s m a r i j o m p o s v i j e t u

Split, 2010. Godina XLVIII. Cijena: 7 kn

5SVIBANJ

ISSN 1331 - 1476

Problem koji setiËe svih nasKad bi jedan moj profesor na bogoslo-viji, u vrijeme propaloga bezboænogreæima, sluπao od pojedinih æupnika skakvim se sve poteπkoÊama suoËavajupri skupljanju sredstava za obnavlja-nje starih i podizanje novih crkava,znao je reÊi: ”Narod koji sebi ne moæesagraditi crkvu, znaËi da mu ona i netreba!” Svoju tvrdnju potkrepljivao birijeËima kako svaka obitelj, uza svepoteπkoÊe, sebi uspije podignuti krovnad glavom, πto je sasvim naravno, pabi tako i svaka æupna zajednica tre-bala smoÊi dovoljno sredstava da sebisagradi zajedniËku kuÊu, crkvu.Profesorovih rijeËi ËeπÊe se sjetim. Po-sebno kad su u pitanju duhovna zva-nja, osobito u zadnje vrijeme kad supotrebe od njih veÊe, a njih je sve ma-nje. U svojim razmiπljanjima o tomedoπao sam do neobiËna pitanja: Æupaiz koje nema duhovnih zvanja, znaËili to da joj ona i ne trebaju?! Ako, nai-me, neka æupna zajednica, biskupijaili narod nemaju dovoljno mladiÊa idjevojaka koji su spremni ostaviti rodi-telje i obiteljski dom a poÊi sluæiti Bo-gu i braÊi ljudima kao sveÊenici, redo-

vnici i redovnice, znaËi li to da imtakva zvanja nisu nuæna, da im netrebaju, da oni mogu i bez njih?! Akoje tako, onda znaËi da mogu bez mis-nog slavlja, navjeπtaja Boæje rijeËi, vje-ronauËne pouke, svete priËesti, pomire-nja s Bogom i drugima u ispovijedi,sakramenta æenidbe, bolesniËkog po-mazanja, utjehe pri ispraÊaju pokojni-ka na posljednji poËinak... Kratko re-Ëeno, kao da im ni sam Bog nije pote-ban! A kad Ëovjek dospije do toËke nakojoj osjeÊa da mu Bog ne treba i dabez njega moæe, niæe mu se nemoguÊespustiti. Njegov æivot izgubio je smisaoi ostao bez buduÊnosti. Ako sebi æelidobro, nuæno mu se pri tom zaustavitii nad tim se ozbiljno zamisliti.Iako smo svi po krπtenju i krizmi duæ-ni javno ispovijedati svoju vjeru i pri-padnost Crkvi, neki izmeu nas poz-vani su da se na poseban naËinposvete Bogu u duhovnoj sluæbi braÊiljudima. Za spasenje ljudskog roda,naime, Bog je za suradnika izabraoËovjeka. Majka Gospodinova, porijeËima: ”Evo sluæbenice Gospodnje,neka mi bude po rijeËi tvojoj!” (Lk 1,38), velikoduπno mu se i nepodijelje-na srca stavila na raspolaganje. ABog i danas zove. »ujemo li njegovglas? Duhovna zvanja nisu problemjedino crkvenog vodstva, nego svihIsusovih sljedbenika, svih nas.U R E D N I K

V J E R S K I L I S T Z A M A R I J I N E © T O V A T E L J E

162 - ”MARIJA” 5/2010.

Povjerenstvo za MeugorjeTiskovni ured Svete Stolice priopÊio je17. oæujka da je, pri Kongregaciji zanauk vjere, Sveta Stolica osnovala Me-unarodno istraæno povjerenstvo zaMeugorje. Po zaduæenju dræavnogtajnika kardinala T. Bertonea, o tome jebosanskohercegovaËke biskupe na nji-hovu zasjedanju u Mostaru od 16. do18. oæujka upoznao nuncij A. D’Errico.Povjerenstvo ima dvadesetak Ëlanova, ameu njima su kardinali, biskupi, stru-Ënjaci i vjeπtaci, a predsjedat Êe mu kar-dinal Camillo Ruini, donedavni Papinvikar za Rimsku biskupiju. Komisija Êedjelovati u skrovitosti, jer je rijeË oosjetljivu pitanju. Rad Êe potrajati dostadugo, a njegovi rezultati podastrijet Êese tome rimskom dikasteriju, kojemu jena Ëelu kardinal W. Levada. Od 24. do26. oæujka u radu prve sjednice u Rimusudjelovao je Kardinal J. BozaniÊ.NekoÊ se meugorskim sluËajem bavilabiskupska komisija, koja je pitanjeproslijedila biskupskoj konferenciji. Onanije zavrπila svoj rad pa su biskupi izBosne i Hercegovine zatraæili odKongregacije za nauk vjere da uzme uruke to pitanje.Kako se priËa, ukazanja traju od 24. lip-nja 1981. do danas. Kaæe se da ih nijebilo jedino pet dana 1981.-1982., a vid-ioci su Vicka IvankoviÊ, Marija PavloviÊ,Mirjana DragiÊeviÊ, Ivanka IvankoviÊ iJakov »olo. TrenutaËno ih troje joπ uvi-jek ima svagdanja ukazanja (Vicka,Marija i Ivan), dok se ostalima Gospaukazuje samo jednom godiπnje. Od g.1984. do 1987. Gospa je svakog Ëetvrt-ka slala poruku meugorskoj æupi, a odg. 1987. preko Marije nastavlja slatiporuke svakoga 25. u mjesecu, æupi icijelom svijetu. ©estoroma vidjelacaGospa bi objavila i deset tajna. Tromaod njih, koji nemaju viπe svagdanjihukazanja (Ivanka, Mirjana i Jakov),objavila bi svih deset, a ostalima (Vicki,

Mariji i Ivanu) devet. Sadræaj tajni poz-nat je jedino vidiocima, osim πto se znada je treÊa tajna neizbrisiv znak, vidljivsvima, nerazoriv i veoma lijep, koji jeGospa obeÊala ostaviti na brdu ukaza-nja, kao potvrdu njihove istinitosti. Kadza to doe vrijeme, tajne Êe biti objav-ljene svijetu preko franjevca kojega jeizabrala vidjelica Marija, koja Êe ihpriopÊiti njemu. (Z/IKA)

s m a r i j o m p o s v i j e t u

s m a r i j o m p o s v i j e t u

”MARIJA” 5/2010. - 163

Dva marijanska jubilejaD. Lanfranconi, biskup Cremone uItaliji, uputio je pastoralno pismo svojimvjernicima u povodu dvaju ovogodiπnjihvaænih marijanskih dogaaja - 300.obljetnice krunjenja Gospe od Caravag-gia (koja se πtuje i u naπem Tisnu, aukazala se g. 1432.) i 500. obljetniceukazanja Gospe u Castelleoneu. Upismu istiËe da se radi o ”velikojsliËnosti dviju Gospinih poruka kojepozivaju na ‘obraÊenje’ i promjenu‘ponaπanja’”. (MdD)

Zavrπen teËaj podanaπnjenjaNa Papinskom sveuËiliπtu Antonianumu Rimu 25. oæujka upriliËen je akadems-ki Ëin kojim je zavrπen teËaj podana-πnjenja u mariologiji i novinarstvudirektora razliËitih Radio Marija svijeta.Nakon akademskog Ëina, pozdrava ipredaje diploma, otvorena je izloæbaikona o. A. Baùa, nakon Ëega se molilau bazilici sv. Ante krunica, koja jezavrπila misnim slavljem i povjeromGospi. (PAMI)

Sluæbeno otvoreno slavljeU nazoËnosti dræavnog tajnika SveteStolice kardinala T. Bertonea, u Loretuje na blagdan Blagovijesti sluæbenootvorena 90. obljetnica proglaπenjaGospe Loretske zaπtitnicom zrakoplova-ca (proglasio ju je 24. oæujka 1920.dekretom papa Benedikt XV.). Bio je toprvi od niza Ëina i manifestacija pred-vienih do 10. prosinca 2010. NakonveËernje koncelebracije, koju je predvo-dio kardinal, uslijedilo je otvorenjeizloæbe Stara ikonografija svete KuÊe sGospom u letu. RijeË je o ograniËenu ipomno izabranu broju tiskovina i slikar-ija iz razdoblja od 16. do 18. st. u jad-ranskom suglasju na temu Prijenosasvete KuÊe, koju je priredio Centarloretskih studija. Od posebne suvaænosti u toj izloæbi djela prvi put

izloæena u Loretu od veronskog majsto-ra B. de’ Pitati (1487.-1553.) i Nijemcakoji je radio u Veneciji J. Heintza (oko1600.-1678.). (WSL)

Papa Êe posvetiti crkvuBenedikt XVI. prihvatio je zamolbunadbiskupa Barcelone (©panjolska), kar-dinala L. Martineza Sistacha, da 7. stu-denoga 2010. predsjeda posveti oltaravelike crkve sv. Obitelji poznatoga gra-ditelja A. Gaudija u Barceloni, za kojegase vodi postupak za proglaπenje blaæen-im. Crkva je vjerski spomenik proglaπenopÊim dobrom ËovjeËanstva, a posjeti jeoko 4 milijuna osoba godiπnje. (Z)

Lik Gospe Karmelske za »ilePapa Benedikt XVI. blagoslovio je 24.oæujka u Vatikanu lik Gospe Karmelske,Ëileanske zaπtitnice, i predao Ëilean-skome biskupskom izaslanstvu kao darnjihovoj zemlji za 200. obljetnicu opsto-jnosti. Djelo ekvadorskog umjetnikaR. Villalba proÊi Êe cijelim »ileompoËinjuÊi od podruËja pogoenih potre-som 27. veljaËe. Uz Gospin lik, Papa jeblagoslovio i »ileansko Evanelje, Novizavjet rukom prepisan, koji Êe pratitiGospu na njezinu hodoËaπÊu tomzemljom u sklopu kontinentalnogposlanja pod geslom »ile - stol za sveljude. Prvi njegov redak prepisao jeBenedikt XVI., a u samom prepisivanjuje sudjelovalo 800 prepisivaËa, meukojima je bilo i protestanata, evangelikai Æidova. (Z)

BolniËki kapelani u LurduNa poticaj Papinskog vijeÊa za pastoralzdravstvenih radnika, a u povodu25. obljetnice njegova ustanovljenja iSveÊeniËke godine, oko 60 katoliËkihbolniËkih kapelana, predstavnika 12zemalja iz Azije, Afrike, Juæne Amerike iEurope od 14. do 19. travnja hodoËastiu Ars i Lurd. (Z)

p a p a o m a r i j i

164 - ”MARIJA” 5/2010.

Na danaπnji blagdan Pohoenja liturgijanam ponovno pruæa odlomak iz Evan-elja po Luki, koji pripovijeda o Mariji-nu putovanju iz Nazareta k staroj roa-kinji Elizabeti. Zamislimo stanje DjeviËi-ne duπe nakon Navjeπtenja, kad Aneootie od Nje. Marija se nae s velikimotajstvom zatvorenim u krilu; znala jeda se neπto izvanredno jedinstvenodogodilo; raËunala je da je zapoËeloposljednje poglavlje povijesti spasenjasvijeta. Ali je sve oko Nje ostalo kao iprije i nazaretsko selo nije uopÊe znaloniπta o tome πto se Njoj dogodilo.Prije negoli se zabrine za sebe samu,Marija misli na staru Elizabetu, za kojuje znala da je u poodmakloj trudnoÊi i,potaknuta otajstvom ljubavi koje je tekprihvatila u sebe, zapuÊuje se ”æurno”da joj pruæi svoju pomoÊ. Eto Marijinepriproste i veliËanstvene jednostavnosti!Kad dolazi u Elizabetinu kuÊu, dogaase ono πto nijedan slikar neÊe moÊinikad prikazati s ljepotom i dubinomkojom se to ostvarilo. Unutarnje svjetloDuha Svetoga ovija njihove osobe. IElizabeta, prosvijetljena s Visine, kliËe:”Blagoslovljena ti meu æenama iblagoslovljen plod utrobe tvoje! Taotkuda meni da mi doe majkaGospodina mojega? Gledaj samo! Tekπto mi do uπiju doprije glas pozdravatvojega, zaigra mi od radosti Ëedo u

utrobi. Blaæena ti πto povjerova da Êese ispuniti πto ti je reËeno odGospodina!”(Lk 1, 42-45.).Te rijeËi mogu nam se uËiniti nerazm-jerne s obzirom na stvarno suzvuËje.Elizabeta je jedna od tolikih starica uIzraelu, a Marija nepoznata djevojËicaiz nekoga zabitna galilejskog sela. ©tomogu biti i πto mogu uËiniti u svijetu ukojemu se cijene drukËije osobe i vrije-de drukËije vlasti? Bez obzira na to,Marija nas joπ jednom iznenauje;njezino je srce Ëisto, potpuno otvorenoBoæjem svjetlu; njezina je duπa bez gri-jeha, neoptereÊena oholoπÊu i sebiËno-πÊu. Elizabetine rijeËi u njezinu duhupale pjesan hvale, πto je istinsko iduboko ”teoloπko” Ëitanje povijesti:Ëitanje koje moramo neprestano uËitiod One koje je vjera bez ikakvih sjenai pukotina. ”VeliËa duπa moja Gospo-dina.” Marija priznaje Boæju veliËinu.To je prvi osnovni osjeÊaj vjere; osjeÊajkoji daje sigurnost ljudskom stvorenju ioslobaa ga od straha, iako usredvihorâ povijesti.NadilazeÊi povrπnost, Marija ”gleda”oËima vjere Boæje djelo u povijesti. Bla-æena je zato πto je povjerovala: po vjerije, uostalom, prihvatila RijeË Gospodnjui zaËela utjelovljenu RijeË. Njezina vjeraomoguÊila joj je vidjeti kako su pri-jestolja moÊnika ovoga svijeta prolazna,dok je prijestolje Boæje jedina hridinakoja se ne mijenja i ne pada. I njezinMagnificat, nakon toliko stoljeÊa itisuÊljeÊa, ostaje najistinitije i najdubljetumaËenje povijesti, dok su Ëitanja toli-kih mudraca ovog svijeta tijekom sto-ljeÊa bila zanijekana Ëinjenicama.(Iz homilije na blagdan Pohoenja, 31. svibnja 2008.)BENEDIKT XVI.

