PREIVIO SAM POTONUE TITANICA

PREIVIO SAM POTONUE TITANICA

Kratko prije smrti mog strica, posjetio sam njega i moje ostarjele roditelje u Jacksonville u Floridi. Kao i obino, otili smo u nedjelju u jutro u Kraljevsku dvoranu Jehovinih svjedoka, da bi prisustvovali javnom predavanju. Sluali smo lijepo predavanje Hoe li preivjeti 'posljednje dane'? Na povratku kui moj stric je rekao: Ovaj me govor podsjetio na stranu katastrofu koju sam preivio. Zastao je za trenutak a potom dodao: Zna, preivio sam potonue Titanica.

Kasnije sam ga upitao da mi ispria svoje iskustvo na Titanicu.

Dopusti da se vratim na poetak rekao je. Roen sam 1900. g. u Hakooru, Libanon, malom planinskom selu oko 80-90 milja (130 140 km) sjeverno od Beiruta. Moja je obitelj posjedovala kameni mlin na vodu i bavila se mljevenjem penice u brano. Moj je otac bio seoski mlinar. Odlueno je da obitelj migrira u Sjedinjene Drave. Godine 1904. moja majka i moje dvije sestre napustile su Libanon. Kasnije, 1906. moj je stariji brat otputovao u Sjedinjene Drave. 1912. godine Libanon smo napustili moj otac, moja sestra i ja, i na taj nain zavrili kompletnu obiteljsku migraciju.

U oujku 1912. otplovili smo za Marsej, Francuska. Tamo smo rezervirali mjesta na brodu Titanic, ije je putovanje u New York bilo prvo putovanje uope.

Otplovili smo 10. travnja 1912. Moj je otac morao ostati u Marseju jer zbog one infekcije nije proao lijeniki pregled. Stric se nasmije i usklikne: Kako sretan obrat dogaaja za njega!

Moja je sestra imala 14, nastavio je, a ja 12 godina kad smo se ukrcali na Titanic. Bili smo oaloeni to smo morali ostaviti oca, ali i uzbueni jer smo se nalazili na R.M.S. Titanicu, najveem, najbrem i najluksuznijem brodu tog vremena za kojeg se takoer govorilo da je nepotopiv! Na brodu je bilo preko 2.200 ljudi, ukljuujui neke od najbogatijih i najutjecajnijih ljudi tog vremena. Mnogi su na Titanicu bili da bi proslavili njegovo prvo putovanje, a to je tada bilo jako in pogotovo za one koji su se htjeli drutveno istaknuti. Brzina broda bila je kao to se oekivalo. Predvieni dolazak u New York bio je u srijedu, 17.travnja. More je bilo mirno, vrijeme hladno, tipino za travanj.

U nedjelju 14. travnja, naeg petog dana na moru, vrijeme je postalo izuzetno hladno tako otro studeno da je vrlo malo ljudi bilo vani na promenadnoj palubi. uli smo da je bilo upozorenja na ledeni brijeg u tom podruju. Ni od koga se nije oekivalo da bude dalekovidna toj ruti pa je Titanic i dalje plovio punom brzinom naprijed. Iako je kapetan Californiana, drugog broda na Sjevernom Atlantiku, radijom poslao Titanicu upozorenje na ledeni brijeg vien na naoj ruti, to upozorenje je bilo ignorirano. Cijena plaena zbog prevelike samouvjerenosti kapetana Smitha 700 lanova posade i preko 800 putnika zaista je bila vrlo visoka.

Otprilike oko 11:45 prijepodne u nedjelju, 14.travnja moju sestru i mene probudila je trenja.Sa gornjeg leaja u kabini uzviknula je Neto ne valja!

Spavaj odgovorio sam previe,brine.

Jedan postariji ovjek kojeg smo upoznali na brodu i koji je pokazao oinski interes za nas, doao je uskoro do nae kabine i smirenim glasom rekao: Izaite iz kabine i popnite se na gornju palubu. Ne brinite se za vae stvari sada, uzet ete ih kasnije.

