PRIRU^NIK ZA MULTIDISCIPLINARNI PRISTUP · Prim.dr. Nermana Mehi} - Basara, specijalista neuropsihijatar direktor Zavoda za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo Doc.dr

PRIRU^NIK ZAMULTIDISCIPLINARNI PRISTUP

PREVENCIJI ZLOUPOTREBEPSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI

Urednici:Sanela Peki}

Tarik Smailbegovi}

Sarajevo, 2006.

PRIRU^NIK ZA MULTIDISCIPLINARNI PRISTUPPREVENCIJI ZLOUPOTREBE PSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI

Izdava~: Udruènje za prevenciju ovisnosti ismanjenje {tete LINK, Sarajevo

Urednici: Sanela Peki},Tarik Smailbegovi}, dipl.scr.

Recenzenti: prof. dr. Ismet Ceri}prof. dr. Zlatko Puva~i}

Autori: Grupa autora

Designnaslovne strane: Agdal Nuhanovi}

DTP: Sanin Grabonji}

[tamparija: Fojnica d.o.o., Fojnica

Za {tampariju: [ehzija Buljina

Tira`: 1000

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i Univrzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

616-084:613.81/.84] (082)

PRIRU^NIK za multidisciplinarni pristupprevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanci / urednici Sanela Peki}, Tarik Smailbegovi}. -Sarajevo : Udruènje za prevenciju ovisnosti ismanjenje {tete Link, 2006. - 222 str. : graf.prikazi ; 26 cm

Biblografija i druge bilje{ke uz tekst1. Peki}, Sanela 2. Smailbegovi}, TarikCOBISS.BH-ID 14955526

Autori

Prof.dr. Ajnija Omani}, redovni profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu{ef Instituta za socijalnu medicinu Medicinskog fakulteta Klini~kog Centra Univerziteta u Sarajevu

Prim.dr. Emina Kapetanovi} - Bunar, specijalista neuropsihijatarpredsjednik Asocijacije klubova lije~enih alkoholi~ara (AKLA)

Prim.dr. Nermana Mehi} - Basara, specijalista neuropsihijatardirektor Zavoda za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo

Doc.dr. Habiba Salihovi}, primarius direktor Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo

Doc.dr. Sajma Krki} - Dautovi}, specijalista infektologije{ef Klinike za infektivne bolesti Klini~kog Centra Univerziteta u Sarajevu

Doc. dr. Lilijana Oru~, specijalista neuropsihijatarPsihijatrijska klinika Klini~kog Centra Univerziteta u Sarajevu

Dr. Tibor D. Daneli{en, specijalista psihijatrije, REBT-psihoterapeutvoditelj Savjetovali{ta za prevenciju i tretman zavisnosti, Banja Luka

voditelj Terapijskih zajednica „Zajednica Susret”, Bosna i Hercegovina

Dr. Melida Hasanagi}, specijalista porodi~ne medicineRMC “Dr. Safet Muji}”, Mostar

Zineta Dvizac, prof,spec.med.psihologijeZavod za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo

Ranka Katalinski, prof,spec.traumatske psihologije{kolski pedagog-psiholog, Elektrotehni~ka {kola Sarajevo

Branka Alajbegovi}, prof. ped. i psih. Emina Kadi}, dipl.scr, Cert.R.t.

Porodi~no savjetovali{te Kantona Sarajevo

Inspektor Dèmal MurgaMUP Kantona Sarajevo

Mr. Muharem Omerdi}Rijaset Islamske zajednice

o. Vanja Jovanovi}, paroh sarajevskiSrpska pravoslavna crkva

Dr. Darko FinciJevrejska zajednica Sarajevo

Fra Velimir Valjan, profesor Franjeva~ka teologija u Sarajevu

Sanela Peki}, predsjednikUdruènje za prevenciju ovisnosti i smanjenje {tete – LINK, Sarajevo

KoautoriProf.dr. Geoffrey Hodgetts

Queens University Canada, Family Medicine Development Program in BiH

Dr. Bajro Sari}, specijalista stomatolo{ke protetikeRukovodilac primarne zdravstvene za{tite, RMC "Dr Safet Muji}", Mostar

SADR@AJ

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

I DIOMultidisciplinarni pristup prevenciji zloupotrebepsihoaktivnih supstanci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9Definicije kori{tenih termina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

Istorijat zloupotrebe psihoaktivnihsupstanci u Bosni i Hercegovini i svijetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

Klasifikacija, efekti i posljedice zloupotrebepojedinih psihoaktivnih supstanci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

Javno-zdravstveni problemi pu{enja duhanai njihova prevencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

Pijenje alkohola - posljedice, prevencija i lije~enje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

Riziko i za{titni faktori koji utje~uda mladi (ne) uzimaju psihoaktivne supstance . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

Primarna prevencija kao metoda izbora prisprje~avanju i suzbijanju bolesti ovisnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67

Promocija mentalnog zdravlja u prevencijizloupotrebe i ovisnosti o psihoaktivnim supstancama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73

Polne specifi~nosti i razlike u upotrebii zloupotrebi droga i alkohola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

Uloga porodice u prevenciji i ranomotkrivanju zloupotrebe psihoaktivnih supstanci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87

Ovisnost o psihoaktivnim supstancamau sadràju rada tima porodi~ne medicine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93

Mogu}nosti lije~enja ovisnosti o psihoaktivnim

supstancama i smanjenje {teta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .101

Bolesti u vezi sa rizi~nim pona{anjemosoba koje zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .107

Uloga i zna~aj Ministarstva unutra{njihposlova Kantona Sarajevo u prevenciji narko-kriminala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .117

5

Religijski pogled na problem zloupotrebe iovisnosti o psihoaktivnim supstancama – Islam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125

Religijski pogled na problem zloupotrebe iovisnosti o psihoaktivnim supstancama – Katoli~anstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .131

Religijski pogled na problem zloupotrebe iovisnosti o psihoaktivnim supstancama – Pravoslavlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .137

Religijski pogled na problem zloupotrebe iovisnosti o psihoaktivnim supstancama – Judeizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141

II DIOUloga {kole u prevenciji zloupotrebepsihoaktivnih supstanci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .143[kola kao partner u prevencijizloupotrebe psihoaktivnih supstanci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .145

Uloga prevencije ovisnosti o duhanu,alkoholu i psihoaktivnim supstancama u {kolama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .151

Tehnike podu~avanja i evaluacija radionica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165

Radionice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173

Prilozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .197

Lista skra}enica kori{tenih u priru~niku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .199

Lista institucija i organizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .200

Zakonsko regulisanje zloupotrebe alkohola, duhana i droga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .203

Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .205

Informativni list 1 - osnovne informacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .207

Radni listovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .209

Evaluacija priru~nika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .221

6

UVOD

Priru~nik za prevenciju zloupotrebe psihoaktivnih supstanci je nastao u okviru pro-jekta “Multidisciplinarni pristup prevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanci u Kan-tonu Sarajevo – ja~anje djevoj~ica i dje~aka putem edukacije o ìvotnim vje{tinama”koji finansira Kanadska me|unarodna agencija za razvoj i Kanadska ambasada.

Zloupotreba i ovisnost o psihoaktivnim supstancama predstavlja veoma sloèn imultifaktorijalno uslovljen problem. Da bi se radilo na sprje~avanju nastanka navede-nog problema, neophodno je koristiti multidisciplinarni pristup i uklju~iti stru~njake ra-zli~itih profila. U izradi ovog Priru~nika je u~estvovalo 20 stru~njaka koji imaju vi{e-godi{nje iskustvo u prevenciji i/ili tretmanu ovisnosti o psihoaktivnim supstancama.Zahvaljujemo se svim autorima koji su dali svoj doprinos i svojim znanjem i iskustvomobogatili sadràj Priru~nika za multidisciplinarni pristup prevenciji zloupotrebe psiho-aktivnih supstanci. Posebnu zahvalnost dugujemo prof.dr. Ismetu Ceri}u i dr. Nerma-ni Mehi} Basara za stru~nu pomo} koju su nam pruìli pri izradi Priru~nika.

Nastanku Priru~nika je prethodila procjena stanja i potreba u ligama trezvenostiu osnovnim i srednjim {kolama u Kantonu Sarajevo. Stoga, ovim Priru~nikom ima-mo namjeru, prije svega, odgovoriti na postoje}e potrebe u {kolama, te informisatipedagoge1, nastavnike i druge profesionalce koji rade s djecom i mladima, o razli~i-tim aspektima zloupotrebe i ovisnosti o psihoaktivnim supstancama. Nastojali smoda informacije budu stru~no metodolo{ki uskla|ene, da svi koji pruàju informacijepi{u na jedinstven na~in, te da informacije o ovisnostima budu sasvim jasne i nedvo-smislene. @elja nam je da svi koji se budu koristili Priru~nikom dobiju jasnu informa-ciju i poruku koja }e im biti korisna u preventivnom radu sa djecom i mladima. Za-hvaljujemo se svim nastavnicima i {kolskim pedagozima koji su nam iza{li u susreti s nama podijelili svoja iskustva o radu s u~enicima na prevenciji zloupotrebe psi-hoaktivnih supstanci.

S obzirom da {kola nije samo obrazovna, nego i odgojna ustanova, smatrali smoda je potrebno poseban dio Priru~nika posvetiti prakti~nim informacijama o organi-ziranju i radu {kolske sekcije za prevenciju zloupotrebe psihoaktivnih supstanci (li-ga trezvenosti) koju bi svaka {kola trebala imati. Liga trezvenosti ne bi trebala ima-ti samo obrazovnu, nego mnogo {iru, odgojnu, ulogu; do sada se u ligama trezve-nosti “borilo protiv droge” i u~enicima se govorilo isklju~ivo o {tetnosti droga, ~estoih se zastra{ivalo nerealnim informacijama, pokazivali su im se uzorci droga, ali ta-kve aktivnosti mogu imati suprotan efekat od onog koji se èli posti}i. Zadatak {ko-le ne bi trebao biti “borba protiv droge”, jer djeca imaju mnogo zabrana koje ih spu-

7

1 înjenica je da se na mjestima {kolskih pedagoga i psihologa naj~e{}e nalaze ène. Tako|er, ne smijemo zab-oraviti da {kole poha|aju i djevoj~ice i dje~aci.

tavaju. Djeca i mladi su po prirodi radoznali, èle istraìvati, otkrivati nove svjetove,testirati granice, biti druga~iji... [kola treba iskoristiti radoznalost i ispitiva~ki duh dje-ce i mladih osoba i usmjeriti njihovu energiju na pozitivne aktivnosti, ukazuju}i im namogu}nosti koje stoje pred njima i pomaù}i im da otkriju svoje snage koje }e kori-stiti kao najbolji za{titni mehanizam od zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, ali i dru-gih sociopatolo{kih pojava.

Zadatak {kole je da kroz ligu trezvenosti izgra|uje li~nost mlade osobe, da jojukazuje na pozitivne vrijednosti i stavove prema ìvotu i svijetu koji je okruùje, dajoj pomaè da razvije ìvotne vje{tine komuniciranja, dono{enja odluka, odupiranjapritisku vr{njaka, te da stekne zdrave navike. Informisanje o {tetnim posljedicamazloupotrebe pojedinih psihoaktivnih supstanci treba da bude samo jedan (nikako ijedini) segment u raznolikom kolaù drugih aktivnosti usmjerenih na prevenciju. Ufokusu svih aktivnosti treba da bude dijete, odnosno mlada osoba, koja }e biti pa-rtner u osmi{ljavanju preventivnih aktivnosti u sekciji i cijeloj {koli. Potrebno je da {tove}i broj u~enika ima koristi od aktivnosti koje se osmi{ljavaju i organiziraju u sekci-ji (bilo putem radionica na ~asovima odjeljenskih zajednica, priredbi i sportskih ta-kmi~enja sa POZITIVNIM SLOGANIMA, izleta isl. aktivnosti).

Nastavnici i pedagozi koji su uklju~eni u direktni rad sa u~enicima na prevencijizloupotrebe psihoaktivnih supstanci se susre}u sa nedostatkom smjernica za rad inedovoljnom literaturom koju mogu koristiti u radu. U nedostatku stru~ne literature,nastavnici i u~enici koji su ~lanovi Liga trezvenosti sami pronalaze edukativne ma-terijale kojima }e se koristiti. Postavlja se pitanje koliko su te poruke i edukativni ma-terijali u skladu s principima preventivnog rada.

Ovim Priru~nikom èlimo se posebno fokusirati na prevenciju i ista}i va`nost ja-~anja za{titnih faktora, kako individualnih, tako i za{titnih faktora koji postoje u po-rodici, {koli i okruènju u kojem dijete ìvi. @elimo podstaknuti standardizirani i kon-tinuirani pristup prevenciji zlouporabe psihoaktivnih supstanci putem liga trezvenos-ti u osnovnim i srednjim {kolama. @elimo pomo}i nastavnicima u osmi{ljavanju kva-litetnog i efikasnog rada u ovim, veoma korisnim, {kolskim sekcijama.

Nadamo se da }e Vas ovaj Priru~nik podstaknuti da {kolskoj prevenciji zloupo-trebe psihoaktivnih supstanci pristupite sistemati~no, stru~no i sa razli~itih aspeka-ta koriste}i se pristupima koji su uskla|eni sa uzrastom, interesima i potrebama cilj-ne grupe. Ukoliko imate potrebu da nam kaète svoje mi{ljenje u vezi s Priru~nikomili imate prijedlog kako da ga u~inimo jo{ boljim, molimo Vas da ispunite formular ko-ji moète na}i u prilogu i po{aljete ga.

8

I DIO

MULTIDISCIPLINARNI PRISTUPPREVENCIJI ZLOUPOTREBEPSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI

DEFINICIJE KORI[TENIH TERMINA

Sanela Peki}Udruènje za prevenciju ovisnosti i smanjenje {tete - LINK

Zloupotreba i ovisnost o psihoaktivnim supstancama predstavlja veliki pro-blem, kako u svijetu, tako i u na{oj zemlji. [tetne posljedice su mnogobrojne, ka-ko po li~nost osobe koja koristi psihoaktivne supstance, tako i po porodicu i dru-{tvo u cjelini.

S obzirom da se u ovom Priru~niku govori o primarnoj prevenciji i aktivnostimakoje su usmjeren u tom pravcu, odmah na po~etku }emo napraviti distinkciju izme-|u primarne, sekundarne i tercijarne prevencije zloupotrebe psihoaktivnih supstanci.

Primarna prevencija podrazumijeva intervenciju prije nego {to se pojavi zdra-vstveni problem. To je skup razli~itih mjera usmjerenih na potpuno zdravu popula-ciju, prije svega na djecu i mlade.

Sekundarna prevencija se odnosi na rano otkrivanje osoba koje zloupotreblja-vaju psihoaktivne supstance, postavljanje dijagnoze i rad na motivaciji za lije~enje.

Tercijarna prevencija uklju~uje lije~enje i rehabilitaciju ovisnika, te njihovoponovno uklju~ivanje u normalne ìvotne tokove uz podr{ku klubova samopomo}i(klubovi lije~enih alkoholi~ara, Anonimni narkomani).

Terminologija koja se koristi kada se govori o zloupotrebi i ovisnosti o psihoaktiv-nim supstancama nije ujedna~ena. Me|utim, to nije slu~aj samo u na{oj zemlji i NAna{em govornom podru~ju. Ipak, s obzirom da je ovo Priru~nik koji teì ka uspostav-ljanju standardiziranog pristupa prevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, unastavku }emo definisati pojedine termine koji se koriste u stru~noj literaturi i sva-kodnevnom govoru.

Psihoaktivna droga ili supstanca je bilo koja hemijska ili prirodna supstancakoja, prilikom uno{enja u ljudski organizam, mijenja prirodni tok funkcionisanja ljud-skog tijela i/ili psihe.

Narkotik ili narkoti~ka droga je supstanca koja izaziva tupost, komu ili neosjet-ljivost na bol. Ovaj termin se obi~no koristi za opijate (morfij, heroin, kodein) ili opi-oide (metadon, fentanyl), koji se nazivaju narkoti~ki analgetici. Mada se ~esto koris-ti i kao izraz koji ozna~ava bilo koju supstancu bez obzira na njeno farmakolo{kodejstvo. Zbog razli~itog shvatanja zna~enja ovog termina, mi smo izbjegli njegovokori{tenje u Priru~niku.

11

Zloupotreba psihoaktivnih supstanci predstavlja kontinuiranu upotrebu bezobzira na znanje o pojavi stalnih ili povremenih socijalnih, radnih, psihi~kih ili fizi~-kih problema koji su uzrokovani ili pogor{ani upotrebom. Zloupotreba ozna~avaponovljenu upotrebu u situacijama u kojima to moè biti opasno za konzumentai/ili druge osobe. Terminom “zloupotreba” se ponekad ozna~ava bilo kakva upotre-ba ilegalnih supstanci. Zloupotrebom se smatra upotreba supstance koja nije uskladu sa medicinskim preporukama (npr. nemedicinska upotreba lijekova kojepropisuje ljekar).

Ovisnost o psihoaktivnim supstancama ili narkomanija predstavlja ponovlje-nu upotrebu psihoaktivne supstance ili supstanci, {to rezultira ovisnikovom periodi~-nom ili hroni~nom intoksikacijom, te dovodi do neodoljive èlje (kompulzije) za uzi-manjem odre|ene supstance (ili supstanci). Ovisniku je veoma te{ko da svojevoljnoprekine ili kontroli{e upotrebu supstance i nastoji do}i do psihoaktivne supstance posvaku cijenu.

Alkoholizam je stanje, psihi~ko i fizi~ko, koje se javlja kao posljedica konzumi-ranja alkohola, koje karakteri{u pona{anje i druge reakcije koje uvijek uklju~uju pri-nudu da se konzumira alkohol, stalno ili periodi~no, s namjerom da se doìve nje-govi psihi~ki efekti i, katkad, da se izbjegne osje}aj neugode.

@ivotom ovisnika dominira upotreba supstance do te mjere da isklju~uje sve osta-le aktivnosti i obaveze. Jedan od znakova koji ukazuju na stvaranje ovisnosti jestepojava tolerancije. Tolerancija predstavlja potrebu ovisnika da pove}ava dozu psi-hoaktivne supstance da bi postigao èljene efekte koje je ranije postizao manjim do-zama supstance.

Ukr{tena tolerancija predstavlja pojavu kada uzimanje jedne supstance do-vodi do stvaranja tolerancije ne samo na tu supstancu, nego i na supstancu srod-nog tipa.

Apstinencijalni sindrom je skup razli~itih simptoma psihi~ke i fizi~ke prirode ko-ji se javljaju nakon {to osoba potpuno ili djelimi~no prestane upotrebljavati odre|e-nu supstancu koju je ponavljano koristila duè vrijeme i/ili u velikim dozama.

Psihi~ka ili psiholo{ka ovisnost predstavlja osje}aj zadovoljstva i potrebe dase ponovi prijatno iskustvo koje je doìvljeno pod utjecajem odre|ene psihoaktivnesupstance. Njen intenzitet zavisi od specifi~nog efekta supstance i potreba koje oso-ba èli zadovoljiti supstancom. Ukoliko odre|ena supstanca brè zadovoljava potre-be i izaziva èljeno emocionalno stanje, utoliko je potreba za njom neodoljivija.

Fizi~ka ili fiziolo{ka ovisnost je adaptivno stanje organizma na odre|enu psi-hoaktivnu supstancu, {to dovodi do intenzivnih fiziolo{kih poreme}aja kada se uno-{enje supstance prekine. Intenzitet fizi~ke ovisnosti zavisi od vrste supstance i li~no-sti korisnika.

Predoziranje ili overdose se odnosi na upotrebu bilo koje supstance u koli~i-ni koja moè izazvati akutne fizi~ke ili psihi~ke efekte. Predoziranje moè imatismrtni ishod.

Recidiv je ponovna upotreba alkohola ili drugih psihoaktivnih supstanci, nakonperioda apstinencije, obi~no pra}ena povratkom simptoma ovisnosti.

Apstinencija je potpuni prestanak upotrebe alkohola i drugih psihoaktivnih sup-stanci.

12

Osobe koje (zlo)upotrebljavaju psihoaktivne supstance, a kod kojih se nisu razvi-li simptomi koji ukazuju na ovisnost, su korisnici ili konzumenti. Osobe kod kojihse razvila ovisnost, nazivamo ovisnici.

Smatramo da izrazi poput: uìvalac, narkoman, uìvanje opojnih droga, preko-mjerno uìvanje, drogiranje, drogera{ i sl. nisu adekvatni, jer djeluju stigmatiziraju-}e (drogera{), etiketiraju}e (narkoman), upu}uju isklju~ivo na pozitive efekte sup-stanci (uìvanje, uìvalac) i njihovo kori{tenje bi se trebalo izbjegavati, ne samo upreventivnom radu, nego uop}e.

13

ISTORIJAT ZLOUPOTREBEPSIHOAKTIVNIH SUPSTANCIU BOSNI I HERCEGOVINI I SVIJETU

dr. Tibor D. Daneli{en, specijalista psihijatrije, REBT-psihoterapeutSavjetovali{te za prevenciju i tretman zavisnosti, Banja LukaTerapijske zajednice „Zajednica Susret”, Bosna i Hercegovina

Ve} u praistorijsko vrijeme ljudski rod se koristio razli~itim psihoaktivnim supstan-cama kako bi smanjio fizi~ku bol ili izmijenio stanje svijesti. Gotovo svi narodi suotkrili neki na~in intoksikacije koja uti~e na centralni nervni sistem, umanjuje du{ev-nu patnju ili proizvodi euforiju. Uvijek su to bile biljke, gljive, koje su sa svojim alka-loidima izazivale euforiju, ìvopisne halucinacije, vizije. Koristili su ih vra~evi, {ama-ni, sve{tenici u ranim civilizacijama u cilju navodnog kontakta sa boànstvima kojesu ti narodi po{tovali. Tako susre}emo upotrebu psihoaktivnih tvari od neolitskih kul-tura do razvijenih civilizacija Maja, Inka, Asteka, Arijevaca, Babilonaca i drugih. Ka-rakteristika konzumiranja psihoaktivnih supstanci u tom periodu je da su one bileograni~ene samo na religiozne manifestacije, a tajna spravljanja opojnih napitaka jebila dostupna samo uskom krugu ljudi koji su je strogo ~uvali.

Sa druge strane odre|eni narodi su koristili psihoaktivne supstance i kao pomo}-no sredstvo za podno{enje velikih psihofizi~kih napora (indijanci koji koriste li{}e ko-ke da bi izbjegli efekte visinske bolesti i podnijeli te{ke fizi~ke napore na visinamapreko 1000 metara). Zanimljivo je ista}i da i kod takve upotrebe nije zabiljeèna po-java zloupotrebe i ovisnosti i da se i dan danas li{}e koke koristi isklju~ivo prilikomte{kih napora.

Imaju}i sve ovo u vidu moèmo prije govoriti o kultnoj upotrebi nego zloupotrebipsihoaktivnih supstanci, jer tada se ne susre}emo sa pojmom ovisnosti i masovnezloupotrebe.

Dolaskom velikih monoteisti~nih religija (judaizma, budizma, hri{}anstva i isla-ma), mijenja se odnos religije prema kultnoj upotrebi psihoaktivnih supstanci, one bi-vaju doìvljene kao ostaci paganskih rituala, dio idolopoklonstva, te tako i bivaju za-branjene, smatrane za grijeh. Iako i tada u istorijskim analima susre}emo i pojavuzloupotrebe psihoaktivnih supstaci, da navedemo jedan primjer: Ha{i{-Hasin je bionaziv za posebnu vojnu jedinicu muslimana koja se borila protiv vitezova krsta{a to-

15

kom krsta{kih ratova u Svetoj zemlji. Bili su poznati kao borbeni, neustra{ivi ratnicikoji su redovno koristili ha{i{ prije polaska u ratne operacije. Poznati po svojoj bor-benosti ostali su u trajnom sje}anju u engleskoj rije~i assassin (ubica, atentator).

Sve do 19. vijeka sre}emo veoma malo podataka o masovnoj zloupotrebi psiho-aktivnih supstanci. Uglavnom su se na podru~ju Evrope u ve}oj mjeri koristila opoj-na pi}a, dok je ha{i{ kori{ten na Bliskom Istoku, ali u manjoj mjeri i isklju~ivo u odre-|enim etni~kim grupama i malim zajednicama.

1. DUHAN

Od otkri}a Amerike (1492.) i dolaska prvih pomoraca i trgovaca sa ~udnom bi-ljkom zvanom duhan koja se u po~etku koristila u medicinske svrhe, njena zloupo-treba se veoma brzo {iri. Tako se u 16. vijeku duhan u Engleskoj kupovao za sre-bro i to u omjeru unca za uncu, tako da su siroma{ni ljudi tro{ili svoj oskudni imetakza nekoliko lula duhana dnevno. Sa druge strane va`no je ista}i da su se skoro svadru{tva intenzivno borila protiv poroka duhanske ovisnosti. Tako je naprimjer RuskaPravoslavna crkva ~ak prijetila ekskomunikacijom (isklju~ivanjem) vjernika i ra{~i-njenjem sve{tenika koji su koristili duhan i konzumirali kafu, dok je sultan Murat IVje u Turskoj Carevini u 17. vijeku odredio javna mu~enja i smaknu}a kao kaznu po-danicima za konzumiranje duhana. Naàlost, duhanska ovisnost je uzimala sve vi-{e maha i pojavom industrijalizma postepeno se kroz reklame uvukla u sve poredru{tva postaju}i najra{irenijom ovisno{}u u svijetu i jednim od zdravstvenih proble-ma broj jedan. Sjetimo se samo filmova iz perioda od 50-tih do 90-tih godina pro{-log vijeka u kojima nije postojala scena u kojoj vode}i glumac nije konzumirao ciga-retu. U filmskoj industriji, duhanska industrija je vidjela najbolji na~in reklamiranja ina taj na~in podsvjesno mijenjala stavove miliona mladih ljudi i desetina generacijatokom pola vijeka.

2. OPOJNE DROGE (NARKOTICI)

Masovnu zloupotrebu opojnih psihoaktivnih supstanci susre}emo ve} u 18. i19. vijeku kada iz kolonijalnih pobuda Britanci stimuli{u proizvodnju opijuma uKini, stvaraju}i tada milione ovisnika, i po prvi put se susre}u}i sa pojavom daovisnost o jednoj drogi ne moè biti kontrolisana unutar granica zemlje ve} po-staje globalni problem. Vrlo brzo opijumska ovisnost se {iri i na teritoriju Engles-ke i postepeno u sve ve}e gradove Evrope. Sa druge strane opijum je bio prvapsihoaktivna supstanca ~ijem ra{irivanju kao ilegalne droge je pomogla i njenanekontrolisana medicinska upotreba. Alkaloid morfij (nazvan po gr~kom bogusnova Morfeju) je izdvojen iz sirovog opijuma 1806. godine. Pokazalo se da prahgorkog okusa predstavlja sna`no sredstvo za smirivanje i ublaàvanje bola ta-ko da prije nego {to je shva}ena njegova izrazita sklonost ka stvaranju ovisnos-ti bio {iroko kori{ten u mnogim medicinskim preparatima (~ak i u sirupima zadjecu). Sredinom 19. vijeka pronalaskom hipodermalnih igala po~eo se intenziv-

16

no koristiti za smirivanje bola kod bolesnika a kasnije i kod vojnika oboljelih oddizenterije u Gra|anskom ratu u USA, te su se ti vojnici vra}ali ku}ama kao ra-zvijeni opijumski ovisnici. U èlji da izbjegnu stvaranje ovisnosti ljekari su po~e-li da intenzivnije istraùju morfij, te su 1874. otkrili da morfij moè biti prera|enu drugu sna`nu drogu heroin.

Od tog momenta na scenu svijeta nastupa psihoaktivan tvar koja je za jedno sto-lje}e uzela vi{e ìvota nego svi ratovi i zarazne bolesti zajedno. Naàlost, nesvjesniopasnosti koju heroin predstavlja ljekari ga po~inju koristiti kao sredstvo za lije~enjeopijumske ovisnosti, a po~eli su ga stavljati ~ak i u sirupe protiv ka{lja. Tolike boles-ti su navodno mogle biti lije~ene heroinom da je postao poznat kao “God’s own me-dicine“ (G. O. M.) ili „Lijek samoga Boga“. Me|utim, pokazalo se da heroin ~ak ja~estvara ovisnost, da je sna`niji od morfija, da djeluje brè i ve}im intenzitetom. Od ta-da se svijet susreo sa po{asti opojnih droga koje tako brzo i tako sveobuhvatnopro`diru psihi~ko, a kasnije i fizi~ko bi}e ~ovjeka.

Heroinska ovisnost se izrazito {iri od 50-tih godina pro{loga vijeka kada, pra}e-na rock kulturom i hipi pokretom, postaje globalni problem ~ovje~anstva.

Na na{im prostorima, koji predstavljaju dio poznate „balkanske rute“ za trgovinunarkoticima, intenzivnija pojava ove ovisnosti biva registrovana od 70-tih godinapro{log vijeka i u stalnom je porastu.

3. STIMULANSI(AMFETAMINI, KOKAIN, LSD, ECSTASY)

Traè}i lijek za astmu, Amerikanac kineskog porijekla, farmakolog Chen prou~a-vao je davne kineske opise lijekova. Prona{ao je da je pustinjski grm zvan mahuang~esto preporu~ivan kao efikasan lijek. Nakon dugog napora Chen je uspio da izdvo-ji alkaloid efedrin koji se zaista pokazao veoma uspje{nim u lije~enju astme. Usljedve}ih potreba za tim alkaloidom do{lo je i do njegovog vje{ta~kog sintetisanja kaoniz alkaloida nazvanih amfetaminima (1927.).

Ubrzo su ih ljekari propisivali u velikim koli~inama (kao inhalator za otvaranje za-~epljenog nosa do kontrole blage depresije i pobolj{anja apetita). Tokom Drugogsvjetskog rata vojnici obiju strana opskrbljivani su amfetaminima kako bi odagnaliumor. Paralelno sa klini~kom upotrebom po~inje i {iroka zloupotreba amfetaminaprvo u studentskoj populaciji, a kasnije i {ire. Zbog njegovih svojstava da energiziraorganizam, pove}ava budnost i daje osje}aj svemo}i i snage ~esto su ga koristilistudenti i sportisti. Me|utim, ubrzo se po~inju shvatati i opasnosti dugotrajnog uzi-manja, kao {to je brzo razvijanje ovisnosti, stanja sli~na paranoidnoj shizofreniji, su-manutosti u mi{ljenju. Ipak najpogubnija je izrazita tolerancija koja se brzo razvijatako da su potrebne velike koli~ine tableta ili se po~inje ubrizgavati u venu, poslije~ega nastupa psihi~ki slom organizma, depresija, kao i propadanje li~nosti usljedo{te}enja mozga.

Od kada su ga {panski konkvistadori donijeli na tlo Evrope, li{}e koke je u po~et-ku kuhano i od njega su spravljani napici, ali je tek 1844. godine iz listova ekstraho-van (izuzet, izva|en) kokain. Od samog po~etka novootkrivena supstanca je pred-

17

18

met kontraverzi. Napomenimo samo da ju je koristio i sam Sigmund Frojd2 i smatraoje dobrim sredstvom protiv depresije, ali kada je bio svjedok psihoti~nog stanja u ko-je je zapao jedan njegov prijatelj nakon {to ga je konzumirao po preporuci Frojda oniz korijena mijenja svoj stav prema novoj supstanci.

Jedan od ranih proizvoda koji je koristio li{}e koke u svojoj proizvodnji bila je Co-ca-Cola, koju je smislio ljekar iz Atlante (USA), 1886. godine. Narednih dvadeset go-dina Cola je sadràvala kokain, ali od 1906. godine, kada je donesen Akt o ~istojhrani i lijekovima (Pure Food and Dugs Act), proizvo|a~i su se preorijentisali na li{-}e koke iz kojeg je uklonjen kokain.

Od sedamdesetih godina pro{log vijeka drasti~no se {iri zloupotreba kokainauglavnom u bogatijim slojevima i ve} 80-tih godina se ozbiljno navodi niz {tetnih po-sljedica konzumiranja kokaina kao {to su: promjene li~nosti, iritabilnost, paranoja,halucinacije, poreme}aj sna i ishrane. Narko-mafija u èlji da zaradi na kokainu po-~inje da proizvodi u svojim laboratorijama jeftinije varijante nastale od baze kokaina(oslobo|ena baza, crack), koje su naàlost daleko pogubnije po zdravlje mlade oso-be, ru{e~i njihovu psihu i nerijetko izazivaju}i simptome veoma sli~ne te{kim du{ev-nim oboljenjima.

[vicarski farmaceut, Albert Hofmann je 1943. godine zabiljeìo opis bolesti kojaga je, ~ini se, sna{la: “Pro{log petka.... morao sam prekinuti rad u laboratoriji....Obuzeo me osje}aj sna`ne uznemirenosti i blage o{amu}enosti. Kod ku}e sam le-gao i utonuo u ne ba{ ugodan delirij, koji su karakterizovale ekstremno zastra{uju-}e fantazije. U polusvjesnom stanju sa zatvorenim o~ima... napale su me vizije izva-nredne uvjerljivosti, sa intenzivnom kaleidoskopskom igrom boja.“ (Cashman, 1966,str.31)

Ranije tog dana, dr. Hofmann je proizveo nekoliko miligrama d-lizergi~ne kiseline(LSD) ~ime je po~ela era jedne od najopasnijih halucinogenih droga dana{njice. Ti-mothy Leary, profesor sa Harvardskog univerziteta, 1960. godine, zajedno sa dr. Ho-fmannom, po~inje eksperimente sa LSD-om. Na taj na~in, svjesno, u doba razvojahipi pokreta, oni daju popularnost drogi koja se lako i jeftino mogla proizvesti. Usko-ro masa mladih ljudi po~inje eksperimentisati sa LSD-om u nadi da }e otkriti unutra{-nje aspekte svoga JA, ali posljedice su bile katastrofalne: halucinacije, veliki broj sa-moubistava, pani~ni napadi. Me|utim „flash back“ }e ostati najpogubniji dugoro~niefekat droge, a predstavlja sposobnost LSD-a da ispoljava svoje pogubne utjecaje inekoliko godina po uzimanju u vidu iznenadnih halucinacija i prelijevanja boja.

Od kada se na narko trì{tu pojavila nova droga ecstasy vodi se polemika u na-u~nim krugovima da li je (iako sintetisana u laboratoriji jo{ 1910.) ova droga plasira-na na trì{te kao odgovor narko-mafije na novi muzi~ki pravac (techno, rave, house)ili je narko-mafija sponzorisala nastanak nove muzike za novu drogu. MDA glavnisastojak ecstasy-a sa svojim svojstvima „podiza~a“ organizma neizostavan je prati-lac skoro svih party-a elektronske muzike. Njeni pogubni efekti su i te kako vidljivikako u prvih nekoliko sati po uzimanju (poreme}aj termoregulacije, napetost mi{i}a,brzi pokreti o~iju itd) tako i dugoro~ni (mo`dani udari, epilepsija, depresija, tjeskoba,tolerancija). Trenutno ecstasy predstavlja jednu od najra{irenijih droga koju koristipopulacija veoma mladih osoba (od 14 do 25 godina) i predstavlja, po na{em iskus-

2 Austrijski ljekar, utemeljiva~ psihoanalize i nove koncepciju o ~ovjeku. Frojd smatra da svijest predstavlja samodio psiholo{kog ìvota, dok drugi dio, odlu~uju}i, ~ini nesvjesno.

tvu, veoma ~esto uvod u uzimanje heroina. Naime, sposobnost ecstasya da izazo-ve nesanicu kod mladih ljudi daje mogu}nost dileru da im ponudi heroin kako bi se„spustili“ i tako mladi ljudi veoma brzo postaju heroinski ovisnici.

4. ZLOUPOTREBA DROGA U BiH

Iz na{eg iskustva rada na polju narkomanije evidentno je da je droga prisutna usvim slojevima dru{tva i naàlost uklju~uje sve mla|e i mla|e osobe. Postavlja sepitanje otkud takva dostupnost psihoaktivnih supstanci u na{oj sredini.

Kao prvo trebamo se suo~iti sa ~injenicom da se BiH nalazi na poznatoj “balkan-skoj ruti” za krijum~arenje opojnih droga tako da je i prisustvo psihoaktivnih sredsta-va u na{oj zemlji veoma visoko.

Me|utim klju~na razlika u odnosu na predratni period je promjena stila dilanjadroga. Prije rata na podru~ju Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije(SFRJ), pored veoma jake policijske kontrole, ovisnici su se uglavnom dràli u ve-oma povezanim, ali i zatvorenim subkulturnim grupama. Dileri su ~esto bili krimina-lci koji su prodavali drogu ovisnicima, ali i jedni i drugi su bili veoma zatvoreni kaoskupina. Na zatvorenost narkomanskih grupa utjecala je stalna opasnost da bi, uko-liko prime mla|u osobu u svoj krug, ista mogla „propjevati“ kada je pritisnuta policij-skom istragom i tako bi izgubili dilera, a na}i novi lanac u predratnoj SFRJ je bilano}na mora za svakog ovisnika. Prednosti ovakvog na~ina dilanja bile su u tome {tose populacija ovisnika sporo {irila i svoje kretanje je ograni~avala na naj~e{}e po-znata mjesta.

U poslijeratnoj BiH, pored poroznosti granice i priliva ogromne koli~ine droga, kaoi u mnogim siroma{nim zemljama u tranziciji pojavljuje se globalni fenomen „mravljatrgovina“. Naime sada se sami dileri raslojavaju na velike bosove koji naj~e{}e ima-ju veze ili su sami ~lanovi politi~kog establi{menta, finansiraju uvoz velikih koli~inakoje kasnije raspar~avaju dileri „prve i druge ruke“, me|utim usljed siroma{tva u di-lanje se uklju~uju i mladi ovisnici koji nemaju dovoljno novca za svoje potrebe takoda dilaju za svoj „piz“ (jedna doza heroina) ali pone{to i zarade. Na ovaj na~in dro-ga ulazi u {kole, partye, zabave, diskoteke, fakultete. Vi{e diler nije nepoznata oso-ba, ve} {kolski drug, poznata „faca“ iz {kole i prva doza je uvijek besplatna. Na ovajna~in se regrutuje sve vi{e i vi{e mladih ljudi u po{ast koja se zove narkomanija.

Sve po~inje jednom ponudom „uzmi, nemoj da bude{ papan, alkohol je za selja-ke“, a zavr{ava se ili smr}u od predoziranja u nekom podrumu ili ako osoba ima sre-}e mukotrpnim procesom odvikavanja u terapijskoj zajednici.

Da zaklju~imo, mnoge supstance u prirodi ~ovjeku su date za njegovo dobro, aliiskvareno srce ~ovjeka ih je iskoristilo za svoju propast kao {to kaè sv MaksimIspovjednik: “Zlo nije u prirodi stvorenog ve} u nerazumnom i neprirodnom opho|e-nju sa njim“, navodi nas da se zapitamo zarad kakvog li~nog boga}enja moèmotrgovati sa ne~ijim ìvotom.

Problem narkomanije je, po mom mi{ljenju, teren na kome se otkrivaju pomislimnogih srca, kako onih koji prodaju}i drogu uni{tavaju tu|i ìvot, tako i mnogih kojiu prevenciji ili tkz. lije~enju zara|uju mnogo plja~kaju}i i onako opusto{ene domo-

19

ve. Pravo izlje~enje je jedino promjena li~nosti, a ona nije niti laka, niti brza, ona jesuptilna, de{ava se u dubini ljudskog srca i treba joj vremena.

Istinska prevencija je davanje smisla generaciji koja je izgubila svaki smisao. Ka-ko kaè jedan gr~ki psihijatar i teolog : “Narkomanija je bolest smisla“, dati nekomesmisao njegovog postojanja je isto {to i podi}i nekoga iz mrtvih. Za to treba istraj-nosti, vjere u dobro u svakom ~ovjeku i jedan okean nade jer: Dum spiro, spero!(Dok di{em nadam se!).

20

KLASIFIKACIJA, EFEKTI IPOSLJEDICE ZLOUPOTREBEPOJEDINIH PSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI

Sanela Peki}Udruènje za prevenciju ovisnosti i smanjenje {tete – LINK

Psihoaktivne supstance se mogu klasificirati prema razli~itim kriterijima. Naj~e{}e kori{tena podjela je ona koja se temelji na na~inu na koji supstanca

djeluje na centralni nervni sistem (CNS). Tako imamo tri grupe supstanci:

– supstance sa depresivnim (umiruju}im) efektima na CNS– supstance sa stimulativnim (poticajnim) efektima na CNS i– supstance sa halucinogenim (poreme}aj opaànja) efektima na CNS.

Mada, mnoge supstance imaju istovremeno razli~ita djelovanja, pa ih se zbog to-ga posebno opisuje.

S obzirom na zakonski status, psihoaktivne supstance moèmo podijeliti na le-galne i ilegalne. U legalne supstance svrstavamo alkohol, nikotin, te neke lije-kove (tablete za smirenje, za spavanje ili protiv bolova). Ovi lijekovi se mogu le-galno nabaviti u apoteci i koristiti uz ljekarski nadzor. Ukoliko se do tih lijekova do-lazi na bilo koji drugi na~in ili se koriste bez ljekarskog nadzora, tada govorimo ozloupotrebi.

1. SUPSTANCE SA DEPRESIVNIM EFEKTIMA NA CNS

Ove supstance imaju umiruju}e djelovanje na CNS, te usporavaju fizi~ke i psihi-~ke funkcije organizma. Zajedni~ka karakteristika ovih supstanci je da smanjujuanksioznost i napetost, usporavanju vrijeme reagovanja, oteàvaju koordinaciju po-kreta i o{te}uju rasu|ivanje. U ve}im dozama mogu dovesti do teìh poreme}ajasvijesti, kome, pa ~ak i smrti.

21

Supstance sa depresivnim efektima su: alkohol, barbiturati, bezodiazepini, opija-ti i opioidi.

Alkoholu je posve}eno posebno poglavlje.

1.1. Barbiturati

Barbiturati spadaju u grupu lijekova koji se dobijaju iz barbiturne kiseline. Prvibarbiturat je uveden u terapiju 1903. godine i od tada do danas je proizveden velikibroj novih barbiturata koji se me|usobno ne razlikuju mnogo. Ovi lijekovi se koristeza izazivanje sna i osloba|anje od anksioznosti i napetosti.

Barbiturati se tvorni~ki proizvode u obliku pra{ka za pripremu rastvora, u ampu-lama, ~epi}ima ili kao tablete.

Prema duìni i brzini djelovanja barbiturati se dijele u tri grupe: barbiturati sa krat-kim dejstvom, barbiturati sa srednje dugim dejstvom i barbiturati dugog dejstva. Naj-~e{}e se zloupotrebljavaju barbiturati sa srednje dugim dejstvom.

Efekti i posljedice

Kao alkohol, i barbiturati djeluju umiruju}e na CNS i imaju sli~ne efekte koji trajuod 3 do 8 sati, zavisno od doze. U malim dozama djeluju opu{taju}e i umiruju}e.Ukoliko se uzimaju u ve}im dozama efekti mogu biti nepredvidljivi. Korisnik koji osta-ne budan nakon konzumiranja umjerene ili ve}e doze (nekoliko tableta) oteàno go-vori i ne moè koordinirati pokrete, {to moè dovesti do slu~ajnog ozlje|ivanja. Mo-è do}i do ekstremnih i nepredvidivih emocionalnih reakcija i mentalne konfuzije.

Velike doze mogu izazvati gubljenje svijesti, prestanak disanja i smrt. Stalno jeprisutna opasnost od predoziranja, jer doza koja moè uzrokovati predoziranje nijemnogo ve}a od preporu~ene uobi~ajene doze. Efekti i rizici su veoma pove}ani uko-liko se uz barbiturate koristi i alkohol.

Dugotrajno uzimanje barbiturata dovodi do stvaranja psihi~ke i fizi~ke ovisnosti. Psihi~ka ovisnost je u direktnoj vezi sa efektima supstance. Osobe koje su nape-

te i anksiozne brzo razvijaju psihi~ku ovisnost, jer im ova supstanca pruà prijatnaosje}anja i osloba|a ih napetosti. Fizi~ka ovisnost se razvija veoma brzo.

Nakon naglog prestanka upotrebe barbiturata javlja se apstinencijalni sindrom saslijede}im simptomima: nervoza, nesanica, anksioznost, znojenje, vrtoglavica, mu-~nina i povra}anje, trzanje, delirijum, epilepti~ni napadi i gr~evi koji mogu biti u vezisa dugoro~nim o{te}enjem mozga. Apstinencijalni sindrom se javlja 8 do 18 sati na-kon prekida uzimanja, a simptomi su maksimalno izraèni tre}eg dana apstinencije.Osobe koje su ovisne ne bi smjele naglo prestati uzimati barbiturate, jer im moè bi-ti ugroèno zdravlje, pa ~ak i ìvot. Stoga bi se osobe koje su ovisne o barbiturati-ma trebale lije~iti samo pod nadzorom lije~nika.

Osobe koje su ovisne o barbituratima mogu dobiti bronhitis i upalu plu}a (drogapotiskuje refleks ka{ljanja) i hipotermiju (pod utjecajem droge organizam ne reagu-je na hladno}u), te moè do}i do ponavljanih slu~ajnih predoziranja. Ve}ina nave-denih rizika se pove}ava ukoliko se barbiturati injiciraju.

22

1.2. Benzodiazepini

Benzodiazepini su relativno novi u porodici supstanci sa depresivnim efektima,otkriveni su 1957. godine. Trebalo je manje od decenije da ovi lijekovi preuzmu vi-{e od 90% trì{ta kojim su ranije dominirali barbiturati. Pro{la je jo{ jedna decenijaprije nego {to je postalo op}epoznato da novi lijekovi imaju mnogo nus efekata kojiograni~avaju njihovu korist.

Neki od najpoznatijih i naj~e{}e kori{tenih benzodiazepina su Valium i Xanax.Razlog velike popularnosti ovih tableta je u njihovom brzom djelovanju i njihovoj efi-kasnosti u otklanjanju anksioznosti, straha, nesanice i napada panike.

Efekti i posljedice

Iako su mnogo manje toksi~ni od barbiturata, poznato je da su tolerancija, ovis-nost i apstinencijalni sindrom veoma ~esti kod osoba koje koriste benzodiazepine.Psihi~ka i fizi~ka ovisnost se javljaju nakon nekoliko sedmica ili mjeseci redovne iliponavljane upotrebe.

Tolerancija na benzodiazepine se javlja ukoliko se redovno koriste: po~etna do-za supstance ima slabije efekte i potrebne su ve}e doze kako bi se postigao èlje-ni efekat. Zbog toga ljekari ~esto pove}avaju doze svojim pacijentima ili dodaju jo{jednu vrstu benzodiazepina, tako da neki pacijenti uzimaju dva benzodiazepina isto-vremeno.

Zbog razvoja fizi~ke ovisnosti, apstinencijalni simptomi se pojavljuju ukoliko seuobi~ajena doza benzodiazepina naglo smanji ili se benzodiazepini potpuno presta-nu uzimati. Simptomi se mogu javiti ve} prvog dana nakon prestanka uzimanja, anajvi{e su izraèni tre}eg i ~etvrtog dana. Mogu trajati najduè dvije do tri sedmice.Od apstinencijalnih simptoma uglavnom preovladava anksioznost. Osim anksi-oznosti, mogu se javiti povi{en krvni pritisak, ubrzan rad srca, nesanica i hipersenzi-bilnost ~ula.

Psiholo{ki, dugotrajna upotreba benzodiazepina vodi ka pretjeranom oslanjanjuna supstancu, {to dovodi do gubitka samopouzdanja i javlja se pona{anje koje jeusmjereno ka nabavci i upotrebi supstance. Pacijenti mogu oklijevati da prestanuupotrebljavati benzodiazepine zbog straha od ponovne pojave anksioznosti. Nekipacijenti kombinuju alkohol sa benzodiazepinima kako bi postigli “èljeni” efekat. Itada govorimo o zloupotrebi.

Zloupotreba benzodiazepina predstavlja rastu}i problem. Benzodiazepini su rijet-ko jedina supstanca koja se zloupotrebljava. Naj~e{}e ih koriste ovisnici o opijatima.Obi~no ih uzimaju oralno, ~esto u dozama mnogo ve}im od onih koji se koriste u te-rapeutske svrhe.

Mnogobrojni su socio-ekonomski rizici koji se javljaju kao posljedica dugotrajneupotrebe benzodiazepina: pove}an rizik od nesre}a – u saobra}aju, u ku}i, na pos-lu; pove}an rizik od smrti zbog slu~ajnog predoziranja ukoliko se kombinuje s dru-gim drogama; pove}an rizik od samoubistva, posebno kod osoba koje su depresiv-ne; pove}an rizik od agresivnog pona{anja; bra~na/porodi~na disharmonija i razmi-moilaènje zbog emocionalnih i kognitivnih pote{ko}a; ovisnost i mogu}nost zloupo-trebe; {tetne posljedice u trudno}i i kod novoro|en~adi.

23

2. OPIJATI I OPIOIDI

U opijate spadaju: opijum, morfij, heroin i kodein, dok u opioide (sintetski opi-jati) spada metadon.

Naj~e{}e zloupotrebljavani opijat je heroin.

2.1. Heroin

Heroin je polusinteti~ki derivat morfija od kojeg je ja~i tri do pet puta. Prvi put jesintetiziran 1874. godine, a na trì{tu se pojavio 1898. godine kao novi lijek protivbolova i postao jedan od najvi{e kori{tenih lijekova ranih 1900-ih godina, jer sesmatralo da ne stvara ovisnost. Me|utim, uskoro se pokazalo da je ta tvrdnja potpu-no neta~na i heroin se prestao koristiti u medicini.

Heroin je pra{ak gorkog okusa, topljiv u vodi. îsti heroin je bijele boje, ali se nailegalnom trì{tu pojavljuje u razli~itim nijansama od bijele do sme|e boje, jer mu sedodaju razli~ite supstance prilikom pripreme za prodaju. Dileri mije{aju heroin sa ra-zli~itim supstancama kako bi dobili na koli~ini, a neke od tih supstanci mogu biti iotrovne. Osim toga, nikad se ne zna ja~ina heroina koja se uzima.

Efekti i posljedice

Heroin se moè koristiti u{mrkavanjem, pu{enjem i injiciranjem u venu. Nakonkonzumiranja, heroin prelazi krvno-mo`danu barijeru. Kada do|e u mozak, hero-in se pretvara u morfij i veè za opioidne receptore u mozgu. Korisnici doìvljava-ju euforiju, prijatno i intenzivno osje}anje koje se naziva “flesh”. Ja~ina osje}ajaeuforije zavisi od koli~ine uzete droge, kao i od brzine kojom droga dolazi u mo-zak i veè se za prirodne opioidne receptore. Osim euforije, kod korisnika se jav-lja suho}a usta i oteànost ruku i nogu. Moè se pojaviti mu~nina, povra}anje i jaksvrab. Nakon po~etnih efekata euforije koja traje od nekoliko sekundi do nekolikominuta, korisnik se moè osje}ati pospano nekoliko sati, zjenice su mu suène,mentalne funkcije su zamagljene, a rad srca i disanje usporeno. Ovi efekti traju od3 do 5 sati, zavisno od doze.

Ponovljeno konzumiranje heroina, bez obzira na na~in upotrebe, dovodi do to-lerancije, psihi~ke i fizi~ke ovisnosti ve} nakon 2 do 3 sedmice. U po~etku domini-ra èlja da se prijatni efekti ponovo doìve, a kasnije strah od apstinencijalnog sin-droma. Fizi~ka ovisnost nastaje nakon {to se tijelo navikne na prisustvo droge iukoliko se droga naglo prestane uzimati pojavljuje se apstinencijalni sindrom.Apstinencijalni simptomi se pojavljuju nekoliko sati nakon zadnje upotrebe i uklju-~uju curenje iz nosa, kihanje, nemir, bolove u kostima i mi{i}ima, insomniu, dijare-ju, povra}anje, jeènje koè, trzanje nogama i ùdnju za drogom. Ovi simptomi kul-miniraju 24 do 48 sati od zadnje upotrebe i mogu trajati 5 do 10 dana. Simptomikao {to su: insomnia, anksioznost i ùdnja za drogom mogu trajati duè vrijeme.Heroinski apstinencijski sindrom ne ugroàva ìvot, ali moè biti veoma neugodan.Ovisnici se veoma boje apstinencijalnog sindroma i u~ini}e sve da ga ne bi doìvje-li (kriminalne radnje, nasilni{tvo).

Veoma ~est uzrok smrti kod ovisnika o heroinu je predoziranje. Rizik se pove}a-

24

va ukoliko se heoin kombinuje sa drugim depresivnim supstancama, kao {to sualkohol, benzodiazepini ili metadon. Tako|er, kod osoba koje injiciraju heroin posto-ji veliki rizik od preno{enja virusa hepatitisa B, C i HIV-a.

3. SUPSTANCE SA STIMULATIVNIM EFEKTIMA NA CNS

Ove supstance djeluju podraùju}e na CNS, te pobolj{avaju raspoloènje, bud-nost i mentalnu aktivnost. Psihostimulativna sredstva se koriste u medicini za otkla-njanje umora, za smanjenje apetita kod gojaznih osoba. U ovu grupu supstanciubrajamo amfetamine, kokain, ali i kafu, ~aj i nikotin.

3.1. Amfetamini

Amfetamini spadaju u grupu sinteti~kih stimulansa koji su proizvedeni 1920. go-dine i po~eli su se koristiti u klini~koj praksi kao sredstvo protiv umora. Kasnije jeotkriven i njihov depresivni efekat na apetit, pa su nai{li na {iroku primjenu u tojoblasti.

Pojavljuju se u obliku tableta i kapsula i uzimaju se oralno.

Efekti i posljedice

Amfetamini se koriste u medicinskoj praksi za lije~enje narkolepsije (napadi ne-kontrolisane pospanosti) i hiperaktivnosti. Vi{e se ne koriste za lije~enje depresije igojaznosti zbog opasnih nus efekata.

Male doze amfetamina podsti~u budnost i energi~nost. Mogu izazvati ubrzano di-sanje i rad srca, suzbijaju apetit, zjenice su pro{irene. Tako|er uzrokuju problemesa spavanjem. Nus pojave uklju~uju nemir, drhtanje, znojenje, anksioznost, glavo-bolju, zamagljen vid, vrtoglavicu, nepravilan rad srca i bolove u prsima. Neki korisni-ci mogu iskusiti osje}aj mo}i i superiornosti. Neki mogu postati agresivni. Ukolikodo|e do predoziranja javljaju se: iluzije, halucinacije, visoka temperatura, delirijum,napadi, koma, sr~ani i mo`dani udar i smrt. Kombinovanje sa alkoholom i drugimdrogama je posebno opasno.

Ukoliko se amfetamini koriste redovno, javljaju se hroni~ni problemi sa spa-vanjem, nagle promjene raspoloènja, ubrzan rad srca, visok krvni pritisak, gu-bitak teìne, gubitak apetita. Visoke doze mogu uzrokovati o{te}enje ìvaca,hroni~nu psihozu, paranoju i halucinacije. Redovna upotreba dovodi do stvara-nja tolerancije, pa su potrebne sve ve}e doze amfetamina kako bi se postigaoèljeni u~inak.

Nakon hroni~ne upotrebe, i u malim dozama, kod korisnika se stvara sna`na psi-hi~ka ovisnost. @udnja je veoma intenzivna i ovisnici }e uraditi bilo {ta da do|u dodroge i izbjegnu prestanak efekata. Apstinencijski simptomi koji se javljaju nakonprestanka upotrebe amfetamina su: ekstremni umor, poreme}eno spavanje, anksi-oznost, ekstremna glad, glavobolja, znojenje, dezorijentacija i kofuzija, depresija isuicidne misli.

25

3.2. Kokain

Kokain je veoma sna`na droga koja se dobija iz li{}a biljke Erytroxylon coca ko-ja raste u Ju`noj Americi. Jo{ su sve{tenici starih Inka poznavali njegove efekte i`vakali kokino li{}e da pobolj{aju snagu i odagnaju glad. I danas je u Peruu `vaka-nje li{}a koke dopu{teno i dru{tveno prihva}eno.

Kokain se javlja u vidu bijelog praha, iako ga uli~ni dileri mije{aju sa drugim sup-stancama poput laktoze, skroba, krede, pudera, aspirina, kako bi dobili na koli~ini.Kokain se naj~e{}e u{mrkava, ali se moè i injicirati.

Efekti i posljedice

Nakon upotrebe kokaina javlja se osje}aj intenzivnog zadovoljstva. Osoba se osje}abudno, energi~no i samopouzdano. Istovremeno se ubrzava disanje i rad srca, povisujese krvni pritisak, zjenice se pro{iruju, suzbija se apetit i smanjuje potreba za spavanjem.

Velike doze kokaina dovode do euforije, uznemirenosti, anksioznosti, ~udnog inasilnog pona{anja, trzanja, halucinacija, glavobolje, bolova u prsima, ubrzanogplitkog disanja, gr~enja mi{i}a, mu~nine. Ukoliko do|e do predoziranja javljaju senapadi, sr~ani i mo`dani udar, otkazivanje bubrega, koma i smrt. Upotreba kokainaje, tako|er, povezana sa samoubistvima, ubistvima i fatalnim nesre}ama.

Efekti kokaina nastupaju ve} nakon nekoliko sekundi i traju od 30 minuta do 1 sata.Kada efekti prestanu, osoba se osje}a veoma depresivno, nervozno i razdra`ljivo. Nekikorisnici poku{avaju izbje}i to stanje tako {to piju alkohol ili koriste heroin. Osobe kojesu ovisne o kokainu mogu imati probleme sa spavanjem, ishranom i seksualne proble-me. Mogu se pojaviti dramati~ne promjene raspoloènja, iluzije, halucinacije i paranoja.Ponavljana upotreba moè dovesti do problema sa pam}enjem, pa`njom i pona{anjem.

Hroni~no u{mrkavanje moè uzrokovati za~epljenje, curenje i krvarenje iz nosa,mogu se pojaviti i {upljine barijere koja razdvaja nosnice. Kod osoba koje injicirajukokain, postoji rizik od preno{enja HIV virusa koji uzrokuje AIDS.

Kokain ne stvara fizi~ku ovisnost, ali je zato psihi~ka ovisnost veoma jaka i brzose razvija, {to dovodi do toga da se kod ovisnika javlja ùdnja za drogom.

Naglo prekidanje upotrebe kokaina, uzrokuje apstinencijalni sindrom. Javljaju sebolovi u mi{i}ima, nezaustavljivo drhtanje, poreme}aji jedenja i spavanja, depresija,nervoza, razdra`ljivost i jaka ùdnja za drogom. Apstinencijalni simptomi mogu po-trajati i nekoliko sedmica.

4. SUPSTANCE SA HALUCINOGENIM EFEKTIMA NA CNS

Halucinogene supstance imaju sposobnost da uzrokuju promjene u percepciji re-alnosti. Osoba koja koristi halucinogene vidi, ~uje i opaà stvari koje joj se ~inestvarnim, ali zapravo ne postoje. U pro{losti su se zloupotrebljavale biljke sa haluci-nogenim svojstvima. Danas se uz biljke, zloupotrebljavaju i hemijski proizvedenesupstance sa halucinogenim svojstvima. Halucinogeni se zloupotrebljavaju kako bise pobjeglo iz realnog svijeta, koriste se u religijskim obredima ili da bi se eksperi-

26

mentisalo sa svje{}u i pro{irili vidici. Najra{ireniji predstavnici halucinogenih drogasu: LSD-25, meskalin i psilocibin. Kao posebna kategorija mogu se uvrstiti i dizajner-ske droge: ecstasy, fenciklidin (PCP), mada to nisu klasi~ne halucinogene droge.

4.1. LSD-25

LSD (lysergic acid diethylamide) je naj~e{}e poznat pod nazivom "acid" ili “kise-lina”. LSD spada u najsna`nije i najmo}nije supstance koje ~ovjek poznaje. Samo30 grama LSD-a moè da stvori klini~ki efekat kod 300 000 ljudi. Bez mirisa i uku-sa, ~isti LSD je bijeli prah koji se prodaje u vidu tableta i kapsula. Moè se rastopitiu teku}ini i nakapati na kocku {e}era, papir za upijanje tinte ili po{tanske marke.LSD je otkrio Albert Hoffman 1938. godine, a da je halucinogen otkrio je pet godinakasnije kada ga je slu~ajno probao.

Efekti i posljedice

Efekti LSD-a se obi~no javljaju 30 do 45 minuta nakon uzimanja i traju izme|u 8 i12 sati. Djelovanje droge se naziva “trip”. Me|utim, kod osjetljivih osoba efekti se mo-gu javiti i nakon 15 minuta. LSD utje~e na emocije. Korisnici mogu osjetiti euforiju, alise uskoro mogu pojaviti tuga i strah, pa onda opet euforija. Korisnici mogu osje}ati vi-{e emocija istovremeno. ûla osobe koja je pod utjecajem droge se mijenjaju. Javlja-ju se halucinacije. Trivijalne stvari se iznenada ~ine veoma va`nim. Osoba koja je podutjecajem LSD-a moè imati povi{en pritisak i ubrzan rad srca, povi{enu temperatu-ru, pro{irene zjenice, mu~ninu, `marce; osoba ne moè ispravno procjenjivati vrijeme,udaljenost, brzinu, a javljaju se i te{ko}e u pam}enju. Osoba se ne moè sjetiti doga-|aja koji su prethodili uzimanju LSD-a, ali se jasno sje}a doga|aja iz daleke pro{losti.

Ponekad su efekti veoma neugodni i zastra{uju}i. To se u ̀ argonu naziva “bad trip”.Kao {to je slu~aj i sa ostalim drogama, LSD utje~e na svaku osobu razli~ito. Kakvi }eefekti droge biti zavisi kako od koli~ine uzete droge, tako i od okoline u kojoj se drogauzima, korisnikovih o~ekivanja, prethodnog iskustva s drogom i od li~nosti.

Neki korisnici LSD-a mogu iskusiti “flashbacks”. Oni uklju~uju vizuelne halucina-cije koje se iznenadno pojavljuju nakon {to su prestali efekti droge i traju od nekoli-ko sekundi do nekoliko minuta.

Kod osoba sa psiholo{kim problemima, upotreba LSD-a moè dovesti do produ-ènih psihoti~nih stanja.

Smrtni slu~ajevi zbog predoziranja nisu zabiljeèni. Me|utim, LSD moè uzrokova-ti suicide, nesretne smrtne slu~ajeve, ubistva i samopovre|ivanja. Tako|er, kod hroni-~nih korisnika se moè javiti apatija, gubitak interesa za budu}nost i razdra`ljivost.

LSD ne uzrokuje fizi~ku ovisnost ni nakon dugotrajne upotrebe. Redovni korisnicimogu razviti psihi~ku ovisnost. Oni osje}aju potrebu za drogom i ona zauzima centra-lno mjesto u njihovim ìvotima. Ukoliko je nemaju, postanu nestrpljivi i hvata ih panika.

4.2. Ecstasy

Ecstasy je halucinogena droga koja je povezana sa amfetaminima. Ona, tako|erima i stimulativna svojstva. To je hemijski dobijena droga (methylenedioxymeth-

27

amphetamine ili MDMA) i proizvodi se u ilegalnim laboratorijama. MDMA je otkriven1914. godine u njema~koj kompaniji Merck kao sredstvo za smanjenje apetita, ali jerijetko kori{ten do 1970-ih godina kada se po~inje koristiti u psihoterapiji. Sredinom1980-ih ecstasy se pojavio u no}nim klubovima.

Ecstasy se naj~e{}e pojavljuje u vidu raznobojnih tableta sa razli~itim utisnutimznakovima. Rje|e se pojavljuje u vidu praha koji se u{mrkava ili rastvara i injicira.

Efekti i posljedice

S obzirom da se ecstasy proizvodi ilegalno, nikad se ne zna koje hemikalije sa-drì i koje }e efekte izazvati. Mije{anje ecstasyja s alkoholom ili drugim supstanca-ma moè izazvati neèljene efekte.

Prvi efekti ecstasyja se mogu osjetiti 20 do 40 minuta nakon uzimanja. @eljeniefekti traju izme|u ~etiri i {est sati. Ecstasy stvara osje}aj blage intoksiciranosti,opu{tensti i energi~nosti. Korisnici govore o osje}anju povjerenja, ljubavi i toplineprema drugima. Ecstasy, tako|er, moè utjecati na poja~anje ~ula (osobito dodira).

Neki od nus efekata koje ecstasy moè izazvati su: ko~enje vilice, {kripanje zu-bima, napadi anksioznosti i panike, povra}anje, poja~ano znojenje, povi{en pritisaki ubrzan rad srca. Moè se javiti i depresija, razdra`ljivost, nemogu}nost koncentra-cije, zaboravnost, iscrpljenost i paranoja. Ovi efekti mogu trajati nekoliko dana.

Zabiljeèni su smrtni slu~ajevi usljed dehidracije i iscrpljenosti, neravnomjernogsr~anog ritma i otkazivanja jetre. Pijenje bezalkoholnih napitaka moè smanjiti rizikod dehidracije.

Osim toga, postoje dokazi da visoke doze ecstasyja mogu uzrokovati o{te}enja moz-ga. Dugotrajna upotreba ecstasyja moè dovesti do trajnih hemijskih promjena u moz-gu. To moè uzrokovati nagle promjene raspoloènja i poreme}aj spavanja dugo nakon{to upotreba ecstasyja prestane. Osobe koje redovno koriste ecstasy mogu biti razdra-`ljive, paranoi~ne ili depresivne. Trajna upotreba moè dovesti do o{te}enja jetre.

Osobe koje redovno koriste ecstasy tokom nekoliko sedmica ili mjeseci trebajuve}e koli~ine kako bi postigle èljene efekte. Kod osoba koje koriste ecstasy razvi-ja se psihi~ka ovisnost.

4.3. Marihuana

Marihuana je droga koja se dobija od suhog li{}a i cvjetova ènske konoplje, po-znate pod nazivom Cannabis indica ili Canabis sativa. Aktivni sastojak marihuane jetetra-hidrocanabinol (THC). Marihuana se naj~e{}e zloupotrebljava pu{enjem.

