Upload
lediep
View
284
Download
12
Embed Size (px)
Citation preview
PRAXISFILOZOFSKI ČASOPIS
Claoovi redakcije:Branko B ošn jak, D anko Grlić, M ilan Kangrga, Danilo Pejović
Gajo Petrović, R udi Supek, Predrag Vranicki
Glavni i odgovorni urednici:Danilo Pejović i Gajo Petrović
Sekretar redakcije:B oris Kalin
Tehnički urednik:Zla tko Posavac
Časopis PRAXIS izdaje HRVATSKO FILOZOFSKO DRUŠTVO, Zagreb. Izlazi u jugoslavenskom izdanju (na hrvatskosrpskom jeziku) 1 međunarodnom (na eng’eskom, francuskom i njemačkom). Jugoslavensko izdanje izlazi dvomjesečno (početkom svakog neparnog mjeseca) od septembra 1064. godine. Međunarodno izdanje izlazi tromjesečno (u januaru, aprilu, Julu i oktobru) od januara 1965. godine. Adresa redakcije: PRAXIS.
Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta, Zagreb, Đure Salaja b. b.JU GO SLAV ENSKO IZD A N JE: P o jed in i p r im je ra k s to ji 5.—ND (500 s ta rih d inara), u inozem stvu o.S d o lara : red o v n a p re tp la ta za i960, godinu (6 bro jeva) lm osl za bib liotek e 1 ustan o v e 30.— ND (3000 s ta r ih d inara ), a za po jed ince 24.— ND (2.400 s ta r ih d in a
ri h d inara ), za Inozem stvo 5 dolara .
MEĐUNARODNO IZD A N JE: p o jed in i p r im je ra k stoji 18.75—ND (1875 s ta rih dinara) 111 1.50 d o la ra ; godLSnja p re tp la ta za 1966. godinu (4 bro ja) Iznosi 02JO.— ND (0.250 s ta
rih d in ara ) za Inozem stvo 5 dolara .
PRETPLATA SE U PLA Ć U JE Čekovnom uplatnicom na ilro -ra č u n Časopisa PRAXIS broj 301-8-86; lz Inozem stva na teti b ro j računa s naznakom : PRAXIS, Z agreb N arodna b an k a Ju g o slav ije , SDK p ri '11111311 301. Na u p la tn icu treb a fcltko nap isa tilm« l. ad resu p re tp la tn ik a a na poleđini godinu za koju se pre tplata uplaćuje
ZA IN FO RM A CIJE I REK LAM ACIJE u vezi s pre tplatom 1 isporukom ćasopisa t reba se o b ra titi na adr esu : Ad minis t raci ja ćasopisa PHAX1S. Odsjek za filozofiju Fi lozof
skog fakul te ta, Zagreb, Đur * S alaja b. b
Tisak jugoslavenskog Izdanja: T isk ara 1 knjigovežnica »Joža Rožankovlćc, Sisak, telefon 8078. Distribucija: In d u s trijsk i ra d n ik . novlnsko-Udavaćko poduzeće, Zagreb, n iea 18. telefon 80187- Lektor 1 korektor: MUlooj PUjo. Nacrt korica: IrU lav M *Hrović.
D D A Y 1 Q F I L O Z O F S K I Č A S O P I S I l \ / \ A I J J U G O S L A V E N S K O I Z D A N J EZAGREB, MAJ — JU N I 1946. G O D IN A III BROJ 3
MISAO LUKACSA I BLOCHA
Danilo Pejović / Kasna žetva ......................................................... 315Ljubom ir Tadić / P rirodno pravo i socijalna u top ija ........... 321Peter Ludz / Filozofske osnove Lukacseve teorije partizana 333Davor R od in /V arijac ije na Blochovu tem u ............................ 343Rasim Muminović / Filozofija z a v ič a ja ........................................ 354Agnes Heller / 0 estetici Georga Lukacsa ................................ 367Dušan Stošić / Čitajući Blocha ..................................................... 377Rudi Supek / Lukacseva teorija p artije .................................... 381Gajo P e leš/L ukacs i suvrem ena književnost ....................... 393Vjekoslav Mikecin / Posljednji Lukacs ........................................ 403
PORTRETI I SITUACIJE
Ivan Kuvačić / Veblenova k ritika kapitalizm a ....................... 419K urt Lenk / Vrijednosni sudovi Maxa W ebera ....................... 436
Zlatko Posavac / »Veliko hrvatsko čudo«DISKUSIJA
445
PRIKAZI I BILJEŠKE
* • • Ernst Bloch zu ehren (Davor Rodin) ..................................................... 454Georg L u k šcs/D er junge Marx (Davor Rodin)............................................. 455Kostas Axelos / Heracl te et la philosophie (Ljerka Sifler-Premec) . . . . 456Kostas Axelos / Vers la pensee planetaire (Ljerka Sifler-Premec) .......... 456Karl Korsch / Marxisme et philosoph e (Ljerka Sifler-Premec) ................ 461
FILOZOFSKI ŽIVOT
Milan Kamgrga / Delegacija jugoslavenskih filozofa u Mađarskoj ___ 463Dan lo Pejović / Posjet jugoslavenskih filozofa Rumunjskoj .................. 465Branko Bošnjak / Dijalog o otuđenju u Erlamgenu ..................................... 466
Kratke informacije ..................................................................................................... 467
Primljeni časopisi ..................................................................................................... 471
MISAO LUKACSA I BLOCHA
k a s n a Že t v a
Danilo Pejović
Zagreb
Među brojn im jubilejim a evropskog kultu rnog života 1965. jedva da su dovoljno zapažene dvije značajne obljetnice: 13. travn ja Georg Lukacs navršio je 80 godina, a 8. srp n ja slavio je 80- -godišnjicu i E rnst Bloch. U nekim su zem ljam a ti jub ile ji i javno zabilježeni, u nekim a se to spom enulo tek u privatn im krugovima, u nekim a pak šutke prešlo preko svega in tim no vjeru jući da svaka buka oko tih im ena izaziva samo nepotrebne kom plikacije.
Život i djelo dvojice najistaknu tijih ku ltu rn ih stvaralaca i n a jznačajnijih m islilaca današnjeg m arksizm a spom injalo se u novinama, časopisi su im posvetili nekoliko prigodnih članaka, a dvije izdavačke kuće u »građanskom svijetu« što izdaju njihova sabrana djela odvažile su se da objave i posebne spom enice s prilozim a poznatih imena. Oni koji bilježe te dvije godišnjice — valja naposlje tku istaknuti i s naše strane — nisu sam im tim nužno postali »pristaše« Lukacsa i Blocha, ali je očevidno da sm atraju kako tim povodom valja baciti i novo svjetlo na takve pojave kakve su Lukacs i Bloch. Njim a se p rik ljučujem o i mi, prem da s m alim zakašnjenjem , ali još uvijek dovoljno rano da ih ne prešutim o.
Dug i buran život, a još više golemo djelo dvojice filozofskih barda m arksizm a stoga obavezuje na spom injanje, ako ničim drugim a ono »samo« svojom filozofskom porukom što dotiče i nas: svijet još n ije završen, njegov sm isao još n ije ispunjen. Kako je, m eđutim , Lukacsevo i Blochovo djelo naišlo n a veći odjek tek poslije drugog svjetskog rata , čini se da je tim povodom opravdano govoriti o kasnoj, ali bogatoj žetvi. Pa ipak, izgleda da o tim ljudim a danas nitko ne govori m anje nego sljedbenici, ili nazovisljedbenici onog istog nazora na svijet u čije ime Lukacs i Bloch s više ili m anje uspjeha n astupaju na evropskoj intelektualnoj sceni gotovo pola stol jeća. Im a li se to p rip isa ti nekoj
315
zabuni, nap rosto pukom slučaju što su upravo Lukacs i Bloch doživjeli takvu sudbinu? Oni koji su tako radikalno odrekli budućnost sta rom e građanskom svijetu i propovijedali njegovu negaciju ostali su neprihvaćeni od onih koji danas sebi prisvajaju isključivo pravo da legitim no zastupaju m isao novoga svijeta. K ako se to dogodilo? K ako se može ob jasn iti što su ti m islioci doživjeli duboku sta ro s t u osam i, oni koji su prezreli jednu beza-v ičajnost osta li su sam i bezavičajni izm eđu dva s v i je ta n ije lionda bezavičajnost opća sudbina sv ijeta što ne pošteđu je nikoga? N ajposlije, n itko ne može zaobići neugodno pitanje: koliko životni i m isaoni p u t Lukacsa i B locha zrcali sudbinu ako ne cijelog, a ono barem centralnoevropskog m arksizm a i intelektualne ljevice u bu rnom e sto ljeću p rev ra ta , sv jetsk ih ratova i revolucija?
Mnogo je sličnosti izm eđu Lukacsa i Blocha, a sigurno toliko i značajn ih razlika što pod jednako dolazi do izražaja u njihovu životnom pu tu , d jelovan ju i filozofsko-književnom opusu. Oba su po tek la iz bogatih g rađansk ih porod ica zem alja centralne Evrope, liberalno su odgojeni i stekli su zavidnu naobrazbu na najboljim n jem ačk im sveučilištim a. U H eidelbergu su se m eđusobno upoznali još p rije prvoga sv jetskog ra ta u onom krugu »mladih gnjevnih« in telek tualaca što se okupljao oko Maxa W ebera kojemu. su pored n jih p ripadali W alter B enjam in i Emil Lask, F ried rich G undolf i S tefan George, Thom as i H einrich Mann. N etko b i ironično mogao p rim ije titi da je ta j krug u mnogome bio nalik heidelberškom krugu ro m an tika u p rošlom e stoljeću. U W eberovu krugu okupila se tako n jem ačka i internacionalna in te lek tualna krem a, u tom su krugu sazreli Lukacs i Bloch, odatle vuku ko rijen m noge zajedničke ide je što su iskustvom prvoga sv jetskog ra ta narasle do revo lucionarnih razm jera. No dok je Bloch u stanovitom razm aku spram konkretne zbiljnosti i političk ih p itan ja pokušavao da ostane piscem i odista postao jednim od p rvaka n jem ačkog ekspresionizm a, Lukacs je d irektno p ristup io revolucionarnom pokretu . Bio je kom esar za p rosvjetu M ađarske sovjetske republike, ali i to m u se činilo suviše »teorijskim « poslom , pa je na v lastiti zahtjev postao kom esarom divizije m ađarske Crvene arm ije na fronti. Postavši političkim su- perak tiv istom jedne od sekcija K om intem e, Lukacs ipak nikad nije p restao da bude filozofom i književnikom . M akar se životni putovi Lukacsa i B locha poslije 1918. sve više razilaze supro tstav ljajući se kao akcija s Lukacseve i kon tem placija s Blochove strane sve do isključivosti, nem a sum nje da oni u m nogo čemu teku i usporedo ostavivši traga i u njihovim učestalim polem ikam a što ne p re s ta ju ni danas — čak izm eđu redaka.
S jećajući se svojih prvih susreta s Lukacsem , Bloch je jednom kasn ije zabilježio:
O brati se jednom neki čovjek svom m udrom prija telju i reče: B ili naši razgovori ma kako izvrsni i dubokoum ni, ali se nijem o kam enje pred nam a ne miče i m i ga n ičim ne m ožem o pokre-
316
Huti; kako je svem ir velik i kako je spram njega bijedna »veličina« naših katedrala; što bi tek Zem lja sama imala da kaže kad bi razjapila usta od Lisabona do M oskve i orfički zagrmjela nekoliko prariječi. Tada m udri prija telj kao lokalpatriot kulture odvrati: Šamar nije argumenat, a Zemlja? — Ona bi po svoj prilici govorila same besmislice budući da nije čitala ni Kanta ni Platona.
Teško da bi itko u kraćim potezim a uspio oštrije k arak terizirati srodnost i oprečnost tih dviju nem irnih p riroda. Potres prvoga svjetskog ra ta Lukacs i Bloch doživjeli su apokaliptički kao propast staroga i rađan je novoga svijeta, a socijalističku revoluciju prihvatili su kao posljednji sud i spasenje čovječanstva. Epohalno iskustvo suvrem ene povijesti šturm unddrangovski eksplozivno zrači i još uvijek privlači svježinom o tvaran ja novih obzora m išljenja i djelovanja kako iz Blochova »Duha utopije« (1918, II prošireno izdanje 1923), tako i iz Lukacseve »Povijesti i klasne svijesti« (1923). Povijest se možda ipak s njim a pom alo našalila: revolucija 1918. u Njemačkoj nije uspjeha, ali je utoliko sigurnije 1933. nadošla fašistička kontrarevolucija, a Lukacs i Bloch n atjeran i su u egzil. Nakon ahasverskih lu tan ja oni se po slom u fašizm a 1945. vraćaju svaki svojoj domovini. I tada slijedi ono što bi cinici (ne bez opravdanja) mogli nazvati tragikom ičnim raspletom rom ana njihova života: negdašnji p revra tn ici svijeta m oraju se zadovoljiti profesurom filozofije na Sveučilištu, i to pod sta re dane. Da ironija bude veća i to im je kasnije oduzeto: 1956 57. Lukacs i Bloch m oraju napustiti svoje katedre i pom iriti se sa sudbinom Privatgelehrtera!
O stavljajući m noge dvosmislene i dubiozne im plikacije po strani, vrijem e je da to već jednom i glasno reknem o: životno djelo Lukacsa i Blocha za mnoge egzemplarno sim bolizira uspon i pad filozofskoga m odem iteta.
Ali šta to zapravo znači: filozofski m odernitet?Filozofija Lukacsa i Blocha postepeno izrasta iz onoga lite
rarnog raspoloženja uoči i u vrijem e prvoga svjetskog ra ta , što ga u evropskoj, pa i hrvatskoj književnosti najbolje evociraju snažne riječi kao »vihor«, »vijavica«, »juriš« ili »val«, o čemu na ovom m jestu ne bismo dalje raspredali, uz p retpostavku da su glavni datum i evropskog književnog ekspresionizm a odavno poznata stvar. D estrukcija riječim a, kadaverska raspoloženja, apo- kaliptička priviđenja — sve to bilo je m oderno, a danas teško da ne izaziva blagi sm iješak; zar M odem a danas ne izgleda pom alo barokno?
Lukacs i Bloch krenuli su u filozofiju kao svojevrsni weberov- ci, (možda čak ničeovci i georgeovci), ali ih je unu ta rn ja logika filozofske Moderne u tom bitnom sm islu nužno vratila njem ačkom idealizmu, a iznad svega Hegelu, odakle su oni potražili p u t Marxu, političkoj ljevici i smirili se u komunizmu. Koliko li je evropskih duhova manje-više kročilo istim putom , ne bi li se takvih velikih imena našlo i u nas?!
317
Ali upravo tu započinje razilaženje Lukšcsa i Blocha. Prihvaćajući M arxa svaki je od n jih razvio svoju vlastitu , originalnu, n f. sa.mc! varijan tu , nego filo zo fiju m arksizm a, što nikom e osim n jih i n ije pošlo za rukom , sudim o li iz d an a in je retrospektive bez p red rasu d a i iole ozbiljno. U sprkos tom e što se Lukacs i Bloch sm a tra ju p ravim m arksistim a te ih m arksizam na taj način povezuje, kao originalni m islioci oni se m eđusobno i znatno razliku ju . P odsje tit ćem o ovdje sam o n a najh itn ije stavove u n jihovu iden tite tu i razlici.
O ba filozofa polaze od velike trad ic ije evropske ku ltu re uopće, a filozofije i književnosti napose, u težnji da je stvaralački prihvate , d ija lek tičk i neg ira ju i suvrem eno nadm aše. No upravo tu Lukacs i Bloch stav lja ju različite akcente na prošlost i sadašn jo st. L ukacsu je više sta lo do razaran ja prošloga, Blochu do nadog rad n je sta roga novim , prvi ističe d iskon tinu itet u sadašn josti, d rugi k o n tin u ite t i spašavanje baštine. V jero jatno je Max W eber nekoć im ao pravo: n ije zalud Lukacsa kao »luciferskog junaka« sup ro tstav ljao B lochu kao čovjeku »punom svojega boga«. Dok Lukacs kao » lokalpatrio t kulture« neum orno ru je po »salonfahig« trad ic iji, B loch nalazi in sp irac iju prvenstveno u duhovnoj »potkulturi« — onom podzem nom što n ikada ne m iruje, bem eovski v rije i p ro b ija se u svem u kao gnostička slu tn ja , u top ija i m it. Slijedeći Hegela, Lukacs je gotovo zbrisao granice izm eđu n jega i M arxa, a nek ritičko o b rtan je idealizm a u m aterija lizam rezu ltira lo je p rec jen jivan jem racionalizm a i dovelo ga posve blizu fe tišiz iran ja znanstvenog ratia , kao da je sve drugo puko la rp u rla rtis tičk o »razaranje um a«. Za Blocha se, pak, svaki r a tio ko rijen i dub lje u neke v rste unio m ystica s p rab itkom svijeta. L ukacsu je b itak iden tičan sub jek t-ob jek t povijesti inkarn iran u k lasnoj svijesti p ro le ta rija ta i njegovoj avangardi, a p rev ra t svije ta uzdiže se do dem ijurga zb iljnosti. Blochovo m išljenje određuje b itak kao još-ne-bitak, sub jek t koji posta je pred ikat, svijet koji tek biva ono što jes t — labo ra to rium possibilis salutis. Povijest i n jez inu d ija lek tik u Lukacs n ad ređu je p rirod i i nam eće je kao apso lu tn u organizaciju , Bloch drži da konkre tna u to p ija im a realnu garanciju u eshatonu povijesti kao besklasnom društvu gdje N išta po sta je Sve. Shodno tom e, Lukacs u prirod i ne vidi drugo do m ate rija l povijesnog rada, a Bloch upravo supro tno tome u p riro d i i p rirodno j d ija lektic i traži hum anog saveznika tendencije pov ijesti speku lirajući gotovo rom antički s pojm om m ater ije kao sv je tskom dušom . Lukacsevu h istorizm u i hegelovskom p recjen jiv an ju zbiljnosti Bloch sup ro tstav lja spekulativni natu- ralizam šelingovski p rec jen ju jući m ogućnost. Kao najzadrtiji he- gelovac Lukacs se susreće s lenjinizm om i pokušava da bude veći len jin ist od sam oga Lenjina. No taj je njegov pokušaj još 1924. p redsjedn ik K om in tem e Zinovjev osudio kao opasno skreta- nje:
A ko hoćem o da len jin izam bude više na pusto brbljanje. . . onda ne sm ijem o trp je ti da ta ekstrem no lijeva tendencija preraste u teor ijsk i revizionizam . . . ko ji se širi i posta je internacio
318
nalnom pojavom. Drug Graziadei. . . objavio je knjigu. . . u kojo j je napao marksizam. Ne sm ijem o dopustiti da taj teorijski revizionizam prođe nekažnjen. Također nećemo trp je ti da mađarsk i drug Lukacs na području filozofije i sociologije čini isto. . . U njem ačkoj partiji vlada slična tendencija. Drug Graziadei je profesor; Korsch je također profesor (glas iz publike: I Lukacs je također profesor!). Ako još nekoliko takvih profesora počne raspredati svoje m arksističke teorije, onda sm o izgubljeni.
Postavši kasnije žrtvom staljinizm a, ZinovjeV je lukavstvom povijesnog um a bio kažnjen i za svoj odnos spram njem u odvratnih »profesora«. Lukacs je pak vodio stalni »partizanski rat« za svoje nazore i od same taktike zaboravio na strategiju : volens-no- lens i sam je došao u neposrednu blizinu staljinizm a. Povijest svakako pokazuje da ni kasniji Zinovjevi i Lukacsi n išta od toga nisu naučili. Bez neposrednih odnosa s politikom , Bloch je također veoma opipljivo osjetio političke im plikacije svojega m išljenja kada više n ije mogao štam pati ni re tka. Ali za razliku od Lukacsa, n ikada se nije kajao.
Aiko je sve to prošlost, m nogim a će se učiniti kao da se p red nam a odvija scena iz nekog zaboravljenog rom ana koji se danas više mnogo ne čita n iti filozofski uzbuđuje. Ozbiljnim a, m eđutim, Lukacs i Bloch ipak nešto filozofski govore; u m eđuvrem enu naim e kao da je zbiljski svijet postao bliži om iljenim rekvizitima ekspresionističke litera tu re: izobličenom, ružnom , stra šnom. Što nam Lukacs i Bloch im aju reći danas?
Dopunjujući se m eđusobno, oni su prvi au tori jedne nedovršene enciklopedije filozofskih znanosti m arksizm a. U sprkos tome što im se ponajp rije može zam jeriti da svoje filozofske stavove nisu solidno ontološki fundirali, mnogo su toga rekli. Nedosta tnost čvrstog ontološkog fundam enta u njihovu m išljen ju ne da se lako adornovski abreagirati floskulom da je m arksistička filozofija »ne-ontološkog« karak tera . Lukacs i Bloch pokazuju određene slabosti, ali su iza sebe ostavili najznačajn ije filo zofske opuse m arksizm a — barem zapadnoevropskog tipa. Volumeni njihovih opsežnih kom pendija, gotovo sum m a, govore sami za sebe. Danas se doduše ne mogu graditi novi filozofski sistemi, ali Lukacsev i Blochov opus u m nogočem u i p ro tiv volje reflek tiraju vladajuće tendencije filozofskog m išljenja našega stoljeća uopće: put pokazuje iz m odernoga u postm oderno. Dok je Lukacs evoluirao silaznom linijom, dotle Bloch u svakom novom spisu uspijeva p rodubiti svoje tem eljne kategorije i zaokružiti vlastito m išljenje. Da ne idem o u tančine, spom enut ćemo tek da je Blochova filozofska refleksija prvi p u t stavila n a dnevni red prijeporni problem prirodnoga prava, naim e takvih ljudsk ih prava kao što je sloboda koja osta ju neotuđiva i n isu klasne p rirode, nego dobivaju svoju najvišu sankciju kroz u top ikum besklasnog društva. L judsko dostojanstvo ne spada u nadgradn ju nego u fundam entalni b itak čovjeka.
Mučan bijaše pu t do priznanja Lukacsa i Blocha, ali oni nikada nisu prestali da budu »sretni filozofi«. Im aju oni lijek za sve bole
319
sti svijeta, znaju oni za čudotvorni k ljuč koji o tv ara sve naprave i sprave što ljude m ogu čin iti blaženim a. P latonsko traženje istine, s ta rozav jetn i m esijanizam , h ilijazam , p rofe tska eshato logija i nada u spas što će ga donijeti budućnost za sve ljude na Zemlji — sve je to u n jo j živo na djelu. F ilozofija stoga postaje u tješnom — ateizam za B locha čak nasljednikom religijske baštine. N esalom ljivost filozofskog optim izm a u tih m islilaca po sta je sinonim m arksizm a i ne poznaje granice, m a šta se dogodilo.
Z biljska povijest n ikada u po tpunosti ne može potvrd iti ni opovrći istinu nekoga filozofskog nauka, p a tako ni m išljenja Lukacsa i Blocha. Koliko će pak m isaona suvrem enost prihvatiti od n jihov ih filozofskih p roročanstava, o sta je da vidimo.
320
PRIRODNO PRAVO I SOCIJALNA UTOPIJAMARGINALIJE O FILOZOFSKO-PRAVNIM POGLEDIMA
ERNSTA BLOCHA
L jubom ir Tadić
Beograd
Prirodnom pravu revolucionarnog građanstva bila je jo š svojstvena: ju tarnja svježina, netaknu tost, nevinost i uzvišenost. (E rnst Block: Natur- recht und m enscliche Wiirde, p. 75.)
ITeorija (filozofija) p rava bila je i osta la na js lab ija i naj-
nerazvijeoija oblast m arksističke društvene m isli i te ren najvećih nesporazum a. Da li je takvo stanje posljedica p rostog zaborava ili je stvar principa? Ali, kako može jed n a revolucionarna, p rak tička m isao, kojoj je im anentno uspostav ljan je na jviše socijalne pravde — ukidanje iskorišćavanja čovjeka po čovjeku — predati zaboravu p itan je prava i pravičnosti?
Sve ove nedoum ice kao da o tk lan ja F ridrich Engels svojim nedvosmislenim izjašnjenjem . K ritikujući tzv. »juristički socijalizam«, Engels oštro podvlači da je pravno shvatanje svijeta klasični pogled na svijet buržoazije. I kao što je svem oćna katolička teologija u srednjem vijeku objedinjavala zapadnoevropski, via facti razjedinjeni svijet p ro tiv Saracena, tako je u n o vom vijeku ju ris tičk i pogled na svijet postao posvjetovljen je t e o loškog: um jesto dogmi i božanskog prava, stupilo je p ravo č o vjeka, um jesto crkve — država. Engels dalje prim jeću je da je buržoazija u svom razvitku stvorila svog blizanca-antagonista pro letarijat, a zajedno s njim i novu klasnu bo rbu ko ja je otpočela još u ono vrijem e kada je buržoazija, u borb i pro tiv plem stva, izvojevala političku vlast. I kao što je buržoazija vodila svoju političku borbu protiv a ristok ra tije u teološkom ruhu , ta ko i m oderni p ro letarija t, u početku, preuzim a od svog klasnog
321
p ro tivn ika njegovo oružje, p ravnu ideologiju, da bi istakao svoje k lasne zahtjeve. Is tina , p ro le tersk i p o k re t i njegovi teorijsk i p redstavnici o tišli su korak dalje p a su buržoasku pravnu jednakost dopunili idejom o društvenoj jednakosti. Polazeći od zaključka engleskog ekonom iste Adama S m itha da je rad izvor svega bogatstva, ali da radn icim a ne p rip ad a proizvod njihova rada, već ga m o ra ju dije liti sa zem ljoposjednicim a i kap italistima, s ta ri su socija listi isticali da je podjela proizvoda nepravedna i da je treb a ili po tpuno uk inu ti ili izm ijeniti u korist radnika.
Engels podvlači da je radnicim a, m eđutim , »instinkt došap- tavao« kako čitav prob lem ne treb a p ostav lja ti na ju ris tičk u osnovu, je r ona ne znači u k id an je b ijede, pogotovu ne u okvirim a kap italističkog načina proizvodnje. S toga su Sain t Simon, Fourier i Owen bili skloni da n ap u ste ne sam o ju ris tičk u osnovu socija lističk ih zahtjeva, već i sam u po litičku borbu.
P rem a Engelsovu m išljen ju , oba spom enuta stanovišta nisu bila pogodna za p ro le ta rija t. Je r traženje jednakosti vodilo je nerješiv im p ro tivu rječn o stim a kad god je trehalo ovo p itan je k onkre tno postav iti. S druge strane, odbacivanje političke borbe bilo je šte tno , je r je im pliciralo i odbacivanje klasne borbe. Prvi je stav apelovao na osjećaj pravednosti, drugi na osjećaj čovječnosti. Engels oba stava definiše k ao »jurističku iluziju« kojoj su p ro tsta v lja m ate rija lis tičko shvatan je isto rije . To shva- tan je trebalo bi da bude bez iluzija i da odgovara uslovim a života i bo rbe p ro le ta rija ta . Je r »neposto janje svojine kod prole tera odgovara neposto jan ju iluzija u njihovim glavam a«.1
Tako Engels u vrlo k ra tk im potezim a pokazuje da n ije riječ n i o kakvom p rostom zaboravu, već o princip ije lnom kritičkom stavu — njegovom i M arxovom — p rem a pravu. Pravo je za n jih , p rem a Engelsu, sam o bnrioaska ideologija, je r klasna b o rb a p ro le ta rija ta za socija lističko društvo nije pravno u tem eljena. Ili jo š određenije: ako su neke varijan te socijalizm a i pri- hvatale pravo kao svoju — m a i m odifikovanu — ideologiju, m arksis tičk i socijalizam je odbacuje kao iluziju pravednosti i čovječnosti i sve svoje energije baca na revolucionarni teren klasne borbe.
Takve Engelsove teze o p ravu kao da nalaze svoju po tvrdu i u n izu M arxovih spisa ( »Prilogu kritici Hegelove filozofije p rava«, »Jevrejskom p itan ju« , »Kritici Gotskog program a«, »Sveto j porodici« i si.) U »Kritici G otskog program a« M arx izričito odbacuje shva tan je socijalizm a kao sistem a pravedne raspodjele,2 govoreći o »uskom buržoaskom pravnom horizontu« u čijim okv irim a socijalizam ne sm ije da se zadrži. On takođe odbacuje Sm ithovu (i socija ldem okratsku) tezu da je rad iz
1) Upor. Marx—Engels, »Werke«, Bd. 21, Ddeitz, str. 491—509.2) Upor. Marx, »Kritika Gotslkog programa«, izd. »Kulture«.
322
vor svega bogatstva, dodajući p rirodu kao b itan izvor bogatstva.
Polazeći dalje od im plicite prihvaćene teze da je privatna svojina m aterija lni supstra t ne samo građanskog društva kao svijeta totalne privatizacije, već i samog prava kao takvog, Marx u »Svetoj porodici«8 ističe da je političko-ekonom ski razvitak privatne svojine po prirod i stvari nesvjestan i bezvoljan, i da ona u istorijskom razvitku proizvodi sirom aštvo i dehum anizaciju kojih je oličenje p ro le tarija t. M eđutim , u p ro le ta rija tu Marx ne vidi samo bijedu (Hegelov »Pobel«), nego iz d ijalektike ovog besvjesnog razvitka otkriva rađan je prevra tn ičke uloge p ro le tarija ta i njegove klasne svijesti. Praktička energija koja vodi ovu klasu u političku borbu i pobjedu ne znači, m eđutim , novi tr ijum f klasne vladavine i klasnog prava, pošto p ro le ta rija t »time nije nipošto postao apsolu tna strana društva«. Njegova pob jeda nije toliko značajna kao pobjeda jedne klase, već kao pobjeda ugnjetenog čovjeka nad svim neljudskim silam a prošlosti. To je istovrem eno pobjeda univerzalnog nad parcija ln im , pobjeda ljudskog prava nad klasnim pravom . P ro le ta rija t na taj način p redstavlja egzekutora isto riji im anentne pravde. Umjesto verbalnog apela na pravednost i čovječnost on se p rihvata političke, revolucionarne borbe i svih posljedica koje ona sadrži u ime trijum fa pravde i hum anosti. Drugim riječim a, pro le tarija t m ora upo trijeb iti silu da bi sila konačno bila uništena.
Univerzalnost p ro leterske klase, prem a Marxu, p ro istječe iz univerzalnosti n jenih patn ji. N jena p a tn ja je kvintesencija op- šteljudske patnje. Stoga ona »ne traži nikakvo posebno pravo, je r joj nije učinjena nikakva posebna nepravda nego nepravda uopće, koja se više ne može pozivati na historijsko, nego samo na čovječansko pravo . . .«4
Čovječanstvo je, priznaje Marx, i do sada vodilo svoje oslobodilačke borbe, ali su rezultati, m a koliko bili veliki, osta ja li parcijalni, klasno ograničeni. Uvijek je, naime, jedna k lasa društva sabirala za sebe plodove opštenarodne borbe za slobodu. Borba francuskog naroda protiv apsolutizm a i plem stva završila se, doduše, ukidanjem feudalnog prava-privilegije i pobjedom političke slobode i form alne pravne jednakosti. Ali pobjeda političke slobode i form alne pravne jednakosti identična je interesim a buržoaske klase, budući da kapitalističk i način p roizvodnje ne može da se zamisli bez politički slobodnih i pravno jednakih građana i proizvođača. Ove isto rijske rezultate buržoaske staleške borbe Marx uzima ozbiljno i ne shvata ih kao obm anu i licem jerje buržoaske klase. U »Jevrejskom pitanju« njegova kritika ljudskih prava — koja su stekla p riznanje u američkom ra tu za nezavisnost i u Francuskoj revoluoiji —
3) Upor. Marx—Engels, »Wer,ke«, Bd. 2, Dietz, str. 37 i dafije.4) Upor. Marx—Engels. »Rani radovi«, Kultura, Zagreb 1953. str. 86.
323
ukazuje sam o n a klasne granice tog em ancipatorskog procesa u svjetskoj isto riji. L judska em ancipacija, tj. uk idanje »nepravde uopšte« ili pob jeda »čovječanskog prava« n ije moguća bez oslobođenja ili, što je isto, uk id an ja radničke klase, je r je u ropstvu radn ika involvirano cjelokupno ljudsko ropstvo.
Saglasno n jem ačkoj klasičnoj filozofskoj trad iciji, Marx pre- ćutno p rih v a ta tezu da je pravo p er definitionem oblast l ju ^ ske p rakse i slobode. M eđutim , dokle god posto ji iskorišta vanje čovjeka po čovjeku , ljudska p raksa i sloboda o sta ju okrn jene ili se ne m ogu ostvariti. Bez »eksproprijacije eksproprija- tora«, bilo p u tem političke revolucije ili, barem , putem rad ikalnog p rev ra ta , oslobođenje radničke klase i čovječansko pravo ne mogu se postići. Za razliku od buržoaskih revolucija koje su se pozivale na prirodno pravo, p ro le terska revolucija oslanja se na borbu kao im anentno svojstvo isto rije i politike.
IIM arxova i Engelsova k ritik a p rava bila je p rim am o usm je
ren a p ro tiv njegovog privatno-pravnog izraza u civilističkoj ju- risp rudenciji, budući da p riv a tn o p ravo najbo lje izražava pravne odnose g rađanskog d ruštva kao sv ijeta konkurencije, p rivatne svojine i socijalne atom izacije. Ovu v rstu k ritike prihvata uglavnom i au s tro m ark sis t K arl R enner u svom djelu »Socija ln a funkcija p ravn ih in stitu ta« , a zatim je gotovo linearno sprovodi i sov je tska teo rija p rav a tzv. ranog perioda čiji su glavni p redstavn ici: S tučka, R ajsner, G ojhbarg, Razumovski i Pašukanis, bez obzira na m noge razlike u in te rp re tac iji.5
M eđutim , treb a naglasiti da u is to riji socijalističke m isli p rije M arxa i Engelsa k r itik u p rivatnog p rav a nalazim o i u djelim a sensim onista. R ješenje svih njegovih kon trad ikcija oni su vid jeli u p rih v a tan ju javnog prava, tj. p reno šen ja težišta svojinskih o dnosa s porodice i u njoj ukorijen jenog nasljednog prava na državu kao udružen je trudben ika.
Državna svojina b ila je takođe i prvi oblik svojine koji je poslije O ktobarske revolucije zam ijenio sta re privatnosvojin- ske odnose. Tako su javno p ravo i država u p rincipu potisnuli sve privatno-pravne oblike iz socija lističkog d ruštva. Borba p rotiv »ju r is tičkih iluzija« p ravednosti i čovječnosti, u ime ukidanja eksp loatacije čovjeka po čovjeku, tj. u ime shvatan ja dem okratije kao vladavine sirom ašnih (d ik ta tu re p ro le ta rija ta i sirom ašnog se ljaštva), povedena je, na taj način, pod okriljem javnog (d ržavnog) prava. Sam čin pro leterske revolucije bio je ekstrale-
5) O pravnim .pogledima spomenutih sovjetskih pisaca iscrpno sam re- referirao u svojim radovima: Sovjetska teorija prava u iper odu između Ox tobairske revolucije i 1928. godine, časopis »Pregled«, br. 11/12 za 1957. godinu i Teor'ja prava J. B. P&šukanisa i neki problemi marksističke teorije prava u knjizi: J. B. Pašukanis, Opšta teorija prarva i marfks:zam, rad. »Veselm Masleša«, Sarajevo 1958.
324
galan, ali kao što se vidi, ne i antipravni čin. Novo javno pravo bilo je pravo sovjetske vlasti. Prem a načelim a klasne, političke borbe ono najp rije nastupa u vidu čistog nasilja. »Diktatura je«, kaže Lenjin u oštroj polemici sa Kautskym , »vlast koja se oslanja neposredno na nasilje, koja nije vezana nikakvim zakonima. Revolucionarna d ik ta tu ra p ro le tarija ta jeste vlast koja je izvojevana i koja se održava nasiljem p ro le ta rija ta nad buržoazijom, vlast koja nije vezana nikakvim zakonima«.0
Ovaj revolucionarni m akijavelizam nalazi svoju p rim jenu u dvije bitne oblasti: a) u privredi (»eksproprijac ija eksproprija- tora« kao prva m jera zavođenja socijalne pravde) i b ) u k rivičnom pravu (zavođenje »crvenog tero ra«). Revolucija je klasna borba u kojoj se, po Lenjinovim riječim a, radi o tom e »ko će koga«. Stoga u revoluciji kao i u ra tu važi osnovni princip: pobijediti, tj. slom iti o tpor nep rijatelja svim raspoloživim sredstvima. Ovu logiku revolucije plastično objašnjava Trocki u svojoj polemici sa Kautskym oko terorizm a i kom unizm a: »Ste- pen ogorčenosti borbe zavisi od niza u n u trašn jih i m eđunarodnih okolnosti. Ukoliko je ogorčeniji i opasniji o tpo r poraženog klasnog neprija telja , utoliko se nem inovni je sistem represa lija zgušnjava do sistem a terora«.7 Trocki navodi nekoliko p rim jera iz novije istorije klasnih borbi počevši od »velike pobune« u Engleskoj XVII vijeka preko jakobinskog tero ra u Francuskoj revoluciji i građanskog ra ta izm eđu am eričkog Sjevera i Juga, do O ktobarske revolucije. Svi spom enuti p rim jeri pokazuju da su napredne klase bile prisiljene da upo trijebe teroris tičke re presalije kako bi samo na taj način odbranile b itne tekovine svoje borbe. Drugim riječim a, ako je despotsko posezanje u odnose svojine, tj. eksproprijacija eksproprija to ra uslov socijalističke revolucije, p rim jena crvenog terora nije njen obavezni ukras već posljedica nužde, nužna sam oodbrana.8
Kod protagonista O ktobarske revolucije uvijek je riječ o klasnoj d ik tatu ri i klasnom teroru , a ne o d ik ta tu ri i te ro ru kao takvima. N jihova se prim jena legitim ira samo nam etnutim isto- rijskim okolnostim a.
Poslije gušenja o tpora svrgnutih klasa osnovni zadatak revolucije pom jera se na javnopravnu organizaciju privrede i
6) Upor. V. I. Lenjin, »Izabrana djela«, tom II, knjga druga, »Kultura«, Beograd 1950, str. 27.
7) Upor. Z. D. Trocki. »Terorizam« (u zborniku »Parti ja proletarijata« izd. »Sedmo s;,Ia«, Beogmd 1966, str. 247).
8) Karakterističan je u tom pogledu čl. 5 Dekreta o sudu Ruske sovjetske republike u kome se kože da narodni sudovi rješavaju djela i donose presude na osnovu zakona svrgnutih vlada ukoliko takvi zakon' nisu ukinuti dekret ma CIK, Sovjeta radničkih, vojničkih i seljačkih deputata i radničko- -seljačke v ade i ne protivirječe revolucionarnoj pravnoj svijesti r takode programu miim'mumra Ruske socijaldemokratske radničke <p**' —'tije i partije esera.
Ovdje je očigledno da je »revolucionarna pravna svijest« ekvivalentna revolucionarnoj svrsishodnosti.
325
državne svojine. U žestokoj bo rb i i o štro j antitezi buržoaskom svijetu, sitnoburžoaskoj quasidem okratsko j politici i opo rtu nističkom stavu evropskog soc ija ldem okratskog pokreta , boljševička teo rija i po litička p rak sa uporno in sis tira ju na d ikta turi p ro le ta rija ta i n jenim državnim oblicim a (»jedinonača- 1 ie« i si.), p re tvara juć i, na taj način, postepeno ali neosjetno dem okrati ju u običnu buržoasku ili sitnoburžoasku frazu p ribližavajući se opasno tezi da je socijalizam moguć bez demo- k ra tije ili, što izlazi na isto , da je socija listička dem okra- tija , u svom državno-pravnom obliku d ik ta tu re p ro le tarija ta , m oguća bez po litičke d em okratije .0 U sprkos m nogobrojnim rezervam a i k ritik am a p redstav n ik a boljševizm a prem a državi i p o ra s tu b iro k ra tije , obračun s » jurističk im iluzijam a« u sovje tskom d ruštv u izvršen je pod zastavom javnog prava m inus su b jek tivna javna p rava. T riju m f pub licističke ju risprudencije i paneta tizm a usporedo dolazi s usponom sta ljin izm a koji maki- javelističke p rincipe k lasne bo rb e i klasnog te ro ra prenosi u revo lucionarn i radn ičk i p okre t, a zatim i u sistem političke i policijske v lasti sovjetske republike.
I I I
Pisac »Duha utopije« i »Principa nade« im a u vidu sve bitne teo rijsk e i p rak tičk e aspekte spom enutog odnosa socijalizma p rem a p ravu . U svom velikom djelu Prirodno pravo i ljudsko d o sto janstvo E m s t Bloch počin je u tv rđ ivan je m arksističke dis- tancije p rem a p ravu k onsta tac ijom da m alog lopova vješaju, dok velikog p u š ta ju da pobjegne; nepovjerenje naroda u sud sta ro je isto tak o kao i sam sud. O datle izreka: »Juristen bose C hristen«.10 M eđutim , Bloch se ne zadovoljava ponavljanjem ran ije u tv rđen ih ili novih socioloških činjenica o depravira- noj p ravd i, već p ris tu p a dalekosežnoj, za m arksiste neuobičajeno j, istorijsko-filozofskoj analizi p ravne m isli u evropskoj isto riji. R azum ije se, u sred ištu njegove pažnje nalazi se is tra živanje glavnih m isaonih tokova prirodopravne filozofije. Već u »Principu nadi« B loch je ukazivao da je p rirodno pravo sastavljeno od drugog m ate rija la nego socija lna u top ija , prem da im je željeni cilj srodan . Gotovo svim socijalnim u top ijam a svojstven je kom unističk i cilj. Pravo u cjelini, pak , jedna je m aterija k o ja je za raz liku od u to p ije m nogo bliža klasnom društvu. Izvedeno p riro d n o pravo im a u sebi k lija juće in terese preduzetnika.
9) TMco na pr. jedan od vođa i teoretičara boljševizma E. Preobrazenski kaže u svom spisiu »Moral i klasne norme«, izd. »Progres«, Zagreb 1926 str. 59: ». . . štrajkaš se u okviru proleterske vlasti pretvara u sabotera«.
10) U:por. Em st B’och, »Naturrecht und mensćhliche Wiirde«, Suhr- karnp, Frankfurt a/M, 1961, str. 208. Ukoliko nije izričito drulcč je navedeno, dalja interpretacija Blodhovih shvaćanja je data prema ovome djelu.
326
Otuda potječe njegova zaštita privatnosti, o tuda njegova liberalistička ljuska od ja je ta ."
U svojoj ulozi zaštitnika privatne svojine nad sredstvim a za proizvodnju — što znači zaštitn ika in teresa v ladajuće klase — jurisprudencija je u kalkulativnom pogonu m odem e države svoje oštroum lje dovela do snažnog postvarenja. »Jus« je postao stoga okrutna, definitorna i fo rm ulatom a disciplina. U tom smislu Bloch postavlja »Corpus iuris« pored m ašinske puške. A ukoliko je privatna svojina vladajuća kategorija jurisprudencije , onda s ukidanjem privatne svojine i ju risp rudencija gubi svoju funkciju i odum ire.
Prem a tome, ju risprudencija kao teorija i prim jena prava povezala je svoju sudbinu s privatnom svojinom . Bloch slijedi u tom sm islu Hegelovu m isao o m rtvom pozitivnom pravu koje je tako svojstveno egoističkom svijetu starog rim skog društva i buržoazije. Jer građansko (p rivatno) pravo od svog rim skog je u tem eljenja bilo pravo povjerioca, pravo vlasnika, p rin cipijelno antagonističko prem a dužniku. Blochovo istraživanje ideje pravnosti, koje počinje s paganskim prirodn im pravom so- fista, stoičara i skeptičara, pokazuje zanim ljivo sučeljavanje tog prava s arhaičnim oblicim a starorim skog »ius civile« u kom e se susrećemo s institucijom dužničkog ropstva. H um anistički elem enti grčke filozofije, posebno stoičke, bili su sistem atski asim ilirani prozaičnim potrebam a civilnog prom eta za koje R im ljani im aju najrazvijeniji smisao. U krštajući se s Epikurovom teorijom ugovora, čije važenje počiva n a koristi za ugovorene stra ne, s iedne strane, i razvijenom grčkom logikom, koju upo treb ljava za izgradnju nove sudske, civilnopravne procedure, s d ruge strane, rim ska jurisprudencija , prem a Blochu, stječe svojstvo univerzalne teleologije iskorišćavanja. Već kod Cicerona susrećemo teleološku m isao da su p rirodne m aterije i pojave sam om prom išlju predodređene za zadovoljavanje ljudsk ih po treba. Nastanak rim skog »ius gentium«, te praform e m eđunarodnog p ra va, izazvan je narastajućim prom etom stvari. Tako je stoički »lex universalis« mogao da posluži kao osnova za stvaran je op- štih norm i, zajedničkih svim ljudim a, a kosm opolitski i filantropski — m ada verbalan — karak te r stoičkog prirodnog p ra va bio je progutan od pozitivnog prava. To je bila pob jeda p rak tičnog nad teorijskim smislom, ili tačnije, korišćenje teorije za potrebe privatnopravnog prom eta. Sada sudije, koristeći sup- sum ciju pojedinačnih slučajeva pod opšte norm e, doprinose razvoju racionalizirane zakonske d istributivne pravičnosti, pošto je u zakonu tako reći sadržana m jera svih stvari. Pravda, sa svojim terazijam a koje određuju »suum cuique«, d jelu je pa trija r- halno-pokroviteljski, kao poklon odozgo. Ona više nije k ritika, nego apologetika postojećeg društva.
11) Upor. Ernst Bloch, »Das Frimzip Ho'fiflnamg«, Suhrkamp, Frankfurt a/M, 1959, str. 630.
327
Iako prvobitno h rišćanstvo nem a u svojoj ideologiji pravne m aterije , ipak je srednjevjekovni k ler u svom sukobu sa carskom vlašću oko suveren iteta i iskorišćavan ja p risvojio stoičko p rirodno pravo tum ačeći ga pom oću dekaloga. U hrišćanskom (upravo kato ličkom ) p riro d n o m pravu sasvim se gubi s ta ra misao o zajedničkom posjedu . M eđutim , tek u doba Reform acije stjecan je svojine p o sta je ne sam o pravo (ovlašćenje) nego i dužnost. U m jesto »com m unis possessio« u Calvinovom učenju dolazi »Kbertas«, i to u sm islu slobodnog preduzetn ištva. Tako p ro testantizam p rip rem a teren za racionalno prirodno pravo koje prvi p u t istupa otvoreno u X V II v ijeku s o tporom hugenota i u n jihovom učen ju o p riro d n o m pravu kao narodnom pravu.
Bloch pažljivo analizira sve v arijan te prirodnog prava moderne epohe od A lthusiusa do G rotiusa, koji kida vezu p rirod nog s božanskim pravom , p reko H obbesa, Puffendorfa, Wolfa, Lockea pa sve do Rousseaua. S posebnom sim patijom on se odnosi p rem a učen ju T hom asiusa koji je isticao pravo o tpo ra ind iv iduum a državi i državno i crkvi; Sloboda savjesti i to lerancije posta la je p rv i kvasac ljudsk ih prava.
M eđutim , na ovo istraž ivan je Blocha ne nagoni s tra s t isto- ričara , već ak tu a ln a p o treb a u tv rđ ivan ja osnovne m isli vodilje p riro d n o g prava, po što sta lno im a u vidu onu tv rdokornu m ržn ju ko ju je pozitiv istička ju risp ru d en c ija X IX vijeka ispoliila p rem a um nim k o n stru k c ijam a p rirodnog prava X V II i XVIII vijeka. S toga on uporedo isp itu je osnovne rezu ltate pozitivne ju risp ru d en c ije i osnovne m otive koje su je pokretale u borbi p ro tiv p riro d n o g prava.
Tako je n a p r. u N jem ačkoj is to rijsk a škola prava Savignyia i Puch te slavila običajno pravo i is to rijsk u p ravnu rom antiku. O ni su sta ro m rim skom p rav u dali takvu tačnost i oštrinu k o iu ono n iie im alo ni u Rim u, n i u njegovoj m odernoj upotreb i od XVI vijeka. P relazak od apstrak tn o g p rirodnog p ra va k isto riiskom pozitivnom p rav u Bloch situ ira u epohu koja slijed i p oslije te rm idorske reakcije . Is to rijsk a p ravna škola p red stav lja duhovnu po javu ko ja pokazu je kako je njem ačko g rađanstvo svoj sm isao za posta lo , isto rijsk i smisao, proširilo do razvijenog sm isla za sve dano. Teorijsk i duel između Savignyja i Anselm a Feuerbacha završio se u N jem ačkoj po- b iedom Savignvja, što je, p rem a Blochu, iednako pobjedi isto- r ijsk e ro m an tike nad F rancuskom revolucijom . A upravo Feuerbach je b io pisac ko ji je u krivično pravo uveo duh prosvjetite ljs tv a i liberalizm a, u s ta ju ć i p ro tiv kazne kao odmazde. Seku lariz ira i ući p rinc ip kažnjavan ja, Feuerbach je ukinuo t™*0- loški k a ra k te r kazne. On je krivični zakon shvatio ne sam o kao izvor nego i kao granicu kažn javan ja, ie r ta j zakon ne štiti samo državu, od. zločinca, već i zločinca od države. Ali najveća je zasluga Feuerbachova u izdvaianju individualne sfere od svopnske sfere, budući da se ljudski ponos ne poklapa s privatnom svojinom .
328
Bloch uspješno sprovodi svoju osnovnu intenciju: na obilju istorijskog m aterija la treba pokazati dvostruku p riro d u građanske ideje pravnosti. Ona, s jedne strane, zastupa interese čovjeka kao buržuja, privatnog vlasnika i m anifestu je se u bitnim principim a civilističke ju risp rudence e. S druge strane, ona se nalazi u pravnoj u topiji prirodnog prava koja v jeru je u m ogućnost nadm ašivanja danosti i iščezavanju postojećeg na čije bi se m jesto mogao uspostaviti bolji svijet. Pravnost je jurisprudencije ideologija kapitalističke p rivrede i prom eta; pravnost prirodnog prava im a revolucionarni značaj u borbi s feudalnom sam ovoljom i potčinjenošću. Bloch, m eđutim , zna da je i klasično prirodno pravo kao i buržoaska po litička ekonom ija miješalo privatno-privrednu slobodu sa slobodom uopšte, jurističko lice sa slobodnom ličnošću. Ali ondašnjem p rirod nom pravu kapitalistička p riv reda b ijaše neprelazna granica. Buržoasko je društvo izričito ili preću tno bilo poistovećeno sa sentim entalno shvaćenom prirodnom potpunošću. Počevši od kiničara i stoičara pa sve do Rousseaua, p riro d a je, n a razne načine, bila predstavljena kao k o n trastna kategorija društvenim odnosima. O tuda je, p rem a Blochovu m išljen ju , nastao ju ristički prirodni optim izam koji fetiš p rirode p ro tivstav lja d ruštvenom bespuću, a naivnu po tpunost socijalnoj izvještačeno- sti. Sam pojam slobode bio je u tom sm islu izražen u stavu: »slobodan kao ptica u letu«. Ali pojam prirode bio je upo trijeb ljen u dvostrukom značenju. N ajprije u sm islu zakonom ier- nosti prirode koja služi buržoaskoj kalkulaciji i m ehanizaciji, a zatim u sm islu »natura immaculata« čiji patos izražava nm - test, s jedne strane p ro tiv feudalizma, a s druge strane pro tiv sopstvene pocijepanosti i nastupajuće vladavine kapitalističkih interesa. U ovom sm islu Bloch se sasvim približava Lukd- csevoj in terp retaciji iz »Istorije i klasne svijesti«.12
Bloch, m eđutim , u sta je pro tiv svake m itske idealizacije p rošlosti kao srećnog prirodnog stan ja čovječanstva. Pravo p rirodnog stan ja je pravo jačeg u kome ljudi m ogu b iti zatrveni baš kao i insekti. Ova pravnom itološka podvodna s tru ja u p rirodnom pravu slična je isto rijsko j školi p rav a i njenoj ro mantici. Zato Bloch ispravno kritiku je Engelsovo neopravdano oduševi javan je Bachofenovom m itološkom ekshum acijom m aterinskog prava.1*
12) Tako, pored ostalog, Lukacs, kao i Bloch, ukazuje da je revolucionarna buržoaska klasa odbijala da u »činjeničnosti« jednog pravnog odnosa vidi osnov njegove valjanosti. Tek posl'ije pobjede počelo je da prodire Shvatanje o faikticitetu pravnog sadržaja i njegovoj nespoznattjivosti putem formalniih kategorija. Upor. G. Lukacs, »Gesoh‘:Ohte und Klas sen- bewusstsein«, Malik Verlag, Berlin 1923, str. 119.
13) Uprkos takvom stavu, upravo uz interpretaciju Bachofenovog učenja, Bloch iznosi iz »podzemnog svijeta« i iponovo preparira čitavu zbirku mitoloških ličnosti grčkog ant;čkog svijeta kao i junaike Sofaklove tragedije, d)3 bi u cijeloj toj Blochovoj sferi simbola, šifri i m'itsfldh elemenata, kao što
329
Prem a Blochu, prob lem se i ne postav lja u obliku kon trast-ne ideologije: p riro d a ili isto rija . U m jesto b jekstva u p riro du treb a traž iti sporazum ijevanje s is to rijo m ko ja se razvija. Sen tim ent p riro d n e po tp u n o sti uk ida se u m arksističkom rje šen ju h um an iz iran ja p riro d e i natu ralizacije čovjeka.
Bloch tak o đ e r odbacuje nad is to rijsk i, prirodopravn i ideal koji izražava k ru ti dualizam sa d ruštvenom zbiljom ili udaljavanje od te zbilje. M arksistički shvaćen ideal dolazi odozdo iz konkretncK itopijskog posredovan ja u sm islu revolucionarne p rakse. On ne p ro istječe iz ap s trak c ija jedne teorije nego iz tendencija d ruštvenog razvitka. U m jesto pravde koja dolazi odozgo, kao p a tr ija rh a ln a m ilost ili strašn i sud, Bloch ističe pravdu odozdo, revo lucionarn i tr ib u n a l ko ji je, doduše, nužno zlo, ali se bez njegovog k ra tk o tra jn o g ud arca ne m ogu instalira ti l judska p rava.
K ao naj konkre tn i ju m anifestaciju različitih shvatan ja pravde Bloch s p ravom navodi krivično pravo. Otac je prvi sud ija kada kažn java svoju d jecu i na taj način ispoljava svoju ok ru tnu »patria p o tes ta s« . Zatim dolazi kazna iz osvete i k lasna pravda v ješan ja »vagabunda«. Dugo je vrem ena optuženi bio p rosti o b jek t krivičnog postupka . K onkrecija ap strak tn e države i njene p ravde ispoljava se u dem oniji suda. Klasni karak te r pravde pokazu je se dalje u zaštiti p rivatne svojine čija se povreda p rog lašava krađom , a u očim a posjedn ičk ih klasa svi revolucionari p rog lašavaju se razbo jn icim a i ljud im a podzem lja. N aprotiv , u očim a siro tin je oni su osvetnici koji su opjevani u m nogim p jesm am a (S tjen k a Ražin i d rug i). L iberalna teor ija kažn javan ja, čiji je zastupn ik bio Anselm Feuerbach, zam jen ju je odm azdu i u livanje s trah a p rofilak tičnom društvenom zaštitom . Pa ipak, ovu re lativnu teo riju kažn javanja Bloch naziva »dlijetom od sapuna«. Paradoks buržoaske teo rije ispoljava se naj očiglednije kada ona, s jedne strane, proglašava kom uniste rođenim ub icam a i m enažerijom an tih ris ta , a s d ruge strane , sm iješnim idealistim a koji v je ru ju da čovjek može p o sta ti anđeo i da se zem lja p reobraća u ra j. Ali socijalistička revolucija počiva na uv je ren ju o p rom jen ljivosti ljudske p rirode i zato teži uzročnom p o b ijan ju zločina, tj. uk idan ju uslo- va p od ko jim a n as ta je ili m ora n as ta ti zločin. Ona je radikalna te o r ija kazne i zato je n a jp rija te ljsk ija ukoliko u b ija d ruštvenu m a jk u neprava.
P ub lic istička ju risp ru d en c ija , čiji je dio m oderno krivično pravo, ne dopušta , prem a Blochu, nikakva subjektivna prava već sam o sub jek tivne dužnosti. Za n ju je država jedin i izvor p rava, pa stoga unosi u civilističku logiku au to rita rn e zahtjeve uprave, po licije i krivičnog pravosuđa. Bloch ispravno primje-
primjećuje Jiirgen Habermas (upor. njegoviu knjigu »Theorie und Praxis«, Luchterhand Verlag, Neuwied 1963, str. 344), dominirao romantični pa- toa arhaičnog načina promatranja.
330
ouje da tam o gdje jedino ili pretežno v ladaju naredbe na jednoj, a potčinjavanje na drugoj stran i — kao u trup i ili jezu itskom redu — norm e više nisu pravne. Tu više n ije riječ o p ravnom već samo o fizičkom zakonu ko ji se sprovodi bez izuzetka.
A tam o gdje postoji cinička vladavina »Staatsraisona« u suprotnosti sa subverzivnim prirodopravnim rezonovanjem , nužno dolazi do suspenzije svakog prava, pa je onda sasvim svejedno — a to čine mnogi ju ris ti publicističkog sm jera — kako je neka vlast nastala i čime se ona legitim ira. Fašizam je o tuda u stvari sam o ojačao i totalizirao praksu bijelog tero ra koja je već potpuno funkcionisala i pratila sva revolucionarna vrem ena od seljačkih ratova do Pariške kom une.
Bloch ukazuje i na sta ljin ističku praksu fetišizacije države koja u teoriji Visinskog ističe sam o dužnost kao sadržaj d ržavnog prava, tj. svemoć »norma agendi«. To je svakako tačno, je r staljinizam započinje zajedno s pobjedom jurističkog pozitiviz- ma u publicističkoj ju risp rudence i. Visinski i njegova teorija i praksa jesu simboli zloupotrebe crvenog tero ra kao m artiro- logije revolucionara.
A ovdje upravo dolazimo do one kritične tačke hum anog na kojoj Bloch neprestano insistira u svom djelu. U svakoj su revoluciji rezistencija i insurekoija — svjesno ili nesvjesno — prirodopravnog porijekla . Osnovni je tenor prirodnog prava protiv države, prem a Blochu, besklasno društvo, je r p rasak revolucionarnog entuzijazm a uvijek nadm ašuje klasni cilj. Drugim riječima, prem a Blochovu shvatanju, n ije sam o socijalistička revolucija usm jerena na ukidanje klasnog društva. To je bila i Francuska revolucija, ukoliko su n jena ljudska prava nadilazila buržoaski horizont. Prem da je pozitivno pravo u svojoj okrutnosti i definitornosti klasno ograničeno i svodi se na odbranu interesa privatn ih sopstvenika, tj. vladajuće klase, ko ja preko svoje države teži vječnom gospodstvu, ipak se ide ja prav- nosti ne sm ije reducirati na sadržaj pozitivne jurisp rudencije . Prem da ideologije revolucije nose u sebi mnogo »pogrešne svijesti«, one su ipak anticipacija besklasnog društva, što znači da sadrže univerzalne, hum ane vrijednosti. Koje su to v rijednosti?
Bloch ih prezentira kritičkim sučeljavanjem socijalne u to pije i u topije prirodnog prava. Isto rijska povezanost ovih dviju utopija proizlazi iz zajedničke p ripadnosti plem enite moći anti-, cipacije nečeg boljeg od onog što je do sada postojalo. Objem a je zajednička p rojekcija dobročinstva, obje su izrasle iz rđavog stanja, obje potječu iz carstva nade. P rirodno pravo i socijalna utopija samo su različite v rste snova o boljem društvenom životu: socijalna u topija pretežno strem i sreći, uk idan ju nevolje i stanja koje je održava i producira; p rirodno pravo teži ljudskom dostojanstvu, ju rističk im garantijam a pravne sigurnosti, ili slobode, kategoriji hum anog ponosa. Socijalna u top ija teži ukidanju bijede, prirodno pravo teži uk idanju poniženja. Socijalna
331
u to p ija hoće da ukloni sve što sm eta euđem oniji svih, p rirodno pravo n as to ji da ukloni sve što sm eta au tonom iji i n jenoj euno- m iji.1*
IVP revladavajući jed n o stran o sti u top ije p rirodnog prava i so
cijalne u top ije , pu tem njihovog produktivnog povezivanja, Bloch n as to ji da ukaže n a cjeloviti sadržaj hum anosti.
On, dakle, p o stu p a kao i njegov s ta ri uzor Thom asius koji je povezivao lju d sk u sreću s ljudsk im dosto janstvom ili kao što je revo lucionarn i m ark sis t Rosa Luxem burg samo drugim term in im a iskazivala is tu m isao; nem a dem okratije bez socijalizm a, nem a socijalizm a bez dem okratije . Zato s dobrim razlogom Bloch naglašava da n ije sve socijalizam što se naziva qua anti-persona, an tilibera lnost, je r se u kolijevci m arksizm a nalazi ne sam o p a rtijn o s t za izm učene i opterećene, već i pri- rodopravna p a r tijn o s t za ponižene i uvrijeđene. I doista Marx n ije u s ta ja o sam o p ro tiv Hugovog istorijskcnpravnog cinizma, već je sasvim u duhu i p a tosom prirodnog prava izražavao svoju ind ignaciju p rem a despotizm u, N apoleonovom i svakom d ru gom: »Jedina m isao despotizm a je s t p rez iran je ljudi, onečo- vječeni čovjek, i ova m isao im a p red n o st p red m nogim d ru gim a u to liko , što je istovrem eno i činjenica. Despot uvijek vidi ljude lišene dosto janstva« .15 M arksistička je sloboda prim am o pozitivna sloboda, lju d sk a p rak sa , sloboda za nešto. Međutim , da b i slobodno d jelovanje bilo iole moguće, po trebno je da p o sto ji i negativna sloboda, sloboda od p ritiska i nasilja. N em a ljudskog do sto jan stv a bez u k id an ja b ijede, nem a ljudske sreće bez u k id an ja poniženja. Čovječnost i p ravednost nisu, kako je Engels pozitiv istički isticao , »jurističke iluzije«, već term in i socija lne i p rirodopravne utopije. Osamdesetgodiš- nji, p rogon jen i »apstrak tn i hum anist« E rn s t Bloch ostavlja svojim d jelom ko n k re tn u filozofsku p o ruku jednom zavađenom sv ijetu da ljudsko dosto janstvo i sloboda, s jedne, i lju d sk a sreća i so lidarnost, s druge strane, ne počivaju u nuklearno j stra teg iji. In su rek c ija b ijedn ih ne može se spriječiti a tom skim i napalm bom bam a m arke tzv. »slobodnog svijeta«; rez istencija poniženih ne može se obuzdati p rim jenom krivičnog kodeksa zbog arhaičnog »delit d ’opinion«, sam o zato što ta j kodeks nosi soc ija lis tičku etiketu . Zato završne riječi »Man ifesta kom unističke partije« da je »sloboda svakog pojedinca uslov slobode za sve«, ne važe, kaže Bloch, sam o ante rem nego i in re. N jihova je is tin ito st index sui et falsi. To je specija lna B lochova p o ru k a njegovom kom unističkom svijetu.
14) 'Upar. Ernst B^ooh, »Natunrecht und menschliche Wurde«, str. 234, 235 i »(Das Prinzip Hoffnung«, sir. €32.
15) Upor. Marx—Enge’s, »Rani radovi«, Kultura, Zagreb 1953, str. 33 i 34.
332
FILOZOFSKE OSNOVE LUKACSEVE TEORIJE PARTIZANA
Peter Ludz
Berlin
Uvodna napomena. K rajem prosinca 1945. u predavanju o rano prem inulom m ađarskom revolucionarnom liričaru Attili Jozsefu upotrijebio je Georg Lukacs prvi pu t izraz »partizan«. Njime je htio označiti odnos između pjesnika i partije .
U pojm u partizana Lukacs preuzim a m isao vodilju iz svojih radova Pisac i kritičar (1939) i Narodni tribun i birokrat (1940). Tamo je obrazložio zašto su veliki pisci, kao Shakespeare, Shelley i Lessing u svemu zastupali »stvar naroda, nacije i slobode« — čak i tada ili m ožda upravo tada kad n isu bili vezani uz neku zaraćenu p artiju svog doba: »Njihov tribunal, njihova »partijnost« u lenjinskom sm islu može često doci do izražaja upravo u otk lan jan ju aktualne partijnosti«1. Partizan, p isac i, u ranim spisima, um jetn ik odlikuju se prem a Lukacsu upravo predanošću, »misaonom i um jetničkom dubinom« kojom uspijevaju da p rikažu »zbiljske želje i nade naroda«. Oni stoje n a »arhimedovoj tački« iznad ili bolje: izm eđu kom unističke partije , p rije svega njenog birokratskog aparata , s jedne strane i — literarno-cstet- skih krugova s druge strane. Ove litera te označio je Lukacs kao svijet koji »u svemu uživa i n išta ne može zadržati, gdje se stvarnost i snovi stapaju u jedno, a oni snovi koji se nam eću životu, nasilno prolaze«2. On je ovo litera torstvo — p rije 1914. mislio je prije svega na Schnitzlera, H ofm annstahla i R icharda Beer-Hofmanna — uvijek otklanjao. Isto se tako rano okrenuo protiv b irokratizm a u kom unističkim partijam a, im ajući pred očima p artijsko vodstvo Bele Kuna i Rakosija nakon neuspjeha sovjetske d ik tature u M adžarskoj. Pri tom e je jasno uviđao nuž
1) Georg Lukšcs, »Volkstriibun oder Biirokrat?«, u: »Karl Marx und Friedrich Engels als Literaturtiistoriiker«, Berlin 1952, str. 127 i dalje, str. 146.
2) Georg von Luk&cs, »Die Seele und die Formen«, Essays, Borlin 1911, str. 235.
333
nost p a rtijsk e organizacije. Sam o za njega, slično kao i za Rosu Luxem burg, o rganizacija p a r tije n ije b ila k ru ti p reduv je t revolucije, već se ona nap ro tiv treb a la uvijek nanovo prilagođivati prom jen ljiv im revolucionarnim situacijam a- D inam ika revolucion arn e akcije b ila je za L ukacsa dana sam o u p ok lapan ju spozn a je i d jelovanja. Ovo pok lapan je spoznaje i d jelovan ja nalazio je on — ideal tip ično — ostvareno n a jp rije u um jetn iku , kasnije, u sk ladu sa svojim obraćan jem politici, u p ro le ta rija tu odnosno u p a r tiji i nap o k o n u partizanu .