Od MarijeuËimoËitati povijest

”MARIJA” 5/2010. - 165

Da s njome i mi moæemo reÊiRadosna srca i blistave duπe, veliËamo te, Gospodine Boæe, spominjuÊi se sretnoga dana u koji je tvoja Majka pohodila svoju rodicu Elizabetu i svojim pozdravom ispunila njezino srce radoπÊu. Daruj nam da s njome i mi moæemo reÊi tvojoj Majci, presvetoj Djevici:”Blagoslovljena ti meu æenama iblagoslovljen plod utrobe tvoje.” I uzdizat Êemo ti slavu i hvalu, sada i uvijeke. Amen.(Iz sirijsko-maronitskog Ëasoslova na blagdan Pohoenja)

Da s njome i mi moæemo reÊiRadosna srca i blistave duπe, veliËamo te, Gospodine Boæe, spominjuÊi se sretnoga dana u koji je tvoja Majka pohodila svoju rodicu Elizabetu i svojim pozdravom ispunila njezino srce radoπÊu. Daruj nam da s njome i mi moæemo reÊi tvojoj Majci, presvetoj Djevici:”Blagoslovljena ti meu æenama iblagoslovljen plod utrobe tvoje.” I uzdizat Êemo ti slavu i hvalu, sada i uvijeke. Amen.(Iz sirijsko-maronitskog Ëasoslova na blagdan Pohoenja)

k r o z o v a j m j e s e c

166 - ”MARIJA” 5/2010.

Dogaaj Isusova uskrsnuÊa zbunjujuÊeje djelovao na sve one koji su ga bilidionici ne samo prvoga uskrsnog jutranego i u cijelom razdoblju nakonuskrsnuÊa, sve do blagdana Pedesetni-ce. O tome nas izvjeπÊuju Evanelistikad opisuju zbunjenost i nesnalaæenje iapostola i æena koje su doπle ranoujutro pomazati njegovo tijelo, stavljenou grobnicu na brzinu, bez doliËnepripreme za ukop. A dolaskom na grob,mogle su se uvjeriti u jednu Ëinjenicu:Gospodinova tijela nema u grobu! Notu Ëinjenicu trebalo je razjasniti i protu-maËiti. Dok su zbunjenim æenama iapostolima u pomoÊ dolazili aneliuËeÊi ih kako je Gospodin uskrsnuo, svisu se grozniËavo pitali vide li to utvaru,privid, ili je njegova prisutnost stvarna.Istina, Uskrsnuli se ukazao u nekolikonavrata, i æenama i apostolima, ali jeipak trebalo razumjeti o Ëemu se radi,πto nije bilo moguÊe bez vjere.

ZNAKOVITA ©UTNJA Meutim, znakovita je πutnja o Isusovojmajci Mariji. Dok Ivan spominje kako jes drugim æenama bila prisutna podkriæem svoga Sina, dotle o njoj nispomena na sam dan uskrsnuÊa. Ostaleæene su se organizirale da odu pomaza-ti Isusovo tijelo, apostoli su trËali nagrob kad su Ëuli πto se dogodilo, a onjoj nigdje ni najmanje naznake. NijemoguÊe da nju nije zanimalo znati ividjeti πto se dogodilo s tijelom njezinaSina. Osim toga, na Veliki petak Isus ju

je povjerio svome uËeniku Ivanu, aIvana njoj, te je sasvim izvjesno da suostali zajedno iduÊega dana, pogotovozato πto je bila subota, dan poËinka,kad se nije iπlo na put. Ako je ostala sIvanom, vjerojatno im se i Petar pridru-æio toga dana, jer u trenutku kad MarijaMagdalena dvojici apostola javlja vijestda Gospodinova tijela nema u grobu,Petar i Ivan zajedno trËe na grob. Iz te πutnje izvuÊi nam je gotovo siguranzakljuËak da su dvojica apostola proveladan subotnjeg poËinka u zajedniπtvu sMarijom, Isusovom majkom. Vjerojatnoje ona donekle mogla utjeπiti Petra koje-ga je muËilo grizoduπje zato πto je zata-jio Isusa, a mogla je i Ivanu ponudititumaËenje svega onoga πto se dogodilopod kriæem. Vjerojatno su dvojicu apos-tola morile mnoge sumnje, tako da nje-zin govor nije dolazio do dubine srca,ali ako niπta drugo, barem im je donek-le vratila potreban mir. Tim viπe postajejasno kako su morali trËati na grob, nebi li, moæda, tamo posloæili u glavi svadogaanja koja su ih zbunila tih dana.

MOLITVENA PRISUTNOST SjeÊajuÊi se uloge Majke Isusove na danuskrsnuÊa, nije Ëudo da je apostoli, veÊosvjedoËeni i sigurni da je bila u pravuu svemu πto je govorila dok je Gospo-din poËivao u grobu, pozivaju Mariju dabude s njima, jer oËito je ona znala bo-lje i vidjela dalje od njih. U tom trenu-tku trebalo im je njezino iskustvo Duha,snaga vjere i æar ljubavi, da i sami osjetekroz molitvu ono πto je ona osjeÊalakao æena Ëvrste i prokuπane vjere. Jer ako je Majka Isusova prema uskrsnu-Êu hodila svjesno, nepomuÊene vjere,izgraene naukom svoga Sina, onda je inakon uskrsnuÊa mogla jasno ukazati na

Animatoricaduhovske Crkve

put kojim je apostolska zajednica trebalahoditi da postane prava Crkva. Ona jemolila da se dogodi za cijelu Crkvu onoπto je u njoj bilo u punini od trenutkazaËeÊa. Molila je da sie snaga DuhaBoæjega, koji Êe prosvijetliti i osnaæitiapostole da nastave Isusovo djelo.I doista, silaskom Duha Svetoga Krist senapokon potpuno utjelovio u njima, tojest: oni su postali pravo njegovo Tijelo- Crkva. Ne samo da se bioloπki razvioneki organizam, nego je dosegnuopravu zrelost, pa su onda apostoli moglipoÊi provoditi djelo navijeπtanja.

k r o z o v a j m j e s e c

”MARIJA” 5/2010. - 167

Marija nije imala drugoga razloga biti snjima ako li ne kao ona u kojoj je veÊosobno bilo ostvareno ono πto je cijelaCrkva iskala. Kao æena vjere, hrabrilaje apostole i ostale æene kao i rodbinu,tumaËila je uskrsnuÊe kao ostvarenjeonoga πto je UËitelj veÊ prije navijestio.A u istinitost njegovih rijeËi mogli suse svi osvjedoËiti, πto je i sama vrlodobro znala iz osobnog iskustva. Onaje, nadalje, osjeÊala otajstvenu prisut-nost svoga Sina, prisutnost po vjeri,nadi i ljubavi, prisutnost po snaziDuha, pa ih je poticala da se i oniotvore tome istom Duhu koji uvodi usvu istinu. Gospodin Isus nije viπe bioprisutan tjelesno, ali je sigurno bioprisutan i æiv po snazi kojom æelisvako biÊe privuÊi k sebi i zaogrnutiga boæanskom prisutnoπÊu. I kao πto jeona, snagom Duha Svetoga, dala tijeloSinu Boæjemu, molila je taj dar zacijelu Crkvu, vidljivo Tijelo svoga Sina.Crkva je trebala Kristu Gospodinuponovno dati tijelo, premda na druginaËin negoli ga je dala Marija. Ali jeuvijek to bilo jedno te isto tijelo,oblikovano snagom istog Duha.Zato je pred blagdan Pedesetnice, nadan silaska Duha Svetoga, Marija bila sapostolima, da im bude putokaz i da imukrijepi srca u uskrsnoj radosti i snazi.Na dan uskrsnuÊa nije æeljela biti snjima nevjerna u nevjerici, niti ucviljenau neutjeπnosti, nego im je srca uzdizalak Bogu. Zato je na zajednicu okupljenuoko apostola s Marijom, koja je poËelaæivjeti Marijinim duhom, siπla sila DuhaSvetoga, jer im je ona mogla pomoÊi daraspoloæe svoja srca, da ih uzdignu, damogu primiti traæeni dar.Ivan BODROÆIΔ

m i d a n a s i o v d j e

168 - ”MARIJA” 5/2010.

U poËetku stvori Bog nebo i zemlju.Zemlja bijaπe pusta i prazna; tama seprostirala nad bezdanom, i Duh jeBoæji lebdio nad vodama. I reËe Bog:“Neka bude svjetlost!” (Post 1, 1-3).Biblijski teolozi uËe nas da je otajstvoBoæje trojednosti u Starom zavjetuobjavljeno tek u pramenovima i“natuknicama”, da ne bi vjernikeIzabranog naroda guralo u stalnunapast mnogoboπtva. Stoga se u Staromzavjetu ni Duh Sveti, mada je pod nje-govim nadahnuÊem nastalo i Svetopismo, ne poima izriËito kao osobanego kao Boæje djelovanje, ali tolikoosobito i osobno da ono “Duh” trebapisati velikim slovom.

KAD JE ZAPO»ELODakle, poËetnu “pustoπ i prazninu itamu nad bezdanima”, πto je svojevrsnadefinicija nereda i zbrke, okruæivala suplodna vodena prostranstva iz kojih ÊeDuh Boæji Æivotvorac izvesti red i æivot,kozmos-svemir. Po teoriji Velikog pras-ka, to je zapoËelo “prije 10 ili 20 milijar-di godina” (u Ëemu ima popriliËnonagaanja i pribliænosti), a prema KnjiziPostanka “u poËetku” (πto god toznaËilo, pouzdanije je!), u “πest dana”,pri Ëemu “dan” moæe biti, zaπto ne, imjerna jedinica za milijarde godina.Biblija istiËe da je povijest spasenjapoËela prije povijesti, tj. u prapovijesti -

“u poËetku”, i da je ta poËetna zbrkabila zapravo “konstruktivni nered”, podnadzorom onoga koga i danas zaziva-mo: O doi StvorËe, Duπe Svet! Tada je,zapravo, zapoËeo Stari zavjet, ne tek sAdamom ili s Abrahamom. A Novi?U poËetku bijaπe RijeË… I RijeË tijelompostade! … Posla Bog anelaGabriela…Prije dvije tisuÊe godina Duh Boæji leb-dio je nad plodnom vodom sluæbeniceGospodnje i Roditeljice Marije (kaæuneki da je to bilo baπ nad vodomnazaretskog bunara), i ona, Zvijezdajutarnja, porodi nam Mlado Sunce svisine - neka bude Svjetlost!Trideset godina poslije isti je Duh leb-dio nad vodama jordanskim, da bi Isusaiz Nazareta uËinio Pomazanikom -Kristom. S neba je doπao glas i bljesak -Svjetlost. Napokon, tri godine kasnije,na blagdan Pedesetnice, dok su apostolibili okupljeni oko Marije u molitviiπËekivanja, Golubica se preobrazila u

Duh nad vodama

- Duhovo(grijeh protiv Duha Svetoga!)

m i d a n a s i o v d j e

”MARIJA” 5/2010. - 169

Oganj i Vjetar te iz vode krπtenja rodilaCrkvu. I opet troje: Duh, voda iSvjetlost!

PRIGOVOR SA STRANEDo sredine proπlog stoljeÊa Ëesto su izprotestantskih redova upuÊivani prigov-ori na adresu KatoliËke Crkve da je pre-naglasila πtovanje Marije, osobito da jena nju prenijela velik dio uloge kojastvarno pripada Duhu Svetom. Prigovornije bio posve neutemeljen, a II.vatikanski sabor, uz veliku liturgijskuobnovu Crkve takoer je bitno doprinio“rehabilitaciji” Duha Svetoga, tj. vredno-vanju njegove uloge u nastanku Crkve iu njezinu æivotu.Dakle, po istom je Duhu nastao svemir,i zaËet Isus, i proglaπen Pomazanik -Krist, i roena zajednica Kristova -Crkva. I po istom Duhu u krπtenju seraaju nova djeca Boæja, Ëlanovi Crkve iu krizmi potvruju svoju “krπÊanskuzrelost”.Te navodne znakove treba Ëitati kaoupitnik! Veliki upitnik nad sakramentompotvrde (krizme ili firme), poËevπi odnjegova teoloπkog utemeljenja (sobzirom na pomazanje krizmom kodkrπtenja) do muËnih dilema oko njego-va “dobnog” smjeπtaja: postoji li uopÊeprikladna dob (razred) za podjeljivanjekrizme, ili joπ bolje: je li krπÊanskazrelost nuæan uvjet (conditio sine quanon) za pristup tom sakramentu ili nje-gov automatski (ipso facto) “proizvod”?!

JEDNO RAZMI©LJANJEO tom se razmiπlja, govori i raspravljauvelike na svim razinama u Crkvi.Moæda bi tome jednom trebalo posvetitii ovu rubriku. Zasad donosimo tek

saæetak jednoga nedavnog razmiπljanja snaglaskom iz æupskog listiÊa Jelse, apotpisani ga je i izrekao, uoËi samekrizme, na susretu krizmanika, kumovai roditelja s biskupom:NekoÊ se na vjeronauku u nabrajanju“grijeha protiv Duha Svetoga” sricalo ionaj: Protiviti se istini poznatoj! VeÊ sedugo osjeÊam zaglavljenim u tom grije-hu. Naime, jasno spoznajem da neki odtih naπih “krizmanika” uopÊe nisuspremni dostojno pristupiti ovome“sakramentu krπÊanske zrelosti”, upravosakramentu Duha Svetoga, a nemamsnage to jasno i glasno reÊi njima i nji-hovim roditeljima, æupskoj zajednici,svome i njihovu biskupu! I vjerojatno Êuna krajuiz godine u godinu tako, iza-brati liniju manjeg otpora, a to znaËi:umjesto da se nateæem s njima i sva-am s njihovim roditeljima, posvaati sesamo sam sa sobom i sa svojim uvjeren-jima te ih, protivno toj istini mi pozna-toj, pripustiti na krizmu.Sa svom odgovornoπÊu tvrdim da su utome grijehu protiv Duha Svetogazajedno sa mnom velika veÊina mojihkolega sveÊenika, kao i moj biskupzajedno sa svojim kolegama biskupi-ma, da se ovdje uistinu moæe upotri-jebiti onaj famozni izraz: “grijeh struk-tura”. Grijeh struktura Crkve KatoliËkeu ovome vremenu i prostoru.Popularna jelπanska naklada don B. Me-dvida zove se “Duh i voda”. Pitam seËesto, je li naπe krπÊanstvo roeno iz togIzvora ili je ono postalo - “luk i voda”?Znakovi skandaloznog nepoznavanjavjere tolikih hrvatskih “katolika”pokazuju se Ëak i u kviz-emisijama:sudionici gotovo u pravilu izbjegavajuponuene teme s podruËja vjere i

m i d a n a s i o v d j e

170 - ”MARIJA” 5/2010.

