskoristi to svoje pravo. Utjecaj na tijek istrage dakle samo onda opravdava pretpostavljanje opasnosti od uništenja, sakrivanja, iz-

413

mjene ili krivotvorenja dokaza ili tragova važnih za kazneni postupak ili ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivač, ako je taj utjecaj suprotno propisima ZKP-a.

Slučaj br. 17 (modifikacija slučaja br. 16)

Okrivljenik preklinje svoju suprugu da istražnom sucu kaže da je njihov spolni odnos bio dobrovoljan.

Postoji li opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tra-gove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače?

Rješenje: Nasuprot tomu u ovom se slučaju mora potvrditi da postoji opasnost od uništenja, sakrivanja, izmjene ili krivotvorenja dokaza ili tragova važnih za ka-zneni postupak ili ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače. Iako supruga ne mora dati iskaz, ona – ako daje iskaz – mora reći istinu. Okrivljenik utječe na svoju suprugu na način da je nagovara na postupanje suprotno odredbama ZKP-a.

Slučaj br. 18 (modifikacija slučaja br. 17)

Okrivljenik prijeti svojoj supruzi da će si nešto učiniti nažao, ako ona bude dala iskaz.

Postoji li opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tra-gove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače?

Rješenje: I ovdje postoji opasnost od uništenja, sakrivanja, izmjene ili krivotvo-renja dokaza ili tragova važnih za kazneni postupak ili ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače. Doduše, cilj koji želi ostvariti okriv-ljenik nije zabranjen, tj. da njegova supruga koristi svoje pravo na šutnju. Ali on ko-risti nedozvoljena sredstva kako bi postigao taj cilj, na način da vrši pritisak na svoju suprugu i time krši njezino pravo da slobodno odluči hoće li dati iskaz ili ne.

Slučaj br. 19

Okrivljenik je već nekoliko godina ovisan o drogama, tako da si svaki dan nabav-lja heroin. U protekla dva mjeseca policija ga je već sedam puta uhitila pri kupovini heroina od 0,1 do 0,3 grama. Kada ga je policija ponovno uhvatila prilikom kupovine 0,2 grama heroina, državni odvjetnik traži određivanje pritvora.

Rješenje: Razlog za pritvor zbog bojazni da će okrivljenik ponoviti kazneno djelo sukladno članku 105. stavku 1. toč. 3. zapravo postoji. Okrivljenik je u velikoj mjeri ovisan o drogama. Kako bi zadovoljio svoju ovisnost, dnevno mora nabavljati heroin. Čak i činjenica da je višekratno uhićen na djelu nije ga spriječilo da i dalje kupuje drogu. Time postoje određene okolnosti koje utemeljuju bojazan da će i ubuduće po-činjavati slična kaznena djela. Pored utvrđenja da postoji opasnosti od ponavljanja

414

djela treba provjeriti i je li pritvor razmjeran. Kao što proizlazi iz članka 105. stavka 2. opasnost od počinjenja manjih kaznenih djela nije dovoljna. Razmjernost ovdje može biti dvojbena – te bi se ovdje prije morala negirati – jer djela koja je počinio okrivljenik i za počinjenje kojih postoji opasnost sama za sebe nisu teška. Okrivljenik kupuje uvijek samo male količine heroina i to za vlastitu potrošnju, dakle ne šteti drugima nego samom sebi.

Slučaj br. 20 (modifikacija slučaja br. 19)

Kako bi mogao fi nancirati svoju konzumaciju droga, okrivljenik krade pa onda preprodaje ukradene stvari. dana 02.02.2009. je u dućanima ukrao deset paketa kave, 05.02.2009. dva parfema, 11.02.2009. mobilni telefon a 16.02.2009. provalio je u vozilo i otuđio navigacijski uređaj.

Državni odvjetnik traži izdavanje naloga za uhićenje (određivanje pritvora).

Rješenje: I ovdje treba reći da postoji opasnost da će okrivljenik ponoviti kazneno djelo. U većini slučajeva u kojima se mora potvrditi bojazan da će se ponoviti djelo se radi o kaznenim djelima ovisnika, naime da ili kupuju droge ili da radi fi nanciranja svoje konzumacije trguju drogama ili kradu stvari kako bi ih onda preprodali. Za razliku od slučaja br. 19 ovdje je pritvor i razmjeran u smislu članka 104. stavka 3.

Slučaj br. 21

Okrivljenica koja je rođena i odrasla u Zagrebu živi s partnerom s kojim ima dvo-je djece u dobi od tri godine, odnosno deset mjeseci. Njezin partner je nedavno ostao bez posla i od tada prekomjerno pije alkohol. U sve kraćim intervalima se događa da u alkoholiziranom stanju stuče i nogama udara okrivljenicu. Okrivljenica „zbog dje-ce” prihvaća ta zlostavljanja. U ranim večernjim satima 20.02.2009. ponovno dolazi do sukoba. Partner psuje i vrijeđa okrivljenicu. Zatim napušta stan, kako bi utopio svoju tugu. Tijekom noći se vraća, vuče okrivljenicu koja je već otišla na počinak u dnevnu sobu i počinje je tući. Okrivljenica to više ne može izdržati, trči u kuhinju, uzima nož, vraća se brzo u dnevnu sobu i zabija muškarcu, koji je u međuvremenu zaspao na kauču, nož u srce. Muškarac umire u roku od nekoliko minuta. Okrivljeni-ca sama zove policiju, koja je uhićuje. Istražnom sucu detaljno opisuje tijek događaja. Njezina jedina briga jest što će sada biti s djecom.

Državni odvjetnik traži izdavanje naloga za uhićenje (određivanje pritvora).

Rješenje: Treba provjeriti koji razlog za pritvor postoji. Opasnost od bijega ne postoji, čak i ako okrivljenica mora računati s time da će joj biti izrečena visoka kazna. Ona je čvrsto vezana za Zagreb i mora se brinuti za svoju djecu. Nije za pretpostaviti da je sprema i uopće u stanju uspješno nestati sa svojom djecom. Opa-snost od uništenja, sakrivanja, izmjene ili krivotvorenja dokaza ili tragova važnih za kazneni postupak ili ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače se jasno mora negirati jer je okrivljenica dala opsežno priznanje. Opasnost da će ponoviti kazneno djelo također ne postoji. Kod preispitivanja razloga za pritvor sukladno članku 105. stavku 1. toč. 4. treba imati na umu: nedvojbeno je da je okriv-ljenica počinila djelo koje je navedeno u ovoj odredbi. No to samo nije dovoljno; ne

415

može se pritvor naložiti „automatski” uvijek onda kada je počinjeno ubojstvo, pljačka itd. Pritvor služi – izuzev kod opasnost da će se ponoviti kazneno djelo – tomu kako bi se osigurala provedba kaznenog postupka protiv okrivljenika. Pritvor nije potreban i stoga nerazmjeran, ako se određuje samo stoga što je okrivljenik počinio određenu vr-stu kaznenog djela. Stoga je sukladno članku 105. stavku 1. točki 4. nadalje potrebno da je pritvor nužan zbog posebno teških okolnosti djela. To znači da se sukladno čl. 105. st. 1. toč. 4. kod posebno teških kaznenih djela pretpostavlja postojanje jednog ili više razloga za pritvor sukladno čl. 105. st. 1. toč. 1. i 2. Upravo kod posebno teških kaznenih djela je naime kušnja za okrivljenika velika da izbjegne kazneni postupak ili da utječe na istragu kako bi izbjegao ili dobio blažu kaznu. Ali ako je jasno da ne postoji opasnost od bijega ili od uništenja, sakrivanja, izmjene ili krivotvorenja dokaza ili tragova važnih za kazneni postupak ili ometanja kaznenog postupka utje-cajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače, onda je pobijena zakonska presumpcija sukladno čl. 105. st. 1. toč. 4. te se određivanje pritvora ne može temeljiti na tom razlogu. U slučaju br. 21 se stoga bez daljnjega može obrazložiti i zastupati mišljenje da određivanje pritvora nije potrebno.

Slučaj br. 22

Svjedoka su 19.08.2008. na ulici prebila tri muškarca. Jedan od počinitelja mu je rekao „Da se nisi usudio ići na policiju“. Počinitelji su se zatim dali u bijeg. Svjedok izjavljuje policiji koja je pozvana na mjesto događaja da je okrivljenik onaj počinitelj koji je razgovarao s njim. Teško ozlijeđeni svjedok se odvodi u bolnicu. Još istog dana dolazi do uhićenja okrivljenika koji se naredni dan izvodi pred istražnog suca. Okriv-ljenik prilikom uhićenja negira da je počinio to djelo. Zbog opasnosti da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače određuje mu se pritvor. U noći na 20.08.2008. godine svjedok u bolnicu pada tako teško da je tri tjedna bez svijesti. Budući da je istražni sudac preopterećen drugim pritvorskim predmetima, posebice jednim velikim predmetom u kojem se radi o prijevari, on saslušanje svjedoka provodi tek 22.12.2008. Državni odvjetnik zbog duže bolesti optužnicu podiže tek 23.02.2009.

Okrivljenik je još uvijek u pritvoru. S pravom? Navedite kada je postojao povod za preispitivanje pritvora i kako se trebalo odlučiti tom prilikom.

Rješenje: Sukladno čl. 110. st. 1. se pritvor prvo određuje u trajanju od najviše mjeseca dana, pri čemu se zadržavanje prije određivanja pritvora mora uračunati u taj rok. Stoga je prvo preispitivanje pritvora po službenoj dužnosti trebalo biti naj-kasnije 19.09.2008. godine. Sukladno članku 110. st. 2. pritvor se može produljiti za najviše dva mjeseca, ako postoje razlozi koji opravdavaju produljenje. Budući da sukladno čl. 10. st.1. pritvor treba biti što je moguće kraći, istražni suci i državni odvjetnici pritvorski predmet moraju obrađivati prioritetno, čak i ako su druge stvari značajnije, i što je moguće prije provesti sve potrebne mjere. Iz toga razloga produlje-nje pritvora nije opravdano, ako pritvor traje upravo zbog toga što je krivnjom suca ili državnog odvjetnika propuštena brza provedba svih potrebnih mjera. ovdje se još 19.09.2008. morao ispitati i svjedok. Budući da svjedok nekoliko tjedana nije bio u stanju dati iskaz, dakle nije postojao propust istražnog suca, pritvor se zbog toga

416

mogao produljiti. Sljedeće razmatranje pritvora po službenoj dužnosti trebalo je biti provedeno 19.11.2008. Od posljednjeg preispitivanja dana 19.09.2008 ništa se nije dogodilo. Preopterećenje istražnog suca ne opravdava što svjedok nije saslušan.Taj se propust ne može opravdati time, da je istražni sudac druge pritvorske predmete mo-rao odraditi brzo. Istražni sudac se morao rasteretiti npr. na način da je drugi sudac postavljen za istražnog suca. Stoga je pritvor trebao biti ukinut 19.11.2008. To se je trebalo dogoditi i nakon saslušanja svjedoka 22.12.2008 jer je saslušanjem dokaz dovoljno osiguran. I na koncu se je po isteku od šest mjeseci nakon uhićenja okrivlje-nika, dakle 19.02.1008 pritvor sukladno čl. 110. st. 4. treba obvezno ukinuti, dakle neovisno o tomu je li to kašnjenje prouzročeno krivnjom pravosuđa ili nije.

417

Koraljka Bumči, Tomislav Tomašić: Tehnike pisanja prvostupanjskih presuda u kaznenim predmetima

Opće upute

U okviru pilot projekta koji se provodi u okviru Pravosudne akademije postoji opća suglasnost da organiziranje radionice na temu «Tehnike pisanja prvostupanjskih presuda u kaznenim predmetima“ predstavlja jednu od najvažnijih djelova obuke vježbenika a obzirom na novi Zakon o vježbenicima u pravosudnim tijelima i po-laganju pravosudnog ispita( u daljnjem tekstu Zakon). Ona neće biti samo prilika za raspravu i razmjenu različitih stajališta između njenih sudionika, što je u svakom slučaju korisno, s obzirom na cilj koji se želi postići u radu Pravosudne akademije – kvalitetnija i učinkovitija edukacija vježbenika . Naime,prema čl.23 Zakona propi-sano je pisanje dvije cijelovite presude, jedna iz područja kaznenog prava a jedna iz područja građanskog prava utemeljene na konkretnom spisu predmeta.Predviđeno je pisanje i treće radnje.Imajući u vidu da je uspiješno pisanje presuda iz područja iz kaznenog prava jedan od preduvijeta za stjecanje uvijeta za pristup usmenom djelu pravosudnog ispita ,radi se o materiji koju je iznimno važno što kvalitetnije usvojiti.Rukovodeći se time izradili smo slijedeći matrerijal.

Materijal se može koristiti u cjelini ili u dijelovima. Može ga se nadopunjavati sa-držajno i/ili didaktički, već prema procjeni predavača. Svaki dio sadržaja u nastavku može se kopirati u svrhu korištenja, ili od strane predavača ili od strane polaznika, bez obzira na završne preporuke. Ostali dijelovi prezentacije također su na raspola-ganju predavačima. Isti se mogu prilagoditi postojećim tehničkim uvjetima. Power point prezentacija može se, na primjer, koristiti u cijelosti ili kao dio prezentacije grafoskopom, ili pak u verziji koja je priložena u pisanom obliku. Preporuča se, me-đutim, da se primjena participatornog pristupa shvati kao bitan element koncepcije radionice.

PowerPoint prezentacija s komentarima

CILJEVI RADIONICEOBRADITI PRAVNI I PRAKTIČNI ASPEKT PISANJA PRVOSTUPANJSKE

PRESUDEUPOZORITI NA MOGUĆE PROPUSTE PRI PISANJU PRESUDE

418

Cilj ove radionice na prvom je mjestu upozoriti na zakonsku regulativu koja se odnosi na izreku presude kao i njezinog obrazloženja te posebice upozoriti na važnost pisanog obrazloženja presude. Naime, presuda sama po sebi kao i njezino obrazloženje predstavlja konačni ishod postupka koji se pred prvostupanjskim sudom vodio. U sa-moj presudi navedeni su svi relevantni podaci bez obzira o kojoj se vrsti presude radi.

Posebice je potrebno obratiti pažnju na propuste koji se prilikom izrade presu-de kao i njezinog pisanog obrazloženja najčešće čine. Nedostaci presude, u njezinoj izreci kao i u njezinom obrazloženju jedni su od najčešćih razloga ukinutih presuda. Suci međutim stupanjem na svoju dužnost najčešće bivaju prepušteni sami sebi kao i šturoj zakonskoj regulativi koja nas samo upozorava na sastojke presude, ali nas ne uči pri tome složenom sudačkom poslu, odnosno što je sve potrebno utvrditi tijekom kaznenog postupka kao i načinu na koji se relevantne činjenice utvrđuju. Utvrđenje svih relevantnih činjenica osnova je za zakonitu odnosno cjelovitu izreku presude, dok je pisanje njezinog obrazloženja odraz truda uloženog u čitav postupak.

Zakonska regulativa ne uči nas niti o načinu pisanja obrazloženja presude koje predstavlja izvorno autorsko djelo svakog pojedinog suca. Svaki sudac ima drugačije sklonosti i sposobnosti ka pisanom izražavanju. Da bi se olakšalo pisanje tog složenog “sastavka” u kojem je potrebno iznijeti između ostalog činjeničnu i pravnu analizu kaznenog djela za koji ili koja je vođen često puta iscrpljujući i dugotrajan kazneni postupak, potrebno je usvojiti određenu tehniku pisanja presude. Iako svaki sudac ima vlastiti stil pisanja, ukazivanje na osnovne sastojke presude te na redoslijed anali-ze pojedinih dijelova presude, odnosno na svojevrsnu “šablonu obrazloženja presude” uvelike može unaprijediti obrazloženja.

Sudski poslovnik – dijelovi presudečl. 82. - tekst odluke mora biti jasan, sažet i čitljiv

- obavezatna uporaba zakonskih izraza i naziva zakona u punom nazivu

- brojčani izračaji označuju se i slovima u zagradi - mjesec u nadnevku kao i imena stranaka

označuju se u puniničl. 85. - prvi primjerak odluke piše se uvijek

samo na jednoj stranici- u presudama u sredini na vrhu stavlja se grb u izvornim bojama a ispod velikim riječima – rastavljenim –“u ime Republike Hrvatske”

419

- ispod teksta obrazloženja na sredini stranice stavlja se mjesto i datum objavljivanja odluke, ana desnoj stranice potpis predsjednika vijeća te na lijevoj polovici potpis zapisničara

- sudski pečat stavlja se lijevo od potpisa sucačl. 92. - na svim izvornicima i otpravcima odluka protiv

kojih je dopušteno podnašanje redovitog pravnog lijeka, ispod teksta izvornika stavit će se uputa o pravnom lijeku. ispod upute ovjerava se točnost otpravka

Sudski poslovnik u čl. 82., 85. i 92. govori o tehničkom izgledu same presude. Tako reguliran izgled presude obvezujući je za sve suce iako ga suci ponekad zaborav-ljaju. Uvodno je stoga potrebno podsjetiti se tih odredba sudskog poslovnika.

Članak 82. Sudskog poslovnika govori općenito o tekstu sudskih odluka. Njime se propisuje jasnoća, sažetost i čitljivost sudskih odluka. Ovdje je sadržana podredno i uporaba stranih riječi i izraza čiju uporabu treba svesti na najmanju moguću mjeru.

Člankom je propisana i obvezatnost uporabe zakonskih izraza u odlukama kao što su primjerice: optuženik, oštećenik, imovinska korist i ts. Posebno treba istaknuti odredbu Sudskog poslovnika koja govori o potrebi pisanja naziva zakona i drugih propisa punim nazivom uz navođenje imena i broja glasila gdje je određeni zakonski tekst objavljen. Nai-me, mi uglavnom zaboravljamo ovu odredbu pa često u uvodu presude koristimo kraticu za Kazneni zakon (KZ) odnosno ispuštamo broj Narodnih novina kao i samo navođenje tog glasila. Tako primjer u uvodu presude bilo bi pravilno navesti “… zbog kaznenog djela iz članka 217. stavak 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06; u daljnjem tekstu KZ),….”

Sve oznake koje se u izreci presudi označavaju brojem trebaju u zagradi biti ozna-čene i slovima. To se prvenstveno odnosi na vremensko trajanje kazne, iznos novčane kazne, zamjenu izrečene kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi i ts.

Mjeseci trebaju biti označeni slovima, primjerice, 15. siječanj 2007. godine. Ime i prezime stranaka u postupku također se u cijelosti navode. Primjer za to bio bi ta-kođer uvod presude u kojem se navodi “ …uz prisutnost ODO Zagreb Ante Antić”, umjesto samo “…u prisutnosti ODO Zagreb…”. To se nadalje odnosi i na imena okrivljenika zbog čega primjerice u slučaju dva okrivljenika, ili njih više, oni u uvodu

420

presude neće biti označeni kao I i II okr. već primjerice “…I okrivljenog Petra Petrića i II okrivljenog Mate Matića…”

U članku 85. Sudskog poslovnika naznačeno je i da se prvi primjerak presude ne piše, odnosno “printa” obostrano, već samo na jednoj stranici. Taj primjerak presude isprintan na jednoj stranici ulaže se u spis predmeta dok se strankama dostavlja obo-strani isprint presude.

Sam izgled presude kao i rješenja kojim se odlučuje o glavnoj stvari, sadrže grb na sredini papira. Budući imamo papire sa memomorandumom (one koje sadrže grb na sredini, kao i one sa grbom sa strane) suci su usvojili izgled presude i rješenja pa se pogreške koje bi se odnosile na nepravilan izgled prve stranice presude (ili rješenja) samo iznimno dešavaju. Ispis “U IME REPUBLIKE HRVATSKE” koji se nalazi ispod samog grba također je nešto što je od strane sudaca usvojeno kao pravilo izgleda izre-ke presude. Ono je također defi nirano navedenim člankom Sudskog poslovnika.

Članak 85. Sudskog poslovnika defi nira i položaj: mjesta i datuma objavljivanja odluke, kao i potpis predsjednika vijeća odnosno zapisničara. Člankom je označen i položaj stavljanja sudskog pečata.

Članak 92. Sudskog poslovnika označio je mjesto stavljanja upute o pravnom lijeku. Sadržaj pravnog lijeka defi niran je zakonom.

Primjer izgleda sud presude prema navedenim člancima Sudskog poslovnika:

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zagrebu u vijeću sastavljenom od suca toga suda M…. M….kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika M.. S… i I… K…. kao članova vijeća, uz su-djelovanje V… Z… kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljen PETRE PETRIĆ zbog kaznenog djela iz članka 345. stavak 3. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 110/97, NN 27/98, NN 129/00, NN 51/01, 105/04, 84/05, 71/06; dalje u tekstu: KZ), povodom opt. akta Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj DO-K-2112/98 od 02. lipnja 2003.godine godine izmijenjenog činjeničnog opisa od strane zamjenice Općinskog državnog odvjetnika prije dovršetka glavne rasprave dana 27. rujna 2006. godine, nakon održane glavne i javne rasprave u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika P…. P…. te okrivljene Petre Petrić osob-no uz braniteljicu B….. B……, odvjetnicu iz Zagreba, dana 29. rujna 2006. godine objavio je, a dana 27. rujna 2006. godine

p r e s u d i o j e

OKRIVLJENA: PETRA PETRIĆ, kćer Vinka i Ljubice Petrić, rođena 30. siječ-nja 1966. godine u Garešnici, s prebivalištem u Zagrebu, Gredice 8, Hrvatica, drž. RH, SSS, poljoprivredni tehničar, nezaposlena, udata, majka jednog djeteta, suprug u mirovini, bez imovine

k r i v a j e

OPĆINSKI SUD U ZAGREBU

Dana Zapisničar: Sudac:

421

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude stranke imaju pravo uložiti žalbu u roku od 8/15 dana od

dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u pet istovjetnih primjeraka neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu kao sud II stupnja.

Dostaviti:Sudski poslovnik ne propisuje “boldanje” odnosno podebljavanje pojedinih dije-

lova izreke presude, međutim ono je postalo dio sudske prakse.

Vrste presuda čl.352. Zkp-a

• presuda kojom se okr. oglašava krivim - osuđujućapresuda (izreka presude definirana čl.355.Zkp-a)

• oslobađajuća presuda (osnove oslobađajuće presude navedene su u čl.354. Zkp-a)

• presuda kojom se optužba odbija (razlozi za odbijajuću presudu sadržani su u čl.353. Zkp-a)

Članak 352. ZKP-a izričito propisuje vrste presuda. Presuda kojom se okrivljenik proglašava krivim kao i presuda kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe predstav-ljaju presude kojima je meritorno riješen predmet optužbe. Razlika između izreke te dvije presude proizlazi iz razlike u pogledu odluke o krivnji a sa tim u vezi osuđujuća presuda sadrži i odluku o kaznenopravnim sankcijama. Osuđujuća presuda osim izre-ke kazne zatvora, može sadržavati i primjenu uvjetne osude odnosno uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom, izricanje novčane kazne ili sudske opomene ali i zamjenu izrečene kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi odnosno ublažavanje kazne (ukoliko za to postoje uvjeti).

Ukoliko je na izrečenu kaznu zatvora primijenjena uvjetna osuda, izreka presude sadrži i duljinu roka provjeravanja (roka kušnje) kao i uračunavanje vremena prove-denog u pritvoru u izrečenu kaznu zatvora u slučaju opoziva uvjetne osude (ukoliko je okrivljenik tijekom postupka boravio u pritvoru). Ukoliko su pak na okrivljenika primijenjene odredbe o ublažavanju kazne tada je osobito olakotne okolnosti koje su

422

do njenog ublažavanja dovele potrebno dodatno objasniti. U slučaju da je okrivljenik u pritvoru u času donašanja presude, a na istog je primijenjena uvjetna osuda, sud će posebnim rješenjem ukinuti pritvor protiv okrivljenika temeljem odredbe čl. 107.a,. Rješenje o ukidanju pritvora navodi se i na zapisniku o glavnoj raspravi. Uvjetna osu-da sa zaštitnim nadzorom može biti određena tijekom vremena provjeravanja pa je i njeno vrijeme trajanja nužno naznačiti u izreci presude npr;

okr. T.T.

i z r i č e s e

JEDINSTVENA KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

Temeljem čl. 70. KZ-a

p r i m j e n j u j e s e

UVJETNA OSUDA SA ZAŠTITNIM NADZOROM

tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okr. T.T. u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, ako se podvrgne izvršavanju sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti, te ako okr. T.T. izvrši posebne obveze.

Temeljem čl. 71. toč. f) i h) KZ-a

o d r e đ u j u s e

POSEBNE OBVEZE

- sudjelovanje u postupku psihosocijalne terapije u specijaliziranim ustanovama u okviru nadležnih državnih tijela radi otklanjanja nasilničkog ponašanja

- redovito javljanje službi za zaštitni nadzor radi obavještavanja o okolnostima koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela.

………Izreka presude kojom je zamijenjena izrečena kazne zatvora radom za opće

dobro na slobodi mora sadržavati broj dana koje je okrivljenik dužan “odraditi” kao i rok u kojem je dužan izvršiti izrečenu kaznu npr;

okr. T.T.k r i v j e

što je: .......

- d a k l e , neovlašteno kupio predmete čiji je promet ograničen, a time nije počinjeno drugo kazneno djelo za koje je propisana teža kazna,

- pa je time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - nedozvoljenom trgovinom, opisano i kažnjivo po članku 297 stavak 1 Kaznenog zakona.

Temeljem čl. 297 st. 1 KZ-a okr. se

423

i z r i č e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

a temeljem čl. 54 st. 1, 2 i 3 KZ-a okr. se

ZAMJENJUJE KAZNA ZATVORA RADOM ZA OPĆE DOBRO NA SLOBODI

U TRAJANJU OD 60(ŠEZDESET) RADNIH DANA

Rad za opće dobro na slobodi bit će izvršen u roku od 1 (jedne) godine u skladu sa Zakonom o izvršavanju zaštitnog nadzora i rada za opće dobro na slobodi.

Temeljem čl. 54. KZ-a ukoliko okrivljenik u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro istekom određenog roka bit će donesena odluka o izvršenju kazne zatvora u trajanju razmjerno neizvršenom radu za opće dobro.

…………Ukoliko je presudom okrivljeniku izrečena novčana kazna, izreka presude mora

sadržavati i rok za njezino izvršenje kao i visinu jednog dnevnog dohotka te ukupan broj dnevnih dohotka na koje plaćanje se osuđuje okrivljenik, npr.;

……..Temeljem čl. 272. st. 2. KZ-a okr. se

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 50 (PEDESET) PROSJEČNIH DNEVNIH DOHODAKA U RH

ŠTO IZNOSI 7.890,00 KUNA(slovima: sedamtisućaosamstodevedeset kuna)

Temeljem čl. 51. st. 3. KZ-a okr. je dužan izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 1(jednog) mjeseca od pravomoćnosti presude.

Temeljem čl. 52. st. 1. i 2. KZ-a ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku odlukom suda bit će naplaćena prisilom po Poreznoj upravi Ministarstva fi nancija, a ako se novčana kazna ne bude mogla prisilno naplatiti sud će je zamijeniti radom za opće dobro na slobodi.

Temeljem čl. 122. st. 1. ZKP-a u svezi sa čl. 119. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP-a okr. se nalaže dužnost snašanja troška kaznenog postupka u iznosu od 500,00 kuna.

Cjelokupni sadržaj izreke presude kojom se okrivljenik oglašava krivim naveden je čl. 355. ZKP-a.

Članak 354. ZKP-a u točkama od 1-3 navodi osnove za oslobađanje od optužbe. Ovdje je važno za napomenuti da prema dvjema odlukama Vrhovnog suda RH (VSH Kž-527/72 i VSH Kž-839/83) u izreci presude nije potrebno navesti točku po kojoj se okrivljenik oslobađa od optužbe, ali zato iz obrazloženja mora jasno proizlaziti

424

osnova oslobađanja. Ukoliko bi obrazloženje u tom pogledu bilo manjkavo, odnosno nejasno ili proturječno, ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367.st.1.toč.11. ZKP-a.

Sadržaj obrazloženja presude kojom se okrivljenik oglašava krivim i oslobađajuće presude defi niran je čl. 359. ZKP-a.

Razlozi za odbijanje optužbe taksativno su navedeni u čl. 353. ZKP-a. Radi se o presudi koja nije riješila meritum, jer izražava postojanje zapreka u formalnom smislu. U obrazloženju ove presude sud se ne upušta u ocjenu o glavnoj stvari već se samo ograničava na razloge odbijanja optužbe.

Posebne vrste presuda

• presuda kojom se izdaje kazneni nalog(čl.448.Zkp-a)

• utvrđujuća presuda (čl. 461. Zkp-a)

Presuda kojom se izdaje kazneni nalog je prema svom sadržaju i obliku posebna vrsta presude kojom se okrivljenik oglašava krivim. Samo obrazloženje ove presude ograničava se na podatke u kaznenoj prijavi koji predstavljaju dostatnu osnovu sucu za izdavanje kaznenog naloga.

Utvrđujuća presuda po svojoj naravi nije osuđujuća presuda. Naime, radi se o presudi koja se izriče neubrojivom počinitelju pa kao takva nije presuda koja se utvr-đuje i subjektivna odgovornost okrivljenika za određeno kazneno djelo.

425

Bitni sastojci presudečl.359.Zkp-a

• uvod

• izreka

• obrazloženje

pisana presuda mora biti identična onoj koja je objavljena (izvornik presude)

Zakon propisuje jedinstvenu formu za sve vrste presuda; uvod izreku i obrazloženje. Pisana presuda mora biti identična onoj koja je objavljena, što znači da zapisnik o objavi presude predstavlja izvornik presude.

Uvod presude

• sadrži naznaku da se presuda izriče u ime republike hrvatske

• naziv suda• ime i prezime predsj. vijeća i sudaca porotnika• ime i prezime optuženika• kazneno djelo za koje je optužen• nazočnost opt. na gl. raspravi• dan gl. rasprave i javnost (ili ne)• ime i prezime tužitelja, branitelja, zakonskog zastup. i

opunomoćenika nazočnih na gl. ras. • dan objave presude

426

Zakon decidirano u čl. 359. st. 2. ZKP-a propisuje što uvod treba sadržavati. Uvod sadrži naznaku da se presuda izriče u ime Republike Hrvatske, dok je sam način na koji se predmetno ispisuje kao i mjesto ispisa (ispod grba, na memorandu-mu), propisan čl.85. Sudskog poslovnika. Uvod presude sadrži i naznaku suda, te ime predsjednika vijeća, njegovih članova i zapisničara. Uvodno je već bilo rečeno (Sudski poslovnik) da se ta imena kao i ime i prezime okrivljenika piše u cijelosti. Uvodom se naznačuje i kazneno djelo za koje je okrivljenik optužen te njegova na-zočnost na glavnoj raspravi. Potrebno je naznačiti i dan glavne rasprave te da li je rasprava bila javna ili ne. Ime i prezime tužitelja, branitelja, zakonskog zastupnika i opunomoćenika koji su bili nazočni na glavnoj raspravi također treba naznačiti punim imenom i prezimenom u uvodnom dijelu presude. Dan objave presude posebno se uvodno naznačuje. (Uz komentar pod slide 2 i 3 dan je primjer uvoda presude).

Izreka presude

OSUĐUJUĆA PRESUDA

1. sadrži osobne podatke o optuženiku

2. odluku o krivnji3. zakonski naziv i činjenični

opis djela4. oznaku primjenjenog zakona5. vrstu kazne6. odluku o uvj. osudi7. sigurnosne mjere i oduz.

imov. kor.8. uračunavanje pritvora ili izdr.

kazne9. odluku o trošku i dr.

OSLOB. I ODBIJ. PRES.

1. sadrži osobne pod. o optuženiku

2. odluku o krivnji3. zakonski naziv i činjenični opis

djela4. odluku o trošku i

imovinskopravnom zahtijevu

Sadržaj izreke presude također je propisan odredbom čl. 359. ZKP-a, st. 3., 4. i 5. Tim je člankom za osuđujuću, odbijajuću i oslobađajuću presudu propisano jedin-stveno da moraju sadržavati osobne podatke o optuženiku, odluku o njegovoj krivnji, zakonski naziv i činjenični opis djela. Izreka osuđujuće presude dodatno je regulirana čl. 355. ZKP-a.

Razlika osuđujuće izreke presude od odbijajuće i oslobađajuće presude jest u tome što se osuđujućom presudom odlučuje i o kaznenopravnim sankcijama, sigur-nosnim mjerama (ukoliko su one potrebne te ukoliko postoje zakonski uvjeti za nji-hovo izricanje) i oduzimanju imovinske koristi. Ukoliko se okrivljenik nalazi u pri-tvoru ili se nalazio tijekom trajanja postupka u trenutku izricanja presude potrebno

427

je uračunati vrijeme provedeno u pritvoru u izrečenu kaznu. U izreci se uračunava i vrijeme provedeno u zatvoru temeljem već izdržane kazne.

Sve presude moraju imati i odluku o trošku poštujući pri tome zakonske okvire čl. 119. - 125. ZKP-a.

Izreka presude rezultat je provedenog dokaznog postupka, kao i utvrđenja činje-nica u njemu, stoga je potrebno naročitu pozornost posvetiti pravilnoj izreci presude, jer jednom objavljena presuda ne može se zbog naknadno uočenih propusta mijenja-ti. Tako primjerice ako propustimo pravilno odrediti kaznu okrivljeniku odnosno pri-mjerice propustimo na okrivljenika primijeniti uvjetnu osudu, to naknadno pisanim otpravkom ne možemo učiniti iako smo smatrali da je na njega primjerno primijeniti upravo uvjetnu osudu kao mjeru upozorenja. Takav bi propust išao na štetu samo okrivljeniku u slučaju da presuda postane pravomoćna. Međutim, ukoliko okrivlje-niku izrečenu kaznu zatvora zamijenimo radom za opće dobro na slobodi propustivši tom prilikom odrediti točan broj radnih dana ili rok u kojem je okrivljenik tako izre-čenu kaznenopravnu sankciju dužan izvršiti (primjer odluke zamjene izrečene kazne zatvorom radom za opće dobro na slobodi dan je u komentarima pod slide-om 2. i 3.) imamo pogrešno sastavljenu izreku presude. Pogrešno sastavljena izreka bila bi i kod izreke novčane kazne okrivljeniku kojom nije određena visina pojedinog dnevnog dohodaka ili njihov ukupan zbroj. Takvi propusti predstavljaju neotklonjive propuste u izreci presude. Propust koji bi se odnosio na uračunavanje vremena provedenog u pritvoru ili izdržane kazne bio bi otklonjiv naknadnim rješenjem. Naime, odredba članka 368. ZKP-a koja govori o povredama kaznenog zakona kao razlozima ukidanja prvostupanjskih presuda, pod svojom točkom 6. ističe da povreda Kaznenog zakona postoji ako su povrijeđene odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne. Me-đutim odredba čl. 158. ZKP-a u svom stavku dva izrekom govori o ispravku takvog propusta rješenjem, po samom sucu koji je donio prvostupanjsku presudu (odnosno vijeću). Mišljenja smo stoga da bi sud drugog stupnja, u slučaju propusta takve makar i naknadne odluke suca prvostupanjskog suda svojom odlukom takav propust ispra-vio. Poseban je problem sa propuštanjem suda prvog stupnja u pogledu oduzimanja imovinske koristi. Naime, nitko ne može zadržati protupravnu imovinsku korist ste-čenu kaznenim djelom i o njoj je potrebno odučiti u samoj izreci presude. Ovakav propust ne može se ispraviti naknadnim rješenjem a biva razlogom ukinute odluke suda drugog stupnja (čl. 368. t.5.).

428

Što u naravi predstavlja pisano obrazloženje presude?

• Obrazloženje presude je poseban oblik pisanog sastavka koji predstavlja sintezu svih podataka iz pojedinog kaznenog postupka, a kod kojeg je važna jezična (izražajno-stilska) i kompozicijska strana.

Obrazloženje presude je poseban oblik pisanog sastavka koji predstavlja sintezu svih podataka iz pojedinog kaznenog postupka, a kod kojeg je važna jezična (izražaj-no-stilska) i kompozicijska strana. To ujedno ukazuje na činjenicu da pisano obrazlo-ženje predstavlja na određeni način i odnos suca prema funkciji koju obnaša, jer ista govori o uloženom trudu u obrazloženje presude kroz njezino sastavljanje. Uvodno je već bilo rečeno da zakon ne propisuje određenu formu obrazloženja presude već samo citira što sve ono treba sadržavati. Sudska praksa međutim razvila je određene standarde pisanih obrazloženja presude koji će u daljnjem izlaganju biti i izneseni.

Obrazloženje presude mora zadovoljiti dva osnovna kriterija:

• mora sadržajno pratiti izreku presude (čl.359. toč. 6 ZKP-a)

• mora biti jasno i potpuno (u pogledu argumentacije, stila izražavanja i stila pisanja)

429

Čl. 359. toč. 6. ZKP-a izrekom navodi da će sudac iznijeti razloge za svaku točku izreke presude. Predmetno ujedno znači da pisano obrazloženje presude sadržajno mora pratiti njezinu izreku. Jasnoća, određenost i potpunost obrazloženja presude zahtjevi su koji se odnose na sistematiku presude. Jasnoća se odnosi na sam način izražavanja, odnosno na činjenicu da razlozi presude moraju biti nedvosmisleni i ned-vojbeni. Određenost se odnosi na sam predmet raspravljanja, i kod određenosti najvi-še dolazi do izražaja sposobnost prenošenja misli na odgovarajući, odnosno razumljiv i određen način. Potpunost u obrazloženju presude odnosi se na uključivanje svih razmatranih činjenica. Nije nužno obrazlagati opće poznate ili notorne činjenice.

Sadržaj obrazloženja presude –čl.359.st.7. Zkp-a

1. koje činjenice i iz kojih razloga sud uzima kao dokazane ili nedokazane

2. obrazloženje vjerodostojnosti proturječnih dokaza3. obrazloženje neprihvaćanja dokaznih prijedloga

stranaka4. obrazloženje odluke o ne ispitivanju pojedinih svjedoka

ili vještaka5. iznijeti razloge za rješavanje pravnih pitanja

U predmetnom članku nalaze se jasna određenja o sadržaju obrazloženja. Sud je tako dužan iznijeti koje činjenice uzima kao dokazane ili ne kao i navesti

razloge za tu svoju tvrdnju. Predmetno prvenstveno obuhvaća pravno relevantne či-njenice važne za utvrđivanje opstojnosti određenog kaznenog djela, odnosno utvrđi-vanja njegovih subjektivnih i objektivnih elemenata. Navođenje razloga za određeno utvrđenje suda obuhvaća i obrazloženje svih sporednih činjenica odnosno indicija koje su bile relevantne za donošenje određene sudske odluke. Naime, nije rijetko da svoju odluku zasnivamo na “zatvorenom krugu indicija”, stoga je taj “zatvoreni krug” nužno objasniti, a ne ga samo konstatirati u obrazloženju presude bez navođenja svih razloga kojim smo se do donašanja tog zaključka rukovodili.

Posebno je važno obrazložiti vjerodostojnost personalnih dokaza, pri čemu je na-ročitu pozornost potrebno obratiti na proturječne iskaze svjedoka ili vještaka. Složeni postupak ocjene pojedinog dokaza temelji se na iskustvu, pravilima logike i određe-

430

nih znanstvenih saznanja iz određenog područja. Takav složeni postupak potrebno je jasno prenijeti u obrazloženje presude. Ova ocjena ukratko predstavlja naše obra-zloženje koji smo iskaz ili njegov dio prihvatili i zašto. Odgovor na pitanje zašto je pojedini iskaz (ili njegov dio) prihvaćen ili ne često obuhvaća i njegovo uspoređivanje sa drugim personalnim ili materijalnim dokazima u spisu. To je vrlo teško ali nužno za kvalitetno obrazloženje presude. Nije stoga adekvatno puko navođenje konstata-cije kako je neki iskaz svjedoka nelogičan pa zato nije prihvaćen, jer je tu iskazanost nelogičnosti u presudi potrebno nadopuniti odgovorom na pitanje - zašto je taj iskaz (ili njegov dio) nelogičan.

Obrazloženje razloga neprihvaćanja dokaznih prijedloga stranaka podredno pro-izlazi i iz odredbe čl. 322.st.4.toč. 1-4 ZKP-a. Tim su člankom taksativno navedeni mogući razlozi odbijanja izvođenja pojedinog dokaznog prijedloga stranaka. To znači da se svi ostali dokazni prijedlozi (koji nisu odbijeni i odbijanje obrazloženo) moraju prihvatiti. Propuštanje obrazlaganja odbijenih dokaznih prijedloga mogu predstav-ljati žalbenu osnovu, a odluka o tome da li će isti propust predstavljati apsolutnu ili relativnu povredu postupka zavisi o tome da li je bila riječ o odlučujućoj činjenici ili samo indiciju.

U obrazloženju presude potrebno je obrazložiti i odluku o neispitivanju pojedi-nih svjedoka ili vještaka. To se odnosi prvenstveno na postupanje suca prema odredbi čl. 331. ZKP-a. Predmetni članak taksativno navodi kada se mogu pročitati iskazi određenih svjedoka i vještaka. Ti razlozi moraju biti navedeni i u raspravnom zapi-sniku (čl. 331.st.1. i 4.). Predmetno proizlazi iz zakonske odredbe da se ti zapisnici mogu pročitati prema odluci vijeća.

Sud je dužan iznijeti i razloge za rješavanje pravnih pitanja. Ovdje dolazi najviše do izražaja stručna osposobljenost pojedinog suca jer je sudac dužan ocijeniti da li utvrđene činjenice mogu biti podvedene pod konkretno kazneno djelo i da li postoji krivnja okrivljenika. Ovdje je možda za usput naglasiti da je sud vezan činjeničnim supstratom a ne i pravnom kvalifi kacijom što ujedno znači da određeno kazneno djelo mora biti činjenično i opisano. Dakle ako bi sud utvrdio da je počinjeno neko drugo kazneno djelo od onog koje je navedeno zakonskim opisom ali radnja kojeg nije opisana činjeničnim opisom - nužno je donijeti oslobađajuću presudu. Pri rješavanju pravnih pitana o velike nam pomoći može biti sudska praksa. Naime, iako suci nisu vezani za odluke višeg suda, određeni stav izražen kroz njihove odluke ukazuje na stav višeg suda prema određenom pravnom pitanju.

431

Obrazloženje kazne – čl.359.st.8. Zkp-a

1. koje su okolnosti; otegotne i olakotne dovele do izricanja određene kazne

2. posebno treba obrazložiti razloge za ublažavanje kazne (57.Kz), oslobađanje od kazne (58.Kz), primjenu uvjetne osude i uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom, (čl.67. i 70.Kz) zamjenu kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi(54.Kz)

3. izricanje sigurnosne mjere (75. i 76.Kz)4. oduzimanje imovinske koristi (82.Kz)5. kod novčane kazne – razloge za visinu i broj izrečenih

dohodaka (51.Kz)

Članak 359. st. 8. ZKP-a određuje bitne sastojke presude kada je sud izrekao neku kaznenopravnu sankciju ili mjeru. Određivanje olakotnih i otegotnih okolnosti te njihovo odgovarajuće ocjenjivanje preduvjet su za pravilno odmjeravanje sankcije. Pri tome ne treba zaboraviti jednu činjenicu da okrivljenika u postupku zanimaju samo dvije stvari: da li je kriv ili ne i “koliko”. Imajući to u vidu jasno je koliku je važnost potrebno pokloniti ocjeni svih relevantnih okolnosti. Neprihvatljivo je stoga obrazlaganje kaznenopravne sankcije u dvije, tri rečenice kroz puko navođenje ola-kotnih i otegotnih okolnosti. Dakle, iako obrazloženje sankcije dolazi na kraju pojedi-ne presude kada se sudac već “iscrpi” na analizi činjenica i pravnih pitanja to ne smije biti razlogom paušalnog obrazloženja sankcije. Bitno je pri tome naglasiti da Kazneni zakon jasno određuje svojim čl. 56. koje sve okolnosti sud osobito mora uzeti u obzir prilikom određivanja vrste i visine kaznenopravne sankcije.

Svojim čl. 359.st.8. ZKP-a također propisuje kao nužnim obrazložiti razloge koji su doveli do ublažavanja kazne ili eventualno oslobađanje od iste. Obrazlaže se i primjena uvjetne osude odnosno uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom. Naime, KZ jasno određuje da pri izricanju uvjetne osude najprije treba izreći kaznu zatvora a po-tom razmotriti postoje li uvjeti za primjenu uvjetne osude. To znači da jedne te iste okolnosti, olakotne i otegotne ne mogu služiti razlogom za izricanje kazne zatvora pa potom razlogom (ili razlozima) za primjenu uvjetne osude. Imajući u vidu nave-deno pri obrazloženju kazne treba na prvom mjestu obrazložiti zašto je sud izrekao točno određenu kaznu zatvora, a potom treba obrazložiti razloge koji su naveli sud na primjenu uvjetne osude, i kao treće treba obrazložiti zašto je određen točno nave-

432

deni rok kušnje. Zakon predviđa i posebno obrazloženje razloga koji su naveli sud da određenu kaznu zatvora zamjeni radom za opće dobro na slobodi.

Izricanje sigurnosnih mjera (ili mjere) također mora biti posebno obrazloženo. Sud je dužan navesti zašto je primjerice okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru odu-zimanja vozačke dozvole. Razlozi (uvjeti) za izricanje ove sigurnosne mjere mogu se pronaći u sudskoj praksi.

Posebno je potrebno obrazložiti i oduzimanje imovinske koristi od okrivljenika.Kod novčane kazne nužno je potrebno obrazložiti materijalne prilike okrivljenika

kao i temeljem kojih činjenica je utvrđena visina pojedinog dnevnog dohotka. Pro-puštanje obrazlaganja ovih činjenica mogu biti posljedicom ukidanja prvostupanjske presude.

Obrazloženje oslobađajuće i odbijajuće presude

• Sadržaj obrazloženja osuđujuće i oslobađajuće presude definiran je čl. 359. ZKP-a.

• Obrazloženje oslobađajuće presude mora imati jasne razloge po kojoj se točci okr. oslobađa od optužbe

• Obrazloženje odbijajuće ne sadrži obrazloženje merituma

Sadržaj obrazloženja osuđujuće i oslobađajuće presude defi niran je čl. 359. ZKP-a.Oslobađajuća presuda u svom obrazloženju treba sadržavati osnovu oslobađanja

okrivljenika. Naime, ukoliko sama izreka presude ne sadrži osnovu oslobađanja (po kojoj se točci okrivljenik oslobađa), iz obrazloženja presude ta okolnost mora biti jasno vidljiva. Propust u obrazloženju predstavlja apsolutno bitnu povredu.

Razlozi za odbijanje optužbe taksativno su navedeni u čl. 353. ZKP-a. Radi se o presudi koja nije riješila meritum, jer izražava postojanje zapreka u formalnom smislu. U obrazloženju ove presude sud se ne upušta u ocjenu o glavnoj stvari već se samo ograničava na razloge odbijanja optužbe.

433

Kompozicija obrazloženja presude redovni i skraćeni postupak prema

čl.442.st.7.Zkp-aHODOGRAM 1. - PRVI NAČIN:1. UVOD (Navodi se tko je ovlašten tužitelj,naziv i datum opt. akta,

prav. kval.,izmjene i dop..Tu se navodi i razd. i spajanje post. i ts.)2. OČITOVANJE O KRIVNJI I OBRANA OKR.3. IZVEDENI DOKAZI NA GL. RASPRAVI4. SADRŽAJ PERSONALNIH DOKAZA U KOJEM JE

INKORPORIRANA OCJENA VJERODOSTOJNOSTI5. NAVOĐENJE UTVRĐENIH ODLUČNIH ČINJENICA I PRAVNA

OCJENA6. KOD OSUĐUJUĆE PRESUDE – OBRAZLOŽENJE KAZNE7. URAČUNAVANJE PRITVORA, IMOVINSKA KORIST I TS.

Praksa je razlučila dva osnovna modela pisanja obrazloženja presude. Oba mo-dela u većoj ili manjoj mjeri slijede zakonsku regulativu. Iduća dva načina odnose na pisanje punog obrazloženja presude odnosno pisanog otpravka presude sa obrazlože-njem, dok je pisanje obrazloženja na zapisnik o glavnoj raspravi obrađen kao poseban oblik obrazloženja.

HODOGRAM 1.

Obrazloženje presude počinje uvodom. Uvodom se navodi tko je ovlašteni tu-žitelj, odnosno da li se postupak vodio po ODO ili ošt. kao tužitelju ili eventualno privatnom tužitelju. Navodi se i naziv i datum opt. akta, odnosno da li se radi o optužnom prijedlogu, optužnici ili pak privatnoj tužbi. Datum se odnosi na vrijeme podnašanja optužnog akta sudu, dakle ne datuma koji je eventualno naveden (npr.) u zahtjevu za provođenje istrage. Uvodom se naznačuje i pravna kvalifi kacija, izmjene i dopune opt. akta, kako one učinjene po ovlaštenom tužitelju tako i one koje su učinjene od strane suda. Ukoliko je postupak bio spajan ili razdvajan to se također navodi u uvodu obrazloženja presude. Pod ostalim odlukama koje se navode u uvodu pisanog obrazloženja presude navode se odluke o mjesnoj ili stvarnoj nadležnosti, od-luka o isključenju (ili ne) javnosti sa glavne rasprave, kao i odluka povodom prigovora da nisu ispunjene procesne pretpostavke, kao npr. imunitet okrivljenika.

Nakon ovakvog uvodnog dijela slijedi unošenje očitovanja o krivnji okrivljenika te citiranje, manje ili više cjelovito - obrane okrivljenika. Ovdje je potrebno naglasiti da se obrana okrivljenika navodi nakon citiranih izvedenih dokaza ukoliko je obrana

434

uslijedila na kraju dokaznog postupka, primjerice u redovnom postupku u kojem je okrivljenik porekao svoju krivnju pa je ispitan na kraju dokaznog postupka (jer nije drugačije zahtijevao), odnosno prije citiranja izvedenih dokaza ukoliko je obra-na okrivljenika iznijeta na početku dokaznog postupka (skraćeni postupak). Kod in-terpretacije iskaza okrivljenika potrebno je imati na umu njegovu vjerodostojnost, odnosno potrebu da se njegov iskaz što vjernije prenese u obrazloženju presude. To ujedno znači da ukoliko neke dijelove obrane okrivljenika smatramo naročito važ-nima za utvrđenje određenih činjenica, nije ponekad loše taj dio obrane prenijeti doslovno, označivši ga navodnim znacima u samoj presudi.

Nakon što su se citirali izvedeni dokazi počinje razlika u dva načina pisanja obra-zloženja presude.

Prema ovom prvom načinu slijedi citiranje sadržaja personalnih dokaza, odnosno citiranje iskaza svjedoka i vještaka koji su ili saslušani na glavnoj raspravi ili su njiho-vi iskazi iz određenih zakonskih razloga pročitani na glavnoj raspravi. Ovo citiranje iskaza biva u praksi zavisno od pojedinog suca preneseno ili u cijelosti ili samo u bitnim dijelovima ali je karakteristično za ovaj način pisanja obrazloženja presude da je u ovom načinu u samom citiranju iskaza svjedoka i vještaka inkorporirana i ocjena njihove vjerodostojnosti.

Nakon citiranja iskaza svjedoka i vještaka i ocjene njihove vjerodostojnosti prema ovom načinu obrazlaganja slijedi navođenje relevantnih činjenica a potom i njihova pravna ocjena. U ovom dijelu obrazloženja presude trebaju biti vidljivi razlozi zašto je okrivljenik oglašen krivim, odnosno zašto je oslobođen od optužbe za terećeno kazneno djelo.

Nakon ovih utvrđenja kod osuđujuće presude slijedi obrazloženje kazne uz uva-žavanje svega onoga što je već kod obrazloženja kazne bilo rečeno.

Na kraju pisanog obrazloženja presude slijedi obrazloženje ostalih okolnosti koje su navedene u izreci presude, poput uračunavanja pritvora, oduzimanje imovinske koristi i ts. Naime, kao što je već bilo rečeno pisano obrazloženje presude mora u cijelosti pratiti izreku presude, stoga sve ono što izreka presude sadrži, pisanim obra-zloženjem mora biti obrazloženo.

435

HODOGRAM 2.

HODOGRAM 2. - DRUGI NAČIN:

• UVOD (Navodi se tko je ovlašten tužitelj,naziv i datum opt. akta, prav. kval.,izmjene i dop..Tu se navodi i razd. i spajanje post. i ts.)

• OČITOVANJE O KRIVNJI I OBRANA OKR.(Obrana se navodi prema mjestu iskaza)

• IZVEDENI DOKAZI NA GL. RASPRAVI (Nakon citiranja izvedenih dokaza moguće je u bitnom citirati personalne dokaze)

• OCJENA VJERODOSTOJNOSTI ISKAZA• ČINJENIČNA UTVRĐENJA • PRAVNA UTVRĐENJA• OBRAZLOŽENJE KAZNE – KOD OSUĐUJUĆIH PRESUDA• URAČUNAVANJE PRITVORA, IMOVINSKA KORIST I TS.

Drugi način pisanog obrazloženja presude, jednako kao i prvi, sadrži uvod presu-de koji mora sadržavati sve ono rečeno kod prvog načina pisanja presude. Uvodom se navodi tko je ovlašteni tužitelj, odnosno da li se postupak vodio po ODO ili ošt. kao tužitelju ili eventualno privatnom tužitelju. Navodi se naziv i datum opt. akta, odnosno da li se radi o optužnom prijedlogu, optužnici ili pak privatnoj tužbi. Da-tum se odnosi na vrijeme podnašanja optužnog akta sudu (dakle ne datuma koji je eventualno naveden npr. u zahtjevu za provođenje istrage). Uvodom se naznačuje i pravna kvalifi kacija, izmjene i dopune opt. akta, kako one učinjene po ovlaštenom tužitelju tako i one koje su učinjene od strane suda. Ukoliko je postupak bio spajan ili razdvajan to se također navodi u uvodu obrazloženja presude. Pod ostalim odluka-ma koje se navode u uvodu pisanog obrazloženja presude navode se odluke o mjesnoj ili stvarnoj nadležnosti, odluka o isključenju (ili ne) javnosti sa glavne rasprave, kao i odluka povodom prigovora da nisu ispunjene procesne pretpostavke, kao npr. imu-nitet okrivljenika.

Nakon ovakvog uvodnog dijela i kod ovog načina slijedi unošenje očitovanja o krivnji okrivljenika, te citiranje, manje ili više cjelovito - obrane okrivljenika. Ovdje je potrebno naglasiti da se obrana okrivljenika navodi nakon citiranih izvedenih do-kaza ukoliko je obrana uslijedila na kraju dokaznog postupka, primjerice u redovnom postupku u kojem je okrivljenik porekao svoju krivnju pa je ispitan na kraju dokaznog postupka (jer nije drugačije zahtijevao). Kod interpretacije iskaza okrivljenika po-trebno je imati na umu njegovu vjerodostojnost, odnosno potrebu da se njegov iskaz što vjernije prenese u obrazloženju presude. To ujedno znači da ukoliko neke dijelove

436

obrane okrivljenika smatramo naročito važnima za utvrđenje određenih činjenica, nije ponekad loše taj dio obrane prenijeti doslovno, označivši ga navodnim znacima u samoj presudi.

Nakon iznesene obrane okrivljenika citiraju se izvedeni dokazi, kako oni perso-nalni tako i ostali dokazi izvedeni na glavnoj raspravi. Ovdje je moguće smo u kratkim crtama reproducirati iskaze svjedoka i vještaka. Ovo je možda potrebno ukoliko pre-lazimo sa jednog načina pisanja presude na drugi, pa nam kao prijelazna faza pomaže da se “podsjetimo” na relevantne dijelove iskaza svjedoka odnosno vještaka.

Potom slijedi navođenje činjeničnih utvrđenja. Ovdje je možda potrebno nagla-siti da se kod navođenja činjeničnih utvrđenja koristimo upravo onim činjeničnim opisom koji imamo u optužnom aktu. Dakle, u ovom dijelu presude na svojevrstan način “seciramo” činjenični sadržaj navodeći koje činjenice su iz kojih izvedenih do-kaza utvrđene, odnosno koje činjenice smatramo (određenim) izvedenim dokazima - dokazanim. Kod navođenja činjeničnih utvrđenja odnosno analize zašto navedene činjenice smatramo dokazanima uputno ih je podijeliti na sporne i nesporne činjeni-ce. Naime, nesporne činjenice su one koje niti jedna od stranaka u postupku ne spori, odnosno ne dovodi u dvojbu, pa ih nije potrebno dodatno objašnjavati (analizirati). Međutim, ne treba zaboraviti da se obrazloženje presude ne sastoji od pukog citira-nja, već je na svaku tvrdnju iznesenu u obrazloženju potrebno odgovoriti na pitanje “zašto”. Primjerice kod kaznenog djela iz čl. 272. st. 2 KZ-a, vjerojatno neće biti sporno da je do nesreće na određenom mjestu i određenog dana i sata doista došlo, ali može biti sporna krivnja okrivljenika odnosno način na koji je do nesreće došlo. Upravo zato okolnosti kojima je utvrđeno da je doista u određeno vrijeme do nesre-će došlo neće biti potrebno dodatno obrazlagati, već će se obrazlaganje činjeničnih utvrđenja svesti na sporna pitanja.

Nakon što se navede što je u postupku utvrđeno i temeljem kojih dokaza, prelazi se na pravnu ocjenu, odnosno na analizu pravnih utvrđenja. Analiza pravnih utvrđe-nja sadrži subjektivne i objektivne elemente dijela, što znači da je ovdje potrebno obrazložiti i krivnju okrivljenika, odnosno temeljem kojih dokaza smatramo da je okrivljenik primjerice postupao u izravnoj namjeri ili eventualno u nužnoj obrani. Ta-kva analiza subjektivnog elementa određenog kaznenog djela u pravilu će prethoditi objektivnom utvrđenju određenog kaznenog djela.

U ovom načinu pisanja obrazloženja presude nakon pravnih utvrđenja slijedi ocjena vjerodostojnosti iskaza svjedoka i vještaka.

Nakon što smo izanalizirali sve izvedene dokaze slijedi obrazloženje kazne kod osuđujućih presuda.

Potom slijedi obrazloženje ostalih okolnosti koje su navedene u izreci presude, poput uračunavanja pritvora, oduzimanje imovinske koristi i ts. Naime, kao što je već bilo rečeno pisano obrazloženje presude mora u cijelosti pratiti izreku presude, stoga sve ono što izreka presude sadrži, pisanim obrazloženjem mora biti obrazloženo.

437

Razlike između ta dva načina pisanja obrazloženja

• drugi način ne traži reproduciranje iskaza• različita pozicija ocjene vjerodostojnosti

personalnih dokaza• jasno odvajanje činjeničnih i pravnih utvrđenja

Prva i osnovna razlika između ta dva načina je ta što drugi način ne traži repro-duciranje iskaza saslušanih svjedoka i vještaka. Naime, ukoliko imamo dugotrajni postupak u kojem smo saslušali desetke svjedoka, što u složenijim predmetnima nije rijetkost, citiranje iskaza dodatno iscrpljuje suca, ali i povećava opseg samog obrazlo-ženja presude. Tim više zato što se obrazloženje presude prvenstveno piše za stranke u postupku koje vrlo dobro znaju sadržaje iskaza saslušanih svjedoka i vještaka! Što se tiče suda drugog stupnja, iskazi se nalaze u raspravnim zapisnicima koji čine sastavni dio određenog spisa. Prednost citiranja iskaza svjedoka i vještaka u obrazloženju pre-sude može se samo odnositi na činjenicu što se sudac na svaki pojedini iskaz prilikom njegova diktiranja dodatno podsjeti, pa mu je možda potrebna manja priprema za pi-sanje obrazloženje presude. Nasuprot tome, u situaciji kada sudac počinje činjeničnu i pravnu analizu (drugi način) bez da je prethodno citirao iskaze u obrazloženju, sve je te iskaze prije same analize, potrebno prethodno još jednom pročitati a neki puta i sintetizirati kako bi se moglo pristupiti analizi činjeničnih i pravnih utvrđenja.

Druga je razlika u poziciji ocjene vjerodostojnosti personalnih dokaza. Kod dru-gog načina pisanja obrazloženja presude analiza personalnih dokaza shematski je odi-jeljena od ostalog dijela obrazloženja, dok je kod prvog načina pisanja obrazloženja presude ona izmiješana sa samim iskazima svjedoka, ili pak kako se to u praksi zbiva; izmiješana sa pravnim i činjeničnim utvrđenjima.

Shematsko odvajanje činjeničnih i pravnih utvrđenja u drugom načinu pisanja presude također je jasno naglašeno.

Ukratko je možda za naglasiti da je drugi način pisanja presude, način koji tra-ži opsežniju pripremu za pisanje obrazloženja presude, barem dok se taj način ne

438

usvoji kao vlastiti način pisanja obrazloženja presude. Međutim, opsežnija pripre-ma (u početku) biva kompenzirana konačnim izgledom presude, jer je kod drugog oblika pisanja obrazloženja presude iz obrazloženja presude jasno vidljivo koji dio se obrazlaže što pridonosi preglednijem i jasnijem obrazloženju u konačnici. Osim tih kompozicijskih prednosti drugi način obrazlaganja presude manje je izložen opasnosti ponavljanja određenih činjenica kao što je manje izložen ulaženju u kontradiktorno-sti, odnosno ulaženju u nejasnoće, a time je manja opasnost od pogrešnog sastava presude odnosno apsolutno bitne povrede.

Obrazloženje presude na zapisnik o glavnoj raspravi

UVJETI:

1. stranke ne zahtijevaju pisani otpravak presude sa obrazloženjem

2. presudom nije izrečena kazna zatvora

SADRŽAJ OBRAZLOŽENJA:

zakonom nije definiran sadržaj kratkog obrazloženja

kod pisanja treba imati na umu čl. 359. st.7 i 367. toč. 11. Zkp-a

….treba sadržavati na kojim činjenicama se temelji određeno utvrđenje, ocjenu izvedenih dokaza (spornih), pravnu ocjenu i oblik krivnje, analizu sankcije, sigur.mjera i dr.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (NN 58/02) svo-jim je čl. 442. st. 7. uveo mogućnost pisanja kratkog obrazloženja presude na zapisnik o glavnoj raspravi. Da bi sudac uopće došao u mogućnost da presudu obrazloži na za-pisnik o glavnoj raspravi potrebno je kumulativno ispunjenje dva uvjeta. Prvi uvjet je da stranke ne zahtijevaju pisani otpravak presude sa obrazloženjem, te da presudom nije izrečena kazna zatvora. Naime, temeljem citiranog članka stranke mogu odmah nakon objave presude zatražiti pisani otpravak presude sa obrazloženjem a ukoliko ga ne zatraže praksa je jasno zauzela stav, da se presumira kako stranke ne traže pisani otpravak presude sa obrazloženjem i sudac je dužan unijeti kratko obrazloženje na zapisnik o glavnoj raspravi. Pitanje koje se ovdje nužno nameće jest da li je sudac dužan upozoriti stranku na tu zakonsku mogućnost. Ukoliko okrivljenik ima odvjet-nika za zaključiti je da isti poznaje zakonske odredbe pa tada istog ne bi bilo nužno na tu zakonsku mogućnost upozoravati. Ukoliko se okrivljenik brani sam tada bi ga trebalo uputiti na tu zakonsku mogućnost. Nedolazak ODO na glavnu raspravu ima

439

za posljedicu presumpciju da isti ne traži pisani otpravak presude sa obrazloženjem. U slučaju da je našom presudom bila izrečena kazna zatvora prijepis presude uvijek mora sadržavati obrazloženje. Ako su se stranke odrekle od prava na žalbu, prijepis takve presude sadrži obrazloženje kazne.

Kada su ispunjena kumulativno ta dva uvjeta pa je sudac dužan obrazložiti pre-sudu na zapisnik o glavnoj raspravi, javlja se problem sadržaja obrazloženja, jer taj sadržaj nije zakonom defi niran. Očekuje se da buduća izmjena Zakona o kaznenom postupku taj problem riješi. Međutim, tako dugo dok zakonom nije defi niran sadržaj kratkog obrazloženja treba imati na umu članke Zakona koji govore o obrazloženju presude u redovnom postupku, ali i odredbu čl. 367. toč. 11. ZKP-a koja govori o apsolutno bitnoj povredi kaznenog postupka. Prema toj zakonskoj odredbi apsolutno bitna povreda Zakona o kaznenom postupku postoji, između ostalog, ako u presu-di nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Imajući u vidu rečeno sasvim je sigurno da bi to kratko obrazloženje nužno moralo sadržavati razloge za sva sporna utvrđenja, odnosno moralo sadržavati obrazloženje na kojim se činjenicama temelji određeno utvrđenje suda. Pri tome proizlazi da je potrebno izložiti i ocjenu izvedenih dokaza obzirom na raspravljana pitanja koja su do određenog utvrđenja suda dove-la. Posebnu pažnju također bi, s obzirom na opću odredbu o sadržaju obrazloženja, trebalo obratiti na obrazlaganje proturječnih iskaza svjedoka ili proturječnih dokaza. Kratko obrazloženje mora osim toga najvažnijeg dijela, svakako obuhvatiti i sve ele-mente konkretnog kaznenog djela, a time i oblik krivnje na strani okrivljenika, kao i kratko obrazloženje izrečene kaznene sankcije, te razloge za sve ostale odluke suda navede u izreci presude (mjere sigurnosti, oduzimanje imovinske koristi, imovinsko-pravni zahtjev, i dr.). Navedeno nužno dovodi do pitanja što onda to obrazloženje ne treba sadržavati? U obrazloženju presude na zapisnik, ispušta se uvodni dio svakog obrazloženja presude, te citiranje svakog izvedenog dokaza ili eventualno citiranje skraćenih iskaza pojedinih svjedoka ili samog okrivljenika. Nije također, posebno potrebno navoditi niti one činjenice koje su nesporne.

Sve to uzrokuje da je u slučaju pisanja kratkog obrazloženja na zapisnik o glav-noj raspravi nužno izvršiti detaljnije pripreme za samu glavnu raspravu na kojoj se očekuje pisanje ovakve presude. Ova detaljnija priprema nema značenje inače nepri-premljenog suca za glavnu raspravu, već naprotiv naglašava onaj dio pripreme glavne rasprave kao i njeno samo vođenje, na način da se odmah svaki izvedeni dokaz cijeni kako posebno tako i sa ostalim izvedenim dokazima, a sve kako bi se odmah nakon završetka glavne rasprave bilo spremno osim za samu izreku presude i za pisanje kratkog obrazloženja. Sudac mora dakle, makar u kratkim crtama pripremiti ono što smatra važnim citirati ili istaknuti u “kratkom obrazloženju na zapisnik o glavnoj raspravi”. To prvenstveno stoga što se radi o skraćenom postupku što znači da sam ZKP predviđa objavu presude odmah nakon zaključivanja glavne rasprave, te ne do-pušta odgodu objave presude kao što je to u redovnom postupku.

440

Presuda kojom se izdaje kazneni nalog

- kazneni nalog predstavlja posebnu vrstu presude kojom se okrivljenik proglašava krivim

- obrazloženje presude ograničava se na podatke u kaznenoj prijavi kao dokaze koji opravdavaju izdavanje kaznenog naloga

Kazneni nalog predstavlja posebnu vrstu presude po svom sadržaju i obliku. Tom se presudom okrivljenik oglašava krivim a samo se obrazloženje ograničava isključivo na podatke u kaznenoj prijavi kao dokaze koji opravdavaju izdavanje kaznenog naloga.

Utvrđujuća presuda

• utvrđuje se da je okrivljenik ostvario objektivna obilježja određenog kaznenog djela

• u obrazloženju presude ne obrazlaže se krivnja jer u toj presudi izostaje subjektivni element djela

441

Ovom se presudom utvrđuje da je okrivljenik počinio kazneno djelo, odnosno njegova objektivna obilježja. Razlika između redovnog obrazloženja i obrazloženja utvrđujuće presude je u samoj prirodi ove presude. Utvrđujućom presudom ne utvr-đuje se krivnja okrivljenika pa ona sukladno tome ne sadrži obrazloženje okrivlje-nikove krivnje, kao niti kaznenopravne sankcije. Riječ je o neubrojivom počinitelju koji po materijalnom pravu ne može biti kriv, pa mu sukladno tome ne može biti niti izrečena određena kaznenopravna sankcija.

Propusti u obrazlaganju – apsolutno bitna povreda čl.367.t.11.Zkp-a

• izreka presude nerazumljiva ili proturječna • nema razloga uopće (ili) o odlučnim činjenicama• razlozi za presudu potpuno nejasni ili u znatnijoj mjeri

proturječni• proturječnost onog što se navodi u obrazloženju i

postojećih dokaza u spisu

Članak 367. toč. 11. ZKP-a predviđa formalne nepravilnosti u sastavu i obrazlo-ženju presude. Ti se nedostaci odnose isključivo na pisani sastavak presude.

Prvu skupinu nedostataka čini nerazumljiva ili proturječna izreka presude. Jedan od primjera ovog nedostatka bila bi kada se okrivljeniku zakonskim opisom stavlja na teret namjera pri izvršenju djela a činjeničnim opisom je opisan nehaj ili neizravna namjera. Ovdje ulazi i nesklad između izreke presude i njezinog obrazloženja. Presu-da je primjerice proturječna u slučaju kada kod oslobađajuće presude nije naveden u izreci osnova oslobađanja (točka) a ta se osnova ne može razlučiti niti iz obrazloženja presude, odnosno kada iz obrazloženja presude proizlazi oslobađanje pa dva zakon-ska osnova. Nadalje, primjer za nerazumljivu i proturječnu presudu bio bi svaki onaj nedostatak koji nije moguće otkloniti rješenjem o ispravku presude. Osnovno je da se radi o proturječnosti ili nerazumljivosti bitnih činjenica.

Drugu skupinu razloga čini nepostojanje razloga (uopće) o bitnim činjenicama. Opasnost od ove povrede najveća je kod pisanja kratkog obrazloženja na zapisnik o glavnoj raspravi. Za postojanje ovog nedostatka traži se da obrazloženje ne sadrži nešto što je navedeno u izreci presude, odnosno da pisano obrazloženje presude nije u cijelosti pratilo izreku presude. Ova povreda može postojati i ako obrazloženje predstavlja puko navođenje izvedenih dokaza bez ikakvih ocjena ili zaključaka.

442

Daljnju skupinu apsolutno bitnih povreda predstavlja situacija u kojoj su razlozi za presudu proturječni ili nejasni. Ova bi povreda postojala kada se iz obrazloženja presude ne bi moglo razlučiti zašto je određena odluka donijeta, ili kada su iznesena stajališta u obrazloženju presude takva da se međusobno isključuju.

Proturječnost onog što se navodi u obrazloženju i postojećih dokaza u spisu kao oblik apsolutno bitne povrede postoji onda kada doista postoji razlika između re-produciranja iskaza u obrazloženju presude i onoga što je navedeno na raspravnom zapisniku. Ova povreda ne postoji ukoliko je sud pravilno interpretirao sadržaj iskaza svjedoka pa potom iznio pogrešan zaključak.

Zaključna razmatranja

• izrada presude i njezino obrazloženje najvažniji je procesni akt

• cjelovita izreka presude preteča je dobrom obrazloženju presude

• obrazloženje presude “prati” izreku presude• za jasno, cjelovito i potpuno obrazloženje vrlo je važna

kompozicija obrazloženja presude• pravilna izreka i jasno obrazloženje ima za posljedicu

smanjenje broja ukinutih presuda iz razloga navedenih u čl. 367.t.11.Zkp-a

Izrada presude, posebno njezino obrazloženje najvažniji je procesni akt. Obrazlo-ženje presude sastavlja raspravni sudac i zato je upravo on osoba koja prilikom izrade presude treba imati na umu sve okolnosti potrebne za pravilnu izreku presude kao i sve okolnosti potrebne za cjelovito obrazloženje presude.

Preteča obrazloženju je cjelovita izreka presude. Prilikom izrade pisanog obra-zloženja presude treba imati na umu da ono prati izreku presude, odnosno da pisano obrazloženje presude treba sadržavati obrazloženje o svakoj točci izreke presude.

Kompozicija presude važna je za konačni izgled presude, odnosno njezinu cje-lovitost, stoga prilikom pisanja obrazloženja presude treba imati na umu zakonske odredbe o tome što sve obrazloženje presude treba sadržavati.

Pravilna izreka presuda te cjelovito i jasno obrazloženje presude ima za posljedi-cu manjeg broja ukinutih presuda.

Obiteljsko pravoFamily law module

445

Dr. Rainer Deville: Obiteljsko pravo na pravosudnom ispitu

Dr. Rainer Deville: Obiteljsko pravo na pravosudnom ispitu

Obiteljsko pravo se ispituje samo na usmenom dijelu pravosudnog ispita. Me-đutim, materija je toliko opširna da se ne preporuča učiti samo u razdoblju između pismenog i usmenog dijela pravosudnog ispita. Preporučam Vam sljedeće:

Uz Zakon o parničnom postupku, nabavite i najnoviju verziju Obiteljskog zakona (Obiteljski zakon – “Narodne novine” NN 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07). Pro-vjerite da li je bilo daljnjih izmjena.

Nemojte se ograničiti samo na Obiteljski zakon, već uz njega proučite odredbe iz ZPP-a o posebnim postupcima, o sastavu suda za predmete iz obiteljskog prava kao i odredbe koje se tiču sudaca, odvjetnika, sudskih savjetnika (da li se sudski savjetnici smiju baviti predmetima iz obiteljskog prava, mogu li oba bračna partnera, kod spo-razumnog razvoda braka angažirati istog odvjetnika?). Usporedite i uočite sličnosti i razlike između postupka iz obiteljskog prava te redovnog parničnog postupka. Postoji velika vjerojatnost da će upravo te razlike biti važne ispitivačima na usmenom dijelu ispita. Zabilježite te posebnosti na kartice ili ih raspravite sa svojom radnom grupom. Samo poznavanje zakona je već polovica bodova na usmenom ispitu.

Navedeno znanje morate posjedovati već prije početka obrazovne nastavne cje-line o obiteljskom pravu pri Pravosudnoj akademiji jer sama edukacija ne služi stje-canju novog, već kratkom utvrđivanju već stečenog znanja kako biste se mogli baviti praktičnim aspektima poput pisanja presude iz područja obiteljskog prava. Materijali objavljeni u ovom priručniku su primjeri materijala sa treninga kakve ćete dobiti u Pravosudnoj akademiji.

Ukoliko između pismenog i usmenog dijela pravosudnog ispita imate više vre-mena, ponovite najprije zakone, a nakon toga produbite znanje u knjižnici uz pomoć udžbenika (primjerice Mira Alinčić, Obiteljsko pravo, Zagreb 2007). Na usmenom ispitu će Vas pitati zakon, ali Vam isto tako mogu zadati neki slučaj ili malu zadaću u kojoj ćete morati objasniti svoj postupak i put do rješenja. Primjerice, mogu Vas pitati na što sve odvjetnik mora obratiti pažnju prilikom razvoda braka (skrbništvo nad djecom, uzdržavanje bračnog druga i djece). Ispitna pitanja se mogu proširiti i na druge grane prava kao npr. prekršajno ili kazneno pravo (nasilje u obitelji), ali i na nadležnost javnog bilježnika (savjetovanje i izrada javnobilježničkog predbračnog ugovora) ili postupovno pravo (posebnosti postupka iz predmeta obiteljskog prava, parnični postupci za podjelu bračne stečevine).

Imate li prije usmenog ispita još uvijek vremena za učenje, saznajte više o praksi iz obiteljskog prava (vođenje rasprave u kojoj stranke napadaju jedna drugu, nagodba i mirenje) ili o međunarodnim aspektima (otmica djeteta odlaskom u inozemstvu) jer bi Vas na usmenom dijelu ispita mogli i to pitati.