Imali smo karte za meupalubu, to je znailo da smo se mogli popeti na gornju palubu (II klasa). Ali, i oni iz meupalublja i oni iz palube II klase nisu mogli proi kroz vrata (a koja su bila uvana) koja su vodila na palubu I klase. Ipak, reeno nam je da bi bilo mudro popeti se na palubu I klase, jer bi tako imali puno bolje anse da uemo u amac za spaavanje. Jedini nain na koji smo to mogli uini bio je popeti se eljeznim ljestvama koje su vodile iz meupalublja, preko 5 6 paluba prema gore, do amaca za spaavanje. To smo i uinili, sa mnogo potekoa, jer je mojoj sestri bilo jako teko penjati se po tim ljestvama. Ali, uz pomo drugih, uspjeli smo.

Kakav prizor!. Veina amaca za spaavanje ve je otila. Mjesta nije bilo za svih, pa je posada dozvoljavala samo enama i djeci da uu u amce. Vidjeli smo uplakane ene koje nisu htjele ostaviti svoje mueve; mueve koji su molili svoje ene i djecu da poure u amce. Usred te potpune zbrke i masovne histerije stajali smo moja sestra i ja, dvoje imigrantske djece, ne znajui engleski, preplaeni preko svake mjere, uplakani, traei pomo.

Posljednji je amac bio nakrcan. Jedan je srednjovjeni gospodin bio sa svojom jako mladom trudnom suprugom. Pomogao joj je da se ukrca u amac, a zatim se okrenuo prema palubi i vidio da i drugi ekaju ukrcaj. Poljubio je svoju enu, vratio se na palubu i zgrabio prvu osobu koja mu je bila blizu. Sreom, nalazio sam se na pravom mjestu u pravo vrijeme, i gospodin me je stavio u amac. Vriskao sam za svojom sestrom koja se sledila od straha.. Uz pomo drugih i ona je dospjela u amac. Tko je bio taj galantni ovjek koji je uinio to dobro djelo?

Reeno nam je da je to bio John Jacob Astor IV. Tada je imao 45 , a njegova ena, Madeleine, 19 godina. Putovali su u Sjedinjene Drave jer su eljeli da im se dijete rodi tamo. Mnoge su novine objavile priu kako je John Jacob Astor dao svoj ivot za mladog imigranta. Prema zabiljekama ge Astor, gosp. Astor se posvaao sa lanom posade zbog toga to ga je ovaj pokuao sprijeiti da ukrca svoju enu u amac. U svakom sluaju, gosp. Astor je to uinio.I, kao to sam rekao, poljubio ju je, vratio se na palubu i poeo pomagati drugima da se ukrcaju.

Bio sam sretan to sam u amcu, ali sam svejedno osjeao tugu zbog onih koji su ostali na Titanicu. Pogledavi unatrag na taj veliki i lijepi brod, mogao sam ga vidjeti iz druge perspektive i, sa jo ponekom upaljenom rasvjetom, mogao sam vidjeti svu veliinu i ljepotu broda. U tiini noi i sa zvukovima koji su se razlijegali iznad vode, mogli smo uti orkestar kako svira na palubi i ljude kako pjevaju Nearer My God To Thee (Tebi Blie, Moj Boe). Posada je veslala to dalje od broda, koliko god je mogla. Bojali smo se da e se krug usisavanja proiriti kad brod potpuno potone u dubinu oceana. To se ipak nije dogodilo, a niti se je dogodila eksplozija kako su neki mislili. More je bilo neuobiajeno mirno te noi, to je bilo dobro, jer su amci bili prenatrpani ljudima.

Titanic je potonuo oko 2:20 ujutro, 15.travnja 1912. Vidio sam kako je otklizao u ocean i to je bio njegov uasan kraj. Sjeanje na taj trenutak proganja me i dan danas, jezovit zvuk ljudi koji su izbezumljeno stenjali i vritali za pomoi, nakon to su naglo odbaeni u ledenu vodu. Gotovo su sci umrli od ledene vode. Zvukovi su trajali oko 45 minuta, a onda su postepeno utihnuli.

