PRIRODNA GEOGRAFSKA OBILJEŽJA AFRIKE

Gordan Koščević 3.c

Afrika, drugi po veličini kontinent na Zemlji, s ukupno 30,3 milijuna km2 ili oko 1/5 kopna na Zemlji; gotovo po polovici presijeca ga ekvator, no oko 2/3 površine je na sjevernoj Zemljinoj polutki. U smjeru sjever-jug, između krajnjih kopnenih točaka, od rta Abiada do rta Agulhasa proteže se u duljini od oko 8000 km, a u smjeru istok-zapad, od rta Verta do rta Hafuna oko 7500 km. Afriku oplakuje Sredozemno more na sjeveru, Crveno more i Indijski ocean na istoku, te Atlantski ocean na zapadu. Na sjeveroistoku Afrike je prevlaka koja je veže s Azijom, preko koje je prokopan Sueski kanal. Europi se najviše približava na 13 km u Gibraltarskim vratima. Obala slabo razvedena, duljine oko 30 500 km. Kontinentu pripadaju Madagaskar i manji otoci: Mafio, Zanzibar, Pemba, Komori, Sejšelski otoci, Maskareni i Sokotra u Indijskom oceanu, te Madeirsko otočje, Kanarski, Kapverdski otoci, Bijagosko otočje, Gvinejski otoci i pučinski otoci Ascension, Sveta Helena i Tristan da Cunha u Atlantskom oceanu. Ističe se golemim prostranstvima, bujnim šumama, nepreglednim savanama, velikim rijekama i rudnim bogatstvima, ali i niskim stupnjem gospodarskog razvoja koji se očituje u siromaštvu i neishranjenosti stanovništva, visokom prirodnom prirastu, ratnim sukobima i sl.

GRAĐA I RELJEF

U osnovi najvećeg dijela današnje Afrike nalaze se prastare prekambrijske stijene, uglavnom neporemećene od paleozoika. Samo je na krajnjem sjeverozapadu i južnom rubu kontinenta

došlo do mlađeg nabiranja. Za današnji reljef važni su tektonski pokreti u tercijaru; razlamanje kontinenta, pri čemu su pojedini dijelovi uzdignuti, a drugi spušteni. U istočnoj Africi nastaje

prepoznatljiv sustav tektonskih uleknina gdje su uz rasjede nastale vulkanske planine i prostrani pokrovi lave. Ulekninu Crvenog mora ispunilo je more i odvojilo Arapski poluotok od Afrike. Glavninu reljefa čine prostrane zavale, pokrivene mlađim sedimentima i naplavinama, međusobno izdvojene niskim pregradama gdje je mjestimice ogoljela stara kristalasta osnova.

U osnovi se razlikuje niska Afrika na sjevernom, zapadnom i središnjem dijelu kontinenta (visina uglavnom do 500 m), i visoka Afrika na jugu, jugoistoku i istoku kontinenta (uglavnom na 1000 m n. m. i više). U niskoj Africi mogu se izdvojiti veće cjeline: Atlasko gorje, Sahara,

Sudan i zavala Konga. Atlasko gorje na sjeverozapadu građom i izgledom je “stranac” u Africi, jer je dio sustava mlađih nabranih planina susjedne Europe. Valovita Sahara jednolična je

pustinja s kristalastim osamljenim masivima na 1500–3000 m n. m. (Ahaggar, Tibesti). Sudan je prostrani pojas južno od Sahare u kojem se ističu plitke zavale (najveća je Čadska), pragovi

i ravnjaci. Najveća zavala Afrike jest zavala Konga, omeđena Šabom, Istočnoafričkim ravnjakom i Južnogvinejskim visočjem koje prema sjeveru prelazi u vulkansko gorje Kamerun.

U visokoj Africi nalaze se etiopsko-somalijsko područje, Istočnoafrički jezerski ravnjak i Južnoafričko visočje. Istočnoafrički tektonski jarak razdvaja Etiopsko visočje na zapadu od Somalijskog visočja na istoku. U Etiopskom visočju (2000–3000 m n. m.) pojedini vrhunci

uzdižu se i više od 4000 m (Ras Dashen, 4620 m). Istočnoafrički jezerski ravnjak prostran je kraj između zavale Konga i Indijskog oceana, u jezgri od kristaličnih stijena, pod znatnim vulkanskim pokrovima. Ovdje su najviše planine Afrike; uz visoke vulkanske planine uz istočnoafrički tektonski jarak (Kilimandžaro 5895 m, Kenya 5199 m, Elgon 4321 m), duž

srednjoafričkog tektonskog jarka ističe se Ruwenzori (5119 m). U sjevernom dijelu ravnjaka nalazi se zavala (na 1000–1500 m n. m.) u kojoj je prostrano, ali plitko Victorijino jezero. U

srednjoafričkom tektonskom jarku, koji se pruža od doline Albertova Nila do donjeg toka rijeke Zambezi, leže Albertovo jezero, Edwardovo jezero, jezera Kivu, Rukwa i Tanganyika, a u

istočnoafričkom tektonskom jarku, koji se pruža središnjim dijelom Etiopije, Kenijom i Tanzanijom, leže jezera Ziway, Shala, Abaya, Ch’amo, Turkana (Rudolfovo), Naivasha, Natron i

dr. U južnom dijelu ravnjaka oba tektonska jarka spajaju se u Njaško visočje s potolinom jezera Malavi. U središnjem je dijelu blaga zavala u kojoj je polupustinja Kalahari.