Crkve. I to u zemlji s 90% izjaπnjenihkrπÊana! A kad neki i izabere takvutemu, potvrdi se da je to doista “1 pro-tiv 100”, toliko se kvadrata nakontakvih pitanja na onom “ikonostasu”izraz zacrveni. Valjda od stida!

POZIVAM BISKUPEA kako li je tek Duh Sveti za mnogekatolike “Veliki Neznanac”! »ak se nipogreπno tumaËenje naziva njegovesvetkovine ne da iskorijeniti. Moæe setumaËiti i u propovijedima i u kateheza-ma da naziv “Duhovi” dolazi od starinekad su se tri dana - u nedjelju, poned-jeljak i utorak - slavili “Duhovi dani”, paje s vremenom - kako to u u jeziËnojpraksi Ëesto biva - druga rijeË jednos-tavno “pojedena”, a prva se od pridjevapretvorila u imenicu (sliËno ALBA vestis= BIJELA haljina, i DOMINICA dies =GOSPODNJI dan, nedjelja). I nakontoga mnogi vjernici uporno Êe odgo-varati da se kaæe “Duhovi” jer je bilopuno plamenih jezika - po jedan nasvakog apostola. A zaπto onda ne kaæe-mo da su u euharistiji “Kristi” kad svakipriËesnik prima svoju Ëesticu! Zato najozbiljnije prizivljem na Hrvatskubiskupsku konferenciju da provedemalu a vaænu, teoloπki poæeljnu ijeziËno sasvim prihvatljivu promjenuhrvatskog naziva za Pedesetnicu: Kad jeveÊ priliËno sigurno da u puËkom gov-oru naziv Pedesetnica neÊe tako lakozamijeniti i istisnuti naziv Duhova, bilobi poæeljno uznastojati na neËemu dru-gom: umjesto “Duhovi” nek bude “Du-hovo”, kao πto imamo Spasovo i Tijelovo,da se barem ta heretiËka mnoæinaizbriπe iz vjerniËkih glava i s usana.Stanko JER»IΔ

l i t a n i j e

UtoËiπte greπnikaJedan grijeh naπih propusta vapije unebo: propust navjeπtaja, svjedoËenja

Boæje vijesti. I drugi grijeh muËipripadnike Crkve: nagraenje zajed-niπtva. Grijeπimo mnogo kad se radio πirenju i uËvrπÊivanju Crkve kojojsi ti Majka. Ja kao greπnik i bliænji(drugi) kao greπnik predmet je analiza savjesti i znam da nikog ne bihzvao za æivota pravednikom pa nikad mu naslov daje koja druga reli

gija ili svjetska vlast, ne bih baπ zbogte nemjerljivosti naπih dvaju propus-ta. Nemojmo se zavaravati: Marijo, tinisi utoËiπte da sebi zamaæemo oËinego da pod tvojim svjetlom jasnijevidimo svoju savjest. A ipak si i pribjeæiπte. Uz tebe se stiπÊemo pojedi-naËno i u skupinama. Greπniku je

najteæe kad mu kaæu da nema Boga, a on osjeÊa grijeh. (Hrvatski

znanstvenik, i u tuini poznati M.Radman, tvrdi da je u ovo vremena

πto svijet postoji sve moglo biti i bezBoga.) OsjeÊam grijeh gore spomenu-tih propusta i znam da te grijehe bez

Boga nitko neÊe ukloniti, nikakavstvor i nikakvo vrijeme.

Miljenko MAJETIΔ

s m a r i j o m p o s v i j e t u

”MARIJA” 5/2010. - 171

s v j e d o Ë a n s t v o

Providnosni tumorNikad se tome nije nadao, a joπ jemanje o tom razmiπljao. Nakon πtoje osjetio bol i obavio potrebne pre-trage, zavrπio je u bolnici. Trebao sepodvrgnuti operativnom zahvatu.Joπ nije pravo ni uπao u peto deset-ljeÊe i nije mu bilo svejedno.Za trenutak ostala sam i ja bez rijeËi.Upitala sam ga zatim, je li vjernik.- Da, uvijek sam bio, a sad joπ viπe!- Smijem li Vam neπto darovati?Imam za Vas jedan dar! Veoma jevelik, iako malen i vrlo jednostavan.Dala sam mu Ëudotvornu medaljicu iukratko mu ispripovjedila njezinupovijest i znaËenje. Ja vambez nje nikamo ne idem.Uzeo ju je rado i polju-bio. Stisnuo ju jezatim meu ruke i,oËito dirnut, izdna srca zah-valio mina daru. Morala sam iÊi.»ekao meposao.Pozdravilasam ga narastankuhrabreÊi ganek samosaËuva vjeru.ZakljuËila samnaπ razgovor:- Gospa moæe sve!- To i ja vjerujem! -odgovorio je.Nakon nekoliko dana bio

je operiran. Onog jutra kad je trebaobiti podvrgnut operativnom zahvatuotiπla sam ga pozdraviti i naπla gaveoma ozbiljna. DoËekao me ipakvedar i s osmijehom:- Nek bude volja Boæja! Od Gospeæelim moliti jedino milost da jemogu prihvatiti.- Sigurna sam da Êe za operacijeGospa biti kraj Vas. Jutros samposebno molila za Vas i povjerilaVas njezinoj majËinskoj skrbi.Operacija se odvijala uredno. Radilose o zloÊudnom tumoru, ali sulijeËnici bili optimistiËki raspoloæenijer su ga uspjeli otkloniti prijenegoli je metastazirao.

Nakon nekoliko tjedanaotpustili su ga iz bolnice.

Bio je zadovoljan i zah-valan za primljenu

”milost”. Ona senije sastojala jedi-no u tome πto jeizbjegao opas-nosti, negonadasve upromjeni kojase dogodila unjegovu srcu,u dubini nje-gova biÊa.Prije negosmo se rastali,reËe mi:

- Moæda je ovoiskustvo patnje

bilo providnosno,jer sada, u Ëetrdese-

toj godini, konaËnouËim æivjeti.

L. F.

172 - ”MARIJA” 5/2010.

Na pozdrav i usklik svoje rodice Eliza-bete koja joj kaæe „... Blaæena ti πto po-vjerova da Êe se ispuniti πto ti je reËenood Gospodina!“ (Lk 1,45) Marija uzvraÊahvalospjevom „VeliËa duπa mojaGospodina...“ (Lk 1, 46-55). Gledano lit-erarno, struËnjaci se slaæu da je Marijinhvalospjev sav satkan od razliËitih reda-ka starozavjetnih psalama, hvalbenihpjesama i sliËnih kompozicija, a pona-jviπe je nalik zahvalnoj molitvi Ane,majke proroka Samuela (v. 1 Sam 2, 1-11). Ona je, kao nerotkinja, izmolila odBoga milost da rodi dijete, a onda ga jeza Ëitav æivot posvetila sluæbi u hramu.

POGLED S VI©E ZRENIKATakve hvalbene pjesme, meu kojespada i Marijin „VeliËa“, sadræajno semogu podijeliti na dva dijela. Najprijese izriËe poticaj na hvalu ili usklikkojim se slavi Boga, a onda se navodedjela za koja se Bogu zahvaljuje.Prema tome, prvi dio Marijina hvalosp-jeva izreËen je u obliku usklika: „VeliËaduπa moja Gospodina i klikÊe duh moju Bogu mome Spasitelju“ (Lk 1, 46-47),a onda se veÊ u sljedeÊem stihu navodiprvi razlog njezine radosti i zahvalnosti:„©to pogleda na neznatnost sluæbenicesvoje“ (Lk 1, 48).GledajuÊi opet u literarnu povijest togateksta, lako se moæe prepoznati veza saspomenutim tekstovima o Samuelovoj

„VeliËa duπa mojaGospodina...“(Lk 1,46)

majci Ani ili, moæda, Ëak izravna ovis-nost o njima. Ona, æalosna πto nemadjece, moli: „Jahve Sebaote! Ako pogle-daπ na nevolju sluæbenice svoje iopomeneπ se mene i ne zaboraviπsluæbenice svoje te dadeπ sluæbenicisvojoj muπko Ëedo, ja Êu ga darovatiJahvi za sve dane njegova æivota...“(1 Sam 1, 11).BuduÊi da je Marija zasigurno poznava-la tradiciju o roenju proroka Samuela,lako je mogla sebe usporediti s Anom,kojoj je Bog na Ëudesan naËin iskazaomilost da rodi sina, a u konkretnomsluËaju joπ viπe svoju rodicu Elizabetu,kojoj je upravo doπla u pohod.

MOÆE SE »ITATI I DRUK»IJENo, Marijin hvalospjev moæe se Ëitati idrukËije. Koliko god se u njemu moguprepoznati starozavjetni pjesniËki izrazi,

s m a r i j o m k r o z s v e t o p i s m o

s m a r i j o m k r o z s v e t o p i s m o

”MARIJA” 5/2010. - 173

„VeliËa“ nije samo zahvala za ono πto jeBog uËinio u proπlosti. »itajuÊi o veli-kim Boæjim djelima koja se nabrajaju uhvalospjevu, moæe se programatski iπËi-tati i naËin Boæjeg djelovanja u IsusuKristu, kojega je Marija, u trenutku dokpjeva, nosila kao netom zaËeto dijete(usp. Lk 1, 34-39). Temeljna ideja evan-eoske VeliËine o kojoj govori ËitavMarijin hvalospjev, vidi se, naime, veÊ uprvim retcima i predoznaËuje ono πto jekasnije nauËavao i æivio Isus. Na viπe mjesta u evanelju navode seIsusove pouke o pravoj veliËini (usp.npr. Mt 18, 1-5; Mk 9, 33-37; Lk 9, 46-48; Iv 13, 12-17) No, ostanemo li u sug-lasju evanelja po Luki, najbolje se mis-lima prebaciti u Dvoranu posljednje ve-Ëere. Dok je Isus prije svoje muke sje-dio za stolom sa svojim uËenicima, me-u njima je nastala prepirka tko bi odnjih bio najveÊi (v. Lk 22, 24). Ta prepi-rka potpuno je neprikladna i s obziromna osobe kojih se tiËe, i s obzirom namjesto i trenutak u kojem se dogaa.Pa ipak, Isus uËenicima ne zabranjujeda o tome govore, nego se ukljuËuje urazgovor. On priznaje ljudsku potrebuza veliËinom, ali i pokazuje gdje se na-lazi prava, a gdje kriva veliËina: „Kralje-vi gospoduju svojim narodima i vlastodr-πci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi ne-mojte tako! Naprotiv, najveÊi meu va-ma neka bude kao najmlai; i predstoj-nik kao posluæitelj. Ta tko je veÊi? Koji jeza stolom ili koji posluæuje? Zar ne onajkoji je za stolom? A ja sam posred vaskao onaj koji posluæuje.“ (Lk 22, 25-27)

EVAN–EOSKI NA»IN RAZMI©LJANJATe Isusove rijeËi u potpunu su skladu sonim πto veÊ prije njegova roenja u

susretu s rodicom Elizabetom izgovaranjegova majka. Prava veliËina nijeveliËina kraljeva i vlastodræaca koji Êekad tad biti zbaËeni s prijestolja (usp.Lk 1, 52). Ona se ne mjeri vlaπÊu, negosluæenjem. NajveÊi je onaj koji najviπesluæi, a primjer je sam Isus. Kao uËitelj ivoa svojih uËenika on bi po uhodanimobrascima ponaπanja ljudskih ”veliËina”trebao biti sluæen. Meutim, Isus posredsvojih uËenika stoji kao onaj koji poslu-æuje. Na posljednjoj veËeri pere im no-ge i u otajstvu kruha i vina daje samogasebe. »itav je Isusov æivot predanje idjelo sluæenja (usp. Ef 4, 12), a svrhamu je sve ljude privesti Bogu.Tako Isus, koji je jedno s NajveÊim, navijeπta da se jedinstvo s najveÊomveliËinom ostvaruje najveÊim sluæenjem.Drugim rijeËima, buduÊi da je Bog najveÊi od svega, Ëovjek svoju veliËinuostvaruje onoliko koliko i svoje zajedni-πtvo s Bogom. A buduÊi da se zajedni-πtvo s Bogom ostvaruje sluæenjem, svakiËovjek velik je onoliko koliko sluæi.Tu jednostavnu logiku evanelja, kojanaglavice okreÊe logiku ovoga svijeta,Majka Isusova pretoËila je u æivot i pjesmu.RijeËima „VeliËa duπa moja“ ona Eliza-betu, koja je naziva blaæenom, podsjeÊatko je najveÊi. To je samo i jedino Bog,a Marija je velika onoliko koliko je nez-natna sluæbenica Boæja. No, upravo posvom sluæenju u neznatnosti Marija ost-varuje zajedniπtvo s najveÊom VeliËi-nom, i zato bez ikakve primjese oho-losti moæe za sebe reÊi i slijedeÊi stihsvoga hvalospjeva: „odsad Êe me, evo,svi naraπtaji zvati blaæenom, jer velikami djela uËini Svesilni“ (Lk 1, 48b-49a).Domagoj RUNJE

o t a Ë k a z r n c a

174 - ”MARIJA” 5/2010.