446

Koraljka Glušić, Mirjana Magud: OBITELJSKO PRAVO

Koraljka Glušić, Mirjana Magud: Family law

PowerPoint prezentacija

OBITELJSKO PRAVO

- skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi među članovima obitelji

447

PRAVNI IZVORI OBITELJSKOG PRAVA

USTAV RHMEĐUNARODNI UGOVORI

a) Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima

b) Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije prema ženama

c) Konvencija o pravima djetetaZAKONI: Obiteljski zakon (NN 116/03, 17/04, 130/04, 107/07)PROVEDBENI PROPISIPRAVNA PRAKSA I PRAVNA ZANOST

OSNOVNI INSTITUTI

BRAKODNOSI RODITELJA I DJECEUZDRŽAVANJEPOSVOJENJESKRBNIŠTVOIMOVINSKI ODNOSIPROCESNE ODREDBE

448

BRAK

zakonom uređena zajednica žene i muškarca – čl. 5. ObZsklapa se suglasnom izjavom žene i muškarca u građanskom ili vjerskom obliku – čl. 6. ObZ

PRETPOSTAVKE ZA POSTOJANJE BRAKA

1. različitost spolova osoba koje sklapaju brak

2. izjava o pristanku osoba koje sklapaju brak

3. sudjelovanje ovlaštenog predstavnika države odnosno vjerske zajednice za sklapanje braka

449

PRETPOSTAVKE ZA VALJANOST BRAKA

nazivaju se bračnim smetnjama ili zaprekama, a propisuju se da spriječe sklapanje braka

-maloljetnost-lišenje poslovne sposobnosti ili nesposobnost za

rasuđivanje-srodstvo po krvi i odnos posvojenja-trajanje prethodnog braka ženika ili nevjeste

PRESTANAK BRAKA (čl. 34. ObZ)

smrću bračnog druga i proglašenje nestalog bračnog druga umrlimponištaj brakarazvod braka

450

RAZVOD BRAKA

tužba (čl. 42. st. 1. ObZ)mogućnost jednostranog traženja razvoda braka je na određeno vrijeme ograničeno na temelju odredbe čl. 42. st. 2. ObZ

SUD ĆE RAZVESTI BRAK (čl. 43. ObZ)

1. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni

2. ako je od prestanka bračne zajednice proteklo godinu dana

3. ako oba bračna druga sporazumno zahtijevaju razvod braka

451

IZVANBRAČNA ZAJEDNICA čl. 3. ObZ

životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete

RODITELJSKA SKRB(čl. 99. ObZ)

zajednička odvojena

- ako je jedan bračni drug umro- ako je jedan bračni drug proglašen umrlim - ako je potpuno lišen poslovne sposobnosti- ako je djelomice lišen poslovne sposobnosti - ako je lišen roditeljske skrbi- ako je spriječen

roditeljska skrb je osnovni pravni odnos između roditelja i djece i obiteljsko pravni učinak nastaje rođenjem djeteta

452

RODITELJSKA SKRB

prava i dužnosti roditelja - korelativnipojam djetetovim pravimaizvorna prava djeteta: pravo na život i zdravlje, pravo da živi s roditeljima, pravo na odgoj i obrazovanje, pravo na saznanje vlastitog podrijetla, pravo na tjelesni, duševni i emocionalni razvoj

NADLEŽNOST IZVANRASPRAVNOG SUDA

s kojim će roditeljem živjeti dijetesusreti i druženje s odvojenim roditeljemograničenje i zabrana susreta i druženja o pojedinim sadržajima roditeljske skrbisukob roditelja o sadržajima roditeljske skrbinova odluka o roditeljskoj skrbi i pravima djetetaskrb o djetetu nakon smrti roditeljaoduzimanje (predaja) djetetasusret djeteta s bliskim srodnicima

453

TIJEK POSTUPKA

hitan postupakzakazivanje prvog ročišta u roku od 15 dana od zaprimanja prijedloga suduodluka povodom žalbe u roku od 60 dana od primitka žalbedužnost suda da “osobito pazi da se zaštite prava i interesi djece”

MEĐUNARODNE ODREDNICE

Konvencija o pravima djeteta – čl. 12. –pravo djeteta na izražavanje mišljenjaPreporuka Odbora za prava djeteta u vezi s Izvješćem RH - potreba eksplicitnog pozivanja na Konvenciju o pravima djeteta u sudskim (i upravnim) odlukamaKonvencija o ostvarenju djetetovih prava (VE), 1995. – postupovna prava djeteta

454

POSVOJENJE(adopcija)

čl. 123. st. 1. i 2. ObZposvojenje je poseban oblik obiteljskog zbrinjavanja i zaštite djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi koji posvojiteljima omogućuje roditeljstvoposvojitelji posvajanjem stječu pravo na roditeljsku skrb

JEDINSTTVENI OBLIK POSVOJENJA –JEDNOVRSNOST POSVOJENJA

važnija novina ObZ iz 2003. godinetemeljno obilježje – neraskidivost odnosa srodstva koje nastaje posvojenjem

455

PRETPOSTAVKE ZA ZASNIVANJE POSVOJENJA

Pasivna adoptivna sposobnost (na strani posvojenika)Aktivna adoptivna sposobnost (na strani posvojitelja)Centar za socijalnu skrb – stvarno nadležno tijelo za zasnivanje posvojenja

SKRBNIŠTVO

skrbnik/štićenikmaterijalno pravne odredbe (čl. 149. – 205. ObZ)postupovne odredbe (čl. 324. – 332. ObZ)dopunski izvori:

- Zakon o socijalnoj zaštiti- Zakon o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama

456

UZDRŽAVANJE

prava i dužnosti: roditelja i djecebračnih i izvanbračnih drugovasrodnika u ravnoj lozi

UZDRŽAVANJE RODITELJA OD STRANE DJECE, BRAČNIH I IZVANBRAČNIH DRUGOVA I SRODNIKA

Kumulativno:status srodstva,nedostatak sredstava za život ili nemogućnost da ih ostvari iz svoje imovinenesposobnost za rad ili nemogućnost zaposlenja

457

ODLUKE O UZDRŽAVANJU

po službenoj dužnosti: o uzdržavanju maloljetne djece i punoljetne djece o kojoj roditelji skrbe nakon punoljetnostina zahtjev stranke: punoljetna djeca koja se redovito školuju i roditelja od strane djece, izvanbračnih drugova te srodnika u ravnoj lozi

Uzdržavanje maloljetnog djeteta i djeteta nad kojim se ostvaruje roditeljska skrb nakon punoljetnosti

sudskom odlukom odlučuje se o obvezi uzdržavanja roditelja koji ne žive s djetetomČl. 294. ObZ

(1) Sud će odlučiti o tome s kojim će roditeljem maloljetno vlastito ili posvojeno dijete nad kojim se ostvaruje roditeljska skrb nakon punoljetnosti živjeti, odnosno o povjeravanju drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja djelatnostsocijalne skrbi i o roditeljskoj skrbi:

1. odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi

2. odlukom kojom se utvrđuje majčinstvo ili očinstvo

458

KRITERIJI ZA ODREĐIVANJE UZDRŽAVANJA MALOLJETNOG DJETETA

DUŽNOST SUDA UTVRDITI:ukupni iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje (čl. 231. st. 1. ObZ)za dijete posebno važna i dob te potrebe za njegovo obrazovanje (čl. 232. st. 1. i st. 3. ObZ)mogućnost osobe koja je dužna uzdržavati (čl. 231. st. 3. ObZ)no, radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnost uzdržavanja maloljetnog djeteta (čl. 232. st. 2. ObZ)dijete slijedi standard roditelja (čl. 232. st. 3. ObZ)

NOVINE

sudska nagodbapresuda zbog izostankapresuda na temelju priznanja presuda na temelju odricanjapresuda zbog ogluherazličita rješenja s obzirom na to tko su stranke u postupku (štite se maloljetna djeca i djeca nad kojom roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti)

459

IMOVINSKI ODNOSI BRAČNIH DRUGOVA

bračna stečevina i vlastita imovina (čl. 247. ObZ)bračni ugovor (čl. 248. – 254. ObZ)

BRAČNA STEČEVINA

rad kao način i vrijeme stjecanja te vrsta vlasništvaimovina koja potječe iz imovine bračnih drugovabračni drugovi – suvlasnici u bračnoj stečevini u jednakim dijelovima, ako nisu drukčije ugovorili (čl. 249. ObZ)

460

VLASTITA IMOVINA BRAČNIH DRUGOVA

imovina koju je imao u trenutku sklapanja brakaimovina koju je stekao tijekom bračne zajednice na temelju različitom od rada (nasljeđivanje i darovanje su zakonski primjeri, a vlasništvo bi se moglo steći i prisvojenjem, nalazom itd.) imovina koju je stekao nakon prestanka bračne zajednice bez obzira na pravni temelj stjecanjanjegovo autorsko djelostvari i prava koja mu pripadnu nakon razvrgnuća bračne stečevine ili pojedinog prava iz bračne stečevine na temelju bračnog ugovora ili odlukom suda

UGOVORNO UREĐENJE IMOVINSKIH ODNOSA U BRAKU

bračni ugovor (pacta muptialia)može se sklopiti prije ili tijekom brakapredmet bračnog ugovora nije zakonom uređendopušten je svaki sporazum koji nije protivan prisilnim propisima pisani oblik, potpisi bračnih drugova ovjereni – čl. 255. st. 3. ObZ

461

IZVANPARNIČNI POSTUPCIPREMA OBITELJSKOM ZAKONU

Obiteljski zakon NN-116/03, 17/04, 136/04 i

107/07

PROŠIRENJE IZVANPARNIČNEJURISDIKCIJE

Ustav Republike Hrvatske (NN 41/01)Konvencija o pravima djeteta (NN Međunarodni ugovori-12/93 i 20/97Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN Međunarodni ugovori 6/99 i 8/99)Stupanjem na snagu izmjene Obiteljskog zakona (NN 136/04) od 1.1.2006.o pitanjima roditeljske skrbi odlučuje sud umjesto Centra za socijalnu skrb

462

NAČELA OBITELJSKOG IZVANPARNIČNOG PROCESNOG

PRAVA

Načelo hitnosti ( čl. 265-266 Obz)Načelo socijalnosti ( čl. 267 Obz)Načelo oficioznosti ( čl. 270 st.1 Obz)Načelo inkvizitornosti ( čl. 270 st.2 Obz)

VRSTE OBITELJSKIH IZVANPARNIČNIH POSTUPAKA

Postupci koji se tiču statusa određene fizičke osobe ( čl.159 st.1 Obz)Postupci u kojima se odlučuje o bračnim odnosima (čl.26 st.2 i čl.27 st.2 Obz)Postupci koji se pokreću radi zaštite i dobrobiti djece

463

AKTIVNA LEGITIMACIJA U OBITELJSKIM IZVANPARNIČNIM

POSTUPCIMA

Centar za socijalnu skrbRoditeljDijeteDruge osobe o čijim se pravima ili interesima odlučuje u postupku (čl.310 Obz)

Sud po službenoj dužnosti

SUDJELOVANJE CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB U OBITELJSKIM

IZVANPARNIČNIM POSTUPCIMA

Kao stranka ( čl. 274 st.1 i 2 Obz)Kao posebni umješač ( čl.274 st. 3 i 4 Obz)Kao pomoćno sudsko tijelo ( čl.275 i 278 Obz)

464

IZVANPARNIČNI POSTUPAK-POSTUPOVNE RADNJE

Radnje se u pravilu poduzimaju na ročištuOdluka se može donijeti i bez održavanja usmene raspraveO obavljenim radnjama sastavlja se zapisnikO manje važnim izjavama stranaka i obavijestima sastavlja se bilješkaNema mirovanja postupkaOdluke se donose u formi rješenjaPravni lijek- žalba u pravilu dopuštena

MJESNA NADLEŽNOST

Opće mjesna nadležnost:-za dijete- u odnosima roditelja i djece-za osobu koja traži-kod dopuštenja za sklapanje braka-za osobu o kojoj se provodi postupak-kod lišenja i vraćanja poslovne sposobnosti-za bilo koju od stranaka- u ostalim stvarima

465

ODLUKE U OBITELJSKIM IZVANPARNIČNIM POSTUPCIMA ZA

ZAŠTITU PRAVA DJECE-1o ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi ili o ostvarivanju djetetovih prava za slučaj da se roditelji ne mogu sporazumjeti (čl.101 Obz)o skrbi za dijete za slučaj smrti roditelja kod kojeg je dijete živjelo ( čl. 105 Obz)o oduzimanju djeteta od osobe kod koje se nalazi bez pravne osnove (čl. 106 Obz)

ODLUKE U OBITELJSKIM IZVANPARNIČNIM POSTUPCIMA ZA ZAŠTITU PRAVA DJECE-2

o susretima i druženjima maloljetnog djeteta sa bakom odnosno djedom,bratom ili sestrom, polubratom ili polusestrom,bivšom maćehom ili očuhom,ili bivšim roditeljevim izvanbračnim drugom (čl. 107)O oduzimanju prava roditelju koji u većoj mjeri zanemaruje podizanje i odgoj djeteta, da živi sa svojim djetetom i odgaja ga ,te o povjeravanju tog djeteta na čuvanje i odgoj drugoj osobi,ustanovi ili pravnoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi (čl. 111 Ob )

466

ODLUKE U OBITELJSKIM IZVANPARNIČNIM POSTUPCIMA ZA ZAŠTITU PRAVA DJECE-3

O povjeravanju djeteta kod kojeg je došlo do poremećaja u ponašanju ako roditelji ili udomitelji nisu u mogućnosti valjano ga odgajati ( čl. 112 Obz)O lišenju (i vraćanju) prava na roditeljsku skrb roditelju koji zlorabi ili grubo krši roditeljsku odgovornost,dužnosti i prava ( čl.114 Obz)O zabrani neovlaštenog približavanja ili uznemiravanja djeteta roditelju,baki ili djedu,polubratu ili polusestri koji ne živi s djetetom ( čl.116 Obz)

ODLUKE ZA KOJE NIJE OBITELJSKIM ZAKONOM ODREĐENA VRSTA

POSTUPKAOdluka s kojim će roditeljem dijete živjeti te o načinu i vremenu susreta i druženja s drugim roditeljem za slučaj da roditelji ne žive u obiteljskoj zajednici ( čl.100 Obz)Odluka s kojim će roditeljem dijete živjeti te o načinu i vremenu susreta i druženja s drugim roditeljem.a po potrebi i o drugim sadržajima roditeljske skrbi u vidu nove odluke ako to zahtijevaju bitno promijenjene okolnosti ( čl. 102 Obz)

467

POSEBNI POSTUPCI OVRHE I OSIGURANJA

Ovrha radi predaje djeteta( čl.340-348 Obz)Ovrha radi uzdržavanja ( čl.348-352 Obz)Ovrha radi ostvarivanja susreta i druženja roditelja s djetetom ( čl. 353 Obz)Mjere osiguranja radi uzdržavanja ( čl.354-359 Obz)

VJEŽBE PRIMJERI:

Vježba 1.

Činjenično stanje:Roditelji Ivan i Ana pokrenuli su 15. travnja 2009. godine postupak za razvod

braka. Imaju dvoje djece: Marka rođ. 1999. godine i Željku rođ. 2002. godine. Ana je napustila obiteljsku zajednicu s djecom u travnju 2007. godine.

Ivan je zaposlen kao pravnik s mjesečnom plaćom od 7.000,00 kn, a Ana je uči-teljica s mjesečnom plaćom od 4.000,00 kn.

Majka traži da oba djeteta žive s njom, te uzdržavanje u iznosu od 40% plaće oca (po 20% za svako dijete)

Otac se protivi tužbenom zahtjevu. Navodi da ima puno bolje uvjete za skrb o djeci jer je vlasnik obiteljske kuće u kojoj živi s roditeljima. U odgovoru na tužbu traži da sud odluči da će djeca živjeti s njim, a da majka plaća uzdržavanje od 35% svoje plaće za oba djeteta.

Postupak:

Tužba:1. tko je ovlašten tražiti uzdržavanje za dijete?a. može li mlt. dijete samo postaviti zahtjev za uzdržavanje?b.

468

može li CZSS u ime djeteta postaviti zahtjev za uzdržavanje?c. može li punoljetno dijete postaviti zahtjev za uzdržavanje u bračnom d. sporu svojih roditelja?protiv koga se može postaviti zahtjev za uzdržavanje u konkretnom slučaju e. a protiv koga općenito?Što ako stranke predlože sudu da će Marko živjeti s ocem, a Željka s f. majkom i da roditelji neće plaćati jedno drugome jer svako skrbi od jednom djetetu? što ako roditelji traže samo da sud utvrdi da je osnovan zahtjev za g. sporazumni razvod braka, a ne postave zahtjev za uzdržavanje?Stadij pripremanja glavne rasprave – dostavljanje tužbe na odgovor i poziv 2. na prvo ročištekad će sud dostavljati, a kad ne tužbu na odgovor?a. kad će okolnosti slučaja opravdavati da se tužba ne dostavlja na b. odgovor?ako sud dostavlja tužbu na odgovor što mora zajedno s tužbom dostaviti c. protustranci?kome sve sud dostavlja poziv na prvo ročište?d. Glavna rasprava3.

Dostavakako će sud postupiti ako poziv na glavu raspravu nije mogao dostaviti na 0. adresu koju je naveo tužitelj?kako će sud postupiti ako tuženik ni nakon druge ostavljene obavijesti nije a. preuzeo pismeno na pošti?treba li na ročište koje je sud zakazao na prvom odgođenom ročištu, b. ponovno pozivati stranku koja se nije odazvala, a nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe?

4. Odgovor na tužbu i sudska nagodbaako netko od stranaka prizna tužbeni zahtjev – koje su dužnosti suda s a. obzirom na interes djeteta?što ako bračni drugovi žele zaključiti sudsku nagodbu– koje su dužnosti b. suda s obzirom na interes djeteta?može li se Ana odreći dospjelih iznosa uzdržavanja?c.

Vježba 2.

Činjenično stanje:Iva je rođena 1989. godine, izvanredna je studentica Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Podnijela je zahtjev za uzdržavanje od oca. Iva studira u Rijeci i živi u studentskom domu. Otac Vlado je zaposlen kao limar, ima vlastiti obrt u Gospiću koji zapošljava još 5 radnika, a prima plaću od 4.100kn. Majka Nada živi u Senju zaposlena je kao čistačica i ima plaću u iznosu od 2.420,00 kn koju prima neredovito.

Roditelji nežive zajedno, a otac ima još dvoje djece, rođene 1995. i 1999. godine. Vlado živi u izvanbračnoj zajednici s njihovom majkom u dvokatnici, koje je vla-sništvo njegovih roditelja. Vlasnik je automobila kupljenog 2008. godine, vrijednog 170.000,00 kn.

469

Iva traži uzdržavanje za razdoblje od 2003. godine kada je njezin otac napustio bračnu zajednicu, i to u iznosu od 1.500,00 kn za koje tvrdi da su joj nužni za nasta-vak školovanja.Očevi roditelji su imućni i vlasnici su prijevozničke tvrtke koja u svom voznom parku ima 19 velikih kamiona.

Postupak:

1. Tužba:Protiv koga Iva može podnijeti zahtjev za uzdržavanje?a. Kako bi postupili da je Iva podnijela zahtjev za uzdržavanje u b. brakorazvodnoj parnici svojih roditelja – tko su stranke u postupku?Ako Vlado i Nada u svom eventualnom brakorazvodnom postupku zatraže c. da sud utvrdi da je osnovan zahtjev za sporazumni razvod braka, a Iva ne postavi zahtjev za uzdržavanje ?

2. Stadij pripremanja glavne rasprave – dostavljanje tužbe na odgovor i poziv na prvo ročište

kome sve sud dostavlja poziv na prvo ročište?a. kako će sud postupiti ako Iva traži da razliku do iznosa uzdržavanja koji b. joj je po njezinom mišljenju potreban daju djed i baka po ocu (što ako ih je. A što ako ih nije obuhvatila tužbenim zahtjevom)Glavna rasprava1.

Dostavakako će sud postupiti ako poziv na glavu raspravu nije mogao dostaviti na a. adresu koju je naveo tužitelj?kako će sud postupiti ako tuženik ni nakon druge ostavljene obavijesti nije b. preuzeo pismeno na pošti?Odgovor na tužbu i sudska nagodba2. Kako će sud postupiti ako su se Iva i njezin otac nagodili da će otac za a. njezino uzdržavanje pridonositi mjesečno 300,00 kn, a da će preostali iznos plaćati djed – koja je dužnost suda?Može li se Iva odreći tužbenog zahtjeva, odnosno dospjelih iznosa b. uzdržavanja, te za koje razdoblje?

Vježba 3.

Činjenično stanje:Otac Zvonko podnio je zahtjev za smanjenje uzdržavanja koje plaća svome sinu

Alenu, rođenom 2005. godine. Uzdržavanje plaća od 2006. godine u iznosu od 25% svoje mjesečne plaće. Mjesečna plaća mu je trenutno 2.800,00 kn.

U tužbi navodi da se odrekao zahtjeva za smanjenje uzdržavanja kojeg je postavio u postupku kojeg je pokrenuo u siječnju 2007. godine, kako bi lakše razriješio imovinske odnose sa bivšom ženom. Sad ponovno traži smanjenje uzdržavanja na način da traži da mjesečno plaća 500 kn, tvrdeći da mu ne ostaje dovoljno sredstava za život.

Alen živi s majkom Nadom, u skladu s sudskom odlukom od 2006. godine. Od kakvog je značenja činjenica da je majka u međuvremenu pronašla bolje rad-

no mjesto, a na novom poslu prima mjesečnu plaću od 10.000,00 kn, Zvonko obra-

470

zlaže da su njezine mogućnosti veće, te da može i ona u povećanom novčanom iznosu pridonositi uzdržavanju djeteta?

Od kakvog je značenja činjenica da je Zvonko u međuvremenu sklopio brak te u veljači 2009. godine postao otac blizanaca, pa zbog toga traži sniženje uzdržavanja?

Može li na odluku utjecati činjenica da je Zvonkova druga supruga uspješna umjetnica koja je poreznoj upravi prijavila godišnji prihod od prodaje slika u visini od 200.000,00 kn?

Postupak:

1. Tužba:Tko će biti tuženik u ovom postupku?a. Tko bi trebao zastupati dijete?b.

2. Stadij pripremanja glavne rasprave – dostavljanje tužbe na odgovor i poziv na prvo ročište

Opravdava li u ovom slučaju okolnost slučaja da se tužba ne dostavlja na a. odgovor?Kako će sud postupiti u slučaju kad neće dostaviti tužbu na odgovor?b.

c. Kome sud dostavlja poziv na prvo ročište?

3. Glavna raspravaDostava

Kako će sud postupiti ako poziv na glavu raspravu nije mogao dostaviti na a. adresu koju je naveo tužitelj?Kako će sud postupiti ako tuženikova majka Nada ni nakon druge b. ostavljene obavijesti nije preuzela pismeno na pošti?Treba li na ročište koje je sud zakazao na prvom odgođenom ročištu, c. ponovno pozivati stranku koja se nije odazvala, a nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe?

4. Odgovor na tužbu i sudska nagodbaKako će sud postupiti ako Nada prizna tužbeni zahtjev?a. S kojim učinkom bi se Zvonko ponovno mogao odreći tužbenog b. zahtjeva?

VJEŽBE-IZVANPARNIČNOPrimjer 1.

Pred općinskim sudom je u tijeku postupak radi razvoda braka u pravnoj stvari tužitelja Marka Marića i tuženice Maje Marić. U braku stranaka rođeno dvoje zajed-ničke maloljetne djece Marija Marić, rođena 27. veljače 2004. i Mirna, rođena 30. svibnja 2005.

Stranke odnosno roditelji od podnošenja tužbe (rujan 2006.) sudu žive odvojeno, a djeca žive sa majkom.

Tužitelj sudu podnosi prijedlog kojim predlaže da sud odredi način i vrijeme susreta i druženja njega i maloljetne djece tvrdeći da mu majka onemogućava druženje s djecom.

471

Majka se protivi prijedlogu oca navodeći da djeca oca skoro ne poznaju jer je otac često izbivao iz roditeljskog doma dok su stranke zajedno živjele te da otac uopće za djecu nije pitao niti ih nije vidio još od ljeta 2006. godine.

1. Po pravilima kojeg postupka ćete odlučivati o prijedlogu oca? 2. Hoćete li razdvajati postupke? 3. Koje ćete dokaze izvoditi povodom prijedloga? 4. Kakvu ćete odluku donijeti?

Primjer 2.Pred općinskim sudom u tijeku je postupak po prijedlogu predlagatelja-oca Mar-

tina Ivek za donošenje nove odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti. Roditelj s kojim dijete živi odnosno majka Merita Ivek protivi se izmjeni odluke

te tvrdi da nisu nastupile nove okolnosti zbog kojih bi trebalo donositi novu odluku s kojim će roditeljem dijete živjeti.

Tijekom postupka Centar za socijalnu skrb predložio je odbiti prijedlog kao neo-snovan. U postupku je određeno provođenje psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje u svrhu donošenja odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti, po traženju suda.

Na ročištu održanom 14. listopada 2006. sud je povodom prijedloga saslušao stranke i pročitao mišljenje Centra za socijalnu skrb te odlučio da će nakon zaprima-nja nalaza i mišljenja psihologijsko-psihijatrijskog vještaka donijeti odluku o prijed-logu predlagatelja.

Po zaprimanju nalaza i mišljenja sud je odbio prijedlog za donošenje nove odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti odlučujući po pravilima izvanparničnog postupka.

1. Je li sud pravilno postupio primijenivši odredbe izvanparničnog postupka? 2. Može li sud po službenoj dužnosti odrediti izvođenje dokaza? 3. Mora li sud omogućiti strankama očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka? 4. Može li sud odlučiti o prijedlogu bez održavanja rasprave?

Primjer 3.Maloljetni Filip Perić, rođen 13. studenoga 2001. kao izvanbračno dijete svoje

majke Franke Perić živi kod majčinih roditelja, bake Marice Perić i djeda Franje Pe-rića u Hrvatskoj. Majka Franka Perić već duže vrijeme (od 2003. godine) živi i radi u inozemstvu.

Sud je zaprimio prijedlog bake kojim predlaže da se majci oduzme pravo da živi sa svojim djetetom i odgaja ga te da se dijete baki povjeri na čuvanje i odgoj (čl. 111. ObZ).

1. Koje relevantne činjenice sud mora utvrditi u postupku? 2. Hoće li sud zakazivati glavnu raspravu u ovom slučaju? 3. Hoće li sud prijedlog prihvatiti?

Primjer 4.

472

Pravomoćnom presudom općinskog suda razveden brak Petre i Matije Rožić, od-lučeno je da će maloljetni Marin Rožić, rođen 2 prosinca 1998. nakon razvoda braka živjeti sa majkom Petrom Rožić.

Otac je sudu podnio prijedlog za donošenje nove odluke kojom predlaže da dijete živi s njim jer je majka već neko vrijeme živi u inozemstvu i ne dolazi u Hrvatsku.

Tijekom postupka utvrđeno je da je poslodavac majku Petru Rožić uputio na struč-no usavršavanje u inozemstvo na vrijeme od 2 godine te da sada maloljetni Marin Rožić živi sa bakom Marijom i djedom Šimom Peras odnosno majčinim roditeljima.

1. Kakav procesni položaj u ovom postupku imaju djed i baka? 2. Jesu li se okolnosti bitno promijenile tako da opravdavaju donošenje nove

odluke? 3. Koji je sadržaj izreke u slučaju da se okolnosti nisu bitno promijenile? 4. Koji je sadržaj izreke u slučaju da su se okolnosti bitno promijenile?

Primjer 5.Pred Općinskim sudom u Zagrebu vodi se postupak u pravnoj stvari tužiteljice

Silvije Stražić i tuženika Stanka Stražića radi razvoda braka. U braku je rođeno zajed-ničko maloljetno dijete Mario Stražić, 06. kolovoza 2005.

Za trajanja tog postupka tuženik je upućen u Kazneni zavod Lepoglava na izdrža-vanje kazne zatvora u trajanju od 5 godina.

Punomoćnik tuženika je sudu podnio prijedlog kojim traži da sud donese odluku kojom će urediti susrete i druženja sa maloljetnim djetetom. Tom prijedlogu prilaže mišljenje psihologa iz kojeg proizlazi da se u cilju zatvorenikove resocijalizacije tu-ženika preporučaju susreti sa članovima obitelji te posebno sa djetetom za koje je tuženik jako emocionalno vezan.

Majka se protivi tom prijedlogu navodeći da u Kaznenom zavodu Lepoglava nema odgovarajuće prostorije u kojom bi se mogli odvijati susreti i druženja djeteta sa ocem te da zbog loših imovinskih prilika uopće nije u mogućnosti sa djetetom putovati u Lepoglavu.

1. Treba li sud odrediti susrete i druženja maloljetnog djeteta sa roditeljem liše-nim slobode i na koji način?

Primjer 6.Damir Orlić, kao otac izvanbračnog djeteta Luke Mikić traži donošenje odluke

s kojim će roditeljem dijete živjeti. Dijete sada živi s u Zagrebu s majkom, Mojcom Mikić, zaposlenicom Veleposlanstva Republike Slovenije. Otac je državljanin Repu-blike Hrvatske, ali u Hrvatskoj nema prijavljeno prebivalište. Majka je strana držav-ljanka sa prebivalištem u Hrvatskoj.

1. Da li je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za odlučivanje u ovom postupku? 2. Treba li sud u postupku utvrđivati državljanstvo djeteta? Zašto?

Primjer 7.Odlukom Općinskog suda u Osijeku od 14. listopada 2006. bilo je odlučeno da

se maloljetni Davor Domić povjeri na odgoj i čuvanje teti Franciski Mateš. Roditelji maloljetnog Davora, Lucija i Patrik Domić sudu su 20. listopada 2007. predložili

473

donošenje mjere na temelju čl. 106. ObZ-a odnosno donošenje odluke o oduzimanju djeteta od treće osobe, koja dijete odbija predati roditeljima.

1. Postoji li pravna osnova po kojoj se dijete nalazi kod tete? 2. Što ćete odlučiti povodom prijedloga roditelja? 3. Izradite nacrt izreke odluke.

Primjer 8.Centar za socijalnu skrb u Rijeci podnio je sudu prijedlog za donošenje odluke o

oduzimanju prava roditeljima Liviu Mariću i Mireli Marić da žive sa svojom maloljetnom djecom Dinom, Lukom i Leonom Marićem.

U postupku pred Općinskim sudom u Rijeci utvrđeno je da je obitelj Marić u tretmanu Centra za socijalnu skrb u Rijeci zbog uočenih propusta u brizi za maloljet-nu djecu Dina Marića, rođenog 15. kolovoza 1997., Luku Marića rođenog 6. svibnja 2000. i Leona Marića rođenog 17. lipnja 2003.

Zbog fi zičkog nasilja oca nad maloljetnim Dinom Marićem roditeljima je izreče-na mjera nadzora nad roditeljskom skrbi u trajanju od 1 godine, kojoj su prethodila pisana upozorenja, no mjera nije bila učinkovita.

Otac djece, Livio Marić u više navrata prijetio je smrću djelatnicima Centra za socijalnu skrb zbog čega je protiv njega podnesena kaznena prijava. Zbog očeva pona-šanja otežano je provođenje mjera obiteljsko pravne zaštite.

Obitelj Marić živi u bespravno useljenom prostoru površine 20m2, koji je neure-dan, bez potrebnog namještaja, električne energije i sanitarnog čvora.

Komunikacija između roditelja je loša, postoje oprečni odjgojni utjecaji i nemoguć-nost dogovaranja i sporazumijevanja u pogledu brige i odgoja djece. Osim toga, ponaša-nje oca prema majci i djeci je nekontrolirano i agresivno, a majka zanemaruje dužnost zbrinjavanja i odgoja djece, osobito urednost doma i osnovnu higijenu djece.

1. Izradite nacrt izreke odluke

Primjer 9.Centar za socijalnu skrb u Rijeci podnio je sudu prijedlog za donošenje odluke o

lišenju roditeljskog prava roditeljima Liviu Mariću i Mireli Marić.U postupku pred Općinskim sudom u Rijeci utvrđeno je da je obitelj Marić u

tretmanu Centra za socijalnu skrb u Rijeci zbog uočenih propusta u brizi za maloljet-nu djecu Dina Marića, rođenog 15. kolovoza 1997., Luku Marića rođenog 6. svibnja 2000. i Leona Marića rođenog 17. lipnja 2003.

Zbog fi zičkog nasilja oca nad maloljetnim Dinom Marićem roditeljima je izreče-na mjera nadzora nad roditeljskom skrbi u trajanju od 1 godine, kojoj su prethodila pisana upozorenja, no mjera nije bila učinkovita.

Otac djece, Livio Marić u više navrata prijetio je smrću djelatnicima Centra za socijalnu skrb zbog čega je protiv njega podnesena kaznena prijava. Zbog očeva pona-šanja otežano je provođenje mjera obiteljsko pravne zaštite.

Obitelj Marić živi u bespravno useljenom prostoru površine 20m2, koji je neure-dan, bez potrebnog namještaja, električne energije i sanitarnog čvora.

Komunikacija između roditelja je loša, postoje oprečni odgojni utjecaji i nemoguć-nost dogovaranja i sporazumijevanja u pogledu brige i odgoja djece. Osim toga, ponašanje

474

oca prema majci i djeci je nekontrolirano i agresivno. S druge strane majka zanemaruje dužnost zbrinjavanja i odgoja djece, osobito urednost doma i osnovnu higijenu djece.

1. Izradite nacrt izreke odluke iz čl. 114. ObZ-a.2. Kako ćete u postupku štititi prava i interese djece?3. U čemu je razlika u izrekama odluka donesenih na temelju čl. 114. i čl. 111.

ObZ-a?

PROPISI UZ PRIMJER BR.6

Međunarodna nadležnost u izvanparničnim obiteljskim

postupcima

Međunarodna nadležnost hrvatskih sudova u izvanparničnim postupcima s me-đunarodnim obilježjem određena je na 2 načina – odnosno postavljanjem:

pravila o općoj međunarodnoj nadležnosti1. - su pravila na temelju kojih se međunarodna nadležnost hrvatskih sudova utvrđuje u svim vrstama izvan-parničnih postupaka osim u onima za koje su mjerodavna pravila o isključivoj posebnoj međunarodnoj nadležnosti hrvatskih sudovapravila o posebnoj međunarodnoj nadležnosti2. – su pravila kojima se nadlež-nost hrvatskih sudova određuje za pojedine izvanparnične postupke

Opća međunarodna nadležnost hrvatskih sudova u izvanparničnim postupcima postoji ako osoba prema kojoj je podnesen zahtjev ima prebivalište ili sjedište u Re-publici Hrvatskoj, a ako u postupku sudjeluje samo jedna osoba – ako ta osoba ima prebivalište odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj (čl. 46. st. 4 Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima – «Narodne novi-ne» broj 53/91, dalje ZRSZ).

Posebna međunarodna nadležnost hrvatskih sudova predviđena je za dvije vrste izvanparničnih statusnih i obiteljskih postupaka.

Za odlučivanje o lišenju i vraćanju prava na roditeljsku skrb, o produženju 1. roditeljske skrbi nakon punoljetnosti, o stavljanju roditelja u položaj skrbni-ka u pogledu upravljanja imovinom djeteta te o odlučivanju o drugim stvari-ma koje se tiču osobnog stanja i odnosa između roditelja i djece, hrvatski su sudovi međunarodno nadležni i ako su podnositelj zahtjeva i osoba prema kojoj se zahtjev podnosi državljani Republike Hrvatske, odnosno kad u po-stupku sudjeluje samo jedna osoba ako je ona državljanin Republike Hrvat-ske – posebna elektivna međunarodna nadležnost (čl. 69. ZRSZ-a).Za davanje dopuštenja za stupanje u brak međunarodna nadležnost hrvatskih 2. sudova postoji ako je podnositelj zahtjeva državljanin Republike Hrvatske, odnosno ako je jedan od podnositelja državljanin Republike Hrvatske, bez obzira na to gdje osobe koje žele stupiti u brak imaju prebivalište – posebna elektivna međunarodna nadležnost (čl. 70. st. 1 ZRSZ-a).

Ipak, nadležnost je hrvatskih sudova isključiva ako je maloljetnik koji traži dopu-štenje za stupanje u brak državljanin Republike Hrvatske, odnosno ako su obje osobe koje žele stupiti u brak državljani Republike Hrvatske, a brak se sklapa u inozemstvu (čl. 70. st. 2 ZRSZ-a).

475

OBRAZAC TUŽBE ZA UZDRŽAVANJE

Općinski građanski sud Pos. Broj: P2-2337/07Ulica grada Vukovara 8410000 Zagreb

Pravna stvar:Tužiteljica: Mia Marić iz Zagreba, Trakošćanska 33, zastupana po Slavici Tomac, odvjetnici iz ZagrebaTuženik: Jadranko Marić, iz Zagreba, Ilica 201

TUŽBA

Tužiteljica je kćerka tuženikaI.

Dokaz: - rodni list

Tužiteljica živi s majkom, Sanjom Marić, koja je protiv tuženika II. podnijela brakorazvodnu tužbu

Dokaz: po potrebi uvid u spis P2-2134/08 Općinskog Građanskog suda u Zagreb

Za uzdržavanje tužiteljice potrebno je najmanje 2.500,00 kn mjesečno. III. Tužiteljica ide u četvrti razred 9. gimnazije, vrlo dobra je učenica, učio engleski u „Novoj Varšavskoj“, za što se plaća 300,00 kn mjesečno, trenira aikido za što treba platiti 250,00 kn mjesečno, najmanje 1.000,00 kn mjesečno potroši na hranu, a ostalo na knjige, odjeću i higijenu

Dokaz: - saslušanje stranaka

Tuženik je zaposlen u Zagrebačkom Holdingu, a plaća mu je oko IV. 8.000,00 kn.

Dokaz: upit na fi rmu

Tužiteljica smatra da tuženik treba doprinositi za njezino uzdržavanje V. po 2.000,00 kn mjesečno, a ostatak do podmirenja njezinih potreba u iznosu od 500,00 kn zaradit će povremeno radeći preko student-servisa. Ističe se da tužiteljica ima i mlađu sestru koja je maloljetna, te za koju se u brakorazvodnom postupku traži alimentacija u iznosu od po 2.500,00 kn.

Dokaz: uvid u spis P2-2134/08 Općinskog Građanskog suda u Zagreb

476

Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže navedenom sudu da temeljem VI. čl. 26. st. 1., 2. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama ObZ donese sljedeću

PRESUDU

Tuženik je dužan za uzdržavanje tužiteljice plaćati mjesečno po 2.000,00 I. kn počem o0d 25. 02. 2009. godine, sve dok za to budu postojali zakonski razlozi. Dospjele obroke tuženik je dužan platiti u roku od 15 dana na tekući račun tužiteljice, a oni koji budu dospijevali svakog prvog, najkasnije do 10. u mjesecu. Za svaki dospjeli, a neplaćeni obrok tuženik je dužan platiti zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća mjesečnog obroka uzdržavanja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati trošak ovog parničnog postupka sa II. zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate s propisima ZOO, sve u roku od 15 dana.

Mia Marić po punomoćniku:

Slavici Tomac

OBRAZAC TUŽBE ZA RAZVOD BRAKA

Općinski građanski sud Pos. Broj: P2-1237/07Ulica grada Vukovara 8410000 Zagreb

Pravna stvar:

Tužiteljica: Ana Anić iz Zagreba, Ilica 55, trenutno u Velikoj Gorici, Brune Bušića 15, zastupana po Marijani Marić, odvjetnici iz Zagreba

Tuženik: Danijel Anić, iz Zagreba, Ilica 55

TUŽBA

U privitku: punomoć, potvrda o imovnom stanju, 2(x) vjenčani list, rodni list, nalaz KB Dubrava od dana 24. lipnja 2007. g.

Tužiteljica predlaže naslovljenom sudu da je oslobodi plaćanja sudskih VII. pristojbi u ovosudnom predmetu.

Dokaz: - potvrda o imovnom stanju - saslušanje tužiteljice

477

Tužiteljica i tuženik su 23. rujna 2006. godine sklopili brak, a činjenica VIII. vjenčanja je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja Velike Gorice, za godinu 2006. godinu, pod rednim brojem 216.

Dokaz: vjenčani list

U braku je rođeno jedno dijete mlit. Iva Anić je rođena dana 02. IX. siječnja 2007. godine, a činjenica rođenja je upisana u maticu rođenih matičnog područja Zagreb, Črnomerec, za godinu 2007. g. pod rednim brojem 52.

Dokaz: rodni list

Bračna zajednica je faktično prestala dana 24. lipnja 2007. g. X. Tužiteljica je bračnu zajednicu napustila zbog obiteljskog nasilja. Zbog navedenog odnosi stranaka su teško i trajno poremećeni. Navedenog dana tuženik je tužiteljicu napao verbalno i fi zički udarivši je šakom u lice. Na lice mjesta su po dojavi izašle službene osobe nadležne PP Dubrava, koji su protiv tuženika podnijeli zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda medicinski obrađena u Hitnoj ambulanti KBC Dubrava.Zbog navedenog tužiteljica je zajedno s mlt. djetetom napustila supruga, te trenutno boravi na adresi svojih roditelja.Dokaz: - saslušanje stranaka

pribava izvješća od PP Dubrava o predmetnom - događajunalaz KB Dubrava od dana 24. lipnja 2007. g. -

Mlit. Iva Anić je šestomjesečno dijete. Zbog izuzetne vezanosti djeteta XI. uz majku. U toj dobi djetetova života, činjenica da brigu o djetetu uglavnom vodi majka koja ga još doji, tužiteljica predlaže sudu da donese odluku da će dijete živjeti s njom

Dokaz: - saslušanje stranaka - pribava mišljenja CZSS

Potrebe mlt. djeteta su najmanje 3.000,00 kn mjesečno. Tužiteljica je XII. zaposlena u MORH-u, a tuženik u FINI. Tužiteljica bi u tužbenom zahtjevu predložila da se iznos doprinosa za uzdržavanje uplaćuje na njezin tekući račun, ali broj istoga ne može navesti u tužbi jer se svi dokumenti i osobne stvari nalaze kod tuženog.

Dokaz: - saslušanje stranaka, - pribava podataka o plaćama stranaka - po pribavi, dostava broja o br. tek. rač. Tužiteljice

478

Slijedom navedenog, a posebno imajući u vidu da se radi o zaštiti XIII. dobrobiti djeteta, tužiteljica predlaže navedenom sudu da temeljem čl. 42. st. 1. ObZ donese sljedeću

PRESUDU

Razvodi se brak između tužiteljice Ane Anić iz Zagreba, Ilica 55, trenutno III. u Velikoj Gorici, Brune Bušića 15 i tuženika Danijela Anića iz Zagreba, Ilica 55, sklopljen dana 23. rujna 2006. godine te upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Velike Gorice, za godinu 2006. godinu, pod rednim brojem 216.

Dijete stranaka mlt. Iva Anić, je rođena dana 02. siječnja 2007. g. živjet će IV. s majkom Anom Anić.

Tuženiku Danijelu Anića iz Zagreba, Ilica 55, zabranjuju se susreti i druženja V. sa mlt. djetetom.

Tuženik Danijel Anić dužan je na ime uzdržavanja za mlt. Ivu Anić plaćati VI. iznos od 2.000,00 kn mjesečno, sve dok za to budu postojali zakonski razlozi, time da dospjele a neplaćene mjesečne obroke plati odjednom u roku od 15 dana, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. ZOO-a i čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a dospijevajući najkasnije do svakog desetog dana u mjesecu, za tekući mjesec, poštanskim uplatama uplaćenim majci i zakonskoj zastupnici mlt. djeteta Ane Anić

Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati trošak ovog parničnog postupka, sve VII. u roku od 15 dana.

Ana Anićpo punomoćniku:

Marijani Marić

Trgovačko pravoCommercial law module

481

Dr. Rainer Deville: ostala pravna područja na ispitu

Dr. Rainer Deville: Further legal subjects in the exam

Trgovačko pravoCommercial law

Trgovačko pravo je dio pismenog ispita ukoliko ste na trećoj klauzuri odabrali trgovačko pravo. Trgovačko pravo se uvijek provjerava na usmenom ispitu. Na ispitu su važni sljedeći zakoni iz trgovačkog prava:

1. Zakon o trgovačkim društvima – “Narodne novine”, broj 111/93, 34/99 – vje-rodostojno tumačenje, 121/99, 118/03, 107/07 i 146/08

2. Stečajni zakon – “Narodne novine”, broj 44/96, 161/98, 129/00, 123/03, 197/036, 187/04, 82/06 (članci 1-9., 7-17., 20-110., 173-178. i 213-217.)

3. Pomorski zakonik – “Narodne novine”, broj 181/04 i 76/07 – osobito članci 1., 6., 179., 208., 209., 219., 223., 385-387., 442-446., 547. i 559.

4. Zakon o mjenici – “Narodne novine”, broj 74/94 – osobito članci 1.- 53., 69.-77., 101.-110.

5. Zakon o čeku – “Narodne novine”, broj 74/94,Usredotočite se prilikom pripreme ispita na kupoprodaju između pravnih osoba

i trgovačka društva. Pravosudna akademija posjeduje materijale o specijalnim gospodarsko-pravnim

temama s brojnih međunarodnih aktivnosti.

Radno pravoLabour law

Radno pravo je dio pismenog ispita ukoliko ste na trećoj klauzuri izabrali radno pravo. U svakom slučaju, radno pravo se ispituje na usmenom ispitu. Nabavite pored Zakona o parničnom postupku i Zakon o obaveznim odnosima te sljedeće zakone:

1. Zakon o radu – “Narodne novine” pročišćeni tekst 137/04, 68/05, odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-2766/03 od 24. svibnja 2005.

2. Zakon o državnim službenicima – “Narodne novine”, broj 92/05, 107/07 i 27/08

3. Zakon o strancima – “Narodne novine”, broj 79/07 (čl. 2., 42. i 114-141.) i 36/09

4. Zakon o zaštiti na radu – “Narodne novine”, broj 59/96, 94/96, 114/03, 109/04, 86/08 (čl. 1., 4., 5., 7., 13., 14., 15., 63.-65.),116/08 i 75/09

5. Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i za vrijeme nezaposlenosti – “Narod-ne novine”, broj 80/08 (prava za vrijeme nezaposlenosti Glava V. čl. 37-57.; Glava VI. – postupak za ostvarivanje prava za vrijeme nezaposlenosti).

482

Provjerite je li bilo ikakvih izmjena. U vrijeme tiskanja Saboru nije usvojio novi Zakon o radu. U svakom slučaju, valja računati s reformom i očekivati promijene po pitanju odredbi koje se odnose na radni odnos na određeno vrijeme zbog prilagodbe europskim standardima.

Pored ovih tekstova, preporučujemo Vam da pogledate i posebne propise o par-ničnom postupku. Velika je vjerojatnost kako će upravo oni biti tema na usmenom ispitu iz radnog prava. Kod učenja „na preskok“ je individualno radno pravo važnije od kolektivnog.

Ukoliko na trećoj klauzuri odaberete radno pravo i ukoliko Vam ostane vremena između pismenog i usmenog ispita, najprije ponovite zakone, a potom produbite zna-nje uz odgovarajući udžbenik iz biblioteke. (npr. Željko Potočnjak – izdavač – Radni odnosi u Republici Hrvatskoj, poglavlje 1 Ugovor u radu, Poglavlje 10 Prestanak ugovora o radu i poglavlje 15.4. rješavanje individualnih radnih sporova). Klauzura se može održati u vidu pisanja presude, no ne nužno. Primjeri:

Tužba zbog otkaza (bez roka, sukladno roku, uz prekoračenje roka) poslo-• primca (rukovodećeg ili ne) radi (prve ili ponovljene) krađe (skupocjenih ili jeftinih) predmeta (u pogonu ili privatnom životu),Tužba zaposlenog vozača (autobusa, kamiona) radi isplate zbog (pogonski • uvjetovanog, kratkog ili višednevnog) čekanja (tijekom radnog vremena ili pauze) na mjestu gdje se nalazi pogon ili u inozemstvu,Sudjelovanje odvjetnika u izradi nacrta sporazuma o završetku radnog odno-• sa (izgledi za uspjeh i trajanje postupka, visina otpremnine, pozitivna ocjena od strane posloprimca, svrhovitost ukoliko postoji opasnost da posloprimac ostane nezaposlen ili je slobodno drugo radno mjesto, sporazum o snošenju troškova) Sastav o promjenama u novom Zakonu o radu ili stavu sindikata i poslodava-• ca o radnim odnosima na određeno vrijeme ili o smislu samostalnog sudstva na području radnog prava.

To su ujedno i teme na pismenom ispitu. Dodirne točke s drugim pravnim po-dručjima su moguće, osobito s općim građanskim pravom (nastanak ugovora, zastup-stvo), Zakonom o građanskom postupku (mjesna nadležnost, zastupstvo od strane predstavnika sindikata, rokovi za tužbu) i trgovačkim pravom (razlikovanje izme-đu posloprimca i samostalnog djelatnika). Europsko radno pravo bi trebalo proučiti samo ukoliko na raspolaganju imate dovoljno vremena za učenje

Pravosudna akademija posjeduje obrazovne materijale na temu: „Otkaz ugovora o radu“ koji su izrađeni u okviru projekta Cards 2001.

Upravno pravo

Na području upravnog prava se upravo događaju promijene. Prema trenutnom pravnom stanju, mjerodavni su sljedeći zakoni:

1. Zakon o općem upravnom postupku – “Narodne novine”, broj 53/91, 103/96 -USRH

2. Zakon o upravnim sporovima – “Narodne novine”, broj 53/91, 9/92, 77/92, 103/06

3. Zakon o sustavu državne uprave – “Narodne novine”, broj 190/03 - pročišćeni tekst, 199/03 i 79/07

483

4. Zakon o izvlaštenju – “Narodne novine”, broj 9/94 (osobito članci 1-9., 32-42), 35/94, 112/00 -USRH, 114/01.

Promijenit će se sveukupna struktura sudova (s četiri nova prvostupanjska i jed-nim višim upravnim sudom) kao i zakonodavstvo te će biti donesen novi Zakon o upravnom postupku! Stoga još nema odgovarajućih materijala. Posjetite stranicu upravnog suda na adresi http://www.upravnisudrh.hr/index.php. Projekt Phare 2004 je tu postavio prijedloge zakona s komentarima. (http://www.upravnisudrh.hr/CAR-DS2004.html).

484

Niels Focken: Međunarodno prijevozno (transportno) pravo

Niels Focken: international transport law

A: Cestovni prijevozB: Željeznički prijevozC: Prijevoz robe u zračnom prometuD: Brodski prijevoz E: Multimodalni prijevoz F: Tipični problemi Prilog: tablica za usporedbu

Napomena: Engleska verzija CMR, CIM i drugih međunarodnih konvencija na-laze se npr. na internet stranici Njemačkog društva za prometno pravo: http://www.transportrecht.org/index1.htm

A: Cestovni prijevoz

U međunarodnom cestovnom prijevozu vrijede pravila CMR-a (francuski naziv: Convention relative au Contrat de transport international de marchandises par route; prijevod: Konvencija o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom).CMR je međunarodna konvencija od 19.5.1956. godine. Konvencija je stupila na snagu dana 2.7.1961. godine nakon što ju je ratifi ciralo pet država, među kojima je bila i Jugoslavija.

Ako se pred hrvatskim sudom podigne tužbu u vezi s međunarodnim cestovnim prijevozom, treba prvo razjasniti može li se u odnosnom slučaju primijeniti CMR. Po tome se određuje nadležnost suda.

I. Preduvjeti za primjenu CMR-aUgovor o prijevozu (čl. 1. (1) CMR).• - Obuhvaća i ugovor za otpremu s fi ksnom naknadom (čl. 866. ZOO, za razliku od ugovora za otpremu prema kojem se obračunava posebna naknada za posredovanje u prijevozničkim uslugama).- Obuhvaća i otpremnika koji samostalno pruža usluge prijevoza (čl. 858. ZOO). Ugovor se odnosi na prijevoz robe, osim na prijevoz pošte, namještaja u • okviru selidbe ili posmrtnih ostataka (čl. 1. (4) CMR). I životinje su u ovom smislu „roba“. Prtljaga se također ubraja u „robu“, ali samo ako se ne prevozi na osnovu ugovora o prijevozu osoba. Jesu li kontejneri „roba“ ili samo pomoćna sredstva u prijevozu treba odrediti posebno u svakom pojedinačnom slučaju.

485

Prijevoz bi trebalo izvršiti isključivo vozilima po cesti (čl. 1. (1), (2) CMR). • U kombiniranom prometu (teretno vozilo se na dijelu puta ukrcava na vlak ili brod („roll on – roll off“)) također načelno vrijede pravila CMR-a (čl. 2. CMR).Nasuprot tomu, u multimodalnom prijevozu (roba koja se prevozi se redom ukrcava u /na različita prijevozna sredstva – obično u kontejnerskom prometu) se ne primjenjuju pravila CMR. CMR ne vrijedi niti u slučaju kada su strane za prijevoz sastavile CMR teretni list. Preuzimanje robe za prijevoz i isporuka iste u različitim zemljama (čl. 1. (1) • CMR).Tranzit kroz Bosnu, na putu od Osijeka do Dubrovnika ne dovodi do primjene CMR-a. Kad se angažira više (pot)prijevoznika bitan je glavni ugovor o prijevozu: I za čistu nacionalnu dionicu koju će potprijevoznik obaviti vrijedi CMR, ako je prijevoz u cjelini međunarodni. Najmanje jedna od dvije države je ugovorna država (država potpisnica) (čl. • 1. (1) CMR).U Hrvatskoj je Konvencija na snazi od 8.10.1991. godine tako da CMR treba primijeniti u svakom međunarodnom cestovnom prijevozu koji u Hrvatskoj počinje ili završava. Ugovorne su države, između ostaloga, i sve države članice EU, Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija, Albanija (od 2006. godine), Crna Gora, Turska i Iran, Švicarska i Rusija.

CMR je obvezno pravo, ako su ispunjeni ovi uvjeti, te se primjenjuje i protiv izričito deklarirane želje strana (čl. 41. CMR). Za ugovore koji spadaju u područje primjene CMR-a, strane mogu ugovoriti primjenu iste (opting-in). Pojmovi u CMR su „autonomni“, dakle, tumače se bez pozivanja na nacionalno pravo i s tim u vezi donesenu sudsku praksu.

II. Nadležan sud1. Ugovaranje nadležnosti suda Strane mogu ugovoriti nadležnost određenog suda, čl. 31. (1) CMR. Sud se, međutim, mora nalaziti u jednoj od ugovornih država, npr. u Hrvatskoj. No, ugovorit se može i arbitražni sud, čl. 33. CMR. Međutim, treba odrediti da arbitražni sud primjenjuje CMR.

2. Nadležan sud sukladno CMR-u CMR uređuje samo međunarodnu nadležnost. Ako ne postoji dogovor o sudskoj nadležnosti, sukladno čl. 31. (1) CMR-a, moguće je obraćanje sudu

u državi u kojoj je sjedište tuženika,• u državi u kojoj tuženik ima podružnicu ili poslovnu jedinicu, posredovanjem • koje je zaključen ugovor,u državi u kojoj će se stvarno preuzeti roba za prijevoz (prvi put),• u državi u koju treba dostaviti robu.•

486

Sudovi drugih zemalja ne mogu biti nadležni. Mjesna i stvarna nadležnost suda u državi u kojoj se podiže tužba uređena je sukladno nacionalnom procesnom pravu.

III. Materijalne odredbe u CMR-uCMR uređuje zahtjeve pošiljatelja i prijevoznika bez, ali ne u potpunosti. Treba naglasiti da pošiljatelj može odlučivati o robi za prijevoz te davati upute prijevozniku (čl. 12. CMR). Obratno međutim, prijevoznik mora zatražiti upute, ako dođe do prepreka u prijevozu ili u samoj isporuci (čl. 14. i 15. CMR). Pravo na davanje uputa može prijeći na primatelja, i to najkasnije dolaskom robe na odredište (čl. 12. (2), (3) i čl. 13. (1) CMR). Ako primatelj zahtijeva isporuku (predaju) robe, prijevozniku duguje isplatu svih troškova vidljivih iz teretnog lista (ne mora preuzeti robu, ali ako je preuzme mora je i platiti, ili barem dati neko jamstvo, čl. 13. (2) CMR). Postupno s isporukom robe prijevoznik od primatelja može zahtijevati i potvrdu (čl. 13. (1) CMR).

U CMR-u su uređeni sljedeći slučajevi odgovornosti prijevoznika:

1. Odgovornost za gubitak robe ili dijelova robe (čl. 17. (1) 1.alt. CMR) [usp. čl. 683. (1) ZOO]od preuzimanja robe za prijevoz • - ako je utovar u nadležnosti pošiljatelja, tek nakon završetka njegovih radova

- ako je utovar u nadležnosti prijevoznika: čim dotakne robu.

do isporuke• - sam dolazak na odredište nije dovoljan.- prijevoznik se mora odreći stvarnog raspolaganja robom za prijevoz u korist primatelja.- ako primatelj nije spreman preuzeti robu, prijevoznik sukladno čl. 15. CMR-a mora zatražiti upute nalogodavca te robu iskrcati i čuvati sudkladno čl. 16. (2) CMR-a.

Prijevoznik odgovara za svoje pomoćnike kao i za sebe samoga (čl. 3. • CMR).

Oslobađanje od odgovornosti nastupa:• Kad se šteta temelji na okolnostima koje se nisu mogle spriječiti (čl. o 17. (2) CMR), što ne uključuje nedostatke na vozilu (čl. 17. (3) CMR)! Pritom se misli prije svega na uvjete koji nastupaju izvana, dakle, posebno na višu silu. Ali i inače se prijevoznik oslobađa odgovornosti, ako ni uz krajnju razumnu savjesnost nije mogao izbjeći štetu. – u slučaju prometne nezgode i u slučaju krađe treba riješiti prema pojedinačnom slučaju- U slučaju krivnje pošiljatelja ili primatelja (čl. 17. (2) CMR). o

- npr. naručivanje neprikladnog teretnog vozila, krivi podaci o težini–Ako je do štete došlo zbog pogrešnog izvršenja upute pošiljatelja ili o

487

primatelja (čl. 17. (2) CMR).Ako je šteta nastala zbog posebnih nedostataka robe za prijevoz (čl. o 17. (2) CMR). – npr. nedovoljno rashlađena roba- Ako je uzrok štete neispravno pakiranje ili utovar pošiljatelja (čl. o 17. (4) b) i c) CMR).Ako je do štete došlo zbog uporabe otvorenih teretnih vozila o sukladno ugovoru (!) (čl. 17. (4) a) CMR). Ako se gubitak temeljji na drugim specifi čnostima robe za prijevoz o (čl. 17. (4) d) – f) CMR).

Teret dokazivanja: • Načelo: oštećenik mora dokazati svoje pravo. o Oštećenik stoga u slučaju spora mora dokazati da je prijevoznik o preuzeo neoštećenu robu. Ako prijevoznik u teretni list nije unio nikakve utemeljene rezerve o (čl. 8. (1), (2) CMR), onda se u korist nalogodavca pretpostavlja da je prijevoznik preuzeo neoštećenu robu (čl. 9. (2) CMR). U korist oštećenika ide nadalje i prima facie dokaz da zatvoreni o paketi sadržavaju ono što bi trebali sadržavati prema priloženim papirima (dostavnica, račun). Nasuprot tomu prijevoznik mora dokazati da je (barem nešto) o isporučio.Ako primatelj prilikom isporuke robe nije izjavio preciznu rezervu o („prihvaćanje uz rezervu“ nije dovoljno) pretpostavlja se da je prevezena roba isporučena u stanju opisanom u teretnom listu (čl. 30. (1) CMR). Rezerva se u slučaju očitih šteta/gubitaka može izjaviti i usmenim putem, međutim, tada je oštećeniku teže to dokazati. Rezervu treba izjaviti odmah prilikom iporuke, a samo u slučajevima skrivenih oštećenja i gubitaka dovoljno je ako se izjava da u roku od 7 radnih dana. Ako prijevoznik ne može dokazati isporuku, roba za prijevoz se 60 o dana nakon preuzimanja smatra izgubljenom (čl. 20. (1) CMR). Ako se prijevoznik poziva na oslobođenje od odgovornosti prema čl. o 17. (2) CMR, to mora i dokazati (čl. 18. (1) CMR). Radi se dakle o odgovornosti za pretpostavljenu krivnju. Za oslobođenje od odgovornosti prema čl. 17. (4) CMR primjenjuje se članak 18. (2) – (5) CMR-a.

Opseg odgovornosti određen je čl. 23. i d. CMR-a.• Mora se platiti naknada za izgubljenu robu (čl. 23. (1), (2) CMR).o Ova naknada je u načelu glede visine ograničena o

u većini država potpisnica CMR-a prema čl. 23. (3) CMR u verziji protokola o izmjenama od 5.5.1978. godine na 8,33 obračunskih jedinice po kili bruto mase. Obračunska jedinica je sukladno čl. 23. (7) CMR-a Posebno prava vučenja (eng. Special Drawing Right – SDR) kako ga defi nira Međunarodni monetarni fond. Aktualni tečaj može se pronaći na http://www.imf.org/external/np/fi n/data/rms_sdrv.aspx te je npr. 14.4.2009. godine iznosio je 1,50 US-$.

488

Hrvatska (i npr. Bosna, Srbija, Slovenija) nisu potpisale protokol o izmjenama, tako da pred hrvatskim sudovima vrijedi stara verzija čl. 23. (3) CMR, sukladno kojoj je odgovornost ograničena na 25 franaka u zlatu (Gérminal franaka) po kilogramu bruto mase. Jedan franak u zlatu odgovara cca 0,29 g zlata a 25 franaka u zlatu iznosila su 14.4.2009. godine cca 204,84 US-$.Najviši iznos vrijedi i za izvanugovorna prava, npr. temeljem nedozvoljenog djelovanja (čl. 28. CMR).Najviši se iznos može povećati upisom u teretni list (čl. 24. i čl. 26. CMR).

Ograničenje odgovornosti ne vrijedi u slučaju namjere ili istovjetne o krivnje prijevoznika ili njegovih pomoćnika (čl. 29. CMR). Prema hrvatskom pravu je krajnja nepažnja u prijevozu izjednačena s namjerom (čl. 689. ZOO). U tom je slučaju teret dokazivanja u načelu na oštećeniku koji se poziva na to da u tom slučaju nema ograničenja odgovornosti. Budući da oštećenik, međutim, u pravilu ne zna ništa o pojedinostima prijevoza, prijevoznik se često može obvezati da pobliže izvijesti o prijevozu i osobama koje su sudjelovale u prijevozu. Ukoliko to ne učini, može se pretpostaviti krajnja nepažnja. Osim naknade štete treba nadoknaditi i carine, troškove i naknade o za prijevoz (u slučaju djelomičnog gubitka robe razmjerno) (čl. 23. (4) CMR). Nadalje, duguje kamate u visini od 5 %, čl. 27. (1) CMR. o

2. Odgovornost u slučaju oštećenja robe za prijevoz (čl. 17. (1) 2. alt. CMR) [čl. 683. (1) ZOO]

Načelno kao i kod gubitka.• Ograničenje odgovornosti sukladno čl. 25. CMR: treba platiti iznos smanjenja • vrijednosti, no najviše iznos koji bi se morao platiti u slučaju gubitka oštećene robe. U slučajevima oštećenja robe teret iznošenja i dokazivanja će rjeđe prijeći • na prijevoznika, jer na osnovu oštećenja pošiljatelj često može nešto reći o rukovanju s krajnjom nepažnjom (čl. 29. CMR).

3. Odgovornost u slučaju prekoračenja roka dostave (čl. 17. (1) 3.alt. CMR) [čl. 687. ZOO]

Prekoračenje roka dostave može se pretpostaviti i bez dogovorenog roka • isporuke, naime kod prekoračenja roka koji se razumno može priznati (čl. 19. CMR). Uvjet je prijava štete prijevozniku zbog kašnjenja, poslana u roku od 21 dana • nakon isporuke (čl. 30. (3) i (4) CMR). Ograničenje odgovornosti sukladno čl. 23 (5) CMR: Naknadu štete može • iznositi najviše do visine iznosa naknade za prijevoz. (Pravo na naknadu za prijevoz postoji i u slučaju kašnjenja).Najviši se iznos može povećati upisom u teretni list (čl. 26. CMR).•

489

Čl. 29. CMR primjenjuje se i kod šteta uslijed kašnjenja. •

4. Odgovornost za pogreške kod naplate troškova pouzećem za pošiljku (čl. 21.

CMR)5. Odgovornost za gubitak itd. popratnih dokumenata (čl. 11. (3) CMR).6. Odgovornost za pogrešnu provedbui ili neprovedbu uputa i naloga (čl. 12.

(7) CMR).

Ako je prijevoz obavljalo više prijevoznika postavlja se pitanje može li se, primjerice, primatelj poduzete pravne mjere protiv potprijevoznika – ili se spor mora voditi između ugovornih strana, dakle pošiljatelja i glavnog prijevoznika. U CMR je izričito uređen samo slučaj „uzastopnih prijevoznika“ (čl. 34. CMR). Pod time se podrazumijeva da svaki prijevoznik ne preuzima ne samo robu koju treba prevesti, već i teretni list koji je izdan za cijeli put te da je tako odgovoran za ukupni prijevoz – no do toga u praksi gotovo nikada ne dolazi. Za slučaj koji je značajan u praksi kada, naime, glavni prijevoznik bez predaje (glavnog) teretnog lista angažira kooperanta (a on po potrebi opet drugoga), može se reći da je onaj koji može ostvariti primarna prava iz ugovora ovlašten i za ostvarenje prava na naknadu štete. Ako primatelj dakle od potprijevoznika može zahtijevati isporuku prevezene robe (čl. 13. (1) CMR), onda od njega može tražiti i naknadu štete.

U CMR su nadalje uređena neka prava prijevoznika prema pošiljatelju (ili eventualno prema primatelju) a to su između ostaloga:

7. odgovornost za štete zbog pogrešnih podataka u teretnom listu (čl. 7. CMR).8. odgovornost za štete zbog manjakve ambalaže (čl. 10. CMR).9. naknada troškova i šteta nastalih zbog provedbe uputa (čl. 12. (5) a)

CMR).10. naknada troškova uslijed traženja i provedbe uputa u slučaju prepreka u

prijevozu (ako ih prijevoznik nije sam skrivio) (čl. 16. (1) CMR).

Važno: ograničenja odgovornosti ali i proširenja odgovornosti (npr. jamstvena obećanja) su ništetna, ako je to pitanje uređeno u CMR (čl. 41. (1) CMR).

Sva prava iz CMR ugovora o prijevozu će sukladno čl. 32. (1) CMR zastarjeti u roku od jedne godine. Isto vrijedi i za prava koja svoju osnovu nemaju u CMR, već u nacionalnom pravu, dakle npr. za pravo na plaćanje naknade. U slučajevima iz čl. 29. CMR (namjera i krajnja nepažnja (gruba nemarnost) rok zastare iznosi tri godine.

IV. Pravo koje se primjenjuje uz CMR Ako neko pitanje u CMR nije uređeno ili nije konačno uređeno, primjenjuje se i nacionalno pravo.

1. Pritom se radi o sljedećim područjima:

490

Valjano zaključenje ugovora o prijevozu. • Iz čl. 4. reč 2. CMR međutim proizlazi da se ugovor može zaključiti bez pridražvanja forme – dakle i usmeno ili konkludentno. U CMR nisu uređena (i zato se moraju ocijeniti prema nacionalnom pravu) npr. pitanja zastupanja, poslovne sposobnosti, nedostatka volje. Smetnje u provedbi činidbe koje postoje od samoga početka (krivnja • prilikom zaključivanja ugovora, početna nemogućnost).Neispunjenje • Plaćanje i visina naknade • Prebijanje• Prava pridržaja • Založno pravo na robu koja se prevozi.•

2. Pravo koje se primjenjuje uz CMR nije „automatski“ pravo u sjedištu suda. To može biti i pravo druge države. Koje će se pravo primijeniti, treba utvrditi sukladno pravilima hrvatskoga međunarodnoga privatnoga prava. U zemljama članicama EU za sve ugovore koji su sklopljeni nakon 17. 12. 2009. godine vrijedi Uredba Rim I 1). Sukladno istoj strane mogu slobodno birati pravo koje će primijeniti – to može biti i pravo države koja nije članica EU (čl. 3. i čl. 2. Uredbe Rim I). Ako strane nisu odabrale primjenjivo pravo, na ugovore o prijevozu primjenjuje se pravo države u kojoj prijevoznik ima sjedište, ukoliko se u toj državi nalazi i sjedište pošiljatelja, mjesto preuzimanja ili mjesto isporuke. U svim drugim slučajevima vrijedi pravo države u mjestu isporuke (čl. 5. (1) Uredbe Rim I). U slučaju cestovnog prijevoza iz Zagreba u München (primjenjuje se CMR) mađarski prijevoznik može tužiti hrvatskoga nalogodavca pred hrvatskim sudom (čl. 31. toč. 1. a) i b) CMR, mjesto preuzimanja robe za prijevoz i sjedište optuženika su u Hrvatskoj). Ali, za pitanja koja nisu uređna u CMR može se ugovoriti primjena mađarskoga prava (čl. 3. Uredbe Rim I). Ako međutim nije ugovoreno primjenjivo pravo, vrijedi njemačko pravo (jer je mjesto isporuke u Njemačkoj i jer je u Mađarskoj samo sjedište prijevoznika). Sve dok Hrvatska nije članica EU, na snazi je nacionalno kolizijsko pravo. I ono također dopušta slobodan izbor prava (čl. 19. ZRS). Ako nije ugovoreno primjenjivo pravo, sukladno čl. 20. Toč. 12. ZRS za ugovore o prijevozu vrijedi pravo koje se primjenjuje u sjedištu prijevoznika. U ovom bi se primjeru dakle (pred hrvatskim sudom!) uz CMR trebalo primijeniti mađarsko pravo.

V. Pravo koje se primjenjuje umjesto CMR Čak i kad se CMR uopće ne može primijeniti (npr. za prijevoz predmeta u okviru selidbe, čl. 1. (4) c) CMR, ili za prijevoz između dviju država koje nisu ugovorne države [hrvatsko poduzeće prevozi teret iz Iraka u Egipat]), prvo treba utvrditi nadležnost hrvatskoga suda, a zatim primjenjivo materijalno pravo. Važan slučaj primjene je multimodalni prijevoz (vidi E).

B: Željeznički prijevozHrvatska je ugovorna država Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu tj. COTIF (Convention relative aux transports internationaux ferroviaires) koja je u

1 - Uredba (Europska zajednica) 593/2008 od 17.6.2008. godine

491

prvotnoj verziji donesena 1923. godine.

Sama Konvencija COTIF je u biti samo okvir koji državama potpisnicama nalaže obveze za poboljšanje međunarodne suradnje. Materijalne odredbe za konkretan željeznički prijevoz nalaze se u dodacima uz COTIF. To su sukladno čl. 6. za prijevoz robe odredbe CIM konvencije (Convention internationale concernant le transport des marchandises par chemin de fer). Sukladno čl. 6. st. 2. COTIF odredbe CIM Konvencije su dio COTIF konvencije i njen su prilog B.

I. Uvjeti za primjenjivost CIM konvencije Ugovor o prijevozu (čl. 1. st. 1. CIM konvencije).• Ugovor se odnosi na prijevoz robe (čl. 1. st. 1. CIM). • I životinje su u ovom smislu „roba“.

Prtljaga se također ubraja u „robu“, ali samo ako se ne prevozi na osnovu

ugovora o prijevozu osoba. Iz toga razloga automobili u vlaku za prijevoz

automobila nisu „roba“. Kontejneri i izmjenjivi kamionski spremnici su u čl. 3. d) defi nirani kao „intermodalne prijevozne (transportne) jedinice“ za koje djelomično vrijede posebna pravila. Prijevoz se mora odvijati tračnicama. • U kombiniranom prometu („jednog prijevozno sredstvo se prevozi drugim prijevoznim sredstvom“, teretno vozilo se na jednom dijelu dionice utovaruje na željeznicu), umjesto CIM konvencije vrijedi CMR (čl. 2. CMR).U multimodalnom prijevozu (teret koji se prevozi utovaruje se na različita prijevozna sredstva – tipično kod prometa kontejnerima) vrijedi CIM konvencija, ako je cestovni ili riječni prijevoz samo nadopuna prekogranične željezničke dionice (čl. 1. st. 3. CIM konvencija).Preuzimanje robe koja se prevozi te njezina isporuka u različite države (čl. • 1. st. 2. CIM konvencija).Tranzit kroz Bosnu u slučaju prijevoza iz Osijeka u Split ne dovodi do primjene CIM konvencije.Obje su države potpisnice konvencije (čl. 1. st. 1. CIM).•

U Hrvatskoj je od 1.7.2006. godine na snazi Konvencija u verziji iz 1999. godine. Na snazi je i u Bosni, Srbiji, Makedoniji, Albaniji, Turskoj i Švicarskoj te u svim zemljama EU osim u Italiji, Irskoj, Švedskoj (stanje: veljača 2009. godine). U Crnoj Gori Konvencija još ne vrijedi. Aktualne informacije o stanju ratifi kacije pronaći ćete na http://www.cit-rail.org .ili:

Ako je samo jedna država članica, CIM konvencija se primjenjuje, ako su to • ugovorne strane ugovorile (čl. 1. st. 2. CIM).

CIM je kogentno pravo i primjenjuje se i protiv izričito izražene volje strana, s tim da su u većem opsegu dopuštena ugovorna odstupanja nego kod CMR (čl. 5. CIM). Za ugovore koji ne spadaju u područje primjene CIM konvencije, strane mogu ugovoriti njihovu primjenu (opting-in). Pojmovi sadržani u CIM konvenciji su „autonomni“, dakle, treba ih tumačiti bez

492

pozivanja na nacionalno pravo i s tim u vezi donesenu sudsku praksu. (čl. 8. st. 1. konvencije COTIF).

II. Nadležan sud1. Dogovaranje nadležnosti suda Strane mogu ugovoriti nadležnost određenog suda, čl. 46. st. 1. CIM. Međutim, sud se mora nalaziti u jednoj od država potpisnica, npr. u Hrvatskoj.

2. Nadležan sud sukladno CIM konvenciji CIM konvencija uređuje samo međunarodnu nadležnost. Ako ne postoji dogovor o sudskoj nadležnosti, sukladno čl. 46. st. 1. CIM konvencije (kao u čl. 31. CMR) moguće je obraćanje sudu

u državi u kojoj je sjedište tuženika,• u državi u kojoj tuženik ima podružnicu ili poslovnu jedinicu, posredovanjem • koje je zaključen ugovor,u državi u kojoj će se stvarno preuzeti roba za prijevoz,• u državi u koju treba dostaviti robu.•

Sudovi drugih zemalja ne mogu biti nadležni. Mjesna i stvarna nadležnost suda u državi u kojoj se podiže tužba uređena je sukladno nacionalnom procesnom pravu.

III. Materijalne odredbe u CIMCMR uređuje prava pošiljatelja i prijevoznika (defi nicija: čl. 3. a) CIM), ali ne u cijelosti. Kao i kod prijevoza teretnim vozilom sukladno CMR, pošiljatelj može raspolagati robom koja se prevozi i prijevozniku davati upute (čl. 18. CIM), dok u protivnom slučaju, prijevoznik u slučaju prepreka mora zatražiti upute (čl. 20. i 21. CIM). Načelno primatelj ima pravo na davanje uputa (drukčije nego kod prijevoza teretnim vozilom) već nakon izdavanja teretnog lista (čl. 18. st. 3. CIM). Ako primatelj zahtijeva dostavu tereta, prijevozniku duguje plaćanje svih troškova koji proizlaze iz teretnog lista (čl. 17. st. 1. CIM).

Sljedeći slučajevi odgovornosti prijevoznika uređeni su u CIM: 1. Odgovornost u slučaju gubitka robe za prijevoz (čl. 23. st. 1 1. alt. CIM)

od preuzimanja robe za prijevoz (pojmovi kao u čl. 17. CMR)• do isporuke • prijevoznik odgovara za svoje pomoćnike kao i za samog sebe (čl. 40. • CIM). Posebnost: operatori infrastrukture (željeznička mreža itd.) na kojima se provodi prijevoz smatraju se pomoćnicima prijevoznika.Oslobođenje od odgovornosti nastupa (kao i kod čl. 17. CMR), kad se gubitak • može svesti na neotklonjive okolnosti ili na krivnju pošiljatelja ili primatelja ili ako je gubitak nastao zbog posebnih nedostataka robe za prijevoz (čl. 23. st. 2. CIM). Kao i u cestovnom prijevozu do oslobađanja od odgovornosti dolazi i ako je gubitak nastao zbog manjkave ambalaže ili utovara od strane

493

pošiljatelja (čl. 23. st. 3. b) i c) CIM) ili ako se može svesti na druge specifi čnosti robe za prijevoz (čl. 23. st. 3. CIM). Nasuprot odredbama CMR ovdje postoje odstupanja glede prijevozu u otvorenim vagonima, čl. 23. st. 3. a) CMR. Izričito je određeno da ugovorna upotreba otvorenih vagona vodi samo kod šteta od nevremena do isključenja odgovornosti, ako se cijelo teretno vozilo ili kontejner utovare na (otvorene) željezničke vagone.

Teret dokazivanja: • Odredbe nalikuju onima za prijevoz teretnih vozila. Tako je u čl. 12. o CIM uređena dokazna snaga teretnog lista, uz pretpostavku da roba prilikom preuzimanja izvana nije bile oštećena (čl. 12. st. 2. CIM). Kako bi se izbjegao gubitak prava na odštetu, s prijevoznikom treba još prije preuzimanja utvrditi parcijalni gubitak ili oštećenje („utvrđivanje činjeničnog stanja“, čl. 42. CIM, čl. 47. CIM). Ako prijevoznik ne može dokazati isporuku, roba se smatra o izgubljenom 30 dana nakon preuzimanja (čl. 29. st. 1. CIM). Ako se prijevoznik poziva na oslobođenje od odgovornosti sukladno o čl. 23. st. 2. CIM, to mora i dokazati (odgovornost za pretpostavljenu krivnju, čl. 25. st. 1. CIM).

Opseg odgovornosti određuje se sukladno čl. 30. i d. CIM.• Mora se platiti naknada za izgubljenu robu (čl. 30. st. 1. CIM).o Ta naknada je načelno ograničena na visinu od 17 obračunskih o jedinica po kili bruto mase (čl. 30. st. 2. CIM). Obračunska jedinica je sukladno čl. 9. st. 1. COTIF Posebno prava vučenja (eng. Special Drawing Right – SDR) kako ga defi nira Međunarodni monetarni fond. Najviši iznos vrijedi i za izvanugovorna prava, npr. temeljem o nedozvoljenog djelovanja (čl. 41. CIM).Najviši se iznos može povećati upisom u teretni list (čl. 34. i čl. 35. o CIM).Ograničenje odgovornosti ne vrijedi u slučaju namjere ili o nepromišljenost (čl. 36. CIM). Formulacija odstupa od čl. 29. CMR! Teret dokazivanja za nepostojanje ograničenja odgovornosti je kao i kod prijevoza teretnim vozilom u pravilu na oštećeniku. Posebno je uređena odgovornost kod manjka (čl. 31. CIM, npr. za o tekući ili rinfuzni teret)Osim naknade štete treba nadoknaditi i carine, troškove i naknade o za prijevoz (u slučaju djelomičnog gubitka robe razmjerno) (čl. 30. st. 4. CIM). Nadalje, duguje kamate u visini od 5 %, čl. 37. st. 2 CIM. o

2. Odgovornost za oštećenja prevezene robe (čl. 23. st. 1. 2. alt. CIM)U načelu kao i kod gubitka.

3. Odgovornost za prekoračenje roka dostave (čl. 23. st. 1 3. alt. CIM)

494

Rok isporuke proizlazi, ako nije drukčije dogovoreno, iz čl. 16. st. 2. CIM • (400km/danu). Preduvjet je prijava štete prijevozniku zbog kašnjenja, u roku od 60 dana • nakon isporuke (čl. 47. st. 2. c) CIM). Ograničenje odgovornosti sukladno čl. 33. st. 1. CIM: naknada štete plaća • se najviše do četverostrukog iznosa naknade za prijevoz. Najviši iznos može se povećati upisom u teretni list (čl. 35. CIM).Čl. 36. CIM (odgovornost u slučaju grube krivnje) vrijedi i za štete uslijed • kašnjenja.

4. Odgovornost za pogreške kod naplate pouzećem (čl. 17. st. 6. CIM)5. Odgovornost za gubitak itd. pratećih dokumenata (čl. 15. st. 3. CIM).6. Odgovornost za pogrešnu provedbu ili neprovedbu uputa („naloga“, čl. 19.

st. 6. i 7. CIM).

Ako je u prijevozu sudjelovalo više prijevoznika, prava iz ugovora o prijevozu sukladno čl. 45. st. 1. CIM mogu se ostvariti prema ugovornom partneru pošiljatelja, ali i prema posljednjem prijevozniku te prema onome kod kojeg je nastala šteta.

U CIM su dalje uređena i neka prava prijevoznika u odnosu na pošiljatelja (ili eventualno u odnosu na primatelja), među ostalim:7. odgovornost za štete zbog pogrešnih podataka u teretnom listu (čl. 8. st. 1.

CIM).8. odgovornost za štete zbog manjakve ambalaže (čl. 14. CIM).9. naknada troškova i štete na osnovu provedbe uputa („naloga“, čl. 19. st. 2.

CIM).10. naknada troškova uslijed traženja i provedbe uputa u slučaju prepreka u

prijevozu (ako ih prijevoznik nije sam skrivio) (čl. 22. st. 1. CIM).

Važno: Ograničenja odgovornosti su ništetna, ako je to pitanje uređeno u CIM. No, za razliku od cestovnog prometa dopuštena su proširenja odgovornosti (čl. 5. CIM).

Svi prava iz CIM ugovora o prijevozu sukladno čl. 48. st. 1. CIM zastarijevaju u roku od jedne godine, djelomično i u roku od dvije godine. To vrijedi i za prava koja se ne temelje na CMR, već na nacionalnom pravu, dakle npr. za zahtjev na plaćanje naknade.

U slučajevima iz čl. 36. CIM (namjera i nepromišljenost) rok zastare iznosi tako-đer (samo) dvije godine, čl. 48. st. 1. c) CIM.

IV. Pravo koje se primjenjuje pored CIM Ako Konvencija COTIF (uključujući i CIM) ne sadrže odredbe, onda sukladno čl. 8. (2), (3) COTIF vrijedi nacionalno pravo zemlje u kojoj ovlaštenik ostvaruje svoje pravo – uključujući i kolizijske norme.

V. Pravo koje se primjenjuje umjesto CIMČak i kad se CMR uopće ne može primijeniti (npr. u prijevozu između Hrvatske i države koja nije država članica (npr. Rusije), prvo treba utvrditi nadležnost hrvatskoga suda, a onda i primjenjivo materijalno pravo.

495

VI. Ostale konvencije Na osnovi specifi čnosti u liberaliziranom željezničkom prometu COTIF iz 1999. godine sadrži prilog D (nazvan CUV) o ugovorima za primjenu vozila u međunarodnom željezničkom prometu.Zatim prilog E o ugovorima za korištenje infrastrukture u međunarodnom željezničkom prometu, to je CUI. Prije primjene ovih sporazuma treba provjeriti jesu li oni u dotičnim državama na snazi (u nekim državama vrijede samo CIM i CIV).

VII. Prijevoz osobaZa međunarodni promet osoba na snazi je CIV (Convention internationale concernant le transport des voyageur par chemin de fer) kao prilog A uz COTIF.C: Prijevoz robe u zračnom prometu

I. Primjenjivo pravo Za međunarodni zračni promet na snazi je prvo bila Varšavska konvencija iz 1929. godine (VK) u verziji Haškog protokola iz 1955. godine koji je ratifi cirala većina zemalja. Mnoge od tih zemalja – uključujući i Hrvatsku – ugovorne su države Dopunske konvencije iz Guadalajare iz 1961. godine (DKG) koja sadrži dodatne odredbe u slučaju da zračni prijevoznik s kojim pošiljatelj zaključi ugovor prijevoz ne obavi sam.

Pravila koja su tako nastala dopunjena su Montrealskim dodatnim protokolima br. 1, 2 i 4 (MP 1 – 4) koje je ratifi ciralo znatno manje država (Hrvatska je ratifi cirala te protokole).