Efekti i posljedice

Osoba koja koristi marihuanu moè se osje}ati slobodnom, opu{tenom i otvore-nom. Boje izgledaju ja~e, zvukovi i mirisi su intenzivniji. Neke korisnike preplaviosje}aj sre}e i postanu razgovorljivi; dok drugi postanu {utljivi i povu~eni. Minute semogu ~initi kao sati, a obi~ne stvari mogu imati posebno zna~enje. Ukoliko se mari-huana pu{i, efekti se mogu javiti veoma brzo i traju od dva do ~etiri sata. Osoba ko-

28

ja je pod utjecajem marihuane ima crvene, zakrvavljene o~i, zapli}e jezikom dok pri-~a i smije se bez razloga. Osim toga, koordinacija pokreta je slaba, osoba je nes-pretna i vrijeme reagovanja joj je usporeno. Zbog toga je veoma opasno da osobapod utjecajem marihuane vozi ili upravlja ma{inama, osobito ukoliko je kombinova-la marihuanu s drugim drogama, uklju~uju}i i alkohol.

Neki korisnici mogu osjetiti sna`nu anksioznost, a velike koli~ine dovode do na-pada panike, paranoje i stanja sli~nih psihozi. Ovi efekti obi~no prestaju nakon ne-koliko sati.

U nekim dràvama marihuana se koristi u medicinske svrhe za ublaàvanje mu-~nine koju stvaraju lijekovi protiv raka i za pobolj{anje apetita kod pacijenata koji bo-luju od AIDS-a.

Upotreba marihuane tokom duèg vremena moè dovesti do ozbiljnih nus efekata:

– Dim marihuane sadrì hemikalije koje mogu utjecati na nastanak raka plu}a.Pu{enje marihuane o{te}uje plu}a i moè dovesti do hroni~nog ka{ljanja iinfekcije plu}a.

– Veliki broj osoba koje dugo pu{e marihuanu mogu imati problema sa kratko-ro~nim pam}enjem, koncentracijom i apstraktnim mi{ljenjem. Ve}ina ovih pro-blema nestaje nekoliko sedmica nakon {to se prestane koristiti droga, ali nekiproblemi mogu trajati godinama.

– Neke osobe koje dugo koriste marihuanu su manje aktivne i ambiciozne oddrugih ljudi. Me|utim, ne moè se sa sigurno{}u tvrditi da je marihuana uzro~-nik takvog stanja.

Osobe koje koriste marihuanu vremenom trebaju sve ve}e koli~ine droge kako biostvarile èljeni efekat. Osobe koje svakodnevno koriste marihuanu mogu postatipsihi~ki ovisne o osje}anjima koje marihuana izaziva. Oni ne mogu prestati koristitimarihuanu ni onda kad im stvara ozbiljne probleme. Osobe koje su ovisne moguosjetiti blage apstinencijske simptome, nakon {to prestanu koristiti marihuanu. Ti si-mptomi mogu biti slijede}i: nesanica, razdra`ljivost, anksioznost, mu~nina, znojenjei gubitak apetita. Ovi simptomi traju kra}e od sedmicu dana, ali ùdnja traje mnogoduè.

29

JAVNO-ZDRAVSTVENIPROBLEMI PU[ENJA DUHANAI NJIHOVA PREVENCIJA

Prof.dr. Ajnija Omani}Institut za socijalnu medicinu Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu

1. POTRO[NJA DUHANA I DUHANSKIHPRERA\EVINA U BOSNI I HERCEGOVINI (BiH)

Proizvodnja i potro{nja duhana u BiH je u stalnom porastu. U 1998. godini pro-izvodnja je bila 0,3 kg ili prera~unato 1.669 cigareta po stanovniku, u 1999. godini1,8 kg, odnosno 2.152 cigarete po stanovniku, a u 2000. godini 0,6 kg ili 1.960 ci-gareta po stanovniku.

1.1. Duhan – zakonodavstvo i ekonomski aspektiu Federaciji BiH (FBiH)

Legislativni mehanizmi u FBiH solidan su osnov za kontrolisani nadzor proizvodnje,prometa i potro{nje duhanskih proizvoda i usagla{eni su sa me|unarodnim preporu-kama i dokumentima. Trenutno, u FBiH na snazi su: Zakon o organi~enoj upotrebi du-hanskih prera|evina (Slu`bene novine FBiH br.6/95, 6/98, 35/98, 11/99, 13/00, 52/01),Zakon o posebnom porezu na duhanske prera|evine, Pravilnik o {tampanju, pla}anju,evidentiranju i rukovanju poreskim markicama za obiljeàvanje duhanskh prera|evi-na, Zakon o poreskoj upravi FBiH, Uputstva za ostvarivanje nov~anih podsticaja u pri-marnoj poljoprivrednoj proizvodnji i Zakon o duhanu. Ve}i dio pravnih normi koje se ti-~u kontrole proizvodnje i prometa duhanskih proizvoda sadràn je u Zakonu o ograni-~enoj upotrebi duhanskih prera|evina. Ovim zakonima se èli posti}i za{tita i o~uva-nje zdravlja stanovni{tva od {tetnog djelovanja duhanskih proizvoda.

Te{ko}e se javljaju u primjeni pojedinih odredaba zakona. U primjeni zakona do-{lo je do usporavanja procesuiranja prekr{ajnih postupaka, jer inspekcijske slu`be,prema odredbama Zakona o prekr{ajima iz 2002. godine, prekr{ajne prijave ne pod-nose sudovima nego resornom ministarstvu. Time je do{lo do spajanja izvr{ne isudske vlasti, preklapanja nadle`nosti federalnih ministarstava, {to je imalo utjeca-ja na efikasnost izricanja kazni.

31

32

Dosljedna primjena ranije done{enih zakona o prodaji i kori{tenju nikotinskih pre-ra|evina oteàva nepostojanje odgovaraju}e materijalne baze, jer Bosna i Hercego-vina pripada krugu ekonomski manje razvijenih zemalja.

U BiH postoji tradicija pu{enja duhana. Na{a zemlja je, istovremeno, i zna~ajanproizvo|a~, odnosno prera|iva~ duhana i – potro{a~. Industrija duhana zapo{ljavavelik broj ljudi i predstavlja izda{an izvor javnih prihoda.

S obzirom na navedenu situaciju u zemlji, Vlada FBiH je po~etkom februara2005. godine pripremila Nacrt zakona kojim }e biti poo{trene mjere zabrane pu{e-nja i reklamiranja duhanskih proizvoda. Radi se o uvo|enju ja~e represije, {to je do-bro, ali ne i dovoljno.

Kad se imaju u vidu ekonomski, socijalni, zdravstveni, nasljedni i drugi aspekti proble-ma pu{enja, o~ito je da bi aktivnosti na njegovom eliminisanju morale imati prvenstvenopreventivnu dimenziju, sprije~avanje "regrutovanja" novih pu{a~a i odvikavanje postoje-}ih. To podrazumijeva {iroku dru{tvenu akciju u koju bi bili uklju~eni svi segmenti dru{tva- od medicinskih i prosvjetnih radnika do inspekcija i ekologa, poslodavaca i ugostitelja.

2. EPIDEMIOLOGIJA RA[IRENOSTIPU[A^KIH NAVIKA U FBiH I EVROPI

2.1. Epidemiologija pu{a~kih navika u FBiH

Broj konzumiranih cigareta po osobi godi{nje u BiH u 1997. godini je bio za 20%ve}i od prosjeka zemalja Centralne Evrope, a ~ak 60% ve}i od evropskog prosjeka.

Istraìvanja United Nations Development Programa (UNDP) o ra{irenosti pu{a~kihnavika kod mladih u oba entiteta BiH, na uzorku od po 500 mladih u svakom entitetu,pokazala su da 46% redovno pu{i duhan, 40% ne pu{i, a 14% je izjavilo da pu{i po-nekad.3 Za prvom cigaretom naj~e{}e se poseè izme|u 10. i 16. godine ìvota.

Prema istraìvanju koje je 2002. i 2003. godine proveo Zavod za javno zdravstvoFBiH na uzorku od 3020 respondenata, 37,6% subjekata je registrovano kao dnev-ni pu{a~i (49,2% mu{karci i 29,8% ène).

Pu{a~ke navike i maligna (zlo}udna) oboljenja, u FBiH su, tako|er, u porastu:1998. je bilo 710 umrlih, 1999. godine 714, da bi 2000. broj porastao na 833, a u2001. godini na 846. U prosjeku u BiH pu{a~ mjese~no za cigarete izdvoji 30 do 150KM, {to bi godi{nje iznosilo oko 1800 KM. Procjenjuje se da Bosanci i Hercegovcina cigarete godi{nje tro{e preko milijardu eura.

2.2. Globalno istraìvanje pu{enjaduhana kod mladih (GYTS)

Ovo straìvanje je 2003. godine proveo Zavod za javno zdravstvo FBiH na sta-rosnoj skupini 13-15 godina, u~enika VI, VII, VIII razreda osnovnih i I razreda sred-njih {kola u FBiH (ukupno 5189 u~enika). Rezultati pokazuju da:

3 Bilten “Trezvenost”, br. 2, Sarajevo 1999.

– 13,8% anketiranih u~enika su trenutni pu{a~i (16,8% dje~aci i 10,0% djevoj~ice);– 35,8% anketiranih je izjavilo da je po~elo pu{iti u periodu ispod 10 godine starosti;– Sedam od deset u~enika vidjelo je reklamiranje duhanskih proizvoda na TV i

u dnevnim novinama. – Ispitanici su naveli da nisu imali problema prilikom kupovine cigareta.– 62,6 % anketiranih kupuje cigarete u prodavnici;– 88,7% anketiranih koji kupuju cigarete u prodavnici nije upitano za godine

starosti. Vi{e od polovine anketiranih (58,4%) èli da prestane da pu{i.4

2.3. Epidemiologija pu{a~kih navika u Evropi

Ra{irenost pu{a~kih navika stoji u vezi sa ekonomskim stanjem naroda i pove}a-va se u nerazvijenim i zemljama u razvoju. U industrijski razvijenim zemljama Zapad-ne Evrope je do{lo do smanjenja broja ovisnika o pu{enju uglavnom zahvaljuju}i pro-moviranju i prihva}anju zdravih stilova ìvljenja. Naàlost globalni odgovor jo{ nijeudovoljio ozbiljnosti ove epidemije. Na potro{nju duhana se u ve}ini zemalja gleda kaona prihvatljivo pona{anje u dru{tvu. Me|utim ne postoji ni{ta prihvatljivo kod proizvo-da koji ubija 50% onih koji ga koriste. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i Svjet-ska banka (SB) napominju da ukoliko se ne promijeni pona{anje prema pu{enju du-hana i ne do|e do ozbiljnijeg smanjenja pu{a~a od sada pa u naredne tri desetlje}aprerani smrtni slu~ajevi uzrokovani duhanom }e se desiti kod 10 miliona ljudi.5

Prema podacima Evropske unije, oko 30% odraslog stanovni{tva u zemljama~lanicama pu{i duhan (1997. - 2001. godina). U Evropi 15% populacije ima dija-gnosticirane bolesti povezane sa pu{enjem duhana, a svakodnevno 3400 Evroplja-na umire od bolesti koje su posljedica "nikotinske ovisnosti."

U Republici Hrvatskoj broj pu{a~a iznosi 1,6 miliona od kojih je 400.000 u Zagre-bu. Posmatrano sa stanovi{ta spola, u Republici Hrvatskoj redovno pu{i duhan 34%mu{karaca i 36% èna. U ovoj zemlji umire od 12000 do 15000 ljudi godi{nje. Pre-ma godi{njem izvje{taju za 2000. godinu Tvornica duhana “Rovinj” d.d. proizvela jegotovo milijardu cigareta od ~ega 2,54 milijarde u zagreba~kom pogonu. 6

3. JAVNO-ZDRAVSTVENIPROBLEMI PU[ENJA DUHANA

Pu{enje duhana je javno zdravstveni problem. Pu{enje je masovna nezaraznabolest, koja se {iri epidemijski zahvataju}i i mladi dio populacije.

Konzumiranje duhana izaziva tri tipa ovisnosti i to fizi~ku, psihi~ku i metaboli~ku.Fizi~ka ovisnost - osoba koja pu{i dvadeset cigarata dnevno uradi u toku 24 sataoko 400 automatiziranih pokreta koji su povezani sa ~inom pu{enja. Psihi~ka

33

4 Globalno istraìvanje pu{enja kod mladih (GYTS) FBiH, Zavod za javno zdravstvo FBiH, 2003.5 Okvir politike Zdravlje za sve za evropsku regiju SZO, Zavod za zdravstvenu za{titu BiH, Sarajevo, 2000.6 Bilten “Trezvenost”, br. 3, Sarajevo, 2000.

34

ovisnost – ukoliko se pu{a~u onemogu}i pu{enje kod njega se javlja nekoordinira-nost, odsustvo kontrole, nemogu}nost koncentracije i pojava nerovoze i nemira. Me-taboli~ka ovisnost - pojedini organi i tkiva su se prilagodili da rade u prisustvu niko-tina i drugih supstanci iz duhanskog dima.

Bolest nije nasljedna, ali je primije}eno da u ~etvero~lanoj porodici u kojoj pu{eoba roditelja bar jedno dijete postaje konzument duhana. Pojedini tabakolozi i ne-urofiziolozi su mi{ljenja da kod jakih ovisnika o cigareti postoje neki receptori koji bimogli da se veù za genetsku komponentu ovisnosti.

Prema SZO, pu{a~, ovisnik o cigareti, je osoba koja pu{i dnevno dvadeset i vi{ecigereta. Kod ovisnika o cigareti u prosjeku se skra}uje ìvotni i radni vijek za desetdo dvanaest godina.

Jedan dio pu{a~a pu{i ne razmi{ljaju}i mnogo o svojoj ovisnosti o cigareti. Ve}i-na pu{i u trenucima dosade, kad imaju vremena na pretek, kad ne{to ~ekaju. Kodnjih ne postoji jak tip ovisnosti o cigareti. Dovoljno je da im zaprijeti neka bolest pada lako prestanu s pu{enjem.

Pored njih postoje i psiholo{ki ovisnici o cigareti koji ne idu ni spavati ukoliko po-red njih nije kutija cigareta. Oni su uvjereni da se bez cigarete ne mogu skoncentri-sati, dobro razmisliti i donijeti odluku. Neki od njih su ~ak uvjereni da bez cigarete"ne mogu ni ìvjeti". Ovdje se radi o pu{a~u ovisniku.

Pu{a~i vi{e koriste zdravstvenu za{titu zbog lije~enja bolesti koje su posljedicazloupotrebe duhana. Pu{enje duhana je faktor rizika u nastanku velikog broja neza-raznih oboljenja respiratornog, kardiovaskularnog, digestivnog, reproduktivnog,nervnog i drugih sistema. Eksperti SZO kaù da postoji vi{e od 25 poznatih bolesti~iji je nastanak povezan sa pu{enjem. Isti istraìva~i tvrde da osobe koje se odrek-nu cigarete prije 35 godine starosti imaju velike izglede da }e ìvjeti jednako dugokao i one koje nikada nisu konzumirale duhan.

3.1. Zdravlje za sve u 21. stolje}u

Istraìvanja SZO i SB pokazuju da u svijetu ima oko 1.1 milijarda pu{a~a. Premaciljevima "Zdravlja za sve u 21 stolje}u" u zemljama ~lanicama SZO do 2015. godi-ne trebalo bi da bude 80% nepu{a~a me|u odraslim stanovni{tvom i 100% nepu{a-~a me|u stanovni{tvom do 15 godina starosti. SZO je proglasila 31. maj Naci-onalnim danom nepu{enja i obiljeàva ga sloganima: "Udi{imo zrak bez duhanskogdima", "Moda i umjetnost oslobo|eni duhanskog dima", "Duhan i siroma{tvo" itd. 7

SZO je pokrenula brojne me|unarodne projekte koji imaju za cilj smanjenje nezdra-vih navika, posebno pu{enja duhana, kako bi sprije~ila nastanak masovnih nezaraznihbolesti koje nose visoki rizik smrtnosti, a koje su istovremeno i preventabilne. Me|u timprojektima posebno se isti~u CINDI istraìvanja (integrirani preventivno-promotivniinterventni programi) koja su zacrtana u cilju 11. "Zdravlja za sve u 21. stolje}u", a po-drazumijevaju prihvatanje zdravijih stilova ìvljenja (zdrava ishrana, siguran seksualniìvot, fizi~ke aktivnosti, ìvot bez duhana, alkohola, cigareta, psihotropnih supstanci).8

7 Okvir politike Zdravlje za sve za evropsku regiju SZO, Zavod za zdravstvenu za{titu BiH, Sarajevo, 2000.Bilten “Trezvenost”, br. 2, Sarajevo 1999.

8 Globalno istraìvanje pu{enja kod mladih (GYTS) Federacija BiH; Zavod za javno zdravstvo FBiH, 2003.Policy Recommendations for Smoking, Cessation and Threatment of Tobacco Dependence, WHO, 2003.

4. ZA[TO LJUDI PU[E?

Postoje brojni razlozi za{to ljudi pu{e duhan mada znaju i vjeruju da je pu{enje{tetno.

Pu{enje duhana se smatra maladaptacijom tj. nezdravim prilago|avanjem napostoje}u sredinu. Jedni ljudi u stresnim i neizvjesnim situacijama poteù za cigare-tom i pale je jer su uvjereni da ih ona smiruje, {to i jest prividno (kada je paljenje ci-garete postalo ritual).

Mnogim pu{a~ima cigareta pomaè da lak{e uspostave dru{tveni kontakt. Neri-jetko za vrijeme ozbiljnijih poslovnih i stru~nih razgovora prije "prelaska na stvar - inmedias res" nudi se sagovornicima kafa i cigareta kako bi se stvorila "prijatnija iopu{tenija" atmosfera.

Stru~njaci kaù da postoji odre|ena povezanost pu{enja cigarete sa tzv. oralnimzadovoljstvom. Usta su organ preko kojeg uzimamo hranu i doìvljavamo zadovo-ljstvo. Stoga je priro|ena potreba ~ovjeka da mu usta budu ne~im okupirana

Me|u osobama koje ne èle da se udebljaju vlada mi{ljenje da cigareta pomaèu sprje~avanju nastanka gojaznosti. Opasno je pu{iti nata{te jer cigareta izaziva po-ve}ano lu~enje gastrointestinalnog sadràja, posebno gastri~ne kiseline, koja dovo-di do o{te}enja povr{ine sluznice èluca i crijeva {to ima za posljedicu nastanak ~i-ra na èlucu i dvanaestopala~nom crijevu. Danas je poznato da je dvostruko vi{ebolesnika sa ~irom èluca me|u pu{a~ima u odnosu na nepu{a~e.

Mediji znatno utje~u na formiranje stava po kojem se osoba smatra modernom i sa-vremenom ukoliko pu{i. Neke profesije tradicionalno, kao npr. novinari, fotoreporteri,glumci, biznismeni, pa ~ak i politi~ari, imaju u svojim redovima veliki broj pu{a~a.

Faktori koji zna~ajno utje~u na masovnu potro{nju cigareta u BiH su laka dostup-nost (cigarete se prodaju na raznim mjestima, bez ograni~enja prodaje maloljetnici-ma), {iroka mreà prodaje, razli~iti obi~aji, pogre{no vjerovanje da duhan moè bi-ti koristan (jer toboè smiruje ìvce).

Ostale manifestacije mladala~kog uzrasta - kao {to su: prosjetljivost, emocional-na nestabilnost, sklonost impulzivnom reagiranju, otpor prema autoritetima, sugesti-bilnost i dr. - tako|er mogu utjecati na mladog ~ovjeka da po~ne pu{iti.

Ispitivanja u Velikoj Britaniji su pokazala da na po~etak pu{enja utje~e: broj prija-telja koji pu{e, tolerantnost roditelja prema pu{enju njihove djece, slabo kontroliranoslobodno vrijeme u~enika i postojanje po~etnih znakova poreme}aja pona{anja.

5. HEMIJSKE KARAKTERISTIKE DIMA CIGARETE

Cigaretni dim je heterogeni aerosol koji nastaje pri nepotpunim sagorijevanjem lis-ta duhana, u ~ijoj se plinskoj fazi nalaze raspr{ene ~estice. Sastojci duhanskog dimavariraju i zavise od vrste duhana, podneblja na kojem se sadi, na~ina uzgoja klimat-skih karakteristika, procesa su{enja i tehnologije kojom se stvara gotovi proizvod.

Kada se cigareta pu{i temeretura na usnom kraju iznosi oko 30 stepeni Celziju-sa, a na zapaljenom dijelu i do 900. Pri ovako visokoj temperaturi neki sastojci du-

35

hana podlijeù razgradnji, a lebde}e supstance se direktno destiluju u dim. Od nes-tabilnih molekula rekombinacijom nastaju novi spojevi "pirosinteza".

Neke supstance nepromijenjene prelaze u cigaretni dim. Ukupno 85% duhan-skog dima ~ine azot, kisik i karbon dioksid, a ostali plinovi i ~estice su supstance saposebnim medicinskim zna~enjem.

6. FARMAKOLOGIJA DUHANSKOG DIMA

U duhanskom dimu tabakolozi su ustanovili preko 4000 supstanci od kojih sumnoge farmakolo{ki aktivne, citotoksi~ne, mutagene i najmanje 40 poznatih sa kan-cerogenim (koji izaziva rak) djelovanjem. Neki od ovih sastojaka djeluju lokalno (di-rektno na sluznicu), dok se drugi apsorbuju (upijaju) u krv ili se otapaju u pljuva~ki igutaju. Inhalacija duhanskog dima izaziva u ljudskom organizmu vi{estruke i sloè-ne reakcije. Nakon udisanja duhanskog dima nikotin dospijeva u mozak za samo se-dam sekundi. Nikotin, karbon monoksid (CO) i benzipireni najvi{e ugroàvaju zdrav-lje pu{a~a. Nikotin je protoplazmatski otrov koji uni{tava }eliju. CO sprje~ava raz-mjenu plinova, tj. prenos kiseonika putem bjelan~evine hemoglobina. Zbog nedos-tatka kiseonika trpe svi organi, a posebno mozak, srce i di{ni sistem. Osobe kojepu{e duhan i u~e u zadimljenim prostorima teè pamte i upam}uju zbog nedostatkakiseonika. Benzipireni su opasni kancerogeni spojevi koji uzrokuju nastanak zlo}ud-nih tumora. Nikotin je jako toksi~an (otrovan) alkaloid koji je i stimulans i depresor.Aktivni kardiovaskularni odgovor primije}en je kod zdravih pu{a~a u smislu pove}a-nog sistolnog i dijastolnog pritiska, pove}ane sr~ane frekvence, pove}ane potro{njekiseonika u miokardu (sr~anom mi{i}u), pove}anog protoka krvi kroz koronarnearterije, slabije stabilnosti sr~anog mi{i}a i periferne vazokonstrikcije.

Karbon monoksid je toksi~an plin koji interferira sa transportom kiseonika i ima ~e-tiri puta ja~i efekat kada se veè za hemoglobin u odnosu na kiseonik. S obzirom daduhanski dim sadrì 22% do 6% CO kod pu{a~a su vrijednosti karboksihemoglobinapove}ane i iznose 2% do 15%, kod umjerenih pu{a~a 5%, dok su kod nepu{a~a oko1%. CO ispoljava negativne efekte u smislu smanjenja oksihemoglobina i mioglobinai pomi~e disocijacijsku krivulju kisik-hemoglobin ulijevo. Ve} samo blago pove}anjekarboksihemoglobina ~esto uzrokuje o{te}enje centralnog nervnog sistema (CNS).9

7. NIKOTINSKA OVISNOST

Prema broju popu{enih cigareta ovisnici o cigareti se dijele na: lake koji pu{e dnevnodo 5 cigareta; umjerene koji pu{e od 5 do 10 cigareta dnevno i jake koji pu{e dvadeseti vi{e cigereta. Pored ove kategorizacije postoji i diferenciranje u odnosu na vrijeme pu-{enja duhana. Tako se govori o dnevnim, periodi~nim, povremenim i biv{im pu{a~ima.

36

9 Rahimi} M, Obradovi} Z., Pu{enje i kardiovaskularna oboljenja u Hercegova~ko-neretvanskom kantonu, Institutza javno zdravstvo Mostar, Medicinski arhiv 2004, Vol. 58 (2 supl. 1), Papamichel C, Lekakis J. Endothelial dysfunction and type of cigarette smoked: impact of “light” versus regularcigarette smoking. Vascular Medicine 2004. Vol. 9 pp 103-105.

37

Ve}ina stalnih pu{a~a ima problema sa prestankom pu{enja. Ovisnost o duha-nu je, kao i ovisnost o drugim drogama, u osnovi neurobiolo{ki proces. Mozak imaklju~nu ulogu u djelovanju nikotina. Svaki neurotransmiter kao hemijski posrednikizme|u neurona ima specifi~nu porodicu receptora. Prema istraìvanjima neurofi-ziologa nikotin ima sposobnost vezivanja za neke podgrupe receptora za koje seveè neurotransmiter acetilholin, te na taj na~in dovodi do porasta receptorskeaktivnosti. Za razliku od acetilholina nikotin nije regulisan od strane unutra{nje ho-meostaze organizma, nego njegovu dozu ~ovjek moè svjesno unositi ili ne. Ve}smo ranije rekli da je nikotin u stanju izazvati razvoj psiholo{ke i fizi~ke ovisnosti.Nikotinomanija je prinu|uju}i poriv za ponovnim konzumiranjem cigareta i osigu-rava ugodne promjene u pona{anju, te motivi{e hroni~nu potrebu za duhanom injegovom upotrebom. Sa prestankom pu{enja, nakon dva do tri dana javi se si-ndrom karakterisan bijesom, strahom, nemirom i ~e`njom za duhanskim proizvo-dima, padom koncentracije, pove}anom gladi, nestrpljivo{}u, glavoboljom, pone-kad nesanicom i nemirom.

U periodu odvikavanja od pu{enja preporu~uje se laganija ishrana, ~esto tu{i-ranje sa toplijim i hladnijim mlazevima vode, {etnje po ~istom zraku, sportske i fi-zi~ke aktivnosti, ~e{}e ~etkanje zubi, izbjegavanje jakih pi}a, posebno gaziranihnapitaka i kafe. Misli i podsticaji prijatelja i okoline, te ponavljanje rije~i "od danasprestajem pu{iti" poja~ava svjesnost o koristi i ulaganju u vlastito zdravlje. Naodluku o prestanku pu{enja utje~e zdravlje i zdravstvena kultura pojedinaca i sre-dine u kojoj se ìvi i djeluje, dru{tveni status, op{ta zrelost osobe i sposobnost no-{enja sa problemima.

7.1. Fagerstormov test nikotinske ovisnosti

Za odre|ivanje stepena nikotinske ovisnosti koristi se Fagerstormov test. [est jepitanja i svaki odgovor se boduje. U zavisnosti od ukupnog zbira odre|uje se grupakojoj ispitanik pripada.

Kada zapalite prvu cigaretu, nakon {to se probudite?Odgovori: Nakon 5 minuta - 3 poena

Nakon 6 do 30 minuta - 2 poenaNakon 30 do 60 minuta - 1 poenNakon vi{e od 60 minuta - 0 poena

Da li se te{ko suzdràvate od pu{enja na zabranjenim mjestima?Odgovori: Da - 1 poen

Ne - 0 poena

Koje bi se cigarete najteè odrekli?Odgovori: Prve jutarnje - 1 poen

Bilo koje druge - 0 poena

Koliko cigareta dnevno popu{ite?Odgovori: 10 ili manje - 0 poena

11 do 20 - 1 poen21 do 30 - 2 poena31 i vi{e - 3 poena

Da li vi{e pu{ite u prvim ~asovima nakon bu|enja nego tokom dana?Odgovor: Da - 1 poen

Ne - 0 poena

Da li pu{ite kad sta bolesni i leìte u krevetu?Odgovor: Da - 1 poen

Ne - 0 poena

Dva najzna~ajnija pitanja su 1. i 4.Zbir poena ukazuje na stepen ovisnosti i na one kojima je potrebna terapija (uo-

bi~ajeno kod rezultata {est i vi{e):0 do 2 veoma niska ovisnost ; 3 do 4 niska ovisnost;5 srednji stepen ovisnosti;6 do 7 visoka ovisnost, 8 do 10 veoma visoka ovisnost.10

8. ZDRAVSTVENE POSLJEDICE PU[ENJA

Zdravstvene posljedice pu{enja ovise od niza faktora. Od njih posebno trebaista}i: op}e zdravstveno stanje pu{a~a, godine ìvota kada je neko po~eo pu{iti,vrstu duhana koju pu{i (na~in uzgoja duhana i tehnolo{ki proces njegove obrade),na~in pu{enja (uvla~enje dima pri pu{enju), pu{enje u zatvorenom ili otvorenomprostoru itd.

Profil li~nosti pu{a~a razlikuje se od nepu{a~a. U odnosu na nepu{a~e pu{a-~i konzumiraju vi{e alkohola, kafe i ~aja. Njihova tjelesna teìna i krvni pritisak suniì, dok im je sr~ana akcija ubrzana, tjelesna kondicija smanjena, a imunolo{kisistem kompromitovan u odnosu na nepu{a~e Menstruacija (ènski ciklus) je ~e-sto neuredna i bolna kod èna pu{a~ica. Jedan dio èna ima problema sa zano-{enjem, pa je zabrana pu{enja zbog primarnog ili sekundarnog steriliteta obave-zuju}a. Zbog ometanja preno{enja kiseonika putem hemoglobina od strane COplod ne dobiva dovoljno kiseonika pa se posteljica gr~i, a sa njom i plod. Iz tihrazloga moè do}i do prijevremenog poro|aja. Trudnice koje pu{e u toku trudno-

38

10 Zyban, Spas u borbi protiv pu{enja, GSK, Sarajevo, 2004.

39

}e donose na svijet djecu manje tjelesne teìne i duìne; odbrambeni mehanizamtakvih beba je daleko slabiji u odnosu na one koje ra|aju ène nepu{a~ice. Trud-nice koje pu{e pove}avaju rizik od komplikacija u toku trudno}e i poroda, pove-}avaju rizik od krvarenja i mrtvoro|enosti djeteta, poba~aja. Pu{enje duhana re-meti funkcionisanje spolnih organa oba pola. Menopauza i ranije starenje je pri-sutno kod èna pu{a~a.

8.1. Akutno i hroni~no trovanje duhanom

Prema kriterijima SZO pu{a~ ovisnik je ona osoba koja svakodnevno pu{i 20 i vi-{e cigareta dnevno. Prekomjerna i dugotrajna upotreba duhana moè dovesti doakutnog i hroni~nog trovanja duhanom i duhanskim dimom. Akutno trovanje se jav-lja pri prekomjernom pu{enju duhana, pri dubokom udisanju odnosno uvla~enju du-hanskog dima.

Akutno trovanje se ~esto javlja kod mladih ljudi prilikom probanja prve cigaretei u~enja kako se pu{i duhan. Znaci akutnog trovanja su: glavobolja, nagon na po-vra}anje, nesanica, ~udni snovi, zbunjenost u odnosu na okruènje, nekoordinira-nost itd. O trovanju nikotinom se radi u slu~aju prisutnosti jednog od slijede}ih zna-kova: ga|enje ili povra}anje, znojenje, ubrzani rad srca (tahikardija), sr~ana aritmi-ja. Uzroci ove pojave su metaboli~ke promjene u }eliji koje izazivaju hemijskesupstance iz duhanskog dima. Duhanski otrovi su strano tijelo u organizmu i nadra-ùju svaku }eliju. Svaka od hemijskih supstanci u duhanskom dimu ima svoj efe-kat, na nju razli~ito reaguju }elije, odnosno organizam. Tako je poznato da CO blo-kira oksidoredukcione procese u organizmu jer ima ~etiri puta ja~i efekat kada seveè za bjelan~evinu hemoglobin koja prenosi kiseonik do svake }elije, a bez kise-onika }elija ne moè opstati. Posebno su na nedostatak kisika osjetljive }elijenervnog sistema, srca, jetre, plu}a, bubrega. Ljudski organizam na nedostatak ki-sika reaguje ubrzanim disanjem, a ako time ne dobija dovoljnu koli~inu kisika po~i-nje gu{enje, sluznice i koà plave. Grupa nadra`ljivaca izaziva suzenje, izljev sta-ni~nog sadràja na povr{ini sluznice di{nog sistema. Mravlja kiselina posebno blo-kira cilijarni aparat koji sprje~ava ulazak duhanskog dima u plu}a. Organizam re-aguje ka{ljem kojim se poku{ava izbaciti duhanski dim, ali ako se nastavi dalje sapu{enjem dolazi do blokade cilijarnog aparata zbog ~ega duhanski dim dospijevakao aerosol do dna plu}a gdje se taloì katranska mast koja dalje blokira plu}nefunkcije. Toksi~ne materije iz duhanskog dima u po~etku {ire krvne sudove da biposlije do{lo do spazma tj. do suènja lumena krvnog suda. Iz tih razloga se javljanesanica da bi vremenom zbog nedostatka kisika do{lo do pojave omamljenosti,otupljenosti, glavobolje, disfunkcionalnosti. Otrovi izazivaju nagon na povra}anje,ubrzan rad srca i sr~anu aritmiju.

Prva pomo} u slu~aju akutnog trovanja je izno{enje osobe na ~ist zrak, davanjedovoljno napitaka (~aj, obi~na voda, mlijeko) za ~i{}enje organizma, a eventualnosimptomatska terapija.

Hroni~na trovanja su mnogo ~e{}a i opasnija jer se ljudski organizam izlaè du-gotrajnom djelovanju vrlo opasnih materija. Zbog njihovog kumuliraju}eg efekta ovatrovanja su jo{ ja~a. Zbog dugotrajnog {tetnog djelovanja duhanskog dima oslabeodbrambeni mehanizmi }elija odnosno organizma, pa se javljaju poreme}aji zdrav-lja direktno povezani sa konzumiranjem duhana. Tako nastaju o{te}enja plu}a

(o{te}enje di{nih puteva, bronhitis, plu}na nadutost, rak plu}a) i srca (duhanskosrce, arterioskleroza zbog suènja lumena krvnih sudova, povi{eni krvni pritisak,brojne tromboze i embolije, Burgerova bolest koja se javlja kod mu{karaca i zahva-ta krvne sudove donjih ekstremiteta). Terapija je odvikavanje od pu{enja duhana, li-je~enje zdravstvenih posljedica pu{enja na pojedine organe.

8.2. Bolesti kardiovaskularnog sistema

Provedena ispitivanja pokazuju postojanje korelacije izme|u pu{enja i oboljeva-nja od odre|enih bolesti. Arterosklerotska kardiovaskularna oboljenja, rak i hroni~neopstruktivne bolesti predstavljaju posljedicu pu{enja, {to kao rezultat ima pove}anmortalitet i morbiditet. Na nastanak ovih bolesti indirektno utje~e genetska predispo-zicija, profesionalna i okolinska izloènost {tetnim agensima po zdravlje ~ovjeka,upotreba nekih lijekova.

Stopa smrtnosti od koronarne sr~ane bolesti je 60-70% ve}a kod pu{a~a. Pu{e-nje je vaàn uzrok cerebrovaskularnih bolesti i dokazan je pove}an rizik od mo`da-nog udara kod pu{a~a. Pu{enje je najva`niji riziko faktor obliteriraju}e arteriosklero-ze i trombangitisa. Krvne plo~ice, fibrin, sluz i kalcij taloè se na unutra{nju stranukrvnog suda ~iji promjer postaje suèn, a zid zadebljao, neelasti~an i lako puca, padolazi do nastanka mo`danog ili sr~anog udara.

Bolest koja posebno poga|a mla|e mu{karce, pu{a~e je Morbus Burger kod ko-je dolazi do oteàne izmjene gasova u malim krvnim sudovima, kapilarima. Prviznak je bol u nogama za vrijeme hodanja. Koà na nogama je blijeda, hladna i atro-fi~na. Bolest se zavr{ava infekcijom i gangrenom okrajina, a lije~i se amputacijom.(CINDI,2001)

9. PREVENCIJA, LIJEÊNJE, REHABILITACIJA

9.1. Prevencija pu{enja duhana

Prema istraìvanjima doma}ih i stranih autora pu{enje po~inje naj~e{}e u {kol-skoj dobi. Mladi po~inju opona{ati odnose u {kolama. U {kolama u kojima nastav-ni personal nije pu{io, u kojima je direktor drào u~enicima predavanja o {tetnos-tima koje izaziva duhan, pu{a~ke navike kod u~enika su bile rje|e. Pu{enje duha-na je ~esto prisutno kod u~enika koji slabije u~e, kod kojih porodi~ni odnosi nisusre|eni.

Roditelji imaju primarnu ulogu u odgoju djece za zdrav start u ìvot. Mnogi rodi-telji prezauzeti svojim obavezama, ~esto odsutni od ku}e, nemaju informacije gdjese i sa kim druè njihova djeca. Svoju odsutnost nadokna|uju bogatim dèparcemkoji se ~esto tro{i na razli~ita {tetna sredstva - nezdravu hranu, duhan i alkoholnapi}a. Zato je va`no da roditelji razgovaraju sa svojim djetetom i da dijete upute upravi ìvot.

Reklamiranje cigareta u medijima je upu}eno upravo mladim ljudima stvaraju-}i im predstave o pu{enju duhana ugodnim, radosnim zrelim pona{anjem,

40

opu{teno{}u, neovisno{}u, slobodom, visokim stilom ìvljenja. Reklame privla~emlade ljude.

U civiliziranim zemljama gdje postoje zabrane reklamiranja duhanskih proizvo-da i prodaja istih maloljetnicima daleko je manje mladih koji pu{e (Finska, Nor-ve{ka, SAD). Naàlost kod nas se pu{enje reklamira, ~ak i u {tampi posve}enojmladima.

U prevenciji pu{enja kod mladih va`no je da roditelji brinu o odgoju svoje djece,da bi samostalno mogli da donose ispravne odluke u smislu prihvatanja postupakakoji koriste njihovom zdravlju i odbijaju ono {to im o{te}uje zdravlje.

Djeca moraju nau~iti ìvjeti sa ograni~enjima kako ne bi sve probala, pa i cigare-te. Djeca i roditelji moraju razgovarati, povjeravati se jedni drugima, kako bi se razvi-lo uzajamno povjerenje, {to onemogu}uje pojavu svega nepoèljnog kod djece iotklanjanje istog na vrijeme. U tom cilju djeci treba organizirati ìvot i podsticati ih narazvijanje hobija.

Mi moramo misliti na budu}nost mladih i odgajati ih kao nepu{a~e.

9.2. Prestanak pu{enja duhana

Prestanak pu{enja donosi pojedincu fizi~ku, psiholo{ku i ekonomsku dobrobit. Toje vaàn korak ka reduciranju rizika za zdravlje kojima su izloèni pu{a~i.

Naj~e{}i motivi prestanka pu{enja su ekonomski moment, estetski i antipropa-ganda.

Na prestanak pu{enja naj~e{}e se odlu~uju srednjovje~ni ljudi koji su prebolili ne-ku bolest koja je u neposrednoj korelaciji sa pu{enjem (infarkt i sl.).

Prestanak pu{enja je cikli~ki proces koji se sastoji od slijede}ih faza: razmi{lja-nja o prestanku, dono{enju odluke o prestanku, poku{aju prestanka i odràvanjustatusa biv{eg pu{a~a.

Manje od 5% pu{a~a direktno prelaze u potvr|eni status biv{ih pu{a~a bez re-cidiva.

Faktori koji stimuli{u pojedinca da prestane pu{iti su: smanjena dru{tvena prih-vatljivost pu{enja, pove}ana briga o zdravlju, pove}ana cijena duhanskih proizvo-da itd.

Faktori koji podsti~u pojavu recidiva pu{enja su: ~e`nja za nikotinom, pove}anjetjelesne teìne, socijalni pritisci itd.

9.3. Metode zdravstvenog odgoja i promocije zdravogìvljenja u procesu odvikavanja od pu{enja duhana

Preko 90% dokazanih biv{ih pu{a~a prestaju pu{iti bez ikakve stru~ne pomo}i.Te{ki pu{a~i trebaju koristiti organizovane oblike pomo}i u odvikavanju od pu{e-

nja.Ovakvi programi sadrè: samopomo}, samoza{titu; lije~ni~ki savjet, razgovor,

utjehu sa educiranim medicinskim i nemedicinskim kadrovima; upotrebu lijekova,grupnu terapiju; bihevioralnu obuku, hipnozu i akupunkturu.

41

10. PASIVNO PU[ENJE

U dimu cigareta koji izravno uvla~i pu{a~ ima 2.3 mg. katrana. Ljudi iz okoline pu-{a~a udi{u 24 mg. Opasnost od raka plu}a je 35% ve}a kod nepu{a~a koji ìve sapu{a~ima.

Oko 18-20% bolesti donjeg respiratornog trakta kod djece mla|e od 18 godinapripisuje se pasivnom pu{enju.

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo FBiH u 2002. godini 64% nepu{a-~a je izjavilo da je boravilo u sredini gdje su bili izloèni pu{a~kom dimu. Od toga30% ispitanika je bilo izloèno sedam i vi{e sati dnevno pu{a~kom dimu.

42

PIJENJE ALKOHOLA -POSLJEDICE, PREVENCIJA I LIJEÊNJE

Prim.dr. Emina Kapetanovi} – Bunar, specijalista neuropsihijatarAsocijacija klubova lije~enih alkoholi~ara - AKLA

Iako su alkoholna pi}a ~ovjeku poznata hiljadama godina, kao i njegove {tetneposljedice, prekomjerno pijenje nije nikada bilo toliko rasprostranjeno kao danas. Toje uslovilo promjenu stava prema alkoholizmu: alkoholizam nije mana ni porok, ve}bolest sa odre|enim uzrocima i posljedicama. Ovakav stav Svjetske zdravstveneorganizacije (SZO) prihvatila je ve}ina zemalja u svijetu. Iz njega, dalje, proizlazi ipromjena odnosa prema alkoholi~arima. Umjesto nekada{njeg shva}anja da jealkoholi~ar propalica i otpadnik, danas se on smatra bolesnikom kojem je potrebnaodgovaraju}a zdravstvena i socijalna pomo}.

Takav pristup problemu alkoholizma omogu}ava alkoholi~aru uspje{no lije~enjei povratak u zdrav i normalan ìvot.

Promjena stava prema alkoholizmu, od moralisti~koga gledanja do shva}anja daje to bolest, uslijedila je kao rezultat dugotrajnog prou~avanja mnogobrojnih uzrokai posljedica alkoholizma.

SZO je definisala alkoholizam kao socijalno-medicinski problem koji nastaje zbogzloupotrebe alkoholnih pi}a u tolikoj mjeri da osoba koja pije zbog toga zapada uzdravstvene i druge probleme, a stvara probleme i sredini u kojoj ìvi.

"Hroni~nim alkoholi~arom", stoji u definiciji Pododbora za alkoholizam Odbora zamentalno zdravlje SZO, usvojenoj u Kopenhagenu 1951. godine "smatra se osobakoja prekomjerno uzima alkoholna pi}a, kod koje se razvila psihi~ka ili fizi~ka, ili psi-hi~ka i fizi~ka ovisnost o alkoholu i koja pokazuje du{evni poreme}aj ili takve pore-me}aje pona{anja koji ukazuju na o{te}enje psihi~kog ili fizi~kog zdravlja, odnosasa drugima i poreme}aj socijalnog i personalnog stanja. Alkoholi~arom se moèsmatrati i onaj ko pokazuje predznake i simptome u tom smislu."

Usvajanje ove definicije je zna~ajan trenutak u dugogodi{njoj istoriji alkoholizma.Zbog nepoznavanja problema alkoholizma i pogre{nog stava prema njemu, ali iop{teg stanja nau~nog, ekonomskog i dru{tvenog razvitka, alkoholi~ar ranije ili nijeuop{te lije~en ili je sa zdravstvenog aspekta tretiran kao du{evni bolesnik.

Navedena definicija alkoholizma SZO morat }e da pretrpi kasnije niz izmjena i

43

modifikacija, jer se uvidjelo da sadrì mnoge manjkavosti. Smatralo se da je jednaod osnovnih manjkavosti definicije to {to nije obuhvatila prirodu somatskih (tje-lesnih) i psihi~kih poreme}aja uzrokovanih prekomjernim pijenjem i dr.

Stav da je alkoholizam bolest prihva}en je i u na{oj zemlji.Iz me|unarodne klasifikacije bolesti 1978. godine preuzeta je definicija:"Sindrom ovisnosti od alkohola je stanje, psihi~ko, a tako|er i fizi~ko kao poslje-

dica konzumiranja alkohola, koje karakteri{u pona{anje i druge reakcije koje uvijekuklju~uju prinudu da se konzumira alkohol, stalno ili periodi~no, s namjerom da sedoìve njegovi psihi~ki efekti i katkad da se izbjegne osje}aj neugode; kad alkoholanema, tolerancija moè, ali ne mora postojati."

Kao {to ~esto nije lako odrediti kad prestaje granica dru{tveno dozvoljene koli~i-ne, a kada po~inje put u alkoholizam, tako se ni definicijom alkoholizma ne mogu upotpunosti obuhvatiti svi njegovi aspekti.

Alkoholizam je bolest, na koju ne obra}amo dovoljno pa`nje, mada je njena ras-prostranjenost i {tetnost veoma zna~ajna. Prema podacima Svjetske zdravstveneorganizacije (SZO) alkoholizam je TRE]A bolest po u~estalosti u svijetu, odmah po-slije kardiovaskularnih (bolesti srca i krvnih sudova) koje su na prvom mjestu i ma-lignih bolesti (razni oblici raka) koji su na drugom mjestu.

Procjena SZO je da 3% svjetskog stanovni{tva boluje od ove bolesti. Alkoholi-zam pojedinca direktno ugroàva jo{ najmanje tri osobe iz neposrednog okruènjaalkoholi~ara (bra~nog partnera, djecu, roditelje, kolege sa posla).

1. KAKO SE ALKOHOLIZAM RAZVIJA?

Alkoholizam se naj~e{}e postepeno razvija. Ta postepenost predstavlja te{ko}uokolini da uo~i i prepozna prve znakove bolesti. Zbog toga se alkoholizam prepozna-je tek u poodmakloj fazi, kada su kod osobe ozbiljno izraèni neki od problema kojeon izaziva – karakterni, zdravstveni, porodi~ni, profesionalni i socijalni problemi.

Razvoj alkoholizma prolazi kroz odre|ene faze:UUmmjjeerreennoo ppiijjeennjjee - {to zna~i da su svi ljudi koji piju alkohol u riziku da jednog

dana postanu alkoholi~ari. Da li }e se to desiti i kada, ne moè se odrediti, ali ri-zik postoji.

TTrreenniinngg ffaazzaa - to je ustvari jedan prijelaz, izme|u faze umjerenog pijenja i ovisno-sti. Osoba i dalje pije umjereno, ali joj se dogodi da se povremeno napije u nekoj pri-godnoj situaciji (svadba, ro|endan i sli~no). Sve ~e{}e, naprimjer, takve osobe po-piju pivo uz ve~eru ili {pricer ili naru~e 1-2 vinjaka ili popiju kod ku}e jedno pi}e pri-je spavanja.

Ove dvije navedene faze ne zahtijevaju stru~nu medicinsku pomo}, ali treba po-ve}ati opreznost {to se pijenja alkohola ti~e.

PPrreeddttookkssiikkoommaannsskkaa ffaazzaa - glavne osobine ove faze su pove}anje tolerancije i psi-hi~ka ovisnost.

Pove}anje tolerancije je pojava da alkoholi~ar moè "da podnese" ve}u koli~i-nu alkohola nego ranije, tj. sada moè da popije " vi{e" alkohola nego ranije. Ova

44

pojava se obi~no razvija postepeno, tako da alkoholi~ari "privikavaju" organizam nasve ve}e i ve}e koli~ine alkohola. Naprimjer, ako je ranije alkoholi~ar postizao èlje-ni (omamljuju}i) efekt alkohola sa 1-3 ~a{ice èstokog pi}a, sada mu je za isti efektpotrebno 4-6 ~a{ica. Alkoholi~ar sa razvijenom povi{enom tolerancijom, subjektiv-no, nema osje}aj pijanstva ni kada popije ve}e koli~ine alkohola. To ne zna~i da ni-je pijan. Njegove psihofizi~ke sposobnosti su smanjene. Ovo se naro~ito odnosi navo`nju automobila ili na neke druge precizne radnje.

Psihi~ka ovisnost je potreba da se alkoholi~ar stalno "oslanja" na alkohol. To"oslanjanje" moè da bude u rje{avanju razli~itih problema, npr. ublaàvanje nape-tosti, neizvjesnosti, strepnje, straha, neraspoloènja. I prijatni doga|aji mogu biti"potpomognuti" alkoholom, razna veselja, slavlja. Psihi~ka ovisnost predstavlja iuklju~ivanje alkohola u razne aktivnosti kao ritualne, kao neizbje`ne. Naprosto, oso-ba osje}a nekompletnost nekog doga|aja ili aktivnosti bez alkohola. Npr. gledanjesportskih aktivnosti uz pivo, razgovor uz ~a{icu…

TTookkssiikkoommaannsskkaa oovviissnnaa ffaazzaa je faza potpune ovisnosti o alkoholu. Ovu fazu ka-rakteriziraju ~etiri znaka. To su gubitak kontrole, alkoholna amnezija, nemogu}nostapstinencije i pad tolerancije. Ako osoba ima prisutan samo jedan od nabrojana ~e-tiri znaka, svrstava se u ovu fazu.1) Gubitak kontrole ili fenomen “prve ~a{e” jedan je od najsigurnijih znakova

toksikomanske ovisnosti. Zapo~eto pijenje ne moè se zaustaviti, tj. poslije 1-2 popijene ~a{e pi}a alkoholi~ar nastavlja da pije dok se potpuno ne napije.Obi~no se za takvu osobu kaè da nema granica u pi}u. Jedna od bitnih karak-teristika ovog fenomena je njegova nepovratnost. To zna~i da kada se jednomjavi ovaj znak, on je prisutan doìvotno. Alkoholi~ar je doìvotno izgubio spo-sobnost umjerenog pijenja. âk i poslije vi{egodi{nje apstinencije, ovaj feno-men se odràva.

2) Alkoholna amnezija ili "prekid filma" predstavlja pojavu gubitka sje}anja napojedine sadràje iz perioda pijanstva. Naj~e{}e to nesje}anje moè da se odno-si na kompletne doga|aje, aktivnosti ili postupke, ali to moè da se odnosi i sa-mo na pojedine dijelove. Ponekad se javlja naknadno prisje}anje koje nastaje ilispontano ili podstaknuto podsje}anjem od strane o~evidaca, odnosno lomom,nesre}om ili problemima koje je alkoholi~ar napravio u pijanom stanju. Ova poja-va je obi~no vrlo neprijatna za osobu. înjenica da se ne sje}a "sino}njeg pi-janstva" ~esto izaziva napetost, strah i griù savjesti. Postoje dvije vrste alkohol-ne amnezije: benigna i maligna. Benigna alkoholna amnezija predstavlja akutnuintoksikaciju (trovanje) alkoholom. Ona se ~esto javlja kod nealkoholi~ara, obi~noaaddoolleesscceennaattaa i predstavlja specifi~no reagovanje osobe na alkohol. Najbolji pri-mjer za to su opijanja na srednjo{kolskim ekskurzijama, maturskim zabavama isl. Ponavljana alkoholna amnezija predstavlja predznak po~etne alkoholne ovis-nosti. Maligna alkoholna amnezija je znak poodmakle faze ovisnosti. Obi~no sejavljala vi{e puta. Predstavlja odraz po~etnih ili poodmaklih o{te}enja u mozgu,ovisno od u~estalosti javljanja.

3) Nemogu}nost apstinencije, tre}i je znak ovisnosti o alkoholu. Alkoholi~ar sepona{a po devizi "nijedan dan bez alkohola". Obi~no pije po sistemu dolijevanja,{to zna~i da mu je potrebna stalna koncentracija alkohola u krvi da bi mogao dafunkcioni{e. Prekidanje pijenja dovodi do apstinencijalne (suzdràvaju}e) krize.

45

Kompletna preokupacija alkoholi~ara je vezana za alkohol. Zbog toga alkoholi~arpo~inje da stvara zalihe alkohola, javlja se jutarnje pijenje itd.

4) Pad tolerancije, ~etvrti znak toksikomanske ovisnosti i javlja se u kasnijim faza-ma bolesti. Alkoholi~ar nije vi{e u mogu}nosti da pije ve}e koli~ine alkohola, ve}mu je dovoljna 1-2 ~a{ice da se napije. O{te}enje organizma alkoholi~ara je sa-da veoma izraèno, naro~ito jetre i mozga tako da nove koli~ine alkohola samopogor{avaju ve} postoje}e te{ko stanje. I kod ovog znaka je prisutna ireverzibil-nost, tj. nepovratnost.

1.1. [ta je fizi~ka ovisnost?

Fizi~ka ovisnost je fenomen koji se javlja isklju~ivo u toksikomanskoj fazi alko-holizma i dolazi od izraàja kada alkoholi~ar prestane da pije. Ovi znaci nastajuzbog opadanja nivoa alkohola u mozgu. Obi~no se javljaju 6-7 h nakon posljed-njeg pijenja. U blaòj formi javlja se podrhtavanje prstiju ruku, malaksalost i raz-dra`ljivost.

Teù formu karakterizira podrhtavanje cijeloga tijela, poja~ano znojenje, gubitakapetita, povi{en krvni pritisak, sr~ane smetnje, razdra`ljivost koju okolina pacijentaopisuje da je "neizdr`ljiv", nesanica i malaksalost. U najteìm slu~ajevima mogu sejaviti halucinacije, poreme}aji svijesti ili napad padavice (epilepsije).

2. TIPOVI ALKOHOLIÂRA

Postoji vi{e podjela tipova alkoholi~ara. Naj~e{}a citirana podjela je po Jelineku(E. M. Jellinek). Ona podrazumijeva pet tipova alkoholi~ara.

Alfa alkoholizam odlikuje se kontinuiranom psihi~kom ovisno{}u o efektima alko-hola koji ~ovjek pije da bi se oslobodio tjelesnog bola ili ublaìo emocionalnu patnju.

Beta alkoholizam je oblik alkoholizma koji dovodi prete`no do tjelesnih kompli-kacija (upala perifernih ìvaca, oboljenje jetre).

Gama alkoholizam je teà vrsta alkoholizma, a karakteri{e ga povi{ena toleran-cija na alkohol, razvijaju se simptomi prave ovisnosti, gubitak kontrole, a destruktiv-nost je jedna od karakteristika njihove li~nosti.

Delta alkoholizam odlikuje se pove}anom tolerancijom prema alkoholu. Njegovorganizam mora uvijek da bude pod odre|enom dozom alkohola.

Epsilon alkoholizam je poseban vid alkoholizma za koji je karakteristi~no peri-odi~no pijenje tzv. dipsomanija.

Druga podjela je na periodi~ne i svakodnevne alkoholi~are.I) Periodi~ni piju alkohol sa povremenim prekidima.Postoji vi{e podfaza ovih alkoholi~ara, {to zavisi od teìne ovisnosti i zahtjeva

sredine za kontrolu pijenja:ddnneevvnnoo ooppiijjaannjjee - pije tokom dana na poslu, a poslijepodne kod ku}e se trijezni i

glumi apstinenta.

46

vvee~~eerrnnjjee ooppiijjaannjjee - ~esto prisutno kod mladih. Piju tokom ve~ernjih izlazaka, kas-no no}u dolaze ku}i kada roditelji spavaju, otrijezne se do ujutro i tako ovi alkoholi-~ari mogu da ostanu dugo neprimije}eni.

vviikkeenndd ooppiijjaannjjee - piju isklju~ivo petkom i subotom, dok se nedjeljom trijezne i pri-premaju za novu radnu nedjelju.

opijanje u dane dobijanja plate -ooppiijjaannjjee uu ppoosseebbnniimm oobbii~~aajjnniimm pprriilliikkaammaa - svadbe, proslave, do~eci Nove godine,

sahrane, ra|anje djeteta i dr.mmeennaadd`̀eerrsskkoo ooppiijjaannjjee - poslovni ru~kovi i ve~ere

II) Svakodnevni piju po sistemu dolijevanja, uglavnom od jutra. Ponekad uspos-tave apstinenciju po 3-4 dana zbog zdravstvenih tegoba (iscrpljenost organizma, gri-pa, prehlada, upala plu}a itd.). To su apstinencije koje sluè da bi se organizam opo-ravio od konstantnog pijenja i zapo~ela nova tura svakodnevnog opijanja. Za njih sekaè "nikada nisu pijani, ali nikada nisu ni trijezni".

3. RAZGRADNJA I KONCENTRACIJAALKOHOLA U KRVI

Alkohol veoma brzo prelazi u krv i jedna je od rijetkih supstanci koja veoma lakoprelazi iz krvi u mozak. On ima direktno otrovno dejstvo na }elije mozga i jetru. Ne-prijatni simptomi pijanog stanja, a naro~ito mamurluk su glavobolja, mu~nina, povra-}anje, neraspoloènje, razdra`ljivost, malaksalost, gubitak ravnoteè i dr. Obi~no seza trije`njenje koriste razni napici: rasol, jaka kafa, kisela ~orba, jutarnje pivo i dr.Uzimanje ovih navedenih sredstava ima samo momentalno subjektivno olak{anjekoje nije efikasno.

Ne moè se nikako utjecati na brè opadanje alkohola u krvi. Razgradnja alkoho-la najve}im dijelom se obavlja u jetri - 90%, a samo 10% se elimini{e znojenjem, mo-krenjem i disanjem. Brzina prerade alkohola u jetri je prili~no konstantna (2-4 mmolna sat), tako da je potrebno oko 24 sata da bi se alkohol eliminisao iz organizma.

Koncentracija alkohola u krvi ozna~ava se u promilima i predstavlja koli~inu alko-hola u cm3 na 1000 cm3 u krvi. Koncentracija od 0,03 moè da se javi i kod osobakoje nisu pile alkohol, ve} ve}u koli~inu Coca Cole.

Sve koncentracije alkohola iznad 0,5 promila uti~u na opadanje psihofizi~kih spo-sobnosti osobe. Vrijednosti od 0,5 do 1,0 promila obi~no izaziva pripitost. Kod 1,0do 1,5 promila javljaju se jasni znakovi pijanstva. Od 1,5 do 2,5 promila predstavljaozbiljno pijanstvo koje karakteri{e produèno vrijeme reakcije, pad koncentracije,mi{ljenje i razumijevanje su oteàni, izraèna je nekriti~nost u rasu|ivanju, pokretisu usporeniji i neprecizni, vidno polje je suèno. Koncentracija od 2,5 do 3,5 promi-la pripada grupi veoma te{kog pijanstva. Pijanac se zanosi u hodu, govor je oteàn– "zapli}e jezikom", govori nepovezano, pospan je i disfori~an (neraspoloèn). Pi-janstvo sa 3,5 do 4,5 promila alkohola u krvi dovodi do komatoznog stanja. Pijanacgubi svijest i postoje ozbiljne zdravstvene te{ko}e koje iziskuju stru~nu medicinsku

47

pomo}. Smrtonosne doze alkohola su od 4,5 do 5,5 promila alkohola u krvi. Smrtnaj~e{}e nastupa zbog paralize centra za disanje u produènoj mo`dini i/ili kolapsakardiovaskularnog sistema.

4. ORGANSKA O[TE]ENJA ALKOHOLIÂRA

[tetno dejstvo alkohola po~inje ve} u ustima. Alkohol {tetno djeluje: na zube, zu-bnu gle|, usnu {upljinu, zatim na `drijelo, jednjak i du` cijelog puta kuda prolazi, saposebnim {tetnim dejstvom na onim mjestima gdje se duè zadràva, a to su èlu-dac i jetra. Alkohol djeluje toksi~no na }elije sa kojima dolazi u dodir i prakti~no nijedna }elija u organizmu ne ostane po{te|ena. Njegovo {tetno dejstvo zavisi od ko-li~ine, koncentracije i u~estalosti pijenja.

Organi koji su naj~e{}e o{te}eni su:èludac – organ u kojem zapo~inje varenje hrane. Alkohol stimuli{e pretjeranolu~enje èlu~ane kiseline. Visok nivo ove kiseline i sam alkohol o{te}uje, nagrizaèlu~anu sluzokoù. To izaziva upalu sluzokoè èluca (gastritis i ~ir na èlucu). crijeva – i ovdje alkohol izaziva upalu sluzokoè crijeva {to onemogu}avanormalno funkcionisanje. Posljedica toga je nemogu}nost preuzimanja hranjivihmaterija i vitamina iz hrane, {to dovodi do gubitka na teìni i op}eg propadanja.jetra – jedan od najva`nijih organa u ~ovje~ijem organizmu. Zovu je "labora-torij organizma" jer ve}ina materija koje iz crijeva prelaze u krv, prolaze krozjetru radi dalje hemijske obrade. Da bi se zadovoljile potrebe organizma, zdra-va jetra funkcioni{e sa 1/3 svojih mogu}nosti. To prakti~no zna~i da, kada jeo{te}eno 2/3 tkiva jetre, ona jo{ uvijek moè da zadovolji potrebe organizma,a laboratorijski nalazi krvi jo{ uvijek pokazuju relativno normalne vrijednosti.Kada je o{te}ena i posljednja 1/3 jetre, tek tada }e laboratorijske analize po-kazivati lo{e rezultate.Prvi stadij o{te}enja jetre je masna promjena jetre (alkoholna hepatoza). Dola-

zi do nagomilavanja masti u jetri i tada se ona uve}ava. Jetra se nalazi ispoddesnog rebarnog luka i, kada je zdrava, ne moè se napipati. Me|utim, ako do|edo ove bolesti jetra je pove}ana za 2, 3…. prsta. Ovo o{te}enje moè da se sani-ra, ako se potpuno prekine sa pijenjem alkohola i preduzme odgovaraju}e lije~e-nje. Ako se nastavi sa pijenjem alkohola dolazi do ozbiljnijeg propadanja jetre – ci-roze. Za razliku od prethodnog, ovo o{te}enje je kona~no, neizlje~ivo. ]elije jetreizumiru, smanjuje se veli~ina jetre, tj. jetra se smeùrava. Ova bolest ima svoj po-stepeni tok i dovodi do smrti.

gu{tera~a (pankreas) – je veoma vaàn organ za varenje. Sluì za odràvanjenormalne koncentracije {e}era u krvi. Kod ljudi koji mnogo piju, ovaj organ ~estobiva o{te}en, a kao posljedica moè da se javi {e}erna bolest, pa ~ak i smrtniishod.kardiovaskularni sistem – o{te}enja ovog sistema se mogu javiti kod onih kojiprekomjerno piju kao i kod umjerenih potro{a~a. o{te}enja koè – su posljedica nedostatka vitamina zbog nepravilne ishrane ili

48

o{te}enja probavnog trakta. Najpoznatija dermatoza alkoholi~ara je PELAGRAkoja nastaje uslijed nedostatka vitamina B.tuberkuloza kod alkoholi~ara - javlja se uslijed slabljenja odbrambene snageorganizma uslovljene deficitom u ishrani.anemija - se javlja uslijed nedostatka vitamina B u ishrani, kao i o{te}enja poje-dinih organa i njihovog funkcionisanja.

5. PSIHI^KI POREME]AJI ALKOHOLIÂRA

[tetno dejstvo alkohola na mozak dovodi do ozbiljnih psihi~kih poreme}aja, a zasaniranje je uvijek potrebno bolni~ko lije~enje u psihijatrijskim ustanovama. Naj~e{-}e se javljaju slijede}i poreme}aji:– DDeelliirriijjuumm ttrreemmeennss (aallkkoohhoollnnoo lluuddiilloo)) - javlja se kod osoba koje vi{e godina piju

prete`no èstoka pi}a. Nekoliko dana ranije mogu se javiti neodre|eni simptomikoji upozoravaju da moè do}i do ludila. Osoba se osje}a malaksalo, ima poja-~ano znojenje, pritisak joj je povi{en, napeta je, tu`na i sve to prati stalna nesa-nica. Pacijent ima stra{an san i ne moè zaspati. Privi|aju mu se sitne ìvotinji-ce (mi{evi, mravi, crvi) koji nisu uvijek u pokretu i ima osje}aj da hodaju po nje-mu. Poku{ava da ih strese sa sebe. Ne zna koji je dan ni koji je mjesec, ni gdjese nalazi, ali zna ko je on. Naj~e{}e djeluje upla{eno i zbunjeno, a nekada i agre-sivno prema okolini. Ukoliko se bolni~ki lije~i za 7-10 dana ovo stanje prolazi, aako ponovno nastavi piti dolazi do trajnih i ozbiljnih o{te}enja mozga.

– DDeemmeenncciijjaa ((iizzhhllaappeelloosstt)) –– nastaje zbog direktnog {tetnog dejstva alkohola na }e-lije mozga i njegovog izumiranja. Ova pojava se normalno javlja tokom starenjaali kod alkoholi~ara je mnogo ubrzanija i intenzivnija.

– Paranoja - bolesna ljubomora – EEppiilleeppssiijjaa ((aallkkoohhoollnnaa ppaaddaavviiccaa)) - nastaje zbog o{te}enja }elija mozga. Bolest se

ispoljava u napadima koji su dramati~ni za pacijenta i za okolinu.– KKaarraakktteerrnnaa ddeepprriivvaacciijjaa aallkkoohhoollii~~aarraa. Redovno pijenje alkohola dovodi do pro-

mjene karaktera. Neobjektivnost i potreba da opravda svoje pijenje, od takveli~nosti stvara druga~iju od one koja je bila prije zapo~injanja pijenja. Alkoho-li~ar koristi tzv. odbrambene mehanizme, ~iji je osnovni cilj da izbjegne i ne-gira nepovoljnu stvarnost u kojoj se nalazi zbog pijenja alkohola. To su: negi-ranje svih problema nastalih zbog pijenja, minimiziranje svega {to je vezanoza pi}e i njegovo pijenje – koli~inu pi}a, potro{eni novac, nastale problemeitd. Izgra|ivanje specifi~nog modela pona{anja zovemo aallkkoohhoollii~~aarrsskkoo ppoonnaa-{{aannjjee koje se manje ili vi{e sre}e kod svih alkoholi~ara. To su: la`ljivost, se-bi~nost, nezrelost, nepouzdanost, nedostatak samodiscipline, povr{an stavprema ljudima, nemogu}nost iskazivanja ljubavi, izbjegavanje bilo koje odgo-vornosti, ograni~enost interesovanja ({to je vrlo zna~ajno za mlade). Glavnapreokupacija postaje pijenje alkohola i sva doga|anja u vezi s njim. Ranijainteresovanja kao {to su: filmovi, pozori{ne predstave, ~itanje knjiga, rekre-acija i dr. bivaju potpuno zanemareni. Slobodno vrijeme popunjavaju aktiv-nostima koje ne zahtijevaju veliko angaòvanje. Oni se usredsre|uju na pa-

49

sivno gledanje televizije, sportskih de{avanja, provo|enje vremena u dugim ibesciljnim razgovorima sa osobama sli~nog interesovanja. Gube ranije prija-telje, tj. mijenjaju dru{tvo.

