Primjedbe uz poljski i engleski prijevod

Andrićeva romana NA DRINI ĆUPRIJA

PAULINA PYCIA

U članku se analiziraju poljski i engleski prijevod izabranih struktura u kojima prevoditelji jesu, ili nisu,

vodili računa o posebnosti bosanske kulture, jezika i mentaliteta te simbolike. Svrha je ovoga rada

prikazati različita pojedinačna prevoditeljska rješenja za kulturnospecifičan i obilježen leksik (posebno

orijentalizme) te njihovu ekvivalentnost i funkcionalnost. Korpus analize čine poljski prijevod Most na

Drinie (prev. Halina Kalita, Warszawa 1985) i engleski prijevod The Bridge on the Drina (prev. Lovett

F. Edwards, London 1959).

Većina prevoditelja slaže se s tvrdnjom da su dva izvora tzv. praktične neprevodljivosti: kulturne

razlike i jezične razlike. Prve su uvijek veći izazov. Tekst i konotacije koje oko njega gravitiraju

potrebno je prvo dekodirati, pa onda kodirati u sustav znakova i značenja koji je razumljiv za

predstavnike druge kulture. Taj društveni kod obuhvaća među ostalim: nazive i imena, tradicije i

mode, društvene odnose, estetiku i etiku, aluzije i citate, jezične norme i sl., drugim riječima sve što

se skriva iza pojma realije.

Ako su geografska i vremenska distanca velike, proces prevođenja otežavaju konvencionalni elementi

koji nemaju svoje ekvivalente u ciljanoj kulturi. Način života, iskustvo i interes jedne društvene

skupine rijetko se poklapaju sa životnim uvjetima, sustavom vrijednosti i okolinom koja okružuje

drugu skupinu. Naime, u jeziku (a najvidljivije u leksiku) zrcali se samo ono što je bitno za određenu

jezičnu skupinu. To određuje gramatika, odnosno gramatičke strukture i kategorije (morfologija i

sintaksa)[1]. Problem za prevoditelja najčešće nije nedostatak odgovarajućih termina, nego

nepostojanje određenih pojava.

Cijeli taj kulturno-jezični sustav utječe na izbor prevoditeljskih strategija. One su, prema specifičnim

kulturnim pojavama, sljedeće:

1. naturalizacija – traženje supstituta onoga što je strano u ciljnoj kulturi,

2. egzotizacija – čuvanje stranih elemenata u prijevodu,

3. neutralizacija – uklanjanje kulturnih elemenata, ostajanje na opće poznatim pojavama.

R. Lewicki kaže da izbor prevodilačkih strategija ovisi također o tome tolerira li određena kultura

stranost ili ne (Lewicki 2010). U okviru tih strategija prevoditelj može koristiti različite translatorske

tehnike: parafraziranje, objašnjenja, proširivanje, definiranje, fusnote i endnote, opisivanje,

posuđivanje, kalkiranje, izostavljanje.

U tekstu Andrićeva romana Na Drini ćuprija postoji mnogo riječi usko vezanih uz bosansku kulturu i

prostor – orijentalizama. Taj specifičan leksik odnosi se na dvije vrste realija:

- etnografske (mjere, novac, životni stil),

- društveno-političke (organi vlade i njihova hijerarhija, vojska i oružje, vjeroispovijest).

Prevoditelji nemaju problema s nekim riječima koje su prisutne u romanu i označavaju strane

elemente u poljskoj i engleskoj kulturi, npr. beg (plemićki naslov u Osmanskom Carstvu,

dostojanstvenik):

[...] pa se opet vraća mladom begu (NDĆ[2], 187).

[...] potem wraca do młodego beja (MND, 179).

[...] she returned once more to the young beg (BOD, 183).

To znači da su poznate u ciljanoj kulturi i imaju svoje ekvivalente (npr. posuđenice), prihvaćene su u

jeziku, a dokaz je tome to da se mogu naći u rječniku.

U Andrićevom romanu vidi se sustav mjera tipičan za dvije civilizacije – zapadnu i istočnu, koji

predstavlja heterogenost bosanskog svijeta, npr.:

Ljudi su računali na forinte i krajcare, ali isto tako i na groše i pare, merili na aršin, na oke i dramove,

ali i na metar, na kilograme i grame, utvrđivali rokove za plaćenje i isporuke po novom kalendaru, ali

još češće po starim navikama: o Đurđevu i o Mitrovdanu (NDĆ, 137).

Obliczało się w forintach i grajcarach, ale także w piastrach i parach, mierzyło się na arszyny, oki i

dramy, ale także metrem, kilogramami i gramami, wyznaczało się terminy opłat i dostaw według

nowego kalendarza, ale jeszcze częściej starym zwyczajem: na św. Jerzego i na św. Dymitra (MND,

131).

People reckoned in florins and kreutzers but also in grosh and para, measured by arshin and oka and

drams but also by metres and kilos and grams, confirmed terms of payment and orders by the new

calendar but even more often by old custom of payment on St. George’s and St. Dimitri’s day (BON,

136).

Forinta i krajcar su novčane jedinice koje su se upotrebljavale u ugarskom dijelu Austro-Ugarske

Monarhije (forinta je imala 100 krajcara/krajcera), aršin je zajednički naziv različitih mjera za dužinu

(između 65 i 75 cm) koje su se upotrebljavale u mnogim obrtima (lakat), oka je arhaična mjera za

težinu i tekućinu (1,282 kilograma, 1,5 litara), dok je dram bila turska mjera za težinu (3,207 grama).