Izidor Seviljski (560.-636.) svijetla jepojava u povijesti Crkve na kraju sve-tootaËkog razdoblja i posljednji u redudrevnih pisaca zapadnog krπÊanstva.Æivio je i djelovao u danaπnjoj ©panjol-skoj u doba kad su ondaπnju rimskupokrajinu naseljavali Vizigoti i drugabarbarska plemena. Iz njegovih djelarazabire se da je posjedovao klasiËnu ikrπÊansku naobrazbu, koje je stopio ujedinstven sklad sveopÊe kulture.ZnalaËki je povezivao novost krπÊanstvas grËko-rimskom kulturnom baπtinom.Velik utjecaj na nj ostavio je bratLeonard, kojega je naslijedio u upravl-janju seviljskom biskupijom. Kao biskuppredsjedao je pokrajinskim saborima naIberskom poluotoku na kojima su serjeπavala bogoslovna i liturgijska pitanjaonoga doba. Ostavio je iza sebe spisedragocjene vrijednosti koji su utjecali nakasnija pokoljenja.

ZNA»ENJE MARIJINA IMENAU svojim spisima Izidor je MajciGospodinovoj posvetio dosta prostora.Meu prvima se osvrnuo na svrπetakMarijina æivota i opravdavao upotrebunjezinih naslova. Objaπnjavao jeznaËenje Ëesto spominjana Marijinaimena. Prevodi ga rijeËju prosvjetiteljicaili zvijezda mora, jer je rodila svjetlosvijeta. Prema sirijskom izvorniku,Marija oznaËuje Gospou, Gospu, πto jerazumljivo, jer je rodila Gospodina,Gospodara svijeta. Izidorovo tumaËenje

imalo je velik utjecaj na kasniju propo-vjedniËku literaturu i vjerniËku poboæ-nost. Isusova Majka, Gospa i Prosvje-titeljica, Ëastan je Davidov potomak,mladica Jiπajeva, izvor Ëudesni, MajkaGospodnja, hram Boæji i svetiπte DuhaSvetoga, Djevica sveta, prije i poslijeporoda, prihvatila je anelovu poruku iupoznala otajstvo utjelovljenja.Gotovo sve te marijanske naslovesusreÊemo u svetootaËkoj predaji.Jedinu novost predstavlja naznaka“hram Duha Svetoga”, naslov koji jeIzidor, po svoj prilici, prvi upotrijebio ukrπÊanskoj literaturi. U kasnijim bogo-slovnim proukama, ta Êe se Gospinaodlika Ëesto upotrebljavati kad je rijeË ootajstvenu odnosu izmeu DuhaSvetoga, Duha Boæjega i NazaretskeDjevice. Za Izidora taj je odnos prvotanizvor Marijine “punine milosti i sve-tosti”. Marija je nova zemlja koja jenatopljena “rosom Duha Svetoga”.

KAKO JE MARIJA ZAVR©ILA OVOZEMALJSKI ÆIVOT?Izidor Seviljski jedan je od prvihkrπÊanskih pisaca koji je postavio pita-nje o zavrπetku Marijina æivota. Je li nakraju svojih dana upoznala tjeskobusmrti ili nije? Evo πto je o tome zapisao:“PozivajuÊi se na proroËanstvo starca©imuna (Lk 2,35) neki smatraju da jeMarija zavrπila svoj æivot muËeniπtvom.Nije pak sigurno je li rijeË o pravommaËu ili o RijeËi Boæjoj koja je oπtrija odsvakoga dvosjekla maËa. Uostalomnijedan povijesni izvor ne govori da jeMarija bila ubijena maËem. Jednakotako nema nijednog svjedoËanstva onjezinoj smrti, iako neki tvrde da senjezin grob nalazi u Joπafatskoj dolini.“

Marija u spisimaIzidora Seviljskog

o t a Ë k a z r n c a

”MARIJA” 5/2010. - 175

Izidor nije dvojio o Marijinoj smrti, jerspominje i njezin grob. Ne upuπta se unagaanja kako je Marija susrela smrt, aprotivi se doslovnu shvaÊanju ©imunovaproroπtva o maËu. SljedeÊi predaju ota-ca, ne æeli skinuti veo s otajstva kojimje joπ uvijek ovijen zavrπetak Marijinaæivota. I sam dogmatski pravorijek PijaXII., koji Marijino uznesenje na nebo g.1950. proglaπava istinom vjere, ostavljavjernicima slobodu miπljenja i vjerovan-ja u pogledu Marijine smrti. Je li umrlaili nije prije negoli je tijelom i duπomuznesena na nebo? Ako je smrt posljed-ica grijeha, a Marija je posredovanjemKrista savrπenog Spasitelja bila prvaotkupljena i saËuvana od grijeha iskon-skoga, neki tvrde da onda nije trebalaiskusiti gorËinu smrti. Drugi pak smatra-ju da je smrt sastavnica ljudskog æivota,pa da i nije bilo Adamova grijeha bio bineki prijelaz iz ovoga u drugi, Boæjiæivot. Uzevπi tijelo od Djevice Marije,Krist nam je u svemu postao sliËan,

umro je za nas da nas pomiri s Bogom.Danaπnja bogoslovna znanost zastupaËinjenicu Marijine smrti, njezina“usnuÊa” i ulaska “uznesenja” u Boæjisvijet. Drevna predaja ne poznaje da seoko njezina prazna groba razvilapoboænost sliËna onoj na poËivaliπtimaapostolâ i muËenikâ, Petra i Pavla uRimu i Jakova u Composteli.

MARIJA I CRKVAU svojim spisima Izidor Ëesto raspravljao otajstvu Crkve koju predstavlja u sve-topisamskim slikama. Za njega je Marijasavrπena slika Crkve, na odreen naËinsama Crkva. Posjeduje osobne i jedin-stvene odlike preko kojih djeluje na sa-mu Crkvu. Usporedba je izmeu Crkvei Marije dvostruka. Prva se odnosi naroenje Crkve. Marija je poput nove,djeviËanske zemlje od koje se rodioKrist, koji je utemeljio Crkvu, koja jeroena iz njegova otvorena boka izkojega je potekla krv i voda, simbolisakramenata Crkve. Druga usporedbaodnosi se na plodno djeviËanstvo pokojem se Krist raa od Djevice i pokojemu se vjernici raaju od Crkve. Ma-rijino majËinstvo prednjaËi pred majËin-stvom Crkve. Joπ viπe, ono je za Crkvupralik i mjerilo njezine otajstvene rodi-teljske sluæbe u odnosu na krπÊane.Vrijedno je spomena da je seviljski bis-kup uredio i obnovio vizigotsku liturgi-ju i u nju ukljuËio bl. Djevicu Marijuzbog njezina djeviËanskog majËinstva ijedinstvene uloge u povijesti spasenja.Isusovo tijelo, uzrok naπega spasenja,nastalo je i oblikovalo se u tijeluDjeviËinu. Ili kako bi to stari rekli:“Isusovo tijelo i Marijino je tijelo.”dar-ko

d u π i d u π e h r v a t s k e

176 - ”MARIJA” 5/2010.

Tijekom mjeseca svibnja posebno seËasti bl. Djevica Marija. Tradicija svi-banjske poboænosti seæe u srednji vijek,a poseban je trag ostavila i u knjiæevno-umjetniËkom stvaralaπtvu sve do danas.Pio VII. i Pio IX. udjeljuju i posebneoproste onima koji obavljaju svibanjskepoboænsoti, πto pogoduje da se oneproπiruju u sve æupe katoliËkog svijeta.NaglaπavajuÊi vaænost liturgijskog æiv-ota, II. vatikanski sabor (1962.-1965.)usporio je bujanje puËke poboænosti pasu i svibanjske poboænosti poËele gubitina vaænosti i privlaËnosti te su uposljednje vrijeme dosta opale. Tamogdje su se joπ odræale, SvibanjskeveËernjice redovito se obavljaju naveËer.BuduÊi da bezgreπnim zaËeÊemzapoËinje jedan novi æivot, potpunodrukËiji od prethodnog, nije Ëudno dase poboænosti u Ëast bl. Djevice Marijetako uporno veæu i uz taj mjesec kojisimbolizira novi poËetak, novo stvara-nje, novi procvat prirode, dubinski ost-varaj ljepote ostvarene u suosjeÊajusvjetla, mirisa, boja i zvukova.

SVIBANJSKA MARIJA - LIJER »ISTOΔEBl. Dj. Marija opjevana je mnogo puta uhrvatskoj knjiæevnosti, poËevπi od MarkaMaruliÊa (+1524.) do Ivana Trnskog(+1910.) i Augusta HarambaπiÊa (+1911.).Gotovo nema pjesnika koji ju nije spome-nuo u svojim pjesmama, bilo kao izraztrenutaËne zahvalnosti i slavlja, bilo kaoizvor trajnog nadahnuÊa. Svibanjska Ma-rija Ëesto je povezivana s buenjem jer:

Kraljici svibnja S azura modrog toplo sunce sjajiI sva se narav budi s tihana,A molitva se topla diæe k nebuS naπih usana…I slavimo Te: Tebe, lijer ËistoÊe (Svibanjskoj Kraljici; Mihovil NikoliÊ)

Marijino ime spominje se na najstarijimhrvatskim spomenicima, meu kojimase istiËe natpis na gredi o knezuBranimiru, naen u MuÊu Gornjem gdjeje, uz Kristovo, uklesano i Marijino ime,jer je ona prisutna u hrvatskom narodu,kao i Isus, od samih poËetaka, stoga imjesec svibanj:

…Posvuda cvjetnom krunicomon krunit Êe drveta:sve krunice mu Tebi Êunamijenit, Gospo sveta.(Gospin mjesec; Ljudevit MatkoviÊ)

»esto blijedi sva svibanjska raskoπ i lje-pota prirode u usporedbi s oËimabl. Djevice Marije:

d u π i d u π e h r v a t s k e

”MARIJA” 5/2010. - 177

Oh, ta plavetnila, koja me podsjeÊajuNa najljepπe oËi jedne Djeve Majkekoju vidje svijet, da i sunceblijedi pred njezinim oËima.(Svibanjske zore; Josip ΔosiÊ)

GOSPA ©ETA PO SAGU OD CVIJETASvibanjske proljetne Ëari i krasotaraanja prirode jedini su dostojniGospinih koraka kada:

Svibanj baca sag od cvijetaPoljem, lugom, humom, dragom,Tajno, tiho cvjetnim sagom

Gospa πeta;Iznad πuma, trava, njivaMilost joj se s ruku liva,Sunce joj je kruna sveta.(Svibanj; Milan PaveliÊ)

Ponekad se unutarnja proæivljavanjamarijanskog pjesnika vezuju s oæivlja-vanjem prirode, a pritom istiËe Majkukoja je bila svjedok preobraæaja lirskogsubjekta:

OsjeÊam, Majko, da nisam dijete, πto vijenac je tebi nekada plelosklopljenih ruku, poboæno, vrelos oËima, πto ko zvijezde svijetle -ja nisam dijete.(Svibanj; –uro Sudeta)

Nedostojan veliËanja Njezina lika, lirskisubjekt doziva ptice u zoru da skupa snjim slave Majku Boæju koja silazi sneba i prolazi kroz rosnu travu i granjezelene πume:

O doite u ovoj zori,malene ptiËice,Franjine sestrice!Majka veÊ dolazi!Pjevajmo, molimo dobri Angelus:

Zdravo Marijo,Majko Boæja!Zdravo!

O, pogledaj, usliπi,nebeska Majko!Oh majko,MajËice,Majko!

(Svibanjski matutinum; Ivo LendiÊ)Prohladan i kiπan mjesec travanj u mari-janskoj lirici nerijetko se javlja u anton-imskom paru sa svibnjem koji je uvijeknov, svjeæ i simbolizira poËetak:

Marija i svibanj prolaze svijetomko vjeËne sile,πto donose sreÊu.(…)Nek Marija s namadijeli radost trajnu,jer po njoj Tvoracnovi æivot miljaobnovljenoj djeci za svu vjeËnost dade.(Dolazak svibnja; Mirko ValidæiÊ)

ÆENI - MAJCI SINA SVEVI©NJEGANepravilnost ritma i rime kao i grafiËkinesklad u ovim su stihovima odrazËeænje, pokuπaja i nemoguÊnostizavrπnog Ëina koji bi objasnio ljepotuæene, majke Stvoriteljeve:Kad bih mogla uhvatiti ljepotuUpotpuniti saznanje o veliËanstvu samo

jedneÆENEkoja nosi u sebi Stvoritelja svega…(…)O, kad bih mogla uhvatiti svu tu ljepotu

i sav taj zanosproljeÊa unijeti u duπe cijeloga svijeta!(Svibanjska pjesma - zanos novog pro-ljeÊa; Mira Preisler)Sva priroda slavi Gospu, njezinu ljepotui sjaj. Ljudski um nije u moguÊnosti.Darijo MARKOVIΔ

æ i v i m o u o b i t e l j i

178 - ”MARIJA” 5/2010.