-Sahara u blizini Merzouga, Maroko - Viktorijini slapovi, Zambija

KLIMA

Najveći dio Afrike smješten je u tropima, između obratnica, pa je Afrika najtopliji kontinent, bez velikih temperaturnih kolebanja. Stoga su klimatske razlike ponajprije uvjetovane raspodjelom oborina. Odmicanjem od ekvatora sve je manje oborina i sve su duža sušna razdoblja, a uz obratnice, u području suptropskog maksimuma tlaka zraka, najsušnija su područja Afrike. U dijelu zavale Konga, na gvinejskom primorju, na obali Sijera Leonea, Liberije, Obale Bjelokosti te na istočnom Madagaskaru područje je prašumske klime, s više od 1500 mm oborina na godinu. Nema suhog razdoblja, dva su godišnja maksimuma vezana uz zenitalni položaj Sunca (konvekcijske kiše). Najviše oborina prima gvinejsko primorje (Kamerunsko gorje; do 10 000 mm na godinu). Područje prašumske klime okružuje prostrano područje savanske klime, s oko 750 do 1500 mm oborina na godinu. Ovu klimu ima i velik dio istočne Afrike, pa i uz ekvator, zbog visoka reljefa. Smjenjuje se vlažno (ljetni mjeseci) i suho (zimski mjeseci) razdoblje koje je sve dulje idući prema obratnicama. Na područja savanske klime nadovezuje se područje vruće stepske klime s više oborina ljeti: na južnom rubu Sahare, u visokoj Africi, u Kalahariju. Vruća stepska klima javlja se i na sjevernom rubu Sahare, samo sa zimskim oborinama. U većem dijelu godine nedostaje vode, a količina oborina vrlo je promjenjiva. Povremene sušne godine uzrokuju pojave gladi i migracije stanovnika, posebice u pojasu na južnom rubu Sahare. Područja vruće pustinjske klime imaju vrlo malo oborina (manje od 250 mm na godinu), najčešće u neredovitim pljuskovima. To su Sahara, dijelovi Somalijskog poluotoka, jugozapad Kalaharija i Namib. Uzak dio primorja Magreba, te primorje na krajnjem jugozapadu Afrike imaju sredozemnu klimu. Toplu klimu sa suhom zimom imaju istočni dijelovi JAR-a, manja izdvojena područja u istočnoj Africi i viši dijelovi Etiopije. Reljef općenito uvjetuje visinske klimatsko-vegetacijske pojase. Na visokim vrhuncima (Kilimandžaro i dr.) ima vječnog snijega.

VODE NA KOPNU

Afrika ima vrlo nejednaku raspodjelu voda. Bitno se razlikuju vodama bogata ekvatorska i suha suptropska područja. Velika područja nemaju stalnih tokova. Takvih je više područja u Sahari (suhe plitke zatvorene zavale, ponegdje šotovi i vadiji) i u Kalahariju (npr. Okavango – Makgadikgadi), te unutarnji sljevovi jezera (npr. jezero Čad, jezero Turkana). Slijev Sredozemnog mora zauzima oko 10% površine Afrike; osim izduženog Nila koji pritječe iz unutrašnjosti, u Sredozemno more ulijevaju se kratki tokovi, uglavnom s Atlasa. Slijev Indijskog oceana zauzima oko 18% afričke površine, osim Zambezija i Limpopa pretežu razmjerno kraći tokovi s visočja. Najprostraniji je slijev Atlantskog oceana s oko 35% afričke površine. Prostrana porječja imaju Niger, Kongo i Oranje. Od drugih: Senegal, Gambija, Volta, Ogooué, Cuanza i Cunene. Općenito, najveće afričke rijeke (Nil, Niger, Kongo, Zambezi) primaju pritoke u zavalama, a u more se ulijevaju velikim deltama. Kroz rubne uzvisine i pregrade rijeke se često probijaju sutjeskama i brzicama, što smanjuje plovnost, ali povećava još nedovoljno iskorišten hidroenergetski potencijal (oko 15% svjetskoga).

Literatura:

http://proleksis.lzmk.hr/7053/

http://hr.wikipedia.org/wiki/Afrika

http://www.geografija.hr/regija/svijet/afrika

Geografija 3 – udžbenik za treći razred gimnazije (Gall – Matas)