6. @ENE I ALKOHOLIZAM

Alkoholizam mu{karaca i alkoholizam èna ima odre|ene specifi~nosti koje seodnose, prije svega na uzroke pijenja. Razlike postoje u na~inu pijenja, starosnojdobi kada po~inje piti mu{karac, a kada èna, kao i posljedicama prekomjernog pi-jenja. Specifi~nost alkoholizma mu{karaca i èna uslovljena je mno{tvom kulturno-istorijskih i dru{tveno-ekonomskih faktora. Savremena dru{tvena kretanja dovela sudo zna~ajnih promjena i u porodi~nim odnosima. Transformacijom patrijarhalne po-rodice uloga ène se mijenja u smislu stvaranja druga~ijih odnosa ne samo u poro-dici nego i u dru{tvu. Tom svojom novom ulogom èna istovremeno doìvljava odre-|ene gratifikacije i priznanja, ali i mnoga optere}enja {to zna~ajno utje~e na na~innjenog ìvota.

6.1. Rasprostranjenost alkoholizma kod èna

Poznato je da razvoj alkoholne bolesti uslovljavaju tri faktora: ~ovjek, sredina ialkohol. Moè se re}i da kod mu{karaca na razvoj alkoholizma podjednako utje~e,kako sam ~ovjek sa svojim psihofizi~kim osobinama, tako i sredina u kojoj ìvi. Ukonstelaciji tih odnosa mu{karci skloni pijenju, tj. oni koji su u fazi takozvane dru{-tveno dozvoljene koli~ine alkohola, pod utjecajem sredine koja nosi tradicionalnoobilje`je prisutnosti alkohola u gotovo svakom momentu i svakoj situaciji, ~esto pre-laze u fazu ovisnosti o alkoholu.

Kod èna je taj odnos druga~iji. Kod njih u nastanku i razvoju alkoholne bolestidominantniju ulogu igra li~nost sa svim svojim karakteristikama, a mnogo manjesredina koja i tradicionalno ima druga~iji odnos prema èni koja pije, pogotovo pre-ma èni koja prekomjerno pije.

Pijenje alkohola kod èna je u porastu. Odnos mu{karci – ène kod odraslih je4:1. Naàlost, u adolescentnom periodu taj odnos je 2:1.

@ene predstavljaju 10 – 25% u grupi alkoholi~ara. @enski organizam je mnogoosjetljiviji na toksi~no dejstvo alkohola od mu{karca. Njihova tolerancija na alkoholje mnogo manja. Razlozi za prekomjerno pijenje èna su mnogobrojni, a uzroci na-stajanja alkoholne bolesti veoma sloèni. U najve}em broju slu~ajeva alkoholizamkod èna se javlja kao posljedica primarnih neurotskih poreme}aja uz ~estu anksi-oznost, depresivnost, razo~aranost, usamljenost i dr.

Dakle, karakteristike ènskog pijenja su: usamljeno pijenje, pijenje èstokih pi}a,alkoholizam se kod èna po~inje javljati u kasnijoj ìvotnoj dobi, tjelesno propadanjekod èna je mnogo brè u pore|enju sa mu{karcima. @ene alkoholi~arke piju manjeod mu{karaca u smislu koli~ine i u~estalosti pijenja.

Rizik karcinoma dojke pove}ava se za 50% kod èna koje piju alkohol.Seksualno zlostavljanje (incest, silovanje i dr.) moè izazvati pove}ano konzumi-

50

ranje alkohola kod èna. Pijenjem se izazivaju hormonalni poreme}aji, a time i men-strualni problemi. Rizik konzumiranja alkohola u toku trudno}e je zna~ajno pove}an,jer moè dovesti do poreme}aja koji se naziva alkoholna fetopatija. @ena ne smijeda pije alkohol tokom dojenja, jer se odre|ena koli~ina alkohola izlu~uje preko do-jenja. Pravilo kojeg se svaka budu}a majka mora pridràvati je ddaa nnee ssmmiijjee ppiittii aallkkoo-hhoollnnaa ppii}}aa zzaa vvrriijjeemmee ttrruuddnnoo}}ee ii ddoojjeennjjaa..

7. ALKOHOL KOD MLADIH

Neke svjetske statistike kaù da je npr. u [vedskoj 60% u~enika do 16 godina pi-lo alkohol, a u SAD ~ak 92%. Moje iskustvo kazuje da je alkoholizam kod mladihproblem broj 1 {to se ovisnosti ti~e, a baziram ga na ~injenici da je aallkkoohhooll vveeoommaaddoossttuuppaann mmllaaddiimmaa ii ddaa jjee ttoolleerraanncciijjaa pprreemmaa ppiijjeennjjuu kkoodd mmllaaddiihh vveeoommaa vviissookkaa..

Ve}ina istraìvanja u na{oj zemlji pokazuje da se do prvog kontakta sa alkoho-lom u prosjeku dolazi u 13,5 godini ìvota. Znaci ovisnosti obi~no se javljaju oko 21-e godine, a na lije~enje se javljaju izme|u 25 i 27 godine ìvota.

Dakle, oko 8 godina pro|e od prvog kontakta sa alkoholom do pojave ovisnosti,a toliko traje ffaazzaa uummjjeerreennoogg ppiijjeennjjaa.. To je dug vremenski period u toku kojega bimogli puno toga da uradimo na pprreevveenncciijjii.

7.1. Koji su osnovni uzroci alkoholizma kod mladih?

Mladost se ~esto terminolo{ki izjedna~ava sa pojmom adolescencija. To je peri-od ìvota gdje dolazi do biolo{kog, psiholo{kog i socijalnog sazrijevanja li~nosti. Uve}ini zemalja svijeta mladima se zrelost "priznaje" punoljetstvom koje je, zavisnood zemlje izme|u 18 i 21 godine. Ova starosna granica poklapa se sa biolo{kim sa-zrijevanjem centralnog nervnog sistema. Me|utim, psiho-socijalno sazrijevanje mo-è trajati do 26-30 godine, tako da pojam mladi ili stariji adolescenti koristimo do togdoba.

Moèmo izdvojiti ~etiri najva`nija faktora u razvoju alkoholizma mladih: – adolescencija, – porodica, – grupa vr{njaka i – {ira socijalna sredina.AAddoolleesscceenncciijjaa je jedan od najbitnijih perioda u ìvotu svake osobe. Promjene se

odigravaju u mnogim sferama, od vanjskog izgleda do psiho-seksualnog sazrijeva-nja. Te promjene mogu biti izvor raznih psihi~kih kriza. U pona{anju mlade osobe jo{uvijek ima mnogo elemenata djetinjastog pona{anja, a zahtijeva da se prema njemuokolina pona{a kao prema odrasloj osobi. Pri tome i sam adolescent se ne osje}aspremnim da napusti za{ti}eni svijet djetinjstva i zakora~i u zreli svijet odraslih.

êsto pona{anje u ovom periodu moè da bude nepredvidivo i neuobi~ajenu zatu osobu. Pona{anje u ovom periodu se karakteri{e naglim promjenama osje}anjakoja su prenagla{ena i neo~ekivana. Obi~no su buntovni, ne prihva}aju i odbacuju

51

52

savjete (obi~no roditelja). êsto adolescenti imaju osje}aj da su neshva}eni, odba-~eni od strane starijih. Interesovanje za suprotni pol manje je usmjereno ka zadovo-ljavanju seksualnih te`nji, a vi{e ka potrebi za blisko{}u, zajedni{tvom, potrebi dase sa nekim podijeli nezadovoljstvo, strah i problemi.

PPoorrooddiiccaa ima ogroman, ~esto i presudan utjecaj u nastanku adolescentnog alko-holizma. U porodicama u kojima je pijenje alkohola prihvatljiva pojava ili ~esto jedanod roditelja ima problema sa pijenjem alkohola adolescent lako poseè za pijenjem.Alkoholizam moè da se javi kod adolescenata koji poti~u iz porodica u kojima alko-hol "nije prisutan" i roditelji ne piju. Ali, porodice iz kojih se "regrutuju" mladi alkoho-li~ari i ovisnici druge vrste su naj~e{}e porodice:

– bez ljubavi,– bez me|usobnog uvaàvanja,– bez sigurnosti,– sa nestabilnom porodi~nom atmosferom,– obojene strepnjom,– u kojima su prisutni strahovi,– u kojima vlada agresivnost,– prepune napetosti.Naj~e{}e su roditelji mladih alkoholi~ara nespremni da adekvatno odgovore svo-

joj roditeljskoj ulozi. Ta se neadekvatnost, pored nedovoljne angaòvanosti djeteta,moè javiti i kroz preza{ti}ivanje djeteta.

– I takav odnos ometa proces– sazrijevanja,– osamostaljivanja,– preuzimanja odgovornosti,– odvajanja od primarne porodice,– i alkohol postaje jedino rje{enje da se sa tim iza|e na kraj.GGrruuppaa vvrr{{nnjjaakkaa u mladosti ima vaàn utjecaj na mladi}e i djevojke. Prijatelj-

stva stvorena u zavr{nim razredima osnovne {kole i tokom srednje {koleostaju za "cijeli ìvot". U procesu "traènja sebe" grupa vr{njaka ima uloguprolazne forme "kolektivne svijesti" kroz koju se lak{e rje{avaju dileme, stra-hovi, nesigurnost i traì se potvrda svojih strahova.

Grupe imaju svoja pravila pona{anja i ìvotnu filozofiju. êsto su prepoznatljivi ipo vanjskim obilje`jima: po odijevanju, frizuri, terminologiji koju koriste, vrsti zabavekoju upra`njavaju i dr. Ako dru{tvo "iz ulice" ili iz razreda pije pivo, jasno je da je tonegativan utjecaj. Ali dru{tvo iz ulice ili razreda moè imati pozitivan utjecaj ako da-je zna~aj u bavljenju sportom, muzikom, raznim kulturno umjetni~kim sadràjima,raznim asocijacijama u borbi protiv AIDS-a, u pomo}i starijim osobama itd. Ovo jesamo prelazna faza koja moè biti vremenski ograni~ena.

[[iirraa ssoocciijjaallnnaa ssrreeddiinnaa u na{im krajevima ima veoma tolerantan stav prema pije-nju alkohola kod mladih. Prekomjerno pijenje prihvata se kao "mladost – ludost".Obi~no se na to gleda kao na prolaznu pojavu koja }e da se rije{i "sama od sebe"odrastanjem, zapo{ljavanjem, ènidbom itd. Za jedan broj adolescenata preko-

mjerno pijenje u ovom periodu moè da bude samo eksperimentalna faza u stjeca-nju novih socijalnih iskustava. Me|utim, nerijetko iz eksperimentalne faze prelaze ufazu ovisnosti sa svim posljedi~nim te{ko}ama koje slijede.

êsto se u na{oj sredini prvo opijanje kod mladih uzima kao znak ulaska u svijetodraslih.

7.2. Specifi~nosti pijenja kod mladih

Mladi alkoholi~ari naj~e{}e zapo~inju da piju u dru{tvu, i nastavljaju da piju udru{tvu. Solisti~ko pijenje kod mladih je veoma rijetko.

Kod mladih je ~esto prvi kontakt sa alkoholom pra}en i prvim opijanjem. Kodnjih se ovisnost razvija vrlo brzo, za nekoliko mjeseci. Oni obi~no tu pojavu komen-tari{u: "ne sje}am se da sam ikada pio umjereno, jer kako sam po~eo da pijem jasam se uvijek napijao".

Postoji povezanost razvijanja ovisnosti sa ìvotnim dobom kada se dogodio prvikontakt sa alkoholom. Utvr|eno je da se ovisnost brè razvija ukoliko je prvi kontaktsa alkoholom bio u mla|em ìvotnom dobu.

Pijenje mladih se odvija po takmi~arskom tipu {to zna~i da se takmi~e ko mo-è da popije vi{e alkohola. Nekada se ugled "u tom dru{tvu" sti~e sposobno{}u dase popije velika koli~ina alkohola.

Najpopularnije pi}e kod mladih je pivo i ve}ina njih svoje opijanje zapo~inje satim pi}em. Mladi vole da kombinuju razne vrste pi}a i te kombinacije stariji alkoholi-~ari rijetko piju. Tako|er, oni nemaju "svoje pi}e" {to se kod starijih alkoholi~ara ~e-sto sre}e.

Posljednjih 20 godina kod mladih je sve popularnije mije{anje alkohola sa psiho-aktivnim tabletama. Obi~no se kombinuje èstoko pi}e sa Bensedinom, Diazepa-mom, Xanaxom, Bromazepanom, Lexiliumom i dr. Posljednjih nekoliko godina pije-nju alkoholnih pi}a moè da prethodi pu{enje marihuane ili ha{i{a. Opisane pojavestvaraju takozvane ukr{tene ovisnosti gdje pored alkoholne ovisnosti postoji i ovis-nost od tableta (alkoholizam sa tabletomanijom).

7.3. [ta je problem pijenja?

Pijenje alkohola kod mladih karakteri{e se fenomenom koji je isklju~ivo vezan uznjih. To je PROBLEM PIJENJA. Problem pijenja podrazumijeva promjene u pona{a-nju pod utjecajem alkohola. Ovdje nisu prisutni klasi~ni znaci alkoholne ovisnosti,kao {to je gubitak kontrole, a tolerancija prema alkoholu je naj~e{}e u porastu. Oni,obi~no, bez ve}ih te{ko}a mogu da uspostave apstinenciju i da ne piju izvjesno vri-jeme. Me|utim, uvijek kada piju alkohol, izazovu neki problem: tu~u, sva|u, kra|u,obijanje automobila i dr. Ova kategorija alkoholi~ara naj~e{}e izaziva saobra}ajnenesre}e koje mogu imati smrtni ishod.

Istraìvanjem je utvr|eno da oko 2/3 ovih mladi}a u kasnijim godinama ìvotarazvije potpunu ovisnost o alkoholu. Ve}ina njih ne traì odgovaraju}u stru~nu psi-hijatrijsku pomo}, oni obi~no budu evidentirani kod policije, kriminalnih inspektora,ortopeda i hirurga.

53

7.4. Koje su posljedice pijenjaalkohola kod mladih?

Adolescencija je specifi~no ìvotno doba u kome organizam biolo{ki i psiholo{kisazrijeva. Biolo{ka nezrelost, uz specifi~nosti pijenja kod mladih (brzo ispijanje ve-}ih koli~ina pi}a, mije{anje vi{e vrsta pi}a, kombinacija pi}a sa psihoaktivnim sup-stancama) mogu dovesti do zna~ajnih zdravstvenih problema u kratkom vremen-skom periodu. Organi koji se naj~e{}e o{tete su:

– mozak,– ìvci i– organi za varenje.Oboljenja kao {to su ~ir na èlucu ili dvanaestopala~nom crijevu, te{ke upale ne-

rava (polineuritis) ili ~ak alkoholna padavica (epilepsija) ~esto se javljaju kod mladihkoji piju alkohol.

Sre}om, s obzirom da se u najve}em broju slu~ajeva radi o mladim, zdravim isna`nim osobama, zdravstvene posljedice pijenja alkohola nisu problem koji ihmnogo zabrinjava.

Obi~no se, uz apstinenciju, zdravstvene tegobe brzo povla~e.Ono {to vi{e zabrinjava je stalno RIZI^NO PONA[ANJE KOJE PRATI PIJENJE

ALKOHOLA KOD MLADIH.Naprimjer:a) prva seksualna iskustva – naj~e{}e bez bilo kakvih kontraceptivnih mjera i

za{tite od zaraznih bolesti koje se prenose polnim putem. Posebnu teìnuovom problemu daje sve rasprostranjenija HIV infekcija (AIDS) koja se najlak-{e prenosi polnim kontaktom. Brojna istraìvanja dokazuju da adolescenti ko-ji piju alkohol manje koriste kondome od vr{njaka koji ne piju. âk 50% mla-di}a i djevojaka imalo je prvo seksualno iskustvo pod dejstvom alkohola. Ali,nekori{tenje za{tite, kondoma, pored rizika od polne bolesti, nosi i rizik od ne-èljene trudno}e.

b) vo`nja u pijanom stanju – jo{ uvijek predstavlja najozbiljniji problem, jer suposljedice veoma tragi~ne. Stalno raste broj saobra}ajnih nesre}a u kojima suakteri bili pijani voza~i ispod 20 godina starosti. êst uzrok smrti kod mladihsu saobra}ajne nesre}e. Utvr|eno je da mladi ljudi izazivaju saobra}ajne ne-sre}e pri manjoj koncentraciji alkohola u krvi u odnosu na odrasle. Obja{nje-nje za to se mo`da krije u sklonosti ka ve}em riziku pod dejstvom alkohola inedostatku iskustva u vo`nji, naro~ito onoj pod utjecajem alkohola.

c) {kolovanje – Mnogo je mladih ljudi koji piju i izostaju sa nastave, pokazuju lo{uspjeh u {koli, gube interesovanje za sticanje novih znanja i suàvaju sferusvog interesovanja, prekidaju dalje {kolovanje.

54

8. ZABLUDE O ALKOHOLU

[tetno dejstvo alkohola na ~ovje~ji organizam i problemi koji proizlaze iz pijenjaalkohola poznati su od davnina. Hipokrat je pisao "pijanstvo je umi{ljato, samovolj-no izazivanje ludila". Bez obzira na {tetnost ljudi i dalje piju velike koli~ine alkohola,a vremenom su stvorene mnoge zablude o "korisnosti" alkohola kao {to su:

aallkkoohhooll jjee hhrraannjjiivv –– alkoholna pi}a ne sadrè u sebi dovoljno hranjivih materija(bjelan~evina, ugljenih hidrata, vitamina i minerala) da bi mogla da sluè kao hra-na. Ona imaju izvjesne kalorijske vrijednosti i malo ugljenih hidrata, tako da alko-holi~ar ima osje}aj sitosti. Dugotrajno pijenje alkohola sigurno dovodi do {tetnihpromjena na organima za varenje (jednjak, èludac, crijeva, jetra, pankreas).aallkkoohhooll ppoommaa`̀ee kkoodd nneessaanniiccee –– krajnji rezultat pijanstva je san. Me|utim, velikaje razlika izme|u normalnog sna koji sluì da bi se organizam odmorio i alkoho-li~arskog sna koji je nastao anestezijom odre|enih centara u mozgu. Nakonnormalnog sna ~ovjek se osje}a svjeè, odmoreno. Kod alkoholi~arskog snaosje}a mamurluk i to je jedan od najteìh trenutaka u pijanstvu. aallkkoohhooll zzaaggrriijjaavvaa oorrggaanniizzaamm –– ova zabluda ~esto ima tragi~ne posljedice, jer moèizazvati "bijelu smrt" kada alkoholi~ar zaspe u snijegu i smrzne se. Naime, alkoholubrzava gubljenje tjelesne toplote, tako {to {iri krvne sudove u potko`nom tkivu.Zato se javlja crvenilo lica i subjektivni osje}aj toplote. Me|utim, {irenje krvnih su-dova u koì uz istovremeno skupljanje krvnih sudova u unutra{njim organima, do-vodi do zadràvanja ve}e koli~ine krvi u potko`nom tkivu i brèm hla|enju tijela. aallkkoohhooll ssttvvaarraa sseekkssii rraassppoolloo`̀eennjjee –– pod dejstvom alkohola ~ovjek se pona{a ne-odgovornije i ~esto moè da pre|e granice pristojnosti. To se odnosi i na slo-bodniji pristup suprotnom polu koji ~esto moè da bude vrlo neprijatan. Utvr|enoje da alkohol pove}ava èlju za seksom, ali smanjuje potenciju. êsta posljedicapretjeranog pijenja alkohola je mu{ka nemo}, impotencija.aallkkoohhooll jjee lliijjeekk –– zabluda o ljekovitosti alkohola je veoma prisutna, naàlost ~ak ime|u ljekarima postoji neslaganje po tom pitanju. êsto se isti~e kako trudnicetreba da piju pivo da bi "imale mlijeka", crno vino popravlja krvnu sliku, èstokopi}e pomaè kod sr~anih smetnji, travarica kod stoma~nih tegoba, prehlada se li-je~i rakijom itd.Sva svjetska i na{a istraìvanja pokazuju da je ìvotni vijek alkoholi~ara oko 53

godine. Djeca ~ije su majke pile alkohol za vrijeme trudno}e i dojenja pokazuju za-stoj u psiho-fizi~kom razvoju. NNiijjeeddnnoo aallkkoohhoollnnoo ppii}}ee,, nnii uu jjeeddnnoojj zzeemmlljjii nnaa ssvviijjeettuu nnii-jjee pprriizznnaattoo kkaaoo lliijjeekk..

9. DA LI JE ALKOHOLIZAM NASLJEDAN?

Ovo pitanje se ~esto postavlja naro~ito me|u mladima koji èle da sklope brak.Nema biolo{kih dokaza (mada se u toj oblasti intenzivno istraùje) da je alkoholizamnasljedan. To zna~i da jo{ nije otkriven nasljedni faktor (gen) koji bi ukazivao da }ese razviti ova bolest. Zna~i, alkoholizam medicinski nije nasljedna bolest. Me|utim,ne moè se zanemariti zapaànje da se alkoholizam ~esto javlja u porodicama gdje

55

je jedan od ~lanova alkoholi~ar i ~esto se prenosi sa generacije na generaciju, ba-rem kod jednog od ~lanova.

Istraìvanja pokazuju da 73% sinova iz "alkoholi~arskih porodica" imaju proble-ma sa pijenjem alkohola i problema u pona{anju.

K}erke iz takvih porodica u 68% slu~ajeva se udaju za mu{karce ~ije pijenje alko-hola stvara {iroku lepezu problema. Obja{njenje za takvo stanje krije se u pojavi dadjeca kopiraju pona{anje svojih roditelja, na~in ìvljenja, me|usobne odnose, komu-nikaciju, pokazivanje ljubavi itd. Naprimjer sin ~iji je otac alkoholi~ar djetinjstvo pro-vodi u porodi~noj atmosferi koja je optere}ena alkoholom. To pak utje~e na to da ukasnijem periodu ìvota zasnuje svoju porodicu u kojoj }e vladati sli~na pravila ko-ja su vladala u porodici njegovih roditelja. Prakti~no, naslje|uje se obrazac pona{a-nja, koji obi~no vodi ka razvijanju alkoholizma.

Sli~no obja{njenje vaì i za k}erke ovih porodica.

10. PREVENCIJA

Rad na prevenciji alkoholizma istovremeno je stru~ni, nau~ni i dru{tveni zadatak.Po{to je pijenje alkohola prihva}eni oblik dru{tvenog pona{anja mnogo je teà isloènija prevencija alkoholizma od drugih bolesti.

U ovom slu~aju preventivne mjere imaju kao cilj ne samo sprje~avanje bolesti ne-go i {to ranije otkrivanje. U prevenciji alkoholizma neophodno je po}i od slijede}ihmomenata:

– Sa medicinskog stanovi{ta alkoholizam je bolest koja dovodi do psihi~kog itjelesnog o{te}enja, istovremeno prouzrokuje ozbiljne socijalne, ekonomske,dru{tvene i druge poreme}aje koji imaju krupne posljedice na cjelokupnu za-jednicu.

– Kao problem zdravlja, alkoholizam je, po u~estalosti i posljedicama, tre}a bo-lest u svijetu, odmah iza kardiovaskularnih i malignih oboljenja.

– Prevencija alkoholizma ne moè biti odvojena od lije~enja i rehabilitacije, ne-go se mora provoditi jedinstveno i povezano, u saradnji stru~njaka odgovara-ju}ih profila. S druge strane, alkoholizam je, kao bolest, i stru~no medicinskiproblem, prije svega problem socijalne psihijatrije, a lije~enje i rehabilitacija utijesnoj su vezi sa prou~avanjem i prevencijom alkoholizma.

– Prevencija alkoholizma mogu}a je samo uz jasnu definiciju problema i dobropoznavanje cjelokupne problematike nastanka i razvoja alkoholne bolesti.

– Primarna prevencija alkoholizma podrazumijeva unapre|enje i za{tita psi-hi~kog zdravlja stanovni{tva koja treba da bude usmjerena na sniàvanjeprocenta emocionalnih stresova i raznih drugih {tetnih utjecaja koji mogu pro-uzrokovati mentalne poreme}aje.

– Primarna prevencija alkoholizma obuhvata rad u {iroj socijalnoj sredini i za-sniva se na vaspitnom djelovanju protiv uzimanja alkoholnih pi}a i shva}anjada je alkoholizam bolest, a ne porok.

– Primarna prevencija alkoholizma provodi se integralno sa drugim ovisnosti-

56

ma kao medicinsko socijalnim pojavama.– Nosioci prevencije su stru~njaci iz razli~itih oblasti (socijalni radnici, psiholo-

zi, defektolozi, pedagozi, prosvjetni radnici, ljekari i dr.) zatim razne dru{tveneorganizacije, sportska dru{tva, kulturno prosvjetne organizacije, institucije zapred{kolsku brigu o djeci i druge vaspitno obrazovne institucije.

Shva}anje da je alkoholizam bolest, a ne porok, je su{tina vaspitnog djelovanja. Sekundarna prevencija je ustvari rana identifikacija bolesti i poreme}aja koja

podrazumijeva blagovremeno identificiranje bolesti i zapo~injanje lije~enja. Tercijarna prevencija ima za cilj sprje~avanje izbijanja najteìh komplikacija od

alkoholizma i smanjivanje onesposobljenosti jo{ produktivnog dijela stanovni{tva(alkoholi~ari obolijevaju u najproduktivnijem ìvotnom dobu), a to zna~i – sveobuh-vatno lije~enje alkoholi~ara.

10.1. Programi prevencije

Jedan od osnovnih preduslova uspje{ne prevencije je prepoznavanje problema,njegovo jasno definisanje sa stru~nim nau~nim pristupom, kao i postojanje kvalifiko-vanih izvr{ilaca programa prevencije. Najva`niji programi prevencije su u vaspitnoobrazovnim ustanovama koje trebaju da unaprijede mentalno zdravlje u zajednici iorganizacijama civilnog dru{tva. U njima mogu, pored zdravstveno prosvjetnih aktiv-nosti, biti primijenjeni razni oblici prevencije:

– zabrana uzimanja alkoholnih pi}a,– netolerisanje pijenja manjih koli~ina alkoholnog pi}a,– kontrola proizvodnje i distribucija alkoholnih pi}a.Zna~ajan oblik prevencije alkoholizma je i ostvarivanje stalnog sistema senzibili-

zacije stanovni{tva putem radija, televizije i {tampe. Fizi~kim aktivnostima i rekre-acijom koja bi bila dostupna svakom gra|aninu, a posebno mladim ljudima, moèse pomo}i u zna~ajnom uspostavljanju psihi~ke ravnoteè, a time i isklju~ivanja po-trebe za alkoholom.

11. LIJEÊNJE ALKOHOLIZMA

Veoma mali broj alkoholi~ara na lije~enje dolazi dobrovoljno. Obi~no dolaze podpritiskom drugih, kada zbog svog pona{anja i na~ina ìvljenja po~nu uzrokovati ne-prilike i pote{ko}e u porodici, na poslu i u dru{tvu. Rano otkrivanje i prepoznavanjeveoma je va`no za njegovo uspje{no lije~enje, posebno kod mladih ljudi, kako bimogli izbje}i rizi~no pona{anje.

Veoma je va`no ko }e i kako pruìti pomo} alkoholi~aru i motivirati ga za lije~e-nje bez prijetnji, agresivnosti i izli{nog traènja raznih obe}anja. Osoba koja èli dapomogne mora da ima jasan stav o alkoholizmu kao bolesti. Alkoholi~aru tre-ba pri}i sa potrebnim razumijevanjem i ljubavlju (empatija), {to }e podrazumi-jevati, ne samo iskrenu èlju za lije~enjem, nego i ubje|enje da je izlje~enje,uz ispunjenje odre|enih uslova, mogu}e.

57

Kod alkoholi~ara je potrebno razviti povjerenje i samopouzdanje, upravo onoosje}anje koje nedostaje tim bolesnicima ili je potpuno poljuljano.

Savremeno lije~enje alkoholizma zahtijeva aktivno u~e{}e osobe koja se lije~i,kao i aktivno u~e{}e porodice.

Za lije~enje alkoholne bolesti ne postoji specifi~an lijek, ona se uspje{no lije~ikombinovanjem psihofarmaka i raznih vidova socio-terapije i psihoterapije. Tako semoè formirati i realizovati stav da se ìvotna zadovoljstva ne postiù i ìvotnete{ko}e ne savladavaju uz pomo} alkohola.

Alkoholizam se moè lije~iti na vi{e na~ina:– dispanzerski (ambulantno),– hospitalnim tretmanom (stacionarno),– u savjetovali{tima,– u dnevnim bolnicama,– klubovima lije~enih alkoholi~ara.Smatra se da alkoholizam kao bolest u ve}ini slu~ajeva po~inje onda kada se na-

kon duèg perioda prekomjernog pijenja javi izraziti apstinencijski sindrom zbog pre-kida uzimanja alkohola i smanjivanja uzetog alkoholnog pi}a. Zbog toga je za lije~e-nog alkoholi~ara najva`nije ne po~eti ponovi piti do kraja ìvota.

58

RIZIKO I ZA[TITNIFAKTORI KOJI UTJEÛDA MLADI (NE) UZIMAJUPSIHOAKTIVNE SUPSTANCE

Zineta Dvizac, prof.spec.med.psihologijeZavod za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo

1. OVISNOSTI

Upotreba (zloupotreba) alkohola i droga, te problemi koji iz toga proisti~u, ve} du-è vrijeme zabrinjavaju ve}i dio ~ovje~anstva. Iako se moè ~initi da je konzumira-nje alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci stvar li~nog izbora, postoje dokazi kojigovore da mnogi pojedinci koji po~inju zloupotrebljavati odre|ene supstance, vjero-vatno postaju i ovisni njima. Ve}ina profesionalaca vjeruje da sve ovisnosti proizila-ze ba{ iz faze zloupotrebe. Danas se sa sigurno{}u zna da su osobe koje konzumi-raju alkohol ili druge psihoaktivne supstance na nezdrav na~in, bolesne osobe. Po-sljedice su mnogobrojne. O{te}uje se radno produktivna aktivnost, ugroàva nor-malan porodi~ni ìvot, gubi samopo{tovanje i po{tovanje drugih; drugim rije~imacjelokupno psihosocijalno funkcioniranje je zna~ajno ometeno.

Svi koji ìve u neposrednoj okolini ovisnika tako|e se na izvjestan na~in osje}a-ju lo{e i pored toga {to poduzimaju razli~ite na~ine da bi se za{titili. Unato~ tomebolest ovisnosti se moè lije~iti, ali {to je jo{ i va`nije, moè se prevenirati. Lije-~enje i prevencija daju bolje efekte ukoliko se poduzmu ranije. Stoga je opravdanorazmi{ljanje da svaka upotreba, posebno rana upotreba alkohola ili drugih supstan-ci, moè za neke osobe biti rizi~na.

Upotreba se obi~no veè uz situacije relaksacije, druènja, ozna~avanja va`nih do-ga|aja ili praznika. Upotreba moè izazvati mentalne smetnje i poremetiti pona{anje.

Zloupotreba supstanci prepoznaje se po manje uobi~ajenom na~inu uzimanjasupstanci koji remeti uobi~ajeni tok ìvota. Psihofizi~ko zdravlje se ugroàva. Kon-zumiranje psihoaktivnih supstanci se nastavlja unato~ rastu}im ili stalnim fizi~kim,psihi~kim i socijalnim problemima koje psihoaktivne supstance pogor{avaju.

Ovisnost proizilazi iz faze zloupotrebe do pune ovisnosti koja se prepoznaje pobarem tri od devet mogu}ih simptoma: 1. uzimanje ve}e koli~ine duè vremena; 2.neuspjeh pri poku{aju da se prestane sa uzimanjem; 3. tro{enje velikog dijela vre-mena u potrazi za supstancom; 4. nemogu}nost ispunjavanja osnovnih obaveza; 5.

59

zanemarivanje ili isklju~ivanje va`nih aktivnosti; 6. kontinuirana upotreba, bez obzi-ra na negativne posljedice; 7. pove}ana tolerancija na supstancu; 8. apstinencija sapopratnim smetnjama; 9. upotrebljavanje supstance da se izbjegne apstinencija.

Narkomanija se naj~e{}e definira kao o ovisnost o drogama. Droga je psiho-aktivna supstanca, koju ljudi uzimaju kako bi smirili ili podstakli odre|ene tjelesne ilipsiholo{ke funkcije, a ~ije kontinuirano i nekontrolirano uzimanje dovodi do ovisnosti.Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) "ovisnost je stanje psihi~ko,a ponekad i tjelesno, koje se karakteri{e promjenom pona{anja i drugim promjenama,{to uvijek uklju~uje neodoljivu potrebu za uzimanjem droge, stalno ili povremeno, ka-ko bi se postigao njen psihi~ki u~inak, ponekad da bi se izbjegla neugoda zbog nje-nog uzimanja". Posljedice su mnogostruke. Intenzitet i vrsta posljedica ovise o tipuupotrebljene supstance, na~inu uno{enja u organizam, koli~ini i duìni konzumiranja.

2. UZROCI OVISNOSTI

Nastanak ovisnosti karakteri{e vi{e uzroka koji se prepoznaju u intrapsihi-~kom i interakcijskom odnosu sa drugima, koji imaju svoju logiku i ritam javljanja.

Teorijska tuma~enja uzroka ovisnostiPPrriinncciippii uu~~eennjjaaModel redukcije tenzije - iskustveno, smatra se jednim od najpoznatijih mode-la. Npr. tenziju koju stvori naporan dan alkohol ili neko drugo sredstvo svojimefektima mogu olak{ati.Model prevencije pogor{anja - usmjerenje ka uvezanosti izme|u konzumiranjasupstanci i specifi~nih okida~a u sredini. Opisan je tako {to uzimanje supstanciveè za specifi~ne neprijatne okolnosti u ìvotnom okruènju. Kada se vezivanjedogodi, svako naredno de{avanje dovoljno je da se izazove potreba za konzumi-ranjem, sada ve} odre|ene supstance.Model oblikovanja pona{anja podrazumijeva modeliranje pona{anja posmatra-njem onih koji konzumiranjem supstanci imaju u tome neke beneficije. Ovaj mo-del primjenjiv je kod djece i mladih koji posmatraju i opona{aju osobe koje konzu-miraju drogu.EEmmoocciioonnaallnnii ffaakkttoorriiSamomedikacija ima za cilj zatomljivanje emocionalne boli, npr. umanjivanje boli

izazvane stresom ili psiholo{kom traumom, zatim zbog opadanja samopo{tovanja, de-presivnosti, nedostatnosti, lak{eg savladavanje straha koji je izazvan situacijama kadaje neuspjeh izvjestan. Na taj na~in gubi se {ansa da se doìvi uspjeh, te se stvara odbra-na "ja bih uspio/la da nisam ovisan/na. Npr. ovisnik o psihoaktivnim supstancama nikadi nije isprobao svoje stvarne sposobnosti niti je iskusio adekvatna mjerila za (ne)uspjeh.

VVjjeerroovvaannjjaa - uuvvjjeerreennjjaaZa nastanak ovisnosti mogu imati zna~aj nezdrava vjerovanja, uvjerenja, lo{ na-

~in razmi{ljanja. Pominju se ~etiri takva vjerovanja koja mogu voditi u ovisnost.PPrrvvoo vvjjeerroovvaannjjee je “da ja moram uvijek raditi i primati potvrde da bih se osje}ao

vrijednim”. Stvarnost je ponekad te{ka ili veoma te{ka pa se ne moè biti efikasan,

60

{to okolina osu|uje. Stalna osu|ivanja mogu pokrenuti osje}aj bespomo}nosti, de-presivnosti i pove}ati time mogu}nost posezanja za drogom.

DDrruuggoo vvjjeerroovvaannjjee je "drugi bi trebali da se prema meni ophode dobro ili da me pod-nose". Ako se vjeruje da bi se ljudi uvijek prema meni trebali ophoditi dobro, a pona-{aju se kao prema ve}ini u sli~nim situacijama, to moè proizvesti povrije|enost, de-presivnost i odvesti u osje}aj izoliranosti pa je posezanje za drogom vrlo vjerovatno.

TTrree}}ee vvjjeerroovvaannjjee je "ìvot bi trebao da bude fer". Kada to nije, i kada neko po~nevjerovati da ne}e mo}i izdràti ako se ìvot ne promijeni, moè izazvati frustracijukoja moè odvesti u zloupotrebu droga.

^̂eettvvrrttoo vvjjeerroovvaannjjee je "pro{lost je ista kao budu}nost". Ovo vjerovanje moè iza-zvati osje}aj bespomo}nosti i kada ljudi osje}aju da trenutno prisutne te{ko}e ne}ebiti mogu}e nikako savladati. Vode}a misao je, ako je sada{njost nesavladiva, bu-du}nost neizvjesna, ~emu onda ìvjeti - preostaju jedino alkohol i droga.

Kada nezdrava vjerovanja izazovu osje}aj bespomo}nosti, i kada se na to ~ovjeknavikne, to ga moè uvesti u zatvoreni krug ovisnosti.

3. LI^NOST OVISNIKA OPSIHOAKTIVNIM SUPSTANCAMA

U nastojanju da se definira li~nost ovisnika o psihoaktivnim supstancama ne mo-gu se zaobi}i sistemi odnosa u sredini u kojoj osoba odrasta, kulturolo{ki milje, {toje jednako va`no kao i predispozicije li~nosti i njen sveukupan psihocijalni razvoj.Ustaljeno je mi{ljenje da ovisnik o psihoaktivnim supstancama iskazuje izvjes-ne crte li~nosti koje ga usmjeravaju ka zloupotrebi psihoaktivnih supstanci.Smatra se da su to emocionalno nezrele li~nosti, nesamostalne, niske tolerancije nafrustraciju i bol, osobe koje te{ko mogu ~ekati da zadovolje potrebu, ili odgode za-dovoljstvo. Tako|e se smatra da su to osobe niskog samopo{tovanja, koje izbjega-vaju odgovornost i sl. Uzimanjem droge ovisnik postaje razdra`ljiv, sve vi{e na-pet, impulsivan, upla{en, skoro potpuno reducirane pozitivne emocionalnosti.To su osobe koje se brzo identificiraju sa negativnim idealima i koje teè ka grupa-ma asocijalnog pona{anja. Te grupe su heterogenog sastavu po polu, obrazovanju,porodi~nom ili ekonomskom statusu, ali su to naj~e{}e grupe koje ~ine mladi.

3.1. Psihosocijalni razvoj li~nosti

JJeeddnnuu oodd nnaajjzznnaa~~aajjnniijjiihh tteeoorriijjaa ppssiihhoossoocciijjaallnnoogg rraazzvvoojjaa llii~~nnoossttii ddaaoo jjee EErriikk EErriikkssoonn..On govori o funkciji JA u svakoj uzrasnoj dobi od prve godine ìvota do zaokruìvanjaìvotnog ciklusa, pri ~emu fokusira uspostavljanje ravnoteè izme|u bipolarno postav-ljenih psiholo{kih odrednica u svakoj fazi razvoja pojedina~no. Razmatraju}i polaritetpsihi~kih komponenti i njegovo razrje{enje Erikson ne smatra da jedno svojstvo trebazamijeniti drugim, da se jedno stvara, a drugo izostaje, nego se zapravo moraju poja-viti oba svojstva da bi se napravio srazmjer /npr. iz srazmjera komponenti povjerenjai nepovjerenja ra|a se nada/. Erikson jasno ukazuje na zna~aj odnosa izme|u indi-vidue i sociuma u svakoj razvojnoj fazi pojedina~no. U svim fazama psihosocijalnog

61

razvoja postoje faktori rizika i za{tite. Uzrast izme|u 9. i 20. godine ìvota smatravisoko rizi~nim za psiholo{ko izrastanje. Prema Eriksonu to su ~etvrta i peta fa-za psihosocijalnog razvoja od osam koje je je ovaj teoreti~ar razradio.

Faze psihosocijalnog razvoja /E.Erikson/{ematski prikaz

Faktori rizika u fazama psihosocijalnog razvoja /E.Erikson/

62

Prva faza pokriva prvu godinu ìvota. Razvija se osje}aj povjerenja nasuprotnepovjerenju. Klju~na interakcija je izme|u majke i djeteta. Nepovjerenje proizlaziiz doìvljaja napu{tenosti i konfuzije kada je majka duè odsutna ili kada je nema.Iz povoljnog srazmjera povjerenja i nepovjerenja budi se nada.

Druga faza pokriva drugu i tre}u godinu godinu ìvota kada se razvija autonom-nost naspram stida i sumnje. Dijete prolazi navikavanje na toalet, mentalno se ba-vi tim aktivnostima dostiè samoregulaciju. Nazire se snaga u pozitivnoj osnovi identi-teta (mogu pustiti i zadràti). Dijete po~inje da se oslanja na vlastitu volju, posmatrada li je dostojno povjerenja ili mogu}oj izloènosti razli~itim posramljivanjima {to mo-è imati lo{e posljedice. Samostalnost proisti~e iz srazmjera izme|u sumnje i stida.

Tre}a faza pokriva tre}u i ~etvrtu godinu ìvota kada se razvija inicijativa na-suprot krivici. Socijalna funkcija je na nivou "stvarati", zapo~inje uvi|anje razlikeizme|u dje~aka i djevoj~ice, ma{te i stvarnosti. Dijete po~inje da razumijeva svrsis-hodnost aktivnosti, mogu}nost sagledavanja ili nesagledavanja. Iz srazmjere inicija-tive i krivice ra|a se svrsishodnost.

êtvrta faza veè se za period izme|u pete i jedanaeste godine koju odlikuje mar-ljivost nasuprot inferiornosti. Javlja se ogromna radoznalost, èlja da se u~i i sazna-je. Energija i inspiracija bivaju usmjerene. Inferiornost se javlja kada dijete proma{i upoku{ajima da ovlada nekom vje{tinom. Iz srazmjera marljivosti i inferiornosti javlja sevrlina kompetentnosti. [kola postaje zamjena za dom, a sa ovim novim svijetom dola-ze i nove opasnosti. Nastaje i stalna utakmica u okoli{u. Uspjesi i zadovoljstva su podstalnim izazovom. Ukoliko dijete ima problem prilagodljivosti, moè se razviti osje}aj ni-è vrijednosti, prikrivene nekompetentnosti koja se pojavi u doba puberteta i kasnije.

Peta faza je period izme|u trinaeste i dvadesete godine ìvota, ozna~en meha-nizmima ucjelovljivanja identiteta nasuprot krizi identiteta - konfuziji uloga. Dije-te postaje mladi}/djevojka. Ovo je period preispitivanja misli i akcija, sposobnostiopaànja. Socijalna funkcija ogleda se u uklju~ivanju me|u odrasle sa elementimakreativnosti. Ra|a se vjernost, odanost kao vrlina. Mogu}nost da se razvije snagaidentiteta uz pozitivne i negativne elemente zavisi od uspje{nog zavr{avanja ranijihrazvojnih faza. Problem identiteta je u tome {to se mora uspostaviti kontinuitet izme-|u pro{losti i budu}nosti i {to je ovo doba - doba u kojem je adolescent u svoj svo-joj ranjivosti kriti~ki preobrazitelj i jednog i drugog. Pored onog pozitivnog u identite-tu postoji i ono za {to je pojedinac bio posramljivan, ka`njavan, za {ta se osje}aokrivim, {ta su mu neuspjesi i kompetencije/nekompetencije. Identitet je, dakle, ucje-lovljenje svih prethodnih identifikacija i samoslika uklju~uju}i i negativne. Veoma jezna~ajna ~injenica da mladi (svjesno ili nesvjesno) prepoznaju svoj negativni dioidentiteta u roditeljima i po~inju sumnjati u ono u {ta su ranije vjerovali i kako su raz-mi{ljali. Oni rekonstruiraju prethodne identifikacije u predvidivoj budu}nosti. Ucjelov-ljivanje identiteta moè biti ometeno nekim ranijim osuje}enjima, li~nim i porodi~nimtragedijama, naglim dru{tvenim promjenama, koli~inom iznenadnih nagona kojimase ne moè ovladati Ove ~injenice mogu postati kriti~ne. Ako se dijete nije razvijalou pozitivnoj psihodinamskoj sredini adolescent }e izabrati negativan identitet. Tozna~i da }e odbijati uzore pona{anja koji mu se predlaù kao poèljni i izabrati onekoji su mu se predo~avali kao nepoèljni i opasni. Slabosti roditelja se prepoznaju irezultat moè biti potpuno suprotno pona{anje od onoga koje mu se preporu~uje.Drugi oblik neuspjelog razvoja je manifestacija difuzije identiteta tj. raspr{enje i ra-

63

zbijanje slike o sebi. Gubitak srazmjere producira osje}aj smetenosti, strahove, nes-posobnost da se psiholo{ki i socijalno definira. Takvi mladi ljudi skloni su da sepovla~e u sebe, izbjegavaju obaveze ulaze u prazne odnose sa drugima. Navedenifaktori mogu biti rizi~ni za nastanak delinkvencije, eksperimentiranje sa drogamapopra}eno razli~itim vidovima asocijalnog pona{anja.

[esta faza je period od dvadesetih godina do srednje ìvotne dobi ozna~en kaoperiod intime nasuprot izolaciji. Intima se definira kao sposobnost stvaranjapartnerskih odnosa, prisnost u prijateljstvu, ljubavi . To je sposobnost da se identitetzdruì sa identitetom drugih bez straha da }e izgubiti ne{to od sebe.

Posljednje dvije faze, sedma i osma, podrazumijevaju generativnost nasuprotstagnacije, zrelost, integritet nasuprot beznade`nosti. Ovim se zatvara ìvotni krug.

4. FAKTORI RIZIKA UADOLESCENTNOM DOBU

Adolescencija se smatra veoma va`nim periodom u razvoju li~nosti. To je vrije-me obiljeèno promjenama koje po~inju biolo{kim, a zavr{avaju se socijalnim. Psi-holo{ki zahtjevi u tom periodu veoma su intenzivni i ukoliko se razrije{e uspje{no,funkcioniranje li~nosti u odraslom dobu je uspje{nije.

Ulaskom u adolescenciju uslo`njavaju se kognitivne sposobnosti. Adolescent mo-è da postavlja hipoteze, moè da stvara, istraùje, razvija se apstraktno mi{ljenje.U odnosu na okolinu adolescent moè biti nepredvidiv, ~esto neobi~an. Proces sazri-jevanja, intelektualni i emocionalni, moè biti obiljeèn kriznim stanjima. Naj~e{}e suto emocionalne krize koje se do jedne granice mogu smatrati sastavnim dijelom psi-hosocijalnog razvoja. Da li }e do}i do ozbiljnijih poreme}aja zavisi od vi{e faktora.Ponekad je zna~ajno da li u tome preovladavaju vi{e unutarnji ili vanjski faktori. Psi-hi~ke smetnje mogu biti posljedica nesklada iz prethodnih razvojnih faza. To se mo-è prepoznati u nedostatnom adaptacionom potencijalu na rastu}e zahtjeve u novimnadolaze}im realitetnim uslovima ìvota - npr. {kolovanju. Podaci u literaturi pokazu-ju da se poreme}aji u adolescenciji kre}u izme|u 15 i 20 %. Ti poreme}aji se iska-zuju u teìm stanjima raspoloènja, anksioznosti, poreme}ajima pa`nje i pona{anju,a u nekim slu~ajevima kombinovano sa razli~itim oblicima asocijalnog pona{anja imogu biti veoma ozbiljni. Delinkvencija je u ovom periodu veoma intenzivna. Nekedu{evne bolesti pa i bolesti ovisnosti po~inju upravo u ovom dobu. Adolescenti rijet-ko samoinicijativno traè pomo}, zbog stida, nepovjerenja, straha i sl.. Stoga su ra-zumljivi iznenadni ili urgentni pozivi roditelja ili nastavnika za profesionalnom pomo-}i. U ovakvim situacijama veoma je va`no definirati situaciju uz saradnju roditelja,nastavnika, vr{njaka i samog adolescenta kako bi se odredila efikasna pomo}.

Va`no je imali na umu da postoje klasi~ni stavovi u odnosu na adolescentni raz-voj koji govore da je to period kojeg karakteri{e zbrka, regresija i sl. dok stru~ne stu-dije opovrgavaju takve stavove. Promjene u adolescenciji jesu upadljive, od biolo{-kih do pona{ajnih. Manifestiraju se kako prema roditeljima, tako i prema vr{njacimai kontakti me|u njima rastu. Obrazac komuniciranja sa vr{njacima kre}e se od dru-

64

ènja sa manjim grupama, istospolnih do ve}ih i mje{ovitih grupa. Stvaraju se i pa-rovi koji se ~esto izdvajaju. Prijateljstva su intenzivna i mogu duè da traju. Odanostkao vrlina veoma je intenzivna. U ve}ini slu~ajeva te relacije sa vr{njacima nisu na{tetu odnosa sa roditeljima i drugim odraslim osobama unato~ burnim i buntovni~-kim reakcijama prema njima.

Veliki broj adolescenata je pod jakim utjecajem roditelja i ostalih odraslih osoba ikoji, uz izraènu èlju za samostalno{}u, imaju potrebu za redom i disciplinom i pri-hvatanjem od strane odraslih. U ve}ini slu~ajeva ne odbacuju sisteme vrijednostisvojih roditelja, niti moralne vrijednosti koje im nude odrasli.

Na{a iskustva u radu sa ovisnicima o psihoaktivnim supstancama podudarajuse sa nekim odrednicama koje se odnose na njihovu li~nost kao i sa tuma~anjimao faktorima rizika u periodu psihosocijalnog razvoja. Uo~ili smo da njihov periododrastanja karakteri{e niz razli~itih stresogenih situacija i doga|aja koji za neke odnjih imaju traumatsko zna~enje. U njihovim porodicama ~esto je izostajala emoci-onalna toplina i podràvanje razvoja pozitivnih navika i vrijednosti. To se odrazilokroz njihovo {kolovanje gubitkom motivacije za postignu}em, oteànom adaptaci-jom na zahtjeve i pravila pona{anja u {kolskom ìvotu. Veliki broj se upadljivo po-na{ao jo{ u osnovnoj {koli, bilo da su ispoljavali hiperaktivnost ili da su bili pretje-rano poslu{ni i stidljivi. Srednju {kolu ve}ina napu{ta, u~enje je sve lo{ije, pona{a-nje problemati~nije i ve} na po~etku srednjo{kolskog obrazovanja zapo~injueksperimentirati sa razli~itim psihoaktivnim supstancama. Neki od njih su bili izlo-èni razli~itim vrstama zlostavljanja u porodici i izvan porodice, a neki su odrastaliu porodicama u kojima je jedan ili pak vi{e ~lanova bili ovisnici, {to je imalo speci-fi~an utjecaj na njihovo psiholo{ko profiliranje. Velika je vjerovatno}a da su ovi na-vedeni faktori, uz lak{u dostupnost i zabludu o blagotvornom dejstvu droge, bili vi-soko rizi~ni za nastanak ovisnosti.

Faktori rizika- klju~ne rije~i:Dostupnost psihoaktivnih supstanci Zablude o blagotvornom dejstvu drogeUzrast - doba visoke ranjivosti (9 - 20 god)Li~nost - nekompetentnost, emocionalna nedostatnost,

edukativna zapu{tenostPorodica - nezdravi odnosi, zloupotreba supstanci, ovisnost

5. STRATEGIJA ODOLIJEVANJA

Podrazumijeva zzaa{{ttiittnnee ffaakkttoorree me|u kojima zna~ajno mjesto zauzimaju psiholo-{ki za{titni faktori. Psiholo{ki za{titni faktori ne mogu se posmatrati izvan cjelovitogkoncepta prevencije ovisnosti o drogama. Principi primarne prevencije, u ~ijoj osno-vi su ta~na informacija i primjerena edukativna obrada odgovaraju}ih sadràja, ima-ju dduuggoorroo~~aann ppssiihhoolloo{{kkii eeffeekkaatt.. Faktore psiholo{ke za{tite svaki mladi ~ovjekmoè prona}i u sebi:

65

– u svojim mislima tj. na~inima razmi{ljanja koji omogu}avaju vi{e odgovora najedno pitanje;

– u svojim emocijama, u~e}i da ih izrazi odmjereno i sna`no u odgovaraju}imokolnostima;

– u traganju ka dobrom kroz osmi{ljenu i svrsishodnu komunikaciju;– u doìvljaju zadovoljstva kada drugima ~ini dobro;– u iznalaènju i njegovanju duhovnosti;– u ma{tanju i èlji da se stvara, u~i i radi;– u ljubavi i radosti koju moè podariti sebi i podijeliti sa drugima;– u snazi da se zaobi|e zlo;– u iznalaènju vremena i prostora za zdravu rekreakciju i opu{tanje.

Mladi mogu nau~iti socijalne vje{tine, uvje`bati sposobnosti svrsishodnogpona{anja.

Mladi mogu nau~iti na~ine nenasilnog pona{anja i rje{avanja konflikata.Mladi mogu voditi radionice asertivnog pona{anja i kreativnog izraàvanjaMLADI SE NE MOGU ODUÎTI DA SE ZANOSE, ALI SE MOGU PODUÎTI Î-

ME DA SE ZANOSE.

6. PORUKE ZNAÂJNE ZA PREVENCIJUOVISNOSTI O PSIHOAKTIVNIM SUPSTANCAMA

Suzbijanje ovisnosti o psihoaktivnim supstancama zahtijeva aktivnost svih gra|a-na i svih institucija na svojevrstan na~in. Preveniranje ovisnosti podrazumijeva ta~nuinformaciju zasnovanu na nau~nim podacima, kako o uzrocima, tako i o mogu}nosti-ma blagovremenog suzbijanja po{tuju}i pri tome principe kontinuiranog rada i princi-pe didakti~ke obrade sadràja zavisno od uzrasta i sredine sa kojom se radi.

Svi smo u prevenciji.Ve}ina mladih ne uzima drogu.Ta~na informacija o djelovanju droga na psihofizi~ko zdravlja.Vi{estruki uzroci i vi{estruke posljedice.Biti ponosan na zdravlje.Razli~ite tablete uzimati samo uz konsultaciju sa stru~njakom.Biti odgovoran za svoje zdravlje.Razumjeti znatièlju mladih i imati strpljenja za dileme koje pokaù.Jasno}a poruke da je uzimanje bilo koje psihoaktivne supstance rizik.I mala koli~ina moè {tetiti zdravlju.Drogu nije sigurno uzeti ni jedan jedini put.Nije samo radoznalost uzrok za uzimanje droge.Podràvati iskrene razgovore sa mladima uz povjerljivost.Cijeniti i razumjeti potrebe mladih za traganjem, burnim ispoljavanjem emocija.

Nau~iti re}i “ne” rizi~nim pozivima – izazovima.

66

PRIMARNA PREVENCIJA KAOMETODA IZBORA PRI SPRJEÂVANJUI SUZBIJANJU BOLESTI OVISNOSTI

Doc.dr. Habiba Salihovi}, primarius Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo

Bolesti ovisnosti nisu nove i nepoznate na na{im prostorima, ali njihova ekspan-zija u poratnom periodu je evidentna i naprosto alarmira kako profesionalce, tako ineprofesionalce.

Upotreba alkohola i duhana je u na{im krajevima veoma davno stekla status socijal-no prihvatljivih pojava, koje ~esto predstavljaju u o~ima konzumenata i njihovog dru{tvasticanje statusa odraslih kad je omladina u pitanju, ili pak dru{tveno "uklopljenih" osobakada su odrasli u pitanju. înjenica je da je proizvodnja i upotreba duhana i alkohola kodnas zakonita i da ih moèmo svrstati u legalne droge. Naàlost socijalne i zdravstveneposljedice su velike, a njihovo lije~enje skupo i dugotrajno. Proizvodnja, promet i konzu-macija psihoaktivnih supstanci su nelegalne radnje, zakonski sankcionisane (Krivi~ni za-kon F/BiH br. 36/03), ali to ne zna~i da ih nema ili da se javljaju sporadi~no.

Zbog nepostojanja pouzdanih pokazatelja javnost, pogotovo mediji, kalkuli{e sanerealnim brojem povremenih konzumenata i stalnih ovisnika. Problem kojim se ja-vnost mora pozabaviti je ~injenica da se broj osoba koje povremeno ili stalno uzima-ju drogu pove}ava. Naàlost, to su uglavnom osobe adolescentne dobi, a starosnagranica je sve nià. Mi moèmo analizirati situaciju i traìti uzroke u ratnim i postrat-nim okolnostima u kojima ìvi ova zemlja, ali ~injenica je da su bolesti ovisnosti uekspanziji u cijelom svijetu, te da se svako na svom terenu bori sa ovim po{astima uskladu sa svojim mogu}nostima. Podaci koji se kumuliraju i analiziraju u Svjetskojzdravstvenoj organizaciji (SZO) su dosta alarmantni, te su u njihovom dokumentu"Zdravlje za sve u 21. vijeku" odre|ena poglavlja posve}ena bolestima ovisnosti.

Cilj 12. Evropska politika "Zdravlje za sve u 21. vijeku" glasi:"Do 2015. godine {tetni efekti za zdravlje nastali konzumiranjem supstanci koje

izazivaju ovisnost kao {to su duhan, alkohol i psihoaktivne supstance, trebali bi bitizna~ajno smanjeni u svim zemljama ~lanicama.

12.1. Procenat nepu{a~a u svim zemljama treba da bude smanjen za 80,0% kodstanovnika starijih od 15 godina i blizu 100,0% kod mla|ih od 15 godina.

67

12.2. Do 2015. godine konzumacija alkohola po stanovniku ne smije da se pove-}a niti prema{i {est litara po stanovniku godi{nje, a treba da je blizu nule kod djecemla|e od 15 godina.

12.3. Do 2015. godine prevalencija zloupotrebe nedozvoljenih psihoaktivnih sup-stanci treba da se smanji u svim zemljama za najmanje 25,0%, a smrtnost za naj-manje 50,0%”.

Ciljevi koje je postavila SZO, makar i dugoro~ni, veoma su ambiciozni. Kada segovori o procentu izlje~enja ovisnika o drogama, SZO tvrdi da 68% ovisnika ozdra-vi ili im se stanje znatno pobolj{a ako se danas podvrgnu tretmanu. Me|utim, isto-vremeno se regrutuje sve ve}i broj novih konzumenata, {to i laike i profesionalceupu}uje na ~injenicu daje "bolje sprije~iti nego lije~iti", tj. da je prevencija najbolji "li-jek". Problemi bolesti ovisnosti obi~no se "vezuje" za zdravstvo, te mnogi djelatniciiz drugih sektora smatraju da je sprje~avanje i suzbijanje bolesti ovisnosti isklju~ivoproblem zdravstvenog sektora. Ova tvrdnja je ta~na samo u onom dijelu koji seodnosi na lije~enje i otklanjanje posljedica na zdravstveno stanje ovisnika, problemsprje~avanja i suzbijanja bolesti ovisnosti je multidisciplinaran, {to zna~i da se u nje-ga po slu`benoj du`nosti moraju uklju~iti razni sektori: zdravstvo, obrazovanje, so-cijalni rad, zakonodavstvo, mediji, policija, sektor kulture i sporta.

Naravno, povezanost svih ovih sektora dosta je te{ko posti}i. Najbolje uvezivanjese moè ostvariti putem vladinih institucija - ministarstava koja su nadle`na za pome-nute sektore. Da bi se uvezanost postigla i da bi svaki sektor funkcionisao u svom do-menu potrebno je imati dobro osmi{ljenu strategiju prevencije bolesti ovisnosti sa jas-nim zadacima koji vode ka zadatom cilju - sprje~avanju i suzbijanju bolesti ovisnosti.

1. CILJ

Izrada Strategije prevencije zloupotrebe droga koja bi bila osnov za sa~injavanjeplanova i programa primarne prevencije u razli~itim sektorima i na razli~itim nivoima,te povezivanje svih subjekata na istom zadatku.

2. METODOLOGIJA RADA

Analiza dosada{njih strategija i programa ra|enih kod nas i u svijetu, te kompila-cija zaklju~aka i preporuka SZO, a prema metodologiji javnog zdravstva.

3. REZULTATI I DISKUSIJA

Podjela nivoa prevencije na primarni, sekundarni i tercijarni je uslovna, jer je sa-mo primarna prevencija, ra|ena kroz javnozdravstveni pristup, prava prevencija bu-du}i da je usmjerena ka podizanju nivoa znanja populacije o {tetnosti zloupotrebedroga, dakle ~ini se sve da do problema ne do|e. Sekundarna i tercijarna prevenci-

68

ja podrazumijevaju lije~enje, smanjenje {tete i rehabilitaciju, pa se zapravo ne mo-gu ni smatrati prevencijom ovisnosti nego zaustavljanjem daljih {teta.

Primarna prevencija podrazumijeva niz akcija i intervencija koje se poduzimajuprije nego {to se pojavi zdravstveni problem, {to zna~i da se djeluje u pravcu preki-danja mreè uzro~no-posljedi~nih veza neke negativne pojave, ili vi{e negativnihpojava koje dovode do zdravstvenih problema. Primarna prevencija se bavi pra}e-njem i sprje~avanjem raznih negativnih utjecaja na pona{anje i stavove ciljnih gru-pa, a glavni joj je cilj motiviranje ljudi da promijene svoj na~in ìvljenja u èljenompravcu - o~uvanju i unapre|enju zdravlja.

Osnovni principi primarne prevencije su:– partnerstvo - {to zna~i multidisciplinarni pristup,– planiranje, koordinacija i upravljanje aktivnostima na svim nivoima,– intersektorijalnost - uklju~ivanje svih relevantnih faktora (mora se istaknuti da

bolesti ovisnosti samo dijelom spadaju u nadle`nost i obavezu tretmana uzdravstvu),

– informisanost,– uspostavljanje stalnog monitoringa bolesti ovisnosti i popratnih pojava,– ustanovljavanje mjerljivih indikatora za pra}enje rezultata nadzora i aktivnosti,– evaluacija - analiza i procjena rezultata poduzetih aktivnosti.

3.1. Ciljevi primarne prevencije

Usvajanje i unapre|enje odre|enih na~ina pona{anja zdravih stilova ìvljenja,te ja~anje svijesti o vlastitoj odgovornosti za svoje zdravlje i zdravlje drugih uzajednici, a posebno djece i adolescenata.Uspostavljanje i ja~anje intersektorijalne saradnje me|u svim relevantniminstitucijama u zajednici koje bi morale da budu uklju~ene u problematiku bo-lesti ovisnosti.Informisanost i uklju~ivanje svih segmenata dru{tva, od obi~nih gra|ana pre-ko lokalnih zajednica do najvi{ih nivoa vlasti i odlu~ivanja.

3.2. Strategija primarne prevencije

Osnov primarne prevencije je informisanje svih populacionih grupa stanovni{tvao posljedicama zloupotrebe droga putem edukacije.

Javna edukacija - namijenjena je op}oj populaciji.Informisanje javnosti putem medija - TV mreà, tira`nih novina, ~asopisa, dijelje-

njem edukativnih materijala (bro{ure, leci isl.), javnih tribina i sl. Propagandni materijali, emisije na TV, radiju, u ~asopisima i novinama ne

smiju sadràvati:– slike i ilustracije koje prikazuju na~in uzimanja droge, niti tekstualni opis tog ~ina,– materijali ne smiju afirmisati biv{e recidiviraju}e ovisnike, pogotovo ako su

slavni - {alje se pogre{na poruka da se od droge moè odustati kad se ho}e,izlije~iti od posljedica i jo{ postati slavan i bogat,

69

– poruke ni u kom obliku ne smiju ukazivati na eventualna pozitivna dejstva dro-ga, alkohola i duhana, a posebno se ne smiju iznositi tvrdnje da kontrolisanaupotreba istih ne dovodi do ovisnosti,

– poruke moraju biti jasne: droge, alkohol i duhan {tete va{em zdravlju, ne kon-zumirajte ih.

Usmjerena edukacija - namijenjena je ciljnim grupama, a obavlja se u dvije faze: – edukacija edukator,– edukacija ciljnih grupa.Edukacija edukatora je edukacija profesionalaca koji }e dalje educirati ciljne gru-

pe, a odnosi se na: zdravstvene radnike (ljekare op{te i porodi~ne medicine, ljeka-re koji rade sa {kolskom djecom i omladinom, radnicima), nastavnike, profesore, pe-dagoge i psihologe u {kolama, socijalne radnike, policiju, vojne starje{ine itd.

Edukacija ciljnih grupa podrazumijeva preno{enje osnovnih ~injenica o bolestimaovisnosti, njihovim uzrocima, preveniranju njihova nastanka i saniranju posljedicakoliko je to mogu}e. Preventivni programi se prvenstveno fokusiraju na djecu i ado-lescente, kao najosjetljiviju populacionu grupu kod koje proces odrastanja i proble-mi proiza{li iz njega stvaraju pogodno tlo za ulazak u koketiranje sa "zabranjenim"supstancama i regrutiraju ih za konzumente.

Program edukacije treba da sadrì informacije koje }e:– omogu}iti prihvatanje i usvajanje socijalnih vje{tina (razlikovanje dobrog od lo-

{eg postupka, ispravnog od neispravnog, korisnog od {tetnog),– omogu}iti nalaènje na~ina da se izdrè pritisci okoline,– omogu}iti hrabrost i znanje za li~ni anga`man u preno{enju novoste~enog znanja.Ciljne grupe:Pojedinci, vr{njaci, roditelji, nastavnici, vojne starje{ine i vojnici, mass mediji.Ovaj dio Strategije rade profesionalci iz oblasti javnog zdravstva.Aktivnosti zajedniceAktivnosti zajednice odvijaju se na dva me|usobno uvezana kolosijeka:– vladin sektor - dràvni organi i institucije,– nevladine neprofitabilne organizacije i udruènja gra|ana.Vladin sektor mora preko svojih organa da:– presje~e puteve droge kroz zemlju i smanje ponudu droge na trì{tu (grani~ne

slu`be, policija i carina),– zakonski reguli{u ve}e oporezivanje alkohola i duhana,– osigura striktnu primjenu Zakona o zabrani reklamiranja alkoholnih i duhan-

skih proizvoda,– osigura ve}i obuhvat kontrole voza~a u saobra}aju na alkohol i droge.Nevladin sektor predstavljaju nevladine organizacije, razli~ita udruènja gra|ana

koja u svom programu imaju me|u ciljevima prevenciju bolesti ovisnosti (udruènjaroditelja lije~enih ovisnika, sekcije za prevenciju ovisnosti o psihoaktivnim supstan-cama u {kolama, Crveni krst/kri` isl.).