Stric je utihnuo za trenutak, prisjeajui se. Zatim je nastavio: SOS je poslan negdje oko ponoi. Primio ga je brod S.S. Carpathia, kompanije Cunard White Star Line. Bio je oko 58 milja (93 km) udaljen, na ruti prema Gibraltaru. Odmah se okrenuo od svoje rute i punom parom pohitao u pomo. Stigao je oko 4:30.

Zanimljivo, S.S.Californian je bio samo 20 milja (32 km) udaljen od mjesta gdje je Titanic potonuo, ali radio operater nije preuzeo SOS signal jer nije bio na dunosti! Kasniji izvjetaji pokazali su da je S.S.Californian vidio plamsaje svjetlosti u noi, ali se mislilo da putnici vatrometom slave Titanicovo prvo putovanje.

Carpathia je zavrila spaavanje u 8:30 ujutro. Na amac je bio posljednji od spaenih. Nakon to su me umotali, dali mi topli aj i udobno smjestili, bio sam sretan to sam iv, ak iako su kaput i cipele na meni bili nekoliko brojeva preveliki.

Kasnije je kapetan broda Carpathia pozvao sve preivjele na palubu da vide ledeni brijeg. Moj um 12-godinjaka zapamtio ga je visokog kao kua-dvokatnica, samo mnogo ireg, sa enormnim dimnjakom.

Ljubaznou uprave Cunard White Star Line, brod Carpathia nas je odvezao u New York prije nastavka svog putovanja za Gibraltar. Na dokove brodske kompanije Cunard White Star u New Yorku stigli smo 18.travnja u 8:30 uveer.

Gledajui unatrag na duge sate u amcu za spaavanje, sada mi se ini da smo se nekim udom domogli sigurnosti broda Carpathia. Otra zima bila je gotovo nepodnoljiva. Zgurali smo se jedni uz druge da bi odrali toplinu. Ljudi su bili ljubazni jedni prema drugima. Sjeam se kako je bilo vjetrovito na palubi Carpathie. Vjetar se pojaao za nekoliko vorova na sat. Sreom, v smirio se za vrijeme akcije spaavanja. Da more nije bilo mirno i glatko za to vrijeme, pitanje je da li bi spaavanje uope bilo tako uspjeno.

Je li itko umro u amcima? upitao sam

Jedino znam za jednu osobu u naem amcu koja je umrla od hladnoe. Tijelo je bilo umotano u platno i prebaeno u more.

Je li bilo mukaraca u tvom amcu?

Samo ene i djeca, kako je posada odredila, i iznimno nekoliko lanova posade koji su sluili kao veslai. Jedan mladi brani par sa bebom 'nasamario' je posadu. ena je bila vrlo lukava; mua je obukla kao enu, pokrila mu glavu alom i dala mu bebu. On je bio u jednom amcu, a ona u naem. Carpathia je spasila oboje.

Po naem dolasku u New York, oekivali smo da e nas zaustaviti na otoku Ellis, kako bi sredili useljeniku proceduru. Ipak, zbog boli i patnji koje smo preivjeli to je odgoeno. Obratili smo se Crvenom Kriu kako bi se spojili s naim obiteljima. Moj stariji brat, Isaac, bio je u New Yorku i na je susret bio mjeavina tuge i radosti. Moj otac je jo uvijek bio u Francuskoj. No, zakljuili smo da ne bi bio preivio da je bio s nama na Titanicu, upravo zbog pravila samo ene i djeca. Moda bi ak i na nae preivljavanje utjecali osjeaji. Teko bi nam bilo ostaviti tatu na Titanicu i traiti svoj vlastiti spas. Sreom po njega, stigao je tri mjeseca kasnije jednim drugim brodom.

Stric je zastao, izgubljen u mislima na to strano iskuenje. Konano sam ga prekinuo i rekao: Preivio si tragediju. A sada mi reci kad si nauio o toj pribliavajuoj nevolji 'posljednjih dana'?