S tru k tu re ovih idealtip ičn ih predodžbi slične su. U osnovi im leži uzor s tvaralačkog procesa, oblikovanje kojim um jetn ik ostv a ru je svoju viziju. Ovom uzoru u društvenoj i političkoj sferi odgovara sv ijest p ro le ta rija ta , njegova k lasna svijest koja istovrem eno razo tk riva »bit« kap italističkog d ruštva — kao što sa- drži i začetke nove sv ijesti ikoja sto ji s onu s tra n u k lasnih razlika. P artizan u svom najv išem povijesnom liku: kao u tje lovljen je revo lucionarne sv ijesti len jinsk ih naro d n ih trib u n a sup ro tstav lja se jed n ak o b iro k ra tim a kao i estetam a, koji su pod jednako nesposobni da ostvare p roduk tivno isp rep litan je obaju p ro tu rje čn ih fa k to ra po tv rđ iv an ja i n ijekan ja« .8
Za L ukacsa su sam o um jetn ik , zatim dvadesetih godina prole ta r ija t odnosno p a r t i ja — i kasn ije p artizan u s ta n ju da adekvatno k ritiz ira ju d ruštvo i p redv iđ a ju sm jer njegova razvitka. S tvara lačk i p roces, o stvaren je vizije, d ruštveno gledano: utopije, u v je t je m ogućnosti adekvatne k ritike . Tako je Shakespeare m ogao isto tako prav ilno k ritiz ira ti »feudalizam u propadanju« kao i »porođajne m uke kapitalizm a«; tak o su npr. Goethe, Balzac i T olstoj m ogli izraziti »d ijalektiku pro tivurječnosti« n jihova vrem ena — i tim e održavati d inam ičku ravnotežu izm eđu »starog« i »novog«. K od ranog kao i kod kasnog L ukacsa uvijek je um jetn ik p rije nego po litiča r taj koji dospijeva do sekularnog oblika, posredu jući izm eđu ek strem nih tendencija vrem ena. Ovo posredovan je izm eđu sta rog i novog Luk&cs u svojim estetičkim ranim spisim a razum ije kao iden tičnost um jetn ičke fo rm e i um jetničkog sadrža ja .
S ovakvim određen jem iden tičnosti um je tn ik je kao partizan obavezan p ro tu rječn o j d ijalek tici »doživljaja života i vizije forme« — dakle onoj d ija lek tic i »prirode« i »slobode«, etike i estetike ko ju je Lukacs iznio u svojim ran im estetičkim i filozofskim spisim a. O vdje treb a na p rvom m jestu spom enuti »Dušu i forme« (1911), »Prilozi sociologiji m oderne drame« (1914) i »Subjekt- -ob jek t odnos u estetici« (1917— 18). Osnove za koncepciju p a rtizana k o ja je na Is to k u i Z apadu bila često krivo shvaćena, treba dakle traž iti u onim ob lastim a filozofske refleksije čiji je u tjecaj u to v rijem e na L ukacsa bio m jerodavan : u (novo-)kantizm u, filozofiji života i fenom enologiji sa zastupnicim a K antom , Kon- radom Fiedleroan, R ickertom , Laskom i H usserlom . Lukacseva ori-
3) Georg Lukšcs, »Volkstribun oder Biirokrat?«, str. 147.
334
ginalnost gledano povijesno-filozofski leži u tome Što je u medij ii Hegelove i još više Schellingove estetičke dijalektike stopio sve ove razne duhovne stru je, posebno m isao Laska i Husserla.
Prenoseći etičko-estetičku teoriju na političko područje Lukacs u svojim kasnim radovim a načinje jednu političku teoriju um jetnika, teoriju partizana. Koncepcija partizana počiva očito na određenoj m isaonoj figuri, određenoj struk tu ri koja je stalno prisutna u Lukacsevu djelu. Slijedeća analiza treba da osvijetli filozofske osnove ove specifične struk tu re i pokaže značenje ove misaone figure za in terp retaciju cjelokupnog Lukacseva djela.
Osobitost estetskog subjekt-objekt odnosa. U ranim estetičkim spisim a Lukacs pokušava da preuzm e i dalje razvije eslelić- ke teorije Schellinga, Friedricha Schlegela, Solgera, Novalisa i Schillera. On ide za jednom filozofijom stvaralaštva, za teorijom um jetničkog genija i um jetničkog djela, za fenom enološkom analizom um jetničkog procesa. »Vječno stvaranje«, beskonačni stvaralački proces um jetn ika dostiže u estetskom subjekt-objekt odnosu svoj najviši stupanj. Zato je subjekt-objekt odnos u LukA- csevoj estetici autonom an i kao takav uzor i norm a i za politički život. Umjetnički genij u čijem su djelu form a i sadržaj potpuno identični u svojoj je to talnosti pralik partizana. Ovaj p ralik nosi, u odnosu na političku stvarnost našeg vremena, nužno u to p ijska i time tragična obilježja.
U studiji Subjekt-ob jekt odnos u estetici razgraničuje Lukacs subjekt-objekt odnos u estetici, do kojeg mu je stalo i koji sm atra jedino »zbiljskim«, od toga odnosu u logici kao i u etici: U logici se »svijest uopće« koja prosuđuje ne može više shvatiti kao konkretni subjekt. »Prostom o-vrem enski individualna« ličnost kao i teoretska subjektivnost u najboljem su slučaju granične vrijednosti. O bjekt apsolutno prevladava. Niti u etici, u K antovu razlikovanju između em pirijskog i inteligibilnog subjekta , ne postoji, prem a Lukacsu, pravi odnos subjekta i objekta; je r priznavanjem etičke m aksim e konstitu ira se doduše subjekt, izdižući se nad svoje em pirijsko postojanje, ali ovim aktom on ne stvara nikakav odredljivi, autonom ni objekt i prem a tom e ne uspostavlja nikakav subjekt-objekt odnos. T rebanje p retpostav lja kod Kanta jedan b itak na koji se ono principijelno ne da p rim ijeniti. Prevlast subjekta onem ogućuje p rim jeren objekt. Niti logika, niti etika ne mogu, prem a riječim a Schellinga4, postići to ta lite t nesvjesnih i svjesnih snaga, »prirode« i »slobode« a tek ovaj to talitet izaziva »osjećaj beskonačne harm onije« i čini čovjeka »cjelovitim« čovjekom.
Kako je ovaj estetski to talite t koncipiran u pojedinostim a? Odnošenju estetskog subjekta leži u osnovi kao kod H usserla »beskonačni doživljaj«. Za razliku od Kan tove etike estetski se doživ- ljaj poklapa s norm ativnim stanovištem . U estetskom se doživ
4) Usp. Fr. W. J. Schelling, »System des transcendentalen Idealismus«, Tub.ngen 1800, str. 488.
335
lja ju , što n a p rv i pogled može izgledati paradoksalno , ispun java etička norm a. Ova Lukacseva m isao p o sta je m ožda shvatljivi ja , ako norm ativn i doživljaj (i tim e no rm ativnu zb ilju ), zajedno s O skarom B eckerom 5, o rijen tiram o n a P latonu. Za Platona je ide ja ono zbiljsko , sv ije t povijesnog m ijen jan ja naprotiv puki p riv id . Lukacsev tako reći »negativni platonizam « (O. B ecker) vidi u n o rm i n ap ro tiv »puki ideal«, u »toku života«, u s tru ji s tvarnosti, n ap ro tiv ono u istin u realno.
U norm ativno-estetskom doživljaju um jetn ičko se djelo tek stvara. N orm ativna je u tom doživ ljaju u sm jerenost sub jek ta »na sv ije t po tpuno p rim je ren im anen tn im doživljajnim zahtjevim a«6. Ovu »usm jerenost« estetskog sub jek ta treb a razum jeti ne više u Kan tovom sm islu kao »odnos uobrazilje sp ram razuma« (K r. d. U rte ilsk ra ft p a r . 49), nego u sm islu H usserlove »intencio- nalnosti« , dakle kao k a rak te ris tik u doživ ljaja da bude »svijest o nečem u«. O bjek t p rid ru žen este tskom su b jek tu je s t um jetn ičko djelo koje, u L askavom sm islu, »važi nasuprot« sub jek tu . Time po- siže Lukacs za onom »korespondencijom « izm eđu »bivstvuju- ćeg« i »važećeg« ko ju je njegov učitelj Lask7 izgradio k ao princip »d iferenciran ja značenja«. Lukacs ide svakako u to liko dalje od Laska što ko respondenc iju b ivstvu jućeg i važećeg ne sm ještava »po sebi« s o n u s tra n u sfere sub jek ta , nego doživljajne m ogućn osti este tskog su b jek ta zadržava n a jp rije u im anenciji subjekta. Dok Lask stav lja naglasak na »važenje« fo rm e za sadržaj i tim e k oncip ira fo rm u kao ob jek tivn i e lem ent u su b jek tu koji nadilazi sub jek tivnost, Lukacs vidi o b ra tn o »utopijsku stvarnost djela« kao ispun jen je čistog doživljaja, kao in ten c iju sub jek ta n a objekt- U m jetn ičko djelo p o sta je tim e »subjektivaoijom « este tskog sub jek ta .
P riro d n i sub jek t Lukacs red u c ira n a »stilizirani«, »totalnog« čovjeka na čovjeka »totalno«. E ste tsk i sub jek t kao čovjek »totalno« m ože se ispun iti sam o u o b jek tu k o ji sam stvara. Stojeći izm eđu K an ta i Laska koncip ira Lukacs stilizirani estetsk i subjek t kao »obuhvatno jed instvo sad rža jne punoće doživljaja«. Tome n a su p ro t K ant je su b jek t shvatio etički-postulativno, dok je Lask u doživljaj noj rea lnosti este tskog sub jek ta vidio takoreći sam o m jes to za doživljavanje ob jektivnog s ta n ja stvari.
Fenom enološka redukcija sub jek ta , m isao stilizacije im a svakako neke značajne posljedice posebno za razum ijevanje kas-
5) Oskar Becker, »Von der Hinfalligkeit des Sćhonen und der Aben- teuerl'ichkeit des Kiinstlers. Eine ontologische Untersuchung im asthethi- sohen Phanomenbereich«, u: »Festschrift. Edmund Husserl zum 70. Ge- burtstaig gewidmet«, Halle a. d. Saale 1929, str. 27 i dalje.
6) Georg von Luk&cs, »Die Sufojekt-Objekt-Beziehung in der Astlhetik«. u: »Logos«, 7. J>g. (1917—18), str.l i dalje. Slijedeća analiza oslanja se uglavnom na ovaj članak. Sve navedene stranice u tekstu odnose se na njega.
7) Usp. Emdl Lask, »Gesammelte Schriften«, hrsgg. von E. Herrigel, Band II, Tiibimgen 1923, str. 58 'i dalje. — Za Lukšcsevu recepciju Laska v. Georg von Luk&cs, »Emil Lask Ein Nachruf«, u: »Karot-Studien«, 22 Jg- (1918), str. 349 i dalje, str. 355 i dalje, str. 363 1 dalje.
336
nog Lukacsa. Prvo Luik&cs koleba, slično Lavateru, H am m anu i H erderu u njem ačkoj duhovnoj povijesti, između im anencije i transcendencije. U subjektnosti stiliziranog sub jek ta ne može »ništa izroniti što bi njegovoj čistoj m ogućnosti doživljavanja bilo iole transcendentno« (str. 9— 10). Za stilizirani i tim e reducirani subjekt postu lira se čista sposobnost doživljavanja: redukcija je upravo pokretač za to ta lite t ispunjenja. Tek ovom stilizacijom estetskog sub jek ta odnosno njegovim reduciranjem , njegovom svjesnom jednostranošću on se može usm jeriti čisto na odgovarajući objekt, na um jetničko djelo. Time istom dobiva ova usm jerenost karak ter Totaliteta. Ovakvim određenjem Lukacs ipak uvodi jedno stanje unu trašn jeg sam ousavršavanja subjekta — jasn ije se to može vidjeti tek na po jm u »čiste subjektivnosti« preuzetom od H usserla — kojim naposlje tku dolazi do transcendencije subjekta; je r za njega zasnovano je u apriornoj b iti sub jek ta » da m u je njegovo savršenstvo dano kao beskonačni zadatak«, da čista subjektivnost nije »em pirijski eg- zistentna, psihička danost« nego ideja.
Ovim posredovanjem im anencije i transcendencije osigurava se Lukacs od tradicionalnog dualizm a između stvaralačke subjektivnosti i n joj stranog svijeta ob jekata koji bi ona m orala samo odražavati. Ovim posredovanjem pokušava on u Povijesti i klasnoj svijesti nadovezujući na Fichteov Prvi uvod u nauku o znanosti (1797) razriješiti m oderni oblik Kantove an tinom ije idealizma i dogmatizma, naim e »antinom ije građanskog m išljenja«.
Drugo: Stilizacija estetskog sub jek ta čini se na jp rije isto tako proizvoljna kao i njom izazvana preobrazba totalnog čovjeka svakidašnje doživljajnosti u čovjeka »totalno«. Lukacs ipak shvaća um jetničku d je la tnost kao »lebdeću ravnotežu između proizvoljnosti i nužnosti«, između subjektivnosti i objektivnosti. Time i form a i sadržaj gube svoju čvrstoću. Sadržaj ili u navedenom kontekstu um jetnikov doživljaj p osta je uskoro »pukim zbirnim po jmom djelatn ih mogućnosti«, form a ubrzo »pukim djelotvornim pokretačem doživljajnog izraza«. Ravnoteža ovih »kolebanja«, ovih istovremeno tečno posta lih veličina je »lebdeća« i »dinamička«. Ovakvu dinam iku kao određeni odnos form e i sadržaja, prip isu je kasnije Lukacs u Povijesti i klasnoj svijesti p ro le tarija tu , naravno u društveno-po vi jesnom p rosto ru .
S druge strane stilizacija kao form ativni princip estetskog subjekta »smiruje« u neku ruku beskonačno m noštvo njegovih doživijajnih mogućnosti, »anarhiju instinkata«8, njegovu »čežnju«. Time se Lukacs preko Schellinga, Hegela i H usserla vraća Kantu i Lasku. Je r stilizacija je jedna v rsta spoznajnog oblika kojim subjekt p ristupa n jem u stranom m aterija lu . Kao i kod Laska stilizacija ograđuje sadržaj doživljavanja tako da ovaj postaje »doživljiv«, da se ne gubi u »tokovima života«. Na neki način doživljajni sadržaj posta je tako doživljajnom form om .
8) Georg von Lukšcs, »Die Seele und die Formen«, str. 86.
Kao i već u svojoj knjizi Duša i form e Lukacs 1 u Subjekt-objek t odnos u estetici vezuje fo rm u uz doživljaj. On se dakle supro tstav lja svakoj teo riji razum ijevanja ukoliko ova uvijek ostaje obavezana dualizm u sub jek ta i objekta, form e i sadržaja.
Treće: Lukacs in te rp re tira K antovu »bezinteresnost« estetskog sub jek ta fenom enološki u sm islu inteocionalnosti doživ- Ijajnog sub jek ta na p redm et p rim jeren čistom doživljaju. On pri tom e u to liko ide dalje od K anta što uvijek specifičnu stru k tu ru p redm eta, um jetn ičk i ob jek t, shvaća etičko-estets-ki norm ativno. Dok je K ant sm jerao da shvati sve moguće estetske p redm ete, za Lukacsa je izolirani objekt, svako pojedino um jetničko djelo, uvjet m ogućnosti estetskog ispunjenja. Odgovarajući reduciranom sub jek tu sva m asa m ogućih predm eta iščezava, dok ne p reostane onaj od sub jek ta »intendirani objekt«. FiJozofsko-politička konsekvencija ove m isli bit će očigledna kasn ije u Lukacsevu po jm u partije .
Četvrto: Lukacs slijedeći svoje učenje o reduciranom estetskom su b jek tu m ora napokon sv jesnost stvaralačkog akta sm a tra ti sam o sekundarnom ; je r odlučan je ak t sam, proces u sm jerenosti, konačno povezivanje um jetn ičkog sub jek ta i objek ta . Ova m isao ukazu je n a fenom enološki p ro to tip kasnije Lukacseve teo rije revolucije i njegove recepcije Lenjinove spoznajne teo rije ( teo rije odraza).
Na taj su način b itn i m otivi njegove političke teorije koja stu p a prvi pu t na vidjelo s T aktika es ethica (1919) već anticip iran i u njegovim estetičkim koncepcijam a. U tom sklopu treba p r ije svega spom enuti m isao »uzajam nog djelovanja« katego rija u sp rkos ili baš zbog njihove oštre razdvojenosti, kao što u Lukacsevoj političkoj teoriji revolucionarni proces im a očitu prevagu nad svakom organizacijom .
Začetak fenom enologije stvaralačkog. P re thodne napom ene o in tencionalnosti estetskog su b jek ta upuću ju već na izvjesno d ija lek tično »objedinjavanje ak tivnosti i kontem placije u stvaralačkom procesu« (str . 17). E stetsk i sub jek t je aktivan, budući da on o b jek t koji m u je izvanjsko i sam o zadan izvodi iz sebe kao zatvoren to talite t. E ste tsk i je sub jek t kontem plativan ukoliko um jetn ičko djelo dobiva svoj k a rak te r sam o tako da se estetskom sub jek tu p ruži kao »osamostaljena svijet form i zgusnu tih u doživ ljajna ispunjenja« . Lukacs označava estetski sub jek t nadovezujući na K anta i polem izirajući s njegovim određenjem genija (Kr. d. U rteilskraft, § 46) kao um jetničkog genija. K oncepciju genija ob jašn java on fenom enološkom analizom um jetn ičkog stvaran ja , stap an ja i re la tiv iran ja vizije i um jetn ičke form e, a tim e i subjektivnosti i objektivnosti.
Fenom enološki reduciranom estetskom sub jek tu odgovara »m ikrokozm ički k arak te r um jetn ičkog djela« (s tr . 18). Um- m jetn ičk i objekt, um jetn ičko djelo isto je tako stilizirano ili reducirano: m ogućnosti ispu n jen ja za um jetn ički doživljaj sub jek ta za Luk&csa su zasnovane u u n u ta rn jo j s tru k tu ri samog predm eta. M ikrokozm ički k a rak te r um jetn ičko djelo dobiva
338
u simboličkom poređenju dviju oblikovnih stru k tu ra »ideje djela s idejom univerzum a«. (S prirodno^filozofijskim pojm om m ikrokozmosa ovo određenje estetskog stan ja stvari naravno nem a nikakve veze). Dosljedno tome Lukacs vidi u um jetn ičkom djelu »autonom nu objektivnost«. O datle se on ponovo vraća svojoj ishodišnoj tezi da se u um jetn ičkom području v rijednost i vrijednosna realizacija uvijek poklapaju , da je um jetničko djelo u svojoj dovršenoj im anenciji »transcendentalna vrijednost« sama- Krug je time gotovo zatvoren. Fenom enološki subjekt-objekt odnos, odnos između um jetn ika i njegova djela p redstavlja »kao takav najviši zamislivi vrhunac im anentno mogućeg sam oispunjenja kako subjektivnosti ta'ko i objektivnosti: objekt se dovodi do savršenstva u m ikrokozm osu um jetničkog djela, a subjekt u svom najvišem in tenzitetu doživljaja, u doživljaju n jem u sasvim prim jerene, u top ijske zbilje«, (str. 29). U um jetničkom djelu je na taj način ostvarena identičnost form e i sadržaja. Takoreći kao posljedica ovog stan ja stvari um jetničko djeio p roširu je svoj zahtjev za važenjem: Identičnošću s estetskim subjektom ono dobiva »kvalitetu važenja općeg«. Ono doduše ne posta je kao u dualističkoj estetici »sam oispunjenjem apsolutno«, ali ono ipak p redstav lja »savršenu shem u za doživljivo ispunjenje uopće«. Isto tako i um jetnik u ovoj identičnosti s objektom , s um jetn ičkim djelom dobiva na »općenitosti«.
Ove tvrdnje pokazuju da je općenitost koju Lukacs inten- dira subjektivna. Ova subjektivna općenitost podliježe određenim zakonitostim a, već stoga što je pojam sub jek ta koji leži u osnovi estetskog sub jek ta i sam ideja i norm a. (Form alni sastav intencije na to ta lite t ispun jen ja koju im plicira stilizacija estetskog subjekta , ne sm ije se naravno zam ijeniti s nužno različitom sadržajnošću um jetničkog djela.).
Prenošenje estetskog sub jek t-ob jek t modela na političku teoriju. Fenom enologiju stvaralačkog procesa, o tk lan jan je svake k ru tosti um jetničkog djela, lebdeću ravnotežu subjektivnosti i objektivnosti Lukacs je već u svojim prvim političkim spisima prenio na svoju političku teoriju . Misaona figura dobivena u estetici po kojoj je um jetn ik stvorio autonom ni m ikro- kozmos sa vlastitim zakonim a i harm onijom , ko ja je rezultirala iz savršenosti um jetničkog djela, kod Lukacsa je p rim ijenjena per analogiam. Utjecaj Schellinga i H usserla koji se isticao u estetičkoj oblasti sada se u političkoj teoriji p rekriva He- gelovom i Marxovom term inologijom .
Ova se hipoteza može podržati b ro jn im navodim a. Tako su npr. pojm ovi »revolucija« i »dem okratska d iktatura« kategorije to taliteta koje su a priori etički norm irane- Revoluciju Lukacs uvijek nanovo shvaća kao stvaralački proces koji se može pore- d iti samo sa isto tako »stiliziranom« beskonačnošću »životnog toka«, a koji m ora p rob iti sva postvaren ja i ukočenosti. Ovaj pojam revolucije ko ji nosi kako sindikalističko-anarhističke tako i estetičko-harm onističke crte pregnantni je p rim jer za etičko-este-
339
tičko p re o b lik o v a n je političk ih kategorija. Š druge strane revolucija m ora pu k u neposrednost spon tanosti podići »do jasne svijesti o k re tan ju cjeline«*. S takvim naglašavanjem svijesti razb ija Lukacs okvir naznačen u njegovoj fenom enološkoj estetici; je r u fenom enološki koncip iranoj subjekt-objekt identičnosti im ala je svijest sam o p o p ra tn u i sekundarnu funkciju .
Lukacseva teo rija revolucije a r tik u lira se, p rije svega u kasn ijim spisim a, u »uzajam nom djelovanju« spontanosti i svijesti. S pon tanost shvaća on kao klicu svijesti. U zajam no djelovanje spon tanosti i sv ijesti zauzim a u revolucionarnom procesu ono m jesto koje je nekad im ala »dinam ička ravnoteža« sub jek ta i ob jek ta u stvaralačkom procesu . Razvoj spontanosti do svijesti kojo j nužno p re th o d i »lom sa spontanošću«10 predstav lja preok re t u novi kvalitet. Doduše i intenzivna »uzajamnost« u m jetničkog su b jek ta i ob jek ta vodila je estetsk i sub jek t iz njegove im anencije u novi kvalitet, u sub jek tivnu transcendenciju , ali um je tn ičk i proces p e r defin itionem im plicira jače naglašavanje subjek tivnosti.
B itna razlika izm eđu fenom enološke teorije stvaralaštva i teo rije spon tanosti o rijen tiran e jače na Hegelu i M arxu u kasnim radov im a leži u tom e, što je Lukacs po jam »inteligibilne slučajnosti« p reuzet od K an ta izvorno ograničio na fenomeno- lošku analizu stvaralačkog procesa. Za njega su se oba principa ob likovanja: vizija i tehn ika izm jenjivali tako da su ulazili u po javu naizm jence kao sub jek tivn i ili objektivni elem ent. Proizvoljnost i u neku ru k u slučajnost ove uzajam ne igre koju je Lukacs sm a trao konstitu tivnom za stvaralački proces našle su svoju gran icu sam o u fo rm alno nenapušteno j subjekt-objekt korelaciji kao takvoj. Sam o jedan od elem enata m ogao je uvijek biti su b jek tivan odnosno objektivan. Polazeći od »odnosa između životnog doživ ljaja i vizije forme« pren io je Luikacs fenomenolo- ško tum ačen je K antove »inteligibilne slučajnosti« na odnos izm eđu »pojedinačnog«, »posebnog« i »općeg« u suvrem enom dija lek tičkom m aterija lizm u. Tu se tak o đ er »slučajnost« u svakoj po jed inačnosti i posebnosti kao m om ent zbiljskog procesa ne može isk ljučiti.
Ovo p renošen je K antova po jm a »inteligibilne slučajnosti« iz fenom enologije u dija lektički m aterija lizam — kao i uopće zam jen jivan je este tičk ih kategorija povijesno-filozofskim — dovodi s jedne strane do form alizacije Hegelova i M arxova shvaćan ja povijesti: »Povijest je upravo povijest neprekidnog rev[J" lucion iran ja p red m etn ih form i koje oblikuju ljudski opstanak«". S druge stran e u kategorijam a spon tanosti i svijesti obraća se pažn ja na dim enziju vrem ena i tim e uopće na povijest; fenome-
9) Georg Lukšcs, »Volkstribum oder Biirokrat?«, sto*. 132.10) Georg Luk&os, »Volkstribun oder Biirokrat?«, str. 135.11) Georg Lukacs, »Geschichte xmd Klassenbewusstsein«. Studien uber
ma:rxistisohe Dialekitik (Klerne revolutionare B'ibliothek, 9). Berlin 1923, str. 203.
340
nološka subjekt-objekt identičnost bila je - to m e nasupro t duboko ahistorijska-
I u osnovi Lu'kacseve koncepcije p ro le ta rija ta i p a rtije može se jasno vidjeti estetički model. P ro le ta rija t je, npr. u P ovijesti i klasnoj svijesti, podjednako h isto rijsk i sub jek t kao i h is to rijski objekt političkog procesa. Utoliko sliči p ro le ta rija t s tru k tu ralno subjekt-objekt identitetu . P rije svega u Povijesti i klasnoj svijesti drukčije nego u T aktika es ethica (1919) — p ro le ta rija t ima crte stiliziranog kao i transcendentnog estetskog subjekta. Lukacs izričito podvlači da klasnu svijest p ro le ta rija ta ne treba razum jeti u em pirijsko-psihološkom sm islu već kao ideju i no rm u '2. »Objektivna intencija prem a ispravnom e«, usm jerenost na kvalitativno-jedinstveno, koje se p rip isu je p ro le ta rija tu p red stavljaju sve do u term inologiju preuzim anje misli o stiliziranom estetskom subjektu. Kao što se estetsk i sub jek t u subjekt-objekt odnosu um jetnosti ostvaruje u svom najvišem doživljaj- nom intenzitetu i iz svoje im anenoije prelazi u sub jek tnu trans- cendenciju — lako će »konzekventna provedba d ik ta tu re p ro letarijata« učiniti naposlje tku ovu d ik ta tu ru suvišnom .i:‘ Dakako p ro letarija t je stavljen u povijesni proces. Time on — pored sve form alnosti — dobiva drugu kvalitetu, naim e jednu drugačiju društveno-političku norm ativrtost.
Kasnije kad je Lukacs počeo odstupati od svoje naglašeno sindikalističko-anarhistički postavljene teorije p ro le ta rija ta , dobiva i »partija« karak teris tike stiliziranog estetskog sub jek ta . To važi napose za njegov spis Lenjin (1924). Sam o u organizacionoj form i kom unističke p a rtije može p ro le ta rija t provesti revoluciju. P artija posta je tim e tako reći »stilizirana doživljajna forma« pro le tarija ta . P ro le ta rija t m ora p re trp je ti redukciju svojih anarhističkih snaga; tek ova redukcija proizvodi p a rtiju . N jene su akcije intenoionalno usm jerene na univerzalnu revoluciju čovječanstva.
S obzirom na ove veze između estetike i po litike prob lem atično je izjednačavati Lukacsevu i Lenjinovu koncepciju partije- Lukacs nem a p red očim a političke elite u sm islu Lenjinovom , već p rije duhovne elite, koje on shvaća kao »narodne tribune«.
Zato nije slučajno da se njegovo m išljen je u kasno razdoblje opet priklonilo jednoj više duhovno-um jetničkoj figuri to talite ta: partizanu. On je po Lukacsu izraz istovrem eno spontano i svjesno djelatnog um jetnika. On se ozbiljuje u liku partijskog pjesnika, pjesnika-kritičara kao i filozofskog kritiča ra . Supro tnost p rem a um jetničkom geniju sastoji se u tom e što partizan općenite zakone društvenog razvoja ne shvaća više »kao u sebi počivajuće
12) Usp. Georg Lukacs, »Geschiohte ,und Klassenlbevvusstsein«, str. 88 i dalje.
13) Georg Luk&cs, »Az eikolcs szerepe a kommunista termeslesben« (»Uloga morala u komunističkoj proizvodnji«), u: »Szoci&lis Tenneles, 1. J'g., Heft 11 (1919), str. 3 i dalje, str. 9.
341
m ikrokozm ose, već kao dijelove, kao m om ente društvenog razvoja«14. Fenom enološki subjek t-ob jek t to ta lite t ranog razdoblja povukao se p red onim m arksističko-hegelovskim kasne faze. »Beskonačnost života« osta je i dalje naravno predeterm in irana. G ranice m eđutim n isu više povučene estetsk im zakonim a um jetn ičkog sub jek t-ob jek t iden tite ta , nego zakonim a općenitog društveno-po vi jesnog razvoja.
U p artizanu dobiva m isaona figura ko ja je proizvela um jetnika, p jesn ika-kritičara , filozofskog k ritiča ra i p rije toga proleta r ija t odnosno p a r tija svoj dosada konačni oblik. Tako npr. partijsk i p je sn ik prem a L ukacsu »nikada nije vođa ili običan vojnik nego uvijek partizan . To znači, ako je istinski p artijsk i um je tn ik , tad a po sto ji duboko jed instvo s povijesnim pozvanjem p artije , sa velikom stra teg ijskom linijom ko ju određuje p a rtija. U nutar tog jed instva m ora se on m eđutim očitovati vlastitim sredstv im a na v las titu odgovornost«15. P artijn o st um jetn ika u sm jerena je na »povijesno pozvan je partije« . Idealiter ona se pok lapa sa sub jek t-ob jek t iden tite tom um jetn ika i um jetničkog djela. In ten c ija na pov ijest može se unekoliko upored iti s vizijom ko ju u m je tn ik im a o svom djelu. Povijesna budućnost i um jetn ičko djelo: oboje im a »heraklitsku struk turu« u kojoj »nitko ne može dvapu t stup iti u istu rijeku« (str- 38). Lukacs tim e izriče kako stvaralačk i proces pod tim uv jetim a uvijek pos ta je p rob lem atičan . Povijesne po jave sta ljin izm a i policentrič- kog kom unizm a dovele su do p itan ja na kojem se sjecištu povijesnog pozvanja p a r tije n jena stra teg ijska lin ija i um jetn ička vizija m ogu još susresti.
N aposlje tku sam o »skok« u tem elju je »dinam ičko prim jereni sub jek t-ob jek t odnos izm eđu um je tn ik a i djela«, onaj skok ko ji u tren u tk u ozbi ljen ja i savršenstva o stav lja sam o rezignaciju . Rezignacija ko ja slijedi nak o n u sp ostav ljan ja savršenstva rep ro d u c ira se u političkom sv ijetu kao trag ika partizana: jer u top ijsko-eshato loška vizija partizana ne može izbjeći takvoj tragici. Slike n ikada ne p o sta ju zbiljom , p rem da su i neophodne za oblikovanje i p ro m jen u povij esno-političkog svijeta.
Preveo M arijan Cipra
14) Georg Lukdcs, »SdhrLftsteiler und Kritiker«, u: »Probleme des Realis- mus«, Berlin 1955, str. 271 i dalje, str. 296.
15) Georg Lukšcs, »Pšrtiko’tćsiet«, u: Lukacs, »Irođalom ćs demokrd- cia«, 2. izdanje, Budapest 1946, str. 111 i da1 je, str. 131.
342
VARIJACIJE NA BLOCHOVU TEMU
Davor Rodin
Zagreb
Jedna je tem a Blochove filozofije već ovog časa prik ladna za varijacije.
Sam a Blochova filozofija predstavlja naim e variran je He- gelova najefektnijeg akorda koji nadglasava sve ostale čineći ih samo vlastitim jačim ili slabijim odjekom : Bitak i N išta su isto.
Ova tem eljna tv rdn ja m etafizike koja u svojim varijac ijama: Bitak jest nebitak nije, ex nihilo nihil fit, ex nihilo fit ens creatum , trajno zaokuplja filozofsku misao dospijeva tako u jednostavnost punu nagovještaja koja kao da o tvara m ogućnost za obnovu kao i za definitivno napuštan je m etafizike.
Ovu radikalnu alternativu o b itku i nebdtku m etafizike kao, nazovimo je tako »zvučnog zida« novog nem etafizičkog života postavlja Marx i to na upravo m etafizički zagonetan način unuta r lajtm otiva čitave m etafizike, u n u ta r opreke esencije i egzistencije.
Hegelovim stavom B itak i N išta su isto m etafizika je sam a sebi p rekinula životnu n it na kojoj je visjela, k rhku dife renciju. B itka i Ništa.
Marxu je ovim Hegelovim stavom bilo prividno rečeno samo to da vijest o slom u m etafizike (ne samo njem ačkog Klasičnog idealizma) stavi na velika zvona. I dok su drugi suvrem enici filozofirali kao da Hegela nije ni bilo — plašeći se njegovih konsekvencija — dotle se Marx posve otvoreno uhvatio u koštac s apsolutnom filozofijom zahtijevajući da se ona i zbiljski dovrši te da tako u skladu s njom nestane i religije, i prava, i politike a zatim i države kao čuvara svih nepravdi te naposlje tku. i samog pasjeg života koji m ora zbiljski p resta ti jednako kao što je i m etafizika presahla. Tako u prvi m ah izgleda da Marxu nije stalo do destrukcije apsolutne filozofije i građanskog društva nego do njihova dovršenja.
343
S tvar na prvi pogled d o ista izgleda tako kao da je M arx određen sam o zato da nadzire k ra j pov ijesti d p ropast svijeta budući da se b it njegovih k ritik a Hegelove filozofije paradoksalno svodi na zahtjev da se provedu u život odluke najvišeg tn- bunala (apso lu tne filozofije) koji je ovaj p u t sudio doista p ra vedno donijevši na jtežu p resu d u n ad sam im sobom.
P itan je koje u sv je tlu ovog paradoksa valja postaviti glasi: Kako je iz Hegelova stava B itak i N išta su isto bilo moguće zak ljučiti na p ro p ast sv ijeta i k raj povijesti. (Doduše nejaka je r iječ u jednom spisu m nogo sta rijem od Hegelove Logike već jednom pretenciozno označila početak povijesti p a stoga na sm isao riječi treb a paziti s najvećom predostrožnošću).
Ne govori li m ogućnost takvog zaključka o b itnoj vezi metafizike i sv ijeta, o sv ijetu kao supu tn iku m etafizike, o m etafizici kao supu tn iku svijeta.
Bit ove veze ispoljava se u m ogućnosti Marxova iskaza: Bez svršetka filozofije nem a svršetka građanskog društva, bez svr še tka g rađanskog d ruštva nem a svršetka filozofije.
No upravo tim e što M arx u strogo logičkom postupku svojih ran ijih sp isa sam u m etafiziku posve svjesno želi ozbiljiti i tako je zajedno s n jenim svjetovnim korijen jem iščupati iz sv je tske pov ijesti dovodi on na vidjelo n jenu panhum anističku b it ko ja bi, ukoliko bi se ozbiljila, ugrozila i sam povijesni svije t a ne sam o građansko društvo . Naim e, b it svake m etafizike proizlazi s jedne strane iz zbiljskog povijesnog iskustva Nebit- ka, a s druge stran e iz neotk lonjive m etafizičke sam ouvjerenosti da ga može apso lu tno p rev ladati1 no ta an tropološka b it svake m etafizike dovodi s pokuša jem elim in iran ja (prevladavan ja) N ebitka svega što jes t N ebitak tek do riječi.
N eposredno em pirijsko iskustvo na koje se Marx poziva pokazalo je nadme da je svijet u sp rkos m etafizičke presude ostao i dalje u b itnom rasc jep u B itka i N išta koji ga sada ugrožava jednako kao i Hegelovo postu lirano jedinstvo B itka i Nebitka. M etafizičkoj dijagnozi šta je svijet p ro tu riječ i »em pirijski pro- v jerljiva činjenica« da on jest.
Ali uv idu u neprem ostiv i razdor izm eđu svijeta i Hegelove p resude n ad m etafizikom slijedilo je u Marxa, kao što je rečeno, ne sam o p rihvaćan je Hegelove presude n ad m etafizikom , nego i p ro tezan je te p resude n a povijesni svijet u skladu s bitnom vezom svake filozofije i svijeta.
Ono što M arx Hegelu stvarno prigovara, to je p reuran jenost i neadekvatni sv jetsko povijesni topos Hegelove form ide B itak i N išta su isto. P reu ran jenost Hegelove form ule identite ta m a
li Kod Hegela je ov.aj proces apsolutnog prevladavanja Nebitka izvršen teleo’oškom interpretacijom principa identiteta.
344
nifestirala se naim e u tom e što su i nakon n je ostale i dalje posto jati (ne samo u negativnom sm islu) poseone sfere duha i zbilje: religija, um jetnost, i filozofija a zatim i p ro tu rječ ja u sam om povijesnom opstanku individuum a i naroda koji su u prvom redu vapili za zbiljskim ukidanjem svih diferencija.
Ono što dakle Marx poduzim a i može poduzeti n ije u prvi mah ništa drugo nego tje ran je Hegela u njegove — ne teorijske — nego naprotiv svjetovne konsekvencije. A to znaci poziv na akciju za zbiljsko uk idanje sam ostalnog religijskog, estetskog, pravnog et cetera područja u jedinstvenom povijesnom procesu kojem korespondira jedinstvena znanost povijesti.
Ta nova povijest em pirijski dem onstrira b itnu m isao Hegelove Logike: B itak je N išta i\i u Marxovoj verziji hum anizam = naturalizam = kom unizam .
No ako bism o bez rezerve p rihvatili ovakav tok in te rp re ta cije apsolutne filozofije kao jedino ispravan m orali bism o u potpunosti p rihvatiti ne samo kršćanski nauk o početku i svršetku svijeta nego d v jeru da već živimo u ponovno uspostavljenom raju .
Iako se pokušavalo sa širenjem takve vjere, ona je danas uglavnom odbačena kao reakcionarna propaganda i psihološki rat.
Ovo kratko rezim iranje jedne veom a p roširene in te rp re ta cije odnosa Hegelove i Marxove filozofije, koja ne želi vidjeti i drugu stranu odnosa Hegel—Marx, m ora poslužiti uvidu u potrebu odbacivanja ove in terpretacije ponovnim tem atizira- njem odnosa B itka i Ništa.
Upravo na tragu ovog tradicionalnog m etafizičkog p itan ja kreću se i Blochovi napori.
Ako se naim e Hegelov stav B itak i N išta su isto p roglašava klim aksom grčko-kršćanske m etafizike u kojem je m etafizika dovedena u p itanje, onda svakako prethodno treba u tv rd iti da se ovo apsolutno izjednačavanje B itka i N ebitka koje je p rem a opće prihvaćenim nazorim a indeks odum iran ja našeg povijesnog svijeta može odnositi sam o na povijest građanskog društva u kojem je stav i izrečen.
Prem a Heideggerovoj in terpre tac iji Hegelov stav o identitetu B itka i N išta koji je uvjetovan novovjekovnim izjednačavanjem b itka i m išljenja izriče sam o odlučujuću istin u da b itak nije biće tj. da se bitno razlikuje od svakog nešta tim e što ga tek omogućuje, ili b itak je ništa bića.
Ovakva in terp retacija Hegelova stava o iden tite tu B itka i Ništa ne pogađa Hegelovo određenje odnosa b itk a i bića u okviru kojeg je diferencija relativ irana na opreku znanja po sebi i znanja za sebe. K ratko rečeno za Hegela je diferencija nužna funkcija identiteta a identitet im anentna svrha diferencije.
345
B itak i N išta su isto.Ovaj Hegelov stav izrečen klasičnom jednostavnošću p red
stav lja ishodište i suvrem enog filozofiranja te neovisno o različitim in te rp re ta tiv n im in tencijam a pokazuje da relevantno suvrem eno filozofiranje ne može m im o njega već da naprotiv teži da ga p ro tum ači n a b itno nov način.
Suvrem ena situac ija u kojo j se pokreće p itan je odnosa B itka i N išta u stanovitom je sm islu slična i istovrem eno oprečna p rosv je tite ljs tv u ko je je jednako kao i m i danas bilo upućeno na sve ili n iš ta razriješivši dilem u p reokre tom evropske povijesti ko ji se sada u drugoj form i najav lju je čitavom svijetu.
P rosv je tite ljstvo je bilo nošeno težnjom za prevladavanjem razdora izm eđu sta rog i novog svijeta, izm eđu znanja i vjere, d ruštven ih in s titu c ija i narodnog života, sta leških nejednakosti m eđu ljud im a.
No, p rosv je tite ljs tv o je u svojim bitn im težnjam a ostalo sam o djelom ično zadovoljeno. Znanje upravo u sm islu p rosvjećivanja posvuda je po tisnu ta s ta ru v jeru ali je donijelo i nova p raznov jerja . N arodni se život gotovo posve izgubio u in stitu cijam a i ne p red stav lja više n jihovu revolucionarnu opreku. K lasne se razlike posvuda ub lažu ju u univerzalnom radnom d ru štv u ali d a li je postignu to b ra tstvo , jednakost a sloboda m eđu ljud im a? B ijeda se više ne jav lja kao m aterija lno nego u v ijeku p rosv je te paradoksa lno kao duhovno sirom aštvo koje je iznad svega nerevolucionarno.
G rađanska v je ra u n ap red ak susta je tako pred ne sasvim prov idnom preprekom .
Iz p re th o d n o g izvođenja ne slijed i n ipošto teza da danas s to jim o p red novim epohalnim razdorom svugdje napadanog to ta lite ta , p red raspadom realiziranog jed instva g rađanskih ideala, je r ovakav dija lektički rita m sjed in javan ja i razjedinjava- n ja povijesnih op reka apsolv iran je Hegelovom filozofijom a da n ije dao zadovoljavajućih rezu ltata . Tako je ideja jedinstva duboko usađena i u socija lističkoj revoluciji i n jenom dugoročnom p rogram u daljn jeg još tem eljitijeg m iren ja svih opreka. Ovo se m iren je energično poziva na ideologijski k arak te r građansk ih ideala, na lažno jedinstvo opreka građanskog života.
K oliko god se dakle s jedne strane u d a ra p o Hegelu kao apo- kalip tičkoj tru b i općeg m etafizičkog ništavila un iform nosti i totalitarizm a, toliko se s druge stran e jednakom m jerom i dalje traži adekvatnije, tem eljitije , istin itije jedinstvo: jedinstvo čov jeka a čovjeka, čovjeka i prirode, individuum a i društva, huma- num kao jed instvo povijesti i p riro d e s nešto ublaženom devizom S jo š n ije P.
Ip ak S će po sta ti P deviza je Blochove m ilitan tne nade, a čak i Heidegger, s kojim je Bloch uosta lom u stalnom prikrivenom dijalogu, ne zam išlja svoj neim enovani b itak , kao vrelo sv ijeta
346
pluralistički nego upravo kao izvor svjetla, kao sunce koje se noću skriva a dan ju pokazuje.
Dakle, s jedne strane radikalna k ritika to ta lite ta i njegove dijalektike univerzalne nivelacije, depersonalizacije, reifikacije uz istovremeno daljn je produbljivanje i traženje novih m ogućnosti ideje totaliteta.
K arakteristični tok ovog izvođenja odvija se u znaku pokušaja da se najp rije iziđe iz kože to ta lite ta pokretan jem i radi- kaliziranjem p itan ja o egzistenciji, da bi se odm ah kao neposredno slijedeći potez iskazala nada ili u nadolazak b itka ili u S koji još nije P.s
Tako se ispostavlja da je toliko napadna kategorija to ta lite ta ili identiteta B itka i N išta i dalje ne samo cen tralna p retpostavka suvremenog filozofiranja nego štoviše i svjetovni politički p ro gram.
Blochov egzistencijalizam kao prividno samo tehnički pokušaj p roboja Hegelove koncepcije to ta lite ta dragocjen je upravo po paradoksu punom nagovještaja koji izriče stavom S još nije P. No p rodubljen iju k ritiku apsolutne filozofije ne postizava Bloch na sistem atskom planu svog sistem a koji je u b iti ipak veoma blizak Hegelovom koliko u analizi kategorija pro turječja i otpora koje kao zbiljske prepreke sto je na pu tu ostvarenju povijesnog iden tite ta B itka i Ništa.
Iz analize ovih kategorija o tkriva se pravi razlog postojanosti kao i an tropološka bit stava o iden tite tu B itka i Ništa te b it diferencije i n jena glavina »slabost« zbog ko je ne samo u bajkam a, kako kaže Bloch, nego i u povijesti dobro (identite t) n a k ra ju trijum fira . I kao što su bolesti različite a zdravlje jedno, tako je i sum m um bonurn jedan i nedjeljiv , a jed instvo Bitka i N išta čak i onda kad ga se po Heideggerovim uput- stvdma ne im enuje zahvaljuje svoju izuzetnost upravo tom e što je jedno ili nijedno.
Takav identite t B itka i N išta p redstav lja i u m etafizički p ro svijećenoj kao i u m etafizički neprosvijećenoj verziji ( i nakon Hegela) ili početak ili svršetak i filozofiranja i svijeta. B itak je ili već zaboravljen; ili još neostvaren.
Svojim uvidom da Hegelovo načelo o jed instvu B itka i Ništa u Hegelovoj izvedbi očigledno ne funkcionira ili barem još ne funkcionira, dobiva Bloch polazeći od k ritike postojećeg razdora p ro sto r za novi p ro jek t jed instva do kojeg ne vodi ni božje m ilosrđe ni suviše jasn i Hegelov putokaz, nego sm rtn o ris-
2) Heideggerova fundamentalna ontologija, ma koliko bila metafiz;čki prosvijećena, za razliku od Blochove filozofije, ipak je nemoćna pred zagonetkom ikoju sebi postavlja. Prebacivanjem pitanja na višu po sebi ravnodušnu gotovo samovoljnu instanciju bitka ostaje ovo mišljenje po svojoj vlastitoj intenciji i eksplioitnoj že’ji posve staromodno no istovremeno utoliko moderno, ukoliko uspijeva da umjesto kategorije napretka tematiz:ma kategoriju p u t a pokušavajući time izbjeći subjekti vi stička obilježja kategorije svrhe.
347
k an tn i koraci povijesnog čovjeka i p r iro d e ko ja m u m ara b iti sklona je r hum anum je tek ono sretno jed instvo hum anizm a i na tu ra lizm a kojem p rethod i ljudslka povijest.
Tako Bloch dolazi do originalne teze da m arksistička an tro pologija m o ra b iti nadopunjena m arksističkom kozm ologijom ukoliko želi o sta ti perm anentno k ritičn a prem a onim prolaznim u točištim a sreće koje sta lno neotklonjivo om etaju ali istovrem eno i om ogućuju ta janstveno pu tovan je iz skrivenosti u otvoreni hum anum . B loch se tim e u egzistencijalističkoj kritici pan- logizma i dalje o slan ja na k a tegoriju k ra jn je svrhe da bi k ritič ku d istanc iju prem a apso lu tno j filozofiji osigurao tek u analizi p re tpostavk i ko je Hegela zavode na p reuh itrem zaključak da su B itak i N išta već isto. Zaključak u ko ji predstavnici novovjekovnog spoznajno-teorijskog optim izm a počin ju sum njati tek suočeni s m ogućnošću svršetka pov ijesti kao pesdmističkom stran o m m edalje. No ako se, kaže Bloch, n išta u svem iru ne m ože o d u p rije ti p rodornom svjetlu um a, i a'ko je čitav o tpo r što ga univerzum pruža toj sv je tlosti u k ra jn jo j liniji samo bezazleno zanovijetan je koje je, tako reći, uv jeravanjem m oguće p rid o b iti za stvar um a, onda su sve p retpostavke za uklan jan je zla iz sv ije ta ostvarene.
K ritik u Hegela p rovodi Bloch svjestan Hegelova dubokog poznavan ja povijesnog događanja koje je posve jasno prisu tno u Hegelovoj filozofiji.
A ktualna po litička dilem a Hegelova vrem ena ko ja je našla od jek i u Hegelovoj filozofiji b ila je sažeta u d rastičnoj a lternativi: da li do ista do tem elja sru š iti s ta ri sv ijet kako su to zahtijevali n a jb o rb en iji revolucionari, ili s ta ri svijet osposob iti da i da lje živi — renovirati ga.
U p o k u ša ju da filozofski razriješi ove opreke dolazi Hegel do teze o p o treb i re sp ek tiran ja ekstrem a, o nužnosti očuvanja prošlog u novom , a tim e i do cen tralne dijalektičko-spekulativ- ne kategorije prevladavanja.
U koliko se pov ijest ne želi srozati do opasnosti da sa svakom novom generacijom ponovo otpočin je od ničega, u toliko je potreb n o s ta re okvire slobode sta lno p roširiv a ti do granica univerzalne političke slobode u ustavnoj državi. Tek je tim e povije s t ispun ila svoju m je ru pom irivši prošlost i sadašn jost) i nem a više što očekivati od budućnosti i napre tka , je r duh (čovjek) n ije besciljn i lu talica nego biće koje sa sviješću o realizaciji svoje n a jd u b lje svrhe zna d a se sm iri u čistom p ro m atran ju svoje sreće u um jetn ičkom , relig ijskom , filozofskom zrenju istine kojo j više n iš ta ne m anjka , je r je po tpuno cijela i talko potpuno osigurana p ro tiv uznem irujućeg novuma.
Sve zlo sv jetske pov ijesti — križni pu t — sada se pri osvrtu pokazuje kao »junaštvo« ko je je duh počinio n ad sam im sobom, je r zlo je u n jem u sam om i zato je m oguć razgovor s njom, dapače sporazum , apso lu tn i sporazum n a osnovu kojeg će ono negativno b iti čak i pohvaljeno kao istinska i jed ina poluga napretka.
348
Zlo i N išta nisu tako samo opreke dobra koje treba nekako p ridobiti, nego upravo suprotno od toga, zlo samo radi u prilog dobra, ono samo želi da se popravi i zato na k ra ju dobiva nagradu da sjedi na dvoru apsoluta na istom p rijesto lju kao i apsolut sam ili: Bitak i N išta su isto.
Ali što onda, postavlja Bloch Hegelu p ro tup itan je , ako politička sloboda nije prava sloboda, što onda ako je zlo nepotkupljivo, što ako negativitet pokaže drugačiju ćud, te odbije da se izjednači s povijesnim bitkom , što onda ako su b itak povijesti i Ništa iskonski različiti?
Što onda ako B itku treba N išta upravo u Hegelovu, Goelhe- ovu i Marxovu sm islu kao vječni poticaj, ali ako negativitetu ne treba povijesni bitak koji čuva čovjek?
U povijesnom napre tku susrećem o se naim e s nečim stran im što nam odasvud prije ti, s nečim što nam pruža zbiljski ne- prevladivi otpor, s nečim što se ne da nikakvim lukavstvom nagovoriti, još m anje p risiliti na poslušnost, da ne govorim o na spontanu pom oć n ap re tk u povijesti.
Tako <se za Blocha kategorije p ro tu rječ ja i o tpora, granice i prepreke jav lja ju kao odlučujuća u p o riš ta p ri pokuša ju te- m atiziranja postnovovjekovnog svijeta za koji još n ipošto n ije siguran hoće li b iti i postm etafizički?
Na tragu ovakvih razm atran ja , nadovezujući na M arxova određenja p rirode dozrijeva Blochova teza o različitim m odalitetim a prirodnog i povijesnog opstanka. Čovjek je očito po svojoj najdubljo j m akar još i skrivenoj biti upućen n a p rirodu kao na svoj iskon, no p riroda nipošto nije upućena na čovjeka niti je čovjek njen unu ta rn ji smisao ili logos, iako je čovjek u p rirodi naša jedina zbilja.
P riroda p rosto rno i vrem enski sa svih strana okružuje čovjeka i povijest. Ona fundam entalno om ogućuje opstanak čovjeka. Ona je njegov pravi b itak je r čovjek je u svojoj biti p riroda. Ali priroda istovrem eno onem ogućuje i ugrožava opstanak čovjeka, p rirodn i procesi rastv ara ju ne samo ljudska d jela nego i samog čovjeka, kao sm rtno biće čovjek u p rirod i vidi svog neumoljivog sudi ju koji m u sudi najtežom kaznom zbog djela koja je počinio i koja n ije počinio, ona je njegov N ebitak.
Tako nas logika stvari ponovno vraća Hegelovu načelu: Bitak i Ništa (čovjek i povijesti) su isto, priroda.
Sada ponovno stojim o pred zagonetkom : zašto ne sam o u bajkam a nego i u povijesti sve dobro završava (dobro ukoliko već i puku činjenicu da jesm o i da povijest je s t želimo razum jeti kao dobru). Vraćam o se odnosu Hegelova i Marxova m išljenja tj., p itan ju zašto se i k ritika pom irenja svih p ro tiv rječja temelji na pom irenju. Na pom iren ju čovjeka sa samim sobom, s drugim čovjekom i na kraju s prirodom kao supstancijom cilja svjetske povijesti.
Pred ovom zagonetkom sustaju nužno i Blochovi napori!
349
B udući da je svako k re tan je sam o uto liko neki napredak ukoliko se prim iče nekom cilju , to upravo ta antropo loška katego rija svrhe zavodi B locha na izradu jedne m etafizički neprosvijećene onto logije ko ja i povijesno v rijem e izjednačuje s ostalim specifičnim vrem enim a prem a hum anum u upućenih unuta r i van-svjetskih b ića a ne kao tem eljnu i specifičnu stru k tu ru čovjeko-hutka. Ovo u b iti an tropom orfno izm icanje an tropo logiji p risiljava B locha d a u novom rasponu akcep tira Hegelovo načelo B itak i N išta su isto .
Dokaza za ovu tezu im a Bloch na p re tek i su p ro tno bi bilo m nogo teže dokazati. Zar do sada p riro d a n ije bila sklona pov ijesti? Z ar od poče tk a ne živimo u zlatnom vijeku kosm osa, zar nam p riro d a svugdje ne pokazu je svoje vedro lice, zar up ra vo ona n ije izvor svih zbiljsk i velikih in sp iracija? Pa zašto da i dalje ne bude tako, zašto d a se stvari čak i ne poprave do te m jere d a čovjek ko ji je u svojoj b iti p riro d a do k ra ja izvede svoju b it i tako postan e b esm rtan pop u t svoje b iti?
Da li će sve tako dobro završiti, i je li to uopće dobro, što nam p ro riče O ntologija — jo š — ne — B itka posve je neizvjesno i za sam u tu on to logiju , no nad a kao tem eljn i po ticaj akcije i s trp ljen ja , čekan ja i n ap redovan ja daje n am uvijek iznova snage da se borim o za d obar završetak p o n a jp rije u ovom našem sv ijetu gdje poneke stvari u sp rkos zlatnom dobu kosm osa nisu b aš sasvim dobre.
Sada b i ne tko m ogao p rim ije titi da je v jera u dobar svršetak puko p raznov jerje ili dapače klasični obrazac ideologijske svijesti. Ip ak n ada u dobar svršetak , p rem a Blochu, upravo je sup ro tn o od toga. D obar sv ršetak je nedvosm isleni dokaz ad oculos da uopće jesm o. Dokaz ko ji ne m ože dovesti u sum nju čak ni n a jog ran ičen iji solipsazam.
D obar svršetak je tem eljna s tru k tu ra opstanka, neposredno svjedočanstvo da pov ijest do te m jere koegzistira s p rirodom da uopće jes t, da su čovjek i p ov ijest jo š uv ijek u p rija te ljstvu s p rirodom , da je hum anizam već ili još uvijek naturali- zam, natu ra lizam hum anizam — je r kako bi inače pod pretpostavkom b itnog razdo ra s p rirodom jo š uopće bilo ljudi na zem lji?
No n e p red stav lja ju li upravo ovi stavovi najreakcionarni- ju p ropagandu p ro tiv hum anum a, p ro tiv p rip rem a za n° v° ° t_ k rivan je sm isla, p ro tiv b ra tstv a , jednakosti i istinske slobode za koje znam o da će jednom doći, ali kojih još nigdje nem a u čistoći n aš ih ideala.
Očigledno ovu tv rd n ju valja raščlaniti.K ad b i B itak apso lu tno izbivao iz svijeta onda ni svijeta
ne b i bilo, ukoliko b i m eđutim B itak u svojoj ukupnosti vec b io tu onda b i s poviješću na drugi način bio k ra j.
350
Bloch stoga zastupa jedino moguće stanovište: B itak još nije posve tu, S još n ije P, trešn ja još nije posve crvena, čovjek još nije posve slobodan itd.
Bitak (jedinstvo) dakle i sada jest, no on se još n ije sasvim osigurao protiv N ebitka (razdor), on jo š uvijek eksperim entira sa svojim snagam a o tpora pro tiv još mogućeg lošeg završetka ne samo priče nego i svjetske povijesti u kojoj je tek m oguća svaka priča.
Postojeće je dakle eksperim entalni p ro s to r novuma. Ono nije najgore od svega već je najopasnije od svega je r je perm anentno brem enito opasnošću da p ropadne u barbarstvu i ni- štavilu, ukoliko se u pravi čas ne pruži adekvatni o tpo r opasnosti.
U povijesnom životu naroda posto je uvijek različite prognoze o opasnosti je r opasnost je uvijek istovrem eno i neizvjesnost. Je li najveća opasnost čovječanstva kom unizam ili atom ski ra t, glasi jedna apsurdna ali veom a ak tu a ln a alternativa. Druga je alternativa, na p rim jer: Da li podupirati svako tra ženje ili samo ono koje se brine da ono što je s t ostane kakvo jest. Ova alternativa je gotovo fundam entalna, ona označava opreku Hegela i Marxa, buržoazije i p ro le tarija ta , b irok racije i ra dnog čovjeka.
No gdje je apsolutno siguran kom pas na osnovu kojeg bi se svagda mogli o rijen tira ti p rem a dobrom cilju. Očigledno sama povijest predstav lja najd irljiv iji dokaz o pravim razm jerima teškoća orijentacije.
Da se vratim o na početak. Hegel je utvrdio, ne olako, da su Bitak i N ebitak isto.
Ovaj stav označava presudu nad metafizikom , tj. definitivno sretan (ili nesretan) svršetak svjetske povijesti. Ovaj je stav od Marxa proglašen lažnim, ideologijskim , je r već p rije početka prave ljudske povijesti širi propagandu o njenom svršetku, pa je stoga čak i reakcionaran, je r svako širenje v jere o identite tu B itka i N išta želi apsolutno konzervira ti postojeće, ali p ri tom dovodi u opasnost sve što je ljudsko.
Hegelova apologija svega što je s t označava dakle najtežu presudu nad onim što jest, naim e p repuštan je postojećeg p rirodnoj sm rti (barbarsk i svršetak civilizacije).
Hegelova filozofija je dakle sam om Hegelu neosviješteno nagovaranje na sm rt. Marxova filozofija je ergo uputstvo za novi život koje s jedne strane zahtijeva realizaciju Hegelove filozofije dokazujući tim da je u n jem u p risu tno znanje koje je Hegelu nedostajalo, naime,, spoznaja da je apsolu tna apologija svega što jest istovrem eno i apsolu tna k ritika postojećeg. No, s druge strane ona je i uvjerenje da su oba ekstrem a neodgovorno poigravanje ne samo s građanskim društvom nego i s od stankom čovjeka i povijesti:.......
351
No zato dakako n ije kriva -samo Hegelova filozofija (ona po n a jm an je ), nego u prvom redu građanski način proizvodnje života koji je i sam u skladu s koracim a Hegelove fenom enologije p re ra stao u pro izvodnju univerzalne sm rti i barbarstva.
U dod iru s N ebitkom čovjeka i povijesti o tvara M arx novi p u t koji s p ro pašću građanskog d ruštva ne želi up ropastiti i ono ljudsko (neki su i to pokušavali u im e m arksizm a), i sam o s tog novog p u ta m ože se osvrnu ti na ono što ostavlja iza sebe s n a jrad ik a ln ijim zahtjevom da se ukine do one m jere u kojoj više ne ugrožava već nap ro tiv pom aže opstanku čovjeka i povijesti.
Svaka filozofija, svako relevantno m išljen je poduzim a taj p o thvat tra ž e n ja izlaza u bezizlaznom tj., sretno ostvarenje povijesnog oil ja ili p rev ladavan je N ebitka. Ukoliko to čini, svaka je filozofija u najpozitivn ijem sm islu u top ija . Ali zašto u top ija? Zato je r je jed instvo B itka i N ebitka pod jednako najveća opasnost kao i m aksim alna šansa sv jetske povijesti ko ja se zbiva u sv jesnom o d sto jan ju od tog jed instva B itka i N ebitka. Iz tog nezadovoljavajućeg o d sto jan ja jedinstvo se prečesto vidi isključivo u njegovoj oslobađajućoj pozitivnoj stran i koja čovjeka isp u n jav a nadom da će i on jednom odbaciti sva posredovan ja s p riro d o m i p o sta ti p riro d a sam a, sam osvrhovito apsolutno slobodno biće koje proizvodi rad i proizvodnje (m išljenje kao th eo ria i um jetn ička proizvodnja povijesni su izraz te nat- povijesne ljudske težn je), a n e od nevolje i p ro tiv nevolje.
No da li je pov ijest zbog one druge neum oljive strane jed instva, sam o povijest iznevjerenih nadan ja , te je li čovjek doista sam o onaj sto ički pas koji trčk a ra za kolim a sudbine, za svojo m skrivenom h iti ko ja će ga ako je nađ e sa trti? Nipošto!!
Čovjek oduvijek zna što je s t i što želi i može b iti u dodiru s tren u tk o m mogućeg konkretnog povijesnog k rah a svoje ljudske i pov ijesne egzistencije.
Čovjek želi da bude čovjek-priroda ili p riro d n i čovjek, kako to izvrsno op isu je H eidegger in te rp re tira ju ć i Silesiusove stihove o ruži:
»Die R os ist ohne W arum sie b luhet w eil sie bluhet Sie acht n ich t ihrer selbst frag t n ich t ob m an sie sieht«.
No ta je težn ja neostvariva je r čovjek je kao povijesno- -tvom o biće nešto drugo nego p riro d a i tek s te druge nem irne obale p riro d a je za n jega ideal je r je bezbrižna i posve sigurna u svoje apso lu tno zakonodavstvo koje n itko n ije izglasao niti ga provodi u život, ali kojem se ip ak sve posve p rirodno pokorava bez posredovan ja m oraln ih , p ravn ih et cetera institucija. Ovaj u to p ijsk i m om ent p r isu ta n je i u M arxa kada traži odum iran je svih d ruštven ih in stitu c ija uključivši i brak , a ista je težn ja p risu tn a i kod M. H eideggera kada odriče oportunost svih
352
regionalnih ontologija s obzirom na Fundamentalnu ontologiju i b itno m išljenje Bitka.
Svjestan pozitivnih i negativnih im plikacija svoje ideje hu- m anum a Bloch je težak proces prelaženja od S na P odredio kao bezbrojne zaobilazne putove čovjeka prem a znanoj no neiskušanoj sigurnosti u kojoj bi Bitak bio isto što i N ebitak no tako da toj sretnoj p rirodi (jed instvu) prethodi ljudska povijest a ne da povijest nestane kao trun u svem irskoj prašini.
Da li nas je ovo variranje Blochovih m isli učvrstilo u uvjeren ju da metafizici nem a k ra ja dok tra je povijest?
I da i ne!Ne, je r možda je ipak moguć sretan prije laz p reko R ubikona
svih posredovanja, možda je moguć hum anum u kojem povijest prethodi prirod i ne ukinuvši sebe kao povijest, m ožda ćemo u jednom nem etafizičkom govoru doći u neposrednu blizinu Bitka barem uz pomoć m išljenja, kako to predviđa Heidegger?
Da, je r apsolutno sretn i svršetak (jed instvo) nije više uopće sretan. N ebitak čovjeka i povijesti ne može se pom iriti s Bitkom čovjeka i povijesti je r inače bi to bilo već učinjeno budući da su m ir i sigurnost kao navodna obilježja tog jedinstva jed ina istinska stras t svih povijesnih pokoljenja.
Tako je, kako nam se danas čini, moguće slobodno varira ti Blochove misli.
353
f il o z o f ij a ZAVIČAJA
R asim M um inović
Sarajevo
Blochova filozofija zad iv lju je svojom dubinom , zbunjuje širinom , začuđuje novošću, očarava ljepotom , iznenađuje je- d instvenošću i konsekvencijom koliko i n jen au to r filozofskim m irom i izdržljivom u p red k ritikom što je u sm jerena na njega i n jegovo djelo.
Pa ipak, u p ita jm o se o kakvoj je filozofiji riječ u Blocha? Gdje su n jen i izvori? Š ta sadrži i šta znači? K ako se odnosi p rem a već posto jeć im filozofijam a? Š ta je čini m anje pristupačnom i pod ko jim u v je tim a o sta je shvatljiva? U čem u je opseg i šta čini do m et n jene filozofijske refleksije? Sva ta p itan ja i m noga d ruga d a ju se red u c ira ti n a jedno jedino: š ta je cilj i u čemu je sm isao Blochove filozofije?
N ije nam n am jera da ovdje p odrobn ije rasprav ljam o o bilo kojem od tih p ita n ja već da, sk ic iran jem odgovora na n jih , pokušam o d osp je ti do k arak te ra zavičajnosti Blochove filozofije, do one encik lopedije h um an ite ta ko ja je položena u n jo j.
U duhu Blochova načina m išljen ja mogli bism o reći: filozofija je n o sta lg ija za zavičajem , težn ja za am bijentom u kome se m ože p reb ivati n a način čovjeka n a jd o sto jn iji, vječita želja da se bude u svom etosu i da to bude svagdje, n išta m anje nego sta lan n ap o r da se stvari postave n a svoje m jesto kako bi u sv ijetu nesta lo tjeskobe ko ja nas sprečava da saznam o ne sam o što sve to je s t nego i kako je s t u cilju određen ja smisla našim akcijam a i v rijednosti željam a. No, zar su filozofije d rugih velikih filozofa težile za nečim drugim ? Ne skriva li se u n jihovoj d o k ra ja dovedenoj konsekvenciji p itan je zavičaja, etosa čovjeka, ukoliko istinsk i filozofiraju?
Kao što je poznato, filozofijska je m isao b ila svagda vrijem e u m islim a i m an je ili više d jelić budućnosti, onog novog što se rađalo. O tuda je razum ljivo što je različita po svom karakte ru i sad rža ju svoje m isli. Ali ono p restupan je horizonta dane
354
epohe služilo je gotovo uvijek za početak novom filozofiranju i tako se prirodom same Filozofije čuvao kontinuitet u razvoju njene misli.
