THE EUROPEAN SOCIETYOF SAFETY ENGINEERS

PROCEEDINGS CD2

M&S 2019MANAGEMENT AND SAFETY

BUDVA, MONTENEGRO, June 7th and 8th, 2019

14th INTERNATIONAL CONFERENCE

PROCESS MANAGEMENT AND SAFETY

M&S 14 (2019) I

14th INTERNATIONAL CONFERENCE MANAGEMENT AND SAFETY

M&S 2019

Budva, Montenegro June 7th and 8th, 2019

CONFERENCE THEME: PROCESS MANAGEMENT AND SAFETY

PROGRAM CYCLE:

MODERN MANAGEMENT CONCEPTS AND SAFETY

PROCEEDINGS CD2

M&S 14 (2019) II

IMPRESSUM

Publisher The European Society of Safety Engineers http://www.european-safety-engineer.org For the publisher Branislav Anđelković Ana Šijaković Editor Josip Taradi josip.taradi@european-safety-engineer.org Editorial and Review board Vesna Nikolić, Chair of the International Program Committee Members of the International Program Committee Design ACT Printlab d.o.o., Čakovec, Croatia Printing ACT Printlab d.o.o., Čakovec, Croatia Copies 200 copies CIP record is available in the computer catalog of National and University Library in Zagreb with number 001028632. ISBN 978-953-48331-1-7 UDC 005.4:331.45(063) The authors are responsible for the professional and linguistic accuracy of their papers.

M&S 14 (2019) III

14th INTERNATIONAL CONFERENCE

MANAGEMENT AND SAFETY

M&S 2019

Budva, Montenegro June 7th and 8th, 2019

CONFERENCE THEME: PROCESS MANAGEMENT AND SAFETY

PROGRAM CYCLE: MODERN MANAGEMENT CONCEPTS AND SAFETY

ORGANIZER

THE EUROPEAN SOCIETY OF SAFETY ENGINEERS

http://www.european-safety-engineer.org

ms2019@european-safety-engineer.org

CO-ORGANIZERS

FACULTY OF MANAGEMENT KOPER UNIVERSITY OF PRIMORSKA Slovenia http://www.fm-kp.si

FACULTY OF OCCUPATIONAL SAFETY UNIVERSITY OF NIŠ Serbia http://www.znrfak.ni.ac.rs

SOCIETY OF SAFETY ENGINEERS LJUBLJANA Slovenia http://www.dvilj.si

M&S 14 (2019) IV

OFFICIAL CAMPAIGN PARTNER

M&S 14 (2019) V

INTERNATIONAL CONFERENCE MANAGEMENT

Vesna Nikolić, Ph.D., Serbia Chair of the International Program Committee vesna.nikolic@european-safety-engineer.org

Miran Pavli č, Slovenia Chair of the International Organizing Committee miran.pavlic@european-safety-engineer.org

Josip Taradi, Ph.D., Croatia Secretary of the Conference ms2019@european-safety-engineer.org

INTERNATIONAL PROGRAM COMMITTEE

1. Vesna Nikolić, Ph.D., Serbia, Chair of the International Program Committee Members of the International Program Committee: 2. Branislav Anđelković, Ph.D., Serbia 3. Mirjana Galjak, Ph.D., Serbia 4. Srđan Glišović, Ph.D., Serbia 5. Marija Hadži-Nikolova, Ph.D., Northern Macedonia 6. Lutvo Haznadarević, Ph.D., Bosnia and Herzegovina 7. Žarko Janković, Ph.D., Serbia 8. Ivana Krišto, Ph.D., Croatia 9. Mirko Markič, Ph.D., Slovenia 10. Maja Meško, Ph.D., Slovenia 11. Ivan Mijailović, Ph.D., Serbia 12. Darko Palačić, Ph.D., Croatia 13. Miran Pavlič, Ph.D., Slovenia 14. Jiří Pokorný, Ph.D., Czech Republic 15. Momir Praščević, Ph.D., Serbia 16. Nikolina Smajla, Ph.D., Croatia 17. Evica Stojiljković, Ph.D., Serbia 18. Jože Šrekl, Ph.D., Slovenia 19. Josip Taradi, Ph.D., Croatia 20. Ivana Varičak, Croatia 21. Dejan Vasović, Ph.D., Serbia 22. Leon Vedenik, Slovenia 23. Snežana Živković, Ph.D., Serbia

INTERNATIONAL ORGANIZING COMMITTEE

1. Miran Pavli č, Ph.D., Slovenia, Chair of the International Organizing Committee Members of the International Organizing Committee: 2. Jernej Jenko, Slovenia 3. Danuše Kratochvílová, Czech Republic 4. Aleksandar Mateev, Macedonia 5. Borče Stojčevski, Macedonia 6. Ana Šijaković, Croatia

M&S 14 (2019) VII

MEDIA PARTNERS A&S ADRIA http://asadria.com Bosnia and Herzegovina DELO & VARNOST http://www.zvd.si/zvd/narocila-prijave/drugo Slovenia

SAFETY ENGINEERING http://www.safety.ni.ac.rs Serbia

SVET RADA http://www.ekocentar.rs/svet_rada.php Serbia ZAŠTITA http://www.zastita.info Croatia ZAŠTITA PLUS http://www.zastitapluscasopis.blogspot.rs Serbia ZAŠTITA U PRAKSI https://jugozastita.ls.rs Serbia

M&S 14 (2019) VIII

CONTENTS

Invited lecture paper 13. OBLIKOVANJE POSLOVNE ARHITEKTURE I UPRAVLJANJE POSL OVNIM PROCESIMA U FUNKCIJI SIGURNOSTI RADA PRIMJENOM SOFI STICIRANIH SOFTVERSKIH RJEŠENJA ........................................................................................................... 104 DESIGNING BUSINESS ARCHITECTURE AND MANAGING BUSINESS PROCESSES IN THE FUNCTION OF WORK SAFETY USING SOPHISTICATED SOFTWARE SOLUTIONS Darko Kordovan

Papers in alphabetical order of paper 14. KONCEPTI UPRAVLJANJA I SIGURNOST U FARMACEUTSKOJ IN DUSTRIJI - UPRAVLJANJE PROCESIMA U PROCESU I&R .................................................................... 113 CONCEPTS OF MANAGEMENT AND SAFETY IN PHARMACEUTICAL INDUSTRY - PROCESS MANAGEMENT IN THE R&D PROCESS Zagorka Krstić Prša 15. KONCEPT UPRAVLJANJA PROCESOM ZAŠTITE ZDRAVLJA I SIG URNOSTI NA RADU PREMA ISO 45001:2018 .................................................................................................................. 123 THE CONCEPT OF MANAGING THE PROCESS OF HEALTH AND SAFETY AT WORK ACCORDING TO ISO 45001:2018 Darko Palačić 16. KVALITETA SOCIJALNOG DIJALOGA U PODRU ČJU ZAŠTITE NA RADU – REZULTATI ISTRAŽIVANJA .................................................................................................... 135 QUALITY OF SOCIAL DIALOGUE IN OCCUPATIONAL SAFETY AND HEALTH - RESULTS OF RESEARCH Ivana Krišto, Hrvoje Kovač, Ana Šijaković, Cvetan Kovač 17. MANAGEMENT PROCESOV VARNOSTI IN ZDRAVJA PRI DELU .................................... 148 MANAGEMENT OF OCCUPATIONAL SAFETY PROCESSES Miran Pavlič, Silvana Markič Hrast, Mirko Markič, Leon Vedenik 18. MENADŽMENT LJUDSKIH POTENCIJALA – PERCEPCIJA POLICI JSKIH RUKOVODITELJA O MATERIJALNIM I NEMATERIJALNIM FAKTO RIMA RADNE MOTIVACIJE POLICIJSKIH SLUŽBENIKA ............................................................................. 157 HUMAN RESOURCE MANAGEMENT – POLICE EXECUTIVES' PERCEPTION OF MATERIAL AND NON-MATERIAL FACTORS OF POLICE OFFICERS' WORK MOTIVATION Ante Orlović 19. MODEL PROCESA UPRAVLJANJA ZAŠTITOM NA RADU U REPUBL ICI HRVATSKOJ .................................................................................................................................... 169 MODEL ON PROCESS MANAGEMENT OF HEALTH AND SAFETY IN REPUBLIC OF CROATIA Željka Lalić, Darko Palačić, Ljubomir Pintarić, Danijel Kurbanjev

M&S 14 (2019) IX

20. MONITORING VODE ZA PI ĆE IZ KRAŠKIH IZVORIŠTA SISTEMA VODSNABDEVANJA LJUBERAĐA-NIŠ ............................................................................................................................. 182 MONITORING OF DRINKING WATER FROM THE KARST SPRINGS OFTHE LJUBERAĐA-NIŠ WATER SUPPLY SYSTEM Slavica Stevanović 21. NAKNADA ŠTETE KOD POVREDE PRAVA RADNIKA NA ZAŠTITU ZDRAVLJA I SIGURNE UVJETE RADA .............................................................................................................. 198 DAMAGE COMPENSATION FOR THE VIOLATION OF THE WORKER̀S RIGHT TO OCCUPATIONAL HEALTH AND SAFETY Daniela Pivčević, Ivana Erceg Ćurić 22. OBAVLJANJE POSLOVA SIGURNOSTI NA RADU KROZ KALENDAR SKU GODINU ... 209 OCCUPATIONAL SAFETY AND HEALTH OBLIGATIONS WITHIN THE CALENDAR YEAR Zlatko Haramustek, Dejan Balkić, Ana Šijaković 23. PIROTERORIZAM KAO OBLIK ISPOLJAVANJA SAVREMENOG TER ORIZMA ........... 218 PIROTERRORISM AS THE MANIFEST OF MODERN TERRORISM Ivan Rančić 24. POKLICI PRIHODNOSTI V PROIZVODNIH PROCESIH AVTOMOBI LSKE INDUSTRIJE V INDUSTRIJI 4.0 ............................................................................................................................. 226 CHALLENGES OF THE FUTURE IN THE PRODUCTION PROCESSES OF THE AUTOMOTIVE INDUSTRY IN INDUSTRY 4.0 Andrej Jerman, Ivan Erenda, Maja Meško, Mirko Markič 25. POLAZIŠTA U DOKUMENTIMA MOR OSNOVA SU SUVREMENE FUN KCIJE POSLODAVCA U ORGANIZACIJI ZAŠTITE NA RADU (POVODOM 100 GODINA OSNIVANJA I RADA MOR) ........................................................................................................... 232 STARTING POINT IN THE DOCUMENTS OF THE ILO ARE THE BASICS ON THE CONTEMPORARY FUNCTIONS OF THE EMPLOYER IN THE ORGANIZATION OF PROTECTION ON WORK (ON THE OCCASION OF 100 YEARS OF ESTABLISHMENT AND WORK OF THE ILO) Marinko Đ. Učur 26. POSLOVNI PROCESI U VISOKOM OBRAZOVANJU .............................................................. 240 BUSINESS PROCESSES IN HIGHER EDUCATION Sanja Zambelli 27. PRAVILA I NA ČELA SIGURNOG IZVO ĐENJA PODVODNIH GRAĐEVINSKIH RADOVA PREMA SMJERNICAMA INTERNATIONAL MARINE CONTRACTORS ASSOCIATION .................................................................................................................................. 247 SAFETY RULES AND GUIDES SAFE FOR INSHORE DIVING AT WORK IN ACCORDANCE WITH GUIDELINES OF INTERNATIONAL MARINE CONTRACTORS ASSOCIATION Marko Hranilović, Marija Smodlaka, Luči Veljačić

M&S 14 (2019) X

28. PREKARNO DELO IN ZDRAVJE ................................................................................................. 257 PRECARIOUS WORK AND HEALTH Marjan Bilban 29. PRIVATNA ZAŠTITA – STRATEŠKI PARTNER U PROCESU UNAP RJEĐENJA KVALITETE ŽIVOTNOG OKRUŽENJA I SIGURNOSTI LOKALNE Z AJEDNICE ........... 272 PRIVATE SECURITY - STRATEGIC PARTNER IN THE PROCESS OF IMPROVEMENT OF THE QUALITY OF THE LIVING ENVIRONMENT AND SECURITY OF THE LOCAL COMMUNITY Slobodan Marendić, Vedran Živaljić 30. SIGURNOST NA RADNOM MJESTU U KONTEKSTU PROVEDBE ESOP-A I DRUGIH MODELA RADNI ČKOG DIONI ČARSTVA ................................................................................. 282 WORKPLACE SAFETY IN THE CONTEXT OF USING ESOP AND OTHER MODELS OF EMPLOYEE SHAREHOLDING Marin Kundić, Nikolina Smajla 31. STRUČNJAK ZAŠTITE NA RADU U PROCESNOJ INDUSTRIJI – IZAZOVI I KOMPETENCIJE ..................................................................................................... 293 OCCUPATIONAL SAFETY EXPERT IN PROCESS INDUSTRY - CHALLENGES AND COMPETENCIES Marija Hrgarek, Davorin Bartolec, Igor Ružić 32. SUSTAV ZAŠTITE NA RADU PRI UVO ĐENJU NOVIH RADNIKA NA MJESTO RADA .. 301 OCCUPATIONAL SAFETY SYSTEM IN THE INTRODUCTION OF NEW WORKERS TO THE WORK PLACE Anđelko Gašparić, Marija Kenđel, Nikola Janković 33. UČINKI NAPREDKA ROBOTA NA NAŠO DRUŽBO ............................................................... 310 EFFECTS OF PROGRESS PROGRESS TO OUR SOCIETY Maja Meško, Mirko Markič, Andrej Jerman 34. UMJETNA INTELIGENCIJA I ROBOTIKA U FUNKCIJI ZAŠTITE ZDRAVLJA NA RADU ................................................................................................................................................. 318 ARTIFICIAL INTELLIGENCE AND ROBOTICS IN FUNCTION OF HEALTH PROTECTION IN WORK Gorana Lipnjak 35. UPRAVLJANJE PROCESIMA NA REALIZACIJI INVESTICIONIH PROJEKATA ........... 327 PROJECT MANAGEMENT ON INVESTMENT PROJECT REALISATION Nerkez Redžić 36. ZAŠTITA NA RADU U BOSNI I HERCEGOVINI ...................................................................... 336 SAFETY AT WORK IN FEDERATION BOSNIA AND HERCEGOVINA Miliša Todorović, Selma Hadžić, Snežana Živković, Nermin Haznadarević

M&S 14 (2019) XI

37. ZAŠTITA NA RADU U SISTEMU DUALNOG OBRAZOVANJA ............................................. 347 OCCUPATIONAL SAFETY AND HEALTH IN DUAL EDUCATION SYSTEM Mile Vajkić, Biljana Vranješ

38. ZNAČAJ PROCESNOG MENADŽMENTA ZA MENADŽMENT SIGURNOSTI ................... 358 IMPORTANCE OF PROCESS MANAGEMENT FOR SAFETY MANAGEMENT Josip Taradi, Vesna Nikolić, Mirjana Galjak

M&S 14 (2019) 104

13 Croatian language

Preliminary communication Invited lecture

Darko Kordovan

OBLIKOVANJE POSLOVNE ARHITEKTURE I UPRAVLJANJE POSL OVNIM PROCESIMA U FUNKCIJI SIGURNOSTI RADA PRIMJENOM SOFI STICIRANIH

SOFTVERSKIH RJEŠENJA Sažetak Složenost poslovanja u globaliziranom i konkurentskom okruženju zahtjeva učinkovito i djelotvorno upravljanje poslovnim procesima. Oblikovanje poslovne arhitekture poduzeća čini procese središtem upravljanja organizacijom. Primjena procesnog pristupa u funkciji sigurnosti rada omogućuje:

• učinkovitost, djelotvornost i prilagodljivost poslovnih procesa • dosljednost u postizanju očekivanih ishoda procesa • poboljšanje procesa na temelju vrednovanja podataka i informacija • jednostavno postavljanje strategija i praćenje stupnja ostvarenja ključnih pokazatelja izvedbe • razumijevanje i dosljednost u ispunjavanju zakonskih i drugih zahtjeva (npr. ISO 45001:2018) • postizanje učinkovite i djelotvorne provedbe procesa sigurnosti rada • identifikaciju opasnosti i procjenu rizika i prilika sigurnosti rada.

Primjena sofisticiranih softverskih rješenja je nužna za uspješnu provedbu upravljanja poslovnim procesima. Klju čne riječi: Poslovna arhitektura, upravljanje procesima, KPI, strategija, rizik. DESIGNING BUSINESS ARCHITECTURE AND MANAGING BUSINE SS PROCESSES IN

THE FUNCTION OF WORK SAFETY USING SOPHISTICATED SOF TWARE SOLUTIONS Abstract The complexity of business in a globalized and competitive environment requires efficient and effective business process management. The design of enterprise business architecture makes processes a center of organization management. The application process approach in the work saftey enables: • efficiency and adaptability of business processes • consistency in achieving the expected outcomes of the process • improvement of the process based on the evaluation of data and information • easy setting strategies and tracking the degree of performance of key performance indicators • understanding and consistency in meeting legal and other requirements (eg. ISO 45001: 2018) • achieving an effective implementation of the work safety process • Identification of hazards and risk assessment in work safety. The application of sophisticated software solutions is necessary for successful implementation of business process management. Key words Business architecture, process management, KPI, strategy, risk.

M&S 14 (2019) 105

UVOD Oblikovanje poslovne arhitekture Poslovnu arhitekturu čini skup objekata (elemenata) poslovne strukture pomoću kojih oblikujemo (modeliramo) poslovne sustave. Poslovna arhitektura je most između poslovnog modela poduzeća i strategije poduzeća s jedne strane i poslovne funkcionalnosti poduzeća s druge strane. Omogućuje tok vrijednosti od strategije do izvršenja i postizanja poslovnih rezultata. Sljedeći se elementi (objekti) koriste se u oblikovanju poslovnog modela: • Strategije • Ciljevi • Procesi • Proizvodi i usluge • Resursi • Zahtjevi • Rizici • Poslovna pravila i kontrole • Dionici

Poslovni procesi i upravljanje poslovnim procesima Upravljanje poslovnim procesima je sustavan pristup poboljšavanja poslovanja temeljen na oblikovanju, primjeni, mjerenju, analizi i poboljšanju procesa. Poslovni procesi su središte upravljanja organizacijom i preduvjet za učinkovito strateško upravljanje, upravljanje učinkom, upravljanje usklađenošću, upravljanje znanjem i upravljanje rizikom.

Slika 1 Slikoviti prikaz elemenata jednog procesa

(izvor: Sustavi upravljanja kvalitetom – Zahtjevi; ISO 9001:2015)

Proces je skup uzajamno povezanih ili međusobno ovisnih radnji koje ulazne veličine pretvaraju u rezultate. Pri tome procesi koriste resurse. Procesi se planiraju i provode u nadziranim uvjetima radi stvaranja dodatne vrijednosti. Poslovne procese dijelimo u dvije grupe: Operativne procese (primarni procesi) i procesi upravljanja i podrške (sekundarni procesi) Značajke operativnih procesa (procesi realizacije proizvoda, poslovni procesi, primarni procesi) su da: • odražavaju jedinstvenu sposobnost organizacije • stvaraju dodatne vrijednosti • počinju i završavaju s vanjskim kupcem (end-to-end procesi), • teže da budu veliki u opsegu i obično se protežu kroz više organizacijskih jedinica

Procesi upravljanja i podrške (sekundarni procesi) omogućuju izvođenje operativnih procesa.

M&S 14 (2019) 106

Slika 2 Model procesa organizacije poslovanja

Izvor: APQC, Cross industry process classification framework, TX, 2017. Mjerenje procesa je preduvjet za poboljšanje procesa. Bez mjerenja je nemoguće učinkovito upravljati izvedbom i rezultatima procesa.

Procesno usmjerene organizacije Suvremeni pristup projektiranju poslove arhitekture organizacije teži optimizaciji poduzeća kao cjeline, a ona se može postići samo ako se poduzeća promatra kroz procese, a ne kroz funkcionalne jedinice. Prema Gardneru [4], organizacije možemo kategorizirati na: 1) Funkcionalne (hijerarhijske) organizacije: aktivnosti su planirane i upravljanje (vertikalno) kroz

organizacijske jedinice. 2) Procesno razmišljajuće organizacije: aktivnosti su planirane i upravljanje vertikalno kroz

organizacijske jedinice, ali su grupe aktivnosti (obično unutar jedne organizacijske jedinice) promatrane kao procesi kako bi se razumio njihov doprinos transformaciji ulaza u izlaze (proizvode, usluge, profit, …).

3) Procesno usmjerene organizacije: aktivnosti su planirane i upravljane kroz procese širokog opsega (end-to-end), orijentirane na kupca, ali povezane s funkcionalnim resursima i ciljevima.

U procesno usmjerenoj organizaciji procesi imaju glavnu ulogu. Funkcije i dalje postoje, ali kako bi zadovoljile potrebe procesa koji stvaraju vrijednosti. Procesno usmjerene organizacije uspostavljaju i održavaju procese širokog opsega (end-to-end), a ne usko definirane zadatke. One mjere i poboljšavaju rezultate procesa, a ne funkcionalnih jedinica, nadalje, one razmišljaju o kupčevim zahtjevima, a ne o učinku funkcionalnih jedinica.