Dopusti da ti ispriam od 1912 to 1930. rekao je. Kolporter iz Brooklyna, New York, posjetio je Jacksonville, Florida, gdje smo, obitelj mog starijeg brata i moja obitelj moja ena, moj sin i ja stanovali. Moj je stariji brat prouavao Bibliju sa nekim Jehovinim svjedocima koji su govorili arapski. I sam je postao aktivni Svjedok. Kolporter, imenom George Kafoory, odrao je nekoliko sastanaka na arapskom jeziku. Dobio sam kopiju knjige Harfa Boja na arapskom jeziku. Nakon podosta debata s mojim bratom, toliko sam se uzrujao i konano sam mu rekao: ' Odriem te se kao brata jer si napustio svoju izvornu grko-ortodoksnu religiju. Ne mogu vjerovati da se nikada vie nee prekriiti u znak Trojstva!'

Volio sam brata i bio sam duboko uznemiren zbog tog jaza izmeu nas. Mjesecima kasnije sluajno sam naiao na onu kopiju knjige 'Harfa Boja' koju sam bio dobio. Nakupila je prainu, ali otvorio sam je i poeo itati u rano poslijepodne i nastavio sve do iza ponoi. Istina iz Boje Rijei poela je prodirati u moje srce. Pridruio sam se prouavanju koje je bilo voeno na arapskom jeziku i krstio sam se 1933.

Jo se jedan dogaaj istie u mom ivotu. 1949. godine sam si mogao financijski priutiti putovanje o kojem sam sanjao mnogo godina. U Libanonu sam imao starijeg polubrata kojeg sam htio posjetiti i s kojim sam htio podijeliti nadu u Kraljevstvo. Na naem letu za Libanon, ruta nas je vodila preko Grenlanda i takoer, vrlo blizu mjesta gdje je Titanic potonuo.

Preplavile su me emocije dok sam gledao dolje u hladan Atlantic i razmiljao o tom tunom dogaaju.

Stjuardesa, vidjevi da mi se suze slijevaju niz lice, tiho se nagnula prema meni, lagano me potapala po ruci i upitala: ' to nije u redu? Mogu li pomoi?' Odgovorio sam: ' Ne, samo sam razmiljao o tome kako sam kao deki od 12 godina, bio na velikom brodu, Titanicu, koji je potonuo zajedno sa 1.500 ljudi, upravo u tom moru ispod. Jo uvijek ne mogu zaboraviti to prestrano jutro i krikove za pomo koji su se uli iz tame i ledene vode. ?Kako je to tuno' rekla je lijepa tamnokosa stjuardesa - 'sjeam se da sam itala o toj katastrofi.'

Stigao sam u Libanon. Sreom, moj se stariji polubrat zainteresirao za Bibliju. Kasnije je i on postao odani Jehovin Svjedok.

Stric je zavrio svoju priu izraavajui vrstu nadu da e Boje Kraljevstvo zamijeniti sadanji sotonski sustav stvari.

Istina iz Boje rijei objasnio je bila je vodea sila u mom ivotu. Zahvalan sam Jehovi to mi je potedio ivotu katastrofi Titanica i to sam imao priliku da mu sluim i sada, u ovim kritinim 'posljednjim danima'.

Stric je ivio blizu svog starijeg brata i njegove ene, i zajedno sa njima sluio je Jehovi, dajui sve najbolje od sebe, sve do dana svoje smrti. Nikad nije prestao moliti za Boju volju da se vri kako na nebu tako i na zemlji. (Mat. 6:9,10) Imao je vrstu nadu da e ga (umre li prije Harmagedona) Bog uskrsnuti iz mrtvih.

HOE LI PREIVJETI POTONUE OVOG SUSTAVA?

Potonue Titanica bilo je jednostavno nezamislivo. Kao kapetan i zapovjednik Titanica, E.J.Smith je rekao: Ne mogu zamisliti da se bilo kakva nesrea dogodi ovom brodu. Moderna brodogradnja je iznad toga.

