PRIČA: GUSJENICA ZELENICA ERIC CARLE

◦ ZADACI:

◦ RAZVOJ GOVORA

◦ RAZVOJ PREDČITALAČKIH SPOSOBNOSTI

◦ RAZVOJ PAŽNJE I PAMĆENJA

◦ Nakon čitanja priče upitajte dijete što mu se najviše svidjelo. Što je gusjenica željela

pojesti? Tko joj je to branio? Potaknite ga da nacrta što mu se najviše svidjelo.

Aktivnost pripremila odgojiteljica Katica Tomaić

Gusjenica Zelenica Bila gladna čitav tjedan Jabuku je zagrist htjela Al joj reče pužić jedan

-To ne diraj! Tvoje nije! A sad bježi !Al što prije!

GUSJENICA TUŽNA, JADNA,

SA JABUKE ODE GLADNA.

Gusjenicu Zelenicu Divni miris kruške mami. Htjede zagrist. Kad najednom Jedna osa zagalami:

-To ne diraj! Tvoje nije! A sad bježi! Al što prije

GUSJENICA TUŽNA, JADNA,

SA JABUKE ODE GLADNA.

Gusjenicu Zelenicu Već od gladi hvata strava. Jagodu je zagrist htjela,

Al je čula glasić mrava:

-To ne diraj! Tvoje nije! A sad bježi! Al što prije!

GUSJENICA TUŽNA, JADNA,

SA JAGODE ODE GLADNA.

Izgladnjela, tuge puna, Dogmizala do limuna. I tu htjela da se hrani,

Al joj vilin konjic brani:

-To ne diraj! Tvoje nije!

A sad bježi! Al što prije!

GUSJENICA TUŽNA, JADNA

I S LIMUNA ODE GLADNA.

Usred toplog ljetnog dana Stigla i do patlidžana. Pomislila:-Evo jela!

Al skakavca tu je srela.

Skakavac je gljivi šalje: Traži gljivu! Putuj dalje!

GUSJENICA TUŽNA, JADNA,

S PATLIDŽANA ODE GLADNA.

GLADNA GLADNA.

Od nevolje i od gladi Vide joj se već rebarca, Al na gljivu kad je stigla Začula je glas komarca:

-To ne diraj!Tvoje nije!

A sad bježi! Al što prije!

GUSJENICA TUŽNA, JADNA I SA GLJIVE ODE GLADNA.

Zamaglila glad zjenice

Gusjenice Zelenice. Do paprike kada stiže Tada cvrčak buku diže:

Paprika je za nas cvrčke Uvezena čak iz Grčke. Da ne bude ljutog boja,

Ne diraj je! Nije tvoja!

GUSJENICA TUŽNA, JADNA, SA PAPRIKE ODE GLADNA.

Gusjenica Zelenica, Nesretnica, mučenica, Slatki kesten sad bi jela, Al s kestena zuji pčela:

-Drugi objed programiraj,

Ali kesten taj ne diraj!

GUSJENICA TUŽNA, JADNA, I S KESTENA ODE GLADNA.

Do trešnje je najzad stigla Izgladnjela vrlo slaba Kraj trešnje je neprekidno

Kreketala jedna žaba:

-To ne diraj! Tvoje nije!

A sad bježi ! Al što prije!

GUSJENICA TUŽNA, JADNA I SA TREŠNJE ODE GLADNA!

Zloćom drugih okružena, Uvrijeđena , rastužena

Na list jedan tad je sjela

I čahuru sebi plela. Iako je tako mala, Već je jako dobro znala: U čahuri treba biti

Da je ona od zla štiti.

I GLE ČUDA: JEDNOG

DANA ČAHURA SE OTVORILA ZELENA SE GUSJENICA U LEPTIRA PRETVORILA. U LEPTIRA DIVNIH BOJA U JUNAKA KOJEM GODI

LEPRŠATI MEĐU CVIJEĆEM I LETJETI U SLOBODI.