M&S 14 (2019) 107

Tablica 1 Značajke procesno usmjerene organizacije i funkcionalne organizacije rada

Procesno usmjerena organizacija Funkcionalna (hijerarhijska) organizacija

Uspostavlja i održava procese širokog opsega (end-to-end )

Uspostavlja zadatke, usko definirane – unutar odjela

Mjeri i poboljšava rezultate procesa Mjeri i poboljšava rezultate odjela

Vrednuje rad prema postignutim rezultatima Vrednuje rad prema obavljenom poslu

Usredotočuje se na ciljeve kupaca Usredotočuje se na ciljeve odjela/funkcija

Suradnja, sudjelovanje Konfliktni ciljevi i akcije između odjela, barijere između odjela, nadređenost

Izvor: Qualitas d.o.o., Zagreb Cilj rada Cilj rada je primijeniti glavne funkcionalnosti sofisticiranog softvera za upravljanje poslovnim procesima na primjeru procesno usmjerene organizacije u funkciji sigurnosti rada, ocijeniti rizike te utvrditi mjere za ublažavanje rizika sigurnosti na radu. METODE

Oblikovanje poslovne arhitekture Korištenjem funkcionalnosti programa za upravljanje poslovnim procesima (BPM) modelirana je poslovna struktura organizacije kao preduvjet za implementaciju strategije i utvrđivanje procesa sigurnosti rada i njegovih rizika te mjera za ublažavanje rizika. Poslovna arhitektura sastoji se od slijedećih objekata: Strategije sadrže ciljeve i ključne pokazatelje izvedbe za strateške ciljeve i ciljeve procesa. Kriteriji kod odabira pokazatelja je da su: osjetljivi su na bitne stvari i neosjetljivi na ostale, da su prikladni su za analizu i djelovanje te da mogu biti prikazani u vremenskoj perspektivi i mogu biti smisleno grupirani ili sažeti za izvještavanje viših razina. Za sve pokazatelje je važno da ih je lako razumjeti i lako prikupiti. Procesi opisuju procese i aktivnosti uključene u realizaciju proizvoda ili usluga. Proizvodi i usluge opisuju proizvode i usluge realizirane kroz procese Zahtjevi sadrže zakonske zahtjeve te zahtjeve za sigurnost rada, te drugih primijenjenih sustava (zahtjevi za kvalitetu, zaštitu okoliša, sigurnost vode za ljudsku potrošnju itd.) Resursi sadrže resurse potrebne za izvođenje procesa, uključujući organizacijsku strukturu, funkcionalne uloge i osobe. Katalog rizika sadrži organizacijske rizike. Kontrolne i kontrolne instance sadrže utvrđene mjere za nadzor nad rizicima instancama rizika te služe kao kontrole za one radnje koje su potrebne da se osigura usklađenost. Dionici sadrže informacije o klijentima ili dobavljačima. Kao alati za analizu korišteni su: Dijagrami su grafički prikazi procesa. Grafikoni prikazuju rezultate praćenja pokazatelja uspješnosti. Tablični objekti daju tablični prikaz praćenja pokazatelja uspješnosti.

M&S 14 (2019) 108

Opisivanje poslovnih procesa Model poslovnih procesa opisan je na tri razine. Prva razina je deskriptivna i utvrđuje radne procese i procese podrške te utvrđuje ključne aktivnosti tih procesa. Za svaki proces utvrđene su odgovornosti i ovlasti prema RACI tablici odgovornosti i ovlasti te ulazi i izlazi i međusobni odnosi s drugim procesima. Procesi su grafički opisani dijagramima u BPMN notaciji. Procesi na drugoj i trećoj razini opisani su aktivnostima do razine kritičnih za kvalitetu procesa. Analiza rizika i utvr đivanje mjera za ublažavanje rizika Analiza rizika i utvrđivanje mjera za ublažavanje rizika je je napravljena prema modelu opisanom u smjernicama ISO 31000:2018, Risk management — Guidelines Metoda za ocjenu rizika zasnovana je na dvodimenzionalnoj matrici koja je funkcija vjerojatnosti pojave događaja i posljedica za sigurnost na radu. Pri tome je inherentni (početni) rizik određen umnoškom posljedica i vjerojatnosti pojave događaja. Slika 3 Matrica posljedica i vjerojatnosti

Izvor: iGrafx platforma za upravljanje poslovnim procesima Za utvrđenu razinu inherentnog rizika definirane su mjere za ublažavanje rizika. Razina rezidualnog rizika izračunata je umanjivanjem inherentnog rizika za iznos učinkovitosti kontrolnih mjera. Slika 4 Ocjena rizika

Izvor: iGrafx platforma za upravljanje poslovnim procesima

M&S 14 (2019) 109

REZULTATI

Rezultat oblikovanja poslovne arhitekture je utvrđen model za implementaciju strategije organizacije te učinkovito i djelotvorno praćenje ostvarenje strategije i rezultata procesa. Analizom okruženja te praćenjem rezultata procesa, strateško usmjerenje organizacije je preusmjereno s dosadašnje strategije ublažavanja prijetnji i nedostataka prema iskorištavanju svojih snaga i prilika. Strateška mapa Strateška mapa sadrži ciljeve iz financijske perspektive, perspektive kupca, perspektive procesa te perspektive učenja i rasta organizacije. Ciljevi procesa su postavljeni za svaki proces ponaosob. Učinkovitost i djelotvornost ciljeva se prati preko ključnih pokazatelja izvedbe, grafički i tablično. Poslovna pravila i kontrole Poslovna pravila i kontrole služe za ublažavanje rizika i instanci rizika. Poslovna pravila i kontrole su grupirana u nekoliko grupa: 1) Mjere za ublažavanje financijskih rizika 2) Mjere za ublažavanje rizika ciljeva procesa 3) Mjere za ublažavanje rizika za okoliš 4) Mjere za ublažavanje rizika za sigurnost vode za ljudsku potrošnju 5) Mjere za ublažavanje rizika za sigurnost rada Procesi Model poslovnih procesa (za ovu procesno usmjerenu organizaciju) sastoji se od 12 skupina procesa. Njihova struktura je sljedeća: 1) Strateško upravljanje 2) Upravljanje projektima razvoja 3) Upravljanje nabavom 4) Pridobivanje korisnika 5) Realizacija proizvoda i usluga 6) Upravljanje odnosima s korisnicima 7) Upravljanje ljudskim resursima 8) Upravljanje imovinom i materijalnim resursima 9) Upravljanje informacijskim sustavom 10) Upravljanje financijskim resursima 11) Upravljanje usklađenošću i rizicima 12) Upravljanje kvalitetom i poboljšanjima U okviru skupine procesa Upravljanja usklađenošću i rizicima definirani su procesi upravljanja rizicima i proces upravljanja sigurnosti rada. Proces upravljanja rizicima utvrđuje osnovne aktivnosti za analizu rizika i utvrđivanje i provođenje kontrolnih mjera. Slika 5 pokazuje aktivnosti koje je potrebno provoditi prilikom analize i utvrđivanja mjera ublažavanja rizika.

M&S 14 (2019) 110

Slika 5 Grafički prikaz procesa za analizu rizika

Katalog rizika Analizom rizika utvrđeni su i kategorizirani glavni rizici u organizaciji. Katalog rizika sadrži: 1) Rizike za ciljeve procesa 2) Rizike za okoliš 3) Rizike za sigurnost vode za ljudsku potrošnju 4) Rizike za sigurnost rada Inherentni rizici čija početna vrijednost je bila neprihvatljiva tretirani su kao značajni rizici. Za značajne rizike su definirane mjere za ublažavanje rizika. Nakon validacije i implementacije odabranih mjera napravljena nova ocjena rizika. Utvrđene razine rezidualnih rizika opisuju stanje rizika nakon učinkovite primjene odabranih mjera. Katalog rizika, između ostalog, sadrži podatke o mjerama za sigurnost rada. Slika 6 Ocjena rizika za provedbu mjera zaštite na radu

Izvor: repozitorij procesa iGrafx platforme, Međimurske vode d.o.o., Čakovec Na temelju operativnih specifičnosti procesa, procijenjena je razina rizika za ostvarenje strategije organizacije i njenih poslovnih procesa. Naglasak je stavljen na proces sigurnosti rada i rizike povezane za zdravlje i sigurnost na radu. Ocijenjena je učinkovitost implementiranih mjera koje ublažavaju rizike. Inherentni rizik prije provođenja mjera za kontrolu je visok, dok se nakon provedbe propisanih mjera zaštite na radu njegova vrijednost spušta na prihvatljivu razinu. Razine rezidualnih (preostalih) rizika su prihvatljive i neće ugroziti proces sigurnosti rada. Ocjena učinkovitosti propisanih mjera obaveza je u periodički utvrđenim intervalima.

M&S 14 (2019) 111

ZAKLJU ČAK Sofisticirana softverska rješenja za objedinjavanje modeliranja poslovne arhitekture i upravljanja poslovnim procesima nužna su za prikupljanje poslovnih informacija te povećana podrška za donošenje odluka i podrška u modeliranju procesa i poduzeća. Temelj su poduzećima za postizanje izvrsnosti u poslovanju te implementaciju i praćenje poslovne strategije i prepoznavanje rizika poslovanja.

LITERATURA [1] Robert S. Kaplan, David P. Norton: Alingment, using the Balanced Scorecard to create corporate synergis, Harvard Business School Publishing Corporation, Boston, USA, 2006. [2] Bjorn Anderson: Business Process Improvment Toolbox: ASQ Quality Press, Milwaukee, 1999. [3] Olga Štajdohar-Pađen: Plivati poslovnim vodama i ostati živ, WEB knjižara, 2017. [4] Robert Gardner: The proces-focused Organization, ASQ Quality Press, Milwaukee, 2004. [5] Eliyahu M. Goldratt, Jeff Cox: The Goal, a Process of Ongioing Improvment, second edition Gower Publishing,1993. [6] Robert S. Kaplan, David P. Norton: Uravnotežena tablica rezultata, Mate d.o.o., Zagreb, 2010. Propisi

• Zakon o zaštiti na radu, N. N. br. 71/14, 118/14, 94/14, 96/18 Norme

• HRN EN ISO 9001:2015, Sustavi upravljanja kvalitetom – Zahtjevi • ISO 31000:2018, Risk management — Guidelines

Interni dokumenti

• Priručnik integriranog sustava kvalitete, Međimurske vode d.o.o., Čakovec, 2019. • Repozoitorij procesa iGrafx platforma, Međimurske vode d.o.o., Čakovec, 2019.

M&S 14 (2019) 112

BIOGRAFIJA AUTORA

Darko Kordovan, dipl. ing. Qualitas d.o.o. Dobojska 32 Zagreb, Hrvatska darko.kordovan@qualitas.hr Stariji konzultant i iskusan predavač u području upravljanja usklađenošću s međunarodnim upravljačkim normama s više od 30 godina iskustva i 19 godina rada u poslovnom savjetovanju. Sektor ekspert u prerađivačkim djelatnostima za upravljanje kvalitetom, okolišem, sigurnošću rada. Osim iz prerađivačkih djelatnosti, ostali klijenti s kojima je radio dolaze iz područja javnog sektora, pomorskog sektora, medicine, vodoopskrbe te ostalih grana gospodarstva. Sudjelovao je u više od 80 uspješnih projekata pomoću različitih rješenja za poboljšavanje poslovnih procesa. Autor je stručnih radova i predavač na međunarodnim i domaćim konferencijama. BIOGRAPHY Darko Kordovan, dipl. ing. Qualitas d.o.o. Dobojska 32 Zagreb, Hrvatska darko.kordovan@qualitas.hr Senior consultant and experienced lecturer in the field of compliance management with more than 30 years of experience and 19 years of work in business counseling. Sector expert for quality management, environment, work safety. Apart from manufacturing, other customers with whom he worked come from the public sector, the maritime sector, medicine, water supply and other branches of the economy. He has participated in more than 80 successful projects through various business improvement solutions. He is author of professional papers and lecturer at international and domestic conferences.

M&S 14 (2019) 113

14 Croatian language Professional paper

Zagorka Krsti ć Prša

KONCEPTI UPRAVLJANJA I SIGURNOST U FARMACEUTSKOJ IN DUSTRIJI - UPRAVLJANJE PROCESIMA U PROCESU I&R

Sažetak Sigurnost i zaštita na radu sadržana u svim primjenljivim lokalnim Zakonima i zakonskim propisima, u kompaniji Xellia d.o.o se nastojala sustavno integrirati u globalni standard kvalitete – DPP- dobra proizvođačka praksa, koji je obavezan za sveukupnu farmaceutsku industriju. Svođenje na najmanju moguću mjeru utjecaja poslova i procesa koji se odvijaju u kompaniji, na okoliš (s obzirom na tvari koje se koriste u procesu istraživanja, razvoja i proizvodnji lijeka) provlači se kroz sve relevantne procedure u kompaniji i čini dio svakodnevnog načina rada zaposlenika. DPP zahtijeva da se svi procesi i postupci opišu u procedurama (standardni operativni postupci, SOP) i radnim uputama. Ne samo proizvodni proces u farmaceutskoj industriji, već svaki proizvodni proces u suštini sadrži 6 osnovnih elemenata (6M- Man, Machine, Materials, Methods, Measurement, „Mother nature“): RADNICI - prijem, obrazovanje, trening , testiranja itd. STROJEVI/ OPREMA (zgrade, uređaji...) - nabava, ex izvedba, kvalifikacija, upute za rad i održavanje, remont, umjeravanje, čišćenje prostora i opreme itd MATERIJALI - nabava, kvaliteta, STL (sigurnosne tehničke liste), edukacija o novim kemikalijama, skladištenje i smještaj u skladištu, zbrinjavanje otpadnih materijala itd METODE - upute za rad, edukacija, reedukacija, testiranja, ponovljena edukacija MJERENJA i „MOTHER NATURE“ (okoliš) U već strukturiranu dokumentaciju u skladu s DPP, u kompaniji Xellia d.o.o dodan je i sedmi element ZAŠTITA NA RADU. U radu su pokazani primjeri postupaka, koji su nadograđeni sa zahtjevima sigurnosti, ekologije i ZNR kao ravnopravni dijelovi, čime je postignuto da je i upravljanje njima, uz nadopunu ovlasti i odgovornosti kako rukovodstva tako i svih zaposlenika, identično onom kako to zahtijeva primarni standard za centralnu djelatnost. Klju čne riječi: Istraživanje i razvoj u farmaceutskoj industriji, dobra proizvođačka praksa, sigurnost, ZNR

CONCEPTS OF MANAGEMENT AND SAFETY IN PHARMACEUTICAL INDUSTRY - PROCESS MANAGEMENT IN THE R&D PROCESS

Abstract At the company Xellia d.o.o., all work safety and protection provisions of all applicable local laws and regulations have been have been systematically integrated into a global quality standard - GMP, which is mandatory for the entire pharmaceutical industry. Minimizing business and process impacts that take place in the company on the environment (with regard to the substances used in research, development and production of medicines) is is intergated into all relevant procedures at the company and forms a part of the employees' daily workflow. GMP (Good Manufacturing Practice) requires that all processes and procedures are described in procedures (Standard operating procedures, SOP) and operating instructions. Not only the manufacturing process in the pharmaceutical industry, but every manufacturing process essentially contains 6 basic elements (6M): MAN - Reception, Education, Training, Testing, etc. MACHINE/EQUIPMENT - procurement, ex-performance, qualification, operating and maintenance instructions, overhaul, calibration, cleaning of space and equipment etc. MATERIALS - procurement, quality, STL (security technical list), training on new chemicals, warehousing and storage in storage, disposal of waste materials etc.

M&S 14 (2019) 114

METHODS - instructions for work, education, reeducation, testing, repeated education MEASUREMENT and "MOTHER NATURE"(Environment) In the already structured documentation aligned with GMP, it was easy to add the seventh element – WORK SAFETY The paper presents examples of procedures that have been upgraded to the requirements of safety, ecology and work safety as equal parts, so that managing them and updating the authority and responibilities of the management and all employees, identical to the manner required by the primary business activity standard. Key words: Research and Development in Pharmaceutical Industry, Good Manufacturing Practice, Safety at work. UVOD Mogli bi ponoviti opće pojmove o upravljanju procesima, kao što su npr : Standardi upravljanja procesima Načela i koncepti upravljanja procesima Politike i strategije upravljanja procesima Metodologija i tehnike upravljanja procesima Funkcije upravljanja procesima Upravljanje ljudskim resursima i upravljanje procesima itd itd. Međutim, teorija se može bolje i sistematičnije naći u bezbrojnim priručnicima, i svatko je može čitati kad i kako to želi. S vama bih, željela podijeliti iskustva o tome KAKO je sigurnost i zaštita na radu sadržana u svim primjenljivim lokalnim Zakonima i zakonskim propisima, u kompaniji Xellia d.o.o integrirana u globalni standard kvalitete, koji je obavezan za farmaceutsku industriju. Farmaceutska industrija uvelike se promijenila u posljednjem desetljeću. Globalizacija, velika konkurencija, nedostatak novih proizvoda, unatoč povećanim ulaganjima u I&R (istraživanje i razvoj) kao i borba za udjel na tržištu stvorili su nove izazove za farmaceutske kompanije. I dalje je jedna od inventivnijih, inovativnijih i profitabilnijih industrija i stalno se prilagođava strateškim trendovima i zahtjevima tržišta. Procijenjeno je da cijena razvoja potpuno novoga lijeka iznosi nekoliko milijarde dolara i potrebno je više od 10 godina kako bi ga se plasiralo na tržište kao gotov, i od strane nadležnih regulatornih agencija, odobren proizvod. Pritom i standardi u farmaceutskoj industriji gotovo svakim danom postaju sve stroži i zahtjevniji i moraju se bezuvjetno slijediti. Većina poslova istraživanja, razvoja i proizvodnje lijekova, internacionalne kompanije Xellia d.o.o odvija se u različitim laboratorijima, u kojima se postojeći proizvodi/ lijekovi razvijaju i/ili unapređuju, poštujući pritom registracijske zahtjeve pojedine zemlje. Obzirom na primarno područje poslovanja tvrtke, upravljačka struktura internacionalne kompanije Xellie je matrična i jasno je definiran odnos između globalnog, internacionalnog i regionalnog poslovanja . Organizacijska struktura regionalne kompanije Xellia d.o.o. , definirana je prema organizacijskim principima globalne kompanije i podržava ostvarenje strategije i ciljeva kompanije. Kao što je već spomenuto, DPP (dobra proizvođačka praksa) - internacionalni je standard, obavezan za sve proizvođače lijekova. No, u kreiranju sigurnog i zdravog radnog okruženja, te želje i potrebe da se na najmanju moguću mjeru svede utjecaj na okoilš kao posljedica poslova i procesa, koji se odvijaju u kompaniji, (s obzirom na tvari koje se koriste u procesu istraživanja, razvoja i proizvodnje lijeka), potrebno je bilo proširiti taj obavezan sustav u jedan novi, integrirani sustav, koji će osigurati upravljanje sveukupnim znanjem o proizvodu i procesima u svim aspektima, od tehnologije do očuvanja prirode i čovjeka u procesu i to kroz sve faze životnog ciklusa proizvoda.

M&S 14 (2019) 115

Ne samo proizvodni proces u farmaceutskoj industriji, već svaki proizvodni proces u suštini sadrži 6 osnovnih elemenata (6M- Man, Machine, Materials, Methods, Measurement, „Mother nature“):

- RADNICI - STROJEVI/OPREMA (zgrade, uređaji) - MATERIJALI - METODE - MJERENJA - „MOTHER NATURE“ (okoliš)

Svi procesi i sve radne upute vezane za ova 6 elementa, moraju biti opisani u relevantnim procedurama i radnim uputama, o kojima radnici moraju biti educirani i moraju ih se obavezno pridržavati. Pritom se zahtjevi za prvih 5 elementa direktno propisuju ovim internacionalnim standardom, dok je 6 element tj. zaštita okoliša prepuštena regulativi svake zemlje ponaosob. O pridržavanju uputa vode se svakodnevni zapisi, koji se kontroliraju i čuvaju najmanje 5 godina. Vrijedi pravilo: AKO NIJE ZAPISANO - NIJE SE DOGODILO! Svi ti elementi uvedeni su u dokumentaciju naše kompanije i prema njima poslujemo. Međutim kompanija je željela više. Željela je da temeljem procijenjenog rizika: -radnici i proizvodi budu zaštićeni od izloženosti tvarima i opremi s kojom rade -radno mjesto bude potpuno sigurno – osiguravanjem odgovarajuća zaštitne opreme -zaštiti radni okoliš, smanji rizik od izloženosti i minimalizira rizik od ozljeda kroz: -Prepoznavanje opasnosti (near miss) -Preventivne i korektivne radnje -Redoviti pregled opreme i zaštitnih sredstava U već strukturiranu dokumentaciju u skladu s DPP, bilo je relativno lako dodati i sedmi element ZAŠTITA NA RADU. Integrirali smo taj važan element u našu svakodnevnu praksu, ugrađujući zaštitu na radu u sve elemente proizvodnog procesa. DOGRADNJA SUSTAVA DPP SA ELEMENTIMA ZNR I SIGURNOST I Već je spomenuto da su elementi 6M ( prevedeno: radnici, strojevi/oprema, materijali, metode, mjerenja, „mother nature“) suština svakoga procesa, pa će dogradnja sustava biti prikazana slijedeći te elemente. RADNICI Kompanija, prema DPP standardu, u pisanoj proceduri ima izrađen Opis poslova i zadataka za svako radno mjesto uz jasno navedene ovlasti i odgovornosti. Osim radnog dijela, u opisu radnog mjesta za koje je to relevantno, su dodana zaduženja vezana za rukovanje kemikalijama, upravljanje raznim vrstama strojeva, pravila ponašanja u raznim vrstama laboratorija te obavezne edukacije i samoedukacije i po pitanjima ZNR i sigurnosti. Prije zapošljavanja, za radnike na mjestima s posebnim uvjetima rada (laboratoriji), a prema postojećoj (u svakom trenu ažurnoj Procjeni rizika koja sadrži sve elemente za zaštitu zdravlja radnika) provodi se preventivni medicinski pregled. Svjedodžba o radnoj sposobnosti sa stanovišta zdravlja, ulaže se u dosje radnika. Prema proceduri Obrazovanje zaposlenika u I&R i Kvaliteti za I&R , obavezno je obrazovanje za radno mjesto, pod nadzorom mentora u koju proceduru je dodano obavezno osposobljavanje za rad na siguran način. Propisana je zaštita ljudi osobnim zaštitnim sredstvima, te je tako obavezno da se u laboratorijima koriste zaštitna odjeća, obuća, rukavice i naočale. U nekim laboratorijima je propisana i posebna zaštitna oprema u vidu jednokratnih kombinezona, nazuvaka, posebnih rukavica ...što ovisi o procesu, a postiže se veća zaštita, kako radnika, tako i proizvoda. Kako se u laboratorijima ispituju i lijekovi, ulaz u pojedine laboratorije posebno je propisan u procedurama Ulazak i rad u FDF I&R laboratorijima i Ulazak i rad u laboratoriju gdje se rukuje sa visokoaktivnim i toksičnim tvarima . To zahtijeva posebnu edukaciju u smislu osobne higijene i