Ali, dogodilo se ipak. ak i kad je veliki brod poeo tonuti, putnici su odbili povjerovati da se nalaze u stvarnoj opasnosti.

Jedan od preivjelih je 19.travnja 1912. dao izjavu za asopis NewYork Times:

lanovi posade pourivali su svakoga da se ukrca u amac za spaavanje, ali se nikome nije urilo. Vjerovalo se da nema nikakve opasnosti i vladalo je ope miljenje da oni, koji su odluili ukrcati se u amce, prave budalu od sebe i da e imati problema veslajui natrag prema brodu nakon nekoliko sati.

U poetku su svi na brodu bili ravnoduni. Pouzdanje u nepotopivost broda je bilo tako veliko da se veina osjeala sigurnim do posljednje minute. Kasnije nam je jedan stjuard ispriao kako je u vie navrata kucao jednoj gospoi na vrata kabine, ali ona je odbijala izai. Pokuavao ju je i silom izvui ali se ona branila sve dok on, na koncu, nije odustao, a ona u svojoj luksuznoj kabini potonula na dno oceana.

amci za spaavanje imali su mjesta za 1.178 osoba nedovoljno za svih, ali opet, vie nego dovoljno za 700 preivjelih. Mnogi su nepotrebno umrli jer su prvi amci otili na pola prazni, upravo zahvaljujui tom krivom pouzdanju u 'nepotopivost' broda.

Jesi li primijetio da je stjuard - iako je u vie navrata kucao i upozoravao gospou da se ' nezamislivo' ipak dogaa bio ignoriran?

Kako ludo! mogao bi rei.

Danas ljudi takoer vie puta kucaju na tvoja vrata da bi ti prenijeli hitno upozorenje. Ti su ljudi Jehovini Svjedoci, vjerni stjuardi Boga Svemoguega. Njihovo upozorenje govori - ne o tome da je cijeli ovaj sustav stvari u opasnosti od 'potonua' u more rata, kriminala i brutalnog nasilja ve da e Bog taj sustav 'poslati na dno' kako bi ga mogao zamijeniti pravednim novim poretkom kojim e upravljati Boje Kraljevstvo.

Kako ti odgovara na to upozorenje? Da li kao ona gospoa na Titanicu kae 'Smijeno!Nezamislivo!' i potom zatvori vrata? Takav bi te stav mogao kotati ivota.

OPASNOST MORA BITI OITA

Zanimljivo, nekoliko opreznih ljudi osjetilo je nadolazeu nesreu. Zato?

Zato to je brod krio temeljna pravila upravljanja brodom za vrijeme plovidbe. Jedan od preivjelih je istaknuo:Cijelo popodne nam je bilo jasno da tuemo sve rekorde za prelazak oceana. Samo nekoliko sati prije nego smo udarili u brijeg, ulo se meu putnicima, u vie navrata, da jurimo 23 milje na sat. Svi smo znali za upozorenja na opasnost koja su dolazila tijekom dana do naeg broda.

emu onda ta opasna, vratolomna brzina? Jedan drugi preivjeli sjeao se: Prije nego sam otiao na poinak (u noi katastrofe), dugo sam avrljao sa Charlsom H.Haysom, predsjednikom Grand Trunk Railroad (eljeznica). Jedna od posljednjih stvari koje je gosp. Hays rekao bilo je: ' White Star, Cunard i Hamburg-American Lines, posveuju svoju panju i vjetinu u takmienju jedni s drugima kako bi postigli nadmo u luksuznosti i brzini brodova. Brzo e doi vrijeme kad e to biti na ispitu kroz neku teku nesreu. Jadan ovjek, nekoliko sati kasnije bio je mrtav.

Nije li sadanja svjetska situacija vrlo slina? Ne marei za sigurnost, pouzdajui se u mit o nepovredivosti broda, Titanic se opasno utrkivao. Nacije svijeta danas su zauzete daleko opasnijom utrkom u naoruanju, vjerujui, kao i kapetan Titanica, da se katastrofa nee dogoditi.