Đurđev (odnosno Đurđevdan/Jurjevo) blagdan je svetog Jurja, 23. travnja, povratak proljeća;

Mitrovdan, 26. listopada po gregorijanskom kalendaru (danas 8. studenog) pravoslavni je praznik

posvećen Dimitriju Solunskom.[3]

U jednoj rečenici vide se dijakronija i kontrast između prošlosti i suvremenih vremena. U prijevodu se

dakle moraju naći elementi koji će čitatelju sugerirati kulturno-povijesnu hibridnost i raznolikost

bosanske kulture.

To je primjer istih prevoditeljskih rješenja za orijentalizme i za drugi leksik – pojmove vezane uz

određene veličine (arhaizme, germanizme, rusizme). Ako ekvivalent određene riječi nije prisutan u

ciljanom jeziku (TL, target language), prevoditeljske strategije vezane uz kulturno i povijesno obojene

pojmove temelje se na:

- ostavljanju bez promjena originalnih jezičnih jedinica, npr. oka (polj. oka, eng. oka),

- prilagođavanju stranih riječi (fonološki, ortografski, fleksijski), npr. groš (eng. grosh), aršin (polj.

arszyn, eng. arshin),

- ekvivalenciji, npr. krajcar (polj. grajcar, eng. kreutzer),

- zamjeni (bliskoznačnice, opis), npr. forint (eng. florin).

Riječi koje se uvode u ciljani jezik bez promjena zahtijevaju dodatno objašnjenje u fusnoti ili na kraju

teksta (u obliku indeksa nepoznatih riječi). Svi su nazivi jedinica mjera strani za poljske i engleske

čitatelje – i zbog različitosti kulture, i zbog vremenskog razmaka. Ni poljski ni engleski prevoditelj nisu

ipak objasnili koje mjere i koje vrijednosti opisuju, pa su na taj način stvorili sliku daleke i nepoznate

stvarnosti.

U analizi prijevoda i usporedbi jezičnih jedinica može se izdvojiti trostupanjska podjela ekvivalencije:

- potpuna ekvivalencija (u kojoj su značenja riječi potpuno ista[4]),

- nulta ekvivalencija (u kojoj ne postoji riječ istog značenja[5]),

- djelomična ekvivalencija (u kojoj je značenje riječi isto samo u određenom kontekstu).

Djelomična ekvivalencija je opća pojava koja ima dva oblika: divergenciju i konvergenciju.

Divergencija u prijevodu označava slučaj u kojem jedna riječ ima više ekvivalenata u ciljanom

jeziku[6] i jako je čest uzrok problema u prijevodu, dok konvergencija definira obrnutu situaciju.

U engleskom prijevodu su zapravo sve novčane jedinice primjeri divergencije. Florin je zajednički

naziv i za razne povijesne novčane jedinice, npr. zlatne kovanice iz Firence (fiorino d’oro, 1252.),

engleske kovanice zvane Dva lamparta (Double leopard, 1344.) i austro-ugarsku forintu, kao i za više

suvremenih novčanih jedinica, npr. nizozemski gulden i mađarsku forintu. Slično je i s riječi grosh,

koja funkcionira kao naziv povijesne kovanice među ostalim u Njemačkoj, Austriji i Engleskoj, pa i kao

naziv jedne suvremene novčane jedinice – poljske. Slično je i s riječi para, koja označava novac

različite vrijednosti u raznim vremenima i u raznim zemljama, npr. osnovnu novčanu jedinicu u

Osmanskom Carstvu i dio rumunjskog leja. Problem za čitatelja može biti i dešifriranje riječi dram za

tursku jedinicu težine i suvremenu englesku apotekarsku težinu. Ostali nazivi u ovoj rečenici, iako

ponekad egzotični, lišeni su pogrešne konotacije.

Cilj je prijevoda ne samo reprodukcija značenja nego i približavanje atmosfere egzotičnog Višegrada.

Zbog toga neke riječi, iako višeznačne i transkribirane u ciljanom jeziku, ne narušavaju percepciju

teksta i njegovo razumijevanje. Na taj način tekst prijevoda relativizira prikazanu zbilju. Direktan

transfer orijentalizama je česta pojava i u poljskom i u engleskom prijevodu. Neke se strane riječi u

ciljanom jeziku asimiliraju i leksikaliziraju, npr. u poljskom dżezwa, forint, međutim ti procesi traju, pa

su u tekstu ipak najčešće definirane i istaknute, pisane pod navodnicima ili kurzivom, npr. kapia;

primjer imamo u engleskom prijevodu:

Na toj terasi smešten je kafedžija sa svojim džezvama, fildžanima, uvek raspaljenom mangalom, i

dečakom koji prenosi kafe preko puta, gostima na sofi. To je „kapija“ (NDĆ, 7).

Na tym balkonie rozgościł się sprzedawca kawy ze swojimi dżezwami*, filiżankami, wiecznie

rozżarzonymi mangalami** i chłopcem, który zanosi kawę rozpartym na sofie po przeciwnej stronie

gościom. Taka jest kapija*** (MND, 7).

* dżezwa – mosiężne lub blaszane naczynie do gotowania kawy

** mangal – rodzaj piecyka

*** kapija – dosł. brama, tu: wnęka, wykusz

On this part of the terrace a coffee-maker had installed himself with his copper vessels and Turkish

cups and ever-lighted charcoal brazier, and an apprentice who took the coffee over the way to the

guests on the sofa. Such was the „kapia“ (BOD, 15).