Dodatni protokol br. 1 za maksimalni iznos odgovornosti uveo je kao novu o obračunsku jedinicu Specijalno pravo vučenja Međunarodnog monetarnog fonda umjesto franka u zlatu. Dodatni protokol br. 2 sadrži posebice opsežne odredbe za izračun štete, ako se o radi samo o dijelu prevezene robe. Dodatni protokol br. 4 sadrži niz izmjena i dopuna. Radikalna je odredba prema o kojoj prijevoznik i u slučaju namjere (!) i nemara samo odgraničeno odgovara za štete na robi. Otežavajuća je okolnost da je u nekim državama još uvijek na snazi Varšavska

konvencija u verziji iz 1929. godine, budući da te države nisu postale ugovorne drža-ve Haškog protokola iz 1955. godine.

Zbog takve nepregledne regulative poduzet je pokušaj da se stvori nova jedin-stvena konvencija, Montrealska konvencija iz 1999. godine (MK). Istu je u među-vremenu ratifi ciralo 80 država, ali ne i Hrvatska. Među ugovornim državama koje su ratifi cirale konvenciju nisu samo najvažnije industrijske države (kao npr. SAD, Japan, Kina), već i EU kojoa je također ratifi cirala ovu konvenciju.

U konkretnom slučaju treba uvijek prvo provjeriti koje su konvencije države potpisale, i u kojima se nalazi mjesto otpreme i odredište. Ako je stanje regulative u tim zemljama različito (primjer: zračni prijevoz iz New Yorka prema Zagrebu) treba razjasniti koje će se odredbe primjenjivati.

U slučaju da je jedna država ratifi cirala MK, a druga VK/DKG pravna je o situacija sporna. U tom bi slučaju trebalo primijenjivati samo VK/DKG.

496

Ako je jedna država ratifi cirala VK iz 1929. godine, a druga Haški protokol o iz 1955. godine, onda vrijedi VK u verziji iz 1955. Godine.Dodatni protokoli br. 1, 2 i 4 primjenjuju se samo ako su ih ratifi cirale obje o države (čl. III. DP 1, čl. III. DP 2, čl. XIV. DP 4) (dakle DP 4 primjenjuje se npr. između SAD-a i Hrvatske, ali ne i između Njemačke i Hrvatske).

Primjenjiva konvencija je kogentno pravo, čl. 32. VK/čl. 49 MK. No, dopuštena su i proširenja odgovornosti, čl. 23. (1) VK/čl. IX. DKG/čl. 26. MK.

II. Nadležni sudI ovdje vrijedi: međunarodne konvencije uređuju samo međunarodnu nadležnost, a mjesna se nadležnost određuje prema nacionalnom pravu. Kao nadležan sud sukladno čl. 28. (1) VK tužitelj po želji može odabrati sud u sjedištu zračnog prijevoznika, odnosno njegove poslovnice koja je posredovala ugovor ili sud u državi odredišta. Prema čl. VIII. DKG (i čl. 46. MK) tužba se može podići i tamo gdje zračni prijevoznik koji provodi prijevoz robe ima sjedište.

Prethodni dogovori o međunarodnoj nadležnosti nisu dozvoljeni (čl. 32. VK, čl. 49. MK). Ali i nadalje su - u okviru nacionalnog prava države u kojoj je pokrenuta tužba - mogući dogovori o nadležnom sudu temljem mjesne nadležnosti.

III. Materijalne odredbeVK utvrđuje, slično kao i CMR za cestovni, a CIM za željeznički prijevoz odgovornost kod koje se pretpostavlja krivnja prijevoznika, ali se on može obraniti. MK ne nudi tu mogućnost rasterećenja (osim u slučajevima u kojima se šteta temelji na posebnosti robe ili lošoj ambalaži).

1. Osnova za podizanje zahtjeva za naknadu štete od zračnoga prijevoznika u slučaju djelomičnog ili potpunog gubitka prevezene robe je čl. 18. (1) VK/MK odnosno čl. 18. (2) VK-DP 4.

Pretpostavke: Ugovor o prijevozu robe (čl. 1. (1) VK/MK)• Međunarodni prijevoz zrakoplovom (čl. 1. (2) VK/MK)• - između dviju država- ili barem uz slijetanje izvan države polaska i ujedno primitka (Osijek – Split sa slijetanjem u Sarajevu).Nastup štete „tijekom zračnog prijevoza“ (čl. 18. (1),(2) VK/čl. 18. (2), (4) • VK-MP 4/čl. 18. (1), (3) MK). Šteta ne mora nastupiti u zraku, već dok je roba pod nadzorom zračnog prijevoznika npr. kod pretovara u zračnoj luci.U multimodalnom prijevozu Konvencija načelno vrijedi samo za • međunarodnu zračnu dionicu (čl. 31. (1) VK/čl. 38. (1) MK). Iznimka: Kod čistog dovoza i odvoza teretnim vozilom, željeznicom ili brodom do i iz zračne luke vrijede odredbe VK/MK o odgovornosti. U tom se slučaju polazi od pretpostavke da je šteta nastupila tijekom zračnog prijevoza (čl. 18. (3) VK/čl. 18. (5) VK-DP 4/čl. 18. (4) MK). Zračni prijevoznik odgovara i za svoje pomoćnike (nije izričito uređeno, ali •

497

se može iščitati npr. iz čl. 20. VK).Slično kao i u cestovnom i željezničkom prometu, oslobađanje od • odgovornosti nastupa,

ako je zračni prijevoznik poduzeo „sve potrebne mjere“ za o izbjegavanje štete, čl. 20. VK (dakle, odgovornost za pretpostavljenu krivnju).VK u verziji 4. dodatka protokolu (čl. 20. VK-DP 4) i MK (čl. 18. MK) ne predviđaju ovo oslobođenje od odgovornosti, dakle, predviđaju odgovornost neovisno o krivnji za štetu (i oštećenje)! Za to u čl. 18. (3) VK-DP 4 /čl. 18. (2) MK postoje četiri isključivo uređena slučaja u kojima prijevoznik ne odgovara: prilikom gubitka ili štete na osnovi svojstava robe, kod manjkave ambalaže, kod ratnih događaja ili državnih intervencija. Osim toga 4. DP i MK predviđaju obveznu valjanost maksimalne granice odgovornosti (o tome uskoro). U obratnom slučaju, ako se primjenjuje VK iz 1929. godine, zračni prijevoznik je čak i oslobođen odgovornosti, ako je uzrok štete pogreška pilota (čl. 20. (2) VK 1929.).ako je do štete došlo zbog ponašanja oštećenika, čl. 21. VK/čl. 21. o (2) VK-DP 4/čl. 20. MK.

Teret dokazivanja: • Temeljno je načelo i ovdje: oštećenik mora dokazati štetu. o Ali: Ako oštećenik može dokazati da je robu za prijevoz predao o zračnom prijevozniku, onda se pretpostavlja njegova krivnja (vidi gore). Oštećeniku idu u prilog pretpostavke iz čl. 11. (2) VK/MK, prema o kojima su točni podaci u teretnom listu koji se odnose na vanjsko stanje robe prilikom predaje zračnom prijevozniku. Isto vrijedi i za pretpostavku neoštećenosti u sluačju bezrezervnog preuzimanja robe za prijevoz, čl. 26. (1) VK/čl. 31. (1) MK. Po isteku 7 dana se pošiljka smatra izgubljenom, čl. 13. VK/MK.o

Opseg odgovornosti je ograničen:• Kod primjene VK iz 1929. godine ili 1955. godine na 250 franaka u o zlatu/kg (čl. 22. (2) VK).Kod primjene 1. dodatka protokolu uz VK (Hrvatska) ili MK na 17 o SDR međunarodnog monetarnog fonda (čl. II. (2) VK-DP 1/čl. 22. (3) MK). Ako se primjenjuje VK, najviši se iznos može smanjiti zbog o specifi čnosti robe za prijevoz (čl. 23. (2) VK). Ali to nije moguće ako se primjenjuje MK!No, najviši se iznos ugovorno može i povećati (čl. 22. (2) VK/VK-o ZP 4/čl. 22. (3) i čl. 25. MK). Najviši iznos vrijedi i za prava na naknadu štete koja je skrivljena ili o izazvana protupravnim ponašanjem, čl. 24. (1) VK/čl. 29. MK.Najviši iznos ne postoji o

- u slučaju namjere ili nemarnosti zračnoga prijevoznika odnosno njegovih pomoćnika – samo u slučaju primjene VK bez DP 4

498

(čl. 25 VK)!- Sukladno dodatnom protokolu br. 4 je ukidanje najvišeg iznosa odgovornosti ograničeno na prijevoza osoba (čl. 25. VK-DP 4). Ova je odredba preuzeta u Montrealsku konvenciju (čl. 22. (5) MK).

2. Paralelno je uređena odgovornost za oštećenje prevezene robe. Šteta se mora prijaviti odmah, no najkasnije za 14 dana, pisanim putem i konkretno (čl. 26. (2) VK/čl. 31. (2) MK). U protivnom se više ne može ostavriti pravo na naknadu.

3. Štete uslijed kašnjenja nadoknađuju se sukladno čl. 19. VK odnosno MK. Ove štete moraju prijaviti u roku od 21 dana (čl. 26. (2) VK odnosno čl. 31. (2) MK). U slučaju šteta uslijed kašnjenja i prema 4. Dodatnom protokolu odnosno MK predviđena je mogućnost za zračnog prijevoznika da dokaže kako šteta nije nastupila njegovom krivnjom: čl. 20. VK-DP 4/čl. 19. MK.

4. Barem prethodno navedena prava zastarijevaju u roku od dvije godine (čl. 29. VK/čl. 35. MK). Međutim, upitno je vrijedi li to i za ostala prava iz VK/MK. VK/MK poznaje, isto kao i CMR i CMI, prava u vezi s pogrešnim podacima u teretnom listu ili npr. u vezi s provedbom uputa.Dvogodišnji rok zastare vrijedi neovisno o stupnju krivnje zračnoga prijevoznika.

5. Kod stvaranja transportnog lanca, u vezi s pitanjem moži li primatelj primjerice poduzeti mjere protiv jednog kooperanta (potprijevoznika) vrijede načela koja su prikazana za CMR.

IV. Dodatno primjenjivo pravo Za pitanja koja nisu uređena međunarodnom konvencijom primjenjuje se nacionalno pravo, isto kao i kod teretnog i željezničkog prijevoza. To primjerice vrijedi za zaključivanje ugovora i namjernu povredu obveza, za pravo na naknadu i visinu naknade kao i za mnoge slučajeve nemogućnosti. U ovim slučajevima treba najprije utvrditi koje nacionalno pravo treba primijeniti dodatno uz konvenciju.

V. Putnički prometZa međunarodni zračni promet prijevoza osoba također vrijede gore navedene konvencije.

D: Brodski prijevoz I. Prijevoz unutarnjim plovnim putevima Za međunarodni prijevoz unutarnjim plovnim putevima na snazi je CMNI (Convention de Budapest relative au contract de transport de marchandises en navigation interieure), odnosno Budimpeštanska konvencija iz 2001. godine. Ugovorne su države one kroz koje protječe Dunav, osim Austrije i Srbije, zatim npr. Njemačka i Nizozemska te Francuska.

1. Pretpostavke za primjenu CMNICMNI vrijedi za prijevoz unutarnjim plovnim putevima između dvaju država od

499

kojih najmanje jedna mora biti ugovorna država CMNI (čl. 2. (1) CMNI). CMNI se ne odnosi na multimodalni prijevoz. Odredbe CMNI su kogentne te se ugovorno mogu modifi cirati samo u taksativno navedenim iznimnim slučajevima (čl. 25. CMNI). Posebice nije dopušteno generalno povećanje odgovornosti.

2. Sudska nadležnost CMNI ne sadrži odredbe o sudskoj nadležnosti, stoga se pitanje dopustivosti

dogovora u vezi sa sudskom nadležnosti te pitanje koji je sud nadležan u slučaju da nije dogovoren nadležni sud mora razjasniti prema nacionalnom pravu.Čim Hrvatska postane članica EU, za tužbe protiv strane koja također ima sjedište u EU na snazi će biti Uredba Bruxelles I 1.

3. Materijalne odredbe Struktura CMNI odgovara odredbama u drugim konvencijama o međunarodnim

prijevozima. No na nekim mjestima je CMNI detaljnija od, primjerice, CMR: Tako je primjerice u CMNI uređeno i primarno pravo ugovornih država, naime na prijevoz te na plaćanje za prijevoz robe (čl. 3. (1) i čl. 6. (1) CMNI).

Prijevoznik je za razdoblje od preuzimanja robe pa sve do isporuke iste u slučaju gubitka ili oštećenja robe ili prekoračenja roka isporuke odgovoran na temelju pret-postavljene krivnje, čl. 16. (1) CMNI.

Razlozi za isključenje odgovornosti te teret dokazivanja uređeni su slično kao u drugim konvencijama. Za zapečaćene kontejnere postoji izričita pretpostavka da šteta nije nastupila u prijevozu, ako je plomba na odredištu neoštećena (čl. 12. (3) CMNI). Slično kao i u željezničkom prometu, postoji posebno pravilo za manjak (čl. 19. (4) CMNI).

I za prijevoz unutarnjim plovnim putevima vrijedi: odgovornost je ograničena (čl. 20. CMNI), ukoliko ne postoji namjera ili nemarnost (čl. 21. CMNI). Pri tome je međutim, za razliku od cestovnog prometa, isključivo bitna gruba krivnja prijevozni-ka (npr. loša organizacija). Prijevoznik ne odgovara za grubu krivnju pomoćnika!Najviši iznos odgovornosti za slučaj oštećenja ili gubitka iznosi 2 SDR po kilogramu ili 666,67 SDR po jedinici tereta (npr. paleti), ovisno o tome koji je iznos veći (čl. 20. (1), (2), čl. 28. CMNI). Kod utovara u kontejnere primjenjuje se najviši iznos od 25.000 SDR za teret te 1.500 SDR za sami kontejner.

Štete uslijed oštećenja ili (djelomičnog) gubitka oisano treba prijaviti odmah, no najkasnije u roku od 7 dana (čl. 23. (3), (4) CMNI). No, kao i u cestovnom prijevozu (ali drukčije od željezničkog i zračnog prijevoza) propuštanje roka ne vodi do gubitka prava (čl. 23. (5) CMNI)!

Za štete uslijed kašnjenja, odgovornost je ograničena na iznos tereta (čl. 20. (3) CMNI), s tim da istu treba prijaviti u roku od 21 dana, pri čemu je jasno utvrđeno da se prijava pravovremeno mora dostaviti prijevozniku (čl. 23. (5) CMNI). U su-protnome dolazi do gubitka prava!

Sva prava iz ugovora o prijevozu zastarijevaju u roku od jedne godine. Sporno je

1 - Uredba (EZ) 44/2001 od 22.12.2001. godine o sudskoj nadležnosti te priznavanju i izvr-šavanju odluka u građanskim i trgovačkim predmetima

500

vrijedi li to i u slučajevima grube krivnje (čl. 21. CMNI).

4. Dodatno primjenjivo nacionalno pravo CMNI u čl. 29. sadrži izričitu odredbu s kolizijskim normama. Sukladno istoj uz CMNI prvenstveno treba vrijediti pravo koje su odabrale ugovorne strane. Ako nije odabrano primjenjivo pravo, primjenjuje se pravo države s kojom je ugovor o prijevozu najuže povezan. U slučaju nedoumice ta se država treba odrediti temeljem sjedišta prijevoznika.

II. Pomorski prijevoz

Ograničenja odgovornosti u području međunarodnog pomorskog prijevoza nalaze se, prije svega, u trima međunarodnim konvencijama: još uvijek je od velikoga značenja Međunarodna konvencija za izjednačenje pravila o teretnici od 25.8.1924. godine (Convention internationale pour l’unifi cation de certaines règles en matière de Connaissement et protocole de signature „Règles de La Haye 1924“).Ta se konvencija skraćeno naziva „Haška pravila“ (engl.: Hague Rules).„Haška pravila“ nadopunjena su protokolom o izmjeni od 23.2.1968. godine, a nazvana su „Visbyjska pravila“. Za države koje su ratifi cirale protokol o izmjenama stoga vrijede „Haško-Visbyjska pravila“ (engl.: Hague-Visby-Rules, HVR). U sljedećem protokolu o izmjeni (bez naziva) iz 1979. godine mijenjaju se najviši iznosi odgovornosti sa franaka u zlatu na posebna prava vučenja (SZR) međunarodnog monetarnog fonda.

Već 1978. godine u Hamburgu je zaključena konvencija UN-a koja je trebala zamijeniti zastarjela Haško-Visbyjska pravila (United Nations Convention on the Carriage of Goods by Sea). Ova „Hamburška pravila“ (HmbR) do sada su ratifi cirale pretežno samo afričke i arapske zemlje, ali samo rijetke industrijske zemlje

Hrvatska je ratifi cirala Haško-Visbyjska pravila (HVR).

Popis zemalja koje su ratifi cirale pojedine konvencije (uz iznimku Hamburških pravila) nalazi se na http://www.comitemaritime.org/ratifi c/brus/bru01.html.

Treba primijetiti i to da mnoge države nisu ratifi cirale niti jednu od navedenih konvencija. No neke od tih država su svoje nacionalno pravo strukturirale prema navedenim konvencijama (između ostalih Njemačka je preuzela HVR u svoje trgovačko pravo, a nije ugovorna država HVR-a).

1. Primjena različitih konvencija Iako je Hrvatska ugovorna država HVR-a, u pojedinim slučajevima može doći do primjene HmbR pred hrvatskim sudovima. To je primjerice slučaj, ako strane ugovore primjenu inozemnog prava, a HmbR pripadaju tom izabranom pravu, jer je dotična država ratifi cirala HmbR (kod prijevoza iz Dubrovnika prema Kairu ugovara se primjena egipatskog prava – Egipat je ugovorna država HmbR-a). Nadležnost hrvatskoga suda tada proizlazi iz čl. 21. (1) (c) HmbR-a, prema kojem tužitelj, između ostaloga, može tužiti tamo gdje je luka utovara.

501

Ako strane nisu sklopile dogovor u vezi s pravom koje se primjenjuje, mogu se primijeniti HVR ili nacionalno hrvatsko pravo. HVR vrijede samo za međunarodni pomorski promet, ako se luka utovara nalazi u jednoj od ugovornih država. Preduvjet za primjenu HVR je izdavanje teretnice za teret (čl. 10. HVR). HVR vrijede dakle (osim ako nije odabrano drukčije pravo) za sve pomorske prijevoze iz Hrvatske u drugu zemlju, ako postoji teretnica.

Teretnica ima veće značenje od tovarnog lista: tovarni list dokumentira • ugovor o prijevozu. Teretnica je uz to i vrijednosnica koja predstavlja robu. Ona se može prodati (umjesto robe koja često tjednima pliva na moru). Tko je posjeduje može zahtijevati isporuku robe.

HVR ne sadrže (za razliku od HmbR) odredbe o tomu koji su sudovi nadležni u slučaju spora. Na to pitanje treba odgovoriti sukladno općim odredbama o nadležnosti hrvatskoga procesnog prava (nakon ulaska Hrvatske u EU primjenjivala bi se npr. Uredba Bruxelles I1).

U posljednje vrijeme sve češće se ne izdaje teretnica, nego tovarni list, i to dijelom samo u elektroničkom obliku. I u tim se slučajevima mogu primijeniti Hamburška pravila (HmbR), iako Hrvatska nije ugovorna država. HmbR se sukladno čl. 2. (1) (b), mogu primijeniti već onda, ako se luka istovara nalazi u ugovornoj državi. Zbog toga se u pomorskom prijevozu iz Splita prema Kairu - ako nije izdana teretnica - također primjenjuju HmbR.

U slučajevima pomorskog prijevoza prema Hrvatskoj u kojima je luka ukrcaja u zemlji koja nije ratifi cirala niti HmbR niti HVR, prema općim pravilima prvo treba odrediti koje se nacionalno pravo primjenjuje. Nakon ulaska Hrvatske u EU primjenjivala bi se, između ostalog, Uredba Rim I2. (U slučaju pomorskog prometa iz Hamburga prema Splitu i tužbe pred sudom u Splitu isti bi prvo trebao provjeriti primjenjuje li se njemačko ili hrvatsko pravo. Ako brodar sjedište ima u Njemačkoj, sukladno čl. 5. (1) Uredbe Rim I trebalo bi primijeniti njemačko pravo – dakle, njemački trgovački zakonik koji je sadržajno isti kao i HVR).

2. Materijalne odredbe u HVR i HmbRa) HVR ne sadrže osnove za podizanje zahtjeva za naknadu štete protiv vlasnika broda. Ako se roba ošteti ili izgubi u pomorskom prijevozu, osnova za zahtjev mora proizlaziti iz nacionalnog prava. Takav zahtjev postojat će u svakom pravnom poretku, HVR ga pretpostavlja. Predmet HVR-a nije pravo, već njegovo ograničenje:

U HVR-u je uređeno 17 slučajeva u kojima vlasnik broda uopće ne snosi • odgovornost (čl. 4. st. 2. HVR): tako vlasnik, između ostaloga, ne odgovara za štete zbog prirodnih pojava, štrajka, rata ili požara (osim ako posljednje nije uzrokovao sam vlasnik). Posebno je važno isključenje za nautičku krivnju: vlasnik ne odgovara za pogreške koje se posadi potkradu prilikom upravljanja brodom.

1 - Vidi gore fusnotu 22 - Vidi gore fusnotu 1

502

Tako preostaje jedino odgovornost za takozvanu „komercijalnu krivnju“. • Misli se na štetu prilikom rukovanja teretom.U tim se preostalim slučajevima odgovornosti, vlasnik može osloboditi • odgovornosti, ako dokaže da niti on, niti njegovi ljudi nisu namjerno djelovali (čl. 4. st. 2. q HVR). Vlasnik je dakle odgovoran za pretpostavljenu krivnju. U slučaju da vlasnik doista mora odgovarati, njegova je odgovornost • ograničena prema čl. 4. st. 5. HVR i to na 667,67 SZR po komadu ili na 2 SZR po kilogramu bruto mase, ovisno o tome koji je iznos veći. Granica odgovornosti po kilogramu uvedena je tek u Visbyjskim pravilima1.Ograničenja odgovornosti vrijede i za izvanugovorna prava (čl. 4. do st. 1. • HVR).Navedeni iznosi predstavljaju minimalnu odgovornost (čl. 4. st. 5. g HVR). • U ugovoru se mogu ugovoriti samo viši iznosi. Ograničenje odgovornosti može otpasti – ali samo, ako tužitelj može dokazati • da je vlasnik (a ne njegovi ljudi!) prouzročio štetu nekim djelovanjem koje je, u odnosu na štetu, bilo namjerno ili lakomisleno (čl. 4. st. 5. e HVR). Tužitelj dakle mora dokazati veliku organizacijsku krivnju vlasnika.

b) HmbR Vrijede i u slučaju ako nije izdana teretnica;• formuliraju izričitu osnovu za podizanje zahtjeva protiv prijevoznika prilikom • gubitka, oštećenja i zakašnjenja (čl. 5. (1) HmbR);jasno utvrđuju razdoblje odgovornosti na vrijeme između preuzimanja i • predaje robe (čl. 4. HmbR);utvrđuju odgovornost ne samo prema prijevozniku koji zaključuje ugovor • već i prema prijevozniku koji izvršava prijevoz (čl. 10. HmbR);ne poznaju oslobođenje od odgovornosti za nautičku krivnju;• su granice odgovornosti malo podigle na 835 SZR/komad odnosno 2,5 SZR/• kilogram (čl. 6. (1) a HmbR); navode najviši iznos odgovornosti i za štete uslijed kašnjenja, naime 2 ½ • -struki iznos tereta (čl. 6. (1) b HmbR);izričito uređuju sudsku nadležnost i legitimnost arbitražnih sporazuma (čl. • 21., 22. HmbR).

Problematika kontejnera kao „velike jedinice tereta“ je (drukčija nego u CMNI za plovidbu unutarnjim plovnim putovima) ni u HmbR nije zaključno uređena. Na-dalje vrijedi (kao i kod HVR) da se kontejner računa kao jedan komad, ako u teret-nici (odnosno u nekom dugom dokumentu) nije naveden broj komada sadržanih u kontejneru (čl. 4. st. 5. c HVR odnosno čl. 6. (2) HmbR).

3. OstaloU pomorskom pravu postoje mnogobrojne daljnje međunarodne konvencije o specijalnim pitanjima, npr. o pitanjima spašavanja u pomorskim nesrećama, o

1 - Istovremeno su Visbyjska pravila donijela prelazak s engleske funte u zlatu na franke u zla-tu. Sljedeći prelazak na SZR uslijedila je Protokolom iz 1979. Godine, pri čemu Hrvatska nije na popisu ugovornih država, ali je očito provela promjenu u nacionalnom pravu.

503

prijevozu putnika i prtljage. Važna konvencija dozvoljava vlasnicima brodova daljnje ograničenje njihove odgovornosti utvrđivanjem najviših iznosa za svaki brod (konvencija iz 1976. godine o ograničavanju odgovornosti za pomorske potraživanja, izmijenjeno Protokolom od 2.5.1996. godine). Hrvatska nije ratifi cirala ovu konvenciju, ali Njemačka, na primjer, jest.

E: Multimodalni prijevoz Međunarodni multimodalni prijevoz, dakle prijevoz uz korištenje različitih pri-

jevoznih sredstava u okviru jedinstvenog ugovora o prijevozu, samo je manjoj mjeri izričito uređen. Konvencija UN iz 1980. godine o multimodalnom prijevozu još nije na snazi.U Hrvatskoj su izričito uređeni sljedeći slučajevi:

U željezničkom prijevozu primjenjuje se CMR (čl. 2. CMR), ako se teretno • vozilo utovaruje na željeznicu na jednom dijelu puta („kombinirani promet“).Isto vrijedi i za utovar teretnog vozila na trajekt. • U multimodalnom željezničkom prijevozu (roba za prijevoz redom se utovaruje • na različita prijevozna sredstva – obično u kontejnerskom prometu) primjenjuje se CIM, ako je cestovni ili prijevoz unutarnjim plovnim putevima samo nadopuna prekograničnoj željezničkoj pruzi (čl. 1. st. 3. CIM). U zračnom prijevozu je u VK/MK uređen samo dovoz i odvoz teretnim vozilom • za zračni prijevoz, čl. 18. VK/MK. Ako se radi o multimodalnom prijevozu koji nije obuhvaćen ovim izričito uređe-

nim slučajevima, za strane je jako važno koji se propisi primjenjuju u slučaju štete. Po tome se primjerice određuje najviši iznos odgovornosti po kilogramu izgubljenog/oštećenog tereta: radi li se o 2 ili 17 specijalnih prava vučenja ili o 25 franaka u zlatu? Odgovara li prijevoznik u slučaju šteta uslijed kašnjenja do visine troškova za prijevoz tereta ili je iznos četverostruko veći? (vidi tablicu u prilogu).

Ako je poznato mjesto štete, ako je dakle jasno da je šteta nastupila npr. u plo-vidbi unutarnjim putevima, a ne u prijevozu teretnim vozilom koji je uslijedio nakon toga, mogu se primijeniti odredbe koja vrijede za brodski prijevoz. Međutim, ako mjesto štete nije poznato, treba primijeniti propise koji su najpovoljniji za oštećenika (u tom slučaju prijevoznik mora dokazati da je šteta nastupila npr. tijekom brodskog prijevoza, pa se zato moraju primjeniti niži iznosi odgovornosti koji tamo vrijede).

F: Tipični problemi - Koje ugovorne odredbe vrijede (osim CMR itd.), posebice kod kolidirajućih općih uvjeta poslovanja?- Je li prijevozniku roba predana neoštećena i u potpunosti? (Nitko neće brojati je li uistinu bilo 950 digitalnih kamera).- Ako je šteta (su)prouzročena nestručnim utovarom. Tko je bio zadužen za utovar?- Vrijede li ograničenja odgovornosti i kratki rok zastare ili se radi o grubom nemaru? Tko to mora dokazati?

504

Međunarodni prijevozi

Pregled o naknadi štete kod korištenja određenih prijevoznih sredstavace

sta

(ter

etno

vo

zilo

) C

MR

prug

a C

IM

zrak

VK

/MK

rije

čni b

rod

CM

NI

naci

onal

no p

ravo

Mor

aju

li m

jest

o ut

ovar

a i

prim

itka

bi

ti u

isto

j ugo

vorn

oj

drža

vi k

ako

bi s

e m

ogla

pri

mije

niti

do

tičn

a ko

nven

cija

?

Ne,

dov

oljn

a je

je

dna

ugov

orna

dr

žava

(č

l. 1.

(1)

C

MR

)

da

(čl.

2. (

1) C

IM)

da

(čl.

1. (

2) V

K, č

l. 1.

(2

) M

K)

Ne,

dov

oljn

a je

jedn

a ug

ovor

na d

ržav

a (č

l. 2.

(1)

CM

NI

Je li

doz

volje

no

ugov

aran

je

nadl

ežno

sti s

uda?

da

(čl.

31. (

1)

CM

R)

da

(čl.

46. (

1) C

IM)

ne

(čl.

32. V

K, č

l. 49

. M

K)

da

(pre

ma

naci

onal

nom

pra

vu)

da

Osl

obođ

enje

od

odgo

vorn

osti

pr

ijevo

znik

a,

izm

eđu

osta

log

za

uzro

kova

nje

gubi

tka

/ oš

teće

nja

...

... z

bog

okol

nost

i koj

e pr

ijevo

znik

nije

m

ogao

izbj

eći,

a po

slje

dice

ko

jih n

ije m

ogao

ot

klon

iti (

čl. 1

7.

(2)

CM

R)

(dak

le, k

od

najv

eće

paž

nje)

... z

bog

okol

nost

i koj

e pr

ijevo

znik

nije

m

ogao

izbj

eći,

a po

slje

dice

ko

jih n

ije m

ogao

ot

klon

iti (

čl. 2

3.

(2)

CIM

)(d

akle

, kod

na

jveć

e p

ažnj

e)

(...

iako

je

prije

vozn

ik p

oduz

eo

sve

potr

ebne

mje

re

(čl.

20. V

K))

nem

a os

lobo

đenj

a od

odg

ovor

nost

i kod

pr

imje

ne V

K D

P 4

ili M

K!

... z

bog

okol

nost

i koj

e pr

ijevo

znik

nije

mog

ao

izbj

eći,

a po

slje

dice

koj

ih

nije

mog

ao o

tklo

niti

(čl.

16. (

1) C

MN

I)

bez

kriv

nje

prij

evoz

nika

(čl

. 683

. st

. 1 d

ruga

pol

ovic

a re

čeni

ce Z

OO

)

Red

ovit

a go

rnja

gr

anic

a od

govo

rnos

ti

kod

gubi

tka

ili

ošte

ćenj

a

25 f

rana

ka u

zl

atu

odno

sno

8,3

3 SZ

R/k

g (č

l. 23

. (3

) C

MR

)

17 S

ZR

/kg

(čl.

30. (

2) C

IM)

17 S

ZR

/kg

(čl.

II. (

2) V

K D

P 1

odno

sno

čl. 2

2. (

3)

MK

)

2 SZ

R/k

g od

nosn

o 2

6.50

0 SZ

R/k

onte

jner

u (č

l. 20

. (1)

CM

NI)

isto

tak

o, č

l. 68

3. (

2)

ZOO

505

cest

a (t

eret

no

vozi

lo)

CM

Rpr

uga

CIM

zr

ak V

K/M

Kri

ječn

i bro

d C

MN

Ina

cion

alno

pra

vo

Ova

gra

nica

od

govo

rnos

ti n

e vr

ijedi

za

...

nam

jeru

ili

kri

vnja

, ko

ji pr

ema

naci

onal

nom

pr

avu

isti

kao

i na

mje

ra

(čl.

29. (

1)

CM

R),

(to

zna

či

u H

rvat

skoj

gr

uba

nem

arno

st

– kr

ajnj

a ne

pažn

ja)

nam

jera

ili

lako

mis

leno

st

(čl.

36. C

IM)

(nam

jera

ili

lako

mis

leno

st, č

l. 25

. VK

)K

od p

rim

jene

V

K D

P 4

ili M

K

neot

pada

gra

nica

od

govo

rnos

ti, n

iti

kod

nam

jere

! (čl

. 25.

V

K D

P 4o

dnos

no č

l. 22

. (5)

MK

)

vlas

tita

nam

jera

ili v

last

ita

lako

mis

leno

st p

rije

vozn

ika

(čl.

21. (

1) C

MN

I)

nam

jera

ili g

rubi

ne

mar

(kr

ajnj

a

nepa

žnja

), č

l. 68

9.

ZOO

Za

štet

e us

lijed

ka

šnje

nja

mak

sim

alna

od

govo

rnos

t iz

nosi

do

...

... v

isin

e tr

oško

va

prije

voza

(čl.

23. (

5)

CM

R)

... č

etve

rost

ruke

vi

sine

tro

škov

a pr

ijevo

za

(čl.

33. (

1) C

MI)

... iz

nosa

od

17

SZR

/kg

(čl.

II. (

2) V

K D

P 1

odno

sno

čl. 2

2. (

3)

MK

)

... v

isin

e tr

oško

va p

rije

voza

(čl.

20. (

3) C

MN

I)is

to t

ako,

čl.

687.

(1)

ZO

O

Red

ovit

a za

star

a1

godi

na

(čl.

32. (

1)

CM

R)

1 go

dina

(č

l. 48

. (1)

1

CM

I)

2 go

dine

(čl

. 29.

VK

od

nosn

o čl

. 35.

MK

) 1

godi

na

(čl.

24. (

1) C

MN

I)3

godi

ne

(čl.

230.

st.

1 Z

OO

)

Zas

tara

u s

luča

ju

nam

jere

/kra

jnje

ne

pažn

je

3 go

dine

(č

l. 32

. (1)

C

MR

)

2 go

dine

čl

. 48.

(1)

1 c

) C

MI)

2 go

dine

(č

l. 29

. WA

odn

osno

čl

. 35.

MK

)

1 go

dina

(č

l. 24

. (1)

CM

NI)

(ni

je

jedn

ozna

čno)

3 go

dine

, eve

ntua

lno

dulje

(čl

. 231

. ZO

O)

506

Klaus J. Schmitz: Uvod u obrazovni modul CISG (Ugovori o međunarodnoj prodaji robe)

Klaus J. Schmitz: international sale of goods CISG

Namjena sljedećeg obrazovnog modula je da hrvatskim polaznicima tečaja da uvid u temeljne odlike CISG-a (ugovora o međunarodnoj prodaji robe). Cilj modula nije detaljno upoznavanje s CISG-om, već informiranje polaznika o njegovoj važnosti za Hrvatsku.

Obrazovne materijale polaznici mogu koristiti i za samostalno učenje. Power Po-int prezentacija vodi polaznika kroz teme koje će se obrađivati u okviru modula. Navedeno je i nekoliko primjera sudskih odluka nedavno donesenih u Hrvatskoj. Obratite posebnu pozornost na spomenute slučajeve jer oni najbolje ocrtavaju važ-nost CISG-a za Hrvatsku.

U obrazovni modul uključeno je i nekoliko studija slučajeva. Svaka studija ima dvije verzije; bez rješenja i s rješenjem. Pokušajte prvo riješiti slučajeve bez gledanja u rješenje.

Tablice daju grafi čki prikaz CISG-a i njegovih temeljnih odlika.Osim toga, na raspolaganju su vam i sljedeći internetski izvori:Baza podataka Sveučilišta Pace o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe i me-

đunarodnom trgovačkom pravu:htt p://www.cisg.law.pace.edu/Dokumenti o CISG-u na hrvatskom:htt p://www.cisg.law.pace.edu/cisg/text/text.htmlSlučajevi vezani uz CISG na sljedećim linkovima:htt p://cisgw3.law.pace.edu/#caseshtt p://www.globalsaleslaw.org/index.cfm?pageID=28 Za bibliografi ju o materijalima vezanim uz CISG na hrvatskom:htt p://www.cisg.law.pace.edu/cisg/biblio/biblio-scr.html Nadam se da će vam ove upute biti od pomoći!STUDIJA SLUČAJA: Primjenjivost CISG-aKao što ste vidjeli u prezentaciji, stranke često ne uviđaju da njihov ugovor potpa-

da pod CISG. Zbog toga se mnogi sporovi odnose upravo na primjenjivost CISG-a.Dolje navedena pitanja odnose se na stvarni slučaj s njemačkog suda1. Izmijenjen

je radi simulacije situacije tipične za hrvatske prilike.Kupac, hrvatski proizvođač prozora, naručio je od njemačkog prodavatelja jednu

od komponenata u proizvodnji prozora. Dogovoreno je da će neke dijelove komponente osigurati sam kupac, a da će prodavatelj prilagoditi naručene komponente kupčevim specifi kacijama te će je prodavateljevi tehničari dostaviti kupcu i montirati na licu mjesta.

Stranke su dogovorile ukupnu neto cijenu od 100,000 eura. Prema „uvjetima prodaje“ navedeni iznos je tvornička cijena utvrđena u Münchenu, u Njemačkoj.

1 - CISG-online 585, for full CISG CASE PRESENTATION: htt p://cisgw3.law.pace.edu/cases/991203g1.html

507

Kad je prodavatelj dojavio kako neće biti u mogućnosti dostaviti komponente za proizvodnju u dogovorenom roku, kupac je pomakao rok dostave. Nakon što prodava-telj nije dostavio komponente ni u tom roku, kupac mu je otkazao ugovor.

Prodavatelj je podigao optužnicu na sudu u Njemačkoj zbog štete koja mu je na-nesena otkazom ugovora. Kupac je također podigao optužnicu na sudu u Hrvatskoj radi pretrpljenog gubitka i troškova zamjenske transakcije.

Može li se CISG primijeniti u slučaju gore opisane transakcije? 1.

U slučaju da odlučite da se CISG može primijeniti, bi li se odredba ugovora 2. „Eventualni sporovi proizišli iz ovog ugovora regulirat će se u skladu s važećim hrvatskim zakonima“ smatrala valjanom iznimkom od Konvencije?

Sljedeće se pitanje odnosi na problem nadležnosti suda. U ovom se trenutku ne možemo detaljnije pozabaviti ovim pitanjem, ali svakako je potrebno okvirno poznavanje osnovnih odredaba „Bruxelleske regulative“ koja je zamijenila „Bruxelleske konvencije“. Ova će se regulativa početi primjenjivati i u Hrvatskoj kada postane članica EU.

(Nastavak gore opisanog slučaja…)Prodavatelj je podigao optužnicu na sudu u Njemačkoj radi štete koja mu je na-

nesena otkazom ugovora. Kupac je podigao optužnicu u Hrvatskoj radi pretrpljenog gubitka i troškova zamjenske transakcije. Prodavatelj dovodi u pitanje nadležnost hrvatskog suda, tvrdeći da je tužbu trebalo podignuti u Njemačkoj, mjestu izvedbe radova, prema članku 5(1) Bruxelleske regulative. Prodavatelj se poziva na odredbu u „Uvjetima prodaje“ prema kojoj je navedena cijena tvornička cijena utvrđena u Münchenu, u Njemačkoj.

Usporedite argumente obiju stranaka i odlučite koji je sud nadležan za rješavanje 3. spora.

STUDIJA SLUČAJA: Primjenjivost CISG-a (odgovori)

Odgovor na 1. pitanje: CISG je primjenjiv prema Članku 1(1)(a) CISG-a, pod uvjetom da obje stranke

imaju mjesto poslovanja u ugovornim državama. Iako u ovom slučaju nije od posebne važnosti, spomenimo kako je irelevantno jesu li jedna ili obje stranke „trgovci“ prema nacionalnom zakonodavstvu te koje su nacionalnosti.

Stranke će možda osporavati primjenjivost CISG-a prema Članku 3(1) CISG-a ukoliko se kupac obvezao isporučiti glavninu materijala potrebnih za proizvodnju. U tom slučaju, stranka koja se poziva na ovu odredbu tvrdit će da se ne radi o ugovoru

508

o prodaji (!).No, kako iz opisa slučaja doznajemo, kupac se obvezao osigurati samo neke dijelove, a ne glavninu.

U zadanom slučaju primjenjivost CISG-a nije isključena ni prema Članku 3(2) CISG-a. Sama činjenica da su komponentu trebali montirati prodavateljevi tehničari na mjestu poslovanja kupca, ne tvori glavninu prodavateljevih obaveza.

Odgovor na 2. pitanje: CISG jest “hrvatsko pravo” i primjenjuje se automatski ukoliko su „autonomni“

uvjeti iz Članka 1(1)(a) ispunjeni, tj. kada su mjesto poslovanja ili prebivalište (Članak 10(b)) ugovornih stranaka u različitim ugovornim državama.

Napomena: Primjenjivost CISG-a prema Članku 1(1)(a) nije određena pravili-ma međunarodnog privatnog prava!

Odgovor na 3. pitanje: Kupčevo mjesto poslovanja u Hrvatskoj smatra se mjestom isporuke komponente

za proizvodnju prema Članku 31 CISG-a. To slijedi iz odredbe ugovora koja kaže da su za montažu komponente zaduženi tuženikovi tehničari.

Odredba ugovora u kojoj se navodi cijena određena mjestu poslovanja prodava-telja nije od posebnog značaja, budući da se navodi da troškove prijevoza preuzima kupac. U skladu s tim za ovaj je slučaj nadležan sud u Hrvatskoj.

Tablica: Usporedba glavnih odredaba CISG-a s COA-om

Pravno pitanje CISG COA

Opće teme

Tumačenje izjava Art. 8 CISG Art. 319 - 321 COA (contracts)

Valjanost trgovačkih postupaka Art. 9 CISG Art. 12 COA

Sastavljanje ugovora

Valjanost ponude Art. 15 CISG Art. 252 I COA

Obvezujuća priroda ponude Art. 16 f. CISG Art. 257, 258 COA

Valjanost prihvata ponude Art. 18 II, III, 22 ff. CISG Art. 262 COA

Izmjene između ponude i prihvata ponude

Art. 19 CISG Art. 264, 255 I COA

Isporuka manjkave robe

Defi nicija manjka Art. 35 CISG Art. 401 COA

Dužnost obavijesti o manjku Art. 38 ff., 43 f. CISG Art. 403 COA

509

Prava kupcaPosebno djelovanje• Otkaz ugovora• Umanjena cijena• Odšteta•

Art. 45 I… - …lit. a, 46 CISG - …lit. a, 49 CISG - …lit. a, 50 CISG - …lit. b, 74 ff. CISG

Art. 410 ... …1) (1) - & (2) COA...1) (4) - COA...1) (3) - COA...(2) - COA

FORMIRANJE UGOVORA

Subjekt A nudi subjektu B 1000 bušela pšenice po cijeni od 1.00 $ po bušelu. Je li ugovor stupio na snagu? Ukoliko jest, u kojem trenutku?

1. DAN 2. DAN 3. DAN 4. DAN Rezultat

1. A šalje ponudu poštom

B šalje potvrdu o prihvatu po-nude poštom

A zaprima poštan-sku pošiljku

A čita pošiljku

2. A šalje ponudu B šalje potvrdu o prihvatu po-nude

B mijenja mišljenje i šalje faksom oba-vijest o odbijanju ponude A zaprima obavijest faksom

A zaprima po-štom potvrdu o prihvatu po-nude

3. A šalje ponudu poštom

B šalje obavijest o odbijanju ponude

B mijenja mišlje-nje i faksom šalje potvrdu o prihvatu ponude A zaprima potvrdu faksom

A zaprima obavijest o od-bijanju ponude poštom

4. A telefonom naziva B i nudi svoj proizvod

B kaže da će razmisliti

B telefonom naziva A i prihvaća po-nudu

5. A telefonom naziva B i nudi svoj proizvod;B kaže da će razmisliti;A kaže da sutra očekuje poziv

B faksom šalje potvrdu o pri-hvatu ponude u ured subjekta A

A čita faks

510

6. A poštom šalje ponudu

B zaprima po-nudu i započi-nje s priprema-ma za primitak ponuđene robe

B zaprima obavijest od subjekta A o po-ništavanju ponude

B šalje potvrdu o primitku

A zaprima potvrdu o pri-mitku

7. B zaprima ponudu su-bjekta A

B poštom šalje potvrdu o pri-hvatu ponude

A šalje poštom subjektu B oba-vijest o poništa-vanju ponude

B zaprima obavi-jest o poništavanju ponude

A zaprima oba-vijest o prihvatu ponude

8. A poštom šalje ponudu s napomenom „morate mi javiti do kraja tjedna“

B zaprima po-nudu

A poništava po-nudu

B šalje subjektu A potvrdu o pri-hvatu ponude

9. A poštom šalje ponudu

B poštom šalje potvrdu o pri-hvatu ponude

A telefonom naziva subjekta B i odbija ponudu

A zaprima po-tvrdu o prihvatu koju je B poslao poštom

10. A poštom šalje ponudu

B poštom šalje potvrdu o pri-hvatu ponude

A telefonskim pozivom poništava ponudu

A zaprima po-tvrdu o prihvatu ponude

11. B zaprima ponudu su-bjekta A

B poštom ša-lje potvrdu o prihvatu po-nude koristeći najsporiji oblik slanja poštom

B istraživanjem tržišta uviđa da postoje i povolj-nije ponude

B faksom šalje oba-vijest o odbijanju ponude

A zaprima obavijest o odbijanju ponude

A zaprima po-tvrdu o prihvatu ponude

12. A poštom šalje ponudu

B zaprima po-nudu i odmah uplaćuje novac na račun su-bjekta A bez potvrde o pri-hvatu ponude A i B su i ranije sklapali ugovore na isti način

A prima uplatu

511

13. 1. DAN - A faksom šalje ponudu su-bjektu B

120. DAN 120 - B poštom šalje potvrdu o pri-hvatu ponude

125. DAN - A zaprima potvrdu o prihvatu

Tržišna cijena pšenice se u među-vremenu značajno promijenila te rani-je poslana ponuda za subjekt A više nije isplativa

14. 1. DAN, četvr-tak - A poštom šalje ponudu s napomenom “ova ponuda je važeća samo sedam dana, ne zaprimimo li potvrdu o prihvatu u tom roku, ponuda se poništava“

5. DAN, pone-djeljak – držav-ni praznik

6. DAN, utorak - B zaprima ponudu

9. DAN, petak - B faksom šalje potvrdu o pri-hvatu ponude

15. 1. DAN, četvr-tak - A poštom šalje ponudu s napomenom “ova ponuda je važeća samo sedam dana, ne zaprimimo li potvrdu o prihvatu u tom roku, ponuda se poništava“

5. DAN, po-nedjeljak - B zaprima ponudu

B poštom šalje potvrdu o pri-hvatu ponude

7. DAN, srijeda- državni praznik

8 DAN četvr-tak- A zaprima potvrdu o pri-hvatu ponude

512

FORMIRANJE UGOVORA

Subjekt A nudi subjektu B 1000 bušela pšenice po cijeni od 1.00 $ po bušelu. Je li ugovor stupio na snagu? Ukoliko jest, u kojem trenutku?

1. DAN 2. DAN 3. DAN 4. DAN Rezultat

1. A šalje ponudu poštom

B šalje potvrdu o prihvatu ponude poštom

A zaprima poštansku pošiljku

A čita po-šiljku

Do sklapanja ugovora dolazi 3. danČlanak 23 – Ugovor o prodaji zaključen je u trenutku prihva-ćanja ponude u skladu s odred-bama konvencije.Članak 18(2) – Ponuda postaje važeća kad potvrda o prihvatu ponude dođe do ponuđača.Članak 24 – Zaprimanjem po-nude smatra se trenutak dosta-ve ponude primatelju osobno ili na adresu poslovanja

2. A šalje ponudu

B šalje potvrdu o prihvatu ponude

B mijenja mišljenje i šalje faksom obavijest o odbijanju ponude A zaprima obavijest faksom

A zaprima poštom potvrdu o prihvatu ponude

Nema ugovoraČlanak 17 – Ponuda prestaje biti važeća kad obavijest o odbijanju ponude dođe do po-nuditeljaČlanak 18(2) – Poništavanjem ponude i potvrda o prihvatu ponude koju je ponuditelj za-primio postaje nevažeća

3. A šalje ponudu poštom

B šalje obavijest o odbijanju ponude

B mijenja mišljenje i faksom ša-lje potvrdu o prihvatu ponude A zaprima potvrdu faksom

A zaprima obavijest o odbijanju ponude poštom

Do sklapanja ugovora dolazi 3. danObavijest o odbijanju ponude koja je do ponuditelja došla 4. dan ne poništava ponudu jer je ugovor prethodno već sklopljen

4. A telefo-nom naziva B i nudi svoj proi-zvod

B kaže da će razmisliti

B telefo-nom naziva A i prihvaća ponudu

Nema ugovoraČlanak 18(2) – usmena se po-nuda mora prihvatiti odmah, osim ako okolnosti ne nalažu drugačije

513

5. A telefo-nom naziva B i nudi svoj proi-zvod;B kaže da će razmi-sliti;A kaže da sutra oče-kuje poziv

B faksom šalje po-tvrdu o prihvatu ponude u ured su-bjekta A

A čita faks Do sklapanja ugovora dolazi 2. danČlanak 18(2) – dogovoreno je da ponuda vrijedi do sutraČlanak 24 – obavijest o pri-hvatu ponude postaje važeća dostavom u mjesto poslovanja ponuditelja

6. A poštom šalje ponu-du

B zaprima ponudu i započinje s pripre-mama za primitak ponuđene robe

B zaprima obavijest od subjekta A o poništava-nju ponude

B šalje potvrdu o primitku

A zaprima potvrdu o primitku

Nema ugovoraČlanak 16(1) – ponuda se može opozvati do trenutka slanja potvrde o prihvatu ponude

7. B zaprima ponudu subjekta A

B poštom šalje po-tvrdu o prihvatu ponude

A šalje poštom subjektu B obavijest o poništava-nju ponude

B zaprima obavijest o poništava-nju ponude

A zaprima obavijest o prihvatu ponude

Do sklapanja ugovora dolazi 4. danČlanak 15(2) – ponuda se po-vlači, čak i ako je neopoziva, ukoliko obavijest o povlačenju ponude dođe do primatelja do ili u trenutku primanja ponude. B je ponudu zaprimio 1. dan, a opoziv 4. dan. Ponuda time nije i službeno opozvana.Članak 16(1) - ponuda se može opozvati do trenutka slanja potvrde o prihvatu ponude (opoziv i službeno stupa na snagu tek pošto primatelj za-primi obavijest o tome; ponuda postaje neopoziva u trenutku slanja potvrde o prihvatu)Članak 18(2) – potvrda o pri-hvatu ponude koju je primatelj poslao postala je važeća 4. danČlanak 23 – Potvrdom o pri-hvatu 4. dan dolazi do sklapanja ugovora

514

8. A poštom šalje ponu-du s na-pomenom „morate mi javiti do kraja tjed-na“

B zaprima ponudu

A poništava ponudu

B šalje subjektu A potvrdu o prihvatu ponude

Je li ugovor sklopljen ili ne, ovisi o tumačenju Članka 16(2). U Članku 16(2)(a) stoji da se ponuda ne može opozvati „ako je u njoj naznačeno, bilo time što je određen rok za pri-hvaćanje ili na drugi način, da je neopoziva. A je odredio rok, ali bez napomene o neopozivosti ponude.2 su moguća tumačenja:(a) Određenim rokom ponu-ditelj je samo odredio vrijeme trajanja ponude(b) Ponuda je neopoziva u odre-đenom roku

9. A poštom šalje ponu-du

B poštom šalje po-tvrdu o prihvatu ponude

A telefo-nom naziva subjekta B i odbija ponudu

A zaprima potvrdu o prihvatu koju je B poslao po-štom

Nema ugovoraČlanak 17 – Ponuda se poni-štava kada obavijest o odbijanju ponude dođe do ponuditelja

10. A poštom šalje ponu-du

B poštom šalje po-tvrdu o prihvatu ponude

A tele-fonskim pozivom poništava ponudu

A zaprima potvrdu o prihvatu ponude

Do sklapanja ugovora dolazi 4. danČlanak 16

11. B zaprima ponudu subjekta A

B poštom šalje po-tvrdu o prihvatu ponude koristeći najsporiji oblik slanja poštom

B istraživa-njem tržišta uviđa da postoje i povoljnije ponude

B faksom šalje oba-vijest o odbijanju ponude

A zaprima obavijest o odbijanju ponude

A zaprima potvrdu o prihvatu ponude

Nema ugovoraČlanak 22 – Potvrda o prihva-ćanju ponude može se poništiti ako obavijest o poništenju sti-gne ponuditelju do ili u trenut-ku kada bi potvrda o prihvaća-nju postala važeća

515

12. A poštom šalje ponu-du

B zaprima ponudu i odmah uplaćuje novac na račun su-bjekta A bez potvrde o prihvatu ponude A i B su i ranije skla-pali ugo-vore na isti način

A prima uplatu

Do sklapanja ugovora dolazi 3. danČlanak 18(1) – Šutnja se ne smatra prihvaćanjemČlanak 18(3) – Uplata se sma-tra ujedno i potvrdom o prihva-ćanju ponude jedino ukoliko je to ustaljena praksa u poslovanju dotičnih subjekata

13. 1. DAN - A faksom ša-lje ponudu subjektu B

120. DAN 120 - B po-štom šalje potvrdu o prihvatu ponude

125. DAN - A zaprima potvrdu o prihvatu

Tržišna cije-na pšenice se u među-vremenu značajno promijenila te ranije poslana ponuda za subjekt A više nije isplativa

Nema ugovora Članak 18(2) Potvrda o prihva-ćanju ponude ne postaje važeća ukoliko ne dođe do ponuditelja u razumnom vremenskom roku

Potrebno je razmotriti prirodu poslovanja i brzinu sredstva za komuniciranje kojim se ponudi-telj služiVidi Schlechtriem Art 18, at 15.

14. 1. DAN, četvrtak - A poštom ša-lje ponudu s napome-nom “ova ponuda je važeća samo se-dam dana, ne zapri-mimo li potvrdu o prihvatu u tom roku, ponuda se poništava“

5. DAN, ponedjeljak – državni praznik

6. DAN, utorak - B zaprima ponudu

9. DAN, petak - B faksom ša-lje potvrdu o prihvatu ponude

Nema ugovora Članak 20 – 7. dan istekao je rok ponude

516

15. 1. DAN, četvrtak - A poštom ša-lje ponudu s napome-nom “ova ponuda je važeća samo se-dam dana, ne zapri-mimo li potvrdu o prihvatu u tom roku, ponuda se poništava“

5. DAN, ponedjeljak - B zaprima ponudu

B poštom šalje po-tvrdu o prihvatu ponude

7. DAN, srijeda-državni praznik

8 DAN četvrtak- A zaprima potvrdu o prihvatu ponude

Do sklapanja ugovora dolazi 8. danČlanak 20(2) – Ukoliko potvr-da o prihvatu ponude nije do-stavljena na adresu poslovanja primatelja posljednji dan roka trajanja ponude zbog državnog praznika ili neradnog dana, rok se produljuje do prvog sljede-ćeg radnog dana

STUDIJA SLUČAJA: Pravna sredstva za raskid ugovora prema CISG-uSvrha sljedeće studije slučaja je da osposobi polaznike da utvrde problematiku i

pronađu rješenja prema CISG-u te da ih usporede s rješenjima dostupnim u okviru nacionalnog zakonodavstva.

Dolje navedena pitanja temelje se na sljedećem (izmišljenom) događaju:1. srpnja 2008., Maier, trgovac voćem, poštom je poslao Conradu, vlasniku štan-

da na tržnici voća, pisanu ponudu za prodaju 500 gajba manga (30 komada po gajbi) po cijeni od 6,00 € s rokom dostave do 1. kolovoza 2008.. Prema uvjetima Maierove ponude Conradu je dano ekskluzivno pravo da prihvati ili odbije ponudu do 10. srp-nja 2008. do 17:00. Conrad je Maierovu pisanu ponudu zaprimio 3. srpnja.

5 srpnja Maier je napisao obavijest o poništenju ponude. Poslao ju je poštom na točno navedenu adresu i plaćenu poštarinu. Kasnije istoga dana prodao je svih 500 gajba manga Robertsu, vegetarijancu, ljubitelju manga po cijeni od 6.50 € po gajbi.

6 srpnja Conrad je napisao Maieru kako bi rado kupio 100 gajba manga po cijeni od 6.00 € po gajbi, uz uvjet da Maier dogovorenu količinu dostavi najkasnije do 1. kolovoza 2008.

Maier je zaprimio Conradovo pismo od 6. srpnja dva dana kasnije, 8. srpnja. Odmah mu je faksom poslao obavijest da je ponudu već poništio i prodao sav mango Robertsu. Conrad je Maierovo pismo od 5. srpnja zaprimio nešto kasnije istog dana, 8. srpnja.

1. Conrad tvrdi da ima ugovorno pravo na kupnju 100 gajba manga po cijeni od 6.00 € po gajbi od Maiera. Slažete li se? Ako da, zašto? Ako ne, zašto? (Pozo-vite se na CISG).

2. Uz pretpostavku da Maierova prodaja manga Robertsu predstavlja raskid ugo-vora s Conradom I da:

517

a. Maier može nabaviti još 100 gajba manga i dostaviti ih Conradu do 8. kolo-voza,

b. Conrad može kupiti mango uz isporuku do ili na 1. kolovoza od drugog tr-govca, Gusa, po cijeni od 7.00 € po gajbi (uključujući dostavu),

c. tržišna cijena manga 6. srpnja iznosila je 6.50 € po gajbi,d. tržišna cijena manga 1. kolovoza bit će 7.00 € po gajbi, i Conrad prodaje 50 gajba manga tjedno svojim kupcima po cijeni od 1.00 € za 3

komada.Koja pravna sredstva prema CISG-u Conrad može upotrijebiti protiv Maiera?

Objasnite!

STUDIJA SLUČAJA: Pravna sredstva za raskid ugovora prema CISG-u (Od-govori)

Odgovor na pitanje 1:

Da. Pozivamo se na neopozivost Maierove ponude od 1. srpnja. Iako Maier nije eksplicitno naveo da je ponuda neopoziva, tekst ponude (kupac ima ekskluzivno pravo prihvatiti ii odbiti ponudu do 10. srpnja 2008. do 17:00) sugerira da je u navedenom roku za prihvat ili odbijan je ponude ista neopoziva. (Čl. 16(2)(a)). No, neovisno o tome je li ponuda neopoziva ili ne prema Čl. 16(2)(a), ponuda se može opozvati samo ukoliko „obavijest o poništenju ponude dođe do primatelja prije nego je on poslao oba-vijest o prihvatu“ (Čl. 16(1)). Conrad je obavijest o prihvatu poslao 6. srpnja i nije primio obavijet o poništenju ponude do 8. srpnja. Iz navedenog slijedi da je ugovor sklopljen 8. srpnja, kada je Maier zaprimio Conradovu pisanu obavijest i prihvatu ponude (Čl. 18 i 24).

Odgovor na pitanje 2:

S obzirom da Maier nije isporučio ugovorenu rob, Conrad može: (1) može dati odgodu roka isporuke prema Čl. 47(1); no to za Conrada vjerojat-

no nije zadovoljavajuće rješenje, budući da on želi isporuku do 1. kolovoza, a Maier ne može robu isporučiti prije 8. kolovoza.

(2) tražiti izvršenje obaveza prema Čl. 46(1); no ni ovo rješenje za Conrada nije optimalno, budući da od drugog trgovca može dobiti željenu količinu manga do 1. kolovoza.

(3) Maierovo poništavanje ponude i prodaja robe drugome kupcu predstavljaju bitnu povredu ugovora prema Čl. 25. Conrad može raskinuti ugovor prema Čl. 49.

(4) kupiti željenu količinu manga od drugog dobavljača te prema Čl.75 namiriti razliku između nove cijene i cijene iz ugovora uključujući i pretrpljene kolateralne troškove prema Čl.74 (u ovom slučaju ih nema, budući da će Conrad dobiti robu u željenom roku): cijena zamjenske rob (700 €) – ugovorna cijena (600 €) = Čl.75 kompenzacija štete (100 €).

518

(5) ukoliko Conrad ne obavi zamjensku kupnju, može tražiti kompenzaciju ra-zlike u tržišnoj cijeni manga prema Čl. 76 što se svodi na razliku između ugovorne i nove tržišne cijene(tržišna cijena (650 € ) - ugovorna cijena (600 €) + Čl. 74 kola-teralna šteta (€0) = Čl. 76 kompenzacija štete (50 €).

519

Dirk Seichter: Primjena Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi u Hrvatskoj

Dirk Seichter: First directive on unfair commercial practices in Croatia

I. Predgovor

Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi stupila je na snagu 12.06.2005. i regulira zaštitu potrošača od poslovne prakse koja ugrožava njihove ekonomske interese. Di-rektiva ima za posljedicu potpunu harmonizaciju prava o nepoštenoj poslovnoj praksi u poslovnom odnosu između trgovca i potrošača. To znači da u području primjene direktive nisu mogući niti oštriji niti blaži nacionalni propisi.

Međutim Direktiva je u odnosu na već postojeće odredbe o nepoštenoj po-slovnoj praksi zakonodavstva EZ samo supsidijarna. (usporedi čl. 3. st. 4 Direktive 2005/29/EZ).

Hrvatska je primijenila Direktivu u čl. 107. i d. ZZP (zakonske defi nicije u čl. 3. st. 3 ZZP). Međutim te odredbe će stupiti na snagu tek nakon pristupa Hrvatske u EU. Odredbe u ZZP se većinom doslovno poklapaju s Direktivom. Prema tome nema dvojbi o usklađenosti zakona s Direktivom. Odredbe sadrže međutim niz neja-snih pravnih pojmova iz kojih proizlaze pitanja o njihovom tumačenju. Pritom treba imati na umu da zbog potpune harmonizacije nije moguće samostalno tumačenje orijentirano prema hrvatskom zakonu, nego se odredbe trebaju tumačiti sukladno Direktivi. U slučaju nedoumica sud zadnje instance obvezan je pitanje predložiti Europskom sudu. (vidjeti čl. 234. Sporazuma o EZ). Budući da je rok za provedbu Direktiva istekao tek 12.06.2007., Europski sud dosada još nije imao prigodu ra-zjasniti neka sporna pitanja tumačenja. Prema tome u nekim pravnim područjima postoji znatna pravna nesigurnost. Neovisno o tome, primjena prava o nepoštenoj poslovnoj praksi u mnogim pogledima ovisi o vrednovanjima. U mnogim slučajevima se ne može sa sigurnošću odrediti radi li se o kršenju ili ne. Potrebna pravna sigurnost može se u praksi steći samo oblikovanjem skupina slučajeva. Europski zakonodavac je u amandmanu I Direktive 2005/29/EZ već uradio taj posao s tim da je Hrvatska provela odredbe u čl. 112. i 115. ZZP. Međutim praktični značaj ove „crne liste” se ne smije precijeniti. S jedne strane niz nabrojenih slučajeva manje-više nisu realistični, a s druge strane će poslovni akteri nastojati zaobići ove odredbe.

II. Kontrolni popisZa provjeru pitanja postoji li kršenje čl. 107. i d. ZZP potrebno je provjeriti

slijedeće: Primjenjuje li se hrvatsko pravo ? Postoje li specijalne odredbe ? Radi li se o poslovnoj praksi ? Jeli li je poslovna praksa nepoštena ?

520

Radi li se o slučaju iz „crne liste“ ?

Potpada li slučaj pod činjenično stanje zavaravajuće ili agresivne

poslovne prakse ?

Radi li se o slučaju iz opće odredbe ?

III. Primjenjuje li se hrvatsko pravo ?Pitanje primjene hrvatskog prava postavlja se samo u slučaju prekograničnih djelovanja. U to prvenstveno spada poslovna praksa stranih trgovaca u Hrvatskoj. Po čl. 6. Uredbe EZ 864/2007 (Uredba Rim II) u zakonskom okviru poštene poslovne prakse vrijedi načelo mjesta trgovanja. Mjerodavno je prema tome pravo onog mjesta na kojem se želi utjecati na ponašanje aktera na tržištu i/ili gdje ponašanje ima posljedice po tržišno natjecanje. Prema tome, primjerice, vrijedi hrvatsko pravo ako slovenski trgovac na malo u Hrvatskoj oglašava kupnju u Sloveniji. Načelo mjesta trgovanja na vrijedi u području elektroničkog poslovanja.

Prema čl. 3. Direktive 2000/31/EZ poduzetnik sa sjedištem u zemlji članici EU treba se načelno pridržavati samo zakona one države gdje njegova tvrtka ima svoje sjedište. (načelo zemlje podrijetla). Prema tome vrijedi slovensko pravo ako sloven-ski trgovac raspačava svoju robu u Hrvatskoj putem interneta. U poštenoj poslovno praksi tzv. načelo mjesta trgovanja igra samo podređenu ulogu, jer zbog potpune harmonizacije kojoj se teži na osnovu Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi nacio-nalno zakonodavstva skoro i ne smiju odstupati jedni od drugih.

IV. Postoje li posebne odredbe ?Prema čl. 107 st. 4. ZZP (vidjeti i čl. 3 st. 4 Direktive 2005/29/EZ) odredbe

koje reguliraju posebne aspekte nepoštene poslovne prakse imaju prednost u pri-mjeni. U ovo spadaju posebice odredbe o oglašavanju određenih skupina proizvoda. (npr. lijekovi čl. 86. i d. Direktiva 2001/83/EZ; prehrambeni proizvodi Uredba EZ 1924/2006; duhanski proizvodi Direktiva 2003/33/EZ) kao i oglašavanje u odre-đenim sredstvima komunikacije (elektroničko poslovanje: Direktiva 2000/31/EZ; audiovizualni mediji: Direktiva 89/552/EEZ u verziji Direktive 2007/65/EZ). O ovim slučajevima se prvo treba provjeriti radi li se o kršenju hrvatskih odredbi koje su stvorene radi provedbe navedenih direktiva. Ako to nije slučaj, može se dodatno posegnuti za čl. 107. i d. ZZP.

Ova apstraktna načela mogu se razjasniti slijedećim primjerom: Hrvatska TV postaja izvještavala je o godišnjem odmoru u Dubrovniku. Voditelj je reklamirao određeni hotel i pritom je naglašavao njegovu dobru lokaciju s tim da je prešutio da se nalazi uz cestu gdje ima dosta prometa. Pitanje radi li se o nedopuštenom prikrivenom oglašavanju orijentira se prema nacionalnim zakonima koji su uspostavljeni provedbom Direktive o audiovizualnim uslugama s obzirom da je taj slučaj reguliran u čl. 3 lit. e Direktive 89/552/EEZ. U svezi prigovora zavaravanja Direktiva o audiovizualnim uslugama ne sadrži smjernice, s tim da se primjenjuje čl. 110 i d. ZZP.

Pored toga treba imati u vidu da prema čl. 107 st. 2. ZZP (vidjeti i čl. 3 st. 8. Direktive 2005/29/EZ) propisi kojima se uređuju uređene profesije ostaju neta-knuti. Prema tome su moguća šira ograničenje oglašavanja za pojedine profesionalne

521

skupine (nr. liječnici, odvjetnici), s tim da se i u tim slučajevima dodatno primjenjuje čl. 107. i d. ZZP.

Iz toga proizlazi da se primjerice liječnik, iako mu je oglašavanje dozvoljeno po pravilima kojima se uređuju uređene profesije, ne smije oglašavati na zavaravajući način.

V. Radi li se o poslovnoj praksi ?Primjena čl. 107. i d. CPA pretpostavlja poslovnu praksu. Pojam je defi niran u

čl. 3. st. 3. ZZP. (vidjeti i čl. 2. lit. d Direktive 2005/29/EZ). Poslovna praksa je ako radnja ima veze kako s tvrtkom tako i s tržištem.

1. Odnos prema trgovcuČl. 107. i d. ZZP obuhvaća samo radnje trgovaca u smislu čl. 3. ZZP (usporedi

i čl. 2. slovo b Direktive 2005/29/EZ). Svojstvo trgovca postoji ako su ispunjeni slijedeći kriteriji:

dugoročno, samostalno ekonomsko djelovanje, • koje ima za cilj raspačavanja roba ili usluga za novac, • nije potrebna namjera postizanja dobiti.•

Ne radi se o poduzetničkom djelovanju ako privatna osoba povremeno vrši odre-đene poslove.

Ako ti poslovi dosegnu određenu mjeru, potrebna je drukčija procjena kao npr. u slučaju

ponuda privatnih osoba na internet aukcijama. „Raspremanje tavana” još ne pred-stavlja poduzetničko djelovanje. Međutim granica se prelazi ako se tijekom određe-nog vremena ostvaruje određeni promet. Pokazatelj za poduzetničko djelovanje je i ako se u znatnoj mjeri nudi nova roba.

2. Odnos s tržištem Djelovanje k tome mora biti objektivno odgovarajuće i usmjereno na to da utječe

na potrošačeve odluke o poslu u svezi s proizvodima. (vidjeti obrazloženje br. 7 Di-rektive 2005/29/EZ). Potrebna veza s proizvodom ne postoji pogotovo u slijedećim slučajevima:

oglašavanje radi pridobivanja novih članova udruga političko oglašavanje stranaka oglašavanje za donacije (sporno) suvereno djelovanje javnih službi

O poslovnoj praksi se radi uvijek ako se promiče prodaja proizvoda. Obuhvaćeni su i radnje nakon zaključivanja ugovora ukoliko se tim može utjecati na odluku o poslu. U to spadaju prvenstveno slučajevi kada se trgovac poziva na neopravdane tražbine ili osporava prava potrošača.

Slijedeći primjer može ovo razjasniti: Ponuđač telekomunikacijskih usluga X nudi povoljnije cijene od svog konkurenta Y što ima za posljedicu da mnogi klijenti raskidaju svoje ugovore kod Y da bi zaključili ugovor kod X. Međutim Y ne prihvaća raskide ugovora i daje lažnu informaciju klijentima da se iz razloga ugovornih uvjeta ugovor

522

može raskinuti tek za godinu dana. Ovdje se radi o nepoštenoj poslovnoj praksi budući da odbijanje raskida ugovora može dovesti do toga da klijenti odustanu od toga.

Nisu međutim obuhvaćeni slučajevi provedbe ugovora. Ovdje ugovorno pravo ima prednost u primjeni (vidi također čl. 107. st. 2 ZZP) Primjerice kašnjenje ispo-ruke ili isporuka neispravnih proizvoda ne potpada pod zakone o nepoštenoj poslov-noj praksi. Glavno područje primjene čl. 107. i d. ZZP će se stoga odnositi na radnje koje su se vršile prije zaključivanja ugovora.

VI. Jeli li je poslovna praksa nepoštena ?

1. PregledTek kada riješimo pitanje primjenjuje li se čl. 107. i d. ZZP dolazimo do same

srži provjere. Po pitanju nepoštenosti ide se slijedećim redoslijedom: Radi li se o slučaju iz „crne liste“ (čl. 112., 115. ZZP) ? Da li je poslovna praksa zavaravajuća (čl. 110. f. ZZP) ili agresivna (čl. 113. f. ZZP)?Radi li se o kršenju opće odredbe (čl. 109. ZZP)?

2. Model ponašanja potrošačaa) Prosječni potrošač

Mjerodavno za svaku provjeru u svim slučajevima je shvaćanje prosječno infor-miranog i razumnog potrošača koji prati oglašavanje s pažnjom koja je prikladna si-tuaciji (Europski sud v. 16.07.1998. – C-210/96 – Tz. 30 – Gut Springenheide; Europski sud v. 25.10.2001. – C-112/99 – Tz. 52 – Toshiba/Kantun). Pritom se ne polazi od prosjeka stanovništva nego od prosječnog člana dotične ciljne skupine na koju je usmjereno oglašavanje. Stoga se prvo treba provjeriti na koga je usmjereno oglašavanje što pak ovisi o tome za koju je skupinu oglašavanje interesantno i u kojim sredstvima komunikacije se ono pojavljuje.

Evo nekoliko primjera: Oglašavanje za skidanje zvukova mobitela u časopisu za mlade usmjereno je prema djeci i mladima. Ako se oglašavanje pojavljuje u dnevnim novinama, ova procjena može biti drukčija ukoliko se polazi od toga da je taj proizvod interesantan i za odrasle. Oglašavanje za automobil VW Golf u dnevnim novinama usmjereno je prema cjelokupnom stanovništvu osim djece i mladih. Maloljetnici čitaju novine, ali ne kupuju auta jer još nemaju vozačku dozvolu. Oglašavanje za skupi stan u vlasništvu usmjereno je prema skupini stanovnika višeg srednjeg i gornjeg sloja društva.

Djeca i mladi su već zbog svoje dobi poslovno neiskusni. Zbog toga su u slučaju ove ciljne skupine uvjeti postavljeni oglašivaču najviši. Nasuprot tome se kod oglaša-vanja za stan u vlasništvu polazi od visokog razumijevanja potrošača jer je usmjereno prema osobama koje su poslovno uspješni.

Stupanj pozornosti ovisi o dotičnoj situaciji. Pritom vrijedi načelo da kod daleko-sežnijih odluka potrošač i detaljnije prati oglašavanje.

523

Također i medij oglašavanja može igrati ulogu. Primjerice se pri surfanju na inter-netu polazi od većeg stupnja pozornosti budući da potrošač posjećuje web stranicu na temelju svoje vlastite odluke – pod uvjetom da se ne radi o oglašavanju putem tzv. pop-up prozora [pop-up prozor je mali prozor s reklamnom porukom oglašivača koji se pojavljuje u trenutku kada se u velikom prozoru otvara sadržaj zbog kojeg je korisnik interneta došao na neku web adresu]. Slijedeći primjer će to razjasniti:

Banka B na internetu oglašava ulaganje novca. U slučaju da Hrvatska pobjedi na nogometnom prvenstvu, banka obećava višu kamatnu stopu. Točne uvjete potrošač saznaje tek kada klikne na link pod nazivom „uvjeti“. Ovakvo oglašavanje je dovoljno jer prosječni potrošač će se detaljnije informirati pri novčanom ulaganju, a i polazi se od toga da je on kliknuo na određeni link. To vrijedi tim više jer je korisnik interneta sposoban prepoznati takav jedan link.

b) Zaštita poslovno neiskusnih aa) Zaštita na osnovu modela o ponašanju potrošača

Model ponašanja potrošača osigurava zaštitu poslovno neiskusnih osoba s ob-zirom da se polazi od prosječnog člana ove skupine ukoliko se pritom radi o ciljnoj skupini na koju je usmjerena poslovna praksa.

Kao što je već gore obrazloženo, pokazatelj za to je ako se proizvod prvenstveno konzumira od strane neiskusne poslovne skupine ili ako se medij oglašavanja preteži-to koristi od strane članove takve ciljne skupine.

Tako se primjerice kod oglašavanja za zvukove za mobitel u časopisu za mlade polazi od shvaćanja mladih.

Međutim nije svako oglašavanje koje je usmjereno prema poslovno neiskusnim samo po sebi nepošteno nego treba provjeriti je li činjenica da određena skupina ne može ili samo u manjoj mjeri može kritički razmotriti ponude može utjecati i na njezinu odluku o poslu.

Slijedeći primjeri će ovo razjasniti: Izdavač A izdaje časopis za mlade. Tiraž se smanjuje. Radi pospješivanja prodaje A oglašava izdanje koje sadrži besplatne sunčane naočale kao dodatak. Ovdje se ne radi o nepoštenom utjecaju na odluke mladih. Mladi su u stanju odlučiti žele li kupiti časopis ili sunčane naočale. Prema tome nije mjerodavno da se časopis nudi zajedno sa sunčanim naočalama. B nudi zvukove za mobitele koji se skidaju s interneta. U jednom oglašavanju koje je izašlo u časopisu za mlade navodi se samo cijena po minuti iako skidanje s interneta prosječno traje dvije minute. U ovom slučaju se radi o nepoštenom utjecaju, jer mladi nisu u stanju shvatiti da mogu nastati viši troškovi od onih navedenih u cijenu po minuti. Uz to, oni i ne snose odmah taj trošak, nego se taj iznos tek kasnije obračunava.

bb) Zaštita prema čl. 109. st. 2. ZZPPostoji dodatna zaštita potrošača prema čl. 109. st. 2. ZZP (vidjeti i čl. 5. st.

3. Direktive 2005/29/EZ.) Prema tome polazi se o shvaćanju poslovno neiskusne skupine potrošača iako oglašavanje nije ciljano upućeno na tu skupinu. Kao rezultat

524

to znači probijanje modela ponašanja prosječnog potrošača i ova se odredba treba usko tumačiti kao iznimka. Pored toga je njezino područje primjene uglavnom još nerazjašnjeno.

Shodno doslovnom značenju riječi treba se polaziti o homogenoj skupini što je redovito slučaj kod maloljetnika.

Nasuprot tome, kod odraslih će se po pravilu teško razgraničiti određena homo-gena skupina. Primjerice ne može se polaziti od homogene skupine umirovljenika. Istina je da kod mnogih starijih osoba popušta sposobnost kritične provjere ponuda što se međutim ne odnosi čak ni na većinu umirovljenika. Međutim, određena sku-pina potrošača je ona koja sudjeluje na promotivnim putovanjima u sklopu kojih se prodaje roba. Kod ovih putovanja se radi o jeftinim dnevnim izletima s tim da su-dionici po pravilu trebaju podnijeti dosta agresivnu prodajnu manifestaciju. Pritom najčešće sudjeluju starije, manje obrazovane osobe koje se može lako prevariti.

Pored toga i oglašivač treba biti u stanju razumno predvidjeti da je moguće ugro-žavanja odluke o poslu koju će donijeti skupina potrošača. Oglašivač treba prepoznati da i ta skupina percipira oglašavanje, a on to ne može predvidjeti ako ta skupina po pravilu ne konzumira proizvod ili ako ona uopće ne koristi određeni medij oglašava-nja. Prema tome, ova se odredba ne primjenjuje u gore spomenutom slučaju oglaša-vanja za stanove u vlasništvu.

Problematično pitanje koje još uvijek nije defi nitivno riješeno je kako odredba čl. 109. st. 2. ZZP utječe na oglašavanje u masovnim medijima. Kod oglašavanja proizvoda za svakodnevnu uporabu u masovnim medijima polazi se od toga da je usmjereno prema (skoro) cijelom stanovništvu.

Polazeći od modela ponašanja prosječnog potrošača u tim slučajevima mjerodav-no je shvaćanja prosječnog predstavnika stanovništva.

Međutim i čl. 109. st. 2 ZZP se načelno može primijeniti jer oglašavanje perci-piraju i poslovno neiskusne osobe.

Odredbe čl. 109 stavka 2 ZZP ne može imati kao posljedicu da se u tim slučaje-vima uvijek treba uzimati u obzir ono što bi poslovno neiskusne osobe shvatile.

U protivnom bi to bilo probijanje modela ponašanja potrošača što europski za-konodavac nije namjeravao. U ovim se slučajevima štoviše polazi od toga trebao li je trgovac znati da je moglo doći do ugrožavanja slobode odlučivanja ove skupine. Međutim pojedinosti još nisu konačno razjašnjene.

c) Granice potpune harmonizacije putem modela ponašanja potrošača Primjena modela ponašanja potrošača može, usprkos potpune harmonizacije, do-

vesti do različitih odluka pojedinačnih zemalja članica. Pojam potrošača nije jednak u svim zemljama članicama. Kod oglašavanja koje se vrši isključivo u tuzemstvu je u pogledu na ciljnu skupinu jedino mjerodavno shvaćanja domaćih potrošača.

Prema tome se jedno te isto oglašavanje drukčije ocjenjuje u Zagrebu nego pri-mjerice u Parizu.

Primjer: U Grčkoj nije neuobičajeno obraćati se potrošačima u javnosti radi oglašavanja. Zbog toga je grčki potrošač naviknut da s tim izlazi na kraj i oglašavanje na ulici ne ugrožava značajno njegovu slobodu odlučivanja. Međutim u Njemačkoj se taj način oglašavanja doživljava kao veliko uznemiravanje, s

525

tim da se to redovito smatra agresivnom poslovnom praksom. Različita primjena u zemljama članicama zamisliva je i kad se ne utječe samo na

domaće potrošače što proizlazi iz činjenice da je defi nicija potrošača zadaća nacional-ne sudske prakse u što se Europski sud ne miješa. (vidjeti presudu Europskog suda od 25.01.2007. – C-48/05 – Tz. 25 – Opel znak).

Njemački sudac stoga jedno te isto oglašavanje može ocijeniti drukčije od svoga hrvatskog kolege i bez uvažavanja postupka predviđenim u čl. 234. Ugovora o Eu-ropskoj Zajednici (UEZ).

3. „Crna lista“Čl. 112., 115. ZZP (vidjeti i amandman I RL 2005/29/EZ) sadrži sveukupno 31

slučaj poslovne prakse koji su u svakom slučaju nedopušteni i ne postoji mogućnost vrednovanja. Posebice nije stvar u tome je li radnja u konkretnom slučaju može ugro-ziti slobodu odlučivanja.