70

ZAKLJUÂK

Da bi se djelovalo efikasno i metodolo{ki ujedna~eno mora postojati profesional-no ura|ena Strategija prevencije bolesti ovisnosti, barem na federalnom nivou, izkoje }e se u skladu sa situacijom i mogu}nostima sa~initi strategije prevencije bo-lesti ovisnosti za potrebe kantona. Samo tako }e se izbje}i voluntarizam, rasipanjesnaga i sredstava.

Strategija mora biti bazirana na principima primarne prevencije - javno zdravstve-nim principima.

Javno zdravstvo mora biti nosioc kreiranja programa prevencije bolesti ovisnosti,a izme|u ostalih dejstava na ovom planu koordinator uvezivanja subjekata koji sebave problemom sprje~avanja nastanka i suzbijanja bolesti ovisnosti u jednu insti-tucionalnu mreù, te koordinirati aktivnosti te mreè.

71

PROMOCIJA MENTALNOGZDRAVLJA U PREVENCIJIZLOUPOTREBE I OVISNOSTI OPSIHOAKTIVNIM SUPSTANCAMA

Doc. dr. Lilijana Oru~, spoecijalista neuropsihijatarPsihijatrijska klinika Klini~kog Centra Univerziteta u Sarajevu

1. [TO JE TO MENTALNO ZDRAVLJE?

Mentalno zdravlje podrazumijeva mnogo vi{e od samog odsustva mentalnogporeme}aja. Pozitivne dimenzije mentalnog zdravlja su potencirane u definicijizdravlja uop}e od strane Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) koja glasi:“Zdravlje je stanje potpunog fizi~kog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne sa-mo odsustvo bolesti i slabosti”. Koncept mentalnog zdravlja uklju~uje subjektivnidoìvljaj blagostanja, autonomije, kompetentnosti, intergeneracijske pripadnostiuz o~uvanu sposobnost realizacije vlastitih intelektualnih i emocionalnih kapacite-ta prilikom suo~avanja sa svakodnevnim ìvotnim stresorima, te punu radnu pro-duktivnost sa doprinosom zajednici. Iz ovog je jasno da pojam mentalnog zdravljaprevazilazi granice koncepta o isklju~ivom prisustvu, odnosno odsutvu mentalnogporeme}aja.

Mentalno zdravstveni problemi doti~u dru{tvenu zajednicu u cjelosti, a ne sa-mo njen mali, izolirani segment. Nijedna dru{tvena zajednica nije imuna na po-javu mentalnih poreme}aja, ali rizik je mnogo ve}i me|u siroma{nim, besku}ni-cima, nezaposlenim, osobama sa niìm edukativnim nivoom, `rtvama nasilja,imigrantima, izbjeglicama, djecom i adolescentima, ènama `rtvama zloupotre-be i napu{tenim starijim osobama. [to vi{e svijest o tome da se mentalno zdrav-lje ne moè posmatrati kao izolovani parametar izvan op}eg zdravstvenog i so-cijalnog konteksta raste, to vi{e postaje evidentno da je, upravo mentalnozdravlje klju~ni faktor za sveukupno individualno i dru{tveno blagostanje. Naà-lost, u mnogim dijelovima svijeta mentalno zdravlje i mentalni poreme}aji ne za-vrje|uju istu pa`nju i zna~aj kao tjelesno zdravlje, i slobodno se moè re}i da suignorirani i zapu{teni.

73

2. RASPROSTRANJENOST MENTALNIHPOREME]AJA I POSLJEDI^NA OPTERE]ENJA

Procijenjeno je da trenutno oko 450 miliona ljudi ima neki mentalni poreme}aj iliporeme}aj pona{anja. Prema podacima SZO iz 2001. godine 33% ljudi sa nekomvrstom dugotrajne nesposobnosti imaju neuropsihijatrijski poreme}aj, uklju~uju}i i2,1% onih sa namjerno nanesenim povredama. Od spomenutih 33%, 12,15% seisklju~ivo odnosi na unipolarni depresivni poreme}aj, koji ina~e zauzima tre}e mjes-to na listi svih bolesti uop}e. êtiri od {est vode}ih uzroka nesposobnosti pripadajuneuropsihijatrijskim poreme}ajima, a to su depresija, poreme}aji u vezi sa upotre-bom alkohola, shizofrenija i bipolarni poreme}aji raspoloènja. Iza ovih procenatastoji ogromna ljudska patnja i u svakom momentu oko 150 miliona ljudi boluje od de-presije, oko 90 miliona ljudi imaju neki poreme}aj u vezi sa upotrebom alkohola idrugih psihoaktivnih supstanci, oko 25 miliona pati od shizofrenije, a oko 1 milionpoku{a samoubojstvo u toku jedne godine. Broj osoba sa ovom vrstom poreme}a-ja ima tendencu porasta u svjetlu pove}anja duìne ìvota, socijalnih problema i rat-nih sukoba. Ovo optere}enje ima ogromnu cijenu u smislu pove}anja ljudske bije-de, nesposobnosti i ekonomskih gubitaka.

3. MENTALNO ZDRAVLJE I TJELESNE BOLESTI

Stanje mentalnog zdravlja je u uskoj vezi sa tjelesnim i socijalnim funkcionira-njem, te zna~ajno utje~e na op}i zdravstveni ishod. Depresija, anksioznost i zloupo-treba psihoaktivnih supstanci kod pacijenata koji istovremeno imaju i tjelesnu bolestdovode do nepridràvanja terapijskog reìma, {to dovodi do pogor{anja ishoda tje-lesne bolesti. S druge strane, brojna pona{anja, kao {to su pu{enje duhana i rizi~naseksualna pona{anja, su u direktnoj vezi sa nastankom tjelesnih bolesti (karcinom iHIV/AIDS). Me|u deset vode}ih faktora rizika globalnog optere}enja bolestima tri suse odnosila na mentalne i poreme}aje u pona{anju, a to su: seks bez za{tite, upo-treba nikotina i upotreba alkohola.11

4. PORODI^NO OPTERE]ENJE

^lanovi porodice se uglavnom skrbe o du{evno oboljelom. Oni su ti koji mu pruàjuemocionalnu i fizi~ku podr{ku, i ~esto snose tro{kove udruène sa tretmanom mental-nog poreme}aja. Procjene ukazuju da najmanje jedna od ~etiri porodice ima barem jed-nog ~lana koji pati od mentalnog poreme}aja ili poreme}aja pona{anja. ^lanovi porodi-ce, ne samo da su izloèni stresu zbog toga {to voljena osoba pati od mentalnog pore-me}aja, nego i dru{tvenoj stigmi i diskriminaciji udruènim sa ovom vrstom poreme}aja.Odbijanje od strane prijatelja, ro|aka, susjeda i dru{tvene zajednice u cjelini mogu po-ve}ati osje}aj familijarne izolacije, {to za rezultat ima restrikciju dru{tvenih aktivnosti. î-

74

11 World Health Organization, World Health Report 2002, Geneve.

njenica da dru{tvo ne prepoznaje koji je stepen optere}enja ovih porodica, istovremenozna~i da one dobijaju malu ili nikavu podr{ku. ̂ lanovi porodica moraju izdvojiti puno vre-mena za brigu o bolesniku sa mentalnim poreme}ajem. Naàlost, nedostatak razumije-vanja najve}eg broja poslodavaca, kao i nedostatak posebnog radnog rasporeda ~estodovodi ~lanove porodica u situaciju da ne mogu zadràti posao, ili pak njihove zaradeopadaju zbog uzimanja vi{e slobodnih dana. Finansijsku situaciju jo{ vi{e komplicirajudodatni tro{kovi udruèni sa tretamnom mentalnog poreme}aja.

5. MENTALNI POREME]AJI,STIGMA I LJUDSKA PRAVA

Osobe sa mentalnim poreme}ajem ~esto su `rtve povrede ljudskih prava i dru-{tvene stigme. U mnogim zemljama ljudi sa mentalnim poreme}ajem imaju ograni-~en pristup tretmanu i njezi u mjeri u kojoj im je ona potrebna zbog nedostatka ade-kvatnih mentalno zdravstvenih slu`bi. Primjera radi jedno istraìvanje SZO je poka-zalo da se 65% kreveta nalazi u psihijatrijskim bolnicama u kojima su uslovi krajnjenezadovoljavaju}i. Ovi kreveti bi trebali biti premje{teni u op}e bolnice ili u rehabilita-cione slu`be u zajednici. Mnoge psihijatrijske institucije imaju neadekvatan, degradi-raju}i, pa ~ak i {tetan terapijski reìm kao i nehigijenske i nehumane uvjete ̀ ivota. Ovipacijenti su u velikom broju slu~ajeva primljeni u bolnice protiv vlastite volje. êstoovi ljudi ostaju u bolnici dugi period vremena, ponekada i doìvotno, i pored toga {toimaju dovoljno kapaciteta da odlu~e o svojoj budu}nosti i nastave ìvot u zajednici.

Povreda ljudskih prava ide i izvan bolni~kih institucija. Kako u nerazvijenim, takoi u visoko razvijenim zemljama ljudi sa mentalnim poreme}ajem zajedno sa svojimporodicama su dru{tveno stigmatizirani. Ovo se ogleda u stereotipiziranim strahovi-ma, bijesu, odbacivanju i izbjegavanju osoba sa mentalnim poreme}ajem. Pogre{nepredod`be i predubje|enja o mentalnoj bolesti negativno se odraàvaju na svako-dnevni ìvot oboljelog, {to vodi ka diskriminaciji i onemogu}avanju najosnovnijihljudskih prava, kao {to su pravo na zaposlenje i edukaciju.

6. TRO[KOVI U VEZI SA MENTALNIMPOREME]AJIMA I PROBLEMIMA UDRU@ENISA OVISNO[]U O PSIHOAKTIVNIM SUPSTANCAMA

Zbog visoke stope prevalencije mentalnih poreme}aja, kao i problema u vezi saovisno{}u o psihoaktivnim supstancama emocionalno, ali i finansijsko optere}enje zapojedinca, porodicu i dru{tvo u cjelini je ogromno. Ekonomski utjecaj mentalnog pore-me}aja se odnosi na zaradu oboljelog pojedinca, ali i na ~lanove porodice, koji, zboggore opisanih optere}enja, nisu u stanju da daju puni doprinos nacionalnoj ekonomiji.Zna~ajna karakteristika mentalnih poreme}aja je u tome da obi~no po~inju u mlado-sti, te su direktni tro{kovi dugotrajnog lije~enja i njege, kao i indirektni tro{kovi zbogumanjene produktivnosti na poslu vrlo visoki. Procjena ukupnih tro{kova nije mogu}a

75

za sve vrste mentalnih poreme}aja, kao ni za sve zemlje svijeta. Najve}i broj metodo-lo{ki dizajniranih studija je proveden u Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama (SAD) i Ve-likoj Britaniji. Ove studije su pokazale da su tro{kovi u vezi sa mentalnim poreme}aji-ma i odnosnim problemima iznosili 2,5% od ukupnog nacionalnog dohotka.12 Podaciiz Evropske Unije ukazuju da na ovu vrstu problema “otpada” 3% do 4% ukupnog na-cionalnog dohotka. Tro{kovi koji se odnose na mentalne poreme}aje u dje~ijoj i ado-lescentnoj dobi tako|er mogu biti ogromni, ali ih je istovremeno te{ko procijeniti. Ranipo~etak mentalnog poreme}aja prekida proces edukacije i dalju karijeru. Posljedice uodrasloj dobi mogu biti enormne ukoliko nisu na vrijeme poduzeti efikasni tretmani.Tro{kovi se u ovom slu~aju ne odonose samo na zdravstvenu njegu, nego u velikomdijelu na edukaciju i na procesiranje kriminogenih aktivnosti.

7. TRO[KOVI U VEZI SA HRONI^NIMMENTALNIM POREME]AJIMA

U najve}em broju razvijenih zemalja 35% do 45% odsustva sa posla pripadamentalno zdravstvenim problemima. U SAD mentalni poreme}aji su odgovorni za59% ekonomskih gubitaka zbog povreda ili zbog pada radne produktivnosti, od ~e-ga 34% otpada na probleme vezane za zloupotrebu alkohola. Izvje{}e sa jednog ka-nadskog univerziteta ukazuje da je odsustvo sa posla zbog psiholo{kih razloga po-ve}ano za 400% u periodu od 1993. do 1999. godine, te da su tro{kovi zamjene iosiguranja pla}a ko{tali kanadsku dràvu 3 miliona Can$.

7.1. Mentalni poreme}aji su udruènisa smanjenom produktivno{}u na radnommjestu i ve}om stopom nezaposlenosti

Skora{nja studija Harvard univerziteta je ispitivala utjecaj psihijatrijskih poreme-}aja na duìnu odsustva sa posla. Prosje~an broj dana odsustva sa posla zbog psi-hijatrijskih poreme}aja je bio 6 u jednom mjesecu na 100 radnika, a broj dana sasmanjenom produktivno{}u iznosio je 31 na 100 radnika. Studija je na{la da je ve-}i broj odsustava sa posla i dana sa smanjenom produktivno{}u bio u vezi sa ko-morbidnim psihijatrijskim stanjima.

7.2. Mentalni poreme}aji zna~ajno utje~u nastopu zapo{ljavanja i odràvanja posla

U SAD 5-6 miliona radnika godi{nje u dobi izme|u 16-54 godine ne mogu dobitiposao zbog mentalnog poreme}aja. U Velikoj Britaniji oko polovina stanovni{tva ko-ja boluju od psihoze je kategorizirano kao trajno nesposobno. Osobe sa komorbidnimmentalnim i tjelesnim poreme}ajem konzistentno su pokazalivale ve}u prevelencunezaposlenosti u odnosu na osobe koje su bolovale samo od tjelesnog poreme}aja.

76

12 Rice, D. et al., The Economic Costs of Alcohol and Drug Abuse and Mental Illness, Publication No (ADM) 90-1694. Alcohol, Drug Abuse and Mental Health, 1990.

7.3. Mentalni poreme}aji i siroma{tvo ~ine za~arani krug

Kako mentalni poreme}aji proizvode ekonomske tro{kove usljed dugotrajnog tret-mana i gubitaka zbog smanjene produktvnosti na poslu, jasno je da ova vrsta pore-me}aja dovodi do osiroma{enja. Istovremeno, nesigurnost, nizak edukativni nivo, ne-adekvatan smje{taj i ishrana su tako|er faktori koji su udruèni sa mentalnim poreme-}ajima. Postoje nau~ni dokazi da je depresija 1,5 do 2 puta ~e{}a u populacijskim gru-pama sa niskim prihodima. Smatra se da siroma{tvo signifikantno doprinosi mental-nim poreme}ajima. Stoga su siroma{tvo i mentalni poreme}aji povezani u za~aranikrug (Figura 1). Ova interakcija naru{ava nekoliko dimenzija individualnog i dru{tve-nog razvoja kao {to su posao, edukacija i ve}a prevalencija nasilja i traume.

Figura 1. Siroma{tvo i mentalni poreme}aji: za~arani krug

8. ZLOUPOTREBA I OVISNOST OPSIHOAKTIVNIM SUPSTANCAMAI POSLJEDI^NA OPTERE]ENJA

Zloupotreba alkohola i drugih zabranjenih droga predstavlja jedan od najozbiljnijihproblema za javno zdravstveni sistem, kako u razvijenim zemljama, tako i u zemljamau razvoju. Oko 76,3 miliona osoba ima dijagnozu nekog od poreme}aja uvjetovanogalkoholom, a najmanje 15,3 miliona ljudi trpi od poreme}aja koji su u vezi sa upotre-bom drugih psihoaktivnih supstanci. Oko 5 do 10 miliona ljudi trenutno uzima droge pu-tem injekcija, a 5%-10% svih novootkrivenih HIV infekcija otpada na one koji konzumi-raju droge na ovaj na~in. Vi{e od 1,8 miliona smrti u 2000. godini se pripisuje rizicimakoji su u vezi sa upotrebom alkohola, a 205.000 sa upotrebom zabranjenih droga. Uvelikom broju zemalja svijeta procijenjeno je da se oko 4% ukupnih tro{kova za sve bo-lesti odnosi na poreme}aje koji su u vezi sa alkoholom. 13 U zemljama Latinske Ameri-

77

ke od oko 246.000 smrti koje su u vezi sa alkoholom, 61.000 ih je bila uvjetovana na-mjerno i nenamjerno nanesenim samo-povredama u toku 2000. godine. S druge stra-ne, zloupotreba alkohola dovodi do niza neuropsihijatrijskih poreme}aja, ku}nog nasi-lja, zloupotrebe i odgojne zapu{enosti djece kao i smanjenja radne produktivnosti.

U Ju`noj Africi, 25%-30% svih prijema u op}e bolnice direktno ili indirektno je bi-lo povezano sa zloupotrebom alkohola.14 Skoro 80% svih povrje|enih pacijenata ko-ji su primljeni na traumatolo{ki odjel jedne bolnice u Cape Townu su bili pod de-jstvom alkohola, ili su bili povrje|eni zbog nasilja uvjetovanog alkoholom. Najve}ibroj `rtava saobra}ajnih udesa imali su ve}u koncentraciju alkohola u krvi od dozvo-ljene. Fetalni alkoholni sindrom je za sada prvi na listi invaliditeta u ovoj zemlji.

U Aziji, zloupotreba psihoaktivnih supstanci se smatra vode}im uzrokom proble-ma na poslu sa procentom od 18%. U Tajlandu zloupotreba droga u razli~itim djelo-vima zemlje varira od 8,6% do 25% u dobi od 12-65 godina. Na Novom Zelandu ko-ji broji 3,4 miliona stanovnika gubici na poslu u toku jedne godine u vezi sa proble-mima sa alkoholom su procjenjeni na 57.000 $.

U SAD-u ukupni ekonomski tro{kovi zbog zloupotrebe alkohola u toku 1998. go-dine su iznosili 185 milijardi US$.15 Vi{e od 70% ovih tro{kova otpada na sniènu rad-nu produktivnost, ranu smrtnost i procesuiranje kriminalnih aktivnosti. Dodatnih 7,5milijardi US$ je potro{eno na lije~enje zloupotrebe i ovisnosti o alkoholu, a 18,9 mili-jardi US$ na neèljene medicinske komplikacije uvjetovane konzumiranjem alkohola.

U Velikoj Britaniji oko 150.000 prijema u bolnicu svake godine je u vezi sa nesre}a-ma i bolestima koje su uvjetovane alkoholom. Alkohol je uzrok 22.000 smrti godi{nje.Smrt zbog ciroze jetre je u posljednjih 10 godina prakti~no udvostru~ena. Nedavni vla-din izvje{taj je pokazao da zloupotreba alkohola ko{ta dràvu najmanje 20 milijardi funtigodi{nje. Ovo istraìvanje je pokazalo da se 17 milijardi radnih dana godi{nje izgubizbog mamurluka i problema koji su u vezi sa konzumiranjem alkohola. Stoga, moè sezaklju~iti sa apsolutnom sigurno{}u da su zloupotreba alkohola i droga ozbiljan javnozdravstveni problem. Oni zna~ajno utje~u na ljudski i dru{tveni kapital. (figura 2).

Figura 2. Pretjerana upotreba alkohola dovodi doo{te}enja op}eg zdravstvenog stanja pojedinca i porodice

78

13 World Health Organization, Investing in Mental Health, 2002.14 Albertyn, C., McCann, M., Alcohol, Employment and Fair Labour Practice, Cape Town, Juta, 1993.15 Harwood, H., Updating estimetes of the economic costs of alcohol abuse in the United States: Estimates,

update methods, and data, Report prepared by the Lewin Group for the National Institutes on Alcohol Abuseand Alcoholism , 2000.

9. PROMOCIJA MENTALNOG ZDRAVLJA

U cilju smanjenja pove}anih direktnih i indirektnih individualnih i dru{tvenih opte-re}enja usljed mentalnih poreme}aja i izbjegavanja njima uvjetovanog invaliditeta ismrti prioritet se mora dati integrativnom pristupu prevenciji mentalnih poreme}aja ipromociji mentalnog zdravlja. Preventivne i promotivne strategije mogu biti primje-njivane od strane klini~ara kada je u pitanju individua, kao i od strane javno-zdrav-stvenih radnika koji planiraju programe za ve}e populacione grupe.

9.1. Da li je mogu}e promovirati mentalnozdravlje i prevenirati mentalne poreme}aje?

U nizu mentalno zdravstvenih intervencija, prevencija i promocija su postale re-alisti~ne u svjetlu novih saznanja iz podru~ja razvojne psihopatologije, psihobiologi-je, prevencije i promocije zdravstvenih nauka.16 Primjena preventivnih i promotivnihprograma dovela je do zna~ajne ekonomske u{tede u dru{tvu.

9.2. [ta je to promocija zdravlja?

Promocija zdravlja je proces koji omogu}ava ljudima da postignu pove}anje kon-trole nad svojim zdravljem i unaprijede ga.17 Drugim rije~ima promocija zdravlja jepovezana sa pobolj{anjem kvalitete ìvljenja i potencijala za dobro zdravlje, a ne sa-mo sa redukcijom simptoma bolesti.

Psihosocijalni faktori utje~u na brojna pona{anja koja su direktno vezana za o~uva-nje zdravlja, a to su, primjera radi: pridràvanje dijetetskog reìma, izbjegavanje duha-na, izbjegavanje pretjeranog konzumiranja alkohola, te rizi~nih seksualnih pona{anja.Sve vi{e nalaza koji poti~u iz razli~itih kultorolo{kih sredina ukazuje da brojni psiholo{ki,socijalni i faktori pona{anja mogu utjecati na za{titu, kako zdravlja uop}e, tako i menta-lnog zdravlja. Ova vrsta za{titnih faktora minimizira i odlaè pojavu invaliditeta i omogu-}ava mnogo brì oporavak od bolesti.18 Promotivne intervencije u {kolama, naprimjer,utje~u na pove}anje samopo{tovanja, ìvotnih vje{tina i nivoa socijalizacije. Psihosoci-jalni faktori koji imaju za{titnu ulogu u zdravlju odraslih osoba uglavnom se odnose napromociju izgradnje optimisti~kog pogleda na ìvot uz osje}aj smisla i ìvotnog usmjere-nja, ekspresiju pozitivnih emocija, te na podu~avanje efikasnim strategijama u suo~ava-nju sa novim izazovima i ìvotnim stresorima, kao i bolju socijalnu integriranost.

9.3. Kada treba po~eti sa intervencijamaza prevenciju o~uvanja mentalnog zdravlja?

Posjete medicinskih patrona`nih sestara i drugih zaposlenih u zajednici trebajuzapo~eti jo{ u vrijeme dok je majka trudna i odmah nakon poroda, u cilju prevenira-

79

16 World Health Organization, Strengthening mental health, Resolution of the Executive Board of the WHO,Geneve, 2002.

17 World Health Organization, Ottawa Charter for Health Promotion, Geneva, 1986.18 World Health Organization, Strengthening mental health, Resolution of the Executive Board of the WHO,

Geneve, 2002.

80

nja eventualno lo{e brige i zloupotrebe djeteta, te zbog problema u pona{anju dje-ce. Ove metode su se pokazale vrlo efikasnim. Podu~avanje majki o ranom monito-ringu teìne i razvoja djeteta kod beba sa malom poro|ajnom teìnom, zajedno saadekvatnim savjetovanjem moè sprije~iti usporen intelektualni razvoj. Preventivnestrategije su vrlo korisne u toku djetinjstva i adolescencije u reduciranju depresije,osje}aja bespomo}nosti, agresivnog i delikventnog pona{anja, a pogotovu u sprje-~avanju upotrebe nikotina, alkohola i droga.19 Edukacija u~itelja, nastavnika i rodite-lja pobolj{ava nivo rane detekcije problema i olak{ava primjenu adekvatnih i pravo-vremenih intervencija. Psihosocijalne intervencije, kao {to je kognitivno-bihejviora-lna terapija i grupna porodi~na terapija kod djece u “visokom riziku” prevenirajurazvoj anksioznih poreme}aja i depresivnih simptoma, kao i asocijalnog pona{anja.Depresija kod adolescenata rezultira visokim rizikom za ponavljanjem epizoda uodrasloj dobi, a udruèna je i sa velikom vjerovatno}om za razvoj poreme}aja li~-nosti i zloupotrebu psihoaktivnih supstanci. Kroz programe prevencije u {kolamamogu}e je prevenirati ve}inu suicida i poku{aja suicida me|u {kolskom djecom.Postoji veliki broj dokaza o tome da savjeti ljekara i drugi oblici kratkih intervencijautje~u na smanjenje procenta zloupotrebe alkohola i nikotina. Strategije za preven-ciju zloupotrebe alkohola i droga kroz masovne kampanje su se pokazale efikasnimu podizanju svijesti o tom problemu.20 Sli~no, programi intervencije u zajednici uzgrupe podr{ke su doveli do redukcije ovisnosti o nikotinu kod èna.21

9.4. Promocija mentalnog zdravlja:efikasnost i isplativost

Sve ve}e prepoznavanje da je mentalno zdravlje zna~ajan javno-zdravstveniproblem u svim zemljama jasno ukazuje da investiranje u razvoj mentalno zdrav-stvenih slu`bi nije samo potrebno, nego i neophodno. Osobito je va`no prikupiti na-laze o tome koje su mentalno zdravstvene intervencije efikasne, odrìve i isplative.Iako je broj kompletiranih studija za sada relativno mali, pogotovu u nerazvijenimzemljama i zemljama u razvoju, postoji sve ve}i broj ekonomskih pokazatelja kojipodràvaju opravdanost intervencija kod mentalno oboljelih, koje ne samo da su sepokazale dostupne i adekvatne, nego u cjelini gledano i ekonomski isplative.

I pored toga {to se mentalni poreme}aji i poreme}aji koji su u vezi sa zloupotre-bom alkohola i droga mogu efikasno tretirati, kako medikamentozno, tako i uz prim-jenu psihosocijalnih intervencija, samo mali broj pacijenata sa mentalnim poreme-}ajem dobije najefikasniji i pravovremeni tretman. Inicijalni tretman je u najve}embroju slu~ajeva odloèn na nekoliko godina. U razvijenim zemljama sa dobro orga-niziranom zdravstvenom slu`bom izme|u 44% i 70% ljudi sa depresijom, shizofre-nijom, poreme}ajima koji su u vezi sa upotrebom alkohola i mentalnim poreme}aji-ma u djetinjstvu i adolescenciji ne dobiju tretman. U zemljama u razvoju ovaj proce-nat za spomenute mentalne poreme}aje iznosi i do 90%. Vi{e od 40% zemalja svi-

19 Shochet, IM., et al., The efficacy of a universal school-based program to prevent adolescent depression,Journal of Clinical Child Psychology; 30: 303-15, 2001.

20 MacKinnon, D., et al, The alcohol warning and adolescents: 5-year effects, American Journal of Public Health;90: 1589-1594, 2000.

21 Seckler-Walker, R. et al., Helping woman quit smoking: Results of a community intervention program,American Journal of Public Health, 90: 940-946., 2000.

jeta nemaju uop}e mentalno zdravstvenu politiku, a preko 30% nemaju mentalnozdravstvenog programa. U oko 90% zemalja djeca i adolescenti nisu uklju~eni umentalno zdravstvenu politiku. I pored velike opravdanosti za postajanjem zaseb-nog budèta za mentalno zdravlje 32% zemalja ne posjeduje ovaj budèt. Od onihkoji ga imaju, 36,3% odvaja manje od 1% iz ukupnog zdravstvenog budèta namentalno zdravlje. [to je zemlja siroma{nija to je manja ukupna suma koja se odva-ja za mentalno zdravlje {to za posljedicu ima lo{iju prognozu, ve}i broj recidiva i ne-potpunu rehabilitaciju mentalnih poreme}aja.

SZO je proglasila 2001. godinu, godinom mentalnog zdravlja. Jasna i nedvojbe-na poruka SZO u 2002. godini je glasila: Mentalno zdravlje, koje je godinama bilozanemareno je klju~no za sveukupnu dobrobit individue, dru{tvene zajednice i drà-ve. Kao rezulat pove}anih aktivnosti od strane SZO u pomenutom periodu promovi-san je Mental Health Global Action Programme (mhGAP).

Program je zasnovan na ~etiri strategije koje bi trebale unaprijediti mentalnozdravlje op}e populacije.Strategija 1: Pove}anje i pobolj{anje nivoa informacija potrebnih za dono{enje

odluke i tehnolo{kog transfera sa ciljem pove}anja dràvnog ka-paciteta.

Strategija 2: Pove}anje spoznaja o mentalnim poreme}ajima putem edukacijesa ve}im po{tovanjem ljudskih prava i sa manje stigme.

Strategija 3: Pomo} zemljama u dizajniranju politike i razvoja mentalno zdrav-stvenih slu`bi.

Strategija 4: Izgradnja lokalnih kapaciteta za istraìvanje mentalnog zdravlja uoblasti javnog zdravstva u siroma{nim zemljama.

ZAKLJUÂK

Prevencija mentalno zdravstvenih problema u djetinjstvu, putem psihosocijalnihintervencija unutar {kolskih programa moè reducirati rizik zloupotrebe psihoak-tivnih supstanci me|u studentima. Rana detekcija mentalnih poreme}aja i pravovre-meni tretman istih moè smanjiti rizik od upotrebe psihoaktivnih supstanci u daljemtoku osnovnog psihijatrijskog poreme}aja. Kada su u pitanju uz alkohol vezani prob-lemi, uvo|enje ve}ih poreskih stopa na alkoholna pi}a, automatski vodi ka zna~aj-noj redukciji ove vrste problema. Kratke interventne metode koje se mogu primijeni-ti u primarnoj zdravstvenoj za{titi su se pokazale vrlo efikasnim u slu~aju pretjeraneupotrebe alkohola (25% redukcije).

81

83

POLNE SPECIFI^NOSTI IRAZLIKE U UPOTREBI IZLOUPOTREBI DROGA I ALKOHOLA

Prim. Dr. Nermana Mehi}-Basara, spoecijalista neuropsihijatarZavod za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo

Iako se upotreba i/ili zloupotreba psihoaktivnih supstanci, kako legalnih (alkoholi duhan) tako i ilegalnih (razne droge) uglavnom vezuje za mu{karce, ovaj problemje sve vi{e prisutan i kod ènske populacije. înjenica je, a to potvr|uju mnoge ne-davne studije, kako doma}e tako i inostrane, da su zna~ajne kvantitativne razlikeme|u polovima, odnosno mu{karci su konzumenti droga u mnogo ve}em broju uodnosu na ène. Razlozi za ovo se nalaze u biolo{kim, psiholo{kim i socijalnim raz-likama me|u polovima, odnosno u specifi~nostima tih razlika.

Neravnomjernost zastupljenosti polova je sli~na i kad se radi o konzumiranju alko-hola. Iako se alkoholizam i pijenje alkoholnih pi}a, te poreme}aji koji iz toga proizla-ze uglavnom vezuju za mu{karce, ipak je problem pijenja kod èna danas vrlo aktu-elan i postaje sve ve}i. Slobodno se moè govoriti o izrazitom porastu broja èna ko-je piju. Smatra se da je taj broj jedna tre}ina od ukupnog broja osoba koje piju.

Prema godi{njem Izvje{taju o politici prema alkoholu Svjetske zdravstvene orga-nizacije (SZO) (Global Status Report – Alcohol Policy 2004) procjenjuje se da okodvije milijarde ljudi danas u svijetu konzumiraju alkohol. Od toga je oko 80 milionasa razvijenim simptomima alkoholne bolesti. Prema istom izvoru u 50% zemaljaEvropske regije djeca uzrasta od 11 godina su ve} bar jedanput probala alkohol. Sa-mo u 1999. godini u Evropi je bilo 55.000 smrtnih slu~ajeva me|u mladima u dobiod 15 do 29 godina koji su izazvani konzumiranjem alkohola.22

Prema podacima Nacionalnog izvje{taja o upotrebi droga i zdravlju za 2003. go-dinu u Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama (SAD) oko 50% ukupnog stanovni{tva ili120 miliona ljudi konzumira alkohol, a razvijenu ovisnost o alkoholu (alkoholizam)ima skoro 22 miliona ljudi. U grupi uzrasta 12-17 godina ~ak 17,1% dje~aka konzu-mira alkohol, a 18,3% djevoj~ica, dok je me|u mladima starijim od 18 godina tajomjer zna~ajno druga~iji, odnosno ~ak 62,4% pripadnika mu{kog pola su identifici-rani kao trenutni konzumenti alkohola. 23

22 Global Status Report – ALcohol Policy, World Health Organization, Department of Mental Helaht andSubstance Abuse, Geneva, 2004.

23 National Survey on Drug Use and Health Series:H-25, Department of Health and Human Services, SAMHSA,2004.

84

Prema najnovijim epidemiolo{kim podacima samo u SAD, danas ima oko pet mi-liona èna koje zbog alkohola pate. Oko ~etiri miliona èna u dobi od 18 godina i vi-{e su ve} ovisne o alkoholu. 58% su u dobi izme|u 18 i 29 godina, 8% su takozva-ni „binge drinkers“ – oni koji uzimaju pet ili vi{e pi}a u istoj prilici najmanje jednomu zadnjem mjesecu, 2% su „heavily drinkers“ – oni koji uzimaju pet ili vi{e pi}a zaistu priliku najmanje pet razli~itih dana u zadnjem mjesecu. 24

Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina epidemiolo{ki pokazatelji upu}uju na ubje-dljiv trend porasta broja osoba koje uzimaju ili zloupotrebljavaju kako alkohol tako ipsihoaktivne supstance. Prema statisti~kim podacima bolni~kih i ambulantnih proto-kola zdravstvenih usluga u Zavodu za alkoholizam i druge toksikomanije KantonaSarajevo od prestanka rata do sada, stalno je rastao kako broj novih ovisnika, takoi ukupan broj pruènih usluga.

ADOLESCENCIJA je, kao {to je poznato, posebno razvojno doba u ìvotu sva-kog pojedinca, naro~ito u domenu psihosocijalnih promjena. Po~inje u dobi od 11. i12. godine ìvota. I u normalnim okolnostima predstavlja buran period u kojem stal-na emocionalna previranja i protivrje~ja u sukobu sa objektivnim mogu}nostima re-zultiraju ~esto nezrelim modelima reagovanja i pona{anja.25 Pored ubjedljivih tjeles-nih promjena, adolescenti prolaze i kroz fazu polne odnosno seksualne identifikaci-je. Ponekad se sve ovo de{ava u relativno kratkom vremenu tako da ~esto nisu ustanju da „uhvate korak“ sa samim sobom {to dovodi do osje}aja konfuzije, nesna-laènja i nesigurnosti.

Op}enito se moè re}i da djevoj~ice u svim aspektima razvoja brè sazrijevaju uodnosu na dje~ake, {to je posebno uo~ljivo upravo u adolescentnom periodu. Ovabiolo{ka prednost djevoj~icama pomaè da se lak{e ili na efikasniji na~in odbraneod razli~itih negativnih pritisaka okoline. Na ovaj na~in se moè objasniti za{to dje-~aci koji prirodno sporije sazrijevaju, predstavljaju vulnerabilniji dio i ina~e veomaosjetljive i rizi~ne skupine, te lak{e prihvataju negativne uticaje izvana. Ako se znada je adolescencija dob u kojem se po~inje eksperimentisati sa drogama, razumlji-vo je onda, cijene}i gore navedene karakteristike polnih razlika, za{to je procentu-alno ve}i broj dje~aka-adolescenata koji poseù za drogom. A op}enito uzev{i je ibroj mu{karaca narkomana koji se nalaze na tretmanu odvikavanja znatno ve}i odbroja èna.26 27

S druge strane neadekvatna porodi~na atmosfera koja destimulira normalan psi-holo{ki razvoj adolescenta ima dublji negativni uticaj na dje~ake nego na djevoj~ice{to je onda pospje{uju}i faktor za uzimanje droga.

ALKOHOL koji ima tako re}i socijalni pedigre kao dru{tveno dozvoljena „droga“ima i specifi~an uticaj na mladu osobu. Zloupotreba pozitivnog „dru{tvenog statusa“alkohola vi{e je zastupljena u populaciji dje~aka adolescenata nego djevoj~ica.Obja{njenje za ovo svakako se moè na}i u kulturolo{kim karakteristikama zajedni-ce koja ve}inom toleri{e mu{ko pijenje, dok se prema ènama koje piju odnosi saosudom.

24 Grant B, et al., Prevalence of DSM-IV Alcohol abuse and Dependency, ARHW, Vol. 18, No.3, 1994, pp.243,245

25 Dane{ V., Dijete, vanjski svijet i psihi~ki poreme}aji, Dom {tampe, Zenica, 2003. 26 Hwang P., Nillson B., Razvojna psihologija od fetusa do odraslog, Filozofski fakultet, Sarajevo, 2000.27 Broj lije~enih narkomana mu{karaca u 2005 godini je bio 125, a èna 20 na Odjeljenju za narkomaniju ZZAIN.

Dok je u istom periodu u Savjetovali{tu za ovisnosti bilo 1527 mu{karaca i 223 ène na ambulantnm pregledima.

Kada govorimo o razlikama me|u polovima onda je mnogo va`nije ista}i biolo-{ke razlike izme|u èna i mu{karaca, odnosno razlike u reakciji na alkohol ènskogi mu{kog organizma. Upravo zbog tih biolo{kih razlika, alkohol i ima razli~it uticaj natijelo ène nego na tijelo mu{karca.

Osnovne biolo{ke razlike me|u polovima se ogledaju u slijede}im karakteristikama: – U pore|enju sa mu{karcima, simptomi intoksikacije alkoholom se kod èna

javljaju nakon mnogo manje koli~ine alkohola.– Konzumiranje iste koli~ine alkohola kod èna dovodi do ve}eg stepena koncen-

tracije alkohola u krvi (Blood Alcohol Concentration – BAC) nego kod mu{kara-ca. Obja{njenje za to se nalazi u fiziolo{kim polnim razlikama. @ene imaju redu-ciranu aktivnost alkoholne dehidrogenaze (ADH), primarnog enzima u metaboli-zmu alkohola u èlucu gdje se bitna koli~ina alkohola metabolizira prije ulaska usistemsku cirkulaciju. Ovo smanjenje aktivnosti ADH vodi ka manjem metaboliz-mu alkohola u èlucu kod èna, a ulasku ve}e koli~ine alkohola u krvotok, ~imese pove}ava negativan uticaj na razli~ite organe. Zapravo ène alkoholi~ari ima-ju bitno smanjenu koli~inu ADH {to ih ~ini vi{e osjetljivim na negativne uticajealkohola. Druga bitna razlika je u ~injenici da ène imaju proporcionalno vi{e tje-lesnih masno}e, a manje ukupne koli~ine tjelesne te~nosti od mu{karaca. Po{tose alkohol ujedna~eno raznosi i apsorbuje u ukupnoj tjelesnoj te~nosti, a èneimaju manje tjelesne te~nosti nego mu{karci, to one postiù vi{u koncentracijualkohola u krvi – BAC nego mu{karci poslije pijenja iste koli~ine pi}a.

– @ene imaju brù stopu is~ezavanja (eliminacije) alkohola (Alcohol Disappeara-nce Rates) {to se defini{e kao stopa opadanja BAC za vrijeme linearne fazeeliminacije izraèna u gramima alkohola na litar krvi na sat (g/L/h). Mu{karci iène elimini{u aproksimativno istu koli~inu alkohola na sat, ali ène postiù si-gnifikantno ve}e ~i{}enje alkohola na jedinicu tjelesne mase u pore|enju samu{karcima (Eckardt et al, 1998.) i tako postiù signifikantno ve}u stopu eli-minacije. Drugim rije~ima ène elimini{u vi{e alkohola u odnosu na zapremi-nu krvi na sat nego mu{karci.

– Negativan uticaj alkohola kod èna je naro~ito zastupljen u predmenstrualnoji menstrualnoj fazi ciklusa {to se dovodi u vezu sa fluktuacijom nivoa gonado-tropnih hormona koji imaju uticaja na metabolizam alkohola u smislu pove}a-nja njegove koncentracije u krvi (BAC).

– Negativni uticaj alkohola na kognitivne funkcije èna, posebno pa`nju i pam-}enje su mnogo vi{e izraèni nego kod mu{karaca, dok je uticaj alkohola napsihomotorne funkcije, prije svega koordinaciju pokreta i reflekse bez ve}ihrazlika me|u polovima.

Pored sociolo{kih i biolo{kih polnih razlika nisu bez zna~aja ni psiholo{ki uticajina problem pijenja koji su, kad su u pitanju osobe ènskog spola, znatno specifi~ni-ji. Alkohol je prisutan u vi{e od polovine fizi~ki zlostavljanih èna, a nerijetko su i pre-tu~ene ène pod dejstvom alkohola.28 Vi{e savremenih studija pokazuju signifikan-tnu povezanost seksulanog zlostavljanja u djetinjstvu sa te{kim pijenjem u odraslojdobi kod èna. êsto je pijenje u ovom slu~aju posljedica veoma niskog samopo-{tovanja koje èna osje}a prema sebi.

85

28 Collins J, Messerschmidt, Epidemiology of Alcohol Related Violence, AHRW, Vol. 17, No.2, 1993, p.95

86

Nije me|utim poznato da li droga sa svojim farmakolo{kim osobinama razli~itodjeluje na dje~ake i djevoj~ice, odnosno na tijelo ène i mu{karca kao {to je slu~ajsa alkoholom (zbog evidentnih fiziolo{kih razlika mu{karaca i èna.29 Ali bez obzirana postojanje psiholo{kih polnih razlika osoba u adolescentnom dobu, terapijskipristup mora biti jednak kako za djevoj~ice tako i za dje~ake. Izbor terapijske tehni-ke se prilago|ava individualnim potrebama svakog pojedinca (klijenta, pacijenata)kao {to se na primjer, razli~itim antibioticima mogu lije~iti ista upalna stanja kod raz-li~itih pacijenata.

Ukoliko se dakle posumnja da u~enik eksperimenti{e sa drogama, razredni star-je{ina treba da ga uputi {kolskom pedagogu-psihologu koji }e obaviti razgovor snjim i njegovim roditeljima. Tek ako se na osnovu ovih kontakata do|e do saznanjada je problem sa drogama ozbiljnije prirode, dijete se sa roditeljima upu}uje u spe-cijalizirano Savjetovali{te za ovisnosti koje funkcioni{e pri Odjeljenju za narkomani-ju Zavoda za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo (ZZAIN). Trebanaglasiti da se svaka sumnja da dijete eksperimenti{e sa drogom ne potvr|uje uvi-jek u praksi, te da se u najve}em broju slu~ajeva radi o poreme}ajima pona{anjadruge etiologije koji su svojstveni adolescentnom uzrastu. U tom smislu, a da bi seizbjeglo nepotrebno etiketiranje djeteta i njegove porodice, potrebno je uraditi sigur-nu procjenu prije upu}ivanja u klini~ko savjetovali{te.

29 Psihi~ki poreme}aji èna, Zbornik radova, Sarajevo, 2000.

ULOGA PORODICE UPREVENCIJI I RANOMOTKRIVANJU ZLOUPOTREBEPSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI

Branka Alajbegovi}, prof. ped. i psih. Emina Kadi}, dipl.scr, Cert.R.t. Porodi~no savjetovali{te Kantona Sarajevo

I sre}a i du{evni bolNapajaju se iz istog izvora

- odnosa sa drugima.

Posmatrano iz ugla socijalnog rada, koji se defini{e kao sinergija psihosocijalneaktivnosti, profesionalno usmjerene ka promjeni – pobolj{anju interpersonalnihodnosa i time kvalitete ìvljenja, porodica je centralna struktura od koje zavisi razvoj~ovjeka, njegovo osnovno odre|enje, njegov odnos prema sebi i svom okruènju.30

Psihopedago{ka literatura porodicu definira kao otvoreni dinami~ni sistem s brojnimfunkcijama i ulogama {to je nezamjenjiv faktor u razvoju mlade li~nosti.

U porodici se odvija primarna socijalizacija. U toj maloj, ali veoma zna~ajnoj bio-psihosocijalnoj grupi djeca sti~u prva iskustva o ljudskim bi}ima i njihovim me|usob-nim odnosima. Sti~u i prve utiske o samima sebi i svojim vrijednostima.

Na~in ìvota u porodici ima direktan utjecaj na formiranje mi{ljenja, stavova i obli-ka pona{anja svakog njenog ~lana u toku razvoja i u zreloj dobi. Djeca posmatra-njem i u~enjem psiholo{ki ugra|uju u sebe uloge osoba sa kojima su u odnosu, po-sebno onih koje su od posebnog zna~aja za formiranje njihove budu}e samostalneli~nosti. Proces identifikacije sa roditeljima utje~e na razvoj socijalne i emocionalnezrelosti kao i sposobnosti prilago|avanja djece i mladih u novim situacijama.

Preko porodice je mogu}e prevenirati pojavu i razvoj zloupotrebe psihoaktivnih sup-stanci. Kakav }e odnos dijete imati prema psihoaktivnim supstancama zavisi i od poro-di~nog ambijenta u kojem odrasta. Porodi~na struktura, odnosi izme|u roditelja, rodite-lja i djece, stepen roditeljske podr{ke i emocionalne povezanosti djece sa roditeljima idrugim ~lanovima porodice su faktori unutar kojih se kre}e preventivno djelovanje poro-dice kada je u pitanju zloupotreba psihoaktivnih supstanci. Kvalitetna i funkcionalna po-rodica je najbolja za{tita od zloupotrebe sredstava ovisnosti (primarna prevencija).

87

30 Popovi} M., Me|uljudski odnosi iz aspekta socijalnog rada, Sarajevo, 1999.

Kao jednu od vidova socijalno patolo{kih pojava Milosavljevi} navodi toksikomanije31

(zloupotreba alkohola i psihoaktivnih supstanci odnosno ovisnost ljudi od bilo kog tipaopojnih droga) zatim agresiju i socijalnu izopa~enost.32 Porodica ima zna~ajnu ulogu i uranom otkrivanju, ali i u fazama odvikavanja od zloupotrebe psihoaktivnih supstanci ka-ko ne bi do{lo do ozbiljnijeg propadanja mlade li~nosti (sekundarna prevencija).

Porodica moè da poduzme i niz aktivnosti u fazi rehabilitacije mladih kako ne bido{lo do recidiva tj. do ponovne zloupotrebe psihoaktivnih supstanci (tercijarna pre-vencija).

Iako se pojava zloupotrebe psihoaktivnih supstanci i uloga porodice u prevencijiiste uglavom veè za dob adolescencije, sa primarnom prevencijom budu}i rodi-telji uistinu zapo~inju vlastitom odlukom o èljenom roditeljstvu, te sa ro|enjem dje-teta i njegovim prvim pla~om. Op}e je poznat zna~aj nje`nog dodira i zagljaja rodi-telja u prvim danima i mjesecima djetetova ìvota. Komunikacija dodirom, njega,hrana, igra, kao temeljni oblici ljudskog davanja, utje~u na razvoj djetetove bazi~nesigurnosti, osje}aja da je èljeno i voljeno.To je period koji ostavlja najdublje trago-ve kada je u pitanju formiranje budu}e odrasle li~nosti.

Porodica nam je dana. Ona nije na{ izbor, ali KAKO }emo ìvjeti u njoj, sa svo-jim ~lanovima jeste na{ izbor. Pitanja kao {to su: kako razgovaram sa uku}anima?,kako se zanimam za njihova o~ekivanja i èlje? {ta ~inim da doprinesem toplijojatmosferi?, kako se zabavljamo i provodimo slobodno vrijeme? mogu biti smjerniceu otkrivanju vlastitih snaga i osvje{tavanje ~injenice da smo i mi jedan od kreatoraporodi~ne atmosfere i zna~ajna jedinka koja moè biti izvor promjene na bolje.

Kada nam se ~ini da nam zna~ajni odnosi propadaju, va`ne stvari izmi~u, bez po-dr{ke drugih traìmo dostupna rje{enja. U osnovi ovakvog izbora pona{anja leè~ovjekove nezadovoljene osnovne potrebe jer svako od nas ima potrebu da budevoljen, da pripada drugom bi}u, da bude uvaàvan, da slobodno izraàva svoje mi-sli, èlje, da se zabavlja, da u~i i neprestano otkriva novo. Sve je to nama dostupnove} samim ro|enjem, u okrilju porodice.

Porodica33 je stabilna grupa kada su u pitanju vanjski, ali i unutra{nji utjecaji. Onanastoji odràti relativnu postojanost u svom identitetu. Ona teì rastu i razvoju uskladu sa postavljenim pravilima pona{anja i djelovanja, ali i sa jasno odre|enimgranicama. Ovakva porodica spremno do~ekuje promjene, nastoji biti prilagodljivana mnogobrojne zahtjeve koji se pred nju postavljaju u razli~itim fazama ìvota.

Veoma je mali rizik da }e djeca i mladi otpo~eti sa zloupotrebom psihoaktivnihsupstanci ako poti~u iz porodice u kojoj je u kontinuitetu prisutna emocionalna priv-rènost njenih ~lanova, ukoliko se taj odnos temelji na bezuvjetnoj ljubavi i uvaà-vanju i u kojoj vlada ugodan ambijent.

Sretna porodica nije stvar sre}e. Sretna porodica je pokazatelj stalnog rada i za-laganja njenih ~lanova. Taj rad se ogleda u upu}enosti jednih na druge, stalno zani-manje za o~ekivanja i potrebe u odnosima34: suprug/otac–supruga/majka, otac-sin,majka-sin, otac-k}erka, majka-k}erka, sestra-sestra, brat-brat, brat-sestra.

88

31 U tekstu }emo se usmjeriti na toksikomanije i tretirati ih kao svjestan izbor pona{anja, odgovor na frustraciju32 Milosavljevi} B., (1986.), Socijalna patologija, Svjetlost, Sarajevo33 Kvalitetni i funkcionalni porodi~ni sadràji34 Odnos (lat. relatio), izme|u ljudi, sadràja, predmeta; sva pona{anja kojima gradimo odnos – zadovoljavamo

svoje potrebe i omogu}avamo i drugome da zadovolji svoje

Interpersonalni odnosi sa aspekta socijalnog rada jesu relacije izme|u dvoje ili vi-{e ljudi, ono {to se de{ava izme|u konkretnih ljudi u konkretnoj socijalnoj mreì, nji-hovo uzajamno pona{anje, me|usobno djelovanje i doìvljavanje. Ve}ina na{ih ne-sre}a proisti~e iz naru{enih odnosa sa osobama do kojih nam je stalo. 35

Mi sve ~inimo kako bi imali bolje odnose ali nekad bez rezultata. Tada smospremni optuìti drugog za sve nesre}e. Mogu}a dobra smjernica – {ta uraditi posli-je – bi mogao biti put samoprocjenjivanja: “Ako mi ono {to sam rekao nije pomogloda budem bliì ili u boljem odnosu sa osobom do koje mi je stalo, {ta je to {to mo-gu uraditi druga~ije idu}i put {to }e nas povezati? Ako sami ne nalazimo odgovoreto je uredu. To moè biti nagovje{taj potrebe za otvorenom komunikacijom u kojojmoèmo, ako tako odlu~imo, iskazati procjenu vlastitog pona{anja, svoje èlje, tepitati za èlje drugoga i slu{ati sa uvaàvanjem i razumijevanjem. Ne treba zabora-viti da odnos ~ini dvoje ljudi i da je u odnosu svako odgovoran za svoje pona{anjekojim gradi ili ru{i taj odnos.

Porodi~nu atmosferu (izuzetno vaàn faktor razvoja djece/mladih) gradi svaki~lan svojim pona{anjem a skupina i me|udjelovanje pona{anja svih ~lanova ~ini je-dinstvenu snagu i ozra~je porodice, izvor snage, topline i ljubavi. Vrlo je zna~ajnokoliko podr{ke supru`nici/roditelji pruàju jedno drugome, koliko su sebe ostvarili narazli~itim podru~jima ìvota.

Danas se u literaturi o roditeljstvu moè pro~itati da je sretan roditelj uspje{an ro-ditelj. Smatra se da sretan roditelj svoje potrebe za mo}i, ljubavi, zabavom i slobo-dom zadovoljava u odnosima sa ljudima, aktivnostima do kojih mu je stalo; da sebeostvaruje uspje{no na podru~jima na kojima djeluje.

Roditelj uspijeva i moè prona}i i primijeniti pona{anja koja ga pribliàvaju djete-tu, adolescentu, osobama u ranoj odrasloj dobi pa i starijoj djeci. To moè svaki ro-ditelj koji odlu~i svoja pona{anja zamijeniti za slu{anje,36 a svoje zanimanje za dije-te pokazivati SLU[AJU]I ono {to dijete, mlada osoba, èli re}i.

Tradicionalna shvatanja o odgoju i vaspitanju po kojima je dijete Tabula rasa, ne-ispisana plo~a, koje ne zna {ta mu treba, su do danas zadràna i dio su na{ih uvje-renja. U ne{to manjoj formi ali ipak prisutna. Ako se u razmi{ljanjima krene od ovak-ve konstatacije onda svako traènje i zahtijevanje koje dolazi od djeteta mi odlu~i-mo ozna~iti kao neposluh. Potom ùrimo da ga u{utkamo ili nau~imo stvarima zakoje znamo da }e djetetu trebati u ìvotu. No, ìvot je puno vi{e od utabane staze.Dok to radimo mi ne slu{amo {ta nam mlada osoba govori – zapravo tako propu{ta-mo odrastanje i sazrijevanje, odri~emo sebe od saznavanja stvari koje djetetu pri~i-njavaju zadovoljstvo. Roditelj odlu~i da pravi stazu svom djetetu èle}i mu najbolje,ali dijete i dalje stoji zbunjeno, jo{ ne zna kako napraviti korak. Nerijetko se takvopona{anje djeteta tuma~i kao neposluh, pa se pribjegava prisiljavanju i ka`njavanju.

U na{oj kulturi dijete dugo ostaje dijete svojih roditelja pa moèmo nai}i na broj-na roditeljska zamjeranja i prigovaranja jer dijete radi “to” (izbor ”djeteta”) a ne “to ito” (izbor roditelja) – nije rijetkost da npr. roditelj djetetu redovno pravi sendvi~ ili sla-è mu odje}u iako dijete ima 27 ili 35 godina.

89

35 Glasser W., Teorija izbora – nova psihologija osobne slobode, Alinea, Zagreb, 2000.36 Vaàn element komunikacije u odnosu jeste ~uti i dobro razmisliti prije preduzete akcije ili odgovora paze}i

koliko }e ono {to kaèmo ili uradimo biti dobro za NA[ odnos.

90

Djeca i mladi bi trebali biti ravnopravni sugovornici svojim roditeljima, iskazivatiotvoreno i bez straha svoje èlje, potrebe i o~ekivanja. Razvijati obostrano povjere-nje i naviku da se o svemu vodi dijalog sa {to manje prigovaranja, upore|ivanja ioptuìvanja. Upore|ivanjem sa drugima, dijete postaje nezadovoljno sobom i moè~itav ìvot teìti ka tome da bude ne{to {to nije. Upore|ivati moèmo samo postup-ke uz obrazloènje, ali ne i osobe. Pohvale i pozitivne poruke podr{ke utje~u na raz-voj djetetovog samopouzdanja, samopo{tovanja i pozitivne slike o sebi.

Roditelji bi trebali u vaspitnom pristupu biti uravnoteènih principa, a eventu-alno razli~ite pristupe svesti na minimum. Oni su ti koji postavljaju i odràvaju gra-nice do kojih dijete moè i}i u svom pona{anju. Nije dobra pozicija u kojoj dijete sa-mo zahtijeva ili izraàva svoje èlje, a roditelji iste bezuvjetno ispunjavaju. Takvimroditeljskim pristupom djeca u~e da se moè dobivati bez davanja i truda. U takvomodnosu djeca sve podre|uju trenutnoj èlji za ugodom. Me|utim, uspostavljanjemgranica u~e se odga|ati trenutne èlje.

Ono {to moè biti izuzetna prednost i snaga jeste ne odustajati nikada od svogdjeteta ~ak i ako uradi ne{to {to je prema procjeni roditelja, vremena u kojem ìvi idru{tva, devijantno, asocijalno, patolo{ki, kriminalno.

Ako ste roditelj zapitajte se: “Znam li gdje moje dijete èli sti}i?” Pitajte ga i slu-{ajte i sigurno }ete po~eti otkrivati i upoznavati mladu osobu na vama nov na~in. Bi-}e mo`da ~udno, ali vidjet }ete OSOBU. To ne zna~i gubitak djeteta ve} naprotiv do-bijate sada vi za sebe podr{ku i ljubav do kraja ìvota. Ako svoje dijete odlu~ite po-smatrati kao osobu za sebe, koja ima svoje specifi~ne èlje, razmi{ljanja razli~ita odva{ih a koja treba va{u ljubav i podr{ku, sva va{a pona{anja naspram njega }e si-gurno biti efikasna. Radi se o slici (predod`bi) koju svako od nas njeguje a to je sli-ka djeteta koju imamo u na{im glavama. Nerijetko svaki roditelj ima plan za svojedijete ali u svim slu~ajevima svi roditelji èle dobro svojoj djeci.

Jedna od bitnih snaga porodice jeste duìna i kvaliteta zajedni~ki provedenogvremena. Slobodno vrijeme koje ~lanovi imaju za sebe i jedni za druge moè bitiklju~ prevencije zloupotrebe psihoaktivnih supstanci i vaàn faktor u unapre|enjukvalitete ìvljenja porodice. Neka pitanja koja porodica moè postaviti sebi, svojim~lanovima, sa ciljem unapre|enja kvalitete zajedni~kog ìvljenja: “Kako MI sada ì-vimo?”, “[ta RADIMO kada smo ZAJEDNO?”, “[ta mogu ja kao roditelj re}i {to }eme pribliìti djetetu?”, “[ta moèmo JO[ raditi zajedno?”.

Na zadnja dva pitanja moèmo odgovor prona}i razgovaraju}i sa djetetom, mla-dom osobom kroz dogovaranje37, zanimanjem za o~ekivanja, slu{anjem, prihvata-njem, po{tovanjem, uvaàvanjem razli~itosti, vjerovanjem.

Naàlost roditelji ~esto spoznaju na bolan na~in da mlada osoba moè sama na-praviti izbor pona{anja ne traè}i dozvolu. Ono {to je mladoj osobi svojstveno, kaoi odrasloj, jeste zadovoljenje potreba – osoba treba uvaàvanje, osje}aj vrijednosti,slobodu da otvoreno kaè svoj stav i tako pokaè da odrasta, ljubav i zabavu. Akoto, kao odrasliji, uskratimo ili pak dajemo od sebe u koli~inama koje preplavljujuonda mlado bi}e vene. Moè se povu}i i biti od sredine ocijenjen kao pristojan, mo-è formalno dobijati petice ili desetke iz svih predmeta tokom {kolovanja i jednakose osje}ati neuspje{no. Toj skupini niko ne pomaè jer niko ne primijeti ni{ta nepri-

37 Dogovaranje umjesto dogovor je dat kao trajni glagol, jer treba trajati kontinuirano ako se èli dobar odnos.

hvatljivo u pona{anju ali ih isto tako niko ne pita i nije im va`no saslu{ati ih (…jeropet znaju {ta im treba).

Druga skupina svoje frustracije (nastale u rigidnim porodi~nim okruènjima ili pakonim bez ikakvih pravila) pokazuje kroz razli~ite vidove pona{anja koje dru{tvo pre-poznaje kao patolo{ko ili zakonom sankcioni{e. Niko zapravo ne vidi apel na pomo}– apel “Vidi me i ja sam bi}e. Ja ne znam KAKO pri}i drugome. Ne znam KAKOosmisliti i organizirati svoj ìvot u ovom dru{tvu.” Odgovornost odraslih jeste podrà-vati mlade osobe da istraju na putu koji vodi do njihovog cilja, pomo}i u planiranju.Porodica tu moè u~initi puno. Svaka porodica je posebna i razli~ita, nosi u sebi ne-ponovljive na~ine za gradnju boljih odnosa i dobrobit svakog ~ovjeka.

Alkohol, droge, cigarete nisu prijetnja sami po sebi. Nemaju svojstva ljudskih bi-}a i ne mogu odlu~iti da se na|u u krvotoku mlade ili starije osobe. Svako uzimanjeje svjestan izbor da se postigne ugoda – ugoda je trenuta~na ali sa dugoro~nim {tet-nim posljedicama. Tu informaciju osoba zna ali ne uzima je za va`nu. Bira ìvot sailuzijom da je sve O.K. Sebi priskrbljuje trenuta~an osje}aj ugode i zadovoljstva ko-ji imamo mo`da kada se smijemo, kada provodimo vrijeme sa dragim i zna~ajnim,nama va`nim ljudima.

U nedostatku bar jednog kvalitetnog odnosa osoba }e napraviti odnos sa ne-~im/nekim jer potrebe su tu i treba ih zadovoljiti. A moèmo ih zadovoljiti jedino uodnosu sa ljudima, stvarima, aktivnostima.38

U svojoj knjizi “Roditeljstvo se moè u~iti”39 Igor Longo pi{e:Kada sa nekim èlite pobolj{ati odnos, usmjerite se samo na jednu stvar – naj-

va`niju u va{em odnosu. Ne rasipajte snagu na mno{tvo sitnica ili pitanja koja mo-gu sa~ekati.

Roditelj koji je donio odluku da }e izmijeniti svoj pristup prema djetetu i to takoda ga ubudu}e vi{e poti~e i ohrabruje, vodit }e ra~una o tome da:

vjeruje svome djetetu kako bi ono moglo vjerovati sebiusmjerava se na uspjehe, dobre strane, sposobnosti djetetane pita “Za{to si uradio?” nego “Kako to obja{njava{?” ili “ Kako misli{ ubudu}e?”okrenuti se prema onome {to je mogu}e, izvedivo.

Roditelj treba izgraditi odnos sa djetetom na na~in koji im oboma odgovara koris-te}i pona{anja koja rezultiraju ugodom, zadovoljenjem potreba i rastom kvaliteteodnosa. To je mogu}e samo u otvorenoj, dvosmjernoj komunikaciji.

Kontroliranje, prisiljavanje, manipuliranje, àljenje, prigovaranje, kritikovanje, optu-ìvanje su samo neka od pona{anja kojima ~esto roditelji pribjegavaju kada prepozna-ju da ne{to nije uredu sa pona{anjem djeteta. Dakle, na krizu odgovaraju neefikasnimpona{anjem ba{ kao {to je i dijete na svoju krizu odgovorilo konzumiranjem alkoholaili droga. Roditelj koji je uklju~en u razvoj i sazrijevanje svog djeteta lako }e prepozna-ti prve znake promjena u pona{anju i odgovoriti prihvatanjem, strpljenjem i otvorenimrazgovorom. Zapravo, za roditelja i za dijete nikada nije kasno ako se primjenjuju nji-ma dobro poznata pona{anja u odnosu koja rezultiraju obostranom sre}om.

91

38 Dr. William Glasser isti~e va`nost postojanja i gra|enja barem jednog odnosa sa osobom do koje nam je stalo{to igra veliku ulogu u za{titi mentalnog zdravlja.

39 Alinea, Zagreb, 2001.

Roditelj ne treba zaboraviti da je model, uzor svom djetetu i da }e najve}a po-mo} biti ukoliko nau~i vladati sobom, ukoliko preuzme odgovornost za vlastite ri-je~i i djela.

Vjerovati u sebe i u svoje dijete se ~ini te{ko kada razmi{ljamo na na~in da jeukaljan obraz porodice, kada mislimo {ta }e kom{ije ili kolege s posla misliti, re}i.

Ako odaberemo vjerovati i misliti da je to samo trenuta~an pad sa kojeg se ZA-JEDNO moè nastaviti onda }e zasigurno uloga porodice dobiti na svom zna~aju iiz krize polako pre}i u rast njenih ~lanova!

92

OVISNOST O PSIHOAKTIVNIMSUPSTANCAMA U SADR@AJURADA TIMA PORODI^NE MEDICINE

Dr. Hasanagi} Melida, spec. porodi~ne medicineRMC "Dr Safet Muji}", MostarProf.dr. Geoffrey HodgettsQueens University Canada, Family Medicine Development Program in BiHDr. Bajro Sari}, spec.stomatolo{ke protetikeRukovodilac primarne zdravstvene za{tite, RMC "Dr Safet Muji}", Mostar

Danas ovisnost o psihoaktivnim supstancama predstavlja problem od svjetskogzna~aja, jer je prisutna u svim dijelovima svijeta i pokazuje stalan trend porasta.[tetne posljedice upotrebe droga su vi{estruke, kako po osobu koja je koristi, takoi po dru{tvo u cjelini. Ovisnost o psihoaktivnim supstancama je sociomedicinskiproblem koji je u ekspanziji i u na{oj zemlji.

Pove}an broj ovisnika u Bosni i Hercegovini (BiH) rezultat je te{ke socioekonom-ske krize, visokog nivoa nezaposlenosti, neizvjesne budu}nosti, siroma{tva i osje-}aja bezna|a.

Termin psihoaktivna supstanca obuhvata {iroku paletu materija ~ija zloupotrebadovodi do o{te}enja zdravlja pojedinca, pa prema tome i javnog zdravlja, stvaraju}iveliki broj problema.

Psihoaktivna supstanca je svaka hemijska ili prirodna supstanca, koja alteriraraspoloènje, percepciju i svijest, odnosno koja, na bilo koji na~in, mijenja mentalnuaktivnost i psihi~ko stanje.

Pojmovi narkomanija, zloupotreba droga, ovisnost o drogama, nemedicinskaupotreba droga itd. se upotrebljavaju za ozna~avanje one situacije za koju je karak-teristi~no uspostavljanje naro~itog odnosa izme|u ~ovjeka i medikamenta.

Me|utim, potrebno je napraviti razliku izme|u pojedinih pojmova koji odre|ujuosobenosti odnosa izme|u ~ovjeka i medikamenta.

Kada govorimo o nemedicinskoj upotrebi psihoaktivnih supstanci, moè se govo-riti o zloupotrebi lijekova koji se koriste na na~in i u svrhe koje ljekar nije propisao,ali i o upotrebi zakonom zabranjenih psihoaktivnih supstanci uop}e.