U nutar njega nastaje d iferenciranje pojedinih filozofija i filozofskih škola s obzirom na akcentiranje filozofskih problem a, izbor m etode i načina prezentacije shvaćenog ili naslućenog. Zajedno s tim nameće se neodoljivi u tisak da nem a filozofske misli koja bi sta ja la u znaku svoje definitivne dovrše- nosti, dom išljenosti. Razlog tome kao da leži u duhu koji asimp- totički odm jerava svijet u njegovoj m aterija lnoj i m isaonoj opstojnosti, ne mogavši da se opredijeli ni stalno za p rofani život, ni potpuno za m išljenje. Ali i u jednom i u drugom slučaju po- daruje se akcent zavičaja. Prateći prividno neujednačeni tok filozofskog m išljenja, što nasta je sta lnim kritičk im prevladavanjem prethodnog, stvarajući ponekad prim am ljivi a ka tkad odbojni filozofski svijet, mi naslućujem o skriveno p risustvo poruke o zavičaju. Posvuda se nazire prekoračivanje, naslućuje m anje ili više prijelaz, što je b itna odlika m išljenja. Moguće je p ita ti ne samo kako sto ji sa Sokratom koji se m isaono razračunava sa sofistim a, s A ristotelom koji se razračunava s Platonom i njegovim prethodnicim a, s Tomom Akvinskim koji obračunava sa Averroesom, s K antom koji se nosi sa em pirizm om , s He- gelom koji se supro tstav lja svima, s M arxom koji prevladava Hegela, s Heideggerom koji kritiz ira novokantovce a fenom enologiju, nego i s Blochom koji obračunava s o rtodoksnim m ark sistim a i upozorava na propuste sviju. U Blocha se najav lju je filozofski specifikum krhko, uvjerljivo, superiorno i pokazuje da nije samo Hegel dobar p rim jer težine i žilavosti filozofskog posla, čudovišne um ješnosti in teg riran ja gotovo d isparatn ih elemenata.
Ono što želimo ovdje istaći vezano je koliko za Blochovu orijentaciju , toliko i za njegov filozofski izraz.
Filozofski stil sto ji u Blocha u n u ta r jednog osobitog, gotovo samo njem u svojstvenog načina izražavanja što izmiče stilovima drugih znanosti i filozofija. Istina i indikacija Blochove misli m anifestira se u tom e što nas brzo ponesu i uvode u misaone sukobe u kojim a i sami m oram o sudjelovati, tako da možemo reći, da se u njega filozofska eksplikacija p retvara u proces zajedničkog iznalaženja istine. Spoznaja iskrsava ne kao gotova danost već kao isključivo filozofski otvoren p ro ces koje se ne da drukčije završiti nego filozofijski. Filozofija p rodire u svijet u znaku otvorenosti svjetovne procesualnosti i sm jera zavičaju, iskonu svakog stan ja stvari. Bloch ide d irek tno na cilj, u stavovima lakonski izraženim na početku, a onda ispituje m ogućnosti u tem eljenja sam og cilja. Tako smo neprim jetno dovedeni u situaciju da m islim o zajedno s n jim ne samo o svijetu izvan nas nego i o onome u nam a. Fenom eni tada ne o tkrivaju samo sebe nego i nas.
355
tj tom e je jedna od ta jn i Blochove misli, n jenog p a rad o k sa lnog k arak te ra i jedan od razloga za sve ono što je u vezi s njom i n jen im tvorcem bilo p redm et k ritike.
I
O dakle proizlazi i kuda sm jera Blochovo filozofiranje? Da bi se odgovorilo na ta p itan ja , po trebno je početi od filozofskog in teresa ove filozofije. Blochova je filozofija prožeta interesom za p itan ja što su u tk an a u povijesnu s tru k tu ru m odernog svijeta i zbiljskog života ljudi. S toga bi se moglo reći da proizlazi iz suvrem ene povijesne situacije i sto ji u n jenom znaku. Ali ona n asta je n a cjelokupnoj evropskoj duhovnoj baštin i i traži impulse za prib ližavan je zavičaju, onom jednom što je nužno u n jo j, što znači da izvire iz evropske trad icije . No, n ju p rožim aju p roblem i novog i dolazećeg, te o tuda sto ji n a tragu Marxove m isli i p ro d u b lju je tu m isao. Možda su tu položeni razlozi za n jeno nerazum ijevan je i neprihvaćan je u ovom ideološki iskvarenom svijetu , n a što upozorava O diseja njenog tvorca, iako ovaj sm ireno b d ije nad n jenom sudbinom i stoički podnosi b rzopleta razg laban ja o n jo j i uvrede zbog nje. Ali zajedno s n jom , u k o rpusu m odernog svijeta, razv ija se povijesnom nužnošću la ten tn o jed instvo u k o je je položena sudbina daljnjeg toka lju d sk e povijesti, a to su po tencijalne snage m odernog sv ijeta, sposobne da ga un ište ukoliko rušilačka potencija ne bude spriječena racionalnom p rom jenom kursa, ukoliko se d rugim riječ im a ne p rih v a te kosm opolitske ideje koje nudi mod e m a filozofska i um jetn ička p rodukcija , ko ja skreće pažnju n a zavičaj, čovjeka d njegov svijet. Sve je oč itije da s procesom in teg racije suvrem enog sv ijeta m ora doći poklič Zuruck zur Philosophic und K unst!, ako se hoće dokučiti budućnost. Ni u tom pogledu čovječanstvo ne može m im oići Blochovo djelo, je r n jegovu vizionarsku srž čini čovjek s p roblem im a svoje l judske sudbine. U n jem u je ponovljen i inteligentno obrazložen hum anističk i im perativ , što ga je istakao K arl Marx, imp era tiv zbiljske duhovne em ancipacije čovjeka od u v je ta koji ga ponižavaju , san o pov ra tk u u zavičaj, am bijen t u kome se po t im su p ro tn o sti ko je danas d ije le čovjeka od čovjeka, ovoga od njegova iskonskog svijeta, zavičaja. Blochovo djelo ne samo d a je nošeno od luču jućim p rom jenam a ovog sto ljeća i da sto ji u k rilu onih la ten tn ih povijesnih tendencija, što d a ju odlučujuću k a ra k te ris tik u ovom dobu, nego svojom objavom Novog dolazi u d irek tn i sukob s n jim . O datle je razum ljivo što je na njem u nek ritičk i d u h ispoljio svoju površnost i što se potvrd ila istin a da p rije lo m n a filozofija ne m ože proći bez skandala. Usp rkos tom e, Blochovo djelo gleda sm jelo u svoju budućnost. To ipak ne u m an ju je čin jenicu da ova filozofija n ije bila shvaćena decenijam a i da se Bloch—Renaissance-a jav lja posljedn jih godina kako u svijetu , tako i u nas.
356
Bloch je sa Lukacsem postao u nas om iljena lite ra tu ra za one koji filozofiju ne identificiraju s običnom znanošću. D rugima je on ostao još uvijek nepristupačan i tuđ. Zašto?
Razlozi su višestruki. Spom enut ćemo sam o jedan. Što se tiče filozofije, i mi smo dosta patili od dogm atske vrtoglavice. Dovoljno je pogledati zato filozofsku lite ra tu ru neposredno poslije rata, što se sastoji pretežno od ruskih prijevoda s kojim a je došla i spom enuta epidem ija, pa da to donekle bude jasno. Filozofska lite ra tu ra je posljednjih godina uspjela da potisne dogm atike i sve m anje zahtijeva doslovno čitanje klasika m arksizma, te je vrlo brzo ušla u krug in teresiran ja za Hegela, bez kojeg je Marx gotovo neshvatljiv. U Blochovoj in terpretaciji m arksizam se pojavlju je kao pojm ljeni san čovječanstva o jednom dolazećem čovjekovu zavičaju, na što je dogm atizam , koji je sve ozbiljnije p rerastao u scijentifizam , bio i jeste u nas alergičan. M arxu nije, prem a Blochu, trebalo mnogo da o tk rije zakonitost i smisao svjetske povijesti, o tkriće za koje ni Hegelu nije mnogo nedostajalo, je r je genijalno naslu tio p rirodu toga fenomena, ali ju je u isto vrijem e i m istificirao. M arxu je tre balo da je dem istificira i da tako transcendira idealistički horizont. A Bloch zajedno s Marxovim djelom nalazi u dosadašnjoj povijesti tragove novoga na osnovu kojeg je m oguće anticipirati daljn je korake svjetske povijesti. To znači da i u bur- žoaskoj filozofiji ima pozitivnoga.
Bloch analizira u svom djelu liječničke, tehničke, a rh itek to n ske, geografske socijalne u top ije i sve oblike snova u kojim a se nagovještava Novum i s njim carstvo slobode. Za tako veliki po thvat bio je po treban i poseban filozofski stil kao i jezik koji su u Blocha toliko zastupljeni da svježina njegove filozofije p redstavlja teškoću za praćen je i dovoljno razum ijevanje. Bloch je m orao da iznese i iskoristi m noštvo novih riječi što su vezane za b it filozofiranja, u čem u je ostao dosljedan očuvavši u svom djelu kontinuitet. Njegovi prvi tekstovi u stvari su naj- srodniji posljednjim a. Inače čitavo razvijanje filozofske m isli karakteriz ira om am entalna stru k tu ra rečenice koja nije uvijek evropska.
II
»Filozofi su do sada različito in terp re tira li svijet, a riječ je o tome da se on izmijeni.« Ovu Marxovu tezu Bloch naziva filozofijskom lozinkom (Losungsw ort) i ona zapravo toponom ijski naznačuje tem u ko ja čini središte Blochove filozofije. N jen opseg jest ujedno i tem atski okvir filozofije nade, u n u ta r kojeg postaje dom inirajuće razvijanje »subjektivne strane« filozofiranja. Povežemo li to s njenim kontinuitetom , tada se m ora p riznati da je Blochova filozofija po svojoj najdubljo j o rijen taciji prvenstveno m arksistička i da je njen autor, širinom zahvata, bogatstvom i filozofskom realizacijom ideja, te stalnom ve
357
zanošću za M arxovu o rijen tac iju , jedini filozof m arksizm a koji je kom pleksno zahvatio i razvio p rob lem atiku što ju je inaugurirao Karl Marx. Svojim suptiln im filozofskim sm islom za o tk rivan je im pulsa koji nose čovjeka zavičaju, filozof nade uspijeva sagledati dim enzije novine i hum anističku ljepotu Mar- xove filozofije, filozofske vizije, i ne sam o to. Bloch nasto ji ne sam o »da o tk rije i prenese« tu viziju hum aniteta , nego hoće, kad je dospio do n jene biti, da se v lastitim izrazom p rob ije dalje. Stoga od luka za u to p iju ne p ad a slučajno. O na se javlja kao »intencija ljudskog opstan k a spram budućnosti« kao ono »još-ne-svjesno«, »još-ne-nastalo« što već svojom opsto jnošću teži dalje, hoće ono što jo š n ije i tako nosi u krilo zavičaju. Bloch zna i za negativni m om ent u topijskog, za ono tamno- ap s trak tn o »lišeno zadatka« i zato d iferencira apstrak tne od
k onkre tn ih u to p ija , lučeći ih baš po tom e kakvu povijesnu funkciju im aju u odnosu n a ostvarivan je zbiljske hum anističke zadaće. Indeks k o nkre tnosti i b itk a pokazuje se u razb ijan ju već postojećeg i o tk riv an ju u n jem u onog novog što je po sebi budućnost. To novo, m ada ne sasvim novo, p ruža šansu da se čovjek odredi kao konkre tno u top ijsko biće. O predjeljen je za ono što još n ije, a neizbježno m ora biti, p re tpostav lja povijest kao fundam ent na kom e će novo naći svoj zavičaj. U topijsko je nošeno očekivanjem onoga što po svojoj b iti je s t i dolazi nezavisno od svake p rošlosti. K onkretna je u to p ija zato učena nada, »docta spes«, a ona može p rip ad a ti sam o onom e što dolazi. Nada je dakle djelo budućnosti, kao što je sjećanje stvar prošlosti, a opservacija puko sagledavanje sadašn josti. Svaka od tih re lac ija sp ram sv ijeta im a svoje gnoseologijske vrijednosti. Dok se sjećan je i opservacija isc rp lju ju u kontem placiji i teoriji, n ad a sm jera izvoru svake p redm etnosti. Upravo to i je s t tem a filozofije i po tom e je m arksizam konkretna u topija, filozofija budućnosti, novoga. Da li tu može b iti riječi o revizionizmu, za ko ji je Bloch optuživan i bio p risiljen da napusti izab ran i zavičaj? Tako koncip irana filozofija nam eće dalekosežne rep erk u sije u odnosu n a dim enziju i sm isao kako domarksis- tičke, tako i M arxove filozofije. Ispada da je prva bila okupirana pretežno prošlošću , ali to ne znači da je treba odbaciti, nego baštin iti u n jo j ono što je po sebi novo, što još nije, i da drugoj p rip ad a budućnost. Z ahvalju jući tem eljitom poim anju u top ijskog izbila je, istina pod nešto neobičnim term inom , tem eljna Marxova v ijest na filozofsku visinu na kojoj ran ije nije nikad bila. Tem atdzirajući sub jek tivnu s tran u filozofije, s odvratno- šću p rem a pozitivizm u i dogm atskom drijem ežu, a svježinom dijalektike, odgajivane i razvijane na M arxu i njem ačkom kla sičnom idealizm u, Bloch uspijeva da um akne postojećoj shema- tici sub jek t-ob jek t relacije , posebno u m arksizm u uvriježenoj i dogm atskoj relaciji »baza—nadgradnja« . U njega nesta je vul- garizacije filozofski sup tiln ih p itan ja , a um jesto n je izbija u prvi
358
plan izlaženje sub jek ta iz sebe samog i dolaženje sam om sebi. O tkriva se, jednom riječju, značaj svijeta i čovjeka u samom čovjeku, u dubini ljudskog bića nazire se ne sam o prostranstvo nego i ljepota univerzuma, čovjek posta je tvorac povijesti koliko i sebe.
Ranije smo istakli središnju liniju Blochova opusa s obzirom na fi-lozofsku o rijentaciju , a sada nam valja reći nešto o odnosu prem a bližem cilju.
Problem što čini sred išn ju n it Blochova djela jes t izvlačenje novog iz onog prošlog u postojećim uvjetim a povijesnog zbivanja i razvijanje toga. S novim se naznačuje zavičaj i razvija m oćna tem a što obuhvaća dosad neistražene kategorije: »realna mogućnost«, »još-ne-svijest«, »nasljeđe«, »front«, »no- vum«, »ultimum«, »horizont« i dr. Te i slične kategorije kao i njihove tragove, Bloch o tkriva u povijesnoj p risu tnosti. On zna da se samo iz poznatog može valjano prijeći u nepoznato, iz postojećeg u novum i da je za to po trebna podloga, ako neće da se upadne u provaliju praznih m aštarija . Njegov stav: »Wir fangen leer an« nećemo shvatiti kao početak od ništa, nego kao težnju što traži ispunjenje, a to je već nešto, a ne nap rosto nir šta. Pom enute kategorije o tk rivaju i vrem enitost, a sam a filozofija, tako koncipirana, posta je filozofijom zavičaja, čime se najzad filozofski objavlju je tem eljna novost u m arksizm u. M arksizam posta je »učena nada«.
Mada je s vrem ena na vrijem e bila eksplicirana kao dio subjektivnog nagona, n ada tek u ovoj orijen taciji posta je istinski predm et filozofije i zato gubi svoje efem erne odlike pokazujući se kao odlučujuća karak teris tika ljudskog bitka. Ona postaje pregnantno p risu tn a u m išljen ju koje transcend ira granice što su postavljene Heideggerovom »Grundbefindlichkeit« kao i psihoanalitičkom libidinoznošću. P rem a n jim a kao i d ru gim pravcim a i orijen tacijam a u evropskom m isaonom krugu, Bloch se »istraživački odnosi«, slobodan od »ideoloških izopa- čenja i nasilja«. Iako je svoju slobodu p la tio cijenom koja spada u m učenja rada nauke i filozofije, ovaj. m odem i S okra t n ije n ikad napustio svoju nadu, tem eljn i princip svog filozofiranja, nego je i vlastitim životom potvrd io da je nada »bitna s tru k tu ra ljudskog bitka« i da im a veom a m alo zajedničkog s afek- tivnim stanjem u psihologijskom sm islu ovog pojm a. N ada je ovdje p rije svega ontologijski fenom en, a po svojoj fenomeno- loškoj s tru k tu ri najbo lji indika-tor budućnosti, novum a, zavičaja. N jeno stvaralačko »umijeće« zna ponajp rije za izgradnju čovjeka i novog zavičaja. Blochovi k ritiča ri n isu jedinstveni u ocjeni karak tera nade. Gdje je zapravo osnov tim različitim m išljenjim a, u to m i ovdje ne možemo podrobnije ulaziti. Nije bolje uostalom n i s p itan jem utopijskog u Blochovoj filozofiji. Š ta je utopijsko?
359
Izgleda nepobitno da se irea lite t u top ijske daljine ne da izbjeći. Suvrem enom čovjeku u to p ija kao da ne obećava ništa , je r nem a izgleda da će stići n a cilj, pogotovu ne na onaj koji m u Bloch nudi, kao ljudsk i zavičaj. M odernog čovjeka sve ozb iljn ije n apušta ide ja v lastite re inkarnacije i sve više je uvjeren u svoju m ate rija ln u neponovljivost, pa m u filozofski ideali izgledaju nedostižni, posebno u sv ijetu koji u svojoj iskvarenosti neće i ne može da čuje za n jih , i zato m u se čini rizično vezati svo ju egzistenciju s filozofskim m odelim a. Osuđen da pliva po površnostim a svijeta, koji ne poznaje, pojedinac nalazi da je »najkorisnije« o sta ti u n u ta r n jem u sam om nejasne sadašnjice. N a to bi m u Bloch m ogao dobaciti kako n i to ne uspijeva, je r još uvijek ne posjed u je »carpe diem« pa se njegovo naknadno prib ližavan je v lastito j punini pokazuje kao približa vanje nečem tuđem . N aša je blizina zatvorena i potam njela, i to tam no u kom e jesm o, je r još istinsk i nism o, jest naša neis- koračiva u to p ijsk a dub ina i može se razv ija ti sam o anticipira- jućom sviješću. U pravo ta sv ijest gura nas naprijed osv je tlju juć i n ašu najb ližu tam u . Noch-Nicht-Bewusstsein u čovjeku odgovara Noch-Nicht-Geworden u svijetu . Bloch doduše pokazuje na p rim je ru u m je tn o sti kako se m ijen ja taj odnos čovjeka prem a svojoj blizini.
U m jetnost je u njegovoj koncepciji »ein L aboratorium und ein Fest aus gefiih rter M oglichkeit«. M etier um jetn ičkog djela iest da is tje ra na čistac, da isfabu lira , da od nedovršene zbilje s tv a ra puno djelo. Ali šta čovjek im a od toga? Po Blochu posjedu jem o sja j našeg fragm en tam og savršenstva koji ukazuje na proces, što radi za zavičaj novum a. U tako naznačenoj perspektiv i, za one koji žive tem pom našeg vrem ena, to posta je nedostižno, irealno, njegova egzistencija o sta je kao sta ln i zahtjev da ise ik ad to ostvari. Tako o tvorenost i p rocesua lnost čovjeka i sv ije ta zb u n ju ju u B lochovu djelu, iako je r ije č o dijalektički dosljednom sistem u m išljen ja u kom e je upravo vidljivo izra- sta n je pov ijesti ko jom se o d ređ u ju i čovjek i svijet. Filozof nade ističe sasvim ja sn o da su svi dosadašn ji životni stilovi čovječanstva pok u ša ji čovjeka da dosp ije u zavičaj, v lastitu blizinu i u jedno dokaz nem oći n jihove realizacije. Povijest i znači zajedn ički proces d inam ika kojega zahtijeva po jm ljivu u top ijsku svije s t što će m je riti korake sv je tske pov ijesti i tim e određivati kara k te r b itka . Da ne b i o sta lo kod hipoteze nem oći realiz iranja zav ičaja ili p ak na dalekim horizon tim a ap strak tn e u top ijske svijes ti, Blochovo d je lo p rezen tira o b ilje srećnih situacija kao tra gova m ogućnosti o stvaren ja filozofijskog p ro jek ta . P rem a tome h isto rija ilu s tr ira s ta lne akcije čovječanstva na onom e što u Blochovoj filozofiji izgleda neostvarijivo, ali ne za Blocha, nego za one kojd se ne tru d e da ga shvate. On jasno ukazuje da je u h isto riji m edicine p risu tan staln i n ap o r u p ravcu o tk lan jan ja
360
sm rti, da je tehnika rezultat n asto jan ja da se priroda potčini čovjeku, da je u um jetnosti anticipirano još nepostojeće savršenstvo itd. i tsl. Prividni u tisak da se au to r nade odveć ozavičajio u sferi suptilnog svijeta ideja, tonova i boja, kao da ga ne zanima problem atika zbilje, ostaje samo prvi utisak, pa ipak dovoljan da bude različito shvaćen.
I II
Već smo rekli da je Blochovo filozofiranje inspirirano evropskom duhovnom klim om i pokazali njegov odnos p rem a Marxu. Međutim, u Blochovoj enciklopedijskoj učenosti Hegel zauzima jedno od glavnih m jesta. Bez p retenzije da ga podrobnije odredimo valja reći da je Bloch odličan studen t koji zna da uoči b it dijalektike svoga učitelja i da je upo trijeb i i p ro tiv njega. Mada mu nije svojstvena »stjenovita melodija« Hegelove filozofije, on nije daleko od am bicije da pokaže svjetski proces iznenađujućom snagom kratkoće. N jem u za to ne nedostaju ni sm isao ni snaga. Njegovi lap idarni izrazi, lakonski ukazi podrazum ijevaju širinu da bi bili shvaćeni. Po tom e je teži od Hegela. On je u stanju da na jednom m jestu, jednom rečenicom pokrene enciklopedijske problem e, da ih poveže jednom centralnom idejom koja ih sve obuhvata i nadilazi. Ig ra jezika posvuda ih usm jerava, sabire, regulira i povezuje u jednu organski jed instvenu cjelinu. Odatle ni Hegelov sistem n ije koherentn iji i konsekventniji od Blochova. On je m islilac procesa kao i Hegel.
Bloch m rzi pozitivizam i plaši se fetišizm a činjenica, što ga on izjednačuje s prvim grijehom . Pozitivizam nem a »osjećaja« za ono što činjenicu čini procesualnom , vezom s onirn što dolazi, slutnjom , a to zapravo treba da postigne filozofija; ona je tu odriješenih ruku sa zadaćom da o tvara »Weltwege«. U kratko, Blochov odnos prem a Hegelu n ije odnos subordinacije. To je odnos poštovanja velikog u Hegelovoj filozofiji, a Bloch zna da nađe u njoj mnogo novog i velikog. N ije tako sam o prem a Hegelu.
Bloch je takav kad p ris tu p a »Svetom pismu« ili Goetheovu Faustu — svagda p ris tu p a u sm islu p rim arnog p itan ja ku ltu rne baštine, onoga što se povijesno nam eće kao »Odakle«, »Kuda« i »Zašto«, što vrijedi kao tra jn i filozofski supstra t.
Ako je istaknuto da proučavanje Hegela znači »poziv na život m arksističke filozofijske misli«, onda je Bloch neusporedivo bolje od bilo kojeg m islioca u m arksizm u ispunio taj zadatak i izazvao niz iznenađenja i u građanskoj filozofiji. O dstupanjem od Hegelova toka m isli i o tkrivanjem m ogućnosti njenog daljnjeg razvoja, Bloch je tu m isao učinio bližom, snažnijom , život- nijom . Pokazalo se da istinsko m udrovanje velikog dijalektičara nije završeno. Hegel doduše nije postao lakši, ali je učinjen priv- lačnijim , nije sm anjen napor za njegovo razum ijevanje, ali je bez sum nje povećan užitak. Pokazana je sm islena i neiscrpna izvornost m arksizm a. Ali nije izostao ni sukob s ortodoksnim m ark
ed/
sistim a, je r se Bloch usm jerava na razo tkrivan je tem elja učm alosti, a u in teresu ra sv je tljav an ja b itnog izvora onog ljudskog optim izm a što čini b it istinske filozofije. T reba reći da je Bloch ponekad p renaglašeni apologeta Marxove m isli pa i tam o gdje je p risustvo te m isli teško moguće, p risu tn o je n jeno tum ačenje kao i težn ja za jedn im sin te tičk im izlaganjem m arksizm a kao filozofije nade. Možemo reći da B lochova filozofija sto ji u zenitu suvrem enih filozofsko-antropologijskih s trem ljen ja ne sam o prem a prob lem im a koje pokreće i načinu kako ih pokreće nego i po dosegu n jen ih rezu lta ta kao i nam jeri rad i koje to čini.
IV
U evropskom k rugu m išljen ja Blochova filozofija im a jedan analogon. P rem a onom e što tem atiz ira i istražu je , Bloch bi u evropsko j k u ltu ri danas p redstav ljao jednog anti-Spenglera, b a r po tom što ne traži u v rem enim a i k u ltu ram a znake p ropadan ja nego ono novo što iz n jih prosijava. Bloch je bez sum nje filozof koegzistencije ku ltu ra . Duhovi svih vrem ena i k u ltu ra vode d ijalog ili se p ak ču ju u njegovu djelu, iz čega rezu ltira pojavljivanje novum a i ra s te p ouzdan je u m ogućnost realizacije zavičaja. Mjesto univerzum a isk rsava m ultiverzum k u ltu ra ko ji prikazuje kako čovječanstvo na m nogo načina h ita zavičaju. Ljudi n isu završeni kao n i n jihova p rošlost, oni sam o pod drugim znacim a nas tu p a ju s nam a (M iinzer). M eđutim , svaka p rošlo st za filozofa nade n ije poučna. Sam o je ono sjećan je p lodonosno koje ujedno podsjeća na to što se m ora rad iti (Avicena). Bloch je učitelj oza- v ičajavan ja n asu p ro t zam iran ju i gub ljen ju , kao što je za njega d ija lek tik a rastu ć i život čovjeka, očovječivanje u kolosalnom procesu kosm osa i društva. U natoč silnom blagu svijeta. Bloch svagdje vidi čovjeka kako tavori u p re tp o v ije sti i sto ji p red stvaran jem novog u svijetu . N a drugoj s tran i čovjek m u kao korijen povijesti, lum in ira jed n u živu, zagonetnu, često o tvorenu radost ko ja je izvor zdravlja. O sjećam o je kod čuđen ja »kako se njiše kao list n a v jetru« , u o sm jehu d je te ta , vidim o je u s ja ju očiju djevojke, nasluću jem o u ljepo ti i sk ladnosti m elodije ko ja se penje iz n išta . E to, p risu tn o sti u top ijske funkcije svijesti koja se ne da eksp lic ira ti s pom oću prav ila svih pozitivističkih logika i m etodologija, a ona nam pom aže da posto jeće prihvatim o u njegovoj jesto s ti, a ne sam o b ilosti. U toj dim enziji poim anja i istraživan ja sto je m nogi prigovori Blochovoj filozofiji.
R ijetko je, k ak o sm o već spom enuli, u nekog filozofa tako organski vezana filozofijska m isao s jezikom koliko u Blocha. I tu je k ritik a istak la prigovore i nabacila p itan ja , prok lela term inologiju ove filozofije. Teškoće posto je , ali n e sm ije izostati p itan je: koja je filozofija toliko povezana s novim i neizrecivim koliko ova, ako se hoće sagledati težina lingvističko-sem antičkih prigovora? Tamo gdje je m išljeno u p rincipu novo kao nastajuće, filozofija, m ada je to paradoksalno , m ora posjedovati »neprecizan« izra
362
žajni apara t da bi ga valjano izrazila. Bloch je svjestan činjenice da »nepreciznost« njegova izraza slijedi poim anje b iti stvari i da proizlazi iz specifičnosti njegove m isaone orijentacije. »Nepreciznost« je, dakle, prividna, a dolazi od originalnosti jednog m išljenja koje se nasto ji približiti poim anju biti stvari. Form ulacija je u njega ponekad nam jerno učinjena tam nom s ciljem da bi svjetlo m udrosti moglo zagospodariti širokim područjem . Doduše, za to je po treban veći napor, ali gdje je istinska filozofija bez m aksim alnog napora?! Blochovo uvjerenje da je za iznošenje novum a najprik ladn iji m etaforički način izražavanja po tvrđuje se u njegovu filozofskom opusu. T rud biva nagrađen zadovoljstvom. Tako se u arhetipovim a novo pokazuje u latentnoj vidljivosti bilosti što ne ostavlja na m iru nego potiče na o tkrivanje. Nije bez razloga au to r nade identificirao m išljenje sa »Uber- sechreiten«. Fenom enologiji intencionaliteta, kako je nalazimo u Blochovu djelu, bio je po treban jezik što je zastupljen u tom djelu.
Intencionalitet što ga ovdje srećemo nadovezuje se na revolucionarnu svijest ko ja po M arxu indicira posto jan je jedne za revoluciju sposobne klase, č ija se budućnost ogleda u toj svijesti. Bloch radikalizira to m išljenje i dokazuje da je s pokrajinom ljudskih želja, sm ještenom u njegovu djelu Das Prinzip H offnung, osvojio još jedno novo područje za filozofiju. Doda li se tom e da ova filozofija nudi povjerenje suprotno Hegelovom, s obzirom na putove spoznaje svijeta, budući da u Blocha M inervina sova ne počinje svoj let u predvečerje, kao u Hegela, nego u prvo ju tarn je svitanje, što nagovještava dan koji još uvijek leži duboko pod horizontom , tad a nem a dvojbe kam o vodi i šta obećava.
U svijetu je m alo pouzdanja, ali zato mnogo više nade. Bloch nalazi princip toj nadi. Kakav je to princip i kuda nas Bloch vodi?
Mi ćemo ga ovdje dodirnuti sam o da bism o vidjeli kako je utem eljen.
Uvijek je bila težn ja velike filozofije, a čini se da će to i osta ti dok se bude filozofiralo, da sve svede pod jedan tem eljni stav, princip. D osadašnja h isto rija filozofije pokazuje da je to bio privilegij samo snažnih genija i da je u tom pogledu bilo m alo filozofa. Bloch sa svojim principom nade p re tend ira na to da povijest čovjeka podvede pod njegov opseg i nađe njegovu po tvrdu u faktičnosti. On nalazi da je čovjek u svim vrem enim a i u dubini svog bivstvovanja biće nade i to zato što nije »pri sebi«, u zavičaju. Sfera tako shvaćene nade posta je filozofski neistraže- nija od A ntarktika. Uvjerenje, što se zarana jav lja u našem biću kao saznanje da nem am o sve što bism o željeli posjedovati i što se u svakog na sm rtnoj poste lji potvrđuje , je s t fenom en što u odnosu na ljudski rod ontološki postoji. Reperkusije te spoznaje ili osjećanja mogu b iti strah , što vodi pesimizm u i rezignaciji s kojim bi po intim nom uvjerenju E m s ta Blocha život bio nem o
363
guć, i nad a što vodi op tim izm u i akciji, stvaran ju , sam oj povijesti. N ada je p risu tn a u čitavom rasponu naše egzistencije. Na razne načine i u različitim sferam a djelu je n jena snaga. U igri nestašn ih dječaka i osjećan ju za ljub ljen ih djevojčica najav lju je se čežnja za lijepom daljinom , tuđinom , za usponom . Ne sam o dječaci ili d jevojčice nego i igra i ono što se voli nošeni su nadom bez koje b i bili nem ogući. I u snovim a je p risu tn o n jeno jezgro koliko i u n a jk ru p n ijim p itan jim a što je čovjek u stan ju da ih postavi sebi i drugim a, u čuđen ju kao apsolu tnom p itan ju . N ada nas, dakle, na svim stupn jev im a b ivstvovanja m am i i zove u još nena- đeni zavičaj. U natoč svem u tom e nam eće se p itan je njene onto- logijske fundacije . Ne dakle, što o na jest, što smo djelom ično istakli, nego kako ona jes t?
Fundus za jed an tako un iverzaln i filozofski princip p rem a B lochu jes t: »Das W irkliche is t Prozess es ist n ich t Sein, sond- ern W erden, n ich t E w igkeit sondern Geschichte« (Das Prinzip H offnung). P rocesualnost sv ije ta jes t, dakle, baza za nadu kao univerzaln i princip . U dosadašn jo j filozofiji, iako je posto jala, nadu je p rek rivala sjena sta tičk i shvaćenog bitka. Bloch kritizira zapadnu m etafiziku što je od Parm enida do H egela b ila opterećena sta tičk im shvaćanjem b itka . Zapravo <i sam Hegel je ta kođer takav, iako p red stav lja m om ent razlike u toj m etafizici, je r je u njegovoj koncepciji k re tan je shvaćeno kao kretsinje ideje, a stva rn i b itak kao drugobitak , — sta tično. P rem a tom e za p o stu liran je p rin c ip a nade b ila je p o treb n a o rijen tac ija ko ja u svojoj d ijalek tičko j srži nosi p rocesua lnost svijeta. Sa Blocho- vom o rijen tac ijo m o b ra t u filozofiji, posebno u ontologiji, došao je nesum njivo . No, zajedno s tim došla je i jedna sum nja: šta o sta je od trad ic ionalne ontologije? N išta . U m jesto n je dolazi jedna, b a r zasad nejasna onto-teleologija. Ali reduciran je ontologije n a teleologiju , odnosno filozofijsku an tropo log iju i dovođenje hum anističke an tropo log ije u ovisnost o razvitku hum anističke kozm ologije, izgleda da vodi ne sam o m im o M arxa nego i m im o generalne o rijen tac ije E m s ta Blocha.
V
M utna su i neprihvatljiva m išljen ja , što n as ta ju u kontroverzi p rem a Blochu i tru d e se da izjednače, u o tk rivan ju ljudske biti, n ad u sa strahom . Teško je osporavati i Blochovo poim anje u top ije , p a i sa s ta ja liš ta jedne povijesne o rijen tacije . Zar u duhu svega što je filozof nade nap isao ne sto ji upozorenje da je u to p ijsko sam o jed an term inus technicus ko jim se želi distancirati od dosadašn je onto logije s njenim sta tičk i shvaćenim b itkom . Ne d jelu je li nada, cen tr iran a u ljudsko j b iti, sabirući budućnost sa sadašnjošću, u svakom ozbiljnom m išljen ju i spoznavanju kao n jihov la ten tn i im puls? Ako se shvati n jena s tru k tu ra kao čisti sub jek tiv ite t, onda se prev iđa da o na proizlazi iz objektivnog sv ijeta i da je u g rađen ju povijesti p risu tno i n jeno »stvara
364
lačko umjeće«, te da i sam a nasta je i razvija se u povijesti. Zato »Das gute Neue ist niemals so ganz neu« (B loch). U jednost mogućnosti kao kategorije svijesti i kategorije b itka posta je noseći sloj u izgradnji svijeta čime se u stvari prevladava shvaćanje o sta tičnosti bitka. U kojoj su m jeri ekvipolentni pojm ovi povijesnog i utopijskog, u to ne možemo ulaziti ovdje, ali neovisno o tome valja reći da je u Blocha riječ o izgradnji jedne dijalektičko- -m aterijalističke ontologije. Prem a tome ono što je Bloch napisao dostojno je solidnog stud ija i o tporno čak i sp ram najozbiljnije filozofske kritike. Na njem u je generacija dogm atičara slomila vrat. Optužujući ga za revizionizam, ona je dala sebi sm rtni žig dogm atičnosti i učm alosti jedne misli. Ovaj neum orni osam- desetgodišnji m udrac našeg doba napustio je Leipzig za ljubav svoje filozofije i danas radeći u Tiibingenu d o tjeru je svoj sistem ne izbacujući iz njega n išta drugo osim im ena Staljin. Za n jega je i dalje svijet proces u kojem novum im a centralno m jesto. Na frontu, m jestu svjetskog zbivanja, on traži m jesto za svoju filozofiju, iako je svjestan borbe na sve i ništa. N jem u je po tre ban horizont rad i očuvanja kursa k novom, uspostav ljan ja totaliteta un u ta r kojeg pojedinačni novum nalazi svoj smisao. Prema svakoj kritici Bloch se odnosi daljinom i subjektivno ne ulazi u m anje ili više spretno skovane prigovore njegovoj misli, da ne bi porem etio svoj filozofski m ir. Marxova m isao p redstavlja za njega integralnu cjelinu čime se ističe uloga ljudskog i zavičajnog. On je svjestan da upravo n a tom e rad i i da nova koncepcija nije n išta drugo nego daljn je produbljivan je Marxove kategorije revolucionarne prakse. Princip nade, kako sm o pokazali, u tem elju je jednu revolucionarnu posve im anentnu teleologiju koja apsorb ira u sebe sve znanosti o ljudskom po čemu se m ijen ja njihovo značenje kako u odnosu na p redm et istraživanja objektivnog svijeta, tako i u odnosu na putove tog istraž ivanja. Budućnost izbija u prvi plan, posta je horizont procesa subjektivno-objektivno realne m ogućnosti, in teg ra to r svih čovjekovih akcija i njegov staln i im puls. Jednom riječju , filozofija nade vodi ispunjenom trenu tku , pravoj suvrem enosti, s o tuđenjem iza sebe, ka zavičaju p red sobom . Tako je zavičaj postao sadržajem nade. Š ta je zapravo zavičaj?
Zavičaj je slobodno-svjestan i em ocionalno-voljan habitus čovjeka prem a sebi i drugim a u faktički-povijesnom zbivanju, unu tar svijeta u kome se tek stvaranjem može potvrđivati.
Ono čemu se nadam o nije završena realnost, n ije fakt nego zbivanje, č ija je p risu tnost dana sam o kao realna m ogućnost, odnosno nadano može biti samo ono što je m išljeno, na što se usm jerava ljudsko biće. N adanje se tada najav lju je kao osnovni tok ljudske egzistencije, u kom e se sublim ira bogatstvo neizrecivog obećanja koje m išljenju po daruje snagu za njegove nepregledne ekskurzije u o tk rivan ju m ogućnosti jestosti nečega, te ono (m išljenje) sa svoje strane posta je izvorno prem a stvari nade. N adanje i m išljenje, dakle, p osta ju izvori jedno drugom
365
i uz to obadvoje nalaze jedan jed instveni izvor u praksi. P raksa je n jihova u jednost i m edij u kom e se može p rezen tira ti i n jihova razlika, a ova je svagda u onom e dolazećem. Stoga b iti znači biti po budućnosti. Ali kakva je budućnost bez zavičaja?
Izgleda da je to konsekvencdja p rinc ipa n ade u Blochovoj filozofiji, rezu lta t ko ji svojom neobičnošću zna i začuditi. Ako je vjerovati P latonu, sa čuđenjem je počela da nasta je i uzlijeće filozofska m isao. Is tina , ovdje m isao ne uzlijeće nego ponire, pa padanje znači an te jsko uzdizanje i stoga je čuđenje na kraju , a ne na početku.
366
O ESTETICI GEORGA LUKACSA*
Agnes Heller
Budapest
Budući da Georga Lukacsa ne zanim a um jetnost kao izolirani predm et, njegovu estetiku možemo sm a tra ti nastavkom velike tradicije i prekidom s p rofesorskim estetikam a. Lukacseva je estetika u po trazi za fun kc ijo m k o ju um je tn o st općenito ispunjava u povijesti čovječanstva i kojom ona može po sta ti sam ostalnim sudionikom u povijesti kao i u životu. A to je bio zadatak svakog značajnog filozofa od A ristotela p reko D iderota i K anta do Hegela.
Već je m ladi Lukacs u svojim heidelberškim godinam a obr- nuo K antovo p itan je . Predm et njegova istraživanja ne čini estetski sud već djelo. »Postoje um jetn ička djela — kako su ona moguća?« — ovaj program dao je in tonaciju za stvaran je estetske sinteze. Već tada centralno p itan je estetike nije lijepo i njegov odnos spram ugodnoga, nego um jetnost kao ljudski proizvod. Da je um jetn ičko djelo ishodište svake estetike — tra jn i je Lukacsev aksiom. I danas on p rom atra svaku um jetn ičku tvorevinu kao zatvorenu m onadu po sebi ko ja sam o evokativnim djelovanjem na receptivnost posta je bićem za nas: za ovo je pak sposobna, ier je već po sebi la ten tn i nosilac toga bića za nas. Jedino na pitanje: zašto je svako pravo um jetn ičko djelo nosilac bića za nas i o kakvom se b itku za nas, čiji je on nosilac, ovdje radi, m ladi Lukacs nije znao odgovora. Njegova kasnija , velika estetika našla je u Marxovoj antropologiji i ontologiji k ljuč za razum ijevanje kako se posebičnost djela »prevodi« u b itak za nas tj. u čuv- stveno-misaoni jezik suvrem enika i potom aka.
Već u svojem m ladenačkom eksperim entu supro tstav ljao je on svakidašnji život ( tad a nazvan jednostavno »život«) i um jetničko djelo (plus receptivnost)-1 m isao da se »totalni čovjek« svakidašnjice u stvaranju i receptivnom odnosu preobražava u »čovjeka
* Georg Lukšcs: »Die Eigenart des Aesthetischen«, I. L/uchtertiand 1963.
367
totalno« s ta ja la je već tada u sred ištu istraživanja. N aravno, on je ova dva načina odnošen ja jo š k ru to supro tstav ljao : izm eđu života na jednoj i um jetn ičkog odnosa na drugoj stran i o tvorio se neprem ostiv jaz. Istodobno je ka tegoriju »čovjeka totalno« sm atrao isključivo um jetn ičkom osobitošću. N a p itan je što izražava odnosno rep rezen tira » to talnost čovjeka« odgovor se m ogao dobiti jedino izvan es te tske sfere: opet sam o u an tropologiji i ontologiji. Ova upućenost p rem a »vani« olabavila je k ru te granice, stavila tipo log iju u p o k re t i na ta j način om ogućila — u okviru raznolikosti društvene zbilje — spoznaju i izgradnju specifičnog m jesta estetskog.
D anas Lukacs vise ne su p ro tsta v lja »život« estetskom odnosu, napro tiv , iz odnosa svakidašnjice razvija on estetsk i odnos. Svakidašnjica je heterogena; » totalni čovjek« n ije drugo do čovjek k o ji ovaj heterogen i život živi i u n jem u učestvuje cijelom svojom površinom (p ri čem u je naglasak jednako na »cijelom « kao i »površinom «); svojim raznovrsnim ljudskim snagam a d je lu je on u ovom sv ije tu iako n a pragm atičk i način. On je partiku larno b iće — ukoliko je jed n o k ra tan , neponovljiv, ukoliko sa svog stanov išta p ro m a tra i m an ipu lira zbilju — ujedno je ip ak biće roda (k ad govori, rad i itd .) — ali to je n e svjesno. K ad god se m eđu tim čovjek u svojim objektivacijam a (u n jihovu naj k lasični j em obliku: opredm ećenjim a) svjesno uzdiže n a raz inu ro d a p reobražava se i » totalni čovjek« u »čov jeka to talno«. T ada se sveukupne njegove ljudske snage konc e n tr ira ju na jed n u jed inu zadaću, p r i čem u treb a podjednako n ag lasiti sv eukupne i jed inu. Tu on »suspendira« heterogenost sv ije ta i svojih v lastitih zadataka; zadatak »upija u sebe« sve njegove sposobnosti — on ih hom ogenizira. U p rocesu hom ogenizacije razrješava se p a rtik u la rn o s t u rodu čiji je konkretan sadržaj uv ijek određen m oralom , »društvenim nalozim a« i ob iča jim a d ru štv a u dano razdoblje, d ru štv a ko je više m anje nosi i dalje izgrađuje čovjekovu bit. Takav način odnošenja n ije sam o privilegij estetskoga. Svjedoci sm o sličnog uzdizanja i u znanstvenoj d je la tnosti, pa čak i u značajn im ćudorednim odlukam a i političk im ak tivnostim a — kako to Lukacs navodi, iako ne razlaže pobliže. Ponovim o: hom ogenizacija je jedino m oguće sredstvo da bi se čovjek uzdigao do bića roda- Ipak m oram o dodati da granice izm eđu razn ih form i odnošenja »totalnog čovjeka« i »čovjeka totalno«, svakidašnjeg života i uzdig- nuća do ro d a u praksi n ikad n isu k ru te i neprom jenljive; to m eđu tim ne m ijen ja čin jenicu da se ove dvije kategorije mogu racionalnim postupkom razlučiti u svakom odnosu ljudske d jelatnosti.
Ip ak n ije slučaj da je upravo istraživanje estetskoga Lukacsu otvorilo p u t za spoznaju ovog univerzalnog sklopa. U estetskoj sferi na jizraz itije se očitu je p ostanak »čovjeka totalno« i povezan ost tog p ostanka s hom ogenizacijom . N ajp rije zato je r se um je tn ička hom ogenizacija zbiva pom oću svojevrsnog homogenog medija. Ne raspolaže svako hom ogeniziranje hom ogenim m edijem . Tako np r. u slučaju kad se neki čovjek čitavim svojim bi
368
ćem unosi u jednu, čovjeka dosto jnu m oralnu odluku (pom islimo n a S okra ta) ili sve svoje snage koncentrira na p rim jereno ostvarenje političkog p lana ili vojne akcije (kao npr. Napoleon u prelom nim trenucim a svog života), tada sm ijem o s punim p ra vom govoriti o homogenizaciji, a da ona ne raspolaže nikakvim posebnim m edijem . Što se znanosti tiče, to jedino u m atem atici — i ovdje s velikim oprezom — može biti riječi o homogenom mediju, ali utoliko m anje u društvenim znanostim a, biologiji ili u etici i političkim naukam a. U estetskom stvaran ju (i recep- tivnosti) zbiva se hom ogenizacija jednoznačno uz pom oć hom ogenog m edija (vid, sluh itd .), ovaj m edij »vodi« čovjeka u svijet um jetničkog djela i zadržava ga — kako u stvaran ju tako i u p r im anju — na razini roda. Radi se dakle o najčišćoj »klasičnoj« formi homogenizacije. Mislim da nećemo odstup iti od Lukacsevih intencija, ako dodam o da je egzistencija hom ogenog m edija nerazdvojno vezana uz činjenicu p risu tn u samo u um jetnosti, a koju običavamo nazivati stapanjem sadržaja i form e. To jest: um jetnost predstavlja jed inu form u objektivacije u kojoj se vrijednosno h tijenje i ozbiljenje vrijednosti uvijek pok lapaju i, zatim , u kojoj su djelom ične vrijednosti, estetske samo unutar vrijednosti cjeline• Prvo ukazuje na razliku od etičkoga; m oralni naum ako i p re trp i naposlje tku neuspjeh — ipak još p ripada u sferu m orala, naprotiv volja ko ja želi izraziti neko značajno um jetn ičko htijenje, neki važni sadržaj, m ora u estetskom sm islu bezuvjetno p re trp je ti brodolom , ako ne bude bez ostatka form irana: ona više nije estetska vrijednost. To ne znači da ne bi uopće imala nikakve vrijednosti: n jeni sadržaji, ako su u istinu značajnim mogu odigrati svoju d ruštvenu ulogu u signaliziran ju problema; ali kako n isu bili do k ra ja oblikovani, ne mogu po sta ti sa- mosviješću ljudskog roda — njihova se v rijednost nalazi izvan estetske sfere. Druga osobitost ukazuje na razliku od znanosti. Kad u nekom znanstvenom djelu pored b ro jn ih zabluda isk rsne i poneka istina, onda ona ima — nezavisno od svih drugih pogrešaka — sam ostalnu znanstvenu vrijednost. Djelomični u- m jetnički uspjeh može in teresirati sam o filologe i historičare književnosti; reprezentantom univerzalne čovječnosti može posta ti samo u slučaju, ako su društveni nalozi epohe analogni nalozima one epohe u kojoj je uspjeli um jetn ički dio bio stvoren: ali ovdje je u prvom redu riječ o neposredno-sadržajn im vrijednostima.
Velika m isaona vrlina Lukacseva dolazi do izražaja i u tom e što on preobražaj »totalnog čovjeka« u »čovjeka totalno« o tkriva u najpregnantnijo j sferi, onoj estetskoj ali ga usprkos tom e ne shvaća kao individualni fenom en nego p ris tu p a spoznaji njegova univerzalna važenja. Ovdje se m oram o zadovoljiti Lukac- sevim tum ačenjem »jasnog« slučaja — um jetničkog djela. Prije svega treba razlikovati dva načina kojim a se p osta je »čovjek totalno«, kojim a se uzdiže do roda. Jedan se odigrava u procesu stvaranja, kad sadržaj posta je form a, drugi u času p rim anja, kada se form a zahvaljujući evokativnom djelovanju um jetn ič
369
kog djela, p re tv a ra u sadržaj. Što je m eđutim ovaj sadržaj ko ji p o sta je fo rm om i ko ji se u receptivnosti ponovo budi na novi život? To je shvaćanje b itnoga u pov ijesti čovječanstva, čovjeka u jednom jed inom konkretnom čvorištu odnosno p rib ližavanje takvom shvaćanju. U svakom je um jetn ičkom djelu k o n cen trirana n eka b itn a e tap a razv itka čovječanstva i čovjeka; zato svaki čovjek u svakom uspje lom um jetn ičkom djelu može spoznati svo ju v la s titu b it, svo ju povijest. U m jetnost predstav lja u svako j po jed ino j od svojih tvorevina — sjećanje čovječanstva; uživanjem u u m jetn ičkom d je lu m i osvajam o ljudsku p rošlost. U m jetn ik da bi bio u s ta n ju proizvesti djelo tra jne v rijednosti m o ra »pogoditi« u sred ište čovjekova razvoja, n jegovo djelo m o ra b iti ob jek tivno u najv išem sm islu. Da bi postigao ovu o b jek tivnost najv išeg stup n ja , indiv iduum se m ora k o n cen trira ti na jed in i zadatak s tv a ran ja (uz pom oć hom ogenizacije) — on je u najvećoj m jeri sub jektivan . S ubjektivnost u ovom sm islu n ije iden tična s p a rtik u la rn im individuum om , već je n ap ro tiv koncen trac ija svega što u sub jek tu čini supstanciju bića roda. Sadržajno bogatstvo sub jek ta (bilo »ljuska« ili »jezgra« — po riječ im a G oethea) dolazi do izražaja u sadržajnom bogatstvu o b jek ta • S tap an jem zaoštrene subjektivnosti i zaoštrene o b jek tivnosti u m je tn o st p o sta je sam osviješću čovječanstva (k o ju treb a sta lno sudoživljavati): sam osvijest je ovdje takva sam ospoznaja ko ja je posredovana spoznajom sv ijeta kroz čuvstvenu po tresenost. G enijalna je ona sub jek tivnost k o ja teži za ovom k ra jn jo m objek tivnošću i zaista o stvaru je jed instvo obje k ta i sub jek ta . Dodijelivši u m je tn o sti na ta j način m jesto u nizu lju d sk ih ak tivnosti i ob jek tivacija , Lukacs je ujedno riješio i onu lažnu dilem u ko ju do tad an je estetike n ikad nisu mogle do k ra ja sav ladati. To je dilem a receptivnosti ko ja uk ratko rečeno leži u p itan ju , da li se b it um jetn ičkog učinka sadrži u bezin teresnom sviđanju ili u zain teresiranosti, u čistom doživlja ju ili u poučavan ju , da li je um jetn ičko djelo indiferentno sp ram dobra i zla ili p o sjedu je m oralnu tendenciju .
P rim alac, kako sm o već spom enuli suspendira p ri um jetn ičkom doživlja ju jednako svoju svakidašnjicu kao i stvaralac; za vrijem e um jetn ičkog doživ ljaja on se uzdiže do »čovjeka to talno«; ova iden tifikac ija sa »stvari čovječnosti« izdvaja ga iz svakodnevnog života i istovrem eno razb ija fetišistički privid svakidašnjice. Lukacs u ovoj defetišizira jućo j fu n kc iji vidi jednu o d osnovnih osobina um jetn ičkog djela. Sve ovo zajedno — barem za v rijem e um jetn ičkog doživljaja — dovodi do potresenosti. P rim alac, iako najčešće nesvjesno ipak sebi postavlja p itan je : do koje je m jere sv ijet do ista ljudsk i? S v ije t djela kao i njegov vlastiti svije t. P o tresenost izazvanu ovim p itan jem , Lukacs, u širem sm islu, naziva katarzom . Tako kategorija katarze p ro tum ačena od A ristotela (i p rim ijen jena na traged iju ) postaje univerzalnom , ne sam o estetičkom već i an tropološkom kategorijom : sinon im om pročišćenja pri uzdizanju do bića roda, pri identifikaciji sa stvari čovječnosti.
370
Gornje p itan je — koje involvira svako pravo um jetničko djelo — ujedno je i zahtjev upućen pojedincu. Zahtjev što ga Apolonov torzo u Rilkeovoj p jesm i upućuje p rom atraču : »Moraš prom ijen iti svoj život« — tvoj v lastiti kao i život drugih. To jo š ne znači da će se ova p rom jena i ostvariti. N ajprije ne je r se pojedinac poslije um jetničkog doživljaja vraća u svakidašnjicu, gdje nastavlja prek inu te životne tokove. A d jelo tvornost k a ta rze izazvane um jetničkim djelom zavisi od m nogih fak tora. Od prijašnjeg života pojedinca, od eventualne istovrem enosti n jegovih životnih p roblem a i m isaonog i osjećajnog svijeta* djela, od ljudskog bogatstva odnosno sirom aštva pojedinca itd.; p ri tome se može dogoditi da jiedno jedino djelo izazove dojam odlučan za životno oblikovanje, drugi p u ta treba čitav niz djela da se postepeno (posredstvom ukusa i k u ltu re ) prožm e čovjekov način života. — Osim toga »naknadno« širenje katarze već zato n ije nužno, je r djela raspolažu — da uvedem o jed n u noviju Lu- kacsevu kategoriju — »neodređenom predm etnošću«. To znači da se »prijevod« n jihova sadržaja iz dane »forme« može odvijati na razne načine. Djelo je predm etno, ono se m ože in te rp re tira ti pojm om »upravo-tako-hitka«, ali ovo »upravo4ako« m ože u um jetničkom p rim an ju b iti različito doživljeno i protum ačeno. Posljedica toga je uostalom neiscipnost, intenzivna beskonačnost um jetničkog djela. N aravno, sferi doživljaja, tum ačenja neodređena predm etnost sam a postav lja granice. One se raz liku ju u skladu s um jetn ičkim rodovim a. U muzici je npr. u n u ta r neodređene predm etnosti fak to r neodređenosti veći nego npr. u tra gediji ili slikarstvu. To je razlog što je m uzika — prem a riječim a Thom asa M anna — »politički sum njiva«. K atarza može — u kra jn jem slučaju — biti i negativna; može se dogoditi da um jetnički doživljaj u po tpunosti zadovolji po trebu čovjeka za i- dentifikacijom sa stvari čovječnosti, p a se ovaj vraća svakidašnjem životu s još većom neodgovom ošću ili čak nečovječnošću, ili izvodi suprotne zaključke od onih što m u ih sugerira u m jetničko djelo. Konačno m oram o dodati kako svaka katarza ni izbliza nije jednakog intenziteta; iz sja jne Lukacseve analize vidimo u kojoj m jeri in tenzitet doživljaja ovisi od prethodnog stan ja pojedinca, od njegovog površinskog ili »jezgrovnog« karaktera.
Iz rečenoga već možemo nazrije ti kako se spom enuta dilem a receptivnosti privodi svom rješen ju . Kako svaki um jetn ički doživljaj ponavlja osobitost stvaralačkog odnošenja, naim e izjednačuje povišenu subjektivnost i povišenu objektivnost, to naj- ličniji i naj sub jek tivn i ji doživljaj biva izazvan bespoštednom o- bjektivnošću svijeta i zahtjevom »moraš prom ijen iti svoj život«. Čovjek je kao sub jek t i reprezentant ljudskog roda (u hom ogenizaciji oni se poklapaju ) u pravom sm islu riječi »zainteresiran« na doživljaju. S obzirom na etički m om ent: djelo neusiljenom ob- jektivnošću pokazuje čovjeku jednako dobro kao i zlo — oboje oblikuje jednakom dubinom ; ali tim e što stva ra realnu, sa stanovišta ljudskog Tazvitka i stvari čovječnosti realnu vrijednos
371
nu h ije ra rh iju ono u jedno involvira izbor i p redanost — za »dobro«, m u ta tis m u tand is za uvijek »■bolje«.
*
O ntološko ishodište L ukacsa p redstav lja — u sk ladu s Mar- xom — jed instven i k a ra k te r dane d ruštvene stvarnosti i kon tinu itet d ruštvenog razvitka, gdje je jed instvo , naravno, jedinstvo razlika i p ro tu rje č ja , a k o n tin u ite t jed instvo kon tinu ite ta i dis- kontinuiteta- To je neophodno istać i da b i se razum jela Lukacse- va k a ^ g o ri ja odražavanja. Ovaj p o jam je kod Lukacsa oslobođen predodžb i ko je izaziva već svojom riječi i ran ijim in terp retacijam a (napose onim iz 18. v ijeka) i vulgarizacijam a iz 20. vijeka. Ovdje se ne rad i p rim arn o o spoznajno-teoretskoj kategoriji, bolje rečeno: Lukacs ne istražu je prvenstveno n jen u spoznajno te o re tsku re levan tnost, ona je sam o izraz ontološkog fak tum a da se shodno jed instvenom i kon tinu iranom k arak te ru zbilje u svakoj n jenoj sferi nužno p o jav lju ju iste osnovne kategorije (što ne isk ljuču je da svaka sfera raspolaže i specifičnim kategorijam a). S vak idašn ja sv ijest, um je tn o st, znanost — odgovarajući svojim funkcijam a u d ruštvenoj zbilji — razv ija ju ove kategorije u sasvim različito j m jeri i opsegu te one zauzim aju u s tru k tu ri dane sfere uv ijek drugačije m jesto . To n ip o što ne m ijen ja činjenicu da su one posvuda p risu tne .
Ovo jed instvo k ategorija u m je tn o st o stvaru je tokom mime- sisa. M im esis je naravno univerzalna d ruštvena pojava. Ona igra važnu u logu u svakidašnjem životu, znanosti itd . ali svoj klasični oblik dobiva u um jetnosti. M im esis ispunjava društvenu m isiju ( i to već u m agiji) i p red stav lja onu fo rm u aktivnog p risva jan ja zbilje ko ja nosi p rinc ip ije lno evoka tivn i karak ter. Za m im esis je uvijek od odlučnog značen ja fo rm a (čak i u mimet- sk im po javam a svakidašnjeg života): zato je n jena nužna posljed ica — i u jedno svrha — evokacija. D ruštveni sadržaj n ije nap ro sto oponašan je stva rnosti, već takvo oponašanje ko je posredstv o m kra jn je povišene sub jek tivnosti, pokazu je sa ljuasko-po- vijesnog stanovišta bitne m om en te stvarnosti na način kojim izaziva čuvstvenu i m isaonu potresenost.
B udući da se rep ro d u k c ija stvarnosn ih kategorija u um jetnosti odvija na m im etsk i način i u toliko — po svojoj b iti — ima evokativan k a rak te r, to un ap rijed od ređ u je b itn u razliku između um jetn ičkog i znanstvenog p risv a jan ja stvarnosti. Ovu razliku p rikazu je Lukacs p rilikom analize an tropocen trizm a odnosno d ezan tropom orf izaći je. Z nanost — bila ona bezuvjetno de- zan tropom orfiz irana p o p u t m oderne p riro d n e znanosti, ili za to n ije sposobna po p u t p riro d n e filozofije u renesansi, ili čak za tim ni ne teži kao što je to slučaj u društvenim znanostim a i socijalnoj filozofiji — na svaki nam način otkriva sv ije t nezavisan od. spoznajnog su b jek ta (jednako stvaralačkog kao i receptiv- nog). U m jetnost nap ro tiv uvijek ostvaru je jed instvo sub jekta i objekta . Bez stvaralačkog i receptivnog sub jek ta nem a svijeta um jetn ičk ih d je la , što ne znači sam o toliko da djelo ako nije
372
doživljeno posta je pukom posebičnošću, (to se odnosi d na znanstvenu produkciju prošlih vrem ena) već također da ono u svojoj posebičnosti sadrži biće za nas, da u sebi sadrži »subjekt« subjek t stvaraoca kao i mogućeg prim aoca. Ova princip ije lna razlika izm eđu um jetničke i znanstvene reprodukcije ne može se u- kinuti; ni »prelazni« oblici ne m ijen ja ju n iš ta na toj razlici.
Posebno iscrpno i svestrano analizira Lukacs već navedene zajedničke kategorije stvarnosti kao i njihove specijalne pojavne oblike u um jetnosti. Da spom enem o sam o neke: on analizira pojavu odnosno m odifikaciju kategorijalnog sklopa rod-vrsta- -pojedinačnost u tro jstvo um jetnost-um jetn ička vrsta-pojedina- čno um jetničko djelo, m jesto supstancijalnosti i kauzalnosti u um jetnosti i njihovo specifično m jesto u raznim um jetnostim a, funkciju po sebi — za sebe — za nas u um jetn ičkoj sferi itd. Posebnom brižnošću izdvaja on one kategorije koje su doduše od velikog značenja u svim slojevim a stvarnosti, ali u um jetnosti ipak igraju sasvim izvanrednu i osobitu ulogu. Tako npr. kategorija posebnosti, analogije, entim em a — da navedeno prim jere s raznih područja. Tu se k rije izvor vanrednog bogatstva kategorija Lukacseve estetike. K ategorijalno bogatstvo n ije ovdje kao u školskim estetikam a posljedica distingviranja koje stvara samo priv id bogatstva. Kod Lukacsa je bogatstvo kategorija rezulta t zadivljenosti i p redanosti kojom se on služi da bi se p rib ližio u istinu beskonačnom , a ipak oblikovanom svijetu um je tničkih relacija.
Rekapitulirali bism o u nekoliko riječ i Lukacsevo tum ačenje jednog kategori jalnog p ara : analizu funkcije p ro sto ra i vrem ena u svijetu um jetn ičkih djela. Lukacs polazeći od jedinstvenog karak tera stvarnosti ne može u naprijed usvojiti uobičajenu podjelu um jetnosti na zasebne p rosto rne odnosno vrem enske um jetnosti. Ako se pod vodstvom svakog hom ogenog m edija reproducira uvijek ista stvarnost onda ne može b iti čisto »prostornih« i čisto »vremenskih um jetnosti« . N aravno i Lukacs ističe da postoje prim arno prostorni i prim arno vrem enski hom ogeni m ediji. Spom enim o dva k ra jn ja slučaja: u a rh itek tu ri dom inira prostor, u m uzici vrijem e. Ali bio hom ogeni m edij p ro sto rn i ili vremenski, u stvaralaštvu su stalno p risu tn i i p ro sto r i vrijem e. Djelo izaziva odjednom predodžbu p ro sto ra i vremena- Ovu p re dodžbu vrem ena odnosno prosto ra , u m ediju odsutnu ali evociranu, naziva Lukacs »kvazi-prostor« odnosno »kvazi-vrijeme«. Pri analizi »kvazi-vremena« poziva se on s pravom na Lessinga; teorija »plodonosnog trenutka« otkrivenog u Lessingovom Lao- koonu bavi se naim e kvazi-vremenom ove likovne skupine. Pri o tkrivanju kvazi-prostora m uzike upušta se on u sasvim originalni i još neiskušani pu t. P rem a njem u im a ovaj kvazi-pfostor subjektivni k arak ter (supro tno od kvazi-vremena likovnih um jetnosti) — ova subjektivnost, ovaj samo »naslućeni« k a rak te r ne može se mimoići. I svaka konkretna analiza donosi dokaz njegove početne teze: um jetn ičko djelo uvijek je »svijet« — a gdje je »svijet« tam o su vrijem e i p rosto r.
373
E stetske analize Lukacseve u dvostrukom su sm islu historij- sko-genetskog karaktera. P rije svega on svoje analize sprovodi na osnovu bogatog m aterija la : kako se um je tn o st razvijala u p re th isto riji čovječanstva; n a jp rije na heterogeni način, u svojim, elem entim a kao što su ritam , sim etrija , zatim kao ornam entika odnosno m im esis, n apokon u jed instvu: kao prikaz »pravog svijeta«, što počin je onim tren u tk o m kad je razvitak društva, u prvom redu prev ladavan je p riro d n ih granica postiglo stupani gdje um jetn ičko djelo m ože p o sta ti »svjetovno«. Postanak um jetnosti znači istovrem eno i razv ijan je u m jetn ičk ih sposobnosti. U m jetničke sposobnosti n isu gotove dane — one su isto tako po vijesni proizvod 'kao i objektivacija . S druge strane historijsko- -genetska analiza ne k a rak te riz ira sam o Lukacsevu reprodukciju faktične pov ijesti um je tn o sti. K od Lukacsa je svaka um jetnost, štoviše svako u m je tn ičko d jelo u svom e »upravo-tako-bitku« povijesno. Svako im a svoju v lastitu genezu — izrastan je iz »svakidašnjeg života« danog vrem ena, iz njegovih »društvenih naloga«. Z adatak je este tike (i k ritik e ) — a Lukacs n ije ovu zadaću spoznao sam o ovdje već ju je cijelog života ispun javao u svakoj svojoj značajnoj k ritic i ili eseju — da genezu d je la analizira i donese dokaz kako je »upravo-tako-bitak« dane um jetn ine nastao iz k o n k re tn ih situac ija , zah tjeva, društven ih odnosa i pojedinaca epohe.
Za Lukacsa je ipak geneza tek neizb ježn i uv je t za razum ijevanje u m je tn o sti odnosno djela, ona ih n ikada ne tumači. Da kažem o n a jp r ije o pov ijesti u m jetnosti: navođenje kako je um jetnost n as ta la kao p rikaz »svijeta« iz p re th o d n o danih elem enata, ne sam o da ne isc rp lju je b it um je tn o sti, ono ne m ože n iti za sebe svo ja ta ti ta j zadatak . Lukacs i ovdje o sta je v jeran Marxovu aforizm u: »anatom ija čovjeka je k ljuč za anatom iju m ajm una«. A to se odnosi i na svako po jed ino um jetn ičko djelo. Ishodište analize čini uvijek djelo (»anatom ija čovjeka«)- Djelo se ne m ože sh va titi izvan svoje geneze; geneza se pak m ože razum jeti sam o iz djela. S a rtre na jednom m jestu traži od k ritike: p ri rašč lan jivan ju sv je tonazom ih sad rža ja V aleryjevih pjesam a ne treb a analizirati kako je m isaoni i čuvstveni svijet p jesn ika bio m alograđanski, već kako je iz jednog m alograđan ina nastao Valerv. Posljedn je stanovište Lukacsevoj je cjelokupnoj^ koncepciji sasvim strano , jednako kao i puk i pohod na književnopovijesne činjenice. Sam o ono što je u odnosu na djelo može biti od in te resa za u m je tn ičku genezu.