Nedvojbeno je da je vjerski odgojuvijek manje uspjeπan tamo gdje unjega nije ukljuËena Marija.KrπÊanskim roditeljima, a naroËitomajkama, jednostavno nedostajeoslonac, okrepljujuÊa snaga ako seu vjerskom odgoju svoje djece neposluæe Marijinim likom; i luteranimoraju uvijek iznova uËiti da to nijeluteranski, kao πto je nedavnopotvrdio protestantski teologWolfahrt Schlichting u svojoj knjizio Mariji, kako bi i protestantimapomoglo da u sebi razviju tolikopotrebno i biblijski utemeljenoπtovanje Marije.Kako da krπÊanske majke u svojimteπkim odlukama izmeu krπÊanstvai duha vremena postupe pravilnobez Marijina sluæenja? Koliko im je,osobito danas, potrebno sigurnoDA i nepokolebljiv materinskiosjeÊaj te æene kao besmrtnoguzora! Ona nije meutim uzornasamo u svojoj zaπtitniËkoj funkcijiza bespomoÊno dijete; krπÊanske jemajke isto tako trebaju da bi od njenauËile kako se odrasla djecapuπtaju s vjerom u Boga u njihovuvlastitu punoljetnost; jer to je zamajke osobito teπko. Njihovmaterinski nagon ne bi æelio nikadosloboditi poodrasle ptice toplinemajËina krila! Majke odrasle djecemoraju dragovoljno odustati iodreÊi se svemoÊne æelje za

zaπtitom. I one moraju svoju djecuotpustiti u slobodu æivota gdje vre-baju brojne opasnosti, kao πto toËini Bog-Otac sa svakim od nasljudi! Djeca moraju konaËno naÊivlastiti æivotni put. Roditelji ga ne bismjeli odreivati kao πto ga ni Bognama bezuvjetno ne propisuje.Predodæbe roditelja mogu ponekadproturjeËiti odreenjem sina ilikÊeri. Samo odlaskom izroditeljskog gnijezda moæe se ispi-tati i naÊi osobni æivotni nalog. Miroditelji moæemo postiÊi takvuuzdræanost samo posluπnoπÊukakvu je Isus preporuËio svojojmajci, sudbinskim posluπnim prih-vaÊanjem: ”UËinite πto vam ON(=Bog) kaæe” daje ona na znanjekrπÊanskim roditeljima odrasle djecesvojim dræanjem na svadbi u Kani.A kako se i moæe izdræati neminov-na majËina bol, a da se ne pogledauvis k MajËinu liku pod kriæem; jernjeno dræanje tamo utjelovljujenepokolebljivu i neuniπtivu vjeru uBoga, Ëak i s obzirom na sudbinukoja bi bez toga zacijelo slomilasrce. Marija pokazuje svojim patnici-ma da onima koji vole Boga svestvari, Ëak i one nezamislivo straπne,sluæe za neko dobro. Mariju je Bog -nakon æivota u misionarskoj zajedni-ci s uËenicima - uzdigao u nebeskukraljicu. Zato ako ljudi u nevoljiupute pogled uvis k njoj, bivajuobdareni Boæjom blizinom i snagomvjere. Tko bi mogao biti toliko drzaki ohol da bi mislio kako se moæeodreÊi Marijina uzora i njezinazagovora u doba kada krπÊanskiodgajatelji moraju pronijeti svoju

PomagaËica uvjerskom odgoju

æ i v i m o u o b i t e l j i

”MARIJA” 5/2010. - 179

marijanskih pjesama - ne samo zaBoæiÊ - i diviti se golemoj zbirciumjetniËkih prikaza, te ihprotumaËiti djeci, kako bi se onamogla priviti uz taj majËinski likako im duπa zebe, ako se osjeÊajuosamljeno. Da, koliko je takvetopline srca potrebno upravo mo-dernoj djeci kojoj se u elektronskojhladnoÊi naπega svijeta, s njihovimsve udaljenijim, sve manjemajËinskim majkama daruje svemanje onog marijanskog! ©tovanjeMarije doæivjelo je svoj najljepπicvat u eri djece s maÊehama Ëije sutjelesne majke tako Ëesto umirale ubabinjama. I danas je doba maÊeha- samo drugaËije; i sve je viπe djeceπto im se krivnjom suvremenih ten-dencija uskraÊuje njihovo prirodnopravo na majku! Stavimo svojojdjeci na raspolaganje barem toplinunebeske majke! Stavimo ih Mariji nasrce - to je sigurno viπe od svihskupih igraËaka πto im ih kupujemokao nadomjestak za naπu nedo-voljnu nazoËnost, blizinu ipozornost. Isto se tako ne smijezaboraviti da postoje djeËje nevoljekoje su toliko intimne da djeca jed-nostavno ne mogu o njima priËatisvojim roditeljima. Marija je pravasugovornica za djeËju i æensku pat-nju. Nije nam Goethe uzalud poklo-nio pjesmu svoje Grete u drami oFaustu koja se moli predBogorodicom u crkvenoj lai: ”Ah,klanjam Ti se, Ti patnice, Tvoje liceblaæi moju bol...”Christa MEVES(Iz knjige ABECEDA ZA RODITELJE, izd. ”U pravi trenutak”, pp 51, 31400 –akovo)

Majko milostivaPuna milostiizlij milostna ovcekoje lutajudaleko od svogPastiraMarija CVITKOVIΔ

djecu kroz toliko mnogo mraËnihopasnosti sa svim onim mnogobroj-nim novim patnjama πto ih medicinajoπ ne moæe svladati?I kako je razborito priËati djeci ovelikoj nebeskoj majci, pjevati snjima iz veliËanstvena blaga starih

180 - ”MARIJA” 5/2010.

Kako sve ne nazivamo Hrvatsku do-movinu? Jedan od naslova je i “Gos-pina Hrvatska”. Mnoge su crkvenjoj posveÊene, prepuna su njezinasvetiπta osobito na blagdan VelikeGospe. “Dostojno je i pravedno!“Protestantski dio europskog narodane prihvaÊa naπu poboænost, a mibismo u Europu.Moglo bi se reÊi da je odanost Marijiizmeu “previπe i premalo”. Od nas-lova “Boæica i Velika Majka”, Jungova“Marija je Ëetvrta Boæanska Osoba”,do svoenja Marije na “obiËnu vjerni-cu”, a “Evanelje djetinjstva na mit”.Tko umanjuje Marijin lik, umanjujeæenu u njezinu pozivu i veliËini. ©tomi moæemo ponuditi Europi? Gdje suplodovi?

BOGU U SLUÆBIMarija je svoj æivot ugradila u spase-njski Boæji plan. Preko nje je doπaoSpasitelj. Postala je “most izmeu ne-ba i zemlje”, karika koja nedostaje.“Ona je prosula svijetom vjeËno Svje-tlo, Isusa Krista Gospodina naπega”,kako molimo u predslovlju mise njojna Ëast. U njezinu liku Crkva prepoz-naje æenu navijeπtenu u prapoËeci-ma, po njoj smo i mi “sinovi” i “baπ-tinici po Bogu”. Ona je puno toga: tipCrkve koja sluπa, vjerom prihvaÊaBoæju rijeË, odaziva joj se voljom te“ona tijelom postaje”. Mi kaæemo daCrkva u njezinu liku prepoznajesamu sebe. Crkveni izriËaji o Mariji:Bogorodica, Djevica, Bezgreπna, nanebo uznesena te Majka Crkve, SrceCrkve, kako bi rekao papa Pio XII.Drag nam je izraz “majka”. Prepunisu ga zazivi, pjesme njoj u Ëast.

A NA©E ©TOVANJE GOSPE?©tujemo li je pravilno? Papa Pavao VI. upobudnici “Marijansko πtovanje” naglaπa-va da πtovanje Gospe treba biti: biblijsko,liturgijsko, ekumensko i antropoloπko.Biblijski lik Marijin ocrtan nam je u Evan-eljima, poslanicama. Jednostavnost kojojse nema i ne smije πto dodati, preuveliËati.Liturgijska slavlja nisu uvijek liπena sladu-njavih zaziva, molitava, poboænosti, a tre-bala bi biti. “Po Mariji k Isusu“, rekli bidobri naπi stari. Ekumenska vrijednost uπtovanju Marije ne smije biti kamen spoti-canja drugim krπÊanskim Crkvama. Marijanije Bog, a jest Bogorodica. Ona je zago-vornica milosti, ali nije izvor.Bog preko nje djeluje. “Isus Krist jediniposrednik izmeu Boga i ljudi.“Oboæavanje njezinih kipova, doticanje,ljubljenje, moæe prijeÊi u “fetiπizam ipraznovjerje”. Æelim se osvrnuti na“antropoloπki vid πtovanja”.Papa upozorava u glavi 34. da je “teπko uk-lopiti sliku Djevice, kakva se ukazuje u ne-kim poboænim knjigama i knjiæicama, uæivotne uvjete danaπnjeg druπtva, aposebno one suvremene æene...”Naglaπavamo da bi patniËko liceKristovo trebalo prepoznati u lici-ma patnika. ©to je s Marijinimlicem, licem æene? Tolike supjesme, kipovi i slike nastali natemu “Gospe Æalosne”. ©to to imaGospa od toga ako ne “suosjeÊamosa æenama ovoga svijeta“?Kakav je poloæaj æene danas u svije-tu, gdje je æena objekt u porno-in-dustriji, podcijenjena radnica, ma-jka kojoj zakon dopuπta usmrtitidijete u sebi, djevojka koju medijiod malena uËe da je “provod i uæi-vanje” jedino πto vrijedi, starica

A lice æ

”MARIJA” 5/2010. - 181

koja postaje “tehnoloπki viπak u obitelji“?Javljaju se “æenski pokreti”, kod nas i usvijetu, diæu svoj glas u zaπtitu æena napostavkama koje se kose s krπÊanskimnazorom na svijet i Ëovjeka. ©to je snama u Crkvi? Premalo naglaπavamo daje æena dobila dostojanstvo i ËastËaπÊenjem Bogorodice. T. De Chardinvidi u æeni ljubav, “veliku kozmiËkusnagu”. Djevica, Gospa najsavrπenije jeutjelovljenje toga. On je pozdravlja kao“Biser Kozmosa, simbol boæanske lje-pote“. Koliko je to daleko od onoga πtose æeni dogodilo kroz povijest, od bibli-jskih æena koje su imale “lice”, do bezi-menih srednjovjekovnih spaljenih kaoda su “vjeπtice“; od davnih vremena kadsu bile “objekt poæude” u mnogoæenstvu,do vremena kad se razmiπljalo: “ima liæena duπu”. PoboænoπÊu prema Marijisvaka æena dobiva “lice”.Marija ima tisuÊu lica. Svaki je narod pri-kazuje sebi sliËnu na slikama i kipovima,svaki je na svom jeziku zove majkom. »i-je lice ima Marija? Na satu knjiæevnosti

kod pok. prof. Ivana Cesara iznena-dio sam sve prisutne odgovorom:”Marija ima lice moje mame!”I sada u to vjerujem. Ona ima licetvoje majke, sestre, redovnice, pri-jateljice, æene.

POBOÆNOST I »INJENICESada dolazi ono πto me zaËuuje, ras-tuæuje. U prepunim svetiπtima cvjetapoboænost prema Mariji, osobito usvibnju i listopadu. NiËu druπtva mo-litelja obiteljske krunice. UznemirujeËinjenica da mnogi od “poboænihmolitelja” premalo dræe do svojih æe-na, majki, snaha i svekrva, djevojakai susjeda. U njima ne vide lice Mariji-no. Mariju je lako prepoznati u naπ-im æenama, na njihovu æivotnom pu-tu: od vjernosti Bogu, roditeljstvu,odgoju, na kriænom putu njihove dje-ce. Voljeti Mariju, mrziti, iskoriπtava-ti, zapuπtati æenu, “od jedne do stotegodine “ nema smisla. Tu je raskorakkoji se vidi. Kritike su opravdane.Besplodna poboænost koja je samasebi svrha. Na æalost!Kad bismo mi sveÊenici o tome ËeπÊepropovijedali, a vjernici shvatili, Crk-va bi bila joπ viπe “utoËiπte” zlostav-ljanim æenama, obeπËaπÊenim djevoj-kama, napuπtenim staricama, izazoveuropskom Ëovjeku koji sve viπe gubiutrku s vremenom, ljudskoπÊu iBogom.Ruæno zvuËi talijanska izreka: “Æenitreba vjerovati samo tri stvari: kad nejede da je jela, kad rodi da je bilanoseÊa, kad umre da je bila bolesna.”Nimalo ljudski, joπ manje krπÊanski -zar ne?Slavko VRANJKOVIΔ, æupnik u Nuπtru.

e æene?

r a z g o v a r a l i s m o

182 - ”MARIJA” 5/2010.

Krajem proπle godine iziπla je knjigaFranjevaËki tihi pregaoci o Kristu iMariji franjevca konventualca IvanaKarliÊa, profesora na KBF-u SveuËiliπtau Zagrebu i proËelnika Katedre za dog-matsku teologiju. O Ëemu knjiga radi,razgovaramo s piscem.- Knjiga je plod istraæivanja ipromiπljanja o doprinosu franjevacakatoliËkoj teologiji, posebice kristologijii mariologiji, a u njoj se saæeto iznosifranjevaËka teologija/kristologija od po-Ëetaka (od sv. Franje, sv. Bonaventure,bl. Ivana Duns Skota) do praga novogdoba. Zatim se donosi teoloπko-mario-loπko promiπljanje o bl. Dj. Mariji, i to steoloπko-povijesnog motriπta koje smje-πta Isusovu majku u povijesno-spasenjs-ki i kristoloπki okvir. Drugi dio knjigeposveÊen je Ëetvorici franjevaËkih tihihpregalaca iz XVIII. st. - Jeronimu Filipo-viÊu, Josipu Banovcu, Antunu PapuπliÊui Ludoviku RadiÊu. Predstavljen je nji-hov æivot, djela i obnoviteljsko-propov-jedniËko djelovanje.- Odakle zamisao o tom istraæivanju?- Glavni nadahnitelj je g. PavaoKnezoviÊ, koji me pozvao na simpozije„Tihi pregaoci“ na kojima se prouËava,istraæuje i govori o malo poznatim, alizato veoma zasluænim hrvatskimpropovjednicima (XVI.-XIX. st.) koji susvojim propovijedanjem, pouËavanjem ipisanom rijeËju dali golem doprinos

vjerskoj (katoliËkoj) obnovi svoga dobai uËvrπÊivanju hrvatske kulture novijegrazdoblja. Moje poËetno istraæivanje iizlaganje preraslo je gotovo u „opsesi-ju“, jer sam vrlo brzo uvidio da se tukrije golemo i neistraæeno blago koje je,na æalost, veoma slabo poznatohrvatskoj teoloπkoj, vjerniËko-duhovnoj,kulturnoj i znanstvenoj baπtini. Od g.2007. vodim i znanstveno-istraæivaËkiprojekt („Bl. Dj. Marija u franjevaËkompropovjedniπtvu XVIII. st.“) koji se baviistraæivanjem upravo te tematike.- Zaπto si izabrao baπ franjevce?- Jer sam i ja franjevac, pa su mi „bliæi“!Uz to, u doba katoliËke obnoveupravo su franjevcibili naneki naËin„u prvimredovima“,oni koji suhrabro izauzetonavjeπÊivali itumaËili BoæjurijeË hrvatskomvjerniËkompuku, ali supouËavali iprosvjeÊivali naπnarod i nadrugimpodruËjima.- A Gospu?- Privræenost vjernika prema Gospi pro-teæe se od poËetaka krπÊanstva dodanas, a uvjeren sam da Êe tako biti ido konca. FranjevaËki pak uËitelji ipropovjednici Ëesto su i rado propovi-jedali i pisali o bl. Dj. Mariji. Veliki fra-njevaËki uËitelji (npr. bl. Ivan Duns