Ali, imaju li temelja za takvo vjerovanje? Ili im je pouzdanje krivo usmjereno? Ozbiljni promatrai svjetske scene tvrde da je katastrofa sve vie i vie izglednija.

Ako si u iskuenju da kae Smijeno!Nezamislivo kada te Jehovini Svjedoci upozore na nadolazeu katastrofu ovog sustava stvari, sjeti se:

Ovaj svijet kri najtemeljnija prava potenog upravljanja, iste ekologije i zdravih meunarodnih odnosa. I zato onda katastrofa ne bi bila vjerojatna?

TREBA PAZITI NA UPOZORENJA

Naravno, biti samo svjestan opasnosti nee spasiti osobu od kraja ovog sustava, ba kao to to nije spasilo gosp. Haysa na Titanicu. Preivjeli su oni koji su poduzeli pravu akciju kao odgovor na upozorenja o opasnosti.

Za mnoge ta je akcija znaila napustiti udobnost luksuzne kabine usred noi, pouriti na studenu palubu, samo sa kunom haljinom na sebi. Znailo je tono i ponizno slijediti upute stjuarda i posade za ukrcaj u amac, moda ostavljajui mua ili brata iza sebe. Znailo je povlaiti se u toj maloj barci to dalje od broda, u to vrijeme opisanog kao velika 15-katna plovea palaa, velianstvena i gigantska u svakom detalju....sa....izvrsnim salonima i restoranima, mini kazalitem, squash i tenis igralitima, bazenima, turskim i elektrinim kupeljima, velikim prostorijama za puenje, za igranje karata, lijepim prostorijama sa muzikom, sobom za sunanje, zimskim vrtovima, palminim nasadima, dvoranom za vjebanje, i...ak i minijaturnim golf igralitem. Znailo je napustiti sav taj luksuz i komfor za tvrdo sjedalo u otvorenom amcu na ledenom moru. Znailo je to, barem za one u prvim amcima, prevladavanje straha od ismijavanja od strane onih koji su im govorili da prave budalu od sebe i da e ubrzo, kao pokunjene ovice, veslati nazad prema Titanicu. Da, ak i da si i ti uo upozorenje ne bi ti bilo lako posluati! Jer bi to zahtijevalo odlunost, poniznost, odricanje od materijalnog i duh samoportvovnosti u prihvaanju teke nevolje. Ali, vrijedilo je! Jer alternativa tome bila je: jo nekoliko udobnih minuta, a onda smrt.

VE TONE

Ovas sustav stvari ve tone od 1914., kada je sa I svjetskim ratom zapoelo znaajno ispunjenje Isusovog proroanstva zapisanog u Bibliji, u 24. poglavlju Mateja, 21. pogl. Luke i 13. pogl. Marka. Isus je rekao: Narod e ustati na narod i kraljevstvo na kraljevstvo, i bit e gladi i potresa po raznim mjestima. Sve je to poetak bolnih nevolja. Mat. 24:7,8

U nastavku Isus je istaknuo da e bolne nevolje biti popraene

progonstvom krana, pojavljivanjem, lanih proroka, rastuim kriminalom i bezakonjem, te propovijedanjem dobre vijesti o Bojem Kraljevstvu diljem zemlje. I tada e - rekao je doi kraj. Mat. 24:9-14

Tko moe porei da se ta proroanstva od 1914. ostvaruju sve vie i vie?

To bi bilo kao kad su putnici na Titanicu poricali da je brod zaista udario u ledeni brijeg!

Ono to se dogodilo ovom sustavu stvari 1914.godine, bilo je puno znakovitije od samog udara u ledeni brijeg. Biblijska kronologija ukazuje da je 1914. Jehova Bog uspostavio Isusa Krista kao pravednog vladara nad zemljom. Kristova akcija bila je odmah zbaciti Sotonu avla sa neba u blizinu zemlje, a to je dobro opisano u Otkrivenju 12:12: Jao vama, zemljo i more, jer je avo siao k vama, silno gnjevan, znajui da ima malo vremena.