*
U Lukacsevoj estetic i posebno zapan ju je organska povezanost svakog m isaonog slijeda, razm atran ja , ideje na p rosto ru od više tisuća stranica. Često on ove sklopove ne razvija, ne spaja uvijek sve niti, ali svatko može sam uspostaviti n jihovu »vezu«. Pokazala b ih to na jednom eksperim entu . Lukdcs decenija-
374
m a polem izira s naturalizm om , kao antirealističkim (znači: anti- hum anističkim ) um jetničkim pravcem. Ova debata dobiva sada u estetici jedinstvenu ontološko-antropološku osnovu. U životu čovjekovu, kako smo vidjeli, posto ji stalno osciliranje između svagdašnjeg života i uzdizanja pojedinca do roda. Zaustavljanje na detaljističkom prikazivanju pojedinosti s jedne strane, na najopćenitijoj, p rirodno neprevladivoj »sudbini« s druge strane, onem ogućuju naturaliznui upravo prikaz ove oscilacije. On b a ra ta krivom ontologijom koja čini nespoznatljivim up ra vo sam ostvaranje, stalno sam ostvaranje čovjekovo: kako on oblikujući svoju povijest oblikuje sama sebe. U m jesto da defe- tišizira predodžbu svakidašnjice naturalizam je učvršćuje, štoviše podupire je znanstvenim m itovim a i tako konzervira fetišisti- čki privid. Time on p resta je ispunjavati nijem i zahtjev za izm jenom života, onem ogućuje da se um jetn ičko p rim anje uzdigne do roda i isk ljučuje katarzu. N aturalizam ne može biti ni sam osvijest niti sjećanje čovječanstva. Neplodnost um jetn ičkih osobina stila i form e (npr. puko opisivanje, sim bolika, neposre- dovani prikaz pojedinačnog i općenitog, »fotografiranje«) slijedi baš iz p rom ašivanja ovog ontološko-antropološkog cilja.
Ako smo naše k ra tko razm atran je započeli tim e što smo u- kazali na m jesto Lukdcseva stanovišta u povijesti estetike, onda ga s pravom možemo zaključiti predočivanjem uloge koje to stanovište im a u povijesti m arksizm a. Životno djelo Lukacsevo počevši od tridesetih godina u svom je to ta lite tu izraz renesanse m arksizm a, takve renesanse koja je u početku još bila pravac, a kasnije sve više stvar m alobro jn ih pojedinaca koji su u godinam a dogm atizm a usprkos m isaone izolacije ipak kao dijelovi velikog .pokreta m arksizam dalje gradili i čuvali. Među ovim m alobrojnim Luk&cs je bio ta j koji je zahvaljujući izvanrednoj darovitosti, sreći nerazdvoiivoj od svog karak tera , svoje misli stalno obnavljao i p redao luč ove renesanse slijedećim generacijam a. U nutar njegova u cjelini značajna djela estetika ipak i- m a posebnu vrijednost. Ona sto ji kao isp it koji m arksizam m ora položiti na p u tu usvaian ja i novog tum ačenja tradicionalnih filozofskih disciplina. Veličina i uspjeh estetike ujedno je i pobjeda m arksizm a.
Lukdcs je toga sasvim svjestan. Patos koji neprestano izbija u ovom dielu jest patos pronalaženja »stvari čovječnosti«, f zato se on tolikom upornošću pridržava na i tradicionalni je Mar- xove term inologije. Lukacs je načistu da riječi kad gube svoj smisao, kad odzvanjaju šuplje ili čak kobno, onda krivica za to leži u sadržaju koji ih je ispunjavao, a koji izumire. »Odražavanie« ili »samokritika«, da navedem o samo neke prim jere, za Luk6c- sa ne p osta ju sum njivim zato što su u svoje vrijem e stajali u službi sum njivih prilika. Je r kao što riječi »volim te« ne gube smisao ako ih izgovaraju i sebični i bezosjećajni ljudi, kao što riječ »sloboda« ne gubi od svog sjaja , ako je mnogi i p re tvara ju
375
u frazu — to isto vrijedi i za »odražavanje« i »sam okritiku«. Time što s nesalom ljivom v jerom osta je p r i stvari m arksističke renesanse Lukacs je u s ta n ju da ponovo osvoji pojm ovni svijet m ark sizma, koji je dogm atizam osirom ašio i gurnuo u sum njivo svijetlo.
Preveo M arijan Cipra
376
CITAJUCI BLOCHA
Dušan S tošić
Lestoovac
Blochova misao-sila im a za svoj p redm et relaciju-proces: čo- vek-priroda. Može se tv rd iti da je njegov značaj u istoriji m arksizma baš u tome što je, nasupro t svim vulgarizacijam a, povratio životnost i svežiinu izvornom Marxovom ontološko-antropo- loškom shvatanju. Razume se da je Bloch stoga bio u m ogućnosti da ukaže i na m noge nove problem e kao i da sta rim istinam a udahne novu snagu. Isto tako razum ljivo je da je tim e izvojevao pravo istraživača na poneku pogrešku, nasupro t onim a koji, zatvarajući proces saznavanja i delovanja, apsolu tno greše m isleći da su apsolutno u pravu bez argum enata, bez otkrića, bez želje da se čuje argum ent, u jednostavnom delovanju konzer- vacije i kastracije posto jećih znanja i postojećih odnosa u kojim a se oni osećaju ugodno.
Kada onaj č iji je duh dogm atičan pročita Blochovo, za nas uverljivo i zdravo argum entisanje o tom e da »subjekt m ora posjedovati prem oć u n u ta r historijsko-dijalektičkog odnosa subjekt-objekt« (S u b jek t-ob jek t, h rvatskosrpsk i prevod, str. 78) on neće da čuje argum ente, on uzim a ogoljenu tezu (ko ja je kod Blocha i M arxa dokazana u velikoj m eri) i supro tstav lja joj an titezu prem a kojoj objekt m ora posredovati prem oć u n u ta r istorij- sko-ddjalektičkog odnosa subjekt-objekt. Dokaz ove antiteze ne izvodi se, nego se jednostavno tvrdi da je Marx tako učio, pa se onda dodaje još po neki c ita t koji, po pravilu , nije u adekvatnoj vezi sa n lišlju koja se želi da pretvori u dogmu. (Ja nam em o često upotrebljavam reč »dogma«. N jena česta upo treba danas neće sm etati revolucionaru, a konzervativca će b a r »peckati«. Njega to naravno neće duboko po tresti, je r on ne podnosi nešto drugo — argum entaciju; zato odm ah i prelazim n a njeno dalje razvijanje).
Bloch svoju tezu dokazuje izm eđu ostalog i na taj način što ističe da kad subjekt ne bi posedovao prem oć »ne bi bilo
377
m jere upravo za ospoljenje, za o tuđen je u ob jektivnosti, i ne bi bilo aktivne p ro tivu rječnosti subjektivnog fak to ra , koji po toj m jeri m ože m je riti i razoriti inadekvatne ob jektivnosti, u savezu s p ro tivu rječnostim a u n jim a«. (Is to , str. 78.) S ovim i m nogim drugim sličnim argum entim a može se uglavnom složiti svako ko ne iden tifiku je m aterija lis tičko shvatan je isto rije p o s e b i (u kojo j određen i odnos m eđu sam im ljud im a uzim a za n jih fan tasm agoričan ob lik odnosa m eđu stvarim a, u kojo j se proizvodi ljudsk ih glava i proizvodi ljud sk ih ruku po jav lju ju kao da su sam ostalna obličja, obdarena v lastitim životom ) sa m ate rija lističk im shva tan jem (istorije uopšte kao uzajam nog delovanja izm eđu čoveka i p rirode , delovanja u kom e relativni ekstrem (čoveik) sve više p o sta je apso lu tn i ekstrem , a apso lu tn i ekstrem (p riro d a ) sve više po sta je relativn i ekstrem . N ije m oja nam era da ovde razvijam m isao o s tru k tu r i ovog odnosa. M oram samo da napom enem da njegovo razum evanje p re tp o stav lja rešenje prob lem a odnosa logike nep ro tiv rečnosti i logike p ro tivrečnosti, koje, po m om m išljen ju , n ije kod Blocha sasvim zadovoljavajuće. Zeleo 'bih da se ipak o b ra ti pažn ja na izraz »apsolutni ekstrem «. M arx je voleo da kaže: »Novac je apso lu tn i oblik robne vrednosti« . Ja volim da kažem : »Čovek je apsolu tn i oblik p rirod ne v ređnosti« .
O tkriće razlike izm eđu isto rije otuđenog društva i isto rije kao uzajam nog delovanja izm eđu čoveka i njegovog predm eta — a ovo je ponovno o tk riće izvornog M arxa d L enjina — p redstav lja novu fazu razv itka m arksizm a.
Ne m ože se reći da se na početku ove renesanse m arksizm a d o b ija ju lovorovi vencd za m isli i dela koji to već zaslužuju. Napro tiv . Sve sile o tuđenosti i deform acije čoveka p ro tive se kako- fon ijom m akabričnog o rk estra loše in te rp re tac ije i dezinform acije, je r su pogođene u sam om korenu i stoga u h o ru dele savet: »M anite se toga, ta a p s trak tn a hum an istička filozofija ne pogađa dogm atika«.
Ako se bliže razm otri polazna tačka Blochove filozofije vide- će se da njegovo istican je katego rija ljudske p rirode , m ogućnosti, nade, aktivne stran e p redm eta , (s tvarnosti, ču lnosti), svesti i sa- m osvesti itd . m a koliko nosilo pečat v lastitog otkrića, originalnosti i individualnog stila koji je tako priv lačan u šum i uniform i- sane m isli i izražavanja d ijam ata — viideće se da to isticanje predstav lja eksp likaciju i dalje razvijanje fundam entaln ih M arxovih onto loško-an tropo lošk ih shvatan ja . Svakako, činjenica da je Blochova filozofija m isao revolucije ne može se uvddeti ako se on čita kroz naočari kontem plativnog stava i u fotelji b irok ra te . Duhovni i te lesni preduslovu to ne dozvoljavaju. Ali »gladna egzistencija«, gladna života i sunca, m uzike i slike, igre i s tvaran ja i svih uslo- va d o sto jn ih n jene ljudske p rirode — ova egzistencija lako shva- ta B locha i d rukčije ga čita pod uslovom da n ije »pobegla« od sebe sam e odricanjem svoje slobode.
378
Iza Blochovih izraza koji su tako slični poetskoj m etafori kao što su: »čovjek i sloboda volje ovdje, a veliki Pan i njegov vanjski red tamo« i njihovoga »stalnog m iješanja« — krije se i pokazuje se misao koja n a suvom ali egzaktnom jeziku glasi: »Prema prirodnoj m ateriji čovek istupa kao p rirodna sila« (M arx u p rvom tom u »Kapitala«). Ali i p rirodna m aterija je isto tako i sila van čoveka koju ovaj iskorišćava, pa i čovek je m aterija , on pokreće p rirodne snage svoga tela, ru k e i noge, glavu i šaku, svoje telesne i duhovne sile. Na taj način p riro d a kao osnov polarizu- je se na m ateriju i silu. Čovek koji je i p riro d n a m aterija i p rirodna sila istupa p re svega kao p rirodna sila prem a prirodnoj m ateriji. Ova p rirodna m ate rija p rem a kojoj čovek istupa kao p rirodna sila takođe je i p rirodna sila, ali ona je više m aterija nego sila. N jen m om ent sile čovekov je saveznik i čovek kao sila s lakoćom se prepoznaje u n jo j kao sili van n jega i stupa s njom u savez pro tiv p rirodne m aterije . Čovek p re tv ara stvari iz okolnoga sveta u organe svoje delatnosti, u organe koje dodaje svojim sopstvenim telesnim organim a, produžu jući svoje prirodno telo uprkos prirodi. Čovek kao čovek potčin java svoju volju svrsi koja m u je znana i na završetku procesa delovanja izlazi rezulta t kakav je na početku procesa već posto jao u čovekovoj zam isli, dakle, idealno. Čitav Bloch može se izvesti iz Pete glave »Kapitala« I, i neko m ože b iti »blochovac« a da ovoga i ne poznaje kao filozofskog pisca, može razv ijati tezu o prem oći sub jek ta ne poričući pravu težinu uslova i sredstava za realizovanje čoveku znane svrhe. I tek tada, i sam o tada, m ože razum eti i rad iti na ukidanju supro tnosti izm eđu radn ika i ne-vlasnika objektivnih uslova ljudskog života i neradn ika i vlasnika ovih uslova. Samo tada se mogu shvatati i delatno ukidati i one složenije, suptiln ije suprotnosti koje filozofija o tuđen ja u svom najvišem obliku kod nas s uspehom prevazilazi, m išljenjem i delovanjem , u savezu sa objektivnim pro tivurečnostim a neadekvatne objektivnosti koju ljudi u sistem u sam ouprav ljan ja sve više čine adekvatnom i čije najdublje težnje ova filozofija izražava.
Blochovo stanovište im a za rezultat svežinu isp itivanja sm isla i značaja ran ijih filozofskih sistem a, -i znači solidan prilog is tra živanju ku ltu rne istorije.
Čovekova moć saznavanja i delovanja kvalitativno je neograničena, ali uvek nailazi na kvantitativne granice. Ovo čoveku m eđutim ne sm eta da im a svest o svojoj kvalitativnoj neograničenosti m a kakav oblik inače ova sam osvest dobijala. Još je Feueibach shvatio genezu pojm a o »najvišem biću«: iz religioznog o tuđenja u sebe vraćeni čovek je univerzalna p rirodna sila (ako nam je dopušteno da ostanem o samo n a ovom ontološkom određenju čoveka). Čovek je toga m anje ili više bio svestan i u ran ijim epoham a. Objektivni uslovi — m eđu n jim a i takvi koje je sam stvorio — određivali su granicu m anifestacije sile, ne n jenu kvalitativnu određenost. Kad čovek kao društvo prisvoji otuđene proiz
379
vode svoje delatnosti, ljudi će m oći da o d ređu ju zajedničke ciljeve i da o stva ru ju željene rezultate. R azdvajanjem nužnosti i slobode izboriće za sebe iprostor-vrem e-m ateriju za slobodne duhove i društvene delatnosti. Vizija budućnosti i n jena realizacija neće se m eđusobno sup ro tstav lja ti. Utoliko više treba dobro razlikovati viziju budućnosti u im e koje se opravdavaju i pokušavaju da ovekoveče oblici postojećeg o tuđen ja čoveka, od vizije udružene s k ritikom postojećeg.
Blochova p o ru k a sasto ji se izm eđu ostalog u pozivu da revolucionarno razgraničim o viziju budućnosti kao sredstva apologije posto jećeg od vizije kao velikog realnog cilja u čijoj svetlosti se kritiikuje i p reobražava svaki posta li oblik. Birokratsko-dog- m atskoj egzistenciji n ije trebalo dugo da oseti ovaj sm isao Blochove filozofije, i s b ru ta ln o šću ko ja jo j je svojstvena, ona se oborila na dosto janstvo čoveka i filozofa E rn sta Blocha. Ne treba m isliti da ovaj p rim e r n ije dovoljno poučan. U s ta n ju ugroženosti svojih m onopolističk ih pozicija dogm atičar će i dalje pokušavati da se uvek ponovo posluži sličnim sredstvom , bez obzira na posledice u daljo j borb i za pod ruštv ljeno čovečanstvo. Samo so lidarnost u akciji revolucionarn ih sub jekata — realn ih i potencijaln ih sam ouprav ljača — jes te dosto jan odgovor starim i novim silam a o tu đ en ja za čije je razum evanje, k ritiku i uk idanje B loch m nogo toga učinio. F ilozofiji naše zem lje služi na čast što spada u red onih koji delu E rn s ta B locha prilaze kao aktivnom činiocu u s tv a ran ju i razv ijan ju d ru štv a »kome je tem eljni p rin cip p u n o i slobodno razv ijan je svake individue« (M arx, Kapital I ) .
Č itajući B locha često m i je p adala na pam et jed n a M arxova rečenica iz sedam naeste prim edbe u p eto j glavi Kapitala I, i ovom p rim edbom ću završiti ovaj k ra tak tekst a p om enu tu rečenicu ću istaći: »Ovo je jed n a m eđu okolnostim a koje p o skup lju ju proizvodnju zasnovanu na ropstvu . U n jo j se, kako su to sta ri zgodno izrazili, radn ik razlikovao sam o kao in stru m en tu m vocale od živo tin je ko ju su nazivali in stru m en tu m semivocale, i od m rtvog a la ta koji su nazivali in stru m en tu m m u tum . Ali on daje osetiti i životinji i a la tu da on n ije što su oni, već čovek. Do ponosnog uverenja da se razlikuje od n jih dolazi rob tim pu tem što s njim a zlo postupa i pustoši ih con amore«.
380
LUKACSEVA TEORIJA PARTIJE
R udi Supek
Zagreb
Lukacseva teo rija p a rtije kreće se u brazdi Lenjinove borbe za revolucionarnu organizaciju radničke klase i tim e se odm ah stavlja u prvi plan h isto rijskog zadatka p ro le tarija ta . N ije slučajno što Lenjinovo revolucionarno djelovanje u ruskoj socijalnoj dem okraciji započinje djelom posvećenim upravo p itan jim a organizacije »Što da se radi?«, i da je tim p itan jem Lenjin postavio socijalističku ideiu u dod ir s neposrednom histo rijskom praksom njenog ostvarenja. Stoga i osnovna teza Lukacsa u pogledu uloge i značaja organizacije radničke klase počinje tezom:
Organizacija je oblik posredovanja (m edijacije) između teorije i prakse. Kao i u svakom drugom dijalektičkom odnosu, tako i ovdje članovi dijalektičkog odnosa stječu konkretnost i realnost samo u n u ta r i s pom oću posredovanja.« (338)1
Teorija se tek s pom oću organizacije konkretiz ira i opred- mećuje kao revolucionarna p raksa, ali uloga organizacije nije da bude m ehanički posrednik, je r ona djeluje kao aktivna d ru štvena sila koja daje realnost teoriji p retvara jući je na aktivni način u sadržaj klasne svijesti radničke klase: iz m anje više apstraktnog um a ona s pom oću organizacije silazi u historijsku stvarnost ljudskog djelovanja. Ali, i obratno , tek s pom oću organizacije djelovanje ljudske grupe ili k lase uspijeva uzdići se do razine zbiliskog povijesnog djelovanja. Utjecaj organizacije d inam ički ili h isto rijsk i stvaralački je podjednak u odnosu na samu teoriju kao i na praksu . No, sam oblik organizacije prvenstveno je određen ili uvjetovan sam om postojećom , m ada neuobličenom , historijskom situacijom . Ova situacija nije jedan sasvim »iracionalni kontinuum «, kao što b i rekli neo-kantovci iz čije je škole
1) Svi citati u ovom članku uzeti su iz Lulkacseve »Povijesti i klasne svijesti« (francusko rađanje, Paris, 1963), a uglavnom iz poglavlje »Metodološke primjedbe o pitanju organizacije«.
381
potekao m ladi Lukacs, nego je ona već na izvjestan način s tru k tu riran a . Z adatak je stoga sam e revolucionarne teorije da u tv rd i osnovna ob ilježja ili odnose u toj situaciji, kako b i se tek na osnovu takve te o rije m ogla u tv rd iti i p r iro d a sam e organizacije. O rganizacija n ije č isti p o sredn ik izm eđu revolucionarnih ciljeva i p rakse, spon tan i h isto rijsk i dem iju rg , već je ona u svojoj osnovi p određena p riro d i sam e objek tivne h isto rijske situacije koju valja teo rijsk i analiz irati.
»Pitanje organizacije jedne revolucionarne partije, kaže Lu- kdcs, ne m ože b iti organski razvijeno dok ne p osto ji jedna revolucionarna teorija. T ek kad je revolucija postala pitanje dana, izbija p itan je revolucionarne organizacije im pera tivnom nužnošću u sv ije st m asa i n jihovih teorijsk ih glasnogovornika.« (335- -336)
P itan je revolucionarne organizacije p o sta je na taj način zavisno od ocjene o b jek tivn e prirode revolucionarne situacije, s jedne strane , i od ocjene su b je k tiv n ih m ogućnosti revolucionarne akcije p ro le ta rija ta , s druge strane . S toga n ije čudno da radnički pok re ti i n jihovi teo re tiča ri o sc ilira ju u istican ju jedne ili druge s tran e izm eđu p rec jen jiv an ja ob jek tivnog determ inizm a ili revolucionarnog voluntarizm a, izm eđu ekonom skog tredjunioniz- m a ili političkog sektarizm a, izm eđu reform izm a i revolucionarnosti, izm eđu »desničarskih sk retan ja« i »lijevih skretan ja« , i tako dalje. Sve se ove oscilacije i d ilem e neposredno odrazu ju i na shvaćan ju sam e organizacije.
P osto ji jed an m om enat ko ji im a n aročito velik značaj u stvara n ju revolucionarne organizacije, up ravo u sm islu posrednika izm eđu teo rije i prakse, naim e ocjene razm aka koji p osto ji izm eđu revo lucionarn ih ciljeva ( tačn ije -klasne sv ijesti) i spon tanosti revo lucionarn ih k re ta n ja u d ru štv u k o je pro lazi kroz krizu posto jećeg režim a ili v lasti, š to je razm ak klasno-svjesnih (u smislu epohalne h isto rijsk e akcije) snaga p rem a spontanim revolucionarn im k re tan jim a (revo lucionarno seljaštvo ili srednji bur- žoaski slojevi) veći ili širi (u kvan tita tivnom i kvalitativnom pogledu), to i u loga revolucionarne avangarde i njene organizacije p o sta je p resudn ija .
U vrijem e 1. In tem acionale vidim o priličn i idejni razm ak izm eđu po litičk ih ideologa ili rukovodilaca radničkog pokre ta i spon tan ih reakcija rad n ik a i d rugih d ruštven ih slojeva. Težište o tad a pad a n a po litičku akciju , a ne n a ekonom ske revindikaci- je, p a izm eđu po la »krize buržoaskog društva« i »dik tature p role tarija ta« nužno d je lu je jed n a avangarda p ro le ta rija ta , relativno m ala, ali idejno visoko izgrađena. S u p ro tnu tendenciju vidim o u 2. In tem acionali, gdje se razmaik izm eđu revolucionarne situac ije i revolucionarne teo rije u m an ju je sve do iščezavanja svake is tin ske revolucionarne akcije. Radn ički po k re t p osta je sve m asovniji, bolje organiziran u svojoj sindikalnoj bazi, dok kap italizam nakon Pariške kom une pokazuje znakove novog po leta i s tru k tu ra ln ih prom je
382
na u sm islu bolje organizacije poslovanja i odstupanja od klasičnih liberalističkih pozicija (s im perijalizm om pojavlju je se i socijalno zakonodavstvo i pom oć arm iji nezaposlenih), pa se u strateg iju radničkog pokre ta uvlači revizionizam u otvorenijem obliku (s B ernsteinom ) ili u stidljivijem obliku (s Kautskym i H ilferdingom ). »Ciljevi n isu ništa, pok re t je sve«, ali pokret zasnovan na ekonom ističkim revindikacijam a i političkoj akciji koja u najboljem slučaju ide do »generalnog štrajka«. Socijalna dem okracija ne rukovodi se više jasnom vizijom revolucionarnog obaranja buržoazije, uspostav ljan jem d ik ta tu re p ro le ta rija ta i radikalnom preobrazbom društva. Zanimljivo je, da teoretičari 1. Imternacionale, zajedno s Marxom, više ističu svjesnu ideo- loško-političku akciju (p re tvaran je »radničke klase po sebi« u »radničku klasu za sebe«), dok teoretičari 2. Internacionale podvlače jače ob jektivn i determ inizam društvenog razvitka, p rib ližavanje političke akcije ovom objektivnom determ inizm u. Ovo znači u jedno sm anjivanje subjektivnog i prak tičkog fak tora, pot- cjenjivanje ideološke i revolucionarne agitacije i avangarde uopće, a p recjenjivanje objektivnog ili pozitivnog razvitka d ruštva u pravcu stru k tu ra ln ih p rom jena kapitalizm a prem a socijalizm u i spontanog d jelovanja radničkih slojeva. T aktika borbe ne ide za forsiranjem događaja razvijanjem revolucionarne svijesti, nego se zasniva n a čekanju, što može p rak tičk i značiti kojipu t vrlo radikalne rezolucije (kao što je bila S tu ttgartska p ro tiv ra ta ), ali koja ne obavezuje ni na kakvu akciju, pa su tako soc ija ldem okratske p artije mogle zauzeti sasvim oportun ističk i stav prem a ratu , a ipak se nakon ra ta pozivati na svoju »čistu savjest«!
3. In ternacionala s Lenjinom , kao najznačajn ijim teoretiča- rem i njenim tvorcem , znači povratak na teorijsku tradiciju Marxove 1. Internacionale , ali s jednim za suvrem eni radnički pokret veoma značajnim pom akom u njenoj struk tu ra lno j osnovi: teorija i organizacija 1. In ternacionale ponikla je na tlu na jrazvijenijih zapadno-evropskih zem alja u fazi liberalnog kapitalizma, dok je teo rija i organizacija radničkog pokreta za Lenjina ponikla na tlu socijalno-ekonom ski zaostalih feudalno-kapitalis- tičkih zem alja u uvjetim a im perijalizm a. Ono što je, m eđutim , zajedničko M arxu i Lenjinu, jes t istican je avangardne uloge teorije i organizacije radničkog pokreta u sm islu radikalnog ili epohalnog p reobražaja građanskog društva s pom oću d ik ta tu re p roletarija ta . Vidljivo je na prvi m ah da je stru k tu ra ln a baza radničkog pokre ta nešto različita, ali da je razm ak između revolucionarnih ciljeva i spontane revolucionarne situacije ponovo povećan (uloga saveznika radničke klase u revoluciji posta je odlučni faktor!) Težište pada na ideološku akciju na razini epohalne uloge p ro le tarija ta , dok se ekonom istički i tredjunionistički zahtjevi sm atra ju potpuno nedovoljnim a da bi doveli do zbiljske revolucionarne akcije. Lenjin zaoštrava ovo p itan je upozoravajući da pristalice ekonom izm a ili spontanosti radničkog pokreta zastupaju tezu da »politika p ra ti ekonom iju«, što je naizgled m arksistička form ula, ali tim e dolaze do toga da »guše svijest sponta-
383
nošću«, tako da u n a jbo ljem slučaju dolaze do sindikalizm a ili tredjunionizm a, a u ideološkim p itan jim a do zbiljskog podređ ivanja buiržoaskoj ideologiji. Z adatak je revolucionarne organizacije upravo ob ra tan , naim e d a svako ekonom sko p itan je p re tvara u političko, da se ekonom sko ugnjetavan je objašnjava pom oću političkog ugn je tavan ja , ali da se to političko ugnjetavanje ne vrši sam o u okvirim a neposrednog položaja radn ika u proizvodnji već njegovim položajem u čitavom društvu. I, šta- više, da se to ugn je tavan je ne p rikazu je sam o kao njegov položaj nego kao položaj svih d ruštven ih slojeva, to jest da se revolucionarnom agitacijom p ro d re u sve društvene krugove i slojeve; drugim riječim a, da revo lucionarno-politička akcija dobije onaj totalni karakter ko ji im a sam a socija listička revolucija. Na taj način ideo lošk o p o litičk a akcija dobiva viši i sam ostaln iji značaj u odnosu n a spon tane i ob jek tivne p rocese radn ičkog nezadovolj stva v lastitim ekonom skim stan jem . Dok radn ička klasa ostaje u gran icam a svojeg spon tanog nezadovoljstva ili pobune, ona us tra je na raz in i h isto rijsko-društvenog p o sto jan ja »klase po sebi«. Tek kad ona shvati svoju političku i ideološko-revolucionar- nu ulogu, o na po sta je »klasa za sebe«, k lasa ko ja transcend ira svoj usko d ruštven i položaj tim e da se p re tv a ra u čitavo društvo. U tom je sm islu k lasa kao revo lucionarna pojava, a to znači i k lasna sv ijest i k lasna bo rba , jedan to ta ln i društveni fenom en.
Sam o kao takav on je sposoban p red o b iti sve revolucionarne snage u d ru štv u i iznijeti svoj h isto rijsk i zadatak . Potcrtavajući ovu dom inaciju političkog i ideološkog m om enta nad ekonom ističkim i spon tan im , Lenjin ide tako daleko da ga po svojem porijek lu i sm islu dijeli od svakog ekonom izm a i spontanosti. Zato on podvači da ova k lasn a svijest može rad n ik u b iti dana samo spolja, a ne može do nje doći iznu tra , iz sam e ekonom ske borbe i spon tanog revolta.2
2) U djelu gdje se Lenjin bavi problemom revolucionarne orgaorzacije »Što da se -rad;?« kaže: »Klaisna politička svijest »jedino izvana« može biti dana radnicima, to znači izvan ekonomike borbe, izvan sfere odnosa radnika prema poslodavcima. Jedina oblast iz ikoje bi se ta spoznaja mogla orp9ti, jest oblast odnosa svih klasa i slojeva stanovništva prema državii vladi.« Gdje se na’aze oni koji da>u ovu /klasnu svijest »izvana«? Na ovo pitanje Lenjin ovako odgovara:
»Socijalističko je učenje nastalo iz flilozofdkih. historijskih i ekonomskih teorija koje su razrađivali učeni predstaivnici vlasničkih klasa, intelektualci. Samv osnivači suvremenog naučnog socijalizma, Marx i Engels, bili su, po svom društvenom položaju, buržoaski intelektualki« (str. 177, izdanje Kulture, 1948)
Da bi istaknuo »akcijsku« samostalnost političko-ideološke aikcije, on odobrava Kautskijev stav da »se socijalizam i klasna borba .pojavljuju upore- do. ali ne stvaraju jedno drugo; oni se pojavljuju pod različitim preduvjetima. (Današnja socijalistička svijest jedino može nastat1 na podlozi dubokog naučnog znanja. . . Socijalistička je svijest e’emenat koji je izvana unesen u ’klasnu borbu proletarijata, a ne nešto što iz nje spontano nastaje « (iibid., str. 184).
384
Očito je da se klasna svijest p ro le tarija ta u ovom slučaju oblikuje na jednom višem histo rijskom nivou od onoga koji p ro izlazi iz ekonom izm a i borbe za poboljšanjem neposrednog m aterijalnog ili socijalnog položaja. Dok je za reform iste klasna svijest ograničena sindikalizm om i »objektivnim zakonim a razvitka«, dotle se ovdje klasna svijest po javlju je kao svijest o revolucionarnoj akciji na nivou čitavog društva, kao epohalna revolucionarna svijest. Lukacs klasnu svijest tum ači potpuno u ovom Lenjinovom duhu i tek na osnovu ovako shvaćene klasne svijesti ulazi on u dijalektičko lučenje između teorije i prakse.3 Klasna svijest, da bi bila revolucionarna k lasna svijest, m ora postati predm et intenzivne idejne i političke agitacije, pa je revolucionarna organizacija nešto što ne proizlazi neposredno iz postojećeg stan ja radničkog pokreta i svijesti, nego nešto što pokret m ora ostvariti na razini akcije u globalnom društvu. Ovdje je posto janje razm aka između ciljeva revolucionarne akcije i spontanosti revolucionarnih k re tan ja ne samo fa'ktično, nego i teorijski nužno, je r je za Lenjina i Lukacsa nemoguće da bi radnička klasa mogla spontano doći do istinske klasne svijesti. Naravno da u tom slučaju p itan je organizacije radničke klase dobiva sasvim izuzetan značaj, je r takva organizacija mije stvorena smo zato da usm jerava već postojeće revolucionarne tendencije u n u ta r same klase, nego ih ona m ora razvijati, odrediti i usm jeravati i to ne samo unu tar klase nego i u n u ta r čitavog društva. Organizacija kao faktor posredovanja ili m edijacije između ciljeva i spontanosti društvenog k re tan ja posta je idejni i akcijski dem ijurg samog historijskog preobra ta . Tako p itan je organizacije dolazi s 3. Inter- nacionalom u središte revolucionarnog djelovanja radničke klase i socijalističkog pokreta . Kadrovi školovani na ovom Lenjinovom iskustvu pokazivali su uvijek najveću osjetljivost u p itan jim a same organizacije političke p a rtije i ova osjetljivost zadržala se i do danas, iako danas ulazim o u jednu novu fazu revolucionarnog kretan ja sa bitno izm ijenjenim p re tpostavkam a u samoj s tru k tu ri radničke klase kao i u s tru k tu ri sam og kapitalističkog društva.
Lenjinova koncepcija jav lja se, dakle, onda kad su »historijske škare« između politike i revolucije (klasne, nacionalne i imperi- jalističko-ratne krize) ponovo bile široko otvorene, tako široko kao n ikad ran ije u povijesti evropskog radničkog pokreta. One su
3) Lukacs definira klasnu svijest na razini historijskog zadlaitika. radničko 'klase, a ne na razini efektivne svijesti koju pojedini nadnici imaju o sebi i svom položaju. »Ova svijest nije, dakle, niiti suma niti prosjek onoga što pojedinci, koji tvore klasu, uzeti jedan po jedan., misle, osjećaju, itd. A ipck je odlučna historijska akcija klase kao totaliteta određena', u posljednjoj analizi, tom sviješću, a ne pomoću misli, iibd. pojedinca; ovu akciju možemo spoznati samo p o r e ć i od te svijesti«, (op. cit. str. 73). Ova je svijest, dakle, adekvatna historijskoj akciji, pa je kao takva samo »objektivna mogućnost«, prvenstveno zadatak racionalne ili polit i čko -r evoluc: on ar - no »akcije«, kako bi se radnička lclasa uzdigla od oblika »nesvjesne klasne svijesti« (kakva je njena faktična svijest na razini ekonom,:zmin) do »svjesne Masne svf jesti«, kakva je ona kad je na nivou svojeg historijskog zadatka.
385
dik tira le i sasvim određeni tiip avangardne i kadrovske revolucionarne p artije . Lukacs, krećući se sasvim u Lenjinovim okvirim a, pokušava ovoj h isto rijsko j situac iji dati jedno filozofsko tum ačenje, ali takvo koje prelazi granice sam e h isto rijske situacije a i sam e Lenjinove prvenstveno stra teg ijske m isli. On organizaciju uzim a kao nosioca h isto rijskog to ta lite ta , i na taj je način vješ- tački odvaja istovrem eno od n jene osnove (fak tične stru k tu re radničke klase i d ruštva) i n jene n adgradn je (ciljeva čijem ostvaren ju služi).
U sk ladu s Lenjinovom analizom revolucionarne situacije i teorijom revolucionarne organizaoije, Lukacs ističe b itn u ulogu saveznika p ro le ta rija ta u revoluciji, saveznika koji se prem a d ru štvenoj krizi režim a odnose revolucionarno (seljaštvo i sredn ja b u ržoazija u R usiji), ali koji o sta ju nesvjesni (a djelom ično i neprija te ljsk i) prem a ciljevim a revolucije. (»Tako spoznaja, kaže Lukacs, o važnoj ulozi n ep ro le tersk ih slojeva u revoluciji i o njenom ne čisto p ro le terskom k a rak te ru dobiva odlučan značaj.«, str. 346). Očito je da jed an m an ji dio svjesnog p ro le ta rija ta prem a velikoj m asi nesv jesn ih revolucionarn ih d ruštven ih slojeva d ik tira i određeni tip organizacije kao i određenu tak tik u p rem a njim a. (»N ijedna dom inacija neke m anjine ne m ože se održati, ako nije sposobna da povuče u svoju ideološku b razdu one klase koje n isu odm ah i revolucionarne, ako ne zadobije od n jih podršku u vlasti ili, barem , n e u tra ln o st u borb i za vlast.« str. 347). Uloga svjesnog ili su b jek tivn o g fak tora u revo luciji u takvoj h isto rijsko j konste laciji revo lucionarn ih sila, č ija revo lucionarnost ide samo do određene granice, koje su dakle b ivstveno nesvjesne u odnosu na h is to rijsk i p reobražaj, p o sta je od p resudne važnosti kako u ideološkom , tako i u organizacionom pogledu. I m ožem o reći da se ovdje u L ukacsa Lenjinov aktivizam susreće s voluntarizm om D iltheya, R ickerta ili M. W ebera u aktivnom i svjesnom oblikovan ju h isto rijskog to ta lite ta u osnovi iracionalnog i neorganiziranog ili, tačnije , n es truk tu riranog!
U jednom i u drugom slučaju , to je s t kako sa gledišta Lenjina, tako i sa g ledišta neo-kantovaca revolucionarna je akcija p ro le tar ija ta istin sk i stvaralački čin sam og p ro le ta rija ta , odnosno njegove avangarde. Ideo loška i s tru k tu ra ln a kriza starog d ruštva samo je povod za ovaj stvaralačk i čin.
»Ovaj ideološki potres, kaže Lukacs, nesum njivo je rođen u eko nom sko j krizi i o b jek tivn o j m ogućnosti da se preuzm e vlast, ali njegovo odvijanje nije n ikakva au tom atska i ob jek tivn im zakonim a podložna paralela, dok njegovo rješenje može b iti samo slobodni čin sam og proletarijata.« (350)
V alja reći da je ovaj stav daleko bliži M arxovu i Lenjinovu shvaćanju revo lucije kao »dijalektičkog skoka« iz carstva nužnosti u carstvo slobode, nego pozitivističkim shvaćanjim a Lukacse- vih k ritiča ra ko ji su ga optuživali zbog subjektiv izm a i voluntarizm a ističući »objektivne zakone« u nastan k u socijalističke revolucije. Pored toga posljedn ji stav proizlazi upravo iz onog k lan ja
386
n ja pred spontanošću i »prirepaštvom« kao i iz potcjenjivanja ideološke i svjesne akcije, ko ja je oduvijek obilježavala oportuniste, pa ih s propovijedanjem »sm rti svake ideologije« i prelaskom u »doba čiste nauke« i danas obilježuje!
Na ovom m jestu želimo samo uzgred napom enuti da je uloga saveznika u revoluciji i danas jedno od ključnih stratešk ih p itan ja radničkog pokreta. M eđutim , p riroda toga saveznika bitno se izmijenila prelaskom iz rano-kapitalističkih, feudalnih društvenih struk tu ra , s m asovnom bijedom i ratovim a kao popratnom pojavom , u visoko-industrijski »organizirani kapitalizam «, s iščezavanjem seljaštva, povećanjem životnog standarda, izbjegavanjem ekonom skih i ra tn ih kriza, ali s istovrem enim jačanjem »vojske najam nika« (naročito u redovim a in telektualn ih profesija koje se p ro le tariz ira ju ) u n u ta r silno razvijenih b irokratsk ih i m ilitariziranih društvenih s tru k tu ra . P itan je saveznika danas se sasvim drugačije postavlja, a tim e i p itan je same organizacije pro letarija ta . No, to je problem o kojem valja rasprav ljati na drugom m jestu!
Postoji još jedan m om ent na koji bismo htjeli upozorili u Lukacsevoj teoriji organizacije kao posredn ika ili dijalektičke m edijacije između teorije i prakse. Radnik, dok je zaokupljen samo svojim svakodnevnim m aterija ln im brigam a i dok ostaje u okvirim a sindikalne borbe, ne samo da je »nesvjestan« u političkom pogledu, nego on ostaje i otuđen. On tu svoju otuđenost ne može prevladati sve dok se ne uzdigne do moguće klasne svijesti u sm islu njene h isto rijsko revolucionarne uloge.
»Ipak, za svakog individualnog radnika, pu t ko jim će doseći objektivnu moguću klasnu svijest, kako bi na unu tarn ji način zauzeo stav ko jim će za sebe izgraditi ovu klasnu svijest, ne m ože ići zbog reifikacije njegove (individualne) sv ijesti sam o kroz neposredna iskustva da bi zatim došla (ova sv ijest) do razbistri- vanja; psihološka sv ijest zadržava, dakle, za svakog pojedinca jedan zaostali karakter. Ova supro tnost individualne svijesti i klasne sv ijesti u svakom individualnom proleteru nije nipošto slučajna. Jer u kom un ističko j organizaciji, kao tipu više organizacije u odnosu na druge organizacije, prv ipu t se u povijesti po tvrđuje karakter klasne svijesti, s jedne strane, kao princip koji neposredno utječe na akcije svakog pojedinca, a s druge strane i u isto vrijem e kao fa k to r ko ji svjesno učestvuje u određivanju povijesnog toka.« (op. cit. 358)
I ovo je po tpuno u skladu s Lenjinovom koncepcijom avangardne partije kao organizatora revolucionarne akcije i kao odgajatelja revolucionarne klasne svijesti. Jasno je da se pojedinačni p ro le ter oslobađa reifikacije ili postvaren ja svojeg položaja u proizvodnji ne sam o napuštan jem tog položaja, nakon revolucije, nego i kritičkim uzdizanjem do nivoa k lasne borbe na epohalnoj revolucionarnoj razini. Njegova in telektualna ili idejna em ancipacija prethodi njegovom fizičko-društvenom oslobođenju. To je sasvim prirodn i proces društvene i oslobodilačke akcije.
387
O rganizacija, dakle, om ogućuje radn ik u da kao pojedinac dođe u neposrednu vezu sa poviješću. Ona je predstavn ik »konkretnog posredovanja izm eđu čovjeka i povijesti«, pod uvjetom d a je rad nik kao ličnost p o tpuno angažiran u p o k re tu i da disciplinirano izvršava zadatke organizacije. Im ajući u vidu ne sam o reifikaciju radn ika na nivou ekonom izm a nego i podvajan je ličnosti u građanskom d ruštvu na fo rm alna p rava i slobode (Lukacs je od ranih M arxovih spisa u to v rijem e dobro poznavao njegovu »Kritiku Hegelove filozofije p rava« ), on pridaje po litičko j organizaciji proletarijata neke osebine soc ija lističke zajednice, dakle bitnog faktora čovjekova razo tuđen ja .
»Svaki lju d sk i odnos koji, dakle, kida s ovom s tru k tu ro m (form alnih b urioaskih d em o kra tsk ih prava, R S ), s ovom apstrakcijom cjelovite ličnosti, s ovim supsum iran jen i pod jedno apstraktno stajalište , p redstavlja jedan korak prem a destrukciji reifikacije ljud ske sv ijesti. Ali, jedan takav korak pretpostavlja aktivno angažiranje cjeline ličnosti. Tako je postalo jasno da oblici slobode u buržoaskim organizacijam a nisu ništa drugo do li »kriva svijest« o zb iljsko j odsu tn o sti slobode, to jest jedna struktura svijesti gdje čovjek sm atra, na način form alno slobodan, svoju integraciju u s is tem u bitno stranih nužnosti i izjednačuje form alnu »slobodu« ove kon tem placije sa zb iljsko m slobodom . Jedino takvo razum ijevan je stvari dokida priv idn i paradoks naše prethodne tvrdnje, prem a ko jo j je bezuvjetno zalaganje čitave ličnosti svakog člana u p raksi pokreta jed in i p u t za ostvarenje autentične slobode. A ta istina ne važi sam o za zajednicu, ko jo j takva organizacija služi kao kvasac da osvoji ob jek tivn e društvene uvjete za tu slobodu, već također i z.a pojedinačnog individuum a, za individualnog člana partije, ko ji i za sebe sam oga m ože napredovati sam o tim putem. P itanje discipline jest, dakle, jedno praktičko , elem entarno pitanje partije, neophodan u vje t n jenog funkcioniranja; ono m eđutim , nije sam o tehn ičko i p rak tičko pitanje, nego jedno od najviših i najvažnijih in telektua ln ih pitanja revolucionarnog razvitka. Ovu disciplinu, ko ja se m ože roditi sam o kao sv jesn i i slobodni čin najsv jesnijeg dijela, avangarde revolucionarne klase, nemoguće je ostvariti bez ovih pre thodnih in telektua ln ih uvjeta. Bez takve spoznaje, m akar in stink tivne , o vezi izm eđu cjeline ličnosti i partijske discipline za svakog individualnog člana partije, ova se disciplina ukruću je u jedan apstra k tn i i reificirani sis tem prava i dužnosti, te partija nužno pada u tip organizacije buržoaskih partija. Tako m ožem o shva titi da organizacija, s jedne strane, pokazu je najveću o sje tljivost za vrijednost ili odsu tnost vrijednosti revolucionarnih teorijsk ih shvaćanja i tendencija, a da, s druge strane, revolucionarna organizacija pretpostavlja , sub jektivno , jedan visoki s tupan j klasne svijesti.« (op. cit. 360-361)
Naveli sm o ovaj poduži c ita t, je r on sadrži niz značajnih mom enata i su p ro tnosti koji važe za u nu tar-partijsk i život i čvrstinu sam e revolucionarne organizacije. I ovdje, čini nam se, da Lukacs n ije izbjegao opasnosti izvjesnih uopćavanja, ali nas je time
388
odm ah uveo u neke dileme koje su karak teris tične za odnos, ne toliko običnog radnika, koliko intelektualca prem a organizaciji.
Prije svega, jasno je da efikasnost i borbena sposobnost jedne političke organizacije zavisi od njene unu tarn je čvrstine koja počiva na svjesnoj disciplini članova, a svjesna disoiplina, sa svoje strane, p retpostav lja angažiranje čitave ličnosti. M eđutim, takvo angažiranje čitave ličnosti zahtijeva da i sama organizacija bude na onom intelektualnom ili idejnom nivou koji om ogućuje takvo angažiranje. O tuda osjetljivost organizacije za idejna p itan ja i nasto janje da ona bude na visini b itnih idejnih p itan ja revolucionarne akcije. Svaki pu ta kada organizacija nije na visini takvih idejnih p itanja, ona ne može spriječiti kritičko odvajanje pojedinih ličnosti i stvaranje la tentn ih ili o tvorenih frakcija un u ta r radničke partije . Ovu dinam iku možemo p ra titi za vrijem e Marxa, za vrijeme Lenjina, a i danas u m eđunarodnom radničkom pokretu.
Idejna p itan ja osta ju stoga od prvorazrednog značenja za život organizacije, ali se čvrstina organizacije ne može sačuvati, ako se idejna strana dogm atizira i degradira po svojem intelektualnom nivou, već samo ako se stalno nasto ji uzdići na razinu aktualn ih idejnih problem a. (D obar p rim jer kako dogm atizam u ideološkim pitanjim a vodi do osipanja k ritičk ih i stvaralačkih ličnosti u organizaciji, pokazuje novija h isto rija francuske K om unističke p artije kao i njen najnoviji pokušaj da tome procesu stane na k raj odricanjem od dogm atskih pozicija!) Naime, ako organizacija ne uspije da bude na zbiljskom nivou aktualn ih idejnih p itanja, tada se p a rtijsk a disciplina p re tvara sam o u form alnu disciplinu i izvršavanje zadataka, bez ličnog uvjerenja, te dobiva nužno crte jedne buržoaske p artijsk e organizacije, s tom razlikom što se o idejnoj diferencijaciji u buržoaskim p artijam a diskutira , a u kom unističkim a, u ovakvim slučajevim a, šuti.
Lukacs, m eđutim , ne vodi dovoljno računa o jednom drugom mom entu. Revolucionarna akcija traži čitavu ličnost, ali teorija socijalističkog društva i njegova preobražaja ne traži isti tip angažiranja i isti tip discipline u svim situacijam a. U političkoj borbi, kad je u p itan ju osvajanje vlasti, disciplina je osnovni preduvjet uspjeha. To važi podjednako u ratn im kao i u parlam entarn im uvjetim a. U ovakvim slučajevim a nem a nikakve dileme. Dilema postoji samo do donošenja zajedničke odluke za akciju. M eđutim, pored političke akcije posto ji i kulturna akcija, koja je dio ideološke borbe proletarijata. Posto ji također idejna borba i na području filozofije, nauke i um jetnosti. Kako u tom slučaju stoji sa čitavim angažiranjem ličnosti i partijskom disciplinom ? O tom e se dosada mnogo raspravljalo u revolucionarnom pokretu . Poznati su slijedeći slučajevi koji nas upozoravaju na dijalektičku složenost ovog odnosa.
Prvo, kad se radi o otvorenoj borbi pro tiv klasnog neprijatelja, kao što je b ila borba p ro tiv fašizma, intelektualac nem a nikakvog prava da u ime neke svoje posebne ku lturne aktivnosti ostane po strani. On je obavezan da se lično identificira
389
s organizacijom revolucionarne klase. Rukovodstvo revolucion arn e p a r tije može, doduše, u im e p artijsk e discipline da ga izvuče iz p rv ih redova i »sačuva« za m irnodopske uvjete, adi m u ipak ne može zabran iti, ako lično želi, da bude u prvim redovima, je r su njegovi u n u ta rn ji »lični obračuni« isto tako važan fak to r njegove dereifikacije kao i k lasna b o rb a čitave organizacije. U ovom su slučaju dilem e m anje više jednostavne.
Drugo, složenija je s ituac ija u pogledu lične angažiranosti, kad se rad i o teor ijsko j ili u m je tn ičko j djela tnosti, ko ja kao svaka slobodna d je la tn o st, ne može b iti d irig irana nekom organizacijom naročito ako dom inan tna shvaćanja u organizaciji dođu u sukob sa s tva ran jem pojedinca. U tom slučaju možem o razlikovati, u pred-revolucionam iim i post-revolucionannim uv jetim a, d isc ip lin irane ili »dobre članove partije« i nedisciplin irane ili »loše članove partije« . Na p r im je r — da se opet poslužim o jedn im francusk im p rim jero m — Picasso, B raque, Le- ger i drugi p redstavn ici ekspresion ističk ih tendencija u um jetn osti b ili b i »loši članovi« francuske K om unističke p artije , dok bi Fougeron, k o ji je p rihvatio te o r iju socija lističkog realizm a, b io »dobar član«. Prvi su, doduše, na planu političke svijesti usvojili revo lucionarnu o rganizaciju , dok je na planu slikarstva n isu usvojili. (S a gledišta teo re tiča ra socija lističkog realizm a oni su tip ični p redstavn ic i »buržoaske dekadencije«!) O vdje se m ože reći, da je za revo lucionarnu akciju dovoljno da pojedinac usvo ji po litička načela, dok njegova um je tn ičk a uv jerenja n isu tako b itn a , čak i onda k ad su pod u tjeca jem klasnog nep rija te lja . Sa Lukacsevog sta ja liš ta , ali i sa g ledišta koje još uvijek dom in ira u nekim p a rtijsk im rukovodstv im a, prv i kao angažirane ličnosti m anje v rijede od on ih što su usvojili socija lističk i realizam . M eđutim , u to k u sam og h isto rijskog razv itka m ože se pokazati da ]e dosljedan stav Picassa, Braque-a ili Legera b io znača jn iji i v rijedn iji, ne sam o za buržoasku, nego i za socija lis tičku ku ltu ru , pa se m ožem o naći u situaciji da negiram o p re th o d n e v rijednosne k rite rije o ličnoj angažiranosti. Ako do ista p o sto ji takva m ogućnost, a ona se danas već jasno nazire, ond a je m nogo bo lje u svo jiti onaj stav koji je im ao Len jin u odnosu p rem a L unačarskijevom »proletkultu« (a koji zastupa i p ro g ram SK J) da k u ltu ra i nauka m o ra ju o sta ti »sami sebi sudije«, što , naravno , ne isk ljuču je b o rbu m išljen ja o d ruštvenom značenju k u ltu rn ih djela! Ako zauzm em o ovo gledište, tada p o jam ličnog angažiran ja , kako ga ovdje defin ira Lukacs, kao b itn i p red u v je t ne sam o klasne borbe n a p lanu kolektivne revolucionarne akcije, već kao p reduv je t čisto ličnog oslobo^ đenja, »ostvarenje slobode i za sebe samoga«, svakako dolazi u p itan je . I tu nam se nam eće p itan je : n ije li Lukacs u p itan ju dereifikaciie dao organizaciji neka s v o j s t v a apsolutnog posrednika izm eđu teo rije i akcije, k o ji organizacija nem a niti čak ne želi d a im a?!
Treće, sm a tra jući organizaciju posrednikom izm eđu ciljeva revolucije i sam e akcije, Luk&cs jo j p rid a je neke osobine nove
390
zajednice i sredine novog oblika socijalizacije ličnosti. Iako revolucionarna organizacija im a neke od tih crta, ipak je sasvim pogrešno izjednačavati je s onom zajednicom koja će provesti zbiljsko razotuđenje buržoaske ličnosti. Lukacs upada u shvaćanju organizacije u neke zablude sektaša i u topista.
»Zbiljsko aktivno učestvovanje, kaže on, u svim događajima, zbiljski prak tički stav svih članova organizacije ne može se postići bez zalaganja čitave ličnosti. Tek onda kad akcija u krilu zajednice (!) postane centralno p itanje svakog pojedinca koji u njo j učestvuje, m ožem o dokinu ti odvajanje izm eđu prava i dužnosti, oblik organizacijskog pojavljivanja čovjekova odvajanja od vlastite socijalizacije (!), oblik njegova kom adanja od strane društvenih sila koje n jim e vladaju.« (360).
Kao i u malo p rije c itiranom pasusu tako i ovdje izjednačavanje ličnosti s organizacijom nije sam o p itan je njene političke čvrstine i efikasnosti, već p itan je uk lapan ja ličnosti u jednu zajednicu koja posta je osnova njegova razotuđenja, osnova njegove nove socijalizacije. Da li je ovakav stav opravdan?
Očito je da nije! Je r i sam a politička organizacija p ro le tarija ta prije svega im a zadatak da osvoji vlast ii razbije sta ru političku i klasnu stru k tu ru buržoaskog društva. Ona kao politička organizacija d jelu je nužno političkim sredstvim a, a politička akcija je ovdje samo sredstvo da se stvore uv jeti za razvitak, sam ostalni i spontani, jedne nove socijalističke zajednice, ko ja kao takva sadrži u sebi i negaciju političkih sredstava (d ik ta tu re p ro le tarija ta), po trebn ih za ostvarenje n jenih p reduvjeta. Ovakvo shvaćanje političke organizacije p ro le ta rija ta jasno je izraženo i u M arxa i u Lenjina (u tezi o odum iran ju države i politike uopće). Iz perspektive o tuđen ja i razotuđenja, očito je da je uloga revolucionarne organizacije p ro le ta rija ta politička negacija buržoaske vlasti, ali u jedno i negacija ljudske i društvene prirode p ro le tarija ta , to je s t negacija dom inacije, degradacije i dehum anizacije p ro le ta rija ta . Ona ostaje, nužno, sam o u okviru negacije negacije. Ona još nije i nova pozicija, novi oblik zajednice, niti novi oblik socijalizacije ljudske ličnosti i njenog stvarnog oslobođenja.
Utopizam i sektarizam Lukacseve pozicije sasto ji se u tome što on ne vidi da zbiljski proces dereifikacije ili razotuđenja p role tarija ta (a i svakog člana građanskog društva) sadrži u sebi dva dijalektička m om enta: prvo, negaciju negacije u obliku političke revolucionarne akcije p ro le ta rija ta i, drugo, novu poziciju u obliku izgradnje nove društvene socijalističke zajednice. Proces dereifikacije započinje negacijom negacije ili revolucionarnom akcijom , ali on se nužno dovršava tek izgradnjom istinske socijalističke ili naprosto ljudske zajednice. Kad to ne bi bio slučaj, ne bi se m oglo govoriti o oblicim a otuđenja i u društvu nakon osvajanja vlasti od strane radničke klase. Izjednačujući proces dereifikacije s političkom organizacijom Lukacs je i protiv svoje volje dao legitim aciju onom obliku socijalističke države,
391
koja je d ik ta tu ru p ro le ta rija ta uzela kao uzor i m odel za izgradn ju čitavog d ruštva u vidu e tatizm a i cen tralizm a političke i ideološke kontro le svakog teorijskog, filozofskog i um jetn ičkog stvaran ja , jedne k ru te h ije ra rh ije d ruštven ih odnosa, gdje je svaki trag ne sam o slobodne ličnosti već i au ten tične ljudske zajednice iščezao, a sve to u im e »socijalizma« i »istinskog oslobođenja ličnosti«! Pogrešno shvaćanje dija lektičke p riro d e m om enta m edij aci je (m edijacije u ob liku političke i d ruštvene organizacije) dovela je Lukacsa do toga da n ije sam o kap itu lirao p red staljiniz- m om u ime »discipline«, nego m u je svojevrem eno dao i filozofsku legitim aciju .
K ako je m oglo doći do ove zablude u d jelu sam og Lukacsa? Čini nam se, da je tom e uzrok u njegovoj v lastito j intelektualnoj prošlosti, ne len jm ističko j već neo-kantovskoj. Pod utjecajem Diltheya, R ickerta i W ebera m oglo se g ledati na h is to riju kao na jedan »iracionalni heterogeni kontinuum « koji se tek svjesnom akcijom jed n e m an jine p re tv a ra u sm isleni i organizirani totalite t. Tako se nužno m ogla p recijen iti uloga organizacije kao posrednika u stvaran ju ovog h istorijskog totaliteta, a potcije- niti njegovu p ro tiv u rječn u i d ija lek tičku p riro d u , ko ja sadrži niz ob jek tivn ih i su b jek tivn ih procesa, kako na nivou društvenih klasa, o rgan iz iran ih po litičk ih i drug ih grupacija , tako i na nivou stvara lačk ih ličnosti. Ovi različiti tokovi, s v lastitim determ inizm om , u revolucionarnoj akciji s tap a ju se u jedinstvo ideje i volje, ali se oni isto tako rasp leću nakon osvojene vlasti, kako bi rodili novu društvenu zajednicu. S lika ove istinske zajednice u biti je negacija p re thodnog akcijskog revolucionarnog to ta lite ta : ona je njegovo d ije te koje ga poriče, slobodni čovjek koji n ap u š ta kolijevku h isto rije kao k lasne h isto rije , to jest kao n jem u nadređenog to ta lite ta , je r je i čovjek sam »idealni to talite t« , pa u socijalizm u, jednom ostvaren , nem a nikakvu potreb u za d ruštven im m jerilom kao n jem u stran im ili vanjski n am etnu tim to ta lite tom .
392
LUKACS I SUVREMENA KNJIŽEVNOST
Gajo Peleš Zagreb
Prije nego što će raščlanjivati književne pojave našeg stoljeća, Lukacs u svojoj knjizi Današnji značaj kritičkog realizma ukratko određuje osnovne tendencije suvrem enog društvenog kretanja. U stvrđuje kako je glavno obilježje današnjeg svijeta sukob između kapitalizm a i socijalizm a. Naglašava da to nije jed ina polarizacija d ruštvenih snaga i podsjeća da je između dva ra ta svijet bio pod ijeljen na fašiste i antifašiste , a poslije drugog svjetskog ra ta na m iroljubivu i ra tn u tendenciju . Upravo iz takve polarizacije on izvlači i dva osnovna književna pravca koje naziva realizam i antirealizam (avangardizam , dekadencija). Naravno, realizam je izraz m iroljubiv ih snaga, a antirealizam pripada pristalicam a ra ta . T reba spom enuti da Lukacs ne pravi neke um jetne granice, dapače, ističe kako se te dvije koncepcije vrlo često isprepleću čak i u jednoj ličnosti.
U književnosti dvadesetog stoljeća Luk&cs posebno izdvaja Th. M anna i tvrdi da je on jedan od predstavn ika »građanskog kritičkog realizma«. M ann se nije utopio, tvrdi Lukacs, u lite ra rno »atomiziranim« postUDcima, već ih uspješno in tegrira u svoje djelo. » ( . . . ) ako dakle Tomas Man za p redm et svojih dela uzim a subjektivizam im perijalističkog razdoblja u životno istinitoj, čak životno bliskoj tipičnosti, taj subjektivizam osta je kod njega predm et uobličavanja, a ne putokazno načelo prikazivania.« piše Lukacs u eseju »Razigranost m ašte i n jena podloga« .^Man- nu suprotstavlja tzv. avangardnu književnost za ko ju kaže da joj je »subjektivna vizija ( . . ) suština objektivne stvarnosti«,8 ili: »avangardist pravi od jednog — nužno - subjektivnog ogle- danja stvarnosti, pravu pravcatu stvarnost«.* Prigovara »avan-
1) Đerđ Lukač: »Tomas Man«, »Kultura«, Beograd, 1958, str. 79.2) Đerđ Lukač: »Današnji značaj kritičkog realizma«. »Kultura«, Beo
grad 1959, str. 51.3) Ibid., str. 49.
393
gardistim a« da svojim djelom stv a ra ju »apstrak tnu p a rtik u la rnost«. N jihov bilo »alegorički pristup« (K afka) ili »naturalistič- ka deskripcija« (Joyce) u ko jim a se ne odvaja »bitno od nebitnoga« u stvari je neg iran je »socijalizm a kao perspektive«. Nasu p ro t n jim a, kaže Lukacs, u M auna je naše doba »kao jedan deo u p rocesu života čovečanstva sa svojim uvek jasnim : odakle? i: kuda? Stoga ne zna ovo delo ni za kakvu naturalističku sta tičnost ( . . . ) « .4
Th. M ann je d irek tn i n as tavak realističkog p ostupka velikih rom ansijera X IX st. P o javnost je u njegovu p risustvu uvijek d istancirana, sagledana, čak i kad je p ripovjedač subjektiv iran kao u Dr Faust usu, iz perspek tive p ro m a trača koji individualno sm ješta u kon tek st neke šire realnosti. Taj, u lite ra rn im okvirim a, apercep tivn i p o stu p ak om ogućio je da se književno obrade m noga značen ja suvrem enoga svijeta, od buržoaske sredine u »Buddenbrookovim a« do grčevitoga trag an ja za tonskim određenjem ishod išta b itk a u Dr Faustusu. Život je u Th. M anna zaista o b jek t lite ra rn o g tražen ja i zato je m ogao da suvrem enog čovjeka, inov ira juć i rea lističk i tre tm an , opisuje u kontekstu neposredno p rezen tne d ruštvene stvarnosti.
R om ansijer p rošloga sto ljeća uzim a životnu činjenicu kao završenost, dio povijesnog toka i trag a za suštinam a te »prošlosti« sagledavajući je iz situac ije ko ja je već nešto drukčija , što m u dozvoljava da se p rem a tem atskom m aterija lu postavi kao p rom atrač . P ripovjedač je izdvojen iz događaja koje literarno o b rađu je , p rip ad a drugoj stvarnosti, te je sam im tim za njega životna čin jenica u lom ak iz neprek inu tog toka društvenog zbivanja. L iterarno prezen tirano s tan je im a svoju p rošlost i im at će svoju budućnost, dio je životnog k o n tinu ite ta . G rađanska svijest, ko ja b ijaše u svom punom usponu , osnažena dinam ičnim ekonom skim razvojem , poim a život kao nep restan u m ijenu, naravno u okv irim a svoga shvaćan ja d ruštven ih odnosa. Privredni p ro sp e rite t i jo š uvijek -nepomućeni eshato loški odnos prem a životu stv a ra kod građan ina svijest o povijesnom kontinuitetu . R om ansijer, tragajući za m nogoslojevitošću pojavnosti, konfro- tira ju ć i raznolika indiv idualna značenja , »priča« o onom e »što se zbilo«, što je već njegova p rošlo st, a ko ja je, naravno, usko povezana s n jegovom sadašn jošću i zbog toga jo j on i prilazi, nasto ji u n jo j o tk riti im pulse i m otive koji čine čovjekovu stvarnost. U takvom lite ra rn o m postu p k u pisac, može se reći, elabor ira po javnost, aperc ip ira je, »svjestan« je n jena toka i »zna« m u početak i k ra j. Pozicija sveprisustva, ko ja proizlazi iz aper- ceptivnog rom ansijerskog p ostupka dozvoljava pripovjedaču da p ra ti i poveže raznolike događaje i m nogobrojne ličnosti. Pripovjedač je sličan h isto ričaru , p red n jim je vrijem e koje je isteklo i sada m u traži nespoznate dim enzije.
4) IMd., str. 83.
394
Lukacs, opterećen konceptualnim odnosom prem a društvenoj činjenici, afirm ira upravo aperceptivni litera rn i tretm an. Poznato je da je mnoge svoje studije o književnosti posvetio realističkim piscim a. U njihovu p ris tu p u Lukacs vidi vrhunac književnog otkrića stvarnosti. Naime, on želi da se prikazuje »čoveka uzetog u celini, u ukupnosti društvenog sveta«, a up ra vo u realističkom e rom anu za n jega je ispunjen taj uvjet. Sve to proizlazi iz njegove postavke:
»To klasično nasleđe znači za estetiku onu veliku um etnost koja čoveka uzetog u celini, čitavog čoveka, prikazuje u ukupnosti društvenoga sveta. Tu i opšta filozofija — proleterski hum anizam — postavlja težište problem a estetike. M arksistička filozofija istorije analizuje čitavog čoveka, istoriju njegovog razvitka, delim ično ostvarenje njegovog usavršavanja, odnosno njegovu iskidanost u raznim periodim a, i pokušava da o tkrije skrivenu zakonitost tih odnosa.«*
Odmah je uočljivo da književnosti p ris tu p a iz perspektive jednoga teorijskog zaključka i da podređuje svaki njen rezultat zahtjevim a filozofskog istraživanja povijesnih činjenica. Ako književno djelo ne sadržava cjelovitost društvenog zbivanja — a shvaća je doslovno, m ora biti uvijek neposredno predočena — , gubi se u »apstrakciji« ili »naturalizm u«. Teorijsku eksplicitnost — u kojoj se traži stav, odnos prem a društvenom zbivanju, što u k ra jn jo j liniji biva i političnost, opredijeljenost za ili protiv neke suvrem ene političke tendencije — Lukacs prenosi i na književno djelo. Zato se i dešava da, na p rim jer, Kafku stavlja u tab o r nekreativnog, ratnog elem enta, i n ije u stan ju da do k ra ja — je r Lukacs i pored svoje »konceptualne zaslijepljenosti« priznaje, što pokazuje da posjeduje osjetila pravog književnog kritičara , neke vrijednosti K afkinu opusu — odredi vrijednost, značenje i ulogu K afkina o tkrića stvarnosti za naše saznanje suvrem enih povijesnih tokova.
Budući da je realistički postupak odgovarao njegovoj teorijskoj koncepciji o to talnom zahvatu društvenoga, Lukacs ga je na žalost po tpuno nedijalektički i nem arksističk i, ozakonio kao jedinu m ogućnost književnog o tkrića pojavnoga. Zato izdvaja inovatora realističkog rom ana Th. M anna i njegovim djelom želi osporiti v rijednost o stvaren jim a onih au to ra čiji književni postupak izrasta iz negacije realističkoga tretm ana. Lukacs bi htio nam etnuti jednom društvenom značenju lite ra rn i izraz njegove prošlosti, pokušava ustv rd iti da je književnost koja proizlazi iz same suštine suvrem enoga stan ja negacija književnoga čina. Suvrem eni au to r živi u drukčijo j društvenoj konstelaciji nego npr. Balzac ili Tolstoj. G rađanin u vrijem e realističkog rom ana prim a život u povijesnom kontinuitetu , je r osjeća da čini stvarnost i teži nekoj vrijednosti, ali njegov sljedbenik je
5) Đerđ Lukač: »Ogledi o realizmu«, »Kultura« Beograd, 1947, str. 11.