M&S 14 (2019) 116

zaštite kako radnika u procesu, tako i proizvoda, što je sadržano u proceduri Osobna higijena i zaštita u odjelu I&R gotovih farmaceutskih proizvoda . Cijeli ovaj set procedura jednoznačno radno i sigurnosno određuje ponašanje radnika u čitavoj kompaniji Xellia d.o.o. Propisana edukacija radnika o tome, dio je redovne, planirane edukacije i reedukacije u određenom vremenskom intervalu. Sve edukacije i sa stanovišta radnog procesa i sa stanovišta ZNR i sigurnosti se evidentiraju u obrazovni dosje, koji posjeduje svaki zaposlenik. Nakon edukacije znanje se ispituje bilo pisanim ili usmenim testovima. Svi zapisi o edukaciji čuvaju se trajno. Dodatno: Posebna pozornost se obraća na sigurnost prostora. Propisan je prijem svih eventualnih posjetitelja (serviseri, razni zaposlenici drugih tvrtki koji obavljaju uslužnu djelatnost u našim prostorima, studenti i drugi), njihov boravak u prostorima uz pratnju, njihova „edukacija“, odnosno upoznavanje sa osnovnim mjerama sigurnosti i zaštite za vrijeme boravka u prostorima kompanije. Na propisanom obrascu se bilježi svaka aktivnost u prostoru. OPREMA/STROJEVI (zgrada, uređaji) Nakon što se definiraju projekti na istraživanju novih i/ili inovativnih proizvoda, u sklopu njih se definiraju i potrebni prostori i oprema, te zaposlenici koji će biti uključeni kao članovi tima na pojedinom projektu. Po završetku dizajniranja projekta, za nove strojeve koje je potrebno nabaviti, definira se specifikacija zahtjeva korisnika (URS – User Requirement specification), provodi se proces traženja ponuda, evaluacije cijena i performansi za namjeravanu upotrebu stroja, te slijedi kupovina definirane opreme. Prilikom ulaska nove opreme u laboratorije provodi se kvalifikacija opreme u nekoliko faza (dizajn, instalacija, funkcioniranje opreme) prilikom čega se potvrđuje da oprema radi točno ono što se je od nje i zahtijevalo. Kod nabave „velike“ opreme, može se dogovoriti da kvalifikaciju obavi dobavljač, te se s njim također može dogovoriti periodičko održavanje, rekvalifikacija, i potrebni servisi. Sve te radnje odvijaju se prema propisanoj proceduri, a svaka aktivnost se bilježi u propisanim obrascima. Zapisi se čuvaju dok god traje oprema. Za svaki „dio“ laboratorijske opreme se izrađuje radna uputa koja je u skladu sa uputama proizvođača opreme, a kojom se propisuje rukovanje, održavanje, servisiranje, umjeravanje (ako je potrebno) i čišćenje i to ne samo sa stanovišta čuvanja opreme već i sa stanovišta sigurnosti radnika. Npr: KVG sustav u GMP Laboratoriju: osnovne značajke, održavanje i nadzor Radna uputa za UPLC Waters I-Class Radna uputa za Agilent 1290 Infinity Radna uputa za MT XPE205 analitičku vagu Radna uputa za pH metar/ konduktometar SevenExcellence, MT S470 Mettler Toledo Radna uputa za laminar Xpert Filtered Balance Station, Labconco Radna uputa za rukovanje KF titratorom Titrando 852 proizvođača Metrohm Radna uputa za perilicu laboratorijskog posuđa Miele PG 8536 Radna uputa za rukovanje uređajem za visoko pročišćenu vodu MilliQ Radna uputa za uporabu i održavanje digestora za opću namjenu s automatskom kontrolom i regulacijom protoka zraka tip DIGIM 18 AFM Sva oprema je smještena u odgovarajuće laboratorijske prostore, koji se također prema radnoj uputi održavaju, redovito čiste i dezinficiraju, prema opet pisanim uputama. Sukladno zakonskim propisima, te potrebom za što većom zaštitom i sigurnosti ljudi i prostora, redovito se obavljaju ispitivanja kako opreme, tako i radnog okoliša, kao i ostalih čimbenika koji sudjeluju u procesu, kao što su električne, plinske i ostale instalacije i naravno oprema i sustavi koji čine zaštitu od požara Svi laboratoriji su dizajnirani na način da odgovaraju po svim značajkama, aktivnostima koji se u njima odvijaju. Tako se na pr., u laboratoriju, u kojem se rukuje s visokoaktivnim, potencijalno opasnim tvarima , sve aktivnosti provode u „izolatorima“, koji su specijalno dizajnirani za naše potrebe. Na taj način je osigurano da su izolatori izvedeni u skladu sa pravilima struke, te Zakonima (ZNR, Okoliša, Zaštita od

M&S 14 (2019) 117

požara...), te su osigurani uvjeti za rad s visokoaktivnim/potencijalno toksičnim tvarima na način da niti u jednom trenutku nije ugrožen niti radnik, niti okoliš. Odgovarajućim uputama propisano je: ulaz u laboratorij, korištenje zaštitne odjeće i zaštitnih sredstava, rad i kontrola KVG sustava...sve što se odnosi na ljude, prostor, boravak i rad u tom prostoru, a edukacija, reedukacija i vježbe provode se kontinuirano, a zapisi o provedenom se čuvaju. Na pojedinim sustavima i strojevima obavljaju se, u skladu s godišnjim planom, periodični preventivni pregledi u svrhu provjere funkcioniranja strojeva/opreme i sustava, da bi se osigurao rad bez zastoja. Pregledi se obavljaju od strane stručnih osoba. Na pr. na generatoru koji proizvodi dušik, koji je potreban laboratorijima u svakodnevnom radu, a distribuira se cjevovodima do uređaja, dva puta godišnje se radi redoviti preventivni pregled cijelog sustava (koji se sastoji od kompresora, proizvodne jedinice, dvije kolone), te provjera propusnosti cjevovoda. O pregledu se sastavlja zapis (izvješće) koji se odlaže u dokumentaciju. Redoviti pregled u kratkim vremenskim intervalima (svakih 6 mjeseci) se radi i na jedinicama koje su rezervni izvor električne energije (UPS-ima). U slučaju nestanka električne energije te „baterije“ preuzimaju svu priključenu opremu i sustave u napajanje, kako ne bi došlo do prekida neke iznimno važne operacije u radnom procesu. Redoviti preventivni pregledi i pravilna briga o funkcioniranju svih sustava, osim omogućavanja rada bez zastoja, svodi mogućnost za neželjeni ili opasan događaj, na najmanju moguću mjeru, te time povećava zaštitu radnika i okoliša. Sve radnje, bilo preventivne, bilo servisne ili bilo koje druge, prate zapisi koji su dio dokumentacije. MATERIJALI Sve potrebne sirovine za redovno odvijanje procesa, nabavljaju se u laboratorijskim količinama. Izrađen je POPIS SIROVINA u kojemu se nalazi odobreni dobavljač sirovine, specifikacija sirovine i sigurnosni podaci o istoj, te mjesto u skladištu, gdje se sirovina čuva. Izrađene su i procedure koje prate rad sa polaznim materijalima. Npr: Rukovanje s polaznim materijalima Upravljanje opasnim supstancijama Procedura za rukovanje s laboratorijskim reagencijama Radna uputa za rukovanje tvarima nepoznate štetnosti za zdravlje Uz svaku isporuku sirovine , obavezno se dostavlja i SDS. Sigurnosni podaci o sirovini dostupni su na svakom mjestu rada. U slučaju nabave novih kemikalija ili rada sa novim nepoznatim spojevima, izrađuje se tzv.„Control band risk assessment“. Takvu procjenu radi služba EHS na nivou kompanije i njihova preporuka sadrži, osim preporuka za rukovanje s novim spojevima, i preporuku gdje se treba rukovati s takvim spojevima (običan laboratorij ili laboratorij za rad s visokoaktivnim i potencijalno opasnim tvarima), jesu li osim standardnih zaštitnih sredstava potrebna dodatna i koja, zatim ima li poznatih alergijskih reakcija i sl... Svi uključeni u proces , se moraju evidentirati po procjeni rizika, da su procjenu pročitali i razumjeli. Evidencija o provedenoj edukaciji sastavni je dio obrazovnog dosijea svakog zaposlenika. U prizemlju zgrade je smješteno skladište kemikalija koje je dizajnirano po svim standardima i propisima za smještaj opasnih kemikalija u „Ex izvedbi“. „Ex agencija“, prema propisu, periodično obavlja kontrolu prostora i opreme i o tome izdaje odgovarajuće i obvezujuće „mišljenje“, Osim primjerenog skladišta za čuvanje kemikalija, svaki laboratorij ima sigurnosne ventilirane ormare za smještaj i čuvanje manjih količina kemikalija, koje su potrebne za dnevni rad. Sve je to, također, propisano i opisano u odgovarajućim Procedurama u kojima je propisano i bilježenje svih spomenutih aktivnosti. Zbrinjavanje otpada je iznimno važan element u cijelom procesu. Temeljem Zakona i propisa u RH: kompanija je propisala ( Uputa o gospodarenju otpadom) način prikupljanje otpada (opasnog i neopasnog), na mjestu nastajanja otpada (u laboratorijima), kao i način i postupak odvoženja i zbrinjavanja. Također je imenovala, osposobila i educirala osobu zaduženu za gospodarenje otpadom.

M&S 14 (2019) 118

Međusobni ugovorni odnos, koji obvezuje i nas i pružatelja usluge zbrinjavanja otpada, definiran je u slijedećem području : odvoz, ambalaže za skladištenje, izrada i ovjera prateće dokumentacije za otpad, a prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, zatim među-skladištenje, priprema za zbrinjavanje, te odvoz na zbrinjavanje, kao i konačno zbrinjavanje kod ovlaštenih obrađivača otpada u zemlji ili inozemstvu. Otpad smještamo i dovozimo iz laboratorija , gdje se prikuplja u odgovarajuću ambalažu, u skladištu, gdje do preuzimanja od ovlaštenog „sakupljača otpada“ ostaje zbrinut prema propisu o među-skladištenju. U određenom vremenskom intervalu, ovlašteni „sakupljač“ uz prateći list (PL-O), odvozi otpad na trajno zbrinjavanje. Potvrda o učinjenom dostavlja se kompaniji Xellia d.o.o. Zagreb.

METODE Što se tiče proizvodnih i istraživačkih metoda koje se izvode u laboratorijima, sve su one propisane, o njima se vode zapisi i sve su naravno poslovna tajna. Samo izvođenje procesa naravno da utječe na elemente EHS, i u bilo kojem slučaju pogreške ili lošeg rada, prema pisanoj proceduri , mora se obaviti istraživanje pogreške, ispuniti Izvještaj o pogreški. Pregled pogreški je predmet mjesečnog izvještaja . Što se tiče metoda nadzora nad elementima EHS sistema, one se dijele na interne i na one koje obavljaju Ovlašteni laboratoriji za relevantnu vrstu ispitivanja, učestalošću propisanu Zakonom. Prema Internoj metodi, nadzor svih sustava se obavlja na dnevnoj bazi od strane korisnika (radnika). Na pr. pri ulasku u laboratorij, gdje se rukuje sa vrlo aktivnim i potencijalno opasnim tvarima, radnik na manometru provjerava stanje tlakova, te upisuje pročitanu vrijednost u propisani obrazac. Ispunjeni obrazac tjedno se odlaže u dokumentaciju sustava. U slučaju bilo kakve devijacije, odnosno ako su tlakovi izvan zadanih kriterija, radniku je propisano da ne ulazi u prostor, već o stanju obavještava odgovornu osobu, koja osigurava da se poduzmu korektivne mjere - zove se ovlašteni serviser koji održava sustav. Nakon ovakvih eventualnih „događaja“ te servisiranja, prije nastavka rada, obavezna je ponovna validacija sustava. Slične metode su propisane i za ostale sustave i uređaje. Prije svakog početka rada, radnik je dužan provjeriti sva sredstva rada, kao i prostore, što je također propisano, kako u proceduri kontrole sustava, tako i u odgovornostima svakog zaposlenika. O svim provedenim kontrolama vode se zapisi. Sustav kvalitete osigurava ispunjavanje osnovnih zahtjeva DPP u pogledu: odgovarajuće opreme i prostora, educiranih radnika, dostupnost odobrenih procedura... Propisan je i postupak internog audita (koji na svim lokacijama Xellia-e provode globalni auditori), te samoinspekcije koje se provode lokalno, a kojia se redovito/godišnje procjenjuje status implementacije, usklađenost s regulativom i učinkovitost sustava kvalitete vezano uz zaposlenike, prostore, opreme, dokumentacije, kao i zapise koji svjedoče o svim provedenim aktivnostima. Postojeći sustav primjenjuje se i nadzire kako je opisan. U slučaju bilo kakve izmjene, izmjena se provodi kroz Sustav kontrole izmjene koji osigurava: -upravljanje izmjenama u definiranim procesima, s ciljem osiguravanja kvalitete proizvoda i izbjegavanja neželjenih učinaka izmjene -osigurava usklađenost proizvoda sa zakonom i regulativom -omogućuje implementiranje poboljšanja, povećanje funkcionalsnosti procesa Evaluacija predložene izmjene uključuje procjenu: izvodljivosti, utjecaja na druge proizvode i sustave, utjecaj na status validacije/kvalifikacije i utjecaj na registracijsku dokumentaciju. Na temelju provedene evaluacije izmjena može biti odobrena ili odbijena. Kada je izmjena odobrena, prije implementacije, svi radnici moraju biti upoznati sa promjenom i sa svim dokumentima koji su zahtjevali izmjenu. Nakon implementacije procjenjuje se da li je cilj postignut, te da nije bilo negativnih učinaka na kvalitetu proizvoda. MJERENJA- eksterne kontrole funkcioniranja sustava U svrhu kontrole i praćenja trendova analize raznih sustava kao i radnog okoliša obavljamo mjerenja :

- Radnog okoliša

M&S 14 (2019) 119

Ispitivanje čimbenika radnog okoliša obavlja se sukladno Zakonu o ZNR, Pravilniku o ispitivanju radnog okoliša i prihvaćenim Normama. Mjere se parametri, kao što su: koncentracija organskih i anorganskih plinova i para, te ostalih čimbenika kao što su: temperatura, vlažnost, strujanje zraka, buka i osvijetljenost. Propisanim metodama i mjernim instrumentima Ovlašteni izvršitelji vrše mjerenja, te izrađuju analize dnevne izloženosti radnika djelovanju određenih štetnih tvari. U tablici 1. prikazani su rezultati ispitivanja radnog okoliša obavljeni od strane Ovlaštene osobe.

Tablica 1. Ispitivanje čimbenika radnog okoliša

M&S 14 (2019) 120

U tablici 2. prikazani su rezultati ispitivanja dodatnih parametara kroz vremenski period od 3 godine. Tablica 2. Analiza čimbenika radnog okoliša god Mikorkl:Temp,rel.vlaž.,brzina

struj.zraka Osvjetljenost, Buka Kemijski čimbenici

(acetonitril, metanol) 2016 16 – 23 / 46 / ≤0,2 516 – 820 / 51 db 0 ppm / 6,5 ppm 2017 16 – 23 / 48 / ≤0,2 600 – 820 / 50 db 0 ppm / 5,2 ppm 2018 18 – 23 / 46 / ≤0,2 610 – 810 / 51 db 0 ppm / 5,0 ppm

Izvor: Vlastiti izvor Zakonom je propisano ispitivanje radnog okoliša u periodu jednom u tri godine, međutim kompanija je, u svrhu preventivnog djelovanja, odnosno pravovremenog prepoznavanja eventualnih opasnosti, propisala da se ispitivanje obavlja jedanput godišnje.

- Efikasnost odsisnog sustava u digestorima

Ispitivanje podrazumijeva pregled ispravnosti digestora te njihovih upravljačkih sustava, mjerenje čeone brzine strujanja zraka u skladu s primijenjenim normama te konačnu ocjenu ispravnosti definiranu kriterijima prihvatljivosti. Ispitivanje se obavlja od strane stručne osobe s namjenskom, kalibriranom opremom. Kod ispitivanja su sustavi klimatizacije i ventilacije laboratorijskih prostora međusobno usklađeni, a s ciljem postizanje projektnih vrijednosti gradijenta tlaka. Rezultati mjerenja za svaku pojedinu jedinici dani su zasebno, na ispitnim listovima. U ispitnim listovima navodi se nalaz ispitivača, te preporuke u pogledu eventualno pronađenih nedostataka. Tablica 3. Ispitivanje digestora

godina min/max brzina devijacija/koef.varijabli ocjena 2016 0,28 /0,38/0,33 m/s 0,0335/10,21% zadovoljava 2017 0,37/0,59/0,50 m/s 0,0688/13,88% zadovoljava 2018 0,35/0,48/0,41 m/s 0,0495/12,17% zadovoljava

Izvor: Interni dokument Osim prema kriterijima prihvatljivosti mjerenja na sustavu tehnološkog odsisa, a prema prihvaćenim Normama (HRN EN) provjerava se još i tehnička ispravnost samog uređaja ( indikatorske lampice, ventilator, rasvjeta, dizanje i spuštanje zaslona i pregled kućišta i radne plohe).

M&S 14 (2019) 121

RASPRAVA U ovom pregledu nastojalo se opisati kako su u kompaniji Xellia d.o.o, u sve njene postupke i procese ugrađeni, zahtjevi EHS-a. Također je opisano kako se ti parametri bilježe, kako se postupa u slučaju rezultata izvan specifikacija i to na svim elementima 6M. Kompanija, koja ima sjedište u Danskoj, ima platformu na kojoj se prikupljaju mjesečna izvješća sa svih mjesta proizvodnje diljem svijeta, o postojanju incidenata, ozljeda, izgubljenim radnim satima zbog ozljeda, podaci o eventualnim incidentima u okoliš, prepoznavanju opasnosti, edukaciji i progresu u području EHS-a. Također se prati trend i analizira , što rezultira ispunjavanjem ciljeva upravljanja procesima:

- Integriranje razmatranja o okolišu, zdravlju i sigurnosti u poslovno planiranje i donošenje odluka.

- Uspostavljanje sustava upravljanja za upravljanje rizicima i poboljšavanje performansi. - Uspostavljanje ključnih pokazatelja učinka kako bi se poboljšala razina izvedbe i kako bi se

osigurala usklađenost sa zakonskim i drugim primjenjivim zahtjevima. - Obavljanje unutarnje revizije kako bi se postigla usklađenost s ključnim pokazateljima

uspješnosti, internim EHS standardima i implementiranim sustavima upravljanja. - Promicanje kulture u kojoj svi zaposlenici preuzimaju osobnu odgovornost za upravljanje EHS-

om. - Poticanje dijaloga s dionicima i komuniciranje ciljeva i učinaka u području zaštite okoliša,

zdravlja i sigurnosti.

ZAKLJU ČAK Sustav koji je uspostavljen u kompaniji, od svih propisanih procedura u kojima su ugrađeni svi elementi EHS-a kako to traži odnos prema ljudima, ali i Zakon, počevši od edukacije, a nastavlja se sa svim radnim zadacima i odgovornostima, od definiranja odgovornosti do izvještavanja o obavljenom prema Upravi, pokazuje efikasnost u provedbi. Rezultati koji su prikazani, a mjereni su od Ovlaštenih osoba u skladu s propisanim metodama, pokazuju da je trend izmjerenih čimbenika radnog okoliša zadovoljavajući u odnosu na propisane zahtjeve, pa stoga se sa sigurnošću može tvrditi da niti jedan od praćenih parametara nema utjecaj niti na zdravlje radnika niti na okoliš. LITERATURA Propisi • Zakon o zaštiti na radu, N. N. br. 71/14, 118/14, 94/14, 96/18 • Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07) • Pravilnik o ispitivanju radnog okoliša (NN 16/16) • Zakon o otpadu (NN 178/04 i 111/06, 60/08 i 87/09) • Uredba o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada

(NN 50/05, 39/09) • Pravilnik o gospodarenju otpadom (NN 23/07, 111/07) • Zakon o zaštiti od požara (NN 92/10) Norme • HRN EN ISO 9001:2015, Sustavi upravljanja kvalitetom – Zahtjevi • DPP- EU Guidelines to Good Manufacturing Practice (14th Edition of November 2018) Internet • International Organization for Standardization, http://www.iso.org (1.3.2019.) Interni dokumenti • Priručnik integriranog sustava kvalitete

M&S 14 (2019) 122

BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA

Zagorka Krsti ć Prša Xellia d.o.o. Zagreb, Hrvatska Zagorka.krstic-prsa@xellia.com Više od 30 godina radnog iskustva u farmaceutskoj industriji. Radila u Plivi 28 godina na raznim poslovima, između ostalog referent ZNR i kao Interni auditor za ZNR. Dobitnica Plivine nagrade za dostignuća u području ZNR. U Energonu FM radila kao voditeljica Odjela Higijena, te stručna suradnica u odjelu Kvalitete, implementacije i ZNR. Školovala se na Visokoj školi za sigurnost na radu, te stekla zvanje stručnjaka zaštite na radu, zatim na Zdravstvenom veleučilištu, stekla zvanje bacc.san.inženjerstva, te u Centru za strateško upravljanje stekla zvanje Menadžera kvalitete. Položen stručni ispit stručnjaka zaštite na radu, te ispit andragogije. Zadnjih 5 godina radi u Xellia d.o.o., farmacetskoj kompaniji, kao suradnica podrške u I&R. BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR More than 30 years of work experience in the pharmaceutical industry. She worked in Pliva for 28 years in various jobs, including the Occupational Safety and Health (OSH) Officer and as an Internal Auditor for OSH. Winner of Pliva Award for Achievements in the Area of OSH. Worked at Energon FM as Head of Department of Hygiene, and as an associate in the Quality, Implementation and OSH department. She earned a degree in occupational safety at the High School of Occupational Safety; a Bachelor's degree in Sanitary engineering at the University of Applied Health Sciences; and a Quality Manager vocation at the Center for Strategic Management. She passed the expert examination for occupational safety specialists and the certification in andragogy. For the last 5 years she has been working at the Xellia ltd. pharmaceutical company, as an associate of R&D support.

M&S 14 (2019) 123

15 Croatian language

Subject review

Darko Palačić KONCEPT UPRAVLJANJA PROCESOM ZAŠTITE ZDRAVLJA I SIG URNOSTI NA RADU

PREMA ISO 45001:2018 Sažetak U radu se prikazuju teorijske postavke upravljanja procesima i procesnog pristupa sa naglasnom na primjenu koncepta upravljanja procesom zaštite zdravlja i sigurnosti na radu prema normi ISO 45001:2018. U prvom dijelu radu prikazane su teorijske postavke upravljanja procesima i procesnog pristupa uz opis implementacije procesnog pristupa, planiranja procesa, analize procesa te korektivnih radnji za poboljšanje. Uz navedeno iznose se teorijske postavke zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. U drugom dijelu rada naglašava se značaj koji upravljanje procesima i procesni pristup predstavljaju kao način organiziranja i upravljanja aktivnostima kako bi se stvorila vrijednost za organizaciju, klijente i druge zainteresirane strane. Provedba zaštite zdravlja i sigurnosti na radu neophodna je za normalno funkcioniranje poslovne organizacije, a primjena ovakvog pristupa stvara posebnu vrijednost za organizaciju. Međunarodna norma ISO 45001:2018 potiče usvajanje procesa upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu. Koncept upravljanja procesom zaštite zdravlja i sigurnosti na radu definiran je strukturom i zahtjevima same norme, a poznat je kao PDCA (planiraj-uradi-provjeri-djeluj). U radu je prikazan koncept upravljanja procesom zaštite zdravlja i sigurnosti na radu prema ISO 45001:2018. Klju čne riječi: ISO 45001:2018, koncept, upravljanje procesom, zaštita zdravlja i sigurnost na radu.