Ovaj popis nije konačan što podrazumijeva da ako jedna skupina slučajeva nije navedena to ne znači da je dotična poslovna praksa dopuštena. Štoviše treba se tad provjeriti radi li se o kršenju čl. 109., 110. f., 113. i d. ZZP.

Međutim, ove odredbe sadrže djelomično nejasne pravne pojmove što pruža određeni prostor za tumačenje i time i vrednovanje. Tako je, primjerice, prema čl. 115. ZZP (usporedi i amandman I br. 28 Direktive 2005/29/EZ) nedopušteno u oglašavanju izravno navoditi djecu da nagovore svoje roditelje na kupnju proizvoda. Područje primjene ove odredbe ovisi o shvaćanju pojma neposrednog navođenja koji, međutim, još nije konačno razjašnjen. Vladajuće mišljenje u Njemačkoj polazi od uskog tumačenja. Pritom treba imati na umu da takvo oglašavanje skoro i ne može ugroziti slobodu odlučivanja roditelja. Roditelji su svakodnevno suočavaju s konzu-merističkim željama svoje djece, tako da su i u stanju odbiti takve želje. Prema tome ova odredba predstavlja strano tijelo i može se samo po mogućnosti restriktivno tumačiti.

4. Zavaravajuće radnje (čl. 110. ZZP, čl. 6. Direktive 2005/29/EZ)a) Općenito

Zaštita potrošača protiv zavaravajuće poslovne prakse praktično je najvažniji slu-čaj prava poštene poslovne prakse. Prema tome se kod čl. 110. ZZP radi o središnjoj odredbi o oglašavanju.

Nepoštena poslovna praksa ima slijedeće pretpostavke:Poslovna praksa (vidjeti gore) Informacije Mogućnost zavaravanja Mogućnost utjecanja na ekonomsko ponašanje potrošača

Dovoljno je da poslovna praksa može zavaravati i utjecati na ekonomsko pona-šanje potrošača.

U pojedinačnom slučaju se stoga ne treba dokazati da su potrošači zavaravani i da su zbog zavaravanja izvršili određenu radnju.

b) InformacijeZavaravanje se može pretpostaviti ako se izjave oglašivača odnose na činjenice i

mogu se sadržajno provjeriti.

526

Za to je potrebna bar minimalna informacija. Međutim, i vrednovanja mogu predstaviti informaciju u smislu čl. 110. ZZP ako se očito temelje na činjenicama. To se, primjerice, odnosi na izjavu:”jeftinije od konkurencije”. Nasuprot tome se ne radi o informaciji ako se TV postaja oglašava sloganom: „Najbolji fi lmovi svih vremena”, budući da se u ovom slučaju, što će potrošač i prepoznati, radi o čisto subjektivnim procjenama.

c) Mogućnost zavaravanja

Je li određena informacija može zavaravati ovisi o shvaćanju potrošača na koje je ona usmjerena, a potrošači su defi nirani na temelju modela ponašanja prosječnog potrošača. Mjerodavan je cjelokupan dojam oglašavanja. Izjave iz jednog zaokruženog opisa se ne smiju vaditi izvan konteksta. Ukoliko se međutim informacija izlaže na vizualno atraktivan način, ona sama po sebi ne smije biti netočna. Ali i vizualno atrak-tivno oglašavanje se ne smije promatrati izolirano.

Ako ono sadrži poluistine, a oglašivač naznači da informacija nije potpuna i s tim isključuje da potrošača dovodi u zabludu, oglašivač ne potpada pod zabranu zavara-vanju.

Ovako razjašnjenje mora sadržavati jasnu uputu ako je ono dio vizualno atraktiv-nog oglašavanja što se načelno može označiti i fusnotom. (*)

Primjer: Ponuđač telekomunikacijskih usluga X je u novinama oglašavao mobitel za cijenu od 1 kn pod uvjetom da se istovremeno zaključi ugovor. Pored cijene se nalazi zvjezdica koja ukazuje na kockicu s bijelim slovima na crnoj podlozi u kojoj se nalazi pregled tarifa za telefonske razgovore. Na donjem kraju kockice nalazi se fusnota označena zvjezdicom u kojoj još manjim slovima piše:“Jednostruka cijena za aktiviranje usluge 250 kn za sve tarife“ Ovo je nedopušteno, mada se u fusnoti mogu navesti detaljniji troškovi. Međutim potrošač računa s tim da ako se mobitel nudi za 1 kn ne treba platiti i troškove aktiviranja za 250 kn. Na to se trebalo jasnije ukazati.

Na internetu mogu biti niži uvjeti za razjašnjenje eventualne zablude, kao što je gore navedeno.

Općenito se polazi od toga da će potrošač pregledati one stranice koje su mu potrebne za dodatne informacije o proizvodu. Međutim ne može se i pretpostaviti da će korisnik u svakom slučaju primiti k znanju sve stranice internet ponude trgovca. Stoga informacije o ograničenjima ponude koje se daju putem drugog linka neće do-prijeti do potrošača ako on ustvari već na prvom linku raspolaže svim informacijama da bi izvršio kupnju i ako ne treba računati na dodatna ograničenja.

Primjer: X putem interneta prodaje tonere za tintne pisače. Toneri nose naziv poznatog proizvođača. Putem klika na link pod nazivom „informacije” zainteresirani kupac saznaje da toneri nisu proizvedeni od strane tog poznatog proizvođača, ali da su kompatibilni s pisačem. Bez ovih informacija potrošač je polazio od pogrešne pretpostavke da se radi o tonerima poznate marke. Ne bi trebalo pritisnuti drugi link kako bi potrošač izbjegao tu zabludu. I bez da je pritisnuo

527

link potrošač je imao dovoljno informacija da donese odluku o kupnji. Stoga je ova informacija trebala biti jasnije izražena.

Zavaranje se treba odnositi na okolnosti koje su navedene u čl. 110. st. 4 i 4 ZZP. Ovaj popis je konačan s tim da se pretpostavka nepoštenog poslovanja ne može temeljiti na zavaravanju o drugim okolnostima. Ovo pitanje međutim nije od velikog praktičnog značaja jer skoro i nisu zamislivi slučajevi gdje se zavaravanje vrši u uvje-tima koji nisu obuhvaćeni ovom odredbom.

Zavaravanje se može vršiti i ispravnim informacijama. To primjerice vrijedi za reklamiranje stvari koje se podrazumijevaju. Tako se putem isticanja zakonski propi-sanih činidbi može izazvati pogrešan dojam da konkurencija ne nudi takva prava.

Stoga je nedopušteno oglašavanje s dvogodišnjim jamstvom (vidjeti i čl. 112. ZZP amandman I br. 10 Direktive 2005/29/EZ). Isticanja dobrovoljnih činidbi po pravilu je dopušteno iako ih nude i svi konkurenti. (primjerice oglašavanje optičara s besplatnim pregledom vida)

Izjave da se radi o ekskluzivnom i vrhunskom proizvodu su dopuštene ako su istinite.

U slučaju da se ističe ekskluzivnost proizvoda, trgovac treba imati jasnu pred-nost nad svojim konkurentima. Prema tome je nedopušteno oglašavanje radio postaje sloganom:

“Samo smo mi odavde“ ako i druge postaje imaju lokalno uredništvo. Nisu pro-blematični slučajevi u kojima potrošač izjave ne uzima za ozbiljno (npr. „Najbolji fi lm godine”). U ovom slučaju već često i izjava kao takva nedostaje.

d) Mogućnost utjecanja na ekonomsko ponašanje potrošača Zavaravanje potrošača je samo tada nepošteno ako može utjecati na njegovo eko-

nomsko ponašanje. Prema tome okolnosti u kojima se zavaravalo potrošača moraju biti toliko bitne da je vjerojatno da bi potrošač bio donio drukčiju odluku da nije bio zavaravan.

Načelno možemo poći od toga da se ovakva značajnost zavaravanja može pretpo-staviti. Međutim teško je u pojedinačnom slučaju procijeniti može li se ta značajnost iznimno nijekati što će razjasniti slijedeći primjer:

Pivovara X se oglašava putem poznatih sportaša i TV voditelja da će za svaki prodani sanduk piva zaštiti četvorni metar tropske prašume za period od 100 godina. Kod ovakvog oglašavanja se može pretpostaviti da potrošač polazi od toga da će pivovara kupiti zemlju i da će je tako zaštiti od krčenja. Ako se X umjesto toga ograničava na fi nancijsku podršku određene organizacija koja je osnovana radi zaštite tropske prašume radi se o pogrešnoj predodžbi koja međutim nije odlučujuća ako se koristi značajan iznos koji će za posljedicu imati sličnu zaštitu. Za potrošača je na koncu nebitno na koji će se način odvijati zaštita. Angažman ne smije međutim zaostati za onim obećanim.

5. Zavaravajuće propuštanje (čl. 111. ZZP, čl. 7. Direktive 2005/29/EZ)a) Općenito

Zavaravanje ne mora biti nužno aktivna činidba, nego može biti i propuštanje što je obuhvaćeno čl. 111. ZZP (čl. 7. RL 2005/29/EZ). Prema tome, pretpostavka nepoštenog poslovanja podrazumijeva:

poslovnu praksu (vidjeti gore)

528

skrivanje bitnih informacija informacije koje su potrebne potrošaču da bi donio odluku utemeljenu

na potpunoj obavijestiskrivanje informacija može utjecati na ekonomsko ponašanje potrošača

Na kraju navedene karakteristike se teško mogu razgraničiti. Ako je skrivena in-formacija potrebna da bi potrošač donio odluku utemeljenu na potpunoj obavijesti, po pravilu se može polaziti od toga da skrivanje može utjecati na ekonomsko ponaša-nje potrošača prema kojem je usmjereno oglašavanje.

Obrnuto je u slučajevima kada informacije nije bitna i nije potrebna potrošaču. Neovisno o utjecanju na ekonomsko ponašanje u slučajevima iz čl. 111. st. 4. i 5. ZZP (čl. 7. st. 4. i 5. Direktive 2005/29/EZ) se uvijek radi o bitnim informacijama čije skrivanje prouzrokuje nedopuštenost.

b) Razgraničenje radnje i propuštanja Za različite odredbe u čl. 110. i čl. 111. ZZP potrebno je razgraničenje izme-

đu aktivne radnje i propuštanja. Mjerodavan je ukupni dojam potrošača na kojeg je usmjereno oglašavanje. Ukoliko u sklopu oglašavanja trgovac potrošačima daje po-grešnu predodžbu, ono potpada pod čl. 110. ZZP.

Tako se, primjerice, radi o zavaravanju radnjom ako se u gore spomenutom slu-čaju oglašavanja za potrošni materijal za pisače reklamira proizvođača, bez da se daje informacija da oglašivani proizvodi ne potječu od proizvođača.

U tom se slučaju oglašavanjem stvara pogrešan dojam da se radi o proizvodima proizvođača.

Nasuprot tome se radi o propuštanju ako se u sklopu oglašavanja za paket puto-vanje obećava besplatna oprema za skijanje kao dodatak bez da se potrošača obavije-sti o njenoj vrijednosti.

U ovom slučaju potrošač na koga je usmjereno oglašavanje nema nikakvu pre-dodžbu o obećanoj koristi.

Razgraničenje može izazvati poteškoće u pojedinačnom slučaju što je očigledno bio i problem zakonodavcu budući da prema čl. 111. st. 2. ZZP (vidjeti i čl 7 st. 2 Direktive 2005/29/EZ) davanje informacija na dvosmisleni način potpada pod za-varavajuće propuštanje.

U ovom se slučaju međutim jasno radi o aktivnoj radnji.

c) Bitne informacijeBitne informacije određene su u čl. 111. st. 1., 4. i 5. ZZP (čl. 7. st. 1., 4. i 5.

Direktive 2005/29/EZ). Pritom je čl. 111. st. 1. ZZP jedna vrsta opće odredbe dok ostale odredbe određuju posebne uvjete informiranja. Stoga se prvo uvijek treba provjeriti radi li se o slučaju iz čl. 111. st. 4. ili 5. ZZP.

aa) Obveze informiranja koje su određene u drugim zakonima (čl. 111. st. 5. ZZP)U bitne informacije spadaju uvjeti informiranja određeni drugim odredbama (čl.

111. st. 5. ZZP, čl. 7. st. 5. Direktive 2005/29/EZ). Kršenje ovih odredbi stoga vodi do pretpostavke da se radi o nepoštenoj poslovnoj praksi i s tim bitnost informacije za odluku o poslu nije mjerodavna.

Hrvatsko pravo je ovdje u određenoj mjeri šire od Direktive. Prema čl. 7. st. 5.

529

Direktive 2005/29/EZ obuhvaćene su samo one informacije koje su predviđene u pravu EU, dok čl. 111. st. 5. ZZP po značenju riječi obuhvaća i samostalne nacionalne odredbe koje nisu nastale pri provedbi obveze informiranja na temelju prava EU.

Ovakvo rješenje nije moguće s obzirom na potpunu harmonizaciju. Stoga je nuž-no tumačenje sukladno Direktivi prema kojoj čl. 111. st. 5. ZZP obuhvaća samo one obveze informiranja koje su poznate i u pravu EU.

Neovisno o tome ova je odredba od velikog praktičnog značaja, s tim da navodi bezbroj obveza informiranja tako da je vjerojatnost velika da i trgovac koji načelno pošteno posluje može previdjeti nešto od toga.

Ovdje je vidljivo da je politika zaštite potrošača EU djelomično otišla predaleko.

bb) Obveze informiranja čl. 111. st. 4. ZZPPored toga su bitne informacija koje su navedene u čl. 111. st. 4. ZZP (čl. 7. st.

4. Direktive 2005/29/EZ). Međutim te se informacije ne trebaju davati pri svakom oglašavanju nego samo u slučaju pozivanja na kupnju. Radi se o pozivanju na kupnju, ako su obilježja proizvoda i cijena isticani na način da je kupac u stanju donijeti odlu-ku o kupnji. (čl. 3. st. 3. ZZP, čl. 2. slovo i Direktive 2005/29/EZ). Stoga ove obveze ne vrijede kod oglašavanja koje samo želi pridobiti pozornost potrošača.Najvažnija skupina slučajeva iz čl. 111. st. 4. ZZP je obveza informiranja o osnovnim obilježjima proizvoda u mjeri koja je prikladna proizvodu i komunikacijskom sredstvu koje se koristi. Ovo podrazumijeva da se načelno treba informirati i o negativnim obilježjima.

Ako se poziva na kupnju potrebno je primjerice u slučaju ekološkog automobila navesti da je snaga motora ispod prosjeka.

Ali moraju se uzeti i u obzir interesi trgovca koji se oglašava. Obveze informiranja ograničene su na prikladnu mjeru. Ovo vrijedi pogotovo za proizvode za svakodnevnu uporabu. U ovom slučaju se polazi o obvezi informiranja o negativnim obilježjima s kojima potrošač ne računa. Dalje informacije nisu potrebne ni u smislu učinkovite zaštite potrošača, jer bi potrošač koji svakog tjedna nabavlja mnoštvo proizvoda za svakodnevnu uporabu bio jednostavno preopterećen detaljnim informacijama.

cc) Opća odredba čl. 111. st. 1. ZZPUkoliko se ne radi o slučaju iz čl. 111. st. 4. i 5. ZZP, obveza informiranja može

se temeljiti na čl. 111. st. 1. i 2. ZZP (čl. 7. st. 1. i 2. Direktive 2005/29/EZ). Pritom čl. 111. st. 2. ZZP nema zasebno značenje jer se tamo samo konkretizira

pojam propuštanja. Odredba čl. 111. st. 1. ZZP je s jedne strane šira od čl. 111. st. 4 ZZP jer ne obvezuje na davanje informacije pri pozivu na kupnju, a na drugu stranu pruža usko tumačenje jer se u svakom pojedinačnom slučaju treba odrediti da li je potrošaču potrebna ta informacija.

Mjerodavno je prema tome samo očekuje li potrošač informiranje što se može nijekati pogotovo kod stvari koje se podrazumijevaju. Ne postoji obveza informiranja i u slučaju ako je informacija eventualno od sporednog značaja za njegovu odluku o poslu. Uostalom treba odvagati posebice pomoću slijedećih kriterija:

doseg odluke o poslu značaj informacije vrsta oglašavanja i komunikacijskog sredstva (usporedi i čl. 111. st. 3. i 4. ZZP).

530

Potrošač će pri nabavi proizvoda za svakodnevnu uporabu koji je od manje vrijed-nosti sigurno očekivati manje informacije nego u slučaju skupih proizvoda. Zbog toga su uvjeti postavljeni trgovcu automobila viši od onih postavljenih voditelju supermarketa.

Što manje potrošač računa na određenu okolnost, tim su uvjeti postavljeni trgov-cu veći što se može pokazati i na primjeru oglašavanja automobila koje troši samo 3 litre benzina na 100 km, a koji ima slabu snagu motora. Potrošaču, na kojeg je usmje-reno oglašavanje, je vjerojatno jasno da se takva mala potrošnja može postići samo s manjom snagom motora. Prema tome se pri primjeni čl. 111. st. 1. ZZP obveza informiranja o slaboj snazi motora može pretpostaviti samo u slučaju da je snaga mo-tora tako mala da sudjelovanje u općem prometu izaziva poteškoće. Nasuprot tome, u slučaju poziva na kupnju u smislu čl. 111. st. 4. ZZP se u svakom slučaju treba navesti slaba snaga motora.

Kod oglašavanja radi izazivanja pozornosti potrošač ne očekuje razjašnjenje nego je svjestan da još ne raspolaže svim informacijama koje su mu potrebne za odluku o kupnji. Prema tome obveze informiranja su postavljene postepeno u smislu da trgo-vac treba više informirati i o negativnim obilježjima što više informacija prezentira u oglašavanju.

Ovaj postepeni pristup proizlazi također iz čl. 111. st. 4. ZZP prema kojem se obveze informiranja povećavaju u slučaju konkretne ponude. Zbog navedenih ra-zloga se primjerice u oglašavanju u sklopu kojeg se jedino ukazuje na ekologičnost automobila, neovisno o onome što smo rekli gore, neće trebati informirati o slaboj snazi motora. U slučaju korištenja sredstva komunikacije s ograničenim obvezama informiranja manje se očekuje od informacija.

Potrošaču je jasno da se primjerice u oglašavanju na radiju ne mogu dati detalj-ne informacije. Ukoliko dakle postoji obveza informiranja, treba se uzeti u obzir i opravdani interesi oglašivača koji u pojedinačnom slučaju mogu biti i suprotstavljeni zavaravanju propuštanjem.

Slijedeći primjer ovo može razjasniti: Ako ponuđač mobilnih usluga reklamira ugovor za mobilni telefon, u oglašavanju ne treba navesti sve tarife za tuzemstvo i inozemstvo. Kod izrazito diferenciranog tarifnog sustava oglašivač treba imati slobodu, i u interesu razumljivosti i preglednosti bitnih informacija, pojednostavljeno navesti cijene.

d) Prikriveno oglašavanje (čl. 111. st. 2. ZZP; čl. 7. st. 2. Direktive 2005/29/EZ)Važno područje zavaravanja putem propuštanja je u praksi prikrivanje komerci-

jalne svrhe određenog djelovanja. Moguće su slijedeće konstelacije slučajeva:

oglašavanje u uredničkom tekstu product placement zavaravanje da se radi o anketi obrasci za narudžbu koji izgledaju poput računa

vidjeti i čl. 112. ZZP (amandman I br. 21. Direktive 2005/29/EZ)

prikrivanje da se radi o prodajnoj manifestaciji zavaravanje da se djeluje kao potrošač

vidjeti i čl. 112. ZZP (amandman I br. 22. Direktive 2005/29/EZ).

531

Oglašavanje u uredničkom tekstovima i product placement za područje radija određeno je u Direktivi o audiovizualnim uslugama (89/552/EEZ verzija 2007/65/EZ), tako da prema čl. 107. ZZP postoje posebne odredbe Zakona o medijima koje imaju prednost u primjeni. Kod tržišnopravne procjene oglašavanja u uredničkom tekstovima treba se koristiti široko mjerilo što proizlazi iz ustavno zaštićene slobode izražavanja, tako da primjerice izdavaču treba biti moguće širiti vrednovanja o trgov-cima i njihovim proizvodima.

Slijedeći primjer ovo može razjasniti.Izdavač X svake godine izdaje priručnik koji razvrstan po pravnim područjima u rang-listama navodi odvjetničke urede. Procjena se temelji na intervjuima o čemu je čitatelj obaviješten u predgovoru. Ovo je dopušteno. Postoji snažan javni interes za objavljivanjem ovakvih rang-lista. Stoga se i ne radi o kršenju čl. 111. ZZP ako se ocjenjivanje odvjetnika ne temelji na objektivnim osnovama i ukoliko je to potrošaču jasno.

Ipak postoje granice za oglašavanje u uredničkim tekstovima. Može se polaziti od zavaravanja ako su ispunjeni slijedeći kriteriji:

trgovac je platio da ga se spominje u pozitivnom kontekstu vidjeti čl. 112. ZZP (amandman I br. 10. Direktive 2005/29/EZ)

postoji posebni ugovorni odnos između izdavača i trgovca radi se o uglavnom pretjerano reklamirajućem prikazivanju što prelazi okvir objektivnog informiranja. Kriteriji za to:

nedostatak bilo kakvog povoda za objavljivanje

pozitivno ocjenjivanje bez ikakvog objektivnog opravdanja

nedostatak bilo kakve kritične distance

izravni poziv na kupnju

Nedopušteno je primjerice:Izvješće o postavljanju krova na objektu stanova u vlasništvu napisano na način prodajnih prospekataUkazivanja na knjigu u sklopu novinskog članka ako između novinske kuće i izdavača postoji ugovor o suradnji Članak o trgovcu pod naslovom „Ova strana vrijedi zlata“.

6. Agresivna poslovna praksa (čl. 113. f. ZZP, čl. 8. f. Direktive 2005/29/EZ)a) Općenito

Zaštita potrošača od agresivne poslovne prakse prvi put je harmonizirana putem Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi (vidjeti čl. 8. f. Direktive 2005/29/EZ). Sli-jedeći uvjeti trebaju biti ispunjeni da bi se pretpostavila nepoštena poslovna praksa:

poslovna praksa (vidjeti gore) agresivno ponašanje

uznemiravanje

prisila

nedopušteni utjecaji

može utjecati na ekonomsko ponašanje potrošača

532

Odgovor na pitanje radi li se o agresivnom ponašanju daje čl. 114. ZZP navodeći kriterije (usporedi i čl. 9. Direktive 2005/29/EZ), koje međutim nisu konačne. b) Uznemiravanje

Uznemiravanje podrazumijeva način tržišnog natjecanja koji se već zbog načina pristupa potrošaču i neovisno od njegovog sadržaja smatra ugrožavanjem privatnosti. U praksi u to spada pogotovo oglašavanje sredstvima daljinske komunikacije (elek-tronička pošta, telefaks-uređaji, telefon), kao i dostavljanje proizvoda koji nisu bili naručeni. Ove skupine slučajeva već su obuhvaćeni u čl. 115. ZZP, tako da alter-nativno činjenično stanje uznemiravanja prema čl. 113. ZZP nije od većeg praktič-nog značaja. U svezi oglašavanja putem elektroničke pošte treba imati na umu da je odredba restriktivnija u Direktivi o privatnosti u elektroničkim komunikacijama. Dok je prema čl. 13. Direktive 2002/58/EZ svako neželjeno oglašavanje putem elek-troničke pošte upućeno potrošaču nedopušteno, prema čl. 115. ZZP (sukladno s amandmanom I slučaj 26. Direktive 2005/29/EZ) oglašavanje zabranjeno samo ako pored toga što je neželjeno još i ustrajno. Prema tome neželjeno oglašavanje putem elektroničke pošte obuhvaćeno je čl. 113. ZZP.

Šira mjerila se trebaju primijeniti kod oglašavanja od vrata do vrata i kad je karak-teristika uznemiravanja čak i veća nego u slučaju elektroničnog oglašavanja. Ovo proi-zlazi iz činjenice da je zakonodavac u čl. 30. ZZP oglašavanje od vrata do vrata načelno proglasio zakonitim. Ovo temeljna odluka od strane zakonodavca se ne može korigirati putem odredbi o nepoštenom poslovanju. Prema tome je oglašavanje od vrata do vrata, ukoliko se ne radi o slučaju prema čl. 115. ZZP, po pravilu dopušteno.

c) PrisilaPrisila je ako trgovac radi utjecanja na odluku o poslu koristi fi zičku silu ili ne-

zakonite prijetnje. Ovo je u svakom slučaju nedopušteno jer se u ovim slučajevima uvijek radi o ugrožavanju slobode odlučivanja. Primjer za slučaj prisile je odredba čl. 115. ZZP prema kojoj je nedopušteno ako trgovac stvara dojam da potrošač ne može napustiti poslovni prostor sve dok ne sklopi ugovor. Ova skupina slučajeva nije od većeg značaja u odredbama o nepoštenoj poslovnoj praksi jer se zaštita potrošača u tim slučajevima odvija putem kaznenog prava.

d) Nedopušteni utjecajaa) Općenito

Nedopušteni utjecaj je najvažniji slučaj čl. 113. ZZP. Pojam je detaljnije defi niran u čl. 3. st. 3. ZZP (vidjeti i čl. 2. slovo j Direktive 2005/29/EZ). Prema tome se radi o nepoštenom utjecaju ako trgovac iskorištava svoju poziciju moći prema potrošaču da bi vršio pritisak na način koji će u bitnoj mjeri umanjiti sposobnost potrošača da donese odluku utemeljenu na potpunoj obavijesti. Korištenje fi zičke sile pritom nije mjerodavno. Pojam pozicije moći nije od značaja. U odnosu između trgovca i potro-šača trgovac je zbog potraživanja od strane potrošača sam po sebi moćniji od potroša-ča. Međutim nema uporišta za pretpostavku da je europski zakonodavac namjeravao dati veći značaj činjeničnom stanju pozicije moći. Štoviše je odlučujuće je li pod danim okolnostima ponašanje trgovca može ugroziti slobodu odlučivanja potrošača na koja je usmjereno oglašavanje.

U svrhu razgraničenja činjeničnih stanja možemo razlikovati slijedeće skupine slučajeva:

533

društveni pritisak pretjerano mamljenje stvaranje interesnog konfl ikta oglašavanje koje se temelji na emocijama iskorištavanja teških položaja

bb) Društveni pritisakDruštvenim pritiskom se smatra izričita ili uvjerljiva prijetnja društvenim po-

sljedicama. Ovakva poslovna praksa je nedopuštena ako je time ugrožena sloboda odlučivanja. To se može po pravilo pretpostaviti pogotovo kod djece i mladih jer ova skupina skoro nije u stanju suprotstaviti se društvenim pritiscima. Stvaranje takvog pritiska može i kod odraslih biti nepoštena poslovna praksa kao primjerice u ovom slučaju:

X proizvodi i raspačava hrskave kukuruzne pahuljice. Trgovac je organizirao akciju oglašavanje koja je usmjerena na đake u sklopu koje je njih pozivao da skupljaju tzv. tony taler bonove i da ih kasnije preko svoje škole predaju Y. Ovisno o broju skupljenih bonova škola bi od Y dobila športske artikle. Bonovi su se nalazili u pakiranjima proizvoda koje raspačava X. Ovakvo oglašavanje predstavlja nedopušteni pritisak. Mjerodavno je u ovom slučaju shvaćanje roditelja. Istina je da je oglašavanje upućeno đacima ali po pravilu roditelji kupuju taj proizvod. Roditelji su stavljeni pod pritisak skupine. Budući da su škole često slabo opremljene, obećanje X se čini veoma privlačnim. Onim roditeljima koji nisu skupljali tony taler bonove je prijetila opasnost da će nastavnici ali i druga djeca prigovarati njihovoj djeci. Iz tog razloga je bilo za očekivati da će i razumni roditelji kupovati pahuljice samo da bi izbjegli taj pritisak. O društvenom pritisku se radi i pri korištenjem klijenata za vlastito oglašavanje. (tzv. „laik oglašivač“)U ovim slučajevima trgovac potrošačima obećava određenu korist ako oni mame klijente. Problematika tržišnog prava leži u tome da se ti potrošači po pravilu obraćaju svojim znancima i da znanci vjerojatno kupuju taj proizvod da bi njemu učinili uslugu. Mjerodavno je i u ovom slučaju ugrožavanje slobode odlučivanja, s tim da se može reći da odrasli po pravilu mogu odoljeti takvom pritisku. Međutim možemo to i drukčije procijeniti ako je obećana korist tako velika da je za pretpostaviti da će „laici oglašivači“ vršiti veliki pritisak na svoj krug znanaca.

Pod pojam društvenog pritiska spada i korištenje maloljetnika kao poticaja za kupnju. Pritom je oglašavanja, kao u slučaju tony taler bonova, usmjereno na djecu koja trebaju nagovoriti svoje roditelje da kupe proizvod. Prema čl. 115. ZZP uvijek je nedopušteno ako se djecu izravno, dakle izričito, poziva na kupnju. Ako to nije slučaj, po pravilu se ne može polaziti o ugrožavanju slobode odlučivanja. Roditelji su naviknuti nositi se sa konzumerističkim željama svoje djece, tako da znaju i odbiti te želje.

cc) Pretjerano mamljenjeShodno sudskoj praksi u Njemačkoj, i pretjerano mamljenje može predstavljati

nepoštenu poslovnu praksu. Međutim učinak mamljenja koji proizlazi iz povoljne

534

ponude načelno nije protivno pravilima tržišnog natjecanja nego čak i željena poslje-dica natjecanja. Prema tome su popusti, dodaci, pokloni i besplatne nagradne igre, neovisno o njihovoj vrijednosti odnosno od javno oglašavanog dobitka, po pravilu do-pušteni. Za pretpostavku o nepoštenoj poslovnoj praksi potrebne je da su ispunjeni dodatni uvjeti.

Ponuda može biti nepoštena kad potrošač ostaje zatečen. Od toga se može po-laziti kad oglašavanje stavi potrošača pod takav pritisak da nije u stanju usporediti ponudu s konkurentnim ponudama. Stoga su problematične izjave kao „0 % na sve – ali samo danas” ili „Danas ćemo Vam nadoknaditi PDV”. U svakom pojedinačnom slučaju se treba provjeriti otežava li se mogućnost pribavljanja ponuda kao uspored-bu. U mnogim slučajevima će potrošač i tijekom jednog dana biti u stanju informirati se o drugim ponudama i ograničenje ponude na jedan dan je stoga dopušteno. U svakom slučaju su dva dana dovoljna.

Problematične su nagradne igre za koje je potrebno kupiti proizvod da bi se su-djelovalo u njima kao u slijedećem primjeru:

Trgovina elektronike kratko pred svjetsko nogometno prvenstvo se oglašava na način:„ako Hrvatska postane svjetski prvak, svima koji danas kupe TV uređaj bit će vraćena kupovna cijena.“ U ovom slučaju moguće je biti nagrađen besplatnim televizorom samo ako prvo kupite taj proizvod. Mjerodavno za pretpostavku nepoštene poslovne prakse je u takvim slučajevima da li je odluka o kupnji znatno uvjetovana težnjom za nagradom. O ovom se slučaju to može nijekati. Prosječni potrošač sigurno neće kupiti televizor jer bi eventualno mogao biti nagrađen povratom kupovne cijene.

dd) Stvaranje interesnog konfl iktaNedopušteni utjecaj može nastati i kada se potrošača dovede u interesni konfl ikt,

primjerice, kada se kod odluke o kupnji trebaju poštivati interesi trećih. Ova obveza može proizaći ili iz specifi čne pozicije ili iz ugovora. U ovim slučajevima se radi o kršenju čl. 113. ZZP ako poslovna praksa može ponukati dotičnog potrošača da pri-hvati ponudu kršeći svoje obveze.

Pretpostavka da se radi o nepoštenoj poslovnoj praksi otpada samo ako je dobi-tak zanemarujući ili uobičajen u određenim gospodarskim granama i ako ponuda ne može utjecati na odluku.

Primjer: Nakon jednog nevremena automehaničarska radnja X se oglašava da će svim klijentima koji daju svoj auto na popravak kod X zbog štete od grada nadoknaditi samopridržaj kod osiguranja u visini do 1000 kn. Ovakvo oglašavanje je nepošteno. Zbog popusta popravak na kraju ispada jeftiniji. Shodno tome, račun za popravak se umanjuje tako da bi osiguravajuće društvo imalo pravo odbiti taj iznos od svog doprinosa. Potrošač može zadržati nadoknadu samo ako prešuti popust. Dopušteno bi međutim bilo oglašavanje s besplatnim pranjem automobila.

ee) Oglašavanje koje se temelji na emocijama

535

Oglašavanja koje se temelji na emocijama obuhvaća slučajeve kada se interes za kupnju izaziva radi osjećaja društvene odgovornosti, ekološke svijesti, željom za po-moći ili suosjećanja. Slijedeći oblici oglašavanja se često pojavljuju u praksi:

U oglašavanju se ukazuje na to da se dio primitka od prodaje koristi u socijalne svrhe.U oglašavanju se ukazuje na to da tvrtka neovisno od primitka od prodaje donira novac za socijalne svrhe. U oglašavanju se ukazuje na to da se kod proizvodnje posebno uzimaju u obzir ekološke i/ili socijalnopolitičke teme

Načelno je nesporno da se oglašavanje ne ograničava na stvarne podatke, nego da može biti i usmjereno na emocije. Stoga se oglašavanje ne može već smatrati nepo-štenim ako se izaziva interes za kupnju putem osjećaja društvene odgovornosti, eko-loške svijesti, željom za pomoći ili suosjećanja i bez da postoji objektiva veza između angažmana koji se spominje u oglašavanju i oglašavanog proizvoda. Isto vrijedi i kad se ciljano i planski apelira na emocije da bi se one iskoristile kao odlučujući poticaj za kupnju u svrhu vlastitih, ekonomskih interesa. Pritom je nevažno je li angažman vezan za primitak od prodaje ili ne.

Shodno tome primjerice dopušteno je: Oglašavanje piva s informacijom da se za svaki prodani sanduk piva štiti četvorni metar tropske prašume. Oglašavanje naočala s informacijom da oglašivač podržava udrugu za zaštitu ugroženih životinjskih vrsta. Oglašavanje elektroničkih artikala s informacijom da se sa svakom kupnjom daje donacija UNICEF-u.

ff) Iskorištavanje teških položajaNedopušteni utjecaj može biti ako je potrošač pod posebnim pritiskom i stoga

nije u stanju donijeti razumnu odluku. Stoga je oglašavanju na mjestu nesreće ili u smrtnom slučaju po pravilu nedopušteno.

7. Opća odredba (čl. 109. ZZP; čl. 5. Direktive 2005/29/EZ)a) Općenito

Opća odredba čl. 109. ZZP ima funkciju prihvata. Zakonodavcu nije moguće u postupku donošenja zakona predvidjeti sve slučajeve tržišnog natjecanja što opravda-va nadopunu putem opće odredbe, iako se tako u određenom smislu sudskoj praksi delegira ovlaštenja za oblikovanjem zakona koji će obuhvatiti nove vidove oglašava-nja. Međutim takvo oglašavanje je trenutačno od malog značaja jer su teško zamislivi slučajevi koji ne predstavljaju niti zavaravajuću niti agresivnu poslovnu praksu, ali su nepošteni prema čl. 109. ZZP. Ovo se ubuduće može i promijeniti:

Za pretpostavku nepoštene poslovne prakse slijedeći uvjeti trebaju biti ispunjeni:poslovna praksa (vidjeti gore) kršenje profesionalne pažnje može značajno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača

b) Profesionalna pažnja

536

Pojem profesionalne pažnje defi niran je u čl. 3. stavku 3. ZZP (vidjeti i čl. 2. slovo h Direktive 2005/29/EZ). Prema tome se, pojednostavljeno rečeno, radi o kr-šenju ako je radnja u suprotnosti s dobrim običajima trgovanja, obrtništva, zanatstva ili djelatnosti slobodnog zanimanja što ovisi o pojedinačnom slučaju.

Prema tome trebaju se odvagati slijedeće kriterije: svrha zaštite čl. 107. i d. ZZP ostali pravni poredak ustavom zaštićena prava mjera nepravde koja je obuhvaćena odredbom, čl. 110. i d. ZZP

Primjer:X vodi aukcijsku kuću na internetu. Korisnici raspačavaju i medije koji ugrožavaju mlade što X nije ostalo nepoznato. Ipak on ništa ne poduzima. Stoga X ne djeluje niti zavaravajuće niti agresivno, ali krši profesionalnu pažnju. Zaštita mladih važan je pravni interes. X je, iako nenamjerno, pomoću aukcijske kuće na internetu omogućio relativno lako zaobilaženje propisa o zaštiti mladih. Prema tome on u razmjernoj mjeri treba poduzeti sve da bar umanji takva kršenja.

c) Mogućnost utjecaja na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača Poštena poslovna praksa nije zaštićena radi same sebe. Čl. 109. ZZP služi jedna-

ko kao i čl. 110. i d. ZZP samo zaštiti slobode odlučivanja potrošača. Stoga je kršenje profesionalne pažnje nepošteno samo ako može znatno utjecati na ekonomsko pona-šanje prosječnog potrošača. Neukusno oglašavanje ili oglašavanje koje krši društveni moral ne potpada pod područje primjene čl. 109. ZZP.

Budući da Direktiva nije harmonizirala ovo područje, nacionalni zakonodavac može predvidjeti odgovarajuće odredbe u svrhu zaštite društvenog morala.

537

dr.sc. Sanja Zagrajski, Nada Nekić Plevko: Uvod u trgovačko pravo i alternativni načini rješavanja sporova - priručnik za predavače

dr.sc. Sanja Zagrajski, Nada Nekić Plevko: Trainer’s manual: Introduction into commercial law and alternative settlement procedures

Plan rada za radionicu u trajanju od četiri sata

Upoznavanje s problematikom i svrhom radionice, predstavljanje polaznika i voditelja te naznake glede očekivanja polaznika

10,00 – 10,15

15,00 minuta

Kratko izlaganje sadržaja te najava vremenskog rasporeda radionice. Kratko predstavljanje polaznika i voditelja. Izlaganje i anketa među sudionicima o njihovim očekivanjima. Preporuča se provođenje usmene ankete (svaki bi polaznik usmeno izrazio svoja očekivanja). Očekivanja polaznika mogu se sažeto napisati na ploču, a zabilježeni rezultati ankete mogu poslužiti prilikom završene ocjene seminara.

Trgovačko pravo, subjekti i izvori trgovačkog prava.Trgovački ugovorPosebnosti postupka pred trgovačkim sudovimaNadležnost trgovačkih sudova .

10,15 – 10,45

30 minuta

Općenito o trgovačkom pravu, subjektima i izvorima, te pojmu trgovački ugovor.Izlaganje o posebno uređenom postupku pred trgovačkim sudovima kroz prikaz odredbi ZPP i ZTD. Posebno o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti trgovačkih sudova.

Power point prezentacija

Vježbe i zadaci 10,45 – 11,1530 minuta

Zadaci iz područja nadležnosti, primjeri izazivanja sukoba nadležnosti

Stanka 11,15– 11,2510 minuta

Postupak u parnicama u povodu prigovora protiv platnog naloga

11,25 -11,4520 minuta

Izlaganje o posebnosti ovog postupka i razlika sa redovnim postupkom. Ukazivanje na probleme u praksi i stavove sudske prakse.

538

Vježbe i zadaci 11,45 – 12,0015,00 minuta

Primjeri odluka i način pisanja izreka presuda i rješenja u ovom posebnom postupku.

Mjerodavno pravo u trgovačkim sporovima s posebnim osvrtom na Bečku konvenciju

12,00 – 12,4545 minuta

Izlaganje stranog stručnjaka

Stanka za ručak 12,45- 13,1530 minuta

Alternativni načini rješavanja sporova Mirenje, nagodba, arbitraža

13,15 – 14,00 45 minuta

Izlaganje o mirenju, nagodbi i arbitraži kao alternativnim načinima rješavanja sporova, posebno o prednostima i razlikama sa redovnim sudskim postupkom

Stanka 14,00 – 14,1010 minuta

Simulirani postupak mirenja uz sudjelovanje sudaca izmiritelja Trgovačkog suda u Zagrebu. Razgovor sa sucima izmiriteljima o iskustvima u mirenju.

14,10 – 15,0050 minuta

Ovaj dio radionice zamišljen za izvođenje simuliranog postupka mirenja u kojem će polaznicima prikazati kako praktično izgleda jedan postupka mirenja pred trgovačkim sudom.

UVOD U TRGOVAČKO PRAVO

UVOD

Trgovačko pravo je grana prava koja uređuje prava i obveze trgovaca proizašle iz isporuke robe i pružanja usluge, te pravne institute koji omogućuju i unapređuju odvijanje trgovačkih poslova.1 U ranijim fazama trgovačko pravo obuhvaćalo je i ugo-vorni i statusni dio, ali se u suvremenim pravnim sustavima izučava odvojeno, i to kao trgovačko ugovorno pravo i trgovačko statusno pravo (pravo društva). U ovom modulu polaznicima će se samo u najkraćim crtama prikazati osobitosti trgovačkog prava, njegovi izvori i subjekti, budući da je riječ o teoriji koju su učili na fakulteti-ma i nema potrebe zadržavati se na teoretskoj razni koju su morali usvojiti tijekom studija. Polaznike je bitnije detaljnije upoznati sa specifi čnostima trgovačkih sudova kao prvostupanjskih specijaliziranih sudova, njihovom nadležnošću i posebnostima postupaka pred trgovačkim sudovima, te alternativnim načinima rješavanja sporova – nagodba, arbitraža i mirenje. Postupak mirenja pred trgovačkim sudovima prikazat 1 - Gorenc,V.: Rječnik trgovačkog prava, Masmedia, Zagreb, 1997., str. 529

539

će se detaljnije budući da većina trgovačkih sudova u Republici Hrvatskoj provodi pilot projekte – Mirenje pri sudovima.

Trgovački sudovi su specijalizirani sudovi čija stvarna nadležnost je propisana Zakonom o parničnom postupku, Zakonom o sudovima, Zakonom o trgovačkim društvima, Zakon o sudskom registru, Stečajnim zakonom i drugim zakonima. U praksi su najčešći problemi i dileme oko nadležnosti, pa tako i nadležnosti trgovačkih sudova. Sud po službenoj dužnosti ocjenjuje odmah po primitku tužbe je li nadležan i u kojem sastavu za postupanje u određenom predmetu. Ovdje je značajnu ulogu odigrala sudska praksa, naročito Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim odlukama u povodu izazvanih sukoba nadležnosti, na koju ćemo posebno skrenuti pažnju, a u materijalima se nalaze i određene odluke.

Posebnosti postupka pred trgovačkim sudovima uređuje Zakon o parničnom postupku i u ovom modulu polaznicima će se iznijeti zakonska uređenja glede tih posebnosti. Posebno se će ukazati na institute stvarne i mjesne nadležnosti, jer su tu u praksi najčešći problemi. Isto tako obradit će se postupak u parnicama u povodu prigovora protiv platnog naloga koji je uređen je u odjeljku Izdavanje platnog naloga, a budući da su to najčešći sporovi pred trgovačkim sudovima, detaljno će se prikazati posebnosti tog postupka. Isto tako u ovom modulu govorit će se o postupku mirenja i arbitraži, prednostima tih postupaka u odnosu na redovni sudski postupak, a iznijet će se i dosadašnja iskustva i rezultati postupaka sudskog mirenja.

Cilj je ove radionice da polaznici prepoznaju specifi čnosti u postupcima pred tr-govačkim sudovima, kao i razlike između postupka pred prvostupanjskim redovnim građanskim sudom i postupka pred trgovačkim sudom. Osim toga, cilj je da polaznici steknu osnovna znanja o posebnosti postupka pred trgovačkim sudovima i alterna-tivnim postupcima – arbitraži i mirenju. Također je cilj ove radionice da se polaznici u svom postupanju pridržavaju načela ponašanja i postupanja sudaca propisanih Ko-deksom sudačke etike.

TRGOVAČKO PRAVO

II.1. Općenito o trgovačkom pravu

Trgovačko ugovorno pravo (law of commercial contracts, commercial law) bavi se pravnim odnosima u trgovačkom prometu robe i usluga.1 Dakle, ovdje je riječ o trgovačkom prometu robe i usluga. Kod trgovačkog posla potrebno je da je riječ o nabavi robe radi prodaje koja se obavlja obrtimice (profesionalno). Trgovačkim po-slovima bave se osobe trgovačkog prava.

Trgovačko ugovorno pravo svrstavamo u područje mikroekonomskih odnosa. Tr-govačke transakcije odvijaju se između trgovaca (subjekata trgovačkog prava) ali i između država odnosno subjekata javnog prava.

Ugovorno trgovačko pravo je skup pravila kojima se uređuju trgovački pravni odnosi. Ova se pravila stalno razvijaju, bilo da se mijenjaju zakoni, bilo da se u po-

1 - Goldštajn,A.: Trgovačko ugovorno pravo, međunarodno i komparativno, Narodne novine, Zagreb, 1991., str. 1.

540

slovnoj praksi pojavljuju novi oblici i koncepti, a mijenja se sudska i arbitražna praksa i pravna doktrina.

Trgovačko ugovorno pravo je dio trgovačkog prava koji se bavi trgovačkim tran-sakcijama, a drugi dio trgovačkog prava uređuje statusno pravo odnosno statusne odnose osoba trgovačkog prava (company law) dakle, pravni položaj trgovačkih druš-tva (osnivanje, promjene, prestanak). Ova klasifi kacija usvojena je u kontinentalnom pravnom sistemu (civil law sistem). U engleskom pravu i pravima zemalja koje spa-daju u common law sistem pravo društava čini posebno pravno područje, pa se u en-gleskom govornom području pod trgovačkim pravom podrazumijeva samo trgovačko ugovorno pravo.

Trgovačko ugovorno pravo spada u područje privatnog prava, jer se pravni odnosi između subjekata trgovačkog prava u sferi prometa roba i usluga reguliraju na razini privatnog prava, iako je utjecaj javnog prava kako u tuzemnim transakcijama tako i u međunarodnim transakcijama prihvaćena praksa.

Prema Goldštajnu da bi se odredio predmet trgovačkog ugovornog prava moraju se uzeti u obzir:

1. pravila koja isključivo spadaju u trgovačko ugovorno pravo2. propise koji su prateći za funkcioniranje trgovačkih ugovora3. regulaciju ponašanja stvorenu od strane poslovne zajednice.1 Polazeći od ove konstatacije Goldštajn navodi da u trgovačko ugovorno pravo

ulaze ugovorno pravo u užem smislu i specijalizirana područja kao što su: mjenično pravo, čekovno pravo, pravo vrijednosnih papira općenito, bankarsko ugovorno pra-vo, transportno pravo, špedicija, osiguranje, pravo industrijskog vlasništva, autorsko pravo. Tako se može zamijetiti da su neka od spomenutih područja stekla akademsko priznanje kao samostalno područje trgovačkog ugovornog prava npr. transportno pra-va, pravo osiguranja i dr. Osim toga u praksi susrećemo označavanje najužih područja kao npr. pravo kupoprodaje, patentno pravo, pravo međunarodne kupoprodaje i dr.

U trgovačko ugovorno pravo svrstavaju se i propisi koje moramo uzeti u obzir kao npr. stečajno pravo, konkurečno pravo, antikartelno pravo i dr. Ovdje je zapravo riječ o javnopravnim propisima o kojima moramo voditi računa s tim da se oni samo djelomično svrstavaju u trgovačko ugovorno pravo jer zapravo čine posebnu pravnu disciplinu javnog prava.

Što se tiče treće kategorije normi prema Goldštajnu njih čine autonomna pravila poslovne zajednice npr. kodeksi ponašanja, pravni vodiči i običaji stvorena od profe-sionalnih tijela, gentelman’s agreements i „drugi instrumenti koji se smatraju obve-zujućima ali se ne mogu sudskim putem ostvariti, nisu dakle pravno obvezni, kao što su letter of intent, letter of understanding, comfort letter.“ 2

U kontinentalnom pravnom sistemu ugovorno pravo ima dva dijela: opći-koji sadrži opća pravila i posebni-koji sadrži propise o pojedinim ugovornim odnosima. Kodifi kacije mogu biti jedinstvene ili dvojne (građansko-trgovačko pravo) ali svakako sadrže propise općeg i posebnog dijela. Na ugovor istodobno primjenjujemo propise oba dijela i općeg i posebnog, s tim da propisi posebnog dijela kao lex specilais imaju prednost. Primjer je i naš Zakon o obveznim odnosima koji predstavlja kodifi kaciju građanskog i trgovačkog ugovornog prava, a sadrži opći dio i posebni dio.

1 - Ibidem, str. 5.2 - Ibidem, str. 8.

541

Posebni dio zakonskih propisa sadrži u zemljama kontinentalnog prava tipove ugovora regulirane trgovačkim odnosno građanskim zakonikom. Međutim, broj ugo-vora koje regulira zakon nerazmjerno je malen u odnosu na broj i vrstu ugovora koje je stvorila praksa, a koji nisu uvršteni u nacionalne zakone. Isto tako, ugovor koji je ozakonjeni tip ugovora, u trgovačkom prometu nije jedinstveni nepromjenjivi obra-zac, dapače, doživljava brojne mutacije zavisno o trgovačkoj struci u kojoj se sklapa.

Primijećeno je u praksi sve veća upotreba formularnih ugovora (opći uvjeti poslo-vanja, tipski i adhezijski ugovori) koji u sve većoj mjeri zamjenjuju zakonske propise kod pojedinih tipova ugovora, a teže isključenju primjene posebnog dijela zakonskih propisa ugovornog prava.1

U trgovačkom ugovornom pravu dominiraju propisi dispozitivne naravi, a dispo-zitivnost je veća od one u građanskom pravu zahvaljujući postojanju posebnih auto-nomnih izvora prava.

Zakonodavna intervencija u trgovačke ugovorne odnose svodi se na:prisilne propise ( i trgovci moraju poštivati prisilne propise) javnopravne mjere (država mjerama porezne politike stimulira razvoj pojedinih gospodarskih aktivnosti – npr. krediti posebne namjene, određuje kvote uvoza, izvoza i sl. te na taj način utječe na sklapanje trgovačkih ugovora, devizni propisi i sl.)kada trgovac sklapa ugovor s netrgovcem dodatno se primjenjuje potrošačko zakonodavstvo (ZZP - npr. posebno reguliranje potrošačkog kredita, za razliku od “običnog kredita” prema ZOO

Nakon tranzicije trgovačko pravo prestaje biti dio javnog prava, depolitizirano i autonomno, dio “privatnog prava”. Ta je njegova karakteristika bitna radi uspostave jedinstvenih pravila postupanja u poslovanju s inozemnim trgovačkim subjektima bu-dući da su trgovačke transakcije često prekograničnog karaktera. Za normalno funk-cioniranje vanjskotrgovačkih transakcija potrebno je da postoji njihov “minimalni zajednički nazivnik”, odnosno da stranke ugovora na isti način razumiju iste institute. Tendencija unifi kacije bilježi se najviše u onim oblastima trgovačkog prava koje se najčešće pojavljuju u vanjskoj trgovini:

ugovor o prodaji – UNCITRAL Bečka konvencija Ujedinjenih naroda o prodaji robe dokumentarni akreditiv – UCP 600 – jedinstvena pravila za dokumentarni akreditivINCOTERMS itd.

Trgovci izbjegavaju u međunarodnim transakcijama ugovarati nadležnost naci-onalnih sudova, a s druge strane postoji popularnost arbitraže i duge tradicije arbi-tražnog rješavanja sporova pred specijaliziranim arbitražama. Najpoznatija arbitraža Međunarodne trgovinske komore u Parizu, ali i razne specijalizirane arbitraže (robnih burzi, arbitraže asocijacija trgovaca, arbitraže za prekogranične investicijske sporove i sl.). U svezi popularnosti arbitraže govorimo o širokoj primjeni Njujorške konvencija o priznanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka. Pravorijek kojeg donese izbrani sud jednak je pravomoćnoj odluci suda, a izvršiv je zahvaljujući Njujorškoj konvenciji u državama potpisnicama te konvencije.

1 - Ibidem, str. 12.

542

II.2. Međunarodno trgovačko pravo

Moramo zbog velike važnosti spomenuti međunarodno trgovačko pravo. Među-narodno trgovačko pravo vrijedi u odnosima između trgovaca iz različitih zemalja, a jezgra tog prava su međunarodne konvencije iz te oblasti, trgovački običaji i arbitraž-no rješavanje sporova.

U Izvještaju generalnog sekretara Ujedinjenih naroda „Postupan razvoj međuna-rodnog trgovačkog prava“ iz 1966. godine izraz „međunarodno trgovačko pravo može se defi nirati kao skup pravila kojima se uređuju trgovački odnosi privatnopravne pri-rode, a koji uključuju različite zemlje“.

Prema klasifi kaciji UN utvrđenoj pri osnivanju UNCITRAL-a 1966. (Komisija UN za međunarodno trgovačko pravo) predmet međunarodnog trgovačkog prava čine:

prodaja robe vrijednosni papiri i dokumentarni akreditivi propisi o poslovanju u međunarodnoj trgovini osiguranje prijevoz industrijsko vlasništvo i autorsko pravo trgovačka arbitraža.

Novija defi nicija UNCITRAL-a donesena je u vrijeme izrade Model zakona o međunarodnoj trgovačkoj arbitraži (1985). Generalna skupština UN preporučila je Rezolucijom (11. prosinac 1985. godine) svim zemljama članicama unošenje tog Za-kona u nacionalna zakonodavstva. Prema defi niciji iz tog dokumenta izraz „trgovački“ treba široko tumačiti radi obuhvaćanja stvari koje proizlaze iz svih odnosa trgovačke prirode kako ugovornih tako i izvanugovornih. Odnosima trgovačke prirode smatraju se (ali nisu ograničeni samo na njih) slijedeće transakcije:

trgovačke transakcije o prodaji robe ili razmjeni robe i usluga, ugovori o distribuciji, trgovačko predstavništvo ili zastupanje, faktoring, leasing, izgradnja tvornica, konzalting, inženjering, ugovori o licenciji, investicije, fi nanciranje, bankarski poslovi, osiguranje, ugovori o koncesijama i eksploataciji, joint venture ugovori, prijevoz robe i putnika u zračnom, pomorskom, željezničkom i cestovnom prometu.

Možemo spomenuti rad na unifi kaciji međunarodnog trgovačkog prava kroz rad UNCITRALA a i u okviru Europske zajednice.

Važno je spomenuti rad na reguliranju običaja u međunarodnim kodifi kacijama

543

(ULFIS, ULIS i Konvencija Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe). Prvi radovi na unifi kaciji međunarodne prodaje robe počeli su 1929. godine pri Međunarodnom institutu za izjednačavanje privatnog prava (The Interna-tional Institute for the Unifi cation of Private Law - UNDROIT) ispitivanjem mo-gućnosti prihvata svjetskog jedinstvenog zakona o kupoprodaji robe. Godine 1930. četvorici članova povjerenstva bio je povjeren zadatak da kao predstavnici četiriju najvažnijih sustava privatnog prava – engleskoga, francuskoga, njemačkoga i skandi-navskoga – pripreme prijedlog. Prvi nacrt Povjerenstvo je predložilo 1935. godine, drugi nacrt predložen je 1939. godine, a taj je 1951. godine iznesen pred diplomat-sku konferenciju u Haagu. Treći nacrt podnesen je 1956. godine, a konačan prijedlog zakona iznesen 1963. godine.Na diplomatskoj konferenciji održanoj u Haagu, od 2. do 25. travnja 1964. godine usvojena su dva dokumenta:

- Jednoobrazni zakon o sklapanju ugovora o međunarodnoj prodaji robe – ULFIS – Uniform Law on the Formation of Contracts for the International Sale of Goods i - Jednoobrazni zakon o međunarodnoj prodaji robe – ULIS – Uniform Law on the International Sale of Goods. Svrha je Jednoobraznih zakona je kreiranje dispozitivnih pravila kojima se nasto-

jalo izmiriti interese prodavatelja i kupaca. ULFIS i ULIS sadrže identične stavove iz kojih proizlazi da se ne čini razlika između trgovačke i građanske kupoprodaje. Tako će se oba zakona primijeniti bez obzira na trgovački ili građanski karakter ugo-vornih strana ili ugovora. Značajna je odredba zakona ULIS prema kojoj se u slučaju neslaganja običaja sa njegovim odredbama izričito daje prednost običajima, s tim da ugovorne strane mogu ugovoriti suprotno. Dakle, navedena odredba kojom ugovorne strane ne daju prednost običajima mora biti izričito ugovorena. Oba zakona (ULFIS i ULIS) ne prave razliku između međunarodnih i nacionalnih običaja, pa se između ugovornih strana mogu se primijeniti i međunarodni i nacionalni običaji ako su ispu-njeni istaknuti uvjeti iz čl. 9. ULIS i čl. 13., ULFIS.

Godine 1966. osnovana je Komisija UN za međunarodno trgovačko pravo (The United Nations Commission on the International Trade Law – UNCITRAL). Od više područja djelovanja Komisije jedno je međunarodna prodaja robe, a 1980. go-dine usvojena Konvencija UN o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe tzv. Bečka konvencija. Bečka konvencija mogla je stupiti na snagu tek kada je ratifi cira deset država, a stupila je na snagu 1. siječnja 1988. godine (te godine stupila je na snagu i u bivšoj SFRJ). Republika Hrvatska također je stranka Bečke konvencije, na temelju notifi kacije o sukcesiji od 8. listopada 1991. godine.

Prvi radovi na donošenju Načela međunarodnih trgovačkih ugovora (Principles of International Commercial Contracts) u okviru UNIDROIT započeli su još 1971. godine. Cilj ovih Načela bio je stvaranje usklađenih pravila koja će se primjenjivati diljem svijeta bez obzira na pravnu tradiciju i ekonomske i političke uvjete zemalja u kojima će se primjenjivati. Načela su revidirana 1994. godine a potom dopunjena 2004. godine.

Što se tiče Europske unije 1980. godine započinje sa radom Komisija za europ-sko ugovorno pravo (tzv. Lando komisija jer je istom predsjedao Ole Lando – danski profesor) na donošenju Načela europskog ugovornog prava (The Principles of Eu-ropean Contract Law - PECL). Tako je prvi dio PECL koji se odnosi na izvršenje i pravne lijekove objavljen je 1995. godine, a drugo izdanje objavljeno je 1999. godine

544

i obuhvaća odredbe koje se odnose na sastojke ugovora, sklapanje ugovora, valjanost, tumačenje ugovora i dr. Treći dio PECL objavljen je u ožujku 2003. godine. Odredbe PECL obuhvaćaju samo opći dio ugovornog prava, a ne predstavljaju ius cogens.

II.2.1. Trgovački sporovi s inozemnim elementom

Ovdje treba spomenuti da je određeni broj sporova pred trgovačkim sudovima upravo sa međunarodnim elementom. U tim predmetima ključno je pitanje primje-nu kojeg prava su stranke ugovorile. Nije upitno da hrvatski sudovi uvijek primje-njuju hrvatsko procesno pravo, pa je dakle riječ o tome primjenu kojeg materijalnog prava su stranke ugovorile. Propust suda da utvrdi primjenu kojeg materijalnog prava su stranke ugovorile je apsolutno bitna povreda postupka koja dovodi do ukidanja odluke suda, o čemu se u materijalima nalaze primjeri sudskih odluka.

U ovim postupcima bitne su odredbe Zakona o rješavanju sukoba s propisima drugih zemalja u određenim odnosima1. Ovaj zakon sadrži pravila o određivanju mje-rodavnog prava za statusne, porodične i imovinske odnose odnosno druge materijalno pravne odnose s međunarodnim elementom, a sadrži i pravila o nadležnosti sudova i drugih organa Republike Hrvatske za raspravljanje tih, pravila postupka i pravila za priznanje i izvršenje stranih sudskih i arbitražnih odluka.2 Zakonom je propisano i to ukoliko u tom zakonu nema odredbe o pravu za neki od odnosa na koje se primje-njuje, da će se odgovarajuće primijeniti odredbe i načela tog Zakona, načela pravnog poretka Republike Hrvatske i načela međunarodnog privatnog prava.

Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na spomenute odnose iz članka 1. tog Zakona ako su oni regulirani drugim zakonom ili međunarodnim ugovorima. Osim toga, pravo strane države neće se primijeniti ako bi njegov učinak bio suprotan Usta-vom Republike Hrvatske utvrđenim normama državnog uređenja.3

Problem utvrđivanja sadržaja stranog prava reguliran je odredbom čl. 13. Zakona, pa će sud ili drugi organ po službenoj dužnosti utvrditi sadržaj stranog mjerodavnog prava, s tim da obavijest o stranom pravu može zatražiti od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske. Isto tako i stranke mogu podnijeti i javnu ispravu o sadržaju stranog prava.

U postupcima sa međunarodnim elementom susrećemo se i sa zahtjevom stra-naka za osiguranje parničnih troškova (aktorska kaucija). Strani državljanin ili osoba bez državljanstva koja nema prebivalište u Republici Hrvatskoj pokreće parnicu pred sudom Republike Hrvatske dužna je tuženiku na njegov zahtjev osigurati parnične troškove.4 Ovaj zahtjev tuženik može staviti najkasnije na pripremnom ročištu ali ako ono nije održano na prvom ročištu za glavnu raspravu prije nego što se upusti o raspravljanje o glavnoj stvari odnosno čim je saznao da postoje pretpostavke za traže-nje osiguranja.5 Osiguranje parničnih troškova daje se u novcu, a sud može odobriti

1 - Zakon je preuzet u zakonodavstvo Republike Hrvatske nakon osamostaljenja. Vidi Narod-ne novine broj 53/91.

2 - Tako u čl. 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima.

3 - Tako u čl. 4. Zakona4 - Vidi čl. 82. Zakona 5 - Tako u čl. 82. st.2. Zakona. Ovdje postoji dilema, ako je tuženik nakon prvog ročišta za

glavnu raspravu saznao da postoje pretpostavke za traženje osiguranja, i postavi zahtjev hoće li isti biti pravovremen?

545

da se daje i u drugom pogodnom obliku. Zakonom su propisani slučajevima u kojima tuženik nema pravo na osiguranje parničnih troškova, pa tako tuženik nema pravo na osiguranje parničnih troškova:

ako u državi čiji je državljanin tužitelj državljani Republike Hrvatske nisu 1. dužni davati osiguranje; ako tužitelj uživa u Republici Hrvatskoj pravo azila; 2. ako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje tužitelja iz njegovog radnog 3. odnosa u Republici Hrvatskoj; ako je riječ o bračnim sporovima ili sporovima o utvrđivanju ili osporavanju 4. očinstva ili materinstva te ako je riječ o zakonskom uzdržavanju; ako je riječ o mjeničnoj ili čekovnoj tužbi, protutužbi ili izdavanju platnog 5. naloga.

Za slučaj sumnje da su državljani Republike Hrvatske nisu dužni davati osigu-ranje u državi čiji je državljanin tužitelj, objašnjenje daje Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske.1

Tuženik koji je pravovremeno stavio zahtjev da mu tužitelj osigura parnične troš-kove nije dužan nastaviti postupak u glavnoj stvari sve dok se pravomoćno ne odluči o njegovu zahtjevu, a ako zahtjev bude usvojen sve dok tužitelj ne položi osiguranje. Ako sud odbije zahtjev za osiguranje parničnih troškova, može odlučiti da se postu-pak nastavi i prije nego što rješenje o odbijanju postane pravomoćno.

Sud će u rješenju kojim se usvaja zahtjev za osiguranje parničnih troškova odre-diti iznos osiguranja i rok u kojem se osiguranje mora dati, a upozorit će tužitelja na posljedice što ih zakon predviđa, ako ne bude dokazano da je osiguranje dano u određenom roku. Ovdje vrijedi zakonska presumpcija o povlačenju tužbe odnosno o povlačenju pravnog lijeka, jer ako tužitelj u određeno roku ne dokaže da je dao osiguranje za parnične troškove, smatrat će se da je tužba povučena, odnosno da je tužitelj odustao od pravnog lijeka ako je zahtjev za osiguranje stavljen tek u postupku u povodu pravnog lijeka.2

Strani državljani imaju pravo na oslobađanje od plaćanja parničnih troškova uz uvjete uzajamnosti, a u slučaju sumnje o postojanju uzajamnosti objašnjenja daje Ministarstvo pravosuđa.

O primjeni Konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe iz 1980. godine tzv. Bečkoj konvenciji govorit će strani stručnjak u nastavku.

III. Izvori trgovačkog prava

Pod izvorima trgovačkog prava podrazumijevamo različite oblike u kojima se izražavaju pravna pravila.

Izvori trgovačkog ugovornog prava su:Zakon o obveznim odnosima, Zakon o mjenici, Zakon o čeku, Zakon o žigu, Zakon o autorskim i drugim srodnim pravima, Zakon o patentu i dr. - heteronomno pravoAutonomno pravo – pravo kojeg su formulirali sami sudionici – trgovci Ugovor Praksa uspostavljena između ugovornih strana (course of dealing)

1 - Vidi čl. 83. st. 2. Zakona.2 - Vidi čl. 84. Zakona.

546

Opći uvjeti poslovanja Uzance Trgovački običaji Trgovački termini i klauzule itd. Sudska praksa Pravna znanost

Heteronomno pravo – propisi- su opći akti koje donose ovlaštena tijela i kojima se uređuju određeni društveni odnosi. Kako vidimo za trgovačko ugovorno pravo to su različiti zakoni. Sve norme sadržane u jednom zakonu ne moraju imati istu obve-zatnu snagu za adresate pa tako jedan propis može sadržavati prisilne (kogentne) i dispozitivne odredbe.

Autonomno pravo – izvor prava koje stvaraju sami adresati tj. oni kojima je na-mijenjeno. Autonomno trgovačko pravo su takve pravne norme koje stvaraju su-bjekti trgovačkog prava samostalno, ali naravno u okvirima koje im dopušta zako-nodavac. Odredbe trgovačkog ugovornog prava pretežno su dispozitivnog karaktera a mogućnosti subjekata u kreiranju autonomnog trgovačkog prava velike. U praksi se mogućnost stvaranja autonomnog trgovačkog prava pojavljuje u obliku poslovnih (trgovačkih) običaja, uzanci, općih uvjeta poslovanja, klauzula (trgovačkih termina) i sl. Svi izvori autonomnog trgovačkog prava moraju biti u skladu s prisilnim propi-sima, i imaju prednost pred dispozitivnim propisima. Autonomni izvori vrijede kao pretpostavljena volja ugovornih strana čak kad nisu ugovoreni (to posebno vrijedi za trgovačke običaje).

Trgovački običaji – Bečka konvencija – takav običaj koji je strankama „bio poznat ili morao biti poznat i koji je široko poznat u međunarodnoj trgovini i redovno ga uzimaju u obzir ugovorne strane u ugovorima iste vrste u odnosnoj trgovačkoj grani“ (čl.9.).

Goldštajn kaže da su trgovački običaji poslovna praksa koja je tako proširena da subjekti trgovačkog prava redovito očekuju da će se prema toj praksi postupiti i pri sklapanju njihova međusobnog pravnog posla.1

U pravnoj literaturi trgovački običaj se defi nira i kao trgovačka praksa koja je u tako širokoj primjeni da se u pravnom prometu pretpostavlja da ih sudionici poznaju i prihvaćaju, osim ako ne ugovore suprotno.2

Doktrina unutar trgovačkih običaja razlikuje trgovačke običaje po vertikalnoj li-niji i one po horizontalnoj liniji. Trgovački običaji po vertikalnoj liniji obuhvaćaju sve one trgovačke običaje koji vrijede u nekoj struci ili za određenu vrstu robe. trgovački običaji po horizontalnoj liniji obuhvaćaju one trgovačke običaje koji su zajednički svim strukama. Glede primjene trgovačkih običaja u većini pozitivnih nacionalnih zakonodavstava usvojena objektivna teorija njihove primjene, prema kojoj se subjek-tivni element (opinio necessitatis – svijest , uvjerenje da je riječ o općeobvezatnom pravilu ponašanja) pretpostavlja. Kod objektivne teorije važna je činjenica da određe-ni trgovački običaj postoji i da se primjenjuje, pa su ga ugovorne strane dužne pošti-vati i postupati u skladu sa njim. Kod subjektivne teorije osim činjenice da se običaj primjenjuje potrebno je da ugovorna strana zna za običaj i da je dužna postupati u

1 - Goldštajn,A.: Trgovačko ugovorno pravo – međunarodno i komparativno, Narodne novi-ne, Zagreb, 1991., str. 152.

2 - Petrović,M.: Trgovački rječnik, Masmedia, Rijeka, 1992., str. 595-596.

547

skladu sa tim običajem. Defi niciju trgovačkog običaja pronalazimo u Jednoobrazni zakon o sklapanju ugovora o međunarodnoj prodaji robe – ULFIS, prema kojoj se pod izrazom običaji podrazumijeva način postupanja za koji razumne osobe istoga svojstva kad se nađu u istoj situaciji kao ugovorne strane redovno smatraju da se imaju primijeniti na sklapanje njihova ugovora.

U Zakonu o obveznim odnosima1 zakonodavac je upotrijebio pojam „trgovački običaji“, ali ne daje njegovu defi niciju. Tako odredba čl. 12. ZOO glasi:

„ (1) U obveznim odnosima među trgovcima primjenjuju se trgovački običaji čiju su primjenu ugovorili i praksa koju su međusobno razvili.

(2) U obveznim odnosima iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i trgovački običaji koje trgovci redovito primjenjuju u istim takvim odnosima, ako sudionici u njima nisu izrijekom ili prešutno isključili njihovu primjenu.

(3) Trgovački običaji i praksa koju su trgovci međusobno razvili, za čiju su pri-mjenu ispunjene pretpostavke iz ovoga Zakona, primjenjuju se i ako su suprotni dispozitivnom propisu.

(4) U obveznim odnosima među ostalim sudionicima primjenjuju se običaji kad je njihova primjena ugovorena ili zakonom propisana.“

Zakon o obveznim odnosima iz 2005. godine a koji se primjenjuje od 1. siječ-nja 2006. godine2, unosi značajne izmjene u uređenju primjene trgovačkih običaja u odnosu na Zakon o obveznim odnosima iz 1991. (1978.) godine. Kao što se uočava odredba čl. 12. ZOO razlikuje uvjete za primjenu običaja u obveznim odnosima: 1) između trgovaca i 2) između osoba koje sve nisu trgovci (između netrgovaca ili izme-đu netrgovaca i trgovaca).

Kada je riječ o obveznim odnosima između trgovaca st. 1. čl. 12. ZOO na njih će se primijeniti trgovački običaji čiju primjenu su ugovorili i praksa koju su međusobno razvili. Ova odredba je odraz subjektivne teorije u primjeni trgovačkih običaja. Me-đutim, st. 2. istoga članka propisao je da će u istim obveznim odnosima u primjenu doći i oni trgovački običaji koje trgovci redovito primjenjuju u istim takvim odnosima ako sudionici u njima nisu izrijekom ili prešutno isključili njihovu primjenu. Dakle, navedenom odredbom izričito je usvojena objektivna teorija primjene trgovačkih običaja koja je usvojena u gotovo svim suvremenim pozitivnim zakonodavstvima.

ZOO/05 u dijelu o trgovačkim običajima usklađen je s odredbom čl. 9. Bečke konvencije koja se u Republici Hrvatskoj primjenjuje kao izvor hrvatskog prava za međunarodnu kupoprodaju robe. Usvojeni pristup je opravdan jer je riječ o profesi-onalcima od kojih se očekuje da poznaju izvore prava u svojoj struci, a što je u skladu i s odredbom čl. 10. ZOO prema kojoj su sudionici u obveznom odnosu dužni u ispunjenju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Ujedno čl. 12. st. 3. ZOO/05 riješena je problematika odnosa trgovačkih običaja prema dispozitivnim propisima. Za razliku od čl. 1107. st. 3. ZOO/1991 koji prednost daje dispozitivnim normama u odnosu na trgovačke običaje u slučaju postojanja razlika među njima, čl. 12. st. 3. ZOO/05 propisuje da se trgovački običaji primjenjuju i ako su suprot-ni dispozitivnom propisu. Navedenim stajalištem hrvatsko zakonodavstvo uskladilo se sa suvremenim shvaćanjima odnosa trgovačkih običaja i dispozitivnih zakonskih odredaba.

1 - Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine 35/05. i 41/08. 2 - Zakon o obveznim odnosima je objavljen u Narodnim novinama broj 35/05 i 41/08.

548

S druge strane, razlikujemo odnose među ostalim sudionicima obveznih odnosa, odnosno, odnose među osobama koje sve nisu trgovci. U tim odnosima primijenit će se običaji kad je njihova primjena ugovorena ili zakonom propisana (čl. 12. st. 4. ZOO/05). Ovdje je zadržana subjektivna teorija primjene običaja, što je i opravdano jer se radi o osobama koje nisu profesionalci i od kojih se ne može očekivati pozna-vanje svih izvora u određenoj struci. Zaštita netrgovaca potrebna je osobito kad ulaze u obvezni odnos s trgovcima. Bez njihove volje ne može im se nametnuti primjena trgovačkih običaja. Potrebno je naglasiti da je novim čl. 12. ZOO/05 uklonjena dvoj-ba vezana za terminologiju iz ZOO/1991. Tako se sada govori o “trgovačkim običaji-ma” i “običajima”. Značajno je da se na obvezni odnos između trgovaca primjenjuje praksa koju su međusobno razvili. Dakle, radi se o praksi između točno određenih sudionika obveznih odnosa. Ta je praksa sastavni dio ugovora i primjenjuje se prije uzanci i trgovačkih običaja, što je u skladu sa Bečkom konvencijom i stajalištima u poredbenim pravnim sustavima.

Kada govorimo o odnosu trgovačkih običaja prema dispozitivnim pravnim nor-mama postoje dvije situacije. Prava kada se trgovački običaji odnose na pitanja koja uređena zakonom i druga kada trgovački običaj zadire u područje koje je uređeno zakonom. Kada se trgovački običaj odnosi na područje koje je uređeno zakonom, tada je riječ o običajima praeter legem – oni su dopuna zakona i obično popunjavaju pravnu prazninu. Posebno je pitanje ako je trgovački običaj suprotan zakonu (običaji contra legem). Budući da su trgovački običaji sami po sebi dispozitivnog karaktera, oni ne smiju biti u suprotnosti sa ius cogens. Trgovački običaj može biti suprotan i dispozitivnim odredbama, a pitanje je može li derogirati takav propis. Trgovačkim običajima daje se prednost pred dispozitivnim propisima u većini nacionalnih zako-nodavstava, jer su oni pretpostavljena volja ugovornih strana i kako smo već naveli služe za popunjavanje praznina u ugovoru i za tumačenje volje ugovornih strana.

Budući da trgovački običaji nisu pravo koje je donio zakonodavac, za njih ne vri-jedi načelo iura novit curia. Budući da je Novelom ZPP iz 2003. godine napušteno istražno načelo utvrđivanja materijalne istine po službenoj dužnosti od strane suda i uvedeno načelo stranačke istine1, kod dokazivanja postojanja i sadržaja trgovačkog običaja u prema načelu tereta dokazivanja parnična strana koja se pozvala na posto-janje određenog trgovačkog običaja dužna je to i dokazati.2 Sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti, ali dakle, samo od onih koje predlože stranke. Ako stran-ke ne predlažu izvođenje dokaza sud će ih na zapisnik upozoriti na dužnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza u svezi svojih navoda.

Uzance su kodifi cirani poslovni običaji, a kodifi kaciju obavljaju i objavljuju ovla-štena tijela. Uzance donose poslovna udruženja, komore, burze i dr. Uzance se dijele na opće (koje vrijede za sve vrste robe ili usluge) i posebne (koje vrijede u pojedinoj gospodarskoj grani ili struci, ili za određenu vrstu usluga ili za određenu robu).

Opće uzance za promet robom ograničene su na ono što je opće i zajedničko za sve sudionike prometa robom u gospodarstvu, a u njih su unesena i neka temeljna pravila obveznog prava.3

1 - Vidi čl. 7. i 219. ZPP.2 - Stranka to može učiniti predlažući sudu izvođenje dokaza saslušanjem vještaka, drugih

stručnjaka za određena pitanja koja uređuje trgovački običaj, pozivanjem na sudsku i arbi-tražnu praksu kojom je utvrđeno postojanje trgovačkog običaja i na drugi način.

3 - Tako Gorenc,V.: Trgovačko pravo – ugovori, Školska knjiga, Zagreb, 2000., str. 17.

549

Posebne uzance su takvi poslovni običaji koji se odnose na uže područje gospo-darskih djelatnosti ili na određenu robu i sl. Posebne uzance u RH ovlaštena je utvr-đivati Hrvatska gospodarska komora a objavljuju se u Narodnim novinama. Poznate su Posebne uzance u ugostiteljstvu i Posebne uzance u građevinarstvu.

U Republici Hrvatskoj postoje dvije temeljne vrste uzanci: opće uzance za pro-met robom i posebne uzance.

U odnosu na trgovačke običaje uzance imaju prednost u primjeni, a u slučaju nesuglasnosti općih i posebnih uzanci primijeniti će se posebne uzance. Uzance ne smiju biti u suprotnosti sa ius cogens. Moramo spomenuti Opće uzance za promet robom koje je donijela Glavna državna arbitraža 1954. godine jer su one do dono-šenja Zakona o obveznim odnosima 1978. godine bile jedini izvor trgovačkog ugo-vornog prava u nas. Ove Uzance bile su opće jer su se ograničile na one običaje koji su zajednički svim granama prometa robom, a jedinstvene jer su važile na cijelom području države, a potpune jer su sadržavale i pravila obveznog prava te su funk-cionirale kao jedinstveni regulativi.1 Ove Uzance prestale su vrijediti stupanjem na snagu Zakona o obveznim odnosima (1. listopada 1978. godine).2 Ali to znači da bi do primjene Uzanci mogla doći u onim pitanjima koja nisu regulirana zakonom kao i kada se ugovorne strane na njih pozovu.

Formularno pravo je dio autonomnog prava gdje se ugovori sklapaju prema una-prijed pripremljenim obrascima (formularima). Ovo pravo se razvilo radi pojedno-stavljenja poslovanja, jer se kod unaprijed pripremljenih formulara izbjegavaju dugo-trajni pregovori, pogotovo ako je sadržaj ugovora isti u slučajevima kada se ugovori masovno sklapaju. Razlikujemo:opće uvjete poslovanja, tipske i adhezijske ugovore.

Opći uvjeti poslovanja su uvjeti pod kojima neke pravne osobe posluju. Potreb-no je razlikovati ih od tipskih i adhezijskih ugovora. Opći uvjeti poslovanja imaju isti sadržaj kao i tipski ugovori, a razlika je u tome što opći uvjeti predstavljaju popis ugo-vornih klauzula – opći uvjeti koji se koriste na način da čine sastavni dio ugovora, a obično se nalaze na poleđini ugovornog formulara ili ispod potpisanoga dijela teksta.

Što se tiče tipskih ugovora,ugovorne strane mogu pojedine klauzule iz općih uvjeta poslovanja promijeniti kako to njima najbolje odgovara, za razliku od adhezij-skih ugovora gdje se pristupa uvjetima ugovora i ponuditelj u pravilu ne pristaje ni na kakvu izmjenu.

Prednost u primjeni između trgovačkih običaja i općih uvjeta poslovanja, imaju opći uvjeti poslovanja, budući da se primjenjuju na osnovi sporazuma ugovornih stra-na, a tim dogovorom ugovorne strane isključile primjenu trgovačkih običaja za ona pitanja koja su uređena općim uvjetima poslovanja.

Klauzule i termini naročito se primjenjuju u međunarodnim trgovačkim odnosi-ma, gdje je uvriježeno mišljenje i praksa Da nije potrebno detaljno regulirati svaki sa-stojak ugovora i da je to i neučinkovito, pa se u ugovoru poziva na klauzule i termine ili ih uvrste u ugovor, pa izričitim pristankom stranaka postaju sastavni dio ugovora. Najpoznatije su INCOTERMS klauzule u međunarodnim trgovačkim odnosima koje je donijela Međunarodna trgovačka komora u Parizu. Ako ugovorne strane ugovore

1 - Đorđević,Ž., Stanković,V.S.: Obligaciono pravo (Opšti deo), IV izdanje, Naučna revija, Beograd, 1986., str. 36.