U engleskom prijevodu orijentalizmi kapija i sofa prepleću se s parafrazama, npr. kafedžija: eng.

coffee-maker ‛onaj koji kuha kavu’, džezva: eng. copper vessel ‛bakrena posuda’, fildžan: eng. Turkish

cup ‛turska šalica; šalica bez uške’, mangal(a): eng. charcoal brazier ‛pećica na drveni ugljen’. S druge

strane u poljskom tekstu dominiraju posuđenice koje su definirane u fusnoti: džezva ‛mjedena ili

limena posuda za kuhanje kave’, mangal ‛vrsta pećnice’, kapija ‛dosl.vrata; ovdje: niša, doksat’. I u

poljskom i u engleskom prijevodu pozornost privlači riječ sofa koja u originalnom tekstu znači ‛široka,

tapecirana klupa s naslonom’. Prevoditelji nisu definirali taj orijentalizam, iako u ciljanim jezicima

postoje homonimi koji označavaju široku ležaljku s niskim naslonom, kauč… Takav prijevod je primjer

zamke i krive asocijacije kod čitatelja. Izbor prevoditelja je dakle kontroverzan.

U svakom su prijevodu jako zanimljiva rješenja vezana uz idiomatične strukture kao što su frazemi,

poslovice, izreke i sl.:

Takvi su svi: tvrdice i tutumraci, a puni para kao šipak (NDĆ, 13).

Obaj jednacy: sknery i kutwy, a pieniędzy mają w bród (MND, 14).

They are all alike, misers and tight-fisted but as full of money as a pomegranate (BOD, 21).

U poljskom prijevodu iskorištena je funkcionalno ekvivalentna struktura mieć czegoś w bród koja

znači ‛imati puno, toliko da se može po tome broditi’ (Bańkowski 2000), odnosno poredbeni frazem

zamijenila je metafora. Sačuvani su istovremeno smisao i oblik (idiomatična struktura umjesto

doslovnog prijevoda). U engleskom tekstu pojavljuje se dosta rijetko rješenje – doslovan prijevod

frazema, koji je za čitatelja potpuno nerazumljiv (pomegranate znači ‛šipak, nar’). Odluku prevoditelja

teško je obrazložiti, pogotovo kad se uzme u obzir da u engleskom jeziku postoji mnogo frazema koji

znače ‛imati puno novca’, npr.: not be short of a bob or two, to be rolling in money, to have money to

burn. Sintagmatski prijevod idioma može se iskoristiti samo u situaciji kada je prevoditelj potpuno

siguran da je takav idiom, a zapravo i neologizam, razumljiv i jasan za čitatelja. Uz to, takvo rješenje

prihvatljivo je samo kod određenih tipa tekstova kod kojih je čitatelj spreman za jezične inovacije.

Manjak istovrijednice u ciljanom jeziku ponekad zahtijeva traženje približnog značenja među

bliskoznačnim riječima, npr.:

[...] sa svima njenim burnim, sevdalijskim, plačevnim ili grubim fazama (NDĆ, 187).

[...] ze wszystkimi burzliwymi, namiętnymi, płaczliwymi albo ordynarnymi (…) fazami (MND, 179).

[...] with all its noisy, yearning, lachrymose or coarse phases (BOD, 183).

Ljubavna solistička pjesma bosansko-hercegovačkih muslimana, sevdalinka (tur. sevdali ‛zaljubljenik’)

nije poznata ni u poljskoj ni u engleskoj kulturi, a parafraziranje te riječi čini se prekomlicirano.

Prevoditelji su dakle odlučili iskoristiti riječi koje izazivaju slične asocijacije vezane uz ljubav i strast:

polj. namiętny ‛strastven’, eng. yearning ‛požudan’.

Izazov za prevoditelja je također i transfer povijesnih elemenata koji određuju vremensku lokaciju,

npr.:

„Ungarija“, zemlja iz pesama (NDĆ, 67).

Węgry, kraina z pieśni (MND, 65).

distant Hungary, a land og legend (BOD, 72).

Riječ Ungarija odnosi se na mnogonacionalnu državu u Panonskoj nizini, tzv. Kraljevinu Ugarsku, no

taj kolokvijalni naziv nema svoje ekvivalente ni u poljskom ni u engleskom jeziku. Puni naziv krši

registar i stil teksta u kojem nema mjesta za stručno nazivlje. U poljskom prijevodu pojavljuje se riječ

Węgry (‛Mađarska’), koja je službeni naziv suvremene države, ali i već dugo prisutna u jeziku.

Poloniziran je oblik starocrkvenoslavenskog naziva *ągrin, *Wągrin za zemlju uralskih (ugrofinskih)

plemena[7]. Međutim, u poljskom jeziku postoji i riječ Madziar (također Madziarka, madziarski), koja

se također odnosi na pripadnika ugrofinskih plemena[8], no ona je stilski obilježena i zvuči arhaično

(vidi sljedeći primjer). U engleskom prijevodu uz stilski neutralnu riječ i suvremeni naziv države

Hungary (‛Mađarska’) pojavljuje se atribut distant (‛dalek, drevni’). Takvo proširivanje ima konkretnu

funkciju, dopunjava nedostatak informacije o davnašnjim vremenima koju sadrži leksički element u

originalnom tekstu.