THE CONCEPT OF MANAGING THE PROCESS OF HEALTH AND S AFETY AT WORK ACCORDING TO ISO 45001:2018

Abstract The paper presents the theoretical settings of process control and process approach with an emphasis on the application of the concept of management of the process of health and safety at work according to standard ISO 45001:2018. The first part of the paper presents the theoretical settings of process management and process approach with a description of the implementation of the process approach, process planning, process analysis and corrective actions for improvement. In addition to this, theoretical settings of health and safety at work are presented. The second part of the paper emphasizes the importance of process management and process approach as a way of organizing and managing activities in order to create value for the organization, clients and other stakeholders. Implementation of health and safety at work is necessary for the normal functioning of a business organization, and the application of this approach creates a special value for the organization. International Standard ISO 45001:2018 encourages the adoption of a health and safety management process. The concept of managing the process of health and safety at work is defined by the structure and requirements of the norm itself, and it is known as the PDCA (Plan-Do-Check-Do-Act). The paper presents the concept of managing the health and safety process at work according to ISO 45001: 2018. Key words: concept, health and safety at work, ISO 45001:2018, process management.

M&S 14 (2019) 124

UVOD Upravljanje procesima i procesni pristup Gotovo u pravilu organizacije su tradicionalno osmišljene i upravljane u funkcionalnom smislu s organizacijskom shemom. Bilo da je riječ o hijerarhijskom, funkcionalnom i divizijskom ili matričnom sustavu, fokus je na upravljanju definiranim entitetima unutar područja primjene. Međutim, entiteti sami po sebi ne mogu pružiti vanjsku vrijednost. Vrijednost se kolektivno stvara suradnjom između svih funkcionalnih entiteta. [3] Postoje brojne definicije procesa, no generički možemo reći da je proces skup uzajamno povezanih ili međusobno ovisnih radnja koje ulazne veličine pretvaraju u rezultate. Danas je upravljanje procesima dobro uspostavljen alat za upravljanje. Upravljanje procesima za cilj ima povećanje učinkovitosti te se stoga smatra osnovom i za gospodarski razvoj i za gospodarstvo u cjelini. Pregled znanstvene literature otkriva mnoge teorijske koncepte koji se u nekim aspektima mogu znatno razlikovati, čak do točke uzajamne kontradikcije. [10] Upravljanje procesima postalo je inspiracija i temelj mnogih istraživačkih i aplikativnih inicijativa u više od desetak posljednjih godina. Što se tiče teorije menadžmenta, jedan od trendova u upravljanju organizacijom je procesni pristup koji sveobuhvatno i horizontalno prati strukturu organizacije. U ovom pristupu, odabrane elemente organizacije koordinira voditelj određenog procesa, koji je odgovoran za nadzor i koordinaciju tijeka ovog procesa. [2] Procesnim pristupom procesi se pokušavaju učiniti vidljivijima. Postoji mnogo definicija procesnog pristupa, odnosno procesne orijentacije. Može se konstatirati da pojam procesnog pristupa služi za opis organizacije koja ističe holističke procese pomoću kojih upravlja cijelim lancem vrijednosti nekog proizvoda ili usluge. Također, procesni pristup može se opisati kao sastavnica strukture, fokusa, mjerenja, vlasništva i korisnika. [4] Cilj i svrha istraživanja Razvoj i unapređivanje procesa upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnošću na radu ovisi o brojnim čimbenicima. Između ostalog značajan doprinos njegovom razvoju daju i međunarodne norma iz područja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. Slijedom navedenoga, svrha je ovog istraživanja prikupiti nove spoznaje o konceptu upravljanja rocesom zaštite zdravlja i sigurnošću na radu prema ISO 45001:2018. Cilj istraživanja je definirati i prikazati koncept upravljanja procesom zaštite zdravlja i sigurnošću na radu prema ISO 45001:2018 za učinkovito upravljanje zaštite zdravlja i sigurnošću na radu. Zadaci istraživanja Sukladno postavljenom cilju, zadaci istraživanja su: − analizirati i prikazati teorijske postavke upravljanja procesima i procesnog pristupa − analizirati i prikazati temeljne zahtjeve i strukturu norme ISO 45001:2018 − definirati i prikazati koncept upravljanja procesom zaštite zdravlja i sigurnošću na radu prema ISO

45001:2018. METODE Temeljem utvrđenog problema, postavljenog cilja i zadataka znanstvenog istraživanja, izabrane su prikladne znanstvene metode koje čine metodiku rada. U tu svrhu primjenjuje se niz znanstvenih metoda koje svojom kombinacijom i redoslijedom čine utvrđenu metodologiju istraživanja koje trebaju zadovolji zahtjeve planiranog teorijskog istraživanja. Metode istraživanja predstavljaju način svrhovitog rješavanja problema. Metodom studija dokumentacije i sadržaja analiziraju se: − teorijske postavke upravljanja procesima − teorijske postavke procesnog pristupa − sadržaj zahtjeva i struktura norme ISO 45001:2018 − mogućnosti utvrđivanja koncepta zaštite zdravlja i sigurnošću na radu prema ISO 45001:2018. Teorijske postavke upravljanja procesima, procesnog pristupa i zaštite na radu analiziraju se iz odabrane znanstvene literature. Pri tome se koristi kombinacija deduktivne i induktivne analize kao bi se klasificirale i sažele teorijske osnove predmeta istraživanja. Metodom analize sadržaja raščlanjuju se teorijske postavke. Metodom deskripcije opisuju se bitne značajke i sam koncept upravljanja. Nakon

M&S 14 (2019) 125

provedene analize i usporedbe sintetiziraju se bitna svojstva, izvode zaključci te se definira koncept upravljanja procesom zaštite zdravlja i sigurnošću na radu prema ISO 45001:2018. REZULTATI I RASPRAVA Teorija upravljanja procesima Proces je skup aktivnosti koje su međusobno povezane ili međusobno djeluju. Procesi koriste resurse za pretvaranje ulaza u izlaze. Ulazi i izlazi su međusobno povezani jer izlaz iz jednog procesa često postaje ulaz za drugi proces. ISO norme definiraju izlaz kao "rezultat procesa". Poslovni proces sa svojim aktivnostima koristi određene poslovne resurse (ljudske, materijalne, financijske, vremenske, informacijske i dr.) s ciljem zadovoljenja potreba korisnika u najširem smislu. Izlaz iz procesa ostvaruje postavljeni cilj, uz istodobno ostvarivanje nove vrijednosti za organizaciju. [14] Neovisno u nizu poznatih definicija proces se u može definirati kao niz logički povezanih aktivnosti od kojih se zapravo sastoji, uz jasno određene ulaze i izlaze iz procesa. [8] Upravljanje poslovnim procesima fokusira se na poboljšanje korporativne uspješnosti kroz upravljanje i optimizaciju poslovnih procesa neke tvrtke. Stoga se upravljanje procesima može opisati kao proces optimizacije procesa. Upravljanje procesima omogućuje organizaciji da bude učinkovitija, efikasnija i sposobnija za promjene nego ako je funkcionalno usmjerena, sa tradicionalnim hijerarhijski pristup upravljanju. [6] Može se reći da je proces sam po sebi sustav, odnosno određena logična struktura. Sastavljen je od elemenata, podprocesa, procesnih koraka, aktivnosti, složenih po određenom logičnom slijedu odvijanja i ima svoju funkciju. Izgradnja procesa na indirektan je način izgradnja cjelokupnog poslovnog sustava ili sustava funkcioniranja nečega, koji se sastoji od podsustava poput podsustav organizacijskog ustroja, dokumentacijskog, informacijskog, komunikacijskog, upravljačkog podsustava te procesne strukture i sl. [7] Upravljanje poslovnim procesima kombinira menadžerski pristup sa odgovarajućom tehnologijom u cilju poboljšavanja performansi poduzeća. Upravljanje poslovnim procesima (eng. Business Process Management, BPM) je sustavan pristup poboljšavanja poslovanja temeljen na oblikovanju, mjerenju, analizi, poboljšanju i upravljanju procesima. Upravljanje poslovnim procesima se oslanja na poslovni pristup upravljanja promjenama zbog unapređivanja poslovnih procesa s konačnim ciljem ostvarenja poslovnih ciljeva, pri čemu promjene obuhvaćaju cijeli životni ciklus procesa: od definiranja i modeliranja do izvođenja, analize i optimizacije procesa. Poslovanje je sustav integriranih procesa. Shvaćati kako se odvija poslovanje i komuniciranje između zaposlenika, partnera, kupaca i dobavljača kritična stvara poslovnu prednost. Prema Bosilj Vukšić, Hernaus i Kovačić osnovna obilježja poslovnih procesa su slijedeća: − svaki proces ima svrhu − svaki proces ima vlasnika − svaki proces ima početak i završetak − u proces ulaze inputi, a izlaze outputi − proces je sastavljen od sekvencijski izvedivih aktivnosti − na temelju ulaza i izlaza procesa lako se utvrđuje uspješnost procesa − da bi proces opstao treba imati poznate unutarnje i vanjske dobavljače i potrošače − unaprjeđenje procesa je neizbježno. [4] Slika 1. Pojednostavljeni primjer procesa zaštite zdravlja i sigurnosti na radu Izvor: Vlastiti

NAZIV RESURSI

REGULATIVA NORME

AKTIVNOSTI

ULAZI IZLAZI

POKRETAČ

ZAHTJEVI ZA

SIGURNOST RADNICI

NADZOR

M&S 14 (2019) 126

Ovisno o kontekstu u kojem se poslovni proces spominje postoji nekoliko klasifikacija procesa. Svaka poslovna otganizacija predstavlja poseban slučaj i mora se promatrati kroz međusobnu povezanost poslovnih procesa i njima pripadajućih dimenzija. Neovisno o veličini, djelatnosti ili drugim specifičnostima organizacije, sva poduzeća imaju cijeli niz zajedničkih procesa i poslovnih dimenzija: − podjela po organizacijskoj strukturi − podjela po vremenskim intervalima − podjela po teritoriju − podjela po kategorijama proizvoda i usluga − podjela po dobavljačima i kupcima. Prema polju djelovanja procesa unutar organizacije moguća je sljedeća podjela: − individualni procesi koje obavljaju pojedinci − vertikalni (funkcijski) procesi koji su dio funkcijske jedinice ili odjela organizacije − horizontalni procesi koji prolaze kroz nekoliko funkcijskih jedinica. Svi procesi mogu biti više ili manje uspješni. Uspješni procesi imaju svoja obilježja, a to su: − proces treba biti usmjeren na korisnika kome je namijenjen izlaz iz procesa − outputi procesa trebaju stalno pružati dodanu vrijednost − proces treba imati sposobnog vlasnika procesa − proces je razumljiv svima i u odlučivanje su uključeni svi oni koji sudjeluju u procesu − postavljene su mjere uspješnosti i učinkovitosti procesa − nužno je neprekidno unaprjeđivanje procesa. [6] Teorija procesnog pristupa Procesni pristup je strategija upravljanja. Kada menadžeri koriste procesni pristup, to znači da upravljaju i kontroliraju procese koje provode njihove organizacije, interakcije između tih procesa i ulaze i izlaze koji te procese povezuju. To također znači da upravljaju tim procesnim interakcijama kao sustavom. [1] Procesni pristup prvi put je uveden i primijenjen u normi ISO 9001:2000. Od tada pa nadalje sve nove norme primjenjuju procesni pristup. I dok se koncept sustava upravljanja u ISO normama koji se temelji na procesima nije promijenio, zahtjevi u novim normama i novim verzijama norma postali su specifičniji i manje dvosmisleni. Primjena procesnog pristupa omogućuje organizaciji da zadovolji zahtjeve korisnika i omogući stalno poboljšavanje. Procesni pristup podrazumijeva da organizacija upravlja svojim poslovanjem odnosno aktivnostima kao sustavom procesa, a ne odjelima, ljudima ili proizvodima. Može se konstatirati da pojam procesnog pristupa služi za opis organizacije koja ističe holističke procese pomoću kojih upravlja cijelim lancem vrijednosti nekog proizvoda ili usluge. Također, procesni pristup može se opisati kao sastavnica strukture, fokusa, mjerenja, vlasništva i korisnika. [4] Vizualizacija procesnog pristupa može biti izuzetno korisna. Omogućuje interakciju i mapiranje procesa što dodatno može omogućiti bolje organiziranje procesa i često je koristan alat. U tom smislu često s koriste dijagrami toka koji predstavljaju dobar način da se opišu i raščlane procesi na dijelove kako bi lakše objasnili i poboljšali procesi. Dijagrami toka su jednostavni dijagrami koji mapiraju proces, olakšavajući vizualizaciju i komunikaciju. Oni omogućuju da se vidi što se točno događa u procesu kao i njihova interakcija. Svrha primjene procesnog pristupa je unaprediti način organiziranja posla i posao učiniti učinkovitijim i efikasnijim. Ovaj pristup zahtijeva usvajanje radikalno novog i potpuno logičnog načina na koji organizacije promatraju svoje aktivnosti. Podrazumijeva identificiranje, razumijevanje i upravljanje poslovnim procesima tvrtke. Svi ti procesi već postoje u okviru organizacije (pomoću tih procesa se odvijaju svakodnevne aktivnosti), ali su oni nevidljivi. Procesni pristup je neophodan kako bi se:

− osiguralo da proizvodi i usluge imaju konzistentnu kvalitetu koju je moguće ponoviti − kontinuirano mjerile i poboljšavale poslovne performanse − smanjili troškovi i osigurala učinkovitost − osigurala transparentnost u poslovanju i upravljalo rizikom − osigurala standardizacija i ponovno korištenje pojedinih komponenti − vodilo restrukturiranje i poslovna optimizacija − upravljalo kompleksnim zadacima i lancima nabave − automatiziralo poslovanje i omogućilo poslovanje na globalnoj razini.

M&S 14 (2019) 127

Procesi su različiti, prije svega, po svojoj prirodi i stupnju složenosti, te imaju određenu strukturu. Njihovi jednostavniji dijelovi ili sastavnice, na slijedećoj nižoj razini su podprocesi, odnosno procesni koraci. Pored toga što je nužno procese izgrađivati primjenom metodologije za koju se organizacija opredijelila, jednako je tako nužna njezina dosljedna primjena u obradi svih sastavnica nekog procesa. Razlog za to je činjenica da je čest slučaj da je izlaz (output) iz jednog procesa istovremeno ulaz (input) u neki drugi proces, a gotovo redovito je izlaz (output) iz jednog procesnog koraka istovremeno ulaz (input) u drugi procesni korak istog procesa. Na navedeni način osiguravamo prepoznatljivost i jednostavno uočavanje međusobnih veza između više procesa jednog sustava. Upravo su te međusobne veze između više procesa sinergija koju prepoznajemo kao procesni pristup. [7] Procesni pristup je strategija upravljanja koja uključuje ciklus „plan-do-check-act“ (engl. Plan-Do-Check-Act, PDCA) i razmišljanje utemeljeno na riziku. To znači da se procesi upravljaju i kontroliraju. To također znači da ne samo da razumijemo što su temeljni procesi, već i kako se uklapaju. [11] Slika 2. Prikaz primjene PDCA ciklusa u procesnom pristupu Izvor: Vlastiti Procesni pristup uključuje uspostavljanje procesa organizacije na način da djeluju kao integrirani i cjeloviti sustav. Sustav upravljanja integrira procese i provodi potrebna mjerenja za postizanje ciljeva. Procesi definiraju međusobno povezane aktivnosti i provjere kako bi se postigli željeni rezultati. Detaljno planiranje i kontrole mogu se definirati i dokumentirati prema potrebi, ovisno o kontekstu organizacije. Procesni pristup u svojoj suštini mora sadržavati razmišljanje temeljeno na rizicima. Razmišljanje temeljeno na rizicima u procesnom pristupu primjenjuje se za: − odlučivanje kako će se riješiti rizik (pozitivan ili negativan) u uspostavljanju procesa za poboljšanje

izlaznih rezultata procesa i sprječavanje neželjenih rezultata

− definiranje opsega planiranja procesa i kontrola potrebnih na temelju rizika

− poboljšanje učinkovitost sustava upravljanja

− održavanje i upravljanje sustavom koji suštinski rješava rizik i ispunjava ciljeve. Nastanak norme ISO 45001:2018 Prema izračunima Međunarodne organizacije rada (ILO) za 2017. godinu, na radnim mjestima godišnje se u cijelom svijetu desi oko 2,78 milijuna smrtnih nesreća. Svaki dan gotovo 7700 ljudi umre od bolesti vezanih uz rad ili ozljeda na radu, a svake godine desi se oko 374 milijuna ozljeda i bolesti vezanih uz rad koje uzrokuju odsutnosti s posla. [15] Stoga je ISO dao zadatak projektnom odboru ISO/PC 283 da pripremi normu ISO 45001:2018 koja će pružiti okvir za povećanje sigurnosti, smanjenje rizika te poboljšanje zdravlja na radnom mjestu, omogućujući organizaciji da proaktivno poboljšava svoje performanse zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. Norma ISO 45001:2018 objavljena je 12.03.2018. godine i zamjenjuje normu BS OHSAS 18001:2007. Svrha ISO 45001 je omogućiti organizaciji da proaktivno poboljšava svoje performanse zdravlja i sigurnosti na radu u sprječavanju ozljeda i bolesti. ISO 45001 je puno lakše integrirati sa drugim normama za sustave upravljanja (ISO 9001, ISO 14001,

M&S 14 (2019) 128

ISO 27001 i dr.) nego je to bio slučaj sa OHSAS 18001. Primjena ISO 45001 osigurava uvjete i smjernice za primjenu sustava i strukturu kako bi se zaštitili zaposlenici i smanjio rizik. Norma je projektirana tako da bude efikasno integrirana u postojeće sustave upravljanja i dopunjuje srodne programe za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu. [12] ISO 45001 prati HLS “High-Level Structure” strukturu definiranu u Aneksu SL koji se koristi za revidirana izdanja ISO 14001 i ISO 9001 koje su objavljene 2015. godine. Annex SL opisuje okvir za generički sustav upravljanja te stvara predložak za sustave upravljanja. To znači da norma ima zajedničku strukturu sa svim novim i revidiranim normama ISO sustava upravljanja. Annex SL Tijekom proteklih godina Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) je objavila čitav niz normi sustava upravljanja koje su pokrivale područja kvalitete, okoliša, sigurnosti hrane, informacijske sigurnosti, upravljanja rizicima itd. Iako su sve norme imale određene zajedničke elemente, svaka je imala svoju strukturu i zahtjeve što je dovodilo do određenih problema kod uvođenja, pogotovo ako se uvodio integrirani sustav. [13] Kako bi se takvi problemi izbjegli u budućnosti, ISO je 2012. godine objavio novu uputu pod nazivom Annex SL. Cilj ove upute je da se prilikom izrade novih norma osiguraju jednaka struktura, tekst, uobičajeni nazivi i definicije za sve nove norme sustava upravljanja. Sve norme objavljene nakon usvajanja Annex SL prate HLS “High Level Structure”. Struktura norme definirana u Annex SL koristi se za sva revidirana izdanja, kao i za nove norme. To znači da norme imaju identičnu strukturu. [9] Prema Annex SL osnovna struktura svih norma sadrži 10 poglavlja. Proučavanjem sukladnosti zahtjeva prije primjene Annex SL sa HLS i nakon njihove primjene u strukturiranju različitih norma primjetna je značajna razlike u preklapanju zahtjeva što je također omogućilo jednostavniju integraciju i međusobno spajanje različitih norma u jedinstveni integrirani sustav upravljanja. Primjenom Annex SL stvara se jedinstveni koncept upravljanja procesima prema međunarodnim normama. Slika 3: Razlika u preklapanju zahtjeva različitih norma u integriranom sustavu upravljanja prije i nakon primjene Annex SL Izvor: Petras Palačić, M., Palačić, D: Upravljanje projektom implementacije integriranog sustava upravljanja, 13th International Conference Management and Safety 2018, 15.-16.06.2018., Proceedings, 389-400, ESSE, Ohrid, 2018. Koncepta upravljanja procesom prema ISO 45001:2018 Elementi koncepta upravljanja procesom zaštite zdravlja i sigurnosti na radu predstavljaju strukturu zahtjeva norme ISO 45001 koja je sukladna sa Annex SL. U nastavku se prikazuje osnovni elementi zahtjeva koji čine koncept upravljanja procesom zaštite zdravlja i sigurnosti na radu prema normi ISO 45001:2018.