2 - Odredbom čl. 1107. st. 2. ZOO propisano je: “Opće uzance za promet robom neće pri-mjenjivati poslije stupanja na snagu ovog zakona u pitanjima koja su njime regulirana.”

550

primjenu određene INCOTERMS klauzule, one su time isključile primjenu trgovač-kog običaja koji uređuje pitanje regulirano navedenom klauzulom.

Sudska (arbitražna) praksa nije izvor prava u formalnom smislu. Pravni poredak sudskoj praksi ne priznaje značenje izvora prava, jer sudovi sude na temelju ustava i zakona.1 Pod sudskom praksom kao izvorom trgovačkog prava podrazumijevamo niz sudskih odluka u kojima se norma primjenjuje na isti način. Prijašnja sudska odluka odnosno odluka višeg suda djeluje na sud samo snagom svoje uvjerljivosti i sud ako je uvjeren u ispravnost prijašnje presude odnosno presude višeg suda neće u sličnom sporu donositi drugačiju presudu. U tom smislu sudska praksa nije izravan, nego neizravan izvor prava. Različito od našeg uređenja zemlje anglosaksonskog pravnog kruga prihvatile su sustav sudskih presedana u kojem je jedna sudska odluka izdignu-ta na radn općeg pravila i proglašena obrascem za rješavanje sličnih slučajeva.

Pravna znanost (doktrina) kao izvor trgovačkog prava utječe na sudsku i arbi-tražnu praksu i to izravno i neizravno. Naime, ugledni pravni znanstvenici sudjeluju u radu tijela koja pripremaju zakonske i druge propise, a sude i kao članovi sudskih i arbitražnih vijeća, pa u ovim oblicima uočavamo izravno djelovanje pravne znanosti. Neizravno djelovanje ogleda su u člancima, studijama, znanstvenim djelima i znan-stvenim kritikama, jer suci mogu prihvatiti stavove i mišljenja iznesena u tim djelima iako se u donošenju presuda ne mogu pozvati na stav doktrine odnosno mogu ali na tome ne mogu utemeljiti svoju odluku. Zbog toga kažemo da pravna znanost u našem pravnom sustavu djeluje samo snagom svoje uvjerljivosti i da je u trgovačkom pravu samo neizravno ili indirektni izvor prava.

III.1. Hijerarhija pravnih izvora trgovačkog ugovornog prava

Prethodno smo govorili o izvorima trgovačkog prava, ali vrlo bitno znati redo-slijed odnosno hijerarhiju tih pravnih izvora kada odlučujemo u pojedinoj pravnoj stvari.

Ugovor je temelj svih trgovačkih transakcija i prvi je na hijerarhijskoj ljestvici izvora. Ugovor mora biti u skladu s prisilnim propisima (ZOO-a ili drugih zakona) ali i sa Ustavom i moralom društva. Naime, posljedica protivnosti ugovora prisilnim propisima, Ustavu Republike Hrvatske i moralu društva je ništetnost2, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određe-nom slučaju ne propisuje što drugo. Sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba, a pravo zahtijevati utvrđenje ništet-nosti ima i državni odvjetnik, s tim da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.3

U međunarodnom trgovačkom pravu iskristalizirali su se neki kriteriji tumačenja ugovora i isti su sadržani u Bečkoj konvenciji o međunarodnoj prodaji robe o kojoj ćemo nastavno govoriti.

Hijerarhija pravnih izvora trgovačkog ugovornog prava je slijedeća:

1 - Tako u čl. 115. s. 3. Ustava Republike Hrvatske Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine, broj 56/90., 135/97., 8/98 – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00, 28/01., 41/01., 55/01.

2 - Tako u čl. 322. st.1. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i 41/08. (nastavno: ZOO)

3 - Vidi čl. 327. i 328. ZOO

551

ugovor – ako je u skladu sa prisilnim propisima, Ustavom RH i moralom 1. društvaopći uvjeti poslovanja- ako su inkorporirani odnosno ako su ih stranke učinili 2. sastavnim dijelom ugovora praksa ustanovljena među ugovornim stranama (course of dealing)3. ponašanje stranka pri izvršenju ugovora4. posebne uzance5. opće uzance6. trgovački običaji 7. opća načela prava8. dispozitivni propisi9. sudska odnosno arbitražna praksa10. pravna doktrina.11.

Course of dealing – praksa ustanovljena među strankamaVažeći izvor tumačenja za anglosaksonsko i međunarodno trgovačko pravo (Beč-

ka konvencija). Vrijedi i u našem trgovačkom ugovornom pravu za trgovce od zadnje novele ZOO-a (odnosno od stupanja na snagu ZOO iz 2005. godine tj. od 1. siječnja 2006. godine). Course of dealing znači ponašanje koje je uspostavljeno prije sklapa-nja ugovora, pa ga treba razlikovati od ponašanja u tijeku izvršenja ugovora (course of perfomance). Time prijašnja praksa ugovornih strana postaje osnovom za tumačenje volje ugovornih strana. Course of dealing ne treba miješati sa pregovorima koji pret-hode sklapanju ugovora. Relevantna su opetovana ponašanja ugovornih strana prije sklapanja spornog ugovora (npr. prijašnji ugovori, način na koji su oni izvršavani, ali ne i pregovori oko spornog ugovora). Npr: stranke su u nekoliko navrata (5-6) sklo-pile ugovor primjenom općih uvjeta poslovanja prodavatelja. U sedmom ugovoru prodavatelj je propustio pozvati se na primjenu njegovih općih uvjeta. Kupac je pro-pustio poslati obavijest o nedostatku isporučene robe u roku kojeg je predviđao OUP prodavatelja (3 dana), ali je poslao obavijest unutar roka kojeg je predviđao zakon (8 dana). Prodavatelj tvrdi da se njegovi opći uvjeti primjenjuju na temelju prakse koju su uspostavile između sebe ugovorne strane, te da je za kupca nastupila prekluzija. Ponašanje samo u jednom slučaju ne daje osnova za postojanje prakse između ugo-vornih strana. Prijašnje držanje stranaka mora biti konzekventno – ne može biti malo jedno malo drugo.

Course of performance - ponašanje stranaka koje je uslijedilo nakon sklapanja ugovora (subsequent conduct), a iz njega se može vidjeti na koji su način stranke razumjele ugovor. Često iz naknadnog ponašanja saznajemo da je između stranaka došlo do nesporazuma, pa se postavlja pitanje je li ugovor sklopljen (suglasnost o bitnim sastojcima). Course of performance nije prihvaćen izvor prava prema ZOO.

Ugovorna praksa ima prednost pred dispozitivnim propisima. Tako je u Zakonu o obveznim odnosima propisano da se u obveznim odnosima među trgovcima primje-njuju trgovački običaji čiju primjenu su ugovorili i praksa koju se međusobno razvili.1 Trgovački običaji koji trgovci redovito primjenjuju u obveznim odnosima primjenjuju se ako sudionici nisu izrijekom ili prešutno isključili njihovu primjenu. Nadalje, tr-govački običaji i praksa koju su trgovci međusobno razvili a za čiji primjenu su ispu-njene pretpostavke iz ZOO primjenjuju se i ako su suprotni dispozitivnom propisu.2

1 - Vidi čl. 12. st. 1. ZOO.2 - Tako u st. 3. čl. 12. ZOO.

552

Među ostalim sudionicima obveznih odnosa običaji se primjenjuju kad je njihova primjena ugovorena ili zakonom propisana.

Zakon o obveznim odnosima posebno je propisao da pravne osobe u zasniva-nju obveznih odnosa postupaju u skladu sa svojim statutom, društvenim ugovorom odnosno pravilima.1 Statut, društveni ugovor ili izjava o osnivanju (ovisno o obliku trgovačkog društva) temeljni su akti pravne osobe i svi ostali akti moraju biti u skladu sa temeljnim aktom. Statut i društveni ugovor nisu opći izvori trgovačkog prava, ali su obvezujući za pojedine subjekte i to kako za njihove unutrašnje odnose tako i za odnose prema van. Međutim, ugovor koji je sklopljen ili druga pravna radnja koja je poduzeta suprotno statutu, društvenom ugovoru, odnosno pravilima ostaje na sna-zi, osim ako je za to druga strana znala ili je zakonom drugačije određeno. Naime, temeljnim aktom mogu biti propisana određena ograničenja u zastupanju društva (npr. predsjednik uprave može sklapati ugovore preko određenog iznosa samo uz su-glasnost nadzornog odbora ili sl.). Takva i slična ograničenja vrijede za treće savjesne osobe samo ako su za njih znale, ali ako nisu upisana u sudski registar, treći za njih ne mogu saznati.

IV. SUBJEKTI TRGOVAČKOG PRAVA

Subjekti trgovačkog prava su trgovci. U postupcima pred trgovačkim sudovima stranke su najčešće trgovačka društva i obrtnici. U odredbama o nadležnosti trgovač-kih sudova riječ je o pravnim osobama, obrtnicima i trgovcima pojedincima. Stoga ćemo se pozabaviti određenjem tih pojmova.

IV.1. Pojam pravne osobe

Prvenstveno se moramo podsjetiti odredbe čl. 77. ZPP prema kojoj stranačku sposobnost imaju načelno fi zičke i pravne osobe, ali prema dopunskom pravilu posebnim propisom može biti određeno tko može biti stranka u postupku osim fi zičkih i pravnih osoba, ali isto tako parnični sud ima ovlast da iznimno i sa učinkom u određenoj parnici prizna svojstvo stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju opisanu stranačku sposobnost, ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini udovoljavaju bitnim uvjetima za stjecanje stranačke sposobnosti, a osobito ako raspolažu imovinom na kojoj se može provesti ovrha.

Fizička osoba stječe pravnu osobnost rođenjem i pripada čovjeku od rođenja do trenutka smrti. Kod pravnih osoba je drugačije. Pravna osoba je društvena tvorevina kojoj je pravni poredak priznao pravnu sposobnost.

U hrvatskom pravu priznanje pravne osobnosti nekoj društvenoj tvorevini priznaje se uglavnom prema normativnom kriteriju, a u dva oblika:

1.izravno propisom osniva se neka individualizirana pravna osoba 2. posebnim propisom uređuju se pretpostavke koje neka tvorevina mora ispuniti

da bi joj se priznalo svojstvo pravne osobe,ali svaka pojedinačna pravna osoba pravnu osobnost stječe tek trenutkom propisane registracije.

Republika Hrvatska, jedinice lokalne samouprave i neke druge osobe (Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci, Nar. nov. 75/08., čl. 2. st. 3. i 5. – je pravna osoba, ne upisuje se u sudski registar) stječu pravnu osobnost izravno propisom, dok upisom

1 - Vidi čl. 13. st.1. ZOO.

553

u sudski registar ili drugi odgovarajući registar to svojstvo stječu gospodarsko pravni subjekti, udruge građana, političke stranke i dr.

U postupcima pred trgovačkim sudovima najčešće se kao stranke pojavljuju tr-govačka društva. Trgovačkim društvima svojstvo pravne osobe priznato je Zakonom o trgovačkim društvima i to čl. 2. st. 1. prema kojem je trgovačko društvo pravna osoba čiji su osnivanje i ustroj propisani tim Zakonom, a svojstvo pravne osobe stječu upisom u sudski registar (čl. 4. ZTD). Ovdje valja naglasiti da podružnice trgovačkih društava nisu pravne osobe i kao takve nemaju stranačku sposobnost. O ovome pitanju postoje brojne odluke VTS RH u Zbirkama odluka tog Suda (VTS RH Pž-8126/04 od 16. siječnja 2007. godine). Isto tako Ministarstva nisu pravne osobe i nemaju stranačku sposobnost, već stranka u postupku može biti Republika Hrvatska koja stječe prava i obveze preko svojih ministarstava i drugih tijela (VTS RH Pž-2004/05 od 16. studenog 2004. godine).

Subjekti koji će se promjenom nadležnosti trgovačkih sudova pojavljivati kao stranke u postupku su i ustanove i udruge, fondovi – kojima posebni zakoni daju svojstvo pravne osobe, ali svaki konkretni subjekt svojstvo pravne osobe steći će upisom u sudski registar. Tako je Zakonom o ustanovama propisano da je ustanova pravna osoba koja to svojstvo stječe upisom u sudski registar, a zakonom o udrugama da svojstvo pravne osobe udruge stječu upisom u registar udruga.

Udruga je prema odredbi članka 2. stavak 1. Zakona o udrugama «svaki oblik slo-bodnog i dobrovo ljnog udruživa nja više fi zičkih, odnosno pravnih osoba, koje se, radi zaštite njihovih probitaka ili zauzima nja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, te eko-loška, humanitarna, informacijska, kulturna, nacionalna, pronatalitetna, prosvjetna, socijalna, strukovna, športska, tehnička, zdravstvena, znanstvena ili druga uvjere nja i ci ljeve, a bez namjere stjeca nja dobiti, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelova nje toga oblika udruživa nja».1

Svojstvo pravne osobe udruga stječe sa danom upisa u re gistar udruga.2 Na udru-ge koje nemaju svojstvo pravne osobe, na odgova rajući način primje njuju se propisi koji se odnose na ortakluk. Udruga od osnutka može obav ljati djelatnosti kojima se ostvaruju njezini ci ljevi utvrđeni statutom, a uz te djelatnosti može obavljati djelat-nost kojom se stječe prihod, sukladno zakonu.3 Djelatnosti iz stavka 1. i 2. članka 5. udruga ne smije obav ljati radi stjeca nja dobiti za svoje članove ili treće osobe, a ako u obav lja nju djelatnosti udruga ostvari dobit, ona se mora sukladno statutu udruge koristiti isk ljučivo za obav lja nje i unapređe nje djelatnosti udruge, kojima se ostvaruju njezini ci ljevi utvrđeni statutom.4

Investicijski fond je pravna osoba ili zasebna imovina, čiji su osnivanje i ustroj uređeni Zakonom o investicijskim fondovima. U smislu Zakona o investicijskim fon-dovima i neovisno o tome je li u ponudi imenovana ili opisana kao takva, fondom se smatra i svaki pravni subjekt, društvo ili zasebna imovina, bez obzira na pravni oblik, u kojoj se sudjelovanje, bilo putem dionica, udjela ili kakvog prava, nudi s ciljem prikupljanja uloga u gotovu novcu te s izričitom namjerom ulaganja više od 60% tih uloga u portfelj vrijednosnih papira, novčanih depozita i svih drugih vrsta imovine, pri čemu ulagači nemaju svakodnevni nadzor nad donošenjem odluka o ulaganjima,

1 - Zakon o udrugama objavljen je u Narodnim novinama, broj 88/01. i 11/02. ispr. 2 - Tako u članku 2. stavak 2. Zakona o udrugama.3 - Tako u članku 5. stavak 1. i 2. Zakona o udrugama.4 - Tako u članku 5. stavak 4. Zakona o udrugama.

554

a osnovni je cilj osigurati ulagačima povrat na njihova ulaganja, i to bilo u dobiti ili kakvoj drugoj koristi.1

Fondom iz članka 3. Zakona ne smatraju se: banke koje su odgovarajuća nadležna tijela ovlastila za obavljanje djelatnosti • u Republici Hrvatskojdruštva za osiguranje koja su odgovarajuća nadležna tijela ovlastila za obavlja-• nje djelatnosti u Republici Hrvatskojmirovinski fondovi koje su odgovarajuća nadležna tijela ovlastila za obavlja-• nje djelatnosti u Republici Hrvatskojostale pravne osobe koje ulažu svoja vlastita sredstva• članovi obitelji koji zajednički ulažu• druge osobe koje su izuzete zakonima Republike Hrvatske ili međunarodnim • ugovorima koje je Republika Hrvatska potpisala ili im pristupila.

Odredbe stavka 1. članka 3. Zakona ne odnose se na status, prava i obveze koje te osobe imaju na temelju drugih zakona, propisa ili međunarodnih ugovora.

Fondovi se upisuju u registar fondova Republike Hrvatske, koji vodi Nadzorno tijelo. U registar fondova upisuju se fondovi i svi podaci određeni Zakonom i Pravil-nikom o sadržaju i načinu vođenja registra fondova te promjene tih podataka.2

Ustanova je pravna osoba čije je osnivanje i ustrojstvo uređeno Zakonom o usta-novama.3 Ustanova se osniva za trajno obavljanje djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, športa, tjelesne kulture, tehničke kulture, skrbi o djeci, zdravstva, socijalne skrbi, skrbi o invalidima i druge djelatnosti, ako se ne obavljaju radi stjecanja dobiti. Na ustanovu koja navedene djelatnosti obavlja radi stjecanja dobiti primjenjuju se propisi o trgovačkim društvima, s tim da se Zakonom može propisati da se pojedine djelatnosti iz stavka 2. članka 1. ne mogu obavljati radi stjecanja dobiti. Svojstvo pravne osobe ustanova stječe se upisom u registar ustanova, a brisanjem iz registra gubi to svojstvo.

Ustanova može u pravnom prometu stjecati prava i preuzimati obveze, može biti vlasnikom pokretnih i nepokretnih stvari, a može biti i strankom u postupcima pred sudovima, drugim državnim organima i tijelima s javnim ovlastima.4 Osnivači ustanove mogu biti i domaće i strane fi zičke i pravne osobe, osim ako za obavlja-nje određene djelatnosti ili za određene ustanove nije zakonom drugačije određeno. Javna ustanova osniva se za obavljanje djelatnosti ili dijela djelatnosti iz članka 1. stavka 2. Zakona za koje djelatnosti je zakonom određeno da se ona obavlja kao javna služba. Međutim, javna ustanova može se osnovati i za obavljanje djelatnosti ili dijela djelatnosti koja nije određena kao javna služba, ako se one obavljaju na način i pod uvjetima koji su propisani za javnu službu.5

Također je potrebno istaknuti da iako ZPP i fi zičkim i pravnim osobama daje jednakopravno neograničeno svojstvo stranačke sposobnosti, postoje različita postu-povna pravila za svaku od njih u određenim procesnim situacijama (npr. pravila o dostavi).

1 - Tako u članku 3. Zakona o investicijskim fondovima (Narodne novine, broj 150/05).2 - Tako u članku 5. Zakona o investicijskim fondovima.3 - Zakon o ustanovama, Narodne novine br. 76/93., 29/97., 47/99. i 35/08.4 - Tako u članku 4. Zakona o ustanovama.5 - Tako u članku 6. Zakona o ustanovama.

555

IV.2. Pojam trgovca

Trgovac je pravna ili fi zička osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu (čl. 1. Zakona o trgovačkim društvima1). Uvjeti koji se zahtijevaju da bi se jedna osoba smatrala trgovcem moraju se kumulativno ispuniti, a to znači da:

trgovac mora obavljati gospodarsku djelatnost samostalno. O samostalnom • obavljanju djelatnosti govorimo onda kada netko obavlja djelatnost u svoje ime i za svoj račun, a ne kao posloprimatelj ili po nalogu neke osobe. Ovo se ne odnosi na komisionare, otpremnike i zastupnike, jer oni komisionarske i otpremniče poslove obavljaju kao svoju samostalnu i profesionalnu djelat-nost. Samostalno obavljanje djelatnosti znači to da je trgovac nezavisan kako u odnosu na organe državne uprave tako i u obavljanju svojih djelatnosti sa subjektima u pravnom prometu.trgovac mora trajno obavljati gospodarsku djelatnost, što znači da se stalno • bavi nekom djelatnošću kao zanimanjem, obrtimično, a ne sporadično i pri-godnotrgovac mora obavljati gospodarsku djelatnost, s tim da je ZTD dao okvire • što se smatra gospodarskom djelatnošću: proizvodnja, promet robe i pruža-nje usluga na tržištu. Više nije oportuno gospodarskim djelatnostima smatra-ti samo one koje su navedene u Jedinstvenoj klasifi kaciji djelatnosti. Za ocje-nu što je gospodarska djelatnost važna je ocjena struke, a ne upravni popis. Trgovac mora obavljati gospodarsku djelatnost radi stjecanja dobiti, pa ako se neka djelatnost obavlja u neprofi tabilne svrhe tada nije riječ o trgovcu.

Trgovačko društvo je pravna osoba čiji su ustroj i osnivanje uređeni ZTD. Tr-govačko društvo je trgovac bez obzira na to obavlja li gospodarsku ili neku drugu djelatnost.

Prema ZTD postoje sljedeće vrste trgovačkih društva:javno trgovačko društvo• komanditno društvo• dioničko društvo• društvo s ograničenom odgovornošću• gospodarsko interesno udruženje.• 2

Upis trgovačkog društva u sudski registar konstitutivnog je karaktera, jer tim upisom trgovačko društvo stječe pravnu osobnost, odnosno brisanjem iz sudskog re-gistra gubi svojstvo pravne osobe.3

Odredbom članka 5. ZTD propisano je sljedeće:«Trgovačko društvo može u pravnom prometu stjecati prava i preuzimati obveze,

može biti vlasnikom pokretnih i nepokretnih stvari, te tužiti i biti tuženo pred držav-nim ili izabranim sudom i sudjelovati u drugim postupcima.»

1 - Zakon o trgovačkim društvima, Narodne novine 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07. i 146/08.

2 - Vidi članak 2. ZTD. Komanditno društvo i javno trgovačko društvo su društva osoba, a dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću i gospodarsko interesno udruženje su društva kapitala. Više o tome vidi kod Gorenc, V. i dr.: Komentar Zakona o trgovačkim društvima, RRiF, Zagreb, 2004.

3 - Tako u članku 4. ZTD.

556

Trgovac pojedinac i trgovačko društvo mogu izvan sjedišta imati podružnice u ko-jima obavljaju svoje djelatnosti.1 Podružnice trgovačkih društava nisu pravne osobe, a njihovim poslovanjem prava i obveze stječe društvo. Podružnica doduše posluje pod svojom tvrtkom i mora pri tome navesti svoje sjedište i sjedište osnivača.2

Individualni poljodjelci nisu trgovci i ZTD je iste izričito isključio kao trgovca3, a za osobe koje se bave slobodnim zanimanjima propisano je da se smatraju trgovcima samo ako je posebnim zakonima kojima se uređuje obavljanje slobodnih zanimanja propisano da se smatraju trgovcima.

Država nije trgovac jer u smislu ZTD ne ispunjava pretpostavke da bi se smatrala trgovcem. Međutim država osim što djeluje javno pravni subjekt (de iure imperii) može se pojaviti kao stranka u nekom pravnom poslu pa će se i na državu primijeniti norme međunarodnog trgovačkog ili međunarodnog privatnog prava, odnosno doma-ćeg trgovačkog prava ovisno o subjektu sa kojim sklapa pravni posao.

IV.3. Pojam obrtnika

Obrt (slobodni, vezani i povlašteni) je defi niran Zakonom o obrtu 4 (čl.1.) kao samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti (čl. 3.) od strane fi zičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti, proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu.

Obrtnik u smislu ovoga Zakona je fi zička osoba koja obavlja jednu ili više djelat-nosti iz stavka 1. ovoga Zakona u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba (čl. 1. st.3.)

Obrt se upisuje u obrtni registar koji vodi nadležni županijski ured, odnosno ured Grada Zagreba, (čl. 11. st. 1.), a prestaje odjavom ili po sili zakona što rješenjem utvrđuju nadležna tijela. Obrtni je registar javan.

U parnici se kao stranka obrtnik pojavljuje fi zička osoba, a ne kao pravna osoba a što se može zaključiti iz odredbe čl. 21. st. 1. Zakona o obrtu prema kojem za obveze koje nastanu u obavljaju obrta, obrtnik odgovara cjelokupnom unesenom imovinom potrebnom za obavljanje obrta. Dakle, obrtnička radnja nema pravnu osobnost, pa kada se u parnici kao stranka pojavljuje obrt uvijek se mora voditi računa o pravilnom označavanju kao fi zičke osobe. Odredbom čl. 186. u svezi sa čl. 106. ZPP tužba ali i svaki drugi podnesak treba sadržavati ime i prezime, zanimanje i prebivalište, od-nosno boravište obrtnika, a ne samo naziv obrta. Naime, ZPP razlikuje druge fi zičke osobe od obrtnika u odredbama o dostavi.

Sjednica sudaca VTS RH o ovome pitanju zauzela je pravno shvaćanje dana 6. srpnja 2006. godine koje glasi:

„Stranačka sposobnost – nositelj stranačke sposobnosti nije obrt budući da nema pravnu osobnost, već vlasnik obrta – fi zička osoba- je procesna pretpostavka za polo-žaj aktivne i pasivne stranke u parničnom i u izvanparničnom postupku… Dakle, kao stranka u postupku treba biti naznačena redom: fi zička osoba – vlasnik obrta, punim imenom i prezimenom, naziv obrta, oznaka o kakvom obrtu je riječ.“ Ako je druga-čije označena stranka , na način da se prvo navede naziv obrta a potom vlasnik ili ako 1 - Vidi čl. 7. st.1. ZTD.2 - Tako u čl. 7. st.3. ZTD.3 - Vidi čl. 1. st.3. ZTD4 - Zakon o obrtu, Narodne novine br. 77/93., 90/96., 102/98.,64/01., 71/01. i 49/03. –

pročišćeni tekst, 68/07. i 79/07.

557

se navede samo naziv obrta, riječ je o osobi koja ne može biti stranka u postupku, jer nema stranačku sposobnost, ali taj se nedostatak može otkloniti, pa će sud na teme-lju odredbe čl. 83. ZPP pozvati da otkloni taj nedostatak, a ako to ne učini sud će tužbu odbaciti. Ako je postupka vođen protiv obrta (kao stranka naznačen obrt a ne vlasnik obrta) počinjena je apsolutno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč.8 (ranije toč. 10) ZPP.

Valja ovdje spomenuti pravno stajalište Vrhovnog suda RH izrečeno u nekoliko odluka u svezi obrtnika kao stranka u postupku. VS zauzeo je stajalište da činjenica da obje stranke obavljaju trgovačku djelatnost mora postojati u vrijeme podnošenja tužbe, pa ukoliko je obrt odjavljen prije podnošenja tužbe iako je sklopljen trgovački ugovor dok je obrt bio aktivan, za suđenje će biti nadležan općinski sud (VS RH, Grl 29/05 od 23. lipnja 2005. godine). Bilo je i drugačijih mišljenja da je činjenica da je trgovački ugovor sklopila neka osoba kao obrtnik morala biti ostvarena u vrijeme sklapanja trgovačkog ugovora, a ako je nakon toga obrt ugašen a prije podnošenja tužbe, i dalje postoje kriteriji za nadležnost trgovačkog suda. Iz noveliranog članka 34.b st. 1. toč. 1. ZPP proizlazi da obrtnik kao stranka mora imati to svojstvo i kod sklapanja ugovora i kod pokretanja postupka da bi bio nadležan trgovački sud, dakle, da nije dostatno da je taj status imao samo u vrijeme poduzimanja posla iz kojeg proistječe spor.

I prije Novele iz 2008. godine trgovački sudovi bili su nadležni za suđenje u spo-rovima u kojima su stranke bili obrtnici, kada su sporovi proizlazili iz njihove djelat-nosti, a i protivna stranka imala je svojstvo osobe koja obavlja gospodarsku djelatnost. Nadležnost trgovačkih sudova proizlazila je iz činjenice da je riječ o sporovima iz trgovačkih ugovora između osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost.

IV.4. Pojam trgovca pojedinca

Trgovac pojedinac je fi zička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu sa propisima o obrtu i upisana je u sudskom registru kao trgovac pojedinac (čl. 3. st. 1.ZTD). Fizička osoba – obrtnik može tražiti upis u sudski registar kao trgovac pojedinac ako njezin godišnji prihod prelazi svotu od 2 milijuna kuna, a dužna je zatražiti taj upis ako joj godišnji prihod prelazi svotu od 15 milijuna kuna. Svojstvo trgovca stječe upisom u sudski registar.

Na trgovca pojedinca primjenjuju se na odgovarajući način zajedničke odredbe za sva trgovačka društva, a da bi imao svojstvo trgovca, trgovac pojedinca uvijek mora obavljati gospodarsku djelatnost, dok je trgovačko društvo uvijek trgovac, neovisno o tome obavlja li gospodarsku ili neku drugu djelatnost.

Trgovac pojedinac može dati prokuru (čl. 53. ZTD) i mora imati tvrtku sa na-znakom t.p. (trgovac pojedinac čl. 24. ZTD). Tvrtka trgovca pojedinca mora sadr-žavati njegovo ime i prezime. Upisom obrtnika u sudski registar nadležni županijski ured odnosno ured grada Zagreba utvrdit će mirovanje obrta.1 Naime, ako godišnjih prihod trgovca pojedinca padne ispod iznosa navedenih u ZTD on može nastavi-ti poslovanje kao obrtnik brisanjem iz sudskog registra, a bez potrebe da ponovno osniva obrt i pribavlja svu propisanu dokumentaciju. U svezi odgovornosti obrtnika postoje oprečne zakonske odredbe i stavovi sudske prakse. Naime, Zakon o obr-tu defi nira da obrtnik odgovara za svoje obveze „cjelokupnom unesenom imovinom

1 - Vidi čl. 37.a Zakona o obrtu.

558

koja je potrebna za obavljanje obrta“, što znači da ne bi odgovarao imovinom izvan obrta. Ovrši zakon i Stečajni zakon propisuju odgovornost obrtnika cjelokupnom imovinom. Trgovac pojedinac odgovara za svoje obveze, uključujući i obveze nastale u obavljanju obrta prije upisa u sudski registar kao trgovca pojedinca, osobno, cijelom svojom imovinom. Stoga je bolja opcija za obrtnika koji ispunjava uvjete za upis kao trgovac pojedinac u sudski registar, da odjavi obrt i upiše sa kao društvo sa ograniče-nom odgovornošću, jer ne odgovara za obveze društva , dok bi kao trgovac pojedinac odgovarao cijelom svojom imovinom.

V. Pojam trgovačkog ugovora

Zakon o obveznim odnosima defi nirao je trgovačke ugovore kao ugovore što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednog od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.1 Odredbe ZOO što se odnose na ugovore, primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za trgovačke ugovore nije izrijekom drugačije određeno. Ugovor između trgovca i netrgovca nije trgovački ugovor, a da bi bila riječ o trgovačkom ugovoru obje ugovorne strane moraju biti trgovci, te se pored toga mora raditi o ugovoru iz djelatnosti bar jednog od njih ili u svezi s tom njegovom djelatnošću.

Primjerice kod ugovora o kupoprodaji ako ugovorom nije određena kupoprodaj-na cijena, a niti ugovor sadrži dovoljno podataka s pomoću kojih bi se cijena mogla odrediti, ugovor nema pravni učinak.2 Međutim, st. 2. čl. 384. ZOO propisuje da kad trgovačkim ugovorom o kupoprodaji nije određena cijena, a niti u ugovoru ima dovoljno podataka s pomoću kojih bi se mogla odrediti, kupac je dužan platiti cijenu koju je prodavatelj redovito naplaćivao u vrijeme sklapanja ugovora, a kad ove nema razumnu cijenu. Nadalje, kod ugovora o zajmu zajmoprimac se može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate, ali kod trgovačkih ugovora zajmoprimac uvijek duguje kamate iako nisu ugovorene.3 O posebnostima pojedinih vrsta trgovačkih ugovora polaznicima će se govoriti u drugim nastavnim cjelinama, pa se ovdje nećemo time detaljnije baviti.

POSEBNOSTI POSTUPKA PRED TRGOVAČKIM SUDOVIMA

VI.1. Trgovački sudovi-općenito

Trgovački sudovi su prvostupanjski specijalizirani sudovi4 isto kao i prekršajni sudovi i Upravni sud Republike Hrvatske. Trgovački sudovi ustanovljavaju se za područje jedne ili više županija. Zakonom o područjima i sjedištima sudovima5 ustanovljeni su pojedini trgovački sudovi (i ostali sudovi), a propisano je i njihovo sjedište i područje nadležnosti.

Tako je čl. 3. Zakona o područjima i sjedištima sudova propisano:

1 - Defi nicija je sadržana u čl. 14. st.2. ZOO.2 - Tako u čl. 384. st. 1. ZOO.3 - Vidi čl. 500. ZOO.4 - Tako u čl. 13. st.3. Zakona o sudovima, Narodne novine, broj 150/05., 16/07. i 113/08.5 - Ovaj Zakon o područjima i sjedištima sudova, Narodne novine, broj 85/08.

559

„ Sjedište i područje nadležnosti trgovačkih sudova je:Trgovački sud u Bjelovaru, za područja Bjelovarsko-bilogorske, Koprivničko-križevačke i Virovitičko-podravske županije.Trgovački sud u Dubrovniku, za područje Dubrovačko-neretvanske županije.Trgovački sud u Karlovcu, za područja Karlovačke i Ličko-senjske županije.Trgovački sud u Osijeku, za područja Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijem-ske županije.Trgovački sud u Pazinu, za područje Istarske županije.Trgovački sud u Rijeci, za područje Primorsko-goranske županije.Trgovački sud u Sisku, za područje Sisačko-moslavačke županije.Trgovački sud u Slavonskom Brodu, za područja Brodsko-posavske i Požeško-slavonske županije.Trgovački sud u Splitu, za područje Splitsko-dalmatinske županije.Trgovački sud u Šibeniku za područje Šibensko-kninske županije.Trgovački sud u Varaždinu, za područja Međimurske i Varaždinske županije.Trgovački sud u Zadru, za područje Zadarske županije.Trgovački sud u Zagrebu, za područja Zagrebačke i Krapinsko-zagorske župa-nije te Grada Zagreba.“

Međutim, za pojedine vrste sporova ovim Zakonom ustanovljena je nadležnost samo pojedinih trgovačkih sudova. Tako su za rješavanje sporova koji se odnose na brodove i plovidbu na moru i unutarnjim vodama i sporova na koje se primjenjuje plovidbeno pravo, osim sporova o prijevozu putnika, sporova koji se odnose na zrakoplove i sporova na koje se primjenjuje zračno plovidbeno pravo, osim sporova o prijevozu putnika, kao i sporova koji se odnose na zaštitu i uporabu pronalazaka, uzoraka, modela i žigova, prava na uporabu tvrtke i sporova iz autorskog prava (članak 34.b točka 6., 7. i 8.) Zakona o parničnom postupku određeni sljedeći trgovačkisudovi:– Trgovački sud u Osijeku za područje Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu,– Trgovački sud u Rijeci za područje trgovačkih sudova u Karlovcu i Pazinu,– Trgovački sud u Splitu za područje trgovačkih sudova u Dubrovniku, Šibeniku i Zadru,– Trgovački sud u Zagrebu za područje trgovačkih sudova u Bjelovaru, Sisku i Varaždinu.1

VI.2. Postupak pred trgovačkim sudovima

Novelom Zakona o parničnom postupku iz 2003. godine2 promijenjen je naslov Glave 32. u Dijelu III iz „Postupak u trgovačkim sporovima“ u „Postupak pred trgo-vačkim sudovima“, a obrisane su odredbe čl. 489.a, 490. i 491., te 493., 494. 496., 496.a.

Zakon o parničnom postupku u Dijelu III. govori o posebnim postupcima: 1. postupku u parnici iz radnih odnosa2. postupak u parnicama zbog smetanja posjeda3. izdavanje platnog naloga4. postupak u sporovima male vrijednosti

1 - Tako u čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova2 - Zakon o parničnom postupku, Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,

117/03., 84/08. i 123/08.

560

5. postupak pred izbranim sudovima6.postupak pred trgovačkim sudovimaGlava 32. III dijela ZPP uređuje dakle, postupak pred trgovačkim sudovima.Odredbom čl. 488. ZPP propisano je da se u postupku pred trgovačkim sudovi-

ma primjenjuju odredbe ovog Zakona ako u odredbama glave nije što drugo određe-no, dakle supsidijarno se primjenjuju ostale odredbe ZPP-a.

Međutim, pravila o postupku pred trgovačkim sudovima primjenjuju se u sporo-vima iz nadležnosti trgovačkih sudova osim u sporovima za koje je propisana posebna vrsta postupka (čl. 489. ZPP). Dakle, ova odredba predstavlja iznimku od čl. 488. ZPP, pa će trgovački sud u radnom sporu primjenjivati odredbe o posebnom postup-ku u parnici iz radnog spora.

Trgovački sud suditi će u parnicama iz radnih odnosa u slučaju kada je jedna od stranka u stečaju a to zbog isključive nadležnosti trgovačkog suda za suđenje po čl. 63. ZPP.

VI. 3. Nadležnost trgovačkih sudova

VI.3.1. Općenito o nadležnosti

Nadležnost se u objektivnom smislu defi nira kao djelokrug poslova određenog suda. U subjektivnom smislu nadležnost je pravo i dužnost određenog suda da postu-pa u određenoj pravnoj stvari ili da poduzme samo određenu radnju.1

Razlikujemo pravila o apsolutnoj nadležnosti i relativnoj nadležnosti.Pravilima o apsolutnoj nadležnosti (sudbenosti, sudskoj nadležnosti) razgrani-

čavaju se s jedne strane nadležnost domaćih sudova od nadležnosti ostalih domaćih državnih tijela i osoba sa javnim ovlastima (pravila o internoj jurisdikciji), te s druge strane od nadležnosti inozemnih tijela i osoba s javnim ovlastima (pravila o tzv. me-đunarodnoj nadležnosti).

Pravila o relativnoj nadležnosti ili nadležnosti u užem smislu razgraničavaju dje-lokrug poslova između hrvatskih sudova. To su pravila o stvarnoj, mjesnoj i funkcio-nalnoj nadležnosti.

Na temelju pravila o stvarnoj nadležnosti utvrđuju se vrsta i eventualno rang sudova koji će u prvom stupnju biti nadležni za odlučivanje u određenim pravnim stvarima.

Pravilima o mjesnoj nadležnosti utvrđuju se kriteriji za individualiziranje stvar-no nadležnog suda koji će s obzirom na teritorijalnu nadležnost biti u prvom stupnju nadležan u konkretnoj pravnoj stvari.

Pravilima o funkcionalnoj nadležnosti određuje se u kojem sastavu će sud biti u konkretnoj pravnoj stvari nadležna odlučivati o određenim pitanjima tijekom po-stupka, ovisno o tome koji je sud stvarno i mjesno nadležan u prvom stupnju. Ovim pravilima se utvrđuje za koja pitanja je nadležan predsjednik vijeća, za koja vijeće, tko je nadležan odlučivati o izuzeću, tko o pravnim lijekovima, o sukobu nadležnosti.

1 - Više vidi kod Crnić,I., Dika,M. i dr.: Novote u parničnom postupku, Organizator, Zagreb, 2003., str. 41.-91.

561

VI.4. Trgovački sudovi - nadležnost u parničnom postupku

Nadležnost trgovačkih sudova (kao specijaliziranih sudova) u parničnom po-stupku uređena je odredbom čl. 34.b ZPP a koja odredba je unijeta Novelom iz 2003. godine, dok je do tada pitanje nadležnosti bilo uređeno Zakonom o redovnim sudovima i Zakonom o sudovima. Novelom iz 2008. godine promijenjen je st. 1. članka 34.b, dok su ostali stavci ostali nepromijenjeni.

Člankom 34.b st. 1. toč. 1. prema Noveli 2003. godine bilo je propisano:„Trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude: 1. u sporovima što proizlaze iz trgovačkih ugovora i u sporovima za naknadu štete

koja proizlazi iz tih ugovora između osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost.“ Kao što se uočava do Novele iz 2008. godine, da bi postojala nadležnost trgovač-

kog suda u nekoj pravnoj stvari bilo je potrebno da su kumulativno ispunjena dvije pretpostavke:

da je riječ o sporu iz trgovačkog ugovora ili o sporu za naknadu štete iz trgo-1. vačkog ugovora (objektivni kriterij)da je riječ o sporu između osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost (su-2. bjektivni kriterij).

Ovakvo uređenje koje je nadležnost utvrđivalo prema kriteriju spora koji proi-zlazi iz trgovačkog ugovora, značilo je da je u svakom pojedinom slučaju sud trebao ocijeniti radi li se o takvoj vrsti spora. Dok je nadležnost trgovačkih sudova bila uređena odredbom čl. 19. Zakona o sudovima niti jedan propis nije defi nirao pojam „trgovačkih ugovora“, pa je sudska praksa rješavajući taj problem posegnula za poj-mom „ugovora u privredi“ koji su bili defi nirani odredbom čl. 25. st. 2. ZOO/91. Taj je propis ugovore u privredi defi nirao kao ugovore što ih poduzeća i druge pravne osobe koje obavljaju privrednu djelatnost te imaoci radnji i drugi pojedinci koji u obliku registriranog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost sklapaju među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet njihova poslovanja ili su u vezi s tim djelatnostima.

Zakon o obveznim odnosima iz 2005. godine defi nira trgovačke ugovore kao ugovore što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine pred-met poslovanja barem jednog od njih ili su u vezi s obavljanjem djelatnosti (čl. 14. st. 2. ZOO). Dakle, možemo zaključiti da ova defi nicija odgovara defi niciji ugovora u privredi, ali je proširena. Pojam trgovca određen je u čl. 1. Zakona o trgovačkim društvima: „Trgovac je, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, pravna ili fi zička osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe i pružanjem usluga na tržištu.“ Sada se koristimo pojmom trgovačkog ugovora kako je određen ZOO/05.

Upravo zbog ove odredbe bilo je u praksi vrlo mnogo slučajeva kada sudovi (op-ćinski i trgovački) nisu bili sigurni jesu li nadležni ili nisu za neki spor. Predmeti su se ustupali, trajanje postupaka se odužilo, po žalbama stranka rješavali su viši sudovi a bilo je i slučajeva izazivanja sukoba nadležnosti. Brojnu sudsku praksu možemo naći u komentarima Zakona o parničnom postupku (Ivica Crnić i Ivo Grbin).

Novelom ZPP iz 2008. godine preciznije su defi nirani kriteriji za razgraničenje stvarne nadležnosti prema personalnom kriteriju (s obzirom na subjekte koji se izri-jekom nabrajaju po oblicima) i prema kauzalnom kriteriju (s obzirom na predmet spora između stranaka). Treba naglasiti da je nadležnost općinskih sudova formalno utvrđena isključivo prema kauzalnom kriteriju uz određenje i „opće stvarne nadlež-

562

nosti“ prema kriteriju da je riječ o svakom drugom sporu u kojem nije nadležan ni jedan drugi sud. Kriteriji za određivanje nadležnosti trgovačkih sudova su mješoviti, i kauzalni i personalni, a budući da su trgovački sudovi „specijalizirani sudovi“ stvarno su nadležni samo u sporovima koji su im izričito dani u nadležnost.

Izmijenjeni čl. 34.b st. 1. toč. 1. ZPP/08 glasi:„Trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude:

u sporovima između 1. pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, uključujući i trgovce pojedince; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda.

2. sporove u povodu osnivanja, rada i prestanka trgovačkoga društva kao i o ras-polaganju članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu,

3. sporove između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva koji se tiču upravljanja društvom i vođenja poslova društva kao i prava i obveza članova društva koji proizlaze iz njihova položaja u društvu, sporove između predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili nje-govih članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo,

4. sporove o odgovornosti člana trgovačkog društva, člana uprave ili nadzornog odbora trgovačkog društva za obveze trgovačkog društva,

5. sporove u kojima je stranka osoba nad kojom je otvoren stečajni postupak, bez obzira na svojstvo druge stranke i vrijeme pokretanja sporova te svih sporova u povodu stečaja, ako za pojedine vrste sporova zakonom nije izrijekom određeno da su za njih uvijek stvarno nadležni sudovi druge vrste (članak 34. stavak 1.),

6. u sporovima koji se odnose na brodove i plovidbu na moru i unutarnjim vo-dama te u sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo (plovidbeni sporovi), osim sporova o prijevozu putnika,

7. u sporovima koji se odnose na zrakoplove i na sporove na koje se primjenjuje zračno plovidbeno pravo, osim sporova o prijevozu putnika,

8. u sporovima koji se odnose na zaštitu i uporabu industrijskog vlasništva, autor-skog prava i srodnih prava i drugih prava intelektualnog vlasništva, na zaštitu i upo-rabu izuma i tehničkih unaprjeđenja te tvrtke, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno,

9. u sporovima u povodu djela nelojalne tržišne utakmice, monopolističkih spo-razuma i narušavanja ravnopravnosti na jedinstvenom tržištu Republike Hrvatske,

10. u sporovima između osoba iz točke 1. ovoga članka u kojima kao suparničari iz članka 196. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona sudjeluju i druge fi zičke ili pravne osobe.“

Nakon Novele ZPP iz 2008. godine imamo drugačiju situaciju. Zakon je ponovno propisao dva kriterija – kauzalni i personalni, odnosno mješoviti, a koji moraju biti ispunjeni.

Zakonodavac je imao namjeru rasteretiti općinske sudove, do čega bi realno tre-balo i doći jer je ukidanjem objektivnog kriterija da je spor iz trgovačkog ugovora i da je riječ o strankama koje obavljaju gospodarsku djelatnost, zapravo proširena nadlež-nost trgovačkih sudova. Iz obrazloženja Konačnog prijedloga ZID ZPP Ministarstva

563

pravosuđa RH proizlazi da je cilj predložene izmjene suženje kompetencijskog opsega općinskih sudova, odnosno da je cilj u tome da se „širi stvarna nadležnost trgovačkih sudova koji sada mogu postupati u svim sporovima između pravnih osoba, između pravnih osoba i obrtnika i dr. na koji način će se rasteretiti općinski sudovi“. Jedan od ciljeva je brže i efi kasnije postupanje, a kako će promjena utjecati na efi kasnost trgovačkih sudova u prijedlogu nije ništa rečeno.

Kada pažljivo pogledamo prvi dio rečenice članka 34. b st. 1. toč. 1. ZPP „Trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude:2. u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i

obrtnika, uključujući i trgovce pojedince; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije ri-ječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda.

taj je dio od drugog dijela odvojen točka-zarezom, čime ga smisleno odvaja od drugog dijela rečenice.

Prema odredbi čl. 34.b st. 1. toč. 1. ZPP proizlazi da su trgovački sudovi, bez obzira na to što je predmet spora, nadležni u sporovima:

između pravnih osoba i između pravnih osoba i obrtnika, uključujući i trgovce pojedince.

Dakle, u sporovima između ovih osoba trgovački sud je nadležan neovisno o tome je li riječ o sporu u vezi s njihovom djelatnošću. Da bi trgovački sud bio nadle-žan traži se da je riječ o sporu u kojem su obje stranke pravne osobe bilo kojeg oblika odnosno statusa ili da je jedna stranka pravna osoba bilo koje oblika odnosno statusa a druga obrtnik ili trgovac pojedinac.

Što se tiče stvarne nadležnosti trgovačkih sudova, trgovci pojedinci izjednačeni su sa obrtnicima. Trgovac pojedinac je osoba koja posluje kao obrtnik, ali je zatražio (jer je htio ili morao) upis u sudski registar kao trgovac pojedinac.

Drugi dio rečenice čl. 34.b st. 1. toč. 1. ZPP glasi:„Trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude:3. u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrt-

nika, uključujući i trgovce pojedince; u sporovima između obrtnika uklju-čujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda.“

Nadležnost se dakle utvrđuje prema dva kriterija:1.personalnom – koji pretpostavlja da je riječ o sporovima između osoba koje

imaju određena svojstva – da su obrtnici ili trgovci pojedinci2.kauzalnom – koji pretpostavlja da je riječ o sporovima koji se između ovih oso-

ba vodi u vezi s njihovom djelatnošću Ova odredba ZID ZPP (Nar. nov. 84/08) primjenjuje se na sporove pokrenute

nakon stupanja na snagu tog Zakona, a to znači na postupke pokrenute nakon 1. listopada 2008. godine.

564

VI.5. Nadležnost trgovačkih sudova u izvanparničnom postupku

U izvanparničnom postupku nadležnost trgovačkih sudova propisana je odred-bom čl. 20. Zakona o sudovima (Nar. nov. 150/05., 16/07. i 113/08.).

Pored nadležnosti propisane drugim zakonima trgovački sudovi u izvanparnič-nom postupku:

1. postupaju u registarskim stvarima i vode sudske registre,2. odlučuju o upisima u upisnik brodova i jahti u onim stvarima koje su Pomor-

skim zakonikom stavljene u nadležnost trgovačkog suda, ograničenju odgo-vornosti brodara, prigovorima protiv konačne diobene osnove za likvidaciju zajedničke havarije, ako zakonom za pojedinu vrstu predmeta nije drukčije određeno,

3. odlučuju o prijedlozima u svezi s osnivanjem, rada i prestanka trgovačkog društva,

4. odlučuju u izvanparničnim stvarima propisanim Zakonom o trgovačkim druš-tvima 5. određuju i provode ovrhu odluka koje su donijeli, kao i sporove koji nastanu u tijeku i povodom ovrha tih odluka, a provođenje ovrhe na nenovča-nim sredstvima ovršenika mogu povjeriti općinskom sudu,

6. provode postupak priznanja i ovrhe inozemnih sudskih odluka kao i arbitraž-nih odluka u trgovačkim sporovima,

7. provode osiguranje dokaza za postupke za koje su inače nadležni,8. određuju mjere osiguranja u predmetima u kojima su nadležni suditi,9. odlučuju o prijedlozima za otvaranje stečajnog postupka i provode stečajne

postupke,10. obavljaju poslove međunarodne pravne pomoći u izvođenju dokaza u trgo-

vačkim stvarima,11. obavljaju i druge poslove određene zakonom.

VI.6. Mjesna nadležnosti i sastav suda

Odredbom čl. 492. ZPP propisano je da je u određenim sporovima pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud mjesta gdje je prema sporazumu stranaka tuženik dužan ispuniti ugovor. Riječ je o slijedećim sporovima:

sporovi radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja ugovora1. sporovi radi ispunjenja i raskida ugovora i2. u sporovima radi naknade štete zbog neispunjenja ugovora.3.

Općemjesna nadležnost propisana je odredbama čl. 46. do 48. ZPP.Do primjene pravila o općemjesnoj nadleženosti suda koji je nadležna za tuženi-

ka doći će ako ZPP nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda (čl. 46. st. 1. ZPP). Stavkom 2. čl. 46. ZPP propisano je da je u slučajevima propisanim ZPP za suđenje osim suda opće mjesne nadležnosti nadležan i drugi sud. U čl. 49. ZPP riječ je o ovoj iznimci koju dopušta odredba čl. 46. st. 2. ZPP.

Za tuženika je za suđenje općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište, a ako nema prebivalište u Republici Hrvatskoj tada sud na čijem području ima boravište. Ako tuženik ima i prebivalište i boravište u kojem drugom mjestu, a prema okolnostima se može pretpostaviti da će tu duže vrijeme boraviti, općemjesno je nadležan i sud boravišta tuženika.

565

Za pravne osobe sud općemjesne nadležnosti je sud na čijem području se nalazi njihovo registrirano sjedište (čl. 48. st.1. ZPP).

Registre za pravne osobe vode:- za trgovačka društva – sudski registri pri trgovačkim sudovima- za obrtnike - Službe za gospodarstvo - za ustanove – sudski registar- za fondove – registar fondova - za obiteljska poljoprivredna gospodarstva ili seljačka gospodarstva – uredi dr-

žavne uprave pri županijama odnosno Gradu Zagrebu- za udruge - županijski ured nadležan za poslove rada (za udruge koje djeluju

na području jedna županije) - ministarstvo nadležno za rad (ako udruga djeluje na području dvije

ili više županija) Za utvrđivanje registriranog sjedišta trgovačkih društava i obrtnika poslužit ćemo

se web stranicama :www. središnjiobrtni registar1. www. sudskiregistar2. www.registarudruga3.

VI.6.1. Sud općemjesne nadležnosti

Za suđenje u sporovima protiv županija, Grada Zagreba, gradova i općina opće-mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo predstavničko tijelo (čl. 48. st.2. ZPP).

U sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, odnosno sjedište u RH, a ako tužitelj nema prebi-valište odnosno sjedište u RH, tada je općemjesno nadležan sud na čijem području se nalazi Hrvatski sabor.

Ovdje stalno treba imati na umu da na svoju stvarnu nadležnost pazi po službe-noj dužnosti i istu ocjenjuje odmah poslije primitka tužbe. To ocjenjivanje nadležno-sti obavlja se na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate (čl. 15. st. 1. i 2. ZPP).

Rokovi u kojima se sud može oglasiti stvarno nenadležnim propisano su odred-bom čl. 17. st. 1. i 2. i to za sud i za tuženika, a taj rok je najkasnije na pripremnom ročištu ili ako ono nije održano do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu.

Stavkom 4. čl. 17. propisana je iznimka od st. 1. i 2. tog članka, pa se i nakon održanog pripremnog ročišta ili ako ono nije održano a nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, sud može po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika oglasiti stvarno nenadležnim za predmete iz nadležnosti drugog suda samo kada je to zakonom izrijekom određeno.

Primjer za oglašavanje stvarno nenadležnim je kada se u tijeku postupka nad jed-nom od stranka otvori stečajni postupak, jer tada dolazi do primjene odredba čl. 63. ZPP, bez obzira je li održano prvo ili peto ročište za glavnu raspravu.

Što će se dogoditi ako se postupak vodio pred općinskim sudom i nakon petog ročišta nad tuženikom koji je društvo sa ograničenom odgovornošću se otvori stečaj? Općinski sud će prvo rješenjem odrediti prekid postupka (čl. 212. st. 1. toč. 5.),

566

potom će na prijedlog jedne od stranaka ili po službenoj dužnosti nastaviti postupak i oglasiti se stvarno nenadležnim (čl. 214. st. 3. i 215. ZPP).

Na sudsku nadležnost sud pazi do pravomoćnosti odluke i to po službenoj duž-nosti (čl. 16. ZPP).

Na svoju mjesnu nadležnost sud pazi po prigovoru tuženika ali i po službenoj dužnosti samo kada postoji isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda.

Prigovor tuženik može podnijeti najkasnije na pripremnom ročištu ili ako nije održano do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu a isti rokovi važe i za sud. Ako se ti rokovi propuste dolazi do primje-ne pravila o ustaljivanju nadležnosti.

VI.6.2. Primjeri isključive nadležnosti - stečaj, ZTD

Odredbom čl. 40. st. 1. ZTD određena je stvarna nadležnost trgovačkih sudova na čijem području se nalazi sjedište društva upisano u sudski registra za:

sporove između članova društva međusobno, te između članova i društva, koji se tiču položaja članova u društvu, upravljanja društvom i vođenja poslova društva, prava i obveza članova društva koje proizlaze iz njihovog položaja u društvu za sporove između predsjednika i članova uprave i nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi sa njihovim radom u društvu ili za društvo.

Stavkom drugim čl. 40. ZTD propisano je u kojim drugi slučajevima sudi trgo-vački sud, ali u izvanparničnom postupku, koji je hitan, rok za žalbu je osam dana, a drugostupanjski sud o žalbi mora odlučiti u roku 30 dana.

U ZTD pronalazimo brojne odredbe o isključivoj nadležnosti trgovačkog suda npr. čl. 363. st. 1. – tužba za pobijanje odluka glavne skupštine, čl. 357. st.1. – utvr-đenje ništetnosti odluka glavne skupštine, tužba za prestanak društva – čl. 468. st. 2. ZTD, kod zahtijeva dioničara da uprava mora dati obavještenja – čl. 288. st. 1., tužba za prestanak GIU – čl. 608.

Zakon o sudovima također sadrži odredbe o nadležnosti trgovačkih sudova. Tako je odredbom čl. 20 propisano:

„Pored nadležnosti propisane drugim zakonima trgovački sudovi u izvanparnič-nom postupku:

1. postupaju u registarskim stvarima i vode sudske registre,2. odlučuju o upisima u upisnik brodova i jahti u onim stvarima koje su Pomor-

skim zakonikom stavljene u nadležnost trgovačkog suda, ograničenju odgovornosti brodara, prigovorima protiv konačne diobene osnove za likvidaciju zajedničke hava-rije, ako zakonom za pojedinu vrstu predmeta nije drukčije određeno,

3. odlučuju o prijedlozima u svezi s osnivanjem, rada i prestanka trgovačkog društva,

4. odlučuju u izvanparničnim stvarima propisanim Zakonom o trgovačkim druš-tvima 5. određuju i provode ovrhu odluka koje su donijeli, kao i sporove koji nastanu u tijeku i povodom ovrha tih odluka, a provođenje ovrhe na nenovčanim sredstvima ovršenika mogu povjeriti općinskom sudu,

6. provode postupak priznanja i ovrhe inozemnih sudskih odluka kao i arbitraž-nih odluka u trgovačkim sporovima,

567

7. provode osiguranje dokaza za postupke za koje su inače nadležni,8. određuju mjere osiguranja u predmetima u kojima su nadležni suditi,9. odlučuju o prijedlozima za otvaranje stečajnog postupka i provode stečajne

postupke,10.obavljaju poslove međunarodne pravne pomoći u izvođenju dokaza u trgovač-

kim stvarima,11. obavljaju i druge poslove određene zakonom.“Tamo gdje nije određena isključiva nadležnost trgovačkog suda moguće je rješa-

vanje sporova putem izabranih sudišta (arbitraža).

VI.7. Sastav suda

Što se tiče sastava suda nakon 2003. godine u parničnom postupku u prvom stupnju sporove sudi sudac pojedinac, ako zakonom nije određeno da sudi vijeće (čl. 41. st.1. ZPP).

U postupku pred trgovačkim sudovima nakon Novele iz 2003. uvijek sudi sudac pojedinac. Odredbom čl. 41. uvedeno je načelo monokracije, dakle, u parničnom postupku u prvom stupnju sporove sudi sudac pojedinac a iznimno samo kada je zakonom određeno u provom stupnju sudi vijeće.

Primjer u kojem sud u prvom stupnju sudi u vijeću (sastavljenom od trojce suda-ca - čl. 42. ZPP) imamo u Zakonu o izvlaštenju gdje su županijski sudovi nadležni po tužbama protiv rješenja prvostupanjskih i drugostupanjskih tijela koja donose odluke u postupku izvlaštenja a to su uredi državne uprave nadležni za imovinskopravne po-slove u županiji, odnosno ured Grada Zagreba nadležan za imovinskopravne poslove, a u drugom stupnju Ministarstvo pravosuđa.

Isto tako prema odredbi čl. 217. Zakona o radu1 u sporovima o zabrani štrajka i isključenja sa rada nadležan je u prvom stupnju nadležan je županijski sud i sud u vijeću sastavljenom od tri suca. Inače, u parničnom postupku u prvom stupnju više ne sudjeluju suci porotnici.

Novelom ZPP iz 2003. godine uvedeno je i načelo profesionalnosti, pa kada u prvom stupnju sudi vijeće ono je sastavljeno od trojce sudaca, a suci porotnici više ne sudjeluju u prvom stupnju u suđenju.

VI.8. Pripremanje glavne rasprave

Odredbom čl. 495. ZPP propisano je da se u hitnim slučajevima ročište može zakazati telefonom, brzojavom, elektroničkim putem u skladu sa posebnim zakonom ili na drugi odgovarajući način, o čemu će se sastaviti službena bilješka, ako o načinu na koji je zakazano ročište nema drugog dokaza.

VI.9. Pravni lijekovi

Odredba čl. 497. ZPP prema kojoj se revizija se u postupku pred trgovačkim sudovima može izjaviti ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne

1 - Zakon o radu, Narodne novine 137/04. – pročišćeni tekst

568

presude prelazi 500.000,00 kn, prestala je važiti 15. srpnja 2008. godine a rok je produžen kasnije do 1. listopada 2008. godine kada je donesena Novela ZPP.1

Još je jedna posebnost u sporovima pred trgovačkim sudovima glede utvrđivanja vrijednosti predmeta spora. Odredbom čl. 495.a ZPP propisano je:

„Ako prvostupanjski sud u slučaju iz članka 40. stavka 4. ovoga Zakona ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u toj odredbi najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 100.000,00 kuna.«

VI.10. Ostale odredbe

Sud će u postupku pred trgovačkim sudovima ako obje stranke sporazumno predlože odgodu ročišta radi pokušaja nagodbe, uvažiti prijedlog stranaka i odmah zakazati održavanje novog ročišta (dan i sat) - čl. 498. ZPP.

Novelom iz 2003. godine uvedena je jedna vrlo važna novina koja je ubrzala postupak i pridonijela ostvarenju načela efi kasnosti i ekonomičnosti. Odredbom čl. 499. st. 1. ZPP propisano je da su može naložiti strankama da jedna drugoj izravno upućuju pismena preporučeno poštom s povratnicom ili na drugi način koji omogu-ćava nesumnjiv dokaz o obavljenoj predaji. Važno je da je ovom odredbom propisano da je takvo upućivanje podnesaka po učincima izjednačeno sa sudskom dostavom pismena.

U postupku pred trgovačkim sudovima ne primjenjuju se odredbe o mirovanju postupka.2

Odredbom čl. 499. st.3. ZPP propisano je da ukoliko dva puta uzastopce sa pripremnog ročišta ili ročišta za glavnu raspravu ili nekog kasnijeg ročišta izostanu obje stranke, da će se smatrati da je tužitelj povukao tužbu (presumirano povlačenje tužbe).

VI.10.1. Rokovi U postupku pred trgovačkim sudovima važe ovi rokovi:- rok za žalbu protiv presude odnosno rješenja je osam dana- za podnošenje odgovora na žalbu rok je tri dana- rok za ispunjenje činidbe je 8 dana, a za činidbe koje se sastoje u nenovčanom

davanju sud može odrediti duži rok- za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje iz čl. 118. st. 4. ZPP rok

je 30 dana

VI.10.2. Sporovi male vrijednosti

Odredbom čl. 502. st. 1. ZPP propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi 50.000,00 kn. Ali sporovi male vrijednosti su i oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, a tužitelj je u tužbi naveo da pristaje da umjesto udovoljenju

1 - Odluka je ukinuta Odlukom Ustavnog suda RH od 20. prosinca 2006. godine objavljene u Narodnim novinama broj 2/07, a produženje roka Odlukom Ustavnog suda RH broj U-I-1569/2004 od 21. kolovoza 2008. godine.

2 - Vidi čl. 499. st. 2. ZPP.

569

određenom zahtjevu primi određeni novčani iznos koji ne prelazi svotu iz st. 1. čl. 502. ZPP.

U sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na predaju pokretne stvari sma-tra se da je riječ o sporovima male vrijednosti ako vrijednost te stvari a koju je u tužbi naveo tužitelj ne prelazi 50.000,00 kn. Stranke ne mogu u ovim sporovima davati izjave izvan ročišta, usmeno na zapisnik kod suda.1

Isprave koje se prilažu u postupku izdavanja platnog naloga (čl. 446.) ne moraju biti u izvorniku ili u ovjerovljenom prijepisu. Dovoljno je ako je prijepis takve isprave ovjerilo ovlašteno tijelo pravne osobe.2

Sporovi male vrijednosti Novelom ZPP iz 2008. godine doživjeli su korijenite promjene. Tako se u sporovima male vrijednosti provodi pripremno ročište koje se može odgoditi samo jednom, a glavnu raspravu sud provodi nakon što zaključi pret-hodni postupak. Do zaključenja prethodnog postupka tužitelj može preinačiti tuž-bu, a tuženik podnijeti protutužbu, te istaknuti prigovor zastare, prijebojni prigovor. Drugi materijalnopravni prigovori mogu se isticati i nakon toga ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi. Do zaključenja prethodnog postupka stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima teme-lje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, najkasnije do zaključenja prethodnog postupka.3

U postupku u sporovima male vrijednosti sudac pojedinac će postavljanjem pita-nja i na drugi svrsishodan način nastojati da se tijekom pripremnog ročišta iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i, uopće, da se dadu sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odlu-ku. U mjeri u kojoj je to potrebno radi ostvarivanja toga cilja, sud će sa strankama razmotriti i pravna pitanja spora.4 U primjeni ovog članka sudac mora biti naročito oprezan, da se ne bi doveo u situaciju da presuđuje prije zaključenja glavne rasprave i da ne pokaže pristranost prema jednoj od stranaka.

Vježbe i zadaci MODUL I

ZADATAK 1.

Tužitelj Stjepan Jurić vl. Obiteljsko poljoprivrednog gospodarstva iz Nijemaca podnio je tužbu kod Općinskog suda u Vinkovcima protiv tuženika Poljoprivredne zadruge Međe iz Nijemaca, radi isplate cijene za isporučeni kukuruz. Općinski sud u Vinkovcima rješenjem se proglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio Trgo-vačkom sudu u Osijeku, pozivom na odredbu čl. 19. toč. 6. Zakona o sudovima. Trgovački sud u Osijeku smatra da nije stvarno nadležan?

Pitanja:1. Je li Trgovački sud u Osijeku u pravu?2. Što treba učiniti Trgovački sud u Osijeku?

1 - Tako u čl. 501. st.1. ZPP.2 - Vidi čl. 501. st.2. ZPP.3 - Vidi čl. 461.k ZPP.4 - Tako u čl. 461.i ZPP.

570

3. Kojem sudu će se dostaviti na rješavanje izazvani sukob nadležnosti?4. Postoji li rok u kojem to treba učiniti?5. Kako ćete provjeriti svojstvo tužitelja, je li trgovac, obrtnik ili trgovac pojedinac?6. Ima li razlike u rješenju nakon Novele ZPP iz 2008. godine?

Odgovori:

Trgovački sud u Osijeku je u pravu i treba izazvati sukob nadležnosti prema čl. 22. st. 1. ZPP.

O sukobu nadležnosti ovih sudova rješava Vrhovni sud RH sukladno odredbi čl. 23. st. 2. ZPP. Sukladno odredbi čl. 13 Zakona o sudovima u Republici Hrvatskoj sudbenu vlast obavljaju redovni i specijalizirani sudovi. Redovni sudovi su općinski sudovi, županijski sudovi i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Specijalizirani sudovi su prekršajni sudovi, trgovački sudovi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske i Upravni sud Republike Hrvatske. Najviši sud u Republici Hrvatskoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske. Zakonom se mogu prema stvarnoj nadležnosti ili za određena pravna područja ustanovljavati i drugi redovni i specijalizirani sudovi.

Rok za izazivanje sukoba nadležnosti propisan je odredbom čl. 22. st.2. ZPP- najkasnije na prvom ročištu koje je održao nakon što mu je predmet ustupljen, po službenoj dužnosti ili na prijedlog koje od stranaka.

Fizičke osobe kao vlasnici OPG nisu trgovci, niti trgovci pojedinci, a nisu niti obrtnici, a provjeru izvršiti putem internetskih stranima sudskog registra i središnjeg obrtnog registra.

Sporovi u kojima su vlasnici OPG stranke bilo tužitelji ili tuženici nisu u nadlež-nosti trgovačkih sudova. Novela ZPP iz 2008. godine nije uvela nikakve promjene, odnosno i nadalje trgovački sudovi nisu nadležni, već su to općinski sudovi.

Vidjeti čl. 34b ZPP koji govori o nadležnosti trgovačkih sudova.

ZADATAK 2.ARZ d.o.o. Zagreb (Autocesta Rijeka Zagreb d.o.o. Zagreb) podnosi dana 1.

listopada 2007. godine prijedlog za ovrhu kod javnog bilježnika protiv Petra Marić vl. obrta Autoprijevoznik Marić iz Bilja radi isplate iznosa od 5.400,00 kn. Uz prijedlog za ovrhu podnosi izvod otvorenih stavki. Javni bilježnik izdaje rješenje o ovrsi, a tuže-nik izjavljuje prigovor navodeći da ne duguje utuženi iznos, a ističe i prigovor zastare. Predmet se dostavlja Trgovačkom sudu u Osijeku, koji rješenjem stavlja izvan snage rješenje o ovrsi, ukida provedene ovršne radnje i određuje da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Na prvom pripremnom ročištu tužitelj u spis prilaže račune iz kojih je razvidno da je riječ o neplaćenoj naknadi za korištenje autoceste u više navrata. Tuženik u spis prilaže dokaze da je vlasnik smart kartice ARZ d.o.o. i da je u vrijeme prolaska imao novca na kartici. Tužitelj pojašnjava da je uređaj za naplatu putem smart kartice bio u kvaru i da naplata nije izvršena putem kartice, te ustraje kod tužbe. Tužitelj posluje prema Općim uvjetima poslovanja.

Pitanja:Je u konkretnom slučaju nadležan Trgovački sud u Osijeku? 1.

571

Da li bi nadležnost trgovačkog suda postojala i da je prijedlog za ovrhu pod-2. nesen 1. listopada 2008. godine? Kako bi obrazložili rješenje o nenadležnosti u prvom slučaju i na koje propise 3. biste se pozvali?

Odgovori:

Nije, jer se izmijenjena odredba čl. 34b. ZPP ne primjenjuje na sporove koji 1. su pokrenuti prije stupanja na snagu ZID ZPP (Nar. nov. 84/08) na temelju odredbe čl. 52. st.2. ZID ZPP, jer je ZID ZPP stupio na snagu 1. listopada 2008. godine.U drugom slučaju bio bi nadležan trgovački sud, jer je tužitelj pravna osoba 2. – trgovac, a tuženik obrtnik, i spor je u svezi s njihovom djelatnošću. Po noveli ZPP iz 2003. trebalo bi obrazložiti da stranke nisu sklopile trgo-3. vački ugovor i da tužitelj naplatu vrši kao javnu službu. Podatke vidjeti na www.arz.hr.

O ARZ d.o.o. U okviru restrukturiranja cestovne mreže Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske donijela je 11. prosinca 1997. Odluku o osnivanju dionič-kog društva Autocesta Rijeka - Zagreb, društva za građenje i gospodarenje autoce-stom, sa sjedištem u Zagrebu.

Autocesta Rijeka - Zagreb d.d. započela je s radom 15. ožujka 1998. i time pre-uzela funkcije projektiranja, pripreme i vođenja nastavka građenja autoceste. Prihodi od naplate cestarina ulaze u prihode Društva od 01. travnja 1998, do kada je usluge naplate i održavanja autoceste obavljala Hrvatska uprava za ceste.

Gospodarska svrha Društva je zatvaranje fi nancijske konstrukcije, građenje, gos-podarenje i održavanje autoceste Rijeka - Zagreb, te njenih cestovnih i pratećih obje-kata na cestovnom zemljištu u sklopu ostvarivanja prava iz koncesije koje se Društvu dodjeljuje na temelju odluke Vlade, te će Društvo biti ovlašteno obavljati sve djelat-nosti koje su podobne i korisne za te svrhe.

Koncesija je Društvu dodijeljena na 28 godina. Prihodi društva su cestarine čiju visinu utvrđuje Društvo na način i po postupku utvrđenom ugovorom o koncesiji. Po-red cestarine, Društvo će imati prihode i od korištenja pratećih i uslužnih objekata na trasi autoceste.

Iz vlastitih prihoda Društvo će pokrivati troškove održavanja autoceste te obav-ljati povrate zajmova. Republici Hrvatskoj će na ime naknade za koncesiju pripasti cjelokupna dobit Društva umanjena za pričuve društva.

ZADATAK 3.

Josip Galić vl. Privatne stomatološke ordinacije u Osijeku podnosi tužbu protiv Medox d.o.o. Zagreb, kod Trgovačkog suda u Osijeku, radi: naknade štete. U tužbi navodi da je tuženik isporučio robu – stomatološku opremu i izvršio montažu, ali da je zbog neispravnosti opreme i grešaka u montaži došlo do curenja vode iz stomatološke stolice, koje je uzrokovalo štetu na drugoj opremi tužitelja.

572

Pitanja:Koje ćete propise konzultirati radi utvrđenja statusa tužitelja? Je li tužitelj 1. obrtnik, trgovac ili trgovac pojedinac ili ….?Koji sud je stvarno nadležan za suđenje u ovom sporu?2. Do kada se sud koji je zaprimio predmet može proglasiti stvarno 3. nenadležnim?Što je sa mjesnom nadležnošću trgovačkog suda kod kojeg je podnesena 4. tužba?Ako ćete ustupati predmet kojem mjesno nadležnom sudu s obzirom na 5. sjedište tuženika ćete ustupiti predmet?Koja se još zanimanja mogu izjednačiti sa stomatolozima?6.

Odgovori:

Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o stomatološkoj djelatnosti, ZTD, 1. Općinski sud2. Najkasnije na pripremnom ročištu ili do upuštanja tuženika u raspravljanje 3. o glavnoj stvarinadležan je za tužitelja – čl. 48. ZPP (čl. 52. ZPP izvanugovorna odgovornost 4. za štetu) Općinskom sudu u Zagrebu 5. dr. med. veterinari, odvjetnici i dr. slobodna zanimanja 6.

ZADATAK 4.

Tužitelj Vlado Rechner iz Đakova kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Jurić od-vjetnik iz Đakova protiv tuženika Universal d.o.o. Đakovo, radi: isplate po ugovoru o radu, podnio je tužbu kod Općinskog suda u Đakovu. Predmet spora je isplata na temelju menadžerskog ugovora nakon raskida tog ugovora, a tužitelj je član Uprave tuženog trgovačkog društva. Općinski sud u Đakovu nije uvažio prigovor stvarne nenadležnosti tuženika i rješenjem je odbio taj prigovor s tim da nije nastavio ra-spravljanje o glavnoj stvari. Na to rješenje tuženik je izjavio žalbu Županijskom sudu u Osijeku. Županijski sud u Osijeku ukinuo je rješenje Općinskog suda u Đakovu i odlučio da je za predmetni spor nadležan Trgovački sud u Osijeku. Međutim Trgo-vački sud u Osijeku smatra da nije nadležan i izaziva sukob nadležnosti.

Pitanja:

Koji sud će odlučivati o izazvanom sukobu nadležnost?1. Je li Trgovački sud u Osijeku ispravno postupio? Ako je zašto? Ako nije, 2. zašto?Prema kojem zakonu ćete odlučiti o stvarnoj nadležnosti ZPP ili ZTD?3.

Odgovori:

Vrhovni sud RH – čl. 23. st. 2. ZPP.1.

573

Nije, trebao se prihvatiti nadležnosti na temelju odredbe čl. 40. st. 1. ZTD 2. jer je u konkretnom slučaju riječ o sporu između člana društva i društva, na temelju menadžerskog ugovora koji je raskinut.Prema ZTD – čl. 40. st. 1.3.

ZADATAK 5.

Tužitelj PSC d.o.o. Osijek ustao je kod Trgovačkog suda u Osijeku tužbom protiv Erste&Steiermarkische S-leasing d.o.o. Podružnica Osijek, radi isplate: 16.730,00 k. Tuženik je u odgovoru na tužbu a prije nego se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari istakao prigovor mjesne nenadležnosti Trgovačkog suda u Osijeku. Trgovački sud u Osijeku na prvom ročištu za glavnu raspravu usvojio je prigovor tuženika i proglasio se mjesno nenadležnim i predmet ustupio Trgovačkom sudu u Zagrebu. Protiv tog rješenja tužitelj je izjavio žalbu navodeći da je riječ o obvezama koje su proistekle iz poslovanja podružnice tuženika u Osijeku i da su posljedice spornog poslovanja nastupile na području Trgovačkog suda u Osijeku kao i da tuženik raspolaže imovinom na kojoj se može provesti ovrha i da ima vlastiti žiro račun, te da mu se na temelju odredbi čl. 77. st. 3. ZPP može priznati svojstvo stranke u postupku. U konkretnom slučaju tuženik je kupac vozila kojeg je prodavao tužitelj, o čemu u spisu prileži ponuda tužitelja i Anex ugovora o dugoročnom najmu broj 7005/03.Pitanja:

Je li Trgovački sud u Osijeku pravilno postupio kada se proglasio mjesno 1. nenadležnim?Je li tužba uredna? Kako je označen tuženik?2. Što je Trgovački sud u Osijeku prvo trebao uraditi?3. Koji sud će odlučiti o žalbi tužitelja?4. Je li prigovor mjesne nenadležnosti osnovan?5.

Odgovori:

Nije.1. Tužba nije uredna. Tuženik je označen kao podružnica tuženika. 2. Sud je u stadiju prethodnog ispitivanja tužbe trebao uočiti da tuženik kako je 3. određen ne može biti stranka u postupku, jer podružnice nisu pravne osobe – čl. 7. st. 3. ZTD. Podružnice nisu pravne osobe, njihovim poslovanjem prava i obveze stječe društvo. Podružnica posluje pod svojom tvrtkom i mora pri tome navesti svoje sjedište i sjedište osnivača. Na temelju odredbe čl. 77. st. 1. ZPP stranka u postupku može biti fi zička i pravna osoba. Kako podružnica nije pravna osoba sud je trebao pozvati tužitelja da pravilno označi tuženika – jer je riječ o nedostatku koji se može otkloniti (čl. 83. st. 1. ZPP) s tim da u pozivnom rješenju sud mora upozoriti tužitelja na posljedice propuštanja uređenja tuženika (čl. 83. st. 6. ZPP). Naime, ako tužitelj propusti urediti tuženika nakon što ga je sud na to upozorio – sud će tužbu odbaciti.

574

Tek nakon toga, ako je tužitelj ispravno označio tuženika sud je mogao odlu-4. čivati o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti. O žalbi će odlučiti Visoki trgovački sud RH u Zagrebu. 5. Nije, prema odredbi čl. 46. st. 2. ZPP u slučajevima predviđenim zakonom 6. za suđenje osim suda općemjesne nadležnosti nadležan je i drugi određeni sud. Člankom 59. ZPP propisano je da je u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području nalazi ta poslovna jedinica. Tužitelj ima mogućnost izbora i može odlučiti da li će tužbu podnijeti kod općemjesno nadležnog suda ili kod suda na čijem se području nalazi poslovna jedinica, s tim da je svrsis-hodno da u tužbi obrazloži nadležnost suda kojem podnosi tužbu, a tuženika mora pravilno označiti.

VII. POSTUPAK U PARNICAMA U POVODU

PRIGOVORA PROTIV PLATNOG NALOGA

Tužitelj nakon Novele ZPP iz 2003. godine svoju tražbinu može zahtijevati pre-ma vlastitom izboru:

prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave,1. tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, ili2. podnošenjem tužbe u parničnom postupku.3.

Novelom ZPP-a iz 2003. godine brisane su odredbe stavaka 4. i 5. članka 446. ZPP-a kojima je podnošenje tužbe s prijedlogom za izdavanje platnog naloga bilo uvjetovano obvezom tužitelja da učini vjerojatnim postojanje pravnog interesa (čime je tužitelju bio sužen put ostvarivanja pravne zaštite), a time je u ZPP unijeta bitna novina i tužitelj može birati put pravne zaštite svojih prava, bez obveze da učini vjerojatnim postojanje svog pravnog interesa.1

ZPP sadržava odredbe o platnim nalozima u III dijelu pod naslovom «Posebni postupci», u glavi XXIX koja nosi naziv: «Izdavanje platnog naloga». Ostali poseb-ni postupci propisani ZPP-om su: postupak u parnici iz radnih odnosa, postupak u parnicama zbog smetanja posjeda, postupak u sporovima male vrijednosti i postupak pred trgovačkim sudovima.

Bitna novina novele iz 2003. godine je i odredba članka 445.a ZPP kojom je pro-pisana primjena ostalih odredbi ZPP-a u postupku za izdavanje platnog naloga, ako u glavi XXIX ne postoje posebne odredbe.

Odredbe glave XXIX u većem dijelu odnose se na postupak izdavanja platnog naloga, a u manjem dijelu na postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga, a upravo u tom dijelu u praksi pokazale su se određene dvojbe i neujednačenost u po-stupanju. Naime, do VI. Savjetovanja sudaca trgovačkih sudova Republike Hrvatske 2005. godine, suci trgovačkih sudova različito su postupali u predmetima u kojima je nakon što je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage i ukinute sve ovršne radnje, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Suci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske na VI. Savjetovanju sudaca trgovačkih sudova

1 - Crnić,I., i dr.: Novote u parničnom postupku, Organizator, Zagreb, 2003. godine, str.315.

575

Republike Hrvatske u odgovorima na pitanja iznijeli su svoje, možemo reći, dugo očekivano, stajalište, da izreka presude u sporovima u kojima je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, treba glasiti: «Održava se na snazi platni nalog sadržan ...» ili «Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.... pa se tužbeni zahtjev odbija.»

Iako prvostupanjski suci nakon tog izrečenog stajališta više nisu imali dvojbe o tome kako treba glasiti izreka presude, u praksi su se pojavili drugi problemi, kao npr. što je s platnim nalogom kod povlačenja tužbe, je li u parnicama u povodu prigovora protiv platnog naloga dopuštena preinaka tužbe i protutužba, može li se donijeti pre-suda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja i dr.