Definiranje je sljedeća tehnika koja se često koristi u slučaju adaptacije stranih realija, a temelji se na

dodavanju opisa u glavni tekst prijevoda[9]. Na taj način prijevod postaje detaljniji i razumljiviji za

čitatelja, iako taj postupak označava vidljivu ingerenciju u tekst originala, npr.:

Mnogi je bosanski spahija, braneći svoj ugarski spahiluk u borbama pri tom povlačenju, ostavio kosti

u mađarskoj zemlji (NDĆ, 67).

Niejeden bośniacki pan w obronie swych madziarskich włości podczas cofania się zostawił swe kości

na ziemi węgierskiej (MND, 65).

Many Bosnian „spahis“ (landowners who held their lands on military tenure) had left their bones on

Hungarian soil, defending their properties in the battles preceding the withdrawal (BOD, 72).

U engleskom prijevodu pored riječi spahis (istaknute kurzivom) nalazi se iscrpno objašnjenje

orijentalizma: landowners who held their lands on military tenure ‛zemljoposjednici koji su mogli

sačuvati svoje posjede pod uvjetom sudjelovanja u ratu’. Iako je u istoj rečenici izostavljen drugi

orijentalizam spahiluk, zastupa ga stilski neutralna riječ property ‛posjed, zemljište’, pa je prevoditelj

sačuvao dojam stranosti i egzotike[10]. U poljskom tekstu nema orijentalizama: spahija (‛lenski

konjanik’) preveden je kao pan, što nije točno, jer pan znači ‛bogataš, vlasnik zemljišta’. Poljski pan

nije naime podanik i nije dužan ratovati, takvu je obavezu imao tzv. lennik ili wasal ‛feudalni podanik

koji je od seniora dobivao posjed, a obvezivao se na vjernost i na pomoć u ratu’[11]. Titula pan mogla

se pripisati samo muškarcu koji je imao visok materijalni i društveni status, koji je pripadao

utjecajnom sloju društva[12]. Riječ spahiluk prevedena je na poljski kao włości, ta je riječ arhaizam sa

značenjem ‛posjed, zemljište’. Može se onda reći da je – iako u rečenici nema elemenata koji

asociraju na istočnu kulturu – sačuvana barem vremenska distanca.

Analizirajući engleski prijevod, teško je odrediti koji su prevoditeljevi kriteriji u izboru stranih riječi

koje želi definirati, jer neke od njih nisu komentirane, iako su istaknute u tekstu kurzivom. To se tiče i

orijentalizama i drugih posuđenica, npr. hodja ‛svećenik, vjeroučitelj’ honved ‛mađ. formacija

domobranitelja’.

Bila je u onim godinama kad se turske djevojke još ne kriju (NDĆ, 162).

Była w tym wieku, kiedy młode Turczynki jeszcze nie noszą zasłon (MND, 153).

She was of the age when Turkish girls, not yet veiled in the heavy feridjah (BOD, 159).

Taj primjer je poseban zbog toga što se u engleskom prijevodu pojavljuje orijentalizam kojeg nema u

originalnom tekstu – feridjah ‛neprozirna tkanina koju žene nose preko lica’ (na taj način prevoditelj

je dodao neko simbolično značenje, tajanstvenost), dok se u poljskom prijevodu nalazi ekvivalent

zasłona (što se može prevesti …mlade Turkinje još ne nose velove). Iako u poljskom prijevodu nisu

sačuvani svi turcizmi, oni koji jesu imaju svoju funkciju i grade sliku orijentalnog prostora.

Brojni turcizmi vezani uz svakodnevni život ocrtavaju kolorit bosanske kulture. Neophodnost

prilagođavanja teksta koji sadrži strane elemente ciljnoj kulturi prisiljava prevoditelja, pa i čitatelja,

na narušavanje procesa percepcije. Naime, većina turcizama u poljskom prijevodu (to su uglavnom

riječi kojih značenje nije opisano u tekstu romana, kao npr. kapija) objašnjena je u fusnotama.

Naravno, fusnota je uvijek prihvatljivija nego endnota, ali i ona može stvarati poteškoće čitatelju pri

stalnom prebacivanju između glavnog teksta i radnje romana te dodatnih objašnjenja, pogotovo kad

se sastoji od dugog i detaljnog opisa. Takvo rješenje predstavlja i sljedeći primjer. Riječ rayah – opet

istaknuta u tekstu – prati apozicija i istovremeno definicija: the Christian serfs (serf ‛sluga, rob’).

Objašnjenje je dovoljno, iako se u poljskom prijevodu u fusnoti nalazi detaljnija informacija da je taj

naziv pogrdan.

[...] od raje, hrišćana (MND, 22).

[...] od rai, chrześcijan (MND, 22).

* raja – pogardliwa nazwa nadawana przez Turków poddanym tureckim – chrześcijanom

[...] the rayah, the Christian serfs (BOD, 29).

Poljski prevoditelj sačuvao je replike likova koje su u originalnom tekstu bile na turskom jeziku, što

naglašava stranost i heterogenost. Da bi tekst bio jasan i razumljiv, u fusnoti je dodao prijevod turskih

rečenica: Aja jok!, polj. Ależ nie! (hrv. Ma ne!); Walahi?, polj. Przysięgasz na Boga? (hrv. Kuneš li se

bogom?).

Aja jok! (NDĆ, 50).