Marijini tihi franjevaËipregaoci

r a z g o v a r a l i s m o

”MARIJA” 5/2010. - 183

Skot i drugi) dali su golem doprinosmarijansko-marioloπkom promiπljanju.Takoer je svima poznato kako je unaπem hrvatskom narodu snaæno razvi-jena poboænost prema Gospi, ali iteoloπko-marioloπko promiπljanje (tkonije Ëuo za, primjerice, fra KarlaBaliÊa!?). Tako je i mene oduπevila idejaspajanja marioloπko-marijanske ihrvatske franjevaËke tradicije.- ©to ti je pri radu bilo najzanimljivije?- Kod tih tihih pregalaca zapravo je svezanimljivo. Na poseban naËin fasciniranjihova jasna æelja i nastojanje vjernosluæiti Bogu i ljudima obnoviteljskimdjelovanjem (organiziranje πkola, izda-vanje knjiga, vjerski, didaktiËni iknjiæevni rad, a posebice puËke misije ipropovijedanje) meu πirokim puËkimslojevima. Na taj naËin ostavili su izasebe neizbrisive tragove koje ni naπadanaπnja zaboravljivost ne moæeizbrisati. Mnogi od njih gotovo sunepoznati ne samo πiroj javnosti nego iznanstvenim krugovima. Njima se nepodiæu spomenici, o njima se rijetkogovori u πkolama, ne ubrajaju ih meu„velikane knjiæevnosti“…, ali u svoj svo-joj skromnosti nastojali su svojim æiv-ljenjem i djelovanjem proslaviti Boga iGospu te duhovno i kulturalno obnav-ljati svoj hrvatski narod.- A πto te najviπe radovalo?- Prije svega, posebnu radost i ponosizaziva Ëinjenica da smo uopÊe imalitakve sveÊenike, fratre koji su se svojskitrudili i oko sebe (svoga poziva) i zadruge (svoje poslanje). Dakako, radostizaziva i samo istraæivanje æivota i djelatih pregalaca, otkrivanje nekih naizgledsitnica iz njihova æivota ili iz njihovihpropovijedi, koje i danaπnje propovjed-

nike mogu nadahnjivati. Iskreno reËe-no, radost izaziva i Ëinjenica da sam dioskupine znanstvenika koja je svojimskromnim doprinosom uËinila neπtokako bi se hrvatska baπtina iz odree-nog razdoblja bolje i snaænije rasvijetlilai bila pristupaËnija javnosti.- Imamo li iz obraenoga πto nauËiti?- Obraeni franjevaËki propovjednici iuËitelji bili su svjesni da je njihovo dobaobiljeæeno svojevrsnom (ondaπnjom)sekularizacijom (duh tzv. prosvjetiteljst-va) koja je uvelike pridonijela Ëinjenicida je Crkva progresivno gubila onajpoloæaj i utjecaj u druπtvenom, politi-Ëkom, kulturalnom i intelektualnom æi-votu, koji je stoljeÊima dræala. To je,dakako, bio izazov ondaπnjim franjevci-ma (i drugim pripadnicima crkvenogakleriËkog staliπa), te su se, kao pravisinovi sv. Franje Asiπkog, uhvatili ukoπtac s time. Njihova je nakana,opÊenito, bila s jedne strane obnoviti iuËvrstiti krπÊansku vjeru u hrvatskompuku te, s druge strane, nastavitiuËvrπÊivati u njemu πkolstvo i kulturu.U toj Ëinjenici vidim poveznicu s namadanas. I mi æivimo u vremenu sekulari-zacije, rekao bih i duhovnog i kultu-ralnog osiromaπenja, u vremenu rela-tiviziranja krπÊanskih (evaneoskih) vri-jednosti i vrednota… Primjer tihih pre-galaca govori da se valja uhvatiti ukoπtac sa svim tim izazovima, ponajprijeprimjerom vlastita krπÊanskog æivljenja,a onda i dalje, nastojanjem oko sveko-like obnove (duhovne, moralne…)naπih zajednica i naπega druπtva. Miæivimo u svom vremenu i odgovornismo za nj, za danaπnji svijet. A on Êebiti onakav kakvim ga mi uËinimo!P. LUBINA

m o j a d j e c a i j a

184 - ”MARIJA” 5/2010.

ProljeÊe je u punom zamahu. Prolazibaka perivojem. Ugleda unuka kako usvom nestaπluku izvodi ludorije po to-boganu, nasmijeπi mu se i pozdravi ga.- Kamo Êeπ, bako? - upita unuk.- U crkvu! HoÊeπ li i ti sa mnom?- NeÊu! - reËe djeËak i nastavi sa svojimnestaπlucima. Onda se neËega dosjeti,pa poviËe za bakom:- Pomoli se za mene, za moju mamu imoga tatu!Ponosna na ono πto je Ëula, sasmijeπkom na usnama ubrza bakakorak. Pohiti prenijeti Gospodinu æeljusvog unuka.Istoga dana za objedom, dok su sjediliokupljeni oko obiteljskog stola i Ëekalijelo, unuk je naglo ustao, uzeo nekuknjigu, okrenuo je naopaËke i poËeonaglas, kao da Ëita:- Sveta Marijo, Ëuvaj svoga sina Isusa!»uvaj mene i sve nas!Roditelji su se pogledavali u Ëudu, abaka je na to dodala:- Amen!DjeËak je bio ponosan samo na trenu-tak, a odmah poslije toga nastavio je snestaπlucima da su ga trebali opomin-jati. Kreveljio se, padao sa stolice, radiosve karafeke koje izvode njegovivrπnjaci, Ëetverogodiπnjaci.- Od koga je ono nauËio? - pitala sambaku kad smo se, ruku pod ruku,vraÊale kuÊi. Znala sam da djeËakoviroditelji ne idu u crkvu, mada su usvoje vrijeme primili sve svete sakra-

mente i æive u sakramentalno sklo-pljenu braku...Suza je kliznula niz njezino lice.GrcajuÊi je rekla:- Za njih je sve to vjersko πto sunapravili bilo samo πminka, folklor. Ja tiveoma patim zbog toga! Ali πto ja viπegovorim, oni su tvri u svome stavu.Tako da sada neÊe u crkvu, za inat.Moæda bi i iπli da ih nisam previπe nato nagovorala. Ali, tko Êe mene zaus-taviti kad poËnem?! Teπko je znati uvi-jek pogoditi mjeru! E, razboritost! Reklisu mi jednostavno, da sam dosadna.DapaËe, i unuka su odvojili od mene,da ga, kako oni govore, ne bih nauËila”lizati” oltare. Ali, sreÊom, dijete se uËiod malih nogu! Imali su krasnugospou koja ga je Ëuvala dok je biomali. Bila je vjernica pa je ËeπÊe molilauz njega dok je bio beba, pa i kasnijekad je prohodao i poËeo govoriti.NauËila ga je prekriæiti se. Ona bi ËeπÊeËitala Sveto pismo dok su oni bili naposlu. A dijete je sve to gledalo. Nemoæe ono to ne vidjeti. Zato mali i sadazna uzeti knjigu, pa se pravi da Ëita,kao da zna Ëitati. Eto, Gospodin mi jeusliπao molitve. Kad veÊ neÊe roditelji,nek djeca budu nositelji Boæje milosti!Naravno da sam sve to ispripovjedilakod kuÊe. Romeo je kratko posluπao iodmahnuo rukom. Njega ta tema uopÊenije zanimala. Zna on dobro da suroditelji prvi odgojitelji svoga djeteta.Oni su mu zapravo uzori, prvi koje vidii u koje gleda. ©to od njih vidi i Ëuje, tojednostavno upija i nasljeduje. Kojisvoje dijete od malih nogu nauËe ukuÊi kako Êe se ponaπati, takvo Êe onobiti i kad odraste. Djeca su se ËudilaËemu se ja Ëudim. Zabrinjavala ih je

Mali

moja zaboravljivost. Danas su sva djecapametna! Svi znaju sve!Sve mi je bilo jasno, sve je bilo tako,svi su bili u pravu, samo, prisjetila samse kako bi moja djeca kad su bila malaonako spontano izrekla neπto o Isusu iliMariji, da bi me to zateklo. Kao npr.kad sam jednom otiπla s Emanuelom uperivoj, bila je nestaπna i brza. Utrenutku mi se otrgnula iz ruke, pob-jegla i popela se na najviπu granu sta-bla. A grana bila tanka, pod njom seopasno savijala.- Silazi brzo, puknut Êe grana podatobom! - poviknula sam oËajno.- NeÊe!- HoÊe! - Ma neÊe!- Puca! - Ma ne puca!- Brzo dolje! - Zaπto?- Past Êeπ!- NeÊe meni biti niπta! Mene Bog Ëuva!- odgovorila je hitro.SreÊom, grana nije pukla, i nije pala.Zaista ju je Bog Ëuvao!Razmiπljala sam o toj i sliËnim situacija-ma. Nije uzaludna ona kako djecu BogËuva! Emanuela mi se primaknula slea, stresla me, poljubila i πapnula:- Zar nije Isus rekao: ”Pustite k menimalene!”?! A vidjela si, da se nama,redom malenima, i Gospa ukazuje! I uLurdu, i u Fatimi, i u Meugorju... Mismo njezina ljubljena djeËica! Nama jeBog uvijek blizu, kao i naπa DobraMajËica! Mi ga imamo u svom srcu! Izato nas on voli i Ëuva da nam se πtozlo ne dogodi!R. T.

m o j a d j e c a i j a

u z s v e Ê e n i Ë k u g o d i n u

186 - ”MARIJA” 5/2011.

Marijin svibanj zavrπava blagdanomPohoenja bl. Djevice Marije. Njime sesjeÊamo Marijina pohoda rodiciElizabeti, o Ëemu nas izvjeπÊujeevanelist Luka (usp. Lk 1, 39-56). Svojizvjeπtaj evanelist zakljuËuje: „Marijaosta s Elizabetom oko tri mjeseca, aonda se vrati kuÊi“ (Lk 1, 56). To znaËida Marija nije samo otiπla javiti svojojrodici o velikim djelima koja jojSveviπnji uËini, nego da joj je doπla ipomoÊi, tj. biti pri ruci u zadnjimmjesecima trudnoÊe i pri porodu. ZaElizabetinu trudnoÊu saznala je odanela i odmah joj pohitala pomoÊi:„Duh Sveti siÊi Êe na te i sila Êe teSveviπnjega osjeniti. Zato Êe to Ëedo ibiti sveto, Sin Boæji. A evo tvoje roakin-je Elizabete: i ona u starosti svojoj zaËesina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovoje veÊ πesti mjesec. Ta Bogu niπta nijenemoguÊe“ (Lk 1, 35-37).Meu zazivima u Gospinim litanijama,za Mariju nalazimo i onaj da je onaPomoÊnica krπÊana, a i izvan litanijaza nju se jednostavno kaæe MarijapomoÊnica. Uvjeren sam da je i pohodElizabeti pridonio da se taj naslov dadeMariji.

UZOR AR©KOG ÆUPNIKAU SveÊeniËkoj godini papa BenediktXVI. pred nas je stavio lik arπkog æup-nika sv. Ivana Marije Vianneya, koji seposebno istaknuo svojim Ëovjekoljuljem

i dobrotvornim djelovanjem, pomaga-njem ljudima u potrebi. O tome piπe:„Sveti æupnik znao je takoer aktivno‘prebivati’ na Ëitavom podruËju svojeæupe: redovito je pohodio bolesnike iobitelji; organizirao je puËke misije iproslave zaπtitnika æupe; prikupljao je iraspolagao novcem za karitativna imisionarska djela; objeljivao je svojucrkvu i opskrbljivao je crkvenim namje-πtajem; brinuo se za siromaπne djevojkei odgajateljice iz ‘Providencea’ (ustano-va koju je sam osnovao); brinuo se zaobrazovanje djece; osnivao bratovπtine ipozivao laike da surauju s njim.“U svom pismu sveÊenicima u prigodipoËetka SveÊeniËke godine, BenediktXVI. istiËe da su sveÊenici u svom æivo-tu pozvani æivjeti u skladu sevaneoskim savjetima siromaπtva,posluπnosti i ËistoÊe. Oni im, naime,omoguÊuju krπÊansko i sveÊeniËkoposveÊenje, odnosno da bude istinskisvjedoci evanelja primjerom svoga æi-vota. Papa im posebno istiËe uzornoæivljenje savjeta siromaπtva: „Arπki jeæupnik znao æivjeti ‘evaneoske savjete’na naËin primjeren svom prezbiterskomzvanju. Njegovo siromaπtvo, naime, nijebilo siromaπtvo jednog redovnika ilimonaha, nego siromaπtvo koje se traæiod sveÊenika: premda je raspolagao smnogo novca (buduÊi da su imuÊnijihodoËasnici davali izdaπna sredstva zanjegova karitativna djela), znao je da jesve darovano njegovoj crkvi, njegovimsiromasima, njegovoj siroËadi, djevojka-ma iz njegove ‘Provance’, obiteljimakoje su najviπe oskudijevale. Zato je on‘bio bogat kada je trebalo davati drugi-ma, a vrlo siromaπan prema sebi’.Ovako bi to tumaËio: ‘Moja je tajna jed-

PomoÊnikpotrebitih

”MARIJA” 5/2010. - 187

pohitala pomoÊi rodici Elizabeti, kaoπto je sv. Ivan Marija Vianney pohaaoi pomagao potrebne u svojoj æupi, takoje i svaki sveÊenik pozvan pomagatipotrebnima, siromaπnijima, onima kojioskudijevaju materijalnim dobrima.GovoreÊi o sluæbi i æivotu sveÊenikâ,Drugi vatikanski sabor istiËe trostrukusvrhu crkvenih materijalnih dobara: onasluæe za ureenje bogoπtovlja, uzdræa-vanje klera i karitativno djelovanje (usp.PO, br. 17). Svaki sveÊenik pozvan je,prema svojim moguÊnostima, ispuniti tetri svrhe. Meu ostalim, trebao bi biti isvojevrstan djelitelj materijalnih dobara,onaj koji, uz pomoÊ struËnih vjernikalaika, rasporeuje dobra Crkve dasvatko tko je potreban od njih imakoristi. Kao osobit primjer njihovakoriπtenja Papa je naveo sv. Arπkogæupnika, a i Sabor sveÊenicima istiËe„neka svoje srce nikako ne veæu uzbogatstvo, neka se uvijek klone gram-zljivosti i briæno se Ëuvaju svake vrstitrgovanja“ (PO, br. 17). Jedino takavodnos prema dobrima ovoga svijetaomoguÊit Êe im da budu pravi svjedocikraljevstva Boæjega i njegove praved-nosti, na πto nas Krist sve poziva (usp.Mt 6, 33). Bez materijalnih dobara nema æivota nazemlji. Stoga su ona silno zavodljiva,osobito novac. Na tom podruËju, naæalost, mnogi znaju pasti pod zamkamanapasnika, pa i sveÊenici. Zato je vaænamolitva svih vjernika za njih, da uistinuæive Evanelje i Kristove savjete, pogo-tovo savjet siromaπtva, da kao skromni ijednostavni radnici u vinograduGospodnjem znaju obilovati i oskudije-vati (usp. Fil 4, 12), sve na slavu Boæju.Kristian STIPANOVIΔ

nostavna: sve dati i niπta ne zadræati’.Kada ne bi imao novca, siromaπnimakoji su mu se obraÊali govorio je zado-voljan: ‘Danas sam siromaπan kao i vi,jedan sam od vas.’“

DIO SVEΔENI»KOG POSLANJAPrimjer sv. Arπkog æupnika podsjeÊanas na vaæan dio poslanja svakogsveÊenika, a to je dobrotvorna djelat-nost, spremnost pomaganja ljudima upotrebi. Kao πto je Marija ostavila sve i

u z s v e Ê e n i Ë k u g o d i n u

p r i g o d e

188 - ”MARIJA” 5/2010.