Iako se sudska praksa u manjem broju slučajeva susreće s tužbama s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, velik je broj parnica u povodu prigovora protiv platnog naloga, budući da nakon što ovršenik izjavi prigovor na rješenje o ovrsi koje donosi javni bilježnik, predmeti se upućuju nadležnom sudu. Naime, novelom Ovršnog za-kona iz 2003. godine1 uvedeno je sudjelovanje javnih bilježnika u ovrsi, s tim da javni bilježnik kojem je podnesen pravodoban i dopušten prigovor protiv rješenja koje je izdao, prosljeđuje spis radi provedbe postupka u povodu prigovora nadležnom sudu (a to je sud iz članka 252.j OZ-a) koji će u povodu takva prigovora donijeti odluke iz članka 53. i 54. OZ-a.

VII.1. Općenito o platnim nalozima

Pod platnim nalogom podrazumijevamo:odluku suda kojom se tužbeni zahtjev koji se odnosi na dospjelo potraživanje • u novcu prihvaća, a da tuženiku nije prethodno pružena prilika da se izjasni o navodima i zahtjevima protivnika,dio rješenja o ovrsi kojeg donosi javni bilježnik. •

«Rješenje kojim sud prihvaća tužiteljev zahtjev da se tuženiku naloži neko plaća-nje – platni nalog, mandat – može biti samo kondemnatornog sadržaja».2

Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na temelju odredbe članka 37. stavak 2. toč. 1. i 2. sud će:

naložiti ovršeniku da u roku od 8 dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima 1. u roku od tri dana od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s od-mjerenim troškovima, iodrediti ovrhu radi prisilne naplate tih tražbina. 2.

1 - Misli se na Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona objavljenog u Narodnim novi-nama broj 88/05. Odredbom članka 252 a Ovršnog zakona propisano je da javni bilježnici odlučuju o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u skladu s odredbama Ovršnog zakona.

2 - Tako Triva, S.,Dika, M.: Građansko parnično procesno pravo, Narodne novine, sedmo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine d.d., Zagreb, studeni 2004. godine, str. 812. i 813.

Takav stav izražen je i u odluci VS, Gzz 132/82 od 24.2.1983.- PSP 23/278: «Platnim nalo-gom ne može se odrediti tuženiku da tužitelju preda određenu količinu cigle, budući da sud može izdati platni nalog samo kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu.»

576

Dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave iz članka 37. stavak 2. toč. 1. jest platni nalog, s tim da rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave više ne donosi sud nego javni bilježnici.1

«Vjerodostojne isprave su i osnova za donošenje rješenja o ovrsi koje u sebi uključuje platni nalog te uvjetno određivanje ovrhe na temelju takvog (neovršnog) naloga.»2

Kod izdavanja platnog sud se ograničava samo na ispitivanje općih i posebnih pretpostavki za suđenje.

«Rizik od nezakonitih odluka, kojemu se pravosuđe ovakvim postupanjem izlaže, društveno je prihvatljiv jer je broj slučajeva u kojima odluku treba ukinuti znatno manji od slučajeva u kojima odluke postaju defi nitivne osnove za prisilno ostvarivanje tražbina. Pokazalo se da se pravosudni aparat može uspješno koristiti ovim mehaniz-mom kada se radi o tražbinama relativno male ekonomske vrijednosti čak i kad o njima nema kvalifi ciranih dokaza.»3

Odredba članka 252. j OZ-a nedvosmisleno određuje da je nadležan sud (općin-ski ili trgovački) prema sjedištu javnog bilježnika i da upravo taj sud donosi rješenja iz članka 53. i 54. OZ-a, a ako nije mjesno nadležan dostavlja predmet nadležnom sudu.

Tuženik ima pravo ulaganja specifi čnog pravnog sredstva – prigovora i njime može dovesti u pitanje opstanak platnog naloga. U postupku koji se otvara podnošenjem prigovora raspravlja se o svim procesnim i meritornim pitanjima od kojih zavisi do-puštenost i osnovanost donesene odluke, po pravilima koja važe za prvostupanjski postupak.

Platni nalog ne gubi pravno značenje time što je protiv njega podnesen prigovor.Bitno je naglasiti da raspravljanje u povodu prigovora protiv platnog naloga ima

za neposredni cilj ispitivanje pravilnosti i zakonitosti donesenog platnog naloga, i tek podredno, raspravljanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.4

1 - Ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave može podnijeti jav-nom bilježniku po svom izboru i od njega tražiti da donese rješenje o ovrsi na temelju takve isprave(članak 252.b stavak 1. OZ-a). Javni bilježnik ocjenjuje prijedlog za ovrhu u smislu dopuštenosti i osnovanosti, pa će donijeti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ako ocijeni da je prijedlog dopušten i osnovan, i dostaviti ga strankama (članak 252.d stavak 1.).Kada javni bilježnik ocjeni da prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi nije dopušten, da je neuredan ili da je neosnovan, predmet će proslijediti nadležnom sudu radi donošenja odluke (članak 252.d stavak 2. OZ-a).Odredbom članka 252.j stavak 2. OZ-a propisano je da je nadležni sud, trgovački sud na čijem području se nalazi sjedište javnog bilježnika kojem je podnesen prijedlog za ovrhu, odnosno koji je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ako je određivanje ovrhe zatraženo ili ako je ovrha određena u sporovima iz stvarne nadležnosti trgovačkih sudova u parničnom postupku. U skladu sa odredbom članka 54. OZ-a sud kojem je javni bilježnik dostavio spis, u povodu prigovora ovršenika kojim pobija rješenje o ovrsi u cijelosti ili u dijelu u kojem je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu, donijet će rješenje kojim će rješenje o ovrsi staviti izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2 - Triva,S.,Dika,M.: Građansko, op. cit. str. 813.3 - Ibidem4 - Ovim svojstvom poneseni prigovor izjednačen je sa pravnim lijekom. Tako kod Triva,

Dika,: Građansko, op. cit. str. 813. Ovdje moramo naglasiti da se u svim postupcima u

577

VII.2. Vrste platnih naloga

Hrvatsko procesno pravo poznaje dvije vrste platnih naloga:dokumentirani platni nalog1. – je takav platni nalog koji se izdaje za tražbine čije postojanje tužitelj dokazuje kvalifi ciranim ispravama, inedokumentirani platni nalog2. – je platni nalog izdan za tražbine manje vri-jednosti i o čijem postojanju tužitelj uz tužbu ne mora priložiti nikakva do-kazna sredstva.

Razlikovanje platnih naloga važno je zbog utvrđivanja pretpostavki za izdavanje platnog naloga. Pretpostavke za izdavanje platnog naloga, sadržaj platnog naloga, pravni lijekovi protiv platnog naloga, kao i postupak odlučivanja u povodu pravnih lijekova propisani su ZPP-om.

VII.2.1. Uvjeti za izdavanje dokumentiranog platnog naloga

Sud će izdati dokumentirani platni nalog ako su ispunjene slijedeće procesne pretpostavke:

da je tražbina novčana,• da je dospjela, i• da tužitelj dokazuje tražbinu vjerodostojnom ispravom priloženom uz tužbu • u izvorniku ili u ovjerenom prijepisu.

Odredbom članka 446. stavak 1. ZPP-a propisano je:«Kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potra-

živanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili u ovje-renom prijepisu, sud će izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog).»

Vjerodostojnim ispravama smatraju se osobito:javne isprave;• privatne isprave na kojima je potpis obveznika ovjerilo tijelo nadležno za • ovjeru;mjenice i čekovi s protestom i povratnim računima ako su oni potrebni za • zasnivanje zahtjeva;izvaci iz poslovnih knjiga;• fakture;• isprave koje prema posebnim propisima imaju značenje javnih isprava.• 1

Lista nije taksativna niti limitativna, već zakonodavac samo primjerice navodi koje su to vjerodostojne isprave na temelju kojih sud može ako su ispunjene i ostale pretpostavke izdati platni nalog. U postupku pred trgovačkim sudovima dovoljno je da prijepis vjerodostojne isprave ovjeri ovlašteni organ pravne osobe.2

Sud može osporiti značaj vjerodostojne isprave onim ispravama koje su u ZPP-u pobrojane «ako po svojim konkretnim svojstvima pobuđuju sumnju u pogledu auten-tičnosti ili istinitosti sadržaja».3

povodu prigovora protiv platnog naloga raspravlja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, iako, kako je naglašeno prvenstveno bi se trebalo ispitati pravilnost i zakonitost izdanog platnog naloga, a tek podredno osnovanost tužbenog zahtjeva.

1 - Tako u članku 446. stavak 2. ZPP-a2 - Vidi članak 501. stavak 2. ZPP-a3 - Takav zaključak izvode Triva, Dika,: Građansko, op. cit. str. 814. Pri tome se pozivaju na

578

Sudska praksa priznala je značaj vjerodostojne isprave ugovoru o zajmu na kojem je ovjeren potpis zajmoprimca1, a nije priznala takav značaj ugovoru o djelu2 i bjanko mjenici, jer u njoj nedostaje oznaka mjenične svote.3

Sud će izdati platni nalog i kada tužitelj u tužbi nije predložio izdavanje platnog naloga, ako je udovoljeno svim uvjetima za izdavanje platnog naloga.4

VII.2.2 Uvjeti za izdavanje nedokumentiranog platnog naloga

Sud će izdati nedokumentirani platni nalog ako su pored općih ispunjene i slije-deće pretpostavke:

da je tuženik glavni dužnik,• da je tražbina novčana,• da je tražbina dospjela,• da tražbina ne premašuje iznos od 5.000,00 kn u postupku pred općinskim • sudovima, i iznos od 20.000,00 kn u postupku pred trgovačkim sudovima,da je u tužbi navedena osnova i visina dugovanja,• da su u tužbi navedeni dokazi na osnovu kojih se može utvrditi istinitost • tužbenih navoda.

Zakonom je propisano slijedeće:»Kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo glavno potraživanje u novcu koje ne

prelazi svotu od 5.000,00 kn, sud će izdati platni nalog protiv tuženika iako uz tužbu nisu priložene vjerodostojne isprave, ali je u tužbi iznesena osnova i visina dugovanja i naznačeni dokazi na temelju kojih se može utvrditi istinitost tužbenih navoda.

U sporovima iz nadležnosti trgovačkih sudova platni nalog iz stavka 1. ovog član-ka sud će izdati kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelu glavnu tražbinu u novcu koja ne prelazi svotu od 20.000,00 kn.

Platni nalog iz stavka 1. ovog članka može se izdati samo protiv glavnog dužnika.»5

VII.2.3. Sastav suda

Platni nalog izdaje sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća bez održavanja ročišta.6

odredbu članka 230. stavak 4. ZPP-a koji glasi: «Ako sud posumnja u autentičnost isprave, može zatražiti da se o tome izjasni tijelo od kojega bi ona trebalo da potječe.»

1 - Vidi odluku VsH Rev 1023/90 – PSP 53/1552 - Tako u odluci VsH Gzz 128/82 – Naša zakonitost, pregled sudske prakse 22-103, cit. po

Triva, Dika, : Građansko, op. cit. str. 814..3 - Radi se o odluci VsH Rev 383/83 – Sudska praksa Beograd 2/84-47, cit. po. Triva,

Dika,:Građansko, op. cit. str. 814. 4 - Tako u članku 446. stavak 3. ZPP-a5 Radi se o članku 447. ZPP-a. U odluci ŽS Zg, Gž 2208/01 od 10. rujna 2002. godine na-

vodi se: «Na temelju preslike vjerodostojne isprave sud može izdati platni nalog na temelju odredbe čl. 447. ZPP-a, ako su ispunjene druge pretpostavke iz navedene odredbe.»

6 - Vidi članak 448. stavak 1. ZPP-a

579

VII.2.4. Sadržaj platnog naloga

U platnom nalogu sud će izreći da je tuženik dužan u roku od 8 dana, a u mjenič-nim i čekovnim sporovima, u roku od 3 dana, nakon primitka platnog naloga udovo-ljiti zahtjevu tužbe zajedno s troškovima koje je sud odmjerio ili u istom roku podići prigovor protiv platnog naloga. Tuženik će u platnom nalogu biti upozoren da će sud nepravovremene prigovore odbaciti. Platni nalog dostavlja se objema strankama, a tuženiku se uz platni nalog dostavlja i primjerak tužbe s prilozima.1

Platni nalog ima značaj rješenja što proizlazi iz odredbe članka 129. stavak 4. ZPP-a koja glasi:

«U postupku izdavanja platnog naloga rješenje kojim se prihvaća tužbeni zahtjev donosi se u obliku platnog naloga.»

Sud ne mora prihvatiti prijedlog za izdavanje platnog naloga ako utvrdi da nema posebnih pretpostavki za izdavanje platnog naloga, a tada rješenjem može odlučiti da nastavlja postupak po tužbi. Protiv tog rješenja kojim sud odbija prijedlog za izdava-nje platnog naloga nije dopuštena žalba (članak 449. ZPP-a).

VII.2.5. Pravni lijekovi protiv platnog naloga

Pravni lijekovi protiv platnog naloga su: prigovor i žalba.Ako se platni nalog pobija samo u pogledu odluke o troškovima, ta se odluka

pobija žalbom protiv rješenja.2

Tužitelj može pobijati platni nalog žalbom protiv rješenja.Rok za podnošenje prigovora je osam dana, odnosno u mjeničnim i čekovnim

sporovima tri dana (članak 448. stavak 2. ZPP-a).Prigovor može izjaviti samo tuženik protiv kojeg je podnesena mandatna tuž-

ba i izdan platni nalog, pa ako prigovor podnese osoba koja nije u mandatnoj tužbi navedena kao tuženik sud će takav prigovor odbaciti jer ga je podnijela neovlaštena osoba. 3

Prigovor je suspenzivan, jer ako je pravodobno podnesen zadržava ovrhu platnog naloga, a sprječava i nastupanje pravomoćnosti platnog naloga. Prigovor je i remon-strativne naravi, jer o njemu odlučuje prvostupanjski sud stvarno nadležan za suđenje o tužbenom zahtjevu. Uloženi prigovor ovlašćuje sud da raspravlja o dijelu platnog naloga protiv kojega je prigovor uložen.

U dijelu u kojem nije napadnut prigovorom, platni nalog postaje pravomoćan pa sud nije ovlašten u kontradiktornom postupku odlučivati o tom pravomoćnom dijelu platnog naloga.4

VII.3. Raspravljanje i odlučivanje u povodu podnesenog prigovora

Nepravovremene, nepotpune i nedopuštene prigovore odbacit će sudac pojedi-nac odnosno predsjednik vijeća, bez održavanja ročišta.

1 - Tako u članku 448. stavaka 2. ZPP-a2 - O pravu tuženiku da žalbom pobija rješenje o troškovima sadržano u platnom nalogu vidi

kod Dunđerski,S.: Žalba na rješenje o izdavanju platnog naloga, Pravni život, Beograd, 9-10/55.

3 - Takav stav iznesen je odluci VPSH, Pž 2211/84 od 5.1.1985.-PSP 26/244.4 Takav stav iznesen je u odluci VPSH, Pž 69/87 od 24. 11. 1987. – PSP 36/166.

580

Ako je prigovor dopušten i pravovremen sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća ocjenjuje da li je potrebno zakazati pripremno ročište ili odmah može odrediti ročište za glavnu raspravu. Sudac pojedinac odmah će zakazati ročište za glavnu ra-spravu. Ako vrijednost osporenog dijela platnog naloga ne prelazi svotu od 5.000,00 kn, odnosno u sporovima pred trgovačkim sudovima svotu od 50.000,00 kn provodi se postupak u sporovima male vrijednosti.1

«Zadatak je raspravljanja da se ispita pravilnost i zakonitost izdanog platnog naloga.»2

Stranke u postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, a tuženik isticati i nove prigovore prema općim pravilima. Što se tiče prigovora stvarne i mjesne nenadležnosti njih tuženik mora istaknuti već u prigovoru, jer kasnije gubi pravo isticati te prigovore.

U odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelo-mično održava na snazi ili se ukida(članak 451. stavak 3. ZPP-a).

Tuženik može prigovoriti da nisu postojale zakonske pretpostavke za izdavanje platnog naloga (članak 446. i 447.ZPP-a) ili da postoje smetnje za daljnji tijek po-stupka (prigovor presuđene stvari, prigovor litispendencije, prigovor o sudskoj ne-nadležnosti, prigovor da je o predmetu spora već sklopljena nagodba) a tada sud najprije odlučuje o tom prigovoru. Ako utvrdi da je prigovor osnovan, rješenjem će ukinuti platni nalog i nakon pravomoćnosti tog rješenja otpočeti raspravljanje o glav-noj stvari, kad takvom raspravljanju ima mjesta (članak 452. stavak 1. ZPP-a).3

Kada sud utvrdi da tužbu treba odbaciti prema odredbama ZPP-a, rješenjem će ukinuti i platni nalog.4

Kada sud ne prihvati navedene prigovore, prijeći će na raspravljanje o glavnoj stvari, a rješenje suda unijet će se u odluku o glavnoj stvari.

Ako u povodu prigovora nedospjelosti sud utvrdi da je zahtjev tužbe dospio nakon izdavanja platnog naloga, ali prije zaključenja glavne rasprave, presudom će ukinuti platni nalog i odlučiti o tužbenom zahtjevu. Naime člankom 326. stavak 1. ZPP-a propisano je da sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave (kod tužbenih zahtjeva za uzdrža-vanje sud može obvezati tuženika i na činidbe koje nisu dospjele).

Odredbom članka 456. ZPP-a propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika samo do podnošenja prigovora. Kada utvrdi povlačenje tužbe sud će rješenjem ukinuti platni nalog.

Tuženik može do zaključenja glavne rasprave odustati od svih podnesenih prigo-vora, a tada će platni nalog ostati na snazi.

1 Na taj također poseban postupak odnose se odredbe članaka 457. do 467. ZPP-a.2 - Tako Triva,S., Dika,M.:Građansko, op. cit. str. 817.3 - Daljnjem raspravljanju neće biti mjesta ako sud utvrdi da je osnovan prigovor litispenden-

cije, prigovor presuđene stvari ili da je o zahtjevu sklopljena sudska nagodba, jer će tada sud rješenjem odbaciti tužbu.

4 - Tako u članku 455. Zpp-a.

581

VII.3 1. Povlačenje tužbe

Odredbom članka 456. stavak 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može povući tuž-bu bez pristanka tuženika samo do podnošenja prigovora. Ako se tužba povuče sud će rješenjem ukinuti platni nalog.

Budući da se u postupku za izdavanje platnog naloga primjenjuju ostale odredbe ZPP-a, a drugih specifi čnih odredbi o povlačenju tužbe nema, smatramo da se mogu primjenjivati odgovarajuće odredbe ZPP-a o povlačenju tužbe i to odredbe članka 193., članka 465. stavak 1. i 2. i članka 499. stavak 3.1

Odredbom članka 193. ZPP-a propisano je slijedeće:«Tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upu-

sti u raspravljanje o glavnoj stvari.Tužba se može povući i kasnije sve do zaključenja glavne rasprave ako tuženik

na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponosno pod-nijeti.»

Tužitelj može povući tužbu i nakon podnošenja prigovora tuženika, ali tada uz pristanak tuženika, s tim da će se tuženiku ako nije prisutan na ročištu na kojem je tužba povučena, uputiti obavijest o povlačenju, s pozivom da se o povlačenju očituje i upozorenjem da ukoliko se ne očituje o povlačenju, da će se smatrati da je na po-vlačenje pristao. U ovom slučaju sud će u izreci rješenja konstatirati da se smatra da je tuženik pristao na povlačenje tužbe i da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenog po javnom bilježniku ukida.

Kada se tuženik očituje na obavijest o povlačenju tužbe i pristane na povlačenje tužbe, sud će rješenjem utvrditi da je tužba povučena i da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenog po javnom bilježniku ukida u cijelosti.

Identično će sud postupiti u slučajevima presumiranog povlačenja tužbe po član-ku 465. stavak 1. i 2. i 499. stavak 3. ZPP-a, dakle, rješenjem će konstatirati da se smatra da je tužitelj povukao tužbu i da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenog po javnom bilježniku ukida u cijelosti.

Ovrhovoditelj može nakon izjavljivanja prigovora ovršenika kojim osporava ovrš-ni prijedlog za dio potraživanja, a prije stavljanja izvan snage rješenja o ovrsi i upu-ćivanja u parnicu u povodu prigovora protiv platnog naloga, povući ovršni prijedlog za dio potraživanja (jer je prigovor ovršenika osnovan). U tom slučaju ovršni sud zaključkom utvrđuje da je ovrhovoditelj povukao ovršni prijedlog za određeni iznos i da se za taj iznos rješenje o ovrsi stavlja izvan snage i postupak ovrhe obustavlja, nadalje, da se postupci razdvajaju i da se u odnosu na pobijani dio rješenja o ovrsi to rješenje stavlja izvan snage i da se ukidaju sve provedene radnje, kao i da se postupak nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Smatramo da u tom slučaju parnični sud u postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga treba odlučiti i o dijelu platnog naloga za koji je ovrha obustavljena, jer ovršni sud nije odlučio o platnom nalogu, već samo o ovršnim radnjama. Dakle, parnični sud će u izreci odluke navesti da se platni nalog ukida (u dijelu u kojem je ovrhovoditelj povukao ovršni prijedlog), ali bez odbijanja tužbenog zahtjeva (jer nije

1 - Za ovakvo stajalište zalažu se i Triva, Belajec, Dika u Građansko parnično procesno pravo, šesto izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine, Zagreb, 1986., str. 670.

582

niti odlučivao o tom dijelu tužbenog zahtjeva) jer je samo u pogledu osporenog dijela platnog naloga postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

VII.3.2. Preinaka tužbe i protutužba u parnici u

povodu prigovora protiv platnog naloga

Što se tiče preinake tužbe i protutužbe u postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga suprotna stajališta zauzela su i sudska praksa i pravna znanost.

Glede postupka povodom prigovora protiv platnog naloga ZPP nema izričitu odredbu o pravnoj prirodi tog postupka, odnosno nema odredbi o tome da li taj postupak nakon ulaganja prigovora ostaje i nadalje poseban postupak ili se pretvara u redovan parnični postupak.

Onaj dio sudske prakse i pravnih znalaca koji navode da preinaka tužbe i protu-tužba nisu dopuštene, smatraju da je postupak u povodu prigovora protiv platnog na-loga poseban postupak i nakon izjavljivanja prigovora, i da platni nalog izjavljivanjem prigovora nije izgubio na snazi, već da o njemu tek treba odlučiti. U prilog svojim tvrdnjama pozivaju se na slijedeće:

sistematizacija ZPP je takva da je postupak izdavanja platnih naloga svrstan u posebne postupke zajedno sa ostalim postupcima: postupak u radnim sporovima, postupak zbog smetanja posjeda, postupak pred trgovačkim sudovima i postupka u sporovima male vrijednosti;odredbom članka 451. st.3. ZPP-a propisano je da će sud u odluci o glavnoj stvari odlučiti o platnom nalogu, održati ga na snazi u cijelosti ili djelomično ili ukinuti;

- odredbu članka 452. stavak 3. ZPP u kojoj je propisano slijedeće: «Ako u povodu prigovora nedospjelosti sud ustanovi da je zahtjev tužbe

dospio nakon izdavanja platnog naloga, ali prije zaključenja glavne rasprave, sud će presudom ukinuti platni nalog i odlučiti o tužbenom zahtjevu (članak 326. stavak 1.)odredbu članka 455. ZPP-a kojom je propisano da kada sud utvrdi da tužbu treba odbaciti prema odredbama ZPP-a, rješenjem će ukinuti i platni nalog;

- odredbu članka 456. stavak 2. ZPP kojom je propisano slijedeće: «Ako tuženik do zaključenja glavne rasprave odustane od svih podnesenih

prigovora, platni nalog ostaje na snazi.» Triva i Dika smatraju da se radi o posebnom postupku.1

«Postojanje i osnovanost tužiteljeve tražbine u pravilu se ne osporava. Da bi se tuženiku omogućilo da dokaže protivno, on može nakon donošenja platnog naloga aktivirati procesne institute koji su dotle bili zabačeni - saslušanje stranka, kontra-diktornost, usmenost, neposrednost, javnost. Tuženik ima pravo da ulaganjem spe-cifi čnog pravnog sredstva- prigovora – odvede u pitanje opstanak platnog naloga. U postupku otvorenom tim pravnim lijekom raspravlja se o svim procesnim i meritor-nim pitanjima od kojih zavisi dopustivost i osnovanost donesene odluke, po pravilima koja važe za prvostupanjski postupak.

1 - Triva,S., Dika,M.: Građansko, op. cit. str. 817.

583

Pobijani platni nalog ne gubi pravni značenje zbog toga što je protiv njega pod-nesen prigovor. Raspravljanje u povodu prigovora ima za neposredni cilj ispitivanje pravilnosti i zakonitosti donesenog platnog naloga, i tako, tek posredno, raspravljanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Ovo svojstvo podnesenog prigovora izjednačuje ga s pravnim lijekom.»1

Poznić također smatra da se radi o posebnom postupku kada navodi:«Treba, naprotiv, poći od toga da sud presudom odlučuje o nalogu. Rasprava mora

da pokaže da li nalog treba održati na snazi ili ukinuti. Ukratko, postupak zadržava svoj prvobitni karakter.»2

Musa ističe da se slaže sa onim pravnim teoretičarima i sudskom praksom koji smatraju da mandatni postupak i nakon ulaganja prigovora protiv izdanog platnog na-loga ostaje posebni postupak i da mu je svrha da odluči o tome da li se platni nalog u cijelosti ili djelomice održava na snazi, ili se ukida. U prilog iznijetom stajalištu ističe i način sistematiziranja materije u ZPP-u, jer je poglavlje o izdavanju platnog naloga smješteno je među posebne postupke, kao i iz odredbe članka 452. stavak 1. ZPP-a , jer da se radi o redovnom postupku tada bi odredba da će sud nakon ukidanja plat-nog naloga odlučiti o tužbenom zahtjevu bila suvišna, jer bi sud o tužbenom zahtjevu odlučivao po članku 325. stavak 1. ZPP-a.3

Ramljak iznosi stajalište da preinaka tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva u parnici u povodu prigovora protiv platnog naloga nije dopuštena, pri čemu se po-ziva na odluku VsH, rev 2758/82. od 17. svibnja 1983. godine u kojoj je navedeno slijedeće:

„Kraj protivljenja stranke preinačenju tužbe, s pravom nalazi drugostepeni sud da je, budući je riječ o raspravljanju u sporu povodom prigovora na izdani platni na-log, isključivi zadatak raspravljanja je odlučiti da li se platni nalog održava na snazi u cijelosti ili djelomično, odnosno da li se ukida. Tužiteljica je mogla ostvariti razliku, koju je preinačenjem pokušala ostvariti, u posebnoj parnici. Toj novoj tužbi ne bi postojala smetnja u obliku negativne procesne pretpostavke iz člana 194 stavak 3 ZPP-a na koji upućuje tužiteljica u reviziji, jer ta razlika nije bila predmet spora po potraživanju čije je isplata bila naređena izdavanjem platnog naloga.“4

Za razliku od ovih autora, kod Ilešića, Kamhia, a u i Pravnom leksikonu, nalazimo stajalište da se mandatni postupak pretvara u redovni postupak, te da su i preinaka tužbe i protutužba dopuštene.5

«Nakon izdavanja platnog naloga i podnošenja prigovora teče redovna parnica kao da platni nalog nije izdan (platni nalog je pao nakon što je napadnut prigovorima). Stoga tužitelj može povisiti zahtjev iznad onog stavljenog u mandatnoj tužbi (VPSH, Pž 2635/84 od 25.6.1985. – PSP 28/183).»6

1 - Ibidem (str. 813.92 - Poznić, B.: Građansko procesno pravo, Beograd, 1973., str.385. 3 - Musa,K.: Preinačenje tužbe u objektivnom smislu povodom prigovora protiv platnog na-

loga, Naša zakonitost br. 2/76, Zagreb, str. 78. do 86. 4 - Ramljak, S.: Preinaka tužbenog zahtjeva iznad iznosa za koji je bio izdan platni nalog, Od-

vjetnik, 11-12/83., Zagreb, str. 7. 5 - Tako kod Musa,K.: Preinačenje, op. cit. str. 79.6 - Grbin,I.: Zakon o parničnom postupku sa sudskom praksom, bilješkama, napomenama,

prilozima i abecednim kazalom, treće, bitno izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Organizator, Zagreb, 2004. godine, str. 182., toč.2. sudska praksa

584

«I u postupku u povodu izdavanja platnog naloga dopuštena je protutužba.»1

«Kad je u povodu prigovora protiv platnog naloga parnica nastavljena, tuženik može podnijeti protutužbu ako za to postoje propisane pretpostavke.»2

VII.3.3. O preinačenju tužbe općenito

Preinačenje tužbe regulirano je odredbama članka 190. do 192. ZPP-a. Preinaka tužbe može biti objektivna i subjektivna.

Tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, s tim da je nakon dostave tužbe tuženiku potreban njegov pristanak, ali i kada se tuženik protivi prei-načenju sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.3 Ako se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, smatra se da postoji njegov pristanak, ako se prije toga nije protivio preinaci.

Ako se dakle tuženik protiv preinaci, sud će riješiti je li preinaka dopuštena. Pro-tiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba.4

Tužitelj tužbu može preinačiti i na ročištu na kojem tuženik nije prisutan, a tada će sud odgoditi ročište i dostaviti tuženiku prijepis zapisnika s tog ročišta. Kada dopusti preinaku tužbe sud je dužan tuženiku ostaviti određeno vrijeme u kojem se tuženik može pripremiti za raspravljanje po preinačenoj tužbi, ako za to nije imao dovoljno vremena. I tuženiku koji se nije protivio preinaci tužbe, na njegov zahtjev sud će ostaviti vrijeme potrebno radi pripremanja.5

Sud će nakon preinake tužbe, ako nije stvarno nadležan, predmet dostaviti nad-ležnom sudu, i taj će sud riješiti o preinaci, ako se tuženik preinaci protivi.6

VII.3.4. Objektivna preinaka tužbe

Zakonodavac pod preinakom tužbe (objektivna preinaka) podrazumijeva slije-deće:

promjenu istovjetnosti zahtjeva,povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva iisticanje drugog zahtjeva uz postojeći.7

Ne smatra se preinačenjem tužbe:promjena pravne osnove tužbenog zahtjeva,smanjenje tužbenog zahtjeva,promjena, dopuna i ispravak pojedinih navoda tako zbog toga tužbeni zahtjev nije

promijenjen.Tuženik se ne može protiviti preinaci tužbe ako tužitelj tužbu preinačuje zbog

okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, pa iz iste činjenične osnove zahti-jeva drugi predmet ili novčanu svotu.

1 - Tako u odluci VS, Rev 778/89 od 31. siječnja 1990. godine PSP 47/1352 - Vidi odluku VS, Rev 1639/97 od 12. studenog 1997. godine IO 1/1998-168.3 - Vidi članak 190. stavak 1. ZPP-a4 - Tako u članku 190. stavak 8. ZPP-a5 - Tako u članku 190. stavak 6. i 7. ZPP-a.6 - tako u članku 190. stavak 4. ZPP-a 7 - Vidi članak 191. stavak 1. ZPP-a.

585

VII.3.5. Subjektivna preinaka tužbe

Tužitelj može sve do zaključenja glavne rasprave svoju tužbu preinačiti tako da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu i u tom slučaju govorimo o subjektiv-noj preinaci tužbe.

Za subjektivnu preinaku tužbe potreban je pristanak osobe koja treba da stupi u parnicu umjesto tuženika, a i pristanak tuženika koji se već upustio o raspravljanje o glavnoj stvari. Dakle, ako se osoba koja treba da stupi u parnicu umjesto tuženika tome usprotivila, neće doći do subjektivne preinake tužbe, jer će sud rješenjem od-biti preinaku tužbe.

Umjesto tužitelja u parnicu može stupiti novi tužitelj samo ako tuženik na to pristane.

Osobe koje stupaju u parnicu (novi tužitelj i novi tuženik) moraju primiti parni-cu u onom stanu u kojem se nalazi u trenutku kada u nju stupa.

«Tužba se smatra preinačenom kad se u njoj izmijeni neki od bitnih elemenata, tako da izmijenjena tužba nije istovjetna s ono prvobitnom, pa se pravomoćnost presude koja bi bila izrečena na osnovi prvobitne tužbe ne bi odnosila i na preinačenu tužbu.»1

Elementi od kojih zavisi preinaka tužbe su:tužbeni zahtjev, iparnične stranke.2

Kada tužitelj tijekom postupka izvrši primjene u pogledu predloženih dokaza ili pogledu pravne osnove tužbe, ne radi se o preinaci tužbe. Preinačiti se mogu svi bitni elementi tužbe, a za postojanje preinačenja dovoljna je promjena i jednog od njih.3

Pravim preinačenje tužbe (preinačenjem u užem smislu) Musa smatra ono pre-inačenje kada tužitelj umjesto postojećeg tužbenog zahtjeva istakne neki drugi, pri čemu nije odlučno da li je taj novi tužbeni zahtjev opravdan drugačijom ili istom tuž-benom osnovom. U pogledu ranijeg zahtjeva parnica se gasi i primjenjuju se odredbe o povlačenju tužbe, a postojeći tužbeni zahtjev nadomješten je novim.4

Dosljedno shvaćanju o preinačenju u užem smislu Musa smatra da u situaciji kada tužitelj istakne novi tužbeni zahtjev uz postojeći, dolazi do sukcesivne objek-tivne kumulacije tužbenih zahtjeva, te da u tom slučaju treba primijeniti pravila o objektivnoj kumulaciji zahtjeva.

«Iako ovo nije preinačenje tužbe u pravom smislu, jer raniji tužbeni zahtjev ostaje netaknut, na njega se odnosi i zakonski postupak za preinačenje tužbe, jer je zakon propisao da je to preinačenje tužbe, iako je to doista sukcesivna objektivna kumula-cija tužbenih zahtjeva.»5

Povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva, Musa ne smatra preinakom tužbe u pra-vom smislu, već smatra da se u tom slučaju radi o sukcesivnoj objektivnoj kumula-1 - Tako Triva, Belajec, Dika: Građansko, op. cit. str. 340.2 - Ibidem3 - Ibidem4 - Tako Musa,K.: Preinačenje tužbe u objektivnom smislu povodom prigovora protiv platnog

naloga, Naša zakonitost 2/76, str. 80. Preinačenjem tužbe autor smatra i slučaj kad se tužbeni zahtjev osniva na bitno drugačijem činjeničnom stanju, drugom historijskom zbiva-nju, i kada novoformirani kompleks činjenica objektivno dovede do promjene u identitetu tužbenog zahtjeva, iako se tužbeni zahtjev formalno i ne mijenja. To tog zaključka dolazi arugumento a contrario iz stavka 3. članka 179. ZPP-a (prema važećem ZPP-u radi se o članku 191. stavak 3.)

5 - Ibidem

586

ciji tužbenih zahtjeva, te navodi da se i u ovom slučaju trebaju primijeniti odredbe zakona koje se odnose na isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi i odredbe o preinačenju tužbe.1

Odredbom članka 188. stavak 1. ZPP-a propisano je slijedeće:«U jednoj tužbi tužitelj može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika kad su

svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Ako zahtjevi nisu po-vezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, oni se mogu istaknuti u jednoj tužbi protiv istog tuženika samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve propisana ista vrsta postupka.»

Glede objektivne kumulacije tužbenih zahtjeva Musa ističe da (poziva se i na sudsku praksu) se ne mogu kumulirati tužbeni zahtjevi ako je za raspravljanje istih određen raznovrstan postupak.2

Prema Musi mandatni postupak povodom prigovora protiv platnog naloga ostaje i nadalje posebni postupak, ali da unatoč tome preinačenje tužbe u objektivnom smislu nije zabranjeno, odnosno da je dopušteno samo ono preinačenje koje prema njegovom shvaćanju nije pravo preinačenje. Tako navodi da je tijekom postupka u povodu prigovora protiv platnog naloga moguće situacija da iz iste činjenične i prave osnove (npr. više računa za zakup poslovnog prostora iz ugovora o zakupu) tuženik duguje tužitelju veći iznos od onog koji je obuhvaćen platnim nalogom (nakon izdava-nja platnog naloga tuženik i nadalje ne plaća svoje obveze) i da bi tužitelj trebao po-većati postojeći tužbeni zahtjev. Tome se protivi pravna priroda postupka u povodu prigovora protiv platnog naloga u kojem sud treba odlučiti o tome da li platni nalog održava na snazi u cijelosti ili djelomično ili ga ukida, dakle odlučuje o pravilnosti izdanog platnog naloga a ne o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Musa smatra da tužitelj može pored postojećeg tužbenog zahtjeva (platni nalog koji se pobija prigovorom) istaći i novi tužbeni zahtjev koji proizlazi iz iste činjenične i pravne osnove (a što je preinačenje tužbe po članku 191. stavak 1. ZPP-a), jer je to u biti sukcesivna objek-tivna kumulacija tužbenih zahtjeva i potpada pod postupak iz članka 188. stavak 1. ZPP-a, s tim da isti sud mora biti nadležan za sve istaknute tužbene zahtjeve. Musa smatra da ovakvom preinačenju nema zakonskih zapreka, a zbog načela ekonomič-nosti postupka nužno ga je dopustiti. Ako bi tužitelj pogrešno istaknuo da povećava tužbeni zahtjev sud bi tu izjavu trebao cijeniti kao preinačenje tužbe i dopustiti ga, pa presudom odlučiti o platnom nalogu, ali i o istaknutom drugom tužbenom zahtjevu.

«Zbog iznijetog de lege ferenda treba izričito propisati da je postupak povodom prigovora protiv platnog naloga poseban postupak i da u njemu nema mjesta protu-tužbi i preinačenju tužbe, a sukcesivnu objektivnu kumulaciju tužbenih zahtjeva u izloženom smislu treba posebice precizirati.»3

Smatramo da u parnicama u povodu prigovora protiv platnog naloga treba do-pustiti preinaku tužbe – povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, za što se zalaže u svom radu i Musa, dok ostale vidove objektivnog preinačenja ne treba dopustiti, kao niti subjektivno preinačenje. Iako smatramo da je postupak u parnicama u povodu prigovora protiv platnog naloga poseban postupak, budući da je odredbom članka 445. a propisano da će se u postupku za izdavanje platnog naloga primjenjivati ostale

1 - Ibidem (autor se poziva na odredbe članka 176. stavak 1. i 178. ZPP-a, a radi se o važem članku 188. i 190. ZPP-a.)

2 - Ibidem ( radi se odluci Vrhovnog suda AP Vojvodine R-24/58, Glasnik, 5/599) 3 - Musa,K.: Preinačenje, op. cit. str.84. do 86.

587

odredbe ZPP-a, nema zapreke da se primjenjuju odredbe o preinaci tužbenog zahtje-va - povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

Ako dakle, sud dopusti preinaku tužbe – povećanjem postojećeg tužbenog za-htjeva, nakon što utvrdi da je tužbeni zahtjev osnovan, održat će na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenog po javnom bilježniku, a o preinačenom tužbe-nom zahtjevu, zapravo o povećanju tužbenog zahtjeva iznad iznosa iz platnog naloga odlučiti će kondemnatornom odlukom.

VII.3.6. Protutužba

Odredbom članka 189. ZPP-a propisano je da tuženik može do zaključenja glav-ne rasprave pred sudom podnijeti protutužbu kod istog suda, ako su ispunjene slije-deće pretpostavke:

da je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, iliako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protutužbom traži utvrđenje kakva prava ili pravnog odnosa o čijem posto-

janju ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomično odluka o tužbenom zahtjevu.Protutužba se ne može podnijeti ako je za zahtjev iz protutužbe stvarno nadležan

viši sud ili sud druge vrste, ali se može podnijeti i kad o zahtjevu iz protutužbe treba da sudi isti sud u drugom sastavu.

Protutužba je po svom procesnom karakteru samostalna tužba, pa kad nisu is-punjene sve pretpostavke iz članka 189. ZPP-a sud nije ovlašten odbaciti protutuž-bu, već će sa njom postupiti kao sa svakom samostalnom, tužbom, što znači da će postupak po protutužbi izdvojiti i u izdvojenom postupku odlučiti o postavljenom zahtjevu (Vs, Rev 2634/82 od 17. svibnja 1983. godine i Rev 471/83 od 7. srpnja 1983. godine – PSP 24/193).

Glede podnošenja protutužbe u parnici u povodu prigovora protiv platnog naloga sudska praksa zauzela je oprečna stajališta.

Jedan dio sudska prakse zauzeo je stav da je protutužba dopuštena i u postup-ku izdavanja platnog naloga (VS, Rev 1639/97 od 12. studenog 1997. godine PSP 47/135., VS, Rev 778/89 od 31. siječnja 1990. –PSP 47/135).

Drugi opet navode da predmet raspravljanja i odlučivanja u parnici povodom prigovora protiv platnog naloga može biti samo tužbeni zahtjev naveden u mandatnoj tužbi i u odluci o glavnoj stvari sud odlučuje da li se platni nalog u cijelosti ili dje-lomično održava na snazi ili se ukida, iz čega slijedi da u ovoj vrsti spora (izdavanje platnog naloga) nije dopuštena protutužba, a u okviru prigovora protiv platnog nalo-ga tuženik svoje protupotraživanje može istaći samo u vidu prigovora radi prijeboja (VSH, Gž-742/80 od 25. prosinca 1980. godine, PSP-18.).

Pravna znanost također je zauzela suprotna stajališta.Triva i Dika smatraju da protutužba u parnici u povodu prigovora protiv platnog

naloga nije dopuštena, pa navode:«S obzirom na izmijenjeno stajalište o pravnoj prirodi i funkciji protutužbe, po

kojem je za protutužbu bitno da se o njoj raspravlja i odlučuje u istoj parnici u kojoj je podnesena tužba koja ju atrahira, smatramo da – zbog različite vrste postupaka i njihovih ciljeva – ne bi trebalo dopustiti podnošenje protutužbe u stadiju nakon podnošenja prigovora protiv platnog naloga.»1

1 - Triva,S,, Dika,M.: Građansko, op. cit. str. 817.

588

Budući da je postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga poseban postupak, smatramo da protutužba nije dopuštena, ali da tuženik svoje protupotraži-vanje može istaknuti u vidu prigovora radi prijeboja (compensatio per judicem).

VII.3.7. Compensatio civilis i compensatio per judicem u

parnicama u povodu prigovora protiv platnog naloga

Kod građansko pravnog prebijanja (compensatio civilis) dva pravna subjekta ima-ju jedan prema drugom istovrsna i dospjela potraživanja i kada jedan od subjekata bilo vjerovnik bilo dužnik, izjavi onom drugom da vrši prijeboj, gase se uzajamna potraživanja do visine do koje su uzajamna potraživanja jednaka i to od trenutka kada su se potraživanja realno susrela (ex tunc), a ne od trenutka kada je jedna strana dru-goj izjavila da vrši prijeboj. Dakle, sam susret potraživanja dva pravna subjekta nema konstitutivni značaj, već je potrebno da jedna strana izjavi drugoj da vrši prijeboj i za izjava ima konstitutivni učinak, ali kako smo već naveli obveze prestaju onog trenutka kada su se susrela, a ne od trenutka izjave.

Međutim, iako je došlo do gašenja obveze zbog građansko pravnog prebi-janja, jedna od stranka tužbom može tražiti ispunjenje obveze, pa tuženik koji se poziva na prebijanje zapravo ističe prigovor da je tužiteljevo potraživanje nastalo i da je postojalo, ali da je naknado prestalo zbog nastanka tuženikova potraživanja prema tužitelju i konstitutivne izjave o kompenzaciji, odnosno tuženik zapravo ističe prigovor prebijanja ili preciznije prigovor zbog već nastupjelog prebijanja.1 Tuženik u ovom slučaju ne ističe da ima prema tužitelju svoj zahtjev, već da je potraživanje tužitelja prestalo prebijanjem, dakle, tuženik poriče osnovanost potraživanja tužitelja i može predložiti da sud odbije zahtjev tužitelja u tom smislu. Sud u ovom slučaju odlučuje samo o zahtjevu tužitelja, jer tuženikovog zahtjeva nema, pa stoga niti u izreci presude nema mjesta odlučivanju o potraživanju tuženika.2 Građanskopravna kompenzacija naziva se još i izvanprocesna kompenzacija, jer je do gašenja obveze došlo povodom ranije izvanprocesne izjave jedne od stranka da vrši kompenzaciju svojeg istovrsnog i dospjelog potraživanja sa potraživanjem druge strane.

I u parnici u povodu prigovora protiv platnog naloga tuženik može izjaviti da je potraživanje tužitelja prestalo zbog provedene izvanprocesne kompenzacije. U tom slučaju sud će ispitati osnovanost tuženikovih tvrdnji, pa ukoliko utvrdi da je izvanprocesnom kompenzacijom prestalo tužiteljevo potraživanje, ukinut će platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev.

Tuženik može u parnici predlagati da sud izvrši kompenzaciju (prijeboj) istovr-snih i dospjelih potraživanja stranaka. U tom slučaju tuženik ne osporava postojanje potraživanja tužitelja zbog izvanprocesnog prebijanja, nego u prigovoru navodi, da za slučaj da sud utvrdi postojanje tužiteljevog potraživanja (ili ga tuženik može priznati) postojanje svog kompenzabilnog, ali još nekompenziranog zahtjeva, te traži od suda da sud izvrši prebijanje ovih zahtjeva i da nakon toga odbije tužiteljev zahtjev.3

1 - Tako kod Triva, Belajec, Dika,: Građansko, op. cit. str. 351. 2 - Triva, Belajec, Dika,: Građansko, op. cit. str. 351.3 - ZPP regulira ovaj prigovor radi prebijanja u parnici i to u odredbama članka 333. stavak 3.

, članka 338. stavak 3. i članka 352.

589

Tuženik koji ističe prigovor radi prebijanja zapravo ističe nasuprot tužiteljevu zahtjevu svoj procesnopravni zahtjev i time ne daje građanskopravu konstitutivnu izjavu volje o kompenzaciji, već traži da sud izvrši prijeboj njegova potraživanja sa potraživanjem tužitelja.

Sud koji vrši prijeboj mora prvenstveno deklaratornim odlukama utvrditi posto-janje potraživanja tužitelja i potraživanja tuženika, a ako to utvrdi, potom konstitu-tivnom odlukom izvršiti prebijanje.

Prijeboj potraživanja utvrđen odlukom suda proizvodi uvjetni pravni učinak od tre-nutka priopćenja sudu, trenutak priopćenja protivniku nije bitan, ali do prijeboja pu-tem suda dolazi tek kada odluka suda kojom je izvršen prijeboj postane pravomoćna.

U parnicama u povodu prigovora protiv platnog naloga sud će također prvo de-klaratornim odlukama utvrditi postojanje potraživanja tužitelja i tuženika, potom konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tih potraživanja, a nakon toga odlučiti o platnom nalogu. Ako u cijelosti tim prebijanjem prestaje potraživanje tužitelja, sud će ukinuti platni nalog, ali bez odbijanja tužbenog zahtjeva, jer je tužbeni zahtjev osnovan, ali je prijebojem u parnici potraživanje prestalo. Ako je izvršenim prije-bojem samo djelomično prestalo potraživanje tužitelja, sud će odlučiti i o platnom nalogu i djelomično ga ukinuti za dio potraživanja koje je prestalo prijebojem i djelo-mično ga održati na snazi za dio potraživanja koji nije prestao prijebojem.

Drugačiji je slučaj ako je nakon prijeboja ostalo tuženikovo potraživanje (jer je bilo veće prije provođenja prijeboja). Ako je tuženikovo potraživanje veće od tužite-ljevog nema osnove za izricanje kondemnatorne presude protiv tužitelja, jer tuženik nije istakao zahtjev za ostvarenje svog potraživanja u obliku samostalnog tužbenog zahtjeva.

«Zbog toga sud može odlučivati o tuženikovu prigovoru samo u granicama tužite-ljeva tužbenog zahtjeva, pa se pravomoćnost presude o postojanju ovog potraživanja ne može odnositi na višak koji premašuje granice tužbenog zahtjeva. Radi ostvarenja viška tuženik bi morao pokrenuti samostalnu parnicu ili svoj tužbeni zahtjev istaći u vidu protutužbe.»1

Ako bi sud utvrdio da je tužiteljev zahtjev neosnovan, ne može odlučivati ni o tuženikovu zahtjevu u vidu prigovora radi kompenziranja, jer ovaj nije istaknut u vidu samostalnog tužbenog zahtjeva, nego samo s ciljem da se tuženikovo potraživanje prebije sa tužiteljevim ako ovo postoji. Sud će u ovom slučaju ukinuti platni nalog, i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

U slučaju kada sud utvrdi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, ali da ne po-stoji tuženikovo potraživanje istaknuto radi prebijanja sud će presudom održati na snazi platni nalog, a glede tuženikovog prigovora radi prebijanja presudom utvrditi da ne postoji tuženikovo potraživanje istaknuto radi prebijanja. Odluka o tom prigovoru mora biti sadržana u izreci presude jer je odredbom članka 333. stavak 3. propisano slijedeće :

«Ako je u presudi odlučeno o potraživanju koje je tuženik istakao prigovorom radi prebijanja, odluka o postojanju ili nepostojanju toga potraživanja postaje pravo-moćna.»

Naime, izreka presude je dio presude koji postaje pravomoćan, pa nije dovolj-no u obrazloženju navesti da je prigovor radi prijeboja istaknut od strane tuženika neosnovan, već se u izreci presude mora navesti «ne postoji potraživanje tuženika u

1 - Triva, Belajec, Dika,: Građansko, op. cit. str. 353.

590

iznosu od _______ kn istaknuto radi prebijanja» ili «neosnovan je prigovor tuženika radi prijeboja iznosa od ______ kn.».

VII.3.8. Priznanje tužbenog zahtjeva i odricanje od tužbenog zahtjeva

U parnici u povodu prigovora protiv platnog naloga tuženik može do zaključenja glavne rasprave izjaviti da priznaje tužbeni zahtjev. Prema našem stajalištu u tom slučaju sud neće donijeti presudu na temelju priznanja, jer mora odlučiti o platnom nalogu, pa će stoga od tuženika tražiti izjašnjenje da li odustaje od podnesenog ili podnesenih prigovora, pa ako stranka izjavi potvrdno, konstatirati će na zapisnik da je tuženik odustao od izjavljenog prigovora i rješenjem odlučiti da platni nalog ostaje na snazi (članak 456. stavak 2. ZPP-a).

Ako tuženik u pisanom podnesku izjavi da priznaje tužbeni zahtjev, takvu njego-vu izjavu možemo smatrati odustajanjem od izjavljenog prigovora, u kojem slučaju će sud također rješenjem utvrditi da platni nalog ostaje na snazi.

Naime, odredba članka 331. stavak 1. ZPP-a glasi:« Ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez

daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda ne temelju priznanja).»

Slijedom citirane odredbe sud neće odlučivati platnom nalogu, a u postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga sud mora odlučiti upravo o platnom nalogu. Ako sud utvrdi da je tužbeni zahtjev osnovan, održat će na snazi platni nalog, s tim da se u izreci presude neće navoditi « jer je tužbeni zahtjev osnovan», dok se kod uki-danja platnog naloga navodi «... jer je tužbeni zahtjev neosnovan...». Kod odustanka tuženika od izjavljenog prigovora, sud rješenjem utvrđuje da platni nalog ostaje na snazi, ne održava ga na snazi presudom.

Iako su se na VII. Savjetovanju mogli čuti i stavovi da se u postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga može donijeti i presuda na temelju priznanja, i to pozivom na odredbu članka 445.a ZPP-a, smatramo da to ipak nije moguće. Ako tu-ženik odustane od svih podnijetih prigovora sud će rješenjem utvrditi da platni nalog ostaje na snazi, a ne ga održati na snazi jer o održavanju na snazi sud odlučuje presu-dom (članak 451. stavak 3. ZPP-a). Uopće prijedlog da u preambuli odluke suda stoji «U ime Republike Hrvatske, Presuda ne temelju priznanja, a u izreci «Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi...» čini nam se neprihvatljiv.

Smatramo da se u postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga ne može donijeti presuda ne temelju odricanja iz članka 331. a ZPP-a, jer tada nismo odlučili o platnom nalogu. Naime odredbom članka 331. a ZPP-a propisano je slijedeće:

«Ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja).»

Dakle, sud će odbiti tužbeni zahtjev, a o platnom nalogu u toj zakonskoj odredbi nema niti slova. U postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga sud će u od-luci o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida (članak 451. stavak 3. ZPP-a).

Kada tužitelj izjavi da se odriče tužbenog zahtjeva sud prema našem stajalištu treba pod točkom I ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, a pod točkom II. utvrditi da se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva, ili u točki I nakon ukidanja platnog

591

naloga navesti « ... jer se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva». To stoga što se presuda na temelju odricanja može žalbom pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda par-ničnog postupka, pa ako bi bila izjavljena žalba iz drugih žalbenih razloga takvu žalbu trebalo bi odbaciti kao nedopuštenu.

VIII. Umjesto zaključka

Smatramo da odredba članka 445 a. ZPP-a nije odredba kojom se postupak u parnicama u povodu prigovora protiv platnog naloga pretvorio u redovan parnič-ni postupak u kojem se primjenjuju sve odredbe ZPP-a. Suprotno našem stajalištu smatraju oni koji su se na VII. Savjetovanju sudaca trgovačkih sudova Republike Hrvatske zalagali za stajališta da se i u postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga može donijeti presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja, kao i da je dopuštena preinaka tužbe i protutužba. Naime, postupak u povodu prigo-vora protiv platnog naloga i nadalje je ostao u glavi XXIX ZPP-a, dakle, radi se prema našem mišljenju o posebnom postupku, ali ne samo zbog toga što je prema sistema-tizaciji ZPP-a «Izdavanje platnog naloga» svrstano u posebne postupka, već i stoga, što se u tom postupku mora odlučiti o platnom nalogu na temelju odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske na VI. Savjetovanju održanom 2005. godine u odgovorima na pitanja sudionika iznio je stav da se u parni-cama u povodu prigovora protiv platnog naloga mora odlučiti o platnom nalogu, a ne dakle, o tužbenom zahtjevu kao u redovnom parničnom postupku. To stajalište nije promijenjeno niti na VII. Savjetovanju 2006. godine.

Preinaka tužbe dopuštena je samo kada se radi o povećanju tužbenog zahtjeva koje proizlazi iz iste činjenične i pravne osnove, dok ostali vidovi preinačenja kako objektivnog, tako i subjektivnog nisu dopušteni. Isto, tako protutužba u parnicama u povodu prigovora protiv platnog naloga nije dopuštena, s tim da tuženik svoje protu-potraživanje može isticati u vidu prigovora radi prijeboja.

Budući da sudske prakse u vidu odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hr-vatske o spornim potanjima još nema, istu očekujemo s posebnom pažnjom, kao i eventualne stavove Radne skupine za građansko procesno pravo pri Visokom trgo-vačkom sudu Republike Hrvatske. Ukazuje se da postojeće stanje stvari de lege lata nije u potpunosti zadovoljavajuće, i da bi de lege ferenda bilo nužno zakonom izričito propisati da je postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga poseban postupak, i da protutužba i preinaka tužbe osim preinačenja povećanjem tužbenog zahtjeva nisu dopuštena.

VJEŽBE I ZADACI II. DIO

ZADATAK 1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnik

je izdao rješenje o ovrsi radi isplate iznosa od 11.000,00 kn. Tuženik je pravodobno izjavio prigovor, pa je javni bilježnik predmet ustupio nadležnom trgovačkom sudu. Na prvom ročištu tuženik izjavljuje da priznaje tražbinu tužitelja u cijelosti i da će dug platiti u roku od 30 dana.

PITANJA:Kakvu odluku ćete donijeti – presudu ili rješenje? Zašto?

592

Kako će glasiti izreka?

ODGOVORI:Rješenje. Zato je tako propisano odredbom čl. 456. st.2. ZPP.Izreka će glasiti:„Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesen po Javnom bilježniku ….. iz Za-

greba, broj Ovrv- 222/09 ostaje na snazi.“

ZADATAK 2. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu kod javnog bilježnika dana 1. siječnja 2009.

godine, na temelju računa za isporučenu robu u kojem se navodi da račun dospijeva na naplatu dana 3. lipnja 2009. godine. Javni bilježnik donosi rješenje o ovrsi dana 25. siječnja 2009. godine a tuženik ga zaprima 04. veljače 2009. godine i 10. veljače 2009. godine izjavljuje prigovor. U prigovoru tuženik navodi da tražbina tužitelja nije dospjela. Javni bilježnik spis upućuje nadležnom sudu koji ga zaprima 28. travnja 2009. godine. Nadležni sud donosi rješenje koji ukida provedene ovršne radnje i utvrđuje da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Prvo ročište za glavnu raspravu zakazano je za dan 20. lipnja 2009. godine na kojem ročištu je i zaključenja glavna rasprava, jer je tužitelj dokazao da je tuženik primio robu iz računa.

PITANJA:Kakvu odluku će te donijeti – presudu ili rješenje?Kako ćete odlučiti o platnom nalogu? Zašto?Kako će glasiti izreka odluke?

ODGOVORI:Presudu.Platni nalog treba ukinuti u cijelosti prema članku 452. st. 3. ZPP. Zato što je

tuženik istaknuo prigovor nedospjelosti tražbine ali je tražbina tužitelja dospjela do zaključenja glavne rasprave, pa o njoj treba odlučiti. Naime, odredbom čl. 326. ZPP propisano je da sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave (samo kod uzdržavanja može i za činidbe koje nisu dospjele).

Izreka presude će glasiti:„ Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesen po Javnom bilježniku …. iz Za-

dra broj Ovrv …. od 25. siječnja 2009. godine ukida se u cijelosti i sudi:Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od …….. kn (slovima: …..kn) sa za-

teznom kamatom tekućom od ….. do ……., po stopi od ….% godišnje, a u slučaju promjene uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo …uvećane za osam (ili pet %) , kao i da mu naknadi trošak postup-ka u roku od osam dana.“

ZADATAK 3.Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika radi isplate 12.000,00 kn sa

zateznom kamatom tekućom od dospijeća do isplate, kod javnog bilježnika. Uz pri-jedlog podnio je mjenicu s protestom i tvrdi da tuženik nije platio dug po toj mjenici. Javni bilježnik donosi rješenje o ovrsi a po primitku tuženik izjavljuje pravodoban

593

prigovor u kojem navodi da je dio utuženog potraživanja platio. Javni bilježnik spis dostavlja nadležnom trgovačkom sudu, koji donosi rješenje o ukidanju provedenih ovršnih radnji i da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Na pripremno ročište nije pristupio uredno pozvani tužitelj, a tuženik se nije htio upustiti u raspravljanje o glavnoj stvari, a trošak nije tražio.

PITANJA:Kakvu odluku treba donijeti sud?kakvu odluku bi donijeli da su obje stranke uredno pristupile i tužitelj povukao

tužbu jer je tuženik dug platio nakon donošenja rješenja o ovrsi, a tužitelj potražuje trošak postupka u visini sudskih pristojbi?

Kako bi glasila odluka u slučaju da je tužitelj djelomično povukao tužbu za 6.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, a tuženik pristao na to povlačenje i priznao ostatak duga?

ODGOVORI:1.Budući da je riječ o sporu male vrijednosti na temelju odredbe čl. 465. st. 1.

ZPP sud donosi rješenje čija izreka glasi:„I. Smatra se da je tužitelj povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari.II. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesen po Javnom

bilježniku ……“2.Treba donijeti rješenje čija izreka glasi:„ I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.II. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenog po Javnom bilježniku

….broj…… od ……. ukida se u cijelosti.“III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u visini sudskih

pristojbi kao neosnovan.“Što se tiče troškova na rješenje o povlačenju ne plaća se pristojba – vidjeti Za-

kon o sudskim pristojbama.3. Odluka treba biti rješenje i presuda, rješenje suda treba glasiti:„ I. Utvrđuje se da je tužba povučena za dio glavnog duga u iznosu od 6.000,00 kn

sa zateznom kamatom tekućom od ….. do….., pa se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenog po javnom bilježniku ……, ukida u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da u roku od tri dana plati iznos od _____kn, sa zeteznom kamatom tekućom…

A presuda treba glasiti:I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenog po Javnom bilježniku ……. održava se na snazi u dijelu u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da u roku od tri

dana plati tužitelju iznos od ______kn sa zateznom kamatom tekućom od _____ II. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju parnični trošak u iznosu od _____ kn u

roku od tri dana.

ZADATAK 4.Postupak je započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu kod javnog bilježnika.

Ovršenik je pravodobno izjavio prigovor i istakao prigovor zastare. Tužitelj se na pr-vom ročištu odrekao tužbenog zahtjeva.

PITANJA:

594

Može li se u postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga donijeti presuda na temelju odricanja?

Kako će glasiti izreka vaše odluke?

ODGOVORI:Može.Izreka će glasiti:„Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi donesen po Javnom

bilježniku ….., pa se tužbeni zahtjev odbija.“

ZADATAK 5.Tužitelj i tuženik pristupili su na pripremno ročište i izjavili da žele sklopiti

sudsku nagodbu, a postupak je u povodu prigovora protiv platnog naloga.

PITANJA:Može li se u parnici u povodu prigovora protiv platnog naloga sklopiti sudska

nagodba?Kako će glasiti vaša odluka?ODGOVORI:Može u svakom stadiju postupka i sud treba poticati stranke na sklapanje nagod-

be.Nakon što se primi nagodba na zapisnik sud će rješenjem ukinuti platni nalog

sadržan u rješenju o ovrsi donesenog po ….

RELEVANTNI PROPISI:

Zakon o parničnom postupku1. Zakon o trgovačkim društvima2. Zakon o sudovima3. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim 4. odnosimaZakon o obveznim odnosima5.

LITERATURA:

Crnić,I.: Novote u parničnom postupku, Organizator, Zagreb, 2003.1. Dunđerski,S.: Žalba na rješenje o izdavanju platnog naloga, Pravni život, Be-2. ograd, 9-10/55.Đorđević, Ž., Stanković,V.S.: Obligaciono pravo (Opšti deo), IV izdanje, 3. Naučna revija, Beograd, 1986.,Goldštajn,A.: Trgovačko ugovorno pravo, međunarodno i komparativno, Na-4. rodne novine, Zagreb, 1991.Gorenc, V. i dr.: Komentar Zakona o trgovačkim društvima, RRiF, Zagreb, 5. 2004.Gorenc,V.: Rječnik trgovačkog prava, Masmedia, Zagreb, 1997.6. Gorenc,V.: Trgovačko pravo – ugovori, Školska knjiga, Zagreb, 2000.7.

595

Grbin, I.: Zakon o parničnom postupku sa sudskom praksom, bilješkama, 8. napomenama, prilozima i abecednim kazalom, treće bitno izmijenjeno i do-punjeno izdanje, Organizator, Zagreb, 2004.Kovač, M.:Izreka presuda koja se donosi povodom prigovora protiv platnog 9. naloga, Odvjetnik, 3-4/73.Ovršni zakon, Narodne novine broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 151/04. 10. i 88/05.Musa, K.: Preinačenje tužbe u objektivnom smislu povodom prigovora pro-11. tiv platnog naloga, Naša zakonitost, 2/76.Petrović,M.: Trgovački rječnik, Masmedia, Rijeka, 1992.12. Poznić, B.: Građansko procesno pravo, Beograd, 1973.13. Ramljak, S.: Preinaka tužbenog zahtjeva iznad iznosa za koji je bio izdan 14. platni nalog, Odvjetnik, 11-12/83.Triva,S., Belajec,V. Dika,M.: Građansko parnično procesno pravo, šesto iz-15. mijenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine, Zagreb, 1986. Triva, S., Dika, M.: Građansko parnično procesno pravo, Narodne novine, 16. VII izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Zagreb, 2004.Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine, broj 56/90., 135/97., 8/98 – 17. pročišćeni tekst, 113/00., 124/00, 28/01., 41/01., 55/01. Zakon o izvršnom postupku, Narodne novine broj 53/91.18. Zakon o obrtu, Narodne novine br. 77/93., 90/96., 102/98.,64/01., 71/01. 19. i 49/03. – pročišćeni tekst, 68/07. i 79/07.Zakon o obveznim odnosima je objavljen u Narodnim novinama broj 35/05 20. i 41/08.Zakon o parničnom postupku, Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 21. 88/01., 117/03, 84/08. i 123/08. Zakon o područjima i sjedištima sudova, Narodnim novinama, broj 85/08.22. Zakona o sudovima, Narodne novine, broj 150/05., 16/07. i 113/08.23. Zakon o sudskim pristojbama, Narodne novine broj 26/03. 24. Zakon o radu, Narodne novine 137/04. – pročišćeni tekst25. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim 26. odnosima, Narodne novine broj 53/91. Zakon o udrugama objavljen je u Narodnim novinama, broj 88/01. i 11/02. 27. ispr. Zakona o investicijskim fondovima (Narodne novine, broj 150/05).28. Zakon o ustanovama, Narodne novine br. 76/93., 29/97., 47/99. i 35/08.29. Zakon o trgovačkim društvima, Narodne novine 111/93., 34/99., 121/99., 30. 52/00., 118/03., 107/07. i 146/08.

596

Draženka Deladio, Mladen Šimundić: Izbor iz materiala o pravno intelektualnom vlasništvu

Draženka Deladio, Mladen Šimundić: Excerpt out of the materials about intellectual property

POJAM PRAVA INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA

Pojam „pravo intelektualnog vlasništva“ koristi se u posljednjih nekoliko de-setljeća kao skupni pojam pod kojim se podrazumijeva pravna zaštita intelektualnih tvorevina svih vrsta.

Pravna zaštita pruža se onima koji ulažu svoje kreativne i intelektualne napore, svoja materijalna sredstva i vrijeme u stvaranju nečeg novog.

Kreativni rad je pretpostavka gospodarskog razvoja cijelog društva, pa ga zato treba poticati i štititi.

Prava intelektualnog vlasništva su prava apsolutne naravi. To znači da nositelj tog prava ima isključivo subjektivno pravo u odnosu prema djelu koje je stvorio.

Nositelj nekog prava intelektualnog vlasništva ima isključivo pravo iskorištavanja predmeta zaštite (tj.djela koje je stvorio). Svatko drugi tko želi iskorištavati neku intelektualnu tvorevinu treba za to dobiti dopuštenje (licenciju) za iskorištavanje.

Sadržaj intelektualnog vlasništvaIntelektualno vlasništvo čine: - 1) autorsko pravo i srodna prava - 2) pravo industrijskog vlasništva

Srodna prava čine: prava umjetnika izvođača, –prava proizvođača fonograma, –prava fi lmskih producenata, –prava nakladnika, –prava-organizacije za radiodifuziju, –prava proizvođača baze podataka. –

Prava industrijskog vlasništva čine: patent, –žig, –industrijski dizajn, –topografi je poluvodičkih proizvoda –oznake zemljopisnog podrijetla. –

Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (World intellectual proparty organisation) – WIPO

WIPO je specijalizirana organizacija UN, osnovana 1967.g. Konvencijom o osni-vanju WIPO sa ciljem: stvaranja ujednačenog, učinkovitog i koordiniranog međuna-rodnog sustava zaštite intelektualnog vlasništva.

597

Sjedište WIPO-a je u Genevi.Državni zavod za intelektualno vlasništvo (DZIV)

DZIV je tijelo državne uprave RH nadležno za prava intelektualnog vlasništva. U sastavu je Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva.

Djelatnosti DZIVa su: provoditi upravne postupke za priznanje prava industrij-skog vlasništva, informacijska i servisna djelatnost, suradnja s drugim institucijama, stručna i zakonodavna djelatnost.

Pravna regulativa- Sporazum TRIPS(Agreement on Trade – Related Aspects of Intellectual Property Rignts)Sporazum TRIPS donesen je 15.4.1994. u Marrakesh-u. Obvezuje države člani-

ce WTOa (svjetske trgovinske organizacije).Odredbama TRIPSa određena je minimalna zaštita koju države potpisnice treba-

ju osigurati u zaštiti intelektualnog vlasništva.Republika Hrvatska je članica WTOa od 2000.g. i od te godine je i potpisnica

TRIPSa.- Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između RH i EZ i njihovih država članica (Luxemburg, 29.10.2001., na snazi od 1.2.2005.)Članak 71. Sporazuma govori o intelektualnom, industrijskom i trgovačkom vla-

sništvu.Republika Hrvatska se obvezala u roku od 3 godine od dana stupanja na snagu

Sporazuma ( tj. do 1.2.2008.) poduzeti nužne mjere kojima se jamči razina zaštite intelektualnog vlasništva koje je slična zaštiti u EU, te učinkovita sredstva za proved-bu tih prava.

Pregovori RH i EU Intelektualno vlasništvo je tema 7.poglavlja u pregovorima Republike Hrvatske

s EU. Poglavlje je otvoreno 29.3.2007., a privremeno zatvoreno 19.12.2008.

Usklađenje s pravnom stečevinom EU2003.g. doneseni su novi zakoni i pravilnici na području zaštite intelektual- –nog vlasništva.2007.g. doneseni su zakoni o izmjenama i dopunama zakona iz 2003. i pra- –vilnika.2009.g. u Narodnim novinama br.30/09. objavljeni su zakoni o izmjenama i –dopunama Zakona o patentu, žigu, industrijskom dizajnu i zaštiti topografi ja poluvodičkih proizvoda. Izmjene i dopune su stupile na snagu 17.3.2009.

Ovim izmjenama zakonodavstvo RH je u potpunosti usklađeno sa zakonodav-stvom EU.Nadležnost trgovačkih sudova

Temeljem odredbe iz čl. 34 b toč.8 ZPPa o građansko pravnim zahtjevima zbog povrede intelektualnog vlasništva odlučuju trgovački sudovi.

598

Temeljem odredbe iz čl. 4 Zakona o područjima i sjedištima sudova (NN 85/08) nadležni sudovi za odlučivanje u ovim postupcima su: Trgovački sud u Zagrebu, Tr-govački sud u Splitu, Trgovački sud u Rijeci i Trgovački sud u Osijeku.

AUTORSKO PRAVO

Relevantni propisi za građansko pravnu zaštituZakon o autorskom pravu i srodnim pravima - (NN 167/03, 79/07), (ZAPSP)Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05) (ZOO)- Zakon o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, (ZPP - 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08)Ovršni zakon (OZ)- (NN br.57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08).

ZAPSP govori o prekršajnoj i kaznenoj odgovornosti u slučaju povrede autorskog i srodnih prava.

Ključni pojmovi u autorskom pravu:autorsko djelo- autor- autorsko pravo- autorsko pravni ugovor- trajanje autorskog prava- ostvarivanje autorskog prava- građansko pravna zaštita, - privremene mjere -

AUTORSKO DJELO (čl.5 ZAPSP)Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnog,

znanstvenog i umjetničkog područja koje ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja.

To su najčešće: jezična djela (pisana, govorna, računalni programi), glazbena dje-la, dramska i dramsko-glazbena djela, koreografska i pantominska djela, djela likovne umjetnosti, djela arhitekture, djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, fotografska djela, zbirke i baze podataka.

Naslov autorskog djela koji je već korišten za neko autorsko djelo ne može se koristiti za djelo iste vrste ako bi to moglo izazvati zabunu o autoru.

Prijevodi, prilagodbe, glazbene obrade i dr.prerade autorskog djela koje su origi-nalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera su također autorska djela.

Zbirke samostalnih autorskih djela, podataka i dr.građe (enciklopedije, zbornici, antologije, baze podataka) koje čine vlastite intelektualne tvorevine autora su zašti-ćene kao autorsko djelo.

Predmet autorskog djela su razni izražaji.Nisu autorska djela (čl.8 ZAPSP)

ideje, postupci, metode rada, matematički koncepti- otkrića, službeni tekstovi iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva - (zakoni, sudske odluke)dnevne novosti i dr.vijesti koje imaju karakter običnih medijskih -

599

informacija

AUTOR (čl.9 ZAPSP)Autor je fi zička osoba koja je djelo stvorila.Presumpcija autorstva se pretpostavlja. To znači da se autorom smatra osoba čije

je ime, pseudonim, umjetnički znak ili kod na uobičajen način označen na primjerima autorskog djela ili pri objavi autorskog djela. Tko tvrdi suprotno to treba dokazati.

Autor stječe autorsko pravo činom stvaranja autorskog djela (čl.9.st. 2 ZAPSP).Autor svoje autorsko djelo ne treba nigdje prijavljivati niti registrirati da bi stekao

autorsko pravo na svome autorskom djelu. On autorsko pravo stječe činom stvaranja samog djela.

PRAKTIČNI PRIMJER- br.1 –

Tužitelj je reklamna agencija A, koja tuži reklamnu agenciju B zbog povrede au-torskog prava tvrdeći da je tuženik objavio reklamni plakat na kojoj se nalazi fotogra-fi ja planet Zemlja i njezinog satelita – Mjeseca, koju fotografi ju je prethodno objavio tužitelj u nekim svojim reklamnim materijalima.

Tužitelj tvrdi da su mu povrijeđena autorska prava i podnosi tužbu protiv tuže-nika.

Tuženik odgovara da tužitelj nije nositelj autorskog prava na predmetnoj foto-grafi ji.

Tijekom parničnog postupka je dokazano da je fotografi ju snimio satelit koji je kružio oko Zemlje i nasumce fotografi rao Zemlju.

Pitanje: - Da li je predmetna fotografi ja autorsko djelo?DA NE

Obrazložiti odgovorrelevantni propisi

čl.5 ZAPSP- čl.9 ZAPSP-

Odgovor – predmetna fotografi ja nije autorsko djelo zato što ju je snimio satelit tj. stroj, a ne čovjek.

Treba obraditi defi niciju autora – da je autor fi zička osoba, a ne stroj.Trebalo bi ukazati na činjenicu da čovjek (npr.fotograf) može upotrijebiti stroj

(npr.fotoaparat) za stvaranje vlastitih djela (autorskih). Prilikom diskusije se treba osvrnuti i na defi niciju autorskog djela – koja osnovna

obilježja svako djelo mora imati da bi bilo autorsko djelo – da se radi o originalnoj in-telektualnoj tvorevini iz nekog umjetničkog područja koja ima individualni karakter.

SADRŽAJ AUTORSKOG PRAVA (čl.13 ZAPSP)Autor na svom djelu stječe slijedeća prava:

imovinska prava- moralna prava- druga prava-

IMOVINSKA PRAVA AUTORA (čl.18 – 31 ZAPSP):

600

Autor nekog autorskog djela ima isključivo pravo iskorištavanja svoga djela. To pravo obuhvaća:

pravo reproduciranja (umnožavanja) - pravo distribucije (stavljanje u promet)- pravo priopćavanja autorskog djela javnosti- pravo prerade -

Pravo reproduciranja (čl.19 ZAPSP) je pravo izrade autorskog djela u jednom ili više primjeraka bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku (fi ksiranje, grafi čki postupci, fotokopiranje, zvučno, vizualno snimanje i sl.)

Pravo distribucije (čl.20 ZAPSP) je pravo stavljanja u promet autorskog djela prodajom ili na drugi način.

Pravo iznajmljivanja - davanje na korištenje autorskog djela u ograničenom raz-doblju radi ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi.

Pravo priopćavanja autorskog djela javnosti obuhvaća: javno izvođenje, javno prikazivanje scenskih djela, javno prenošenje, javno priopćavanje fi ksiranog djela, jav-no prikazivanje, radiodifuzijsko emitiranje, radiodifuzijsko reemitiranje, javno priop-ćavanje radiofuzijskog emitiranja, stavljanje na raspolaganje javnosti.

MORALNA PRAVA AUTORA (čl.14 – 17 ZAPSP)Autorskim moralnim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s njegovim

autorskim djelom. Radi se o apsolutnim i isključivim pravima autora koji štite njego-ve osobne interese vezane uz njegovo autorsko djelo.

Autorska moralna prava su:- pravo prve objave – autor određuje hoće li, kada, gdje, kako, pod kojim uvjeti-

ma objaviti svoje autorsko djelo- pravo na priznanje autorstva – autor ima pravo biti priznat i označen kao autor

djela- pravo na poštivanje autorskog djela – pravo autora da se usprotivi deformiranju,

sakaćenju i sl.izmjeni svoga autorskog djela ili njegovom uništenju- pravo na poštivanje časti i ugleda autora - pravo autora da se usprotivi svakom korištenju autorskog djela na način koji

ugrožava njegovu čast ili ugled - pravo pokajanja – pravo autora opozvati pravo na iskorištavanje njegovog au-

torskog djela.

DRUGA PRAVA AUTORA su (čl.32 – 40 ZAPSP):pravo na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo –vlastito korištenjepravo na naknadu za javnu posudbu –pravo slijeđenja –pravo pristupa autorskom djelu –pravo javnog izlaganja autorskog djela –

PRAKTIČKI PRIMJER- br.2 -

Tužitelj je autor jedne skladbe. Koja isključiva prava ostvaruje ovaj autor na svojem djelu?

601

Moralna prava Imovinska prava Druga prava

relevantni propisi: čl.14 – 33 ZAPSP

Odgovor:

Moralna prava Imovinska prava Druga prava

- pravo prve objave- pravo na priznanje autorstva- pravo na poštivanje auto.djela i časti ili ugled

- pravo reproduciranje (fi ksiranje)- pravo stavljanja u promet (distribucije)- javnog izvođenja (u živo)- javnog prenošenja- javnog priopćavanja fi ksiranog djela- radiodifuzijsko emitiranje- stavljanja na raspolag. javnosti- prerade autorskog djela

- pravo na naknadu zareproduciranje aut.djela za privat.ili dr. vlastito korištenje

AUTORSKO PRAVO U PRAVNOM PROMETUAutor može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu pre-

pustiti ostvarivanje autorskog prava. To se čini sklapanjem autorsko-pravnog ugovora koji mora biti sklopljen u pisanom obliku.

Autorski pravni ugovor mora sadržavati: naznaku djela na koje se odnosi, način korištenja, osobu ovlaštenu na korištenje autorskog djela.

Za svako iskorištavanje autorskog djela autoru pripada naknada, ako Zakonom ili ugovorom nije drugačije određeno (čl.13 st.3 ZAPSP).

Ako naknada nije određena ugovorom, autor ima pravo na primjerenu naknadu.Primjerena naknada je naknada koja se u pravnom prometu pošteno mora dati u

času zaključenja pravnog posla s obzirom na vrstu i opseg korištenja autorskog djela i dr.elemenata iz ugovora.

Autorsko pravo je nasljedivo.Autorsko pravo ne može biti predmet ovrhe. Predmet ovrhe mogu biti samo

imovinske koristi stečene korištenjem autorskog djela.

TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA- Autorsko pravo traje za života autora i 70 godina nakon njegove smrti (čl.99

ZAPSP).

602

- Srodna prava traju 50 godina od izvedbe, prvog izdanja, prve fi ksacije (čl.137 ZAPSP), odnosno 15 godina od prve objave baze podataka (čl.152 ZAPSP).

OSTVARIVANJE PRAVAAutorsko pravo može se ostvarivati individualno ili kolektivno.Individualno ostvarivanje prava odnosi se na pojedinačno korištenje određenog

predmeta zaštite, a obavlja ga nositelj prava osobno ili putem zastupnika ( odvjetnik, specijalizirana pravna osoba za ostvarivanje autorskog prava i srodnih prava ili udruga za kolektivno ostvarivanje prava).

Kolektivno ostvarivanje prava može obavljati udruga nositelja prava koja ima odobrenje DZIVa za obavljanje takve djelatnosti. Presumira se da udruga ima pu-nomoć svih domaćih i stranih nositelja određenih prava. Nositelj mora izričito u pisanom obliku obavijestiti udrugu da ona ne ostvaruje njegova prava.

GRAĐANSKO PRAVNA ZAŠTITA U SLUČAJU POVREDENositelj autorskog prava u slučaju povrede autorskog prava ima pravo na zaštitu.Zahtjevi koji se mogu postaviti u građansko pravnoj zaštiti su:

zahtjev za prestankom povrede prava (čl.177 ZAPSP) –zahtjev za popravljanjem štete (čl.178 ZAPSP) –zahtjev za naknadom zbog neovlaštenog korištenja i zahtjev za koristima ste- –čenim neovlaštenim korištenjem(čl.179 ZAPSP)zahtjev za objavom presude (čl.180 ZAPSP) –zahtjev za uništenjem, preinačenjem ili prodajom primjeraka nastalih povre- –dom i sredstava kojima je povreda počinjena (čl.181 ZAPSP)zahtjev za naknadom odnosno ispravno navođenje autora ili umjetnika izvođača –

Ukoliko je namjerno ili krajnjom nepažnjom povrijeđeno imovinsko ili neko dru-go pravo nositelja autorskog prava, može se zahtijevati naknada u dvostrukom iznosu (penal).