395
svjedok i sudionik u dezin tegraciji g rađanskoga pojm a. N eprikosnovene istine p ro p ad a ju , g rađansk i d ruštveni red sve se više o- sipa. E shato lošk i pojam , ko ji je bio čv rsta okosnica građanske svijesti, uvelike gubi svoje značenje. S ta re su etičke vrijednosti pom ućene. U takvoj s ituac iji osjećaj povijesnoga uzmiče pred grčevitim dilem am a o sm islu posto jan ja , o ulozi i vrijednosti čovjekova napora; a g rađan inu , ko jem u su oduzete njegove društvene norm e, ne p reo sta je drugo nego k ra jn ji nihilizam i pokušaj da u svom življenju, izdvojenom iz socijalnog kon teksta , p ronađe ko rijen i izgubljeni sm isao egzistencije. D ezintegracija društvenoga, k o ja razb ija p o jam povijesnoga, dovodi i do drugog osjećan ja vrem ena. O bjektivno vrijem e nesta je , izdvajaju se sam o oni trenuci ko ji nešto znače za po jed inačnu svijest. K ontin u ite tu povijesnoga su p ro tsta v lja se d iskon tinu iran i doživljaj po jedinca. T akva lju d sk a situ ac ija n ije se više m ogla izraziti a- perceptivnošću realističkog rom ana. Sveprisustvo staroga p ripovjedača, njegova p o tp u n a dom inacija n ad ličnosti posta la je p rep rek a da se o tk r ije s ta n je g rađanske svijesti p rve polovice našega sto ljeća. P isati na to lsto jevsk i način dovelo bi do puke deskripcije. Tehnikom sveprisustva realističkog rom ansijera , koji je ind iv idualno p rezen tirao u opisu i dijalogu, nem oguće je bilo dokučiti skrivene p red je le sv ijesti i podsvijesti. A ne ući u čovjekovu psihu , o sta ti sam o n a iskazivan ju njegova vanjskog reagensa, m im oišle bi se osnovne dilem e suvrem enoga posto jan ja . K njiževnost ne bi ostvarila svo ju specifičnu spoznajnu funkciju — ne b i o tk rila to ta lite t čovjekova povijesnog tren u tka.
Ne znači da Th. M ann, ko ji na svoj način n astav lja klasični postupak , n ije zahvatio p rob lem e suvrem enog čovjeka. Rečeno je da je inovirao tehn ik u sveprisustva. N pr. u Čarobnom brijegu zadržava ob jek tivnog p ripov jedača, no njegova je sveprisutnost u sredo točena n a izdvojeni svijet san a to rija i posebno na Hansa C astorpa. Z adržava se n a jednom užem aspek tu građanskoga života i m nogobro jn im opisim a psihološkog stan ja , indirektn im u n u tra šn jim m onolozim a o tk riv a indiv idualne p reokupacije. An- drić p o stu p a na drugi način koristeć i iskustva klasičnih roman- siiera . Dok Th. Mann sve više u sva ja suvrem ene pripovjedačke tehnike, što će posebno doći do izražaja u »Dr Faustu su«, Andrić m aksim alno ko risti m ogućnost p ripov jedača u poziciji svepn- sustva i k re ira jedan vid suvrem ene rom ansijerske kronike. Lite ra rn a apercep tivnost dovedena je u Andrićevoi kronici do granica h isto rijskoga, a kod M anna je zadržana čak i u »Dr Faus- tusu«, gdje je in tim ni doživljaj komr>ozitora Leverkiihna uokviren p ripov ijedan jem Zeitblom a. Andrić isc rp lju je realističk i način p ričan ja , dovodi ga do k ra jn jih m ogućnosti, a Th. Mann, usvajajući neke in trospek tivne tehnike, s tvara neku v rstu sinteze izm eđu novog d sta rog proznog p ris tu p a . U oba je slučaja društveno prezentno; u Andrića je ono, dapače, glavna tem a, a u M anna je neophodan okvir individualnom e. Može K nam to, kao što tvrd i Lukdcs, b iti jedini k rite rij u valorizaciji n jihove vrijeđ-
396
nosti i sm iju li se njihovi rezultati pretpostav iti djelim a koja su izrasla iz drukčijeg v iđenja svijeta?
Povijesno, kao odnos prem a posto jan ju , zadržano je kod Manna i Andrića. Oni, osjećajući dileme suvrem enoga čovjeka, ipak vide i neke m ogućnosti izlaza. To je, bez obzira na razlike u njihovu poim anju svijeta, neko iskonsko vjerovanje u snagu života, što je u stvari i svojevrsni fatalizam , odnosno prepuštan je silam a koje su izvan nas, ili van dohvata našega h tijen ja . Supro tnost je tom e doživljavanje suvrem enih kriza kao konačnosti, ne mogavši sagledati, p rod irući u suštinu stan ja , dalji kontinuitet. K ritičnost je u ovom slučaju dovedena do k ra jn jih konze- kvencija, ali ne p re ra s ta u revolucionarno h tijen je . N eprim anje danih životnih u v je ta ne dovodi do revolucionarne predodžbe u kojoj se suvrem enost negira vizijom novoga društvenog reda. Ukoliko se o sta je sam o na k ritičkom odnosu, u kojem se sagledava bezizglednost suvrem enosti, a ne vidi se nikakva m ogućnost da se egzistira izvan danog društvenog reda, p reosta je beznađe. Takva kritičnost p re tpostav lja povijesnom e — ontološko. P itanje o sm islu egzistencije p osta je osnovni problem suvrem ene k ritič ke svijesti. V rijem e više nem a svoj kon tinu itet, »sada« postaje odvojeno od »prije« i »kasnije«, izdvaja se kao jed ina vrijednost, gotovo kao konačnost. Sm isao se traži u »sadašnjem trenutku« raščlanju jući sve njegove dim enzije. Kad pisac ne bi osjetio, doživio i bio u s tan ju da lite ra rno prezen tira upravo takvu stvarnost, on bi nasto jeći da stvori neku književnu cjelinu u stvari lagao, nastao bi lite ra rn i kič, patvorenost kojom se sim ulira književna spoznaja. Inoviranjem klasičnoga tre tm ana mogao se izraziti jedan aspekt suvrem enoga posto jan ja , ali se nije m ogao o tk riti stravični grč građanskog čovjeka koji ne vidi izlaza iz dehum aniziranog svijeta stro ja . Mnogi književnici koje Lukacs odbacuje upravo su d io te kritičke građanske svijesti koja se svojim nem irom , nonkonform izm om supro tstav lja stvarnosti sagledavajući u njoj sve n jene nehum ane dim enzije.
Ontološka p reokupacija n ije m ogla biti izrečena realističkim tretm anom koji je izrastao iz povijesnog osjećanja egzistencije. Zato se početkom sto ljeća javila reakcija na opisnost realističkoga rom ana i zahtijeva se od književnosti da o tk riva motivaciju čovjekove geste. U prvom p lan u n ije više postupak, već nje gova uvjetovanost; od opisa akcije prelazi se na analizu stanja , aperceptivnost je po tisnu ta perceptivnošću. N astoji se m aksim alno rekre irati trenu tak , »sada«, p rod irući u sve njegove dimenzije. Naslućivanje, u tisak , asocijacija, niz dosvjesnih i svjesnih reakcija p o sta ju osnov lite ra rne preokupacije. Budući da se stvarnost ne elaborira, već rekre ira , m ijen ja se i pripovjedačeva uloga. Ukoliko pripovjedač ostaje , više n ije u sveznajućoj poziciji, podređen je subjektivnom e ili »priča« neku već m etafori- ziranu tem u u kojoj su ličnosti aspekti određenih životnih značenja. Subjektivno posta je dom inanta, što proizlazi iz p reokupacije smislom posto jan ja . P roust, Joyce, Kafka, V. Woolf, za koje Lukacs kaže da su sam o dehum anizirano stanje, u stvari su ne
397
gacija o d ljuđen ja upravo tim e što lite ra rn o o tk riva ju suštinu krize suvrem enoga posto jan ja .
Pojedinac se bio sve više izdvojio iz društvenoga. E konom ski p ro sp erite t n ije donio i nove etičke vrijednosti, rušio je sam o postojeće, a g rađan in ubačen u beskrupulozn i sistem bezglavog stjecan ja postv a ru je i svoju bit. O dljuđenoj ličnosti senzualno pos ta ju fetiš i m a te rija ln a dobra, ko ja uvelike osam osta lju ju čovjeka stvara jući m u bolje m ogućnosti, p o d ređ u ju se, sada usavr- šenijem , pod ražavan ju ćutilnoga. Čovjek se anim alizira koristeći rezu ltate in d u strijsk e civilizacije. Ono što je nasta lo kao djelo kreativnih n ap o ra da bude sredstvo od lju đ en ja čovjeka p osta je njegov cilj, pod ređ u je čovjeka sebi i izjednaču je ga sa sobom . Ljudsko gubi v rijednost p red m ate rija ln im , nes ta je društvene kohezije, a iz rasta m ehanizam v lasti p red k o jim se pojed inac osjeća po tpuno nem oćnim . N ije li s tra h u takvoj konste laciji znak da je u nekom e očuvano ljudsko? S tra h p red n ištavilom koje kritička ličnost osjeća u sv ije tu o d ljuđen ih bića, gdje su vrijednosti samo m a te rija ln a dobra. K afka, ko ji n ije im ao m annovsku pred ispoziciju, s tv a rn o st p rim a u n jeno j osnovnoj dim enziji — odlju- đenosti. N ije m annovski sagledavao po livalen tnost životnoga toka, već je svim bićem bio u ro n jen u svoju suvrem enost doživljavajući je kao konačnost, p rim a ju ć i n je n u dilem u do k ra ja . Prem a po javnosti odnosi se više em ocionalno, ako se tako može reći da b i se nap rav ila raz lika od racionaln ijeg , svjesnijeg u kojem je d ijapazon zapaženoga širi i upravo zato površn iji. Zbog neposrednog, em ocionalnog odnosa, K afki se sv ije t jav lja u njegovim osnovnim značenjim a, tem atsk i je m a te rija l već u sam ome početku red u c iran i na ta j način p ripov jedač, ko ji o sta je u poziciji sveprisustva, zadržava »objektivnost«, »priča« u stvari jednu m etafo riz iran u fabulu . R edukcijom tem atskog m aterija la , us- redo točen jem lite ra rn o g a tražen ja n a k o nstitu tivne elem ente pojavnosti, što je jed an vid perceptivnog p ostupka , K afka je ušao u sam u jezgru strah a , u njegovo ishodište. Sve je podređeno osnovnom e doživljaju , stva rnost je ogoljena, o lju štena je civiliza- to rsk a dek o rac ija i p ro d ire se u b it d ruštvenoga red a u kojem ljudsko gubi svoju v rijednost; čovjek je zapleten u m ehanizam ži- vovanja ko ji je sam sačinio. K afkino je djelo inkarnacija toga stan ja . Č itavim svojim sklopom ono rek re ira a tm osferu otuđenoga svijeta. Izvlači i izdvaja tren u tak ljudske egzistencije iz kontin u ite ta p o sto jan ja , n ije važna ni p rošlost, a ni budućnost koja je nesaglediva. U pravo zbog nep o sto jan ja m ogućnosti, u lijevan ja s trah a sagledavanjem pune dim enzije o tuđen ja, Lukacs osporava v rijednost K afkinu opusu. Zato što se ne nazire perspektiva nove društvene konste lacije , Lukacs je ustv rd io da je Kaf- kin lite ra rn i svijet, po red nekih izrazitih kvaliteta, uglavnom apstrakcija , »artističk i zanim ljiva dekadentnost«.
( . . . ) glavna stvar ( je) u tom stavu (čovjeka prem a životu, op. G. P.) to da li se on okreće od društvenog života, od istorijskog zbivanja u suvrem enom životu, ka praznoj apstraktnosti, i tim e u lju d sko j svesti stvara povod za strah i o b jek t ko ji taj strah ne
398
prestano proizvodi, ili se on konkretno okreće tom životu, tom zbivanju da se u n jem u bori pro tiv onoga što je stvarno neprija te ljsko i da pom aže ono što ocenjuje pozitivno .«*
Što u stvari znači stav u literarn im okvirim a, stav rom ansije- ra p rem a društvenoj činjenici? Može li se etički, pa čak, u suštini ispravan, politički k rite rij nam etnu ti jednom načinu čovjekova istraživanja životnih tokova? Ne može se uopće osporiti teza da je potrebno biti okrenu t društvenom životu i p rom atrati njegov povijesni tok. N eosporno je da se m ora podržavati ono što je konstruktivno, dakle ljudski, u našem suvrem enom svijetu, ali to su opći etički k r ite riji koji se mogu uzeti i kao politički putokaz, m eđutim — njim a ne možemo, uzim ajući ih doslovno, valorizirati um jetn ičku v rijednost. Zbog m iješanja političkog koncepta, etičkih k rite rija i um jetničko-spoznajnih činjenica, suvrem ena m arksistička k ritika počesto je upadala u zablude koje je kasnije m orala rev id irati7 priznavajući nekad opovrgavane vrijednosti, je r se one n isu mogle negirati ispraznim inzistiranjem na hum anitetu . Zaboravljalo se, naim e, da je književnost au tohtoni spoznajni čin, i to spoznaja određenog trenutka ljudske egzistencije, je r je jed ina m ogućnost da se životni tok dade u njegovoj sveukupnosti. Lukacs uzima etičku norm u, koju po tk rep lju je um jetn ičkim postupkom prošloga stoljeća, i želi je nam etnu ti književnom e rezu ltatu naše suvrem enosti. Ne bori li se K afka pro tiv s trah a o tkrivajući njegove korijene, srž društvenog stan ja iz kojeg proizlazi? Njegova je veličina baš u tom e što uvlači čitaoca u svijet otuđenosti pokazujući njegov zastrašujući m ehanizam , bez m nogobrojn ih lažnih dekoracija koje u svakodnevnosti skrivaju njegovu bit. O dstranju je , kao što bi rekli neki suvrem eni teoretičari, čitaoca od njegove uobičajene predodžbe života i om ogućuje m u da proživi novu stvarnost, saznavajući tako i koord inate vlastitog posto jan ja .
Po Lukacsu, K afka vodi ap s trakciji a Joyce se gubi u deskripciji, što ga dovodi do naturalizm a. N aravno, deskripcijom se iznosi subjektivno koje ne dobiva neke značajnije kon ture objektivnoga, je r se rasp lin ju je u pojedinačnostim a. Lukacs, opet, ne vidi vezu izm eđu individualnoga i društvenoga; Joyceov svijet je za njega »apstraktna partiku larnost« . S lijed slobodnih asocijacija je svrha sam po sebi, a n ije kao kod Manna, tvrdi Lukacs, »stvarno samo tehnika«. I kad je prihvatio neko suvrem eno literarno sredstvo, kao u ovom slučaju solilokvij ili tok svijesti, Lukacs ga nužno uk lapa u m annovski koncept u kojem su direk- tn ije p risu tne dim enzije društvenoga, što je rezultat aperceptiv- nog sagledavanja pojavnosti. Joyceova perceptivnost, koja se temelji n a tehnikam a unutrašn jeg m onologa upravo zato da bi subjektivno bilo iskazano u što širem dijapazonu dosvjesnoga
6) »Današnji značaj kritičkog realizma«, str. 85.7) Sjetimo se samo sadašnj.h »otkrića« i »priznavanja« vrijednosti Kaf-
kimu opusu na simpoziju koji je održan prije godinu dana u Cehoslovačkoj.
399
i svjesnoga, ne odgovara Lukacsevoj viziji rom ansijerskoga. Lukacsu prom iče — zato što n ije u s ta n ju da suvrem enu književ- nu po javu sagleda iz n je sam e, već jo j p rilazi k rite rijim a koji su za n ju neprim jen ljiv i — da Joyce zapravo naširoko m otiv ira K afkin lite ra rn i svijet. U K afkinu Procesu nailazim o na kulm inaciju jednoga stan ja , to ta ln e postvarenosti čovjeka, čem u je Joy ceo vo djelo na svoj način ob jašn jen je , je r m inuciozno raščlan ju je g rađansk i duh n a početku ovoga stoljeća. Pokazuje da su upravo senzualnost i skepsa, k o ji su dom inan tna značenja Joyceove rom ansijerske s tvarnosti, doveli do stravičnoga svije ta u kojem čovjek gubi ob ilježja svoje ljudskosti tje ran nekim anim aliziran im silam a što u b jesom učnom ritm u srlja ju u v las titu p ro p ast. Joyce je zaokupljen to ta lnom pasivizacijom građanskog čovjeka ko ji n as to ji p ronaći izlaz u senzualnom pod ražaju ili u in te lek tualno j skepsi. Iz te pasivnosti izrast će kasnije b es tija lna energ ija ponesena lažnim nacionalnim m itovim a, k o ji su pok renu li n ek reativan sloj po jed in ih nacija , i uni- štavat će, ko risteć i upravo rezu lta te tehničke civilizacije, hum ane v rijednosti, dovest će do novoga svjetskog kataklizm a. Joy- ceovo tražen je novih izražajn ih m ogućnosti n ije pom odnost, želja za a trak tivnošću , već duboko osjećan je vrem ena u kojem je živio. D ezin tegracija d ruštvenoga života, odvajan je pojedinca od zajedničkog i pov lačen je g rađ an in a u svoje lične okvire, ra sp ad a n je etičk ih no rm i i p ro d o r senzualnoga — činjenice su s ko jim a se Joyce susreće. G rađanin više ne osjeća značenje svoga čina, b udućnost ne p o sto ji kao v rijednost, jed ino je znak nes ta ja n ja , sm rti. Tom e se on su p ro ts ta v lja zaboravom , a traži ga u senzualnom podražaju . V rijem e dobiva sam o jednu dim enziju, sadašn jos t, i upravo to »sada« p o sta je osnov Joyceove preokupacije, n as to ji ga o tk riti u svim njegovim slojevim a. U Uliksu o sta je pripov jedač, sam o po tpuno m ijen ja ulogu. Više n ije sveznajuće biće ko je p riča već spoznatu po javnost, nego prom atrač koji b rižljivo p ra ti tren u tačn e reagense, podređen je individualnom e i većim dijelom je p o tisn u t od pojedinačnoga, je r se ličnost iskazuje s d irek tn im m onološkim tehnikam a. Pripovjedač ne e labo rira s tvarnost, on je rek re ira . U m jesto da zahvati, kao što su činili realističk i pisci, jed n u povijesnu jedinicu, i obradi sudb inu neke sredine ili ličnosti u jednom određenom razdoblju n jihova posto jan ja , Joyceov pripov jedač je zaokupljen samom suštinom živovanja, usredo točen je n a izdvojeni tren u tak i istražu je njegove dim enzije. U tom svijetu ne teži se ničem u, nem a nikakva razvoja, on se jed ino zbiva, bez tačaka koje označu ju neku prom jenu , novi životni s tupan j. Zato u rom anu i nema dram atskog toka, ne dolazi se do n ikakva razrje šen ja je r se i nem a što razm rsiti, ne p osto ji nikakav sukob. S tatičnost d ruštvene situac ije m orala je b iti izražena adekvatnim književnim sredstvim a. T rebalo je dokučiti u čem u je b it toga vrem ena izrazite dezintegracije ljudskoga, kada čovjek sum nja u svoju kreativnu m oć i p rep u šta se osjetilnom e, ćutilnim senzacijam a, je r ga je čin jen je dovelo do toga da je post vario, m aterija liz irao
400
sva hum ana značenja. Svoje biće može osje titi samo u senzualnom podražaju, u gotovo prim arnom osjećanju ugode i neugode. Preko toga s tan ja n ije se moglo jednostavno preći, ono je zahtijevalo da ga se o tk rije i n ije nim alo čudno Joy ceo vo uporno nasto jan je da izrazi gotovo svaku čovjekovu psihičku reakciju . Bez Joyceova književnoga sv ijeta nam a bi ostao nepoznat jedan važan aspekt suvrem enoga svijeta.
N ije zato Joyceov slijed asocijacija, brižljivo razrađen unutrašn ji p ristup individualnom e sam o tehnika, kako je ustvrdio Lukacs, već lite ra rn a spoznaja. Lukacs svoju koncepciju književnoga, koja se tem elji n a aperceptivnom p ristu p u pojavnom e, p rim jen ju je i na perceptivni lite ra rn i postupak, zato krivo određuje dobar dio suvrem ene književnosti. N aravno, kad se takva pogrešna teorijska koncepcija dovede n a političk i plan, logično je da će se doći do nakaradn ih zaključaka, kao što je onaj Lukacsev da tzv. avangardni pisci p rip ad a ju nem iroljubivoj tendenciji suvrem enoga svijeta i da su n jihova djela sam o stan je otuđenosti. Lukacs dolazi do m oralizatorske pozicije tražeći od djela da direktno pokazuje m ogućnost daljeg razvoja ili način kako se iz dane situacije može izaći. Slijedeći njegove teze, negirat ćemo i svaku p jesm u ko ja o tk riva čovjekovu dilem u, a ne govori o m ogućnosti kako da se razriješi. Očito je da Lukacs poistovećuje književni čin s etičkim ili političkim stavom. Izjednačuje konceptualno i literarno , ne pravi razliku između ta dva pristupa stvarnosti, zato traži da se u književnom djelu neposredno ispovijeda idejna opred ijeljenost. Z aboravlja da je književnost autohtona spoznaja i da se na n ju ne m ogu p rim jen jivati m jerila koja proizlaze iz nekog drugog određen ja stvarnosti. K njiževnost se može raščlaniti i vrednovati sam o ukoliko se vodi računa o autohtonosti n jena o tk rića i o zahtjevim a koji iz toga proizlaze.
Ne možemo prigovarati književniku za nehum anu društvenu konstelaciju. Književno istraživanje otuđenosti u stvari je negacija toga stan ja zato što lite ra rn a vizija o tk riva mnoge nesagle- dane aspekte dane stvarnosti. N ije književnikovo da svojim djelom zatom ljuje čovjekove dileme, već da ih iskaže u njihovoj pu noj dimenziji. T raženje istine, o tk riti konkre tnu životnu situaciju osnovni je im perativ svakog književnog postupka. Bilo bi čudno kada bism o okrivili p sih ija tra zato što je o tk rio sim ptom neke duševne bolesti. Ako su K afka i Joyce, da spom enem o samo njih dvojicu iz p lejade p isaca dvadesetoga stoljeća, p rodrli u samo stanje svog vrem ena, m ogu li se sm atra ti nekreativnom kom ponentom , odljuđenim silam a koje s tvara ju još veći p rocijep u našem razjedinjenom svijetu ili je težnja da se saznaju suštine čovjekova posto jan ja jed ina m ogućnost da se o tk riju nove perspektive. Oni bi se mogli proglasiti nosiocim a otuđenosti kada bi na neki način podržavali dane situacije, kada bi se u stvari m irili s onim što jest, no njihova kritičnost, koja je osnovni uvjet stvaranja, njihovo djelo kojim se razb ija ju m itovi civiliziranoga svijeta jes t prevazilaženje odljuđenosti saznavanjem n jene suštine. Književno djelo ne može biti podržavanje postojeće
401
ga," ono je uvijek sam o po ticaj za m ijen jan je naših nesavršenosti. Ovisi o cjelokupnom e društvenom sta n ju kako će biti postavljeno i korišteno. O sm išljavanje književnoga saznanja predm et je književnokritičkoga postupka , koji je dio teorijskoga sag ledavanja s tvarnosti i dovodi do određenih idejnih, etičkih i po litičk ih koncepcija. K njiževna k ritik a polazeći od književnoga djela, rašč lan ju ju ć i njegovu vrijednost, dolazi do društvene činjenice. U tom e je s t n jena neovisnost, je r se proučavanjem književnih po java jed ino i m ogu sagledati neka društvena značenja.
Lukacsev je književnokritičk i p ostupak u odnosu na suvrem eno lite ra rn o stvaralaštvo nedorečen, ograničen teorijsk im prem isam a koje su nasta le p roučavan jem književnih ostvaren ja prošloga stoljeća. S tru k tu re nastale u jednoj društvenoj konstalaoiji nasto ji nakalem iti n a sasvim d ru k č iju d ruštvenu stvarnost. Prevladala je kod n jega po litičnost: u m jesto da polazi od književnoga d jela v rednujući koliko ono o tk riva životne istine, on je — zaokupljen pod ijeljenošću sv ijeta, njegovim osnovnim tendencijam a i opterećen svojim kn jiževnoteorijsk im koncepcijam a — m ehanički određivao suvrem ene književne pojave. Pokazalo se još jed an p u t da se v rijed n o st književnog ostvaren ja može odrediti sam o književnokritičk im postupkom koji, polazeći od sveukupnosti d jela, sagledava koliko ono o tk riva životnu činjenicu, rek re ira n jen u esencdjalnost; po čem u književnost i je s t — otje- lo tvorena životnost koja vrem enom ne gubi svoje značenje, već o sta je uvijek živi povijesni tren u tak .
8) Jedino knjige u kojima se hini literarno, Sto ih zovemo šundom, stvaraju lažnu predodžbu postojećega, odvraćaju čitaoca od esencijalnoga 4 gufie njegovu kritičku moć.
402
POSLJEDNJI LUKACSOSVRT NA NEKE LUKACSEVE STAVOVE OD 1966. DO DANAS
Vjekoslav M ikecin Zagreb
1 .
Golemi lite ra rn i opus Gvorgya Lukacsa, kojega počeci sežu u prvi decenij ovoga stoljeća, sto ji danas p red nam a kao izvanredno bogato i poučno m isaono svjedočanstvo o doista d ram atskim zbiljskim i idejn im zbivanjim a i dilem am a našega sto ljeća. Sve relevantne ideje, ide jn i sporovi i polem ike, kojim a je bilo zaokupljeno naše doba, suočavanja i m eđusobni razračuni č itavih ku ltu rn ih i političk ih pok re ta i Lukacseva osobna reagiranja na sve to našlo je svoj pregnan tn i izraz u tom opusu.
Lukacseva sudbina i kao m islioca i kao aktivnog sudionika u mnogim burn im događajim a kroz koje je prolazio pokret kojem je on pripadao u m nogom je pogledu osebujna. Prihvaćan, hvaljen, ali još žešće pobijan , kako u redovim a toga pokreta, tako i izvan njega, Lukacs je kao teoretičar, stjecajem b ro jn ih okolnosti, postao jedna od najsp o rn ijih ličnosti našega stoljeća.
U nam jeri da ukažem na pozadinu i razloge te spom osti neophodno je podsje titi, sasvim ukratko , na neke čvom e tačke iz n jegove životne i m isaone biografije. Time ćemo ocrtati glavne faze Lukacseve aktivnosti u cjelini i, što je najvažnije, olakšati čitaocu bolje razum ijevanje nekih Lukacsevih teza iz njegove posljednje faze, teza koje su uostalom predm et razm atran ja ovoga članka.
2 .
Lukacs je rođen p red 81 godinu u Budim pešti u plemićkoj porodici. U dvadeset i trećoj godini života objavljuje svoje prvo djelo na m ađarskom jeziku Razvoj moderne drame. Putu je zatim u N jem ačku, gdje neko vrijem e u Berlinu, a zatim u Freibur-
403
gu i H eidelbergu s tu d ira filozofiju i druge srodne discipline. Ovdje dolazi u p risan doticaj sa svojim profesorim a poznatim filozofim a neokantovcim a W indelbandom , R ickertom , Laskom čije su ideje izvršile velik u tjeca j na m ladog Lukacsa. U tom krugu susreće i kolege po stud iju : K orscha, Heideggera, Blocha, Maxa i Adolfa W ebera, M annheim a i Thom asa M anna.
Drugo Lukacsevo djelo Duša i oblici, napisano na njem ačkom pojavilo se 1911. godine. Č etiri godine kasnije , Lukacs završava n a n jem ačkom jeziku svoje treće djelo Teorija romana a ob jav lju je ga 1920; ovo djelo za m noge današn je filozofe i teoretičare u m je tn o sti izvor je s tim ula tivn ih ideja, a za neke čak polazna tačka n jihov ih ra su đ iv an ja .1
S prvim sv je tsk im ra to m završava se prva, tzv. idealistička m ladenačka faza Lukacseve in telek tualne aktivnosti i započinje d ruga faza.
Živ duh, o tvoren za nova zbiljska i m isaona kre tan ja , a u želji da se p rik lon i onim h isto rijsk im snagam a koje će biti u stan ju da do ista riješe tem eljna p ita n ja i d ilem e m odernog svijeta, Lukacs p r is tu p a p o k re tu p ro le ta rija ta . U n jem u on vidi — slijedeći M arxovo učen je — »zakonitog nasljednika« čitave dotadašnje k u ltu re i glavnog d je la tnog su b jek ta u izgradnji nove, besk lasne istin sk i hum ane ljudske budućnosti. Pod neposrednim u tjecajem L enjinovih ide ja i O ktobarske revolucije, Lukacs posta je član kom unističke p a r tije i ak tivno sud je lu je u uspostavljan ju M ađarske Sovjetske R epublike 1919. i u revolucionarnoj vladi Bele K una zauzim a m jesto n arodnog kom esara za kulturu . Poslije pob jede kon trarevo lucije i svrgavanja p ro leterske vlasti u M ađarskoj Lukacs n ap u šta dom ovinu, odlazi u Beč, gdje radi u B alkanskoj federaciji K om unističke internacionale.
U razd o b lju od 1919. do 1922. Lukacs je nap isao veći broj radova. U n jim a ra sp rav lja m noga k ljučna p itan ja m arksističkog u čen ja o ko jim a se i danas živo rasp rav lja . Može se slobodno kazati da su ti radovi po svojoj m isaonoj p rodornosti i bogatstvu ideja dosto jn i p re lom nik h is to rijsk ih zb ivan ja vrem ena u kojem su nastali. Oni nose n jihov neizbrisivi biljeg: svijest i snagu vizije ko ja ih je pok re ta la , ali isto tako i b ro jne ograničenosti, je r je n aposlje tku svako istinski povijesno m išljen je povijesno determ in irano i p rem a tom e ograničeno. Lukacs je te radove sakupio i objavio 1923. s predgovorom u knjizi pod naslovom Povijest i klasna svijest. K njiga je doživjela gotovo jed instvenu sudbinu. Na petom kongresu K om unističke in ternacionale 1924. sam Zi- novjev u svojstvu p redsjedn ika Internacdonale iznosi službenu ocjenu, po kojo j Lukacseva knjiga p redstav lja izraziti prim jer revizije m arksizm a. T eoretičari Druge in ternacionale tak o đ er na
1) USF. L/ucien Goldmc-nn, Introduct;om aux premiers eorits de Georges Lukšcs, časopis »Les Temps Modemes«, No., 105, 1962.
404
padaju knjigu, dakako s drugih pozicija. No to se moglo d očekivati, budući da su Lukacsevi članci u dobrom dijelu baš i značili izravno pob ijan je vulgarizacija i pozitivističkih izopačavanja m arksističke nauke od strane lidera i teoretičara Druge in ternacionale. U svakom slučaju te kritike, kako one s lijevog tako i o- ne s desnog krila radničkog pokreta , pokazuju kako su i misa- onije glave tog pokre ta često slabo ili nikako razum jele daleko- sežnost i dubinu učenja na koje su se pozivale. Naravno, to ne znači da je Lukacseva knjiga bez m ana. N aposljetku desilo se čak i to da se i sam Lukacs ogradio od vlastite knjige kao pogrešne u nizu važnih stavova.
Od 1923. pa do dolaska nacista na vlast u N jem ačkoj Lukacs živi uglavnom u Beču i B erlinu i d jelu je kao pripadnik kom unističke partije . Tada nas ta ju njegova dva značajna rada: Lenjin i Moses Hess i idealistička dija lektika . Nakon toga stalno se nastanio u Moskvi gdje uglavnom radi u Filozofskom institu tu Akadem ije nauka.
Dolaskom u Moskvu završava taktički druga faza u Lukacsevoj intelektualnoj biografiji. U prethodnoj fazi ko ju najpo tpu nije izražava njegova knjiga Povijest i klasna svijest, Lukacs zastupa, kako to nazivaju mnogi historičari m arksističke m isli, jedan tip hegeliziranog m arksizm a. On polazi od stava o identite tu m išljenja i b itk a p ri čem u je b itak uvijek povijesni bitak, tj. neraskidivo jedinstvo sv ijeta i čovjeka koje se zbiva u n u ta r povijesnog sklopa, u ljudskoj m isaono-djelatnoj p raksi. U eseju Izm ijen jena funkcija h istorijskog materijalizm a. Lukacs svoj tem eljni stav defin ira ovako: »Priroda je društvena kategorija. Drugim riječim a, ono što se na određenoj etapi d ruštvenog razvoja uzim a kao priroda, karak te r odnosa između prirode i čovjeka i form a u kojoj se odvija razračunavanje čovjeka s prirodom , uk ra tko , ono što p riroda treba da znači s obzirom na form u i sadržaj, pro težnost i objektivnost, to je uvijek društveno određeno.«2 S tog sta ja liš ta on ističe u prvi plan d ijalektiku povijesno-društvene prakse, a odbija tezu o d ijalektici u p rirod i uzetoj po sebi. U najvećem i najzanim ljivijem eseju u knjizi: Postvarenje i sv ijest proletarijata Lukacs dom išlja i eksplicira upravo ingeniozno slijed Marxovih m isli iz njegova tzv. mladenačkog razdoblja (Ekonom sko-filozo fski rukopisi 1844, N jemačka ideologija) i ukazuje na sve konsekvencije koje znače ra dikalan o b ra t kako s obzirom na čitavu dom arksovsku filozofiju, tako i s obzirom na poim anje razvoja i ciljeva ljudske povijesti.
U novoj sredini započinje Lukacseva treća faza. Pošto je objavio biografski spis Moj pu t k Marxu 1933., u kojem se kritički
2) Georg L/ukacs, Histoire et conscience de c’asse, Paris, I960., str. 269 —270.
405
osvrnuo i na knjigu P ovijest i klasna sv ije st,3 označavajući je kao idealističko rješen je p roblem a, Lukacs se posvećuje uglavnom kabinetskom naučno-istraživačkom radu . On povrem eno objavlju je rasprave iz ob lasti filozofije, a poglavito iz estetike, kao i teorije i h is to rije književnosti i p r ip rem a opsežna djela ko ja će objaviti tek poslije ra ta . O duhovnoj atm osferi ko ja je zavladala u Sovjetskom Savezu naročito sredinom tridese tih godina, a svoju kulm inaciju im ala u poznatim čistkam a, te o n jenoj pogubnosti za bilo kakav m isaoni rad , Lukacs će progovoriti mnogo kasnije, — n a jp r ije oprezno u P ostscrip tum u 1957. a onda m nogo otvoren ije i isc rpn ije u nizu d rugih istupa. (Takva je a tm osfera sa stanov itim m odifikacijam a vladala i poslije ra ta uglavnom sve do XX kongresa KP SS 1956.).
Godine 1944. Lukacs se vratio , kako sam kaže, »poslije 26 godina egzila« u dom ovinu i preuzeo k a ted ru za este tiku na U niverzitetu u B udim pešti. Pun elana p ris tu p a on redakturi svojih b ro jn ih rukop isa i o b jav lju je ih pred sud javnosti. Pa iako su on i u m nogom e nosili im plicite i eksplicite jake bi- ljege dogm atizm a ko ji su bili posve u sk ladu s oficijelnim shvaćanjim a m arksizm a, Lukacs je 1944. u jek u »zaoštravanja« ideološke b o rb e podvrgnu t ponovo žestokoj k ritic i zbog tobožnjeg kozm opolitizm a i sk re tan ja u bu ržoasku ideologiju . I ponovo je došlo do n jegova javnog p rizn an ja ideoloških grešaka. A rezu lta t je bio da se revno stao pozivati na S taljinova d jela prog lašavajući ih najvećim i naj genij alnij im doprinosom m arksizm a. Bio je to m ožda gest m udre tak tike. U svakom sluča ju on je označavao m učnu sam ozataju i lom ljenje posljedn jih p o tp o rn ja in te lek tualne čvrstine. Ova tužna zgoda, a s njom e i treća Lukacseva faza, okončana je k ra jem 1956. Godina je to XX kongresa KPSS i godina poznatih »m ađarskih događaja«. Svome nezadovoljstvu sa s ta ljin skom praksom ko ja ga je kao m ora godinam a p ra tila Lukacs je n a jzad dao oduška na ta j način da je i javno stup io u b o rb u p ro tiv dom aćeg sta ljin izm a. Možda su njegove po litičke p rocjene u tom času bile naivne i pogrešne, no bez obzira kako se njegovo držan je u tim događajim a ocjenjivalo, o sta je n epob itna čin jenica da je on bio i ostao ne- raskid ivo vezan, kao in telek tualac i kao borac, za sudbinu radničkog pokre ta .
3.
U p osljed n jih d eset god in a — tj. od 1956. koja nesum njivo označava u m n ogočem u p relom n i datum u Lukacsevoj životnoj i m isaonoj pu tanji, pa do danas — Lukacs je u nizu svojih spisa:
3) Dami’o Pejović, Prijeporni Lukćcs, časopis »Forum«, br. 11, 1962. Analiza osnovnih kategorija iz Lukćcseve knjige »Povijest i klasna svijest«, s t:m e i značenje i domet Lukšcseve pozicije uopće iz te njegove marksističke faze, dana Je u ovoj Pejovićevoj raspravi egzemplarno.
406
članci, intervjui, pism a, autobiografske skice itd. pokretao i raspravljao veoma širok krug »starih« i »novih« tema.
Središnja tem a Lukacsevih razm išljanja u posljednjem razdoblju svakako je fenom en staljinizm a. I doista može li za jednog m islioca kakav je Lukacs, koji je tako tem eljito iskusio (i kao čovjek i kao teoretičar m arksista ) pogubnost staljinizm a, biti p rešnije i važnije tem e? Već smo pom alo svi zasićeni tolikim brojem pism enih i usm enih osuda staljinizm a, tolikim brojem analiza, obrazloženja, dokazivanja što je staljinizam značio i što znači u negativnom sm islu za stvar socijalizm a i za m arksizam kao njegovu teoriju , da nam ta 'tema već izgleda plauzibilna, pa čak u neku ruku i dosadna. M eđutim , ne sm ijem o sm etnuti s um a da staljinizam nije nešto što se može iskorijeniti iz m arksizm a kao teorije ljudske em ancipacije (i socijalizm a i radničkog pokreta kao njegove prak tične realizacije) pukim indignacijam a i osudama. Kao nazor na svijet, kao m etoda i stil djelovanja i ponašanja, zaodjenut u ruho m arksističke frazeologije, staljinizam ima duboke korijene posvuda u radničkom i kom unističkom pokretu i danas. Dapače, ako začas i ostavim o po stran i određene »objektivne« uvjete koji reproduc ira ju staljinizam , uvjete koji se još žilavo op iru bilo u form i određenih društveno-po- litičkih stru k tu ra i n jim a odgovarajućih proizvodnih odnosa u bazi, ako dakle ostavim o po stran i ukazivanje na porijeklo i geneze staljinizm a u njegovu fundam entalnom društveno-eko- nom skom aspektu, p red nam a iskrsava p itan je o teorijskoj njegovoj prirodi, o njegovim teorijsk im pretpostavkam a čime se Lukacs poglavito i bavi. N ije po srijedi nikakva p razna spekulacija. N aprotiv. Ako bism o, naim e, fatalističk i zaključili da određena objektivno dan a društveno-ekonom ska situacija neizbježno rađa staljinizam , onda bism o staljinizam ne sam o lagano obrazložili, nego i u cijelosti opravdali. Naši izljevi kritike, naša indignacija sp ram njega bili bi tako sam o v rtn ja u krugu, tj. verbalna povika na ono što je, istina, zlo, ali pro tiv kojega posjedujem o kao obranu sam o u tjeh u što znam o da je zlo. S ta ljinizam im a i svoje sasvim određene teorijske (istina prim itivne) pretpostavke i zato idejna, teo rijska borba pro tiv njega ima p rvorazredan značaj. To je Lukacs izvanredno dobro vidio i pokazao. Pomnjivo istraživanje moglo bi naim e pokazati kako su se mnogi subaltemd i izopačeni vidovi m arksističke misli, koji se jav lja ju mnogo p rije nego staljinizam u m eđunarodnom radničkom pokretu , sabrali u S taljinovu teorijskom djelu i u njem u dobili svoju razradu i sistem atizaciju . Naravno, ne treba ni spom injati koliko je tom e pogodovala objektivna situacija, tj. naslijeđena slaba ekonom ska i dem okratska baza carističke Rusije. Međutim , kad se takvoj nepovoljnoj objektivnoj situaciji p ridruži oskudna teorija , reducirana na nekoliko m ršavih principa koji se pošto-poto žele nam etnu ti kao neoborive istine, tada nastaje staljinizam . Potpom ognut političkom silom, on guši svaki
407
poznatih d iskusija dvadesetih godina o m ogućnostim a socijalizm a u jednoj zem lji itd ., osta je činjenica, da Lukšcsevo Pismo i ilo danas p red stav lja jed n u od n a jo š tro u m n ijih k ritičk ih analiza sta ljin izm a kao teo rije i prakse.
Lukacs zato n as to ji rasv ije tliti u n u ta rn ju p riro d u tih »Staljin ovih teorija« , n jih o v u in tim nu d ija lek tik u i njihove p rak tične posljedice, da b i pokazao u čem u je n jihova su p ro tnost s p rin cip im a m arksizm a i, jo š više, da bi, po našem m išljen ju , upozorio kako sta ljin izam može b iti n a d jelu i kod onih ko ji osobno S ta ljina o su đ u ju , a da p r i tom n isu odbacili njegove m etode i p rozreli njegovu skrivenu »teorijsku« b it. »Staljinova je tendencija, p iše Lukacs, uvijek takva da isk ljuči, gdje god je moguće, sva posredovan ja te da uspostav i neposrednu vezu izm eđu najsirov ijih čin jen ičn ih p o d a tak a i na jopćen itijih teorijsk ih postulata. U pravo se tu pokazu je ja sn a su p ro tn o st izm eđu Lenjina i S taljina. L enjin je veom a tačno razlikovao teoriju , strateg iju i tak tik u i uv ijek je pažljivo p roučavao i vodio računa o svim posredovanjim a što ih m eđusobno povezuju — često na k ra jn je p ro tiv u rječan način«.
»Za k lasike m arksizm a bilo je p riro d n o da dm je nauka p ribav ljala m a te rija l i g ledišta na osnovu ko jih se donose političke odluke. P ropaganda i ag itacija dob ivaju svoj m aterija l od nauke, od naučno razrađene p rakse. S ta ljin je izvrnuo taj odnos. Za n jega je, iz razloga »partijnosti« , ag itacija p rim aran m om ent. N jeni zah tjev i o d re đ u ju . . . ono što n a u k a m o ra kazati d način na koji to m o ra kazati.«
L ukacs s tim u vezi 1962. piše: »Budući da se dobar dio novih kadrova odgajao i fo rm irao u s ta ljin skom razdoblju , budući da je sis tem ra j za nenadarene, te se p rilag o đ u ju bez napora, budući da čak i m nogi m eđu darov itim nisu m ogli odoljeti dugo tra jn o m p ritisk u , a da ne p re trp e oštećen je u sposobnostim a k a ra k te ra itd ., p rije laz na jed n u k u ltu rn u situac iju koja doista u n ap ređ u je n a u k u i u m je tn o st b it će, koliko se može predvidjeti., p ro tiv u rječan i pun novih padova.«8
jevima 115—116 *1 117, 1963.) Naš prijevod s talijanskog kojim se ovdje služimo (objavljen u časopisu »Naše teme«, ibr. 12, 1962.) usklađen je prema njemačkom izvorniku.
8) »Danas se nalazimo pred dva ve’ika zadatka. Najprije svijetu pokazati šta je marksizam u odnosu na staljinizam. Ima na Istaku i na Zapadu kritičara koji ne žele prekinuti sa stEiljinizmom. . . Drugi je zadatak: Marksizam što ga je stad'j'inizam izopačio n je u strnju da odgovori na pitanja ovog momenta, posebno na ona pitanja koja postavlja omladina. Mi stoga moramo unaprijediti marksističku metodu upravo u istraživanju pitanja koja su aktualna. Mi marksisti naići ćemo na odjek, ako budemo znali postaviti pitanja i na njih odgovoriti bolje nego druigi.« (Iz razgovora sa če- hoslovačkim publicistom Liehmom; navedeno prema: »Entretien avec Antonin Liehm«, firanc. čas. »La Nouvelle critique«, No, 156—157, 1964.)
410
4.
S problem om iskorjen jivan ja staljinizm a u tijesnoj je vezi i centralno p itan je suvrem enoga svijeta: kako su z b iti 'o p asn o s t totalnog rata , a istodobno rad iti n a razrješavanju društvenih pro tivurječja u pravcu socijalizm a. A lternativa je u tom pogledu veoma zaoštrena, te se danas »duhovi p rije svega dijele po njihovu stavu p rem a ra tu d m iru«. (Pismo o sta ljin izm u). U toj tač'ki sastaju se ekstrem ne snage na obje strane — u socijalističkim i kapitalističk im zem ljam a. Obje strane faktički sm jera ju u istom pravcu, a ta je da se »očuvaju neprom ijenjene sta- Ijinske metode«. Logika je očigledna: »Buržoaski ideolozi, veli Lukacs, zato što m arksizam sveden n a S taljina posjedu je mnogo m anju privlačnu snagu od prvoga, a oni koji uobražavaju da su socijalisti zato što im je m nogo udobnije vladali s-laljinskim m etodam a nego Marxovim ili Lenjinovim.« (Pism o o Staljiniz- m u).
Socijalističke zem lje koje još uvijek svladavaju osnovna pitan ja privrednog rasta i osiguravanja ekonom ske baze, kao osnovnog preduvjeta bogatog razvoja ličnosti m oraju istodobno in concreto voditi b o rbu za hum ane, istinski socijalističke odnose m eđu ljudim a. I ovdje se pokazuju fatalne posljedice sta ljinizma, koje treba mnogo energičnije uklan jati iz svih sfera života. Lukacseva razm atran ja u ovom pogledu n a dlaku su ista po svojem osnovnom sm islu zapažanjim a P. T ogliattija što ih je ovaj iznio 1964. u svojoj poznatoj Pro m em oriji. Lukacs naime piše: »Opće teorijske i p rak tičke tendencije izvrtanja m ark- sizma-lenjinizma u staljdnskom periodu im ale su za posljedicu to da p red ljud im a koji trpe od kap italističk ih m anipuliranja , praznine njihove dokolice, baze njihova ljudskog razvitka koja je postala aps trak tna , ne svijetli nikakav socijalistički uzor.«9
5.
D aljnji krug tem a kojih se Lukacs uzastopno doticao u spom enutim istup im a jesu tem e o književnosti danas, o sudbini i perspektivam a socijalističkog realizm a, o tzv. dekadentnoj um je tnosti i slično. Ovdje se nalazim o na terenu gdje su mnogi Lukacsevi stavovi k ru ti, dogm atični i prem a tom e neprihvatljivi.
Poznato je da je Lukacs inače najveći dio svoga teorijskog ra da posvetio p roučavanju p rob lem a književnosti i književnog stvaran ja te u vezi s tim e izgradnji jedne m oguće m arksističke estetike. Ovo n ije m jesto da pobliže analiziram o njegove tem eljne stavove izložene u b ro jn im njegovim djelim a posvećenim spom enutim proučavanjim a. Valja, m eđutim , kazati ko ja je osnov
9) »Odijek«, br. 9, 1964.
411
na Lukacseva filozofska pozicija s koje on p ris tu p a književnosti i na osnovu koje vrši v rednovanje književnih djela. Književno djelo, kao i filozofija i kao svaka posebna, bilo p riro d n a ili d ruštvena nauka, odražava objektivno danu p riro d n u i društvenu zbilju. M eđutim , u toj zbilji (n a p rim je r d ruštv en o j), tum ači Lukacs, treb a d ija lek tičk i razlikovati n jenu b it od pojavnosti. Dok nauka, odražavajući tu zbilju , zahvaća upravo n jenu b it, ono opće, a fak tog rafska k ron ika, na p rim je r , sam o n jene pojavnosti, dotle književno i um jetn ičko d jelo obliku je upravo »uzajamni odnos pojave i biti« i to tako »da p red nam a sto ji svijet koji izgleda da se sa sto ji sam o iz pojava, no iz takvih po java koje . . . uvijek čine m ogućim doživljavanje b itnoga koje se nalazi u pojavi.«10
N a osnovu tog gnoseologističkog, ograničenog, određenja um je tn o sti kao naročitog vida spoznaje zbilje (um je tn ičko je djelo, m eđutim , ne sam o odraz i n e sam o vid spoznaje, nego i nova, um jetn ičk im zahvatom , proizvedena zbilja!) Lukacs dijeli um je tn o st po s tu p n ju i in tenzite tu o d ražavan ja zbilje, 'koja je uvijek d inam ički d ija lek tičk i to ta lite t." U m odernom vrem enu on vidi tr i b itn a p ravca u um je tn o sti s obzirom na stupanj i način odražavan ja to ta lite ta zbilje: k ritičk i realizam , socijalistički realizam i dekaden tnu um jetnost. Dok k ritičk i realizam odražava (um je tn ičk i, tj. p reko kategorije posebnog, tipičnog) danu d ruštvenu zb ilju tako da je p rik azu je »kakva je ona objektivno po svojoj p rirod i« , tj. ocrtava ne sam o površinu nego i skrivene n jene razvojne tendencije, d o tle soc ija lističk i realizam , odražavajući kao i p rv i zbilju , unosi jo š i elem ent socijalističke perspek tive, k o ja je već in n uce dan a u d ruštveno j zbilji. Dek ad en tna um je tn o st, m eđutim , lišena je i jed n e i druge osobine. Ona n ap ro sto , ili o sta je na s tu p n ju o d ražavan ja slučajnog, efem ernog, neb itnog (po jed inačnog), ili se p ak isc rp lju je u teh- ničkom ^form alnom m om en tu zanata; a š to se tiče perspektive g ledan ja o n a odražava uglavnom despera t, pesim istioki pogled na čovjeka i h is to riju . Za n ju čovjek n ije d ruštveno biće, nego zatvorena m etafizička m onada, onto loški usam ljen i pojedinac. Da b i bilo jasn ije što to znači, va lja spom enuti neka im ena koja Lukacs k lasific ira po spom enutoj shem i: Balzac, Tolstoj, Thom as M ann su k ritičk i realisti; G orki, Solohov, Tvardovski, Sol- ženjicin su socija lističk i realisti; a P roust, K afka, Joyce, Beckett, F au lkner su dekaden tn i pisci (m eđu ovim a, na p r . P roust i Kafka izdvajaju se u pozitivnijem sm islu ).
10) Đ. Lukač, »Prolegomena za marksističku estetiku«, Beograd, Noldt 1905. str. 109—170.
11) »Kao jedan nečim odražavanja vanjskog svijeta u Ijoidskoj svijes^ umjetničko stvaramoe spada dakle u okvir opće teorije spoznaje dijialektnč- kog materijalizma« (Đ. Lukač, »Prilozi historilje estetike«, eift. str. 183.) Una* jetnost je, veli Luikćcs slijedeći klasične gnoseologističke estetike, osjetil- •na spoznaja (Ibidem, str. 180).
412
Polazeći od takve svoje kategorijalne sheme, koju jc najcjelovitije izložio u raspravi Današnji značaj kritičkog realizma 1956, a kasmije u više mahova dopunjavao, malo m odificirao :i rasvjetljavao, Lukacs u cjelokupnoj um jetničkoj produkciji našega stoljeća vidi mali broj djela od tra jne vrijednosti.1'- Ova ocjena, dakle, pogađa, kako produkciju avangarde, tako i onu socijalističkog realizm a kao dvije, po Lukacsevu m išljenju, dominantne tendencije u suvrem enoj um jetnosti.
Što se, dakle, zbilo i što se zbiva sa socijalističkim realizmom, te kakve su njegove perspektive?
U raspravi Uvod u estetičke spise Marxa i Engelsa Lukacs je svojedobno napisao: »Međutim, hum anost, tj. zbiljsko p roučavanje ljudskih osobina čovjeka, sačinjava b itnu odliku svake književnosti, svake um jetnosti. S tim je tijesno povezana i ova činjenica: svaka dobra um jetnost u toliko je hum anistička, ukoliko ne samo strasno proučava čovjeka, zbiljsku b it njegovih ljudskih svojstava, nego istovrem eno i strasno bran i integritet čovjeka od svih tendencija koje ga napadaju , unizuju i izobličuju.« ls Ovo je m jesto karak teris tično za Lukacseva razm atran ja um jetn ičk ih djela, no ono zahtijeva b ro jna precizira- nja. U svakom slučaju u n jem u je izražen osnovni sm isao Lukacseve pobune p ro tiv sta ljinskog instrum entaliziran ja u m jetnosti. U doba staljinizm a, kojega je poražavajuće konsekvencije, osobito na stvaralačkom kultu rnom planu, Lukacs ocrtao izvanrednom oštrinom , naravno da takva um jetnost nije mogla izboriti pravo n a opstanak . Poslije prvih značajn ijih ostvaren ja socijalističkog realizm a, tum ači Lukacs, koja su se pojavila dvadesetih godina, uslijed ilo je razdoblje u kojem se socijalistički realizam uglavnom prom etnuo u »ilustativnu književnost« i apologetiku sta ljinske po litike .14 M eđutim , sam a' ta čin jenica n ije dovoljna d a b i se odbacio socijalistički realizam. Dapače, književna p raksa već jasno pokazuje da je njegova obnova na djelu. »Naravno, piše Lukacs, sve m oguće je učinjeno da se kom prom itira socijalistički realizam . A zatim dođe jedan pisac kao što je Solženjioin, p ronađe ga, verificira i dade m u novi oblik«13. Solženjicinovo djelo Jedan dan Ivana Denisoviča kam en je m eđaš, kaže Lukacs, na p u tu te radikalne obnove, a tim putem idu i mnogi drugi. Zbog toga Lukacs i posvećuje fenom enu Solženjicin spom enuti esej Socija listički realizam danas i kaže: »Ako socijalistička književnost postane svjesna sebe, ako ona ponovo osje ti um jetn ičku odgovornost prem a velikim pro
12) Vidi G. Luk&cs, »Modema i velika .umjetnost«, »Naše teme«, br. 3, 1965.13) Đ. Lukač, »Prilozi historiji estetike«, cit. str. 179—180.14) Vidi Đ. Lukač, »Socijalistički realizam danas«, »Letopis Matice srp
ske«, februar 1965.15) G. Luk&cs, »Moderna i velika umjetnost«, cit. str. 421.
413
blem im a svoga doba, m ogu se razb u k ta ti velike snage koje naviru u p ravcu jedne ak tualne socija lističke lite ra tu re .« 19
Ovdje se nam eće više p ita n ja : što zapravo znači socijalistički realizam u sv je tlu Lukacseve analize Solženjicinova djela; koje je njegovo b itno ob ilježje u odnosu, n a p rim je r , na neke u m jetn ičke proizvode što se jav lja ju izvan socija lističk ih zem alja; je li socija lističk i realizam , kako ga zam išlja Lukacs, vezan isk ljučivo za određen i d ruštveno-političk i sistem a određeni geografski te rito rij; i, na jzad , k akav je odnos um jetn ičkog stvaran ja i političkog fak to ra?
O stavlja jući po s tran i Lukacsevu polaznu poziciju — to jest poziciju te o rije o d raza — ko ja je, konsekventno dom išljena, zapravo u su p ro tn o sti s on im što Lukacs govori o ulozi perspektive g ledanja, o s ta ja liš tu itd ., v a lja se u p ita ti k o ju to jasnu so- ć ija listioku persp ek tiv u sadrži Solžen'jioinovo djelo Jedan dan Ivana Denisoviča? Zbog čega b i ono bilo parad igm a socijalističkog realizm a, a Kafkim Z am ak d jelo dekaden tne um jetnosti? Dapače, sam Lukacs k o n sta tira , tum ačeći Solženjicinovo spom enuto djelo: »Solženjicin se i ovdje asketsk i uzdržava od svakog zauzim anja stava. Ali baš ob jek tivnost načina prikazivanja, p riro d n i ' užas i nečovječnost jedne društveno-ljudske institucije
(m isli na logor V. M.) daju -porazn iji su d nego što može da ga da b ilo ko ja p a te tičn a dek lam acija. A na isti način je u asketskoj apstinenciji od svalke perspek tive skriveno sadržana perspek tiva.«17
P rirodno , da se nam eće p itan je : za r tako nešto n ije sadržano i u d jelim a m nogih pisaca ko je Lukacs svakako ne bi ubro jio u p rip ad n ik e socija lističkog realizm a?
Očigledno je, dakle, da s Lukacsevom shem om nešto nije u redu. Je li m ožda Solženjicin soc ija lističk i rea list po tom e što živi i p iše u određenoj zem lji, a n e negdje d rugdje? Ali u tom slučaju više n ije b itn a m etoda k o ju p isac p rim jen ju je u »umje tn ičkom odražavanju« zbilje.
Form ula socija lističkog realizm a i u Lukacsevoj eksplikaciji više je nego d isku tab ilna , p rem d a o n i Lukacsevi opći stavovi o književnosti kao obliku sam osvijesti d ruštva i čovjeka na pu tu hum anizacije sv ije ta s to je .18
K ad se 1964. u Pragu, u organizaciji redakcije čehoslovačke revije Plam en, sa sta la g rupa is tak n u tih ljev ičarsk ih književnika in te lek tualaca sa Z apada sa ondm s Is to k a da razgovaraju o ono
16) Đ. Lukač, »Socijalistički realizam danas«, cit. str. 146.17) Đ. Lukač: »Socijalistički realizam danas«, cit. 150—151.
18) U tom smislu on poziva književnike na Zajpiadu da hrabro rasvjetljavaju sve oblike čovjekova otuđivanja i ispražnjavamja. Obraćajući se k n j i ž e v nicima Istoka Luk&cs kaže: »Dužnost je književnosti da nam dade istinsku sliku enormnih otuđenja zibog staljinizma i dia pomogne da se ta otuđenja ulkinu« (cit. intervju »La NouveMe critique«, str. 66).
414
me što se naziva dekadencijom u um jetnosti ili dekadentnom um jetnošću, n ije n itko poim ence napadao Lukacsa, ali prem a riječim a Andre G isselbrechta — francuskog kom uniste, literarnog kritiča ra i h isto ričara — bilo je jasno da su mnoge kritike bile upućene upravo na Lukacsevu adresu, t j . na njegove ocjene m oderne um jetnosti.,B Lukacsevi vrlo kritički, a u pojedinim slučajevim a potpuno negatorski stavovi spram čitave m oderne um jetnosti Zapada vidjeli sm o da proizlaze iz njegove opće estetičke koncepcije.
Nije m jesto da ulazim o u ocjenu vrijednosti spom enutih um je tn ika koji svakako mogu biti kritiz irani, m eđutim ako Lukacs poziva um jetn ike Zapada da h rab ro razo tkriju sve oblike o tuđenja čovjeka u kapitalističkom svijetu, onda su svakako i Joyce i Faulkner i B eckett i niz drugih koje Lukacs spom inje pružili i te kako snažna svjedočanstva im plicitne kritike toga otuđenja. Možda nisu pružili perspektivu izlaza. Ali valja stvari čitati d rugačije, ostavljajući na čas shem u o višedim enzionalnom zahva- ćanju zbilje. Ako na p r. Beckett u svom stravičnom Završetku igre i Ionesco u Rhinocerosu (d ram atičari koji nisu naravno nikakvi Shakespeari) i ne sugeriraju izravno nikakav optim izam niti ikakvu nadu, oni ipak, baš zbog radikalne zaoštrenosti p itan ja o čovjeku, m ogu da izazovu katarzu i sugeriraju hum ani revolt da je igra doista završena i da je ljudski nužno, ako se hoće biti, m ijen ja ti sve što čovjeka, kako Lukacs kaže, »unizuje i izobličuje«. O stajući kod Lukacseva izraza, oni m u i te kako odražavaju zbiljsku, objektivno posto jeću situaciju .
M odem a je um jetnost v jero jatno onakva kakva ona ljudski može biti. Mi možemo s njom biti više ili m anje nezadovoljni, ali teško da tu m ogu pom oći m oralne pouke i estetički prop isi kako da postane višedim enzionalna, je r radi se o nečem u m nogo dubljem , o krizi tem elja jednog svijeta čije dubine ocrtava (ukazujući nekad i n a sv jetlije vidike) ne baš tako neuspješno i ta m odem a um jetnost. Spom enuti Adre Gisselbrecht bio je odviše pakostan kad je napisao kako bi bilo bolje da Lukacs, kao čovjek velikog um a i bogate i nadasve zanim ljive biografije, um jesto što piše višetom nu estetiku (od koje su izašla već dva volum ena) napiše svoje m em oare. No, teško je suprotstaviti se slijedećoj Gisselbrechtovoj ocjeni Lukacsevih pogleda n a um jetnost: »Lukacseva ličnost doista ispunjava čitav niz značajnih p ro tivurječja . . . On je jedan od on ih -koji su podigli i još uvijek d iž u . . . snažno glas p ro tiv posljedica bolesti staljiinskog razdoblja; on isto tako odbacuje svaku id e ju 'recepata za socija
19) Vidjeti dio materijala sa praškog susreta i komentar A. Gisselbrechta u »La Nou-velle critique« No 156—157, 1964. Osobito su interesantni istu.pi Sartrea i austrijskog marksiste Pischera.
415
lističk i realizam , ali, s druge strane , on je na jp o tp u n iji predstavnik um jetn ičke o rtodoksije k o ji kanonizira izvjesne modele i odbacuje ono što od n jih odstupa .«20
Lukacsu koji je svoj um jetn ičk i ukus fo rm irao b itno na velikoj književnosti 19. s to ljeća i ko ji m odele za književnost crp i na tim izvorim a, uza sve njegove shem atizm e i apriorizm e, valja ipak p rizn a ti da je , u cjelin i uzeto, in teligentn i i pažnje dostojni zagovornik i tum ač velikih ciljeva slobodne stvaralačke u m jetničke p rakse .
N aposlje tku v alja se sasvim u k ra tk o osvrnu ti n a neke Lukacseve izjave i na tu k n ice ko je se poglavito odnose na filozofska p ita n ja m arksizm a, a ko je se nalaze u već spom injanom in te rv ju u M oderna u m je tn o s t i velika u m jetnost.
Lukacs kaže: *Marx je usavršio H egelovu dijalektiku.« P itan jem odnosa Hegel—M arx bavili su se gotovo svi koji su ikada nešto re levan tn ije p isa li o M arxu i ono je sigurno jedno od centra ln ih p ita n ja m ark sis tičk e filozofije. U Lukacsevu poim anju toga odnosa, tačn ije u genezi tog po im anja, dana je u stvari i razlika n jegovih tem eljn ih stavova iz razdob lja vezanog za Povijes t i klasnu sv ije st a kasnije , sve do danas. O njegovu tem eljnom stavu iz razd o b lja vezanog za P ovijest i klasnu sv ijest već sm o nešto kazali. S tav koji on zastupa kasn ije je s t slijedeći: budući d a n ije m ogao p rek o rač iti Hegelovu shem u dijalektike ap- so lu ta, a u brizi da ne upadne u teo loške konsekvencije (prolete rsk a sv ijest = dovršena sv je tska p o v ijest) , Lukacs svoj povijesn i b itak prevodi, u sk ladu s k lasičn im m aterija lizm om , na su- b je k to b je k t odnos u kojem su b je k t odražava ob jek tivnu zbilju ko jom v ladaju strogi d ija lek tičk i zakoni. D ijalektika nije više sam o povijesna; o na n ije sam o k re ta n je povijesnog to ta lite ta u ko jem je dano jed instvo p riro d n o g i društvenog svijeta, nego je o n a gvozdeni zakon k re tan ja s tv a rn o s ti — m aterije , a čovjek je ta j koji tu stva rn o st m isli, tj. odražava i ta k o spoznatu modific ira , itd. Ovo je faktički bio na glavu postav ljen i hegelizam. P roblem čovjekove p rak tičk e stva ra lačke aktivnosti, a tame i cen tra lna M arxova k a tegorija p rakse, bili su anulirani.
Lukacsev vrlo stim ulativan pokušaj nadm ašivan ja Hegelove d ija lek tike u d jelu P ovijest i klasna sv ijest, a s tim u vezi i nje- gova m isaona in te rp re tac ija M arxove nauke, bili su d o sta li još i danas p red m et velikog in teresa, ali i m nogih sporova m eđu m arksis tim a i m eđu građansk im filozofim a i teoretičarim a. Tom in teresu i tim sporovim a posebnu n o tu daje i činjenica što se Lukacs i p o sljed n jih desetak godina u nekoliko m ahova k ritičk i o sv rtao n a to svoje djelo . U tom pogledu on J e bio naročito eksp lic itan 1955. — u p ism u upućenom redako iji francuskog
20) Amdrš Gisselbreoht, »Questions posćes, »La Nouvelle Critique«, No 150—157, 1964.
416
časopisa Cahiers du C om m um sm e^, koje je pismo bilo ošta r odgovor na M erleau-Pontyjevu in terp re tac iju Povijesti i klasne sv ijesti izloženu u knjizi Les aventures de la dialectique. Luk&cs u tom pism u ističe kako je »više pu ta javno izjavio« da knjigu Povijest i klasna sv ijest »sm atra pogrešnom i prevladanom«. Ona, veli Lukacs, označava »etapu moga filozofskog razvoja u kojoj sam bio još na p u tu da pređem od Hegelove filozofije k m arksizmu.« Lukacs nastavlja: »Moj stav u tom razdoblju karak teriz ira pogrešan odgovor na najznačajn ija p itan ja dijalektike; kako u djelom ičnom porican ju teorije odraza, tako i u odbacivanju d ijalektike u p r i ro d i . . . itd. Ta je knjiga, dakle, tipičan proizvod jednog prelaznog razdoblja sa svim svojim unu tarn jim pro tivurječnostim a, svojim eklekticizm om i svojom zbrkom.« M eđutim , veli Lukacs, Merleau-Ponty želi da iskoristi te slabosti i proglašava ih pravom vrijednošću, i to p rotiv »zbiljskog razvoja dijalektičkog m aterija lizm a od strane Lenjina i poslije Lenjina.«
Devet godina kasnije, početkom 1965, Lukacs je ipak za nijansu m odificirao ocjenu vlastite knjige, iako je ponovio da je sm atra prevladanom . On kaže: »Vrijednost je toga d jela što je prvi pu ta pokrenulo p roblem alijenacije. Ali kad sam ga pisao, nisam poznavao m ladog Marxa. Kad sam 1930. otišao u Sovjetski Savez i p ročitao 'rukop ise’ (m isli na Marxove Ekonom - sko-filozofske rukopise 1844. — V. M.) shvatio sam da sam tum ačio alijenaciju na hegelovski način i da je čitava Marxova kritika v rijedila i za G eschichte und Klassenbew usstsein koja se zato može sm atrati prevladanom .«22
Pomalo je paradoksalno da, s jedne strane, Lukacs s takvom upornošću poriče bilo kakvu značajn iju v rijednost tom svojem djelu, a s druge strane, velik broj istaknutih m arksista i onih koji su m arksizm u bliski baš to Lukacsevo djelo sm atraju , ako ne po rezultatim a, a ono po postavljenim p itanjim a, kapitalnim teorijskim djelom m arksizm a. Tu zapravo i leži jedan od glavnih sporova oko Lukacsa, ali u isti m ah i jedna od tem eljnih kontroverzi u današnjim shvaćanjim a i tum ačenjim a m arksističke filozofije uopće. Sve to čini Lukacsa koliko spornim , toliko i aktualnim misliocem.
