Upload
dangcong
View
272
Download
10
Embed Size (px)
Citation preview
Principi molekularne i fenotipskeevolucije
nastavnik: prof. dr Biljana Stojković
Šta je evolucija???
Definicija ??
• Biološka evolucija predstavlja procese progresivnih promena u genetičkim i/ili ontogenetskim sistemima koje su primarno zasnovane na izmenjenim interakcijama populacija i životnih sredina.
-Genetička struktura populacije (geni, hromozomi)-Rekombinacije i sistem ukrštanja,-Regulacija ekspresije gena, epigenetičke promene,-Ekološki parametri populacije (veličina pop., odnos polova, uzrasna struktura, itd.)
1. Zašto je teško razumeti evoluciju?
Problem jedinke !!!!
Filozofski uslovi za nastanak i razumevanje teorije evolucije
Napuštanje 2 osnovna filozofska koncepta:
2. Preformacionizam(osnova svih finalističkih i ortogenetskih teorija)
1. Tipološko mišljenje(diskontinuitet tipova)
Tipološko mišljenje (esencijalizam)
Pojmovi “eidos” (Platon) i “essences” (T. Akvinski) predstavljaju formalno filozofsko kodifikovanje ovog načina mišljenja.
“Stalne nepromenljive “ideje” na kojima počiva opažena raznovrsnost jedine su stvarne i trajne” (Platon)
Aristotelova razrada – varijabilnost predstavlja odstupanje od “prirodnog stanja” (eidosa) → dominantna filozofija u prirodnim naukama do 19. veka.
- Nepromenljiva suština “tipova” (vrsta)- Potpuni diskontinuitet između pojedinačnih eidosa (tipova)
Eidos (tip) je stvaran, varijabilnost je iluzija
Preformacionizam• Jedinka minijatura se nalazi u gametu
(najčešće spermatozoidu) i tokom razvića se samo uvećava.
• Termin “evolucija” nastao iz takve ideje o razvijanju.
• Prenet iz ontogeneze u kasnijem kontekstu “filogeneza” značio je razvijanje već postojećeg plana.
• Evolucija ne dovodi do stvarnih promena već predstavlja sazrevanje imanentnih sposobnosti.
• Razvoj “tipa” = razvoj jedinkehomunculus
Antiesencijalizam (populaciono mišljenje)- ključni element evolucione biologije
• Esencijalizam izvrnut naglavačke:– Varijabilnost je stvarna, prosečan tip je apstrakcija
– Ne postoje dve identične jedinke
– Prosečan tip je statistička apstrakcija, jedinke su stvarne
– Individualna varijabilnost je “pokretač” evolucije (neposredni uzrok, proximate cause, Mayr); stanje varijabilnosti (na bilo kom nivou) je istorijski uzrok/objašnjenje (ultimate cause, Mayr).
Zašto je teško razumeti evoluciju?
- evolucija nema veze sa svakodnevnim životom
- vremenske dimenzije su neshvatljive
- strepnja od “dva ništavila”
“Kreiranje” života
• Hipoteza spontane generacije – nastanak živog iz neživog u jednom koraku.
• Vitalizam (vitalni princip, entelehija, elan vital)
Kreator Nepoznate prirodne sile
Eksperimenti protiv spontane generacije (u prilog biblijskom učenju):-Frančesko Redi (1626 – 1698) – muve i crvi-Antoni van Levenhuk (1632 – 1723) – mikroskop-Luj Paster (1822 – 1895) – nema spontanog “kvarenja” materije
Nastupa hemija: biomakromolekuli sačinjeni od jednostavnih molekula koji mogu nastati od neorganske materije.Da li je život rezultat specifične hemijske organizacije materije????
Problem
• Hipoteza “srećnog incidenta” - verovatnoća nastanka funkcionalnih biomakromolekula na osnovu slučajnih asocijacija je “gotovo ravna nuli“ → život je neka vrsta čuda!!
• Ali:
– Biološke verovatnoće su ograničene zakonima fizike i hemije !!
Problem
• Determinisanost strukture života ??– Živi svet kakav je danas
nije jedini mogući svet!!
• Nesvodljiva složenost genetičke i metaboličke mašinerije i strukture ??– Postepenost
– Nema anticipacije
• Večni život i koncept panspermije• Princip kontinuiteta - svaki stupanj u evoluciji
kontinuirano se razvija iz prethodnog: – na početku, u skladu sa poznatim zakonima fizike i hemije– u kasnijim fazama, pridružuju se osnovni biološki mehanizmi
(mutacije i prirodna selekcija, prevashodno)
– Aleksandar Oparin (1924) i Džon B. S. Holdejn (Haldane, 1929) - “hemijska evolucija“ podrazumeva postepenu pojavu živih sistema.
– “molekulski fosili“ - delovi genetičkih sistema (“zamrznuti“u vremenu) kod savremenih organizama nastali u vrlo ranim fazama postanka života – promena je nemoguća.
“Kreiranje” života