Aja jok! (MND, 48).

*Aja jok! (tur.) – Ależ nie!

No (BOD, 56).

Valahi? (NDĆ, 67)

Walahi?* (MND, 83)

*Walahi? – Przysięgasz na Boga? (tur.)

Do you swear by Allah? (BOD, 89).

U engleskom tekstu ti su fragmenti prevedeni na engleski: No (hrv. Ne.)[13], Do you swear by Allah?

(hrv. Kuneš li se Alahom?). Taj se prijevod ipak razlikuje od poljskih objašnjenja u fusnoti. Vjerojatno

da bi se istaknulo porijeklo i vjeroispovijest likova, prevoditelj unosi u glavni tekst ime jedinog Boga u

islamu, Alaha. To možemo također interpretirati kao nadopunjenje karakteristike likova koja je

nepotpuna zbog ukidanja turskog jezika u tekstu.

Sljedeći primjer odnosi se na pogreške prevoditelja koje su rezultat krive interpretacije. Riječ nena (ili

nona) znači ‛baka’, pa se zapravo ne može naći obrazloženje koje bi moglo objasniti zašto se u

poljskom prijevodu umjesto stare bake pojavljuje stara majka… Osim generacijske zabune u poljskom

prijevodu nalazi se također neadekvatan prijevod riječi čaršija. Prevoditelj je odlučio prevesti tu riječ

u fusnoti kao trgovački kvart, no problem je u tome da je čaršija nešto više nego administrativna

jedinica, o njoj se govori kao o bitnom mjestu u gradu vezanom ne samo uz trgovački nego i društveni

život. Čaršija je centar grada, pa frazem priča se po čaršiji znači da je neka vijest široko poznata.

Dovešću moju staru nenu u čaršiju* na konak (NDĆ, 164).

Zaprowadzę swoją starą matkę (!) do czarszii na nocleg (MND, 155).

* czarszija – dzielnica handlowa

I will bring my old grandmother to the market-place, where she is to spend the night (BOD, 161).

U engleskom tekstu prevoditelj nije našao regionalno obojene ekvivalente za riječi nena i čaršija,

iskoristio je neutralan leksik: grandmother (hrv. baka), market-place (hrv. tržnica, trg). Značenje prve

riječi, iako je stilski neutralna, podudara se sa značenjem u originalnom tekstu. Druga ni na koji način

ne prenosi značenje originala, jer se odnosi na ‛mali prostor gdje sitni proizvođači prodaju svoje

namirnice’, što znači da i u engleskom prijevodu nedostaje informacija o bitnosti tog mjesta i

lokalnom značenju. Takvo rješenje – neutralan leksik umjesto stilski obilježene riječi – vidimo i u

poljskom prijevodu, riječ konak turskog porijekla preveden je kao nocleg (hrv. noćenje). Engleski

prevoditelj izabrao je drugo rješenje, posegnuvši za deskripcijom iako postoji izraz night’s rest (hrv.

noćenje), jer je opis u skladu s konvencijom koja se odnosi na dinamičnost teksta i prednost glagola

nad imenicama: where she is to spend the night znači ‛gdje će provesti noć’.

U sljedećem citatu opet se vidi razlika u prevoditeljskim tehnikama. Riječ šeftelija kao regionalizam

nema svog ekvivalenta ni u poljskom ni u engleskom leksiku, pa se u prijevodima nalaze standardni

nazivi za to voće: polj. brzoskwinia i eng. peach. No, riječ dečurlija već ima odgovarajuću riječ, jer i u

poljskom i u engleskom jeziku postoje nazivi za nestašnu djecu. U engleskom prijevodu postoji

ekvivalent urchins (hrv. vragolani), ali u poljskom prijevodu dzieci (hrv. djeca). Iako je korištenje

hiperonima dosta česta tehnika u prevođenju kulturno obilježenih tekstova, u ovom slučaju nije

opravdana, pa bi bilo bolje da se dečurlija prevede kao npr. urwisy, łobuzy.

Samo su još stare žene, goneći dečurliju koja su im krala šeftelije, dovikivale u svojim glasnim i ljutim

kletvama: Dabogda ti Hajrudin perčin raščešljao! Na kapiji te majka prepoznala! (NDĆ, 90)

Tylko jeszcze staruszki opędzając się dzieciom, wykradającym im brzoskwinie, piskliwie i gniewnie

wykrzykiwały przekleństwa: Bodaj cię Hajrudin skrócił o głowę! Bodaj cię matka na kapiji ujrzała!

(MND, 86)

Only some of the old women, driving away the urchins who came to steal their peaches,

wouldmshout in loud and angry curses: May God send Hairuddin to cut your hair for you! May your

mother recognize your head on the „kapia“! (BOD, 92-93)

U citiranom fragmentu zanimljiv je također prijevod kletve Dabogda ti Hajrudin perčin raščešljao!

Naime, poljski čitatelj već u prvoj rečenici doznaje da stare žene žele smrt nestašnoj djeci koja im

kradu voće: skrócić kogoś o głowę znači skratiti koga za glavu. Frazem na srpskom jeziku zamijenjen

je frazemom na poljskom jeziku. Međutim, u engleskom tekstu nalazi se doslovan prijevod rečenice:

to cut your hair for you znači skratiti ti kosu/ošišati, iako postoji odgovarajući frazem to cut

somebody’s head off. Tek na osnovi druge rečenice čitatelj može saznati o kojoj je prijetnji riječ

(drastična slika upisuje se u stereotip strogih prava u istočnim kulturama). Rečenica May your mother

recognize your head on the ‛kapia’! znači da stare žene žele da se njihove glave postave na kapiju

(Dabogda ti odsjekli glavu i stavili na kapiju!).