M eđutim , valja spom enuti još jedan paradoks u vezi s Lu- kaosem. Dotičući se, u razgovoru o kojem je ovdje riječ, Lenji- nova M aterijalizma i em piriokriticizm a (u vezi s današnjim tum ačenjim a dijalektičkog m aterija lizm a) Lukacs kaže da »brani tu Lenjinovu studiju«. Mnogi su m arksisti ukazali na b rojne ograničenosti toga Lenjinova djela, bez obzira što je ono odigralo u histor iji m arksizm a značajnu ulogu. Uostalom sam je Lenjin na posre
21) Vftdi pismo objavljeno u knjizi R. Ganaudy, G. Cogniot i drugi, »Me- saventures de l’lanti-^mairxisme«, Ed. Sociales, Paris 1950. str. 158—159.
22) G. L/uk&cs, »Moderna i velika umjetnost«, cit. str. 421.
417
dan način iznio k ritičk i sud o tom djelu, kad je 1916. godine, čitajući i kom entira juć i Hegela, kazao da su svi m ark sis ti do tada, uk ljuču jući naravno i n jega, slabo teo rijsk i razum jeli M arxa, je r n isu dovoljno stud ira li Hegela. Ti njegovi kom entari (izdani kasnije u d jelu Filozofske sveske) nesum njivo se u m nogim važnim stavovim a raz liku ju od M aterijalizm a i em piriokriticizm a. Što prem a tom e znači Lukacseva izjava? Očigledno njegovu p re tje ran u ortodoksiju . Lukacs s p ravom m alo dalje upozorava, kritiz irajuć i neopozitiv ističko ig n o riran je on to lošk ih p roblem a, d a je cen tra ln i p rob lem : što je realnost. Tu m isao on razvija dalje ovako: »U d ruštvenom su životu sub jek tivnost i objektivnost povezani; u p riro d i, ob jek tivn i sv ije t može p o sto ja ti bez subjekta (teza koja, m a koliko na izgled tačna, u stvari ne objašnjava n išta — V. M.) Ali, d ruštvo ne m ože p o s to ja ti bez subjekta . Potrebno je izaći u is ti m ah iz lažne ob jek tivnosti neopozitivizm a i iz lažne su b jek tivnosti egzistencijalizm a. (O pravdana i tačna teza — V. M.) Ni jed an n i drugi n e u sp ijev a ju da zahvate realnost. Ona se jednako tako izgubila u m odernoj um jetnosti, ili u sta ljin izm u. Govorim o ponovnom rađ an ju m arksizm a kao o ponovnom ra đ a n ju sm isla za realnost!« .23
D oista, zah tjev je to veom a ozbiljan i dosto jan najveće pažnje. Lukacs n as štoviše n a tom istom m jestu obavještava da je, pišući u posljed n je vrijem e uvod u e tik u ta j uvod n arastao u kn jigu k o ju m isli ob jav iti pod naslovom O ntologija društvenog bitka . M ožemo li se n adati nečem u što će b iti bolje no što su dosadašn ji njegovi radovi o »ontologiji« i »spoznajnoj teoriji« m arksizm a?
23) Ibidem, str. 419—420.
418
PORTRETI 1 SITUACIJE
VEBLENOVA KRITIKA KAPITALIZMA
Ivan Kuvačić
Zagreb
1. UKRATKO O VEBLENU
Thorstein Veblen (1857— 1929) spada m eđu najznačajnije predstavnike am eričke sociologije. Njegovo djelo Teorija dokone klase (The Theory o f the Leisure Class), koje se pojavilo na prekretnici stoljeća, u b ra ja se m eđu k lasična djela svjetske sociološke litera tu re .
Veblen potječe iz norveške doseljeničke porodice. S tudirao je filozofiju i političku ekonom iju na univerzitetim a John Hopkins, Yale i Cornell, a nakon završetka stud ija postao je asisten t na Ćikaškom univerzitetu , gdje je ostao do 1906. godine. Od 1916. do 1918. djelovao je kao profesor na Univerzitetu M issouri, a od 1918. do 1927. na Novoj školi za socijalna istraživan ja u New Yorku.
Sve do dvadesetih godina našeg vijeka u Americi se na Veble- na gledalo kao na stranca. Njegova oštroum na i sa tirična kritika kapitalističkog sistem a počin je p riv lačiti pažnju šire publike tek u godinam a velike ekonom ske krize. Veblenova djela doživljavaju drugo izdanje nakon njegove sm rti, a danas se štam paju u jeftinim , m asovnim izdanjim a.
Ovdje se odm ah nam eće p itan je: čime se objašnjava činjenica da Veblen danas p osta je sve više popularan , dok je u svoje vrijem e bio zanem arivan?
Američki sociolog B ernard R osenberg1 sm atra da će nam ovo pitanje b iti mnogo jasnije , ako ga postavim o uporedo s p itanjem , zašto su danas tako aktualn i Camus, Kafka, Dostojevski, Nietzsche, ili Freud. On kaže da je to zbog toga, što oni p ružaju m račnu sliku svijeta, a druga p rem a Rosenbergovom m išljenju nije ni moguća u drugoj polovini dvadesetog vijeka. Rosenberg do
1) Thorstein Vebnen. »Selection from his works, whit oun. Introduction and Comentaries«, Thomas Crowell Company New Yank 1963. p. 4.
419
daje da posto ji i jed n a van jska okolnost, ko ja približava Veble- na K afki. V eblen je naim e oporučno nared io da se sva njegova p ism a i im ovina unište, da se o n jem u ne piše b iografija, niti da m u postave nadgrobni spom enik u znak sjećanja. Inače po naobrazbi i po profesionalnoj o rije n ta c iji Veblen je mnogo bliži Marxu nego Kafki. Kao i M arx on je po struci filozof, kao i M arxa njega općenito sm a tra ju ekonom istom , a isto tak o kao i kod Marxa kod njega je glavno zanim anje b ila sociologija. N jihova zajednička osobina je i u tom e što su i jed an i d rug i ukazivali na nužnost p ro p asti posto jećeg sistem a. B itna razlika je u tom e što je Marx vjerovao da p osto je realne snage, koje će stvoriti novi, pravedniji društven i sistem , dok Veblen u ovo n ije vjerovao, pa je bio pesim ista.
Ako pregledam o isc rpnu b ib liog rafiju Veblenovih objavljenih radova, v id je t ćem o d a je on svoju naučnu k a rije ru počeo na po d ru č ju filozofije. 1884. u časopisu, Journal o f Speculative Philosophy, ju ly , pp. 260—274, on o b jav lju je članak »K ant's Kriti- que of Judgm ent« . Veblen i kasn ije povrem eno objav lju je filozofske stud ije i recenzije, no njegova glavna p reokupacija pos ta ju ekonom ski i sociološki p roblem i. 1899. izlazi njegovo glavno djelo The theory o f the Leisure Class: An Econom ic S tudy o f the E vo lu tion o f In stitu tio n s. 1904. Veblen ob jav lju je drugo svoje značajno djelo The Theory o f the B usiness Entreprise. Od osta lih V eblenovih radova treb a istaći: The Place o f Science in M o d em Civilization, (1906), Socija list E conom ics o f Karl Marx and his Follow ers (1906), The In s tin c t o f W orkm ansh ip and the Sta te o f In d u stria l A rts (1914), The H igher Learning in America, A M em orandum on the C onduct o f U niversities by Buseness Man(1918), The V ested In teres ts and the S ta te o f the Industria l Arts(1919), A bsten tee O w nership and B usiness E nterprise in Recent T im es (1923), E ssays in Our Changing Order (E d ited by L. Ard- zrooni (1934).
2. POLAZNA POZICIJAP rije nego pređem o na razm atran je Veblenove analize kapi
talističkog d ru štv a po trebno je b a r u k ra tk o naznačiti njegovu polaznu poziciju . Ova pozicija je im plicitno sadržana u svim njegovim znača jn ijim radovim a, a n a jja sn ije je eksplicirana u njegovoj k ritic i p r is tu p a klasične političke ekonom ije. U vezi s tim B. Rosenberg piše: »Kao što je Galilej n asupro t A ristotelu donio shvaćanje jed instva svem ira, tako je Freud na području društvenih nau k a uk lonio u m je tn u granicu izm eđu norm alnog i abnorm alnog ponašan ja . Ovo je K u rt Levin proveo na području psihologije, dok Veblen traži da se p roširi i na ekonom sko područje na ta j način što će se ekonom iji u ob jašn javan ju društvenih pojava p rid ru ž iti neke druge discipline, a u prvom redu psihologija, sociologija i an tropologija .«8 Dakle, prem a Rosenbergu
2) Ibidem p. 6.
420
Veblen im a velike zasluge u prevladavanju gledišta, koje svodi čovjeka na puku ekonom sku dim enziju. I doista treba istaći da Veblen vrlo duhovito ism ijava »ekonomskog čovjeka« klasične teorije. U ovoj teoriji osnova je sistem proizvodnje i raspodjele, a čovjek kao nosilac ekonom sko-racionalne funkoije upravo zato je r je sja jno uklopljen u sistem p restaje biti čovjek. On se pasivno prilagođava u skladu s hedonističkom psihologijom racionalnog egoizma. Veblen p ro testira protiv ovakve degradacije ljudskog bića. Čovjek n ije biće koje se potpuno iscrp lju je u eko- nomsko-novčanim odnosim a. U skladu s tim on brani hum anistički stav da čovjek n ije sredstvo proizvodnje, već obratno da je proizvodnja samo sredstvo u ostvaren ju i ispunjenju čovjeka. Čovjek je osnova od koje Veblen polazi i u ovome se on očito ugleda u Marxa, no ipak ne na takav način koji bi doveo u p itanje svojevrsnu originalnost p ristupa . Veblen govori o fundam entalnim instinktim a ili svojstvim a čovjeka, koje, što pravilno p rim jećuje Forest G. H ill3 ne treba ni biološki ni psihološki interp re tira ti, već antropološki u tom sm islu, da su to generička svojstva ili ciljevi ljudskog ponašanja, koji Veblenu služe kao osnova kritičke analize postojećeg stanja . Centralno m jesto m eđu ovim svojstvim a u Veblenovoj antropološkoj koncepciji pripada kategorijam a »dokona znatiželja« (idle curiosity) i »instinkt m ajstorstva« (instinc t of w orkm ansh ip). Ova svojstva su relativno stabilna, no nisu neprom jenljiva, je r se m ijen ja ju pod u tjecajem institucija . Veblenova analiza je vrlo konkretna; on stalno naglašava da navedena svojstva ili instinkti m otiv iraju ponašanje u struk tu ra lnom kontekstu . S truk tu ra ln i kontekst u konkretnom razm atran ju postojećeg on označuje izrazom »imbecilne institucije« (im becile in stitu tions), im ajući u vidu u p rvom redu p rivatno vlasništvo i nacionalizam , tako da se dobiva originalna opreka između ljudsk ih optim alnih m ogućnosti i postojećih društvenih okvira. Budući da u Veblenovoj analizi institucije, u zadnjoj liniji, n isu n išta drugo nego »skupovi navika«, njem u polazi za rukom da svoja ekonom ska razm atran ja vrlo vješto transponira na psihološki i antropološki nivo.
Iz rečenog se vidi da Veblen polazi od takvih osnova, koje se nikako ne mogu uklopiti u okvire tradicionalne ekonom ske teorije. Ovo osobito dolazi do izražaja u njegovoj teoriji m otivacije. On naim e kaže da, ukoliko apstrah iram o sve ostale forme ljudske aktivnosti i ako našu pažn ju isključivo koncentriramo na gom ilanje bogatstva, tada u tilita ris tička shema stavljajući akcent na želju za m aterija lnom po trošnjom ne može pružiti adekvatno objašnjenje . Osnova od koje treba poći mnogo je šira i dublja. N ju treba tražiti u težnji za sam oodržanjem i samopo- tvrđivanjem . Svaka ljudska jed inka n asto ji da se održi i potvrdi u svom biću. Jedino ovako široka osnova koja uk ljučuje mnoge
3) »Veblen and Marx«, članak u knjizi »Thorstein Veblen, A Critical Reappraisal« Cornell University Press, New York 1958..
421
m om ente, a m eđu n jim a i m om ent m aterija lne po trošn je , može poslužiti kao polazište opće teorije .
3. NOVČANO TA KM IČENJE
Motiv koji prem a Veblenovoj teo riji leži u osnovi vlasništva je s t takm ičenje kao izraz težnje za sam opotvrđ ivan jem , a ne težn ja za posjedovanjem i po tro šn jo m roba. V lasništvo počinje na nižim stad ijim a b arb arstv a , a vezano je s uzim anjem ženskih zarob ljen ika , ko je su bile vrlo p rik ladne kao ra tn i tro feji. P raksa uzim anja žena od n ep rija te lja kao tro fe ja izazvala je oblik vlasničkog b rak a iz čega je pro izašlo kućanstvo s poglavicom na čelu. Kao rezu lta t takm ičen ja u uslovim a p ljačkaškog života javlja se, dakle, s jedne stran e b rak zasnovan na nasilju , a s druge strane običaj vlasništva. Ove dvije in stituc ije ne razlikuju se u početn im fazam a njihovog razvoja; i jedna i druga izrasta iz težnje pob jedn ika da se po tvrd i, to je s t da pokaže svoju h rab rost izlažući neke tra jn e rezu lta te svojih po thvata . I jedna i druga po tpom ažu sk lonost za vlašću, ko ja dom in ira u svim pljačkaškim zajednicam a. Od v lasništva nad ženam a po jam vlasništva se p roširio na proizvode n jihovog rad a i tako se razvilo vlasništvo nad stvarim a isto kao i vlasništvo nad osobam a.4
K orisnost posjedovanih stvari i osoba sa sto ji se prvenstveno u zavidijivom uspoređ ivan ju (indiv id ious com parison) n jen ih posjedn ika s n ep rija te ljim a od ko jih su uzete. H rab ro st pojedinca bila je jo š p rvenstveno h rab ro s t g rupe i posjedn ik p lijena osjećao se u prvom redu k ao nosilac časti svoje grupe. Ovo vrednovanje junačkog djela s kom unalnog gledišta susrećem o također i u kasn ijim stad ijim a društvenog razvitka, osobito u pogledu h ero ja ra ta .5
No čim se počela učvršćivati navika p rivatnog vlasništva počelo se m ijen ja ti i ovo polazište za v ršen je zavidljivog uspoređivanja. Im etak se počin je v rednovati ne toliko kao dokaz uspješnog p ljačkaškog po thvata , već više kao dokaz nadm oćnosti posjed n ik a ro b a nad drugim individuim a u zajednici. Zavidljivo uspoređ ivan je sada p o sta je u prvom redu uspoređ ivan je vlasnika s drugim članovim a grupe. Oni članovi zajednice, koji ne posjeduju određeni stepen h rab ro s ti ili vlasništva, ne uživaju poštovanje svojih znanaca, a u sk ladu s tim n jim a nedostaje i sam opoštovan je,, je r je osnova sam opoštovan ja poštovan je od strane drugih.
Ovdje je prvom elem entu ili m otivu d jelatnosti, koji je sadržan u težnji sam opotvrđ ivan ja , dodan drug i, ko ji u stvari i nije sam ostalan elem ent, već je p r ije sastavni dio prvog. Čovjek se stavlja u re lac iju s drugim ljud im a s ko jim a on stupa u kontakt. Kaže se da je osnova sam opoštovan ja poštovan je od strane drugih, od
4) »The Theory o t the Leisure Class«, The Modern Library, New York1934. p . 24.
5) Ibidem, p. 27.
422
znanaca. Kada se tvrdi da jedinka teži prem a afirm aciji, onda se tim e želi reći da ona teži prem a priznanju drugih, to jes t ona želi da se istakne. Ovim se na jasan način kaže da je čovjek društveno biće, to jest da je to njegovo bitno određenje. Čovjek želi da se potvrdi, on želi da u očima drugih ljudi zadobije značaj; to je osnova sam opoštovan ja, je r se u ocjenam a drugih sagledava kao u ogledalu.
U skladu s izloženom teorijom Veblenova analiza pokazuje, da u svakoj zajednici gdje je posjedovanje roba privatno, svaki individuum, da bi se osjećao ugodno, m ora posjedovati isto toliko roba koliko i drugi s kojim a se grupira, a izvanredno je ugodno ako se posjeduje nešto više od drugih. Čim netko nešto stekne i čim se privikne novom standardu bogatstva, ovaj novi standard odm ah p resta je pružati znatno veće zadovoljstvo od ranijeg. Tendencija je u svakom slučaju da se sta lno posto jeć i novčani standard uzima kao polazna tačka za novo povećanje bogatstva, a ovo sa svoje strane stvara novu m jeru dosta tnosti i novo novčano kla- sificiranje sebe u p o re đ e n ju sa svojim susjedim a. Dakle, svrha gom ilanja je visoko rang iran je u novčanoj snazi u poređenju s ostalim članovim a zajednice. Ukoliko je to rang iran je izrazito nepovoljno, norm alan, p rosječan individuum živi u kroničnom nezadovoljstvu sa svojom sudbinom , a kada postigne ono što se zove norm alnim novčanim standardom zajednice ili njegove grupe u zajednici, kronično nezadovoljstvo ustupa m jesto neprestanoj težnji da se stvori sve širi i širi novčani razm ak između sebe i tog prosječnog standarda. Zavidljivo uspoređivanje ne može n ikada postati tako povoljno za individuum a, da on ne bi poželio da se postavi još više, uspoređu jući se sa svojim konkurentim a u borbi za novčani ugled.6
Ono što je upravo rečeno ne znači da ne posto ji drugi poticaj za stjecanje i gom ilanje osim želje za p retjecanjem u novčanom položaju, što izaziva zavist i poštovanje. Zelja za udobnošću i sigurnošću p risu tna je kao m otiv u svakom stad iju procesa akum ulacije, dok su opet same po trebe uvjetovane navikam a novčanog takm ičenja. Osim toga m oć ko ju daje bogatstvo također sadrži m otive akum ulacije. No sve su ove osobine sadržane u osnovnoj, koju je m ožda najbolje definirao Spinoza, kao težnju svega postojećeg da sačuva, potvrdi i p roširi svoje biće, što kod čovjeka im a i h isto rijsku dim enziju, je r se potencira osobito onda kada stadij nediferencirane solidarnosti pojedinca s grupom preraste u novi, viši, u kojem traženje sebe u užem smislu postaje dom inantna karakteristika.
4. DOKONA K LASA
U nasto jan ju da izazove poštovanje i da se potvrdi čovjek gomila bogatstvo i moć. No bogatstvo i moć m oraju biti pokazani, je r opće poštovanje se stječe samo na tem elju onog što
6) 'Ibidem p. 32.
423
je očito. Zbog toga onaj koji p re ten d ira na visoku repu tac iju sistem atski izbjegava sirom ašne če tv rti i p ro s ta p roduktivna zanim anja. On na svaki način nas to ji pokazati svoju akum uliranu m oć i bogatstvo, a n a ju sp je šn iji način pom oću kojeg se ovo postiže je s t d em onstriran je dokonosti. Još od p rv ih početaka civilizacije stepen dokonosti i izuzetosti iz proizvodnog procesa bio je osnovni p reduv je t lijepog i plem enitog života. U naše v rijem e onaj tko ne rad i -i tko taj svoj nerad upadljivo dem onstrira , obično tim e želi pokazati svoju novčanu superiornost.
Rad je p rok le tstvo na ko je su osuđene niže klase, a p reokupacija viših, dokonih k lasa je vlast, ra t i lov. Dokona k lasa razvija um je tn o st, filozofiju , o tm jene m anire, p rofin jen i ukus, plem enitiji i bo lji stil života. Sve ove n jene d je la tnosti odvijaju se u sk ladu s n o rm am a razm etljive (— upadljive) dokolice i p o tro šn je (conspicuous leisure an d consum ption) pom oću kojih se izražava s ta n je indiv idualne v rijednosti i društvene moći. Oblici razm etljive dokolice i p o tro šn je neprestano se m ijen jaju . U vezi s tim dolazi i do p rom jene u položaju žene. Žena je u početku b ila na jam n a rad n a snaga i p o k re tna imovina; ona je pro izvodila dobra ko ja je m uškarac konzum irao. U novim uslovim a ona p o sta je cerem onijaln i po tro šač dobara koje m uškarac proizvodi. Ovo je osobito slučaj kod sredn je klase, koja n ije u s ta n ju da svoju novčanu snagu d em onstrira upadljivom dokolicom , neradom , stoga n jen i p ripadn ic i oba ova svojstva, i dokonost i konzum aciju , deleg iraju ženi ko ja se upadljivo oblači i k iti da bi pokazala novčanu snagu svog m uža.7
V eblen upozorava da u ovom pogledu p osto ji razlika u položaju izm eđu seoskog i g radskog stanovništva. Seljaci malo troše zbog toga, je r oni svoju ekonom sku m oć m ogu najbolje d em o n strira ti štednjom . Svi u selu znaju koliko netko od seljaka im a novaca. U gradu je situac ija d rukčija . Ovdje je prem a Veblenovoj teo riji konzum acija funkcija čovjekove želje da d em o n strira novčanu dom inaciju i snagu pred drugim a.
5. NO VČ AN I K A N O N I U K U SA
Prelazeći na analizu uku sa Veblen pokazu je da je on u vrlo velikoj m jeri uv jetovan društvenim m om entim a. On tvrdi da neki ob jek t, čovjek, životinja, b iljka, dio nam ješta ja , nem a visoku rep u tac iju zato što je lijep, već obratno , on je lijep zato što uživa v isoku repu tac iju . Ovu svoju tezu Veblen ilu strira na m nogim p rim jerim a . On se tako p ita , da li su najskuplji cvjetovi do ista na jb o lji i na jljepši. O dgovarajući na ovo p itan je on kaže, da cvjetovi koje voli niža k lasa nem aju veliku vrijednost, dok neki »lijepi« i »ugledni« cvjetovi objektivno spadaju među korov. K ada govori o tipu lijepe žene Veblen zalazi još detaljn ije i dub lje u analizu ekonom skih uslova i tako dolazi do op
7) Ibidem, p. 84.
424
ćeg relativ ite ta kategorija. Ipak izvodi zaključak u tom smislu, da one zajednice koje se nalaze u fazi ekonom skog razvoja uzim aju kao idealno lijepe one žene koje su snažne, robustne, s velikim nogam a. Osnova vrednovanja je tjelesna, fizička konstitucija, dok je izgled lica na drugom m jestu. Podjela društva na klase stvara dokonu klasu i u vezi s tim bitno se m ijenja ideal ženske ljepote. Žena je izdvojena iz rada, stoga lice dolazi u p rvi plan; ono m ora biti delikatno, fino, a isto tako ruke i noge. F igura je k rhka a s truk tanak. Ideal se pomicao od žene prem a dam i (from w om an to lady), a danas se, izgleda, opet vraća natrag , što je uvjetovano prom jenljivim uslovim a novčanog takm ičenja.8
Glavna svrha ove Veblenove analize je pokazivanje kako se pojm ovi lijepo i dobro deform iraju u uvjetim a robno-novča- nih odnosa. On kaže da su jednostavni i neiskićeni objekti na jljepši. No novčani kanon reputacije odbacuje jeftinoću, stoga se ovdje stalno odvijaju kom prom isi i deform acije. Budući da su kićene stvari skuplje od jednostavnih sm atra se da su one i ljepše. Ovdje treba tražiti uzroke rasp rostran jenosti kiča. U skladu s vladajućom devizom — jeftin kaput čini čovjeka jeftinim — (a cheap coat m akes a cheap m an), ljudi cijene one stvari koje su skupe. Ono što je standardno, masovno, svakome je dostupno i jeftino je, pa prem a tome, u skladu s tim kanonom nije ni lijepo ni dobro. U spoređujući predm ete tvorničke, m asovne proizvodnje s p redm etim a ručne izrade Veblen dokazuje da su prvi, iako jeftiniji, ipak ljepši od drugih i to zbog toga je r su jednostavniji, čvršći i p rik ladniji svrsi. Razumljivo je da takvi pogledi nisu bili prihvatljiv i u am eričkoj sredini i da je onda Veblen u očim a drugih Am erikanaca stekao repu taciju »sedamnaestovjekovnog« puritanca koji p ro testira pro tiv kom ercijaliziranog i urbaniziranog Jenkiia.«9 Da Veblen nije nailazio na razum ijevanje u aud ito riju pokazuje jedna anegdota.1®
Veblen pokazuje da je odjeća u am eričkom društvu izraz novčane kulture . E legantno odijelo ispunjava svoju funkciju ne samo po tom e što je skupo, nego i po tom e što je znak dokonosti. A nalizirajući odjeću viših slojeva, a naročito žena, on dokazuje da je jedna od n jenih b itn ih funkcija da pokaže udaljenost njenog vlasnika od fizičkog rada (visoki m uški cilin
8) Ibidem, p. 147.9) David Riesman: »Individualism Reconsidered«, A Free Press Paper
back — New York 1964. — .p. 275.10) P rča se da je jednom nakon predavanja Veblenu pristupila' jedna
zgodna studen/tica i ponudila mu zlatnu kopču, da je stavi na mjesto obične ipribadače s kojom je Veblen pričvršćivao sat za odijelo. Veblen je ponudu odbio i izjavio .pcikazujući svo’u pr'badaču da ona sadrži pravu ljepotu koju on ne bd ni za što zamijenio: 1. može se .kupiti svega za nekoliko centa, 2. ne šteti odijelu, 3. i konačno ako studentica ne shvaća funkcionalnu estetiku prObadače, ona nije naučila ništa iz njegovih predavanja.
425
dar, šešir, štap, po tpetice i haljine koje su apsolu tno nepriklad ne za rad n u ženu). Funkcija takve ženske odjeće je s t da pokaže, da osoba ko ja je nosi ne radi, je r n jen m už ili otac ima m nogo novaca.
Veblen argum en tirano inz istira na tv rdn ji da je žena viših slojeva ovisna o m uškarcu , da ona služi p rije svega kao sredstvo pom oću kojeg m uškarac pokazuje da on m nogo zarađuje. U ovim okolnostim a ona dakle ispun java istu onu hm kciju , koju je im ala kao ra tn i trofej u m eđuplem enskim sukobim a. Ona je sredstvo afirm acije m uškarčeve m oći u uslovim a takm ičenja bilo ra tnog ili novčanog. R azm etljiva p o tro šn ja i upadljiva dokolica im aju v isoku rep u tac iju , je r su dokaz novčane snage, a novčana snaga je u cijeni, je r ukazuje na usp jeh i na višu snagu. Sve se u zadnjoj lin iji svodi na težn ju za sam opotvrđiva- njem , ko ju silno p o ten c ira ju robno-novčani odnosi u uslovima oštre k ap ita lističke konkurencije .
Veblenovi k ritiča ri obično ističu da su njegove analize pre- oštre, da su zaključci p re tje ran i i neopravdani, te da p rem a tome uopće ne p ruža rea lnu sliku d ruštva koje razm atra . Takve p rim jedbe n isu opravdane. V eblen je s ja jn o uočio osnovne karak te ris tik e i tendencije jednog vrem ena i jednog društva i on da je iz ovog uočavan ja izveo k ra jn je konsekvencije i to tako uspješno i p lastično da su njegovi izvodi i danas svježi i ak tu alni. Jedna od njegovih tra jn ih zasluga sasto ji je upravo u tome što je pokazao do kakvih sve deform ac ija u raznim oblastima k u ltu re dolazi kada u d ruštvu m oćno prevladava uvjerenje da je novac osnovno m jerilo .
6. TEORIJA POSLO VNOG PO DUZEĆA
Iako su V eblenova razm a tra n ja uglavnom uprav ljena na konk re tn u situac iju u am eričkom kap italističkom društvu , ipak treb a naglasiti da njegova teo rija p ruža p rik ladan okvir za široke h isto rijsk e kom paracije . On je i sam svoju analizu položaja am eričke dokone klase stavio u ovakav široki kom para- tivno-historijsk i kon tekst. Tako on kaže da je ekonom ska baza kap ita lističke dokone klase, kao i p rije u ran ijim sistem im a, posjedovanje bogatstva. M eđutim , m etode stjecan ja bogatstva su se prom ijen ile . P rije je dom in irala gola agresija, živ osjećaj sta tu sa i lako p rib jegavan je obm ani. D anas je golu silu i agresivnost zam ijenilo lukavstvo i šikanacija .11 Da bi konkretno p rikazao kako se to odvija Veblen p ris tu p a pažljivoj analizi unuta rn je s tru k tu re kap italističkog industrijskog poduzeća. U osnovu ove analize on je stavio svoju teo riju poslovnog poduzeća. P rem a ovoj teo riji in stituc ije d ruštva se dijele na: 1. novčane, koje p osto je zbog zg rtan ja novca i 2. industrijske, koje su
11) »The Theory of the Leisure C'ass«, p. 236.
426
zabavljene samom proizvodnjom i njenim usavršavanjem .'■ U skladu s tim Veblen am eričko društvo dijeli na dvije osnovne grupacije: na poslovnu klasu (business class) i na radničku klasu (w orking class). Prva grupacija koja posjeduje sredstva za proizvodnju ima parazitsk i položaj, to jes t ona usm jeruje svoju aktivnost na preraspod jelu vlasništva i na zgrtanje bogatstva, što koči tehnološki razvoj, dok druga grupacija neprestanim usavršavanjem tehnološkog procesa stvara nove vrijednosti. Poslovnoj klasi koja je dokona, iracionalna i konzervativna Veblen supro tstav lja radnu, industrijsku klasu, koja je racionalna i revolucionarna, jer se neprestano prilagođava novim uslovima.
Do navedene socijalne stratifikacije Veblen dolazi na temelju analize razvoja ekonom skih institucija, koji se odvija pod u tjecajem ljudske prirode i m aterija ln ih okolnosti. Glavna m ateri ialna snaga koja uvjetu ie ekonom sku prom jenu jest tehnologija, koju on shvaća kom pleksno kao ljudsku potenciju koja poja povezuje naučnu spoznaju s industrijsk im tehnikam a i vještinam a. Ako se pretpostavi da je ljudska p riroda relativno neprom jenljiva, osnovni faktori koji utječu na ekonom ske prom jene jesu tehnologija i institucije. Na ovom m jestu Veblen se trud i da izbjegne dok trinu ekonom skog determ inizm a. On razrađu je koncepciju psihološkog nexusa, koji treba da posluži kao veza između m aterija ln ih snaga i instuticionalne p rom jene. On to postizava na ta j način što potcrtava u tjecaj zanim anja ili tipa zaposlenja na fo rm iran je navika m išlienia, koie su kristalizirane u institucijam a. U doba m ašinske industrije i gigantskih korporac ija većina zanim anja postala je predom inant- no in dustrijska ili novčana. Poslovan čoviek misli u term inim a vlasništva i novčanog dobitka, što uv jetu ie da prihvaća institu cionalni sta tus ciuo i niegov sistem vrijednosti. M išljenje in- dustriiskog radnika, tehničara i inženiera odviia se u term inim a mehaničkog, uzročno-posliedičnoe redosliieda. Oni postepeno gube sm isao za novčane vriiednosti. N jihova lo jalnost prem a Dostoje- ćim instituc ijam a ODada u onoj m jeri u kojoi p osta ju indiferentn ih i više nepriia telisk i rasnoloženi prem a vlasništvu i p rofitu .13 Supro tstav lja jući takm ičarski individualizam industrijsko j kooperaciji Veblen želi objasniti kako sam a situacija u koioi se nalaze poslovni liudi i bankari stvara destruktivne i p liačkaške karak terne osobine, dok bavljenje industrijskom proizvodnjom razvija m iroljubiva svojstva.
Sve ove Veblenove eksnlikacije, koje pokazuiu kako načini m išljenia i ponašanje pojedinaca i grupa, ovise o njihovim životnim situacijam a, nalaze svoju ekstrem nu radikalizaciju u sta-
12) »The Theory of Business Enterprise«, — citirano prema knjizi »Thorstein Veblen, Selections from his works« by B. Rosenberg p. 24.
13) Forest C. Hill. »Veb’en Mid Marx«, u knjizi »Thorstein Veblen. A Critical Reappraisal« by D. F. Dowd Cornell Univ. Press 1958, p. 136,
427
vu, da je cjelokupni biznis sabotaža m oderne m ašinske proizvodnje. Ovim stavom V eblen n a tehnološkom nivou povlači oštr iju granicu izm eđu rad a i kap ita la i od sam og M arxa. Ovo je tačka na ko ju su upućeni m nogi p rigovori, čini se, ne bez opravdan ja . Tako C. W right Mills sm a tra da su funkcije koje elita obavlja u arm iji i adm in istrac iji takve da je se u cjelini ne može sm a tra ti paraz itskom .14 Philip M orrison p ris tu p a tem eljitije kritici ovog Veblenovog stava. On m u prilazi s pozicije sociologije znanja i kaže da Veblen ovim »izražava način m išljenja , koji su razvili ljud i najuže povezani s procesom proizvodnje.«15 Veblen p rem a M orrisonovom m išljen ju dijeli ograničenost onih inženjera, čiji je način m išljen ja zasnovan na new tonovskoj znanosti. U okviru ovog sistem a p riro d a naučn ih teo rija tako je tijesno povezana s procesom m ašinske proizvodnje, da ih je nem oguće odvojiti. M orrison c itira V eblena koji kaže: »Čovjek se naučio m isliti u te rm in im a m ašinskog procesa«. To drugim riječ im a znači da se sada kauzalni p roces odvija ko rak po korak kao proces u m ašini od ubacivan ja sirovina do finalnog proizvoda; sve se može izračunati, sve je s ta ndardno , sve je predvidivo. Čitav svijet se razv ija na takav način da je to »bezbojan i bezličan redoslijed uzroka i posljedica« . T ren iran u takvoj znanosti, nejasno sv jestan takve filozofije, p rak tic ira ju ć i svakodnevno akura tnu čin jen ičnu p roceduru , proizvodni inžen jer kategorizira cijeli svijet na ovaj način. On shvaća sv ijet analogno s m ašinom koju k o n stru ira i kada dođe do nek ih zapreka ili zasto ja u rad u on k rivn ju p reb acu je na ured , što na koncu rezu ltira u stavu, da je biznis sabo taža m ašinskog procesa .1"
Ovo M orrisonovo izvođenje, bez sum nje, osvjetljava neke od važnih okolnosti, ko je su uv jetovale da je Veblen tako oštro odvojio p o dručje novčanih v rijednosti od pod ru č ja m aterija lne proizvodnje. Polazeći od p re tp o stav k e da i »rentijeri« (Absentee O w ners) i m agnati in d u strije (C ap tains of In d u stries) rade isključivo u sferi biznisa, Veblen dolazi do zak ljučka da se tehnološka p ro m je n a odvija p rem a svojoj v lastito j logici nezavisno o kap ita lističko j ekonom iji. M eđutim , po tp u n o je prom ašena p re tp o stav k a da se cjelokupna Veblenova k ritik a kapitalizm a m ože sm jes titi u okvire izložen je inženjerske ideologije. Takvu p re tpostavku m oguće je postav iti jed ino onda, ako se ispusti iz vida n o to rn a činjenica, ko ja je itekako relevantna, a sastoji se u u tje c a ju koji je m arksizam izvršio na Veblena. Ovaj u tjecaj je u ovom slučaju istovetan s h isto rijskom vizijom , ko ja je omogućila sagledavanje i shvaćanje b itn ih tendencija razvoja našeg vrem ena. U vezi s tim Paul M. Sweezy piše: »N ajdublja kriza dvadesetog v ijeka, ko ja se ispoljila n a jp rije u prvom svjetskom ratu, je s t u osnovi sup ro tn o st izm eđu društvenog p o re tk a koji je bio stabiliz iran u osam naestom vijeku i industrijskog sistem a
14) »Elita Vlasti«, Kultura 1964. st. 1 IBIS) »The Ideology of Engineers« Th. Veblen, A Critical Reaipp. p. 242.16) Ib:dem, p. 243.
428
koji može adekvatno funkcionirati jedino onda ako se uklone sm etnje koje pruža privatno vlasništvo i nacionalne granice. To je Veblenova cen tralna teza i ona je bitno m arksistička.«17 Iz ovog n ipošto ne slijedi da je Veblen bez daljnjeg prihvaćao i ostale Marxove stavove. N aprotiv, on je bio vrlo kritičan prem a svim stavovim a i predviđanjim a, za koje je sm atrao da nisu, ili da neće b iti po tvrđeni u stvarnosti. I upravo zbog toga Veblen, je možda n a ju tjeca jn iji propagator Marxove m isli na am eričkom kontitentu .
7. VISOKO OBRAZOVANJE U AMERICI
Na istoj liniji s navedenom analizom sistem a proizvodnje sto ji i Veblenova k ritika am eričkog sistem a visokog obrazovan ja .19 Govoreći o tom p itan ju on p rije svega k o nsta tira da je biznis zauzeo ono m jesto u sistem u am eričkog školstva, koje je napustila religija. Ovo je posljedica p rodora novčanih ideala na akadem sko područje. P rodor je izvršen preko m nogobrojnih trgovačkih škola i faku lte ta i odavde se proširio na ostale više obrazovne institucije. U ovoj situaciji trening za kom ercijalno upravljanje im a analogan položaj kakvog je ran ije im ala teologija kada je spas duše bila glavna stvar. Danas se sve poduzima, kaže Veblen, da b i program i škole bili što više usklađeni s ovim dom inantnim interesom . Ekonom ske škole i fakulteti u svom prakticizm u nem aju nikakve potrebe da se o slan ja ju na naučna dostignuća. Ovom tendencijom oni vrše p ritisak i na ostale univerzitetske institucije u sm islu snižavanja naučnog nivoa. Kadgod se radi o pokušajim a dubljeg zahvaćanja u ljudske probleme, odm ah se postav lja p itan je: Čemu to služi, odnosno kakvu m aterijalno-novčanu korist to nosi. Ovakav grubi prakticizam naročito pogađa one ljude, koji rad e na hum anističkom području. Kad im se postavi ovakvo p itan je oni su obično u neprilici, je r ne m ogu odm ah naći dovoljno pam etan odgovor, koji bi pokazao da i ono što oni rade im a neku novčanu vrijednost.
Veblen sm atra da odm ah iza ekonom ije dolazi pravo, koje je n joj blisko »kako po svojoj nenaučnoj p rirodi, tako isto i po svojoj beskorisnosti s općedruštvenog gledišta.«19 Ove discipline su potrebne biznism enim a, koji su zabavljeni konkurentskom borbom i gom ilanjem bogatstva, a ne sto je u pozitivnom odnosu s unapređenjem samog procesa proizvodnje, te prem a tome nisu korisne sa stanovišta cjelokupne zajednice. Naime, što će biznism eni b iti sposobniji, to će oni proporcionalno veći dio bogatstva zgrnuti u svoje ruke i na taj način će osta tak zajednice b iti sirom ašniji. Na tem elju navedenog Veblen izvodi zaključak, da je ono što se odvija u kom ercijalnim školam a i fakultetim a nespojivo s kultu rnom svrhom univerziteta.
17) »Veb’en on American Capitalism«, Th. Veblen A Crit. Reapp. p. 180.18) .»The Higher Leamrng im America«, New York. Husbsch 1918.19) »The Higher Learning in America«, citinano prema knjizi »Th. Ve
blen Selections from his Works« by B. Rosenberg, New York 1963. p. 37.
429
O štrom kritikom uvođenja novčanih m jerila u naučni rad Veblen se energično supro tstav io »svakodnevnom i sveobuhvatnom pragm atizm u A m erikanaca«.20 On naglašava nužnost nezain teresirane težnje prem a nauci kao b itnom u v je tu znanstvenog istraživanja. U ovom k on tekstu treb a traž iti u n u ta rn ji smisao Veblenovog term ina »dokona znatiželja« (idle curiosity ), koji D. Riesm an defin ira kao »the sp irit of playful inqu iry , unrelated to any im m ediate p ragm atic need o r gain«.21 Veblen sm atra da nikada stvarno velika naučna o tk rića n isu bila u prvom redu stim ulirana velikim novčanim nagradam a. Štoviše, ako u nekom znanstvenom istraž ivan ju postane dom inan tna takva atm osfera, ko ju s tvara novčana stim ulacija , onda je po Vebleno- vom m išljen ju gotovo sa znanstvenim radom . Kao što je glavni m otiv rađ an ja djece ro d ite ljsk a nak lonost i ljubav, tako je p riro đena znatiželja i želja da se ovlada logikom stvari osnova spoznaje, pa prem a tom e i nauke. To znači da stvarni progres na m anje ap s trak tn o m m odeliran ju novih m ogućnosti. Ovu slobodu Veblen ne shvaća na ta j način kao da osnovni p rincip i nauke nem aju nužne veze s po treb am a čovječanstva. On je pro tiv shvaćan ja da je nauka slobodno tražen je i fo rm uliran je istine, koje ne sto ji u nužnoj relaciji s onim što će se pom oću toga postići. On se p ita kako je uopće m oguće za neku lju d sk u d je la tnost re ći da ona ne sto ji u relaciji s osnovnim ljudsk im potrebam a. Ovim se p re tp o stav lja da su naučen jac i neka a s tra ln a bića, čist racio, koji d je lu je u sk ladu s određenom procedurom , ali bez ikakve im anen tne svrhe, što je po tpuno besm isleno. Stoga iako govori o nezain teresirano j težnji p rem a nauci kao b itnom preduvjetu znanstvenog istraživan ja , on ne zaborav lja na d rugu stranu m edalje, je r ističe da »dokona znatiželja« treb a b iti povezana s »instinktom m ajsto rstva« (In s tin c t of W orkm ansh ip ), što je preduvjet za sp regu teo rije i p rakse.
Polazeći od navedenih p rin c ip a Veblen naglašava da visoko obrazovanje im a dva b itn a m eđusobno povezana elem enta: 1. naučno istraživanje, 2. obrazovanje s tudenata . On sm a tra d a ova dva elem enta m eđusobno stim ulativno d jelu ju , te je stoga odlučno p ro tiv takvog sistem a obrazovanja, u kojem bi institu ti bili odvojeni od faku lte ta , odnosno istraživan je od nastave. Ovakva situac ija pogoduje biznism enim a i po litičarim a, kojim a je više sta lo do neposredne kon tro le istraž ivan ja nego do stvarnih naučnih rezu ltata . M agnati financija dobro se slažu s M agnatim a erudicije. I jedn i i drugi uvođenjem novčanih no rm i na univerzitet onem ogućuju p ravi naučni rad .
20) Norman Caplam: »Idle Curosity«, u knjizi »Th. Veblen, A Critical Reappra:sal, New York 1958., p. 42.
21) Thorstein Veblen: »A Critical Interpretation« (N. Y. Scribner, 1953.) p. 42.
430
6. VEBLEN I SUVREM ENA AM ERIKATek je izbacivanje S putn jika trgnulo Am erikance iz n jiho
vog svakodnevnog i sveobuhvatnog pragm atizm a i oni su, što je in teresantno, odm ah nakon ovog počeli ozbiljno uzim ati u obzir Veblenovu poziciju. Jedanaest dana nakon lansiran ja prvog S putn jika N acionalna znanstvena fundacija podnijela je refera t p redsjedn iku SAD u kojem se kaže: »da se bazičnim istraživanjim a još uvijek ne posvećuje dovoljna pažnja«. U ovom dokum entu doslovno piše »da su ovakva istraživanja m otiv irana živom znatiželjom za nepoznatim .«22 To je upravo ona teza koju Veblen zastupa u svom radu The H igher Learning in America.
Ovo je samo jedna okolnost ko ja ukazuje na to kako su i K apetani financija pod pritiskom vanjskog fak to ra m orali uzeti u obzir činjenicu, da se pravi naučni rad korijeni u nekim osobinam a ljudske prirode, koje n ije uvijek m oguće izraziti u preciznim novčanim ekvivalentim a.
No neovisno o ovoj okolnosti treba napom enuti da u novije vrijem e Veblen posta je posebno in teresan tan u am eričkoj sociologiji. Ovaj in teres n ije povezan samo s nasto jan jem da se odredi njegovo m jesto i značaj u razvoju am eričke sociologije, već je m ožda još više vezan uz pokušaj da se ak tualiz iraju neke njegove ideje i da se ukaže na p rik ladnost Veblenova p ris tu p a u ispitivanju nekih p roblem a suvrem enog društva.
Ovi pokušaji koji potječu od m alobrojn ih pojedinaca ne bi m ožda ni bili zapaženi u širim naučnim krugovim a, da n isu izazvali vrlo oštru reakciju nekih vodećih am eričkih sociologa, koji sm atra ju da su Veblenove ideje zastarjele i apsolu tno neprik ladne u p roučavanju suvrem ene Amerike.
Sasvim je razum ljivo da mnogi Amerikanci zaziru od Veblenova opusa iz čisto ideoloških pobuda. Osnovu njihove pozicije m ožda najbolje objašn java Levis Corey koji doslovno kaže da »sve što je vitalno u Veblenu može naći svoje ispunjenje u m arksizmu i socijalizm u«28 Oni osim toga ne mogu zaboraviti čin jenicu da su Veblenove sim patije bile na stremi O ktobarske revolucije, što se osobito jasno vidi iz nekoliko njegovih članaka objavljenih 1919. godine. Među ovim kritiča rim a Veblena može se naći i takvih koji m u odriču svaku originalnost.
T alcott Parsons p ris tu p a Veblenu s drugih pozicija i na d rugi način, te u skladu s tim dolazi i do drugih ocjena, koje se m eđutim u zadnjoj lin iji također svode na odricanje originalnosti. Dn piše »da se potpuno adekvatno shvaćanje Veblenovog stvarnog doprinosa može naći u d jelim a Maxa Vebera«.24
N asuprot negativnim ocjenam a Veblena posto je i pozitivne, na koje, što treba istaći, m nogo češće nailazim o. Velika većina sm atra da je Veblen značajan i originalan m islilac. Dapače, vrlo
22) Citirano pTema: »National Science Foundation«, Third Amial Report U.S.G.P.O. 1953. p. 34.
23) Cit;rano prema uvodu u knjizi »Th. Veblen« by B. Rosenberg.24) Ibidem
431
se često susreću takve ocjene, koje s tav lja ju V eblena m eđu vodeće znanstvene radn ike m o d em e Amerike. Tako n a p rim je r Douglas F. Dowd u predogovoru citirane knjige »Thorstein Veblen: A C ritical R eappraisal« doslovno piše: »Nema sum nje d a je Thorstein Veblen bio i o sta je na jem in en tn iji i na jp lodonosn iji m islilac Am erike n a p o d ru č ju socija lne analize.« O bjašnjavajući čin jenicu što V eblen usp rkos tom e im a vrlo m alo sljedbenika, Dowd navodi dva glavna razloga: 1. njegovi pogledi su izrazito neortodoksni, često rad ikaln i i uv ijek nekom prom isni, 2. on je bio pro tiv izgradnje sistem a. Ovo je, kako kaže Dowd, »sasvim supro tno naj izrazi ti j im k arak te ris tik am a suvrem enih am eričkih društven ih nauka, koje se sa sto je u vrlo jak o j tendenciji, da se nekritičk i p rihvaćaju osnovne in stitu c ije posto jećeg d ruštva i da se teži p rem a izgradnji sistem a.«
Sličnu ocjenu i B. R osenberg. On kaže da se Veblenova velika p rednost, ko ju on dijeli s m arksis tim a, sa sto ji u činjenici, što on glavni akcen t stav lja na socija lnu p rom jenu , na procese kao na najvažn ije sociološke činjenice. V eblen sm a tra d a ne možemo »shvatiti »dano« ako »tok« n ije uk lju čen u njem u.« Osim se on b itno raz liku je od onih istraživača, ko ji se bave stru k tu ra lno - funkcionalnom analizom , i ko ji p rem a tom e na p rom jenu g ledaju kao na nešto što dolazi poslije, to je s t kao na kategoriju , k o ja će se razm a tra ti neovisno o sadašn jo j situaciji.
Govoreći o Veblenovoj s tra tifik ac iji am eričkog društva Rosenberg kaže da je m ožda n am a danas naivna njegova heuristička shem a: — poslovna k lasa — radn ička klasa, no on dodaje da ova k o n stru k c ija leži u osnovi prve i n a jb o lje s tud ije am eričke zajednice, Lyndovog »Middltowna«. Im ajući u vidu one am eričke sociologe, koji u svojoj težnji za preciznošću zanem aruju problem s tra tifik ac ije na globalnom p lanu, R osenberg piše »da je Veblenov sistem dviju k lasa očevidno osposobio sociologe da naprave bo lja is traž ivan ja nego sve klike, in te resn e grupe i razne klase i potklase.« »Kako je n a jb o lje s tra tif ic ira ti društvo u naučne svrhe, to je o tvoreno p itan je« , kaže Rosenberg, »no da je d ruštvo objektivno s tra tific iran o na klase i da će b iti stra tificirano na novoj osnovi u budućnosti, to je bez svake sumnje«.25 S toga »dok gubim o vrijem e s m alim grupam a praveći sociom etrijske k arte i vršeći m je ren ja razlika izm eđu »eksperim entalnih« i »kontrolnih« grupa, izmiče nam ono što je bitno i mi sto jim o na m jestu . To je shvaćanje socija lne p rom jene i otk rivanje n jen ih zakona«. Rosenberg izbacuje k rila ticu »natrag Veblenu« (back to V eblen) koji je, kako on kaže, koristan vodič u ovom pogledu.26
Ovom Rosenbergovom gledištu vrlo se odlučno suprotstavlja David Riesm an. On sm a tra da Veblen ni u kojem pogledu ne može poslužiti kao uzor u analizi suvrem enog američkog
25) Op. cit. p. 14.26) Ibidem, p. 7.
432
društva. Da bi obrazložio i obranio ovo svoje gledište, Riesman je poduzeo svojevrsnu analizu, za koju se baš ne može reći da je adekvatna i da sto ji na odgovarajućoj naučnoj visini. Služeći se isključivo psihoanalitičkom m etodom , Riesm an kaže da se može pokazati kako Veblenove teorije »reflektiraju konflikt između njegovog grubog, hrabrog i tehnološki obrazovanog oca i blage, pobožne i m ušičave m ajke«.27 On dalje tvrdi da Veble- nov skepticizam i gorčina im aju svoju supro tnu stranu u svojevrsnoj krivnji. S tvar je u tome, što je on, kako kaže Riesman, bio previše im presioniran K apetanim a industrije , pa ih je up ra vo zbog toga izrugivao. Dao im je više snage no što je im aju, da bi mogli šte titi i da bi ih onda mogao napadati kao sabotere proizvodnje i golijate potrošn je . P recjenjivao je destruktivne elem ente sistem a, a p rirođeni asketizam ga je spriječio da sagleda konstruktivnu ulogu besposličarenja i luksuza u proizvodnji i potrošnji. Ovakav m entalite t ga je, zaključuje Riesman, onda i odveo boljševicim a 1919.28
Riesm an zam jera Veblenu upravo ono što Rosenberg kod n jega ističe, to jes t on sm atra da je Veblen previše pojednostavio s tru k tu ru ekonom ije stav ljajući je u stari ku ltu rn i k on tekst i odbacujući parcija lnu analizu ravnoteže. Riesm an na k ra ju izvodi zaključak da Veblen može jedino b iti prik ladan kao vodič u ekonom iji nerazvijenih zem alja, stoga je »interesantan za one koji sprem aju m isionarske program e, a ne za istraživače am eričkog društva«.20
Na ovako o štru k ritik u Veblena reagirao je Vilson Coates, p rofesor Univerziteta u Rochesteru, a i mnogi drugi. Oni p rim jeću ju d a je nepravedno kritikovati Veblena u term inim a razvoja od njegove sm rti do danas, već da ga treba ocjenjivati u us- lovima onog vrem ena u kojem je on živio. Na ovo Riesm an odgovara da problem a ne bi ni bilo, da Veblen n ije nasto jao da transcendira svoje vrijem e i kritičk i i proročki. Na istom m jestu u fusnoti, očito osjećajući da je p re tjerao u svojoj nipodaštava- jućoj kritici i ocjeni, Riesm an se ispravlja i kaže, da je Veblen svakako originalan m islilac i da je on u svojem napisu nedovoljno po tcrtao njegova dostignuća.®0
9. ZAKLJUČNE PRIM JEDBE
Na kraju , kada razm išljam o o cjelokupnom Veblenovom o- pusu, neodoljivo se nam eće p itanje: K oja je to m isao ili ideja vodilja, koja leži u osnovi svih njegovih n asto jan ja? Neki sm atraju da to m ožda i nije m isao, već p rije neki osjećaj, koji se sastoji u vječnom nezadovoljstvu s postojećom situacijom . Ova
27) »Individualism Reconsidered«, A Free Press Paperbacik, New York1964. p. 274.
28) Ibidem, p. 283.29) Ibidem, p. 284.30) Ibidem, p. 284.
433
pretpostavka nim alo ne iznenađuje, je r je teško vjerovati da bi netko m ogao posvetiti svu svoju d je la tnost k ritic i situacije s kojom je zadovoljan. Pa ipak ovaj nas odgovor ne može zadovoljiti, je r je u neku ru k u očito, da, ako je kod Veblena i postojao ovakav osjećaj, onda on n ije bio iracionalan , već se tem eljio na racionalnoj m isli i brizi o čovjeku i njegovoj sudbini.
Ova m isao je n ašla svoj izraz u svojevrsnoj hum anističkoj koncepciji čovjeka, ko ja V eblenu služi kao p la tfo rm a bespoštedne k ritike kap italističkog sistem a. U situaciji ko ja nam je poznata, je r su je supruzi Lynd snim ili tako reći na licu mjes- la, kada su odnosi izm eđu rad a i kap ita la im ali čistu , klasičnu form u i kada je u sk ladu s tim m oćno dom inirala tendencija, da se svi odnosi svedu na novčani odnos, Veblen je im ao dovoljno ta len ta i sm jelosti, da b ran i stav prem a kojem čovjek nije sredstvo proizvodnje, već ob ra tno , p ro izvodnja je sam o sredstvo u ostv a ren ju i isp u n jen ju čovjeka. S tav ljajući u opreku ljudske optim alne m ogućnosti s posto jeć im društvenim okvirima, koje lucidno označuje term inom »im becilne institucije«, Veblen je pružio vrlo o rig inalan i p rik lad an teo rijsk i okvir za analizu k onkre tne d ruštvene situacije . U ovom je, što je m ožda njegov glavni doprinos, on vrlo v ješto izbjegao d o k trin u grubog ekonom skog determ inizm a, je r je p ronašao p rik ladan način pom oću kojeg svoja ekonom ska razm a tra n ja tran sp o n ira na psihološki i an tropo lošk i nivo. 0 tipu zaposlenja, odnosno o životnoj s ituac iji ovisi fo rm iran je navika i m išljen ja , ko ja se kristaliz ira ju u in stituc ijam a. Sam a situ ac ija u kojo j se nalaze poslovni ljud i i b an k ari s tva ra destruk tivne i p ljačkaške k arak terne osobine, dok bavljenje industrijsk o m proizvodnjom razvija miroljubiva svojstva.
Z ahvalju jući koliko ovakvom teo re tskom p ris tu p u toliko isto i sam oj m etodi, ko ja je adekvatna p ris tu p u , a n a jb o lje je izražena u stavu da ne m ožem o shva titi »dano« ako »tok« nije uključen u n jem u, Veblen je pružio takve analize d ruštva koje sigurno tran scen d ira ju njegovo vrijem e, a i granice zem lje u kojoj je živio, te nam se čini da on jo š uvijek može biti dobar vodič u m nogim p itan jim a i u Americi i van nje. U ostalom , sigurno je da n a jb o lja d jela suvrem ene am eričke sociologije sto je pod jakim u tjecajem V eblenovskih trad ic ija . Kada pak govorimo o njegovoj ak tua ln o sti danas i to ne sam o kapitalističkom svijetu, nego i kod nas, onda p rije svega im am o u vidu kako njegovu teo riju konzum acije kao funkcije čovjekove želje da demonsti- ra novčanu dom inaciju i snagu p red drugim a, što je u zadnjoj liniji izraz težnje za sam opotvrđivanjem , tako isto i njegovu tra jn u zaslugu, ko ja se sasto ji u tom e što je pokazao do kakvih deform acija u raznim ob lastim a ku ltu re dolazi kada u društvu m oćno prevlada uv jeren je da je novac osnovno m jerilo.
Na ovo se logično nadovezuje i njegovo hum anističko shvaćanje k a rak te ra i uloge znanosti u suvrem enom društvu, koje ako n ije identično, a ono je vrlo slično shvaćanju indijskog filozofa R adakrišnana, koji je nedavno prigodom proglašenja za
434
počasnog doktora Zagrebačkog sveučilišta rekao da »bi znanost sam u sebe obeščastila ako bi sm atrala da je njena jedina funkcija unapređenje tehnike. Učenjak nije samo specijalista, vec je u prvom redu i na prvom m jestu ljudsko biće.«31
I na k ra ju , ako postavim o p itanje, da li Veblenova kritika kapitalizm a otvara neku perspektivu ili je besperspektivno destruktivna, odgovor n ije sasvim jednostavan. M ašinski proces vodi p rem a socijalističkoj proizvodnji. Ovo proizlazi kako iz M arxove tako i isto i iz Veblenove teorije. No za Veblena je ovo samo jedna strana m edalje. Za njega je važno p itan je kako će konzervativna klasa znati i um jeti da b rani svoje interese. Ovdje je, čini se, osnova Veblenova pesimizm a. On naim e na am eričkoj sceni n ije nalazio takve snage, koje bi bile u s tan ju da odlučno ugroze ukorijenjene interese konzervativne klase, koji su se čvrsto ušančili u instituciji privatnog vlasništva i nacionalizm a. Veblen je očito uviđao da kronične depresije nesta ju skupa sa slobodnom konkurencijom , ali m u n ije bilo jasno da i teorija nep roduktivne po trošn je može poslužiti kao važan elem ent u objašn javan ju odsutnosti kriza i stabilizacije sistem a. On je bio uvjeren da bi inženjeri u zajednici s kvalificiranim radnicim a i širom publikom bili u s tan ju postaviti društvo na bolje tem elje. To je došlo do izražaja u njegovom p ro jek tu o »sovjetim a tehničara«, na koje je on sam skeptički gledao, a koji su onda poslužili kao baza za tehnokra tska nagađanja, prem da je njegova koncepcija m nogo bliža onim teoretičarim a koji u naše vrijem e govore o »novoj radničkoj klasi«, nego propagatorim a »menadžerske revolucije«. Ovdje m eđutim ne treba ispuštati iz vida da je Veblen živio u ono vrijem e kada je am erički kapitalizam već osvojio takvu poziciju u svjetskom sistem u proizvodnje i raspodjele, koja m u je om ogućila brzu ekspanziju na vanjskom i u- nu tam jem planu, što je otvorilo širok p ro sto r za m anervriran je u stišavanju socijalnih napetosti. Zem lja koja se nalazi u punom ra zvoju, koja tem pom tehničkog progresa privlači pažnju čitavog svijeta, n ije nim alo p rik landa za stvaran je m entalite ta revolucionara, pa ni reform atora, već m en ta lite ta igrača na sreću, koji čvrsto v jeru je da će idućeg pu ta , kada se ru le ta okrene, sreća se baš n jem u nasm ijati. Veblen je jasno uviđao gdje leže korijeni ove iracionalnosti i on je po n jim a vrlo vješto i snažno udarao, no u isto vrijem e, čini se, sam je sum njao u svrsishod- nost i efikasnost ovih svojih udaraca. Osim toga oni su u n jegovo vrijem e slabo privlačili pažn ju publike. To što su, kako izgleda, počeli jače odzvanjati u ušim a Veblenovih potom aka, nije beznačajno kao indikacija k retan ja .
31) »Praxis« br. 6/65 st. 932.
435
VRIJEDNOSNI SUDOVI MAXA WEBERA
K u rt LenkZaipadni Berlin
Na posljed n jem njem ačkom skupu sociologa, koji je održan ap rila 1964. u H eidelbergu uz 100. godišnjicu rođen ja Maxa We- bera, am erički je sociolog T alcott Parsons izjavio da je Max Weber svojim postu la to m lučen ja vrijednosnog i činjeničnog suda u društven im znanostim a uveo postideološko razdoblje. Ovdje ne bism o istraživali da li zaista živimo u postideološkom razdoblju. P rije će b iti riječ o p ita n ju m ože li se W eber sm atra ti začetnikom deideologizacije d ruštven ih znanosti.
W eberov zahtjev, kako je poznato , n ije proizašao samo iz znanstveno im anen tno dobivenog uvida, kako sociologiji nije m oguće da pruži p raksi obavezna u p u tstv a za djelovanje; Weber je svoju tezu nap ro tiv fo rm ulirao i u posve polem ičkoj nam jeri upereno j prvenstveno p ro tiv h isto rijsk e škole nacionalne ekonom ije i ka ted arsk ih socija lista, ali i p ro tiv h isto rijskog m ate rija lizm a njegova vrem ena. U n jim a je W eber vidio učenja koja sto je u službi izvanznanstvenih vrijednosn ih sudova.
Živ do jam o tadašn jem s ta n ju u društven im znanostim a protiv kojega je Max W eber polem izirao p ru ža ju nam njegovi prigovori u povodu Drugog n jem ačkog skupa sociologa što ga je 1912. održalo u B erlinu »Njem ačko društvo za sociologiju«, čiji je on jed an o d osnivača. U pism u kojim se on razljućeno povukao iz u p rave sociološkog d ru štv a kaže se:
»Ja sam izričito i gorljivo sudjelovao u osnivanju ovog društva sam o zato što sam se nadao da ću ovdje naći m jesto za znanstveni rad i d iskusiju slobodnu od vrijednosnih sudova. . . Na Berlinskom sav jetovan ju svi su službeni referen ti, s jednim jedinim izuzetkom , postupa li p ro tiv s ta tu tam o g načela o uzdržavan ju od vrijednosnog suda — što m i se sta lno su p ro tstav lja kao dokaz njegove n ep ro v ed iv o sti. . . Neka ova gospoda od kojih se nijedan ne 'm o že uzdržati da drug im a ne dosađuje svojim , meni beskonačno ravnodušnim , sub jek tivn im vrednovanjim a, izvole ostati
436
m eđu sobom; ja sam apsolutno sit toga da uvijek nanovo nas tu pam kao Don Q uijote jednog navodno neprovedivog principa i da izazivam m učne scene.«
Vrijednosni sudovi značili su u ovom kontekstu za W ebera poglede na svijet koji se pod p laštom znanosti propovijedaju s katedri. W eber bi ih takve još prihvatio , da je posto jala neka garancija da će vrednovanja sviju stranaka jednakim pravom doći do izražaja i doprije ti do slušalaca. Ali u W eberovo se vrijem e predavaonicam a širila sam o specifična form a čisto subjektivnih vrijednosnih shvaćanja: onaj »odjek velike epohe« koja je na svojoj zastavi napisala napredak. Ali vrijem e u kome se još u napredak čovječanstva vjerovalo kao u samo po sebi razum ljivu činjenicu bližilo se kraju ; vrijeme u kome je barem u sferi tehničkog razvoja bilo vidljivih znakova za ovaj napredak i u kome nada u tehniku nije još bila pom ućena iskustvom njene funkcionalnosti u službi novog barbarstva, tako da se moglo nadati da tehnički napredak stvara naposlje tku i socijalni, štoviše da je on kao takav već pokretalo prem a najvećoj m ogućoj sreći najvećeg mogućeg bro ja.
Kako je m eđutim , tako se danas m oram o pitati, Max W eber koji je još u lje tu 1895. u svom nastupnom p redavan ju u Frei- burgu proglasio ideju nacionalne države moći najvišom vrijednošću koju bi m orale slijediti i društvene znanosti i nacional- no-ekonomska politika, došao do postu la ta o vrijednosnoj nezavisnosti? koji su ga razlozi potakli za ovaj p reokre t? To nije bio općenit uvid u nem ogućnost bilo kakvog napretka, još nije moglo b iti ni iskustvo zloupotrebe tehnike. Poticaj je naprotiv dala činjenica koja se više nije m ogla p revid jeti da se sučelice »šarenog m noštva ku ltu rn ih vrednovanja, a u stvari subjektivnih zahtjeva n a kulturu«, ona, kako je W eber rekao, »još prije četrdeset godina sm islena vjera kako na p odručju praktičko-po- litičkih vrednovanja jedno od m ogućih stanovišta naposlje tku m ora biti etički jedino ispravno«, više nije mogla održati.
V rijednosti su se, naim e, u vrijem e rastvaran ja općevažećeg i tako reći kao samo po sebi razum ljivo usvojenog građansko- -idealističkog vrijednosnog sistem a na čijem je tlu pojedinac mogao ran ije suditi i djelovati, sve više povukle u sferu ljudske unu trašn josti i tim e postale nedostupne za objektivno znanstveno prosuđivanje. Zato se W eberu m oralo učiniti iluzornim i za pravu spoznaju društvene stvarnosti šte tn im katedarsko nazira- nje na svijet o m oralnom n apre tku i navodnom razvitku prem a općoj pravednosti n a osnovu povećanja znanstvenih spoznaja, kako je to p rije svega običavao izlagati njegov učitelj Schm oller. Ova m u je v jera m orala b iti već utoliko sum njiva, što je idealizirala zbilju i tim e na k ra ju djelovala slijepo apologetski.
Ako je naziranje h isto rijske škole nacionalne ekonom ije Maxu W eberu izgledalo kao šu p lja frazeologija, to se njegova kritika na is ti način ticala i radikaln ije m isli o nap re tku u h istorijskom
437
m aterija lizm u njegova vrem ena. To ne sam o zato što je ovdje W eber — ne k rijuć i i ne želeći k riti svoje g rađansko porijeklo — poduzeo načelnu znanstvenu k ritik u m arksističkog determ inizm a kako ga je on vidio, već i stoga što su političk i zastupnici h isto rijskog m aterija lizm a u n jem ačkoj socijalnoj dem okraciji doduše zastupali rad ikalne teze, ali su u političkoj p raksi često riijedili sasvim druge uzorke ponašan ja. Tako je on ovdje kao i tam o nalazio isto u n u ta rn je nepošten je i isti dvostruki moral.
W eberova v lastita v rijednosna pozicija fiksirana na ideji nacionalne države m oći b ila je k tom e iskriv ljena političkim razvitkom utoliko, što njegovom k ritičkom oku nije izmaklo, kako po litika p rak tic iran a iza glinene fasade nacionalističkih parola m ora dovesti do sasvim o b ra tn ih efekata od onih za kojim a se težilo: ovdje se nalazi i neposredn i im puls za njegovu m ržnju p rem a W ilhelm u II. Ova m ržn ja i n jo j odgovarajuća polemika spadaju ipak u one v rijednosne sudove koje je W eber kao privatne h tio rigorozno razlučiti od svojih znanstvenih iskaza. Kao hom o politicus W eber sebi naravno n ije n ikada nam etao suzdr- žljivost. A i u njegovom d jelu im a po litičk ih vrednovanja kao p ijeska u m oru. Ove je izjave iscrpno analizirao W olfgang Momm sen u svojoj s tud iji: »Max W eber i n jem ačka politika«. Ovdje neće b iti r iječ o ovim po litičk im vrijednosn im sudovim a privatnog čovjeka i nacionalnog liberala W ebera, već o p itan ju , ne nalazi li se u njegovim znanstvenim sudovim a sam im , koje je on m etodički o štro lučio od političk ih , odlučne v rijednosne pozicije.