Obvezno pravni zahtjevi zastarijevaju prema općim pravilima o zastari.Pri odlučivanju o građevinsko pravnim zahtjevima pored ZAPSP primjenjuju se

i odredbe ZOO.Kod zahtjeva za popravljanjem štete primjenjuju se odredbe ZOOa - o poprav-

ljanju štete. U slučaju povrede imovinskih prava nositelj prava ima pravo na naknadu imovinske štete ukoliko ju je povredom pretrpio ( primjenjuju se odredbe iz čl. 1085 do 1092 ZOOa). Nositelj prava treba dokazati koliku je štetu pretrpio.

U slučaju povrede autorskih moralnih prava, primjenjuju se odredbe iz čl. 1099 – 1104 ZOOa, a visinu pravične novčane naknade sud određuje prema slobodnoj ocijeni dokaza u skladu s odredbom iz čl. 1100 ZOOa.

PRAKTIČNI PRIMJER- br.3 -

Tužitelj je autor jedne skulpture koju je otkupio Grad i postavio na jedan svoj trg.Tuženik je Skulpturu srušio i oštetio.

Koja su tužiteljeva autorska prava povrijeđena?1. Koje tužbene zahtjeve prema tuženiku može postaviti tužitelj2. Koja su prava Grada povrijeđena u odnosu na to autorsko djelo? 3. Koje tužbene zahtjeve bi prema tuženiku mogao postaviti Grad?4.

603

relevantni propisi: čl.16 ZAPSP, čl.177 ZAPSP, čl.180 ZAPSPčl.1099 – 1100 ZOOačl.178 ZAPSP, čl. 1089 ZOO

Odgovori :Povrijeđena su tužiteljeva moralna autorska prava –Tužitelj bi kao autor mogao pokrenuti tužbu radi povrede moralnih prava. –

Povrijeđeno je pravo autora na poštivanje autorskog djela i časti ili ugleda autora (čl.16 ZAPSP).

Tužitelj može potraživati naknadu neimovinske štete u skladu s odredbama iz čl.1100 ZOOa.

Tužitelj može podnijeti i zahtjev za objavom presude u skladu s odredbom iz čl. 180 ZAPSP.

Tužitelj može podnijeti i zahtjev za prestankom povrede prava (čl.177 ZAPSP).Grad može postaviti zahtjev za popravljanje imovinske štete u skladu s odred-

bom iz čl. 178 ZAPSP i čl. 1089 ZOOa.Autor je osnovao za Grad pravo iskorištavanja predmetne skulpture. Grad je

skulpturu iskoristio na način da ju je postavio na jedan gradski trg. Autoru je ispla-ćena primjerena naknada. Grad je nositelj imovinskog prava autora. Popravkom skulpture pretrpio je štetu, te od tuženika može postaviti zahtjev za popravljanjem imovinske štete.

PRIVREMENE MJERE ZBOG POVREDE PRAVA(čl.185 ZAPSP)

Privremena mjera se može odrediti ukoliko nositelj prava učini vjerojatnim da je njegovo pravo povrijeđeno ili da prijeti opasnost od povrede.

Privremena mjera je usmjerena na prestanak ili sprečavanje povrede prava (nalo-žiti prestanak ili odustanak od radnji kojima se povređuju pravo ili odrediti oduzima-nje ili isključenje proizvoda kojima se povređuje pravo.)

Privremena mjera može se odrediti i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ukoliko predlagatelj učini vjerojatnim da privremena mjera u protivnom neće biti učinkovita ili da prijeti opasnost od nastanka nenadoknadive štete.

U rješenju se određuje i trajanje privremene mjere. Ako je privremena mjera određena prije podnošenja tužbe sud će odrediti rok u kojem predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere koji ne može biti kraći od 20 radnih dana odnosno 31 kalendarski dan od dana dostave rješenja predlagatelju osiguranja, ovisno o tome koji rok kasnije istječe.

Na pitanja koja nisu određena čl.185 ZAPSP primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona (čl.292 – 307 OZ).

Tako se primjenjuju odredbe iz čl. 293 OZ koje određuju sastav prijedloga za određivanje privremene mjere i odredbe iz čl. 294 OZ koje određuju sastav rješenja o određivanju privremene mjere. Primjenjuju se odredbe i o pravnim lijekovima, ukidanju privremene mjere.

Međutim, pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane su čl.185 ZAPSP, kao i rokovi za podnošenje tužbe radi opravdanja privremene mjere.

604

PRAKTIČNI PRIMJER- br.4 -

Predlagatelj osiguranja je autor skladbe koju želi iskoristiti protivnik osiguranja bez odobrenja tužitelja u svojoj dramskoj predstavi čija je premijera za 10 dana.

Da li predlagatelj može podnijeti prijedlog za određivanje privremene mjere –prije podnošenja tužbe?Koju/koje privremene mjere može predložiti predlagatelj? –Koje pretpostavke bi trebale biti ispunjene da sud odredi predloženu privre- –menu mjeru?Da li bi bilo uvjeta za donošenje privremene mjere bez obavješćivanja pro- –tivnika osiguranja?

Odgovori:Predlagatelj može podnijeti prijedlog za određivanje privremene mjere i prije

podizanja tužbe (čl.292 st.1 OZ i 185 st.4 i 5 ZAPSP)Predlagatelj može predložiti slijedeću privremenu mjeru: „Zabranjuje se protiv-

niku osiguranja korištenje skladbe „X“ autora „Y“ u predstavi tuženika „Z“ čija je pre-mijera 25.8.2009. u Kazalištu „M“, do pravomoćnog okončanja predmetnog spora“

Pretpostavke za određivanje privremene mjere određene su čl.185 st. 1 ZAPSP a predlagatelj bi trebao učiniti

vjerojatnim da mu je pravo povrijeđeno –ili da prijeti opasnost od povrede –

U konkretnom predmetu prijeti opasnost od povrede koja se sastoji od iskorišta-vanja autorskog djela bez dozvole autora.

Predlagatelj bi trebao učiniti vjerojatnim da u protivnom privremena mjera neće biti učinkovita ili da prijeti opasnost od nastanka nenadoknadive štete.

Prema dostupnim podacima u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere bez obavješćivanja protivnika osiguranja.

Sa vježbenicima se može raspraviti situacija: pod kojim uvjetima bi se mogla odrediti privremena mjera bez obavješćivanja protivnika osiguranja.

INDUSTRIJSKO VLASNIŠTVOU pojam industrijskog vlasništva ulazi:

patent –žig –industrijski dizajn –topografi je poluvodičkih proizvoda –oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti proizvoda i usluga. –

Za stjecanje nekog prava iz industrijskog vlasništva, potrebno je provesti odgovarajući upravni postupak pred Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo (DZIV) koji je propisan odgovarajućim zakonom. Donošenjem rješenja DZIVa o priznanju nekog prava (na patent, na žig, na industrijski dizajn), i izdavanjem odgovarajuće isprave i upisom u odgovarajući registar, nositelj nekog prava industrijskog vlasništva stječe isključivo pravo na iskorištavanje predmeta zaštićenog industrijskim vlasništvom.

Zakonima je predviđeno dvostupanjsko odlučivanje u DZIVu. To znači da se pro-tiv svake odluke DZIVa koja je donesena u prvom stupnju, a koja predstavlja upravni

605

akt, može uložiti žalba o kojoj odlučuje nadležno žalbeno vijeće. Protiv odluke žalbe-nog vijeća može se pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom RH.

Trgovački sudovi provede građevinsko pravnu zaštitu u slučaju povrede nekog prava industrijskog vlasništva.

Međunarodno zakonodavstvo u zaštiti industrijskog vlasništva temelji se na Pa-riškoj konvenciji o zaštiti industrijskog vlasništva iz 1883.g.

Današnje države članice Svjetske trgovinske organizacije (WTO) potpisnice su TRIPSa, ugovora iz 1994.g. TRIPS je propisao minimalni stupanj zaštite koje države članice WTO moraju osigurati u zaštiti intelektualnog vlasništva, pa tako i industrij-skog vlasništva.

Na području Europske unije, države članice moraju osigurati zaštitu intelektu-alnog vlasništva u skladu s Direktivom 2004/48/Et od 29.4.2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva.

PATENTRelevantni propisi za zaštitu patenta na međunarodnom nivou:

TRIPS (za sve države članice WTO-a, 1994.) –Europska patenta konvencija (EPC), 1973., –za priznanje europskog patenta –Direktiva 2004/48/Et od 29.4.2004. o provedbi prava intelektualnog vla- –sništva

u Republici Hrvatskoj:Zakon o patentu (NN br.173 od 31.10.2003.) 1.1.2004.-ZP –Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o patentu (NN br.87/05 od –18.7.2005., 76/07 od 23.7.2007., 30/09. od 09.03.2009.)Pravilnik o patentu (NN br.117/07 od 14.11.2007.) –ZOO –OZ –ZPP –

POJAM PATENTAPatent je svaki izum iz bilo kojeg područja tehnike koji je:

nov (čl.8 ZP)1. ima inventivnu razinu (čl.10 ZP)2. može se industrijski primijeniti (čl.11 ZP)3.

Izum je nov ako nije sadržan u stanju tehnike. Pod stanjem tehnike podrazumi-jeva se sve što je učinjeno pristupačnim javnosti u svijetu, pisanim i usmenim putem, upotrebom ili na bilo koji drugi način prije datuma podnošenja prijave patenta.

Izum ima inventivnu razinu ako za stručnu osobu iz odgovarajućeg područja ne proizlazi na očigledan način iz stanja tehnike.

Izum je industrijski primjenljiv ako se njegov predmet može proizvesti ili upotri-jebiti u bilo kojoj grani industrije ili poljoprivrede

Patent je isključivo pravo priznato za izum.Patentirati se može postupak, proizvod ili primjena.Patent nudi novo rješenje nekog tehničkog problema

606

Slijed novog proizvoda, postupka ili primjene je:problem – znanje – ideja – izum – patentPravo na stjecanje patenta ima izumitelj ili njegov pravni slijednik (čl.12 ZP).Izumitelj je osoba koja je stvorila izum svojim stvaralačkim radom. On ima mo-

ralno pravo biti naveden u svojstvu izumitelja u prijavi, svim ispravama koje se izdaju za priznanje patenta i u Registru prijava i Registru patenta.

POSTUPAK ZA PRIZNANJE PATENTAPostupak za priznanje patenta započinje podnošenjem prijave patenta DZIVa

(čl.17 ZP)Prijava patenta mora sadržavati (čl.20 ZP):

zahtjev za priznanje patenta –opis izuma –jedan ili više patentnih zahtjeva –crteže –sažetak izuma –

Izum se mora dovoljno jasno i detaljno otkriti u prijavi patenta tako da ga stručna osoba iz odgovarajućeg područja može izvesti.

Patentnim zahtjevima se određuje predmet čija se zaštita zahtjeva. Oni moraju biti jasni, sažeti i u cijelosti potkrijepljeni opisom izuma.

U prijavi je naznačen izumitelj.DZIV utvrđuje datum podnošenja prijave.Ukoliko prijava sadrži sve potrebne sastojke i ukoliko je uplaćena upravna pri-

stojba i naknada troškova upravnog postupka, upisuje se u Registar prijava koji se vodi u DZIVu, te se objavljuje u službenom glasniku DZIVa. Time je prijava učinjena dostupnom javnosti.

U periodu od podnošenja prijave do donošenja rješenja o priznanju patenta izu-mitelj/njegov pravni slijednik mogu podnijeti tužbe sa slijedećim zahtjevima:

zahtjev za utvrđenjem prava na patent1. zahtjev zbog povrede prava navođenja izumitelja2. zahtjev za naknadom štete zbog povrede prava iz prijave3.

U roku od 6 mjeseci od dana objave prijave patenta u službenom glasniku DZIVa podnositelj može podnijeti zahtjev za priznanje patenta. DZIV o tom zahtjevu može donijeti:

rješenje o odbijanju patenta (čl.47 ZP) (upisuje se u Registar prijave patenta –ili

rješenje o priznanju patenta (čl.48 ZP) (upisuje se u Registar patenta) –Nositelju patenta izdaje se isprava o priznatom patentu (čl.50 ZP)Podatak o priznanju patenta objavljuje se u Službenom glasilu DZIVa.Proglašavanje patenta ništavim (čl.79-83 ZP)Patent se može proglasiti ništavim u svako doba. Prijedlog može podnijeti svaka

fi zička ili pravna osoba ili državni odvjetnik iz zakonom utvrđenih razloga. O prijed-logu odlučuje DZIV svojim rješenjem.

Pravo žalbeProtiv odluke DZIVa donesenih u prvom stupnju može se podnijeti žalba u roku

od 30 dana od dana dostave odluke.O žalbi odlučuje žalbeno vijeće (sastavljeno od 3 člana) većinom glasova.

607

Protiv odluke Žalbenog vijeća može se pokrenuti tužba pred Upravnim sudom RH.

UČINCI PATENTA(čl.58 ZP)

Nositelj patenta isključivo je ovlašten za iskorištavanje patenta (tj.zaštićenog izuma).Svakom drugom je zabranjeno:

izrađivati, nuditi na prodaju, prodavati, upotrebljavati, izvoziti ili uvoziti, 1. uskladištiti proizvod koji je izrađen prema izumu primjenjivati 2. postupak koji je predmet izuma ili nuditi njegovu primjenunuditi na prodaju, prodavati, upotrebljavati, izvoziti ili uvoziti i uskladištiti 3. proizvod koji je direktno dobiven postupkom koji je predmet izuma

Ugovor o licenciji (čl. 62 ZP)Pravo na iskorištavanje zaštićenog izuma ustupa se ugovorom o licenciji. Patent može biti predmet ugovora o prijenosu patenta.Oba ugovora imaju učinak prema trećima od datuma njihovog upisa u Registar

patenta.Patent može biti predmetom zaloga i ovrhe, koji se također upisuju u Registar

patenata.Kada je patent dio stečajne mase, stečajni upravitelj po službenoj dužnosti oba-

vještava DZIV o pokrenutom stečaju radi upisa stečaja u Registar.

Trajanje patentaPatent traje 20 godina računajući od datuma podnošenja prijave patenta.

GRAĐANSKO PRAVNA ZAŠTITA USLUČAJU POVREDE

Ovlaštene osobe koje mogu zahtijevati zaštitu prava su:nositelj prava –nositelj licencije –

U razdoblju od prijave patenta do donošenja rješenja o priznanju patenta, izumitelj može podnijeti tužbu sa zahtjevom za utvrđenjem prava na patent ili zahtjev zbog povrede prava navođenja izumitelja, te zahtjev za naknadom štete zbog povrede prava iz prijave patenta.

Nositelj patenta, u slučaju povrede svog prava na patent može podnijeti tužbu sa slijedećim zahtjevima:

- zahtjev za utvrđenjem i prestankom predmeta (čl.95 c ZP) - zahtjev za oduzimanjem i uništenjem predmeta (čl.95 d ZP)- zahtjev za - naknadom štete - uobičajenom naknadom

- koristima stečenim bez osnove (čl.95 e ZP, odredbe ZOOa)- zahtjev za objavom presude (čl.95 g)Nositelj patenta može tijekom parničnog postupka tražiti dostavu podataka o po-

drijetlu i distribucijskim kanalima robe ili usluga kojima se povređuje njegov patent.

Teret dokaza (čl.95 h ZP)

608

U parničnom postupku koji se vodi zbog povrede patentom zaštićenog postupka za proizvodnju nove tvari, teret dokaza da tuženik proizvodi jednaku tvar po drugom postupku, a ne zaštićenom, je na tuženiku.

Privremene mjere (čl.95 j)Pretpostavke za određivanje privremene mjere su:- predlagatelj mora učiniti vjerojatnim da mu je patent povrijeđen

ili - da prijeti opasnost od povrede patentaUkoliko Zakon o patentu nije regulirao neka pitanja o određivanju privremene

mjere, primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona.

PRAKTIČKI PRIMJER- br.5 -

Tužitelj u tužbi tvrdi da je patentom zaštito postupak za proizvodnju tvari koja je glavni sastojak lijeka protiv bolesti bubrega.

Tužitelj tvrdi da tuženik proizvodi i stavlja u promet lijek koji se koristi protiv bolesti bubrega i čiji je glavni sastojak tvar čiji je postupak za njezinu proizvodnju zaštitio tužitelj.

Kako tuženik nije dobio dozvolu za iskorištavanje postupka za proizvodnju tvari koji je glavni sastojak određenog lijeka, podiže tužbu i postavlja sve zahtjeve za zašti-tu svog prava.

Tuženik odgovara da predmetnu tvar proizvodi po jednom drugom postupku, a ne po postupku koji je zaštito tužitelj.

Pitanja: - Tko treba dokazivati po kojem postupku tuženik proizvodi predmetni sastojak

lijeka?- Kojim dokaznim sredstvima se može dokazivati postupak za proizvodnju?- Ukoliko su postupci slični, koje su isprave relevantne pri utvrđivanju povrede?- Ukoliko su tužbeni zahtjevi osnovani, po kojim zakonima će sud donijeti od-

luku?

Relevantni propisi: = čl.95c – 95 j ZP = čl.1089 – 1090 ZOO (im.štete) - čl.1100 ZOO - čl.292-305 OZ - čl.186 b ZPPa - čl.272-276 ZPPa

Odgovori:Teret dokaza je na tuženiku. On treba dokazati da pri proizvodnji glavnog sastoj-

ka lijeka koristi drugi postupak od onog koji je zaštitio tužitelj.Ukoliko treba uspoređivati postupke za proizvodnju, sud će u pravilu odrediti

vještačenje i zatražiti patentni spis od DZIVa

609

Vještak će trebati proučiti patentne zahtjeve koje je tužitelj zaštitio: koji je teh-nički problem riješen zaštićenim izumom i usporediti ga s načinom na koji tuženik rješava taj problem.

Sud će o zahtjevima zautvrđenjem i prestankom povrede (čl.95 c ZP) –oduzimanjem i uništenjem predmeta (čl.95 d ZP) i za –objavom presude (čl.95 g ZP) odlučiti na temelju Zakona o patentu. –

O dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete, uobičajenu naknadu i koristima stečenim bez osnove (čl.95 e ZP), Sud će pored odredbi iz Zakona o pa-tentu primijeniti i odredbe ZOOa vezane uz naknadu štete i stjecanja bez osnove.

Tijekom parničnog postupka tužitelj može postaviti i zahtjev za dostavom poda-taka o podrijetlu i distribucijskim kanalima robe. U tom slučaju se pored ZP primje-njuju i odredbe ZPPa.

Privremene mjere će se odrediti primjenom odredbi i čl.95 j ZP i odredbi Ovrš-nog zakona.

ŽIGRelevantni propisiPravna stečevina EU

Direktiva Vijeća 89/104/EEZ od 21.12.1988. za usklađenje pravnih propisa 1. (regulira unijsko iscrpljenje prava)Uredba Vijeća (EZ) 40/94 o žigu zajednice (regulira pojam žiga Zajednice).2. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žiga3. Protokol uz Madridski sporazum4.

Republika HrvatskaZakon o žigu (NN 173/03. od 31.10.2003./1.1.2004.) - ZŽ1) Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o žigu (NN 76/07 od 23.7.2007. 2) / 31.7.2007. NN 30/09 od 9.3.2009. /17.3.2009.)Pravilnik o žigu (NN – 117/07 od 14.11.07.)3) ZOO4) ZPP5) OZ6)

POJAM ŽIGA(čl.3 ZŽ)

Žig je zaštićeni znak prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga jednog podu-zetnika od proizvoda ili usluga drugog poduzetnika.

Znak koji se zaštićuje kao žig se mora grafi čki prikazati. To mogu biti: riječi, osobna imena, crteži, slova, brojke, oblici proizvoda ili pakiranja, trodimenzionalni oblici, boje, kao i njihove kombinacije.

Nositelji žiga (čl.3 ZŽ) mogu biti- fi zičke ili pravne osobeStjecanje žiga (čl.4 ZŽ)žig se stječe registracijom (tj.upisom žiga u registar žigova pri DZIV)

UČINAK ŽIGA (čl.7 ZŽ)

610

Nositelj registriranog žiga stječe isključiva prava koja proizlaze iz toga žiga, tj. može rabiti svoj žig u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran i može spriječiti sve treće strane u trgovačkom prometu rabiti:

svaki znak koji je 1. istovjetan njegovim žigu u odnosu na proizvode ili usluge koje su istovjetne s onima za koje je žig registriran.svaki znak koji zbog istovjetnosti ili sličnosti s njegovim žigom i istovjetnosti 2. ili sličnosti proizvodima ili uslugama obuhvaćenima tim žigom i tim znakom, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu toga znaka i žiga. svaki znak koji je istovjetan s njegovim žigom ili sličan njegovom žigu u od-3. nosu na proizvode i usluge koji nisu slični onima za koje je žig registriran, kad taj žig ima ugled u Republici Hrvatskoj i kad upotreba tog znaka bez opravdanog razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga ili im šteti.

Nositelj žiga može zabraniti:isticanje znaka na proizvodima ili njihovim pakiranjima1. nuđenje proizvoda ili njihovo stavljanje na tržište ili skladištenje u te svrhe 2. pod tim znakom ili uvođenje ili pružanje usluga pod tim znakomuvoz ili izvoz proizvoda obilježenih tim znakom3. upotrebu znaka na poslovnim dokumentima i u reklamiranju4.

ISCRPLJENJE PRAVA (čl.11 ZŽ)Stavljanjem u promet proizvoda obilježenim žigom od strane nositelja žiga ili uz

njegovu izričitu suglasnost, na području Republike Hrvatske, iscrpljuju se isključiva prava koja proizlaze iz žiga za taj proizvod za područje Republike Hrvatske.

Nakon stupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo EU, ovo pravo će se iscrpiti stavljanjem u promet proizvoda obilježenim žigom od strane nositelja žiga ili uz njegovu izričitu suglasnost na području neke od država EU odnosno država koje su stranke ugovornice Ugovor o Europskom ekonomskom prostoru.

POSTUPAK ZA REGISTRACIJU ŽIGAUpravni postupak za registraciju žiga provodi se u DZIV.Podnositelj prijave za registraciju žiga podnosi prijavu koja mora sadržavati:

zahtjev za registraciju žiga1. podatke o podnositelju prijave2. popis proizvoda ili usluga za koje se traži registracija3. izgled znaka koji se želi registrirati 4.

Prijava se objavljuje u Hrvatskom glasniku intelektualnog vlasništva. Svaka fi -zička ili pravna osoba može u roku od 3 mjeseca od dana objave prijave podnijeti prigovor na registraciju žiga o kojoj odlučuje DZIV.

Ukoliko je prijava osnovana, DZIV donosi rješenje o priznanju žiga, žig se upisuje u registar žigova, a podaci o žigu se objavljuju u službenom glasniku DZIVa.

Nositelju žiga može se izdati isprava o žigu.Žig može biti predmetom licencije za sve ili neke proizvode ili usluge za koje je

registriran.

611

U slučaju podnesenog zahtjeva licencija, zalog i ovrha mogu se upisati u registar žigova

TRAJANJE ŽIGARazdoblje zaštite registriranog žiga traje 10 godina od datuma podnošenja prijave

za registraciju žiga (čl.43 ZŽ).Registracija žiga se može produživati neograničeni broj puta na razdoblje od po

10 godina.

OPOZIV ŽIGA (čl.46 ZŽ)Žig se može opozvati ako se u neprekinutom razdoblju od 5 godina nije stvarno

rabio u Republici Hrvatskoj u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran.Zahtjev za opoziv može podnijeti svaka fi zička ili pravna osoba.

PROGLAŠENJE ŽIGA NIŠTAVIM (čl.49 ZŽ)Registrirani žig može se poništiti nakon provedenog zakonom propisanog postupka.

GRAĐANSKO PRAVNA ZAŠTITAOsobe koje su ovlašten, zahtijevati zaštitu prava u slučaju njihove povrede su:

nositelj prava (ili osobe koje on ovlasti) –ili

nositelj isključive licencije –Zahtjevi koji se mogu postaviti u građansko-pravnoj zaštiti u slučaju povrede

nekog prava na žig su:zahtjev za utvrđenjem povrede i zahtjev za prestankom povrede (čl.76 ZŽ)1. zahtjev za oduzimanjem i uništavanjem predmeta (čl. 77 ZŽ)2. zahtjev za - naknadom štete3.

- uobičajenom naknadom- koristima stečenim bez osnove (čl.78 ZŽ, oredbe ZOOa)

zahtjev za objavom presude (čl. 79 ZŽ)4. Nositelj žiga tijekom parničnog postupka za zaštitu žiga u

slučaju povrede može zahtijevati dostavu podataka o podrijetlu i distribucijskim kanalima robe ili usluga kojima se povređuje njegov žig (čl.79a ZŽ).

PRIVREMENE MJERE (čl.79 b ZŽ)Pretpostavke za određivanje privremene mjere su: nositelj žiga mora učiniti vje-

rojatnim da mu je žig povrijeđen ili da prijeti opasnost od povrede žiga.Zakon o žigu propisao je pretpostavke u slučaju povrede žiga u obavljanju gos-

podarske djelatnosti, određivanja privremene mjere bez obavještavanja protivnika osiguranja i rokova za podizanje tužbe u slučaju da je privremena mjera određena prije pokretanja parničnog postupka.

Odredbe Ovršnog zakona primjenjuju se u onim pitanjima koja nisu određena Zakonom o žigu.

612

(111) Registarski broj: Z20071685 (Registriran žig)(210) Broj prijave žiga: Z20071685A(181) Datum važenja: 11.09.2017

(220) Datum podn. prijave: 11.09.2007

(151) Datum priznanja: 02.05.2008

(450) Datum objave žiga: 30.06.2008

(442) Datum objave prijave: 31.12.2007

(540) Prikaz žiga:

(732) Nositelj(i): PODRAVKA prehrambena industrija d.d., Ante Starčevića 32, 48000 Koprivnica, HR

(740) Zastupnik: PRODUCTA d.o.o., Zinke Kunc 3a, 10000 ZAGREB, HR

(531) Bečka kl.: 26.13.0127.05.01

(510)(511) Proizvodi i usluge:

5hrana za dojenčad; dijetetički proizvodi za medicinske namjene

29meso, riba, perad i divljač; mesni ekstrakti; konzervirano, sušeno i kuhano voće i povrće; hladetine (želei), džemovi, kompoti; jaja, mlijeko i mliječni proizvodi; jestiva ulja i masti

30kava, čaj, kakao, šećer, riža, tapioka, sago, nadomjesci kave; brašno i proizvodi od žitarica, kruh, kolači, slastice, bomboni, sladoled; med, sirup od melase; kvasac, prašak za dizanje; sol, slačica (senf), ocat, umaci (začini), mirodije; led za hlađenje

32pivo; mineralne i gazirane vode te ostala bezalkoholna pića; voćni napici i voćni sokovi; sirupi i ostali preparati za pripremanje napitaka

613

PRAKTIČNI PRIMJER- br.6 -

Tužitelj je nositelj žiga

ARTURza proizvode: keksi, proizvodi do žitarica, kolači, kruh, sladoled.Tuženik proizvodi i stavlja u promet kekse pod znakom

Tužitelj tvrdi da se radi o korištenju znaka koji je sličan njegovom žigu za istovjet-ne proizvode i da se time dovodi javnost u zabludu u pogledu proizvođača keksa.

Tuženik osporava tužbeni zahtjev tvrdeći da tužitelj ne proizvodi kekse pod svo-jim žigom već druge proizvode od žitarica – razne vrste tjestenine.

Tvrdi da znak i žig nisu slični i potrošači nisu u zabludi u pogledu proizvođača njegovih proizvoda.

Pitanja:- Da li se radi o sličnim znakovima? – koji se elementi predmetnih znakova identični ili slični, a koji su elementi

različiti (vrsta i oblik slova, boja slova, podloga i sl.) – da li su identični ili slični elementi zbunjujući na način da bi pri kupnji

mogli zamijeniti proizvode stranaka – da li naziv keksa Artur upućuje kupca da kekse tuženika proizvodi tužitelj - Koje osobine ima kupac koji kupuje predmetne proizvode stranaka i koji uspo-

ređuje predmetne znakove?- Da li se radi o povredi žiga?

Relevantni propisi: - čl.7 st. 2 toč. 2 ZŽ

Odgovori:Predlaže se na ploči zapisati sličnosti i razlike koje uoče polaznici.Kriterij za utvrđivanje sličnosti i razlike pojedinih znakova je prosječni potrošač

nekog proizvoda ili usluge. U primjeru je relativno malo elemenata i polaznici kroz raspravu mogu unositi

nove elemente u ovaj hipotetski predmet.Prema podacima u primjeru ne bi se radilo o sličnom žigu koji može dovesti

javnost u zabludu.

614

Cilj je ove vježbe ukazati na to kako se utvrđuje sličnost pojedinih znakova: usporedbom oba znaka, navođenjem zajedničkih elemenata i analizom zajedničkih elemenata.

Osoba koja utvrđuje razlike je prosječni kupac ili korisnik usluga.

PRAKTIČNI PRIMJER- br.7 -

Tužitelj je nositelj nekoliko žigova poznate dizajnerske odjeće i modnih dodataka.Jedan od njegovih žigova je

Mza tekstilnu odjeću.Tuženik je uvezao torbe i ruksake pod identičnih znakom drugog proizvođača.Tužitelj tvrdi da se radi o krivotvorenoj robi i povredi žiga.Tuženik osporava tužbeni zahtjev. Tvrdi da je robu kupio od dobavljača iz ino-

zemstva i da nije znao da se radi o krivotvorenoj robi. Tvrdi i da su žigom obilježeni drugi proizvodi, a ne oni za koje je žig registriran.

Pitanja:Koje Karakteristike treba imati žig da bi imao ugled u RH?Da li je u konkretnom primjeru važna činjenica da je žig registriran za drugu vrstu

proizvoda? Zašto

relevantni propisi - čl.7 st. 2 toč.3 ZŽ

Odgovori:Žig bi trebao biti opće poznat svakom prosječnom kupcu ili korisniku usluga.

Ugledan žig pretpostavlja u pravilu visoku kvalitetu određenog proizvoda ili usluge npr. žig Mercedesa, Coca cola, Hilton hoteli i sl.

U konkretnom primjeru nije važno što je žig registriran za drugu vrstu proizvo-da. Pravna zaštita se pruža temeljem odredbe iz 7 st.2 toč.3 ZPPa zato što se radi o uglednom žigu.

Teret dokaza

INDUSTRIJSKI DIZAJN

Relevantni propisiEuropska unija- Direktiva 98/71 EZ od 13.10.1988. o pravnoj zaštiti dizajna- Uredba Vijeća od 12.12.2001. o dizajnu zajednice

Republika Hrvatska Zakon o industrijskom dizajnu (NN 173 od 31.10.2003./ na snazi od –1.1.2004. – ZID)

Zakon o izmjenama i dopunama ZIDa (NN 76/07 od 23.7.2007./31.7.2007. –NN 30/09 od 9.3.2009/17.3.2009.)

615

Pravilnik o industrijskom dizajnu (NN 72 od 1.6.2004.) –izmjene i dopune NN-117 od 14.11.2007. –ZOO –ZPP –OZ –

POJAM (Čl.2 ZID)Dizajn je vanjski izgled proizvoda ili dijela proizvoda koji

proizlazi iz njegovih obilježja: crta, kontura (obrisa), boja, oblika, teksture i/ili materijala samog proizvoda i/ili njegove ornamentacije.

Dizajner je fi zička osoba koja je stvorila dizajn. Dizajner ima pravo biti naveden kao dizajner u svim dokumentima i pri javnim izlaganjima njegovog dizajna. Radi se o moralnom pravu dizajnera.

Ovlaštenici za stjecanje industrijskog dizajna (čl.12 ZID)Postupak za stjecanje industrijskog dizajna ovlašteni su pokrenuti dizajner ili nje-

gov pravni slijednik, ali to mogu biti i naručitelj dizajna ili poslodavac.

STJECANJE IND.DIZAJNA (čl.14 ZID)Industrijski dizajn se stječe donošenjem rješenja o registraciji industrijskog diza-

jna i upisom u registar.

Upravni postupak provodi se pri DZIVu.TRAJANJE ZAŠTITE (čl.16 ZIDa)Zaštita industrijskog dizajna traje 5 godina računajući od dana prijave.Zaštita se može produžiti za razdoblje od po 5 godina, do najduže 25 godina

računajući od datuma podnošenja prijave.

PRETPOSTAVKE ZA STJECANJE IND.DIZAJNADa bi se neki dizajn registrirao kao industrijski dizajn mora imati slijedeće ka-

rakteristike:novost i –individualni karakter –

Novost dizajna (čl.4 ZIDa)Dizajn se smatra novim ako niti jedan istovjetni dizajn nije bio

učinjen dostupnim javnosti prije datuma podnošenja prijave za registraciju industrijskog dizajna.

Individualni karakter dizajna (čl.5 ZID)Smatra se da dizajn ima individualni karakter ako se ukupni dojam koji ostavlja

na upućenog korisnika razlikuje od ukupnog dojma koji na takvog korisnika ostavlja bilo koji drugi dizajn.

POSTUPAK REGISTRACIJE IND. DIZAJNAUpravni postupak registracije provodi DZIV. Upravni postupak je sličan postup-

ku stjecanja žiga.

616

Postupak se pokreće podnošenjem prijave DZIVu.Prijava treba sadržavati:

zahtjev za registraciju ind.dizajna1. podatke o podnositelju prijave2. prikaz dizajna3. naznaku proizvoda u kojem bi dizajn trebao biti sadržan ili primijenjen DZIV 4. donosi rješenje o registraciji industrijskog dizajna.

Industrijski dizajn se upisuje u registar, a podaci o industrijskom dizajnu se objav-ljuju u službenom glasniku DZIVa.

Nositelju industrijskog dizajna se može izdati isprava o industrijskom dizajnu.Industrijski dizajn može biti predmetom licencije koji mora biti sastavljen u pisa-

nom obliku. Licencija se može upisati u registar i objavljuje se u službenom glasniku DZIVa.

Industrijski dizajn može biti predmetom zaloga i ovrhe, koji se također na zahtjev može upisati u registar i objaviti u službenom glasniku DZIVa.

Podnositelj prijave industrijskog dizajna ili nositelj industrijskog dizajna mogu prenijeti svoje pravo na druge osobe. Prijenos prava se također na zahtjev stranaka može upisati u registar i objavljuje se u službenom glasniku DZIVa.

ISKLJUČIVA PRAVA NOSITELJA IND.DIZAJNA(Čl.17 ZID)

Nositelj industrijskog dizajna ima isključivo pravo:korištenja industrijskog dizajna –sprečavanje drugih osoba u korištenju njegovog dizajna bez njegovog odo- –brenja

Korištenje obuhvaća: izradu, ponudu, stavljanje u promet, uvoz/izvoz.U pogledu iscrpljenja prava vrijede ista pravila kao i kod žiga.

GRAĐANSKO PRAVNA ZAŠTITA(čl.53-56a ZID)

Osobe ovlaštene zahtijevati zaštitu prava (čl.53 ZID) su:nositelj prava –nositelj isključive licencije –

U slučaju povrede industrijskog dizajna, nositelj prava može tužbom podnijeti slijedeće zahtjeve:

zahtjev za utvrđenjem i prestankom povrede (čl.54 ZIDa)1. zahtjev za oduzimanjem i uništenjem predmeta (čl.55 ZIDa)2. zahtjev za - naknadom štete3.

- uobičajenom naknadom- koristima stečenim bez osnove (čl.56 ZIDa i odredbe ZOOa)

zahtjev za objavom presude (čl.56a ZIDa)4. Tijekom parničnog postupka tužitelje može zahtijevati dostavu

podataka o porijeklu i distribucijskim kanalima robe kojima se povređuje industrijski dizajn.

617

Privremene mjerePretpostavke za određivanje privremene mjere su:

učiniti vjerojatnim da mu je industrijski dizajn povrijeđen –prijeti opasnost od povrede –

Zaštita je jednaka zaštiti žiga.Odredbe Ovršnog zakona primjenjuju se na pitanja koja nisu

određena ZID.

Sudska odluka o valjanosti industrijskog dizajna (čl.56 b ZID)U tijeku parničnog postupka tuženik može dokazivati da registrirani industrijski

dizajn nije pravo valjan tj.može dokazivati da su postojali razlozi za odbijanje registra-cije dizajna, te da je DZIV trebao odbiti zahtjev za registraciju dizajna.

PRAKTIČNI PRIMJER- br.8 -

Tužitelj: - nositelj industrijskog dizajna od 2005. – 2010.- tvrdi da tuženik proizvodi i prodaje proizvod istog industrijskog dizajna- u tužbi postavlja tužbeni zahtjev da se:- utvrdi povreda industrijskog dizajna- naloži prestanak povrede- oduzmu i unište sve proizvedeni proizvodi tuženika- tužitelju nadoknadi pretrpljena šteta u visini od 1.000.000,00 kn- presuda objavi u dnevnom tisku

Tuženik: - odgovara da industrijski dizajn nije pravno valjan zato što nije bilo uvjeta za njegovu registraciju jer dizajn nije bio novi niti je imao individualni karakter

- prilaže dokaz - reklamni materijal velike robne kuže iz 2000.g. u kojoj se reklamira isti proizvod drugog proizvođača istog industrijskog dizajna

Sud je prihvatio tvrdnje tuženika.

Kako glasi izreka sudske odluke?Koja je snaga te sudske odluke?Što je s industrijskim dizajnom nakon te sudske odluke?

relevantni propisi – čl.56 b ZID čl.9 ZID čl.3-8 ZID

Odgovori:- Izreka sudske odluke glasi„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „ ……“- Pravomoćna sudska odluka riješit će pravni odnos između stranaka u sporu.

Industrijski dizajn će i dalje ostati registriran ukoliko tuženik neće tražiti njegovo poništenje.

Međutim, industrijski dizajn se ne primjenjuje na tuženika.

Pravo EUEU law module

621

Dr. Rainer Deville: Europsko pravo na pravosudnom ispitu

Dr. Rainer Deville: European law in the exam

Na pravosudnom ispitu se pravo Europske unije polaže samo usmeno. Međutim, materija je toliko opširna i zahtjevna da se ne preporuča učenje istog tek nakon pismenog dijela pravosudnog ispita. Savjetujem Vam da se pripremite na sljedeći način:

Prvi korak. Najprije pročitajte jednostavan uvod o institucijama Europske unije. Vrlo su korisne opće informacije za građane. Na web stranici Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske (www.mvpei.hr) mo-žete pronaći popis s odgovarajućim dokumentima: http://www.mvpei.hr/ei/default.asp?ru=178&sid=&akcija=&jezik=1

Publikaciju “Kako u EU? – 85 pitanja i odgovora za hrvatske poljoprivrednike o Europskoj uniji” pripremilo je Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija u suradnji sa stručnjacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodar-stva, te u suradnji s poljoprivrednicima i njihovim udrugama koje sudjeluju u Radnoj skupini za pripremu pregovora o Poljoprivredi i ruralnom razvitku.

Drugi korak. Nakon toga, kako biste produbili svoje znanje, posjetite internet stranicu Delegacije Europske komisije u Hrvatskoj (http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr). Ukoliko ste u Zagrebu, obiđite informativni centar Komisije na adresi (Trg Žrtava Fašizma) gdje možete pribaviti korisne letke. Letci su na hrvatskom jezi-ku, lako su razumljivi i dobro pripremljeni. Na usmenom ispitu Vam dobro opće zna-nje i poznavanje aktualne političke situacije već može priskrbiti polovicu bodova.

Treći korak. Na ispitu se očekuje dobro poznavanje knjige „OSNOVE PRAVA EUROPSKE UNIJE, autori Tamara Ćapeta i Siniša Rodin“ koju možete pronaći na sljedećoj internet adresi: http://www.pravosudje.hr/default.asp?gl=200907310000003. Ta knjiga je u svakom pogledu obavezni dio programa. Taktički se preporučuje da u razdoblju između usmenog i pismenog ispita još jednom pročitate knjigu (još jed-nom, ne prvi puta!)

Također je preporučljivo pratiti aktualna politička zbivanja na internet stranici Delegacije Europske komisije. Neophodno je poznavanje europskih institucija (www.europa.eu), osobito Komisije (komesari, Glavno tajništvo, uloga), vijeća (razlike iz-među Europskog vijeća koje okuplja predsjednike vlada, i Vijeća EU - također Vijeće ili Vijeće resornih ministara - te Vijeća Europe u Strasbourgu), Europskog Parlamen-ta (organizacija, zakonodavstvo http://europa.eu/institutions/decision-making/index_en.htm) i sudova Europske unije (www.curia.europa.eu , osobito postupak prethodnog

622

postupka) te poznavanje osnovnih sloboda koje proizlaze iz temeljnih ugovora kao i njihovih glavnih značajki tj. njihove važnosti za pravosuđe.

Materijali tiskani u ovoj knjizi već predstavljaju četvrti korak. Dodatna objašnje-nja služe produbljenju znanja o pravu Europske unije (npr.. radnog prava, obiteljskog prava). Pri Pravosudnoj akademiji možete nabaviti knjigu „Učinci direktiva Europ-ske unije u nacionalnom pravu“, Siniša Rodin i Tamara Ćapeta. Ukoliko imate još vremena za pripremu i ukoliko govorite strane jezike, možete posjetiti i web stranicu Generalna uprava za pravosuđe, slobodu i sigurnost (http://ec.europa.eu/justice_home/index_en.htm). Usredotočite se samo na ono što je bitno. Praktična pravna pomoć u građanskim i kaznenim predmetima, ispunjavanje obrazaca za pravnu suradnju sa stranim sudovima i predložaka Europskog suda pravde nisu predmet ispita, već su dio stručnog obrazovanja sudaca i državnih odvjetnika. Kod praktičnog rada je bitna samoinicijativna potraga za ključnom literaturom te je osobito korisna sljedeća in-ternet stranica: http://eur-lex.europa.eu/en/index.htm

623

Juergen Dubbers: Europska unija

Juergen Dubbers: European Union

1. Europska unija - Institucije2. EU - Ugovor o Europskoj uniji : od Maastrichta do Lisabona3. EU - Glasovanje i podjela glasova u Vijeću Europske unije 4. EU - Sud Europskih zajednica (sud EZ-a)5. EU - Preliminarni postupak kod Suda Europskih zajednica6. EU - Zakonodavstvo7. EU - Ljudska prava8. EU - „Ne bis in idem“9. EU - Europski uhidbeni nalog10. EU - Pravna suradnja – Pojačana suradnja u kaznenim parnicama11. EU - Međunarodna i međudržavna pravna pomoć12. EU – Schengenski sporazum13. EU - Podjela vlasti14. EU - Princip subsidijarnosti15. EU - Nacionalni sudac kao „ EU-sudac“16. EU - Effet Utile – pravna stečevina17. EU - EU i međunarodni sudovi18. EU - Poslovi

1. Europska unija

1957. osnovalo je – nakon više neuspješnih pokušaja – šest država u Rimu Eu-ropsku ekonomsku zajednicu: Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Francuska, Italija i Njemačka. Iz nje su 1992. nastali Europska zajednica i Europska Unija koja danas ima 27 članica.

InstitucijeParlament Europske unije – čl. 189 UEZ•

Odlučuje o zakonima ( odredbama, smjernicama – zajedno s Vijećem Europske unije; ne posjeduje inicijativno pravo). Ovaj postupak su-odlučivanja je defi niran u čl. 251 Ugovora o Europskoj uniji. Najznačajnija iznimka po pitanju nadležnosti: poljoprivreda: ovdje postoji pravo saslušavanja.

Parlament odlučuje zajedno s Vijećem Europe o proračunu koji predlaže Europ-ska komisija.

Vijeće Europske unije (Vijeće ministara) – čl. 4 UEU • = EU Vijeće ministara odlučuje (zajedno s parlamentom) o zakonima (samo u

obliku sekundarnog prava: odluke, direktive) i o proračunu, te zaključuje međuna-rodne ugovore. Vijeće je dio legislative – Problem podjele vlasti: Demokracija – de-fi cit? (→ Montesquieu)

Europska komisija •

624

Nadležnost je defi nirana u čl. . 211 ff. UEZ (i 124 ff EAV). Komisija je izvršna vlast Europske unije i provodi odluke Vijeća ministara i Parlamenta. Ona osigurava propisno funkcioniranje i razvoj zajedničkog tržišta. Ona također ima inicijativno pravo za izradu pravnih propisa (odluke, direktive - čl. 249 UEZ) . Komisija može (nakon predpostupka) države članice tužiti zbog kršenja ugovora Europskom sudu. Nju se također može tužiti.

Sud Europskih zajednica u Luksemburgu (potrebno je razlikovati od Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu) – čl. 220-245 UEZ, čl. 46 UEU. Nadležan je za tužbe između komisije i država članica, postupak prethodnog odlučivanja (nacionalni sudovi mogu/moraju obustaviti i postupak i Sudu Europskih zajednica dostaviti bitna pitanja za tumačenje prava Europske zajednice). Sud Europskih zajednica osigurava jedinstveno tumačenje prava Europske unije i Europskih Zajednica.

Građani se ne mogu osobno obraćati Sudu Europskih zajednica (što je drugačije nego u slučaju Europskog suda za ljudska prava) .

Revizorski sud - čl. 246 – 248 UEZU Ugovor Europske unije defi nirana su tri „stupa“: pod „krovom“ Unije nalaze

se kao prvi stup odredbe Europske zajednice i Euratoma (supranacionalne), drugi stup predstavljaju zajednička vanjska i sigurnosna politika (međuvladina suradnja). Policijska i pravosudna suradnja u kaznenim predmetima predstavljaju treći ugovorni stup EU-a.

Europske (i međunarodne) institucije Europski ured za borbu protiv prijevare (OLAF) u Bruxellesu •

http://europa.eu.int/comm/anti_fraud/index_de.htmlEuropski policijski ured u Den Haagu •

(Europol, potrebno je razlikovati od Interpola: čiji su članovi samo nacionalne Po-licijske uprave). Među državama članicama EU-a suradnja se odvija samo još preko Europola, a ne preko Interpola. Potraga preko Interpola se odvija samo uz sudjelova-nje tzv. trećih država: raspisana tjeralica, obavijest o boravku, uhićenje.

Europska pravosudna mreža (EJN) „službeni put“! Kontaktni uredi u svim državama članicama.

Europska jedinica za pravosudnu suradnju (Eurojust) u Den Haagu kao te-• melj za buduće Europsko državno odvjetništvo. Služi kao pomoć nacional-nim institucijama za kazneni progon i sudovima država članica EU-a. Pruža sve oblike podrške.

625

supranacionalno međuvladino međuvladino

EU-Ugovor 1992. čl. 8 i 10:EZ-Ugovor u verziji iz 1992. EA-Ugovor u verziji iz 1996. -------------------------Pravni akti samo Europ-skih zajednica ili Euratoma

koji su također kao pravne osobe potpisnici međuna-rodnih ugovora s trećim državama

EU-Ugovor 1992 čl. 11 ff.

--------------------------Pravni akti samo država članica EU-a

Odluke: samo među-vladine - „zajednička stajališta“

EU-ugovor čl. 29 ff.

----------------------------Pravni akti samo država članica EU-a

Moguće: međuvladine okvirne odluke EU-a, nisu neposredno pravo-moćne

Zajedničke zaključne odredbe čl. 46 UEU

Europska unija ne donosi sam nikakve pravne akte. Međutim Vijeće EU-a (Vije-će ministara) može donijeti okvirnu odluku u sklopu policijske i pravosudne suradnje

626

u kaznenim predmetima (treći stup) na temelju čl. 29–42 EU Ugovora. U ovom slučaju Vijeće odlučuje jednoglasno.

2. Ugovor o Europskoj uniji: od Maastrichta do Lisabona

Zapamti: Lisabonskim ugovorom mnogo toga će se promijeniti!Maastrichtski ugovor je Ugovor o Europskoj uniji (UoEU). Potpisan je 1992.

u Maastrichtu i do tada predstavlja najveći korak glede integracije od osnivanja Eu-ropskih zajednica. Ugovorom o Europskoj uniji – pored Rimskih ugovora sklopljenih 1957.– Europska unija je koncipirana kao krovna organizacija za Europske zajednice, zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku te za suradnju na području prava i unutraš-njih poslova.

Amsterdamski ugovor je potpisan 1997. od strane predsjednika država i vlada država članica EU-a. Ugovor stupa na snagu 1999. god. Isti je promijenio i nadopunio Maastrichtski ugovor, ali ga nije zamijenio. Prvotno je trebao služiti tome da održi sposobnost funkcioniranja Europsku uniju i nakon proširenja na istok. Međutim, te-meljita reforma EU-a nije uspjela što je rezultiralo i nužnošću daljnjih reformi.

Ugovor iz Nice potpisan je 26. veljače 2001. Ključna točka Ugovora bila je refor-ma unutarnjih radnih mehanizama zajednice kako bi i nakon proširenja Unija mogla učinkovito djelovati sa 27 zemalja članica. Ovdje su se predsjednici država i vlada 15 zemalja članica konačno usuglasili o temama kao što su: veličina i sastav Komisije, novo utvrđivanje važnosti glasova u Vijeću, glasovanje kvalifi ciranom većinom, raspo-djela mjesta u Europskom parlamentu i intenziviranje suradnje.

Lisabonski ugovor je potpisan 2007. od strane 27 predsjednika država i vlada. To je Europski ugovor o reformama koji sadrži važne institucionalne promjene Europ-skog ustava. Proširena Europska unija trebala bi time postati još učinkovitija. Nakon irskog «NE» 2008., njegovo stupanje na snagu je svakako neizvjesno.

Lisabonskim ugovorom se: mijenja Ugovor o Europskoj uniji • zamjenjuje Ugovor o osnivanju Europske zajednice s Ugovorom o načinu • rada Europske unije Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju mijenja samo • po točkama odustaje od modela Europske unije na tri stupa. Europska unija i Europska • zajednica postaju jedinstvena «Europska unija». naziv Sud mijenja u «Sud Europske unije» (dosad: Sud Europskih zajedni-• ca)

3. EU –Glasovanje i podjela glasova u Vijeću Europske unije

3 Malta

4 Luksemburg, Cipar, Estonija, Slovenija, Latvija

7 Litva, Irska, Finska, Danska, Slovačka

10 Austrija, Švedska, Bugarska

12 Portugal, Mađarska, Belgija, Češka, Grčka

627

13 Nizozemska

14 Rumunjska

27 Poljska, Španjolska

29 Italija, Francuska, Velika Britanija, Njemačka Ova uredba je u usporedbi s trenutačnim brojem stanovnika djelomično vrlo neraz-

mjerna (npr. Njemačka se sa 82 milijuna stanovnika, u odnosu na Irsku koja broji 4,2 milijuna, nalazi u omjeru većem od 1: 4).

Prema trenutačno važećem Ugovoru iz Nice, Vijeće Europske unije (Vijeće mini-stara) odlučuje jednoglasno, s jednostavnom ili kvalifi ciranom većinom. Ako je nužna kvalifi cirana većina, onda je potrebno 255 (73,9 %) od ukupno 345 glasova plus 62 % glasova ukupnog stanovništva Unije. U slučaju samo jednostavne većine, svaka država ima jedan glas.

Od 2014., sukladno Lisabonskom ugovoru, trebala bi biti nužna tzv. dvostruka veći-na: najmanje 15 država članica (znači više od 55 %) plus 65 % stanovništava Unije (čl. 16 UoEU-a, 237, 238 UoNREU-a (Ugovora o načinu rada EU-a)).

Buduće Europsko vijeće prema čl. 15 UoEU-a, čl. 235 UoNREU-a (nemojte zamije-niti s Vijećem europske unije – aktualni čl. 202 EZ-a, budući čl. 16 UoEU – i Europskim vijećem – statut Europskog vijeća iz 1949.) će nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora biti skup svih predsjednika država i vlada. To nije organ Europske unije, već politički organ. Isti neće sudjelovati u uobičajenom provođenju prava, već će tražiti kom-promise između država, imati kompetenciju glede smjernica i određivati ciljeve. On će u principu i jednoglasno odlučivati.

4. EU – Sud Europskih zajednica (Sud EZ-a) (nakon

ratifikacije Lisabonskog ugovora: Sud Europske unije)

Sud EZ-a nadzire poštivanje Ugovora o osnivanju Unije. Isti kontrolira zakono-davne mjere i upravne postupke posebice Europske komisije i država članica. Njego-vo tumačenje prava Zajednice je obvezujuće za nacionalne sudove.

U Europskoj uniji prožimaju se kontinentalno (civil law) i anglosaksonsko pravo (common law). Common law je prije svega metoda sudskog traženja presude za nove slučajeve uz primjenu ranijih odluka. To je sudačko pravo, presedanski pravni sustav.

U kontinentalnoj Europi svaki se slučaj obuhvaća zakonima (zakonicima) koji su nužno sistematski strukturirani i apstraktno koncipirani. Govori se o zakonskom pravu (ovdje „znanost“, tamo „zanat“).

Kod Europskog suda nailazimo oboje, pri čemu je očito da isti često citira svoje vlastite odluke, ali i primjenjuje pravno usavršavanje. To se provodi uz obrazloženje o „harmonizaciji, koordinaciji i ujednačivanju“; pojmovi i ciljevi iz Ugovora o EZ-u (čl. 5).

Međutim, tome proturječi načelo supsidijarnosti prema čl. 2 Ugovora o Europ-skoj uniji. To znači da Europska unija smije biti samo tamo djelotvorna, gdje same pojedinačne države i svaka država pojedinačno ne mogu učinkovito provesti proces reguliranja i stoga je nužna harmonizacija zakona.

628

U praksi jurisdikcije Suda EZ-a, pri prekoračenju njegovih kompetencija, prijeti gubitak načela supsidijarnosti.

Sud EZ-a (čl. 220 EZ-a) ima prvu instancu, tzv. Europski sud. Sam Sud EZ-a odlučuje djelomično kao Prvostupanjski sud, a djelomično kao Prizivni sud i također kao Vijeće. Detalje regulira njegov statut. Svaka država članica šalje po jednog suca koji se, uz obostranu suglasnost, imenuju na šest godina (čl. 223 EZ-a).

Europski sud odlučuje o neposrednoj tužbi, pobijanju, neučinkovitosti, nadokna-di štete. Sud EZ-a odlučuje u tužbama o kršenju ugovora i preliminarnim postupci-ma.

Sudu pomaže osam odvjetnika, koji neovisno daju svoje „završne prijedloge“.Za nacionalnog suca najvažnija vrsta postupka jeste „preliminarni postupak“ prema čl. 234 EZ-a.

5. EU – Preliminarni postupak kod Suda Europskih zajednica

Za nacionalnog suca je „preliminarni postupak“ prema čl. . 234 EZ-a najvažnija vrsta postupka.

Cilj ovog postupka jeste jedinstveno tumačenje zakona Zajednice. Za to je nad-ležan Sud EZ-a. Preliminarni postupak je vrsta međupostupka nacionalnog suda koji isti prosljeđuje Sudu EZ-a kroz prijedlog odluke.

Svaki nacionalni sud može podnositi predmete. Nacionalni sudovi zadnje instan-ce moraju u određenom slučaju podnositi predmete, dok sudovi niže instance mogu podnositi predmete. U tom slučaju je sud niže instance, prema mišljenu Suda EZ-a, ipak pod određenim okolnostima obvezan na podnošenje, ako smatra ništavnim pravnu odredbu Zajednice.

Suzdrži li se nacionalni sud od prosljeđivanja nužnih prijedloga Sudu EZ-a to može primjerice u Njemačkoj dovesti do kršenja ustavnopravnog načela «zakonskog suca», a isti se može dostaviti revizijom Revizijskom sudu i u dotičnom slučaju ustav-nom žalbom Ustavnom sudu.

Razlog za prosljeđivanje prijedloga Sudu EZ-a može biti usklađivanje nacionalnog prava s visokorangiranim pravom Zajednice, ali također i sumnja na pravnu usklađe-nost pravnog akta Zajednice koji je značajan za nacionalni postupak.

Nacionalni sudac obustavlja postupak, donoseći odluku u kojoj obrazlaže zbog čega postoje pravne sumnje glede činjeničnog stanja relevantnog za postupak.

Stranke u nacionalnom postupku mogu predložiti dostavljanje prijedloga Sudu EZ-a; no sami ga u tom postupku ne mogu uputiti.

Sud EZ-a ne odlučuje o tumačenju nacionalnog prava ili nacionalnoj mjeri, već apstraktno o pravnim pitanjima kao što je pitanje interpretacije primarnog i sekun-darnog prava Zajednice.

Sud EZ-a donosi presudu u kojoj navodi naputke za tumačenje, a kojih se sudovi država članica pridržavaju. Odluka u preliminarnom postupku djeluje retroaktivno i vrijedi za cijelu Europsku uniju.

6. EU – zakonodavstvo

U pravnom sustavu Europske Unije razlikuje se pisano primarno pravo•

629

Neposredno je učinkovito za sve članice države i adresate. Sastoji se od Ugovor EZ-a i Ugovor o osnivanju Euratoma –Ugovor EU-a –Nadopune kao –Jedinstveni Europski akti iz 1986.• Ugovor o Europskoj Uniji iz Maastrichta 1992.• Amsterdamski ugovor iz 1997.• Ugovor iz Nizze 2000.• Lissabonski ugovor iz 2007.: institucionalna reforma.•

pisano sekundarno pravo – donosi Europska zajednica (ne EU):•

Odredbe – čl. 249 UEZ –Vrijede neposredno.

Smjernice– čl. 249 UEZ (EU ne donosi smjernice) –Redovno postavljaju rok unutar kojeg države članice moraju ih provesti u unu-

tarnje državnom pravu, uglavnom putem nacionalnog zakona. Nakon bezuspješnog proteka roka smjernice vrijede neposredno, ali ne za privatne osobe.

opisana opća pravna načela i običajno pravo •

Zapamtite: Europska okvirna odluka nije dio pravnog sustava Europske Unije. To je odluka Vijeća EZ-a sukladno čl. 29 – 42 UEU isključivo u sklopu policijske i pravosudne suradnje u kaznenim predmetima. Ne vrijedi neposredno, već obvezuje države članice za postupanje. Npr. Europski uhidbeni nalog.

7. EU i ljudska prava

Ljudska prava su uglavnom defi nirana kao temeljna prava u nacionalnim ustavi-ma i međunarodnim sporazumima (konvencijama). Ljudska prava priznaje

Sud Europskih zajednica također u „Konvenciji o ustavu država članica“, vidi dolje.

Kad se danas govori o „humanitarnom međunarodnom pravu“ misli se na tzv. međunarodno ratno pravo koje je defi nirano Haškom i Ženevskom konvencijom, no ne jamči subjektivna prava.

Budući da je cilj obiju konvencija kodifi ciranja ljudskih prava i humanitarnog me-đunarodnog prava život ljudi u dostojanstvu i slobodi potrebnih je zajedno navoditi.

Najznačajniji primjeri takvi kodifi kacija ljudskih prava su:Magna Charta (Libertatum) iz 1215. (1689. zamijenila ju je Deklaracija o • pravima kao ustav) – ovo je jedna od prvih odredbi koja je ograničila vlast vladajućih Haške konvencije – od 1899. (humanitarno međunarodno pravo) • http://www.hcch.net/index_en.phpUN – Opća deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. („The Universal Decla-• ration of Human Rights“) http://un.org/Overview/rights.html Ženevske (ratne) konvencije – iz 1864. kao Ženevska konvencija Crvenog • križa, Ženevska konvencija o izbjeglicama iz 1951. http://icrc.org/Web/Eng/siteeng0.nsf/htmlall/genevaconventions http://www.icrc.org UN Konvencija protiv mučenja iz 1984. •

630

http://www.unhchr.ch/html/menu3/b/h_cat39.htm http://www2.ohchr.org/english/

UN: Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR, 1966.) • http://www2.ohchr.org/english/

EU: Europska konvencija o ljudskim pravima iz 1957. • http: / /www.echr.coe. int /NR/rdonlyres/D5CC24A7-DC13-4318-B457-

5C9014916D7A/0/EnglishAnglais.pdf http://www.echr.coe.int/NR/rdonlyres/200393FD-EAD3-434F-BD46-41BE-

147A18E9/0/SlovenianSlov%C3%A8ne.pdf Europska povelja o temeljnim pravima•

http://www.europarl.europa.eu/charter/pdf/text_en.pdf Američka povelja o ljudskim pravima iz 1969.•

Afrička povelja o ljudskim pravima iz 1981.

Sud Europske zajednice već dugo priznaje temeljna prava kao utjecaj ustava dr-žava članica i Deklaracije o ljudskim pravima Vijeća Europe.

(Sud Europskih zajednica 6/64, zbirka 1964., 1251; 29/69, Slg. 1969., 419; 33/74, Slg. 1974., 1299)

Na sastanku u Nizzi je 2002. proklamirana „Povelja o temeljnim pravima Eu-ropske Unije”. Ova povelja je sadržana u dijelu II Ugovora o Europskom ustavu iz 2004. Nakon što je ovaj Ugovor doživio neuspjeh na plebiscitu u Irskoj trenutno se traže nove mogućnosti da se proglasi obvezujućim za države članice. Velika Britanija i Poljska ga također odbijaju.

Pravo Europske zajednice samo ne sadrži nikakva zapisana temeljna prava- uz iznimku zabrane diskriminacije u čl. 12 i 13 UEZ (Ugovor o osnivanju Europske zajednice), čl. 6 UEU (Ugovor o osnivanju Europske Unije), Europske zajednice i Europska Unija na Internetu:

http://eur-lex.europa.eu/de/treaties/index.htm (njemački)

http://eur-lex.europa.eu/en/treaties/index.htm (engleski)

http://eur-lex.europa.eu/sl/treaties/index.htm (slovenski)

Sud Europske zajednice upućuje na „ustave država članica i Europsku konvenci-ju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda” i obvezuje Uniju na poštivanje:

(1) Unija temelji na načelima slobode, demokracije, poštivanja ljudskih prva i temeljnim slobodama kao i pravnoj državi; ova su načela zajednička svim državama članicama.

(2) Unija poštuje temeljan prava kao što je zajamčila u 4. studenog 1950. u Rimu potpisanoj Europskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i kao što proizlazi iz zajednički odredbi ustava država članica kao opća načela prava zajednice.

a) Ljudska prava u modernoj verziji su kodifi cirana u svim europskim državama, u svim ustavima i postupovnim odredbama kao i u sudskim odlukama najviših sudo-va. Stoga ih ovdje nije potrebno detaljno predstavljati.

631

Međutim ipak je potrebno uvijek ponovno posvetiti pozornost njihovom pro-vođenju (npr. ratifi kacija), nacionalnim zadrškama, načinu njihova ranga i njihovoj primjeni. Vrlo se brzo može utvrditi da u europskoj praksi postoje značajni defi citi.

Ratifi ciranje: ovisno o nacionalnom ustavnom pravu slijedi u parlamentu, • eventualno uz potpis predsjednika države i objavljuje se u službenom glasni-ku. Moguće je i na drugačije načine: npr. u Mirovnom ugovoru za Ruandu iz Arusha/Tansania iz 1992., gdje su stranke (Hutu i Tutsi) u pomoć UN-a dogovorile da su međunarodni humanitarni ugovori dio ruandskog prava. (Samo dvije godine kasnije – 1994. – uslijedio je pokolj koji je trajao 3 mje-seca s 800.000 mrtvih).Nacionalne zadrške: države potpisnice se ovim često koriste. Primjeri: …• Nacionalno odbijanje: Primjer je UN konvencija o pravima djece iz 1989. • koju su potpisale i ratifi cirale 193 države, ali ne i Somalija (koja više ne po-stoji kao država) i SAD. Rang: (europska) konvencija o ljudskim pravima može biti u istom rangu s • nacionalnim postupovnim pravom (npr. njemački kazneni postupak) ili na-dređena (npr. čl. 140 hrvatskog Ustava iz 1997.). Primjena: vidi statistički pregled presuda država članica od strane Europskog • suda za ljudska prava.

b) Ljudska prava u kaznenopravnoj praksi U Njemačkoj je Konvencija o ljudskim pravima u rangu jednostavnog zakona.

Ustavni sud polazi sa stajališta nadzakonskog ranga. U Austriji je naknadno „posebnim ustavnim zakonom“ podignuta za ustavni rang. U Švicarskoj je njen rang nejasan.

Europska zajednica/Unija nije ratifi cirala konvenciju jer nije država i nedostaje joj ovlaštenje za to.

Najvažnija ljudska prava u kaznenom postupku su defi nirana učlanku 5: pravo na slobodu i sigurnost –članku 6: pravo na pravedan postupak –članku 7: nema kazne bez zakona –članku 13: pravo na učinkovitu žalbu –

Pročitajte navedene članke. Utvrdit ćete da pravo koje se u postupku najčešće krši je pravo na pravno saslušavanje i ubrzanje postupka.

Kakva je situacija u postupovnim ljudskim pravima može se vidjeti ne samo na temelju statistika odlukama Europskog suda za ljudska prava, već i u inozemnim aktima traženje pravne pomoći, vidi temu „Pravna pomoć“.

Pojašnjenje: - U članku 2 Europske konvencije o ljudskim pravima spomenuta smrtna kazna je ukinuta čl. 1 Protokola br. 6 od 28.04.1983. U mnogim tekstovima ovo nije vidljivo.

Na kraju još pitanje: Znate li što je međunarodna konvencija? Međunarodna konvencija je ugovorni sporazum između država o pridržavanju određenih među-narodnopravnih načela ili pravila. Primjeri: Haška konvencija o ratovanju, Ženevska konvencija Crvenog križa.

Danas se konvencije dogovaraju, tumače i primjenjuju prema UN Bečkoj kon-venciji o pravu međunarodnih ugovora (engleski: Vienna Convention on the Law of Treaties) iz 1969., a do sada ju je ratifi ciralo 99 država:

http://untreaty.un.org/ilc/texts/instruments/english/conventions/1_1_1969.pdf

632

U međuvremenu je donijeto više od 200 konvencija i dodatnih protokola Vijeća Europe – najpoznatija je gore spomenuta Europska konvencija o ljudskim pravima.

http://conventions.coe.int/Treaty/Commun/ListeTraites.asp?CM=8&CL=GEROsim toga postoje i 53 konvencije i dodatna protokola UN-a: http://untreaty.un.org/English/TreatyEvent2008/Treaties/list_english.pdf

8. EU – „Ne bis in idem“

Nacionalne zabrane dvostrukog kažnjavanja – uglavnom u ustavu Između država: EU zabrana dvostrukog kažnjavanja: a) Čl. 54 Schengenskog sporazuma: onaj tko je u jednoj EU državi članici pravo-

moćno osuđen, ne smije u drugoj državi članici biti gonjen zbog istog djela – vrlo sporno; vidi presudu Suda Europskih zajednica od 18.07.2007.; 11.12.2008.

„Načelo ne bis in idem sadržano u čl. 54 Konvencije o provođenju Schengenskog sporazuma, sklopljenog 14. lipnja 1985. između vlada država Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Republike Francuske o postepenom ukidanju kontrola na za-jedničkim granicama i potpisanog u Schengenu (Luksemburg) 19. lipnja 1990. ,pri-mjenjuje se na kaznene postupke u pravnom sustavu Ugovorne države protiv optuže-nika, protiv koji je pokrenut postupak za ista djela kao što su djela za koja ga se goni u drugoj Ugovornoj državi, iako se po zakonu države u kojoj je osuđen, i kazne koja mu je izrečena, ne mogu direktno izvršiti zbog specifi čnih karakteristika postupka.“

Konvencija država članica EZ-a iz 1987. o zabrani dvostrukog kažnjavanja– 1. nije ratifi cirana u svim državama članicama i stoga je samo u pojedinačnim slučajevima stupila na snagu Čl. 50 Povelje o temeljnim pravima Europske Unije: Zabrane dvostrukog 2. kažnjavanja – još uvijek nije pravno obvezujuće, međutim sukladno Sudu Europskih zajednica je priznato kao pravni načelo i zajednički standard za kaznene postupke u Europskoj Uniji

Vidi također: Ujedinjeni narodi – Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR, 1966) – čl. 14 stv. 7: „ne bis in idem“!

http://www.unhchr.ch/html/menu3/b/a_ccpr.htm Primjer: „Legislativna odluka Europskog parlamenta o inicijativi Republike Grč-

ke glede prihvaćanja Okvirne odluke Vijeća o primjeni principa “ne-bis-in-idem” (7246/2003 – C5-0165/2003 – 2003/0811(CNS))“:

633

Tekst inicijative Promjene od strane parlamenta

Promjena 1 (od 23!)

Razmatranje 1

(1) Načelo “ne-bis-in-idem” ili zabrana dvostrukog kaznenog gonjenja znači da se nikoga ne smije zbog istog djela ili zbog iste kažnjive radnje dva puta goniti ili osuditi, te je kao individualno pravo uneseno u međunarodne pravne instrumente o ljudskim pravima kao što su Protokol br. 7 uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 4) i Povelja o temeljnim pravima Europske Unije (članak 50) i priznaju ga svi pravni sustavi koji je pozivaju na poštivanje i zaštitu temeljnih prava.

1) Načelo “ne-bis-in-idem” ili zabrana dvostrukog kaznenog gonjenja, čijim slijedom nitko ne smije biti gonjen ili osuđen dva puta za isto djelo, zbog istog stanja stvari ili zbog istog ponašanja, je kao individualno pravo temelj međunarodnih pravnih instrumenata o ljudskim pravima , kao što su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (članak 14 stavak 7) od 19. prosinca 1966., Protokol br. 7 uz konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 4) i Povelja o temeljnim pravima Europske Unije (članak 50) i priznaju ga svi pravni sustavi koje se pozivaju na poštivanje i zaštitu temeljnih prava. Ovo je značajan zaštita od represivne uporabe državne vlasti protiv ljudi.

Kao što je iz gornjeg teksta vidljivo (samo za prijedlog grčkog teksta napravljene su 23 izmjene!) je načelo „ne bis in idem“ vrlo sporno. Ovo je za svakodnevni rad suca bitno utoliko što u zahtjevima za izručenjem putem međunarodne pravne po-moći navedeni detalji mogu biti važni. Tada može doći do zapreke u izručenju.

Ako je osoba koju se goni u državi kojoj je upućen zahtjev za izručenjem već pra-vomoćno osuđena ili oslobođena, tada sukladno Europskom sporazumu o izručenju čl. 9, alineja 1 izručenje nije dozvoljeno.

Oslobađajuća presuda od strane inozemnog suda zbog istog djela sukladno čl. 54 Schengenskog sporazuma dovodi do iskorištenosti kaznene tužbe i time do zapreke za izručenje.

Prema sudskoj praksi Suda Europskih zajednica presudna je uloga identiteta ma-terijalnog djela kao kompleksa nerješivo međusobno povezanih činjenica.

Sukladno čl. 10 Europske konvencije o izručenju izručenje nije dozvoljeno ako je došlo do zastare prema pravu države koja zahtjeva izručenje ili prema pravu države od koje se traži izručenje.

9. Europski uhidbeni nalog

Osnova: Okvirna odluka EU-a „Europski uhidbeni nalog“ iz 2002.http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2002:190:0001:0018:

en:PDF(Okvirna odluka se razlikuje od smjernica po tome što je za države članice obve-

zna samo glede na cilj i ne vrijedi neposredno po isteku roka .)Europski uhidbeni nalog se primjenjuje samo u državama potpisnicama Europske

Unije. Stavio je izvan snage Europsku konvenciju o izručenju iz 1957. godine.

634

U odnosu Hrvatske i EU-a se ne primjenjuje Europski uhidbeni nalog. Do dalj-njeg vrijedi Europska konvencija o izručenju.

http://conventions.coe.int/Treaty/EN/Treaties/Html/024.htm

Čl. 2: Područje primjene Europskog uhidbenog naloga (1) Europski uhidbeni nalog se može izdati kod radnji, za koje je sukladno pravnim propisima države članice koja ga izdaje zaprijećena kazna zatvora ili mjera zadržavanja od maksimalno 12 mjeseci, ili u slučaju osuđivanja na kaznu ili mjeru zadržavanja od minimalno četiri mjeseca.

(Engleska verzija:) Art. 2: Scope of the European arrest warrant

1. A European arrest warrant may be issued for acts punishable by the law of the issuing Member State by a custodial sentence or a detention order for a maximum period of at least 12 months or, where a sentence has been passed or a detention order has been made, for sentences of at least four months.

Države članice su obvezne izručiti osobe osim u slučaju kad postoji sumnja da bi se izručenje moglo zloupotrijebiti iz političkih razloga ili da se neće poštivati me-đunarodnopravni minimalni standardi. U obzir bi se mogla uzeti kršenje prava na pravno saslušanje, uskraćivanje obrane, predugo trajanje postupka, priznanje nakon mućenja itd.

Sporno je da li mora postojati uzajamna kažnjivost. Čl. 2, stv. 2 propisuje: (2) Kod dolje navedenih kaznenih djela, ako su sukladno pravu države članice

koja izdaje nalog zaprijećeni kazna zatvora ili mjera zadržavanja od minimalno tri godine, slijedi prema odredbama ove Okvirne odluke predaja na temelju Europskog uhidbenog naloga i bez provjere postojanja obostrane kažnjivosti:....

(Engleska verzija:) 2. The following offences, if they are punishable in the issuing Member State by a custodial sentence or a detention order for a maximum period of at least three years and as they are defi ned by the law of the issuing Member State, shall, under the terms of this Framework Decision and without verifi cation of the double criminality of the act, give rise to surrender pursuant to a European arrest warrant:

10. EU –Pravna suradnja – Pojačana suradnja u kaznenim postupcima

Europska zajednica (izvorno: Europska gospodarska zajednica ) je u početku bila ograničena isključivo na gospodarstvo. Ugovorom iz Amsterdama (na snazi od 1999.) je u članku 11 EZ zemljama članicama ponuđena pojačana suradnja. Time je omogu-ćena uža suradnja među pojedinim zemljama članicama.

Od tada postoje (članak 43 Ugovora EU-a) pravne pretpostavke za Europu ra-zličitih brzina. Pritom je bitno promicati ciljeve EU-a i Zajednice, štititi njezine in-terese i jačati proces integracije. „Acquis communautaire“ (pravna stečevina) mora biti zajamčen, jedinstveno tržište ne smije biti ugroženo te valja obratiti pažnju na zabranu diskriminacije. Konačno, najmanje osam zemalja Unije mora surađivati.

635

Prema članku 20, odlomak 2 ugovora EU-a u Lisabonskom izdanju, ubuduće će najmanje devet zemalja članica morati surađivati. Glede postupka pročitajte i članak 326 Ugovora o funkcioniranju EU-a (Treaty on the functioning of the Union).

Primjeri aktivnosti različitih brzina: uvođenje Schengenskog sustava i eura kao platežnog sredstva.

U ugovoru EU-a, izdanje iz Nice, u članku 29 ispod naslova „suradnja policije i pravna suradnja u kaznenim parnicama“ se kao cilj EU-a navodi „prostor slobode, si-gurnosti i prava“. Članak 31 se odnosi na „pravnu suradnju u kaznenim parnicama“.

Nova pravila se uvode Ugovorom o funkcioniranju Europske unije: članak 67 i sljedeći, članak 326 i sljedeći. U članku 82 navode se osnovna načela pravne suradnje u kaznenim parnicama: autorizacijska norma za izvršne propise i okvir za suradnju

Kao ključne riječi ovdje valja upamtiti:dalje obrazovanje –osnovni propisi, među ostalim za kaznena djela i kazne –dokazi –prava u kaznenom postupku (pojedinca, žrtve) –suzbijanje kriminala, EUROJUST, Europ. tužiteljstvo –

11. EU – Međunarodna i međudržavna pravna pomoćOsnove: Međunarodna pravna pomoć traje već desetljećima te dijelom je, a dije-

lom nije uređena ugovorima. Pritom se najčešće radi o izručenju traženih zločinaca, o prikupljanju dokaza poput dokumenata, izjava svjedoka, a posljednjih godina čest je i premještaj tj. preuzimanje zločinca u fazi izvršenja kazne.

Ta pravna pomoć se do sada odvijala u skladu s Europskom konvencijom o me-đusobnom pružanju pravne pomoći i Europskom konvencijom o izručenju iz 1959. i 1957. godine.http://europa.eu/scadplus/leg/en/lvb/l33108.htm http://conventions.coe.int/Treaty/EN/Treaties/Html/024.htm

Među državama Europske unije već od 2002. godine vrijedi takozvani okvirni ugovor Europske unije (vidi čl. 34 b Ugovora o EU) o Europskom uhidbenom na-logu (vidi tamo). On zamjenjuje sporazum o izručenju i pojednostavljuje postupak predaje.

Za razliku od smjernica EU-a koje su direktno obvezujuće, okvirni ugovor spa-da u sekundarno pravo Zajednice i služi samo ispunjenju ciljeva iz Ugovora o EU. Okvirni sporazum nije direktno primjenjiv, već nužno mora biti proveden i od strane dotične države.

Međunarodna pravna pomoć – primjerice ukoliko je podnijet zahtjev za sasluša-njem svjedoka – se često zna odužiti ili sasvim zakazati: prema Europskoj konvenciji o međusobnom pružanju pravne pomoći, primjenjuje se procesno pravo zemlje od koje se traži pomoć. Prema njemačkom Zakonu o kaznenom postupku (§ 224)

1 Državno odvjetništvo, okrivljeni i branitelj moraju biti unaprijed (1) obaviješteni o zakazanom terminu; njihovo prisustvovanje tijekom saslušanja nije nužno. 2 Obavijest izostaje ukoliko bi se time ugrozio sam uspjeh saslušanja. 3 Zapisnik potom valja predočiti državnom odvjetništvu i branitelju.

Ukoliko okrivljeni koji se nalazi na slobodi nema branitelja, isti ima (2)

636

pravo prisustvovati samo onim terminima koji su zakazani na sudu koji se nalazi u istom mjestu u kojem je pritvoren.

okrivljenog, njegovog branitelja i državno odvjetništvo valja obavijestiti o zakazanom terminu. U suprotnom bi postojao razlog za ponavljanje postupka. U drugim Zakonima o kaznenom postupku je to uređeno na sličan način, npr. u turskom. Ipak, u zahtjevima o pravnoj pomoći često nedostaju imena i adrese stranaka u postupku. To neminovno dovodi do dodatnih pitanja koja se šalju propisanim diplomatskim putem ili preko veleposlanstava, a koja se moglo izbjeći, što u praksi rezultira dugogodišnjim odugovlačenjem postupka zbog nedobivenih odgovora. To je osobito loše kada je riječ o uhićenju.

Jedna europska zemlja je u posljednje vrijeme toliko postrožila zahtjeve glede pravne pomoći da je istu gotovo nemoguće ostvariti. Tako se kada su dokumenti u pitanju traži predaja njihovih originala; što se tiče zapisnika sa saslušanja i kopija novčanica, sudac mora ovjeriti svaku pojedinu stranicu, dok ih jedan ministar pra-vosuđa predaje drugom itd. I to je Europska unija iako je ovdje riječ o neobičnom i ekstremnom primjeru.

Europska komisija je 2003. predočila prijedlog okvirnog sporazuma o Europ-skom dokaznom nalogu za zaprimanje stvari, pisanih dokumenata i podataka radi korištenja u kaznenom postupku, slično okvirnom sporazumu o Europskom uhidbe-nom nalogu. Taj prijedlog se međutim ne odnosi na dokaze koje tek valja prikupiti, već samo na one koje država izvršenja već posjeduje.

Uobičajeni put predaje spisa:diplomatski (vlada predaje vladi) –putem ministarstva –putem veleposlanstva –neposredno –

Oprez: postoje zemlje, čije vlasti odbijaju preuzimanje svojih spisa čak kada je u pitanju pritvor i koje pišu prigovor ukoliko ih je dotični sudac poslao direktno. Te zemlje kritiziraju svaku predaju koja nije u skladu s propisima.

12. EU – Schengenski sporazum

Građani EU-a imaju pravo na slobodno kretanje. Schengenski sporazum im to i omogućuje. Taj sporazum se nakon nekoliko proširenja danas primjenjuje u 28 eu-ropskih zemalja: u 25 zemalja članica Europske unije (Velikoj Britaniji i Irskoj samo u ograničenoj mjeri: te dvije zemlje su spremne isključivo na pravosudnu i policijsku suradnju, no i dalje inzistiraju na graničnoj kontroli) Bugarska i Rumunjska će se pridružiti prostoru Schengena tek od 2011. godine dok je u slučaju Cipra datum još nejasan.