ISO 9001

OHSAS 18001

ISO 14001

ISU

ISO 9001

ISO 14001

ISO 27001

ISO 45001

Prije Annex SL Nakon Annex SL

ISU

M&S 14 (2019) 129

1 Područje primjene Norma specificira zahtjeve sustava upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu (OH&S) i daje smjernice za korištenje istog, omogućava organizacijama pružanje sigurnih i zdravih radnih okolina sprečavajući ozljede i bolesti na radu, kao i proaktivno poboljšanje provedbe OH&S-a. Primjenjuje se na bilo koju organizaciju koja želi uspostaviti, implementirati i održavati sustav upravljanja za poboljšanje zdravlja i sigurnosti na radu, uklanjanje opasnosti i minimiziranje rizika, iskorištavanje prilika OH&S i uklanjanje neusklađenosti OH&S sustava upravljanja povezane s aktivnostima istog. 2 Upućivanje na druge norme U ovoj normi ne postoje normativne reference. 3 Pojmovi i definicije Pobrojano je i objašnjeno ukupno 37 pojmova i definicija. 4 Kontekst organizacije 4.1 Razumijevanje organizacije i njenog konteksta Razumijevanje konteksta organizacije koristi se za uspostavljanje, implementaciju, održavanje i kontinuirano poboljšanje njenog OH&S sustava upravljanja. Unutarnja i vanjska pitanja mogu biti pozitivna ili negativna i uključuju uvjete, karakteristike ili promjenjive okolnosti koje mogu utjecati na OH&S sustav upravljanja. 4.2 Razumijevanje potreba i očekivanja radnika i drugih zainteresiranih strana Zainteresirane strane, pored radnika, mogu uključivati: pravna i regulatorna tijela (lokalna, regionalna, državna/pokrajinska, nacionalna ili međunarodna); roditeljske organizacije; dobavljače, izvođače i kooperante; predstavnike radnika; radničke organizacije (sindikati) i organizacije poslodavaca; vlasnike, dioničare, klijente, posjetitelje, lokalne zajednice i susjedi organizacije te opće javnosti; kupce, medicinske usluge, medije, akademske zajednice, poslovne udruge i nevladine organizacije; organizacije zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, stručnjaka za zaštitu na radu i zdravstvenih djelatnika. 4.3 Utvrđivanje područja primjene OH&S sustava upravljanja Organizacija ima slobodu i fleksibilnost u definiranju granica i primjenjivosti OH&S sustava upravljanja. Granice i primjenjivost mogu uključivati cijelu organizaciju ili određeni dio organizacije, pod uvjetom da u tog dijela organizacije ima svoje funkcije, odgovornosti i ovlasti za uspostavljanje OH&S sustava upravljanja. Područje primjene se ne smije upotrebljavati za isključivanje aktivnosti, proizvoda i usluga koji imaju ili mogu utjecati na OH&S uspješnost organizacije ili izbjegavanje zakonskih zahtjeva i drugih zahtjeva. 4.4 OH&S Sustav upravljanja Organizacija zadržava autoritet, odgovornost i autonomiju da odluči kako će ispuniti zahtjeve ove norme, uključujući razinu pojedinosti i opseg. Ako se ova norma provodi za određene dijelove organizacije, pravila i postupci razvijeni od strane drugih dijelova organizacije mogu se upotrijebiti za ispunjavanje zahtjeva ove norme, pod uvjetom da su primjenjivi na određeni dio ili dijelove koji će biti podložni njima i da su u skladu sa zahtjevima ove norme. 5 Vodstvo i sudjelovanje radnika 5.1 Vodstvo i predanost Vodstvo i predanost top menadžmenta organizacije, uključujući svijest, odaziv, aktivnu podršku i povratne informacije, od presudne su važnosti za uspjeh OH&S sustava upravljanja i postizanja željenog ishoda. Stoga uprava organizacije ima specifične odgovornosti za koje treba biti osobno uključen ili koje moraju usmjeravati. 5.2 OH&S politika OH&S politika je skup načela navedenih kao obveze u kojima top menadžment opisuje dugoročni smjer organizacije kako bi podržao i kontinuirano unaprijedio svoju OH&S provedbu.

M&S 14 (2019) 130

5.3 Organizacijske uloge, odgovornosti i ovlasti Osobe uključene u OH&S sustav upravljanja organizacije trebaju imati jasno razumijevanje svojih uloga, odgovornosti i ovlasti za postizanje željenih ishoda OH&S sustava upravljanja. 5.4 Savjetovanje i sudjelovanje radnika Savjetovanje i sudjelovanje radnika i, tamo gdje postoje, predstavnika radnika mogu biti ključni čimbenici uspjeha za OH&S sustav upravljanja i treba ih poticati kroz procese koje je uspostavila organizacija. Savjetovanje podrazumijeva dvosmjernu komunikaciju koja uključuje dijalog i razmjenu. 6 Planiranje 6.1 Radnje za rješavanje rizika i prilika Planiranje je tekući proces koji uzima u obzir promjenjive okolnosti i kontinuirano određivanje rizika i prilika, kako za radnike, tako i za OH&S sustav upravljanja. Neželjeni učinci mogu uključivati ozljede na radu i bolesti, nepridržavanje zakonskih zahtjeva i ostalih zahtjeva ili oštećenje ugleda i sl. Planiranje razmatra odnose i interakcije između aktivnosti i zahtjeva za sustav upravljanja u cjelini. OH&S prilike se bave identifikacijom opasnosti, načinom komuniciranja istih te analizom i ublažavanjem poznatih opasnosti, te strategijama poboljšanja sustava. Identifikacija opasnosti počinje u fazi konceptualnog dizajna bilo kojeg novog radnog mjesta, objekta, proizvoda ili organizacije, a traje tijekom cijelog životnog ciklusa kako bi se odražavalo trenutne, promjenjive i buduće aktivnosti. Organizacija može koristiti različite metode za procjenu OH&S rizika kao dio svoje ukupne strategije za rješavanje različitih opasnosti ili aktivnosti. Metoda i složenost procjene ovise o opasnostima povezanim s aktivnostima organizacije. Proces procjene trebao bi razmotriti OH&S prilike i druge prilike, njihove prednosti i potencijal za poboljšanje OH&S provedbe. Organizacija mora utvrditi zakonske i druge zahtjeve koji se primjenjuju na njezine opasnosti, OH&S rizike i OH&S sustav upravljanja. Planirane aktivnosti trebaju se prvenstveno voditi kroz OH&S sustav upravljanja i uključivati integraciju s drugim poslovnim procesima, poput onih uspostavljenih za upravljanje okolišem, kvalitetom, kontinuitetom poslovanja, rizikom, financijskim ili ljudskim resursima. Kada procjena rizika i drugih OH&S rizika utvrdi potrebu za kontrolu, planiranje aktivnosti određuje kako se one provode tijekom rada (primjerice, određivanje treba li uključiti ove kontrole u radne upute ili u akcije za poboljšanje kompetencija). 6.2 OH&S ciljevi i planiranje njihova postizanja Ciljevi se uspostavljaju za održavanje i poboljšanje OH&S uspješnosti te trebaju biti povezani s rizicima, prilikama i kriterijima uspješnosti koje je organizacija utvrdila potrebnim za postizanje željenih ishoda OH&S sustava upravljanja. OH&S ciljevi mogu se integrirati s drugim poslovnim ciljevima i trebali bi biti postavljeni na odgovarajuće funkcije i razine. Ciljevi mogu biti strateški, taktički ili operativni. Organizacija može planirati postizanje ciljeva pojedinačno ili kolektivno. 7 Podrška 7.1 Resursi Primjeri resursa su: ljudski, prirodni, infrastruktura, tehnologija i financijski. 7.2 Osposobljenost Osposobljenost radnika trebala bi uključivati znanja i vještine potrebne za prikladnu identifikaciju opasnosti i rješavanje OH&S rizika povezanih s njihovim radom i radnim mjestom. 7.3 Svjesnost Osim radnika (osobito privremenih radnika), izvođači radova, posjetitelji i ostale stranke trebaju biti svjesni OH&S rizika kojima su izloženi. 7.4 Komunikacija Komunikacijski proces koji je uspostavila organizacija treba osigurati prikupljanje, ažuriranje i širenje informacija. Također, treba osigurati da se daju relevantne informacije, primljene i razumljive svim relevantnim radnicima i zainteresiranim stranama.

M&S 14 (2019) 131

7.5 Dokumentirane informacije Važno je zadržati složenost dokumentiranih informacija na najmanjoj mogućoj razini kako bi se osigurala učinkovitost, djelotvornost i jednostavnost u isto vrijeme. 8 Radni proces 8.1 Operativno planiranje i kontrola Potrebno je uspostaviti i implementirati operativno planiranje i kontrolu procesa kako bi se poboljšala zaštita zdravlja i sigurnosti na radu, uklanjanjem opasnosti ili, ako to nije moguće, smanjenjem OH&S rizika na razinu što je manje moguće za operativna područja i aktivnosti. Hijerarhija kontrola ima za cilj osigurati sustavni pristup povećanju zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, uklanjanju opasnosti i smanjivanju ili kontroli OH&S rizika. Mjere koje se mogu provesti na svakoj razini su: uklanjanje; zamjena; inženjerske kontrole, reorganizacija posla ili oboje; administrativne kontrole, uključujući obuku; osobna zaštitna oprema. Cilj upravljanja procesom promjene je poboljšanje zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, smanjujući na najmanju moguću mjeru uvođenje novih opasnosti i OH&S rizika u radno okruženje, kako se događaju promjene (npr. tehnologija, oprema, objekti, radni postupci i procedure, specifikacije, sirovine, osoblje, norme ili propisi). Proces nabave trebao bi se koristiti za utvrđivanje, procjenu i uklanjanje opasnosti i za smanjenje OH&S rizika, primjerice proizvoda, opasnih tvari ili tvari, sirovina, opreme ili usluga prije njihovog uvođenja na radno mjesto. Organizacija treba koordinirati procese nabave sa svojim izvođačima radi utvrđivanja opasnosti te procjene i kontrole rizika. Organizacija može postići koordinaciju aktivnosti svojih izvođača kroz ugovore koji jasno definiraju odgovornosti uključenih strana, te potvrditi da su izvođači sposobni obavljati svoje zadatke prije nego što im bude dopušteno da nastave sa svojim radom. Kada se koriste usluge outsourcinga, organizacija mora imati kontrolu nad eksternaliziranim funkcijama i procesima kako bi se postigao željeni ishod OH&S sustava. 8.2. Pripravnost i odgovor na izvanredne situacije Planovi pripravnosti u izvanrednim situacijama mogu uključivati prirodne, tehničke i antropogene (koje je stvorio čovjek) događaje koji se javljaju unutar i izvan normalnog radnog vremena. Organizacija mora uspostaviti, implementirati i održavati procese koji su potrebni za pripremu i odgovor na potencijalne izvanredne situacije. 9 Vrednovanje uspješnosti 9.1 Praćenje, mjerenje, analiza i vrednovanje uspješnosti 9.1.1 Općenito Kako bi se postigli željeni ishodi OH&S sustava upravljanja, procesi se trebaju pratiti, mjeriti i analizirati. Primjeri onoga što se može pratiti i mjeriti su: pritužbe na profesionalne bolesti, zdravlje radnika (kroz nadzor) i radno okruženje; incidente na radu, ozljede i bolesti, te pritužbe, uključujući trendove; učinkovitost operativnih kontrola i vježbi u slučaju izvanrednih situacija, ili potrebu za izmjenama ili uvođenju novih kontrola; nadležnost i sl. Praćenje može uključivati kontinuiranu provjeru, nadzor, kritičko promatranje ili utvrđivanje statusa kako bi se identificirala promjena s tražene ili očekivane razine provedbe. Primjeri uključuju upotrebu intervjua, pregleda dokumentiranih informacija i opažanja posla koji se obavljaju. Mjerenje općenito uključuje numeričko ocjenjivanje objekata ili događaja, što je osnova za kvantitativne podatke i općenito je povezana s procjenom učinka sigurnosnih programa. 9.1.2 Procjena usklađenosti Učestalost i vrijeme procjene usklađenosti mogu varirati ovisno o važnosti zahtjeva, promjenama u radnim uvjetima, promjenama u zakonskim propisima i drugim zahtjevima te o prošlom radu organizacije. Organizacija može koristiti različite metode kako bi zadržala svoje znanje i razumijevanje statusa sukladnosti. 9.2 Interni audit Opseg programa audita trebao bi se temeljiti na složenosti i razini zrelosti OH&S sustava upravljanja. Organizacija može uspostaviti objektivnost i nepristranost internog audita stvaranjem procesa koji razdvajaju uloge auditora kao internih auditora od redovnih dodijeljenih dužnosti, ili organizacija može koristiti i vanjske osobe za tu funkciju.

M&S 14 (2019) 132

9.3 Preispitivanje sustava upravljanja Uprava mora pregledati OH&S sustav upravljanja organizacije u planiranim intervalima kako bi osigurao kontinuiranu podobnost, adekvatnost i učinkovitost. Preispitivanje sustava uključuje razmatranje ukupno sedam različitih informacija i podataka. 10 Poboljšavanje 10.1 Općenito Organizacija treba uzeti u obzir rezultate analize i vrednovanja OH&S uspješnosti, ocjene sukladnosti, internih audita i preispitivanja sustava upravljanja prilikom poduzimanja mjera za poboljšanje. 10.2 Incident, nesukladnost i popravna radnja Postoje različiti procesi za ispitivanja incidenta i ocjene nesukladnosti, ili se mogu kombinirati kao jedan proces, ovisno o zahtjevima organizacije. 10.3 Kontinuirano poboljšanje Primjeri trajnih poboljšanja uključuju novu tehnologiju, dobre prakse, kako unutarnje tako i one izvan organizacije, prijedloge i preporuke zainteresiranih strana, novo znanje i razumijevanje pitanja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, novi ili poboljšani materijali, promjene u sposobnosti ili osposobljenosti radnika te postizanje poboljšane uspješnosti s manje resursa (npr. pojednostavljenje, olakšanje, itd.). Slika 3: Koncept upravljanja procesom zaštite zdravlja i sigurnosti na radu prema ISO 45001:2018 Izvor: Vlastiti

Namjeravani izlazi sustava upravljanja zdravljem i

sigurnošću na radu

Vodstvo i sudjelovanje radnika

(5)

Vrednovanje

uspješnosti (9)

Planiranje (6)

Područje primjene sustava upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu(4.3/4.4)

Planirati Provesti

Unutarnja i vanjska

pitanja (4.1)

Podrška (7)

Radni proces (8)

Provjeriti

Poboljšanje (10)

Djelovati Potrebe i očekivanja

zainteresiranih strana (4.2)

Kontekst organizacije (4)

M&S 14 (2019) 133

ZAKLJU ČAK Razvoj i unapređivanje procesa upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnošću na radu ovisi o brojnim čimbenicima. Između ostalog značajan doprinos njegovom razvoju daju i međunarodne norma iz područja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. Neovisno u nizu poznatih definicija proces se definira kao niz logički povezanih aktivnosti od kojih se zapravo sastoji, uz jasno određene ulaze i izlaze iz procesa. Provedba zaštite zdravlja i sigurnosti na radu neophodna je za normalno funkcioniranje poslovne organizacije, a primjena ovakvog pristupa stvara posebnu vrijednost za organizaciju. Može se konstatirati da su ciljevi i zadaci ovog istraživanja postignuti. Provedenim istraživanjem utvrđene su teoretske postavke upravljanja procesima te teorijske postavke procesnog pristupa. Provedena je analiza elemenata zahtjeva norme ISO 45001:2018 i diskusija o svim elementima procesa upravljanja. Utvrđeni su ključni elementi procesa upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu koje predstavljanju točke zahtjeva norme. Pristup sustavu upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnošću na radu primijenjen u ovoj normi sačinjen je na temelju koncepta planiraj-uradi-provjeri-djeluj (PDCA). Međunarodna norma ISO 45001:2018 potiče usvajanje procesa upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu. Koncept upravljanja procesom zaštite zdravlja i sigurnosti na radu definiran je strukturom i zahtjevima same norme. Zahtjevi norme moraju biti pregledani iz perspektive sustava i ne smiju se odvojeno sagledavati, tj. može postojati međusobna povezanost zahtjeva u jednoj točki norme sa zahtjevima drugih točaka norme. PDCA koncept je kontinuirani, iterativan proces kojeg koriste organizacije radi postizanja kontinuiranog poboljšanja. Za nastavak istraživanja predlaže se pokretanje istraživanja o svakom pojedinom koraku koncepta PDCA u procesu upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnošću na radu u praksi. Takvim istraživanjem prikupiti će se podaci o utjecaju pojedinih elemenata PDCA i njihovom značaju u postizanju pokazatelja uspješnosti procesa upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnošću na radu prema ISO 45001:2018. LITERATURA [1] Balaban, N., Belić, K., Gudelj, M.: Business Process Performance Management: Theoretical and Methodological Approach and Implementation, Management Information Systems, 6, (2011)4, 3-9. [2] Bitkowska, A.: Knowledge management vs business process management in contemporary enterprises, Economics and Management, 8, 2016(2), 31-37. [3] Bitkowska, A.: The Orientation of Business Process Management toward the Creation of Knowledge in Enterprises, Human Factors and Ergonomics in Manufacturing & Service Industries, 25, 2015(1), 43-57. [4] Bosilj Vukšić, V., Hernaus, T., Kovačić, A.: Upravljanje poslovnim procesima - organizacijski i informacijski pristup , Školska knjiga, Zagreb, 2008. [5] Bosilj Vukšić, V., Kovačić, A.: Upravljanje poslovnim procesima, Sinergija, Zagreb, 2004. [6] Chong, A.Y.L., Ooi, K.B., Lin, B., Teh, P.L.: TQM, knowledge management and collaborative commerce adoption: A literature review and research framework, Total Quality Management & Business Excellence, 21, 2010(5), 457-473 [7] Drljača, M.: Principi izgradnje poslovnih procesa, Elektrika, Stilloeks, 5, 2003(23), 24-29. [8] Harrinton, H. J.: Business Process Improvement, McGraw-Hill, New York, 1991. [9] IRCA briefing note – Annex SL, International Register of Certificated Auditors (IRCA), London, 2015. [10] Meerkamm S.: The Concept of Process Management in Theory and Practice - A Qualitative Analysis. In: Rinderle-Ma S., Sadiq S., Leymann F. (eds) Business Process Management Workshops. BPM 2009. Lecture Notes in Business Information Processing, vol 43. Springer, Berlin, Heidelberg, 2010. [11] Palačić, D.: Sustavi upravljanja sigurnošću, IPROZ, Zagreb, 2011. [12] Palačić, D., Živković, S.: Sustav upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnošću na radu: tranzicija sa OHSAS 18001 na ISO 45001, 10th International Scientific Conference Crisis Management Days, , Terme Tuhelj, 529-535., Veleučilište Velika Gorica, 2017. [13] Petras Palačić, M., Palačić, D: Upravljanje projektom implementacije integriranog sustava upravljanja , 13th International Conference Management and Safety 2018, 15.-16.06.2018., Proceedings, 389-400, ESSE, Ohrid, 2018.

M&S 14 (2019) 134

[14] Taradi, J., Grošanić, N.: Procesni pristup i model upravljanja zakonskim zahtjevima sigurnosti u poslovnom sustavu, Zbornik Radova II. Znanstveno-stručne konferencije s međunarodnim sudjelovanjem "Menadžment i sigurnost", Čakovec, 60-76, Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti, 2007. [15] Živković, S., Palačić, D.: Tranzicija sistema upravljanja zaštitom zdravlja i bezbednošću na radu: od OHSAS 18001 do ISO 45001, 12. Nacionalna konferencija sa međunarodnim učešćem - Unapređenje sistema zaštite na radu, 7.-10.10.2015., Tara, 105-111, Savez zaštite na radu Vojvodine, Fakultet tehničkih nauka, Fakultet zaštite na radu, 2015. Norme • HRN ISO 45001:2018, Sustavi upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu - Zahtjevi s

uputama za uporabu BIOGRAFIJA AUTORA

dr. sc. Darko Palačić PHD Consultor d.o.o. Čakovec, Hrvatska darko.palacic@gmail.com Darko Palačić radio je kao rukovoditelj odjela za sigurnost u MTČ Tvornica čarapa d.d. Čakovec u vremenu od 1987. do 2002. godine. 2002. godine zapošljava se u ALZAS ALARMS d.o.o. u Čakovcu na poslovima rukovoditelja tjelesne zaštite te obnaša funkciju predstavnika uprave za kvalitetu. 2003. godine završio je stručni poslijediplomski studij sigurnosti na Visokoj školi za sigurnost u Zagrebu. Nastavlja svoj profesionalni razvoj i završava poslijediplomski znanstveni studij Menadžment poslovnih sustava na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu. Godine 2015. završio je doktorat iz područja zaštite na radu na Fakultetu zaštite na radu u Nišu. Tijekom godina bavio se istraživanjem različitih funkcija poslovnih procesa u području sustava upravljanja sigurnošću, o čemu je objavio niz znanstvenih i stručnih radova. Od 2007. godine u radi kao profesor visoke škole na Visokoj školi za sigurnost, s pravom javnosti u Zagrebu. Tijekom proteklih 11 godina u tvrtki PHD Consultor d.o.o. obavlja poslove konzultanta i auditora za različite sustave upravljanja prema međunarodnim normama. BIOGRAPHY OF THE AUTHOR Darko Palačić, Ph.D. Darko Palačić worked as the head of the security department in company MTČ Tvornica čarapa d.d. Čakovec from 1987 to 2002. In 2002 he joined ALZAS ALARMS d.o.o. in Čakovec where he has been managing the assignments related to manned security as well as performing as the management representative for quality ever since. In 2003 he finished postgraduate security studies at College of Occupational Safety and Health in Zagreb. He continued his professional training with further postgraduate scientific studies Management of business systems at Faculty of Organisation and Informatics, University of Zagreb in Varaždin. In the year 2015 ended the Ph.D. in the field of safety at work at the Faculty of safety at work in Nis. Over the years he has researched different segments of business functions in the field of business systems security and has published various scientific and professional papers on the topic. He has worked as a College professor at the College of Occupational Safety and Health in Zagreb since 2007. During the past 11 years in the company PHD Consultor d.o.o. performs consulting and auditor jobs for different management systems according to international standards.

M&S 14 (2019) 135

16 Croatian language

Original scientific paper

Ivana Krišto, Hrvoje Kova č, Ana Šijaković, Cvetan Kovač

KVALITETA SOCIJALNOG DIJALOGA U PODRU ČJU ZAŠTITE NA RADU – REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Sažetak Socijalni dijalog temelj je europske socijalne politike i pomaže stvaranju dostojanstvenih radnih uvjeta svih radnika, unapređenju radnog zakonodavstva te razvoju socijalnog partnerstva kao alata za ostvarivanje svima zajedničkih ciljeva poput otvaranja novih radnih mjesta, razvoja boljeg životnog standarda i gospodarskog rasta. Unatoč relativno visokom postotku pokrivenosti industrijskih odnosa kolektivnim ugovorima, učinak bipartitnog socijalnog dijaloga na reguliranje industrijskih odnosa u Republici Hrvatskoj je i dalje upitan zbog ograničenog sadržaja i slabe provedbe načela bipartitnog dijaloga. Utjecaj tripartitnog socijalnog dijaloga na donošenje politika u Republici Hrvatskoj je nedovoljan zbog ograničenih institucionalnih i stručnih kapaciteta socijalnih partnera, nerazvijene kulture dijaloga u javnoj upravi i neujednačenog razvoja socijalnog dijaloga na lokalnoj razini. Nezadovoljavajuća razina kvalitete socijalnog dijalog mjerena kroz njezine pojavne oblike, uključenost dionika, prijenos informacija i implementaciju dogovorenog ukazuje na potrebu za dodatnim edukacijama i informiranjem o važnosti i ulozi socijalnog dijaloga kao alata kojim se može unaprijediti zaštita zdravlja i sigurnosti radnika unutar poslovnih organizacija ali i na nacionalnoj razini. Prikazani rezultati dio su istraživanja kvalitete socijalnog dijaloga svih dionika u zaštiti na radu, provedenog u sklopu EU projekta „Zaštita na radu prilika i izazov“ kojeg je nositelj Nezavisni sindikat radnika u proizvodnji hrane i pića iz Kutjeva. Klju čne riječi: povjerenik radnika za zaštitu na radu, socijalni dijalog, zaštita na radu.