R iječ je dakle o p ita n ju n ije li p o stu la t slobode od vrijednosnog u W ebera već posljedica vrlo dubokih vrijednosn ih odluka i ne posto je li odatle stvarno opet veze izm eđu ovih vrijednosnih sudova W ebera učen jaka i onih p rivatnog čovjeka i političara. Pokušaj da se odgovori n a ovo p itan je m ora započeti čuđenjem kako je m oguće da jedan čovjek u svojoj v lastito j svijesti n ep restano razdvaja dvije ravnine: da hoće sebi nam etnuti jednu m etodički zah tijevanu šizofren iju ko ja jedino jam či za ono što se s p ravom sm ije označiti znanstvenom istinom . Čuđenje nad tim ipak još n ikako ne opovrgava zahtjev W eberove metode.
Mi sm o već vidjeli da je ovaj m etodički zahtjev za vrijednosno neu tralnom društvenom znanošću bio najuže povezan s polemičkim nam jeram a. Ali geneza jednog teoretskog p o stu la ta ne smije se zam ijeniti s njegovim važenjem . K raj toga ni W eber sam ne leg itim ira svoj zahtjev n ipošto sam o njegovom opozicionom funkcijom u znanstvenom pogonu njegova vrem ena. Za teoretsko zasnivanje naveo je on nap ro tiv m noštvo filozofskih pretpostavki koje u b iti p o tječu iz novokantovstva jugozapadne njemačke škole, posebno iz učenja H einricha R ickerta.
Prem a R ickertu sve k u ltu rn e znanosti, da bi uopće mogle spoznati h isto rijske i duhovnopovijesne fenom ene, trebaju , kao neophodni princip izbora, vrijednosn i odnos. Pojm ovi kao država, priv reda, um jetn ičko djelo i mnogi drugi ne bi se uopće mogli izgraditi bez relacije spram vrijednosti. Ali isto tako valja
438
ovaj oblik vrijednosnog odnošenja, koji p redstavlja metodički i spoznajno teoretski problem , strogo lučiti od tzv. praktičkih vrednovanja. Dok naime Rickertov teorem o vrijednosnom odnosu p ita za posebnu vrstu racionalnosti h isto rijsk ih i društvenih objekata znanosti i time prodire do Nietzscheova uvida da je sve što za nas biva svjesno već skroz-naskroz izloženo, p raktičko vrednovanje odnosi se na subjektivno stanovište spram ljudi ili stvari koje ne počiva na em pirijskom iskustvu nego na emocionalnim pobudam a.
W eber je za zasnivanje svoje sociološke m etode mogao prije svega pozvati u pom oć onu spoznajno teoretsku pretpostavku novokantovstva po kojoj se naim e u povijesnom i društvenom svijetu, kako on posto ji po sebi bez našeg sudjelovanja i neovisno od toga da li je spoznat, dana samo kaotična i difuzna raznovrsnost koja se tek našim pojm ovnim radom oblikuje u sređeni i smisleni kozmos. Kaosu zbilje odgovara kaos vrijednosti u čovjekovom svijetu, u društvu. Ova cen tralna ontološka p retpostavka pripada zajedničkom dobru novokantovske i W eberove teorije.
Upravo u njegovoj političkoj sociologiji, i to na čuvenoj tipologiji oblika vlasti, može se najjasn ije pokazati u n u ta rn ja veza novokantovske teorije znanosti i praktičkih političkih vrijednosnih odluka kod W ebera, već zato što se ovdje mogu n ajp rije dohvatiti m ogući vrijednosni postu lati u W eberovoj aksiom atici. Kad W eber uvodi, ne bez sim patija za takvu vlast, harizm atičko vodstvo kao jednu form u političke vlasti, to se može sm atra ti konsekvencijom novokantovskog učenja o kaosu zbilje i kozmosu vrijednosti; ukoliko bi ovakav vođa imao zadaću da iz vlastitog, osobnog savršenstva moći oblikuje politički svijet: autonom ni partijsk i vođa i p a rtijsk a m ašina slobodna poduzetnička ličnost i p rivredni svijet koji bi ona trebala u rediti, ha rizmatičko vodstvo s instrum entom birokracije okruženo m asom koja aklam ira: sve ove verzije slobodnog stvaralačkog djelovanja W eber ne reg istrira sam o znanstveno kao p risu tne socija lne i političke fenomene; oni mu čak posta ju idealni tipovi za spoznaju političke i društvene zbilje. Ali konstrukcija idealnog tipa ne može se u toj tački p ro m atra ti sam o kao puka m etodička ispomoć za adekvatnu spoznaju zbilje; ona naprotiv nosi obilježja parateoretske ideologizacije.
Moglo b i se reći da je W eber imao puno pravo da kao p r ivatna osoba i po litičar određene stru k tu re vlasti koje se p ronalaze u realite tu i treba da se podvrgnu znanstvenoj analizi sm atra ujedno i vrijednim da se založi za njihovo ostvarivanje. Ali se čini da ipak nije slučaj što je harizm atička form a vlasti tako jako akcentuirana i u W eberovoj političkoj znanosti i u njegovim ličnim nazorim a. Max W eberova nada u harizm atičku form u vlasti n ije nipošto po tjecala iz neke m ožda subjektivne sklonosti za eksperim entiranje s d ik taturom . W eber je naprotiv usred
439
svijeta za koji m u se činilo da se sve više u tv rđu je u čelični sistem poslušnosti, sv ijeta gdje b iro k ra tsk i apara ti etablira ju stvarnost h ladnu, lišenu čara i up rav ljanu zakonim a proračuni jivosti, u onim slobodnim i sam ovoljnim pojedincim a na vrhovim a a p a ra ta i m ašin e rija vidio posljedn ju mogućnost za ostvaren je ljudske slobode uopće.
Istovrem eno je njegova teo rija znanosti slijedila premisu koja je tako viđenoj zbilji bi]a naizgled sasvim suprotna, naime prem isu da se ova zbilja im a shvatiti kao kaotična, nestruk- tu riran a i ni na koji način podvrgnuta b irok ra tskom kalkuliranju . Ova se p ro tu rječn o s t m ože rije šiti sam o ako dijagnozu o čeličnom sklopu shvatim o kao posljed icu određenog istraživačkog in teresa. Istraživačk i in teres je m eđu tim ona predteo- re tska i tim e znanstveno više nepovjerljiva in stan c ija koja iz p rak tičk ih k u ltu rn ih p o tre b a određenog vrem ena struk tu rira zbilju, izdvaja iz opće kao tičnosti ob jek ta neke parcijalne aspekte, daje im *time k u ltu rn o značenje i tako ih p rep arira za znanstvenu analizu. P ostupak znanstvenog istraživača prema W eberovim novokantovskim prem isam a proizlazi iz istih principa koji i harizm atičkom vođi p rib av lja ju au tonom iju i do s to janstvo u političkoj zbilji. Ovdje nalazim o značajnu podud arnost izm eđu spoznajno teoretskog aksiom a i društveno- -političkog p o stu la ta : znanstveni istraživač u svom radu slobodan od v rijednosti p ostupa sa svojim m ate rija lo m na isti način kao i harizm atičk i vođa s političkom stvarnošću. Učenjak je jo š jed an p redstavn ik one posljedn je m ogućnosti slobode ko ja se za W ebera — na nesrazm jerno opasniji i u jedno prim am ljiv iji način — u tje lov lju je u po litičaru , p rivrednom magn a tu i p a rtijsk o m vođi. T eoretsk i dakle W eber je stavio učen jaka u položaj da decizionistički vrši izbor svojih objekata istraživanja. Ali ova novokantovska p rem isa zahvalju je i samu sebe već jednoj odluci: je r nije b io sam o novokantizam koji se W eberu pružao kao filozofska osnova društveno-znanstvene metode. To je p rinc ip ije lno m ogla b iti i Hegelova dijalektika. Ali činjenica da je upravo ovaj aksiom o kaotičnoj ravnovrsnosti spoznajnog su p s tra ta m ogao kod W ebera p o sta ti tem eljem so ciološkog po im an ja upuću je na jed n u ideološku kom ponentu koja je ušla kao ferm en t u k u ltu rn e i duhovne znanosti njegova doba. Ova kom ponenta osta je u W ebera jo š p rikrivena pod pokrovom strogo racionalističkog m etodskog individualizma, ali je već nekoliko godina kasn ije izbila u d rastičnoj formi u državno-pravnog teo re tiča ra Carla S chm itta. U toliko je Schmit- tov decizionizam sasvim m oguća posljedica ne sam o Weberove tipologije oblika vlasti, nego već n jene aksiom atike. Otvoreni decizionizam Carla S chm itta je tako reći teo re tsk o artikulirani očajni k rik ugroženog g rađan ina za sekularnim spasiocem koji bi n aciju čvrstom rukom izveo iz političke i društvene bijede. E rn st R obert C urtius fo rm irao je n a zalazu W eim arske republike, da bi od pom oći b io sam o onakav vođa koji b i uspio da
440
»nacionalno i socijalno čeličnom voljom« poveže u jedinstvo. Max W eber je kasnije barbarsko preuzim anje njegove ideje o harizm atičkom vodstvu zacijelo p ratio sam o s grozom: m anje hrabrim duhovim a, no što je bio on, palo je u dio da despotim a našeg vijeka daju kvazi-znanstveno posvećenje.
Ovu napom enu ne treb a zam ijeniti s pojednostavljenom tvrdnjom po kojoj bi decizionistički potencijal sadržan u filozofskoj aksiom atici W eberove teorije znanosti odavao jednu ranu fo rm u fašizm a u novokantovskoj filozofiji. Je r ovaj se decizionistički elem ent ne sm ije nikako staviti u isti red s kasnijom postavkom koja puku, slijepu odluku već kao takvu čini besadržajnom vrijednošću. N aprotiv, u novokantovskoj spoznajnoj teo riji i tim e u W eberovim filozofskim prem isam a dolazi možda posljedn ji p u t do izražaja građanski ponos i volja za sam opotvrđivanjem , k o jo j je sav dani svijet zbilje p redstavljao m aterija l za fo rm ativnu d je la tnost suverenog subjekta. Ovdje nije ubogi hazarder sa svojom form ulom fanatički uvjerene odluke, nego građansko-prom etejski čovjek, hom o faber, koji je još jednom zazvan, iako na jako napukli način.
Ali njem ački neoidealizam sa svojom antološkom osnovnom struk tu rom ipak je adekvatni nazor n a svijet kasnog, im perijalističkog građanstva kom e se decizionistički o b ra t usred tra gično iskušane iracionalnosti društvenog i političkog života č : nio jedin im preostalim izlazom za elem entarno sam opotvrđi- vanje.
Ako odatle proizlazi uvid da je decizionistička postavka u najm an ju ruku ipak jedna m oguća konsekvencija slom a njem ačkog idealizm a, to ovdje ipak ne treba zaboraviti, da je ovaj idealizam p rije svog o b ra ta u decizionizam bio legitim na filozofija upravo prosvijećenog građanstva u N jem ačkoj, čak i ako je u svojoj kasnoj fazi izgubio naprednjački elan i politički sve više stupao u službu nacionalno-državnih in teresa moći.
Prihvaćajući novokantovsku spoznajnu teo riju W eber o tk lan ja Hegelovu i njoj obavezanu M arxovu filozofiju povijesti. Na m jesto dijalektičkog razum ijevanja povijesti stupa u Webera odricanje od svake form e univerzalne povijesti. Ovo odricanje ujedno znači napuštan je po jm a povijesne zakonitosti razvijenog u francuskoj i engleskoj sociologiji. »Zakoni« su za W ebera isključivo h ipo tetska m n jen ja i heuristički principi. N jim a u objektivnoj društvenoj zbilji n išta ne odgovara. We- berov rak u rs na čisto subjektivni um društveno d jelatn ih pojedinaca uk ljuču je već postu la t da sve institucije i sve društvene p rom jene m ogu b iti svedene na razum ljivo, svrhovito ponašanje pojedinaca koji u n jim a učestvuju. I već zato njem u je pojam zakona prazna apstrakcija ko ja nas, po njegovim riječim a, »samo odvodi od bogatstva zbilje«. Jedino kao uput- stva za izgradn ju idealnih tipova, prem a kojim a bi onda treba
l i
lo m jeriti povijesnu i d ruštvenu zbilju , W eber ovakvim »zakonima« p rid a je relativnu opravdanost.
Ukoliko se m eđutim znanost ograniči n a k o nstrukciju form alnih odnosa ili idealno-tipičnih po jm ovnih tvorbi, ona napušta zahtjev da pridonese izm jeni zbilje. Ako pretežn i predm et d ruštven ih znanosti čini re flek tiran je o povezanosti sredstava i svrha, onda ovo ograničenje znači u jedno askezu od svake društvene p rakse.
Ne sm ije se svakako p rev id je ti da je u sva jan je W eberova postu la ta slobode od vrijednosnog vezano uz određene uvjete koji u njegovo vrijem e n isu p osto ja li, a ko ji su danas isto tako m alo dani: to je p r ije svega u v je t da d ruštvena i politička p raksa ne vrše n ikakav p ritis a k na k re tan je iskaza znanstvenih teorija , tj. da nikakve izvanznanstvene instancije , pa m a koje v rste one bile, ne sm iju na znanost p o sta v lja ti sadrža jne zahtjeve koji se ne b i dali pom iriti s im anen tn im tokom nalažen ja istine. Ovu opasnost hoće W eber p red u sres ti rigoroznim isk ljučenjem svih izvanznanstvenih zahtjeva, isk ljučen jem ko je m ora pogoditi i izvanznanstvene im pulse u sv ijesti istraživača, što se približava nekoj v rsti »unu tarn je pod jele rada«.
Ova pod je la rad a u glavi istraživača rep ro d u c ira antitezu p risu tn u u g rađanskom d ru štv u i uvijek nanovo prizivanu od njem ačke filozofije i sociologije, en titezu izm eđu duha i moći, teor ije i p rakse, filozofije i politike, e tike i poslovnosti. Učenjak, koji ide za slobodom od vrijednosnoga i m ora v jerovati da je ovaj dualizam tra jn a i neprevladiva sudb ina žrtvu je na ta j način nep rija te ljsk o j snazi d ruštva i po litike jed instvo znanstvenog uma. On se odriče rad ikalnog m išljen ja . Da b i m ogao nesm etano od svake p rak se znanstveno rad iti, učen jak se obavezuje da ostavi u m rak u p osljedn je v rijednosne odluke podruštv ljen ih pojedinaca. Je r n jih k ritičk i slijed iti značilo b i re flek tira ti objektivne d ruštvene uv je te pod ko jim a ljud i provode svoj život. Ako je naim e u n u ta rn ja pod je la rad a jednom znanstveno sankcionirana, tad a ni učen jak ne om eta spon tanost p rak tičnog djelovanja, n iti p ra k tič a r rem eti ako-onda relacije sociologa distanciranog od svake političke p a rtijn o s ti.
Ako se rac ionalnost i in telektualizacija , kao što to čini Weber, rezignirano spoznaju kao b itn a obilježja ne sam o kapitalističkog priv rednog sistem a nego i novovjekovnog društvenog razvoja uopće, tim e je u jed n o izrečena p resuda nad socijalizmom. Je r u sv je tlu W eberove teo rije socijalizam m ora izgledati kao potencirana fo rm a istog onog racionalističkog životnog stanovišta koje je on tako uv jerljivo prikazao u svojoj analizi b irokracije.
Ćudorednom idealu p ravednosti i društvene jednakosti, kako ga po W eberu zastupa socijalizam , racionalno planiranje proizvodnje bilo je n a jp r ije sam o sredstvo za m aterija ln i napredak prem a usavršavan ju lju d sk ih u v je ta sreće. M eđutim u procesu njegova ostvaren ja , m islio je W eber, bivalo je sve očitije da je socijalizam rad io sam o na usavršavan ju b irokra t
442
skog apara ta p risu tnog već u privatno kapitalističkom privrednom sistem u:
»Nastupivši u znaku ćudorednog ideala pravednosti i jed nakosti n jem u je racionalno p lan iran je proizvodnje i raspodjele bilo samo sredstvo za ciljeve m aterija lnog napre tka u sm islu potenciran ja ljudske sreće. Ali tokom njegova ostvarivanja postajalo je sve očiglednije da je radio samo na dovršenju kapitalističkog b irokratskog aparata , začetog još u privatnom kapitalizm u, one »mrtve mašine« kojoj će m ožda ljudi uskoro biti p risiljen i da se popu t felaha u staroegipatskoj državi bespom oćno pokoravaju, kad im posljednjom i jedinom vrijednošću postane samo tehnički dobra tj. čisto činovnička uprava i opskrba koja treba da odlučuje o načinu vođenja njihovih stvari i poslova«.
Ovdje W eberov pozitivizam posta je vjerom u sudbinu: n jegova teorija svom -racionalizmu usprkos uk lapa se u vladajući pogled na svijet i život njegova vrem ena. O bjektivno dana de- term in iranost individualnog ponašan ja tržišnim zakonim a, koju je W eber n a jp rije elim inirao u sociologiji kao izvanznan- stveni problem , sada se opet vraća u vidu iracionalnih prem oćnih sila što se dadu uhvatiti samo slikam a i m etaforam a. P risilni m om enti kasno građanskog društva d jelu ju »demonski« iza subjektivnih pojedinačnih odluka ljudi.
Budući da je um shvaćen samo kao subjektivan, svrhovito- -racionalni lanci d jelovanja sto je p rem a to ta lite tu društvenog zbivanja, k o ji je ipak njihov rezultat, u neposrednoj uzajam noj suprotnosti. U toj tački pokazuje se i fiktivnost W eberova m etodskog postupka ko ja leži u tom e što se p re tpostav lja d ruštvo autonom nih pojedinaca koji sami sebi postav ljaju svrhe svog djelovanja. Ono što realno ispada kao društveni proces treba doduše svesti n a ljudsko djelovanje; ali u istinu njegova sociologija prihvaća ovaj proces kao slijepu sudbinu. Upravo sposobnost da se posto jano izdrži ozbiljnost ove sudbine spada prem a W eberu u najviše vrline društvenog učenjaka.
Ovaj hero jsk i skepticizam koji W eber dijeli s njem ačkom sociologijom ipak n ije njegova posljedn ja riječ: njegov racionalni duh ipak je probio ovaj stav tragičnog heroizm a u koji je zapala njegova svijest, kad na centralnom m jestu njegova spisa o »objektivnosti društveno znanstvene i društveno političke spoznaje« nalazim o značajne rečenice:
»Odnos pojm a i pojm ljenoga u ku ltu rn im znanostim a donosi sa sobom prolaznost svake takve sinteze. Veliki pokušaji pojm ovnih konstrukcija u našoj znanosti imali su redovito svoju v rijednost u tom e što su razotkrivali granice značenja onog stanovišta koje im je ležalo u osnovi. Naj dalekosežniji napredak na području društvenih znanosti povezan je u stvari s pom akom prak tičn ih problem a ku ltu re a zaodijeva se u form u k ritike pojm ovnih tvorbi.«
443
Ovom napom enom daje nam W eber ne sam o pravo, ^nego od nas upravo zah tijeva da rev id iram o njegovu v las titu znanstvenu p rem isu č ija m u dvojbenost i sam om e ovdje dolazi do svijesti. Ove riječi ne znače n iš ta drugo nego da istin ito st teore tsk ih n ac rta s tu p a na vidjelo baš onda, kad specifični aspekt pod kojim se u ovim konstru k c ijam a k o n stitu ira predm etno p odručje nasljedn ic i već shvate u njegovoj vrem enskoj ograničenosti. Z nanstveni n a p red ak odvija) se sam o n a p u tu k ritičke analize p reu ze tih i čvrsto usvo jen ih spoznaja, relativira- n jem priv idne sam orazum ljivosti i neprek idn im p re isp itivan jem v las titih osnova i p re tpostavk i. K raj nekog znanstvenog oblika, da se poslužim o Hegelovim riječim a, n ije još dokaz njegove neispravnosti, nego sam o o b java njegovih granica što će ih isto tako m o ra ti iskusiti i n jegov nasljednik .
Na k ra ju , na početno p ita n je o W eberovu u d je lu u deideo- logizaciji na jm lađ ih d ruštven ih znanosti m ožem o odgovoriti slijedeće: W eber spada u osnivače takve deideologizacije i to doduše m an je svojim učen jem o znanosti koliko onim izjavama koje to učen je opet dovode u p itan je . Tako pokuša jem da sebe sam og kao znanstvenog teo re tiča ra i k lasno svjesnog građanina također sagleda iz perspek tive po tom stva, štoviše, da ovo upravo pozove na k ritičko p rev ladavan je gran ica v lastite teorije.
W eberova ak tu a ln o st za d an ašn ju sociologiju i političku znanost leži up ravo u tom e što je on pom ogao k ritičkom revizionizm u, s tav ljan ju u p itan je v ladajućih m iš ljen ja — tom bitnom elem entu prosv ijećenosti — da dođe do svog prava. U tom smislu nedogm atsko-pozitiv istička teo rija W ebera p rip ad a nužnim ferm en tim a i jedne kritičko-d ijalek tičke teo rije društva, i nije slučaj da W eberovo učen je o znanosti tim e snalazi slična sudb ina kao i H egelovu d ija lek tiku . Kao i u Hegelovom filozofskom sistem u i filozofiji p rav a tako je i u znanstveno teoretsk im na crtim a W eberovim sadržan k ritičk i p o tencija l ko ji nam danas om ogućuje da uvidim o njegove granice i ideološke strane i da tim e njegove istin ite m om ente sačuvam o za jed n u — u granicam a m ogućnosti — ideologije oslobođenu teo riju društva i politike.
Preveo M arijan Cipra
444
DISKUSIJA
»VELIKO HRVATSKO ČUDO«*
Zlatko Posavac
Zagreb
Tekst Ervina P eratonera n ije publiciran po nuždi zakona o štam pi. Telegram ob javlju je in extenso ruko tvorinu Peratone- rovu bez popratnog kom entara po svojoj dobroj volji, prem da nije teško vidjeti da ona ne zadovoljava m inim alne k rite rije znanstvenih razm atran ja (a neprestano se poigrava »znanstve- njačkim « paravanim a!) »s jedne strane«, a da s druge p redstavlja očigledan »Pokušaj unošen ja razdora u naše nacionalne odnose«, tačno onako, kako se Telegram deklarativno izjasnio za stav A. Vuča povodom poznatog slučaja M oskovljevićeva Reč- nika.
Stoga p rije no što se ukaže b ar n a nekoliko Peratonerovih specijaliteta, valja zapitati: kom u je i zašto po trebno lansirati baš sada i ovdje pozicije kakve zastupa P eratoner? i u ime čega to čini sam P eratoner? P itanje je u to liko važnije što P eratoner kao samozvani sudac izlazi s receptom , k o ji bi trebao b iti »Pretpostavka za korespondiran je nacionalnih k u ltu ra u jugoslavenskoj zajednici«, upravo u trenu tku , kada je — uostalom po njegovim vlastitim riječim a — tzv. nacionalno p itan je doživjelo svoju »reafirm aciju«, »naročito. . . na ku ltu rnom planu«. Da nešto zaista n ije u redu, pokazuje i opet Peratonerova tajanstvena izjava kako je to »posljedica objektivnih i čak nužnih procesa«; i to nigdje drugdje nego — u socijalizmu! Ostavimo li čak po stran i vidovnjačku ovu teoriju Peratonerovu, koja za socijalizam tvrdi suprotno od onoga što bism o očekivali, p reostaje odrješito reći: Peratonerovo izvijanje o p roblem im a nacionalnih k u ltu ra po svom je stavu i nastupu neodrživa sm utnja, koja n ije i ne m ože b iti nikakva »pretpostavka za korespondiranje nacionalnih ku ltu ra u jugoslavenskoj zajednici«.
* U povodu napisa Ervina Peratonera, »Pretpostavke za korespondlna- nje nacionalnih kultuira u jugoslavenskoj zajednici«, Telegram, 18. III 1966.
445
Ćitav problem P ara to n er vidi sam o i jed ino kao sukob odnosno nadm etan je »hrvatske« i »srpske« ku ltu re . M akedoniju, Bosnu i Hercegovinu, te C rnu G oru jedva da i spom inje; s n jim a je, po njem u, više m anje kao i sa S lovenijom sve jasno ; razrješenje zam ršenih odnosa k u ltu rn ih sfera leži valjda u adm anistrativno- -terito rija lno j podjeli republika; p ri tom Kosova i M etohije kao da i nem a. Ni sa S rb ijom — čini se— ne b i bilo p rob lem a u tom skladnom Peratonerovu kom ornom o rkestru , da n ije prepoten tn ih disonanca h rvatsk ih . P era to n er m eđu tim i ne spom inje fenom en što ga nazivam o narodnom ku ltu rom , a koji nikako nije istovetan sa u rb a n o-nacionalnim s tru k tu ram a k u ltu re o kojim a zapravo P era to n er p rvenstveno govori. R ecept pak Perato- nerov sasto ji se u slijedećem : H rvati treb a da se od reknu svojih p re tenzija na k u ltu rn u suprem aciju , v a lja im se odreći njihova »m ita o h iljadugodišn jem k o n tin u ite tu h rvatske kulture« pa će sve b iti u redu; je r, eto, tog k o n tin u ite ta i onako n ije ni bilo; on je sam o »politička konstrukcija« . H rvatska se k u ltu ra sasto ji od nekakvih fragm enata , tu i tam o napab irčen ih , sk rp ljena dakle malo od Slavonije i m alo od D alm acije; (»banska H rvatska« i H rvati izvan SR H rvatske k ao da ne p o sto je!) Ta k u ltu ra zapravo nikad n ije ni b ila ono, što je — p rem a P era to n eru valjda — trebala da bude. (Tko zna zapravo što !?) K ako m eđu tim P era toner govori — hie et nunc — o sadašnjoj situaciji, sa znatiželjom očekujem o pobliže o b jašn je n je ko ja je to i čija »politička konstrukcija« n a ko ju a lud ira , i tko je to, kada i gdje tako u porno insistirao posljedn ja dva decenija na tisućlje tno j h rvatsko j ku ltu ri, njenoj »višoj« v rijednosti, na takvom »mitu« o kojem govori Peratoner.
P era to n er igno rira nekoliko vrlo delika tn ih p rob lem a: ignorira zbiljsku pov ijest k u ltu re jugoslavenskih n aroda povodeći se za po litičkom ignorira jući čak i po litičku ako m u se to učini zgodnim . E v iden tno je tak o đ er da ignorira neke n acije i etničke skupine. Posebno, on »viteški« dijeli šam are ne sam o povijesti kulture u H rvata, već izazovno dobacuje rukavicu suvrem enoj »hrvatskoj inteligenciji« (pazim o dobro: ne in teligenciji u H rvatskoj nego »hrvatskoj in teligenciji«), ko ja , kao rep rezen tan t nacionalne k u ltu re čezne (!?) da h rvatsko j k u ltu ri eventualno pribav i čast b iti »naj sivi ja , n a jm an je inven tivna i n a jm an je in teresan tna od svih nacionaln ih k u ltu ra Jugoslavije«, a ko ja bi, dakako, da nem a P eratonera , p rek rižen ih ru k u sam o čekala »veliko hrvatsko čudo«. E, p a kad je tom e tako, vrijed i v idjeti s kojim to prem isam a i kako o p e rira P ara toner. Uz napom enu: ako u problem skom kom pleksu h rvatske k u ltu re (k o ja je već od 1102 ne znam po koji p u t dovedena u p itan je ) uopće treb a v id jeti kakvo »čudo«, onda je »čudo« sam o to, da je p oslije svih n jen ih P eratonera od n je o sta lo još toliko, da se o n jo j uopće ikako može i govoriti. P odsje titi je stoga ovog posljednjeg , no tko zna da li i zadnjeg P era tonera u raznoim enoj m u tisućljetno j d inastiji, da su upravo predstavn ici i tvorci n jem u fiktivne h rvatske k u ltu re — m ®. da i suviše naivno — bili vrlo često n a jb ro jn iji i najpožrtvovniji,
446
a ponekad i jedini zagovarači južnoslavenskog nacionalnog, političkog, jezičnog pa dakle i kulturnog jedinstva.1
Paratoner je već u nekoliko navrata pokazao što on sve zna. On se već p rije dirljivom nježnošću sta ra te lja brinuo za položaj in telektualca u suvrem enom svijetu i socijalizm u, brinuo se za m arksističku kritiku , a sad se evo brine za nacionalne ku ltu re u Jugoslaviji; je r one se bez njega i njegovih vrijednih doprinosa, jadne, ne bi snašle; ne mogu bez njega; naročito ne ona jedna, koje gotovo da i nem a, h rvatska. I Peratoner tu skrb skrbi »znanstvenim«, »modernim« i valjda po njegovu shvaćanju »marksističkim« m etodam a.
Evo m etodološkog program a Peratonerova: »U p ris tu p u toj problem atici treba kao prvo naglasiti da ćemo se zadovoljiti tim e da se bavim o samo tzv. im aterija lnom kulturom , dok ćemo se na n jenu m aterija lnu stranu i institucionalnu in fra s tru k tu ru osvrnu ti samo tada i ukoliko je to neophodno potrebno da bi se tač- nije i bolje m ogli sagledati i pro tum ačiti značenje, funkcija i. sistem i one prve«. Neka bude vuk sit a koza cijela. N akon dugog vrem ena dočekasm o opet da se o tvorevinam a tzv. superstruk tu re , ovaj p u t nacionalne kulture , rasprav lja m im o m aterija lnu osnovu i »institucionalnu in frastruk turu« , m im o konkretne društve- no-po'vi jesne situacije. Tako nastupa P eratoner iako bi on morao znati da nije i da jedva može biti »razvitak m aterija lne i im ateri- jalne ku ltu re procesualno koordiniran« (kako to sebi zam išlja m ali Moric, alias Ervin P eratoner). Danas, eto, kad je već i b is trijem gim nazijalcu jasno da je bez m aterija ln ih dobara jedva moguće i pom išlja ti na više form e kulture , a da istovrem eno golema bogatstva ne rezu ltira ju uvijek i nužno visokom, bogatom i razvijenom kulturom , kada dakle veze tzv. baze i nadgradnje n isu više sam orazum ljive, jednoznačne p retpostavke, P eratoner kom otno odusta je od konkretn ih istraživanja zbiljskih m aterija ln ih osnova im'ateri jalne kulture, »čistih vrednota« dakle, (a za svrhe jedne zbiljske p rakse!), s tim da će se »osvrnuti samo« n a tu zbilju ukoliko se to baš pokaže »neophodno«. K ada je to »neophodno potrebno«, odlučuje sam Peratoner. M eđutim valja istaći nasupro t Peratoneru, da ono što je eventualno moguće čisto teorijski, izvjesno zasebno p rom atran je »čistih vrednota« un u ta r pojedinih sfera ku ltu re ili pojedinih disciplina duha, nikako n ije moguće u pragm atičnim pristupim a. Ukoliko je pak riječ o tzv. nacionalnim ku lturam a, posebno m alih naroda, i o njihovoj povijesnoj retrospektivi, onda to razdvajanje, izoliranje, naročito od onih institucionalnih form i, posta je sum njivo. Može se doduše pokazati kako niz p resudnih političko-društve- nih događaja ne znači naročito prelom ne datum e za razvoj kultu-
1) Upućujemo Perraitonera neka prouči niz zanimljivih fakata iznesenih na nedavnom Znanstvenom savjetovanju o 130—godišnjici hrvatskog narodnog preporoda; ili bar samo posljednje rečenice Krležina proslova, onog istog Rrleže, koji je nekad grmio svoju »Hrvatsku književnu laž«.
447
re (np r. 1848 u H rv a tsk o j), a da iz toga ipak ne slijedi kako se od n jih može unaprijed ap s trah ira ti. N ajp rije je valjda neophodno is traž iti o kojim se funkcionaln im vezam a rad i, koje su od n jih na d jelu (m ate rija ln o bogatstvo , ovaj ili onaj oblik proizvodnje, politička konste lacija , in stituc ionalna s tru k tu ra , ili pak jedna već posto jeća s tru k tu ra k u ltu re ), a tek onda elim inirati indiferentne fak tore. No P era to n er to čini kako m u kada padne napam et, kako m u se kad svidi, ili, m ožda, k ako m u k ad a odgovara. To on valjda sm a tra znanstvenim (ne ideološkim !), m arksističk im postupkom , doličnim jednog javnog radn ika u so ̂c ijalističkoj zem lji.
P era toneru zato npr. ne p reo sta je d rugo do čuditi se kako »još decenije nakon p rep o ro d a u glavnom g radu Slavonije, u O sijeku, obrazovani lju d i govore n jem ačk i ili m ađarsk i, kazalište je n jem ačko a novine s£ tisk a ju n a n jem ačkom jeziku«. Zar sam o u O sijeku? I zar je to tako neshvatljivo što je A ustrija rad ije š tam pala novine- na n jem ačkom nego n a h rvatskom jeziku? P raksa je u N apoleonovoj Ilir iji b ila drugačija. Što reći na to? Ipak, m ene np r. više čudi kad p u tn ik -nam jem ik u Istri danas m ože ču ti o d djece na ulici: »Io sono Croato«.
P era to n er će po tegnu ti pod jednako in stituc ije kao i m aterija ln u bazu tek onda kad počne izm išljati neke svoje »teorije«, na p rim jer, kad proglašava »drugu h rv a tsk u k u ltu rn u revoluciju poslije p repo roda« . Za ovu izm išljo tinu v je ru jem do sada nitko n ije čuo. N ije poznata ni m eni ko ji sam to slavno i b u rno vrijeme, ta j S tu rm u n d D rang h rvatske ku ltu re , proživio u glavnom g radu H rvatske. Je r ta j se »preporod« p rem a Peratonerovoj »znanstvenoj« analizi sasto ji sam o u sta tis tičkom podatku o b roju rad io i televizijsk ih apara ta! Ne tv rd im d a su ti Peratonerovi podaci izm išljo tina, ali to tv rd im za taj njegov sta tis tičk i »preporod«, za tu »ku ltu rnu revoluciju« za k o ju se on n ije n i pokušao p o tru d iti da spom ene b a r jednog jedinog živog čovjeka, jedno jed ino epohalno d jelo »im aterijalne« ku ltu re , bilo što od onoga što čini karak te ris tičn im jedno tako veliko duhovno ku ltu rno, ili, da se poslužim Peratonerov im term inom — »im aterijal- no« k re tan je . O stavlja nas tako đ er n aš p reporod ite lj u nedoum ici, kako da se sada osjećam o, neposredno poslije tih velikih razm aha k u ltu re u H rvatsko j. S tvari očigledno ipak ne sto je najbolje, sudeći po završnom dijelu Peratonerove poslanice: u Saveznoj k u ltu rn o j ligi zagrebačka m om čad zajedno sa cijelom H rvatskom našla se na trećem m jestu , iako »prije n ije bilo tako« (k ad a to zapravo?), i p rem da su — m eđu tim — u SFRJ sve nacije »podvrgnute istim pravilim a igre«. — Š ta ćemo, »treba se tu postaviti« , kako bi rekao Ervin Poslandčar: je r sve se to zbiva, zajedno s »ustavnim životom u SFRJ«, po »pravilim a igre«.
Što znači pro izvoljno (ili sračuna to?) pozivanje n a izolirane g rupe p o d ataka (čin jen ice!), lako se P era toneru m ože dem onstrira ti p rim jerim a. U vrijem e K huena H edervaryja sagrađena je (nakon višegodišnjeg odgađan ja) zgrada zagrebačkog velikog ka-
448
žališ ta — za godinu danar Poređim o li taj podatak s jednim kasnijim , koji pada u doba Peratonerove »druge hrvatske ku ltu rne revolucije poslije Preporoda«, dakle nakon više od pola stoljeća usavršavanja tehnike građenja, u vrijem e kad prem a Peratone- rovim riječim a »više nem a M ađara, N ijem aca, T alijana n i velikosrpske buržoazije«, naći ćemo se u neprilici: nova zagrebačka koncertna dvorana gradi se, ako se ne varam , već šest godina i do danas n ije završena! Što dakle? Ili se grad Zagreb i njegovi gradski oci više ne b rinu za k u ltu rn i život kao nekad, ili grad (republika?) nem a novaca. Ili i jedno i drugo. Kako je grad Zagreb upravo stigao do plebiscita o sam odoprinosu za izgradnju nižih škola moglo bi se povjerovati ono drugo, tj. da je jedan između najrazvijen ijih gradova u zemlji — postao sirom ašan. Što da zaključim o? Ili Khuen n ije im ao sličnih problem a (nije se npr. brinuo za niže školstvo) ili je h rvatskoj Thaliji za Khu- enovih dana bilo bolje!? Ili pak jedno i drugo.
Ne pokazuje li se stoga da Peratonerova m etoda »osvrnuti se samo« (ne m ora uvijek n i »gnjevno«) n ije baš najpouzdanija i da se na različite načine može podešavati?
Spom injući se tak o Zagreba, m oderne k u ltu rne m etropole h rvatske, ne bi bilo upu tno u ovim razm atran jim a zaobići sum arni (i sum orni) rezu ltat Peratonerovih analiza. Citiram : »Ako je danas tako da pogled na suvrem enu hrvatsku , srpsku i slove- načku kulturu , na Zagreb, Beograd i L jub ljanu pokazuje sasvim nedvojbeno da su dvije posljednje bogatije i više razvijene, karak terističn i je i kom pleksnije u svojim profilim a kao i u aspektim a svoga d jelovanja od one prve, onda je to dakako i sud0 vrijednosti, ali još više i zaključak o rezu lta tu natjecan ja tih nacionalnih ku ltu ra . P rije n ije bilo tako, ali to je prošlost. Danas treba govoriti objektivno bez pretenzija h iljadugodišnje kulture ,1 na osnovu činjenica. Z aoštravajući stvar m oglo bi se još dodati da je Zagreb danas u odnosu p rem a njim a već postao provincija. To 'dorčićevski' m entalite t — kako ga je opisao Vjenceslav Novak — uzim a za zlo. M eđutim to je sam o istina«.
Možda u općim potezim a ovaj sud Peratonerov n ije neistinit. Pa ipak on budi mnoge sum nje, ostavlja otvorenim čitav niz vrlo ozbiljnih problem a. V jerujem , malo tko bi se našao da tako odrješito i besprizivno prosuđuje kom pleksne nivoe jugoslavenskih k u ltu ra i ku ltu rn ih centara. Ja se npr. to ne b ih tako brzopleto usudio. Tim m anje, kad b ih raspolagao tako nepreciznim m jernim instrum entom kao što je Peratonerov; za ku ltu re se naime ne može — po P eratoneru — reći da su »više« ili »niže«, već sa-
2) »Gradnja novoga kazališta na Sveučilišnom trgu započela se 22. maja 1894. i već pos’ije stotinjak dana zgrada je došla pod krov. . . Stručna je kom sija pregledala zgradu i predala je na upotrebu 8. oktobra 1895., o već 14. oktobra 1895. kazalište je svečano otvoreno Mrletićevom alegorijom »Slar va umjetnosti« i VIII slikom Zajčeva »Nikole Subića Zrinskog«; P. Cindirić, »Hrvatski i srpski teatar«, Zagreb I960., strana 88— 89.
449
mo to da je »jedna k u ltu ra bogatija, složenija i više razvijena nego što je to neka druga«. Kako P era toner precizno m jeri k u ltu ru tim instrum entom , kada je on to i gdje proučio »bogatstvo, složenost i razvijenost« svih naših nacionaln ih k u ltu ra od p rv ih početaka p a do suvrem enih im plodova, o sta je m isterij. Isto je tako m isteriozno zašto Peratonerov in stru m en t reag ira sam o u SHS radiusu , ili, da tako kažem, SHS sistem u ku ltu re , a im a pretenzije »pretpostavki ko respo n d iran ja nacionaln ih k u ltu ra u jugoslavenskoj zajednici«? Što se pak Zagreba tiče u tom takm ičarskom , savezno-ligaškom kvalifikacionom prvenstvu za Peratonerov kup svi će se »dorčićevski« k u ltu m jac i s nelagodom zapitati, ne rad i li se u Pera tonerovu slučaju o nekom »stradijskom m entalite tu«? No ostav lja jući P eran toneru njegovu h erostra tsku slavu m oram o ga ipak zap itati: kako je to Zagreb u finalu sedmog decenija dvadesetog sto ljeća, to je s t sada, 1966. godine, tek nekoliko m jeseci nakon Peratonerove »druge hrvatske kulturne revolucije poslije p reporoda« (1955— 1965) p ao n a tako niske grane, n a treće m jesto , kada on sam , h isto riča r i m erito rn i pro- sudilac nacionaln ih k u ltu ra jugoslavenske zajednice, izričito kaže da »prije n ije bilo tako«. Š to dakle? Ili p r ije n ije bilo tako, ili je sum njiva ona »druga revolucija«, ili p ak nešto n ije u redu s tim trećim m jestom , s Peratonerovom ocjenom ? Ili napokon, što nam izgleda n a jv je ro ja tn ije , P era to n er govori besm islice. Na p itan je , zašto on govori takve besm islice, p osto je m ogućnosti (ne bezbro jne!) za različ ite odgovore. N ajtačn iji je Peratoneru svakako poznat. I P era to n er je glava.
K olikogod im ali nepovjeren ja p rem a P era toneru kao sugovorniku, va lja ga javno upozoriti, ( je r i on je govorio javno, putem sredstava m asovne kom unikacije), da javnosti duguje još jed an odgovor. Ako se naim e Zagreb srozao na ku ltu rn u provinciju , (» p rije n ije bilo tako«!), onda je onaj koji govori u ime »pretpostavaka za k o respond iran je nacionaln ih k u ltu ra u ju goslavenskoj zajednici« dužan pokazati zašto je to tako, zašto je jedan jak i cen ta r ku ltu re , ne sam o hrvatsk i, po svojoj fizionom iji posebno k arak te riz iran izrazitim angažm anom za form iranje jed instva jugoslavenskih nacionaln ih ku ltu ra , zastao u svom razvoju, zašto je izgubio svoju n ekadašn ju ulogu? Bez razum ijevan ja uzroka ne m ožem o tu p ravo razum jeti posljedice, a ne razum ijevajući slijed neposredn ih nam antecedensa i konsekven- sa sadašn je situacije n i u kojem slučaju ne m ožem o sebi preuzetno uzu rp ira ti pravo da p rok lam iram o »pretpostavke za korespond iran je nacionaln ih k u ltu ra u jugoslavenskoj zajednici«. Pitan je nim alo bezazleno, im a li se u vidu da je riječ o socijalističkoj zajednici, u kojoj bi na jno rm aln ije bilo očekivati bujan razvoj a ne stagnaciju — kako izlazi po P era toneru — jednog (ne dakako — jedinog!) od glavnih cen ta ra ku ltu re u našoj zemlji. Ukoliko se ne pokažu pravi razlozi i uzroci takvoj situaciji, a istovrem eno se »im ateri ja lne v rijednosti nacionalnih kultura« sagledavaju sam o u »m eđusobnom natjecan ju , u razm jeni i pre
450
zentaciji svojih sposobnosti« (kurziv ZP), onda je od ove »teor ije o sposobnostim a« p a do vrlo izazovnih ikonsekvencija — sam o jedan korak.
A sve su to — budem o li benevolentni, još uvijeik ne p rip isujući P eratoneru nekakve »zle« nam jere — samo posljedice jedne sm ušene m etodologije. No, da sm ušena m etodologija nije po sam oj svojoj sm ušenosti naprosto naivna i tim e lišena odgovornosti, pokazuje jedna Peratonarova »analiza«, o kojoj uvijek iznova valja p ita ti kako je m ogla ugledati svjetlo dana: »Ambi- guitet odnosa Sjevera i Juga u k arak teru hrvatske nacionalne kulture«.
Nitko pam etan neće osporavati razlike Sjevera i Juga, i po utjecajim a geografskim i po u tjecajim a ku ltu rn ih sfera. Međutim Peratoner čitavu stvar m ontira drugačije. N ajprije tvrdi: »M oderna srpska ku ltu ra od svojih je početaka jedinstvena i cjelovita. Začeta pod nepovoljnim okolnostim a egzila i pod tuđim suverenitetom , ona svoje p rirodno težište nalazi u novostvorenoj državi razvijajući se tu organski i kontinuirano«, a da zatim istakne »Nasuprot tome. . .« govoreći dalje o h rvatskoj kulturi i razvijajući svoju tezu o Sjeveru i Jugu. On se p ri tom služi jed nom stoljeće starom ipolit-tenovskom m etodologijom , kao da je Slavonija H olandija, a D alm acija Ita lija , (p reo trcano i za seminarsku rad n ju !), podm ećući joj po tiho nekakav pavlopopovićev- ski, boreli-tom aseovski, lokalistički i autonom aški karak ter. Citiram : »pokrajine su form ativni elem enti hrvatskog ku ltu rnog razvitka. Što kon tinentalcu znači m ore? To su nespojive razlike«. (K urziv je m oj, a c itiran i je tekst Peratonerova izjava u drugoj polovini dvadesetog sto ljeća!). Kamo to P eratoner zapravo gura svog Trojanskog konja? Što znači za svakoga, tk o iole poznaje političku povijest naše zemlje, Peratonerova izjava: »Dalmacija je ne sam o adm inistrativno stoljećim a odijeljena od ostale H rvatske, već je dubrovačku i dalm atinsku književnost tek trebalo usvojiti za h rvatsku kulturu«? A svaki gim nazijalac m orao bi znati da je »libar M arca M anila SpLichianina« (ako veleučeni Peratoner to još uopće sm atra dokum entom kultu re i književnosti a ne »mitom«) »istoria sfete udouice Iud it u uersih hauru- acchi slosena«!? Što je napokon Maonilić A. D. 1521.? Kinez? I dok Peratoner na jednom m jestu govori o različitim m odelim a hrvatske kulture, koji jedva d a se i da ju spojiti (razlike su za njega »nespojive«!), n a drugom će m jestu odati priznanje n jem ačkom kato liku F riedrichu H eeru založivši se za jedinstvenu evropsku k u ltu ru »od padina U rala do obala A tlantskog oceana«, a da m alo zatim , na trećem m jestu, doda: »Portret K tito ra u Mileševu, trogirski portal, Kosovka d jevojka ili »Krst p r i Savici« p ripadaju istoj evropskoj k u ltu ri kojo j p ripada i luneta u Moissacu, Puškin i J. S. Bach, i kojoj i mi sam i pripadam o. Drugi sud je samo ideološka predrasuda«. Što je onda sa Jugom i Sjeverom u H rvatskoj? To što govori Peratoner navodno n ije »ideološki« sud
451
ali je ipak, c itiram : »H iljadugodišnji h rvatsk i ku ltu rn i kontinuitet. . . po litička konstrukcija« . Clare et distincte.
I napokon da vidim o što je s tim »fatalnim nasljeđem m ita o h iljadugodišnjo j h rvatsko j kultu ri« . P osto jalo je i još uvijek posto ji u Jugoslaviji više različ itih m itova koji se ne odnose na k u ltu ru (o slavenskoj m elankoliji npr, o gostoljubivosti, o pošten ju , h rab ro s ti i golubinjo j ćudi, zatim kosovski m it, pa onaj »antem urale ch ristian ita tis« , itd ). P era toneru pade m rak na oči jed ino p ri onom o »tisućgodišnjoj h rvatsko j kulturi« . Kultu ra je dakako uv ijek glavna sm utljiv ica, glavni krivac. Međutim , koliko m i je poznato , posto ji sam o jedna kn jiga s tezom sličnih am bicija, kojo j je prv i dio, nap isan pod naslovom »Kultu ra H rvata kroz 1000 godina«, izišao u Zagrebu 1939. godine (au to r: Josip H orv it), a ko ju uglavnom nitko do sada n ije sm atrao ni po tpunom ni tesim itivnom , i ko ja je p rem a tom e daleko od toga da je k a d ra podržavati nekakav »mit«. Bilo bi naim e zanim ljivo kad b i P era to n er jasno kazao, citjrao , naveo sasvim konkretno p ro tiv čega se on bori. S tječe se naim e dojam d a on zapravo a tak ira n a m u k o trp n a duga p rib iran ja jedne kulture, ko ja je sto ljećim a bila p ris iljen a da se uviiek iznova budi kako ne bi ugasla. I um jesto da se i danas, m nogo zreliji i sa- b ran iji, zdušno latim o tog posla, kritičkog in teg riran ja povijesnih v redno ta u suvrem eni život, da se tako obogaćeni sumom povijesnih rezu lta ta i m eđunacionalne suradnje* »postavimo« u evropske i sv je tske relacije, dakle u m jesto tog čuvan ja i oživljavan ja naše stidne, m učne ali i gorde, je r jed ine naše povijesti, za svaku n ac iju posebno u ovoj isto j zem lji, P era toner jednoj naciji predlaže da se od rekne svoje -kulturne prošlosti; jer m ita se ne m ože odreći kad ga ni nema. Budim o p r i tom e precizni: riječ je o p rošlosti, o povijesti k u ltu re h rvatskog naroda kako je danas doživljavam o. Stoga ne treb a tu m iješa ti sve i sva. Iako bi npr. bilo zanim ljivo znati što je to zapravo bilo s banom Je- lačićem , on ipak, p rem da je čak i p isao nekakve pjesm ice, ne p rip ad a p itan jim a povijesti nacionalne ku ltu re ; ako već ikako da, onda više njegov spom enik, nego on i njegov grob. Koliko Kva- tem ik i P ribičević m ogu služiti kao parad igm e za povijest kulture a ne po litičku povijest, tak o đ er je otvoreno. Ako se u Peratone- rovu tek s tu traže baš izrazito ku ltu rn i fenom eni kao prim jeri, m alo će ih o sta ti u suvislom kontekstu . Pa o kojem to kontinuitetu , k o n tin u ite tu čega, govori P eratoner? Bavi se koječim pa se sada čudi što m u stvari ne izlaze jasne.
Kako bi uosta lom P era toner dokazivao k on tinu ite t evropske ku ltu re koji valjda ipak posto ji, ne jednu nego više od dvije tisuće godina, k ad ga ne nalazi na tak o m alom te rito riju kao što je h rvatsk i u jednom tisućljeću? H elenski je duh »umirao«
3) Zašto uvijek samo »takmičenje« koje nikad (nije daleko od šupljeg nadmetanja?
452
nekoliko puta, a ipak živi i danas. Peratoneru naime nije jasno da kontinuitet kulture ne znači samo postepeno progresiranje (kao npr. njem ačkog idealizma od K anta do Hegela, ili m odernog evropskog slikarstva od im presionizm a do kubizm a i apstrakcije) ili naprosto progres (kao u tehnici), nego i m ogućnost uspostav ljanja veza tam o gdje se u vrem enskom (kalendarskoJcro- nologijskom ) j p rostornom (geografskom , poiitičko-teritorijal- nom ) kontinuum u nasilno »prekida«. Povijest, a naročito povijest kulture , ne teče uvijek neprekinutim ravnom jernim ritmom iz godine u godinu. Stoga bi nam više trebalo b iti stalo do hvatanja niti koje nam do sada izmicahu, ako ih je bilo, um jesto do k idan ja onih, m a kako skrom nih, koje imamo.
Sve ovo zam orno p re tresan je inače nim alo zanim ljiva Peratonerova teksta b ijaše neophodno, ali bez p retenzija dokazivan ja teze o »hiljadugodišnjem kontinuitetu« , neophodno u aktualnom zadatku pokazati kako nije bez v rijednosti ono što Peratoner nam jerava obezvrijediti, nego sam Peratonerov tekst. N jegov je istup , u tren u tk u neugodnog incidenta s Moskovljevićevim Rečnikom , samo još jedan novi kam en spoticanja u m eđunacionalnim odnosim a. Taj tekst se naim e pokazao nesposobnim da uistinu analizira problem e, obezvređujući n as to jan ja jedne nacije, upravo u vrijem e k ad se u cijeloj zemlji ku ltu ra nalazi u krizi. Taj tekst istovrem eno nedopustivo v rijeđa ljude koji u ovoj zemlji i u ovom gradu Zagrebu danas žive i javno rade u sferi ku ltu rnog života. Je r on izričito kaže da je m it o hiljadu- godišnjoj hrvatskoj k u ltu ri »ostavio iza sebe zahtjev« koji nije drugo do »želja za p rim atom na kulturnom planu«. Ako nije riječ o plem enitom »takmičenju« za koje se zalaže savezni trener naše ku ltu re E rvin Peratoner, onda je to etiketa o prepotenciji; ili o nečem u drugom , što b i se čak moglo kositi sa elem entarnim , m oralnim i pravnim načelim a javnog života ove zemlje. Peratoner govori u prezentu. Znači tu je riječ o ljud im a koje bism o mogli im enovati, je r ih svakodnevno susrećem o na ulicam a ovoga grada, razgovaram o s njim a, raspravljam o, radim o, živimo. Odnosi li se to na sve jednako?
Na k ra ju b ih se u nečem složio s Peratonerom : njegova negativna ocjena sadašnjeg stan ja ku ltu re u Zagrebu i H rvatskoj neće b iti sasvim neosnovana. Možda je to sam o im presija . Trebalo bi vidjeti koliko je istinita. Ako jest, ostaje pitan je: zašto je tom e tako i što da se radi? N ikom u nije čekati čudo.
453
PRIKAZI 1 BILJEŠKE
*** E rn st B loch zu th re n
herausgegeben von Siegiried Unseld Suhrkamp Verlag 1965, p. 413.
Izdavačka kuća Suhrkamp popratila je svoje 'izdamje sabranih Blo- chovih djela veoma opsežn m tomom priloga posvećenih Ernstu Blochu. Knjiga je izišla u istoj opremi i formatu kao i ostale knjige sabran.h djela. Ova popratna zbirka eseja o- ko koje se okupilo čak 17 autora i koja je opremljena veoma dobrom bibliografijom dosad objavljenih studija i nap.sa o Blochu, predstavlja svakako veoma informativan u- vod u 1ektiru Blocha.
Svoje priloge dali su slijedeći autori — Theodor W. Adorno: Držak, vrč i rano iskustvo, Hans Mayer: Političko poslanje Ernsta Blocha, Werner Maihofer: Demokracija i socijalizam, Iring Fetscher: Em stBloch na Hegelovim tragovima, H m s Heinz Holz: Kategorija mogućnosti i nauka o modusima, Fritz Vilmair: Svijet kao LaboraJtorium Salutis, Adolph Lowe: S još nije P, Sigfried Kracauer: Dva tumačenja u dva jezika, Theodor Heim: Blo- chov ateizcm, Manfred Metzger: Teologija kao znanost, Wolfhart Pan- nenberg: Bog nade, Joh. B. Metz: Bog pred nama mjesto teološkog argumenta, Jiirgen Mo’tmann: Kategorija novuma u kršćanskoj teologiji, Paul Tillich: Pravo na nadu, Tibor Knif: Ernst Bloch i muzički ekspresionizam, George Steiner: The Pythagorean Genre, Michael Lamd- mann: Ernst Bloch u razgovoru.— Dodatak — Fridrich Burschell: Duh utopije, Margarete Susmann: Duh utopije; Prethodna bibliografija djela Ernsta Blocha i o njemu.
Nije nam dakako, moguće ulaziti u prikaz svakog pojedinog prilo
ga, jer se već iz njihovih naslova može naslut.ti da oni obuhvaćaju sve značajne aspekte B’ochova svestranog opusa.
Odabrali smo po vlastitom nahođenju tri zanimljiva priloga:
Th. W. Ađomo:»Držak, vrč i rano iskustvo«
Ukazujući na dodirne tačke mladog Luk&csa (Theorie des Romans) Simmela i Blocha, Adorno u svojoj kratkoj studiji analizira osobitosti Blochovog načina filozofiranja.
Polazeći od svoje teze o dva načina opstanka umjetničkog djela, tj. od njegove praktične svrsishođnosti (primjer vaze) i estetske autonomije, on i u Blochovam st.lu otkriva ova dva modusa egzistencije djela, pa naglašava kako je kod Blocha neravnoteža ovih momenata uspostavljena u korist autonomne sfere. Na temelju toga Adomo zaključuje da se u B’ochovom opusu može naći više onoga što on nije želio reći, od onoga što stvarno donose njegove teze u svom tekućem uobičajenom značenju. Taj prodor preko običnog u nesvakidašnje zahvaljuje Bloch, prema Adomu. prvenstveno svom osebujnom ekspresionističkom stilu koji počiva na upravo nevjerojatnoj erudiciji.
Werner Maihofer:»Demokracija i socijalizam«
Maihofer svoju opširnu stud ju o Blochovim pravno-polittčkim nazorima iz »Natureeht und menschli- che Wiirde« intenpretira na do sta smion način. Polazeči od teorijskog sadržaja- francuske i oktobarske revolucije analizirajući dakle u prvom redu pol tičke ideje Rousseaua i Marxa, Maihofer na kraju zaključuje da je slobodno i besklasno čovječanstvo (Weltfourgersćharft) mo-
454
guče uspostaviti sta’nim i što tješnjim približavanjem i isprepl'ita- njem temeljnih principa građanske i socijalističke revoluc.je, Marxa i Rousseaua.
Iring Fetscher:»Ernst Bloch na Hegelovim tragovima«
Ukazujući uvodno na svu raznorodnost interpretacija Hegela u 20. stoljeću, koje se kreću u širokom opsegu od N. Hartmamna, Lulkšcsa, Korscha do Maircusea, Heiđeggera i drugih, Fetscher anal žira osobitosti Blochovih pokušaja de. nasuprot L-ukšcseve osude Hege’a kao apologeta građanskog društva i Heideg- gerove ocjene Hegelove filozofije kao pogrešnog razumijevanja nagovora bitka (Zuspruch des Seins), Ilege- lovu filozofiju razumije kao nezao- bi’aznu kariku u povijesnom lancu realne nade. dakle otvoreno.
Bitni prigovor Blochovoj interpre- tac;jj; Hegelove filozofije nalazi Fetscher u tome što je Bloch ostao 'i suviše hegelovac, i to čak i u onim aspektima Hegelove filozofije, za koje Fetscher smatra da su s pravom kritizirani.
Davor RODIN
Georg Lukacs:
Der junge MarxSeine philosophische Entw ick-lung von 1840— 1844.Verlcg 9, Neske. Pfulingen 1965.,S. 71.
Koncem prošle godine objavljena je u Zapadnoj Njemačkoj Lukacse- via studija »Der junge Marx« koja je prethodno 1955. g. izišla u časopisu »Deutsdhe Zeitschrlft fiir Ph'iloso- phie«, Jg. 2, Heft 2, Ber’in. pod naslovom »Zur philosophischen Ent- wicklung des jun gen Marx 1840. — 1844.«
Ako imamo na umu da u Zap. Njemačkoj upravo izlaze sabrana djela G. Luk&csa (u kolovozu ove godine očekuje se sa znatnim interesom objavljivan je trećeg toma u kojem izlaze poznate studije »Povijest i klasna svijest«, onda posebno objavljivanje ove Lukdcseve studije
455
dokazuje da interes zapadnonjemačkih izdavača za Lukšcseva djela, pored ostalog, označava i svjesno iskorištavanje neoprostivog propusta izdavača u njegovoj vlastitoj domovini: oni su dozvol li da sabrana djela jednog od najvećih i najplodnijih marksističkih misUaca našeg stoljeća, koji je sav svo.i život posvetio borbi za soci jal.zam, budu objavljena u inozemstvu
Lukacseva studija »Mladi Marx« ne donosi u teorijskom smislu neke stavove koji poznavaocu njegova o- pusa ne bi b l’i poznati. Pisana je o- nim poznatim stilom, mješavine teorijskog izvođenja, historijskih rom’i- n'iseencijai, biograifskih garni runga ipreob:lja citata, koji predstavlja možda već zastarjeli standard onoga što nam je u marksizmu, ako izuzmemo Blochove ekspresionističke tekstove, još uvijek najbolje.
Studija kronologijski slijedi tok Marxova misaonog razvitka od disertacije do »Ekonomsko filozofskih rukopisa«, ili kako to Lukacs dru- gač je formu’ira: Marxov misaoni razvitak od građanskog do proleterskog klasnog opredjeljenja.
U skladu s tom koncepcijom stu- dija je podijeljeni u šest odjeljaka: Disertacija; Rajnske novine; Kritika Hegelove filozofije države- Od revoluc'onarne demokracije do proleterskog sociializma: Njemačko--francuski godišnjaci i Ekonomsko-- filozofski rukopisi.
Na relat'vno malom prostoru Lukacs dakako nije mogao iscr.pst'i čitavu problematiku odnosa Hegel — Feuerbach — Marx. On se stoga odlučio da istakne ono bitno a pri tom mu ie bo’je polazilo za rukom da kr'tičk’i rasvijetli odnos Feuerbach— Marx nego odnos Hegel — Marx. Tako primjerice u analizi Marxove kritike Hegelove filozofije države jasno ukazuje na Feuerbachovc u- tieca^e tj. na Marxovo još posve feuerbaohovsko >obrtanje« He.gelo- va pravno-pol'tiičkog realizma u pravno-polit’'čki nominalizam rad - kainog građanskog demokratizira*. U analizi Marxova odnosa prema liie- vohegelovc'ma Luikćcs se ne uda- \iuje od standardnih ocjena.
Čitavu genezu Marxova razvitka od 1840—1844. Lukćcs dijeli na dva perioda: na takozvano građansko razdoblje do Marxova spisa »Kritika Hegelove filozofije ©Tava« u kojem Marx prvi puta eksplicite izno
si tezu o svjetsko-po vi jesnoj misiji proleterijata; i na soc jiatističko razdoblje koje nastupa s tim spisom i poslije njega.
Daljnja Lukšcseva analiza odnosa Hegel — Marx koji uvođenjem pro’etarjata na scenu nipošto nije prek nut, otežana je, dapače, odjednom prestaje, ili se pretvara u načelnu kritiku Hege’ovog idealizma i ideologije, naprosto zbog toga što Lukacseva vlastita pozic ja zapada u hegelovske okvire i t :me postaje slijepa za kritičku analizu fundamentalne kategorije proletarijata u svoj š rini njegove funlkcije negacije građanskog i afirmacije socijalističkog društva. Nikada. naiime, kod Lukacsa nije bilo posve jasno — Čak ni u njegovim ranim spisima — da li je proletarijat »empirijske« ili »transcendentalna« kategorija. Miješanje ova dva nivoa prisutno je i u studiji o mladom Marxu: s jedne se strane govori o gladnom i do zdvojnosti revolucionarno naelektriziranom proletarijatu, a s druge se strane klasna pripadnost posve pretierano diže u mng spoznaj no-teoretskog uvjeta istmske. odnosno neideolog jske spoznaje svijeta. Pored toga, upravo se pri analizi proletarijata pokazuju negativne posljedice jednostranog svođenja Feuerbachovog utjecaja na puki trenutni poticaj s trajnim tragom samo u pogledu materijalizma, ne i u pogledu antrooološkog pitanja o biti čovjeka i povijesti.
Ipak za Lukšcsevu studiiu^ »Mladi Marx« možda je najkamkteristič- n'ije što se Lukšcs u ni oj čak više nego u monografiji »Mladi Hegel« još radikalnije vrača svojim tezanru iz »Povijesti i klasne svijesti«. U izvies- nom smislu on se u ovoj studiji čak lakomisleno oslonio na svoju »luka- čevsku« antic:paciju Marxovih mladenačkih sp'sa, koja je u biti hegc’ov- ska, pa stoga ponajprije ne nalazi svagda onu nit koja Marxa teorijski trajno prevodi .preko Hegelove filozofije, dok s druge strane i dalje posve mehan čki barata sa shemom baze i nadgradnie, pa mu se stoga čak i formalno-stilski, — doduše s obrnut:m oređznakom — dešava isto što i Hegelu: teorija mu postaje samo ilustracija prakse koja kao pol tička ekonomija na die- lu preuzima ulogu Hegelove logike.
Otuda pd’irtrijfiloa ekonomija kao zbiljska logika građanske proizvod
nje života određuje svijest; materija (priroda) ponovo postaje sociološka kategorija, ,a Tevolucija unutarnje jedinstvo opreka Komunizam se po logici same stvari mona identificirati s revolucijom, ili postaje puka regulativna ideja, no i ta se dva moguća rješenja upotrebljavaju promisque.
Dakako Lukacsevi napori da se misaono oslobodi utjecaja njemačkog klasičnog 'idealizma nisu uvijek, pa tako ni u studiji o mladom Marxu do kraja urodili plodom, no ta se oko’nost nipošto ne sm je kri- t ;čki zloupotreb’javati. Onda kad je bio najdalje od njemačkog klasičnog •idealizma Lukšcs je bio najdalje i od ma kakvog relevantnog mišljenja.
U podtekstu stu d je o mladom Marxu može se, kao i u svim kasnijim Luk&csev'm spisima, očitati geneza njegovog vlastitog m šljenja, ispreplitanje ključnih ideja iz različitih etapa njegova zamašnog opusa, pa upravo ta okolnost pridonosi značenju ove studije u kojoj Lukšcs po temelj 'tosti poznavanja materija1 a o kojem raspravlja, po jasnoći teza, i preglednosti izvođenja, obavezuje svakog tko će pokušati da mišli još bolje.
Davor RODIN
K ostas Axelos: H eraclite et la philosophieCollection »Arguments«, Les Editions de Minuit 1962, p. 275.
Vers ta p ensie planetaireCollection »Arguments«, Les ćditions de Minuit, 1964, p. 333.
Axelosovo djelo »Heraklit i filozofija« vraća se na izvore evropskog f lozofiranja, konkretno, pokušava uspostaviti dijalog sa Herakli- tovim djelom, fragmentarnom, aU usprkos tome cjelovitim i ve’lkim.
Taj, toliko puta vršen posao aktualiziranja 'i interpretiranja pa i kritičkog preispitivanja efeškog m slio- ca, uviiek nanovo uznemiruje i traži dijalog sa svojim nikada dokraja shvaćenim i gotovo nerazumljivim,
456
mračnim tajanstvenim smislom. »Ali, da li Heraklit ne izlazi iz tame ili, bolje reći, da l'i se to mi gubimo u toj igri sjene i svjetla?«, pita Axe’os, 'i, slijedeći tu liniju pitanja, kreće na izvore Heraklitovih fragmenata. Kako Heraklit transcen- dira vlastite prostorno-vremenske okvire, kako se nastavlja i uklapa u cjelovitu filozofsku misao, kako mu glas pripada jednako prošlosti i budućnosti, permanentno se nameću mogućnosti .komunikacije sa tom otvorenom, višestrukom, upitnom, enigmatskom i 'poetskom f.lo- zofijom. Tako shvaćena Henaklito- va filozofija u autorovoj studij'i, posjeduje mladost, i ta se mladost, po autorovim riječima, .ponavlja kroz grčku, antiku, hebrejsko-kršćanski svijet i moderna vremena i »obo- gatit će možda također i misao planetarne ere« (p. 71).