Fra Ivan MarkoviÊ (1839.-1910.), kojegasmo æivotni put ukratko ocrtali uproπlom broju ”Marije” (str. 148-149),posjedovao je mnoge æivotne odlike.Ovom zgodom neÊemo se na njihposebno osvrtati, ali jednu moramonaglasiti - ljubav prema MajciGospodinovoj. Dobro je da fra IvanaËitatelji Marije upoznaju kao Gospinaosobita poboænika i pisca.

MAJKA UVIJEK UZA SINAKad god je MarkoviÊ imao prigodu,propovijedao je ili govorio o Gospi, jerje nju duboko nosio u svom srcu.Njegova ljubav u prvom redu usmjerenaje na Isusa, a zatim na njegovu MajkuMariju kao Bogorodicu. Uvijek je pro-matra uza Sina. Nju ljubi, veliËa je i divijoj se, a Isusu se klanja. U klanjanju sepridruæuje svima vjernim klanjateljimapoput pastira, mudraca, najniæih inajviπih, a svakako najËasnije mjestopridaje Mariji. U odnosu na boæanskomaterinstvo gleda Marijinu veliËinu iuzviπenost. S njegovih se usana stogaËesto Ëuo uzdah: Gospe moja!Marijanske dogme za fra Ivana supolaziπta govora o Mariji. Ona je najpri-je Theotoks - Bogorodica premaEfeπkom saboru (431.), zatim trajnoMarijino djeviËanstvo (Lateranski I.,649.) i Bezgreπno zaËeÊe (Pio IX.,

1854.). MarkoviÊ istiËe kako je BogMariji udijelio mnoge milosti i obdarioje brojnim dobrima, a najveÊe je πto juje izabrao da bude majka njegova sinaIsusa Krista. On joj zanosno kliËe:“Zdravo, Marijo! Ovdje te i ja siromah iniπta, pozdravljam s anelom Gabrije-lom… Zdravo, slavna Majko Boæja!Tebe je Bog toliko dostojanstveno uzvi-sio, da ni sam, premda svemoguÊ, drugematere izvrsnije i slavnije ne bi mogaostvoriti. U tvojoj utrobi uzeo je tielo BoæjiSin… Ali si ti i naπa Mati. Ti, drugaEva, druga majka svih æivih, na Golgoti,pod kriæem Sina svoga, u svoje si srcenas primila. Zdravo mila majko naπa!Ti si, uz Isusa, suodkupiteljica naπa.”

OBDARENA KAO NITKOMarijin æivot poprima potpuno drugoznaËenje i usmjerenje kad velikoduπnoodgovara na poziv anelov da u svojekrilo primi Isusa. RijeËi “Evo sluæbeniceGospodnje, neka mi bude po rijeËi tvo-

Gospinπtovatelj i apostol

p r i g o d e

”MARIJA” 5/2010. - 189

joj!” (Lk 1, 38) mijenjaju svijet, jer ponjima u nj ulazi njegov Otkupitelj. ZatoMarkoviÊ s pravom naglaπava kako jeBog Mariju obdario velikim dobrimakao nijedno stvorenje: “©to god je ured-na, skladna i lijepa; πto god je ugodna,ljupka i mila; πto god je plemenita,dobra i sveta igda bilo, jest ili Êe ikadabiti u zgoljnim Boæjim stvorenjima, πtose vide i πto se ne mogu vidjeti, na nebui na zemlji, sve to, ali neizmjerno izobil-nije, daleko savrπenije nego bi stvorenirazum mogao zamisliti, sveznani i sve-moguÊi Stvoritelj, svojom blagodarnomrukom, izlio je u presvetu i preËistuDjevicu Mariju.”Bl. Djevica Marija je “najËistije, najsja-jnije i najsavrπenije obliËje Boæjeljepote”, “najprvo i najsavrπenije izmeusvih stvorenja”. Da iskaæe Boæju ljubav inaklonost prema njoj, MarkoviÊ istiËe:“Ona je remek-djelo njegovih ruku. Onaje Ëudo svega svieta, Ëudo nad Ëudesi-ma, paËe pravi bezdan Boæjih Ëudesa. Stoga da se sloæe svi ljudi i svi anelizajedno, ne bi kadri bili izreÊi hvalenjezine.” U ozraËju Gospine veliËineMarkoviÊ istiËe da je Bog njoj darovaoposebnu milost da je zaËeta bez grijeha:“Jer je njoj, joπ od prvog Ëasa njezinaneoskrvnjenog zaËeÊa, ta milost dananeizmjerno viπe nego njima svimaskupa, i svim drugim Boæjim ugodnici-ma uza nje.”Uz tolike Marijine odlike, MarkoviÊposebno istiËe poniznost: “Pa ipakMarija je bila skromna i ponizna, kojaje sebe uvijek dræala za najmanju odsvih slugu i sluæbenica Boæjih.” NjezinodjeviËanstvo u sluæbi je majËinstva:“Osigurana i uvjerovana od anela, daÊe joj djeviËanstvo netaknuto ostati,

privoli, da se u njoj odredba Boæjaizvrπi.” Svjesni da nas Gospina slikapotiËe na ljubav prema njoj, a ona nasne ostavlja i ne rezervira samo za se,ona nas vodi svome Sinu Isusu Kristu.

GOSPIN TRUBADURUz poboænost prema euharistiji,MarkoviÊa je resila ljubav prema Gospi.Gorjela je u njegovu srcu i sve viπe sepoveÊavala. Viπe sati dnevno provodioje u molitvi, a majku Crkvu i svoj Redljubio je djetinjom ljubavlju te branionjihova prava.Povlastica da je æivio uz Gospinosvetiπte u Sinju stvorila je od fra IvanaGospina trubadura koji neumorno piπe,propovijeda i pronosi njezinu slavu. Onniπta nije poduzimao, a da se ne bi pre-poruËio svojoj Gospi. Preko njegovamarijanskog srca i istanËana knjiæevnogpera, slava Marijina prelijevala se umnoge duπe kao svjetlo vjere koje jepokazivalo put koji preko Gospe vodi kIsusu. MarkoviÊ se rano ustajao i spremao zasv. misu, koju je svakog dana slavio naGospinu oltaru. OsjeÊalo se da ju jegovorio æarom koji je zanosio.Posljednju je slavio u subotu, danposveÊen Gospi, 15. listopada 1910.pred dragim likom Gospe Sinjske.Nakon te mise zalegao je u postelju.SljedeÊe subote, 22. listopada uveËer,upravo kad je zvono sa zvonika poziva-lo na Aneosko pozdravljenje, zaklopioje svoje oËi navrπavajuÊi toËno 71. god-inu æivota. BuduÊi da je Gospu je ljubionesebiËnom ljubavlju, vjerujemo da jeona njegovu plemenitu duπu odvela uzagrljaj svoga Sina.Stjepan »OVO

190 - ”MARIJA” 5/2010.

2. ISUSOVO UZA©A©ΔEKad to reËe, bî uzdignut njima naoËigledi oblak ga ote njihovim oËima. (Dj 1, 9)Isus odlazi u nebo a njegovo djelo nas-tavlja Crkva. Danas ima za to razliËitasredstva. ©irenje multimedijskih komu-nikacija i raznolikost “izbornika opcija”iste te komunikacije mogu za sobompovlaËiti opasnost da pomislimo kakoje dovoljno jednostavno biti prisutan nawebu i pogreπno ga smatrati iskljuËivoprostorom koji je potrebno ispuniti. Odprezbitera se, naprotiv, s pravom traæisposobnost da bude prisutan u digital-nom svijetu u stalnoj vjernosti evaneo-skoj poruci, kako bi izvrπio svoju uloguvoditelja zajednica koje se danas sveËeπÊe izraæavaju mnogim “glasovima”koje pruæa digitalni svijet. Dok razmatramo o Isusovu uzaπaπÊu unebo, po Marijinu zagovoru molimo zanaπe sveÊenike: da se u navijeπtanjuevanelja koriste ne samo tradicional-nim, nego i novim audio-vizualnimsredstvima (fotografija, video, animacije,blog, web stranice), koja mogu otvoritinove, πire vidike za uspostavu dijalogas drugima i biti korisna sredstva takoerza evangelizaciju i katehezu.OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu...

Za Svjetski dan sredstava druπtvenihpriopÊivanja 16. svibnja 2010. BenediktXVI. svoju poruku naslovio je SveÊenik ipastoral u digitalnom svijetu: novi medi-ji u sluæbi RijeË. Dijelove i misli iz njeuklopili smo u kratka razmatranja zapojedina otajstva Gospine krunice.

1. ISUSOVO USKRSNUΔEKrenite æurno i recite uËenicima njego-vim: ”Uskrsnuo je od mrtvih i, eto, predvama ide u Galileju. Ondje Êete ga vidjeti.” (Mt 28, 7)Isusovo uskrsnuÊe temelj je naπe vjere.Nju nije uvijek lako prihvatiti. Da bismoprimjereno odgovorili na neka pitanjanastala usred velikih kulturnih promje-na, na koje su osobito osjetljivi mladi,moramo se sluæiti suvremenim komu-nikacijskim tehnologijama. Naime, digi-talni svijet, stavljajuÊi nam na raspola-ganje sredstva koja posjeduju gotovobezgraniËnu moÊ izraæavanja, otvaramnogobrojne perspektive i moguÊnostite nas potiËe joπ viπe cijeniti Pavlovuopomenu: “Jao meni ako evanelja nenavjeπÊujem” (1 Kor 9,16). Dok razmatramo o Isusovoj pobjedinad smrÊu, po Marijinu zagovoru moli-mo da naπi sveÊenici ne zaborave dasve veÊa dostupnost novih tehnologijazahtijeva i veÊu odgovornost onih kojisu pozvani navijeπtati RijeË, ali isto takotraæi od njih da budu sve viπe motivi-rani i uËinkoviti u svom djelovanju. OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu...

Novi mediji u sluæbi RijeËi

z r n c a g o s p i n e k r u n i c e

z r n c a g o s p i n e k r u n i c e

”MARIJA” 5/2010. - 191

3. ISUS DARUJE DUHAI ukazaπe im se jezici kao od plamena, irazdijeliπe se te nad svakog od njih siepo jedan. (Dj 2, 3)Ispunjeni Duhom, nekoÊ uplaπeniIsusovi uËenici razilaze se svijetom. UzpomoÊ suvremenih sredstava komu-nikacije, sveÊenik Êe moÊi upoznatiljude sa æivotom Crkve i pomoÊi naπimsuvremenicima otkriti Kristovo lice. OniÊe ponajbolje postiÊi taj cilj ako nauËe,tijekom svoga πkolovanja, znalaËki ipravilno se sluæiti tim sredstvima testeknu solidnu teoloπku naobrazbu iizgrade snaænu sveÊeniËku duhovnost,koja ima svoj oslonac u stalnom razgo-voru s Gospodinom. Dok razmatramo o silasku Duha Sveto-ga, po Marijinu zagovoru molimo zasveÊenike: nek uvide da prisutnostsveÊenika u digitalnom svijetu moramanje biti u znaku umjeπnog rukovanjamedijima a viπe u znaku njegove posve-Êenosti Bogu i njegove bliskosti sKristom, πto Êe ne samo oæivjeti njego-vo pastoralno djelovanje, nego i “udah-nuti duπu” neprekidnom komunikacijs-kom toku koji se odvija na “mreæi”.OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu...

4. MARIJINO UZNESENJES nama je Gospodin nad Vojskama,naπa je utvrda Bog Jakovljev! (Ps 46, 4)»ovjek je stvoren za sreÊu, a nju Êe upotpunosti moÊi uæivati tek u Bogu.Bog koji je sama ljubav poziva na lju-bav. I u digitalnom svijetu mora jasnoizaÊi na vidjelo kako Boæja briæna lju-bav prema svim ljudima koja se oËito-vala u Kristu nije neπto πto pripada pro-πlosti ni neka uËena teorija, nego sasvimkonkretna, aktualna i privlaËna zbilja.

Naπa pastoralna prisutnost u digitalnomsvijetu mora tako sluæiti tome da pokaæenaπim suvremenicima, osobito onimakoji se osjeÊaju nesigurnima i zbunjen-ima, da je “Bog blizu; da u Kristu pri-padamo jedni drugima” (Benedikt XVI.).Dok razmatramo o Marijinu uznesenju,molimo za posveÊene osobe koje radeu medijima: da stalno imaju na umuposebnu odgovornost utrti put novimoblicima susreta, trajno jamËiti kvalitetuljudskog susreta i pokazati brigu zaosobe i njihove duhovne potrebe. OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu...