93

94

Izuzetno sporadi~no upotrebljavanje psihoaktivnih supstanci moè se nazvatieksperimentisanjem. Eksperimentisanje se obi~no odnosi na po~etnu upotrebu ka-da osoba isprobava efekte koje pojedine psihoaktivne supstance izazivaju.

Ukoliko osoba povremeno upotrebljava psihoaktivne supstance kako bi se opus-tila i doìvjela prijatne efekte u odre|enim prilikama, pri ~emu ne}e biti nikakvogutjecaja na njeno svakodnevno funkcionisanje i ne}e do}i do razvoja ovisnosti, ondagovorimo o rekreativnoj upotrebi. Ovakva upotreba psihoaktivnih supstanci se mo-è uporediti sa dru{tvenim pijenjem alkohola. Ovaj pojam ne nailazi na odobravanjeonih koji svaku upotrebu psihoaktivnih supstanci smatraju problemati~nom.

U skladu sa definicijom Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) ovisnost o psi-hoaktivnim supstancama je “stanje periodi~ne ili hroni~ne intoksikacije koje je po-novljeno uzimanjem prirodne ili sintetske droge”.

Prema savremenim konceptima ovisnost o psihoaktivnim supstancama nije je-dinstvena bolest, nego predstavlja niz razli~itih dijagnosti~kih jedinica, ~iji je zajed-ni~ki nazivnik droga u {irem smislu, ali koje se me|usobno razlikuju, kako u pogle-du vrste droge kao etiolo{kog faktora, tako i u pogledu klini~ke slike, vrste ovisnostii krajnjeg ishoda.40

1. RIZIKO FAKTORI I RIZI^NO PONA[ANJE

Danas se ovisnost o psihoaktivnim supstancama tuma~i kao vi{efaktorijalna po-java. Da li }e osoba razviti ovisnost od odre|ene droge zavisi od interakcije tri fakto-ra: ÔVJEK – SREDINA – DROGA.

1. Osobine li~nosti i iskustvo osobe koja uzima droguIako ne postoji niti jedna li~nost koju bismo mogli slobodno nazvati ”ovisni~ka li~-

nost”, studije pokazuju zna~ajnu povezanost izme|u aspekata li~nosti i nastankaovisnosti. Naime, mladi ljudi koji imaju nisku tolerancija na frustraciju, nisko samo-po{tovanje, nedostatak sposobnosti za uìvanjem, koji su depresivni, ispoljavajuotvorenu ili prikrivenu agresivnost i imaju genetske predispozicije su skloniji ka po-sezanju za psihoaktivnim supstancama. Mladi su u uzrastu puberteta i adolescenci-je nezadovoljni sami sobom, te{ko se nose sa stresom, strahom, tjelesno{}u i spol-no{}u, ”JA” osobe je veoma lako povrijediti i to postaje presudno za razvoj proble-matike ovisnosti.

2. Priroda sociokulturnog okruènja osobeKako {ira, tako i uà dru{tvena zajednica imaju zna~ajan utjecaj na mladu osobu.

Dru{tveni faktori kao npr. odnos prema potro{a~kim i ovisni~kim sredstvima, vrijed-nosnim normama, svijesti o zdravlju, spolno specifi~noj raspodjeli uloga, okolinskimuslovima, kvaliteti ̀ ivljenja, ̀ ivotnoj orijentaciji, pristupu trì{tu rada, integraciji ili odba-civanju, utje~u na razmjeru oboljenja od ovisnosti. Svako dru{tvo ima svoje ovisnosti.

40 Petrovi} S., Droga i ljudsko pona{anje, Partenon, Beograd, 2001.

Porodica, {kola, obrazovanje i radna sredina imaju veliku ulogu. Odnos ~lanovaporodice i autoritativnih osoba, ali i vr{njaka prema ovisnosti i sredstvima koja do-vode do ovisnosti utje~u na daljnji razvoj li~nosti i sam njen odnos prema ovisnosti,jer djeca u~e na primjerima koje vide u svojoj okolini.

3. Farmakolo{ki efekti droge, koli~ina i u~estalost uzimanja, te na~in uno-{enja u organizam utje~u na djelovanje odre|ene supstance. Djelovanje psiho-aktivne supstance dodatno je odre|eno faktorima iz podru~ja li~nosti, socijalnogokruènja i dru{tva uop}e.

2. PORODI^NA MEDICINA IPOREME]AJ UPOTREBE SUPSTANCI

Porodi~na/obiteljska medicina je akademska nau~na disciplina sa svojim eduka-cionim sadràjem, bazom dokaza i klini~kom aktivnosti i klini~ka specijalizacija ori-jentirana na primarnu zdravstvenu za{titu.

Karakteristike discipline porodi~ne medicine su:a) uspostavlja prvi kontakt sa pacijentom u sklopu sistema zdravstvene za{tite,

pri ~emu se rje{avaju svi zdravstveni problemi bez obzira na dob, pol ili bilokoju drugu karakteristiku pacijenta;

b) ~ini efektivnim kori{tenje resursa zdravstvenog sistema tako {to koordinirazdravstvenu za{titu, rade}i sa drugim profesionalcima u primarnoj zdravstvenojza{titi, zastupaju}i pacijenta u daljnjim kontaktima sa drugim specijalistima;

c) razvija pristup lije~enju sa pacijentom u centru, upu}en na pacijenta kao indi-viduu, njegovu porodicu i njihovu zajednicu;

d) ima specifi~an pristup pregledu pacijenta ~ime, tokom vremena i kroz efektiv-nu komunikaciju, uspostavlja, utvr|uje poseban odnos sa pacijentom;

e) odgovara za kontinuiranu njegu, odre|enu potrebom pacijenta;f) uspostavlja specifi~an proces dono{enja odluke (dijagnosticiranje, odre|eno

prevalencijom i incidencijom bolesti u zajednici);g) vodi istovremeno i akutne i hroni~ne probleme pacijenata;h) vodi bolest koja se iskazuje kao nediferencirana u ranoj fazi, prate}i njen raz-

voj {to moè zahtijevati hitnu intervenciju;i) promovira zdravlje i dobrostanje odgovaraju}im i efektivnim intervencijama;j) ima naro~itu odgovornost za zdravlje u zajednici;k) bavi se zdravstvenim problemima u njihovim fizi~kim, psiholo{kim, socijalnim,

kulturnim i egzistencijalnim dimenzijama. 41

U medicinskoj praksi u na{oj zemlji se za klasifikaciju i dijagnosticiranje mental-nih poreme}aja i poreme}aja pona{anja zbog upotrebe psihoaktivnih supstanci zva-

95

41 WONCA EUROPA 2002.

96

ni~no koriste postupci, specifi~ni kriteriji i dijagnosti~ka uputstva koje predvi|aPoglavlje V MKB-10 Me|unarodne klasifikacije bolesti.

U skladu sa MKB-10 Me|unarodne klasifikacije bolesti, poreme}aj upotrebe sup-stanci -F11 ima slijede}e dijagnosti~ke karakteristike:

– Obilna ili ~esta upotreba;– Upotreba supstanci dovela je do fizi~kog o{te}enja (tj. pozlje|ivanje u stanju

intoksikacije), psihi~kog o{te}enja (tj. psihijatrijskog simptoma zbog upotrebesupstanci) ili je dovela do {tetnih socijalnih posljedica (tj. gubitka posla,ozbiljnih porodi~nih problema);

– Te{ko}e u kontroliranju upotrebe supstanci;– Izraèna èlja za upotrebom supstanci; – Tolerancija (moè koristiti velike koli~ine supstanci bez znakova intoksicirano-

sti);– Apstinencija (tjeskoba, drhtavica ili drugi simptomi nakon prekida upotrebe).42

Porodi~na medicina kao strate{ko opredjeljenje reforme zdravstva u BiH kroz re-formu primarne zdravstvene za{tite, podrazumijeva rje{avanje zdravstvenih potrebaporodice i populacije u cjelini.

“[irenje istinitih i pravovremenih informacija ima za cilj da ohrabri pozitivno pona-{anje i realne stavove prema drogama i njihovoj zloupotrebi”. Edukacija mora zapo-~eti edukacijom edukatora. To su nastavnici, u~itelji, porodica, ljekar op}e i porodi-~ne medicine. Dosada{nja praksa da ovu edukaciju sprovodi neko drugi, pokazalase kao neefikasna.

Stoga je veoma va`no da porodi~ni ljekari, ali i ljekari uop}e, imaju adekvatnuedukaciju i trening o upotrebi psihoaktivnih supstanci i poreme}ajima koji su u vezis tim, jer }e samo tako biti u mogu}nosti da provode bolju zdravstvenu za{titu po-pulacije u zajednici.

SZO preporu~uje da se slijede}i principi, koji se odnose na op}e medicinskoobrazovanje, primijene na specifi~nu edukaciju zdravstvenih profesionalaca o pore-me}ajima uzrokovanim upotrebom psihoaktivnih supstanci:a) Edukacija zdravstvenih profesionalaca treba se temeljiti na radu u zajednici i ra-

du sa stanovni{tvom, sa posebnom brigom za pacijenta, porodicu i zajednicu;b) Edukacijske aktivnosti zdravstvenih profesionalaca trebaju uklju~ivati prikladno

iskustvo na univerzitetu i u bolni~kim uslovima, zajednici i drugim zdravstvenimustanovama kako bi imali priliku da steknu uravnoteèn uvid u djelatnosti koje seodvijaju unutar zdravstvenog sistema;

c) Edukacija zdravstvenih profesionalaca se treba fokusirati na bio-psiho-socijalneaspekte zdravlja i bolesti pacijenta, porodice i zajednice, i treba se odvijati u sa-moj zajednici {to je vi{e mogu}e;

d) Uz tradicionalni sadràj nastavnog plana i programa, poput epidemiologije, pri-kupljanja i analize podataka, informatiku, rukovo|enje planiranjem i menad`men-tom, ekonomskim i bihevioralnim naukama, potrebno je podu~avati teoriju i tehni-

42 Uputstva za dijagnostiku i tretman mentalnih poreme}aja u primarnoj zdravstvenoj za{titi (PZZ) -MKB 10,poglavlje V, Verzija za PZZ, SZO, 2001.

ke istraìvanja zdravstvenih slu`bi kako bi se efikasno planiralo i pratilo izvo|e-nje zdravstvene za{tite;

e) Potrebno je isticati zna~aj etike tokom edukacije i prakse u odnosu na brigu zapacijenta i zajednicu;

f) Edukacija zdravstvenih profesionalaca ne bi trebala biti ograni~ena na osnovnuedukacijsku pripremu ili specijalisti~ki/sub-specijalisti~ki trening, nego bi se treba-la provoditi tokom cijele profesionalne karijere i

g) Istraìvanje je neophodna komponenta razvoja edukacije zdravstvenih profesi-onalaca.Ipak, va`no je pored zdravstvenih profesionalaca u rje{avanje problema upotrebe

i ovisnosti o psihoaktivnim supstancama uklju~iti i profesionalce iz drugih oblasti. 43

Parasoni} i saradnici (1989.) smatraju da subspecijalisti~ki pristup ovom proble-mu treba zamijeniti transdisciplinarnim, uz efikasan dru{tveni anga`man mnogih su-bjekata u dru{tvenoj zajednici. Treba se u potpunosti osloboditi tendencija i pristu-pa koji medikaliziraju ili psihijatriziraju ovaj multidimenzionalan problem koji je multi-faktorijalno uslovljen.

3. ULOGA PORODI^NOG LJEKARA UPREVENCIJI POREME]AJA UPOTREBE SUPSTANCI

Veoma je bitno da porodi~ni ljekar napravi procjenu socijalnog, ekonomskog irazvojnog aspekta osobe pred sobom, a s obzirom da govorimo o prevenciji tu oso-bu }emo nazivati klijentom. To zna~i da }emo svaku priliku dolaska klijenta u na{uambulantu odnosno na{ odlazak drugom ~lanu porodice, iskoristiti da uzmemo sli-jede}e podatke i upi{emo ih u medicinski karton klijenta.

Po~etak uzimanja droga se veè jo{ za uzrast od 12-17 godina. Zato je potrebnopitati slijede}e:

u kakvom se dru{tvu kre}e (da li je to lo{e dru{tvo ili dru{tvo u kojem se ve}konzumira droga);kakav je bio u~enik u osnovnoj {koli;kakva je sredina u kojoj ìvi (da li se radi o sredini-zajednici u kojoj se drogapoja~ano konzumira);da li je pu{a~, navike, procjena nikotinske ovisnosti;porodi~na istorija alkoholizma i konzumiranja duhana;lo{e roditeljstvo;kakva je veza izme|u djece i roditelja;da li postoje, i od kada, problemi pona{anja;du{evno oboljeli od depresije, {izofrenije, poreme}aji pam}enja i hiperaktivneosobe ~ine veliku grupu rizika.

97

43 Programme on Substance Abuse - Health Professional Education on Psychoactive Substance Use Issues,WHO 1996.

3.1. Uzimanje historije bolesti

Koristiti akronim HEADSSS radi lak{eg pam}enjaH - home (dom)E - education (obrazovanje)A - activities (aktivnosti)D - drugs (droge)S - sexual activity (seksualna aktivnost)S - suicid (samoubistvo), depresijaS - safety (sigurnost)

Porodi~na medicina moè imati koristan, a ovisnost o psihoaktivnim supstanca-ma {tetan utjecaj na tri nivoa: porodicu, pojedinca i dru{tvo.

[tetni utjecaji zloupotrebe supstanci se ogledaju 1. na porodicu: kroz finansijsko optere}enje, gubitak socijalnih veza, tjeskobu,

depresiju ~lanova porodice, razvod braka ili raskid veze, zlostavljanje, odnos-no nasilje u porodici;

2. na pojedinca: kroz slabljenje {kolskog uspjeha, izostanke iz {kole, depresiju,nesanicu, samoubistvo, otu|enje ili gubitak brige, fizi~ke efekte bolesti;

3. na dru{tvo: kroz pitanje sigurnosti dru{tva, raspad civilnog dru{tva, te finansij-ski oteàn sistem zdravstvene za{tite

3.2. Fizikalni pregled

Ako ponekad uzima alkohol ili drugu supstancu, rijetko kad moèmo otkriti ne{tou fizikalnom pregledu.

Ako se radi o hroni~noj zloupotrebi supstanci, mogu biti prisutni slijede}i znaci:– TAHIKARDIJA (UBRZANO LUPANJE SRCA), HIPERTENZIJA (POVI[EN

KRVNI PRITISAK) - naro~ito kod akutne intoksikacije kokainom ili amfetami-nom;

– GUBITAK NA TJELESNOJ TE@INI - iskoristiti posjetu pacijenta i za vaganje ito zabiljeìti;

– PROMJENE NA KO@I (tetovaà, tragovi od igala, absces, celulitis, ùtilo, osip– BOL U GRUDIMAKod predoziranja mogu se javiti depresija disanja, mioza.Svaka ambulanta porodi~ne medicine bi morala imati testove na droge, koji mo-

gu biti:1. Test analize urina kod uzimanja: marihuane, kokaina, amfetamina, opijata,

barbiturata, benzodiazepina.2. Testiranja na inhalatorne opijate se rutinski ne rade.U laboratoriji doma zdravlja mogu se uraditi testovi na: HIV, HCV, hepatogram,

urea, kreatinin, vrijeme krvarenja i zgru{avanja.

98

3.3. Menad`ment-vo|enje problema

Pristup problemu }e odre|ivati stepen rizi~nog pona{anja kao i stepen ovisnosti.Ako se adolescent nalazi u grupi niskog rizika, ljekar }e ga vi{e informirati o zna-

~aju prekida uzimanja alkohola, droga, prestanku pu{enja, {tetnosti uzimanja alko-hola i ostalih supstanci, te izbjegavanju grupa u kojima se konzumira alkohol i droga.

Ljekar }e svoja vrata ostaviti otvorena za sva eventualna pitanja, biti otvoren,empati~an (suosje}ajan), iskren i susretljiv. Ovakve pacijente je ponekad te{ko prido-biti za razgovor, ali stvaranje osnove i rad na me|usobnom povjerenju jedna je odosnovnih karakteristika rada tima porodi~ne medicine u ovoj oblasti. Ispo~etka mo`dane}e htjeti zakazati pregled ali kasnije, nakon {to stekne povjerenje, to }e i}i lak{e.

Naro~itu pa`nju obratiti na osobe koje imaju obi~aj sjesti za volan nakon zabavana kojima se konzumira alkohol ili droga.

3.4. Rana intervencija

Ljekar op}e ili porodi~ne medicine }e poduzeti ranu intervenciju prema osobamakoje po~inju konzumirati drogu, ali ona jo{ uvijek ne interferira sa njihovim svako-dnevnim aktivnostima (mogu da u~e, ne uzimaju drogu svaki dan, redovno odlaze u{kolu). Ovo je grupa kojoj treba posvetiti veliku pa`nju.

Savjetovati da ima dobre odnose sa dobrim u~enicima u {koli, a naro~ito sa pri-jateljima koji ne konzumiraju droge.

Ako postoji problem, ljekar mora razmotriti pacijentovu èlju da u potpunosti pres-tane sa uzimanjem droge i promjeni svoje pona{anje.

Zatim se ljekar moè susresti sa roditeljima, razviti adekvatnu strategiju i peri-odi~no pacijenta pratiti u svojoj ordinaciji. Ovo periodi~no vi|anje je najva`nije upo~etku. Tim porodi~ne medicine mora biti upoznat sa resursima u zajednici kakobi mogao uputiti pacijenta na neke programe, grupe podr{ke, uspostaviti kontaktesa socijalnim ustanovama i humanitarnim organizacijama za mlade koji im mogubiti od koristi.

U slu~ajevima kada adolescent nastavi sa uzimanjem droga uprkos svim nasto-janjima porodi~nog ljekara potrebno ga je uputiti u Centar za mentalno zdravlje ilidruge specijalizirane programe. Osobe koje imaju prikrivene poreme}aje du{evnogzdravlja morale bi biti upu}ivane odmah u specijaliziranu zdravstvenu ustanovu.

Ostali kriteriji za specijalni tretman uklju~uju dugogodi{nju istoriju konzumiranjadroga, poku{aj suicida ili stalno druènje sa ovisnicima.

3.5. Prognoza

Vrlo je te{ko ocijeniti kakv }e biti kona~an rezultat za nekoga ko je po~eo koristitidroge. Neki se ne}e mo}i oduprijeti, drugi }e redovno posje}ivati grupe podr{ke i po-rodi~ne ljekare i uspjeti se oporaviti. Ali }e ostati rizik za recidiv nekad u toku ìvota.

Sami porodi~ni ljekari bez pomo}i {ire zajednice, koja uklju~uje sudstvo, policiju,centre za socijalni rad, nastavnike u {kolama, roditelje, nevladine organizacije, ne-}e mo}i u~initi puno.

99

ZAKLJUÂK

Rad tima porodi~ne medicine se bazira na tzv. primarnoj prevenciji. Na ovom ni-vou bi se moglo najvi{e posti}i rade}i na izobrazbi djece u {kolama, univerzitetima,sa roditeljima, porodicom.

Edukacija edukatora je bitna komponenta koja se kontinuirano de{ava u sklopuprograma dodatne obuke iz porodi~ne medicine, kao i specijalizacije iz oblasti poro-di~ne medicine. Blagovremeno prepoznavanje problema i pravilna reakcija, {to jenekad i najteè, }e doprinjeti rje{avanju ovih poreme}aja prije nego {to postanu pro-blem, {to je najefektivnija, najracionalnija metoda.

Sekundarna i tercijarna prevencija, saradnja sa nadle`nim pomenutim institucija-ma i kolegama drugih specijalnosti }e u mnogome doprinijeti boljem i lak{em rje{e-nju problema ovisnosti.

100

101

MOGU]NOSTI LIJEÊNJAOVISNOSTI O PSIHOAKTIVNIMSUPSTANCAMA I SMANJENJE [TETA

Prim. Dr. Nermana Mehi}-Basara, spoecijalista neuropsihijatarZavod za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo

UVOD

Od upotrebe preko zloupotrebe pa do razvijanja bolesti ovisnosti, pojedinac pro-lazi kroz razli~ite faze spoznaje utjecaja i zna~enja droge, kako u svom ìvotu, takoi u ìvotu cijele porodice. Iako droga prevashodno {tetno djeluje na pojedinca, ovis-nost o psihoaktivnim supstancama kao simptom poreme}ene organizacije dru{tve-nog sistema ima mnogo {ire reperkusije i negativne implikacije, ne samo u zdrav-stvenom ve} i u socijalno-kulturolo{kom i ekonomskom smislu.

Treba naglasiti da „Ne postoji jedinstveno sredstvo niti razra|en i efikasan metodlije~enja ovisnosti o psihoaktivnim supstancama. Do sada su se u nekoliko navratau relativno kratkom vremenskom razdoblju mijenjali op{ti principi terapijskog pristu-pa i na~ina institucionalnog zbrinjavanja ove grupe te{kih bolesnika.“44

Zbog toga i lije~enje ovisnosti o psihoaktivnim supstancama predstavlja veomakompleksan medicinski zahvat koji se po pravilu sprovodi u specijaliziranoj zdrav-stvenoj ustanovi u hospitalnim i/ili ambulantnim (vanbolni~kim) uslovima. Hospitali-zacija se preporu~uje samo u po~etku terapijskog programa, za fazu detoksikacije,tj. „skidanja sa droge“, te uspostavljanja inicijalne apstinencije.

Prije po~etka lije~enja potrebno je uspostaviti dijagnozu ovisnosti u skladu sa me-|unarodno priznatim dokumentima kao {to su deseta revizija Me|unarodne klasifi-kacije bolesti (MKB-10) iz 1992. godine koju je objavila Svjetska zdravstvena orga-nizacija (SZO) i Dijagnosti~ko statisti~ki vodi~, ~etvrto izdanje (DSM-IV) iz 1994. go-dine, Ameri~ke asocijacije psihijatara. Kod nas je zvani~no u upotrebi MKB-10 pre-ma kojoj su „Du{evni poreme}aji i poreme}aji pona{anja izazvani uzimanjem alko-hola i psihoaktivnih supstanci“ svrstani u klasifikacijsko polje F10-F19.

Bez obzira da li se bolest razvila kao reakcija pojedinca na o~igledno socijalno-

44 Loga S., Klini~ka psihijatrija, Medicinski fakulteti Sarajevo i Zula, 1999.

patolo{ko okruènje ili je nastala kao posljedica (primarnog) poreme}aja li~nosti,droga u po~etku ima podsticajno-stimulativni zna~aj, a tek vremenom postaje ne-odoljiva potreba bez koje ovisnik o psihoaktivnim supstancama ne moè zamislitisvoj ìvot. I kada do|e u stadij „patolo{ke simbioze“ koju karakteri{e princip kontra-diktornih zna~enja droge za pojedinca (ne moè bez droge ali ne moè dalje ni snjom), tada razmi{lja o lije~enju kao izlazu iz ìvotnog ko{mara u koji je upao. Uovakvoj situaciji od presudnog zna~aja za ishod lije~enja svakako predstavlja prvikontakt pacijenta sa ljekarom.

1. PROGRAMI LIJEÊNJA

Program odvikavanja (od droge) je sloèn multikomponentni proces koji, poredpo~etne medikamentozne terapije, obuhvata razli~ite terapijske tehnike kao {to su:individualna i grupna psihoterapija, socioterapija, porodi~na terapija, radno-okupa-ciona terapija, razli~ite grupe za podr{ku, psihosocijalne intervencije, klubovi, te du-goro~na rehabilitacija i resocijalizacija putem terapijske komune.

Program se sprovodi u fazama u kojima svaki ~lan multiprofesionalnog tima imazna~ajnu ulogu.

Proces lije~enja odvija se u slijede}im fazama: 1. Inicijalna faza – faza dono{enja odluke2. Predhospitalna faza – faza razvijanja motivacije3. Faza detoksikacije metadonom4. Post-detoksikacijska faza – faza psihosocijalne rehabilitacije5. Produèna rehabilitacija i resocijalizacija – terapijska komuna

FFaazzee ttrreettmmaannaa

102

Po~etak tretmana obi~no se de{ava u Savjetovali{tu, kada se obavi prvi intervjusa pacijentom i njegovim uìm ~lanovima porodice. Tako se do|e do podataka o raz-voju bolesti, fizi~kim i psihi~kim posljedicama kao i komplikacijama na planu poro-di~nih odnosa.

Ve} u prvom kontaktu pacijentu se mora dati nedvojbena poruka da mu se moèpomo}i samo ako on to i sam èli te da je odvikavanje dugotrajan proces u kojemtreba imati mnogo strpljenja. Treba nastupiti otvoreno, iskreno, s pozitivnom energi-jom, s ciljem da se kod pacijenta i njegove porodice potakne osje}aj povjerenja ucjelokupni program lije~enja, ne skrivaju}i pri tome i pote{ko}e kao i mogu}e kompli-kacije koje se u manjem ili ve}em stepenu mogu pojaviti.

Ako se, cijene}i dijagnosti~ke kriterijume MKB-10, postavi dijagnoza ovisnosti ta-da se pristupa kreiranju „plana lije~enja“ pri ~emu treba zadovoljiti „~etiri obaveznauslova: dolazak kod ljekara mora da bude dobrovoljan, mora da prekine sa uzima-njem droge, mora da prekine sve kontakte sa osobama sa kojima je bio u kontaktuu vrijeme zajedni~ke zloupotrebe ili nabavke droge, mora da vrati sve dugove.“45

U inicijalnoj fazi tretmana potrebno je {to {ire uzeti sve podatke iz li~ne i poro-di~ne istorije bolesti, kao i socijalnu anamnezu, identificirati saradnike u lije~enju (uì~lan porodice, kojeg odredi sam pacijent), te pristupiti laboratorijskim pretragamakrvi i urina. Va`no je uraditi skrining test urina na prisustvo psihoaktivne supstance,kao i testove Hepatitis markera B i C, te HIV test. Regulisano zdravstveno osigura-nje je neophodan uslov za nastavak tretmana. U svim spornim slu~ajevima uklju~u-je se nadle`na socijalna slu`ba (u op}ini stanovanja). Ova faza, koja se jo{ zove ifaza dono{enja odluke, individualno razli~ito traje, a prosje~no, prema na{em isku-stvu, jednu do ~etiri nedjelje.

Nakon inicijalne faze u kojoj je postavljena dijagnoza, ura|ena laboratorijskaobrada, kao i neophodni tehni~ko-administrativni poslovi, slijedi druga faza – fazarazvijanja motivacije ili tzv. predhospitalna faza u kojoj se pacijent uklju~uje u su-portivno-psiholo{ke grupe ili grupe za podr{ku. Cilj ovih grupa je da kod ovisnikarazvije motivaciju za promjenu stila ìvljenja i pokrene unutarnje psiholo{ke meha-nizme koji }e pota}i novi na~in razmi{ljanja.

Pored ovih grupa, u ovoj fazi se organizuju i grupe sa ~lanovima porodica. To suinformativno-edukativne grupe u kojima se ~lanovima porodica daju informacije obolesti ovisnosti, o komplikacijama i mogu}nostima lije~enja. Ova faza obi~no trajeod dvije do ~etiri nedjelje.

Glavni cilj svakog programa odvikavanja je apstinencija i ìvot bez droge. Zbogtoga se kod svake PRVE ODLUKE o lije~enju planira program metadonske deto-ksikacije (MDT), koji se po pravilu sprovodi u hospitalnim uslovima i predstavlja je-dnu od faza procesa odvikavanja. MDT se moè sprovesti i u ambulantnim uslovi-ma ali su izgledi uspje{nosti tretmana mnogo ve}i ako se sprovode u odjelima zat-vorenog tipa. Prije po~etka tretmana i ulaska na odjeljenje pacijent je obavezan dapotpi{e propisani obrazac u skladu sa zakonom o za{titi osoba sa du{evnim smet-njama o dobrovoljnom pristanku na lije~enje, kao i Terapijski ugovor u prisustvu te-rapeuta. Terapijskim ugovorom su regulisana pitanja vezana za du`nosti i obavezepacijenta prema terapijskom programu kojem pristupa.

103

45 Petrovi} P.S., Droga i ljudsko pona{anje, Partenon, Beograd, 2001.

104

Postdetoksikacijska faza – faza psihosomatske rehabilitacije je faza u kojoj seradi na oblikovanju li~nosti putem radno-okupacionih oblika rada. Time se ja~aju re-habilitacioni potencijali pacijenta, stabilizira postoje}a motivacija i radi na uspostav-ljanju psiholo{ke obrade cjelokupnog procesa lije~enja. U visoko razvijenim zemlja-ma Zapada ova faza relativno dugo traje, u prosjeku {est mjeseci. Obi~no je podi-jeljena na dva perioda, prvi koji traje 6-8 nedjelja i sprovodi se u hospitalnim uvjeti-ma poluotvorenog tipa i drugi, dva puta duì koji je tipa dnevne bolnice u kojoj paci-jent boravi samo u toku dana. Ovo je i period u kojem se obavljaju pripreme za odla-zak u terapijsku komunu.

U Bosni i Hercegovini (BiH) trenutno se ne sprovodi ova faza lije~enja zbogodsustva fizi~kih kapaciteta, {to predstavlja veliki hendikep postoje}eg programaodvikavanja i nerijetko je pospje{uju}i faktor u nastanku recidiva.

înjenica je da pacijent, nakon provedene detoksikacije, dok je jo{ u rekonvales-cenciji (oporavku), odlazi iz bolnice i suo~ava se sa izazovom „vra}anja“ na ulicu ipovezivanja sa starim dru{tvom. Ovo predstavlja i najrizi~niji period u cjelokupnomprocesu lije~enja, budu}i da je ~esto neizvjesno koliko dugo vremena }e ~ekati zamjesto u terapijskoj komuni.

Faza produène rehabilitacije iresocijalizacije – Terapijska komuna

Lije~eni ovisnici koji su kroz ranije opisane stadije procesa lije~enja uspostaviliapstinenciju i ispunili sve neophodne uslove, odlazak u terapijsku komunu doìvlja-vaju sa pomije{anim osje}anjima. Imaju razloga da budu zadovoljni jer su savlada-li polovinu te{kog uspona, ali istovremeno osje}aju strah i zabrinutost za savlada-vanje ostatka uspona do vrha. Jer, ishod je ponekad neizvjestan. Va`no je ista}i dase „u ovoj fazi pacijent prvi put osloba|a zavisnosti od svojih terapeuta, preuzimabrigu i odgovornost za svoje dalje lije~enje.“46

Djelatnost terapijske komune47

U realizaciji tercijarne prevencije neophodna je podr{ka Kantona i nadle`nih mi-nistarstava u formiranju terapijske komune, u kojoj }e se provoditi programi rehabi-litacije za lije~ene ovisnike koji su uspostavili apstinenciju (obezbje|enje prostora,materijalna podr{ka, stru~ne konsultacije itd.).

Terapijska komuna je posebna, nezavisna i specifi~na institucija koja se prevas-hodno bavi tercijarnom prevencijom, odnosno tretmanom i rehabilitacijom ovisnikao psihoaktivnim supstancama.

Zadatak terapijske komune je da u relativno dugom vremenu (2-5 godina) nasto-ji u zna~ajnoj mjeri promijeniti stavove, pona{anje i bitno smanjiti somatske {tete ipsihi~ke posljedice dugotrajne zloupotrebe droga.

Terapijska komuna treba da omogu}i psihosocijalnu rehabilitaciju lije~enih ovisnika.Terapijska komuna treba da omogu}i socijalnu reintegraciju u zajednicu na ovaj

na~in rehabilitiranih ovisnika.

46 Petrovi} P.S., Droga i ljudsko pona{anje, Partenon, Beograd, 2001.47 Inovirani Program prevencije narkomanije, alkoholizma i drugih ovisnosti, za period 2004.-2007. godine,

Kanton Sarajevo, Ministarstvo zdravstva, Sarajevo, 2004.

Terapijska komuna treba da omogu}i i druge mjere iz domena prevencije ovisno-sti o drogama i unapre|enje mentalnog zdravlja op}e populacije.

Terapijska komuna kao osnovni metod svog rada koristi socioterapijske, psihote-rapijske, radno-rekreativne, okupacione i ~isto privredne aktivnosti u kompleksnojrehabilitaciji te{kih ovisnika o drogama.

Terapijska komuna ne koristi medicinski model lije~enja ovisnika, nego se za ta-kve potrebe sluì postoje}om zdravstvenom mreòm i odgovaraju}im centrima zamentalno zdravlje.

Osoblje koje }e pruàti usluge u terapijskoj komuni su: rehabilitirani biv{i ovisni-ci, volonteri, socijalni radnici, psiholozi, sociolozi, radni i okupacioni terapeuti, spo-rtski treneri, teolozi i svi drugi koji mogu pomo}i.

Terapijska zajednica mora usko sura|ivati sa socijalnim slu`bama, vladinim i ne-vladinim organizacijama koje se bave ovom problematikom, vaspitno-obrazovniminstitucijama, kulturnim, umjetni~kim i sportskim dru{tvima, vjerskim institucijama,kao i sa zdravstvenim institucijama u skladu sa posebnim potrebama.

Terapijska komuna razvija saradnju sa sli~nim institucijama kako na teritoriji na-{e zemlje tako i u inostranstvu.

3. SMANJENJE [TETA (HARM REDUCTION)

Smanjenje {teta (Harm reduction) predstavlja skup mjera koje se preduzimaju ujednoj zajednici u cilju smenjenja posljedica, odnosno komplikacija koje mogu na-stati zbog opasnog i {tetnog konzumiranja droga. Najva`niji oblici ovih aktivnosti suvezani za prevenciju {irenja zaraznih bolesti (hepatitis B i C, te HIV/AIDS), izmjenuigala i {prica, pravilno informisanje ovisnika o posljedicama po zdravlje ukoliko sene pridràvaju principa smanjenja {teta i drugo.

Program metadonskog odràvanja je tako|er dio aktivnosti vezanih za smanje-nje {teta i u Sarajevu se sprovodi od 1989. godine, a u periodu poslije rata i u ne-kim drugim gradovima kao {to su: Zenica, Mostar, Sanski Most, Biha}. Zna~ajno jenaglasiti da je program smanjenja {teta kao drugi glavni cilj uvr{ten u inovirani Pro-gram prevencije narkomanije, alkoholizma i drugih ovisnosti Kantona Sarajevo zaperiod 2004.-2007. {to upu}uje na implementaciju pojedinih segmenata programa ubudu}nosti, a {to do sada nije bio slu~aj.

Ovdje treba spomenuti da se u svijetu koristi i niz drugih medikamenta u progra-mima supstitucije kod ovisnika o opijatima kao {to su: Levo-alfa-acetilmetadol (LA-AM), Bubrenorphine (Subutex), Naloxone, Naltrexon (Nemexin ili Nalorex ili Revia),ali kod nas ovi oblici tretmana jo{ nisu u potpunosti zaìvjeli.48

105

48 Verster A., Buning E., Vodi~ za metadonsku terapiju, 2000., Euro-Methwork, Amsterdam, Netherlands,Sarajevo, 2001.

BOLESTI U VEZI SARIZI^NIM PONA[ANJEMOSOBA KOJE ZLOUPOTREBLJAVAJUPSIHOAKTIVNE SUPSTANCE

Doc. Dr. sci. Sajma Krki}-Dautovi}, spoecijalista infektologijeKlinika za infektivne bolesti Klini~ki Centar Univerziteta u Sarajevu

“Svaka bolest ima lijeka, osim starosti i smrti,

pa prona|ite ga”.HADIS

Direktno djelovanje psihoaktivnih supstanci na psihi~ko, a potom fizi~ko zdravljeosoba koje ih zloupotrebljavaju je jedna strana problema.

Druga strana problema su zarazne bolesti kojima su te osobe izloène, a koje po-gor{avaju ve} naru{eno stanje zdravlja i vode organizam kraju, bilo zbog brzine na-predovanja zarazne bolesti ili zbog uni{tenja imunolo{kog sistema.

Osobe koje zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance sklonije su infekcijama oddrugih, zbog pada otpornosti organizma. U prvom redu to su sve spolno prenosiveinfekcije: sifilis, gonoreja, klamidijske infekcije, hepatitis B, D, C i G, HIV-infekcija, teinfekcije virusima Herpes-grupe: Herpes simplex-virus (HSV), virus citomegalije(CMV) i Ebstein-Baar-virus (EBV).

Zarazne bolesti udruène sa narkomanijom su:– Upala jetre (hepatitis) uzrokovana virusima B i C, rje|e virusima A, D i G, te

virusima HSV,CMV i EBV.– Sindrom ste~ene imunodeficijencije (HIV-infekcija/AIDS-SIDA) ili “kuga suvre-

menog svijeta”.– Razli~iti oblici bakterijalne upale koè, potko`nog tkiva i regionalnih limfnih `li-

jezda (strepto-stafilodermije, flegmone).Sve ove bolesti se mogu prenijeti putem transfuzije krvi i krvnih derivata, preko

nesterilnih igala kod intravenskih ovisnika, putem zajedni~kih dijalizatora u dijaliznim

107

centrima, preko transplantiranih organa, promiskuitetnim seksualnim pona{anjembez za{tite, preko otvorenih povreda na koì i sluznicama u zaga|enoj sredini, teto-vaòm i pirsingom, vertikalno s majke na dijete tokom poroda, te horizontalno pre-ko zajedni~kog pribora za li~nu higijenu.

1. HEPATITIS VIROSA B (HBV)

HBV je opasan zato {to virus hepatitisa B ulazi u }elije jetre (hepatocite), koristigenetski materijal za sopstveno umnoàvanje i o{te}uje hepatocite. To se manifes-tira kao akutna bolest, u 8-25% slu~ajeva prelazi u hroni~nu bolest jetre koja napre-duje u cirozu, utje~e na promjenu genoma hepatocita poti~u}i ga na karcinogenezui pokre}e proces stvaranja raka jetre (hepatocelularni karcinom).

Sve to mijenja kvalitet ìvota i skra}uje ìvot oboljele osobe.Ako je hepatitis udruèn sa neurednim ìvljenjem, lo{om i nedovoljnom ishranom,

toksi~nim o{te}enjem jetre zbog uzimanja alkohola ili opojnih sredstava, onda je tokbolesti teì, oporavak usporen, a hronicitet mnogo ~e{}i nego {to je registriran kodzdravih osoba.

1.1. Uzrok nastanka bolesti (Etiologija)

Uzrok nastanka HBV je mali DNK virus iz familije Hepadna viridaea koji imaosobinu da napada }elije jetre (hepatotropan) i uni{tava ih. Virusni antigen je slo-ène gra|e: sadrì tri antigena (HBsAG, HBcAg i HBeAg), virusnu DNK polimera-zu (reverznu transkriptazu) i polialbuminske humane receptore (pHSA). Recepto-ri pHSA postoje i na }elijama jetre ~ovjeka, ~ime se moè objasniti hepatotropnostvirusa, kao i njegova sposobnost da inficira samo ~ovjeka i majmuna. Ustanovlje-no je da postoji {est geno-tipova HBV i devet podtipova koji imaju razli~itu geo-grafsku rasprostranjenost. Virus je veoma podloàn promjenama (mutacijama)koje dovode do takve strukturne promjene virusnog antigena da on moè izazva-ti obolijevanje od HBV u imunosuprimiranih, iako su u prethodnoj bolesti stvoriliantitijela (anti-HBs).

1.2. Epidemiologija

Virus HBV je ra{iren svugdje u svijetu, a inficiranost virusom ovisi o geograf-skom podru~ju, rasi, polu, profesiji. Hroni~no nosila{tvo virusa je ovisno o istimfaktorima. Izvor infekcije je bolestan ~ovjek ili hroni~ni nosilac virusa. Najve}i pro-cenat hroni~nog nosila{tva je u zemljama subsaharske Afrike, Ju`ne i Jugoisto~-ne Azije, Srednje i Ju`ne Amerike i varira 20-24%. Srednji procenat nosila{tvaHBV je u zemljama Mediterana, gdje spada i na{a zemlja, a iznosi 2-8%. Najniìprocenat je 1-3% u zemljama Zapadne Evrope i SAD. Postoje, me|utim, rizi~negrupe, kod kojih je nosila{tvo HBV daleko ve}e. To su intravenski ovisnici, dijali-zirani bolesnici, ljudi koji su vi{ekratno primali krv, hemofili~ari, seksualno promis-kuitetne osobe, tetovirane osobe, osobe sa pirsingom. Pretpostavlja se da na svi-

108

jetu ima preko 350 miliona osoba inficiranih sa HBV, a da godi{nje umire oko 2 mi-liona ljudi od posljedica infekcije.

Akutna HBV infekcija moè pro}i bez simptoma, kao asimptomatska subklini~kabolest, koja se slu~ajno otkrije na sistematskim pregledima, bilo da se na|u poziti-vni HBV markeri ili povi{ena aktivnost jetrinih enzima u krvi.

Klini~ki jasna bolest moè prote}i kao blaga, srednje te{ka, te{ka ili najteà tzv.fudroajanatna bolest sa smrtnim ishodom.

Inkubacija HBV je vrijeme od inficiranja do pojave prvih simptoma bolesti ili povi-{ene aktivnosti jetrinih enzima u krvi. Ona moè biti 30-180 dana. Duìna inkubaci-je ovisi o veli~ini infektivne doze, na~ina infekcije i od adekvatnog odgovora doma-}ina. Najkra}a je inkubacija kod preno{enja bolesti preko krvi i krvnih derivata.

Nakon inkubacije javlja se op}a slabost i malaksalost, mu~nina, gubitak apetita,nadutost u trbuhu, povra}anje, tamna mokra}a, te ùtilo koè i sklera. Kod 5% pa-cijenata prije pojave simptoma bolesti moè prethoditi ko`ni osip ili bolovi u zglobo-vima i lumbalnim loàma na 2-3 nedjelje. To moè dovesti do dijagnosti~ke zabune.Bolest se u tom periodu moè pogre{no shvatiti i lije~iti kao alergijski osip, upalazglobova ili upala bubrega.

Akutna bolest po izbijanju simptoma napreduje nekoliko nedjelja, potom se po-lahko povla~i.

Duìna bolesti ovisi o:

– faktorima koji su u vezi sa virusom i– faktorima koji su u vezi sa napadnutim organizmom.

Faktori u vezi sa uzro~nikom bolesti su u prvom redu koli~ina infektivne doze i za-razna snaga virusa, na~in zaraàvanja i komplikacije bolesti uzrokovane virusom(vanhepati~ne manifestacije).

Faktori u vezi sa napadnutim organizmom su: otpornost organizma, kondicija,prethodno o{te}enje jetre drugim virusima ili toksi~nim supstancama, na~in ishrane,dob, pol, podneblje ìvljenja, rasa.

Vanhepati~ne manifestacije infekcije sa HBV nisu tako ~este, ali su opisane nasvim organima i tkivima: pankreasu, bubrezima, ko{tanoj srì, srcu i krvnim sudovi-ma, centralnom nervnom sistemu (CNS), perifernim nervima, limfnim `lijezdama,koì, zglobovima.

Dijagnoza akutnog HBV se postavlja na temelju podataka o po~etku bolesti, epi-demiolo{kih podataka o povredi koè, sluznica ili medicinskih intervencija, klini~keslike i toka bolesti. Bolest se potvr|uje serolo{ki, pozitivnim markerima. Jedan jedi-ni marker koji je dovoljan da se postavi dijagnoza akutnog HBV je anti-HBc IgM uvisokom titru.

Poslije akutne faze bolesti sve promjene koje su se desile zavr{avaju se za 2-3mjeseca, rje|e za 6-12 mjeseci. Jetrini enzimi se normaliziraju, antigen HBV i{~eza-va, pojavljuje se antitijelo na HBV (anti-HBs). U 8-10% slu~ajeva HBsAG se odrà-va i bolest postaje hroni~na. Markeri akutnog HBV su zna~ajni za potvr|ivanje akut-ne faze bolesti te za procjenu hroniciteta u oboljelih.

109

Razlozi koji uslovljavaju hroni~nu HBV infekciju su mnogobrojni, a zavise kako odvirusa tako i od doma}ina.

Mu{karci ~e{}e nego ène obolijevaju od hroni~ne bolesti. Novoro|en~ad, kojaod majke dobiju hepatitis tokom poroda ili u ranom djetinjstvu, razviju hroni~ni he-patitis u 85-90% slu~ajeva.

Osobe sa o{te}enim imunitetom ~e{}e imaju hroni~ni hepatitis nego imunokom-petentne osobe.

Superinfekcija virusima C i D daje teù sliku bolesti i brè napredovanje hronici-teta.

1.3. Tok HBV infekcije kod ovisnikao psihoaktivnim supstancama

Prethodno toksi~no o{te}enje jetre opojnim drogama, alkoholom, lijekovima, tenekim supstancama kao {to su: nitro-boje, razrje|iva~ i sli~no, udruèno sa HBVinfekcijom daje teì oblik bolesti, }e{}e napredovanje u hronicitet i cirozu i skra}ujetrajanje ìvota.

Posebno izdvajamo grupu intravenskih ovisnika zbog toksi~nog o{te}enja jetredrogom u ranoj mladosti, neurednog ìvota i lo{e ishrane, promiskuitetnog seksu-alnog pona{anja i izloènosti drugim seksualno prenosivim virusima, opadanja op}eotpornosti organizma i mogu}nost intravenskog (i.v.) preno{enja drugih hepatitis vi-rusa i HIV-a preko vena. Kod ovih pacijenata se obi~no kasno dijagnosticira HBVbolest, a nema mogu}nosti terapije PEG-interferonom kod aktivnih ovisnika.

Hroni~na HBV infekcija je u ve}ini slu~ajeva podmukla bolest koja sporo ali sigur-no napreduje. Kad se ispolje simptomi bolesti, ona je ve} zna~ajno odmakla i neri-jetko se ve} radi o cirozi jetre, sa jasnim simptomima ùtila, uve}anom jetrom i sle-zenom, sa crvenilom dlanova, prsnutim kapilarima sli~no pauku (spyder nevus) pokoì baze vrata, pojavom te~nosti u slobodnoj trbu{noj {upljini i op}om slabo{}u.

Terapija akutne HBV-infekcije je usmjerena protiv simptoma bolesti, po{touzro~nog lijeka nema. Terapija se bazira na maksimalnoj {tednji energije (mirova-nje) uz podràvanje boljeg metabolizma jetrinih }elija. To se ostvaruje preko dijetal-ne ishrane, podijeljene u male ~este obroke. Potrebno je smanjiti ìvotinjske bjelan-~evine u prvoj fazi bolesti na ra~un ugljenih hidrata, smanjiti masti do minimuma idodati vitamine. U teìm i te{kim formama uz sve to ordiniraju se infuzije levulosaei poku{ava usporiti ili sprije~iti razvoj hepati~ne encefalopatije odgovaraju}im lijeko-vima, te sprije~iti iscrpljivanje jetre plazma ferezom i transplantacijom jetre. I danasu razvijenim zemljama 50% oboljelih sa fulminantnom formom bolesti umire, unato~svim raspoloìvim sredstvima.

Terapija hroni~ne HBV-infekcije ovisi o stadijumu i progresiji bolesti. U po~etnojfazi hroni~ne bolesti terapija je simptomatska. U odmakloj fazi bolesti terapija jekombinirana: antiviralna (Ribavirin) i imunomodulatorna (Interferon F-2 alfa daje ma-li procenat izlije~enja; Pegilirani interferon daje do 80% izlije~enja). Transplantacijajetre se preporu~uje u slu~aju dekompenzirane ciroze i hepatocelularnog karcino-ma. Ograni~enost ove terapije jednaka je onoj kod akutne bolesti.

Profilaksa HBV-infekcije podrazumijeva li~ne i op}e mjere za{tite, a potom spe-

110

cifi~nu za{titu. Li~ne mjere za{tite podrazumijevaju no{enje za{titnih rukavica, mas-ki i nao~ala od strane onih lica koja dolaze u kontakt sa krvlju, izlu~evinama, sluzni-cama i koòm (profesionalni rizik). To istovremeno predstavlja i op}u za{titnu mje-ru, ako su zdravstveni radnici sami nosioci HBV.

Op}e mjere za{tite podrazumijevaju strogi nadzor davalaca krvi, te strogi nadzorkod proizvodnje krvnih derivata. Obavezna primjena jednokratnih igala i {prica usvim slu~ajevima va|enja krvi, parenteralne terapije, te kod i.v. ovisnika je osnovnimedicinski postulat. Obezbje|enje “sigurnog seksa” kod promiskuitetnih osoba i kodonih ~iji su partneri HBV nosioci moè se samo preko kontinuirane edukacije.

Specifi~ne mjere za{tite podrazumijevaju vakcinaciju protivu HBV po {emi 0, 1, 2i 12 mjeseci. Dodatno se ordinira specifi~ni humani anti-B globulin (HBIG) u slu~a-jevima kod zadesne infekcije, te kod novoro|en~adi HBsAG-pozitivnih majki. HBIGse daje {to ranije, najdalje unutar 72 sata, istovremeno sa vakcinom, samo na dvaudaljena mjesta. [ema vakcinacije je u tom slu~aju 0, 1, 2 i 12 mjeseci. Vakcina jedobijena genetskim inènjeringom iz plazmida E.coli. Efikasna je do 98%, a ima ma-lo nuspojava. Ne preporu~uje se davati trudnicama, osim ako je neophodno. U na{-oj zemlji imunizacija se vr{i vakcinom Engerix B.

2. HEPATITIS VIROSA C (HCV)

HCV je opasan jer je:– Podmukla, naj~e{}e asimptomatska bolest.– U 75-90% slu~ajeva progredira u hroni~ni hepatitis.– U 20-25% slu~ajeva napreduje u cirozu.– Primarni hepatocelularni karcinom (rak jetre) je ~esto udruèn sa C cirozom

jetre i uzrokuje visoku smrtnost.– Sve navedno umanjuje kvalitet ìvota i skra}uje ìvot oboljele osobe.

2.1. Uzrok nastajanja bolesti (Etiologija)

HCV je RNK-virus iz roda Flaviviridaea koji ima izrazito heterogen genotip, {to jeuvjetovano gra|om virusa i sposobno{}u promjena (mutacije). Poznato je 6 glavnihgenotipova, ozna~enih brojevima od 1-6, te veliki broj podtipova ozna~enih slovimaa, b, c, itd. Rasprostranjenost pojedinih genotipova je razli~ita u raznim dijelovimasvijeta. Genotipovi 1a, 1b, 2a, 2b i 3a su rasprostranjeni u Zapadnoj Evropi i SAD.U Isto~noj i Ju`noj Evropi naj~e{}e su infekcije virusom tipa 1b. Kod i.v. ovisnika na-j~e{}a je inficiranost tipovima 1a i 3a.

2.2. Epidemiologija

Ra{irenost HCV infekcije u svijetu procjenjuje se na oko 3%; i to od 0,2% u Evro-pi, preko 0,4-1% u SAD, do 14% u Egiptu. Ta~an procenat HCV inficiranih osoba uBiH nije poznat, jer mnogi pacijenti ne do|u do infektologa i ne prijavljuju se. Kod i.v.

111

ovisnika o psihoaktivnim supstancama ra{irenost HCV-infekcije procjenjuje se na70-92%, dok kod hemofili~ara ra{irenost iznosi 50-90%.

Izvor infekcije je akutno ili hroni~no bolestan ~ovjek. Putevi {irenja su ranije na-brojani: parenteralnim putem preko krvi i krvnih derivata, putem nesterilnih igala kodi.v. ovisnika, preko aparata za dijalizu, putem transplantacije organa, promiskuitet-nim seksualnim pona{anjem bez mehani~ke za{tite, preko povreda koè i sluznicau zaga|enoj sredini, horizontalno me|u ~lanovima porodice ako zajedni~ki koristepribor za li~nu higijenu, tokom poroda sa inficirane majke, endoskopskim intervenci-jama, tetoviranjem, preko pirsinga.

HCV se nalazi u }elijama jetre, serumu, te u sekretima i ekskretina (slina, znoj,sperma, vaginalni sekret).

2.3. Na~in nastajanja bolesti (patogeneza HCV-infekcije)

Iako patogeneza nije do kraja razja{njena smatra se da je za o{te}enje jetre u to-ku HCV infekcije vi{e odgovoran imunolo{ki odgovor doma}ina na infekciju HCV,nego toksi~no djelovanje samog virusa unutar }elija jetre (hepatocita).

Inkubacija bolesti je 6-12 nedjelja.

2.4. Klini~ka slika

U akutnoj fazi bolest u 20% slu~ajeva proti~e kao blaga do srednje te{ka infekci-ja sa mu~ninom, umjerenim gubitkom apetita i blagim ikterusom. U 80% slu~ajevainfekcija proti~e bez ikakvih simptoma i otkriva se slu~ajno pozitivnim nalazom anti-HCV antitijela.

Hroni~na bolest se manifestira blagim umorom, oslabljenim apetitom, bolovima umi{i}ima, mu~ninom, a mogu se javiti povremeni prolivi. Bolest ima relativno brzuevoluciju i rano prelazi u cirozu jetre i hepatocelularni karcinom. [to je infekcija ra-nije aktivirana, to je djelovanje HCV zlo}udnije.

2.5. Terapija

Cilj terapije je da se zaustavi razmnoàvanje virusa, a time dalja infekcija i upa-la novih jetrenih }elija. Lije~enje tipova 1 i 4 je teè; danas se provodi kombiniranoantivirotikom plus imunomodulator (Ribavirin + PEG-Interferon) u trajanju od 48 ne-djelja. Tipovi 2 i 3 se lije~e kroz 24 nedjelje PEG-Interferonom. Rezultati ovakve te-rapije su uspje{ni u 45-80% slu~ajeva. Terapija je vrlo skupa i rijetko je pojedinci mo-gu priu{titi.

Ne preporu~uje se interferonska terapija kod aktivnih i.v. ovisnika. Potrebno je dapro|e vi{emjese~ni period poslije detoksikacije.

2.6. Za{tita

Postoje jedino op}e i li~ne higijenske mjere za{tite.Vakcina za HCV ne postoji.

112

3. HEPATITIS VIROSA A (HAV)

Zarazni hepatitis, epidemijski ili hepatitis sa kratkom inkubacijom uzrokovan jevirusom hepatitisa A, koji spada u rod Enteroviridaea i familiju Hepatovirus. Pre-nosi se preko prljavih ruku (uno{enjem na usta sa hranom idr.), direktnim iindirektnim kontaktom, rijetko preko transfuzije krvi, a ra{iren je po cijelom svije-tu. Obolijevaju djeca i mla|i odrasli, pojedina~no ili u epidemijama. Inkubacijaiznosi 15-45 dana.

Patogeneza bolesti nije do danas sasvin razja{njena, ali se zna da je uz toksi~nodjelovanje samog virusa na }elije jetre vaàn imunolo{ki odgovor doma}ina i nasta-li cirkuliraju}i imuni kompleksi. Klini~ka slika moè biti bez simptoma ili jasna sa bla-gim, srednje te{kim, te{kim i najteìm tokom i smrtnim zavr{etkom kod 1-2% slu~a-jeva. Naj~e{}i simptomi su: malaksalost, gubitak apetita, bolovi u trbuhu, ùtilo beo-nja~a i koè. Bolest se zavr{ava za 4-6 nedjelja ozdravljenjem, izuzev kod 2-15%slu~ajeva recidiva. Kod 4-8% slu~ajeva javljaju se manifestacije van jetre na drugimorganima: zglobovima, krvnim sudovima, bubrezima, srcu, gu{tera~i, mo`danimopnama, te na ko{tanoj srì.

Dijagnoza bolesti se postavlja na temelju klini~ke slike, toka bolesti i epidemiolo-{kih podataka. Potvrda dijagnoze je serolo{ka nalazom antitijela na HAV iz klaseIgM (anti-HAV-IgM), razli~itim metodama (ELISA, MEIA i dr.). Izolacija virusa iz krvii stolice se ne radi u svakodnevnoj praksi.

Terapija je simptomatska, jer uzro~nog lijeka nema. U najteìm slu~ajevima, kadse razvija hepati~na encefalopatija i koma, poku{ava se sa plazmaferezom i tra-nsplantacijom jetre, ali je uspjeh manji od 50%.

Profilaksa bolesti se provodi putem li~nih higijenskih mjera za{tite, te op}im higi-jenskim mjerama, snabdijevanjem ispravnom hranom i vodom za pi}e. Poslije izlo-ènosti HAV mogu}e je po~etak bolesti odloìti davanjem gama-globulina ili ishodi-ti blaù klini~ku sliku. Jedina efikasna profilaksa je vakcinacija protiv HAV-infekcije.U na{oj zemlji anti-HAV vakcina nije obavezna.

4. HEPATITIS D

Ovo je bolest koju izaziva virus hepatitisa delta (D), koji je nepotpuni RNK-virus.Moè da se razmnoàva i izaziva bolest samo u prisustvu HBV, jer ga njegov omo-ta~ (HbsAG-antigen) koristi za svoje razmnoàvanje. Virus je nejednako ra{iren posvijetu i prati ra{irenost HBV. Obi~no se javlja kao superinfekcija u toku hepatitisaB. Moè se javiti pojedina~no ili u epidemijama, ovisno o na~inu preno{enja. Ako jeput preno{enja krv i krvni derivati, epidemije su eksplozivne. Klini~ka slika ovog obo-ljenja udruèna sa hepatitisom B je teà nego {to sama B ili sama D infekcija (ovazadnja kod hroni~nih nosilaca B virusa). Vakcinacijom protivu HBV-infekcije za{ti}u-je se i od D-hepatitisa.

113

5. HEPATITIS G

Ovu bolest izaziva virus hepatitisa G (HGV). Ovo je mali RNK virus iz grupe Fla-vivirida. Prenosi se parenteralno kao B i C virus. Smatra se da virus rijetko moèizazvati te{ku bolest. Uglavnom su forme bolesti blage. Zbog na~ina preno{enje~este su udruène infekcije sa virusima B, C i G. Udruène infekcije sa virusom Cdaju teè slike bolesti.

6. SINDROM STEÊNE IMUNODEFICIJENCIJE - AIDS

Za{to je HIV-infekcija/AIDS opasna bolest?Zato {to je to hroni~na progresivna bolest uzrokovana virusom humane imuno-

deficijencije (HIV) koja nelije~ena vodi u smrt za 3-5 ili 10 godina.

6.1. Uzrok nastajanja bolesti (Etiologija)

Uzro~nik AIDS-a je virus HIV-1 i HIV-2, retrovirus koji se pomo}u enzima reverz-ne traskriptaze u }eliji doma~ina preobraàva iz RNK u DNK virus, uklapaju}i (inte-griraju}i) se u genom doma}ina. Virus je veoma prijem~iv za limfno i nervno tkivo(limfo i neurotropan).

6.2. Epidemiologija

Bolest je ra{irena svuda po svijetu. Prenosi se seksualnim putem, preko krvi ikrvnih derivate, nesterilnim priborom za venepunkciju, i.v. aplikacijom lijekova i dro-ge, vertikalno s majke na plod. Kod 18% inficiranih se ne zna izvor infekcije.

U Evropi, Aziji, Americi i Australiji rizi~ne grupe su: homoseksualci i njihovi par-tneri, i.v.ovisnici, hemofili~ari, ljudi koji su vi{e puta primali transfuzije krvi. U Africinema riz~nih grupa; podjednako obolijevaju ljudi i ène. Danas je virusom HIV-a usvijetu inficirano preko 170 miliona ljudi i svake minute umire 8 oboljelih.

6.3. Patogeneza

Virus HIV-1 i HIV-2 u inficiranom organizmu napada i uni{tava sve }elije koje sa-drè molekulu antigena CD-4, a to su }elije odbrane: T-limfociti, makrofagi, monoci-ti i neke }elije CNS-a. Na taj na~in se remete sve imunolo{ke funkcije organizma iotvara mogu}nost za nastajanje oportunisti~kih infekcija.

Zato se teìna stadijuma bolesti moè procijeniti prema broju prisutnih CD-4 }e-lija i nivou virusnih ~estica (HIV-RNK). Kad CD-4 opadaju, a raste HIV-RNK, stanjebolesti se pogor{ava, a bolest napreduje prema zavr{etku ìvota.

Inkubacija AIDS-a moè trajati od nekoliko nedjelja do 15 godina.Poslije infekcije virusom HIV-1 i HIV-2 ne dobiju sve osobe bolest; oko 10% oso-

ba ostaje HIV-pozitivno i postaju rezervoari virusa, bez razvijene bolesti.

114

U klini~koj slici razlikuju se ~etiri stadijuma bolest.Akutni primarni stadijumManifestira se op}im simptomima: umorom, povi{enom temperaturom, znoje-

njem, mr{avljenjem, oticanjem limfnih `lijezda, naj~e{}e u preponama koje ostajudugo uve}ane. Dijagnoza se postavlja na osnovu jednog ili vi{e pozitivnih op}ih zna-kova bolesti i pozitivnog serolo{kog nalaza na HIV (ELISA +).

Asimptomatski stadijum Nastaje poslije povla~enja svih znakova bolesti u kom je samo HIV-pozitivan nalaz.Tre}i stadijum Po~inje ponovna pojava svih op}ih znakova bolesti uz trajno pove}ane limfne

`lijezde na vi{e mjesta ili generalizirano. U ovom stadijumu je serolo{ki nalaz naHIV pozitivan.

êtvrti stadijumZbog generalno o{te}ene otpornosti razvijaju se oportunisti~ke bolesti, neurolo-

{ki poreme}aji i zlo}udne bolesti (pneumonija izazvana s Mycobacterium avium,infekcije sa virusom citomegalije, herpes-simplex virusom, Ebstein-Baar virusom,meningitis, encephalitis, poliradikuloneuritis, HIV-demencija kompleks, Burkitov lim-fom, Kaposhijev sarkom i sl).

U laboratorijskim nalazima je HIV-pozitivan, registrira se visok nivoa HIV virusa uplazmi (HIV-RNK) uz zna~ajno niske CD-4 limfocite.

U ovom stadijumu bolest relativno brzo napreduje ka kraju ìvota, bez obzira naterapiju.

Dijagnoza bolesti postavlja se na osnovu anamnesti~ko-epidemiolo{kih podata-ka i klini~ke slike, virusolo{ke i serolo{ke potvrde.

Podaci iz istorije bolesti o mogu}nosti HIV-infekcije, po~etnoj simptomatologiji itoku bolesti, te klini~ki nalaz kod pregleda moraju biti veoma iscrpni, kako sumnjana bolest ne bi bila pogre{no ili kasno postavljena.

Virusolo{ka potvrda je mogu}a, ali se rutinski ne radi (izolacijom virusa iz uzora-ka krvi, sjemene te~nosti, likvora, punktata limfnih `lijezda).

Serolo{ka potvrda se radi: ELISA-testom (nakon 1 mjesec po infekciji, te nakon3 i 6 mjeseci), WESTERN BLOT- metodom (potvrdni test) i COMBO-testom (najno-vija brza metoda).

6.4. Terapija HIV-infekcije/AIDS-a

Terapija je veoma skupa i vrlo kompleksna zbog sposobnosti virusa da se vrlobrzo mijenja (mutira). Terapija uklju~uje borbu protiv virusa HIV-a (antiretroviralni li-jekovi) i borbu protiv oportunisti~kih i perzistentnih infekcija.

Internacionalni komitet za AIDS SAD-a preporu~uje da se lije~i svaka simptomatskaHIV-infekcija, bez obzira na broj CD-4 limfocita i na nivo virusa u plazmi (HIV-RNK).

U praksi je prihva}en stav da se odloì terapija kod CD-4>500 kopija/ml, uz nivoHIV-RNK<500 kopija/ml. U protivnom, preporu~uje se odmah uklju~iti terapiju.

Danas je prihva}en stav da se lije~enje AIDS-a provodi sa ~etiri antiretroviralnalijeka, podiè op}a otpornost organizma i sprje~avaju oportunisti~ke infekcije.

115

U siroma{nim zemljama preporu~uje se kombiniranje najmanje dva antiretroviral-na lijeka.

U Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) postoji Fond solidarnosti za dijagnosti-ku i tretman HIV-oboljelih, {to je veoma zna~ajno.

Ishod terapije HIV-infekcije/AIDS-a ovisi o imunolo{kom sistemu oboljele osobe,po~etku lije~enja, vrsti terapije, pojavi oportunisti~kih infekcija, toksi~nom djelovanjulijekova i razvoju rezistencije HIV-virusa na lijekove.

6.5. Profilaksa

Mjere za{tite od HIV-infekcije su op}e, pojedina~ne i posebne.Op}e mjere obuhvataju otkrivanje izvora zaraze i edukaciju zaraènih.Kod dijagnosti~kih postupaka i terapijskih zahvata neophodna je edukacija osob-

lja koje radi na dijagnostici i terapiji, uvo|enje jednokratnih igala i {prica, kontroladavalaca sperme, krvi i organa za transplantaciju, kontrola trudnica, savjetovanje,praktikovanja sigurnog seksa u rizi~nim grupama, te uvo|enje zamjene {prica (upot-rebljene za sterilne) kod i.v. ovisnika.

6.6. Prevencija HIV-infekcije

U zdravstvenim ustanovama potrebno je izbjegavati bliski kontakt sa tjelesnim te-ku}inama i krvlju inficiranog. U tu svrhu se preporu~uje kori{tenje sredstava za{titepri radu: gumene rukavice, nao~ale, odje}a i obu}a, ozna~avanje epruveta krvi iizlu~evina ùtom bojom i {ifrom kod slanja u laboratorij, obezbje|enje instrumenta-rija kod endoskopskih i drugih pretraga, te ispravna priprema i sterilizacija istih,izdvajanje soba i posebnih higijenskih ure|aja (kupatila, toaleti) za oboljele, izdvo-jeno pranje ve{a i obiljeèno posebno su|e za hranu

Vakcina protiv AIDS-a je pripremljena, no nije u primjeni, na provjeri je.

7. BAKTERIJALNE INFEKCIJE KO@E,POTKO@NOG TKIVA I LIMFNIH @LIJEZDA

Bakterijalne infekcije koè na mjestu venske aplikacije psihoaktivnih supstanci ni-su rijetke. Kako se aplikacije istih naj~e{}e rade sa nesterilnim priborom, razli~itebakterije mogu biti uzro~nici ovih infekcija: naj~e{}e su streptokoke, stafilokoke,enterokoke, klebsiele, seracie i druge. Uzro~nik infekcije moè biti jedna bakterija ilije infekcija koè sa vi{e uzro~nika. Mije{ane infekcije su teè za lije~enje, te je ne-ophodna dirigirana terapija prema antibiogramu. Ako se ne lije~i na vrijeme ili ako jeterapija neadekvatna, infekcija koè se {iri na potko`no tkivo i dalje na krvne sudo-ve i ìvce, regionalne limfne `lijezde i susjedne organe. Izaziva opetovani prodor ba-kterija u krv, udaljena metastatska àri{ta i trovanje krvi bakterijama i njihovim otro-vima (septikemija), {to moè biti po ìvot opasno.