Axelosov dijalog sa Heraklitom vodii se sa pozicija globalne dijalektike, sa jedne univerzalist'ičke pozicije koja ima kao svoj cilj da sagleda cjelinu, i da 'pri tom na širokom planu preispita bogat kritički i historijski materijal, mnoštvo interpretacija. sa namjerom da Henaklita o- slobodi od arheološkog d filološkog tereta koji se vremenom povećavao, i od mnoštva aspekata Oogike, fizike, teologije, psihologije, politike itd) .koji su sve više rasipali i zamagljivali osnovno značenje centralne teme Hen?kl'itovog mišljenja o Totalitetu.
Autor smatra da takve interpretacije koje promatraju Heraklitovu filozofiju samo sa jednog parcijalnog aspekta, ili 'koje teže da u okviru vlastitog filozofskog sistema protumače entitete Heraklitove misli, logički, teološki, sociološki, znanstveno, psihološki 'ili estetski pristupajući, znače izdaju te misli. Ist’na nije u sintezi svih tih gledišta, već u komunikaciji sa totalnim jedinstvom svih tih područja.
Ishodišnu tačku Heraklitova filozofiranja Axelos ne vidi u logosu, nitt u vatri, božanstvu ili kozmosu, već u jedinstvenom Biću Totaliteta, HEN PANTA, u kretanju, postojanju »Svemir i opće, Totalitet koji zahvaća odnose Jednoga sa Mnoštvom — evo centralne teme hera- k’itovske spekulacije. Mislilac pokušava misliti i izraziti to opće. Ta se spekulacija razvija u jednoj um
jetničkoj i skulpturalnoj viziji. Oblici zadržavaju svoj reljef, postoje u plastičnom kretanju, u skladnoj ravnoteži. Jezik te vizije je profet- ski i istovremeno sadrži 'i želi prevladati antinomije. Heraklitov 'izraz hoće da izrazi neizrecivo 'i ta borba postaje pjesma u prozi, poetska misao.« (p. 79).
V'iše velikih koncentričnih sfera Heraklitove misli međusobno komunicira i pretapa se u Apsolutnom Totalitetu, ali se međusobno ne i- denitifici.ra. One čine osnovne dimenzije Heraklitove misli o Apsolutnom Totalitetu koje Axelos ispituje na području logos«, kozmosa, anthroposa i polisa. Ona je 'izražena Heraklitovim tragičnim i f ragmen- torn im stilom koji svojom kontradiktornom jezičnom formom autentično izražava dijalektičku strukturu svijeta.
Mažemo reći da je autorova studija postigla ono što je i bila njena namjera: to je studija koja želi da prodre u filozofsko tkivo jedne arhaične ii poetske misli čisteći je od onih interpretacija 'i verzija koje su je samo udaljile od pravog značenja i1 i pak zatvorile u suhe lingvističke formule. Bipolarnost nekih termina ne narušava jedinstvo stila i značenja Heraklitova jezika, stoga se, misli autor, ne može govoriti o nekakvim logičkim kontradikcijama, kako neki vjeruju.
Axelos sam prevodi Heraklitove tekstove, konzultira i ući francuske prijevode, što je vrijedan doprinos i jedino ispravno stanovište s kojeg se i može na originalima prodrijeti u svijet te misli.
Autor polazi od rezultata filološke kritike tekstova svjestan potrebe filozofske interpretacije a i plastičnosti metode kojima se pri tom operira.
U prvom pog’avlju. O Heraklitu iz Efeza, autor je prikupio mnoštvo raznih svjedočanstava da bi što potpunije osvijetlio lik mislioca, konzultirajući mnogobrojne izvore, i on na nov originalan način tumači neke fragmente, kao na pr. one koji se odnose na vrijeme ili na smrt. U velikom poglavlju »Ritam heraklitovske misli«, koje se dijeli na pet većih odsieka (Dijalekt ka. Logos; Kozmologija — Fizika — Teologija: Religiozni, po’i- tički, et’*k' stav; Čovjek r Poetska dimenzija Heraklitove misli) kompleksnost razmatranja i plastičnost
457
autorova izraza, gotovo poetsko-filo- zofsko jedinstvo njegove studije pridružuje se naučnoj ozbiljnosti u kritičnosti i preispitivanju i distlngvira- n ju područja, te njihovoj dubokoj povezanosti u sklopu cjeline.
Dijalektika je na djelu u Herak- litovoj misli. Ona pokreće teme rata, rijeke, vaitre 'i harmonije. Ona sve sjedinjava. Ona dovodi spoznaji, a tu je uključeno i postojanje (autor upozorava na isti korijen termina GIGNOSKEIN i GIGNESTHAI), da bi se uspostavio kontakt sa, logosom, temeljom svake m iš1!. Misao je izražena jezik om a on opet izražava sve što je u vremenu. Filozof je prijatelj mudrosti, mudrosti Totaliteta. Heraklitova misao ujedinjuje početak i kraj.
Tako otprilike teče jedna od autorovih interpretacija. Ritam dijalektike u Heraklita iautor bilježi kao dramu koja zahvaća bitak u postojanju kroz jedinstvo suprotnosti. Axelosova kritika ide u pravcu o- n'h pozicija po kojima 'je Herakli- tovo postajanje biblijsko-kmšćansko, ili hegelovsko, ili evolucija, ili transformacija poz'itlvista. Postajanje se, tvrdi Axe’os, kod Heraklita izražava dijalektički, gdje još odzvanjaju mitološki tonovi, a u samom Heraklltu dadu se nazrijeti elementi Homerove mitologije, Heisodo- v'h vjerovanja, orfičkog i pitaigo- rovskog simbolizma.
Autorova studija u ovom svom poglavlju obuhvaća 'i neke skup ne problema koji se dadu deduclrati iz Heraklitovih fragmenata, a autor ih dijeli u egzistencijalne, antropološke i gnoseološke skupine problema.
Vrijedno je da se naglasi Axelo- sov način pristupa prob’emu vreme- niitosti gdje se distingviraju dva njegova lica, te problem vremen'itosti i dijalektike.
Autor predstavlja Hegelovu i Heraklitovu dijalektiku prije svoje koncepcije o logosu, jer je ona put da bi se došlo do vlastitog shvaćanja o Logosu. Dijalog koji prvi veliki zapadni mislilac vodi sa svijetom neće totalnu 'inteipretac'ju, a niti fragmentarnu dogmatiku: on, po Axelosovu uvjerenju, ostaje otvoren.
LogosU, kao duši Heraklitove fi- ’ozofije, autor pripisuje kozmičko značenje, karakterizira ga spoznajom, istinom i mudTošću, ozniačava
ga kao strukturu svega, navodeći specifična značenja koja su mu filozofski pridavali a i neke deformacije Heraklitove teorije logosa.
Kozmološku dimenziju Heraklitove filozofije autor analiz’ra u njegovoj povezanosti sa teološkom. Autor razlaže metodu Heraklitove misli koja nije ni analitička, ni sintetička, već dijalektička. Jezik Heraklitove teologije po Axelosovu je mllš’jenju poganski. Božanstvo je Heraklit sagledao u svjetlu univerzalnosti, kao opću mudrost, mt, harmoniju, jedinstvenu igru. Autor izlaže svoje teze koje govore protiv simplifjkacije i tumačenja vulgarnih doksografa, te zastupa tezu o neprimjenljivosti svakog -izma, kada je riječ o totalnoj filozofiji kao što o« to Heraklitova,.
Autor dalje postavlja interesantno pitanje o mogućoj metafizičkoj dimenziji Heraklitove m isli i bori se protiv shvaćanja po kome je ona metafizička, ali se istovremeno i trudi da ukaže na ono što u Heraklita ipak govori u pri’og jedne metafizičke vizije.
Jer, kaže K. Axelos. moglo bi se ipak ustvrditi da je Heraklitova m isao metafizička, jer nije ni čista ontologija, a niti čista znanost, ali zaključuje, da je treba razumjeti jedino kao m i s a o . To se vidi u političkim i etičkim shvaćanjima He- raklitovim.Ne gradeći metafizičku etiku i ne lučeći logos, -poiesis i praxis. ipak se ’uči neautentični život od autentičnog i suštinskog.
Autorova kritika Herakl'tovih političkih nazora pogađa kako sociološke analize te problematike, tako jednako i potvrđuje da je i horizont marksističke intepretacije ostao dosta mag’ovit, da ni marksistička teorija nije mnogo pridonijela izučavanju grčke filozofije uopće (Marx, Engels, Lenjin).
U antropološkoj dimenziji Heraklitova opusa Axelos razlikuje fiziološke, psihološke i egzistencijalne teme i opsežno ih razrađuje. Posljednji dio drugog poglavlja tretim poetsku dimenziju Heraiklitove filozofije. i autor istražuje fragmente koji ukazuju na tragove jedne »estetske vizije« sviieta. Polazeći od analize tri estetske koncepcije umjetnosti (grčka, hebrejsko-kršćanska, moderna), zaključuje se da se u He- raktita ne može govoriti o jednom takvom obilježju. Svijet nije u He-
458
raklita objekt specifične estetske kontemplacije, i nije opravdano govoriti o estetici, o nekoj »teor'ijii« u- mjetnosti. Naprotiv može se govoriti o poetskoj dimenziji, o POIESIS kao kreaciji, produkciji i akcij'i, i Axelos raspravlja o njena tri karaktera, tragičnom, epskom i lirskom, te 'istražuje ujedno i karakter Heraklitova jezika. Treće poglavlja »Heraklitova misao u historiji misli« sadrži interesantnu i oštru kritiku prototipova Heraklitove filozofije, neodrživost mnogih komparativnih analogija i paralelizama što sve njje doprlo do dna originalne Heraklitove koncepcije. Axe’os sva dosadašnja istraživanja grupira u nekoliko skupina dokazujući kako se sve le koncepcije ne približuju onoj Herakli- tovoj.
Autorove pretenzije da smjesti Henaklita u cjelinu filozofskih sistema idu smjerom sagledavanja svih mogućih odnosa, ne gubeći pri tom nikada iz vida da su ti odnosi stvoreni a posteriori. Od značajnosti koju Heraklit posjeduje u čitavom razvoju grčke filozofije, preko velikih filozofskih ličnosti Renesanse uz koje ga se običava vezati, preko Hegelova otkrića Heraklitove dijalektike, te mnogih parcijalnih interpretacija, pa čak i »totalnog nepoznavanja« HerakMta (u Lukacsa), oštra Axelosova kritika ide u pravcu ostalih interpretacija. (Bretonove, na primjer, koja Heraklita proglašava prvim nadrealistom ’i pretečom crnog humora!), a ne zaboravlja niti pomenutl širok krug u- tjeoaja Heraklitovih tema koje su se odrazile u stihovima nekih suvremenih pjesnika (T. S. ElAot. R. Char), pa čak i u djelima nekih cl- neasta, ne govoreći i o čitavoj p lejadi istaknutih ličnosti 19. stoljeća, filozofa, filologa, shkara 'i pjesnika.
Sve to Axelos sintetički i vr’o opsežno razrađuje, poznavajući izvanredno materijal o kcrme piše, i sa- življujući se sa ritmom Herakl'.tova jezika, da bi pokazao svjetovnost i univerzalnost, svu dubinu i multl- dimenzionaiLnost Heraklitove filozofije, njenu otvorenost, i ne samo to, nego i mnogo više: njenu problematičnost koja je čuva od svakog fiksiranja u prostoru i vremenu, mladost Heraklitova susreta sa svijetom, iz kojeg se i rađa taj svijet
kao. neprestana, najviša igra, 'igra koja sjedinjuje biće 'i ništavi’o a pred kojom se mislilac zaustavlja, naglašava autor, i ne usuđuje se zapitati o posljednjem temelju bitka u postajianju, u kretanju prema Totalitetu otvorenog svijeta. Zamjerka koju Axelos izgovara ne znači o- sporavanje moći Heraklitove misli, već prije duboko divljenje za nju, koja* želi da dodirne skrivenu harmoniju kozmosa, da bude sama. ta harmonija i poziv na istraživanje dubina, koji već stoljećima rada dijalog sa grčkim misliocem.
■ -Axelosova zbirka eseja pub’icira-
nih .po razn'im revijama u per iodu od 1952. pa do 1963. godine, a sada ovdje objavljenih u nešto izmijenjenom obliku, pod zajedničkim nazivnikom koji ih sve objedinjuje, postavlja problematiku koja je proi- zašla iz istog središta jedinstvene planetarne misli koja razmatra biće u postojanju f ragmen tarn og Totaliteta mul'tidimenzioniranog i otvorenog svijeta.
Autor historijski i sistematski preispituje neke od centralnih kategorija koje se nalaze već i u dvije knjige .njegove trilogije (Heraklit i filozofija, Marx — mislilac tehnike, Prema planetarnom mišljenju), u aspektu koji mu nalaže njegov filozofski credo, njegova filozofska misao. Metodom koja polazi od traganja za suštinom fenomena, autor svoju filozofsku »teoriju« primjenjuje na mnoge fenomene Totaliteta (religiju, umjetnost, politiku, svjetsku historiju, filozofiju, znanosti) .i njihove suštine (vjeru, poeziju, rad, borbu, jezik, ljubav, misao, igru) u tokovima nek'ih mislilaca, i uopće na području tri ve’ike tradicije, grčke, kršćanske .i moderne, kojima autor pridodaje i četvrtu, čije vrijeme tek nadolazi, planetarne.
Od antičke misli do planetarnog doba, historija se neprestano pokazuje kao Jedno Sve u svojoj problematičnosti, u neprestanoj 'igri svijeta, u igri pitanja i odgovora. Ta kozmička dijalektičnost, planetarno mišljenje, koje autor susreće već u Heraklitovoj filozofiji, koje teži ka -jedinstvu Totaliteta, ipak ne dominira suvremenom mišlju, i ne može obnoviti stare mitove; tako razmišljajući euitor isignakzfra jedno buduće vrijeme, jedno vrijeme koje još nije, koje teži »prema«, a ko-
459
Je Je sa Rimbaudom, Kierkegaar- dom, Marxom, Van Goghom, započelo svoj hod ka svom punom ostvarenju. Ipak, ni stara vjera, niti stare vrijednosti ne dadu se ponovo uspostaviti. Autor je toga svjestan i zaključuje da moderni svijet živi u praznini, između prošlosti i budućnosti, gdje je izgubljen grčki FYSIS i staro božanstvo. U »glasu mrtve prirode« i »odsutnog Boga«, gdje »pustinja raste«, u »lutanju bića«, Axelosu se kao jedina prihvatljiva misao pruža planetarno m išljenje, koje bi značilo ponovno uskrsnuće prošlosti i pripremanja budućnosti. Jer, po Axelosovom shvaćanju, igra se nastavlja i nema svršetka 'igre. Tehnički mehanizam otvara tu mogućnost -izgradnje nove etike, logike, estetike i ukazuje na mogućnost povezivanja prirode i historije. ALi može li se pomoću nje doista zahvatiti totalitet svijeta?
Axelosov odgovor zalazi dub’je u taj problem i autor zaključuje da era tehnike onemogućuje pravi govor o ljudskom biću. Pitanje o dijalogu čovjeka sa svijetom povlači za sobom cijeli lanac ostalih pitanja koja iiz tog proizlaze. To je problem teorije [ prakse, dimenzije 'igre, m isli i filozofije, m isli i svijeta, logo- sa. Teorije nema bez prakse, niti prakse bez teorije. Po Axelosovu m'iš’jenju, tu se ne radi nd o kakvom prioritetu, niti o njihovu jedinstvu, pa nit'i o nekom dualizmu.
Igru Axelos smatra k o z m i č k o m kategorijom, ne shvaćajući je sociološki poput Marcusea, .ili kao Huizinga stvaralačkom funkcijom čovjeka, niti kao što je shvaća Cail- lois, već prije u smislu Heideggero- va određenja kao biti Bitka (»Iden- titat und Differenz«). Igra povezuje mišljenje i svijet. Mišljenje pak govori o svijetu. Ono je m išljenje svijeta. Jednako kako je shvaćen odnos teorije i prakse, jednako tako Axelos .povezuje svijet i mišljenje, ali ih ne identificira. Bez misli, svijet bi bio »nijem«. Tek m iš’ju svijet postaje svijetom, u svijetu se misli misao. P-ostajanje-misa-o svijeta jest istovremeno postajanje — svijet misli. Ta fundamentalna Axelosova teza, koja stoji i kao podnaslov samoj knjizi, govori o autorovoj težnji da dopre do kozmološke i ontološke, g-noseološke 'i antropološke tajne svjetskog logos-a, do shvaćanja svijeta kao Totaliteta, do
pitanja o jeziku, pitanja o prvilm principima misli. Osnovno stanovište Axelosovo jest d»a mišljenje ne može u potpunosti reći ono što jest; ono je na izvoru znanja, (ali ga nadilazi, problematizira ga, ne zatvara se u njem. U distinkciji koju autor također postavlja između misli i filozofije, ova prva je »više na početku i više u budućnosti nego filozofija koja je već bila ili jest njeno boravište« (K. A.).
Zastupajući dijalektiku stvari, autor zastupa i dijalektički karakter mišljenja i jezika. Jezik izražava i ne 'izražava totalno mišljenje, on i- menuje i ne imenuje ono što jest. Misao se od ražu je u ijeziku ali se 2toilja ne da -potpuno prevesti u jezik. Time sva nastojanja koj* teže da prodru u suštinu jezika, po autorovu mišljenju, promašuju svoj cilj, -tako da je z k kao predmet posebnih studija (fonologije, leksikologije, gramatike, sintakse, opće i komparativne lingvistike, psihologije, psihopatologije) postaje sve više autonomno područje, postaje svijet u svijetu štoviše okreće leđa u- nivenzumu. Malrauxovo naviješta- nje o transformaciji stvari u jedan autonomni plastični svijet, podržava i autor, da bi se istovrem en zapitao i o suštini umjetničkog fenomena. koji više ne predstavlja poetsku imitaciju prirodno-božanskog fenomena, već sve više poprima teh- n'idzirani karakter. I umjetnost tako okreće leđa svijetu. Ali Axelos stavlja u pitanje mogućnost kojom apstrakcija izražava univerzalnost svijeta. Vezujući se uz tehniku, u- mjetnost tako sve više postaje »duhovna stvar«. Nije 11 prodor f prirodu tehnike isto -tako praćen i jednom umjetnošću, transformiranom u tehniku? pita se autor. Prihvaćajući tehniku kao medij, instrument u dijalogu čovjeka i svijeta. Axelos je ne prihvaća kao danu 'mjenicu, već ispituje njenu moć. Da l'i čovjek koji gospodari svim onim što je stvorio, dopire i do značenja posrednika, polivalentnog tenmina tehnike, kojia prisiljava čovjeka da eksperimentira. između sigurnosti i sumnje, identiteta i dirugotnosti, ponavljanja? U osnovnoj niti koja proizlazi iz svih ovih esej>a, kao da tehnička aspekt zalazi u jedno drugo područje, -koje ga tele autentično pokazuje, u sferu igre, koja aktivira,
460
a koju čine istine svijeta i čovjeka.
Axelos vod'i dijalog, prvenstveno s umm misliocima koji su daleko od osnivanja bilo kakvog filozofskog sistema, naprotiv, čije djelo stoj'i više u znaku fragmentamosti, čija misao misli dijelove svjetskog Totaliteta.
Takav je Pascal, po autorovu m išljenju već planetarni mislilac, s kojim pravi dijalog još nije započeo, jer se u njegovu misao o Totalitetu ne može prodrijeti ni filozofijom, ni teologijom ni sociologijom, jer su sve interpretacije Pascala »zatvoreni krug«; ili Rimbaud, čija refleksivna lirika pita o totalitetu i tako otvara istinu planetarnog svijeta, a čije vrijeme još nije došlo (sve interpretacije niti tu ne dopiru do središta R'imbaudiave poezije); ili Heidegger koji stavlja u pitanje svijet i filozofiju problematizira sam temelj Bitka; ili Freud, čiju psihoanalizu autor kuša komparirati s marksizmom. Bez obzira hoćemo li prihvatiti te paralele i složiti se sa autorovim stavovima, autor .uzima primjere na kojima argumentira svoju »teoriju«, svoju, možemo tako reći, poetsku viziju svijeta. Onu, koja se ne dade zahvatiti, fiksirati, koja neprestano izmiče, koja stalno 'izranja u svojim novim oblicima, neprestano dz sebe same rađa uvijek novim pitanjima, poz vajući na neprestani dijalog, i- grajući se i tražeći igru. Bilo da razmatra problematiku 20. st. (specijalno jedan, medicinski), ili da piše nove »Teze o Marxu« sa kojima bi se valjalo sistematskije suočiti, osobito s Axelosovom 11. tezom, kao i s tvrdnjama o bijedi filozofije, o potrebi za konstituiranjem jedne nove koncepcije koja bi preispitala Marxovu filozofiju, koja bi, autorovim riječima, okončala »novu dijalektičku skolastiku« .i konačno Okušala vlastite snage; bipo c’n razmatra politiku planetarnog doba ili da piše .pohvalu Erosu kao jednoj od najviših moći Totaliteta, tom »svijetu u horizontu svijeta« i nastojeći proniknuti u kozmičko, metafizičko 'i poetsko značenje ljubavi, Kostas Axelos svugdje polazi od jedne poetske koncepcije.
Axelosova vizija planetarne ere hoće doprinijeti do procesa nastajanja, koje je planetarno kretanje, kretanje dijelova prema svom To-
taHletu. Kao takvo, planetarno m išljenje, također, ne postaje filofozi- ja, već teži da čovjeku omogući prevladati njegovu subjektivnost, da čovjek uđe u razgovor sa Bitkom Totaliteta (različitog i od Sartreovog i od Lukacsevog značenja tog termina).
Usvajajući potpuno jednu koncepciju, prije svega poetsku koncepciju starog efeškog mislioca. Axelos je kuša sagledati u njenoj univerzalnoj, historijskoj aktualnosti, vi- deći mnogo od te problematike a tih pitanja i u planetarnoj eri. T'ime se, donekle, na jedan neprimjeren, ali interesantan i novi, netradiciona- lan načm, jedina misao interpretira jednom drugom.
Može li se tako shvatiti duh i autentičnost jednog mislioca., mjereći ga ne njemu svojstvenim mjerilima, otvoreno je pitanje.
Ljerka ŠIFLER-PREMEC
Karl Korsch: M arxisme et philosophieCollection »Arguments«, »Les editions de Minuit«, 1964, p. 187.
Ovo kapitalno djelo marksističke literature, često osuđivano, odbacivano ili ignorirano, .preveo je na francuski Claude Orsoni, a predgovor sa detaljnim bio-bibliograifskim podacima o autoru, napisao je Kostas Axelos. Prevodilac napominje da se ponegdje služio .i francuskom verzijom Korschovih tekstova da bi t'ime autorovu verziju učinio što bližom francuskom čitaocu.
Rođen 1886, K. Korsch je završio studij iprava, eikonomije i filozofije u Munchemu, Zenevi i Jeni, gdje je i 1910. doktorirao na pravnim nau- kama. Za vrijeme I svjetskog rata je mobiliziran. 1919. u’azi u nezavisnu Njemačku socijalističku partiju, gdje su se nalazili i Kautsky, H;l- ferding i drug’i. 1923. mu po prvi put izlazi glavno djelo »Marxiiismus und Philosophie« u »Archiv fur die Ge- sohichte des Social'ismus und der Arbeiterbewegung«, gdje su izašle^ i dvije Luikšcseve studije o Lassa’u i Hessu. Iste godine izlazi i drugo fundamentalno djelo marksizma G.
461
Lukacsa »Geschichie und Klassen- bewusstsein«, obje napadane od ortodoksnih socijaldemokrata 1 komunista. Od 1924—1928. K. Korsch se na’azi kao poslanik Reichstaga u Berlinu. 1925. dolazi u sukob s In- temacionalom i slijedeće god'ine isključen je iz Komunističke partije, i od 1928. godine više nije ni u kakvoj partiji. Bježi iz Njemačke pred nacistima, a 1930. izlatzi drugo izdanje »Marksizma i Filozofije«. 1933. emigrira u Dansku, a 1936. u SAD. Ovdje treba spomenuti i njegovo prijateljstvo i suradnju sa B. Brech- tom, koje je trajalo trideset godina sve do Brechtove smrti. 1938. izlazi Korschovo djelo »Karl Marx«. Umire 1961. godine u SAD (Cambridge, Massachusetts).
Francusko izdanje Korschovih radova svjedoči o prezentnosti Kor- scha danas. U okviru brojnih disku-
“sijti i teoretskih razmatranja fundamentalnih kategorija marksizma, Korschovo ime znači poticaj, znači kritičko preispitivanje momenata filozofije, ideologije i svijesti, teorije i prakse, uloge pro1 etarijata, revolucije, a preispitivanje Korschovih pretpostavki znači sagledava^ nje dosega svih njegovih intencija, polemika i kritike vulgarnog marksizma. Svi ti i drugi centralni problemi Marxove teorije razrađivani su u Korschovim radovima od 1922 —1932. godine: 1. Sadašnje stanje problema (Antikritika), 2. Marksizam i filozofija, 3. Materijalističko shvaćanje historije, 4. Marxova dijalektika, 5. Materijalistička dijalektika. Kao dodatak knjiga sadrži i »Teze o Hegelu i revoluciji« i »1C teza o marksizmu danas«.
Ljerka ŠIFLER-PREMEC
462
\
FILOZOFSKI ŽIVOT
DELEGACIJA JUGOSLAVENSKIH FILOZOFA U MAĐARSKOJ
Jugoslavensko udruženje za filozofiju iniciralo je u posljednju godinu dana plodnu i raznoliku suradnju između filozofa Jugoslavije i socijalističkih zemalja, koja je usmjerena kako na međusobno bolje upoznavanje, tako i na određene uzajamne akcije u području filozofske djelatnosti (razmjena i prevođenje -knjiga, publikacija, časopisa, članaka, gostovanja, predavanja, sudjelovanja na nacionalnim i internacionalnim simpozijima, konferencijama, sastanci predstavnika -redakc.ja časopisa itd). Jedan oci tih oblika jesu i obostrani posjeti delegacija filozofa.
Od U . do 20. decembra prošle godine boravila je u Jugoslaviji delegacija mađarskih filozofa, a od 22. do 30. marta o. g. delegacija Jugoslavenskog udruženja za filozofiju, u sastavu: Danko Grlić, Milan Kongrga i Aleksandar Kron boravila je u Mađarskoj. Mađarski drugovi pripremili su našoj delegaciji obiman -prognam boravka, -kako bi se jugoslavenski filozofi što bolje upoznali s položajem, stanjem, ulogom i zadacm a mađarske filozofije danas, te s formama i institucijama u kojima se odvija filozofski život u susjednoj Mađarskoj.
Pri tom su, dakalko, neposredni osobni kontakti bili od prvenstvenog značaja, a može se reći da je domaćin čitav program boravka jugoslavenskih ft’ozofa usmjerio upravo u tom pravcu, što se pokazalo veoma korisnim, jer je za jedan filozofski susret i dijalog najvrednija otvorena i slobodna razmjena mišljenja. Budući pak da u Mađarskoj vlada danas veliko zanimanje za jugoslavensku filozofiju i filozofe, što je naše delegate ugodno iznenadilo, to su sv*i kontakti i razgovori između mađarskih i jugoslavenskih filozofa ne samo protekli u srdačnoj i prijateljskoj atmosferi, nego su izazvali živ interes od strane mađarskih drugova. To je naročito došlo do izražaja pos’jednjeg dana boravka delegacije u Budimpešti, kada je -prema programu predviđen susret u Kossuth-klubu (ili Klubu inteligencije, kako se on naziva prema svojoj namjeni), gdje je razgovoru prisustvovalo oko četrdesetak mađarskih filozofa, književnika i kulturnih radnika, od kojih je većina bila iz mlađe i srednje generacije.
Naši su delegati tom prilikom bili prije svega -informirani o ulozi i karakteru Kossuth-k’uba, koji je diskusiono sastajalište budimpeštanske inteligencije. Sto se tiče forme rada u okviru kluba, posebno pak filozofa, ona je dobr-m diijelom slična ili čak identična sa simpozijima Jugoslavenskog udruženja za fi-lozofiju i republičkih društava u nas, :kao i s redovnim stručnim sastancima u okviru naših filozofskih društava (na pr. HFD u Zagrebu). Na određene teme od -kojih su neke bi’e a aktualne i interesantne (problem otuđenja, ideologije itd.), vođene su na osnovu referata virio žive i duge diskusije, koje su znale trajati i po deset sati, a -kojima je prisustvovalo i do 120 ljudi.
Na žedju domaćina naši su -delegati izložili strukturu, zadatke i forme rada kaiko jugoslavenskog, tako i republičkih filozofskih društava, zatim su, posebno potaknuti na to od prisutnih, govorili o filozofskoj situaciji u Jugoslaviji -i naročito o djelatnosti časopisa »Praxis« i »Filozofija«
463
le Korčulanske ljetne škole. Mnogi od prisutnih dobro su već obaviješteni o nekim djelatnostima, a velika većina s interesom čita internacionalno izdanje »Praxisa«, pa su i pitanja s njihove strane bila vrlo konkretna i, po njihovu mišljenju, »delikatna«. Jedno od takvih bilo je i pitanje o kritikama upućenim časopisu »Praxis« kod nas, na što su naši delegati odgovorili kako je kod nas to posve normalna pojava, jer je riječ o nužnoj i potrebnoj raizlici u mišljenju na zajedničkoj platformi borbe za socijalizam i nove društvene i ljudske odnose.
Međutim, nije samo ovaj razgovor pokazao korisnost ovakvih neposrednih kontakata, jer su jugoslavenski delegati u toku svog boravka vodili diskusije u različitim filozofskim institucijama u Budimpešti i Debre- cenu (gdje su boravili jedan dan kao gosti tamošnjeg Univerziteta). Taiko iih je primio akademik Laszlo Matrai u Univerzitetskoj biblioteci u Budimpešti, a onda i šef katedre za filozofiju Filozofskog fakulteta Pail Sšn- dor i njegovi suradnici, koji su ih informirali o strukturi pojedinih filozofskih katedaira, programu studija i načinu njihova rad/a-. Po 9udu samih domaćina bolje i spremnije filozofske snage ne nalaze se međutim na Univerzitetu nego u Filozofskom institutu pri Mađarskoj akademiji nauka, kojem je na čelu direktor Joszef Szigeti. U to su se jugoslavenski delegati i sami uvjerili, budući da su tu sreli oveću girupu talentiranih mlađih filozofa koji se kritički oslobađaju dogmatizma i žele poći vlastitim originalnim i stvaralačkim filozofskim putem.
Neki od njih već su dobri znanci jugoslavenskih filozofa, budući da su se već prije sreli na međunairodn:m skupovima., a osim toga su s vrlo ozbiljnim i interesantnim referatima učestvovali u radu Korčulanske ljetne škole (neki su materijali objavljeni u našem časopisu), a ove su godiine ponovo pozvani, čemu se oni iskreno raduju. Oni to potkrepljuju time što smatraju da im kontakt s jugoslavenskim filozofima može mnogo pomoći u njihovoj vlastitoj djelatnosti, a osim toga su po vlastitom priznanju bili ugodno iznenađeni atmosferom koja vlada kako među jugoslavenskim filozofima, tako i u odnosu na strane učesnike pri slobodnoj i otvorenoj razmjeni mišljenja, kao i svojom željom da na najvišem mogućem nivou uspostave dijalog sa svakim filozofski io le relevantnim mišljenjem i stavom na jedan kritički način.
Posebno interesantan bio je razgovor što su ga jugoslavenski filozofi vodil'i u Institutu za sociologiju što ga vodi direktor A. Hegediis, koji je izložio zadatke ovog nedavno osnovanog Instituta, ikoji je Okupio preko desetak mlađih znanstvenih radnika (filozofa, sociologa, pravnika i ekonomista) što se spremaju na ozbiljan i opsežan rad empirijskog istraživanja i rješavanja mnogih problema metodologijskog karaktera.
Filozofsku je detogaciju veoma obradovalo što su prema programu imali mogućnosti da posjete i poznatog marksističkog filozofa Gyorgy Lukacsa u njegovu stanu na obali Dunava, što je svakako 'bio poseban doživljaj, jar se razgovor s Lukćcsem vodio puna tri sata. To, maime, nije bio samo nelei kurtoazni posjet službene delegacije, nego veoma živa i interesantna, a moglo bi se reći doista i poučna diskusija i razmjena mišljenja, u kojoj je domaćin sa svojih 80 'godina bio u svakom slučaju najživlju, upravo začuđujuće vitalan diskutant. Bez ikakvog suvišnog prethodnog uvoda domaćin je prešao na probleme koji ga okupiraju u ovom času kad p :še svoju novu ob.'mnu knjigu »Ontologija društvenog bitka«, tako da su naši delegati u prvo vrijeme jedva dolazili do riječi. Zatim se razvi1 a diskusija o veoma raznim pitanjima, kao što su: smisao socijalizma, pojam 'i karakter birokracije uopće i posebno u socijalizmu, tehno- knjaicija, položaj i uloga radničke klase u socijalizmu danas, teorija odraza i ontologijski problemi u Marxovoj filozofiji, Nietzsche 1 njegova estetika kao i valorizacija njegove filozofije, zadaci mladih marksista i filozofa u naše vrijeme itd. Sve je to bilo popraćeno Dukćcsevim reminiscencijama na njegov životni, revolucionarni i filozofski put, pri čemu su došla do izražaja njegova g’edanja na »događaje« iz 1956. u Mađairakoj, zatim -njegova ocjena s'ituacii* u socijalističkim zemljama, a naročito u
464
njegovoj zemlji, zatim njegov sud o sovjetskim filozofima od Lenjino do danas, o ulozi Staljina u ekonomskoj izgradnji SSSR-a itd.
I u ovom se razgovoru još jednom .potvrdilo kako u živom, neposrednom dijalogu mnoge stvari posta-ju jasnijima nego kad su napisane, jer na licu mjesta postavljaju pitanja i .konfrontiraju stavova, pogledi’ i mišljenja, a naši su delegati pri tom bili vrlo kritički raspoloženi, i Lukacs je 9asvim otvoreno iznosio svoj ne samo fi’ozofski i idejni, nego 'i životni i politički credo, koji nije više izazivao nikakve sumnje u ono što Lukacs danas jest i što je bio. Naslutila se tada i ona gran:ca njegova flozofskog mišljenja, koja ne omogućuje izlaz iz 'izvjesnog -ontologizma (po uzoru na Aristotela, ili čak u stilu N. Hartmanna), u kojem će se pravcu, prema Lukacsevu iznošenju, kretati i njegova sadašnja istraživanja, što ih on namjerava oblikovati u svom novom navedenom djelu.
Razgovor je bio vrlo srdačan, i Lukacs je izričito negirajući svaku kon- vencionalnost pri rastanku čvrstim stiskom ruke dao do znanja kako to n'.ipošto ne smije biti .i posljednji susret s jugoslavenskim filozofima. Na mašu molbu on je vrlo rado pristao da dade svoj prilog za časopis »Praxis« (poklonili smo mu čitav komplet dosada izašl-og inozemnog izdanja), samo je napomenuo da tek treba da o tome razmisli, jer želi dati jedan izvadak iz svoje nedovršene knjige. Delegati su ga pozvali i na Korčulu, al'i se on nasmiješio i -rekao da se u ovim njegovim godinama ne putuje više na dulje relacije, premda bi mu bilo drago da se nađe u našoj sredini.
Naši su de’egati osim toga imali jedan razgovor u Ministarstvu za kulturu, gdje je bilo .riječi o mogućnostima naše kulturne i filozofske suradnje.
Nakon mnog;h drugih neformalnih susreta na kraju boravka jugoslavenskih filozofa u Budimpešti formuliran i potpisan od str-ne članova Instituta za filozofiju Mađarske akademije znanosti (čiji su gosti bili naši delegati)) i članova naše delegacije zajednički protokol, koji daje osnovu i zacrtava okvire i mogućnosti daljnje međusobne suradnje između mađarskih i jugoslavenskih filozofa. Obostrano vla-da čvrsto uvjerenje da su ovi susreti bili korisni i potrebni i da će značiti prekretnicu u uzajamnom približavanju i boljem upoznavanju, a to je bio -jedan od osnovnih zadataka ovih prvih kontakaita.
Treba na koncu istaknuti da su mađarski drugovi vrlo srdačno, gosto- ljuoivo i prijateljski primili naše delegate.
Milan KANGRGA
POSJET JUGOSLAVENSKIH FILOZOFA RUMUNJSKOJ
Na poziv Filozofskog instituta Akademije znanosti Rumunjske soci ja1 is- tičke republike u Rumunjskoj je od 21. do 27. ožujka boravila delegacija Jugoslavenskog udruženja za filozofiju u sastavu: Dr Mihadlo Marković, profesori- Filozofsko-istorijskog fakulteta -u Beogradu i potpredsjednik JUF, Dr Danilo Pejović, Izvanredni profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu i potpredsjednik JUF, i Dr Zagorka Pešić-Golubovać, docent Filozofsko- -istorijskog fakulteta u Beogradu i član upravnog odbora. JUF. Naši filozofi time su uzvratiM posjet rumunjskim filozofima koji su u listopadu prošle godine posjetili Jugoslaviju i vodili razgovore s jugoslavenskim filozofima0 oblicima i mogućnostima suradnje između naše d-vije zemlje na polju filozofije. Razgovori započeti prošle godine kod nas mastav’jeni su sada u Bukureštu i razmotreni su konkretni ji planovi razmjene ipu-b'Mkacija, uzajamnog prevođenja filozofskih tekstova, informacija o filozofskom životu1 sudjelovanju na nacionalnim i internacionalnim filozofskim skupovima ko-
465
JI će sc održali u naše dvije zemlje. Jugoslavenski su fliiozofi ponajprije vodili razgovore u pojedinim odjelima Filozofskog instituta, s njihovim rukovodiocima i suradnicima, i to napose u odjelu za dijalektički materijalizam, odjelu za povijest filozofije, i odjelu za historijski materijalizam Pored direktora Instituta Prof. C. Gulieina i njegova zamjenika Prof. M Breazu, s rumunjske strane sudjelovah su u razgovorima Dr A1 Posescu Dr N. Gogoneata, Dr R. Pantazi, Dr Mihail Cemea, Dr Henri Wald, i drugi’ Poslije Bukurešta jugoslavenska je delegacija posjetila Filijalu Filozofskog instituta i Filozofski fakultet sveučilišta u Oluju i tamo se susrela u prijateljskom razgovoru s rukovodiocima i suradnicima tih ustanova. U razgovorima su sudjelovah Prof. Roska, Dr Kallos, Dr Roth, Prof. Gal i drugi. Na povratku u Bukurešt jugoslavenski su filozofi posjetili Filozofski fakultet sveučilišta i razgovorali s Dekanom Prof. Nikuta, Prof. T. Bognariu i drugim nastavnicima filozofije i sociologije o problematici sistema studija i nastave u naše dvije zemlje. Pored ovih znanstvenih, jugoslavenski su filozofi posjetili i nekoliko značajnih kulturnih ustanova, upoznah se s dostignućima rumu nj sic e kulture i umjetnosti i putovali po nekim drugim krajevima Rumunjske. Svugdje su bili srdačno primljeni i uvjerili se da postoje velike mogućnosti u daljnjem razvijanju naše filozofske suradnje.
Danilo PEJOVIĆ
DIJALOG 0 OTUĐENJU U ERLANGENU
Početkom februara ove godine seminar za istočno-evropsku historiju pod vodstvom prof, dr K. H. Ruffimanna organizirao je za studente Univerziteta u Erlangenu diskusiju o problemu otuđenja čovjeka u marksizmu- -lenjinizmu. To je bio dijalog za stolom između katol'ika, protestanata i marksista. Nijedna dvorana na Univerzitetu u Erlagenu nije bila dovo’jno velika za sve, ikoji su došli. Prisutni su se sm jestili u dvije odvojene dvorane, pa je cijeli dijalog prenošen preko televizijskih uređaja.
U dijalogu su učestvovali: Gustav Wetter (iz Rima, u ime katolike), prof. Kienert (iz Erlangena, u ime protestanata) i trojica marksista: Milan Maohovec (Prag), Zađor Tordai (Budimpešta) 'i Branko Bošnjak (Zagreb). U uvodnom izlaganju prof. K. H. Ruffmann rekao je, da je tema o otuđenju nesumnjivo problem i teorije i prakse. Nitko nema pretenzije da smatra kako će to riješiti u jednom razgovoru. No važno je da o tim aktualnim prob’emvma našeg vremena razgovaramo za zajedničkim stolom s predstavnicima različitih shvaćanje. Takvu ideju dijaloga prisutni su s odobravanjem pozdravili.
Svaki učesnik imao je 10 minuta za saopćenje svojih teza. G. Wetter govorio je o problemu otuđenja u Marxovoj filozofiji. Zatim sam u nekoliko primjera saopćio razvoj ideje otuđenja u okviru filozofije 'i religije. Z. Tordai analizirao je Marxov pojam slobode, a M. Machovec je naglasio da je marksizam prvenstveno metodološki pristup u rješavanju problema. Prof. Kienert 'istakao je potrebu jasnog određenja pojedinih kategorija, da bi se uopće ovaj dijalog mogao razviti.
G. Wetter je u svom izlaganju naglasio da se, prema filozofiji marksizma, poslije ukidanja privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, ne bi smjeli oblikovati slojevi koji bi imali poseban društveni privilegirani položaj. Wetterovo zapažanje svodi se na pitanje: Odakle birokratizam u socijalizmu? No danas birokratizam niije samo problem socijalizma već i (kapitalizma. U svom odgovoru rekao sam da kritički mar.c- sisti ne smatraju socijalizam kao ostvareni apsolut, jer i socijalizam inra svoje deformacije, koje treba suztoijat'i da bi se učvrstila demokracija. Osim toga marksizam se ne svodi na ekonomizam, kao jedini element u tumačenju društva i povijesti.
466
Prof. Kienerl izrazio jć svoju sumnju u oclrŽivosl marksističke koncepcije čovjeka kao jedinog gospodara bilkti. Ako postoji samo čovjek kao najviše biće totaliteta,, onda se, prema njegovu mišljenju, gubi određenje smisla čovjekove egzistencije uopće. No na pitanje, koji pojam i određenje boga treba da prihvatimo, jer danas postoje veoma različite religije, nije se mogao dobiti jedinstveni odgovor (ni s teološkog gledišta).
Razgovor je zatim prešao na odnos između ideologije i nauke. Kako se problem otuđenja može rješavati ako prihvatimo neke pretpostavke kao apsolutnosti? Nije li time i ideolpški stav zapreka za svaki razložni di- ja’og? U povodu toga dijela razgovora podsjetio sam na Kierkegaarda, koji je rekao da je u svijetu duha obmanut onaj koji se sam obmanjuje. S tim u vezi potaknut je i problem dresiranog mišljenja. Z. Tordai je govorio o značenju samostalnosti duha i o utjecajima koji se ispoljuju u različitim kategorijama mišljenja. M. Machovec je na primjerima razvoja ideja dokazivao da je rješenje otuđenja uvjetovano i praksom i teorijskom sviješću.
Nakon završenog dijaloga mnogi slušači htjeli su da čuju što misle marksisti o tome tko je danas pravi marksist? Isto bi se moglo postaviti pitanje i u obratnom odnosu, tj. tko je danas pravi kršćanin? U tom razgovoru potrebno je istaći iskrenost kod svih učesnika. Neki su mislili da je marksist samo onaj koji se bezuslovno drži svega što je Marx nap.'sao. To bi značilo da je Marx za marksiste nepogrešiv kao što su evanđelisti za kršćane. Kao što nije dobar onaj kršćanin koji ne prihvaća sve što je u evanđelju, tako je po toj ana’ogiji i s marksistima, koji se do zadnjeg slova ne drže svoga učitelja. Na to pitanje postoji jasan odgovor. Marksist ne može biti dogmatik. Kritički m sliti znači stvaralački misliti. Prema tome marksizam nije objava već kritički pristup stvarnosti. Interesantno je spomenuti i ovo pitanje: da li marksizam treba studirati po tekstovima Mjarxa ili Engelsa? Poslije dijaloga studentima je bilo jasno da tek nakon studija oba ta mislioca mogu vidjeti ono što je kod njih isto kao i ono što je među njima različito.
Dijalog u Erlangenu pokazao je da takvi susreti imaju velike prednosti. Istina je u biti društveno-povijesna kategorija. Svaka generacija unosi u taj sadržaj svoje iskustvo i svoje ideje. Logično je da istina bude kriterij sebe i lažnosti. Stoga istinu treba dokazivati a ne proklamirati. Otvorenost dijaloga najadekvatniji je način u rješavanju pojedinih problema.
Branko BOŠNJAK
K R A T K E I N F O R M A C I J E
OBAVIJEST ORGANIZACIONOG ODBORA ZA PRVI JUGOSLAVENSKI FILOZOFSKI KONGRES
Organizacioni od,bor za Prvi jugoslavenski filozofski kongres koji će se održati u novembru 1966, zahvaljuje svima koji su prijavili saopćenja za kongres. Na mo‘,lbu i sugestiju jednog broja članova Udruženja Odbor je također odlučio da se rok za prijavu saopćenja produži do 20. V 1966. Svi koji pravovremeno prijave saopćenja treba da pošalju tekst saopćenja u opsegu od najviše sedam mašinom pisanih strana s dvostrukim proredom u duplikatu najkasnije do 1. IX 1966. Saopćenja se šalju na adresu: Upravni odbor Jugoslavenskog udruženja za filozofiju, Filozofški falkuLtet, Odsjek za filozofiju, Zaigreb, Ul. Đ. 9alaja bib.
PREDAVANJA NAŠIH FILOZOFA'U INOZEMSTVUSveučilišni profesor dr Vladimir FiLLpović održao je na poziv Filozof
skog fakulteta u Beču 19. I 1966. predavanje o temi: Povijest i priroda. Isto predavanje održao je na poziv Husserl-arhiva na sveučilištu u Kolnu 10. II 1966, u St. Blasienu 16. II 1966, a u okviru Studium generale u Freibur- gu 18. II. Na sveučilištu u Munchenu održao je predavanje o »Hrvatskim humanistima 15. i 16. stoljeća« 1. II 1966.
PREDAVANJE U HRVATSKOM FILOZOFSKOM DRUŠTVU
U okviTu diskusionih večeri Hrvatškog filozofskog društva održao je Vladam Švacav dne 18. travnja predavanje »Problemi fundamentalne poetike«.
PREDAVANJA U ZAGREBAČKOM OGRANKU ODJELJENJA ZA FILOZOFIJU IDN
Zagrebački ogranak Odjeljenja za filozofiju Instituta društvenih nauka organizirao je u ovom semestru diskusije o završen/m radovima svojih suradnika Predavanja su održali: Ivian Moirinković »Mjesto i vrijednost ljudskog djelovanja u Spenglerovoj filozofiji povijesti« (17. 2.). Ante Mairušić: »Filozofski aspekti sociologije znanja K. Manheima« (3. 3.), Vladimir Pre- mec: »Franciscus Patricius — biobibliografstoa studija« (3. 3), Zlatko Posia. vac: »Estetički pogledi u Hrvatskoj X IX stoljeća« (24. 3.), Boris Hudolet- njalk: »Problem čovjeka u filozofiji A. Gehlena« (14. 4.). Uz suradnike Zagrebačkog ogranka u ovim diskusijama sudjeluju i dirugi filozofski radnici u Zagrebu.
GOSTOVANJA U HRVATSKOM FILOZOFSKOM DRIUŠTVU
Kao gost Flozofslkog fakulteta i Hrvatskog filozofskog društva boravio je u Zagrebu prof. 'dr Alfred J. Ayer (Oxford) i 21. ožujka održao predavanje »Metaphysics and Common Sense«.
Gost Hrvatskog filozofskog društva bio je i prof dr Max Miiller (Miinc- hen) koji je dne 5. travnja za članove Društva održao predavanje pod naslovom »Sinn und Sinngefahrdumg des menschlichen Deseins«.
III SAVJETOVANJE STUDENATA FILOZOFIJE JUGOSLAVIJE
Od 7. do 10. aprila 1966. održava se u Beogradu treće Savjetovanje studenata filozofije Jugoslavije. Ovo savjetovanje nastavlja pozitivnu tradiciju suradnje studenata svih filozofskih grupa' u zemlji, kao živa tribina studentskog zalaganja u rješavanju stručne, studijske i društvene problematike. Okvirna je tema Savjetovanja »Mogućnosti filozofije u suvremenom svtijetu«, a unutar nje razmotrit će se tri pod teme: 1. Ontološke pretpostavke marksizma, 2. Marksizam i filozofska antropologija d 3. Filozofija i politika.
Svaki fakultet sudjeluje s tri do četiri referata., čiji su autori mahom studenti zadnjih godina i apsolventi, dok ,su u koreferate i diskusije uključeni svi studenti. Koordinacioni odibor Savjetovanja nastoje! će izdati zbornik radova, što će se nadovezati na već postojeću knjigu o prvom Savjetovanju.
468
Od 24. do 29. aprila 1966. na univerzitetu Notre Dame. u Ipdiani, USA, održava se međunarodni simpozij MARX 'i ZAPADNI SVIJET. Predviđeni su slijedeći referati (redoslijedom kojim ih navodimo): George Lichtheim (Stanford University): »O interpretaciji Marxove m'iisM«, Iring Fetscher (Frankfurt): »Mladi i stari Marx«, Gajo Petrović (Zagreb): »Filozofska i sociološka relevantnost Marxovog pojma alijencije«, Maxmilen Rubel (Pariz): »Da li je proletarijat trebao Marxa i da li je marlksizam pomogao proletarijatu«, Wlodzimierz Wesolowski (Varšava): »Marxav pojam klase i kna- sne borbe«, Karei iKosli'k (Prag): »Individuum i povijest«, E. V. Iljenikov (Moskva): »Marksističlko-lenjinističke primjedbe suvremenoj zapadno-ev- iropskoj i američkoj interpretaciji Marxai«, Gerhard Niemeyer ('Notre Dame): »Marxov utjecaj na evropski socijalizam«. Helene Carrere d’Encausse (Pariz): »Marx i islamski svijet na Srednjem istoku«, MLsamiki Inoki (Kyoto, Japan): »Marxov socijalizam na Dalekom Istoku«, Helio Jaguaribe (Harvard University): »Marxov utjecafj na Latinsku Ameriku«, Gaston Fessard, S. J. (Francuska): »Da li je Marxova misao relevantna za kršćane? Jedno katoličko Shvaćanje«, James L. Adams (Harvard University): »Da li je Mar- xova misao relevantna za kršćane? Jedno protestantsko shvaćanje«, Robert C. Tucker (Princeton University): »Marx kao politički teoretičar«, Georg Kline (Bryn Mawr College): »'Primjedbe Zapadne filozofije Marxu«, Herbert Marouse (Brandeis University): »Zapadne primjedbe marksističkom pojmu čovjeka i društva«. Kao diskutanti u generalnoj debati najavljeni su RobertS. Cohen (Boston University), A. James Gregor (University of Kentucky), Alfred G. Meyer (Michigan State University) i Marx W. WartoffSky (Boston University). Na uvodnoj i završnoj sesiji predsjedavat će glavni organizator simpozija Nicholas Lobkowicz (Notre Dame).
■GODIŠNJI SKUP DRUŠTVA
ZA FENOMENOLOGIJU I EGZISTENCIJALNU FILOZOFIJU
Četvrti godišnji skup za fenomenologiju i egzistencijalnu filozofiju, održan je na Univerzitetu Wisconsin, Madison, Wisconsin, od 28—30. X 1965- godine, sa slijedećim referatima: J. Henry, »Razmatranje o fenomenologiji«; E. G. Ballard, »Pitanje krivnje«; W. Barrett, »Tok vremena«; F. Crosson, »Pojam duha i pojam svijesti«; J. Silber, »Biti i činiti«; H. Dreyfus, »Fenomenologija i umjetna inteUgencija«; J. Smith, »Ideja Boga i iskustvo svetog«; Z. Adamczewski, »Biće i osjetilo«; J. Anderson, »Osnov tragedije«; M. Natanson, »Otuđenje i društvena uloga«; M.H. Miller, »Fenomenolog i psihoterapeut«.
MEĐUNARODNI SIM POZIJ »MARX I ZAPADNI SVIJET«
INTERNACIONALNI KONGRES SREDNJOVJEKOVNE FILOZOFIJE
IV Internacionalni kongres za srednjovjekovnu filozofiju imat će kao predmet svojih rasprava temu »Artes liberales i filozofija u srednjem vijeku«, a održavat će se na Univerzitetu u Montrealu, Canada, od 27. VIII — 2. IX 1967.
OBAVIJESTI ZA »VI INTERNACIONALNI (KONGRES O HEGELU«
Ovaj kongres posvećen Hegelovoj filozofiji prava održava se na Univerzitetu u Pragu od 3—11. rujna 1966. Do sada je oiko 20 poznavalaca Hegelove filozofije prava iz Jugoslavije, Njemačke, Italije, Francuske, Austrije, Rumunjske, Bugarske itd. prijavilo svoje referate. Sama Sovjetska Akademija znanosti prijavi1 a je 11 referata. S v e č a n o predavanje kojir.\ po-
469
činje kongres održat će Norberto Đobtoio lz Torina na temu »Hegel e 11 gius- naturalismo« (Hegel i pravni naturalizam). Kongres će se odvijati u nekoliko sekcija. Službeni kongresni jezici su njemački, francuski, ruski i češki. Adresa društva i predsjednika glasi: Salzburg-Parsch, Richard-Strehle- -Str. 16.
XIV INTERNACIONALNI FILOZOFSKI KONGRESKako je odlučio, neposredno (poslije X III internacionalnog filozofskog
kongresa koji je održan 1963. u Mexicu, sav*jet »Federation intemationale des societes de Philosophie« XIV internacionalni filozofski kongres održava se u Beču 1968. Glavni organizator je Prof. Leo Gjforiel u suradnji sa ostalim članovima katedre za filozofiju na Bečkom Univerzitetu.
XIII KONGRES FILOZOFSKIH DRUŠTAVA FRANCUSKOG JEZIKAKongres filozofskih društava francuskog jezika održava se od 2—7. rujna
1966. u Zenevi. Glavna kongresna tema je »Jezik«. U predavanjima, i diskusijama pretresat će se najrazličitiji vidovi pitanja povezanih s problemom jezika. Adresa kongresa je: X ll l e Congres des Societes de Philosophye de Langue Frangaise, Case postale 165, 1211 Geneve 4, Suisse.
■INTERNACIONALNI KONGRES POSVEĆEN SENEKI
Povodom 1900. godišnjice rođenja Luciusa Annaeusa Senece Unverzl- tet u Cordobi, Senekinom rodnom gradiu, organizirao je internacionalni kongres. Kongres je trajao od 7—13. rujna 1965. Uz mnoštvo referata koji su tretirali različite momente Senekina života i djela Prof. Rintelen iz Ma in za don je u svojoj raspravi: L. A. Seneca o »Jedinstvu ljudskog roda« sliku cjelokupne Senekine filozofije.
ZAJEDNIČKO ZASJEDANJE ASOCIJACIJE MIND I ARISTOTELOVSKOG DRUŠTVA
Ovogodišnji opći skup Asocijacije Mind i zajedničko zasjedanje sa Ari- r.totelovsk'm društvom održat će se na Beodford College, London, od 8—10. VII 1966. god. Bit će pročitani slijedeći referati: Bernard Williams: »Kon- sistentnost i realizam«; J. L. M-ackie i dir G. Kneckbone: »Dokaz«; Bedford i R Meager: »Promatranje slika«; V. Hadksa.r i dr C. H. Wh'ite'ey: »Odgovornost«; A. Warson i T. Place: »Svijest i opažanje«; R.G. Swimibume i G.H. Bird: »Početak svijeta«; J. R. Bambrough i R. Rhees: »Nerješiva pitanja".
SKUP AMERIČKOG KATOLIČKOG FILOZOFSKOG UDRUŽENJA Američko katoličko filozofsko udruženje održava svoj 40. god’šnji sa
stanak u Washingtonu, od 11— 13. apriila 1966. god. Opći predmet rasprave je: »Skolastika u modemom svijetu«. Učesnici: Alan Donagan, »Skolasti- čka teorija moralnog zakona u modemom svijetu«; Joseph Owens, C. SS.R, »Skolastika-nekad i sad«; Ivan Boh, »Sovjebska .kritika tradicionalne forme zapadne logike«; Larry Moran, »O neprouzrokovanim događajima«; Wdllom Carlo, »Redukcije i emergencija«; »Još jednom o meti am zrnu i vitalizmu«, Richard Blackwell, »Pristupi objašnjenju otkrića u znanosti«; John S°m- mervire, »Ljudska priroda i historija«; Raymond Nogar, »Razvija li se ljudska priroda«; Gerard Smith. »Jedna ocjena skolastike«; Anton Fagis, »Tomizam 1966«; Pabriok Coffey, »Lično monalno rasuđivanje: Nelki problem i d objašnjenja«. Richard Bedka, »Subjektivnost individualnog metaifiztća-
470
ra«; Frederick Somtang, »Zašto jezik o Bogu ne može biti konačan«; H. Armstrong, »Um i vjera«; Francis Kovach, »Estet'čki subjektivizam i pred- -moderna filozofija«.
■PREDAVANJA U ENGLESKOM »KRALJEVSKOM FILOZOFSKOM
INSTITUTU«»Royal Institut of Philosophy« sa sjedištem u Londonu, (14 Gordon Squa
re WC 1), organizirao je niz predavanja koja su trajala od polovice ’istopade1965. do polovice ožujka 1966. Ova predavanja pružaju svojevrsnu sliku suvremene engleske filozofije. Evo programa: C. A. Mace: The Body-Mind-Problem in Philosophy, Psychology and Medicine (Problem tiijelo-duh u filozofiji, psihologiji i medicini); H. B. Acton: Conscience and Authority (Savjest i autoritet); C A. Bayiis: Toward a Presentative Theory of Perception (Prema prezemtativnoj teoriji percepcije); J. L. Watling: The Rationalist Theory of Propositions (Racionalistička teorija suda); D. A. Rees: The Legacy of Stoicism (Baštine stoicizma); P. G. Winch: Popper’s Philosophy of the Social Science (Popperova filozofija društvenih znenosti;; D. W. Hamlin: Necessary Truth (Nužna istina); J. Kemp: Some Problems in Kant’s Applied Ethics (Neki problemi u Kantovoj Ought (Treba da); C. Lewy: Entailment posti i poroci); A. N. Prior: Things and Misticism (Misticizam).
P R I M L J E N I
ANALELE UNIVERSITATlI BU- CURESTI, 1961 — 1962/21-22,1963/6,29
ANNALI DELLA FAOOLTA Dl LET- TERE E FILOSOFIA, Bari.Vol. 1/1954 (separat), 11/1955, III/ VTI/1961, VIII/1962, 1X71964.10, U. 12; 1966/1.
ACT A PHILOSOPHIC A FENNICA.1965/XVII.BILTEN, savetovanjia »Likovna u-
metnost i komuna« IV likovnog susreta u Subotici, 2. i 3. X 1965/3 4.
BILTEN, Visoke škole političkih nauka Beograd. 1965/4-5.
BULLETIN ZAVODA ZA LIKOVNE UMJETNOSTI JAZU. 1964/1,2.CO-EXISTENCE. 1965/3.CRITICA MARXISTA, 1964/1. 1965/2
3,4,DARBAI LIETUVOS TSR MOKS-
LU, AKADEMIOS. 1965/1.DIOGENES, An International Re
view of Philosophy and Humanistic Studies 1965/51, 62.
DISSENT, 1966/1—2.
primijenjenoj etici); A. MacIntyre:; Ph. Foot: Virtues and Vices (Kre- Stuff (Stvari i tvar); J. N. Findlay;
Č A S O P I S I
DOCUMENTACION CRITICA IBE- RO AMERICAN A de filosofia y ciencias afines. 1965/2.
f il o z o p s k y Ča s o p i s , Ceskosio- venska Akademie Ved. 1965/1, 2,3 4,5.
DOPOVIDI AKADEMII NAUK U- KRAINSKOI RSR 1966/1, 2.
FILOSOFSKA MIS’L. 1965/4.FILOSOFSKIE NAUKI, 1966/1.GLEDIŠTA, časopis za društvenu
kritiku i teoriju. 1965/4,5,6-7,8-9. 1966/2.
IL PROTAGORA. 1965/39.INTERNATIONAL SOCIALIST JO
URNAL. 1964/1,2,3,4.ISTARSKI MOZAIK, časopis za
društvena, književna i umjetni- - čka pitanja Istre. 1963/1; 1964/2.
3,4-5; 1965/1-2.INQUIRY, an Interdisciplinary Jo
urnal of Phi’osophy and the Social Sciences, 1965/1, 2, 3, 1966/1.
JOURNAL OF PHILOSOPHY 1985/19, 21, 22, 23, 24, 1966/1.
471
JOURNAL OF THE FACULTY OF ARTS THE ROYAL UNIVERSITY OF MALTA. 1964/3,4; 1965/1.
KNJIŽEVNE NOVINE, list za književnost, umjetnost i društvena pitanja. 1964/230,232.
KOLO, časopis za književnost, umjetnost i kulturu. 1964/67,8; 1965/ 1 ,2 ,3 ,4 ,5 ,6 ,7 ,8 .
KULTURNI RADNIK, časopis za prosvjetu, kulturu i umjetnost. 1965/6.
LATVIJAS PSR ZINATNU AKA- DEMIJAS VESTIS. 1965/1(2,3,4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12.
LETOPIS MATICE SRPSKE. 1964/ 8-9,10 11,12; 1965/1.2,314,5,6,7,8-9, 10, ’l i , 12; 1966/1.
MEĐUNARODNI PROBLEMI. 1964/ 1, 4; 1965/1, 2, 3.
MOGUĆNOSTI, časopis za književnost, umjetnost i kulturne probleme. 1964/1,2,3,4 5,6 7,8,9,10 11, 12; 1965/1, 4-5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12; 1966/1.
MO'NATSCHRIFT FUR PASTORAL- THEOLOGIE. 1965/4.
NASTAVA I VASPITANJE, časopis za pedagoška pitanja. 1965/1-2,3-4. 5-6, 9-10.
NAŠE STVARANJE, časopis za dru- štveno-ekonomska pvtanja, umet- nost, književnost i nauku 1964/4.
NEUTRALITAT, kriti'sche schwei- zer Zeitschrift fiir Politik und Kultur. 3/1963, 5/1964, 6-7/1964-65, 8-9/1965, 12/1966.
OBRAZOVANJE ODRASLIH. 1964/ 1 2-3,4,5-6,7-8,9-10,11-12; 1965/1-23-4, 5-6, 9-10.
OTAZKY MARXISTICKEJ FILO- ZOFIE, 1964/6; 1965/ 1, 2, 3, 4, 5, 6.
PA STO RA L-TEO IiO G IE 1966/jainiuaTPACIFIC PHILOSOPHY, FORUM,
1966/2PHILOSOPHY AND PHENOMENO
LOGICAL RESEARCH, 1965/1,2; 1966/3.
PEDAGOŠKI RAD, časopis za pedagoška i kultumo-prosvjetna pitanja. 1965/1-2,3-4,5-6.
15 DANA časopis za kulturu i umjetnost. 1965/1-2,3-4,5-6,7-8,11-12, 13-14.
POLITIČKA MISAO časopis za političke nauke, 1964/1, 2, 3; 1965/3.
POLJA, list za kulturu i umetnost. 1965/76, 77, 78, 79, 80, 81, 82-83.
PRACE FILOZOFICZNE, Acta Uni- versatis Wra/tislaviensis 1/1961 11/1964.
PREGLED, časopis za društvena pitanja. 1965/4.
PROBLEMI DEL SOCIALISMO. 1965/1.
PUTOVI REVOLUCIJE. 1963/1-2REVUE D’ESTETIQUE. 1965/1.REVUE DE THfiOLOGIE ET DE
PHILOSOPHIE. 1965/1 II, III IV, V, VI.
RIJEĆKA REVIJA, časopis za književnost, umjetnost i društvena pitanja 1965/1-2.3-4,5-6.
SALZBURGER JAHRBUCH FUR PHILOSOPHIE. 1964/VIII.
SAVREMENIK. 1965/2,3,4 6,6,7,8-9,10.
SOCIJALIZAM, časopis Saveza komunista Jugoslavije. 1965/4 9,10.STUDIA UNIVERSITATIS BAPES-
- BOLYAI. 1964, 1965.TEORIJA IN PRAKSA. 1965/1,2,3 4,
5, 6, 7-8, 9,10; 1966/1.THE MONIST. 1965/1, 2, 3, 4; 1061/1.THE PHILOSOPHICAL REV [EW.
1965/ 1, 2; 1966/1.THE REVIEW OF METAPHISICS.
1965/2; 1966/3.TRANSACTIONS OF THE LEICES
TER LITERARY PHILOSOPHICAL SOCIETY. 1965/LIX.
UJ SYMPOSION. 1965/3,4,5-6,7,8 9- - 10.
UMJETNOST RIJECI, časopis za nauku o knj'iževnosti, 1964/1, 2; 1965/2-3, 4.
VIDICI, Studentski list za književnost, umjetnost i kulturu. 87/1964, 88-89/1964, 91-92/1965, 96-97, 98- 99/1965.
VJESNIK DRŽAVNOG ARHIVA U RIJECI, 11/1954, 111/1955-56,IV/1957.
WTSSENSCHAFTLICHE ZEITSCHRIFT DER HUMBOLDT U- NIVERSITAT ZU BERLIN,4-5/1966.
ZEILEN 1965/66/3.ŽIVOT, časopis za književnost i kul
turu, 1964/9; 1965/1, 3, 4-5 6 9, 10, U , 12.
472
SURADNIC IM A I Č ITAOCIMA
Glavni dio časopisa PRAXIS redovno donosi radove o nekojznačajnoj temi ili problem u (m aksim alna veličina pojedinog priloga je 20 strojem pisanih s trana s proredom ). N aredni brojevi bit će posvećeni slijedećim tem am a (u zagradi navodimo rok za predaju rukopisa):
SOCIJALIZAM I ETIKA (do 15. V 1966.) FENOMENOLOGIJA I MARKSIZAM (do 1. VI 1966.) STVARALAŠTVO I FOSTVARENJE (do 1. IX 1966.)
Uz tem atski dio časopis ima i slijedeće rub rike (uz naziv rubrike navodim o m aksim alnu veličinu priloga izraženu stro jem pisanim stranam a s proredom ):
PORTRETI I SITUACIJE (do 16 strana)MISAO I ZBILJA (do 16 strana)DISKUSIJA (do 12 strana)PRIKAZI I BILJEŠKE (do 8 s trana)FILOZOFSKI 2IVOT (do 6 strana)
Svi rukopisi šalju se u dva prim jerka na adresu: Redakcija časopisa PRAXIS, Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta, Zagreb, Ul. Đ. Salaja b.b. U obzir dolaze samo rukopisi koji dosad nisu nigdje objavljeni. Rukopisi se ne vraćaju. Objavljeni radovi ne izražavaju nužno i gledište redakcije