5. MARIJINO KRUNJENJE»ovjeka si uËinio malo manjim od ane-la, okrunio si ga slavom i ËaπÊu. (Ps 8,6)©to smo bliæi Bogu, bliæi smo i Ëovjeku.Niπta se ne moæe i ne smije isprijeËitina putu onome koji se, u ime Kristauskrsnuloga, trudi biti uvijek bliænji dru-gom Ëovjeku. Novi mediji, stoga, pruæa-ju nadasve prezbiterima uvijek nove i, spastoralnoga glediπta, bezgraniËne mo-guÊnosti te ih potiËu prepoznati vrijed-nost opÊe Crkve i u tome smislu izgra-ivati veliku i stvarnu zajednicu kao isvjedoËiti, u danaπnjem svijetu, uvijeknovi æivot koji se raa iz sluπanja evan-elja Isusa Krista, vjeËnoga Sina koji jedoπao meu nas radi naπega spasenja. Dok razmatramo o Marijinu krunjenju,molimo za naπe sveÊenike: da ne zabo-rave kako plodnost sveÊeniËke sluæbeizvire prije svega iz osobnoga susreta sKristom, Ëiju se rijeË osluπkuje umolitvi, kojega se navijeπta i svjedoËivlastitim æivotom, upoznaje, ljubi i slaviu sakramentima, navlastito u sakramen-tu Presvete euharistije i pomirenja.OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu...

n a i z v o r i m a d u h o v n e o b n o v e

192 - ”MARIJA” 5/2010.

Molitvu, pokoru i ærtvu traæila je Gospau Fatimi: da bi se Bogu dala zadovolj-πtina za uvrede koje mu se nanose. Bogæeli spasiti svijet, i to po Srcu Marijinu,kako je Gospa i rekla u Fatimi.I kad se osvrnemo oko sebe, susreÊemorazliËita stradanja. Po proπlom BoæiÊuplimni val poharao je tolikajugoistoËnoazijska podruËja i za sobomostavio strahotnu pustoπ. Pred njim suse ruπili gradovi i sela, sve nastambe udevet zemalja. UsmrÊene su tisuÊe æiv-ota. Bila je to nezapamÊena katastrofa.Pitamo se svi za uzrok, razlog.Spadaju li ta stradanja u navedenukaznu, jer Gospa, pozivajuÊi svijet naobraÊenje, trajno i u naπe vrijeme, zovena molitvu, ærtvu i povratak Bogu, jer jenastao strahotan otpad svijeta od svogStvoritelja i Oca? Zar nam ne prijeti i III.svjetski rat? Ili su ti postradali kaopomirna ærtva za Ëitav svijet, a bilo jemeu njima i nevinih, aneoskih ærtava,da bi se sprijeËilo posvemaπnjeuniπtenje ËovjeËanstva? Jer ono se moravratiti Bogu ili putem ljubavi ili nakonteæe kazne.Mnogi Êe optuæiti i Boga ljubavi, zaπtoje dopustio da toliki stradavaju. A zaπtoje pustio da kralj Herod poubija tolikunevinu djeËicu?! Ona su muËenici,izabrana Ëeta uz njegovo prijestolje,sretni kroz svu vjeËnost. Kolike li je

preko fiziËke smrti Bog spasio, a bili biza svu vjeËnost izgubljeni, otrgnuti odnjega, izvora æivota i ljubavi!? JednomÊe nam sve to biti jasno.U svakom sluËaju, slijedimo Gospinglas. Kao briæna majka, kojoj je povjere-na briga za nas ljude, ona trajno pozivapreko svojih odabranih na molitvu iobraÊenje, na suradnju s miloπÊu, sDuhom Svetim, Ëija je ona zaruËnica,Ëijom boæanskom snagom moæe bitiobnovljen svijet. A on Êe doÊi upravoMarijinim posredovanjem. On svojomistinom i ognjem svoje ljubavi moæerasvijetliti umove i preobraziti duhove,proËistiti duπe kroz mnoge patnje istradanja.Ali i do nas stoji hoÊemo li primiti togaboæanskoga gosta, snagu s visine.Molimo Mariju da gane tolika srca naobraÊenje. Ako nema veze s Bogom,Ëekaju ponori prokletstva, uniπtenjatijela i duπe.Nisu li ova vremena i velike kazne!?Kao da je zloÊa, uslijed otpada od Bogai njegova zakona, prekrila svu zemlju!Zar za to Gospa ne dolazi i vapje, moli,poziva na obraÊenje?! Jer, dobra Majkaæeli spasiti svu svoju djecu. Traæi dapriu njezinu bezgreπnom Srcu, koje jetrajno otvoreno, koje je sigurno utoËiπteu olujama æivota.IzruËuje ih Duhu ljubavi, da ih on preo-brazi, oËisti, posveti.Jer samo po Duhu svijet se moæeprivesti k Bogu, savrπenom zajedniπtvus boæanskom naravi. Do toga je dugput. Zato trebamo moliti i ne posustati,pouzdavati se u Gospu i njezin zagov-or. Jer, ona je vrata nebeska, vrataspasenja, za vremeniti i vjeËni æivot.S. Marija od PRESV. SRCA

Duh Êe doÊiMarijinim posredovanjem

Gospin svibanjLjubav je tvoja propupalau snenom jutru svibanjskoga

danana izvoru srca æedna se ustanapila sunca s procvjetalih grana

I zvonki pozdrav aneoskogglasa

dotaknuo nebo s vrha zvonikau zraci svjetla osmjehnula se

radostmilujuÊi ptice πumorom borika

U majËinu oku zatreptala iskraod probuena plesa tisuÊa leptirau gozbi susreta njeænosti i nebazadrhtao svibanj od Gospina

dodira.Roza BRKU©IΔ - Hrvoslava

Nezaboravna veËerNa padini PljeπiviËkog gorja, meuπljivicima i vinogradima, pri sklad-noj vikendici okupljaju se u 21 satobliænji vikendaπi. Preko balkonaizviruje iz mjeseËine crkva sv. Antu-na. Ispod ruæe koja se ispruæila nabalkonsku ogradu, stajala je na stoluslika nebeske Majke s djetetom Isu-som u naruËju. Oko slike poredanestolice za vikendaπe. Divan prizor,nezaboravan doæivljaj.Dolaze mladi i stariji. Sve su sjeda-lice napokon popunjene. Sliku Gos-pe s Djetetom osvjetljuje voπtanica, azvijezde trepere sveËanim bljeskom.PoËela je pjesma: Zdravo, Djevo...Zatim najstarija vikendaπica zapoËi-nje radosna otajstva Gospine kruni-ce. Staloæeno i sabrano. Bilo nas jedvanaestero - kao i apostola! Poslijedesetica mlai su zapoËinjali novumarijansku pjesmu... Duh Gospodnjilebdio je nad nama, osjeÊao se istin-ski duh zajedniπtva.Selo je veÊ spavalo. Naπa srca gorjelasu od boæanske ljepote. NebeskuMajku zazivali smo nakon krunicerijeËima stare molitve Zdravo,Kraljice. A onda su se redali litanijs-ki zazivi: Ruæo otajstvena, Zvijezdojutarnja, Zdravlje bolesnih...Uslijedila je pjesma! Kao da smo upredvorju neba! Kako je tek ondjeboæanstveno, kad ovako doæivljava-mo ljepotu ovdje na zemlji?! Mjesecsja, zvijezde trepere, a naπu molitvuzavrπava divna Schubertova AveMaria... Ta Êe se veËer dugo pamtiti.Bila je nezaboravna!

Ana VR»EK

n a i z v o r i m a d u h o v n e o b n o v e

”MARIJA” 5/2010. - 193

Gospin svibanjLjubav je tvoja propupalau snenom jutru svibanjskoga

danana izvoru srca æedna se ustanapila sunca s procvjetalih grana

I zvonki pozdrav aneoskogglasa

dotaknuo nebo s vrha zvonikau zraci svjetla osmjehnula se

radostmilujuÊi ptice πumorom borika

U majËinu oku zatreptala iskraod probuena plesa tisuÊa leptirau gozbi susreta njeænosti i nebazadrhtao svibanj od Gospina

dodira.Roza BRKU©IΔ - Hrvoslava

o k o g o s p e p o d o m o v i n i

194 - ”MARIJA” 5/2010.

Iz Hrvatske schönstattske obiteljiUdruga Hrvatska schönstattska obitelj,kojoj je sjediπte iz Slavonskoga Brodapreneseno u Malu Suboticu, dobila jeza predsjednicu Alenku Soldan i zam-jenicu ©tefaniju Matotek, a za finan-cijskog koordinatora Franju MandiÊa.Glavno vodstvo odluËilo je kraj Svetiπtau Maloj Subotici graditi sakristiju, ispov-jedaonice, sanitarni Ëvor, spremiπte imanju zgradu s dvoranom zahodoËasnike. (PS)

Korizmeni koncertiAnsambl Lado 14. oæujka obradovao jetradicionalnim korizmenim koncertom uslavonskobrodskoj crkvi Presv. Trojstva14. oæujka. Posebno su bile dirljive mari-janske pjesme i jedinstveni napjevi izBaranje. U æupnoj crkvi u Bozvcu odræanje 25. oæujka korizmeni koncert, na koje-mu su pjesmu Stabat Mater otpjevale so-pranistica M. MatijeviÊ i altistica S. JeæiÊ-KneæeviÊ, a svirao je V. SitariÊ. (IKA)

Kolaudacijom novih orguljaÆupnik A. LuketiÊ blagoslovio je nablagdan sv. Josipa u gospiÊkoj katedraliNavjeπtenja Marijina nove orgulje,proizvod tvrtke Heferer, na kojima jeskladatelj i orguljaπ prof. J. MagdiÊ izZagreba svirao tijekom mise i nakonmise odsvirao polusatni program. (IKA)

HodoËaπÊe u TordinceOko Ëetiri stotine hodoËasnika valpo-vaËkoga dekanata sa sojim sveÊenicima,hodoËastili su 20. oæujka u svetiπte Go-spe Fatimske u Tordincima. Misno slav-lje predvodio je J. MatanoviÊ, propovije-dao æupnik M. Bubalo, a pjevanje pred-vodio je valpovaËki æupni zbor. (IKA)

Postirani u VukovaruU Vukovaru su od 19. do 21. oæujkagostovali mladi iz Postira. U subotu inedjelju nastupili su u sve tri gradske

æupe prikazavπi pasionsko skazanjeGospina plaËa pod nazivom Po muci kslavi uskrsnuÊa, koje je napisao i skla-dao fra I. GlibotiÊ. Najprije su se pred-stavili u æupi Kraljice muËenika, a ondau crkvi sv. Filipa i Jakova te u BorovuNaselju kod Gospe Fatimske. (IKA)

Zavrπnica karmeliÊanskog jubilejaZavrπno slavlje 50 godina karmeliÊanskenazoËnosti meu Hrvatima bilo je 21. i22. oæujka pri svetiπtu Majke Boæje Re-metske. Prvoga dana misno slavlje pred-vodio je kardinal J. BozaniÊ, a drugogdana upriliËen je sveËani Ëin koji je oku-pio brojne uzvanike i prijatelje. Provinci-jal V. MamiÊ govorio je o prisutnosti kar-meliÊana u Hrvatskoj, J. ZeËeviÊ o aktu-alnom stanju i perspektivama za buduÊ-nost i A. Mewaldt o percepcija redovni-Ëkih zajednica u kontekstu europskihintegracija. Nastupio je i zbor “Collegiumpro musica sacra”, a objavljena je i dvo-jeziËnu monografija 50. obljetnica dolas-ka karmeliÊana u Hrvatsku. (IKA)

Poboænost Gospina plaËaU æupi Uznesenja bl. Djevice Marije uBrodskom Vinogorju odræana je 21.oæujka korizmena poboænost GospinaplaËa. Sudjelovalo je osam æenskihvokalnih skupina iz Boπnjaka, ©titara,Strizivojne, Klakara, Nijemaca, Lipovca,Rokovaca-Andrijaπevaca i Slobodnice,od kojih je svaka razliËitim napjevima,prema tradiciji svoga kraja, otpjevaladio teksta Gospina plaËa, preuzetog iznekadaπnjega biskupijskog molitvenikaVinac, koji je pripremio –. SertiÊ. (GK)

Uskrsna markaHrvatska poπta pustila za Uskrs u optje-caj prigodnu poπtansku marku na kojojje motiv freske Krista Kralja I. DulËiÊa izsplitskoga svetiπta Gospe od Zdravlja.Tiskana je u nakladi od 200 tisuÊa prim-jeraka, a vrijednosti je 3,10 kuna. (IKA)

o k o g o s p e p o d o m o v i n i

”MARIJA” 5/2010. - 195

ZA DOMOVINUU ime Marijine legije, Druπtva

”Hrvatska æena” i Hrvatskog pokreta zaæivot i obitelj molitvena skupina usvetiπtu Majke Boæje na Kamenitim

vratima u Zagrebu svakog petka u 10sati moli krunicu za hrvatski narod i

Domovinu, a posebno za sloboduuhiÊenih branitelja.

Muka iz Gospine perspektiveU crkvi Gospe od Brze pomoÊi u Slavon-skom Brodu, Æenska pjevaËka skupina“Nene” iz Boπnjaka, 26. oæujka kroz sat ipol pjevanja vjernicima je pribliæila pje-vanu muku iz Gospine perspektive. (IKA)

Auksilijar meu HrvatimaOd sredine svibnja do kraja kolovoza2010. auksilijar, vjerni preslik GospeHodoËasnice schönstattovca J. Pozzo-bona, boravit Êe meu Hrvatima i obiÊimnoga mjesta. Na Dan hodoËasniËkeGospe 22. kolovoza bit Êe nazoËan uMaloj Subotici. (PS)

Promiπljanja o Bogorodici Mariji U izdanju Zaklade “»ujem, vidim, vjeru-jem” izaπlo je zvuËno izdanje u mp3formatu Veleæena - Promiπljanja oBogorodici Mariji fra M. Crvenke. AutorGospu promatra kroz prirodu, Svetopismo, liturgiju, uËiteljstvo Crkve, nauksvetih otaca, a pogovor je napisao fraB. Duda. To je obogaÊenje za svakogatko æeli bolje upoznati Majku Boæju tejoj postati bliæi i pristupiti joj s povje-renjem. Izdanje se moæe nabaviti u knji-æarama vjerske literature i putem www.-zaklada-cujem-vjerujem-vid