To zahtijeva koordinirani tretman dermatologa, infektologa i hirurga, kako bi sebolest na vrijeme prepoznala, adekvatno lije~ila i sprije~ilo dalje {irenje infekcije.

116

ULOGA I ZNAÂJMINISTARSTVA UNUTRA[NJIHPOSLOVA KANTONA SARAJEVOU PREVENCIJI NARKO-KRIMINALA

Inspektor Dèmal MurgaMUP Kantona Sarajevo

UVOD

Zloupotreba droga - civilizacijski problem

Zloupotreba psihoaktivnih supstanci transkulturalni je fenomen i jedan od gotovonerje{ivih problema savremenog, potro{a~kog, konzumentskog i nepravedno globa-liziranog svijeta. Prema posljedicama {to ih donosi pojedincima, porodicama i zaje-dnici, smatra se jednom od najteìh sociopatolo{kih pojava dana{njice. Droga sename}e kao brz izvor zadovoljstva za bogate hedoniste, ali i kao mo}na alternativaza frustrirane, poniène, neuspje{ne i nepravedeno uskra}ene. Njome oni, emoci-onalno i duhovno prazni, koji nisu smisao u ìvotu prona{li u uzimanju i pretrpava-nju materijalnim, poku{avaju zadovoljiti osje}aj dosade i ispraznosti. Sve vi{e ljudiradi da bi se mogli drogirati i sve ih se vi{e drogira kako bi mogli raditi. Iako se u ci-jelom svijetu ulaù sve ve}i napori i sve vi{e novaca u suprotstavljanje ilegalnoj trgo-vini drogama, te za usavr{avanje programa prevencije, lije~enja i rehabilitacije ovis-nika, jo{ nisu postignuti rezultati koji bi svjedo~ili o smanjenju te pojave.

Moralna kriza savremene civilizacije, poreme}en sistem i odbacivanje tradicional-nih vrijednosti, kriza institucije braka i porodice u kojoj roditelji suvi{e toga podre|ujute`nji za mo}i, li~nom prestiù, novcu, ~ine da se sve vi{e djece i mladih osje}a nes-retnima i izgubljenima. U adolescentnoj dobi skra}uje se, ubrzava ili ometa separacij-ski proces. Djeca iz disfunkcionalnih, bolesnih ili raspadnutih porodica i radi neadek-vatnih uvjeta ìvota, a time i poreme}enog procesa psihosocijalnog sazrijevanja, te{-ko mogu graditi samopo{tovanje, kvalitetan sistem vrijednosti i viziju svoje budu}e ì-votne organizacije. “Bolesne” i neuspje{ne porodice i njihov sistem kontrole tinejdèrinastoje {to prije napustiti, a to se uglavnom doga|a prije nego {to uspiju razviti samo-kontrolu pona{anja. Budu}i da su nezreli, nespremni preuzeti odgovornost i neprip-remljeni za svijet slobode, lako i brzo podlegnu utjecaju skupina malo starijih vr{njaka

117

sa sli~nim ìvotnim te{ko}ama. Tu visoko rizi~nu kategoriju mladih, koja te{ko nalazipravi, zdravi smisao ìvota, jednostavnom tehnologijom iskori{tavaju u komercijalnesvrhe prodava~i ilegalnih psihoaktivnih sredstava (sistem drognog kriminala).

1. ZADACI MINISTARSTVA UNUTRA[NJIHPOSLOVA (MUP-a) KANTONA SARAJEVONA SMANJENJU PONUDE DROGA

Osnovni zadatak MUP-a Kantona Sarajevo je da osigura li~nu i imovinsku sigur-nost gra|ana Kantona Sarajevo. Teì{te aktivnosti ukupnih policijskih snaga stavljase na sprje~avanje i naru{avanje javnog reda i mira, te prevenciju vr{enja svih vrstakrivi~nih djela, odnosno identifikovanje, pronalazak i procesuiranje izvr{ilaca svihvrsta krivi~nih djela iz nadle`nosti ovog Ministarstva.

Odjeljenje za narkomaniju je specijalisti~ko odjeljenje Sektora krim policije, kojeje nadle`no za suprotstavljanje narko-kriminalu, u skladu sa zakonskim nadle`nosti-ma, datim policiji na kantonalnom nivou.

Glavna zada}a policije je smanjiti ponudu (dostupnost) droga. Druga je va`na za-da}a policije, zajedno sa slu`benicima drugih resora, interdisciplinarnim pristupompridonijeti smanjenju potra`nje droga. Pripadnici Odjeljenja su aktivno uklju~eni uaktivnosti primarne prevencije, odnosno vr{e edukaciju u~enika, studenata i gra|a-na kao i slu`benika MUP-a Kantona Sarajevo.

Policijski rad na suzbijanju ilegalne trgovine treba istovremeno djelovati na neko-liko nivoa:

Policija se kontinuirano i organizovano svojim djelovanjem suprotstavlja narkokriminalu koji nu`no ima kantonalne razmjere, istraìvanje (otkrivanje) i sankcionira-nje tog najopasnijeg oblika kriminala ima apsolutni prioritet. Najve}i dio ilegalnih dro-ga koje se uzimaju na podru~ju Kantona Sarajevo poti~e iz inozemstva (izuzev ma-njih koli~ina kanabisa).

Drugo va`no obilje`je rada na suzbijanju ponude droga jeste otkrivanje drugog slo-ja kriminalne piramide, odnosno stalnih nositelja posla koji djeluju u Kantonu, a mogubiti podijeljeni na one koje se bave heroinom i one kojima je glavni posao kokain i dru-ge stimulativne droge. Oni nisu konzumenti droga, ve} ljudi od utjecaja, poznati kaovje{ti “biznismeni” kojima je redovni posao samo pokri}e za kriminalnu djelatnost. Onisvoju sigurnost kao i sigurnost “posla” osiguravaju pla}anjem svojih “za{titnika”.

Tre}i sloj kriminalne piramide ~ine uglavnom u javnosti poznate li~nosti prepo-znatljivog kriminalnog pona{anja, koje nerijetko i same uzimaju drogu. Oni su nosi-telji posla u dijelovima ve}ih gradova. Njih li~no poznaje veliki broj ovisnika i oni suzapravo terenska operativa tog organiziranog kriminalnog sistema.

êtvrti sloj piramide sitni su uli~ni preprodava~i (dileri), koji su primarno bili delin-kventi, da bi kasnije postali ovisnici, a od brojnih mogu}nosti u bavljenju kriminalomoni su izabrali drogu, jer im treba zbog ovisnosti. êsto su objekti krivi~nog progona.

Peti sloj (osnova) jeste veliki broj ovisnika kod kojih se primarno razvila ovisnosto drogama i koji su zbog ovisnosti, spremni po~initi veliki broj krivi~nih djela tzv. se-

118

kundarnog kriminaliteta kako bi obezbijedili novac za kupovanje dnevno potrebnihkoli~ina droge o kojoj su ovisni. Oni su uglavnom na ulici, ne skrivaju se previ{e, sva-kodnevno ~ine krivi~na djela - uglavnom kra|e po trgovinama i provale u privatna vo-zila, dok manji broj provaljuje u stanove. Oko 30% ovisnika, ako ih se ne zahvati pro-gramom lije~enja, preprodaju male koli~ine droga kako bi finansirali svoju ovisnost.

Policija je prisutna svugdje gdje se okupljaju mladi radi zabave. Stru~ne slu`beMUP-a stalno prikupljaju podatke o dostupnosti pojedinih vrsta droga, o na~inima nakoji se distribuira, o cijeni, ~isto}i droge, na~inima uzimanja i mjestima na kojima sedistribuira, bez obzira da li se radi o otvorenim ili zatvorenim priredbama (party).

U proteklom periodu zabiljeèno je pove}anje broja konzumenata droga me|usrednjo{kolskom omladinom i to je uglavnom zastupljena zloupotreba marihuane iecstasya. Drogu ecstasy, srednjo{kolci naj~e{}e uzimaju u vrijeme odràvanja “te-chno partya”, gdje slu`benici Odjeljenja za narkomaniju ovog Ministarstva izvr{e le-gitimisanje 100 do 200 lica, te kod ve}eg broja lica prona|u zna~ajne koli~ine raznihdroga (marihuana, ecstasy, speed). Na takve partye dolaze mladi iz svih krajeva na-{e, pa i susjednih zemalja.

S ciljem podizanja efikasnosti rada policije na ovoj problematici, u~injeni su odre-|eni koraci na tragu bolje saradnje i razmjene podataka sa policijom CJB Isto~noSarajevo, i moè se re}i da su evidentni pozitivni pomaci u me|usobnoj saradnji.Odjeljenje za narkomaniju MUP-a Kantona Sarajevo je du`no o svim preduzetimaktivnosti, kao i rezultatima tih aktivnosti, slu`benim putem, izvijestiti Ministarstvounutra{njih poslova Federacije Bosne i Hercegovine (MUP FBiH). Tako|er, MUPKantona Sarajevo redovno dostavlja MUP-u FBiH sva operativna saznanja kojaukazuju ili bi mogla ukazati na me|ukantonalnu, me|uentitetsku i me|unarodnu ne-ovla{tenu trgovinu i stavljanje u promet opojnih droga.

S obzirom na naprijed navedeno slu`benici MUP-a Kantona Sarajevo, u skladusa svojim mogu}nostima, preduzimaju mjere i radnje u cilju suzbijanja i sprje~ava-nja, te {to efikasnije prevencije zloupotrebe opojnih droga. Tako je gra|anima Kan-tona Sarajevo na raspolaganje stavljena i deùrna telefonska linija broj 033/664-211, putem koje gra|ani mogu prijaviti uo~enu zloupotrebu opojnih droga tokom 24sata dnevno, a slu`benici Odjeljenja za narkomaniju koji vr{e dvadeset~etvoro~a-sovno pokrivanje podru~ja Kantona Sarajevo, izlaze na svaku dojavu i prema licimakoja eventualno zateknu u vr{enju krivi~nih djela iz oblasti zloupotrebe opojnih dro-ga preduzimaju zakonom propisane mjere i radnje.

2. ZAKONSKA REGULATIVA

Krivi~ni zakon Federacije Bosne i Hercegovine (KZ FBiH), kao krivi~na djela propi-suje neovla{tenu proizvodnju i stavljanje u promet opojnih droga (~lan 238. KZ FBiH)i posjedovanje i omogu}avanje zloupotrebe opojnih droga (~lan 239. KZ FBiH). Zakonu isklju~ivu nadle`nost MUP-a FBiH stavlja dokumentovanje krivi~nih djela koja obuh-vataju me|ukantonalnu, me|uentitetsku i me|unarodnu neovla{tenu trgovinu i stavlja-nje u promet opojnih droga, kao i hvatanje grupa i presjecanje lanaca trgovaca dro-gom (stav 2., 3. i 4. ~lana 238. KZ FBiH i stav 2. ~lana 239. KZ FBiH). U nadle`nostikantonalnih, a samim tim i MUP-a Kantona Sarajevo ostaju krivi~na djela zloupotrebe

119

opojnih droga u opsegu posjedovanja droga, omogu}avanja zloupotrebe droga dru-gom licu, te neovla{tena proizvodnja i stavljanje u promet droga, u pojedina~nim slu-~ajevima (stav 1. ~lana 238. KZ FBiH, te stav 1. i 3. ~lan 239. KZ FBiH).

[ta u vezi sa narko-kriminalom preduzima MUP Kantona Sarajevo u skladu sasvojim nadle`nostima koje proisti~u iz pobrojanih zakonskih odredbi?

MUP Kantona Sarajevo je duàn:– preduzimati mjere prevencije krivi~nih djela vezanih za zloupotrebu opojnih droga,– sprije~iti kupoprodaju droge koju kupuju konzumenti za vlastitu upotrebu i da-

lju preprodaju ~ime se sprje~ava multipliciranje broja manjih, uli~nih dilera, asamim tim i {irenje populacije konzumenata,

– sprje~avati i otkrivati izvr{ioce krivi~nih djela koja su izvr{ena pod dejstvomdroga ili su izvr{ena u potrazi za drogom,

– suzbijati krivi~na djela koja vr{e osobe sklone konzumiranju droga, posebno uslu~ajevima kada se ove osobe udruùju u planiranju i vr{enju krivi~nih djela,kako bi do{li do novca neophodnog za nabavku droge.

Nakon {to je "Mini krivi~nom reformom (KZFBiH 01.08.2003.g.)" postalo krivi~nodjelo svako neovla{teno posjedovanje opojne droge (a prije toga bio je samo pre-kr{aj, ako se radilo o posjedovanju za li~nu upotrebu), Stru~ni savjet za implementa-ciju programa prevencije narkomanije Vlade Kantona Sarajevo traìo je na~in postu-panja kojim bi se sprije~ile neèljene i {tetne posljedice primjene KZ FBiH u smislukriminalizacije omladine koja konzumira droge. Bilo je vi{e nego jasno da je takvomizmjenom Zakona data {iroka mogu}nost represivnom aparatu da se bavi s omladi-nom, da }e u kratko vrijeme ionako zatrpani sudovi (nerije{enim predmetima) imatijo{ vi{e posla, da }e to stajati mnogo novca, a da se ne}e posti}i cilj kojim se takvaizmjena Zakona opravdavala. Stru~nom savjetu za implementaciju programa borbeprotiv narkomanije Vlade Kantona Sarajevo je bilo najva`nije da se koliko je mogu}evi{e za{tite interesi omladine, a smanji broj predmeta koji }e optere}ivati rad sudova.

U programima suzbijanja zloupotrebe droga veoma va`nu ulogu imaju svi pod-sistemi pravosu|a. Zakonodavstvo je temelj za obavljanje policijskog rada.

BROJ PODNESENIH KRIVI^NIH PRIJAVA MUP-a KANTONA SARAJEVOU PERIODU OD 1995. GODINE DO 31.12.2005. GODINE:

120

Podaci iz tabelarnog pregleda se odnose na krivi~no djelo neovla{tene proizvod-nje i stavljanje u promet opojnih droga i krivi~no djelo omogu}avanja zloupotrebeopojnih droga predvi|enih Krivi~nim zakonima za navedeni vremenski period (Slu`-bene novine FBiH broj 43/98, Slu`bene novine FBiH br. 36/03)

Naime, Op}inski sud Sarajevo biljeì da je zabrinjavaju}a pojava porasta bro-ja maloljetnika koji ~ine vrlo te{ka krivi~na djela (npr. razbojni{tva, razbojni~kekra|e), pod dejstvom droge i zbog droge sa prognozom da }e zbog te ovisnostii u budu}e ~initi krivi~na djela. @rtve su naj~e{}e djeca i malodobna lica, a sudskipostupak je vrlo ~esto pra}en negativnom reakcijom gra|ana o neefikasnostidru{tva da ovoj pojavi stane u kraj. Roditelji malodobnih u~initelja krivi~nih djelase obra}aju sudu za pomo}, a malodobni u~initelji (naj~e{}e mla|i maloljetnici vi-{egodi{nji konzumenti tzv. “te{kih droga”) pokazuju spremnost da se podvrgnu li-je~enju od ovisnosti.

U svakom slu~aju obaveza dràve koja je ratifikovala Konvenciju o pravimadjeteta je da obezbijedi da nijedno dijete ne bude li{eno prava pristupa i uìvanjanajvi{eg ostvarivog standarda zdravstvene za{tite (~lan 24. Konvencije o pravi-ma djeteta) i da preduzme odgovaraju}e mjere, uklju~uju}i upravne, administra-tivne, socijalne i obrazovne, radi za{tite djece od nezakonite upotrebe psihotro-pskih supstanci i da sprije~i kori{tenje djece u nezakonitoj proizvodnji i trgovinitim supstancama (~lan 33. Konvencije o pravima djeteta). Dok se to ne dogodiiluzorno je o~ekivati da }e se pukim izricanjem mjere sigurnosti obaveznog lije-~enja od ovisnosti (i obaveznog psihijatrijskog lije~enja) ostvariti svrha “otklanja-nje stanja ili uvjeta koji mogu utjecati da u~initelj ubudu}e u~ini krivi~no djelo”, da}e sud mo}i maloljetniku naloìti izricanje posebne obaveze uz odgojnu mjerupoja~anog nadzora; izre}i odgojnu mjeru upu}ivanja u drugu ustanovu za ospo-sobljavanje za maloljetnike koji su ometeni u svom psihi~kom ili fizi~kom razvo-ju; sud ne}e mo}i izre}i odgojnu preporuku lije~enja u odgovaraju}oj zdravstve-noj ustanovi itd.

Sudovi bi trebali zauzeti jasan stav da, kada je rije~ o ovisnicima koji su radi uzi-manja droge po~inili krivi~no djelo, prednost ima tretmanski pristup (lije~enje); a ka-da su posrijedi rastura~i droga isklju~ivo radi materijalne koristi, kazna mora biti zna-tno stroà i pristup represivniji.

[to se ti~e daljnjih aktivnosti MUP-a Kantona Sarajevo i dalje }emo raditi na ispu-njavanju na{e glavne zada}e, a to je smanjenje ponude, odnosno dostupnosti dro-ga u na{em Kantonu, aktivnostima u saradnji sa tuìla{tvima i sudovima pridonijetii smanjenju potra`nje droga, a da }e sudovi instrumentima pravne dràve i o{trimkaznenim mjerama odvratiti dilere droge od trgovine.

Pored potrebe za uskla|ivanjem policijskog rada sa djelovanjem pravosu|a, na-stavit }emo saradnju sa Ministarstvom zdravstva Kantona Sarajevo i pro{iriti je naMinistarstvo zdravstva FBiH.

Jasno je da se kriminal ne moè iskorijeniti, ali sistem za represiju, ako postojipoliti~ka volja, moè dràti kriminalnu aktivnost dijela gra|ana u granicama podno{-ljivim za zajednicu, {to zna~i da se u tom sistemu ne smije omogu}iti ili na bilo kojina~in dopustiti pove}anje aktivnosti mo}i i profita narkodilera.

121

3. RIZICI U PROMETU U VEZI SAZLOUPOTREBOM PSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI

Rizi~na pona{anja kao {to su uzimanje alkohola ili droga zna~ajan su razlog pove}a-nja prometnih nesre}a s teìm posljedicama. Pojedine evropske zemlje zapaàju sma-njenje broja voza~a koji su pod utjecajem alkohola, ali broj voza~a pod utjecajem drogaje u porastu. To je posebno zna~ajno u slu~ajevima teìh prometnih nesre}a. Jedno odistraìvanja u~injeno u sjevernoj Engleskoj je obuhvatilo 23 osobe koje su poginule uprometnim nesre}ama tokom godine. U 50% slu~ajeva na|eni su tragovi droga - kana-bisa, kokaina, ecstasyja ili lijekova koji se izdaju na recept. Zbog toga sve vi{e zemaljapribjegava testiranju voza~a na psihoaktivne droge. U posljednje vrijeme poja~ane suaktivnosti MUP-a Kantona Sarajevo na nabavci aparata za otkrivanje prisustva droga uorganizmu voza~a koji bi se utvr|ivali putem urina, krvi ili pljuva~ke voza~a.

Nove studije upu}uju na to da kanabis ima zna~ajan utjecaj na sposobnosti pro-cjene situacije, posebno ako se kombinira sa alkoholom. Pojedine ranije studije drèspornim duìnu utjecaja kanabisa. Koliko zapravo to djelovanje traje? Ukoliko se pu-{i, nakon jednokratne doze zna~ajna koncentracija u krvi se nalazi nakon 8 minuta,a najvi{a se moè izmjeriti nakon 20 minuta u krvnoj plazmi. Subjektivni osje}aj “na-drogiranosti” moè trajati 45 minuta, ali ako se uzima vi{ekratno, koncentracija mo-è porasti, te se subjektivni osje}aj moè produìti i na 2 ½ sata. Utjecaj na sposob-nost vo`nje traje daleko duè; pojedine studije ukazuju na to da moè trajati i duèod 24 sata, a da osoba subjektivno ne osje}a drogiranost. Umjerena doza kanabisazajedno sa alkoholom moè znatnije pogor{ati ukupnu sposobnost vo`nje. Alkoholdjeluje na intregrativne sposobnosti, dok kanabis djeluje ponajprije na pa`nju i psi-homotorne sposobnosti.

Poseban problem predstavljaju psihostumulativna sredstva, koja djeluju tako dapove}avaju budnost, ali pri tom smanjuju koncentraciju. Takva su sredstva kokain,amfetamini, ecstasy, te pojedini lijekovi.

Kako droge mogu utjecati na vo`nju? Usporavanje vremena reakcije, niska kon-centracija, pospanost, premor, konfuzno razmi{ljanje, poreme}ena percepcija, pre-veliko samopouzdanje koje vodi nepotrebnim rizicima, poreme}ena koordinacija po-kreta, razdrìjivo, nepredvidivo pona{anje, poreme}en vid, pro{irene zjenice, agre-sivnost, paranoja, treskavica, gr~evi, halucinacija - sve su to mogu}a posljedica uzi-manja droge. Za{to lica odlu~uju voziti nakon {to su pila ili uzimala psihaktivne dro-ge predmet je brojnih istraìvanja.

4. PREVENTIVNE MJERE ZASMANJIVANJE PROMETNIH NESRE]A

Prevencija koja pokazuje u~inke je upu}ivanje nevoza~a na smanjenje u~estalo-sti rizi~nog pona{anja. Npr. ka`njavanje suvoza~a zato {to su se vozili s pijanim ilidrogiranim voza~em mogla bi biti jedna od takvih mjera. S druge strane, istraìva-nja djelotvornosti preventnih mjera u svijetu pokazuju da prevencija koja ukazuje nagubitke, koji su mogu}a posljedica rizi~nog pona{anja, nisu dovoljna, ve} da je po-

122

najprije potrebno upu}ivati na prihva}enje op}ih pravila - nikada ne voziti pijan,odnosno pod utjecajem droge i nikada ne sjesti uz pijanog/drogiranog voza~a.

Ve}ina zemalja ima propise koji zabranuju vo`nju pod utjecajem psihostimulativ-nih sredstava. Osim testiranja krvi i urina sve je ~e{}e i testiranje pljuva~ke na dro-ge. Tragovi psihostimulansa se zadràvaju nekoliko dana, {to je otprilike i razdobljeu kojem postoje poja~ani rizici. U mla|e populacije zloupotreba droga, posebno psi-hostimulansa, ~esta je upravo za vrijeme vikenda, a tada je dokazan i porast pro-metnih nesre}a sa smrtnim ishodom. Iako svaku psihoaktivnu supstancu treba za-sebno posmatrati u smislu utjecaja na voza~ke sposobnosti - pridràvanje op}egpravila - ukoliko uzima{ droge ili alkohol - ne vozi ! - najva`niji je element pre-vencije prometnih nesre}a.

ZAKLJUÂK

Da zaklju~imo; samo sna`nom stalnom i strate{ki dobro osmi{ljenom dru{tve-nom intervencijom, dakle programima suzbijanja zloupotrebe droga na svim nivoimaod op}inskih, kantonalnih, pa do dràvnih programa mogu}e je pojavu onih kojima}e droga biti na~in ìvljenja i umiranja odràti na nivou podno{ljivom za zajednicu.

Dràvu, njen sistem vrijednosti i kvalitet ìvljenja najve}eg broja ljudi te{ko je mi-jenjati, odnosno pobolj{avati, ali raditi na izradi dràvnog programa suzbijanja zlo-upotrebe droga i njegovoj provedbi mogu}e je i nu`no.

U~inimo li to, moèmo biti uvjereni da }e se sredina u kojoj ìvimo doimati baremmalo ljep{om i da }e nesretnih, bolesnih i prerano umrlih sigurno biti manje.

123

RELIGIJSKI POGLED NAPROBLEM ZLOUPOTREBE IOVISNOSTI O PSIHOAKTIVNIMSUPSTANCAMA – ISLAM

Mr. Muharem OMERDI]Rijaset Islamske zajednice

UVOD

Sve ve}i broj problema sa kojima se su~eljava dana{nje ~ovje~anstvo izvan jemogu}nosti njegovog trajnog rje{avanja. Neki od njih sasvim neposredno ugroàva-ju njegov razvoj i akutna su prijetnja duhovnom i fizi~kom uni{tenju ~ovjeka. Na sce-ni ìvotnih zbivanja je opasni poreme}aj ravnoteè izme|u snaga koje su nosiocidobra i onih koje proizvode zlo. Svijet je nedvojbeno dospio do stanja visokog ste-pena krize koju je sve teè kontrolirati.

Jedno od podmuklih i opasnih zala na{ega doba jeste upotreba droga i ovisnosto njima. Svaki dan je sve ve}i broj ljudi u raljama tog poroka. Ovisnost o drogamapostala je mora ~ovje~anstva. To je postala globalna bolest svijeta na{ega vreme-na. Njezin razvoj je u usponu naro~ito u onim sredinama sa slabom vjerskom tra-dicijom i praksom, sa smanjenim ili nikakvim moralnim i duhovnim vrijednostima iosje}ajem egzistencijalnog smisla. Tako|er i u onim sredinama gdje je na djeluekonomska i socijalna kriza, nezaposlenost, gubitak doma, porodice, prijatelja.Svakako, ta kriza nije problem samo jedne zemlje, dru{tva ili civilizacijskog kruganego cijelog ~ovje~anstva. Za rje{avanje re~enog zla treba biti zainteresiran svaki~ovjek dana{njice ma gdje on ìvio i osje}ati se odgovornim i pozvanim da uzmeu~e{}a u suzbijanju ove opasnosti. Ohrabruju poku{aji zaustavljanja ove po{asti ilije~enje ovisnika.

Ranije je alkohol bio najkrucijalniji problem ~ovje~anstva, ali dana{nja suvreme-na dru{tva zahva}ena su i ugroèna daleko teìm zlom. Ku{nja droge postala jesmrtonosna avantura mnogih, a posebno mladih ljudi. Ta pogubna navika uzimamaha i u mnogobrojnim muslimanskim porodicama i sredinama {to prije nije bilo. Odrogama i drugim opojnim sredstvima (muskir), islam ima jasno stanovi{te i odrje{itsud, {to je poznato.

125

1. UPOTREBA DROGA OPASNABOLEST NA[EGA DOBA

Ljudi trebaju uvijek misliti i na svoju sada{njost i na svoju budu}nost, u mirnim i ukriznim vremenima, jer bi svaka gre{ka bila fatalna. Da budu uvijek oprezni i da svo-je snage objedinjavaju u o~uvanju temeljnih vrijednosti ìvota i svjetlIje budu}nosti.

Na sceni ìvota danas je planetarna bolest koja malo – po malo, ali sigurno, uni-{tava ~ovje~anstvo, razara osnovu dru{tva i dovodi u pitanje njegovu budu}nost.Ovisnost o drogama i alkoholu svakodnevno unosi nemir, onesposobljava i uni{tavamnoge ìvote, pove}ava nesigurnost i izaziva socijalnu bijedu. Ona prizvodi nesre-}u i duboke psihi~ke krize, uni{tava porodice, ostavlja djecu bez elementarneopskrbe i za{tite. Uskra}uje svijetlu budu}nost mnogim mladim ljudima, koji bi, danisu postali dio toga zla, imali sretan i uspje{an ìvot. Posljednjih desetlje}a naro~i-to zahvata djecu i omladinu od dvanaest do devetnaest godina. Sve je manje {kola~iji se u~enici ne drogiraju. Bosna i Hercegovina (BiH) u najezdi te po{asti nije nika-kav izuzetak. Problematika ovisnosti je, naàlost, uvijek aktualna. Rije~ je o jednojod najopasnijih bolesti na{eg doba koja, usljed drasti~nog organskog, du{evnog iduhovnog izobli~enja iza sebe ostavlja neizlje~ive posljedice. Ona potpuno razarazdravlje ~ovjeka i trajno uni{tava njegov ljudski identitet.

“Da li je mogu}e i{ta suvislo, sa stvarnim izgledom na uspjeh, u~initi u okolnostima -koje su osobito svojstvene “zemljama u tranziciji” kao {to je BiH - u kojma su bolesti po-put toksikomanije neposredno poticane neupu}eno{}u i nesvije{}u, nezainteresirano{}ui bezna|em; institucijalnom i privatnom nebrigom i ignorancijom, nepostojanjem efika-snih metoda, osmi{ljenih programa i mehanizama njihove provedbe; podràvane medi-jskom anarhijom, u kojoj je sve dopu{teno: reklame, muzika i filmovi proistekli iz ambi-jenta droge, alkohola, prostitucije i kriminala, dakle iz ambijenta duhovne izobli~enosti imoralnog sunovrata? [tavi{e, u ovakvim okolnostima se ’slobodom’ reklamiranja alko-hola i cigareta u svim printanim i elektronskim medijima, otvaranjem besmisleno velikogbroja pivnica, kafi}a, night i disko klubova, backstage no}nih sastajali{ta te, uglavnom,samo formalnim funkcioniranjem zakona, sudstva i policije, drogi i alkoholu izraàva do-brodo{lica i mi im se, zajedno sa na{om djecom, prakti~ki bacamo u naru~je.” 49

2. ISLAM JE PROTIV DROGE

Sve {to opija i zastire zdrav razbor zabranjeno je po u~enju islama. Zajedni~ki na-zivnik je: opojna sredstva. Muhammed, Poslanik islama, je rekao: “Sve {to opija u ve-likim koli~inama i u malim je zabranjeno!” ôvjek se upu{ta u njihovo uìvanje iz zna-tièlje i prolazi kroz faze: avanture, ga|enja, svikavanja, navike, potrebe, ovisnosti, bo-lesti do smrti. Islam svojim jasnim propisima ustaje u beskompromisnu borbu protivsvih oblika opojnih sredstva zabranjuju}i ih uzgajati, proizvoditi, posjedovati, trgovatinjima, kupovati ih, stjecati zaradu od njih, poklanjati ih nekome i upotrebljavati uop}e.U cilju sprje~avanja postojanja, posjedovanja, kori{tenja i upotrebe opojnih sredstavapropisane su veoma stroge sankcije. Ovisnika o opojnim sredstvima drì te{kim bo-

126

49 Isanovi}, N., Vjera u Boga kao mogu}nost prevladavanja ovisnosti o drogi, Ciklus ramazanskih predavanja u1424./2003. godini, Rijaset IZ u BiH. Tekst nije objavljen, a kopija se nalazi kod autora ovoga rada.

127

lesnikom prema kome dru{tvo ima obavezu lije~enja i trajnog zbrinjavanja.50

Opojna sredstva spravljena i proizvedena od bilo koje biljke ili tvari su po islamskimizvorima strogo zabranjena i veliki grijeh. Nije dozvoljena njihova proizvodnja i upotreba,a licima koja ih uzgajanju, prodiciraju, prodaju i upotrebljavaju propisane su sankcije.

Uzvi{eni Allah kaè u âsnome Kur’anu: Pravovjerni, zaista su {ejtanski poslovipogani: vino, kocka, kumiri i strjelice za proricanje - zato se toga klonite da biste, mo-`da, uspjeli; [ejtan samo èli da pomo}u vina i kocke me|u vas neprijateljstvo imr`nju ubaci, te da vas od pobo`nosti i namaza odvrati. Ho}ete li se onda okaniti?!51

Rije~ vino je spomenuto nazivom hamr {to ima zna~enje onoga {to zastire razbor. Upotreba narkoti~kih sredstava koja ~ovjeka vode u stanje odsutnosti i drè ovis-

nim, Poslanik, mir neka je s njime (s.a.), je usporedio sa izlaskom iz islama u sa-mom ~asu tog ~injenja, pa je kazao: “U ~asu uìvanja opojnog sredstva ~ovjek nijevjernik!”52 Omer ibn el-Hattab, r.a., drugi halifa nakon smrti Poslanika, s.a., kazao jeda je zabranjeno sve ono “{to muti razum”, dakle sve ono {to sprje~ava zdrav ra-zbor i normalno pona{anje ~ovjeka.

Zakoni svih kulturnih naroda i ure|enih dràva u svijetu, najstroìje zabranjuju pro-izvodnju, {irenje i upotrebu droga. I dok su droge za te zakone dru{tveni, moralni i po-sebno zdravstveni problem, one su u islamu uz to, i vjerski problem. Islam duhom islovom svoga u~enja jasno i odlu~no zabranjuje upotrebu svih vrsta droga, kao {tozabranjuje i upotrebu alkohola. Ta upotreba je, po islamu, teàk grijeh. U tome susuglasni svi islamski autoriteti, koji su, u vrijeme, kad su se droge pojavile u musliman-skome dru{tvu, o{tro reagirali i izdali rje{enje i decizije (fetwa), da je droga {tetna iopasna, strogo zabranjena (haram) i jedan od najteìh grijeha (min ekberi’l-kebâ’ir).53

Takvo stanovi{te islamski u~enjaci su zauzeli na osnovu onih istih islamskih principa ipropisa, kojim se zabranjuje alkohol, jer su im {tetne posljedice po ~ovjeka pogubne.54

Me|u prvim i najistaknutijim od tih u~enjaka bio je Ibn Tejmijje,55 poznati islamskiu~enjak iz Sirije, autoritet i pisac mnogobrojnih djela i rasprava. On o tome govori u svo-joj deciziji koja se nalazi u njegovom 30-tomnom djelu Med`mu‘u fetava. Kaè i svojojfetvi: “U drogama je vi{e zla, nego u alkoholu, pa su one, pogotovo, zabranjene. Koji bimusliman smatrao da su droge dozvoljene (halal), otpadnik je od islama (murtedd), ko-me se ne}e klanjati dènaza kada umre, niti }e se sahraniti u muslimansko mezarje.”

U jednoj od prvih islamskih rasprava o drogi kod nas, na ovog u~enjaka se pozi-va na{ znameniti bosanski alim rahm. Kasim ef. Dobra~a.56 On navodi da Ibn Tejmi-jje kaè, da droge uzimaju samo nevaljalci i totalni grje{nici radi prividnog raspolo-ènja u njima. Me|utim, droge uni{tavaju zdravu ljudsku prirodu i razum, raspaljujuniske strasti, uni{tavaju ljudski ponos i dostojanstvo. To zlo pojavilo se me|u musli-manima dolaskom vlasti Tatara.

Ibn Tejmijjin u~enik Ibnu’l-Kajjim el-Dèvzi,57 tako|er poznati u~enjak i pisac, pomnogima ravan svome u~itelju, naziva drogu “prokletim gutljajem grijeha” i vodi ras-pravu o ovome problemu. Iako nisu znali stvarne posljedice upotrebe i ovisnosti o

50 Ebu Mu{‘il, El-Muhaddiratu bejne’l-idmani ve’l-‘iladì, www.drugsfighter.com51 Kur’an: Al-Mâ’ida, 90-91.52 Predaja zabiljeèna u zbirkama autenti~nih Poslanikovih izreka, Buhariji i Muslimu.53 Vidi npr.: http//islamonline.net/Arabic-Ask_Scholar/FatwaA54 Konsultirati: Aid Smaji}, Vjera kao alternativa u borbi protiv narkomanije, www.novihorizonti.com 55 Ahmed ibn ‘Abdulhalim ibn ‘Abdusselam ibn ‘Abdullah ibn Tejmijje el-Harrani (u. 728./1327.)56 Dobra~a K., Kloni se zla, “Opojne droge”, El-Kalem, 2. izdanje, Sarajevo 1998., 95-99.57 Muhamed ibn ebu Bekr [emsuddin (u. 751./1350.)

drogi, utemeljili su ispravan pogled na ovo zlo i svojim komentarima i decizijama bilipovod u~enim savremenicima i kasnijim u~enjacima da se bave ovom zustra{uju}ompojavom i da djeluju me|u ljudima svojim autoritetom kako bi posljedice bile manje.

Iako droga nije poimenice navedena u osnovnim islamskim izvorima, Kur’anu i Hadi-su, jer se pojavila kasnije, ona je, bez sumnje, ipak zabranjena (haram) prema op}impravilima i duhu tih izvora, jer su navedene i osu|ene {tetne posljedice, koje ona nosi sasobom. U [erijatu je, na osnovu Kur’ana i Hadisa, ustanovljeno op}epoznato pravilo daje “svako jelo ili pi}e, odnosno svako sredstvo {to ga ljudi uzimaju, - koje bi bilo {tetnopo ~ovjekovo zdravlje i ìvot, strogo zabranjeno.” Poslanik islama je kazao: “Nije dozvo-ljeno nanositi {tetu, niti uzvra}ati {tetom!”58 Dosljedno tome, nagla{eno je u islamskoj na-uci, da musliman ne smije konzumirati jela, pi}a ili ma kakva druga sredstva, koja ga ubi-jaju ili mu o{te}uju zdravlje, naglo ili sporo, kao {to su razne vrste otrova.59

Uzvi{eni Bog je rekao u Kur’anu: Na Putu Allahovome potro{ite, a i sami sebe u pro-past ne dovodite, i dobro ~inite; Allah, zaista, voli one koji dobra djela ~ine.60 Navede-ne Boìje rije~i jasno ukazuje da muslimani svoj imetak trebaju tro{iti u pobo`ne, koris-ne i plemenite svrhe, na dobro i za napredak svoj li~ni, svojih bli`njih i svoje Zajednice,a to je zna~enje sintagme na Boìjem putu. Tim je ujedno re~eno da se imetak nikakone smije tro{iti u {tetne i nehumane poslove i svrhe, koji ~ovjeka uni{tavaju moralno,duhovno i materijalno kao {to je drogiranje, koje je ravno bacanju samoga sebe u o~i-tu propast, kao {to su to i ostale lo{e navike i grijesi o kojima ovdje govorimo. Na dru-gom mjestu u Kur’anu se kaè: ... I ne ubijajte sami sebe! Allah je zaista prema vamamilostiv.61 Na osnovu ovih vje~nih principa i upute jasno nam je da je muslimanu naro-~ita vjerska du`nost kloniti se droga kao najstra{nijeg otrova i da je upotreba droga te-àk grijeh prema vjeri i Bogu, a stra{an zlo~in prema sebi, porodici i dru{tvu.

“Iskustva, osobito iz rane povijesti islama govore da je najdjelotvornije sredstvoprevencije ovisnosti o akoholu i sli~nim opojnim sredstvima, predana vjera u Boga.Ona nas jedino moè opskrbiti stvarnim mo}ima da joj se odupremo i da ustrajemou tome. Mo`da je, u nazna~enom kontekstu, najusporediviji primjer neuspjele kam-panje protiv upotrebe alkohola poduzete u SAD s po~etka dvadesetog stolje}a imjerâ koje je poduzeo Poslanik islama, s.a., nakon {to je od Uzvi{enog Allahaobznanjena zabrana upotrebe alkohola kao opojnog sredstva. U prvom slu~aju, ia-ko su kori{teni mo}ni instrumenti dràve i tro{ena ogromna nov~ana sredstva, us-pjeh je potpuno izostao; u drugom, iako ni~ega od toga nije bilo, ali su vjernici po-vjerovali u istinitost Boìje Rije~i i pokorilo joj se, uspjeh je bio potpun.” 62

3. OSJE]AJ OVISNOSTI O BOGUPREVLADAVA SVAKU DRUGU OVISNOST

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (BiH) je dvije godine, uzastopno,2003. i 2004. za centralnu temu svoga djelovanja i aktivnosti svih imama i muslimana

128

58 Ahmed i Ibn Mâdè.59 K. Dobra~a, ibid., 98.60 Kur’an: Al-Bekara, 195.61 Kur’an: En-Nisâ’, 29.62 Isanovi}, ibid., 3. Konsultirati i: Sanin Musa, Droga - zlo koje hara. www.islambosna.ba

uzimao: “Ramazanom protiv droga i drugih opojnih sredstava”. Odràno je preko 2000predavanja, desetine vrlo posje}enih tribina i razgovora o ovome problemu, te vi{e od100 radio emisija. Bar dva miliona ljudi ~ulo je ove razgovore. Hiljade plakata je lijep-ljeno {irom BiH na kojima su bile univerzalne poruke islama u vezi sa ovom temom.Ramazan je izniman dar Boìji, duhovni prostor za vje`banje iskrene predanosti Bo-gu, za sticanje osje}aja ovisnosti samo o Njemu. Uzvi{eni Bog ~eka svakog ~ovjeka,bez obzira na stepen njegove grje{nosti, da Mu se obrati i zatraì oprost i milost.

Vjerom se ljudske du{e otvaraju, pove}avaju ùdnju za svojim Tvorcem i snaènadom za Njegovom milo{}u. One dospijevaju u iznimnu mogu}nost prosvjetljenja ipreobrazbe. Dosezanje stanja osloba|anja ovisnosti o bilo ~emu drugom osim pre-ma Bogu. Tamo gdje nema osje}aja ovisnosti o Bogu mogu}e su svakovrsne ovis-nosti koje svjedo~e o ljudskoj samodegradaciji i njegovom padu. Ko postane ovisansamo o Bogu, Stvoritelju i Uzdràvatelju svih univerzuma i svega {to u njima posto-ji, svaka druga ovisnost bit }e isklju~ena, dakako i ovisnost o opojnim sredstvima.

Znano je da nekada ljudi ne{to odbijaju zbog svoga nepoznavanja njegove vrijed-nosti. Me|utim, za~udno je odbijanje posredovanje vjere i kori{tenje njezinih sred-stava i metoda ukoliko je u pitanju saniranje posljedica upotrebe droga kad se ovis-nici po~nu odvikavati od njih. Naàlost, prisutan je i dalje jedan ignorantan odnosprema vjerskom metodu lije~enja ovisnika mada se dolazi do zna~ajnih rezultata.Ma koliko je na{, usljed bezbo{tva sekulariziran, duhovno opusto{en i bolestan svi-jet, nespreman ili nesposoban prihvatiti bilo koju vrstu vjerodostojnog duhovnog tret-mana i prepustiti se slije|enju metoda lije~enja zasnovanih na krilima vjere, takavtretman - na individualnoj razini ili na razini jezgri zajednice vjernika kakvim moèbiti ìvi dèmat - zacijelo je mogu} i veoma potreban.

H.D`. je na{ao spas na ovome putu i trajno se oslobodio smrtonosnog zagrljajadroge. @ivot mu je pokazao svoju najru`niju stranu. Prvo je po~eo konzumirati alko-hol, a potom droge, vjeruju}i da }e mo}i prestati kad god zaèli. Me|utim, nije bilotako. Tonuo je sve dublje i dublje u dèhennem narkomanije. “Kada sam pomislio danema izlaza iz tog pakla, u meni je zatitrao tra~ak nada i vjere u Boga. Osjetio samsilnu snagu vjere koja mi je pomogla da odbacim drogu i da se vratim normalnomìvotu.” Da bi potpuno bio siguran odlu~io je da ode na had`d` i u dru{tvu pobo`nihi u~enih ljudi akumulira snagu vjere u dubini svoga srca. “Iskonska èlja da se doì-vi mjesto nastanka islama oduvijek je bila dio mene, ali sam je postao svjestan tekonda kad sam se na{ao na tom svetom mjestu u Mekki, okruèn hiljadama ljudi raz-li~itih po mnogo ~emu, ali s istom èljom, ushi}enjem i zanosom. Plakao sam od ra-dosti.” Hvala Bogu, mora droge daleko je iza njega zahvaljuju}i vjeri i vlastitoj iskre-noj odlu~nosti da se vrati ìvotu normalnoga ~ovjeka. 63

I u prevenciji, odgoj djece zasnovan na zasadama vjere daleko ima ve}e rezultateu njihovom usmjeravanju u odnosu na onu koja se odgajaju na druga~ijim principima,a da ne govorimo o onoj koja su prepu{tena sama sebi, ulici i lo{em dru{tvu. Djecu odnajranijeg njihovog djetinstva treba odgajati za smisao u bilo ~emu, npr. za red, da bu-du stidna, da ne idu u lo{e dru{tvo, da budu ~isti, da pitaju starije za ono {to ne zna-ju i tsl. Ne kaèm da ih treba dresirati ili nametnutim strahom odvra}ati ih od lo{eg iraskala{enog dru{tva, od odlaska na mjesta gdje se okupljaju njihovi razuzdani vr{nja-ci. To je put kako drogi re}i “ne”. Ako mlade nau~imo da njihovo opredjeljenje bude ì-

129

63 O.M., “Snaga vjere pomogla mi je da odbacim drogu i vratim se ìvotu”, Dnevni avaz, 23.01.2006., 10.

130

vot, normalno je da }e oni za posljedicu re}i “ne” svemu onome {to ugroàva njihovìvot. Odatle treba po~eti. Od malih nogu. Prevencija po~inje od stavova, brige i opre-za roditelja, na ostvarenju zdrave sredine za njihovu djecu, na osiguravanju im zdra-vog okruènja. Ako dijete raste u zdravoj porodici, u povjerenju, brizi, njezi i ljubavi onone}e biti iskompleksirano, ne}e lutati, ima}e svoje stavove. U suprotnom, bi}e neodra-slo i povodljivo, posebno ako su mu uzrok nezadovoljstva njegovi roditelji. Takvo dije-te moè biti podlo`no negativnim utjecajima. Takva djeca bjeè od ku}e, kradu, odma-raju se u memljivim podrumima i prljavim tavanima, odlaze u zadimljene kafi}e, okru-ènje im je opasno dru{tvo – vr{njaci iz svih slojeva dru{tva.

Veliki islamki suvremeni u~enjak dr. Jusuf el-Karadavi kaè: “Vjera je prvi za{titnik ioru`je koje trebamo upotrijebiti protiv ovog smrtonosnog i razaraju}eg poroka. Ako dje-ca budu odgajana na vjerskim osnovama i u dobroj i zdravoj okolini, sa dru{tvom kojeih ne}e iskvariti i uni{titi im ìvot, nadati se je dobru. Isto tako, nadati se je dobru akodjeca budu odgajana u okrilju bogobojaznosti, upoznata od malih nogu da ih Uzvi{eniAllah nadzire i gleda, ako budu odgajana da vjeruju u drugi svijet, polaganje ra~una,Dènnet i Dèhennem... Ako uspostavimo kod njih ovakav li~ni samoprijegor i oveodgojne vrijednosti, te razvijemo u njihovim du{ama ovu ìvu svijest, time smo postavi-li branu izme|u njih i ovih poroka. Pobo`ni mladi} i djevojka, koji se pridràvaju na~elavjere, posljednji su koji }e okusiti ovaj porok... Dilerima droge je potpuno nemogu}e do-}i i dospjeti do onoga ko odlazi u dàmiju, ko se druì sa Kur’anom i praktikuje islam.Njega je za{titio Allah, d`.{., zbog njegovog vjerovanja i slije|enja Pravog puta, tako dani ljudski ni dìnski {ejtani nisu u stanju da mu naude. Rekao je Uzvi{eni, obra}aju}i seprokletniku Iblisu: Ali ti, doista, ne}e{ imati nikakve vlasti nad robovima Mojim. AGospodar tvoj je (Muhammede) dovoljan kao za{titinik! (El-Isra’, 65) 64

Bolesti toksikomanije ili toksikofilije ma koliko po svojim manifestacijama izgleda-le svodive na organske i psihi~ke poreme}aje imaju svoje porijeklo u duhovnoj di-menziji ~ovjeka, u dimenziji koja, ustvari, i odre|uje posebnost, kvalitet i narav nje-gove ljudske egzistencije. Bez zahva}anja duhovne dimenzije u tretmanu ove bo-lesti izgledi za izlje~enje su posve nedovoljni. Stoga neki islamski autori poput ugled-nog malezijskog u~enjaka Imran N. Hoseina zapadno-evropski model prevencijeovisnosti o drogi smatra insuficijentnim (nedovoljnim), jer previ|a duhovnu dimenzi-ju i po~iva na slabim premisama. On uklju~uje toliko ustupaka, previ|anja ili svjes-nog toleriranja pogre{nih po~etnih koraka ~iju opasnost ne razaznaje zbog kvantita-tivnog, antispiritualnog i vanjskog pristupa njihovom vrednovanju. On potcjenjujemo} po~etka i previ|a da je u prvom koraku na putu zla ve} samo zlo, da je u nje-mu ve} sadràno cjelokupno putovanje naj~e{}e na putu bez povratka. Ko tolerirazlo u po~etnoj fazi njegovog prisustva i ko ga dopu{ta u malim koli~inama on je nje-gov presudni podràvatelj i sau~esnik u njemu. Stoga islam zabranjuje uno{enjealkohola i droge u bilo kojoj koli~ini, {to po~iva na kvalitativnoj svijesti da je prvi ko-rak najpresudniji. Bez njega put prema ovisnosti o drogi ne bi mogao uop}e po~eti.Tek bez prve kapi alkohola i prve doze droge moèmo biti sigurni da toksikomanijai toksikofilija ne}e postati dijelom stvarnosti na{ega ìvota i zavladati njime.” 65

64 www.islambosna.ba65 Isanovi}, ibid. Tako|er konsultirati: Hfz. Safet Halilovi}, Narkomanija ili ovisnost o drogi,

www.novihorizonti.com

RELIGIJSKI POGLED NAPROBLEM ZLOUPOTREBE IOVISNOSTI O PSIHOAKTIVNIMSUPSTANCAMA – KATOLIÂNSTVO

Fra Velimir ValjanFranjeva~ka teologija

UVOD

Psihoaktivne supstance su one tvari koje, zbog stvaranja u~inaka ugode, privla~esubjekt na ponovno uzimanje, koje je u po~etku dragovoljno a kasnije prisilno: oso-ba postaje o njima ovisna. Te supstance jednim imenom nazivamo droga, (a njima sepribraja alkohol i duhan). Problem ovisnosti o drogama Katoli~ka crkva smatra jednimod najsloènijih problema suvremenog dru{tva. Ona ga promatra i moralno vrednu-je unutar Dekaloga, to~nije u okviru pete zapovijedi Bo`je koja glasi "Ne ubij".

Koliko je ovisnost o drogama pogubna za ìvot i zdravlje pojedinaca ne govoresamo statistike umrlih. U vidu tako|er treba imati pojedince koji polagano umiru alii posljedice ovisnosti o drogama za cjelokupno dru{tvo. Droga je ~esto uzrok krimi-nala i nasilja, a pojedinci ovisni o drogama pogoduju u~vr{}ivanju i {irenju organizi-ranog kriminala. Toksikomanija (=ovisnost o opojnim sredstvima), kriminal, materi-jalna i moralna bijeda, nerijetko uni{tene obitelji usko su me|usobno povezani.

Za nauk Katoli~ke crkve, dva su pitanja od presudnog zna~enja: moralno vredno-vanje zloupotrebe, te prevenciije ovisnosti o drogama, alkoholu i duhanu.

1. OVISNOST O DROGAMA

Moralno vrednuju}i droge, Katoli~ka crkva polazi od sljede}eg osnovnog princi-pa: uzimanje droge je posve nedopu{teno zbog posljedica koje ostavlja na osobu ina dru{tvo. Taj osnovni princip Crkva poja{njava na sljede}i na~in:1. Moralnost uzimanja droge treba vrednovati prema posljedicama koje ostavlja na

ìvot i zdravlje pojedinca i dru{tva. Slu~ajno uzimanje - jedanput samo - opasno

131

je zbog poticaja na osobu da s uzimanjem i dalje nastavi i tako postane `rtvomjednog slu~ajnog iskustva. Katoli~ka crkva nipo{to ne èli re}i kako je gre{nosve ono {to moè biti ugodno organizmu, ve} èli naglasiti kako nedopu{tenostovisi o ozbiljnim i te{kim posljedicama koje se odraàvaju na osobi i dru{tvu.

2. O~ito je da se obilje`je nedopu{tenosti zbog {teta koje proizlaze iz droge po ì-vot i zdravlje pove}ava ako ne postoji nikakav razlog koji opravdava takvu {te-tu. Kad se uzima neki lijek, kao npr. penicilin, vjerojatno dolazi do negativnihpopratnih u~inaka u organizmu, ali oni su nadomje{teni i opravdani time {to jeuzimanje toga lijeka neophodno za ozdravljenje. Ako se droga uzima posve sa-movoljno, tada nastale {tete nemaju nikakvu pozitivnu nadoknadu i takvo je uzi-manje krajnje nedopu{teno, jer ugroàva zdravlje.

3. Osobna odgovornost postoji ponajprije kod onoga tko trajno uzima drogu. Ta jeodgovornost po sebi te{ka. Jednako tako grije{i i onaj tko veli~anjem ili povla|i-vanjem ovisniku svu odgovornost èli prebaciti na druge.Ta odgovornost ovisi o spletu razli~itih objektivnih i subjektivnih okolnosti. Odvelike va`nosti je sposobnost vladanja samim sobom kod osobe koja uzima dro-gu. Sposobnost vladanja sobom onoga tko tek po~inje sa upotrebom droga sas-vim je druga~ije naravi od sposobnosti vladanja sobom onoga tko je ve} postaoovisnik. Cjelokupno djelovanje onoga koji uzima droge, a posebice ovisnika,prati pomra~ena svijest zbog ~ega je – ovisno o stadiju ovisnosti – umanjenanjegova subjektivna sposobnost razumskog i voljnog djelovanja.Velika je odgovornost onih zemalja ili tajnih organizacija koje stje~u bogatstvotrguju}i drogom na internacionalnoj razini. U mnogim zemljama postoje zlo~i-na~ke organizacije (narko-mafija) koje su usredoto~ene na trgovanje drogom.Razina odgovornosti u sijanju "smrti" u takvim slu~ajevima nije ni{ta manja odrazine odgovornosti u slu~aju drugih vidova organiziranog kriminala. PapaIvan Pavao II. je u vezi s tim rekao: "organizacija smrti je na interkontinental-noj razini".

4. Katoli~ka crkva ~esto ukazuje na nu`nost odgojnog i informativnog govora odrogama unutar obitelji, {kola i drugih odgojnih zajednica budu}i da taj govor nemogu zamijeniti informacije koje se posreduju preko sredstava javnog priop}a-vanja. Od prvih dana kod djece treba razvijati osje}aj odgovornosti za odràva-nje zdravog ìvota oslobo|enog svih ovisnosti.

5. Katoli~ki nauk o ovisnosti o drogi mogu oslikati dva odlomka govora pape Iva-na Pavla II. odrànog na VIII. Sastanku Terapeutskih zajednica (2. rujna 1984).Papa isti~e: "Droga je zlo, a zlu se ne smije popu{tati. Djelomi~na ozakonjenjane samo da se protive samoj naravi zakona, nego daju ve} unaprijed odre|enu~inak. To se moè potvrditi iz iskustva". Katoli~kim lije~nicima, koji su se nasvom kongresu izrazili protiv legalizacije, Papa je rekao slijede}e: "Svom dubi-nom svoga duha pridruùjem se zabrinutosti koja je izraène na susretu udru-ènja talijanskih lije~nika u vezi s prijedlogom zakona koji se ti~e legalizacije po-gre{no nazvanih "lakih" droga i ovla{tenog uvo|enja heroina u bolnice."

6. Katoli~ka crkva sna`no podupire inicijative koje sebi za cilj postavljaju izlje~enjeovisnika. Terapija treba biti prilago|ena stupnju ovisnosti o drogi jer je tipologi-ja i teìna ovisnosti vrlo {iroka. Lije~enje treba {to je mogu}e vi{e biti prilago|e-no pojedincu. Slu~aj onoga tko je tek po~eo uzimati te{ke droge druga~iji je od

132

slu~aja onoga tko se bez terapije odvikavanja nikada ne bi izvukao, pa ~ak ni uznajbolju volju. Neki slu~ajevi mogu se lije~iti ambulantno, dok drugi nu`no traèuto~i{te. Ovisnici koji se oslobode otrova i koji postanu odlu~ni mogu se uklju~i-ti u tzv. terapeutske zajednice.

7. Crkva posebno isti~e va`nost tih terapeutskih zajednica koje su ~esto osnova-ne unutar vjerskih zajednica. Njihova je zada}a sprije~iti da subjekt na putu izlje-~enja postane `rtva dru{tvenog okruènja koje ga moè nagnati na povratak uprija{nje stanje. Oko ovisnika se moè stvoriti takvo okruènje koje nalikujemreì uvjetovanosti i tihog nagovaranja na povratak starome gdje veliku ulogumogu odigrati sitni dileri – potro{a~i kao predstavnici i sluge mafija{kog i zlo~i-na~kog podzemlja koje iz svojih ruku ne pu{ta olako nijednog ovisnika.Terapeutske zajednice su raznovrsne i mnoge od njih vode vjerski slu`benici ililaici odgojitelji. Razvoj terapeutskih zajednica zapo~eo je 1976. godine u SAD-u.Danas ih ima na tisu}e u svijetu, a jedna od najpoznatijih kod nas je ona u Me-|ugorju. Svake godine odràvaju Me|unarodni kongres. Na tim kongresima ra-spravljalo se i o identitetu terapeutskih zajednica i njihovom odnosu s dràvom.

8. S moralnog motri{ta potrebno je po svaku cijenu izbjegavati kriminaliziranjeovisnika i podupirati njihovu objektivnu èlju za oporavkom. Iznad svega morase sprije~iti mogu}nost da osoba ovisnika sebi ili drugima nanese nepopravljivu{tetu.

9. Droga se ne moè iskorijeniti bez truda svih gra|ana. Edukaciji o vrednotamaìvota, zdravlja i osobe veliki doprinos mogu dati javne i vjerske institucije, obi-telji, {kole i sredstva dru{tvenog priop}avanja. Iluzorno se nadati kako }e po-{ast ovisnosti o drogama nestati sama.

10. Ako osje}aj za sveto i za nepovredivost ìvota ne zaìvi u potpuni o~aj. Utakvom stanju lako se dogodi da traì utjehu u drogi i da ne misli na Bo`ju za-povijed Ne ubij.

2. OVISNOST O ALKOHOLU

Alkohol je definiran kao "droga koja ubija vi{e od drugih". Potvrda takve definici-je je podatak koji kaè da je broj umrlih od alkohola 500 puta ve}i od broja umrlihod heroina.

Postoji vi{e razloga zbog kojih se manje upozorava na opasnost alkoholizma ne-go {to je to u slu~aju ovisnosti o drogama. Prvi je razlog {to pored prekomjernog uzi-manja alkohola {to vodi k ovisnosti postoji ra{ireno i kontrolirano konzumiranje alko-hola koje ne {teti zdravlju. U javnosti vlada uvjerenje o bezopasnosti alkohola izu-zev u slu~ajevima kada netko s alkoholom svjesno pretjeruje.1. U moralnoj prosudbi alkoholizma, Katoli~ka crkva polazi od principa da je preko-

mjerno uzimanje alkohola (makar ono bilo i privremeno), kojim se osoba izlaèopasnosti da postane ovisna i da naru{i svoj fizi~ki i psihi~ki integritet, objektivnonedopu{teno. Objektivna nedopu{tenost zloupotrebe alkohola je izvan svakerasprave, dok odgovornost pojedine osobe i njena odgovornost za pojedine pos-tupke moè biti subjektivno ve}a ili manja.

133

2. Moralnu nedopu{tenost zloupotrebe alkohola Crkva temelji na {tetnim posljedica-ma koje zloupotreba ima za ìvot i zdravlje pojedinca ali i za cjelo dru{tvo. Stogase kontrolirano i umjereno konzumiranje alkohola smatra dopu{tenim. Prema tome,nema govora o tome da Crkva alkohol demonizira iz nekakvih pseudoreligijskih raz-loga ili da ga zabranjuje zbog demoniziranja osje}aja ugode koji izaziva u grlu. Umoralnoj prosudbi èle se ponuditi razumske norme povezane s osobnom etikom.

3. Prevencija zloupotrebe alkohola moè se ostvariti na razne na~ine. Na op}oj ra-zini to se moè dogoditi putem raznih zdravstvenih edukacijskih kampanja u {ko-lama ili putem edukacijskih programa koje prenose sredstva javnog priop}ava-nja. U slu~ajevima kada je intervencija usmjerena na pojedince od velike pomo-}i je pruànje osnovne lije~ni~ke pomo}i i podr{ka obiteljima u kojima je neki ~lanalkoholi~ar ili u kojima postoji klima koja poti~e na alkoholizam. Jasno je da seporastom kvalitete prevencije umanjuje mogu}nost pojave alkoholizma.Na razini dràve treba pokrenuti primjeren i isplaniran program op}e zdravstveneedukacije. Neki drè kako nije uputno govoriti djeci i mladima o alkoholu u {kola-ma jer te dru{tvene kategorije nisu zainteresirane za alkohol. Danas je gotovo ne-mogu}e vidjeti reklamne spotove protiv zlouporabe alkohola, dok su blistave re-klame koje nas pozivaju da pijemo piva i vina iz ~uvenih podruma i sa poznatihbreùljaka postale svakodnevnica. To nam jasno pokazuje kako sredstva priop}a-vanja nisu u slu`bi dobra javnosti nego u slu`bi ne~ijeg trgova~kog profita.

4. Imaju}i u vidu sloènost etiologije alkoholizma i specifi~an put svakog pojedincakojim on dolazi do sindroma ovisnosti, do same ovisnosti i na koncu do stanjakroni~ne opijenosti, Katoli~ka crkva podupire one koji predlaù u prevenciji alko-holizma strategiju koja }e biti multidisciplinarna, globalna i personalizirana.

5. U dosada{njoj analizi alkoholizma i predloènoj terapeutskoj strategiji prisutno jeantropolo{ko i personalisti~ko shva}anje medicine i bolesti gdje se pa`nja ne po-klanja samo bolesti nego sveukupnosti bolesnika (sveobuhvatno poimanje ~ovje-ka). Razni terapeutski tretmani moraju uvaìti sveukupnost bolesnika i usmjeritise na sve aspekte osobe bude}i u njoj osje}aj odgovornosti. Pored organsko-far-makolo{kog, antropolo{kog, socijalnog i duhovnog aspekta osobe i tipova odgo-vornosti koji proizlaze iz tih aspekata ponekad odlu~uju}u ulogu u ozdravljenjumoè imati religiozni aspekt osobe.O tome svjedo~e brojne izjave crkvenih i me|uvjerskih tijela koje podupiru soli-

darnost i dobrovoljni rad u slu`bama za rehabilitaciju ovisnika unutar kr{}anskih za-jednica i dru{tva. êsto takve slu`be mogu imati odlu~uju}u va`nost za oporavak.

3. OVISNOST O DUHANU

Me|u ovisnosti koje ostavljaju {tetne posljedice na organizam Crkva ubraja i ovis-nost o duhanu. Zloupotreba duhana zapo~ela je u vrijeme Luja XIII. Duhan se kori-stio za {mrkanje, a ~uvao se u elegantnim burmuticama osobito me|u plemstvom.

Od pedesetih godina pro{log stolje}a po~ela se javljati postupna svijest o {tetno-sti duhana za zdravlje zahvaljuju}i istraìvanjima oboljelih od raka. Bilo je o~ito da{tetnost ovisnosti o duhanu ovisi o koli~ini duhana koja se popu{i svaki dan, o du-

134

bini uvla~enja duhanskog dima, o kvaliteti i na~inu uzgoja duhana i duìni ovisnosti.Ne smije se zaboraviti kako dim duhana ne {teti samo pu{a~ima nego i onima kojitaj dim udi{u, posebice ako se nalaze u zatvorenim prostorijama. Za mnoge {tetneu~inke duhana jo{ uvijek nema dovoljno znanstvenih dokaza. Postoji veza izme|upu{enja i raka plu}a, a ta bolest je najve}a {teta koju cigarete i duhan prouzrokujus obzirom na ljudsko zdravlje.1. Velik broj dana{njih katoli~kih moralista razlikuje objektivnu i subjektivnu moral-

nost svakog moralnog ~ina. U slu~aju zloupotrebe duhana ta razlika je mo`da jo{o~itija.S objektivne to~ke gledi{ta, ako se u obzir uzmu sve posljedice pu{enja u veli-kim dozama koje vi{e nije prigodno nego habitualno, postaje jasno da je rije~ ostvarnoj prijetnji za zdravlje pu{a~a i drugih ljudi. Iz vida ne treba ispustiti niti pos-ljedice ovisnosti na proizvodnju i trgovinu duhanom u zemljama potro{a~ima. Nirizik pu{enja moralno se ne moè opravdati jer u sebi ne sadrì nikakve pozitivnevrijednosti koje bi pu{enjem mogle biti ostvarene.

2. Budu}i da je dràva odgovorna za primarnu za{titu zdravlja svojih stanovnika(objektivna odgovornost i moralnost), Katoli~ka crkva smatra da bi morala podu-zeti sljede}e korake:a) odstraniti dvosmislenosti koje ne dopu{taju jasno zaklju~iti tko ima monopol

nad proizvodnjom duhana i tko ubire dobit od prodaje, a tko je obvezan nov~a-no podupirati zdravstvene tro{kove za gra|ane koji obole od pu{enja – to ni-je mogu}e bez politi~kog preusmjerenja proizvodnje;

b) poticati prevenciju putem informiranja i edukacije u {kolama i sredstvima jav-nog priop}avanja;

c) podupirati studije i istraìvanja, ne samo o {tetnosti, ve} i o razlozima zbogkojih mladi po~inju pu{iti;

3. Pitanje subjektivne odgovornosti ti~e se pojedinaca i veoma je te{ko nametnutineko “prijete}e” stajali{te protiv pu{enja zbog velike osjetljivosti suvremenog ~ov-jeka na vrednotu slobode i rasprostranjeno uvjerenje kako i "oni koji pu{e mogudoìvjeti stotu". Uz to postoje i razli~ita du{evna raspoloènja koja poti~u pu{e-nje pa tako postoje razli~ite vrste pu{a~a – povremeni, oni koji pu{e iz navike iokorjeli pu{a~i. Kao pomo} pu{a~ima mogu posluìti i organizacije protiv pu{e-nja jer ve} postoje dokazi o njihovoj u~inkovitosti.