QUALITY OF SOCIAL DIALOGUE IN OCCUPATIONAL SAFETY A ND HEALTH - RESULTS OF RESEARCH

Abstract Social Dialogue is the cornerstone of European social policy and helps create decent working conditions for all workers, improving work legislation and developing social partnerships as tools to achieve common goals such as job creation, improved living standards and economic growth. Despite the relatively high percentage of coverage of industrial relations through collective bargaining, the effect of bipartite social dialogue on regulating industrial relations in the Republic of Croatia is still questioned due to limited content and poor implementation of the bipartite dialogue principle. The impact of the tripartite social dialogue on policy making in the Republic of Croatia is insufficient due to the limited institutional and professional capacities of social partners, the underdeveloped culture of public administration dialogue and the uneven development of social dialogue at the local level. The unsatisfactory level of quality of social dialogue measured through its forms of appearance, stakeholder involvement, information transfer and implementation of agreements, indicates the need for additional education and information on the importance and role of social dialogue as a tool to improve the health and safety of workers within business organizations and at national level. The results presented are part of the research of the quality of social dialogue in the field of occupational safety, carried out within the EU project "Occupational safety and health, opportunity and challenge" carried out by the Independent Workers Union in the production of food and beverages from Kutjevo. Key words: workers representative, social dialogue, occupational safety.

M&S 14 (2019) 136

UVOD Socijalni dijalog Uspješno rješavanje pitanja u području socijalne politike i postizanje konsenzusa zahtijeva dijalog, odnosno uključivanje predstavnika svih zainteresiranih strana. Socijalni dijalog, kao temelj europske socijalne politike ima za cilj stvaranje dostojanstvenih radnih uvjeta za sve radnike, unapređenje radnog zakonodavstva i razvoj socijalnog partnerstva. „Socijalni dijalog između nositelja različitih interesa je proces i odnos složenoga karaktera. Iznalaženje kompromisnih rješenja cilj je pregovora“ [1]. Najznačajniji oblik socijalnog dijaloga u jednoj zemlji jest kolektivno pregovaranje, koje podrazumijeva pregovore između sindikata i poslodavaca o plaćama i radnim uvjetima koji obično rezultiraju obvezujućim i provedivim kolektivnim ugovorom. No, postoje i razne druge vrste socijalnog dijaloga, od pregovora preko savjetovanja do razmjene informacija. Socijalni dijalog može se voditi na raznim razinama: na nacionalnoj, sektorskoj, na razini poduzeća ili pogona. Nadalje, može biti bipartitnog oblika samo između sindikata i poslodavaca, ali i tripartitnog između sindikata, poslodavaca i vlade [2]. Prema definiciji Međunarodne organizacije rada (u nastavku, MOR), socijalni dijalog obuhvaća „sve vrste pregovora, savjetovanja ili jednostavno razmjene informacija između predstavnika vlada, poslodavaca i radnika ili između samih socijalnih partnera o pitanjima od zajedničkog interesa vezanima uz ekonomsku i socijalnu politiku. Može postojati kao tripartitni proces, pri čemu je vlada službena strana u dijalogu ili ga mogu činiti bipartitni odnosi između radnika i uprave (tj. sindikata i udruga poslodavaca), sa ili bez izravne uključenosti vlade. Procesi socijalnog dijaloga mogu biti neformalni ili institucionalizirani, a često su kombinacija navedenoga. Može se voditi na nacionalnoj, regionalnoj ili na razini poduzeća. Može biti međusektorski, sektorski ili njihova kombinacija.“ Konvencije i preporuke MOR-a koje su najznačajnije za socijalni dijalog su Konvencija br. 144 o tripartitnom savjetovanju uz odgovarajuću Preporuku br. 152; Konvencija br. 87 o slobodi udruživanja i pravu na organiziranje i Konvencija br. 98 o kolektivnom pregovaranju i pravu na organiziranje. Ključni aspekt socijalnog dijaloga jest pristup zasnovan na socijalnom partnerstvu u kojem se polazi od pretpostavke da sindikati i udruge poslodavaca priznaju postojanje zajedničkog problema i obvezuju se na zajedničke akcije radi njegova rješavanja. Na ovaj način socijalni dijalog je alat izgradnje konsenzusa kao i instrument kojim sindikati i udruge poslodavaca mogu utjecati na odluke vlade, odnosno imaju mogućnost lobiranja za vlastite interese na političkoj razini. Neovisno je li riječ o tripartitnom ili bipartitnom obliku, socijalni dijalog zahtjeva suradnički pristup radi postizanja zajedničkog razumijevanja problema, iznalaženja kompromisa i zajedničkih odgovora. Postojanje snažne i reprezentativne organizacije radnika i poslodavaca bitan je preduvjet uspješnog pregovaranja uz zajednički interes i spremnost svih uključenih strana da stupe u takav suradnički i konstruktivni dijalog. Kako ciljevi često nisu zajednički, značajnu ulogu ima odabir teme, odnosno pitanja o kojem se pregovara [3]. Ustrajanje sindikata na dijalogu neće nužno dovesti do uspjeha jer to znači traženje suradnje sa suprotnom stranom koja zapravo ne želi kompromise, već se bori za vlastite interese. Primjerice, socijalni dijalog je korisno započeti s područjima na kojima postoji određeni prostor za konsenzus i na kojima je moguće postići male uspjehe. Neke od tema koje nisu toliko problematične mogu biti i zaštita na radu, jednake mogućnosti i nediskriminacija ili pak osposobljavanje i cjeloživotno učenje. Još jedan središnji i često problematični aspekt jest način na koji osigurati provedbu postignutih sporazuma. Prvo ključno pitanje s tim u vezi jest u kojoj mjeri je postignuti rezultat socijalnog dijaloga obvezujući za socijalne partnere? Funkcije dijaloga mogu se kretati od obavješćivanja i komuniciranja na površinskoj razini bez ikakve nužne obveze donošenja konkretnih politika do učinkovitih pregovora koji zadiru duboko u suštinu problema, s pravno obvezujućim ili neobvezujućim ishodima. Glavna potencijalna korist socijalnog dijaloga kao instrumenta upravljanja nacionalnim industrijskim odnosima jest to što pronalaženje kompromisa i zajedničkih rješenja može pomoći riješiti sukobe. Socijalni dijalog otvara prostor interakcijama i odlučivanju socijalnih partnera, dok sindikatima i udrugama poslodavaca daje priliku da preuzmu aktivnu, institucionaliziranu i priznatu ulogu u nacionalnom procesu donošenja politika, kroz autonomne sporazume ili tripartitni dijalog o vladinoj socijalnoj politici i politici tržišta rada. Nacionalni sektorski i međusektorski dijalog važni su posebno u obliku kolektivnog pregovaranja kao sredstva za utvrđivanje minimalnih standarda uvjeta rada i zapošljavanja, ali i za izbjegavanje fragmentacije radne snage i konkurencije na temelju razlika u troškovima rada i radnih uvjeta [4]. Socijalni partneri mogu na tri različita načina biti uključeni u socijalni dijalog [5].

M&S 14 (2019) 137

Socijalni partneri mogu sudjelovati u procesu formuliranja politika, primjerice davanjem savjeta i savjetovanjem s njima o nacrtima zakona koje vlada predlaže ili objavljivanjem zajedničkih bipartitnih stavova i izjava o namjeri. Zatim, mogu sudjelovati u odlučivanju, na razini vladinih politika ili kroz pripremu autonomnih bipartitnih sporazuma i kolektivno pregovaranje. U konačnici, socijalni partneri mogu imati važnu ulogu u upravljanju i nadgledanju provedbe utvrđenih sporazuma i zakona. Pored nacionalnog Gospodarsko-socijalnog vijeća kao središnjeg subjekta tripartizma i usklađivanja gospodarsko-socijalnih interesa, sporazumima vlade i socijalnih partnera te predstavnika regionalne (područne) samouprave, međusobna suradnja je proširena i na mnoga druga tijela važna za radnike i poslodavce od županijske do nacionalne razine. Socijalni dijalog i zaštita na radu Socijalno partnerstvo od iznimnog je značaja za rješavanje izazova unapređivanja sustava zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. Dosljedan socijalni dijalog utemeljen na povjerenju socijalnih partnera (Vlade, poslodavaca i sindikata), ali i predanost ostvarenju zajedničkih ciljeva, neosporivi je mehanizam postizanja kvalitetnih rješenja unapređivanja sustava zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. U sustavu pravila zaštite na radu posebno mjesto imaju kolektivni ugovori ili sporazumi, kao originalni autonomni pravni akti koje dogovaraju i potpisuju socijalni partneri. Osim osnovnih materijalnih prava i obveza, kolektivni ugovori sadrže i pravna pravila kojima se uređuje zaštita na radu te uvjeti za rad radničkih predstavnika. Na taj način radnički predstavnici dobivaju istaknutu ulogu i postaju aktivni sudionici sustava zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. U kontekstu opredijeljenosti prema kojoj su život, zdravlje i očuvanje radne sposobnosti vrednote od posebnog društvenog interesa u RH, osnovano je Nacionalno vijeće za zaštitu na radu, savjetodavno tijelo Vlade RH, u okviru kojeg se Vlada s predstavnicima poslodavaca i radnika savjetuje o politici zaštite na radu s ciljem njegovog unapređivanja [6]. Temelji za suradnju socijalnih partnera na razini trgovačkih društava i ustanova kroz djelovanje sindikalnih povjerenika, radničkih vijeća, povjerenika radnika za zaštitu na radu i predstavnika radnika u nadzornim odborima i upravnim vijećima uspostavljeni su odredbama Zakona o radu. U osiguranju temeljnih interesa radnika značajno mjesto zauzima pravo suodlučivanja. Prava i obveze u nadležnosti radničkih vijeća, povjerenika radnika za zaštitu na radu i predstavnika radnika u organu poslodavca (nadzorni odbor, upravni odbor, odnosno drugo odgovarajuće tijelo) ukazuju na njihov značaj ne samo u zastupanju i zaštiti prava zaposlenih nego i u oblikovanju industrijskih odnosa kod poslodavca. U aktima MOR-a, koji prema Ustavu čine dio pravnog poretka RH, pojam „radnički predstavnici“ podrazumijeva sindikalne predstavnike i predstavnike koje su na slobodnim izborima izabrali radnici određene tvrtke, sukladno odredbama zakona ili propisa i kolektivnih ugovora, a koji uživaju određena prava, obveze i zaštitu [5]. Kada je riječ o zaštiti zdravlja i sigurnosti radnika, između radničkog vijeća, sindikata, povjerenika radnika za zaštitu na radu i poslodavca postoji međuovisnost interesa kroz proces obavješćivanja, savjetovanja i suodlučivanja. Poslodavac je obvezan obavješćivati i savjetovati se s radnicima, odnosno njihovim predstavnicima o pitanjima zaštite na radu u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu. Prava i obveze koji su dani u nadležnost radničkim vijećima ukazuju na njihov značaj ne samo kod zaštite prava zaposlenih već i pri oblikovanju industrijskih odnosa kod poslodavca. Sukladno odredbama Zakona o radu poslodavac je dužan najmanje svaka tri mjeseca obavijestiti radničko vijeće između ostalog o opsegu i razlozima uvođenja prekovremenog rada, zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu te mjerama za poboljšanje uvjeta rada, kao i o rezultatima provedenih inspekcijskih nadzora u području rada i zaštite na radu. Radničko je vijeće istovremeno obvezno redovito obavješćivati radnike i sindikate o svom radu te primati njihove poticaje i prijedloge. Temeljem Zakona o zaštiti na radu radnici između sebe mogu birati povjerenika radnika za zaštitu na radu. Povjerenik radnika za zaštitu na radu je radnik kod poslodavca koji je izabran da zastupa interese radnika na području zaštite na radu. Izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu kod poslodavca koji zapošljava uključivo do 20 radnika provodi se na skupu radnika, koji saziva poslodavac u skladu s općim propisom o radu, neposrednim i javnim izjašnjavanjem prisutnih radnika. Kod poslodavca koji zapošljava više od 20 radnika izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu provodi se u skladu s odredbama općeg propisa o radu kojim su uređena pitanja izbora radničkog vijeća. Ako je kod poslodavca izabrano više povjerenika radnika za zaštitu na radu, oni između sebe biraju koordinatora. Da bi radnici bili pravodobno i detaljno obaviješteni o svim temama iz područja zaštite na radu, njihov povjerenik mora imati povjerenje radnika, poštovanje i uvažavanje poslodavca i njegovih suradnika, mora biti stručno osposobljen za rad, a u svakodnevnom djelovanju usmjeren na ispunjavanje svojih prava i obveza [7].

M&S 14 (2019) 138

Temeljem Zakona o zaštiti na radu poslodavac koji zapošljava 50 ili više radnika obvezan je osnovati Odbor zaštite na radu kao savjetodavno tijelo poslodavca za unapređivanje zaštite na radu. Sastav i uloga Odbora definirani su Zakonom, a poslovi odbora mogu se proširiti kolektivnim ugovorom i sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca. Radi sustavnog praćenja stanja u području zaštite na radu u RH, Vlada RH osniva Nacionalno vijeće za zaštitu na radu koje uz savjetovanje s predstavnicima poslodavaca i radnika utvrđuje, predlaže, provodi i sustavno preispituje politiku zaštite na radu te predlaže izmjene zakonodavstva radi unapređivanja sigurnosti i zaštite zdravlja radnika. Prema podatcima Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu u 2018. godini u RH prijavljeno je 18 720 ozljeda na radu, dok je stopa prijavljenih ozljeda na radu na 1000 radnika na razini Hrvatske u 2018. godini bila 13,49. Uz ozljede na radu koje su mogle biti spriječene učinkovitijom provedbom preventivnih mjera sukladno pravilima zaštite na radu, problemi i izazovi s kojima se zajedno s partnerima svakodnevno susrećemo povezani su s nedovoljnim i često neučinkovitim socijalnim dijalogom o pitanjima važnima za zdravlje radnika i sigurnost na radu, zatim s nerazumijevanjem uloge i obveza povjerenika radnika za zaštitu na radu, kao i ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu i sindikalnih povjerenika. Problem također predstavljaju i nedovoljno razvijeni stručni kapaciteti povjerenika radnika za zaštitu na radu, sindikalnih povjerenika i članova radničkih vijeća za provedbu socijalnog dijaloga o pitanjima važnima za zdravlje radnika i sigurnost na radu te neučinkovita provedba mjera zaštite na radu. METODE Provedeno istraživanje i prikazani rezultati jedan su od ishoda projekta socijalnih partnera Nezavisnog sindikata radnika u proizvodnji hrane i pića (NSRPHP), Nezavisnog sindikata „Socijalna pravda“ (NSSP), Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS), Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), Brodsko-posavske županije (BPŽ) i Požeško-slavonske županije (PSŽ) za jačim socijalnim dijalogom o pitanjima važnima za zaštitu na radu. Učinkovito realiziranje ciljeva, pa tako i onih vezanih za zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika zahtijeva učinkovit socijalni dijalog o pitanjima važnima za zdravlje radnika i sigurnost na radu, kao i razumijevanje uloge i obveza povjerenika radnika za zaštitu na radu, ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu i sindikalnih povjerenika. Jedan od preduvjeta su i razvijeni stručni kapaciteti svih sudionika socijalnog dijaloga. Preduvjet pak daljnjem razvoju stručnih kapaciteta jest istraživanje kvalitete postojećega stanja. Cilj provedenog istraživanja jest istražiti kvalitetu socijalnog dijaloga u provedbi zaštite zdravlja i sigurnosti na radu radi boljeg razumijevanja uloge, značaja i zastupljenosti dionika socijalnog dijaloga u radu tijela za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu na svim razinama. Kako bi se ostvario definirani cilj istraživanja izrađen je anketni upitnik sastavljen od 40 pitanja čije je popunjavanje bilo moguće u pismenom i mrežnom obliku. Istraživanje je provedeno na ukupnom uzorku od 603 ispitanika, od čega su 239 upitnika (njih 39,63%) bili ispravno ispunjeni i kao takvi pogodni za obradu prikupljenih podataka. U radu će biti prikazani rezultati istraživanja usmjereni isključivo na pitanje socijalnog dijaloga, a u raspravi učinjen osvrt s obzirom na stanje zaštite na radu u tvrtkama čiji su ispitanici sudjelovali u istraživanju. Istraživanje je provedeno tijekom lipnja, srpnja i kolovoza 2018. godine. REZULTATI

Profil ispitanika U provedenom istraživanju kvalitete socijalnog dijaloga u provedbi zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, od ukupno 239 ispitanika više od polovice ispitanika (53,97%) muškog je roda, dok je najveći broj ispitanika (35,98%) u dobnoj skupini od 41 do 50 godina. 27,62% ispitanika nalazi se u dobnom razredu od 51 do 60 godina, dok je 21,76% ispitanika mlađe od 40 i starije od 31 godine. U kategoriji do 30 godina u ukupnom uzorku pojavljuje se 26 ispitanika, odnosno 9 ispitanika koji su stariji od 60 godina. Od ukupno 239 ispitanika najveći broj ispitanika u istraživanju sudjeluju s pozicije radnika, no ujedno su i članovi sindikata (29,29%), dok 21,76% ispitanika koji su također radnici nisu uključeni u rad sindikalne organizacije. 55 ispitanika provode poslove stručnjaka zaštite na radu, 18 ispitanika predstavlja ovlaštenike poslodavca, 7 je povjerenika radnika za zaštitu na radu, 11 sindikalnih povjerenika te 3 predstavnika državne, odnosno lokalne vlasti (N=239). U ukupnom uzorku (N=239)

M&S 14 (2019) 139

više od polovice ispitanika (51,05%) dolazi iz domaćih organizacija koje su u privatnom vlasništvu. Slijede 64 ispitanika zaposlena u državnim, odnosno javnim poslovnim organizacijama, zatim 26 ispitanika zaposlenih u poslovnim organizacijama stranih vlasnika, 18 ispitanika iz poslovnih organizacija mješovitog vlasništva te 9 ispitanika koji navode da nisu upoznati s vlasničkim oblikom poslovne organizacije u kojoj su zaposleni. Istraživanje je provedeno u četiri županije: Brodsko- posavskoj, Osječko-baranjskoj, Požeško-slavonskoj i Vukovarsko-srijemskoj, no osim u navedenim županijama u kojima se istraživanje provodilo, poslovne organizacije iz kojih dolaze ispitanici imaju sjedišta i u Gradu Zagrebu (7,95%), Zagrebačkoj županiji (4,18%) te u inozemstvu 2,51%. Većina poslovnih organizacija (njih 171) čiji su zaposlenici sudjelovali u ovom istraživanju ima poslovne jedinice na više lokacija, dok su preostale organizacije smještene na samo jednom mjestu (N=239). U istraživanju je sudjelovalo 37,66 % ispitanika koji rade u poslovnim organizacijama koje zapošljavaju više od 500 zaposlenika. 64 ispitanika zaposleno je kod srednje velikih poslodavaca koji zapošljavaju od 50 do 249 zaposlenika, a kod malih poslodavaca (od 10 do 49) zaposlena su 42 ispitanika. Socijalni dijalog unutar poslovne organizacije U nastavku rada biti će prikazani rezultati istraživanja vezani za pitanja kolektivnog ugovora, dostupnosti radničkih predstavnika i predstavnika poslodavca, obavješćivanja i informiranja radnika od strane povjerenika radnika i ovlaštenika poslodavca, vrstama socijalnog dijaloga, odgovornosti za jačanje socijalnog dijaloga te ulozi radničkih predstavnika i predstavnika poslodavca u provedbi zaštite na radu. Ispitanici (N=239) navode kako je kolektivni ugovor sklopljen u 60,67% slučajeva. Suprotno tvrdi 19,25% ispitanika, dok s postojanjem kolektivnog ugovora nije upoznato 20,08%. Dubinskom analizom rezultata po pojedinoj promatranoj skupini razvidno je kako s postojanjem kolektivnog ugovora nije upoznato 6 od 41 ispitanika (14,63%) iz skupine predstavnika poslodavaca, što tvrdi i 8 od 55 ispitanika (14,55 %) stručnjaka za zaštitu na radu, dok 33 radnika od njih 122 anketiranih, ili 27,05%, također navodi kako nije upoznato sa sklapanjem kolektivnog ugovora u poslovnoj organizaciji u kojoj su zaposleni. 62,34% ispitanika navodi kako u slučaju potrebe uvijek može doći do svojeg radničkog predstavnika. Sasvim suprotno navode 3 radnika, a značajnih 18,41% ispitanika navodi da nema takvu potrebu. Struktura ispitanika koji nemaju potrebu za obraćanjem radničkom predstavniku je sljedeća: 2 ovlaštenika poslodavca, 3 predstavnika poslodavca, 16 radnika članova sindikata, 16 radnika koji nisu članovi sindikata, 3 sindikalna povjerenika i 4 stručnjaka za zaštitu na radu. Dostupnost predstavnika poslodavca potvrđuje 150 ispitanika, dok 10 ispitanika navodi kako je ovlaštenik poslodavca dostupan rijetko i/ili nikada. 38 ispitanika navodi kako nemaju potrebu kontakta s ovlaštenikom poslodavca u slučaju potrebe rješavanja pitanja iz područja zaštite na radu. 117 ispitanika (N=239) navodi kako predstavnik radnika ima sve potrebne informacije i nesebično ih dijeli s radnicima. 38 ispitanika navodi da povjerenik selektira informacije koje prenosi radnicima, a 7 radnika navodi kako povjerenik ne prenosi informacije unatoč tome što ima pristup istima. Djelomičnu informiranost i neinformiranost povjerenika naglašava 24 ispitanika, dok 53 ispitanika navodi da im nije poznat odgovor na postavljeno pitanje. Kada je riječ o predstavnicima poslodavca, 104 radnika potvrđuju prijenos informacija u potpunosti, dok selektivan prijenos potvrđuje 51 ispitanik. 40 ispitanika navodi kako je i predstavnik poslodavca ograničenog pristupa informacijama, dok s odgovorom nije upoznato 37 ispitanika. Kada je riječ o povratnim informacijama od strane predstavnika radnika i od strane predstavnika poslodavca, ispitanici u visokom postotku potvrđuju primitak povratne informacije u kratkom vremenskom roku. Više od polovice ispitanika navodi da će se sastanak sa socijalnim partnerima na traženje i održati, 26 ispitanika smatra da je to slučaj samo ako i druga strana ima koristi od predloženog sastanka, dok 49 ispitanika navodi da im nije poznat odgovor na postavljeno pitanje. Ispitivanje vezano za vrste socijalnih dijaloga ukazuje na podjednaku zastupljenost u svim ponuđenim kategorijama, no dubinska analiza prema funkcijama ispitanika pokazuje kako najveći broj odgovora o ne poznavanju vrste socijalnog dijaloga dolazi od strane radnika (36%), dok su preostale dvije skupine ispitanika (stručnjaci i ovlaštenici poslodavca) podjednako zastupljeni u svim vrstama socijalnog dijaloga (Slika 1). Prema odgovorima ispitanika (N=239) najveću odgovornost za jačanje socijalnog dijaloga ima sam poslodavac (44,35%), a zatim slijedi sindikat s 29,71% odgovora. Značajan broj ispitanika izjasnio se kako ne zna tko je odgovoran za jačanje socijalnog dijaloga, dok 4,81%

M&S 14 (2019) 140

ispitanika smatra da nitko nije odgovoran. Dubljom analizom prikupljenih podataka prikazanih na Slikovnom prikazu 2. dolazimo do sličnih rezultata. I prema funkcijama (pozicijama) svi ispitanici izuzev one iz kategorije predstavnika radnika, smatraju kako je poslodavac najodgovorniji za jačanje socijalnog dijaloga, dok je nakon njega odgovornost na sindikalnim predstavnicima. Radnički predstavnici pak odgovornost stavljaju na sebe i svoju ulogu vide kao najznačajniju za jačanje socijalnog dijaloga.