To malo vremena irom svijeta rasprostranjenog jao zapoelo je 1914. Koliko e jo trajati? Isus je ukazao da e zavriti kad proe narataj koji je svjedoio njegovom poetku. (Mat. 24:34) Kako e taj period jao zavriti? Ne postepeno, nego iznenada kada brod jada cijelog svijeta skona u dramatinom sukobu izmeu svjetskih politikih sila i Kristove aneoske vojske, konanom obraunu znanom kao Harmagedon.

Otkriv. 16:14,16, (Authorized Version 19:11-21)

Ne budite zavedeni lanim uljuljkivanjem ovog sustava stvari! Neki su ljudi nerazboriti poput putnika na Titanicu, koji su sve okrenuli na alu. U stvari, prema tadanjim novinskim izvjetajima, neki su komadi leda (od brijega u kojeg je udario Titanic) pali na palubu, pa su ih neke 'dosjetljive' osobe pokupile i nudile po brodu kao spomen na taj dogaaj.

Jednako tako i danas ima dosjetljivih koji kau da je svijet oduvijek imao svoj udio u ratu, kriminalu i drugim nevoljama. Pa, pitaju oni emu svo to uzbuenje? (2.Petr. 3:3,4) Ovaj brod jada moe jo dugo plutati tvrde oni. Ali, zapamti! Rat, bezakonje, glad, nestaice i ostale teke nevolje samo ukazuju na to da brod tone, nee ga oni bezuvjetno potopiti. Bog je taj koji e taj brod potopiti iznenada i uskoro!

PALUBA SE PRELIJEVA

U svakom sluaju, 2 svjetska rata, nevieni potresi, milionske rtve svjetske gladi, ubrzavajua utrka u naoruanju sve to mudrim osobama jasno ukazuje da se paluba svjetskog broda prelijeva. Vrijeme mu istjee. Ba kao to putnici na Titanicu nisu mogli nai dovoljno amaca kad su se konano probudili i shvatili ozbiljnost svog poloaja, tako i Biblija ukazuje da e za veinu ljudi, kad konano shvati da je ovaj sustav stvari osuen, biti prekasno. amaca za spaavanje vie nee biti. Mat. 24:38-42

Jednom kad amci odu, za one koji ostaju iza, nee biti nade u spas. Nije bilo vano to je John Jacob Astor IV u to vrijeme posjedovao bogatstvo procijenjeno na 100 miliona dolara. Njegov novac nije mogao spasiti njegov ivot. Niti je to mogao novac njegovog sina Vincenta. Kad je opsjedao beini telegrafski ured u New Yorku, priajui svima da bi dao sav novac samo da mu operater u tom uredu kae da ima vijesti o spasenju njegovog oca, opisali su ga kao gotovo histerinog od alosti. Ali, sve uzalud.

Da, katastrofa Titanica bile je velika, ali nadolazea katastrofa ovog sustava stvari daleko je vea. Jedna treina putnika na Titanicu izbjegla je smrt. Ali, u Bibliji nema indikacija da e svjetska populacija u ovako velikom omjeru preivjeti pribliavajue unitenje ovog sustava.

Naprotiv, u taj dan bit e pobijenih od Jehove od jednog kraja zemlje do drugog kraja....(Jer. 25:33) U pobijene bit e ukljueni ..kraljevi....vojni zapovjednici....junaci...slobodnjaci i robovi...mali i veliki Otkriv. 19:18

Godinama su upozorenja davana kroz stranice ovog asopisa i prateeg, Straarske kule. Jo uvijek ima vremena za ponizne da nau mjesto u amcu za spaavanje, slijedei na Bibliji temeljene upute od stjuarda koji jo uvijek dolaze na njihova vrata. Ali, vrijeme istjee! Zato ne pitati Jehovine Svjedoke to trebate uiniti da preivite potonue ovog sustava stvari, dok za to jo uvijek imate priliku?

(g81 10/22, str. 9-12 engl)