135

RELIGIJSKI POGLED NAPROBLEM ZLOUPOTREBE IOVISNOSTI O PSIHOAKTIVNIMSUPSTANCAMA – PRAVOSLAVLJE

o. Vanja Jovanovi}Srpska pravoslavna crkva

“Ja sam slobodan. Ja sam beskrajno slobodan. Nema granica, ni smrti ni ìvota.To je moja hrabrost. Mogu {etati nebesima, mogu putovati dalekim svjetovima.Imam na~ina da odem odavde. Znam kako da hodam izme|u raznih bogova. Znamkako da se dobro osje}am.” (Dnevnik jednog narkomana)

Nije ovo “tek” obi~na predstava, ovo je ponovo i ponovo “tek” gr~ka tragedija. Umnoènstvu svojih bogova i svih granica koje su isti nametali, stari Grk je mogao bitislobodan tek na bini u pozori{tu. Tu je on imao mogu}nost da pre|e granice svijeta ida napokon, postaje spobodan. Naravno, njegova sloboda je trajala kratko i brzo suslijedile sankcije za nedozvoljeno prekora~enje “dozvoljenih” granica. Na kraju su iglumci i publika uìvali. Jedni, jer su bar za malo mogli pre}i dozvoljenu granicu, a dru-gi su ili dijelili taj osje}aj ili isti osu|ivali. Od kada postoji ~ovjek, on razmi{lja o slobo-di i o slobodama. Jasno je da }e ~ovjek do kraja svoga vijeka razmi{ljati o slobodi. Dabi bio slobodan i siguran, van Boga, on mora napraviti filozofsko {pekulativnu konstru-kciju u samome sebi koja }e ga podràti u tome. Mora, dalje, stvoriti i oko sebe uslo-ve za to. Nekada je gradio kule Vavilona. To i sada radi, samo na malo druga~iji na-~in. Napravio je civilizaciju na svojoj misli od krhkih nogu i, po prvi put, nadvio je cijelisvijet nad ambis propasti. Krajem pro{loga, a evo i po~etkom ovoga milenijuma – zlo-upotrijebio je taj ~ovjek skoro sve {to se moè zloupotrijebiti. Bog ga je postavio za go-spodara Zemlje, a on, taj mali ~ovjek, na{ao je smisao svoje slobode, svoje vlasti, neu ljubavi ni u samom sebi, nego u razmi{ljanju (sada ve} stavu) o tome kako mu prili-~e svi boìji atributi. Nema slobode izvan ~ovjeka, koja prvo u njemu donosi plod a po-tom ga ~udnim i toplo mirnim silama uznosi do nebesa. U ljubavi i kroz ljubav.

[ta ~ovjek èli kroz upotrebu opojnih sredstava? Naravno, opet slobodu i jedanvid nevezanosti od okoline. U toj njegovoj slobodi on pronalazi smisao i pravda `rtvu– sebe. Korak u tu slobodu, koja ga po tom cikli~no vu~e u svoje (kakve li?) dubine,on pravda hrabro{}u. On je, naime, jedno od najstravi~nijih nali~ja i potvrda da ~o-vjek ima slobodu (kakvu?), da mu je sve na volju – ali da mu nije sve na korist. Nakraju volja postaje rob, sloboda postaje rob, razum, svijest, srce, tijelo, odnosi sadrugima – sve poprima krajnje ropski smisao do samouni{tenja. Nerazumljivi mazo-

137

“Ko se udostojio da ugleda samog se-be, vi{i je od onoga ko se udostojio vidjetiAn|ele.”

- Sv. Isak Sirin “ôvjek nije sitni djeli}ovoga svijeta, jer se u njemu krije cijela za-gonetka i odgonetka svijeta.” - Ber|ajev

hizam ovisnosti. @rtva se u cjelosti predaje mu~itelju, skoro svjesna vlastitog krajapravdaju}i sve besmislom. Iscrpljeni besmisao uobli~en u ne{to {to bi se nazvalo ta-da ~ovjekom, ~ini od njega providnu sjenu i vra}a ga u prah. A du{a?

Govoriti o du{ama ovih ljudi, naàlost, danas ve}inom zna~i govoriti o vlastitomvoljom zloupotrebljenim i mu~enim du{ama ovoga vremena. Oni se sa pravom,izme|u ostalih, mogu navesti kao savjest istorije, razvoja civilizacije bez ljubavi, ra-zumijevanja i pomo}i.

Kada su svojevremeno majke u Americi, i uop{te na Zapadu htjele stvoriti prijatelj-ske odnose sa svojom djecom, pojavio se pokret hipika. Za{to? Nije bilo adekvatnezdrave porodice. Novo vrijeme nametalo je nova mjerila vaspitanja – prijateljskog. Ni-je bilo maj~inskog odnosa ljubavi ka djetetu. Ma koliko dijete (i ve} odraslo) zbog iska-zanih emocija roditelja negodovalo, ono ipak u dubini sebe èli takav odnos. Mladedu{e èljele su da imaju majke i o~eve u majkama i o~evima, a ne isklju~ivo prijatelje.Zato su djeca cvije}a, idile, lijepoga, veselih boja, zajedno (èlja za zajednicom!), kre-nuli na svoj put obiljeìv{i na taj na~in jednu epohu. Propagirali su sve ono {to im jenedostojalo i, naravno, pretjerivali u tome. Nisu oni traìli toliko slobodu, koliko ljubav,mir i zajednicu koja im je nedostajala. Savremena civilizacija nije izvukla nikakvu po-uku iz ovoga i nikakav zaklju~ak. Mo`da je to posljednji jek na{e bolesti koji smo mo-gli ~uti. Porodica, dom, je izgubila svoju autenti~nost. Ma koliko se danas trudili da tospoljnjim oblicima sakrijemo. Toplina doma, danas izgleda postoji samo u knjigama.Jedan od dokaza ovoga je beskrajna produkcija raznih emisija i serija u kojima se glo-rifikuju ljubav, borba za dobrim, porodica na okupu, itd. Sa jedne strane, kao da nekisvjesni mozgovi poku{avaju edukovati {ire mase – {ta su to emocije i {ta je moral, asa druge strane te iste mase upijaju ove serije i emisije dokazuju}i da je to, izme|uostalog, ono {to im nedostaje. Nije to toliko dokonost, {to bi na{ narod rekao, kolikoarhetipska potreba ljudskog bi}a za dobrim i lijepim. U gr~kom jeziku pojam dobroozna~ava i lijepo, i obratno. Sa druge strane, u komunisti~kim – socijalisti~kim zemlja-ma doga|alo se ne{to {to je dovelo do istog ili sli~nog rezultata. Reìm koji je bio jedi-ni vladaju}i razarao je osnovnu }eliju dru{tva – porodicu. Slike Boga i sva boìja svoj-stva bila su zamijenjena i nadjenuta drugima. U oba, pak, svijeta prije toga de{avao sejo{ jedan proces koji je topli dom u~inio popri{tem mr`nje i nerazumijevanja. Mu{karackao glava porodice i kao dio cjelokupnog procesa istorije bezbo`no je po~eo zloupo-trebljavati svoju ulogu. Sa druge strane, èna, majka, ènstvenost odlaze u drugom(suprotnom) pravcu. A svi zajedno u kreiranju nove civilizacije postaju egoisti~ni, kraj-nje samoljubivi na taj na~in utvr|uju}i novo boànstvo svijeta – boga Narcisa.

Malo bi nam bilo mno{tvo ovakvih ~lanaka da u njih smjestimo uzroke, procese i ne-gativne plodove dana{nje civilizacije. Naravno, ovo {to je do sada {turo i povr{no izlo-èno je samo mali dio bjesomu~ne tragedije ~ovjekovog “takmi~enja” sa Bogom (ako jeto mogu}e?) i dokazivanja nad samim sobom. U najgrubljem smislu, narkomanija je plodtog takmi~enja u savremenom svijetu koji ne poznaje (i ne èli da spozna) sebe kao dje-lo ljubavi. Istu tu ljubav, sa svim {to ona nosi, danas je zamijenila izvje{ta~enost plasti~-nog osmjeha i neautenti~ne brige dok je isklju~iva stvarnost samoljublje. Potencijalniovisnik je ~ovjek/èna koji/a u dubinama svoga bi}a èli sliku druga~ijeg svijeta, druga-~ijeg okruènja, ali isto van Boga. To je osoba ovocivilizacijskog. Nema ljubavi. Grotlo izkojega vodi porijeklo slaba{ni ~ovjek, jo{ vi{e oteàva put. Ma kakvi bili, ra|amo se kaodobri, a zlu nas u~e i zlu se privikavamo. Talozi u nama dugo vapiju za dobrim i vje~noteè za ljubavlju ma koliko se mi u prilago|avanju novom svijetu trudili da dokaèmo su-

138

139

protno. Li~nost ne postoji bez druge li~nosti. Li~nost postoji kao li~nost tek kada se ostva-ruje kroz drugoga. ôvjek je stvoren po obrazu Boìjem – tako biva li~no bi}e. Li~nostse ne moè definisati niti polaze}i od tijela, niti od du{e, niti od razuma – ona je apsolu-tna stvarnost koja prevazilazi elemente koji biti{u u njoj. ôvjek kao li~nost se ne javljakao individua jedne vrste, nego kao bi}e svjesno svog slobodnog66 i razumnog odnosasa svojim Tvorcem, odnosno Bogom. Li~nost ~ovjeka je otisak Boànske li~nosti, ona jetvorevina Boìja, a ne serijski porod neke pasmine. Li~nost je duhovne prirode i, prijesvega, pripada duhovnom svijetu. Kroz li~nost se spasava i sva tvorevina – cijeli svijetjer Bog nije samo iskonski uzrok svijeta, nego i njegov kona~ni cilj.

Droga kao put je, ustvari, kratkotrajan lijek za otupljivanje dubokog nerazumljivogbola – spoljnog osaka}enja srca, du{e i razuma. Ne onog srca i ne one du{e nitionog razuma koji se u sada{njim okolnostima podrazumijeva – nego onoga {to je-ste u svom izvoru. Droga je pre~ica do drugog svijeta, spolja mo}nog i lijepog a iznu-tra trule`nog i smrtnog. I opet, ne obi~na smrt tijela, nego zamiranja du{e kojoj sepri tome (u po~etku) ~ini da ìvi punim ìvotom. Kao kada umire ~ovjek prirodnomsmr}u. Prvo ga prati slabost i kada do|e do samog kraja vrati se neka ìvost i vital-nost da bi, nedugo potom, nastupila smrt.

Za razliku od tragedije, koju spominjemo na po~etku, na tragi~noj pozornici narko-manije igraju se stvarne – ̀ ivotne uloge. Ulaznice za ovu predstavu su jeftine, iako uvi-jek igraju novi glumci, spremni da ulogu plate ìvotom. Nekada publika sama izaberenovog glumca i gurne ga na scenu, nekada neko sam po|e, iz ko zna kojih razloga, aima i onih ~iji je put negdje izme|u ova dva. Ipak je ~injenica da je pozornica djelo svi-ju nas i da svi zajedno snosimo dio odgovornosti. U svakom padu na{eg brata ili ses-tre padamo i mi utoliko koliko smo, u okviru svega re~enog, doprinijeli tome.

Naravno, sam ~in izlaska na binu je ~in slobodne volje. Ma kakav razlog nekoganatjerao na tako ne{to, opravdanja za samoubistvo nema, kao {to ga nema ni zasvjesno uni{tavanje razuma. Istina je da su tu`ni savjest ovoga ~ovje~anstva, ali ni utuzi ~ovjek nema pravo da oduzme sebi ìvot jer ga nije ni stvorio. Put u vi{e sfere ì-vota, u onostrano, je put du{e a to se ne postiè drogom. ôvjek je spoj razuma i srca,srednja ta~ka na zami{ljenoj liniji od mozga do srca. Opijaju}i razum – ~ovjek ga uni{-tava, muti njegove realne onostrane slike i razara mogu}nost da se vine u nebesa. On,ustvari, opija tijelo koje u hiljadu boja stvara pred njegovim unutra{njim o~ima la`neslike. To nije sloboda. To je crna boja koju ovisnici gledaju bijelo. To nije ni mir. To jeotupljenost koja prividno pravi granicu naspram gorke realnosti.

U cjelokupnom Sv.Pismu, izrazi dobro i zlo prvenstveno izraàvaju mogu}nost ì-vota i odricanje ìvota, odnosno potencijalnost smrti. Plotin je ve} davno rekao: “na-àlost, ~ovjek nije samo harmonija”. Me|utim, po ikonomiji tj. snishodljivosti boàn-skoj prema ljudskim slabostima iz ljubavi prema ~ovjeku, put ka njemu je uvijekotvoren ukoliko ~ovjek za to iskaè volju.

Rasprostranjena je zabluda da je grijeh “nekako”, “od nekud”, “bez povoda” zavla-dao voljom gre{nika i prinudio ga da u~ini ba{ taj postupak. Grijeh se ne ograni~avai ne svodi jedino na pojam zlog djela, tj. negativnog fakta. On se ne javlja u du{i gre{-nika tek onako “bez povoda”. Nisu najva`niji grijehovni fakti, nego grijehovna stanjau dubini du{e. Treba otvoriti duhovne o~i i obratiti pa`nju, ne toliko na grijehe, kolikona njihove unutra{nje uzroke. Deset zapovijesti Starog Zavjeta zabranjuju grijeh u

66 Sloboda – ne u moralnom smislu, ve} u ontolo{kom smislu. Ontolo{ki identitet potrebuje slobodu.

djelu, a Novozavjetna Blaènstva Hristova ne zahtijevaju djela, nego duhovna raspo-loènja u mislima za pravilno rukovo|enje duhovnim ìvotom. Grijeh ne ni~e na po-vr{ini tijela, nego u visinama ~ovjekovog duha. Tijelo samo po sebi nije krivo i nijeizvor grijeha, nego oru|e, kroz koje se ova ili ona grijehovna pomisao ostvaruje.

Interesantno je da je jedino ljudsko bi}e sposobno za hipokriti~nost (“dvoli~nost”).Paradoks je da ~ovjek moè, da tako kaèmo, duboko u sebi biti svjestan toga {tajeste istina, ali da je ipak razdvoji od svog ~ina odnosno onoga {to misli i radi. Jedi-no je ~ovjek u stanju da laìra osje}aj istine. Nerijetko, maska dvoli~nosti, prikriva-ju}i unutra{nji sadràj du{e, predstavlja ~itav splet grijehova.

Pad u ~ovjeku pojavljuje se kroz samoodbranu individualnosti, kroz preno{enjeodgovornosti, kroz poku{aj individualnog opravdanja. Sve ovo se ve} ustvari dogo-dilo u Raju prilikom para prvih ljudi Adama i Eve (Post. 2,25). Prva posljedica padajeste osje}anje golotinje. To je saznanje da pogled drugoga nije pogled ljubljenoganiti ~ovjeka koji me ljubi, u koga imam povjerenja. To je pogled stranca. Pogled dru-goga ~ini ~ovjeka objektom, pretvara ga u neutralnu individuu; on ima osje}aj da muse oduzima subjektivnost, njegov najdublji i jedini identitet. U osnovi to je strah odsusreta sa Bogom i egzistencijalni strah vje~nog umiranja.

Doìvljaj sopstvene slabosti i nemo}i, u datom momentu, budi osje}anje inferi-ornosti, strah, agresiju, prokos, rezignaciju, o~ajanje, melanholiju i druga sli~na re-aktivna osje}anja ~ovjeka.

Me|utim, grijeh koji ~ovjek prihvata slobodnom voljom (“Sve mi je slobodno/na volju/,ali nije sve na korist, sve mi je slobodno ali sve ne ide na dobro.” I Kor.10.23) ne razaralik ~ovjeka, odnosno ono savr{enstvo od Boga podareno i za koje je odgovoran. Onouvijek moè, kroz istinsko pokajanje, pre}i iz jednog u drugi poredak. S toga moèmore}i da uop{te ne postoji jasno razdvojeni tip pravednika, na jednoj strani i gre{nika, nadrugoj strani: padovi su mogu}i i sa najuzvi{enijih vrhova svetosti; a opet, pokajanje ipreporod uvijek su mogu}i iz najdublih ponora grijeha, koji su naizgled bezizlazni.

Pokajanje je odluka da se oprosti i da bude opro{teno, kroz razotkrivanje stanja pa-da. Ozna~ava duhovnu promjenu, obnovljenje uma, ne samo àlost, tugu, ili pasivnosaàljenje, nego duboko obra}enje i su{tinsko preusmjeravanje ìvota. Genije helen-skog jezika izraàva to religiozno osje}anje rje~ju “μετανοειτε” (metanoite) {to se ko-rjenito razlikuje od slovenskog “pokajanja”. U na{oj rije~i ~uje se prizvuk àljenja zbogonoga {to je u~injeno, gri`nja savjesti, ne{to pasivno u odnosu na pregala{tvo. Me|u-tim, helenska rije~ “μετανοειτε” nema u sebi prizvuka tuge zbog u~injenog grijeha. Ne-go ima ne{to impulsivno, {to zove na novi poduhvat, suprotan onome koji je doveo dogrijeha, a i sama ova rije~ bi zna~ila “promjena mi{ljenja”, ili {ire tuma~eno - “promje-na ìvota, postupaka i djelanja”. U ovom prizivu ~uje se ne{to aktivno, pregala~ko.

Zavezani ~vor narkomanije razrije{iti moè jedino uporna ljubav i ̀ rtva drugoga. Neljubav trgovca koji traì ne{to zauzvrat za ono {to je dao, nego bezgrani~na, nebeskaljubav data za spasenje jednoga od nas koji je posrnuo. Jaki su du`ni da nose slabo-sti slabih. Bilo kakav zakon ne moè izlije~iti ~ovjeka, jer i pored najidealnijeg moral-nog zakona on ostaje udaljen od Boga. Nijedan Zakon nema silu za osve}enje ~ovje-kovog duha i ne moè osposobiti ~ovjeka da ostvari onu svetost koju zahtijeva.

Da li smo civilizacijski zreli za ovaj podvig? Trebali bi biti, jer smo “civilizacijski”gurnuli mnoge u propast. Onog trenutka kada jedan od nas odlu~i da krene putemsamoubistva i mi smo, ako ni{ta ne u~inimo da ga spasemo, jednim dijelom od kos-mosa okrivljeni za sau~esni{tvo.

140

RELIGIJSKI POGLED NAPROBLEM ZLOUPOTREBE IOVISNOSTI O PSIHOAKTIVNIMSUPSTANCAMA – JUDEIZAM

Dr. Darko FinciJevrejska zajednica Sarajevo

@elja mi je da budu}im korisnicima ovog Priru~nika prikaèm i pribliìm ovu pro-blematiku s pozicija judeizma, onako kako je to zapisano u starozavjetnim knjigamai talmudu. U jevrejskoj religiji ne moè se zamisliti niti jedan vjerski blagdan, a po-sebno {abat bez vina.

U stara vremena, davno prije Isusa Krista, po~ela se uzgajati vinova loza. I pro-rok Noah je uzgajao vinovu lozu. Sade}i tako vinograd do|e preda nj Satan i upitaga {ta to radi.

“Sadim lozu.” “êmu ona sluì?” - upita Satan. “Daje nam so~ne i slatke plodove. Ako ih ostavimo da stoje oni ukisnu, pa dobi-

jemo sok (vino), koje nas opija i veseli.” Satan mu na to re~e: “Ho}e{ li da ja i ti zajedno sadimo vinovu lozu?” “Ho}u” - re~e Noah. [ta je tada uradio Satan? Zasadio je ~etiri reda vinove loze. Donio je ovcu i zaklao je. Zahvatio je njenu krv

i zalio prvi red loze. Zatim, re~e Noi: “Ako popije{ ~a{u vina od ove loze bi}e{ mirani miroljubiv kao ovca.

Nakon toga dovede lava i njega zakla, a njegovom krvlju zali drugi red loze i re~e:“Popije{ li dvije ~a{e vina od ove loze bi}e{ kao lav, hrabar i puno }e{ se hvaliti.”

Zatim dovede majmuna i njega zakla, a njegovom krvlju zali tre}i red loze i re~e:“Ako popije{ tri ~a{e vina bi}e{ nalik majmunu, odmah }e{ ustati i plesati, igrati i za-bavljati druge.”

Na kraju Satan dovede svinju, pa njenom krvlju zali ~etvrti red loze i re~e: “Kadapopije{ ~etiri ~a{e ovog vina napit }e{ se i postat }e{ isti kao svinja, valjat }e{ se ublatu i roktat...”

141

Komentar: lz ove pri~e jasno moèmo zaklju~iti {ta zna~i popiti jednu, dvije, tri ivi{e ~a{a vina, odnosno alkoholnog pi}a. Kako alkohol negativno uti~e na pona{a-nje ljudi, srazmjerno koli~ini konzumiranog alkohola. Svaki dan na na{im ulicama iu no}nim lokalima sre}emo dosta mladih Ijudi, a sve vi{e i djevojaka, koji konzumi-raju alkohol zajedno sa opojnim sredstvima. Svojim pona{anjem nas podsje}aju nakazivanje Satane iz ove starozavjetne pri~e.

U davna vremena u starom Babilonu ìvio je neki ~estiti ~ovjek, a njegov otac jepio puno vina. Svaki put kad bi se napio i pao na trgu, dolazili bi dje~aci, udarali biga kamenjem i {ljunkom, vi~u}i za njim: “Gledajte pjanca!”

Kada njegov sin to vidje htjede umrijeti od srama. Svakog bi mu dana govorio dane ide u kr~mu, da ne pije i da sjedi ku}i, a da }e mu on donijeti najboljeg vina iz ~i-tave dràve. Tako mu je stalno govorio iz dana u dan i jednog dana njegov otacodlu~i da vi{e ne}e i}i piti u kr~mu. Sin mu je svaki dan pripremao jelo i pi}e i ~ekaoda otac zaspi.

Jednog dana padala je ki{a, a on je odlu~io da iza|e i ode u sinagogu moliti sebogu. Prolaze}i trgom vidje pijanog ~ovjeka kako leì, a po njemu plju{ti voda iz olu-ka, a dje~aci i mladi}i ga tuku kamenjem i {ljunkom i bacaju mu blato u usta. Kadato vidje ~estiti sin, pomisli u sebi - idem dovesti oca i pokazati mu ovog pjanca i ka-kvu mu sramotu nanose dje~aci i mladi}i. Pomisli, mo`da }e se okaniti pi}a i opija-nja. Tako i u~ini. Ode ku}i i dovede oca na trg. A {ta je njegov otac u~inio? Pri{aoje pijanom ~ovjeku i upitao ga u kojoj je ku}i pio to vino od koga se napio...

Komentar: [to moèmo zaklju~iti iz ove stare pri~e? Nema pomo}i ~ovjeku kogaje alkohol uzeo i koji sa valja poput svinje. Koliko god se mi trudili, tro{ili vrijeme inovac malo moèmo pomo}i. Mnogo je lak{e i bezbolnije da ~ovjek ne do|e u ovak-vo stanje. Na kraju stara isto~nja~ka poslovica lijepo kaè: “Kasno je èdnom bunarkopati.”

142

II DIO

ULOGA [KOLE UPREVENCIJI ZLOUPOTREBEPSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI

145

[KOLA KAO PARTNER UPREVENCIJI ZLOUPOTREBEPSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI

Ranka Katalinski, prof. spec. traumatske psihologijeElektrotehni~ka {kola Sarajevo

[kola kao mjesto gdje se sti~u prva formalna znanja, ustanova koja nastavljaobiteljski odgoj preko obrazovanja i odgoja, pruà pomo} u odrastanju, priprema zaìvot koji postoji i izvan i poslije {kole. U~enje, znanje, prepoznavanje i razvijanjeindividualnih sposobnosti, kreativnosti, usmjeravanje prema dru{tvenim potrebama,briga o zdravlju, sklanjanje s ulice, nenasilno rje{avanje konflikata, za{tita od {tetnihutjecaja, prevencija maloljetni~kog prestupni{tva, prevencija narkomanije... Sve suovo va`na pitanja, va`ne stvari koje mladi ~ovjek treba znati, savladati i ponijeti nascenu koja se zove ìvot, u svijet kakav on zaista jeste.

[kolsko doba, doba obaveza, zahtjeva, frustracija, nepripremljenom, nesigurnom,zapla{enom djetetu moè predstavljati prvi korak ka razvoju dru{tveno neprihvatlji-vog pona{anja. Svaki ponavljaju}i neuspjeh obeshrabruje, smanjuje motivaciju, odu-zima samopuzdanje. Ako ne moè aktivno da prati nastavne sadràje, zbog dosadeometa druge, nastavnici na takva pona{anja reaguju opomenama i izbacivanjem sa~asova. Takve reakcije mogu dovesti do u~enikovog67 napu{tanja {kole {to, opet, do-vodi do isklju~ivanja iz {kole, a to direktno vodi do pridruìvanja grupama sli~nih.

Adolescentno doba karakteri{e radoznalost. Jedan dio mladih proba i ostavljadrogu, a drugi je nastavlja uzimati. Neki isprobavaju droge bez opasnosti, a drugiosjete {tetne posljedice.

Ulazak u svijet droge ima neka svoja pravila. Po~etak konzumiranja poklapa ses po~etkom sazrijevanja. Nesigurnost i nedostatak podr{ke tjera mladu osobu darje{enje svojih problema na|e u grupi, a tu su mogu}i i pozitivni i negativni utjecajiUlazak u grupe gdje se konzumiraju sredstva ovisnosti je ~esto ulazak u pakao. Po-vratak je uàsno teàk, ako ga uop{te ima.

67 I drugi, prakti~ni, dio Priru~nika je namijenjen djevoj~icama i dje~acima, nastavnicama i nastavnicima, peda-goginjama i pedagozima.

Trenutak prvog susreta droge i li~nosti moè biti sudbonosan. Ukoliko mlada oso-ba uzme drogu u trenutku kada je anksiozna, tu`na ili depresivna i pri tom osjetiolak{anje, ona iskustveno zaklju~uje da se svaki problem najlak{e i najbrè moèrje{avati na ovakav na~in.

Da bi se za {to ve}i broj djece stvorila {ansa za ìvot bez ovisnosti, {kola se mo-ra ozbiljno potruditi da u okviru pedago{ke zada}e dopuni odgoj roditelja, te da po-mogne u~eniku da ostvari svoje pravo na o~uvanje i razvoj zdravlja. Pravovremenai sistematska intervencija {kole pove}ava izglede da svako dijete razvije jasne spo-sobnosti djelovanja, te da snosi odgovornost prema samom sebi i da te sposobnos-ti usmjeri prema zdravlju.

Zadatak {kole je da osposobi u~enika da svoj ìvot izgra|uje bez droga. Jedanod zadataka pedagogije je ja~anje pozitivnog stava. To vrijedi i za spre~avanje ovis-nosti o drogama. Va`no je nau~iti kako se prevladavaju ìvotne te{ko}e i konstruk-tivno rje{avaju problemi. Nau~e li to u {koli, ne}e im kasnije u ìvotu trebati sredstvaza bijeg od stvarnosti.

Sprje~avanje ovisnosti zahtijeva i mijenjanje dru{tvenog pona{anja. [kola morasprije~iti da u~enik prerano prekine {kolovanje. Nastavnik treba izo{triti svoja zapa-ànja i na vrijeme otkriti {ta se de{ava s pojedinim u~enicima, te oja~ati povezanosts u~enicima.

[kola mora doprinositi pobolj{anju mjera sekundarne prevencije ovisnosti unap-re|enjem mjera ranog otkrivanja konzumenata, trgovanja i raspar~avanja droga u{koli i u blizini {kole, kvalitetnu intervenciju i pomo} u rehabilitaciji u~enika konzu-menata droga i ovisnika.

[kola mora uspostaviti stalnu saradnju sa policijom, centrima za socijalni rad,zdravstvenim institucijama koje su du`ne osigurati adekvatnu pomo} u~enicima ko-ji spadaju u visoko rizi~ne kategorije.

Primarna prevencija

Na planu prevencije, {kola je pogodna sredina za razvoj i provo|enje preventivnihprograma. Rani programi prevencije su preduslov za sprje~avanje zloupotreba dro-ga i {irenja bolesti ovisnosti. Primarna prevencija onemogu}ava stvaranje ovisnosti.

Problem ovisnosti treba {to trezvenije posmatrati. To se ne postiè ni prikaziva-njem krajnjeg zla, niti potpunim podcjenjivanjem opasnosti od toga.

Zadatak {kole je da potakne u~enike na razmi{ljanje o problemu ovisnosti, daoja~a njihovu zdravstvenu svijest i sposobnost misaonog rasu|ivanja i zaklju~ivanjao djelovanju droga i posljedicama njihove upotrebe i zloupotrebe. Ovo se ne posti-è na dva, tri nastavna sata, to je dug proces u kojem treba pedago{ki razraditi sa-znanja iz razli~itih podru~ja.

Osnovni cilj preventivnih programa je da organiziranim aktivnostima u~enici,nastavnici i roditelji djeluju na smanjivanje interesa mladih za uzimanje sredstavaovisnosti i pravovremeno otkrivanje u~enika koji konzumiraju sredstva ovisnosti.

Osnovni zadaci primarne prevencije su informisanje i edukacija populacije podrizikom (predadolescenata i adolescenata), zatim roditelja, pedagoga i svih “dru-{tvenih faktora” o problemu ovisnosti.

146

U~enike, izme|u ostalog, treba:upoznati i upozoriti na opasnost i {tetnost zloupotrebe sredstava ovisnosti,upoznati ih sa vrstama droga-{ta je droga i kako je prepoznati,upoznati ih sa utjecajem droga na organizam i posljedicama na psihofizi~kozdravlje,upoznati ih sa institucijama kojima se mogu obratiti za informacije, savjet, po-mo},poticati na aktivno sudjelovanje u realizaciji preventivnih programa i pomo}i im u formiranju odbojnog stava prema uzimanju sredstava ovisnosti ipozitivnog stava prema zdravom na~inu ìvljenja.

Zna~aj edukacije

Informacije trebaju biti oslobo|ene nagla{enih emocija i eventualne pateti~nosti,li{ene predrasuda. Treba informisati o efektima droga, demistificirati droge, isticatiposljedice zloupotrebe droga, ukazati na postojanje slenga koji se koristi u komuni-kaciji. Informacija mora da provocira dijalog, da dovede do negativnog stava o dro-gi. Pogre{no je ostati na nivou jednosmjerne komunikacije u kojoj ne moèmo testi-rati povratnu informaciju. [ok informacije mogu podsticati prkos, “odva`nost”, kojavodi u svijet droge. Pogre{no je prihvatati izjave da je eksperimentisanje drogom ne-izbje`no i da “to svi rade”.

Cilj edukacije je prihvatiti sebe i druge, postati otvoreniji, spontaniji, komuniciratiiskreno, lak{e izraàvati osje}anja, razvijati kapacitete za empati~no komuniciranjes drugima. Edukacija treba da olak{a li~ni rast i razvoj. Edukacija treba da uklju~isavremena nau~na dostignu}a i provjerene informacije.

Za razvoj samopo{tovanja i drugih pozitivnih stavova kao i za u~enje osnovnihìvonih vje{tina, {kolska sredina mora podràvati dobru volju, samopo{tovanje iuvaàvanje drugih ljudi. Mora otvarati mogu}nosti i poticati na uspjeh. Cijeli {kolskisistem mora biti usmjeren na zdrav razvoj.

Vr{nja~ka pomo}

Uklju~enost vr{njaka u program prevencije ovisnosti ima posebnu vrijednost.Specifi~nost i svrha vr{nja~ke pomo}i, kao i razlog zbog kojeg je taj vid pomo}i me-|u mladima najuspje{niji, jest u tome {to se temelji na prijateljstvu, iskrenosti, razu-mijevanju i iskustvu koje se prenosi na drugog poti~u}i ga na promjene u pona{a-nju. Pomo} mladih mladima obuhvata razne aktivnosti kao {to su pruènje podr{ke,posredovanje, pomo} pri u~enju, razrje{avanje sukoba... Mladi pomaga~i osigura-vaju drugoj mladoj osobi doìvljaj pripadanja i uvaàvanja i time joj pomaù da se usvom socijalnom okruènju osje}aju bolje. Pomo}i vr{njaku u nevolji je zna~ajnoosobi kojoj se pomaè, ali i pomaga~u.

[kola treba osigurati ciklus treninga za odabrane u~enike, dobrovoljce, budu}evr{nja~ke-edukatore koji }e ovladati ~injenicama, komunikacijskim vje{tinama, vje-{tinama rje{avanja problema, vje{tinama dono{enja odluka.

Pedagozi, psiholozi {kole trebaju pruìti pomo} i podr{ku mladim pomaga~ima.

147

Edukacija nastavnika

Va`nu ulogu u provo|enju preventivnih programa u {koli ima educiran nastavnikkoji ho}e, moè i èli biti dio ukupnih napora za preveniranje ovisnosti o drogama u{koli, zajednici i dru{tvu.

[kola mora osigurati stalnu edukaciju nastavnika kako bi {to kvalitetnije provodi-li i unapre|ivali {kolske preventivne programe.

[kolski program za prevenciji treba staviti naglasak na razvijanje i usvajanje sta-vova i vje{tina koje }e izgraditi otpor prema upotrebi droga i osigurati ta~ne informa-cije o alkoholu i drugim drogama. Stavove i vje{tine nije lako posti}i i ne mogu seste}i samo na osnovu nekoliko sati obuke u u~ionici. Ova vrsta u~enja mora zauze-ti zna~ajno mjesto u nastavnim planovima jer je jednako va`no za intelektualni raz-voj pojedinca kao i znanje matematike, fizike ili logike.

Nastavnici bi trebali biti upoznati sa svim relevantnim ~injenicama u vezi sa dro-gom i zloupotrebom droga. Stru~no usavr{avanje nastavnika podrazumijeva ~itanjestru~ne literature, savjetovanje, stru~ne seminare, ogledna predavanja sa ciljemprepoznavanja simptoma ovisnosti kod u~enika koji se u pravilu javljaju u vi{e po-javnih oblika, kako bi na pravi na~in i u pravo vrijeme reagovali, te sa nadle`niminstitucijama bili uklju~eni u rje{avanje problema. [kola mora sprije~iti da u~enikprerano prekine {kolovanje. Nastavnik treba izo{triti svoja zapaànja i na vrijemeotkriti {ta se de{ava s pojedinim u~enicima, te oja~ati povezanost s u~enicima.

Odgojni rad na ~asovima odjeljenjske zajednice

Posebno mjesto u prevenciji trebaju imati sadràji odgojnog rada na ~asovimaodjeljenske zajednice. Neophodno je obeshrabrivati eksperimentisanje, rje{avatiprobleme otu|enja i socijalnih inhibicija, razvijati self koncept, rast i razvoj bez he-mijskih pomaga~a, razvijati pozitivan stav prema zdravlju. Edukativna predavanjadebatnog karaktera ilustrirana edukativnim dokumentarnim filmovima ili autenti~nimslikama omogu}avaju sticanje znanja kroz grupni rad. Edukacijom nastavnika, a za-tim u~enika i roditelja, {kola postaje aktivni u~esnik u lancu preventivnih aktivnosti.

Programi psihosocijalne podr{ke koji bi se realizirali u okviru rada odjeljenjskihzajednica, doprinijeli bi osposobljavanju djece za sticanje vje{tina samokontrole ko-ja podrazumijeva kako stati, razmisliti, kako se oduprijeti negativnom utjecaju vr{nja-ka, kako donositi odluke.

Iskustva nekih {kola u razvijanju ~etiri modela u~enja u radu odjeljenskih zajedni-ca dala su pozitivne rezultate.

U kognitivnom modelu treba pa`ljivo birati informacije jer mogu poja~ati radozna-lost i ohrabriti mlade ljude da eksperimentiraju.

Afektivni model promovira u~enje ìvotnih vje{tina, podsticanje samopo{tovanjai afirmisanje sistema vrijednosti koji }e dovesti do formiranja negativnih stavova pre-ma psihoaktivnim supstancama.

Kognitivno bihejvioralni model koristi teoriju socijalnog u~enja. Treba ovladatistrategijama pomo}u kojih }e se mlade osobe suprostaviti pritiscima od stranevr{njaka i glorifikovanju droga od strane vr{njaka i dilera.

148

U modelu normativnog u~enju isti~e se potreba mladih za interpersonalnom bli-sko{}u i grupnom pripadno{}u.

Saradnja sa roditeljima

Saradnja sa roditeljima je sastavni dio preventivnih programa, a realizira se s ci-ljem sticanja povjerenja i razvijanja takvih komunikacijskih odnosa u kojim }e rodi-telji znati da }e svaka informacija o njihovom djetetu biti iskori{tena za njegovo do-bro, a ne protiv njega ili protiv njih. Pored roditeljskih sastanaka, predavanja i radi-onica za roditelje, preporu~uju se i individualni razgovori sa roditeljima.

[kola bi trebala osnovati savjetodavni odbor u kojem bi bili uklju~eni i roditelji.

Organizacija slobodnog vremena

Organizovanje slobodnog vremena je podru~je u kojem {kola mora imati va`nu ivode}u ulogu u saradnji sa roditeljima, drugim institucijama, nevladinim organizacija-ma. Ako se slobodno vrijeme koristi konstruktivno, doprinosi kulturnom, moralnom,tjelesnom ja~anju mladog ~ovjeka i njegovoj otpornosti na razne negativne utjecaje.Zna~aj programa za kreativno i organizovano kori{tenje slobodnog vremena je uni-verzalan i, bez obzira na sadràje, prevenira asocijalna i delikventna pona{anja, zlo-upotrebu psihoaktivnih supstanci i doprinosi uspje{nom socijalnom razvoju djece.

Alternativne aktivnosti

Dio preventivnog programa su i tzv. alternativne aktivnosti. Nazivaju se alterna-tivnim jer sluè kao alternativa uzimanju droga. One osiguravaju sticanje pozitivnihiskustava odrastanja i pokazuju da se u ìvotu moè uìvati i bez “hemijskih prote-za”. Sudjeluju}i u tim aktivnostima, u~enici se u~e vje{tinama upravljanja i pod utje-cajem su pozitivnih uzora.

Brojni su primjeri alternativnih aktivnosti: projekti me|u{kolskih druènja subo-tom u {koli bez alkohola, cigareta; programi podu~avanja (uspje{ni pomaù manjeuspje{nima); debatni turniri koji }e tematski obra|ivati problem ovisnosti; proslavematurskih ve~eri; sportski turniri; izleti i sl.

Umjesto zaklju~ka

Droge same po sebi nisu problem. Problem je u odnosu ~ovjeka prema droga-ma. Nedvosmisleno treba re}i “NE” drogama. Trebamo djeci slati poruke o neuzima-nju droga i ne smijemo prihvatati izjave da je eksperimentisanje neizbje`no i “da sesvi drogiraju”. Drogiranje je neizbje`no samo ako smo propustili izgraditi odnose sdjecom, ako nismo obezbijedili prostor i vrijeme za ~este razgovore, ako svojim po-na{anjem nudimo lo{ model za identifikaciju. Djeca trebaju dobre uzore. Moraju sedobro osje}ati. Trebaju podr{ku da bi uspjeli kod ku}e, u {koli i u dru{tvenom ìvo-tu. Treba im pomo} da oja~aju. Treba im razgovaranje i konstruktivno raspravljanjesa roditeljima i nastavnicima. Ako im se to omogu}i, sva djeca mogu nau~iti dono-siti mudre odluke za svoje zdravlje.

149

151

ULOGA PREVENCIJE OVISNOSTI ODUHANU, ALKOHOLU I PSIHOAKTIVNIMSUPSTANCAMA U [KOLAMA

Sanela Peki}Udruènje za prevenciju ovisnosti i smanjenje {tete - LINK

1. [KOLA KAO ODGOJNO-OBRAZOVNA INSTITUCIJA

Odgojno-obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini (BiH) prolazi kroz reformu. Uosnovnim {kolama se uspostavlja koncept devetogodi{njeg obrazovanja putem ko-jeg se u~enici i u~enice osposobljavaju za ìvot. Naime, globalni cilj reforme osnov-nog obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) glasi: “Obrazovanje za ì-vot: stjecanje znanja, razvoj sposobnosti i vje{tina, formiranje pozitivnih stavova inavika, usvajanje vrijednosti, razvoj punih potencijala svakog djeteta.”52 [kola jestei treba da bude mjesto na kojem }e se u~enici odgajati i obrazovati, jer se znanje ivje{tine sti~u obrazovanjem, dok se vrijednosti, stavovi i navike izgra|uju odgojem.

[kola, kao odgojno-obrazovna institucija moè predstavljati kako podr{ku, tako ioptere}enje za u~enike. U {koli postoje razli~iti faktori koji se u prevenciji smatrajufaktorima za{tite. To su, izme|u ostalih:

pristup informacijama i obrazovanju;socijalna mreà;socijalna podr{ka;razvoj kognitivnih, socijalnih i emocionalnih sposobnosti;sposobnost samostalnog dono{enja odluka;zadovoljavaju}e perspektive za razvoj.

Me|utim, u {kolama postoje i faktori optere}enja, od koji su, prema Ederu(1990.), najva`niji slijede}i:

{kolski pritisak za uspjehom koji se doìvljava kao preoptere}enost, prevelikao~ekivanja i strah od ispita;

68 Koncepcija devetogodi{njeg osnovnog odgoja i obrazovanja - prijedlog, Upravno tijelo za pripremu prijedlo-ga strategije prelaska na obavezno devetogodi{nje osnovno obrazovanje u Federaciji Bosne i Hercegovine,april, 2004.

pote{ko}e u odnosima s nastavnicima i kolegama;razlika izme|u zahtjeva roditelja vezanih za uspjeh u~enika i njihovog stvar-nog uspjeha.

Nastavnici, zajedno sa u~enicima, trebaju raditi na ja~anju faktora koji {tite u~e-nike i osposobljavaju ih za ìvot u zajednici. [kola svoju odgojno-obrazovnu zada-}u ne ispunjava samo kroz implementaciju nastavnog plana i programa, nego i krozvannastavne aktivnosti gdje se u~enicima nude raznoliki sadràji putem razli~itihsekcija. Primjer dobre prakse koja se preporu~uje jeste da svaka {kola treba imatisekciju za prevenciju ovisnosti o duhanu, alkoholu i psihoaktivnim supstancama,odnosno ligu trezvenosti. Osnovni cilj ove sekcije bi trebao biti da provodi aktivnostiputem kojih }e u~enici sticati znanja, razvijati socijalne vje{tine i stvarati navike zazdrav ìvot bez ovisnosti o duhanu, alkoholu i psihoaktivnim supstancama.

2. STRATEGIJE PREVENCIJEUSMJERENE PREMA [KOLI

Kada se govori o strategijama usmjerenim prema {koli koje imaju za cilj preven-ciju ovisnosti, treba imati na umu postojanje nekoliko razli~itih ciljnih grupa koje jepotrebno uklju~iti u prevenciju ovisnosti o duhanu, alkoholu i psihoaktivnim supstan-cama. To su, prije svega {kolski pedagozi i psiholozi, zatim nastavnici, u~enici i nji-hovi roditelji. Preventivne aktivnosti }e biti uspje{ne jedino ukoliko se u njih uklju~esve navedene ciljne grupe.

U Inoviranom kantonalnom programu prevencije alkoholizma, narkomanije idrugih ovisnosti za period 2004. - 2007. godina predloèno je da u {kolama trebaformirati savjetodavno vije}e od predstavnika {kola, roditelja i drugih organizacijakoji bi zajedno radili na formulaciji poruka u vezi sa upotrebom duhana, alkoholai psihoaktivnih supstanci. Ukoliko bi svaka {kola imala formirano savjetodavno vi-je}e, onda bi ono trebalo raditi na izradi {kolskog programa prevencije ovisnosti oduhanu, alkoholu i psihoaktivnim supstancama. Ovaj program bi trebao biti konci-piran kao integralni dio odgojno-obrazovnog procesa koji bi, u najve}oj mjeri, ne-posredno provodio stru~ni kadar u {kolama. U skladu sa navedenim, svaka {kolabi trebala:

formirati savjetodavno vije}e od predstavnika {kola, roditelja, Vije}a u~enika idrugih organizacija koji bi zajedno radili na formulaciji poruka u vezi sa upo-trebom duhana, alkohola i psihoaktivnih supstanci;imenovati osobu koja }e biti zaduèna za sprovo|enje programa prevencijeovisnosti o duhanu, alkoholu i psihoaktivnim supstancama; izraditi program prevencije i edukacije koji }e uklju~ivati stjecanje znanja, razvojvje{tina i formiranje navika kod u~enika, zatim identifikovati rezultate u~enja uskladu sa uzrastom u~enika, sposobnostima i nivoom zrelosti. Va`no je nagla-siti da program edukacije treba biti zasnovan na procjeni potreba u~enika;izabrati u~enike koji }e biti ~lanovi sekcije i edukatori svojih vr{njaka; prilikomizbora treba voditi ra~una o gender balansu, kad god je to mogu}e.

152

osnovati sekciju za prevenciju ovisnosti o duhanu, alkoholu i psihoaktivnimsupstancama, odnosno ligu trezvenosti;imati pravila koja se implementiraju u cijeloj {koli i u ~iju su implementaciju uklju-~eni i roditelji, a koja propisuju {ta treba uraditi ukoliko u {koli do|e do upotrebepsihoaktivnih supstanci. Ova pravila trebaju uklju~ivati mjere koje se trebaju po-duzeti kako bi se pomoglo ovim u~enicima umjesto da ih se isklju~i iz {kole. sara|ivati sa profesionalcima i predstavnicima nevladinih organizacija koji sebave prevencijom ovisnosti o psihoaktivnim supstancama i koji mogu biti kon-sultanti prilikom pripreme i implementacije {kolskog programa prevencije.u~initi {kolski program prevencije i edukacije dostupan svima.

Va`no je uklju~iti roditelje u izradu i dora|ivanje programa prevencije ovisnosti.Dobra praksa pokazuje da je zna~ajno uklju~iti i u~enike u izradu i razvoj programaprevencije ovisnosti u {kolama.

[kolski program prevencije i edukacije moè uklju~ivati slijede}e sadràje: Pozadinu i kontekst problema (uklju~uju}i relevantnu zakonsku regulativu) Ciljeve zasnovane na lokalnim i regionalnim prioritetima (koji su u skladu saFederalnim i Kantonalnim, op}inskim programima prevencije)Klju~na pitanja – osnovne informacije, isticanje za{titnih faktora, razvoj ìvotnihvje{tina, rad sa rizi~nim u~enicima, rad sa u~enicima koji eksperimentiraju spsihoaktivnim supstancama, rad sa roditeljima, individualni savjetodavni rad.Program rada tokom {kolske godineMetode i tehnike koje }e se koristiti u preventivnom raduDodatni izvori informacija Korisni kontaktiPra}enje uspjeha sprovo|enja programa prevencije Evaluacija implementacije programa (me|u voditeljima, roditeljima i u~enici-ma i u~enicama).

3. KORACI IZRADE I PRIMJENE[KOLSKOG PROGRAMA PREVENCIJE

Formiranje savjetodavnog vije}e od predstavnika {kole, roditelja, Vije}au~enika i drugih organizacija koji bi zajedno radili na formulaciji poruka u ve-zi sa upotrebom duhana, alkohola i psihoaktivnih supstanci;

Veoma je va`no da se u izradu {kolskog programa prevencije uklju~e predstavni-ci svih ciljnih grupa koje }e programom biti obuhva}ene. Da bi se to ostvarilo, ne-ophodno je formirati savjetodavno vije}e na nivou {kole koje }e raditi na izradi i pra-}enju implementacije {kolskog programa prevencije. Bilo bi korisno da se savjeto-davno vije}e sastaje na po~etku {kolske godine kako bi izradilo plan i program radasekcije, te na po~etku drugog polugodi{ta kako bi evaluirali ura|eno i, ukoliko je po-trebno, korigovalo plan i program rada, te ga prilagodilo zahtjevima i potrebamau~enika.

153

Izrada programa prevencije i edukacije koji }e uklju~ivati sticanje znanja,razvoj vje{tina i formiranje navika kod u~enika, zatim identifikovati rezultateu~enja u skladu sa uzrastom u~enika, sposobnostima i nivoom zrelosti.

[kolski program prevencije i edukacije treba biti sveobuhvatan kako bi dao {tobolje rezultate. Kasnije }emo navesti koji pristupi prevenciji ovisnosti o psihoaktiv-nim supstancama postoje, u ~emu se ogleda njihova efikasnost, te koja su njihovaograni~enja. Najbolji rezultati }e se posti}i kombinovanjem razli~itih pristupa pre-venciji koji se mogu realizirati u {kolskom okruènju. Najva`nije je da u program bu-du uklju~eno sticanje znanja, razvoj vje{tina i formiranje navika koje su usmjerenena zdrav na~in ìvljenja.

Imenovanje nastavnika koji }e biti zaduèn za provo|enje programa pre-vencije ovisnosti o duhanu, alkoholu i psihoaktivnim supstancama;

Nastavnik koja bude zaduèn za provo|enje programa prevencije ovisnosti oduhanu, alkoholu i psihoaktivnim supstancama bi trebao biti uklju~en i u njegovuizradu. Prilikom izbora nastavnika koji }e voditi {kolsku sekciju za prevencijuovisnosti treba voditi ra~una o tome da to bude osoba koju }e u~enici doìvljava-ti kao osobu:

kojoj se vjeruje,koja zavre|uje povjerenje,koja moè biti pozitivan uzor,koja je uspje{na,koja je kompetentna.

Osoba koja vodi sekciju bi trebala imati slijede}e kvalitete:Biti sposobna da vodi i facilitira;Po{tuje djecu i mlade,Da je topla, entuzijasta i da pruà podr{ku,Posjeduje potrebna znanja o temama koje }e se obra|ivati na sekciji, te da jeinformisana o problemima i potrebama mladih, Da je informisana o resursima koji postoje u zajednici, a koji se mogu iskori-stiti u radu sekcije.

Izbor u~enika koji }e biti ~lanovi sekcije i edukatori svojih vr{njaka; trebavoditi ra~una o gender balansu u sekciji;

Nakon {to je sekcija osnovana, potrebno je uklju~iti u~enike koji }e sudjelovatiu radu sekcije. Uvijek se postavlja pitanje na koji na~in izabrati ~lanove sekcije ko-ja se bavi prevencijom zloupotrebe psihoaktivnih supstanci. Da li birati u~enike pre-ma {kolskom uspjehu, spolu, pona{anju, komunikativnosti ili nam jedini kriterij tre-ba biti dobrovoljnost? Obzirom da }e ~lanovi sekcije biti vr{nja~ki edukatori oni }esvojim kolegama predstavljati uzor i prezentirati poruku o pozitivnim i zdravim na-~inima ìvljenja.

Vr{nja~ki edukatori bi trebali biti sna`ne i utjecajne li~nosti ne samo u {koli, negoi u slobodnom vremenu. Preporu~uje se da se u sekciju uklju~e u~enici iz razli~itihsocijalnih sistema unutar razreda (prilagodljivi, mirni, uspje{ni, nametljivi). Kod spol-no mije{anih razreda je va`no da su zastupljena oba spola.

154

Nastavnici znaju da su u~enici u razredu mnogo vi{e nego grupa pojedinaca. Oniznaju da grupa ima oblik i strukturu: da postoje podgrupe, klike i specifi~na prijatelj-stva. Neka djeca su vi{e voljena u grupi od druge djece. Neka djeca su manje volje-na ili odba~ena od grupe. Prisutnost prijateljstva i odbacivanja u grupi imaju zna~a-jan utjecaj na odre|ivanje na~ina na koji }e grupa reagovati na oblike podu~avanjakoje nastavnik èli koristiti.

Izbor u~enika koji }e biti ~lanovi sekcije bi se trebao prepustiti razrednim starje-{inama i u~enicima u razredu. U~enici se mogu izabrati na dva na~ina.

Na po~etku razredni starje{ina treba re}i {ta je cilj sekcije i koja je uloga vr{nja~-kih edukatora u radu sekcije. Prilikom izbora je va`no reducirati nesuglasice i nega-tivna osje}anja, poput ljubomore. Da bi se to postiglo bilo bi dobro da razred samdefini{e kriterije za izbor tako {to }e sakupljati osobine koje bi trebao imati jedanvr{nja~ki edukator. Ukoliko u~enici sami ne spomenu slijede}e kriterije, trebao bi ihspomenuti razredni starje{ina: (a) vr{nja~ki edukatori bi trebali imati va`nu ulogume|u ostalim u~enicima {to se ti~e pona{anja u slobodnom vremenu; (b) trebali bibiti u stanju da organizuju radionicu s razredom.

Razred odre|uje na~in izbora: ovdje je mogu}e predlaganje i glasanje, ali i do-brovoljne prijave i argumentacije od strane zainteresovanih u~enika, nakon kojih sli-jedi glasanje.

Tako napravljena lista izabranih u~enika predvi|a prvoplasiranu i drugoplasiranuosobu oba spola.

Ukoliko prvoplasirani u~enik ili u~enica budu sprije~eni da sudjeluju u sekciji,onda ih zamjenjuje drugoplasirani u~enik ili u~enica.

Za ovakav tip rada preporu~ljiv je broj od 15 do 20 u~enika koji }e svojom raznoli-ko{}u i zajedni~kim motivima ostvariti dobru grupnu dinamiku i zdravu sredinu za rad.

Preporu~uje se da se u sekciju uklju~e u~enici {estih i sedmih razreda osnovne{kole, te prvih i drugih razreda srednje {kole.

Osnivanje sekcije za prevenciju ovisnosti o duhanu, alkoholu i psihoakti-vnim supstancama, odnosno lige trezvenosti i po~etak rada;

U osnovnim i srednjim {kolama se nova sekcija najavljuje prije po~etka {kolskegodine, kada se na nastavni~kom vije}u dostavlja plan i program rada sekcije. Naj-bolje bi bilo da se savjetodavno vije}e za izradu {kolskog programa prevencije ovis-nosti formira, odnosno sastane krajem {kolske godine i izradi {kolski program pre-vencije za narednu {kolsku godinu, ~iji }e sastavni dio biti plan i program rada sek-cije za prevenciju ovisnosti, odnosno lige trezvenih.

Ukoliko u {koli ne postoje resursi za formiranje savjetodavnog vije}a, nastavnikkoji je zainteresovan da vodi sekciju bi trebao izraditi plan i program rada sekcije.Ali, potrebno je teìti da sekcija bude dio obuhvatnog programa prevencije koji }e seizra|ivati na nivou {kole i u saradnji sa upravom {kole, {kolskim pedagogom/psiho-logom, te Vije}em u~enika i Vije}em roditelja. Na taj na~in }e se obezbijediti boljikvalitet i sigurnija implementacije i pra}enje uspje{nosti.

Timski rad je osnova za dobar rad sekcije. On otvara mogu}nosti saradnje i ti-me rastere}uje podjelu rada, kao i zajedni~ko no{enje i odgovornosti prema rad-nim zadacima. Rad u sekciji iziskuje vi{e vremena i spremnost na upoznavanjenovih procesa u~enja i rada. Sastanci sekcije treba da nude vi{eslojnost metoda

155

i rezultata – blic ideje, vo|enje dokumentacije, dnevni red, moderaciju, razdvaja-nje radnih faza, vremensku disciplinu, rje{avanje konflikata, debate, prezentacije,istraìvanja itd. Rad u sekciji zahtjeva uskla|ivanje raznih interesa, definisanjeproblema i pronalazak rje{enja, te uvje`bavanje demokratskih oblika nenasilnekomunikacije kao {to su aktivno slu{anje, razumijevanje vrijednosti, o~ekivanja iosje}aja drugih.

Prije po~etka samog rada u~enici treba da iskaù svoje potrebe, interese io~ekivanja od rada u sekciji. êsto se de{ava da zbog neispunjavanja ovoguslova u~enici i nastavnici prilaze radu sa razli~itim pretpostavkama, koje, u kas-nijem radu, mogu da izazovu probleme. Stoga je va`no na samom po~etku nave-sti potrebe, interese i o~ekivanja kako bi bili sigurni da se svi nalazimo na istomputu. Potrebno je iznijeti vlastita iskustva, pri~e i li~ne stavove u vezi prevenci-je ovisnosti.

Sam nastavnik treba da bude spreman na pitanja u~enika poput: "Kako nas mo-ète educirati o prevenciji ako sam niste probali drogu" i sl. Nastavnik treba da bu-de informisan o trendovima i metodama prevencije ovisnosti, aktuelnim akcijama,reklamnim kampanjama, bro{urama, filmovima koji govore o ovoj tematici. U prvomdijelu ovog priru~nika problem ovisnosti o psihoaktivnim supstancama obra|en je sarazli~itih aspekata {to nastavniku daje dovoljnu podlogu za rad na ovoj temi. Nas-tavnik treba, tako|er, da bude i u kontaktu sa stru~njacima na polju prevencije ovis-nosti koji mogu odgovoriti na eventualna pitanja i zahtjeve u~enika, odnosno za kon-sultaciju u toku vo|enje sekcije.

Izgled u~ionice i atmosfera na sekciji

Kvalitetan rad sa djecom i mladima karakteri{e kreativno razmi{ljanje, spremnostna promjene i inovacije. Da bi se to ostvarilo, potrebno je prilagoditi izgled i atmos-feru prostora u kojem se odvijaju vannastavne aktivnosti. Preporu~ljivo je da seizgled prostora za vannastavne aktivnosti osmisli tako da se razlikuje od standar-dnog prostora na koji su u~enici navikli u svakodnevnoj nastavi. Time bi se i emoci-onalno i prakti~no razdvojio proces rada na nastavi i na sekciji.

Neka od pitanja na koja je potrebno obratiti pa`nju:1. Svesti na minimum utjecaj spoljne sredine i osigurati uslove za koncentraciju2. Osigurati da prostor za rad zadovoljava potrebe svakog pojedinca3. Definisati na~in kori{tenja i ostavljanja materijala za rad4. Definisati odnos i odgovornosti prema prostoru i radnom materijalu 5. Uspostaviti sistem zapisivanja ili snimanja ideja6. Koristiti audio-vizuelna sredstva7. Ukrasiti prostor bojama, izlo`bama, panoima, planerima8. Odrediti prostor za diskusiju i izlaganja9. Skloniti materijal i namje{taj koji se ne koristi10. Postaviti stolice u krug za diskusijuPreporu~ljivo je od samog po~etka posvetiti dovoljno pa`nje fizi~kom prostoru za

rad, obaviti potrebne kontakte i odobrenja, uklju~iti u~enike u proces odlu~ivanja.

156

Ovakvim pristupom {alje se jasna poruka kolegama i samim u~enicima o ozbiljnostiu radu i privla~nosti samih metoda rada.

Minimum uslova za rad, jeste mogu}nost obrazovanja kruga. Krug je od su{tin-ske va`nosti za odràvanje sastanaka na kojima }e svi u~enici iskazati po{tovanjejedni prema drugima. Sjedenje u~enika na stolicama koje su poredane u krug ~inisastanke ozbiljnijim, a u~enici su mirniji i osje}aju se jednakima.

Preporu~ljivo je i kvalitetno upravljanje vremenom, za {to je potrebno dobro pla-niranje. Pridràvanje vremenskih rokova i vremena uop{te poti~e povjerenje i moti-vaciju za rad svih u~enika.

Najuspje{niji rezultati rada sa u~enicima se postiù na radionicama na kojimavlada atmosfera topline i brige za druge u kojima se u~enici me|usobno podràva-ju i po{tuju. U takvoj atmosfere u~enici lak{e u~e, slobodno saop{tavaju svoje ide-je, sara|uju jedni sa drugima, ohrabruju jedni druge, preuzimaju odgovornosti i do-nose odluke. Ako se voditelj s po{tovanjem odnosi prema svim u~enicima, oni }emo}i da se ugledaju na njega. Stvaraju}i ovakvu radnu atmosferu, postiù se mno-go efikasniji rezultati u radu, a pored toga kroz usvajanje socijalnih vje{tina, u~enicise pripremaju za ìvot.

Uspostavljanje pravila koja se implementiraju u cijeloj {koli i u ~iju suimplementaciju uklju~eni i roditelji, a koja propisuju {ta treba uraditi ukoliko u{koli do|e do upotrebe psihoaktivnih supstanci. Ova pravila trebaju uklju~iva-ti mjere koje se trebaju poduzeti kako bi se pomoglo ovim u~enicima umjestoda ih se isklju~i iz {kole.

[kolski program prevencije svakako treba sadràvati i smjernice koje nastavnik,odnosno razredni starje{ina zajedno sa pedagogom {kole moè i treba poduzetiukoliko u {koli do|e do upotrebe psihoaktivnih supstanci. Tako|er, treba uspostavi-ti i odre|ene mjere o prevenciji pu{enja cigareta i pijenja alkohola u i oko {kolskezgrade.

Saradnja sa profesionalcima i predstavnicima nevladinih organizacija ko-ji se bave prevencijom ovisnosti o psihoaktivnim supstancama i koji mogubiti konsultanti prilikom pripreme i implementacije {kolskog programa pre-vencije.

Bilo bi korisno poznavati koji resursi u zajednici postoje koji bi se mogli iskoristi-ti u cilju postizanja {to boljeg kvaliteta {kolskog programa prevencije. U Kantonu Sa-rajevo postoji Stru~ni savjet pri Ministarstvu zdravstva Kantona Sarajevo koji je na-dleàn za implementaciju i pra}enje Kantonalnog programa prevencije alkoholizma,narkomanije i drugih ovisnosti.

Tako|er postoje i nevladine organizacije koje provode preventivne programe usaradnji sa osnovnim i srednjim {kolama.

U prilogu su navedeni nazivi institucija i organizacija koje nastavnici mogu kon-taktirati i dobiti stru~nu pomo}.

U~initi {kolski program prevencije i edukacije dostupan svima. I najbolje napisan program prevencije gubi na vrijednosti ukoliko svi u {koli ne

budu upoznati s njegovim postojanjem. Bilo bi korisno da svaki nastavnik, peda-gog {kole, zainteresovani u~enici i roditelji imaju kopiju plana i programa preven-cije ovisnosti.

157

4. PRISTUPI PREVENCIJI ZLOUPOTREBEPSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI

Tokom zadnjih nekoliko desetlje}a bili su prisutni razli~iti pristupi edukaciji s ci-ljem prevencije zloupotrebe psihoaktivnih supstanci. Naj~e{}e se govori o pet razli-~itih pristupa edukaciji, iako se u nekim slu~ajevima vi{e pristupa moè kombinova-ti. Pristupi su slijede}i:

1. pristup informisanja2. pristup izgradnje vje{tina pruànja otpora3. pristup pruànja alternativa4. pristup vr{nja~ke edukacije5. pristup izgradnje vrijednosti i ìvotnih vje{tina.

Pristup informisanja

Kao {to se iz naziva moè zaklju~iti, pristupom informisanja se pruàju informa-cije o psihoaktivnim supstancama pod pretpostavkom da pojedinci zloupotrebljavajupsihoaktivne supstance jer nisu dovoljno informisani. Ovakvi programi nastoje pre-zentirati ~injenice o psihoaktivnim supstancama, uz pretpostavku da }e ljudi izabratizdrav na~in ìvljenja kada posjeduju znanje o {tetnim posljedicama zloupotrebe psi-hoaktivnih supstanci. Me|utim, eksperimentisanje i rizikovanje su sastavni dio pona-{anja mladih ljudi. Odrasli smatraju da je logi~no pona{ati se na na~in koji ti omogu-}ava da ìvi{ duè i bude{ zdrav, ali ~injenica je da neki mladi ljudi ne smatraju da jezdravlje vrijedno samo po sebi. Ako nekome ko ima 13 godina kaète da }e ono {tosad uradi uzrokovati {tetne posljedice kada bude imao 40 godina, to vjerovatno ne-}e na njega utjecati na na~in kako odrasli smatraju da bi trebalo utjecati.

Postoje razli~ite vrste programa zasnovanih na pristupu informisanja. Neki programipruàju ~injeni~ne ili nau~ne informacije o psihoaktivnim supstancama i njihovim efekti-ma. Ovi programi mogu pove}ati znanje u~enika o duhanu, alkoholu i psihoaktivnim su-pstancama, ali su veoma neefikasni u formiranju i razvijanju stavova o neuzimanju du-hana, alkohola i psihoaktivnih supstanci. Dokazano je da informisanje nije dovoljno ka-da se koristi samostalno; pove}ano znanje nu`no ne vodi ka smanjenoj zloupotrebi sup-stanci. Me|utim, ovi programi mogu biti sastavni dio edukacije o ìvotnim vje{tinama.Savremeni programi informisanja nastoje da istaknu negativne aspekte upotrebe drogakoji se mogu pojaviti veoma skoro, poput kaznene prijave, seksualnih zdravstvenih prob-lema ili vo`nje pod utjecajem droge. Osim toga, programi informisanja trebaju odràva-ti ravnoteù: {kole trebaju razviti vjerodostojan pristup koji ne}e preuveli~avati, nego jas-no obja{njavati opasnosti zloupotrebe psihoaktivnih supstanci na na~in koji izbjegavaglamuriziranje ili stvara interes za eksperimentiranje sa supstancama. Tako|er je potreb-no uzeti u obzir stavove i pretpostavke koje imaju mladi ljudi; naprimjer, ~injenica je damladi uzimaju psihoaktivne supstance zbog toga {to u tome vide ne{to pozitivno, a nezato {to nisu svjesni rizika koji su povezani s upotrebom psihoaktivnih supstanci.

Druga vrsta pristupa informisanja je otvoreno zastra{ivanje. Ovaj na~in eduka-cije o psihoaktivnim supstancama ~esto sadràva malo istinitih informacija i isti~eopasnosti s kojima }e se susresti osoba koja koristi psihoaktivne supstance.

158

Ovakvoj edukaciji naj~e{}e pribjegavaju policajci pri ~emu u~enicima u {koli pokazu-ju ilegalne supstance i slike umrlih kako bi demonstrirali da zloupotreba psihoaktivnihsupstanci dovodi do li~nog i dru{tvenog propadanje i smrti. Intervencije zasnovane nazastra{ivanju nisu imale kredibilitet kod ciljne grupe kojoj su namijenjene, jer su slike iporuke koje su prezentirane u suprotnosti sa vlastitim iskustvom i znanjem ciljne gru-pe o zloupotrebi psihoaktivnih supstanci. Osim toga, strah i zastra{ivanje, pod odre-|enim uslovima, mogu veoma lahko da se pretvore u radoznalost i naklonost. Mladaosoba sa samodestruktivnim tendencijama moè pomisliti: “To ja èlim jednom proba-ti da vidim da li je to stvarno tako opasno.” Zbog svega navedenog, danas, na~in edu-kacije putem zastra{ivanja koji je fokusiran na ilegalne supstance i njihove {tetne pos-ljedice, vaì kao neprimjeren vremenu. (Dorn & Murji 1992; Power 1989; ACMD 1984;De Haes & Schuurman 1975; Capalaces & Starr 1973)

Pristup izgradnje vje{tina pruànja otpora

Dok se programi zasnovani na izgradnju ìvotnih vje{tina fokusiraju na op}e ìvotnevje{tine, dotle se pristup izgradnje vje{tina pruànja otpora odnosi na socijalne vje{-tine kao {to je pruànje otpora vr{njacima, tehnike “kako re}i ne” i vje{tine odbijanja ko-je su potrebne kako bi se odbile ponu|ene supstance. Prvi pristup nastoji razviti niz ì-votnih vje{tina ~iji nedostatak dovodi do razli~itih oblika delinkventnog pona{anja, dokse drugim pristupom ukazuje na situaciju u kojoj se moè ponuditi psihoaktivna sup-stanca i pri ~emu se pretpostavlja da pritisak drugih oteàva odbijanje. Ovaj specifi~anna~in izgradnje vje{tina (pruànja otpora) je veoma popularan u Sjedinjenim Ameri~kimDràvama (SAD) i po~eo je stjecati popularnost u Velikoj Britaniji. U SAD projekat DA-RE (Drug Abuse Resistance Training) je postao najvi{e kori{ten program edukacije sciljem prevencije upotrebe psihoaktivnih supstanci, uprkos slaboj ili nikakvoj empirijskojpotpori ovakvog na~ina intervencije (Rosenbaum et al 1994; Ennet et al 1994).