Izostavljanje riječi ili fragmenta teksta u prijevodu radikalan je i dosta rijedak postupak. Moguće je to

samo u situaciji kada takav postupak neće negativno utjecati na smisao i kada može potpomoći

kontekst. U ovom primjeru elizija jedne riječi (hrv. košulja, polj. koszula), koja nikako nije kulturno

obilježena, nema obrazloženja i izrazita je pogreška poljskog prevoditelja.

Na njoj su turske šarene dimije, ali ostalo odelo, košulja, pojas i jelek, bilo je kao u srpskih djevojaka

po selima [...], bez bošče (NDĆ, 167).

Miała na sobie barwne szarawary, ale pozostałe części garderoby – [(!)] pas i serdak – takie, jak

noszą Serbki po wsiach [...], bez chusty (MND, 159).

She was wearing brightly coloured Turkish trousers, but the rest of her dress, blouse, sash and bolero,

was that of the Serbian girls from the villages (BOD, 164).

[...] brisale su suze krajem šamije (NDĆ, 174).

[...] ocierały końcem chustki (MND, 166).

[...] wiped away their tears with the fringes of their kerchiefs (BOD, 170).

Zanimljivo je ipak kako je prevedena riječ jelek (‛dio odjeće bez rukava, prsluk’), kao i poljski prijevod

riječi dimije. Za prvu riječ i poljski i engleski prevoditelj nisu upotrijebili standardne riječi (polj.

kamizelka, eng. weistcoat), nego su našli u svojim jezicima regionalizme koji označavaju dio ženske

nošnje bez rukava (polj. serdak, eng. bolero). Riječ dimije nema svog potpunog ekvivalenta u

poljskom jeziku, ali postoji riječ szarawary koja označava element turske mode prisutan u Poljskoj u

16. i 17. stoljeću. Naravno, ne može se govoriti o punoj ekvivalenciji, jer se nošnje u različitim

kulturama i tradicijama sigurno razlikuju, ali se ipak može govoriti o funkcionalnoj ekvivalenciji, koja

se ostvaruje u asocijacijama na tradicionalne, povijesne vrste odjeće. Takva tehnika nije rabljena u

prijevodu drugog elementa ženske odjeće – riječi šamija. Razlog je tome vjerojatno briga da se

prijevod zbog velikog broja domaćih regionalizama ne pretvori u adaptaciju koja ne bi bila razumljiva

za čitatelje[14].

Najjednostavnija definicija govori da je ekvivalencija relacija identičnosti ili približne identičnosti

između tumačenih jedinica različitih jezika: njihova je funkcija ista ili skoro ista u određenom

kontekstu (Delisle/Lee-Jahnke/Cormier 2004). Ekvivalentnost je u prijevodu pojava subjektivnog

karaktera, međutim mora biti osnovana na određenoj znanstvenoj taksonomiji.

U definiranju i nalaženju ekvivalencije u prijevodu jezični elementi su najvažnije varijable. Oni se

mogu razlikovati u odnosu na kategoriju i stupanj sličnosti, dok se sama ekvivalencija može odnositi

na cijeli tekst ili na njegov fragment. Prema tome, pojam ekvivalencije je jako složen i često

interpretiran na različite načine. E. A. Nida razlikuje dinamičnu i formalnu ekvivalenciju (formal

correspondence, dynamic equivalence). Prva se odnosi na informaciju, tj. oblik i sadržaj teksta, a

druga na perlokuciju, tj. utjecaj teksta (Nida, Taber 1964). J. C. Catford uz definiciju ekvivalencije

opisuje jezične i kulturne čimbenike koji utječu na proces njezinog traženja (Catford 1988). Jezični

faktori su konkretne mogućnosti i ograničenja u SL, dok su kulturni u pozadini jer se zrcale u jeziku.

Jezični elementi u SL (source language) i TL (target language) mogu biti isti ili različiti; slično tome,

elementi jedne kulture mogu biti prisutni i u drugoj kulturi, pogotovo u situaciji kad se može govoriti i

o „kulturnoj hiperonimiji“ (npr. kultura Slavena). M. Baker izdvaja četiri vrste ekvivalencije: na nivou

riječi, na nivou gramatičkih kategorija, na nivou teksta (informacije i kohezija), na nivou pragmatike

(Baker 1992).

Najčešći su problemi pri ostvarivanju ekvivalencije u prevođenju: nepotpuna informacija u SL kao

presupozicije i implikacije, te višeznačnost ili nejednoznačnost. Ekvivalencija u odnosu na kulturne

elemente označava za prevoditelja da u ciljanoj kulturi mora naći pojmove koji kod čitatelja mogu

izazvati slične asocijacije kao oni u originalnom tekstu kod njegovog čitatelja.