Osim toga, Schengenski sporazum primjenjuju Island i Švicarska, zemlje koje nisu članice EU-a. Pristupanje Liechtensteina je ratifi cirano, no sporazum još nije stupio na snagu.

Schengenski sustav je od Ugovora iz Amsterdama (1997) integriran u EU-sustav. Stoga će sve buduće zemlje članice EU-a morati preuzeti „Schengen“.

Unutar Schengenskog prostora je ukinuta granična kontrola. Na vanjskim grani-cama prema državama koje nisu članice EU-a, vrše se kontrole prema jedinstvenom

637

standardu. Uz to je uveden i zajednički elektronski sustav za pretraživanje informa-cija, tzv. Schengenski informacijski sustav (SIS).

Svi građani s prostora Schengena mogu slobodno prelaziti unutrašnje EU granice na bilo kojem mjestu bez osobne kontrole. Schengenska viza daje pravo posjeta do 90 dana u šest mjeseci na cijelom prostoru Schengena.

Stranci iz država izvan EU-a za boravak na prostoru Schengena uglavnom moraju posjedovati vizu.

Kod posjeta do 90 dana tijekom pola godine, osobe iz država izvan EU-a za koje je EU ukinula obvezu posjedovanja vize kao npr. u slučaju Hrvatske, ne moraju po-sjedovati vizu.

Obveza posjedovanja vize vrijedi za:http://www.auswaertiges-amt.de/diplo/de/WillkommeninD/EinreiseUndAufenthalt/

StaatenlisteVisumpfl icht.htmlIzdavanje viza za prostor Schengena vrše veleposlanstva i generalni konzulati (pred-

stavništva) zemalja članica EU-a. Naknada za vizu od 2008. godine iznosi 60 €.

13. EU – dioba vlasti

John LockeOpćenito: John Locke (1632 -1704) Engleski fi lozof, zastupnik empirizma, po-

litički teoretičar i državnik. Visoke državne dužnosti se izmjenjuju s političkim pro-gonstvom u inozemstvu. Osnivatelj liberalizma, duhovni začetnik engleske građanske revolucije „Glorius Revolution” u 17. stoljeću.

Locke je osnivatelj nauka o diobi izvršne i zakonodavne vlasti. Tek Montesqu-ieu je zahtijevao da se pravosuđe izdvoji od prethodne dvije vlasti kao treća vlast. Zalagao se za jednakost i slobodu, pravo vlasništva i nepovredivost osobe. Locke se takvim stajalištima suprotstavlja državnom apsolutizmu kojeg je zastupao njegov sunarodnjak Hobbes.

Reforma umjesto revolucije.

MontesquieuCharles-Louis de Secondat Montesquieu, Baron de la Brede (1689-1755), fran-

cuski fi lozof i pravnik. U literaturi te osobito na predavanjima iz sociologije, Mon-tesquieu se spominje kao osnivač teorije o diobi vlasti. On je međutim teoretski koncept diobe vlasti preuzeo od Johna Lockea koji je već ranije zahtijevao odvajanje zakonodavne vlasti od izvršne. Montesquieu je zahtijevao da se pravosuđe odvoji kao treća neovisna vlast.

Blagostanje i poteškoće naroda ne bi trebali ovisiti o volji i samovolji pojedinaca, već o društvenoj i državnoj situaciji. Ta situacija nije rezultat samovoljne već prirod-nih i povijesnih okolnosti: tlo, klima, običaji, obrazovanje, vjeroispovijest.

Narodno i međunarodno pravo: Montesquieu je istraživao i zagovarao ideju spa-janja različitih nacionalnih zakona u zajedničko, univerzalno pravo.

Danas u nacionalnim državama:Dioba vlasti je relativirana ulogom stranaka i udruga: većinska stranka u Njemač-

koj se naziva još i vladajućom strankom – ona sprječava kontrolu od strane parlamen-ta; članovi vlade, dakle ministri su ujedno zastupnici u parlamentu koji sami sebe

638

„kontroliraju” – ili ne kontroliraju;suradnici iz poduzeća i udruga u ministarstvima izrađuju nacrte….!)

Danas: u EU:I ovdje: uloga stranaka i udruga (oko 15.000 lobista u Bruxellesu utječe na eu-

ropsku politiku) što nije dobro, no: nedostaje i opozicija u Europskom parlamentu!Kritika u Njemačkoj:

EU i Europski sud svoje ovlasti proširuju izvan okvira Ugovora o EU –Europski parlament nema pravo iniciranja zakona –Europski parlament nema nadležnost nad poljoprivredom (na koju otpada –40% ukupnog proračuna EU-a)Nacionalni parlamenti EU predaju više ovlasti nego što ih ima Europski par- –lament

14. Načelo supsidijarnosti

Europske zajednice / Unija svoje pravo djelovanja temelje na ovlastima koje su im prenijele zemlje članice.

Nacionalni parlamenti su u Europskoj uniji izloženi gubitku mnogih ovlasti što dovodi u pitanje njihovu svrhu. To se već dugo vremena kritizira, dok zahtjevi za većom kontrolom europske politike bivaju sve glasniji.

Rješenje bi trebao ponuditi Ugovor o EU u Lisabonskom izdanju.Najprije su Jedinstvenim europskim aktom izmijenjeni Rimski ugovori: on pred-

stavlja prvu obuhvatnu izmjenu ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a stupio je na snagu 1. srpnja 1987.

Ugovor o Europskoj uniji koji je potpisan 7. veljače 1992 u Maastrichtu, stupio je na snagu 1. studenog 1993. U tom je ugovoru o Uniji utvrđeno načelo supsidijarnosti kao opće načelo budući da je nakon Jedinstvenog europskog akta isto vrijedilo samo za okoliš. Pritom Europska unija u slučajevima u kojima ne posjeduje direktne ovlasti može djelovati samo onda kada se određeni ciljevi na razini Zajednice mogu ostvariti bolje negoli na nacionalnoj razini. U članku A je predviđeno da Unija mora donositi odluke na razini bliskoj građanima.

Ugovor o Uniji: članak 4 (institucionalni okvir: koherencija)(1) Sve ovlasti koje Uniji nisu prenesene ugovorima prema članku 5 ostaju u

nadležnosti zemalja članicaU članku 5 stavak 1 Ugovora o Europskoj uniji piše:Granice nadležnosti Unije uređene su načelom podijeljenih ovlasti. Korištenje

nadležnostima Unije uređeno je načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti.

Članak 5 stavak 3 i 4:(3) Temeljem načela supsidijarnosti u područjima koja ne spadaju u njenu is-

ključivu nadležnost Unija smije djelovati samo onda i ukoliko ciljevi predloženog djelovanja ne mogu biti zadovoljavajuće ostvareni od strane države članice, bilo na srednjoj, bilo na lokalnoj ili regionalnoj razini, ali mogu, zbog razmjera ili učinaka predloženog djelovanja, biti bolje ostvareni na razini Unije.

(obrati pažnju na: zadovoljavajuće ostvareni – i bolje ostvareni)

639

Odlomak 4:Prema načelu proporcionalnosti mjere Europske unije sadržajno i formalno ne

smiju prelaziti mjeru koja je potrebna tj. primjerena za ostvarenje ciljeva iz ugovora.Načelo supsidijarnosti se tiče odnosa između Unije i zemalja članica. Na području

konkurirajući ovlasti to znači da viša razina (npr. Komisija) treba djelovati samo onda kada niža razina (npr. zemlja članica) nije u stanju ostvariti ciljeve tj. kada se iste može bolje ostvariti na razini Unije, članak 5 odlomak 3 Ugovora o Europskoj uniji.

Prema protokolu supsidijarnosti iz Amsterdama središnji kriteriji za djelovanje na višoj razini bi trebali biti opseg djelovanja ili to što određeni cilj prelazi granice jedne zemlje pa je stoga bolje ostvariv na razini Unije. U praksi ta defi nicija služi indirektnom proširenju ovlasti.

Načelo supsidijarnosti i proporcionalnosti se međusobno podupiru. Ugovorom iz Lisabona je predviđeno pravovremeno dostavljanje informacija na-

cionalnim parlamentima od strane EU-a. Tako države pravovremeno i lakše mogu utjecati na europsko zakonodavstvo (čl. 12 Ugovora o EU/ Lisabon – uključenje nacionalnih parlamenata).

Zajednice tj. Europska unija posjeduju isključive ovlasti u vanjskoj gospodarskoj politici, prema nekima međutim to vrijedi samo za središnja pitanja. U kolikoj će mjeri i hoće li uopće Zajednice tj. Europska unija posjedovati isključive ovlasti i dalje ostaje vrlo upitno, osobito kada se radi o tzv. „nepisanim ovlastima“

Često se kritizira tajno proširenje ovlasti EU-a, među ostalim i posredstvom Suda Europskih zajednica.

15. EU - Nacionalni sudac „kao EU-sudac“

Nacionalni suci na području Europske unije (prvo Europska ekonomska zajed-nica, zatim Europske zajednice) već su od stupanja na snagu takozvanih Rimskih ugovora iz 1957. obvezni primjenjivati primarno pravo Europske unije (ranije: pravo Zajednice). Kako to rade?

Sukladno nacionalnim ustavima, suci su neovisni i podređeni su jedino zakonu. Izvorno se je time mislilo na nacionalni zakon. Danas se u EU-u misli na – prvenstve-no! – pravo Europske unije koje je u međuvremenu doseglo izrazito velike razmjere.

O kojem se konkretno pravu Unije radi, to mora odrediti nacionalni sudac. (Vidi br. 6 – Zakonodavstvo EU-a)

Nacionalni sudac koji po prvi put otkrije nesukladnost nacionalnog prava s pra-vom Unije može se osjećati bespomoćno: on sâm ne može proglasiti nacionalno pra-vo nevažećim. No, u tom ga slučaju ne može ni primijeniti (Europski sud u pravnom predmetu 106/77 „Simmenthal II“). Sudac se u tom slučaju ne može obratiti ni na-cionalnom Ustavnom sudu (barem ne u Njemačkoj, sukladno članku 100. Ustava).

Nacionalni sudac u ovom sporu mora ići iznad nacionalnog prava, jer ga ne smije primijeniti u ovom konkretnom slučaju. Europski sud od početka zastupa teoriju ne-ograničene supremacije zajedničkog prava ispred bilo kojeg nacionalnog prava, dakle također i ispred nacionalnog ustavnog prava. To je između ostaloga i jedna od poslje-dica dobrovoljnog ograničenja vlastitog suvereniteta država članica koje su prenijele svoje vrhovne ovlasti na Zajednicu, te zbog načela lojalnosti Zajednici iz članka 10. Ugovora o EZ-u (vidi presudu Suda Europskih zajednica 6/64 – „Costa vs. ENEL“).

640

Savezni ustavni sud Njemačke s druge strane (u svojoj odluci BVerfGE 73,339 „Solange II“, 89,155 „Maastricht“) govorio je o „suradničkom odnosu između Save-znog ustavnog suda i Suda Europskih zajednica“ te je – kao i ranije – ponovno doveo u pitanje nadređenost prava Zajednice za slučajeve u kojima smatra da zaštita nje-mačkih temeljnih prava nasuprot vrhovnim ovlastima EU-a nije dovoljno osigurana. U ljeto 2009. očekuje se i nova odluka njemačkog Saveznog ustavnog suda, u kojoj će se između ostalog raditi o tome prenosi li Njemačka više suvereniteta nego što Europskom parlamentu pripada, te jesu li povrijeđena načela demokratičnosti, suve-rene državnosti i podjele vlasti (2 BvR 1010/08, 2 BvR 1022/08, 2 BvR 1259/08, 2 BvE 2/08 i 2 BvE 5/08 – Lisabonski ugovor).

Ako je nacionalni sudac uvjerenja da su nacionalno pravo i pravo Zajednice u sukobu, odluku mora odmah donijeti sâm i pritom ne primjenjivati nacionalno pravo. Ako je nacionalni sudac dvojbi, može pokrenuti postupak prethodnog odlučivanja sukladno članku 234. UEZ-a (Ugovor o osnivanju Europske zajednice):

Sud donosi prethodne odlukea) o interpretaciji ovog Ugovora,b) o valjanosti i interpretaciji akata institucija Zajednice i ESB-a,c) o interpretaciji statuta tijela uspostavljenih aktom Vijeća, ako statuti tako

predviđaju.U tom slučaju nacionalni sudac odlukom odgađa postupak i predočuje akte Eu-

ropskom sudu. Pritom, on upućuje prethodno pitanje vezano uz interpretaciju važe-ćeg prava Unije i koje je nužno za donošenje presude u nacionalnom postupku.

Nacionalni je sudac obvezan postaviti takvo pitanje Europskom sudu kada odlu-čuje u posljednjoj instanci. Kada Europski sud donese odluku, nacionalni sudac svoju odluku mora temeljiti na tumačenju prava Unije kako je odredio Europski sud.

Ako nacionalni sudac krši obvezu predočavanja Europskom sudu, tada može biti povrijeđeno i takozvano načelo zakonskog ili nadležnog suca. U tom se slučaju u Nje-mačkoj može podnijeti žalba Saveznom ustavnom sudu (članak 101. Ustava).

Prema jurisdikciji Europskog suda za ljudska prava (ECHR, odluka od 23.3.1999. - žalba 41358/98, „Desmots protiv Francuske“) nepostavljanjem pitanja Europskom sudu može biti povrijeđeno pravo na pravično suđenje, sukladno članku 6., stavku 1. Europske konvencije o ljudskim pravima. U tom slučaju, nakon bezuspješne domaće ustavne žalbe, može biti postavljena individualna žalba na Europskom sudu za ljudska prava, u skladu s člankom 34. Europske konvencije o ljudskim pravima.

Konačno, tu je i obveza predočavanja Europskom sudu prema članku 35. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji (UOU) u okviru policijske i sudske suradnje. Za postu-pak prethodnog odlučivanja članak 35. stavak 1. određuje:

Pod uvjetima utvrđenim ovim člankom, Sud Europskih zajednica nadležan je za prethodno odlučivanje o valjanosti i tumačenju okvirnih odluka i odluka, o tumačenju konvencija iz ove Glave te o valjanosti i tumačenju mjera za njihovo provođenje.

U okvirne odluke (vidi br. 6 „Zakonodavstvo“) ubraja se primjerice i europski uhidbeni nalog. Europska okvirna odluka ne pripada pravnom sustavu Europske uni-je. Iz tog razloga u pravu Unije postoje dva različita pravila za predočavanje Europ-skom sudu.

Odluka Europskog suda u postupku predočenja ima djelovanje „erga omnes“ i „ex tunc“ te je obvezujuća (retroaktivno) za sve države članice.

641

Iskustvo pokazuje da nacionalni suci na početku članstva svoje zemlje u EU-u moraju računati sa znatnim nacionalnim otporom, kada svojom presudom daju pred-nost pravu Unije i ne primjenjuju suprotstavljeno nacionalno pravo. Neovisni sudac mora moći izdržati taj pritisak.

16. EU – Effet utile i acquis communautaire

a) Effet utile:Načelo učinkovitosti ili efi kasnosti prava Europske unije: propis se tumači na

način koji najbolje odgovara svrsi ugovora. Usp. Čl. 31. Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora iz 1969., koji je ratifi cirala većina država (ali primjerice ne i SAD).

Članak 31. Opće pravilo o tumačenju

(1) Ugovor se mora tumačiti u dobroj vjeri, prema uobičajenom smislu izraza iz ugovora u njihovu kontekstu i u svjetlu predmeta i svrhe ugovora.(2) U svrhu tumačenja ugovora, osim teksta, uključujući preambulu i priloge, kontekst obuhvaća:a) svaki sporazum koji se odnosi na ugovor, a kojeg su sve stranke sklopile u svezi s ugovorom;b) svaku ispravu koju jedna ili više stranaka sastave u svezi s ugovorom, a koju ostale stranke prihvate kao ispravu koja se odnosi na ugovor.(3) Zajedno s kontekstom, vodit će se računa:a) o svakom naknadnom sporazumu između stranaka o tumačenju ugovora ili o primjeni njegovih odredba;b) o svakoj naknadnoj praksi u primjeni ugovora kojom se ustanovljuje sporazum između stranaka o tumačenju ugovora;c) o svakom mjerodavnom pravilu međunarodnog prava primjenjivom na odnose između stranaka.(4) Poseban smisao pridaje se nekom izrazu ako je ustanovljeno da je to bila namjera stranaka.

Članak 32. Dopunska sredstva tumačenja

Na dopunska sredstva tumačenja, uključujući pripremne radove i okolnosti pod kojima je ugovor sklopljen, može se pozivati da bi se potvrdio smisao koji proistječe iz primjene Članka 31, ili da bi se odredio smisao kad je tumačenje prema Članku 31:a) dvosmisleno ili nejasno; ilib) dovodi do ishoda koji je očito besmislen ili nerazuman.

Europski sud stalno upućuje na nadređenost prava Zajednice, a prednost se uvi-jek daje onom tumačenju koje na najbolji način služi provedbi prava Zajednice. (Te-leološko tumačenje prema smislu i svrsi propisa).

To isto tako znači da države članice imaju obvezu ne poduzimati ili ne podržavati mjere koje se mogu negativno odraziti na praktični učinak, ili effet utile, propisa.

642

Europski sud stoga stalno traži da se pravo Zajednice tumači na način koji pogo-duje integraciji. Osnovno načelo: široko tumačenje, malo iznimaka. Iz tog se razloga govori o načelu učinkovitosti.

b) Acquis communautaire:Pristupanje Europskoj uniji ostvaruje se sukladno članku 49. UEU-a prema

„uvjetima primanja u članstvo“ iz stavka 2.U njih je uključen acquis communautaire, kao i spremnost države pristupnice na njegovo prihvaćanje, što znači da će ona:

prihvatiti i provoditi temeljna načela slobode, demokracije, poštivanja ljud- –skih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava,poticati provođenje sadržaja, načela i političkih ciljeva europskih ugovora, –poštivati sekundarno pravo Europske unije i nadležnost Europskog suda te ga –prema potrebi prenijeti u nacionalno pravo.

17. EU i međunarodni sudovi

Međunarodni sudovi počinju sa Sudom pravde za Centralnu Ameriku u Managui (od 1907.!), sudom u Nürnbergu i Tokiju 1945. Ovdje je riječ samo o sudovima koje su uspostavili pobjednici.

Međunarodni sud pravde (ICJ) u Haagu – prema Povelji UN-a nadležan je za tužbe jedne države protiv druge.

http://www.icj-cij.org/ Međunarodni kazneni sud (ICC) u Den Haagu – nadležan je za procesuiranje

genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, no još ne i za agresiju. Ovaj sud posebno često opovrgava SAD i podriva ga binacionalnim ugovorima, jer u ICC-u vide prijetnju američkom suverenitetu i slobodi djelovanja u vanjskopolitičkim od-nosima (Guantanamo, Irak, ...).

http://www.icc-cpi.int/Menus/ICC/Home UN - ICTY – Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (Den Haag), ad hoc

osnovan http://www.icty.org

UN - ICTR – Međunarodni kazneni sud za Ruandu (Arusha i Den Haag), ad hoc djelatan

http://www.un.org/ictr/ UN - Međunarodni sud za pravo mora ITLOS (Hamburg) – obratiti mu se mogu

privatne osobe i međunarodne organizacijehttp://www.itlos.org/ i http://www.un.org/icty/cases-e/index-e.htm

Suce ovih sudova imenuje Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda.SCSL – Specijalni sud za Sijera Leone (Freetown i Den Haag) http://www.sc-sl.org/

Međunarodni sud za Istočni Timor ...Međunarodni sud za Kambodžu (Pnom Pen) ...Međunarodni sud za Libanon (Den Haag) ... (Specijalni sud za Libanon)http://www.un.org/apps/news/infocus/lebanon/tribunal/ Ti se ad hoc sudovi UN-a još zovu i hibridni sudovi. Uspostavljeni su temeljem

ugovora između Ujedinjenih naroda i pogođenih država. Njihove suce dijelom ime-

643

nuje UN, a dijelom država u pitanju. Njihovo djelovanje ograničeno je na određeni vremenski rok.

Drugi sudovi poput Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda su supra-nacionalni. Sud andskih država u Quitu, Stalni arbitražni sud (PCA) u Den Haagu (međudržavni), organ WTO-a za rješavanje sporova, Sud Mercosura u Asuncionu / Paragvaj, Sud pravde za Centralnu Ameriku u Managui, Sud/Ured za rad ILO (Međunarodna organizacija rada) u Ženevi.

18. EU – poslovi

Europska unija zapošljava više od 20.000 ljudi u Bruxellesu, svim državama čla-nicama, pridruženim zemljama, zemljama kandidatima i drugdje u svijetu. EU je neprestano potreban kvalifi cirani kadar iz zemalja članica. Detalje na tu temu možete pronaći pod dolje navedenim linkovima:

http://europa.eu/epso/index_en.htm http://www.eu-info.de/arbeiten-europa/6169/5824/Možda biste u određenim okolnostima bili zainteresirani za stažiranje pri Europ-

skoj komisiji: vidi link niže, služba za stažiranje, tzv. Traineeships Offi ce pri EU:http://ec.europa.eu/stages/index_en.htmIpak, ukoliko se želite kandidirati za neku visoku poziciju uvijek je potrebna

podrška matične zemlje. Uvijek iznova se postavlja i pitanje korektnog izbora kandidata u Bruxellesu. Za

“outsidere“ je teško dobiti uvid u stanje stvari. Konačno, može se primijetiti kako velik dio uspješnih kandidati otpada na djecu službenika EU-a. U nekim zemljama članicama su „veze i preporuke“ presudne. Za očekivati je kako osobe koje dolaze iz tih zemalja ne odbacuju takvu praksu niti kada postanu EU-službenici u Bruxelle-su. Znam jednu kandidatkinju koja se žalila kako su je na pismenom ispitu , među ostalim, pitali za ime jednog poznatog nogometaša … u odnosu na žene i otprilike polovicu kandidata to je već bila diskriminacija.

644

Klaus J. Schmitz: Uvod u Modul izobrazbe iz područja EU zakona o trgovačkim društvima

Klaus J. Schmitz: Introduction into EU company law

U trenutku pripreme ovog modula izobrazbe Hrvatska nastavlja s naporima na usklađenju svog zakonodavstva sa pravnom stečevinom EU-a. Izvješće EU-a o na-pretku Hrvatske za 2008. godinu potvrđuje daljnji napredak na području zakona o trgovačkim poduzećima za koji se smatra da ga je Hrvatska velikim dijelom uskladila s pravnom stečevinom EU-a. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima stupio je na snagu u travnju 2008., uz iznimku odredbi članka 142. o pre-kograničnom pripajanju i spajanju koji će stupiti na snagu na dan prijema Hrvatske u Europsku uniju. Istovremeno je izmijenjen i dopunjen zakon o sudskom registru kako bi ga se uskladilo s odredbama Prve direktive o pravu trgovačkih društava. Od travnja 2008. u primjeni je nova aplikacija koja ujedinjuje sudske registre u jedinstve-nu bazu podataka registriranih tijela.

Zakon o stečajnom postupku, Zakon o uvođenju europskog društva Societas Eu-ropea (SE) i Europskog gospodarskog interesnog udruženja (EGIU) doneseni su u listopadu 2007. i stupit će na snagu na dan pristupanja Europskoj uniji. Još uvijek predstoji usklađenje s Direktivom Vijeća 2001/86/EC koja dopunjuje Statut Europ-skog društva u pogledu uključivanja zaposlenika.

Međutim, glavni naglasak ovog modula nije detaljno proučavanje promjene hr-vatskog Zakona o trgovačkim društvima u pripremi za pristupanje EU-u s obzirom da je dostupno mnoštvo literature na ovu temu. Umjesto toga slijedimo pristup koji će vam pomoći pri rješavanju sporova za koje je izgledno da će se pojaviti nakon što Hr-vatska postane zemlja članica Europske unije te novi propisi budu u punoj primjeni.

Tema koju ćemo proučavati u okviru ove nastavne jedinice odnosi se na osniva-nje podružnica od strane poduzeća osnovanih u skladu sa zakonima zemlje članice u Hrvatskoj te odbijanje registra da ih registrira, a razradit ćemo je uz pomoć nastavnih materijala koji se mogu koristiti i za samostalno učenje, a sadrže:

Opsežna analiza slučaja na temelju fi ktivnog slučaja;• Uvod u relevantne propise EC-a i Hrvatske • Uvod u relevantnu sudsku praksu Europskog suda (ECJ)•

Nadam se da će vam ovo biti od pomoći!

STUDIJA SLUČAJA I.: “Kapitalisti u financijskoj stisci”

Relevantne činjenice:(…slučaj je vremenski smješten u razdoblje kratko nakon pristupanja Hrvatske

Europskoj uniji …)Hans i Franz, dvojica konzultanata za fi nancijske usluge iz Njemačke, željeli bi

proširiti svoj posao na Hrvatsku. Međutim, kako proteklih godina nisu poslovali oso-bito uspješno, nemaju na raspolaganju potrebni minimalni dionički kapital potreban

645

za osnivanje poduzeća u Hrvatskoj. Unatoč tome žele pristupiti realizaciji svog pla-na.

Hans, koji je kod prof. S. slušao trotjedni seminar o Europskom pravu trgovač-kih društava dok je još bio na fakultetu, sjeća se da poduzeće iz jedne zemlje članice EU-a ima pravo osnovati podružnice u drugim zemljama članicama EU-a. Također se sjeća da je prof. S. rekao da se u Velikoj Britaniji može osnovati dioničko druš-tvo bez potrebe posjedovanja minimalnog dioničkog kapitala. Također se sjeća da su pristojbe za registraciju poduzeća u Velikoj Britaniji vrlo razumne, jer pri osnivanju poduzeća ne mora sudjelovati javni bilježnik.

Hans je svoje znanje podijelio s Franzom te su zajedno skovali plan. Odlučili su osnovati poduzeće “SCAMCO Limited” s dioničkim kapitalom od 10,00 GBP koje su upisali kod agencije za registraciju tvrtki Companies House www.companieshou-se.gov.uk. Hans i Franz su oboje registrirani kao direktori poduzeća. Kako bi mogli obavljati posao u Zagrebu, planiraju registrirati podružnicu u hrvatskom registru po-duzeća. Franz dvoji hoće li to biti moguće s obzirom da poduzeće ne posluje u Velikoj Britaniji. Zapravo, sve menadžerske aktivnosti i poslovanje bi se trebali odvijati u Zagrebu.

Došavši na Trgovački sud u Zagrebu, gdje se nalazi Registar poduzeća, Hans i Franz su predali svoje dokumente Zoranu, vrlo savjesnom djelatniku Trgovačkog registra. Iako su dostavili dokumente sukladno članku 613. Zakona o trgovačkim poduzećima, Zoran je odbio upisati podružnicu tvrtke SCAMCO Limited navodeći sljedeće razloge:

SCAMCO Limited nema minimalni dionički kapital potreban prema hrvat- –skom Zakonu o trgovačkim društvima; SCAMCO nema sjedište uprave u Velikoj Britaniji, stoga Hans i Franz mo- –raju registrirati novo poduzeće sukladno hrvatskom Zakonu o trgovačkim društvima.

Pitanje: Mora li Zoran registrirati podružnicu tvrtke SCAMCO Limited?

Varijanta: Pretpostavimo li da je Zoran bio voljan registrirati tvrtku, da li bi bio opravdan njegov zahtjev da Hans i Franz uz naziv tvrtke SCAMCO Limited dodaju riječi “strano poduzeće”?

Prije odgovaranja na pitanja, pročitajte “Odredbe hrvatskog Zakona o trgovač-kim društvima koje reguliraju registriranje podružnica” te “Uvod u relevantnu sud-sku praksu Europskog suda” koji čine sastavni dio ovog modula.

Relevantne Direktive EZ-a i odredbe hrvatskog Zakona o trgovačkim društvima – registriranje podružnica

RELEVANTNO PRAVO ZAJEDNICE

Jedanaesta direktiva Vijeća 89/666/EEC od 21. prosinca 1989. koja se odnosi na zahtjeve za otkrivanje podataka u vezi podružnica koje su u zemlji članici otvorile određene vrste trgovačkih društava osnovanih u skladu sa zakonima druge države (OJ 1989 L 395, p. 36, ‘Jedanaesta direktiva’)

646

Članak 2.(1) Jedanaeste direktive sadrži popis podataka koje treba obznaniti u zemlji članici u kojoj se podružnica osniva:

(a) adresa podružnice;(b) djelatnost podružnice;(c) registar koji sadrži bazu podataka o trgovačkim društvima koja se spominje

u članku 3. Direktive Vijeća 68/151/EEZ, zajedno s registarskim brojem u tom re-gistru,

(d) naziv i pravni oblik poduzeća te naziv podružnice ako se razlikuje od naziva poduzeća;

(e) imenovanje, prestanak mandata i osobni podaci osoba ovlaštenih za zastupa-nje poduzeća u poslovanju s trećim stranama te u sudskim postupcima;

kao organ poduzeća formiran u skladu sa zakonom ili kao članovi takvog –organa, sukladno podacima obznanjenima od strane poduzeća u skladu s odredbama članka 2.(1)(d) Direktive 68/151/EEZ,kao stalni zastupnici poduzeća za djelatnosti podružnice, uz navođenje opse- –ga njihovih punomoći;

(f) likvidacija poduzeća, imenovanje likvidatora, podaci o likvidatorima i njiho-vim ovlaštenjima te prekid postupka likvidacije u skladu s podacima koje obznanjuje poduzeće u skladu s člankom 2.(1)(h), (j) i (k) Direktive 68/151/EEZ,

stečajni postupci, nagodbe, poravnanja i slični postupci koji se pokreću u –odnosu na poduzeće;

(g) računovodstveni dokumenti u skladu s člankom 3.;(h) zatvaranje podružnice.’Nadalje, članak 2.(2) Jedanaeste direktive zemlji članici u kojoj je podružnica

otvorena dopušta da propiše dodatne zahtjeve za otkrivanje podataka vezano za slje-deće:

(a) potpis osoba navedenih u stavku 1(e) i (f) ovog članka;(b) osnivački akti te društveni ugovor i status ako su sadržani u zasebnom in-

strumentu u skladu s člankom 2.(1)(a), (b) i (c) Direktive 68/151/EEZ zajedno s izmjenama i dopunama spomenutih dokumenata;

(c) izvadak iz registra spomenutog u stavku 1(c) ovog članka kojim se potvrđuje postojanje poduzeća;

(d) navođenje instrumenata osiguranja imovine poduzeća smještene u zemlji čla-nici, pod uvjetom da se obznanjeni podaci odnose na valjanost takvih instrumenata osiguranja.’

Člankom 4. Jedanaeste direktive je predviđeno da zemlja članica u kojoj je po-družnica osnovana može propisati da obveznu upotrebu drugog službenog jezika Za-jednice te da prijevod objavljenih dokumenata mora biti ovjeren, osobito vezano za objave navedene u članku 2(2)(b) spomenute direktive.

U članku 6. Jedanaeste direktive je utvrđeno da zemlje članice moraju propisati da na dopisima i narudžbenicama koje koristi podružnica pored podataka propisanih člankom 4. Prve direktive mora biti naveden i registar u kojem su upisani podaci o podružnici zajedno s brojem podružnice u tom registru.

Na kraju, člankom 12. Jedanaeste direktive je defi nirano da zemlje članice mo-raju propisati odgovarajuće kazne za nepoštivanje zahtjeva za otkrivanje podataka utvrđenih tom direktivom u odnosu na podružnice u zemlji domaćinu.

647

RELEVANTNO HRVATSKO PRAVO

Zakon o trgovačkim društvima (2003.)Članak 613

(1) Na osnivanje i upis podružnica osoba iz članka 612. ovoga Zakona (osniva-ča) u sudski registar primjenjuju se propisi po kojima podružnice osnivaju domaća društva.

(2) Osnivač podnosi registarskome sudu na čijem području treba biti sjedište podružnice prijavu za njezin upis u sudski registar

(3) Prijavi za upis podružnice u sudski registar prilažu se u izvorniku i u ovjere-nome prijevodu na hrvatski jezik:

1. zvod iz registra u kojemu je upisan osnivač iz kojega se vidi njegov pravni oblik i vrijeme kada je upisan u taj registar ili, ako je osnovan u zemlji gdje se ne upisuje u takav registar, valjane isprave o osnivanju javno ovjerene po propisima zemlje u kojoj osnivač ima registrirano sjedište iz kojih su vidljivi njegov pravni oblik i vrijeme osnivanja;

2. dluka osnivača o osnivanju podružnice;3. prijepis izjave o osnivanju, društvenog ugovora ili statuta osnivača, javno ovje-

reni po propisima zemlje u kojoj osnivač ima registrirano sjedište;4. javno ovjereno skraćeno posljednje godišnje fi nancijsko izvješće osnivača.(4) Registarski sud će, osim iz razloga zbog kojih može odbiti upis svake podruž-

nice u sudski registar, odbiti taj upis ako osnivač ne dokaže: 1. da je valjano osnovan i da postoji u zemlji u kojoj ima registrirano sjedište i da

tamo redovno posluje;2. da je za obavljanje poslova u Republici Hrvatskoj odredio osobe ovlaštene za

zastupanje koje tamo imaju prebivalište;3. da je osobama iz Republike Hrvatske u zemlji u kojoj osnivač ima sjedište

omogućeno da osnivaju podružnice pod uvjetima pod kojima je to u Republici Hr-vatskoj omogućeno i osnivaču.

(5) Smatra se da je osnivač dokazao da postoji uzajamnost iz stavka 4. točke 3. ovoga članka ako ga sud ne pozove da podnese dokaz o postojanju uzajamnosti. U slučaju sumnje postojanje uzajamnosti na zahtjev registarskoga suda potvrđuje Mini-starstvo pravosuđa. Ako se ne može dokazati da postoji uzajamnost , podružnicu se može upisati i na temelju odobrenja koje izdaje Ministarstvo gospodarstva.

(6) Osnivač je dužan svaku promjenu podataka iz članka 7. stavka 6. ovoga Za-kona prijaviti registarskome sudu radi upisa u sudski registar. Utvrdi li taj sud da promjena podataka nije prijavljena radi upisa u sudski registar, pozvat će osnivača da to učini u roku kojega mu za to odredi, pa ako on to ne učini ni u tome roku, brisat će podružnicu iz trgovačkoga registra po službenoj dužnosti.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima (2007.)Članak 157

U članku 613. stavku 1. iza prve rečenice dodaje se rečenica koja glasi: »Osnivač, sjedište kojeg nije u državi članici Europske unije niti u državi koja je stranka ugovor-nica Ugovora o europskom ekonomskom prostoru, može osnovati podružnicu ako je najmanje dvije godine bio upisan u registar u državi u kojoj ima sjedište.«

648

U stavku 3. točki 1. riječi: »izvod iz registra u kojemu je upisan osnivač« zamje-njuju se riječima: »dokaz da je osnivač upisan u registar u državi u kojoj ima registri-rano sjedište«, iza riječi: »upisan u taj registar« dodaju se riječi: »te osobe ovlaštene na zastupanje i opseg njihovih ovlasti« a iza riječi: »vrijeme osnivanja« briše se zarez i dodaju se riječi: »te osobe ovlaštene na zastupanje i opseg njihovih ovlasti,«.

U stavku 4. točki 1. riječi: »tamo redovno« brišu se.Točka 2. briše se.Dosadašnja točka 3. postaje točka 2.U stavku 5. brojka: »3.« zamjenjuje se brojkom: »2«.U stavku 6. brojka: »3.« zamjenjuje se brojkom: »2.«, a iza riječi: »sjedište u«

dodaju se riječi: »zemlji članici Europske unije ili«.

Iza stavka 7. dodaje se stavak 8. koji glasi: »(8) Osnivač je dužan svake godine, u roku od 15 dana od dana usvajanja, registarskom sudu u koji je podružnica upisana dosta-viti radi upisa predaje svoja godišnja fi nancijska izvješća i druge fi nancijske isprave čije je objavljivanje zakonom propisano.«

Članci 43 i 48 Ugovora o osnivanju EZ—Uvod u: Sudska praksa Europskog suda – Sloboda poslovnog nastana1

Presuda suda od 09. ožujka 1999.Centros Ltd protiv Erhvervs- og Selskabsstyrelsen.Upućivanje na prethodnu odluku: Højesteret - Danska.Predmet C-212/97.

Ključne riječi

Sloboda kretanja osoba – Sloboda poslovnog nastana – Poduzeće osnovano u skladu sa zakonom zemlje članice u kojoj ima sjedište, ali u kojoj ne obavlja poslo-vanje – Osnivanje podružnice u drugoj zemlji članici – Registracija odbijena- Nije dopušteno – Zemlja članica može usvojiti mjere za suzbijanje prijevare

(Ugovor o osnivanju EZ članci 52 i 58 – sada: članci 43 i 48!)

Sažetak

U suprotnosti je s člankom 52. i člankom 58. Ugovora o osnivanju EZ da ze-mlja članica odbije registrirati podružnicu poduzeća osnovanog u skladu sa zakonom druge zemlje članice u kojoj ima sjedište, ali u kojoj ne obavlja poslovanje, kada se podružnica osniva s ciljem da dotičnom poduzeću omogući obavljanje cjelokupnog poslovanja u zemlji u kojoj se ta podružnica želi osnovati, dok se istovremeno izbje-gava potreba osnivanja poduzeća u toj zemlji i time izbjegava primjena propisa koji uređuju osnivanja trgovačkih društava koji su u toj zemlji puno restriktivniji u pogle-du uplate minimalnog dioničkog kapitala. S obzirom da je pravo osnivanja poduzeća u skladu za zakonima zemlje članice te osnivanja podružnica u drugoj zemlji članici 1 Za puni tekst ovih presuda Europskog suda vidi: http://curia.europa.eu/de/content/juris/index.htm

649

implicitno sadržano u korištenju, na jedinstvenom tržištu, prava poslovnog nastana zajamčenog Ugovorom o osnivanju EZ, činjenica da državljanin jedne zemlje članice koji želi osnovati poduzeće odluči to poduzeće osnovati u zemlji članici čije mu se odredbe zakona o trgovačkim društvima čine najmanje restriktivnima te odluči osno-vati podružnice u drugim zemljama članicama, samo po sebi ne može predstavljati zloporabu prava poslovnog nastana.

Takvo tumačenje, međutim, ne sprječava nadležna tijela dotične zemlje članice da usvoji odgovarajuće mjere za sprečavanje ili sankcioniranje prijevare, bilo u od-nosu na samo poduzeće, ako je potrebno u suradnji sa zemljom članicom u kojoj je osnovano, ili u odnosu na njene članove, ako se utvrdi sa doista pokušavaju, putem osnivanja poduzeća, izbjeći svoje obveze prema privatnim ili javnim vjerovnicima s poslovnim nastanom na teritoriju dotične zemlje članice.

PRESUDA SUDA od 5. studenog 2002. Überseering BV protiv Nordic Construction Company Baumanagement GmbH (NCC)

Upućivanje na prethodnu odluku s njemačkog Saveznog suda (Bundesgerichtshof)

Predmet C-208/00

Ključne riječi Poduzeće osnovano u skladu sa zakonima zemlje članice sa sjedištem u toj zemlji

— Poduzeće koje koristi svoju slobodu poslovnog nastana u drugoj zemlji članici — Poduzeće za koje se smatra da je preselilo svoje stvarno upravno središte u zemlju članicu domaćina sukladno zakonima te zemlje – Nepriznavanje od strane zemlje čla-nice domaćina pravne sposobnosti poduzeća te njegove sposobnosti da bude stranka u sudskih postupcima – Ograničenje slobode poslovnog nastana – Opravdanost

Članak 43. i članak 48. Ugovora o osnivanju EZ

Sažetak U slučajevima kada se za poduzeće osnovano u skladu sa zakonom zemlje članice 1. (‘A’), u kojoj ima sjedište, smatra, sukladno zakonima druge zemlje članice (‘B’), da je premjestilo svoje stvarno upravno središte u zemlju članicu B, članak 43. i članak 48. Ugovora o osnivanju EZ zemlji članici B zabranjuje da poduzeću poriče pravnu sposobnost, a time i sposobnost pokretanja sudskih postupaka pred njenim nacionalnim sudovima u svrhu ostvarenja prava koja proizlaze iz ugovora sklopljenih s poduzećem osnovanim u zemlji članici B. U slučajevima kada poduzeće osnovano u skladu sa zakonima zemlje članice 2. (‘A’), u kojoj ima sjedište, koristi slobodu poslovnog nastana u drugoj zemlji članici (‘B’), članak 43. i članka 48. Ugovora o osnivanju EZ propisuju da zemlja članica B mora priznati pravnu sposobnost i time i sposobnost tog poduzeća da bude stranka u sudskim sporovima koju to poduzeće uživa sukladno zakonu zemlje u kojoj ima poslovno sjedište (’A’).

650

PRESUDA SUDA od 30. rujna 2003.Kamer van Koophandel en Fabrieken voor Amsterdam, protiv Inspire Art LtdUpućivanje na prethodnu odluku s Kantongerecht te Amsterdam):

Predmet C-167/01

Ključne riječi

Poduzeće osnovano u jednoj zemlji članici,a posluje u drugoj zemlji članici – Primjena zakona o trgovačkim društvima zemlje članice poslovnog nastana čija je svrha zaštita interesa drugih)

Članci 43, 46 i 48 Ugovora o osnivanju EZ

Sažetak

U suprotnosti je s člankom 2. Jedanaeste direktive Vijeća 89/666/EEZ od 1. 21. prosinca 1989. koja se odnosi na zahtjeve za otkrivanje podataka u vezi podružnica koje su u zemlji članici otvorile određene vrste trgovačkih društava osnovanih u skladu sa zakonima druge države da nacionalni zakoni kao što je Wet op de Formeel Buitenlandse Vennootschappen (Zakon o formalno stranim trgovačkim društvima) od 17. prosinca 1997. podružnici poduzeća osnovanog u skladu sa zakonima druge zemlje članice nameću obveze otkrivanja podataka koje nisu propisane spomenutom direktivom.

U suprotnosti je s člankom 43. i 48. Ugovora o osnivanju EZ da nacionalni zakoni 2. kao što je Wet op de Formeel Buitenlandse Vennootschappen vezano za korištenje slobode sekundarnog poslovnog nastana u toj zemlji od strane poduzeća osnovanog u skladu sa zakonom druge zemlje članice propiše određene uvjete predviđene domaćim zakonom o trgovačkim društvima vezano za osnivanje poduzeća koji se odnose na minimalni kapital i obveze direktora. Razlozi zbog kojih je poduzeće osnovano u toj drugoj državi te činjenica da svoju djelatnost obavlja isključivo ili gotovo isključivo u zemlji članici poslovnog nastana ne lišavaju je prava da se poziva na slobodu poslovnog nastana zajamčenu Ugovorom o osnivanju EZ, osim kada se u pojedinačnom slučaju ustanovi postojanje zloporabe.

651

Meinhard Zumfelde: Osnove europskog radnog prava

Meinhard Zumfelde: European labour law

1. Sloboda kretanja radnika 2. Zaštita od diskriminacije3. Dokaz o radnim uvjetima 4. Problematični radni odnosi 5. Socijalna zaštita na radu 6. Tehnička zaštita na radu 7. Prijelaz vlasništva poduzeća8. Zaštita u slučaju stečaja9. Zaštita kod kolektivnih otkaza 10. Raspoređivanje (izaslanje) radnika 11. Kolektivno radno pravo 12 . Postupovno i kolizijsko pravo

Izvori

Pojam: radnopravne odredbe primarnoga i sekundarnoga prava Europskih zajed-nica što treba razlikovati od međunarodnog radnoga prava (kolizijsko pravo /regula-tive, Međunarodne organizacije ; rada/ radno pravo; drugih država)

Pravni izvori :Primarno pravo (Ugovori o osnivanju Europskih zajednica, Ugovor o Europskoj uniji, Sporazumi o pristupanju i pridruživanju) sadrži i nepisana opće pravna načela koja su zajednička pravnim poretcima država članica (npr. načelo jednakosti)

Sekundarno pravo : - Uredbe (imaju neposredni učinak i na građane Europske zajednice) - Direktive (obvezuju samo države članice – čl. 249. reč. 3. Ug.o EZ , ako međutim direktiva sadrži kogentnu odredbu i ako je ona dovoljno određena da građanima daje neki pravni položaj, te ako država članica tu odredbu nije implementirala unutar propisanoga roka, ona razvija okomiti, neposredni učinak,tj. država je i kao poslodavac vezana za tu odredbu. No, vodoravni neposredni učinak u odnosu na privatne poslodavce je isključen - u tom slučaju pomaže samo tumačenje nacionalnoga prava u skladu s europskim pravom odnosno direktivama.

Za tumačenje europskih pravnih propisa moramo uzeti u obzir «effet utile», a za direktive, razloge za donošenje direktive koji se nalaze u uvodnom dijelu. Kako bi doznao kako u sudskom postupku treba tumačiti europsku pravnu normu koja je relevantna za postupak, sudac nacionalnog suda u prvom ili drugom stupnju

652

sukladno čl. 234. Ugovora o EZ (Ugovor o osnivanju Europske zajednice) može postaviti prethodno pitanje Sudu pravde Europskih zajednica (sudac posljednjeg stupnja to mora učiniti).

Osim toga, za područje europskoga radnoga prava za države članice obvezujuće su (temeljem čl. 136. reč. 1. Ugovora o EZ) - Povelja Zajednice o osnovnim socijalnim pravima radnika iz 1989. godine- Europska socijalna povelja (Europskoga vijeća) iz 1961. godine

«Povelja o osnovnim pravima Europske unije» od 7.12.2000. godine do sada nije ratifi cirana, pa stoga nije niti pravno obvezujuća.

Što EU može urediti po pitanju radnoga prava?

Na snazi je načelo ograničenog pojedinačnog ovlaštenja; postoje sljedeće, specijalne osnove ovlaštenja za uređenja u području radnoga prava:

čl. 13. Ugovora o Europskoj zajednici Mjere protiv diskriminaciječl. 40. Ugovora o Europskoj zajednici Mjere za uspostavljanje slobode kretanjačl. 137. Ugovora o Europskoj zajednici je generalna norma za zakonodavstvo u radnome pravu; važna je odredba iz čl. 137. Ugovora o Europskoj zajednici st. 5. sukladno kojoj EU nije nadležna za uređenje naknade za rad, pravo koaliranje, pravo na štrajk i pravo na isključenje (lock-out).

Područja koja uređuje europsko radno pravo:

1. Sloboda kretanja radnika

je pored slobode kretanja robe, pružanja i primanja usluga, prometa kapitala i platnog prometa, te slobode nastana jedna od temeljnih sloboda za stvaranje jedinstvenog gospodarskog prostora; odredbe iz čl. 39. – 42. Ugovora o Europskoj zajednici koje se primjenjuju neposredno, dakle, i između radnika i (privatnog) poslodavca.

Tri područja slobode kretanja radnika zajamčena su čl. 39.:- pravo na sudjelovanje u tržištu rada drugih država članica - zabrana direktne ili indirektne diskriminacije za radnike migrante - zabrane ograničenja koje su usmjerene na nediskriminirajućaograničenja (npr. otežano davanje otkaza za radnike) Pisana (vidi čl. 39. st. 3.) i nepisana ograničenja ovih jamstava mogu biti opravdana, međutim, moraju uvijek biti u skladu s načelnom razmjernosti i ne smiju biti u suprotnosti s temeljnim pravima zajednice.

Sljedeće sekundarne regulative predstavljaju konkretizacije čl.39. Ugovora o Europskoj zajednici :- Uredba (Europska gospodarska zajednica) br. 1612/68 Vijeća od 15.19.1968. godine o slobodi kretanja radnika unutar zajednice (= Uredba o slobodi kretanja)- Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29.4.2004. godine

653

o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na teritoriju države članice, kojom se vrši izmjena i dopuna Uredbe (EEZ) broj 1612/68 i ukidaju Direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ ( =Direktiva o slobodni kretanja) - Direktiva 2003/86/EZ vijeća od 22.9.2003. godine o pravu na okupljanje obitelji (=Direktiva o okupljanju obitelji)

Područje primjene slobode kretanja radnika:- obuhvaća sve osobe koje u određenom razdoblju obavljaju usluge za nekog drugog prema njegovim uputama, te koje kao protuuslugu dobivaju naknadu (pojam radnika prema pravu Zajednice!) - iznimka su poslovi u javnoj upravi (čl. 39. st.4. Ugovor o europskoj zajednici)- obuhvaćeni su i članovi obitelji radnika migranata - mora biti ispunjen prekogranični element (činjenično stanje)

Postoje prijelazne odredbe za državljane novih država članica kako bi se ublažilo opterećenje tržišta rada u starim državama članicama. Prava na slobodu kretanja građana trećih država uređena su sporazumima o pridruživanju (npr. Sporazum o europskom gospodarskom prostoru = EWR)

2. Zaštita od diskriminacije

Određivanje pojma:protuzakonita neposredna diskriminacija nadovezuje se na zabranjeno obilježje

razlikovanja - o protuzakonitoj posrednoj diskriminacija se radi kada odredbe, kri-teriji ili postupci koje izgledaju neutralno, osobe koje imaju određeno (zabranjeno) obilježje razlikovanja na poseban način stavljaju u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe, te kada ti propisi, kriteriji ili postupci objektivno nisu opravdani legiti-mnim ciljem, te sredstva za postizanje tog cilja primjerena i potrebna.

a) Zaštita od diskriminacije na osnovu određenih obilježja osobe radnika:- državljanstvo: Čl. 39. st. 2. Ugovora o Europskoj zajednici i sekundarno pravo – vidi gore pod 1)- spol: 141. Ugovora o Europskoj zajednici (ista plaća za žene i muškarce za isti ili

jednako vrijedan posao – direktno je na snazi između poslodavca i radnika)

Direktiva 75/117/EEZ Vijeća od 10.2.1975. godine o usklađivanju zakona država članica koji se odnose na primjenu načela jednake plaće za muškarce i žene (Direktiva o jednakoj plaći)

Direktiva 76/207/EEZ Vijeća od 9.2.1976. godine o primjeni načela ravnoprav-nosti prema muškarcima i ženama s obzirom na mogućnosti zapošljavanja, stručnog osposobljavanja, profesionalnog napredovanja i radne uvjete (= Direktiva o ravno-pravnosti)

654

Direktiva 2006/54/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 5.7.2006. godine o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakoga tretiranja muškaraca i žena u pitanjima zapošljavanja i obavljanja zanimanja

Direktiva 96/34/EZ Vijeća od 3.6.1996. godine o okvirnom sporazumu o rodi-teljskom dopustu koji su zaključili UNICE, CEEP i ETUC (Direktiva o roditelj-skom dopustu)

- Rasa i etničko podrijetlo: Direktiva 2000/43/EZ Vijeća od 29.6.2000. godine o o primjeni načela ravnopravnosti osoba bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo - Vjera, pogled na svijet, invaliditet, dob, seksualna orijentacija: Direktiva 2000/78/EZ o uspostavi općeg okvira za jednak tretmana na području zapošljavanja i odabira zvanja

(Okvirna direktiva za jednaki tretman)

Općenito o ovim zabranama diskriminacije:- Direktive za tri posljednja područja uređenja osim neposredne i posredne dis-

kriminacije predviđaju i treći oblik diskriminacije: (seksualno) uznemiravanje. To su neželjeni vidovi ponašanja koji su povezani s obilježjem diskriminacije a namjera ko-jih je povrijediti dostojanstvo osobe, te stvoriti okruženje obilježeno zastrašivanjem, napadima, ponižavanjima ili vrijeđanjima.

- U tri posljednja područja dopuštena je takozvana pozitivna diskriminacija, što znači da države članice radi osiguranja potpune ravnopravnosti u poslovnom životu mogu zadržati ili uvesti posebne mjere kojima se sprečavaju ili kompenziraju nepo-voljnosti uslijed jednog od zabranjenih razloga diskriminacije. No, Europski sud je nacionalne odredbe o odabiru koje predviđaju stroge kvote proglasio nedopustivima, ukazujući pritom na zabranu diskriminacije..

- U pravilu je direktna diskriminacija nezakonita, izuzev kod državljanstva i dobi. Iznimno, međutim, propisi dopuštaju nejednak tretman zbog zabranjenog razlikov-nog obilježja, ako to obilježje predstavlja bitan i odlučujući profesionalni kriterij zbog vrste određene profesionalne djelatnosti ili uvjeta njezina obavljanja.

b) Zaštita od diskriminacije za posebne poslovne odnose- Rad preko agencija za privremeno zapošljavanje i radni odnos na određeno

vrijeme: Direktiva 91/383/ EEZ Vijeća od 25.6.1991. godine kojom se dopunjuju

mjere za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radnom mjestu radnika u rad-nom odnosu na određeno vrijeme ili privremenom radnom odnosu (direktiva o si-gurnosti na radu radnika u privremenom radnom odnosu)

Direktiva 1999/70/EZ Vijeća od 28. lipnja 1999. godine s obzirom na okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP

Direktiva 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19.11.2008. godine o radu preko agencija za privremeno zapošljavanje

- Skraćeno radno vrijeme:Direktiva 97/81/EZ Vijeća od 15.12.1997. godine o o okvirnom sporazumu o

radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC

655

Kako bi se zabrane diskriminacije lakše ostvarile pred sudom, Direktive sadrže odredbe o teretu dokazivanja sukladno kojima tuženik mora dokazati da nije bilo povrede načela jednakog tretmana (jednakosti), ako je tužitelj prije toga iznio činje-nice koje daju naslutiti da se radilo o posrednoj ili neposrednoj diskriminacija (vidi npr. Direktivu 97/80/EZ Vijeća od 15.12.1997. godine o teretu dokazivanja kod diskriminacije na osnovu spola = Direktiva o teretu dokazivanja)

3. Dokaz o radnim uvjetima

Direktiva 91/533/ EEZ Vijeća od 14.10.1991. godine o obvezi poslodavca da obavijesti zaposlenike o uvjetima koji se mogu primijeniti na ugovoreni ili radni od-nos treba povećati transparentnost tržišta rada i radnih uvjeta, s obzirom na mnoge nove oblike rada. Primjenjuje se pojam radnika sukladno pravu Zajednice (vidi gore pod 1).

Direktiva navodi točke radnog odnosa o kojima poslodavac mora izvještavati u pisanom obliku, s tim da popis nije konačan:

- osobni podaci strana radnoga ugovora - radno mjesto- službeni naziv - početak radnog odnosa- moguće vremensko ograničenje radnog odnosa - trajanje godišnjeg odmora- otkazni rokovi kojih se treba pridržavati - osnovni iznos, ostali sastavnih dijelova te periodičnost naknade za rad (plaće)- normalno dnevno i tjedno radno vrijeme - po potrebi i kolektivne ugovore i/ili kolektivni sporazume u kojima su uređeni

uvjeti rada.Europski sud (predmet Lange) je daljnjim bitnim aspektom smatrao i obvezu

radnika da po naredbi poslodavca odrađuje prekovremene sate. Dokaz ima samo deklaratorni učinak. Ugovor o radu ili njegova izmjena na snazi

je i bez sastavljanja dokaza. Europski sud (predmet Kampelmann) dokazu ili nedostatku dokaza ne pridaje

posebnu snagu. Primjenjuju se nacionalne odredbe o dokazima.No i dokaz koji nije sastavljen može izazvati obveze naknade štete poslodavca

4. Problematični radni odnosi

a) rad sa skraćenim radnim vremenom Direktiva 97/81/EZ Vijeća od 15.12.1997. godine o Okvirnom sporazumu o

radu sa skraćenim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC (Di-rektiva o radu s nepunim radnim vremenom) vrijedi za radnike čije je radno vrijeme kraće od usporedivog radnika s punim radnim vremenom.

Zabrana diskriminacije koju utvrđuje direktiva, u načelu se odnosi na usporedi-vog radnika s punim radnim vremenom u poslovnoj jedinici, a ne u društvu. Zabrana diskriminacije odnosi se samo na nepogodnosti radnika sa skraćenim radnim vreme-nom, a ne na njihov eventualno bolji položaj. Nadalje, poslodavac između ostalog ima obvezu, „ukoliko je to moguće“ uzeti u obzir zahtjeve djelatnika koji su zaposleni na

656

puno radno vrijeme za promjenom na radno mjesto sa skraćenim radnim vremenom, a koje je na raspolaganju u poslovnoj jedinici. Isto vrijedi i za zahtjeve radnika sa skraćenim radnim vremenom za prelazak u radni odnos na puno radno vrijeme ili na povećanje radnog vremena.

b) rad na određeno vrijeme Direktiva 1999/70/EZ Vijeća od 28.6.1999. godine s obzirom na okvirni spo-

razum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP kao naj-važniju točku sadrži odredbu o mjerama za izbjegavanje zloupotrebe lančanih radnih ugovora.

Sukladno istoj država članica kod utvrđivanja roka može utvrditia) objektivne razloge koji opravdavaju produljenje radnih ugovora na određeno

vrijeme b) ukupno maksimalno dopušteno trajanje uzastopnih radnih ugovora i/ili

c) dopušteni broj produljenja takvih ugovoraI ova direktiva sadrži zabranu diskriminacije.

d) rad preko agencija za privremeno zapošljavanje Do 5.12.2011. godine u nacionalno pravo treba implementirati Direktivu

2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19.11.2008. godine o radu preko agencija za privremeno zapošljavanje (i izvan industrije) koja određuje da se najamni radnici moraju tretirati jednako povoljno kao i usporedivi radnici tvrtke koji iznaj-mljuju radnike, i to što se tiče glavnih uvjeta rada i zaposlenja uključujući i one, za koje je određeno trajanje zaposlenja preduvjet, osim ako je različit tretman opravdan iz objektivnih razloga.

Iznimke su dozvoljene, - ako radnici koji su sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme s agencijom

koja iznajmljuje radnike, dobivaju plaću i u vrijeme između dva ustupanja.- ako prihvaćeni kolektivni ugovori socijalnih partnera odstupaju od temeljnih

načela, pod uvjetom da je osigurana prikladna ukupna zaštita za radnike koji rade preko agencije.

Radnici koji rade preko agencije imaju pravo na obavijest o slobodnim radnim mjestima u društvu koje ih iznajmljuje. U sklopu obavijesti o situaciji glede zaposle-nja u tvrtki, radničko se vijeće treba primjereno obavijestiti o angažmanu radnika koji rade preko agencije.

5. Socijalna zaštita na radu

a ) radno vrijemeDirektiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4.11.2003. godine o

određenim aspektima organizacije radnog vremena (Direktiva o organizaciji radnog vremena) sadrži samo minimalne odredbe o sigurnosti i zaštiti zdravlja kod organi-zacije radnoga vremena, te noćnog i smjenskog rada. Pored toga postoji niz daljnjih specijalnih odredaba za određena područja rada, naime

za radnike (mornare) na pomorskim brodovima (Direktiva 1999/63/EZ) –

657

za leteće osoblje (posade) u civilnom zrakoplovstvu (Direktiva 2000/79/ –EZ)za osoblje u cestovnom prometu (Uredba 561/2006/EZ ; Direktiva –2002/15/EZ).

Europske regulative odnose se samo na opseg radova koje treba obaviti radnik, međutim ne uređuju obvezu naknade rada. One vrijede i za državne službenike.

Sukladno čl. 2. toč.1. Direktive 2003/88/EZ radno vrijeme je svako razdoblje, u kojem radnik radi prema pravnim propisima pojedine države i/ili običajima, te stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje aktivnosti ili zadatke. Razdoblje izvan radnoga vremena zove se vrijeme za odmor. Prema odlukama Europskoga suda (npr. predmet Jaeger) u radno vrijeme se ubraja ne samo pripravnost za rad, već i dežur-stvo, ali ne i pripravnost za rad na poziv. Predstojeća izmjena direktive o radnome vremenu uzet će u obzir ovu sudsku praksu.

Čl. 6. Direktive 2003/88/EZ predviđa tjedno maksimalno radno vrijeme od 48 sati (prekovremeni sati su uključeni). Za to maksimalno radno vrijeme može se pred-vidjeti referentno razdoblje do četiri mjeseca, tj. u ovom razdoblju može se izjednači-ti veće tjedno radno vrijeme, sve dok tjedno radno vrijeme u referentnom razdoblju u prosjeku ne prijeđe 48 sati. U čl. 3. Direktive predviđeno je dnevno minimalno vri-jeme za odmor od 11 sati, tako da iz toga proizlazi dnevno maksimalno radno vrijeme od 13 sati. Članak 5. uz minimalno dnevno vrijeme za odmor dodatno u razdoblju od 7 dana predviđa i minimalno kontinuirano vrijeme za odmor od 24 sata.

Treba razlikovati vrijeme za odmor i stanku koju treba osigurati radniku, ako je njegovo dnevno radno vrijeme dulje od šest sati (čl. 4. Direktive).

Sukladno čl.7. st. 1. Direktive svaki radnik ima pravo na plaćeni minimalni go-dišnji odmor od četiri tjedna.

Za radnike koji rade noću postoje odredbe u vezi s trajanjemnoćnoga rada (8 sati dnevno), pravo na besplatni zdravstveni pregled, a pod određenim uvjetima i pravo na premještanje na radno mjesto s radom po danu.

Sukladno čl. 17.-19. Direktive može se i odstupiti od određenih odredaba direk-tive. Posebno je to moguće kod kolektivnih ugovora ili sporazuma kolektivnih stra-na odnosno socijalnih partnera. Čest preduvjet je da dotični radnici dobiju jednako vrijeme za odmor ili u iznimnim slučajevima prikladnu zaštitu ako, iz objektivnih razloga, nije moguće osigurati ima jednako vrijeme za odmor.

Članak 22. Direktive omogućuje Opt-out putem pojedinačnih sporazuma po-slodavca s dotičnim radnicima u kojem se odstupa od maksimalnog tjednog radnog vremena. No, radnik koji nije spreman za takav sporazum ne smije imati nikakvih šteta zbog toga.

b) zaštita majčinstvaDirektiva Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o provođenju mjera za

poboljšanje sigurnosti i zdravlja trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje na radnome mjestu (Direktiva o zaštiti majčinstva) pored rodredaba za orga-nizaciju radnoga vremena i porodiljinog dopusta sadrži i odredbe o zabrani davanja otkaza.

c) zaštita mladih ljudi na radu

658

Direktiva 94/33/EZ Vijeća od 22.6.1994. godine o zaštiti mladih ljudi na radu (Direktiva o zaštiti mladih ljudi na radu), među ostalim, sadrži zabranu rada djece i odredbe o radnom vremenu za maloljetnike.

6. Tehnička zaštita na radu

a ) Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za potican-je poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (Okvirna direktiva o zaštiti na radu) ne odnosi se samo na tehničko-medicinsku zaštitu radniku već i na socijalno okruženje sa svojim organizacijskim i psihičkim čimbenicima utjecaja (monotonija, stres). Di-rektiva sadrži opća osnovna načela za sprječavanje profesionalno uvjetovanih opasnosti, za sigurnost i zaštitu zdravlja, isključivanje čimbenika rizika i nezgoda, informacije, saslušanje, sudjelovanje i poučavanje posloprimaca i njihovih zastupnika.

Na poslodavcu je generalna odgovornost za sigurnost i zaštitu zdravlja, iz čega za njega proizlaze sljedeće obveze:

donijeti i prilagoditi potrebne mjere –težiti ka poboljšanju radne organizacije –osigurati potrebna sredstva –provesti procjenu opasnosti –školovati, pokazati i davati upute radnicima (i onima iz trećih tvrtki) –dokumentirati –imenovati povjerenika za sigurnost –

Radnici imaju obvezu sudjelovanja, ali i posebna prava, npr. pravo na udaljavanje, ako se radi o ozbiljnoj, neposrednoj i neizbježnoj opa- –snostipravo prijavljivanja nakon bezuspješne žalbe kod poslodavca (zviždači) –

Nacionalni predstavnici radnika (radnička vijeća i sl.) imaju određena prava su-djelovanja.

Na osnovu čl. 16. st. 1. Direktive donesene su mnogobrojne pojedinačne direk-tive za određene teme i područja.

b) Okvirna Direktiva za radne materijale (80/1107/EEZ) te pojedinačnih 5 di-rektiva koje su donesene temeljem čl. 8. navedene Direktive trebaju osigurati zaštitu radnika od opasnosti zbog bioloških, kemijskih i fi zikalnih radnih materijala.

c) Direktiva o strojevima ( 89/392/ EEZ) posvećena je sigurnosti uređaja i po-strojenja.

7. Prijelaz vlasništva poduzeća

Direktivom Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakona dr-žava članica koji se odnose na čuvanje prava zaposlenika u slučaju prijenosa poduze-ća, poslova ili dijelova poduzeća ili poslova (Direktiva o prijenosu poduzeća) želi se osigurati da u državama članicama sama promjena vlasnika poduzeća nema nikakvih pravnih posljedica za radnika, a posebice ne vodi završetku radnoga odnosa poslovno uvjetovanim otkazom prodavatelja poduzeća.

Preduvjet prijelaza vlasništva poduzeća u smislu Direktive je prijelaz posla ili dijela posla, poduzeća ili dijela poduzeća temeljem pravnoga posla te uz očuvanje identiteta. Ova posljednja 4 pojma Europski sud defi nira jedinstveno (predmet Spi-

659

jkers): mora se raditi o gospodarskoj jedinici u smislu organiziranog objedinjavanja resursa radi praćenja glavne ili dodatne gospodarske aktivnosti. Često je upitno osta-je li nakon prijenosa sačuvan i identitet. Europski sud primjenjuje 7 kriterija kako bi ukupno gledano procijenio okolnosti koje su nužne kako bi se odgovorilo na ovo pitanje:

- vrsta dotičnog poduzeća (tvrtke koje imaju malo ili puno osnovnih sredstava)- prijelaz materijalne aktive - prijelaz nematerijalne aktive (prava na licence, know-how, distribucijska prava

itd.)- preuzimanje glavnog dijela osoblja - prijelaz klijenata - stupanj sličnosti djelatnosti - trajanje prekida djelatnosti Funkcijsko sljedništvo, dakle isključivi prijenos zadataka nije dostatan kako bi se

smatralo da se radi o prijenosu poduzeća.

Pravne posljedice prelaska poduzeća:- na individualnoj pravnoj razini:Ulazak kupca u prava i obveze iz radnoga ugovora Prodavatelju i kupcu zabranjeno je davati otkaze zbog prijelaza vlasništva podu-

zeća,Obveza obavještavanja, ako ne postoji radnički vijeće (ili sl. tijelo koje zastupa prava

radnika) - na kolektivnoj razini:Obveza obavještavanja i konzultiranje radničkog vijeća ( ili sl. tijela koje zastupa prava radnika) Održavanje radnih uvjeta koji su ugovoreni kolektivnim ugovorom u roku odnajmanje godinu dana Očuvanje pravnog statusa i funkcije radničkog vijeća ( ili sl. tijela koje zastupa

prava radnika)

8. Zaštita u slučaju stečaja

Direktiva Vijeća 80/987/EEZ od 20.10.1980. godine o zaštiti radnika u slučaju platežne nesposobnosti poslodavaca (Direktiva o zaštiti u slučaju stečaja) – izmijenjena direktivom 2002/74/EZ - proširuje zaštitu na osiguranje naknade za rad kod platežno nesposobnog poslodavca, na osiguranje zahtjeva iz sustava interne starosne skrbi te osiguranje zakonskih socijalnih prava unatoč neplaćanju ovih doprinosa koje je uvjetovano stečajem. Prava radnika na naknadu za rad trebaju se podmirti kroz garancijske ustanove koje bi tu obvezu podmirile umjesto poslodavca.

9. Zaštita kod kolektivnih otkaza

Direktiva 98/59/EZ Vijeća od 20.7.1998. godine o usklađivanju zakona Država članica u odnosu na kolektivni višak zaposlenika (kolektivne otkaze) (Direktiva o

660

kolektivnim otkazima) obvezuje poslodavce da prije kolektivnih otkaza o određenim točkama moraju obavijestiti i konzultirati se s radničkim vijećem (ili sl. tijelom), da kolektivne otkaze moraju prijaviti nacionalnom tijelu nadležnom za pitanja rada te da moraju poštivati zabrane otpuštanja. Direktiva prepušta državama članicama da same odrede točne pravne posljedice u slučaju povrede ovih obveza.

10. Raspoređivanje (izaslanje) radnika

Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16.12.1996. godine o raspoređivanju radnika u okviru pružanja usluga (Direktiva o raspoređivanju (izasla-nju)) primjenjuje se, ako društvo prilikom provedbe inozemnog projekta sa sobom dovede svoje radnike ili ako agencija za iznajmljivanje radnika radnike iznajmi inoze-mnom poduzeću.

Za razliku od općeg kolizijskog prava (vidi toč. 12 b) sukladno kojem se u slu-čajevima raspoređivanja (izaslanja) radnika treba polaziti od zemlje podrijetla kako bi se utvrdilo pravo koje treba primijeniti, sukladno čl. 3. Direktive se izaslanom radniku treba zajmčiti «jezgru»radnih uvjeta koji su utvrđeni u državi radnoga mjesta kroz pravne ili upravne propise i/ili (u određenim područjima djelatnosti) u općim obvezujućim kolektivnim ugovorima ili arbitražnim presudama.

Cilj ovoga jamstva je je sprječavanje socijalnog dampinga na mjestu rada te stva-ranje istih uvjeta tržišnog natjecanja.

Time se direktiva miješa u slobodu pružanja usluga poduzeća koje šalje radni-ke. Međutim, Europski sud zaštitu posloprimaca, što je svrha te direktive, vidi kao važan razlog od općega interesa koji može opravdati ograničenje jedne od temeljnih sloboda.

Kao «jezgra» (zajamčenih) uvjeta rada smatra se:maksimalno radno vrijeme –plaćeni minimalni godišnji odmor –minimalna naknada po satu (satnica) uključujući i naknade po satu (satnice) –za prekovremeni rad (ne sustave starosne skrbi) uvjeti za ustupanje radne snage (putem agencija koje iznajmljuju radnike) –sigurnost, zdravstvena zaštita i higijena na radnom mjestu –zaštitne mjere u povezanosti s uvjetima rada i zaposlenja za trudnice i rodilje, –djecu i maloljetnike jednaki tretman za žene i muškarce te druge odredbe koje zabranjuju diskri- –minaciju

Čl. 3. st. 7. određuje da činjenica, što se tuzemni pravni propisi primjenjuju na izaslane radnike, nije u suprotnosti s primjenom povoljnijih uvjeta rada. Dakle, even-tualno je, prema načelu povoljnijeg propisa, potrebna usporedba s propisima zemlje podrijetla.

No, za kratkoročne boravke radnika u državi rada, to jamstvo ne mora uvijek vrijediti.

Sukladno čl. 6. Direktive izaslani radnik ostvarenje svojih prava može zatražiti pred sudom u zemlji podrijetla, ali i u zemlji rada.

661

11. Kolektivno radno pravo

a) pravo na koaliranje i pravo na poduzimanje legitimnih mjera u borbi za ostva-renje svojih prava (posebice prilikom novih kolektivnih pregovora) izuzeti su iz zako-nodavne nadležnosti EU (čl. 137. st. 5. Ugovor o Europskoj zajednici), međutim na njih se utječe kroz odluke u vezi sa slobodom pružanja usluga (vidi predmet Laval i Viking Line).

b) propisi o koelktivnim ugovorima do sada ne postoje nikakve odredbe, ali barem je moguća harmonizacija naci-

onalnih propisa o kolektivnim ugovorima, sukladno čl. 137. st. 1. lit. f) Ugovora o Europskoj zajednici i Europskoj povelji o socijalnim temeljnim pravima br. 11. i d.

c) Europska radnička vijeća Direktiva 94/45/EZ Vijeća od 22.9.1994. godine o uspostavljanju Europskog

radničkog vijeća ili postupka u poduzećima koja posluju na razini Zajednice i grupaci-jama poduzeća koje posluju na razini Zajednice u svrhu obavještavanja i savjetovanja s radnicima (Direktiva o uspostavljanju Europskog radničkog vijeća) obuhvaća podu-zeća i grupacije poduzeća koje posluju na razini Zajednice određene veličine, to jest ako je u Zajednici zaposleno ukupno 1000 radnika i istovremeno najmanje po 150 radnika u najmanje 2 države članice.

Direktiva nudi 2 opcije, uspostavljanje Europskoga radničkog vijeća s jedne stra-ne ili uspostavljanje decentraliziranog postupka obavještavanja i savjetovanja s rad-nicima s druge strane. Odluka između ovih dvaju mogućnosti i uređenje pojedinosti donosi se u okviru pregovora između središnje uprave i pregovaračkog odbora. Ako se pritom u roku od 3 godine ne postigne rezultat, onda se sukaldno čl. 7. mora uspostaviti Europsko radničko viejće u skladu sa supsidijarnim odredbama priloga. Ove odredbe predviđaju obvezu obavještavanja i savjetovanja kod prekograničnih činjeničnih stanja.

d) suodlučivanje (participacija) u europskome društvuSukladno Uredbi (EZ) br. 2157/2001 Vijeća od 8.10.2001. godine o statusu eu-

ropskog društva, Societas Europea (SE) može se osnovati pripajanjem, osnivanjem holdinga, osnivanjem tvrtke kćeri ili pretvorbom nacionalnog dioničkog društva. SE može birati između dualističkog i monističkog sustava upravljanja.

Sukladno Direktivi 2001/86/EZ Vijeća od 8.10.2001. godine kojom se nadopun-juje Statut Europskog trgovačkog društva u pogledu uključenosti radnika (Direktiva o sudjelovanju) način sudjelovanja radnika treba odrediti u okviru pregovora prije osnivanja europskog dioničkog društva, pri čemu su za slučaj neuspjeha predviđene odredbe koje trebaju kompenzirati neuspjeh pregovora. Te odredbe, naime, osim obavještavanja i savjetovanja predstavnika radnika po uzoru na Direktivu o europ-skom radničkom vijeću (vidi gore) predviđaju i ravnopravnu participaciju predstavni-ka radnika u upravnom odboru ili u nadzornom odboru europskoga društva.

Predviđeni postupak pregovaranja između pregovaračkog tijela koje treba ute-meljiti te nadležnog tijela društva (posebice odredbe o potrebnim većinama kod donošenja odluka u posebnom pregovaračkom tijelu) kao i u konačnici sadržajno kreiranje prava radnika na participaciju u europskom društvu trebaju osigurati da se neće ukinuti participacijska prava radnika tamo gdje su odgovarajuća prava postojala

662

već prije osnivanja europskog društva (načelo prije i poslije). Pojedine se odredbe razlikuju ovisno o činjeničnom stanju osnivanja europskog društva.

e) suodlučivanje (participacija) kod prekograničnih spajanja i pripajanja Direktiva 2005/56/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 26.10.2005. godine

o prekograničnim pripajanjima društava kapitala, koje je valjano osnovano po pravu druge države članice usko je povezana s odredbama o europskom društvu (vidi gore). I ovdje se želi spriječiti da se spajanja koriste kao bijeg od suodlučivanja (participa-cije).

Načelno je mjerodavno pravo države u kojem je sjedište društva koje je nastalo iz prekograničnog pripajanja, osim ako se (uz pomoć posebnog pregovaračkog tijela) zaključi drukčiji sporazum o sudjelovanju, ili bi to, tamo gdje nije došlo do takvog sporazuma, dovelo do smanjenja razine participacije. Ovdje se onda, kao i kod europ-skog društva, primjenjuje načelo prije-poslije: primjenjuje se najveća moguća mjera suodlučivanja (participacije).

f) obavještavanje i savjetovanje Direktiva 2002/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. ko-

jom seuspostavlja opći okvir za informiranje i savjetovanje radnika u Europskoj zajedni-

ci defi nira opće standarde za sudjelovanje radnika u upravljanju u poslu ili poduzeću. Pojam savjetovanje se treba shvatiti kao konzultacije.

Pravo na obavještavanje i savjetovanja su sukladno čl. 4. st. 2. jezgra Direktive. Predmet obavještavanja (ne savjetovanja) je najnoviji i i vjerojatni daljnji razvoj dje-latnosti i gospodarske situacije poduzeća. Predmeti obavještavanja i savjetovanja su s jedne strane situacija glede zaposlenosti, struktura zaposlenika te vjerojatni daljnji razvoj zaposlenosti u poslovnoj jedinici/poduzeću kao i planirane anticipativne mje-re, a posebice u slučaju prijetnje za zaposlenje, a u drugu ruku odluke, koje sa sobom mogu donijeti bitne promjene radne organizacije ili ugovora o radu s kolektivnim otkazima i prijenosom vlasništva poduzeća. Ako se radi o promjeni radne organizacije ili radnih ugovora mora se provesti savjetovanje s ciljem postizanja „sporazuma“. Direktiva sadrži samo minimalne odredbe, i ne utječe na povoljnije propise država članica. Državama članicama dozvoljeno je zadržati posebne odredbe za tendencijske poslovne jedince/poduzeća. Za ostvarenje prava radnika, Direktiva zahtijeva odgovarajuće pravne lijekove i primjerene, učinkovite i zastrašujuće sankcije.

12 . Postupovno i kolizijsko pravo

a) postupak prethodnog pitanja Čl. 234. Ugovora o Europskoj zajednici predviđa mogućnost da se nacionalni su-

dovi pitanjem obrate Europskom sudu, ako je to pitanje bitno za donošenje odluke.

b) statut o ugovorima o radu u slučaju prekograničnih radnih odnosaOdredbe o tome koje se pravo može primijeniti na radne ugovore koji su u do-

ticaju s inozemstvom, unifi cirane su u EU u sporazumu o pravu koje se primjenjuje

663

na ugovorne obvezne odnose od 19.6.1980. godine (Europski sporazum o ugovornim obveznim odnosima).

Strane ugovora zaključenog sukladno propisima o obveznim odnosima kod kojeg postoji veza s pravom različitih država načelno su slobodni glede odabira prava (čl. 3. Europskog sporazuma o ugovornim obveznim odnosima). No, ne može se odstupiti od odredaba koje su kogentne prema pravu države, prema kojem se ravna većio dio činjeničnog stanja u trenutku odabira prava.

Čl. 6. i 7. sadrže posebne odredbe u vezi s ugovorom o radu. Sukladno čl. 6. st. 1. radnik zbog odabira prava ne smije biti u lošijem položaju nego što bi bio prema pravu koje je u pravilu primjenjivo sukladno čl. 6. st. 2. To je pravo države u kojoj obično obavlja svoj posao ili, ako radnik u pravilu radi u različitim državama, one države u kojoj se nalazi podružnica s kojom je zaključio ugovor o radu. Ako je, među-tim, radni odnos u užoj vezi s nekom drugom državom, a ne s onom gdje je uobičaje-no mjesto rada ili gdje je zaključen ugovor, onda se primjenjuje pravo te države.

Sukladno čl. 6. st. 2. Europskoga sporazuma o ugovornim obveznim odnosima isto vrijedi i za privremena izaslanja radnika, što znači da bi načelno vrijedilo pravo matične zemlje izaslanog radnika. Direktiva o izaslanju (vidi gore) odstupa od tih načela sukaldno čl. 20. Europskoga sporazuma o ugovornim obveznim odnosima.

Sporno je je li gore nevedene odredbe i načela analogno vriejde i za kolektivne ugovore s prekograničnim učinkom.

c) nadležnost sudaUredba (EZ) br.44/2001 Vijeća od 22.12.2000. godine o nadležnosti, prizna-

vanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima uređuje u čl. 19. – 21. nadležnost sudova za radnopravne predmete.

Radnik može podići tužbu u državu u kojoj je prebivalište poslodavca ili pred sudovima (posljednjeg) uobičajenog mjesta rada, u nedostatku (posljednjeg) uobi-čajenog mjesta rada, u mjestu podružnice s kojom se zaključio ugovor o radu. Protiv poslodavca iz trećih država se dodatno tužba može podići u mjestu jedne od podruž-nica u EU. Direktiva o izaslanju također omogućuje da izaslani radnik podigne tužbu pred sudovima u mjestu njegova rada. Poslodavac, međutim, radnika može tužiti samo pred sudovima u državi u kojoj ima prebivalište.

13. Izvori

Bercusson, European Labour Law, 2. Aufl . , 2004Thüsing, Europäisches Arbeitsrecht, 2008Glavna direkcija V: http://ec.europa.eu/employment_social/labour_law/index_de.htmEuropska komisija za antidiskriminacijske propisehttp://ec.europa.eu/employment_social/fundamental_rights/index_de.htm