Slikovni prikaz br.1. Vrste socijalnog dijaloga prema funkcijama ispitanika

Izvor: vlastiti izvor

28%

15%

31%

13%

24%

22%

24%

11%

25%

22%

25%

15%

15%

33%

13%

21%

1%

4%

1%

4%

7%

4%

6%

36%

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100%

Ovlaštenici poslodavca i predstavnici poslodavca

Sindikalni povjerenici i povjerenici radnika zazaštitu na radu

Stručnjaci za zaštitu na radu

Radnici

Dogovaraju se oko svakodnevnih operativnih problema

Razmjenjuju operativne informacije

Savjetuju se ili konzultiraju o promjenama u organizaciji rada

Pregovaraju za kolektivni ugovor

Ne postoji socijalni dijalog

Nije mi poznato

M&S 14 (2019) 141

Slikovni prikaz br. 2. Mišljenje ispitanika o odgovornosti za jačanje socijalnog dijaloga prema funkcijama ispitanika

Izvor: vlastiti izvor Uloga predstavnika radnika, odnosno radničkog predstavnika u aktivnostima vezanima za zaštitu na radu i dubinska analiza odgovora na isto pitanje, a prema funkcijama ispitanika, vidljiva je na slikovnom prikazu br. 3. Ispitanici u 54% slučajeva (N=239) smatraju kako radnički predstavnik aktivno sudjeluje u svim aktivnostima, dok se podjednak broj odgovora odnosi na uključivanje u samo izvanrednim situacijama i navodima kako je minimalno uključen u aktivnosti vezane za zaštitu na radu. Distribucija odgovora podjednaka je i kada se odgovori analiziraju prema funkcijama ispitanika. Dakle, svi ispitanici neovisno o kategoriji navode kako povjerenik sudjeluje u svim aktivnostima. Ipak, zanimljivo je primijetiti visoki postotak radnika (36%) koji navode kako ne znaju odgovor na postavljeno pitanje. Kada je u pitanju poznavanje opsega i djelokruga rada u području zaštite na radu od strane radničkog predstavnika, 71,13% ispitanika ocjenjuje njegovo znanje dobrim, vrlo dobrim i odličnim. Rezultati dubinske analize prema skupinama ispitanika imaju isti trend. Sve skupine ispitanika pozitivnim ocjenjuju znanje radničkog predstavnika, dok ponovno najveći broj odgovora „nije mi poznato“ nalazimo u kategoriji radnika.

2%

2%

5%

6%

16%

28%

4%

7%

73%

28%

55%

33%

20%

67%

25%

30%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

Ovlaštenici poslodavca i predstavnici poslodavca

Sindikalni povjerenici i povjerenici radnika zazaštitu na radu

Stručnjaci za zaštitu na radu

Radnici

Državne institucije Nije mi poznato Nitko Poslodavac Sindikati

M&S 14 (2019) 142

Slikovni prikaz br.3. Mišljenje ispitanika o uključenosti radničkog predstavnika u aktivnostima vezanima za zaštitu na radu

Izvor: vlastiti izvor Ispitanici (N=239) navode kako predstavnik radnika ima značajnu ulogu u provedbi zaštite na radu (43,10%). Suprotno mišljenje ima 20,08% ispitanika, dok 19,25% ispitanika ne može procijeniti njegovu važnost. Dubinska analiza prikazana na slikovnom prikazu 4. pokazuje kako sve skupine ispitanika ocjenjuju ulogu radničkog predstavnika vrlo značajnom. I na ovom je pitanju visok postotak odgovora „ne znam“ i „ne mogu procijeniti“ u skupini radnika, ali je postotak visoki i u skupini stručnjaka zaštite na radu, gdje 36% ispitanih stručnjaka (N=55) smatra kako povjerenici nemaju značajnu ulogu u provedbi zaštite na radu. 71,55% ispitanika (N=239) navodi kako se može slobodno obratiti svojem radničkom predstavniku u slučaju bilo kakvih pitanja. U ovu mogućnost nije sigurno 12,55% ispitanika, a u skupini ispitanika koji se ne slažu nalazi se 3,76% sudionika istraživanja. Jednaki postotak ispitanika slaže se kako će radnički predstavnik postupiti sukladno uputama koje je primio tijekom razgovora, dok se na suprotnoj strani skale nalazi 3% ispitanika.

76%

56%

55%

47%

7%

11%

22%

9%

2%

28%

16%

7%

2%

5%

1%

12%

6%

2%

36%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

Ovlaštenici poslodavca i predstavnici poslodavca

Sindikalni povjerenici i povjerenici radnika zazaštitu na radu

Stručnjaci za zaštitu na radu

Radnici

Aktivno sudjeluje u svim aktivnostima Uključuje se samo u izvanrednim situacijama

Uključen je minimalno Uopće nije uključen

Nije mi poznato

M&S 14 (2019) 143

Slikovni prikaz br.4. Mišljenje ispitanika o ulozi radničkog predstavnika u provedbi zaštite na radu

Izvor: vlastiti izvor Slikovni prikaz br.5. Prijedlozi ispitanika za jačanje socijalnog dijaloga unutar poslovne organizacije

Izvor: vlastiti izvor

71%

67%

44%

30%

10%

22%

36%

16%

12%

11%

13%

26%

7%

7%

28%

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100%

Ovlaštenici poslodavca i predstavniciposlodavca

Sindikalni povjerenici i povjerenici radnika zazaštitu na radu

Stručnjaci za zaštitu na radu

Radnici

Ima vrlo značajnu ulogu Nema značajnu ulogu Ne mogu procijeniti Nije mi poznato

7%

3%

5%

10%

21%

10%

15%

14%

22%

17%

19%

18%

16%

17%

16%

13%

10%

17%

11%

20%

16%

18%

16%

19%

15%

18%

17%

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100%

Ovlaštenici poslodavca i predstavnici poslodavca

Sindikalni povjerenici i povjerenici radnika zazaštitu na radu

Stručnjaci za zaštitu na radu

Radnici

Ne treba ništa učiniti

Poslodavci moraju osigurati primjerene radne uvjete za savjetovanje s radnicima i njihovim predstavnicima

Poslodavci moraju poštivati prava radnika, pa tako i pravo na suodlučivanje u području zaštite na radu

Potrebna je dodatna edukacija i usvajanje novih znanja i vještina svih dionika socijalnog dijaloga upodručju zaštite na raduPovjerenici radnika za zaštitu na radu/sindikalni povjerenici moraju aktivnije sudjelovati

Radnici se svojim prijedlozima i sugestijama moraju uključiti u unapređenje socijalnog dijaloga

Svi dionici moraju napraviti odmajk od vlastitih pozicija

M&S 14 (2019) 144

Značajan je i broj ispitanika, njih 18%, koji nisu sigurni kako bi predstavnik radnika postupio u ovakvim situacijama. 130 ispitanika navodi kako aktivno predlaže mjere za unapređivanju sustava zaštite na radu i to u komunikaciji s radničkim predstavnikom, dok se 69 ispitanika nalazi na donjem djelu skale. Suradnju ispitanika sa stručnjakom zaštite na radu kada je u pitanju unapređivanje sustava zaštite na radu pozitivnom ocjenjuje 75%, dok 9,21 % ispitanika ima negativan stav prema ovakvoj suradnji. U točnost navoda „Aktivno predlažem unapređivanje sustava zaštite na radu u suradnji sa stručnjakom zaštite na radu“ nije sigurno 16% ispitanika. 74,9% ispitanika ima pozitivan stav kada je u pitanju unapređivanje sustava zaštite na radu suradnjom s predstavnikom poslodavca, dok 16,32% ispitanika nije sigurno. Prijedlozi ispitanika za jačanje socijalnog dijaloga o zaštiti na radu unutar poslovne organizacije u kojoj su ispitanici zaposleni pokazuju za sve skupine ispitanika, zbirno, ali i pojedinačno, iste rezultate. Podjednaki postotak odgovora zastupljen je na svim pitanjima. Ispitanici su suglasni kako je važno da se svi dionici odmaknu od vlastitih pozicija, da radnici moraju poraditi na svom angažmanu zajedno s povjerenicima radnika te da poslodavci moraju poštivati prava radnika i osigurati primjerene uvjete, a svima bi koristila dodatna edukacija i stjecanje novih znanja (Slika 5.). RASPRAVA Provedeno istraživanje u sklopu imenovanog EU projekta, planirano je uz uvažavanje činjenice kako se do sada u RH malo ili nimalo istraživala kvaliteta socijalnog dijaloga u provedbi zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. Navedeno daje težinu prikupljenim podacima i ukazuje na izazove koji se u socijalnom dijalogu pojavljuju i na kojima treba raditi kako bi se kvaliteta socijalnog dijaloga unaprijedila. Iz prethodno prikazanih rezultata razvidno je kako su svojim popunjavanjem i dostavljanjem anketnih upitnika najveći doprinos u provođenju istraživanja ostvarili radnici (članovi i nečlanovi sindikata) te stručnjaci za zaštitu na radu, a zatim slijede radnički predstavnici i predstavnici poslodavaca. U provedenom istraživanju 60,67% ispitanika navodi kako je sklopljen kolektivni ugovor u poslovnoj organizaciji u kojoj su zaposleni. Suprotno tvrdi 19,25% ispitanika, dok s postojanjem kolektivnog ugovora u njihovoj poslovnoj organizaciji nije upoznato 20,08% ispitanika. Dubinskom analizom rezultata po pojedinoj promatranoj skupini razvidno je da s postojanjem kolektivnog ugovora nije upoznato 6 od 41 ispitanika (14,63%) iz skupine predstavnika poslodavaca, što tvrdi i 8 od 55 ispitanika (14,55 %) stručnjaka za zaštitu na radu, dok 33 radnika od njih 122 anketiranih, ili 27,05%, također navodi da nije upoznato sa sklapanjem kolektivnog ugovora u poslovnoj organizaciji u kojoj su zaposleni. Visok broj ispitanika, osobito iz redova radnika, koji nisu upoznati sa sklapanjem kolektivnog ugovora pokazuje kako svi dionici socijalnog dijaloga, a osobito sindikati kao potpisnici kolektivnog ugovora, moraju poduzeti određene mjere i aktivnosti informiranja putem sindikalnih glasila, društvenih mreža ili na drugi pogodan način. Pitanje dostupnosti dionika socijalnoga dijaloga (predstavnika radnika i predstavnika poslodavca) u domeni zaštite na radu ukazuje na vrlo visok broj ispitanika koji navode kako su im oba dionika socijalnoga dijaloga dostupna (uvijek i vrlo često – više od 70%), što ukazuje na aktivno djelovanje dionika socijalnog dijaloga u području zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, ali i d isti nesebično dijele informacije u području zaštite na radu (48,95% radnički predstavnici, 43,51% predstavnici poslodavca), te u primjerenom roku pružaju povratne informacije na postavljene upite (više od 60%ispitanika). Ispitanici (N=239) navode kako povjerenik radnika ima značajnu ulogu u provedbi zaštite na radu (43,10%). Suprotno mišljenje ima 20,08% ispitanika, a ne može procijeniti 19,25% ispitanika. Dubinska analiza prikazana na slikovnom prikazu 4. pokazuje kako sve skupine ispitanika ocjenjuju ulogu radničkog predstavnika vrlo značajnom. I na ovom pitanju visok je postotak odgovora „ne znam“ i“ ne mogu procijeniti“ u skupini radnika, ali i visoki postotak u skupini stručnjaka zaštite na radu, gdje 36% ispitanih stručnjaka (N=55) smatra da povjerenici nemaju značajnu ulogu u provedbi zaštite na radu. Upravo na temelju gornjih rezultata istraživanja može se zaključiti kako sami ispitanici zbog nedovoljne informiranosti nisu upoznati s konkretnim aktivnostima predstavnika radnika i postignućima u području zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. To je moguće poboljšati korištenjem raznih komunikacijskih kanala prema svim dionicima sustava zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. Nadalje, visoki broj ispitanika (njih 200) navodi kako su slobodni obratiti se radničkom predstavniku za sve probleme koje imaju te u natpolovičnom broju (N=239) smatraju kako će radnički predstavnik postupiti sukladno informacijama i upitima. Obzirom na zakonsku odredbu prema kojoj je radnik obvezan surađivati s poslodavcem, njegovim ovlaštenikom, stručnjakom za zaštitu na radu, povjerenikom radnika za zaštitu na radu i specijalistom medicine rada u rješavanju svih pitanja zaštite na radu, osobito

M&S 14 (2019) 145

dok se ne osigura da radni okoliš i uvjeti rada ne predstavljaju rizik za sigurnost i zdravlje te dok se u cijelosti ne postigne zaštita na radu u skladu sa zahtjevima tijela nadležnog za nadzor provedbe zaštite na radu, provedeno je istraživanje o suradnji radnika s ostalim dionicima sustava zaštite na radu. Veći dio ispitanika, njih 75%, aktivno surađuje i predlaže konkretne mjere za unapređivanje sustava zaštite na radu sa stručnjakom za zaštitu na radu, dok ih 74,9% aktivno surađuje i s predstavnikom poslodavca. U isto vrijeme 70% ispitanika aktivno surađuje s radničkim predstavnicima na unapređivanju sustava zaštite na radu. Sve skupine ispitanika zbirno, ali i pojedinačno ukazuju na iste trendove vezano uz prijedloge za jačanje socijalnog dijaloga u području zaštite na radu. Naime, 19% ispitanika iz redova radnika smatra kako poslodavci moraju poštivati prava radnika, pa tako i pravo na suodlučivanje u području zaštite na radu, s čime se slaže i 17% ispitanika iz redova stručnjaka za zaštitu na radu, kao i 14% ispitanika iz redova predstavnika poslodavca i 22% ispitanika predstavnika radnika. Nadalje, da je potrebna dodatna edukacija i usvajanje novih znanja i vještina svih dionika socijalnog dijaloga u području zaštite na radu smatra 16% ispitanika iz redova radnika, 17% stručnjaka za zaštitu na radu, 10% predstavnika radnika i 13% ispitanika iz redova predstavnika poslodavaca. Kako bi se ojačao socijalni dijalog u području zaštite na radu potrebna je veća uključenost radnika smatra 20% ispitanika iz redova predstavnika poslodavaca, isto smatra i 18% ispitanih stručnjaka za zaštitu na radu, te 16% ispitanika iz redova radničkih predstavnika i samih radnika. ZAKLJU ČAK Postavljeni cilj istraživanja ostvaren je aktualizacijom saznanja o kvaliteti socijalnog dijaloga u provedbi zaštite zdravlja i sigurnosti na radu radi boljeg razumijevanja uloge, značaja i zastupljenosti dionika socijalnog dijaloga u radu tijela za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu. Izabrane znanstvene metode (metoda ankete i statističke metode) potvrdile su se prikladnima za predmet istraživanja. Na temelju rezultata istraživanja može se donijeti sljedeći zaključak: Učinkovito realiziranje ciljeva vezanih uz zaštitu zdravlja i sigurnost radnika na radu zahtijeva učinkovit socijalni dijalog o pitanjima važnima za zdravlje radnika i sigurnost na radu, kao i razumijevanje uloge i obveza povjerenika radnika za zaštitu na radu, ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu i sindikalnih povjerenika. Jedan od preduvjeta unaprjeđivanja socijalnog dijaloga u području zaštite zdravlja i sigurnosti na radu su i razvijeni stručni kapaciteti svih dionika socijalnog dijaloga. Na temelju rezultata istraživanja, koji su ukazali na percepciju ispitanika o kvaliteti socijalnog dijaloga u području zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, svakako je potrebno poduzeti dodatne aktivnosti usmjerene na edukaciju i informiranje koji mogu pridonijeti jačanju i unapređenju socijalnog dijaloga na razini sindikata i sindikalnih središnjica, te na razini pojedinih kompanija. Prevencija rizika i promicanje sigurnijih i zdravijih uvjeta na radnom mjestu ključni su ne samo za poboljšanje kvalitete mjesta rada i radnih uvjeta već i za promicanje konkurentnosti. Održavanje zdravlja radnika ima izravan i mjerljiv pozitivan učinak na produktivnost i pridonosi poboljšanju održivosti sustava socijalne sigurnosti. Sprječavanje ozbiljnih nesreća, profesionalnih bolesti radnika, bolesti vezanih uz rad te promicanje zdravlja tijekom cijelog radnog vijeka, od prvog posla nadalje, ključ je omogućivanja duljeg radnog vijeka.

M&S 14 (2019) 146

LITERATURA

[1] M. Učur i V. Smokvina, »Industrijske akcije kao sindikalna prava i slobode,« Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci v.31, br.2, pp. 671-701, 2010.

[2] B. Buklijaš, Kolektivno radno pravo, Split: Pravni fakultet u Splitu, 2012.

[3] E. Voss, H. Gospel i A. Dornelas, »What works and why? : Results of a synthesis review of social dialogue interventions 2002-2012,« International Labour Office, ILO, Geneva, 2013.

[4] C. Kovač, »Social partnership in occupational safety and health,« u 6. Međunarodno stručno-znanstveni skup, Veleučilište u Karlovcu, Karlovac, 2016.

[5] International Labour Organization, Socijalni dijalog – Priručnik za sindikalnu edukaciju, Geneva: International Labour Organization, ILO, 2012.

[6] M. Učur, Nomotehnika u radnom pravu i pravu zaštite na radu, Veleučilište u Rijeci, Rijeka, 2007., Rijeka: Veleučilište u Rijeci, 2007.

[7]

V. Begović, »Socijalni dijalog i partnerstvo u funkciji unapređivanja zaštite na radu,« u 6. Međunarodni stručno-znanstveni skup, Veleučilište u Karlovcu, Karlovac, 2016.

[8]

Kovač, C.: Unaprjeđivanje sustava zaštite na radu i radnička participacija, Konferencija Menadžment i sigurnost 2018., Zbornik radova, Neum, Mostar, 2017

[9]

Šokčević, S.: Industrijska demokracija i zaštita na radu, Tim press, Zagreb, 2006.