U prijevodu teksta koji je primjer druge kulture važna je korelacija dinamične ekvivalencije i

egzotizacije, iako su već Sapir i Whorf tvrdili da prijenos iskustava iz jedne kulturne skupine u drugu

nije moguć zbog jezičnih ograničenja, egzotičnosti i sl. (Sapir 1927). Ključan je u razumijevanju teksta

također kontekst, jer on usmjerava proces percepcije. Međutim, dinamična ekvivalencija

podrazumijeva traženje u TL odgovarajućeg oblika koji prenosi sadržaj i vrijednosti teksta u SL i koji

može izazvati iste dojmove, doživljaje i reakcije. Drugim riječima, prevoditelj mora stvoriti u svom

tekstu isti odnos kao između informacije u originalnom teksu i primatelja te poruke. U tome se može

uspjeti ako se sačuva prirodnost načina izražavanja i nadoveže na kulturne uzorke koji su tipični za SL.

Egzotizacija teksta – koja dominira i u analiziranom poljskom i u engleskom prijevodu – ima i dobre i

loše strane. Ona bez sumnje ima edukacijsku funkciju. Fusnote, koje neki smatraju porazom

prevoditelja, ipak olakšavaju interpretaciju te otkrivaju tajne i razlike između kultura i slika svijeta. S

druge strane, brojne su publikacije u kojima dodatna objašnjenja zauzimaju ¾ stranice i otežavaju

čitanje, iako autor nije imao loše namjere, želio je samo predstaviti sve kulturne razlike, aluzije i sl.

(usp. knjige izdavačke kuće Ossolineum). U sporednom tekstu trebale bi onda biti isključivo

informacije koje su neophodne za razumijevanje cijele priče.

Usporedbom prijevoda mogu se zapaziti različite prevoditeljske strategije i tehnike koje se mogu

podijeliti na dvije vrste:

- direktne – posuđivanje, kalkiranje (leksikalno i strukturalno) i doslovni prijevod,

- indirektne – transpozicija i ekvivalencija.

Na njihov izbor utječu jezične mogućnosti koje pružaju poljski i engleski jezik te poznavanje bosanske

kulture kod poljskih i engleskih čitatelja. Međutim, dok se razlike u jezičnim sustavima mogu

kompenzirati pomoću različitih jezičnih sredstava ili kategorija, u transferu kulturnih elemenata

dolazi do pojava koje su poznate polaznoj kulturi, ali strane ciljanom primatelju poruke.

Orijentalizmi su bliži poljskom čitatelju nego engleskom zbog susreta s turskom kulturom i jezikom u

prošlosti[15]. Zbog toga bilo bi za očekivati da će poljski prijevod biti adekvatniji i jednostavniji (iako

je, naravno, prijevod teksta tog tipa uvijek velik izazov). Naime, poljski prijevod ima dosta mana i

pogrešaka za koje je teško naći obrazloženje poput krive interpretacije, brojnog (ponekad

nepotrebnog) definiranja i izostavljanja riječi. Svakako, u 80-tim godinama u Poljskoj istraživanje

prijevoda nije bilo još toliko popularno i razvijeno, pa su se prevoditelji uglavnom oslanjali na vlastito

iskustvo i procjene. Stariji engleski prijevod prihvatljiviji je za čitatelje s jedne strane zbog strukture

teksta, s druge – zbog dosljednosti u izboru prevoditeljskih strategija (npr. konzekventno isticanje

orijentalizama u prijevodu). Paralelna analiza tekstova naravno nije dovoljna za njihovu ocjenu, jer

prijevod nije samo „jezični proizvod“. Govoreći o finalnoj ocjeni, treba uzeti u obzir također

makroanalizu: dojam čitatelja, recepciju teksta u novom kulturnom krugu i funkcionalnu ekvivalenciju

(stil i funkcija teksta).

Literatura

Andrić 2004: Andrić, Ivo. Na Drini ćuprija. Zagreb.

Andrić 1985: Andrić, Ivo. Most na Drinie. Prev. Halina Kalita. Warszawa.

Andrić 1959: Andrić, Ivo. The Bridge on the Drina. Prev. Lovett F. Edwards. London.

Baker 1992: Baker, Mona. A Coursebook on Translation. London.

Ballard 2001: Ballard, Michel. Le nom propre en traduction. Paris.

Bańkowski 2000: Bańkowski, Andrzej (ur.). Etymologiczny słownik języka polskiego. Warszawa.

Catford 1988: Catford, John Cunnison. A Linguistic Theory of Translation. London.

Delisle/Lee-Jahnke/Cormier 2004: Delisle, Jean; Lee-Jahnke, Hannelore; Cormier, Monique C..

Terminologia tłumaczenia. Prev. Teresa Tomaszkiewicz. Poznań.

Cobham 1994: Cobham, David (ur.). European monetary upheavals. Manchester–New York.

Friedman 1994: Friedman, Milton. Intrygujący pieniądz: z historii systemów monetarnych. Prev.

Krzysztof Szlichciński. Łódź.

Giavazzi, Micossi, Miller 1990: Giavazzi, Francesco; Micossi, Stefano; Miller, Marcus (ur.). European

monetary system. Cambridge.

Hejwowski 2009: Hejwowski, Krzysztof. Kognitywno-komunikacyjna teoria przekładu. Warszawa.

Kiersnowski 1980: Kiersnowski, Ryszard. Moneta – świadek historii. Warszawa.

Lewicki 2010: Lewicki, Roman. Przekład. Język. Kultura. Lublin.

Nida/Taber 1964: Nida, Eugène A.; Taber, Charles Russel. Toward a Science of Translating. Leiden.

Sapir 1927: Sapir, Edward. The Unconscious Patterning of Behavior in Society. In: Dummer, Ethel (ur.).