Me|utim, smatra se da pristup izgradnje vje{tina pruànja otpora nije koristan dioedukacije o psihoaktivnim supstanacama jednostavno zato {to je teoretski manjkav(Coggans & McKellar 1994). Pozadina ovog pristupa je da mladi ljudi koriste psiho-aktivne supstance, jer drugi na njih vr{e pritisak da to rade. Iako se to moè desiti unekim slu~ajevima, dokazi ne pokazuju da je pritisak vr{njaka osnovni razlog zbogkojeg mladi koriste supstance. Dokazi ukazuju da mlade koji koriste supstance pri-vla~i dru{tvo onih koji imaju sli~ne interese.

Pristup pruànja alternativa

Pristup pruànja alternativa se naj~e{}e primjenjuje u programima prevencijeu zajednici. Ovaj pristup proisti~e iz potrebe za unapre|ivanjem socijalne okoline ka-ko bi se pobolj{ale mogu}nosti za provo|enje slobodnog vremena ili da bi se utje-calo na izgradnju drugih faktora koji pove}avaju kvalitet ìvota. U pozadini ovih inter-vencija se nalaze vjerovanjaa) da je manje vjerovatno }e mladi uzimati psihoaktivne supstance ukoliko imaju

pristup aktivnostima koje im pruàju alternativne oblike zadovoljstva;b) da se mladi odaju zloupotrebi psihoaktivnih supstanci kako bi ublaìli dosadu i

frustracije u svojim ìvotima; i/ili

159

c) da mladi koji zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance nikad nisu razvili konstruk-tivan i pozitivan ìvotni stil zbog kombinacije kulturom uslovljenih vjerovanja i po-na{anja, s jedne strane, te socijalne i materijalne neima{tine, s druge strane.Programi pruànja alternativa mogu sprije~iti zloupotrebu psihoaktivnih supstanci

tako {to }e djeca i mladi biti manje izloèni rizi~nim situacijama i tako {to }e ste}ivje{tine koje su im potrebne kako bi provodili zdrave aktivnosti koje su u suprotnos-ti sa zloupotrebom psihoaktivnih supstanci. Teoretski, mladi }e iskusiti zadovoljstvoi li~nu satisfakciju bave}i se zdravim i dru{tveno prihvatljivim aktivnostima, te se sto-ga ne}e upustiti u zloupotrebu psihoaktivnih supstanci. Me|utim, samo pruànjealternativnih na~ina provo|enja slobodnog vremena nije pokazalo efikasnost u pre-venciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanaci.

Uspjeh programa zasnovanih na pruànju alternativa zavisi od vrste i nivoa aktiv-nosti koje postoje. Naprimjer, malo je vjerovatno da }e sudjelovanje u jednoj aktiv-nosti u slobodno vrijeme uop{te imati utjecaja na sprje~avanje zloupotrebe psiho-aktivnih supstanci; me|utim, ako su slobodne aktivnosti integrisane u {iri kontekstprevencije zloupotrebe psihoaktivnih supstanci u zajednici, to moè utjecati na sma-njenu zloupotrebu supstanci. [to su u~esnici mla|i kada se uklju~e u programe pru-ànja alternativa, ve}a je vjerovatno}a da }e sudjelovati u alternativnim aktivnosti-ma u vrijeme adolescencije i kada budu odrasle osobe.

Pristup vr{nja~ke edukacije

Pristup vr{nja~ke edukacije nastoji iskoristiti interakcije me|u vr{njacima koje sejavljaju tokom socijalizacije kako bi se promovisalo zdravo pona{anje i smanjila zloupo-treba psihoaktivnih supstanci. Ovaj pristup po~iva na ~injenici da ciljna grupa vi{e vjeru-je porukama (informacije, norme, stavovi i modeli pona{anja) koje prezentiraju mladi lju-di koji vode vr{nja~ku edukaciju nego nastavnicima. Stoga se postavlja pitanje kakveosobine treba imati dobar vr{nja~ki edukator. Savjetuje se da se vr{nja~ki edukatori nebi trebali birati na osnovu {kolskog uspjeha i nastavnikovih simpatija; takvi mladi nisu ci-jenjeni me|u adolescentima koji su pod rizikom da }e koristiti supstance. Dobar vr{nja-~ki edukator treba biti privla~an i prihvatljiv me|u rizi~nim adolescentima, treba imati raz-vijene komunikacijske vje{tine, imati odgovorne stavove, a pritom biti donekle nekonven-cionalan (Botvin 1990). Dok dobri vr{nja~ki edukatori mogu imati kredibilitet me|u svoj-im vr{njacima, vjerovatno }e im nedostajati organizacijske i menadèrske vje{tine kojeimaju nastavnici. Stoga Botvin zagovara “najbolje od oboje” tako {to }e zajedno raditinastavnici i vr{nja~ki edukatori, pri ~emu }e svako od njih raditi ono u ~emu je dobar.Tako|er je dokazano da vr{nja~ki edukatori sti~u znanja, razvijaju samopouzdanje i po-zitivne stavove prema {koli vi{e nego u~enici koje oni educiraju (Resnick & Gibbs, 1988).

Rezultati pokazuju da su programi edukacije koje vode vr{njaci mnogo efikasnijiod onih koje vode roditelji, nastavnici ili policajci, iako su istraìvanja pristupavr{nja~ke edukacije pokazala raznolike rezultate. Jedan od razloga tome je velikarazlika izme|u programa koje vr{njaci vode, zbog ~ega je veoma te{ko identificira-ti elemente koji doprinose njihovoj uspje{nosti. U skladu s tim, veoma je malo doka-za koji ukazuju na efikasnost programa vr{nja~ke edukacije. Jedna od komponentikoja ove programe ~ini efikasnijim je nivo interaktivnosti. Programi koje vode vr{nja-ci su ~e{}e zasnovani na aktivnoj komunikaciji za razliku od tipi~nih programa kojevode nastavnici, koji su naj~e{}e pasivni i neinteraktivni.

160

Objavljene su dvije meta-analize koje su relevantne za programe koje vode vr{nja-ci (Tobler 1986; Bangert-Drowns 1988). Tobler je prezentirala rezultate meta-analize143 programa prevencije zloupotrebe psihoaktivnih supstanci me|u adolescentima ukojima se koristilo pet razli~itih na~ina intervencije: vr{nja~ka edukacija, alternative,znanje + utjecaj, samo znanje i samo utjecaj. Ona je zaklju~ila da su vr{nja~ki progra-mi pokazali bolje efekte prilikom procjene: znanja, stavova, upotrebe psihoaktivnihsupstanci, ìvotnih vje{tina i direktne i nedirektne procjene neuzimanja psihoaktivnihsupstanci nego drugi na~ini intervencije. Me|utim, Bangert-Drowns su kritikovali njenumeta-analizu pri ~emu su u svojoj meta-analizi 33 rezultata evaluacije zaklju~ili da supozitivni efekti vidljivi prilikom procjene znanja i stavova, ali ne i prilikom procjene upo-trebe psihoaktivnih supstanci. Bangert-Drowns (1988) su zaklju~ili da vr{nja~ki eduka-tori imaju vi{e utjecaja na stavove u programima koji uklju~uju diskusiju. Tako|er su za-klju~ili da oni u~esnici i u~esnice koji su sudjelovali dobrovoljno imali su niì stepen upo-trebe supstanci nakon intervencije, nego oni koji su bili obavezni da sudjeluju.

Pristup izgradnje vrijednosti i ìvotnih vje{tina

Pristup izgradnje ìvotnih vje{tina se zasniva na teorijama koje navode li~ne i/ilisocijalne nedostatke kao riziko faktore. Pristupi izgradnje vrijednosti i ìvotnihvje{tina pretpostavljaju da ljudi koriste psihoaktivne supstance kako bi nadoknadilinedostatak samopouzdanja, moralnih vrijednosti ili drugih li~nih i socijalnih ìvotnihvje{tina {to ih ~ini predisponiranim da ispolje razli~ite oblike delinkventnih pona{a-nja, uklju~uju}i zloupotrebu supstanci.

Tri su klju~na elementa programa izgradnje vrijednosti i ìvotnih vje{tina: 1. razvoj ìvotnih vje{tina,2. informativni sadràji i 3. interaktivne metode podu~avanja.Pored toga, prilikom planiranja programa izgradnje ìvotnih vje{tina potrebno je

misliti o tome ko }e implementirati program i u kakvom okruènju.

161

Definisanje odre|enih ìvotnih vje{tina

Mnogobrojne omladinske i organizacije za promociju zdravlja su kategoriziraleklju~ne vje{tine na rali~ite na~ine. Kategorizacija zavisi od èljenog ishoda, kao i oddominantnih teorija na kojima program po~iva. Slijede primjeri kategorija ìvotnihvje{tina koje se odnose na dru{tvene odnose, prevenciju nasilja i op}u promocijuzdravlja:

saradnja, asertivnost, odgovornost, empatija i samokontrola (Gresham i Elli-ott, 1989).socijalne vje{tine, vje{tine komunikacije, vje{tine rje{avanja konflikata i vje{ti-ne rje{avanja problema, vje{tine kontrolisanja ljutnje (Guevremont et al, 1990)dono{enje odluka/rje{avanje problema, kreativno razmi{ljanje/kriti~ko razmi-{ljanje, komunikacija/interpersonalni odnosi, samosvijest/empatija, i no{enjesa emocijama /stresom (SZO, 1993).

Mi smo odlu~ili podijeliti ìvotne vje{tine na: socijalne vje{tine, kognitivne vje{tinei vje{tine no{enja s emocijama.

Ove tri kategorije vje{tina nisu odvojene, nego su komplementarne i nadopunju-ju jedna drugu.

Razvijanje socijalnih vje{tina

Doba adolescencije je prepuno izazova, jer odnosi sa roditeljima, vr{njacima idrugima postaju veoma sloèni. Efikasni socijalni odnosi predstavljaju klju~ni faktorza uspje{no funkcionisanje u ku}i i {koli.

Model nedostatka socijalnih vje{tina polazi od pretpostavke da }e vr{njaci odbitidjecu koja ne uspiju razviti interpersonalne odnose s drugima na dru{tveno prihvat-ljiv na~in. Ukoliko se to desi djeca }e po~eti pribjegavati nezdravim na~inima pona-{anja (nasilje, zloupotreba alkohola i drugih supstanci i sl.). Mladi ljudi kojima nedos-taju socijalne vje{tine obi~no se drè zajedno i na taj na~in poja~avaju izoliranost od

162

svojih vr{njaka. Stoga, djeca koja ne nau~e da dijele igra~ke s drugima, da se na-smije{e svojim vr{njacima, te da ~ekaju svoj red za igru u obdani{tu, u adolescenci-ji se mogu prona}i u grupi vr{njaka u kojoj vladaju nezdravi odnosi i zloupotrebaalkohola i drugih supstanci.

Sa aspekta prevencije zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, potrebno je raditi naizgradnji asertivnosti i komunikacijskih vje{tina koje uklju~uju odbijanje i pregovara-nje, zajedno sa vje{tinama rje{avanja problema, dono{enja odluka i tehnikamaopu{tanja (Botvin et al, 1998; Hansen 1992).

Razvijanje kognitivnih vje{tina

U ve}ini preventivnih programa koji su zasnovani na izgradnji ìvotnih vje{tinakombinuju se socijalne i kognitivne vje{tine: rje{avanje problema i dono{enje odlu-ka. “Rje{avanje problema” se moè definisati kao niz aktivnosti kojima se ispunjavaprostor izme|u trenutne i èljene budu}e situacije. Ovaj proces zahtijeva da osobakoja donosi odluke moè identificirati mogu}e aktivnosti ili rje{enja problema i dautvrdi koje je najbolje rje{enje (Beyth-Marom et al, 1989).

Mladi ljudi trebaju nau~iti kako da rje{avaju probleme i postavljaju ciljeve, jermladi koji su manje sposobni da sebi postave jasne ciljeve i da prona|u na~ine ka-ko da ih ostvare mogu iskusiti pote{ko}e tokom svog razvoja. Mladi ljudi rano tre-baju “nau~iti kako, umjesto {ta da misle”. U nekim istraìvanjima ta ideja se pri-mjenjuje na razvoj vje{tina koje pomaù djeci da odole pritisku vr{njaka i uticajumedija tako {to }e nau~iti kriti~ki razmi{ljati o porukama koje im upu}uju vr{njacii mediji (Botvin, 1998).

Istraìvanja su pokazala da proces dono{enja odluka nije ba{ jednostavan kakose to na prvi pogled ~ini. Upravljanje mogu}im rje{enjima, osobito kada je osobaizloèna stresu, uklju~uje kognitivne vje{tine razmi{ljanja (identificiranje problema,utvr|ivanje ciljeva, pronalaènje alternativnih rje{enja, predvi|anje mogu}ih poslje-dica) i vje{tine no{enja s emocijama (smirivanje dok je osoba pod stresom, pa`ljivoslu{anje, utvr|ivanje najboljeg izbora) (Elias and Kress, 1994).

Razvijanje vje{tina no{enja s emocijama

Vje{tine no{enja sa emocijama kroz u~enje samopouzdanja i kontrolisanja stre-sa (~esto uklju~uje vje{tine rje{avanja problema) predstavljaju klju~nu dimenziju ve-}ine programa izgradnje ìvotnih vje{tina.

Kognitivno-relaksiraju}e vje{tine su usmjerene na emotivno i fiziolo{ko uzbu|e-nje, te se fokusiraju na unapre|enje vje{tina kontrolisanja emocija. Tehnike opu{ta-nja pomaù mladima da se smire, kako bi mogli lak{e razmi{ljati i efikasnije se no-siti sa frustracijama i provokacijama.

Programi koji uspje{no razviju tri navedene grupe vje{tina (socijalne, kogni-tivne i vje{tine no{enja s emocijama) kod adolescenata, mogu zna~ajno uticatina njihov razvoj pruàju}i mladim ljudima kompetencije koje su im potrebne zarast i razvoj. Me|utim, same vje{tine nisu dovoljne. Zna~ajno je imati informa-tivne sadràje koji se odnose na socijalne i razvojne probleme s kojima se su-sre}u mladi ljudi.

163

Definisanje edukativnih sadràja

Veoma je va`no mladima pruàti ta~ne informacije koje su u skladu s njihovimuzrastom. Poruke koje se upu}uju mladima predstavljaju kontekst u kojem se u~eìvotne vje{tine. Adolescenti trebaju prakti~no primijeniti nau~ene vje{tine u “speci-fi~nim socijalnim zadacima.”

Neki od edukativnih sadràja koji se mogu inkorporirati u program ìvotnih vje{ti-na s ciljem prevencije zloupotrebe alkohola i drugih supstanci su:

uticaj dru{tva na zloupotrebu alkohola, duhana i drugih supstancimogu}e situacije u kojima droga moè biti ponu|enazablude o ra{irenosti zloupotrebe alkohola, duhana i drugih supstanci u zajed-nici/od strane vr{njakaefekti alkohola, duhana i drugih supstanciresursi koji postoje u zajednici, a koji se bave prevencijom

Polno specifi~ni riziko faktori i ciljevi u~enja

164

TEHNIKE PODUÂVANJAI EVALUACIJA RADIONICA

Iskustveno u~enje

Ovaj pristup podu~avanja koristi se u programima prevencije ovisnosti, jer podra-zumijeva aktivno u~e{}e u~enika tokom sticanja iskustava i prakti~nih vje{tina. Uko-liko se koristi ovaj pristup u~enici imaju mogu}nost da vje`baju razli~ite vje{tine {topove}ava mogu}nost da }e ih koristiti u svakodnevnim ìvotnim situacijama.

Teorija iskustvenog u~enja prepoznaje razli~ite stilove u~enja uklju~uju}i:sticanje konkretnog iskustva – sudjeluju}i u aktivnostima, ali i kroz pasivnou~enje (npr. ~itanje i slu{anje),posmatranje i refleksija – posmatranje voditelja i drugih u~enika i razmi{ljenjeo tome {to se vidjelo i iskusilo,apstrakcija, generalizacija i koncipiranje – razumijevanje teorije i svrhe kojastoji iza aktivnosti i povezivanje sa svakodnevnim ìvotnim situacijama,ispitivanje novih ideja i traènje povezanosti – kori{tenje bezbijednog prosto-ra za u~enje kako bi se ispitivale ideje i teorije, te postavljale hipoteze.

Brojne postoje}e teorije u~enja isti~u zna~aj neformalnog u~enja, ali svakako naj-utjecajnije koncepte za ovu vrstu pedago{kog rada ponudila je teorija iskustvenogu~enja. Osnovna pretpostavka ove metode je da je efikasno u~enje ono zasnovanona li~nom iskustvu. Me|utim, da li je i svako iskustvo (npr. ono izazvano u nekoj ra-dioni~arskoj aktivnosti) samim tim i - (iskustveno) u~enje?

Odgovor na ovo pitanje je da je iskustvo samo iskustvo, a da bi postalo u~enjeono mora biti primijenjeno. Ovaj proces transformacije iskustva u u~enje, upravo jenajve}i zadatak neformalog u~enja na temu prevencije ovisnosti.

Rad u grupi

Efikasan rad u grupi ne nastaje slu~ajno, nego zahtijeva dobro vo|enu i organi-zovanu strategiju koja se unaprijed planira.

Svaki rad u grupi treba biti orijentisan na u~enika. To zna~i da se potrebno usre-doto~iti na u~enikove potrebe i ohrabrivati u~enike da aktivno sudjeluju tako {to }epostavljati pitanja i ispitivati probleme umjesto da pasivno primaju informacije.

Ukoliko se èli efikasno raditi u grupi potrebno je primjenjivati sara|iva~ko u~e-nje. Sara|iva~kim u~enjem se podsti~e saradnja pri ostvarivanju zajedni~kih re-

165

zultata u~enja, pri ~emu se koristi vje{tina dru{tvene saradnje uz razvijanje drugihvje{tina. U~enici komuniciraju izme|u sebe i sa nastavnikom tako {to: postavljaju pi-tanja, ispituju probleme, dijele iskustva, postiù konsenzus, rje{avaju probleme, uzi-maju u obzir razli~ita mi{ljenja, diskutuju, razja{njavaju i izgra|uju vje{tine i znanje.

Grupne diskusije

Grupna diskusija je bitan element rada sa grupama, jer nemaju svi isto mi{ljenjei svako èli svoje mi{ljenje podijeliti s drugima. To je veoma bitno jer na taj na~in lju-di postaju bogatiji i rezultat diskusije postaje mje{avina razli~itih stavova i na~inarazmi{ljanja. Diskutovanje ~esto ima i negativnih konotacija i ~esto se zavr{ava bezo~ekivanih rezultata. No, to ne mora biti tako. Bitno je da u diskusiju budu uklju~enisvi, da nastavnik ne izgubi ulogu voditelja i da se svi pobrinu da se na kraju do|e dorezultata s kojim su svi zadovoljni.

Da bi diskusija imala rezultate sa kojima bi svi bili zadovoljni diskutovanje morada ima: jasan cilj i temu, unaprijed odre|en vremenski okvir, metode i tehnike odlu-~ivanja, protokol odnosno evidenciju, jasne uloge i pravila, redoslijed izlaganja, listugovornika, konsenzus i dogovor, te zaklju~ak sa kojim se svi slaù.

Unaprijed se treba dogovoriti {ta se èli posti}i diskusijom.

Metoda ispitivanja

Ova metoda se koristi tokom iskustvenog u~enja kako bi u~enici formirali zaklju~-ke na osnovu aktivnosti. Kori{tenjem ove metode nastavnik }e:

postavljati pitanja koja omogu}avaju u~enicima da preuzmu odgovornost zasticanje znanja, umjesto da budu samo primaoci informacija;podsticati interakcije me|u u~enicima na na~in koji omogu}ava po{tivanje ide-ja i mi{ljenja svih u~enika;provoditi aktivnosti koje odgovaraju na potrebe u~enika i koje su u skladu s nji-hovim interesovanjima,navoditi u~enike da istraùju kako i za{to imaju neko mi{ljenje, umjesto da ihsavjetuje {ta trebaju misliti.

Iskustveno u~enje i druge metode u~enja podrazumijevaju razli~ite vrste pitanja.Neki primjeri:

Zatvorena pitanja: su jednostavna i zahtijevaju odgovore da ili ne.Definiraju}a pitanja: su jednostavna pitanja koja zahtijevaju prisje}anje i defi-nicije; ova pitanja pomaù pri uspostavljanju temeljnih znanja na koje se mo-è nadogra|ivati. Ova pitanja mogu po~injati sa: [ta? Kada? Ko? Kako?Personalna pitanja: postavljaju se kao nadogradnja na temeljna znanja. Ovapitanja zahtijevaju vi{e informacija, razumijevanje i primjenu. Mogu po~injati:Za{to ti? Kada ti? Kakvo je tvoje iskustvo?Izazovna pitanja: zahtijevaju jasno, logi~no, kreativno mi{ljenje prilikom anali-ze, sinteze i evaluacije. Pitanja mogu zapo~injati: Kako bismo mi mogli? Smi-slite na~in? Koje su sli~nosti i razlike?

166

Ove tehnike ispitivanja su va`ne u prevenciji zloupotrebe droga, jer pruàjumogu}nost da se sagledaju svi aspekti problema o kojem se diskutuje prije nego{to se donese kona~na odluka ili prije nego {to se formira odre|eni stav. Napri-mjer, umjesto da pitate “Da li su droge opasne?”, pri ~emu moète o~ekivatiodgovor: “Jesu”, pitajte: “O kojim pozitivnim i negativnim posljedicama uzimanjadroge osoba treba razmi{ljati prije nego {to odlu~ite da }e je probati?” Ovo pita-nje otvara diskusiju o drogama, uzimaju}i u obzir pozitivne i negativne aspekteupotrebe droga.

Odgovaranje na pitanja

Kada nastavnik èli odgovoriti na pitanje, on bi trebao:Istaknuti va`nost postavljenog pitanja i ponoviti ga cijeloj grupi ako ga nisu ~u-li i ako je va`no da ga ~uju.Priznati ukoliko ne zna odgovor na neko pitanje i razgovarati o tome gdje semoè do}i do traène informacije. Nastavnik treba odlu~iti da li je neophodnoda samo on, ili i u~enici, prona|e odgovor do idu}eg sastanka. Neke od mo-gu}nosti su:

Ispitajte prirodu pitanja sa u~enikom koji je postavio pitanje ili sa cijelomgrupom. Naprimjer: “To je dobro pitanje. Volio bih ~uti {ta ostali misle koji jeodgovor na pitanje”. Saznajte za{to je to pitanje postavljeno.Podstaknite sve u~enike da sudjeluju u formiranju odgovora.

Nastavnik uvijek treba pozitivno odgovoriti u~eniku koji je postavio pitanje:Hvala ti {to si postavio to pitanje.Dobro pitanje.Drago mi je {to si postavio to pitanje.

Rad u manjim grupama

Rad u manjim grupama je na~in rada koji se moè primjenjivati kroz razne tehni-ke sa ciljem prikupljanja ili analize podataka (mapiranje, izrada dijagrama i kalenda-ra, izrada plana aktivnosti i sl.). Kroz rad u manjim grupama od 3 do 5 u~enika po-stiè se maksimalno u~e{}e - ljudi koji ina~e imaju nelagodu da se javljaju za rije~pred ve}im brojem ljudi na ovaj se na~in osloba|aju i aktivno u~estvuju u radu. Ra-dom u manjim grupama se postiè efektivnost rada grupe – cijela grupa uradi mno-go vi{e rade}i u manjim grupama na razli~itim zadacima.

Kroz grupne diskusije manje grupe rade na zadacima, izabiru predstavnika koji}e prezentirati zaklju~ke, a zatim se uz pomo} nastavnika radi na sumiranju svih ra-dova u grupama. Zbog postizanja punog u~e{}a svih u~enika nastavnici trebajuohrabriti grupe da prezentacije uvijek vr{e druge osobe. Time svi imaju priliku davje`baju svoje vje{tine prezentacije i da se oslobode od straha obra}anja ve}oj gru-pi, a samim tim da sti~u ìvotne vje{tine va`ne za prevenciju ovisnosti.

167

Mladi istraìva~i

Ova tehnika se koristi u prevenciji ovisnosti kako bi akcije, programi i sama edu-kacija bili odgovor na stvarne potrebe. U toku rada sekcije preporu~ljivo je animiratiu~enike da se bave istraìvanjem i prikupljanjem podataka. Za ove aktivnosti je po-trebno, izme|u ostalog, odrediti ciljeve, vremenske odrednice, ciljnu grupu i metode.

Neke od metoda su intervjui, upitnici, prikupljanje novinskih ~lanaka, bro{ura,istraìvanje interneta, literature, analiziranje stavova javnosti.

Istraìvanje se moè provesti na razli~itim nivoima i moè obuhvatiti {kolu, popu-laciju u~enika, nastavnika, roditelja, vr{njaka, stru~njaka ili lokalnu zajednicu.

Primjenom ove metode, u~enici postaju mladi istraìva~i i motiviraju se da pre-uzmu odgovornost za svoje u~enje, stil rada sekcije, te da budu vi{e uklju~eni u samproces umjesto da samo primaju informacije.

Igranje uloga

Igranje uloga je aktivan metod u~enja koji se bazira na obradi iskustva u~enika.Osnovna ideja je da u~enici imaju priliku da iskuse odre|ene doga|aje, te da ispitajuosje}anja i mogu}e ishode, pri ~emu ne}e doìvjeti stvarne posljedice svojih odluka.Igranje uloga je veoma mo}an instrument kojim se izaziva iskustvo u~enika koje se kas-nije obra|uje, a posebno je od velike koristi u vje`bama na temu prevencije ovisnosti.

IIggrraannjjee uullooggaa pprruu`̀aa mmoogguu}}nnoosstt ddaa ssee::unaprijede li~ne vje{tine,vje`baju i primjenjuju nove vje{tine bez straha od kritike i neuspjeha;prona|u rje{enja konfliktnih situacija u sigurnom okruènju;probaju razli~iti odgovori na odre|ene situacije;eksperimenti{e sa drugim ulogama i odgovornostima u sigurnom okruènju;iskuse osje}anja koja mogu pratiti odluke;razvije empatija i uzmu u obzir prava, vrijednosti i osje}anja drugih.

Igranje uloga se moè koristiti kako bi se procijenili stavovi, vrijednosti i vje{tineu~enika na po~etku implementacije preventivnog rada i nakon {to se rad zavr{i.

Igranje uloga nije isto {to i vo|enje predstave. Predstava se radi po unaprijed na-pisanom scenariju. Igranje uloga po~iva na improvizaciji u~enika nakon kratkih pri-prema (igranjem uloga ne upravlja nastavnik).

Prije nego {to igranje uloga zapo~ne va`no je da i nastavnik i u~enici znaju kojaje svrha igranja uloga. Uspje{nosti igre uloga }e doprinijeti dobra grupna dinamika,utvr|ena pravila i iskustvo zajedni~kog rada. Osim toga, ddaa bbii iiggrraannjjee uullooggaa bbiilloo pprroo-dduukkttiivvnnoo ttrreebbaa::

Podsticati prikazivanje i dru{tveno prihvatljivih i neprihvatljivih situacija kako bise ispitalo {to vi{e mogu}ih situacija koje se mogu desiti u realnom ìvotu.Dozvoliti u~enicima da prekinu u bilo kojem momentu bez obja{njenja.Cijelo vrijeme pratiti osje}anja i re}i “rez” ukoliko u~enicima postane neugodno.Koristiti “zale|ivanje” kako bi se prekinulo igranje uloga i skrenula pa`nja na ne{to.

168

Koristiti kratke scenarije kako bi se u~enici usmjerili na ishod, a ne na glumu.Podsticati u~enike da sami smi{ljaju scenarije koji odraàvaju stvarni ìvot. Nakon igranja uloga razgovarati sa u~enicima kako bi se oslobodili negativnihosje}anja i smirili.

PPrriilliikkoomm iiggrraannjjaa iiggrraannjjee uullooggaa ttrreebbaa iizzbbjjeeggaavvaattii::osu|ivanje igre uloga, fokusirajte se na biranje alternativnih aktivnosti;komentarisanje ili sprje~avanje odre|enih aktivnosti, pri~akajte kraj, pa diskutujte;biranje u~enika da glume uloge koje su veoma bliske njihovim stvarnim uloga-ma ili porodi~nim situacijama;scenarije sa velikim brojem likova ili koje su previ{e sloène;predstavljanje osoba koje su pod utjecajem alkohola ili droge, jer to moè gla-murizovati pona{anje i skrenuti pa`nju sa svrhe igranja uloga.

Prije nego {to zapo~ne igranje uloga u~enici se trebaju zagrijati koriste}i se sti-mulativnim igrama kako bi se obnovila grupna empatija. Zatim treba predstaviti sce-nario i utvrditi svrhu igranja uloga.

Bilo bi najidealnije kada bi svi u~enici u~estvovali u igranju uloga. To je mogu}eukoliko se grupa sastoji od 4-5 u~enika. Svi bi trebali imati ulogu, a nekad je dobroimati posmatra~a koji }e pratiti {ta se de{ava.

U~enike treba upoznati sa ulogama, mjestom, vremenom i situacijom koja se de-{ava, ali nastavnik ne treba govoriti detalje – treba dozvoliti u~enicima da iskoristesvoju kreativnost. Naprimjer, poku{avate nagovoriti prijatelja da ide s vama u kinokada bi trebao ostati kod ku}e i u~iti.

Ukoliko po postoji publika, dajte im zadatke kako bi aktivno u~estvovali u igranjuuloga. Oni mogu pruìti povratnu informaciju o neverbalnoj komunikaciji, realnosti ikori{tenim vje{tinama.

Kada igranje uloga po~ne treba biti kratko i fokusirano.PPoovvrraattnnaa iinnffoorrmmaacciijjaa ((ffeeeeddbbaacckk))Nakon igranja uloga, potrebno je prodiskutovati u manjim ili u velikoj grupi o sli-

jede}im pitanjima:[ta je bio rezultat igranja uloga?Kako su se u~enici osje}ali u svojim ulogama?Kakvi stavovi su iskazani?Koje su se druge posljedice mogle pojaviti u situaciji koja je odigrana?[ta ste nau~ili o ulozi koju ste igrali?[ta ste primijetili kod likova? (za posmatra~a ili publiku) [ta biste uradili na njihovom mjestu? Ili da imate drugu {ansu?

NNaappuu{{ttaannjjee uullooggee,, odnosi se na proces ostavljanja uloge i vra}anja vlastite ulo-ge. Koliko }e napu{tanje uloge trajati zavisi od osjetljivosti uloge, odnosno koliko jeuloga nabijena emocijama. Ukoliko su se u~enici uìvjeli u svoju ulogu, treba}e imodre|eno vrijeme da napuste ulogu i da se oslobode nekih osje}anja.

Ovo su neka pitanja koja mogu pomo}i u~enicima da se oslobode uloge i osje-}anja koja su s njom povezana:

169

Kako se osje}a{ zbog uloge koju si igrao?Kakva je osoba bio lik kojeg si glumio?Da li ti se svidjela tvoja uloga?Za{to se tvoj lik pona{ao tako?Kako bi ti reagovao u takvoj situaciji?

Ukoliko je uloga bila veoma zahtjevna nastavnik moè re}i: “Ti vi{e nisi (ime ulo-ge), ti si ponovo (ime u~enika). Lik (ime uloge) vi{e ne postoji”. U~enik moè i fizi-~ki “otresti” ulogu sa sebe.

PPoonnaavvlljjaannjjee iiggrree uullooggaaUloge se mogu zamijeniti kako bi se situacija vidjela iz drugog ugla.Stavovi likova se mogu promijeniti i rezultati mogu biti druga~iji.Nove vje{tine, poput asertivnosti, se mogu uklju~iti u igru uloga. Na taj na~in se

vje`ba vje{tina, ali se ispituje mogu}i rezultat takvog odgovora.Igranje uloga je mogu}e ponavljati vi{e puta. Izme|u igranja se diskutovati, pre-

dlagati izmjene, uklju~ivati nove vje{tine ili informacije ili mijenjati stavome ili reakci-je jednog ili vi{e likova.

Analiziranje

Ovaj dio je veoma vaàn, jer doprinosi razumijevanju onoga {to se desilo i odgo-vara na pitanja za{to i kako se moè primijeniti na ne~iji ìvot.

Koji problem ili situacija je prikazana kroz igranje uloga?Koja su rje{enja, prijedlozi, mogu}nosti predstavljene?Koje su mogu}e posljedice svake mogu}nosti?Kako nam ono {to smo nau~ili moè pomo}i u stvarnim, ìvotnim situacijama?

Stimulativne igre

Prije po~etka rada, u pauzama i nakon napornih aktivnosti veoma su dragocjeneigre za pove}anje koncentracije, energije, raspoloènja, stimulativne igre. S jednestrane one su neka vrsta balansa u odnosu na radne cjeline koje su ~esto napornei umaraju}e, a s druge strane one su bitan element kojim se pospje{uje pozitivnaatmosfera unutar grupe. Stimulativne igre su zabavne, vesele, opu{taju}e, a istovre-meno one ja~aju osje}aj zajedni{tva u grupi. Stimulativne igre su osmi{ljene da sti-muliraju kreativno mi{ljenje, da fokusiraju pa`nju i na brz na~in podignu energiju ugrupi. Ovim vje`bama se moè kontrolisati i koncipirati atmosfera u grupi.

Za efektivnost ovih vje`bi u~enici ne bi trebali biti forsirani na u~e{}e. Ipak uloganastavnika je da svakog u~enika podràva i motivi{e. Tokom izvo|enja vje`bi na-stavnik bi trebao nadgledati u~enike, odràvati kontinuitet igre, raditi na izgradnji ti-ma i solidarnosti, te paziti da se ne ide u rizi~ne pokrete i akcije.

Bitno je da nastavnik procijeni koja igra u odre|enoj situaciji donosi prednosti.Na{i savjeti trebaju sluìti samo kao orijentir. Nekada su dovoljne i vje`be disanja,{etnje, koncentracije ili vo|enja fantazije.

170

Oluja ideja

Oluja ideja je tehnika koja se moè koristiti za izradu liste rje{enja problema,problema, situacija, pozitivnih stvari, negativnih stvari, stvari koje volimo, stvarikoje ne volimo.

To je tehnika putem koje moèmo do}i do velikog broja ideja u veoma kratkomvremenskom roku koriste}i se slobodnim asocijacijama, pri ~emu ih ne}emo kriti~kiprocjenjivati.neke ideje se mogu kasnije isklju~iti, ali dok oluja ideja traje, sve ideje,bez obzira koliko se ~inile neadekvatnim, su uklju~ene.

PPoossttuuppaakk pprroovvoo||eennjjaa oolluujjee iiddeejjaaIzaberite problem i jasno ga navedite ili napi{ite.Imenujte osobu koja }e biljeìti odgovore u malim grupama ili u velikoj grupi.Podsjetite sve u~enike da se suzdrè od kritikovanja, osu|ivanja i negativnihkomentara.Neka cijeli postupak bude neformalan, opu{ten i zanimljiv.Podsti~ite slobodan protok ideja, bez obzira koliko se ~inile nerealnim.Podsti~ite nadogradnju ideja, kombinovanje i pobolj{avanje.Dajte prijedloge samo da biste otvorili novi prostor za ideje.Prekinite vje`bu kad postane vidljivo da se novi prijedlozi ne razlikuju od po-stoje}ih.Sada utvrdite da li su svi odgovori realni, prihvatljivi ili zna~ajni?Suzite krug ponu|enih ideja tako {to }ete grupisati sli~ne ideje, kroz diskusiju iproces eliminacije dok ne dobijete jednu ili nekoliko ideja koje moète iskoristiti.

Oluja ideja je korisna zato {to:svi mogu u~estvovati, dati svoj doprinos,sprje~avanjem kritikovanja, mogu se javiti dobre ideje,jedna ideja moè podstaknuti drugu, jo{ bolju ideju,podsti~e duh zajedni{tva, {to uti~e na izgradnju grupne kohezije.

Metoda vizuelizacije

Vizualizacija ili predstavljanje re~enog simbolom, slikom, grafikonom moè biti odkoristi u mnogim situacijama. Upotreba crteà pri diskusijama, prezentacijama radau grupama, posredovanju znanja i drugim sli~nim situacijama pomaè da u~enici ci-jelo vrijeme pred sobom imaju centralne ta~ke izlaganja.

Pored toga, vizualizacija pomaè i nastavniku pri izlaganju, jer se na taj na~inlak{e koncentrira na centralne pojmove. U diskusijama vizualizacija ~esto sluì kaobitan orijentir tokom diskusije.

Evaluacija radionica

Evaluacija u {koli nije ni{ta novo – kontroli{u se doma}e zada}e, odràvaju sekontrolni radovi, posmatra se anga`man u~enika. Evaluacija je vrednovanje, ocje-

171

njivanje i procjenjivanje odre|ene aktivnosti. Osnovna pravila koji se treba pridrà-vati tokom evaluacije radionica su slijede}a:

Evaluacija se odnosi na CILJEVE radionice i OÊKIVANJA u~esnika, koje jepotrebno dogovoriti s u~enicima na po~etku radionice.Evaluira se PROGRAM – kako i koliko je doprinio ostvarenju ciljeva radionice,te koliko je bio u skladu s o~ekivanjima u~enika.Evaluira se i RAD VODITELJA – kako i koliko je njihovo vo|enje podstakloproces u~enja.Evaluira se i GRUPNI PROCES – kako i koliko su odnosi me|u u~enicima do-prinijeli procesu u~enja.Evaluiraju se i USLOVI RADA – koliko je prostor i na~in rada bio prilago|enpotrebama u~enika.

U~enici samostalno rade evaluaciju pred kraj radionice. Evaluacijom bi se treba-li procjenjivati gore navedeni elementi. Vje`be evaluacije ovise o kreativnosti vodi-telja, vremenskim ograni~enjima, te poznavanju komunikacijskog stila grupe (npr.usmeno, pismeno, likovno, tjelesno izraàvanje).

Evaluacija se moè provoditi na kraju polugodi{ta i na kraju {kolske godine kadacijeli sastanak moè biti posve}en razli~itim aspektima evaluacije. Tada moètekombinovati individualni i grupni rad kako bi u~enici razmijenili mi{ljenja i iskustvaste~ena tokom rada.

Praksa pokazuje da je zna~ajno poslije vje`bi evaluacije ostaviti vremena da se re-zultati vje`bi prokomentari{u. Ukoliko za to nemate vremena, va`no je da napravitezavr{ni krug (refleksiju), kada }e svaki u~enik re}i kako mu je bilo tokom radionice.

Mogu}i primjeri evaluacije:PLUS-MINUS Na tabli povucite jednu vertikalnu liniju. S jedne strane linije napi{ite znak +, a s dru-

ge znak –. Svaki u~enik dobije dva samoljepljiva listi}a razli~itih boja. Na jedan papi-ri} u~enici napi{u {ta im se svidjelo, a na drugi {ta im se nije svidjelo. Zatim, svi u~e-nici zalijepe listi}e na tablu. Nakon toga, nastavnik pro~ita {ta su u~enici napisali.

SLAGANJE OÊKIVANJAU~enicima predstavite o~ekivanja koja su napisali na po~etku rada sekcije. Za-

molite ih da sloè o~ekivanja u tri kategorije: (1) potpuno zadovoljan; (2) djelimi~nozadovoljan; i (3) nezadovoljan. Moète zamoliti u~enike da na novim listi}ima drugeboje dodaju najva`nija o~ekivanja u svakoj kategoriji.

EVALUACIJSKI UPITNIKNa kraju radionice se moè koristiti i evaluacijski upitnik kojim bi se trebalo odgo-

voriti na slijede}a pitanja:(1) Pol – mu{ko, ènsko (2) Kako ti se svidio sadràj/tema radionice? - odli~an,

dobar, lo{ (3) Kako ti se svidio rad u parovima/grupama? - odli~an, dobar, lo{ (4)Kako ti se svidjelo nastavnikovo/voditeljevo vo|enje radionice? - odli~an, dobar, lo{(5) Da li si nau~io ne{to novo? Ako jesi, {ta? (6) Kako si se osje}ao tokom radioni-ce? - odli~no, dobro, lo{e (7) [ta bi se trebalo promijeniti da bi idu}a radionica bi-la bolja?

172

RADIONICE

175

176

177

178

179

180

181

182

183

184

185

186

187

188

189

190

191

192

193

194

195

PRILOZI

LISTA SKRA]ENICAKORI[TENIH U PRIRU^NIKU

ADH - aktivnost alkoholne dehidrogenaze AIDS/SIDA – Sindrom ste~ene imunodeficijencijeAnti-HAV – antitijela na hepatitis AAnti-HBs – antitijela na hepatitis BBAC – koncentracija alkohola u krvi (Blood Alcohol Concentration)BiH – Bosna i HercegovinaCMV – virus citomegalijeCNS – centralni nervni sistemCO – karbon monoksidEBV – Ebstein-Baar-virusFBiH – Federacija Bosne i HercegovineGYTS – globalno istraìvanje pu{enja kod mladih HAV – Hepatitis virosa AHBV – Hepatitis virosa B HCV – Hepatitis virosa CHGV – Hepatitis GHSV – Herpes simplex-virus i.v. - intravenskiKZ FBiH – Krivi~ni zakon Federacije Bosne i HercegovineMDT – program metadonskog odràvanjaMhGAP – Mental Health Global Action ProgrammeMUP – Ministarstvo unutra{njih poslovaMUP FBiH – Ministarstvo unutra{njih poslova Federacije Bosne i HercegovinepHSA – polialbuminski humani receptoriPZZ – primarna zdravstvena za{titaSAD – Sjedinjene Ameri~ke DràveSB – Svjetska bankaSZO – Svjetska zdravstvena organizacijaTHC – Tetra-hydrocannabinol (aktivni hemijski sastojak marihuane)UNDP – Unated Nations Development Programme ZZAIN – Zavod za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo

199

LISTA INSTITUCIJAI ORGANIZACIJA

Zdravstvene institucije za prevenciju i tretmanovisnosti o psihoaktivnim supstancama:JU Zavod za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona SarajevoBolni~ka 25, Sarajevotel. 033 219 738fax. 033 202 573e-mail: [email protected]

Savjetovali{te za bolesti ovisnostiOmera Stupca br. 6, Sarajevotel/fax: 033 221 633 Odjeljenje za alkoholizamBolni~ka 25, Sarajevotel/fax: 033 221 637 Centri za mentalno zdravlje u zajednici koji se nalaze pri domovima zdravljaDispanzeri za zdravstvenu za{titu {kolske djece pri domovima zdravlja

Ustanove socijalne za{tite:JU “Kantonalni centar za socijalni rad“ SarajevoAzize [a}irbegovi} 2, Sarajevotel: 033 524 444tel/fax: 033 524 543e-mail: [email protected]/kcsr/U svakoj op{tini se nalazi op{tinska slu`ba socijalne za{tite.

JU Porodi~no savjetovali{teAvdage [ahinagi}a 14, Sarajevotel: 033 572 050, 033 572 052fax: 033 572 051

200

MUP Kantona SarajevoOdjeljenje za sprje~avanje vr{enja krivi~nih djelasa zloupotrebom opojnih drogaLabenevolencija 16tel: 033 200 920

Krimolovci080 020 505

Nevladine organizacije koje se bave prevencijomovisnosti o psihoaktivnim supstancama:

Udruènje za prevenciju ovisnosti i smanjenje {tete - LINKVrbovska 85, Sarajevotel: 033 717 555, 033 717 556fax: 033 717 557e-mail: [email protected]

UG NARKO-NE za prevenciju ovisnostiJosipa Vanca{a 21, Sarajevotel: 033 215 088, 033 223 285tel/fax: 033 223 285e-mail: [email protected]

UG “Trezvenost”êkalu{a 90, Sarajevotel/fax: 033 530 413, 033 202 051

Asocijacija klubova lije~enih alkholi~ara - AKLA Vele{i}i 29, Sarajevo tel/fax: 033 202 293, 033 201 604

UG “PROI” za podr{ku resocijalizaciji ovisnih i izlije~enih od drogeKotromani}a 48, Sarajevotel/fax: 033 615 053e-mail: [email protected]/ugproi/

201

Udruènje roditelja u borbi protiv zloupotrebe droga “URS”Obala Kulina bana 3, Sarajevotel/fax: 033 203 708e-mail: [email protected]

Udruènje za prevenciju ovisnosti i savjetovanjeovisnih osoba "PUT SPASA"(Istiqlal dàmija)Bulevar Me{e Selimovi}a bb, Sarajevotel.: 033 472 271

202

ZAKONSKO REGULISANJEZLOUPOTREBE ALKOHOLA,DUHANA I DROGA

Oblast – narkomanija:

– Zakon o sprje~avanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga (“Slu`beni glas-nik BiH”, br. 8/06.)

– Krivi~ni zakon Bosne i Hercegovine (“Slu`beni glasnik BiH”, br. 3/06.)– Krivi~ni zakon Federacije Bosne i Hercegovine (“Slu`bene novine FBiH”, br.

36/03.)

Oblast – alkoholizam:

– Zakon o sigurnosti saobra}aja na cestama u BiH– Krivi~ni zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Slu`bene novine FBiH broj:

36/03)– Zakon o posebnom porezu na alkohol ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj

6/95, 51/99, 52/01, 37/03)– Zakon o posebnom porezu na pivo (''Slu`bene novine Federacije BiH'', br.

6/95, 51/99, 52/01, 37/03) – Zakon o zdravstvenoj ispravnosti ìvotnih namirnica i predmeta op}e uporabe

("Slu`beni list RBiH", br. 2/92)

Oblast – pu{enje:

– Zakon o posebnom porezu na duhanske prera|evine (“Slu`bene novineFBiH”, br. 6/95, 13/00, 52/01)

– Zakon o ograni~enoj upotrebi duhanskih prera|evina (“Slu`bene novineFBiH”, br. 6/98, 35/98, 11/99)

– Zakon o {tampanju, pla}anju evidentiranju i rukovanju poreznim markicamaza obiljeàvanje duhanskih prera|evina (“Slu`bene novine FBiH”, br. 4/97,6/98, 23/00, 36/02)

– Zakon o poreznoj upravi Federacije BiH (“Slu`bene novine FBiH”, 33/02) – Odluka o temeljnim kriterijima i na~inu ostvarivanja nov~anih podsticaja u pri-

marnoj poljoprivrednoj proizvodnji iz prora~una Federacije BiH (“Slu`bene no-vine FBiH”, br. 30/02)

203

– Uputstvo za ostvarivanje nov~anih podsticaja u primarnoj poljoprivrednoj pro-izvodnji iz prora~una FBiH (“Slu`bene novine FBiH”, br. 35/02)

– Zakon o duhanu (“Slu`bene novine FBiH”, br. 45/02)

Programi prevencije

Kantonalni program prevencije narkomanije, alkoholizma i drugih ovisnosti,Sarajevo, 1999. godineFederalni program prevencije alkoholizma, narkomanije i drugih ovisnosti,2002. godineInovirani kantonalni program prevencije narkomanije, alkoholizma i drugihovisnosti, za period 2004 – 2007. godine, Sarajevo, 2004. godine

Me|unarodne povelje i Konvencije

– Jedinstvena Konvencija o opojnim drogama 1961. godine, sa Protokolom oizmjenama i dopunama iz 1972. godine;

– Konvencija o psihotropnim supstancama iz 1971. godine;– Konvencija Ujedinjenih Naroda protiv nezakonitog prometa opojnih droga i

psihotropnih supstanci iz 1988. godine;– Europska povelja o alkoholu iz 1995. godine;– Europski akcioni plan borbe protiv alkoholizma 2000 – 2005. godine;– Deklaracija “Mladi i alkohol”, Stockholm, februar, 2000. godine;– Madridska povelja protiv duhana iz 1988. godine;– Evropski Akcioni plan “Europa bez pu{enja”, 1997. godine;– Okvirna Konvencija o kontroli duhana, 1999. godine;– “Quit and Win”, Projekat SZO proiza{ao iz prethodne Konvencije, potpisan

2000. godine za FBiH.

204

PREPORUÊNA LITERATURA

1. Prof. dr. \ukanovi} Boro, Djeca i droge, îtanka, Sejtarija, Sarajevo, 2005.

2. Prof. dr. \ukanovi} Boro, Porodice narkomana, Kaligraf, Sarajevo, 1995.

3. Grupa autora, Vodi~ za roditelje i nastavnike, Zavod za javno zdravstvo Kanto-na Sarajevo, Sarajevo, 2003.

4. Interdisciplinarni tim Op}ine Novi Grad, Okrugli sto, odgovorno roditeljstvo i pro-blem ovisnosti kod mladih sa aspekta mjesta i uloge lokalne zajednice, Op}inaNovi Grad Sarajevo, Sarajevo, 2005.

5. Interdisciplinarni tim Op}ine Novi Grad, Priru~nik za primarnu prevenciju ovisno-sti o drogama, vr{nja~ka edukacija, Op}ina Novi Grad Sarajevo, Sarajevo,2005.

6. Doc. dr. Milosavljevi} Mladen, Droge – mit, pakao, stvarnost, UG “Obrazovanjegradi BiH”, Sarajevo, 2000.

7. Dr. Pa{agi} Irfanka, Prof. dr. @igi} Zlata, Odrastanje bez droge, priru~nik za ro-ditelje i nastavnike, HO IPAK e.V., Tuzla, 2003.

8. Petrovi} P. Stevan, Droga i ljudsko pona{anje, Partenon, Beograd, 2001.

9. Prof.dr. Sakoman Slavko, îste glave bez cuge i trave, SysPrint, Zagreb, 2002.

10. dr. Sakoman Slavko, Doktore, je li istina da trava ~isti plu}a, SysPrint, Zagreb,1995.

11. dr. Sakoman Slavko, Dru{tvo bez droge? - hrvatska nacionalna strategija, Insti-tut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2001.

12. Schwebel Robert, Re}i NE nije dovoljno, SysPrint, Zagreb, 1995.

13. prof.dr. Sinanovi} Osman (urednik), Ovisnost o drogama, uzroci i posljedice,prevencija i lije~enje, multidisciplinarni pristup, Behrem-begova medresa Tuzlai Medicinski fakultet Tuzla, Tuzla, 2001.

205

INFORMATIVNI LIST 1 -OSNOVNE INFORMACIJE

Definicija komunikacijeKomunikacija je proces slanja i primanja poruka, verbalnih ili neverbalnih, izme-

|u ljudi. Kako je ovo dinami~an proces, komunikacija }e uticati na odnos me|u lju-dima koji me|usobno komuniciraju.

Razvoj vje{tina komunikacije ne treba prepustiti slu~aju. Vje{tine komunikacijeuklju~uju:

– Razvoj suosje}anja i aktivnog slu{anja– Pruànje i primanje povratne informacije– Verbalnu i neverbalnu komunikaciju– Vje{tine prihva}anja i odbijanja– Pregovaranje i rje{avanje konflikata– Saradnju i timski rad

Prijedlozi za podu~avanje o efikasnoj komunikaciji– Budite dobar uzor za komunikaciju.– Identificirajte neophodne elemente kako bi se poruka efikasno slala i primala.– Naglasite va`nost i upotrebu neverbalne komunikacije.– Identificirajte mogu}e prepreke u komunikaciji.– Istaknite li~nu odgovornost za efikasnu komunikaciju.

Efikasna komunikacija – Va`na je za razvijanje odgovornog pona{anja u odnosu na upotrebu droga i pozi-

tivno sudjelovanje unutar dru{tvenih grupa, {kolske zajednice i dru{tva u cjelini.– Pobolj{ava li~ne onose i samopo{tovanje.– Neophodna je me|u mladima i nastavnicima, roditeljima i drugima ukoliko se

razgovara o sloènim i te{kim temama poput upotrebe droga, jer se o tometreba razgovarati na otvoren, po{ten i neugroàvaju}i na~in.

– Bi}e unaprije|ena u edukativnoj atmosferi punoj podr{ke i prihvatanja gdjeu~enici mogu razviti svoje vje{tine komunikacije putem igri uloga, diskusije igrupnog rada.

207

Neefikasna komunikacija– Moè rezultirati li~nim i profesionalnim nezadovoljstvom, usamljeno{}u, kon-

fliktom i otu|enjem od prijatelja i porodice.– Moè, tokom vremena, smaniti nivo samopo{tovanja i pove}ati osje}anja be-

zna|a, te na taj na~in moè do}i do ovisnosti o drogama kao “mogu}im” rje-{enjem problema.

– Moè umanjiti sposobnost pojedinca da se nosi sa drogom, seksualno{}u idrugim zdravstvenim problemima.

Upotreba droga se moè pojaviti ukoliko su veze sa vr{njacima i porodicom sla-be. Osoba moè koristiti droge kako bi se nosila sa dru{tvenim situacijama. Razvi-janjem vje{tina efikasne komunikacije osoba }e ste}i samopouzdanje kako bi se po-vezala sa ljudima i pona{ala u dru{tvenim situacijama bez upotrebe droga.

208

RADNI LIST 1 –VODI^ ZA POSMATRANJE

NEVERBALNO – Koja pona{anja si primijetio/la?

Kontakt o~ima

Izraze lica

Blizina

Gestikulacija

VERBALNO – [ta si ~uo/la?

Glasno}a

Brzina govora

Visina glasa

Kori{tene rije~i

209

RADNI LIST 2 -NEVERBALNA KOMUNIKACIJA

Neki kaù da su u normalnoj komunikaciji izme|u dvije osobe verbalni elementiodgovorni za manje od 35% preno{enja poruke, dok neverbalni elementi sa~injava-ju vi{e od 65% poruke koja se prenosi.

Neverbalna komunikacija je dvosmislena. Na primjer, ljutnja se moè izraziti ra-zli~itim pokretima i stiskanjem pesnice ili potpunom smireno{}u. Crvenjenje lica mo-è predstavljati ljutnju, stid, nervozu ili uìtak.

Ako se neverbalna poruka razlikuje od verbalne moè do}i do zbunjenosti. Naprimjer, nekome govorite da mu vjerujete, a ne gledate ga u o~i.

Kada èlite izraziti odobravanje i prihvatanje, slijede}e neverbalne aktivnosti }epotvrditi va{u poruku:

– Odràvajte kontakt o~ima;– Stanite uspravno;– Stanite blizu osobe ali ne ugroàvajte njen li~ni prostor;– Govorite prijatnim tonom glasa i jasno; nemojte vikati ili {aptati.

Zna~enje neverbalne komunikacije moète protuma~iti na osnovu:– Udaljenosti na kojoj stojimo od drugih.– Na~ina kako sjedimo, stojimo, hodamo i uspostavljamo kontakt o~ima.– Na{eg izgleda – kose, lica, tijela.– Boje odje}e i izbora odjevnih predmeta.– Mu{kosti/ènstvenosti.– Gestikulacije.

Ovo je lista razli~itih znakova koji ~ine neverbalnu komunikaciju.

210

RADNI LIST 3 –AKTIVNO SLU[ANJE

Aktivno slu{anje je klju~ni element uspje{nog procesa komunikacije. Komunika-cija postaje neuspje{na kada se pojavi ne{to od slijede}eg:

– Ljudi su previ{e zaokupljeni onim {to }e oni re}i i ne obra}aju pa`nju na ono{to im druga osoba govori.

– Ljudi ~ekaju priliku da daju svoje mi{ljenje o problemu o kojem druga osobagovori.

– Ljudi slu{aju selektivno – ~uju samo ono {to èle ~uti.– Ljudi prekidaju druge i zavr{avaju tu|e re~enice mijenjaju}i im smisao.

Vje{tina slu{anja: Slu{anje je aktivnost usmjerenog djelovanja koja zahtijevakori{tenje svih slu{ao~evih ~ula. Potrebno je zadràti otvoren poloàj tijela. Odrà-vati kontakt o~ima i pokazivati izrazom lica da ste zainteresovani za ono {to drugaosoba govori.

Vje{tina pra}enja: Ne prekidati osobu koja govori. Koristiti minimalno podstica-nje – jednostavne odgovore koji }e podsta}i govornika da nastavi pri~ati. Postavlja-ti pitanja koja omogu}avaju {ire odgovore od da ili ne. Ne postavljati previ{e pitanja.Postavljati jedno po jedno pitanje. Po{tovati {utnju druge osobe.

Vje{tina refleksije: Re}i drugoj osobi kako mislite da se osje}a.

– “Zvu~i kao da si ljut zbog toga.”– “îni mi se da si uznemiren.”– “O~ito si sretna {to si poloìla taj test.”

Vje{tina parafraziranja: Re}i drugim rije~ima ono {to je osoba rekla kako bisteprovjerili jeste li dobro ~uli i razumjeli.

– “Jesam li te dobro shvatila.”– “Zna~i, kaè{...”– “Zvu~i kao da ho}e{ re}i da....”

Vje{tina usmjeravanja: Ljubazno zamoliti osobu da se usmjeri na glavni pro-blem.

– “Znam da ima{ sve te probleme, ali ima li jedan poseban kojem sada moè-mo posvetiti pa`nju?”

– “Od svega {to si navela, koji ti je problem najve}i?”

211

RADNI LIST 4 –PREPREKE USPJE[NOJ KOMUNIKACIJI

1. OSU\IVANJE

Osu|ivanje zna~i nametanje vlastitih vrijednosti drugoj osobi i predlaganje rje{e-nja za njihove probleme. Kada osu|ujete vi ne slu{ate {ta vam druga osoba govo-ri, jer ste previ{e zauzeti procjenjivanjem izgleda druge osobe, tonom njihovog gla-sa i rije~i koje koriste. Neki primjeri:

– Kritikovanje – “Ti ni{ta ne razumije{.”– Vrije|anje – “Ti si glup.”– Dijagnosticiranje – “Ti zaista nisi zainteresovana za ovu temu.”– Pohvala radi manipulacije – “Uz malo vi{e napora ti bi mogla posti}i mnogo

bolji rezultat.”

2. DAVANJE RJE[ENJA

Prekidanje prije nego {to osoba koja govori zavr{i ili davanje rje{enja prije nego{to vas neko pita moè biti iritiraju}e i moè sprije~iti osobu koja govori da vam ka-è ono {to je imala namjeru re}i. Takvo pona{anje moè podsticati osobu da budeovisna o vama kako biste vi rje{avali njene probleme. Neki primjeri:

– Nare|ivanje – “U~it }e{ dva sata dnevno!”– Prijetnje – “Ako to ne uradi{...”– Moralisanje – “Trebala si uraditi to...”– Pretjerano/neprikladno ispitivanje – “Gdje si bila? [ta si radila? S kim si bila?”

3. IZBJEGAVANJE TU\IH PROBLEMA

U 'Izbjegavanju tu|ih problema' slu{alac nikad ne obra}a pa`nju na probleme okojima se govori.

Slu{alac se ne obazire na osje}anja i probleme osobe koja govori. Slu{alac neèli razgovarati o strahovima, nesigurnostima i brigama govornika. Neki primjeri:

– Savjetovanje – “Za tebe bi bilo najbolje ...”– Logi~ki argument – “Jedini na~in da popravi{ uspjeh je da vi{e u~i{.”– Naglasak je na ~injenicama, dok se osje}anja ne uzimaju u obzir.– Razuvjeravanje – “Sve }e biti uredu.”– U~initi da se osoba osje}a bolje, ali ne rje{avati problem.– Kontriranje – “Da, ali...”

212

RADNI LIST 5 –SPIRALA OVISNOSTI

OVISNOST I UZROCI OVISNOSTI

– Svaka osoba ìvi svoj ìvot i nastoji savladati ìvotne te{ko}e koje se javljaju.– U svakom ìvotu se, me|utim, pojavljuju problemi, krize, unutarnje napeto-

sti i nesigurnosti. Mlada osoba ima èlje i ~e`nje, radoznala je i èli eksperime-ntisati i iskusiti nove doìvljaje i postaviti vlastite granice.

– Sve to uzrokuje neprijatne emocije i situacije. Npr. bijes, strah, tugu, dosadu,slabost, konflikte s roditeljima, nezadovoljstvo u {koli ili na radnom mjestu.

– Pojedinac poku{ava da savlada ove emocije ili situacije. Svakom raspolaè sasvojim individualnim mogu}nostima. Poku{avaju se razli~ite mogu}nosti rje-{avanja problema, a ako ne daju rezultate, poku{ava se sa novim.

– Jedna od takvih mogu}nosti moglo bi biti uzimanje legalnih ili ilegalnih sred-stava ovisnosti ili pak upotreba odre|enog obrasca pona{anja, kako bi seizbjegli konflikti, neprijatne emocije i nezadovoljavaju}e situacije.

– Sredstva ovisnosti sadrè, posebno na po~etku, visok potencijal (prividnog) rje-{enja problema, te stoga postoji velika opasnost da prerastu u naviku, te da sesredstvo ovisnosti/ovisni~ko pona{anje uvijek iznova upotrebljava u neprijatnimsituacijama. Tada je ve} prisutan momenat ugroènosti ovisno{}u.

– Zatim moè do}i do zloupotrebe supstanci, odnosno nekog obrasca pona{a-nja, a {to vodi do smanjivanja vlastitih mogu}nosti za rje{enja. O zloupotrebi segovori onda kada se jedno sredstvo ovisnosti upotrebljava redovno i u velikim ko-li~inama. Zloupotreba vodi do ovisnosti razli~itom brzinom, te uzrokuje tjelesna,psihi~ka ili socijalna o{te}enja, zavisno o sredstvu ovisnosti.

– Supstanca ili obrasci pona{anja postaju trajna strategija. – Kako se koristi samo jedna mogu}nost kao rje{enje, dolazi do nemogu}nosti

izbora izme|u drugih razli~itih varijanti rje{enja. U ovom stadiju se poku{ava vr{i-ti kontrola, no mogu}nost da se slobodno odlu~i da li uzeti ili ne uzeti neko sredstvovi{e ne postoji. Postoji prinuda koja osobu tjera da uzima psihoaktivnu suspstancu.

– Od sada govorimo o ovisnosti.– Pote{ko}e i problemi koji se pojavljuju ostaju nerije{eni. Uz ''stare'' probleme i

pote{ko}e se pojavljuju i drugi – kao {to su djelovanje supstance na organizam,socijalni problemi...

– Ovisnici poku{avaju da kontroli{u svoje pona{anje, ali to vi{e ne uspijevaju. Pro-blemi i krizne situacije postaju sve u~estaliji, pojedinci koji su ovisni osje}aju senemo}no i predaju se. Na taj na~in dolazi do gubitka osje}aja vlastite vrijednosti.

– Ovisnici se stide zbog svojih nerije{enih problema i svoje ovisnosti, negirajupred sobom samima i drugim osobama svoj problem sa ovisno{}u. Negiranjeuzrokuje stres, jer niko ne smije primijetiti da se uzima neko sredstvo ovisnosti,odnosno da jedan na~in pona{anja postaje stereotipom.

213

– Kako bi se negiranje/poricanje pred samim sobom i drugim osobama odràlo po-trebno je mnogo energije. Ovisnici se povla~e, nemaju vi{e volje i snage da i daljeodràvaju veze. Na taj na~in dobijaju sve manje snage i podstreka – postaju sveusamljeniji. Kako bi pobjegli od svega toga ponovno uzimaju sredstvo ovisnosti.

– Snage za promjenu su uga{ene.UKOLIKO SE OVISNIK @ELI OSLOBODITI SREDSTVA OVISNOSTI/OBRAS-

CA PONA[ANJA, ON MORA PONOVO IZA]I IZ SPIRALE OVISNOSTI KORAKPO KORAK .

214

RADNI LIST 6 –ZVIJEZDA

215

RADNI LIST 7 –KLAVIR

216

Autor modela:Gerhard Koller, Steyr, A

INFORMATIVNI LIST 2 – OSNOVNEINFORMACIJE O ASERTIVNOSTI

217

RADNI LIST 8 -DIJAGRAM MODELA IZRIÎTOSTI

218

TABELA PRAVA I OBAVEZA

RADNI LIST 9 –PROCES DONO[ENJA ODLUKA

219

PROBLEM MOGU]NOST POSLJEDICA OSJE]AJI

EVALUACIJA PRIRU^NIKA

Ukoliko ste se koristili Priru~nikom za multidisciplinarni pristup prevencijizloupotrebe psihoaktivnih supstanci, molimo Vas da ispunite ovaj upitnik i po-{aljete nam ga. @elimo ~uti Va{e mi{ljenje!

– Spol: Mu{ko @ensko Godi{te: ___________

– Vi ste:

– nastavnik/ca u osnovnoj {koli

– nastavnik/ca u srednjoj {koli

– {kolski/a pedagog/ica

– ______________________

Da li Vam je priru~nik bio koristan?

Da Ne

Koji dio Priru~nika Vam je bio najkorisniji?Prvi dioDrugi dioOba dijela podjednako

Koji dio Priru~nika Vam je bio najmanje koristan?Prvi dio

Drugi dio

Oba dijela podjednako

[ta bi, po Va{em mi{ljenu, Priru~nik jo{ trebao sadràvati da bi bio korisniji?

221

[ta bi se, po Va{em mi{ljenu, trebalo izmijeniti u Priru~niku?

[ta je, po Va{em mi{ljenju, suvi{no u Priru~niku?

Imate li jo{ nekih komentara?

Molimo Vas da ispunjeni upitnik po{aljete:Udruènje za prevenciju ovisnosti i smanjenje {tete – LINKVrbovska 85, 71 000 Sarajevotel: 033 717 555; 717 556; fax: 033 717 557www.link.ba

222

Avdija Ahmedhodzic

Stamp

Documents

PRIRU^NIK ZA MULTIDISCIPLINARNI PRISTUP · Prim.dr. Nermana Mehi} - Basara, specijalista neuropsihijatar direktor Zavoda za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo Doc.dr