The unconscious. A symposium. New York. S. 114–142

Simpson/Weiner 1991: Simpson, John A.; Weiner, Edmund S. (ur.). Oxford English dictionary. Oxford.

Tomaszkiewicz 2008: Tomaszkiewicz, Teresa. Przekład audiowizualny. Warszawa.

Wilamowski/Wnęk/Zyblikiewicz 1998: Wilamowski, Maciej; Wnęk, Konrad; Zyblikiewicz, Lidia A.

Leksykon polskich powiedzeń historycznych. Kraków.

[1] Na primjer (ne)određenost, koja i u hrvatskom i u engleskom ima svoje jezične eksponente

(primjerice pridjevski oblici u hrvtaskom, članovi a i the u engleskom), dok u poljskom u takvim

oblicima nije prisutna (osim rijetkih frazeologiziranih i zastarijelih pridjevskih oblika kao što su

godzien/godny), ili svršeni i nesvršeni vid u hrvatskom i poljskom koji se u engleskom jeziku moraju

uskladiti s četverostupanjskom podjelom vremena: simple, continous, perfect, perfect continuous.

[2] U članku se koriste kratice: NDĆ – Na Drini ćuprija, MND – Most na Drinie (poljski prijevod), BOD –

The Bridge on the Drina (engleski prijevod).

[3] Uz Đurđevdan i Mitrovdan vezana su brojna vjerovanja, npr. uoči ovih dana svatko bi trebao ostati

kod svoje kuće, inače će preko cijele godine noćivati po tuđim kućama. Uz to, na Mitrovdan su se

hajduci rastajali da bi negdje prezimili, a ponovno su se sastajali sljedeće godine na Đurđevdan:

Mitrovdanak, hajdučki rastanak; Đurđev danak hajdučki sastanak.

[4] Potpuna ekvivalencija riječi jako je rijetka zbog frazeologizacije jezika, npr. riječ maslac ima svoje

ekvivalente kao lekseme u poljskim i engleskim rječnicima (pol. masło, eng. butter), međutim u

frazemima koji označavaju lakoću i jednostavnost pojavljuju se različite riječi: ide što kao po loju, pol.

coś idzie jak po maśle, eng. it’s a piece of cake; a hrvatski izraz kosa plave boje ne može se prevesti

na poljski kao niebieskie włosy i na engleski kao blue hair.

[5]Nulta ekvivalencija je najčešće razlog posuđivanja riječi, jer nova stvar ili pojava postaje dio

stvarnosti zajedno sa svojim imenom. No, u prijevodu uvijek zahtijeva i opis ili komentar, primjerice u

fusnoti.

[6] Npr. polj. ciasto, hrv. kolač, tijesto, eng. cake, dough.

[7] Poradnia Językowa PWN: http://poradnia.pwn.pl/lista.php?id=6016. Stanje 12 studenoga 2012.

[8] Poradnia Językowa PWN: http://sjp.pwn.pl/szukaj/madziar. Stanje 12 studenoga 2012.

[9] Ni u poljskom ni u engleskom prijevodu nema primjera slične tehnike, supstitucije, koja označava

zamjenu strane riječi koja se pojavljuje u originalu definicijom ili opisom u prijevodu, npr. kratice

(Ballard 2001: 114).

[10] Primjer engleskog teksta je ipak dosta neobičan zbog grafije. Naime, prevoditelj je ostavio

orijentalizam koji je dodatno istaknut pomoću kurziva, pa onda u zagradi definirao stranu riječ. Takvo

rješenje pojavljuje se u cijelom engleskom prijevodu, iako je uobičajeno definiranje u obliku apozicije.

[11] Hrv. vazal, lenstvenik.

[12] Sada riječ pan u poljskom jeziku vrši honorifikativnu funkciju i nije više obilježena visokim

statusom.

[13] Nije sačuvana samo (?) modalnost.

[14] Regionalizmi: polj. szalinówka ‛rubac za glavu s motivom cvijeća oko ruba’, u Engleskoj

popularniji su dijelovi ženske nošnje pelerine (eng. cloak) ili šalovi (eng. shawl).

[15] Početak poljsko-turskih odnosa datira se u 15. stoljeće kada je Osmansko Carstvo postalo jedna

od dominantnih vojno-političkih čimbenika u Europi, u 17. stoljeću Poljaci i Turci susjeduju i ratuju,

manji ili veći konflikti izbijaju skroz do podjele Poljske i njezinog nestanka s karte Europe 1795.

Zanjimljivo da je Osmansko Carstvo kao jedina država nije prihvatila podjelu Poljske. Legenda glasi da

tijekom prezentacije veleposlanika sultanu Turci su uvijek govorili: Veleposlanik iz Lechistana još nije

stigao. (Wilamowski/Wnęk/Zyblikiewicz 1998)

Tekst je prvotno objavljen u zborniku Andrićeva ćuprija (Pycia P. Primjedbe uz poljski i engleski

prijevod Andrićeva romana „Na Drini ćuprija”. W: Andrićeva ćuprija. Andrić-Initiative 6. Red. B.

Tošović. Institut für Slawistik der Karl-Franzens-Universität Graz, Beogradska knjiga, Narodna i

univerzitetska biblioteka Republike Srpske, Svet knjiga. Graz-Beograd-Banjaluka 2013. ISBN: 978-3-

9503561-3-7, s. 835-849

Ovdje se objavljuje uz dopuštenje autora.