[10]

Šokčević, S.: Zaštita zdravlja i sigurnost na radu, Tim press, Zagreb, 2006

[10]

Šijaković, A., Krišto, I.: Društveno odgovorno poslovanje prema HRN ISO 26000:2010 i zaštita zdravlja i sigurnost na radu, Zbornik radova 5. Međunarodni stručno-znanstveni skup „Zaštita na radu i zaštita zdravlja“, Zadar, Hrvatska: Veleučilište u Karlovcu, 2014. str. 778-781

[11]

Taradi, J., Grošanić, N., Lalić, Ž., Nikolić, V., Pavlič, M., Petkovski, M., Smajla, N., Šijaković, A.: Odbor za zaštitu na radu, Zakonska regulativa i istraživanje prakse, Zagreb: Europsko društvo inženjera sigurnosti, 2014 (monografija) Propisi • Zakon o zaštiti na radu, N. N. br. 71/14, 118/14, 94/14, 96/18 • Zakon o radu N. N. br. 93/14, 127/17 Internet • International labour organization, https://www.ilo.org/ • European Commission Employment/ Social Affairs & Inclusion/Social dialogue,

https://ec.europa.eu/

M&S 14 (2019) 147

BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA

dr. sc. Ivana Krišto Grad Zagreb, Ured za upravljanje u hitnim situacijama, pomoćnica pročelnika Zagreb, Republika Hrvatska Kristo.ivana@yahoo.com Doktorirala (Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet u Zagrebu) i magistrirala (Sveučilište u Zagrebu, Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu) u znanstvenom polju informacijskih znanosti. Diplomirala na Visokoj školi za sigurnost i Visokoj policijskoj školi u Zagrebu. 13 godina radnog staža provela je u području zaštite zdravlja i sigurnosti radnika na radu, nakon čega svoj interes i profesionalnu karijeru proširuje i nastavlja u djelatnosti civilne zaštite. Dobitnica Priznanja za postignuća u zaštiti života i zdravlja radnika na radu te unapređenje sustava zaštite na radu Ministarstva rada i mirovinskog sustava RH. Dopredsjednica Europskog društva inženjera sigurnosti i aktivni sudionik znanstvenih i stručnih skupova, autor i koautor znanstvenih i stručnih radova i priručnika. BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR

Ivana Krišto, Ph.D. PhD and MSc degree from University of Zagreb in the field of information sciences. She graduated from the College of occupational safety and health and Police academy in Zagreb. After 13 years of work experience in the field of occupational health and safety , she extends her interest and continues her professional career and in the field of civil protection. She received acknowledgment for her work in the field of occupational safety and health from the Ministry of labor in 2014. Ivana is Vice-President of the European Society of Safety Engineers and active participant of scientific and professional conferences as well as author and co-author of scientific and professional papers and manuals. PODACI O SUATORIMA (DATA ON CO-AUTHORS)

2) Hrvoje Kovač, mag.educ.mat. et inf. Visoko učilište Algebra, asistent Zagreb, Hrvatska hrvoje.kovac3@gmail.com

3) Ana Šijaković, sveuč.spec.oec., dipl.ing.sig. Europsko društvo inženjera sigurnosti Zagreb, Hrvatska ana.sijakovic@gmail.com

4) Cvetan Kovač, bacc.ing. sec, bacc.ing.traff. Nezavisni hrvatski sindikati, Koordinator Odbora za zaštitu na radu Zagreb, Hrvatska cvetan.kovac@gmail.com

M&S 14 (2019) 148

17 Slovenian language

Original scientific paper

Miran Pavli č, Silvana Markič Hrast, Mirko Marki č, Leon Vedenik

MANAGEMENT PROCESOV VARNOSTI IN ZDRAVJA PRI DELU Povzetek Navkljub temu, da je stroka varnosti in zdravja pri delu izpostavljena nenehnim ter velikim spremembam v njenem okolju npr. gospodarskem, družbenem in ekološkem, pa ostaja ena izmed temeljih funkcij v vsakem podjetju ali drugi ustanovi. Procesni pristop k managementu varnosti in zdravju pri delu je sodoben in uveljavljen način za njen nadaljnji razvoj. V prispevku smo najprej opravili sistematičen pregled osnovnih teoretičnih konceptov o procesih in managementu procesov ter pristopih, ki so nam služili kot podlaga za ocenjevanje stopnje razvitosti procesov varnosti in zdravja pri delu. Na podlagi predhodnih ugotovitev, smo nato formirali vprašalnik kot podlage merskega inštrumenta za spremljanje razvitosti procesov varnosti in v organizaciji. Ugotovitve iz empirične raziskave o dejavnikih razvitosti procesov ter kazalnikih njihove uspešnosti, bodo imele teoretične in praktične implikacije za varnostno znanost in stroko. Klju čne besede: management, procesi, stopnja razvitosti, varnost in zdravje UVOD Varnost v organizaciji ima lahko pri delodajalcih in delojemalcih različne pomene in cilje. V zvezi s tem lahko govorimo npr. o varnosti ohranjanja delovnega mesta in mesečnih zaslužkih, varno socialno in delovno okolje, o ustrezni požarni varnosti, o tehnični varnosti, o fizični varnosti, o varnosti pred naravnimi in drugimi nesrečami itn., vse to z namenom, da ne pride do poškodb in zdravstvenih okvar. Organizacija mora zato imeti jasno izdelano varnostno politiko in strategijo [1]. Integracija sistemov posameznih varnostnih področij, kot del integralnega sistema managementa organizacije, v enoten varnostni sistem je zato eden izmed bistvenih ukrepov organizacije za celovito urejanje obvladovanja (upravljanja in managementa) organizacije [2]. V prispevku bo osrednje področje preučevanja management temeljnih procesov, ki ga bomo nadgradili na vsebine varnosti in zdravja pri delu (tudi VZD). Zato v nadaljevanju najprej podajamo širši pogled in opredelimo poslovne procese, njihovo posebno vrsto – temeljne procese in njihov management, t. i. management temeljnih procesov. Na podlagi preučevanja literature in virov za zadnjih trideset let podajamo osnovne definicije pojmov, vezanih na management temeljnih procesov, predstavljamo njegove razsežnosti v povezavi s poslovanjem podjetij ter izpostavljamo osebnosti managementa poslovnih procesov. Procesi so dinamični vidik urejenosti organizacije, ki ustvarjajo korist za odjemalca [3]. Procesi so poleg struktur in pravil eden izmed osnovnih gradnikov urejenosti organizacije [4]. V svetovni literaturi obstaja več različnih pojmovanj in razvrščanj v zvezi s poslovnimi procesi (angl. Business Process). Po Strnadlu je poslovni proces celovit, dinamično koordiniran skupek aktivnosti ali logično povezanih nalog, ki jih moramo izvesti, da bi razvili vrednost za kupca ali dosegli druge strateške cilje organizacije [5]. Poslovni proces je skupek aktivnosti, ki iz enega ali več vrst vložkov (virov, angl. inputov) ustvarja izložke, ki predstavljajo vrednost za kupca [6]. Poslovni proces po drugih avtorjih lahko opredelimo kot celovit in dinamično koordiniran niz povezanih aktivnosti, od nabavnega do prodajnega trga, ki so namenjene za ustrezno preskrbo odjemalcev in omogočajo poslovanje organizacije v nekem gospodarskem okolju [3]. Od učinkovitosti poslovnih procesov v organizacijah je odvisna uspešnost poslovanja ter njegova nadaljnja rast in obstoj [7]. Prav tako procese pojmujemo kot niz korakov in koordinacije dela za doseganje ciljev, kot dejavnik oblikovanja in izvedbe delovanja, kot management, ki naj zagotovi prednost procesne zasnove in uspešne izvedbe poslovanja.

M&S 14 (2019) 149

Kot primer zapletenosti procesa podajamo npr. sistem managementa proizvodnih procesov, ki je množica vseh soodvisnih spremenljivk, ki se pojavljajo med vložki in izidi. Managerji proizvodnih procesov obvladujejo to množico soodvisnih spremenljivk in načrtujejo proizvodni proces za doseganje določenih ciljev ali poslanstva. Del sistema, ki ga načrtujejo za doseganje ciljev, je transformacijski sistem, ki preoblikuje vložke v izide - izdelke in storitve. Managerji obvladujejo zelo raznolike sisteme znotraj funkcije proizvodnih procesov. Oblikuje se odnos med različnimi podsistemi in delnimi sistemi, da pride do celovite uspešnosti proizvodnih procesov. Na prvi pogled lahko ugotovimo, da ga sestavlja zelo obsežna skupina, v katero spadajo: podsistem kakovosti, podsistem zalog, podsistem razporejenosti virov, podsistem nabavljanja in prodajanja, podsistem vzdrževanja, podsistem varstva okolja, podsistem varnosti in zdravja, podsistem nagrajevanja, podsistem notranje logistike, podsistem tehnoloških procesov, podsistem vodenja projektov, podsistem izobraževanja, informacijski podsistem, managerski podsistem, podsistem odločanja, zavarovalniški podsistem, razvojni podsistem, računovodski podsistem, podsistem ekonomičnosti itd. Zaradi soodvisnosti so kot deli istega procesa vsi ti podsistemi lahko tudi delni sistemi, če jih obravnavamo z vidika njihovih skupnih lastnosti namesto z vidika razlik med njimi. V enciklopediji managementa proizvajanja je opredeljeno več kot 35 podsistemov in delnih sistemov, ki sestavljajo sistem inoviranja proizvodnih procesov [8]. Pomembna značilnost vsakega izmed podsistemov in delnih sistemov je njegova vplivnost na celoto. Če povzamemo, procesi potekajo v času in prostoru, imeli naj bi jasno opredeljene vložke in izložke (rezultate, izide) ter jih je treba koordinirati. So celoviti in dinamični koordinirani niz aktivnosti, ki omogočajo preskrbo potrošnikov (odjemalcev, uporabnikov) s proizvodi (izdelki in storitvami) [9]. V nadaljevanju se fokusiramo na posebno vrsto poslovnih pod-procesov, na temeljne (ključne) procese varnosti in zdravja pri delu, ki naj bi se prepletali v vseh dejavnostih in funkcijah v organizaciji. V nadaljevanju podajamo izbrane razloge za njihovo vsebinsko umestitev in opredelitev. Varnost in zdravje kot proces je preplet različnih funkcij ter vidikov in obsega naslednje ključne aktivnosti: - Proces managementa VZD se nanaša na vrsto medsebojno povezanih funkcij, pri čemer [10] kot

temeljne izpostavlja funkcijo planiranja, organiziranja, vodenja in kontroliranja vseh razpoložljivih virov z namenom doseganja smotrov in ciljev organizacije.

- Med dejavnostmi oziroma aktivnostmi managementa VZD smo posebno pozornost namenili procesom informiranja, odločanja ter ravnanja s človeškimi viri. Poleg izpostavljenih teoretskih izhodišč s področja managementa smo pri snovanju merskega inštrumenta za ocenjevanje razvitosti temeljnih procesov upoštevali tudi pravno-formalni okvir, ki se izkazuje v naslednjih dveh oblikah: - Evropske direktive 89/391/EEC o spodbujanju ukrepov za izboljšanje varnosti in zdravja pri delu [11] ter

- slovenskem Zakonu o varnosti in zdravju pri delu (URL RS, št. 56/99, 64/01 in 43/11) [12]. Management varnosti v organizaciji mora tako stalno zagotavljati prepoznavo ključnih tveganj in pripravo ukrepov, ki so lahko v različnih oblikah načrtov ukrepanja s katerimi bo, poleg tega, da bo ohranjal kontinuirani proces poslovanja, zagotavljal stalno varnost in zdravje zaposlenim kakor posledično tudi ostalemu okoliškemu delu prebivalstva [13]. Management varnosti mora tako stalno temeljiti na načelih nenehnega izboljševanja, ki ga definiramo z Demingovom krogom PDCA (P- plan - planirati, načrtovati; D – do – narediti, izvajati, C – check – preveriti, nadzirati in A – act –ukrepati) slika 1.

M&S 14 (2019) 150

Slika 1. Sistem varnostnega managementa organizacije (upoštevajoč tudi sistem JRKBO – jedrske, radiološke, kemijske in biološke obrambe)

Vir: [14]

Z implementacijo varnostnih standardov v celovito varnostno politiko organizacije se s tem dviguje tudi sama varnostna kultura organizacije, s tem pa dosežemo tudi sam namen implementacije temeljnih (ključnih) in podpornih procesov [14]. METODA V okviru danega poglavja predstavljamo najprej operacionalizacijo proučevanih kategorij oziroma podrobnejšo predstavitev same sestave vprašalnika kot predloge merskega inštrumenta za spremljanje razvitosti procesov VZD. V nadaljevanju podajamo nato predstavitev postopka empiričnega preverjanja konstruktne veljavnosti ter zanesljivosti predlaganega vprašalnika za merjenje razvitosti procesov VZD. Operacionalizacija proučevanih kategorij Upoštevaje predstavljeni konceptualni ter pravno formalni okvir v okviru predhodnega poglavja smo vprašalnik zasnovali iz naslednjih sklopov: - vpeljanost standardov povezanih s področjem VZD (6 kazalnikov), - organiziranost področja VZD (način organiziranja službe za VZD – 4 kazalniki, nivo umeščenosti

interne službe VZD – 4 kazalniki, pogostost komuniciranja z vodstvom in starost obstoječega managementa VZD – 5 kazalnikov),

- doslednost izvajanja temeljnih funkcij managementa VZD (planiranje – 5 kazalnikov, organiziranje – 27 kazalnikov, vodenje – 7 kazalnikov in kontroliranje – 16 kazalnikov) ter

- demografske lastnosti podjetja (dejavnost podjetja, sedež podjetja – regija, velikost podjetja in starost podjetja).

Vprašanja v vseh navedenih sklopih so bila oblikovana kot vprašanja zaprtega tipa. Odgovori na vprašanja vezana na doslednost izvajanja temeljnih funkcij managementa VZD so bili predvideni v obliki 11-stopenjske lestvice s katero naj bi se izrazila stopnja doslednosti izvajanja (0-100 %) izbrane funkcije. V primeru ostalih vprašanj je bila lestvica prilagojena vsebini posameznega sklopa oziroma vprašanja (lestvice nominalnega oziroma ordinalnega tipa). Pri oblikovanju vprašanj smo poleg že izpostavljenih konceptualnih in pravno-formalnih izhodišč upoštevali tudi nekatera priporočila avtorjev [15], ki so se ukvarjali z raziskovanjem podobne problematike in še posebej izpostavljali nujnost čim bolj natančne opredelitve vprašanj ter ustrezne členjenosti uporabljenih lestvic. Ta namreč omogoča zajetje očitno prisotne heterogenosti med proučevano populacijo.

M&S 14 (2019) 151

Postopek empiričnega preverjanja konstruktne veljavnosti ter zanesljivosti merskega inštrumenta Prvo preverjanje jasnosti, razumljivosti in vsebinske ustreznosti oblikovanih vprašanj smo izvedli s pomočjo 13 strokovnjakov s področja VZD v javnih zavodih, javni upravi, vojski in policiji. Na podlagi njihovih povratnih informacij oziroma predlogov smo smiselno dopolnili oziroma popravili delovno različico vprašalnika. Z namenom preverjanja same konstruktne veljavnosti in zanesljivosti razvitega vprašalnika pa smo v nadaljevanju najprej izvedli spletno anketo v katero so bili vključeni strokovni delavci za področje VZD iz 1.300 srednje velikih in velikih gospodarskih družb (od tega 220 velikih (250 ali več zaposlenih) in 1.080 srednje velikih podjetij, ki imajo od 50 do 249 zaposlenih), pri čemer smo njihove elektronske naslove pridobili v poslovnem imeniku Bizi.si, v elektronskem telefonskem imeniku Slovenije (TIS), Poslovnem informatorju Republike Slovenije (PIRS), na spletnih straneh poslovnega subjekta oziroma na podlagi neposrednega stika s podjetjem. Vsem 1.300 izbranim poslovnim subjektom smo v novembru 2013 poslali elektronsko sporočilo s povabilom k sodelovanju v raziskavi in povezavo na spletno anketo, ki je bilo naslovljeno na strokovnega delavca/službo za VZD, ker najbolje poznajo tudi sistem VZD in delovne razmere v samem podjetju [16]. Pridobljene podatke smo analizirali s pomočjo izbranih opisnih statistik ter faktorske analize, katere namen je določitev manjšega števila skupnih faktorjev, ki bi najbolje pojasnili povezave med opazovanimi spremenljivkami, kar obenem omogoča odkritje skupnih razsežnosti opazovanih spremenljivk ter preverjanje konstruktne veljavnosti opazovanega konstrukta. Obenem smo rezultate pojasnjevalne faktorske analize preverili s potrjevalno faktorsko analizo oziroma strukturnim modeliranjem, pri čemer smo upoštevali naslednje priporočene kriterije [17]: - ustreznost modela kot celote smo preizkusili na podlagi izbranih kazalnikov prileganja teoretičnega

modela dejanskim opazovanim vrednostim, - preverili smo statistično pomembnost posameznih parametrov povezanosti med kategorijami

strukturnega modela ter - preverili smo skladnost ocenjene jakosti/smeri opazovanih povezav s teoretičnimi predpostavkami.

Ustreznost modela kot celote smo preverili na podlagi hi-kvadrat preskusa (angl. chi-square test), ki je edini preskus statistične pomembnosti teoretičnega modela in kot tak velja za eno najbolj pogostih metod ocenjevanja skladnosti teoretičnega modela in dejanskih povezav med obravnavanimi kategorijami [17]. Zavedajoč se občutljivosti hi-kvadrat preskusa na velikost vzorca smo pozornost namenili tudi kvadratnemu korenu srednje kvadratne napake zaradi aproksimacije (angl. root mean square error of approximation – RMSEA) kjer vrednost kazalnika manjša od 0,06 oz. 0,08 kaže na ustreznost modela. Zanesljivost razvitega merskega inštrumenta smo preverili na podlagi [18] koeficienta zanesljivosti za katerega naj bi priporočena vrednost znašala med 0,6 in 0,8. REZULTATI Na podlagi poslanih vprašalnikov oz. merskega inštrumenta za evalvacijo izvajanja ukrepov VZD na 1.300 elektronskih naslovov gospodarskih družb smo prejeli izpolnjenih 137 vprašalnikov, kar predstavlja 10,54-odstotno odzivnost. Največ, dobra polovica, je bilo v vzorcu podjetij s področja predelovalnih dejavnosti (C = 54,9 %), sledila so podjetja s področja storitvenih in drugih dejavnosti (J do S = 10,5 %), trgovine, vzdrževanja in popravila motornih vozil (G = 7,4 %) ter prometa in skladiščenja (H = 7,2 %), najmanj pa jih je bilo s področja rudarstva (B = 0,8 %) in kmetijstva, gozdarstva in ribištva (A = 2,3 %) ter gostinstva (I = 3 %). Več kot polovica gospodarskih družb iz vzorca posluje že več kot 50 let, medtem ko je bilo podjetij z manj kot desetimi leti poslovanja slabih 6 %.

V obravnavanih gospodarskih družbah je imelo osem od desetih gospodarskih družb vpeljan standard kakovosti ISO 9001, dobra polovica gospodarskih družb je imela vpeljan sistem varstva okolja po standardu ISO 14001, tretjina pa sistem VZD po standardu ISO 18001. Dve podjetji sta imeli vpeljan sistem ISO 26000 o družbeni odgovornosti.

M&S 14 (2019) 152

Skoraj dve tretjini gospodarskih družb v vzorcu je imelo organizirano interno službo za VZD, 36,5 % družb pa je naloge organiziranja in zagotavljanja VZD poverilo zunanji strokovni službi. V sedmih od desetih podjetij (70,8 %) naloge zdravja pri delu izvaja izvajalec medicine dela. Nekoliko preseneča ugotovitev, da ta odstotek ni višji, saj je delodajalec po slovenski zakonodaji dolžan, da poleg VZD zagotovi (tudi) izvajanje zdravja pri delu. Med podjetji, ki so imele organizirano interno službo VZD (87) je v 43,8 % primerov služba za VZD organizirana na drugem nivoju vodenja (neposredno pod direktorjem). 27,5 % podjetij je imelo interno službo za VZD umeščeno na prvem nivoju vodenja (neposredno pod upravo), najmanj, tj. 1,5 %, pa jih je umeščenih na četrti nivo vodenja, tj. znotraj neke organizacijske enote npr. oddelka, sektorja, referata ipd. Sedem od desetih strokovnih delavcev za VZD komunicira z vodstvom podjetja vsaj enkrat mesečno, 43,1 % komunicira z vodstvom tedensko, 30,7 % pa mesečno. Enkrat letno strokovni delavci za VZD komunicirajo z vodstvom v 3,6 % primerov, skoraj 3 % pa nikoli. Na podlagi analize doslednosti izvajanja temeljnih funkcij managementa VZD je mogoče sklepati, da se te v slovenskih srednje velikih in velikih podjetjih izvajajo v povprečju od 80 % do 90 % in da v raziskavi sodelujoča podjetja v 10 do 20 % ne izvajajo minimalnih oz. zakonsko predpisanih ukrepov. Sicer je bilo najvišjo stopnjo (89,2 %) izpolnjevanja zahtev mogoče ugotoviti na področju funkcije organiziranja managementa VZD (prijavljanje nezgod pri delu, teoretično usposabljanje delavcev), najnižjo (80,5 %) pa na področju funkcije planiranja (glede načrtovanja promocije zdravja na delovnem mestu). Analiza funkcij managementa VZD kot večdimenzionalnega konstrukta Glede na relativno veliko število aktivnosti v okviru prikazanih funkcij managementa varnostne politike in s tem povezanega velikega števila kazalnikov na tem področju smo, z namenom pridobitve jasnejše oziroma preglednejše slike dejavnikov managementa varnostne politike, vse kazalnike iz že predstavljenih štirih sklopov funkcij varnostne politike analizirali s pomočjo faktorske analize. V izhodiščni faktorski model smo vključili vseh 55 kazalnikov za katere je vrednost KMO kazalnika znašala 0,710 in s tem nakazovala relativno močan vpliv skupnih faktorjev na opazovane kazalnike. Prav tako je večina ocen komunalitet presegala vrednost 0,5, kar je odraz dejstva, da vpliv skupnih faktorjev na ocenjevane elemente managementa varnostne politike povečini prevladuje nad vplivom specifičnih dejavnikov. V nadaljnjih korakih smo model spreminjali, pri čemer smo smiselno upoštevali pojasnjevalno moč izbranih faktorjev, vsakokratne ocene komunalitet za opazovane kazalnike in vsebinsko smiselnost dobljene faktorske rešitve. Od skupno 55 kazalnikov vključenih v začetni faktorski model smo jih v končnem modelu obdržali 11 (glej preglednico 1). Povišana vrednost KMO kazalnika (0,869 v primerjavi s prvotno vrednostjo 0,710) kakor tudi ocene komunalitet, ki so znašale med 0,470 in 0,803, potrjujejo ustreznost nabora kazalnikov vključenih v končnem modelu (glej preglednico 1). Na podlagi rotiranih ocen faktorskih uteži, prikazanih v preglednici 1, je mogoče razbrati, da je področje izvajanja funkcij managementa VZD mogoče obravnavati z naslednjih treh vidikov:

- vidik organiziranosti funkcij managementa VZD (7 kazalnikov), - vidik dokumentiranosti postopkov, povezanih z VZD (2 kazalnika), in - vidik redne spremljave izvajanja ukrepov VZD (2 kazalnika).

S pomočjo opredeljenih treh vidikov je mogoče pojasniti dobrih 62 % celotne variabilnosti vzorca, pri čemer je najpomembnejši vidik organiziranosti, ki pojasnjuje dobrih 46 % celotne variabilnosti (preglednica 1). Relativno visoke vrednosti koeficienta zanesljivosti [18] (glej preglednico 1) potrjujejo zanesljivost merskega instrumenta za ugotavljanje stopnje razvitosti procesov varnosti in zdravja pri delu. O ustreznosti predstavljenega faktorskega modela pričajo tudi rezultati konfirmatorne faktorske analize. Na podlagi stopnje pomembnosti hi-kvadrat preskusa v višini 0,144 [17] ni mogoče potrditi statistično pomembnih razlik med teoretičnim modelom in dejanskimi povezavami med obravnavanimi kategorijami. Vrednost RMSEA kazalnika 0,0414 je nižja od še sprejemljive vrednosti [17], kar potrjuje sprejemljivost dobljene rešitve.

M&S 14 (2019) 153

Preglednica 1. Rotirana faktorska rešitev (''oblimin'' rotacija) – t. i. ''pattern'' uteži

Procesi VZD

Vidik managementa varnosti pri delu

Vid

ik

orga

nizi

rano

sti

Vid

ik

doku

men

tiran

osti

Vid

ik

redn

e sp

rem

ljave

Delodajalec je izvajal preventivne ukrepe in izbiral delovne ter proizvajalne metode, ki zagotavljajo izboljševanje stanja in višjo raven procesov varnosti in zdravja pri delu

0,824 -0,065 0,047

Delodajalec je opravljal reden in temeljit notranji nadzor nad izvajanjem procesov za varno delo

0,784 -0,106 0,105

Delodajalec je delavcem oz. njihovim predstavnikom omogočal, da ti sodelujejo pri obravnavi o vseh procesih, ki zadevajo zagotavljanje varnega in zdravega dela

0,728 0,091 -0,071

Delodajalec je zagotovil varno delovno okolje in uporabo varne delovne opreme

0,728 0,016 -0,038

Delodajalec je seznanjal delavce o vrstah nevarnosti v delovnem okolju in na delovnem mestu, o varnostnih ukrepih, potrebnih za preprečevanje nevarnosti in zmanjšanje škodljivih posledic

0,721 -0,017 0,073

Delodajalec je dajal ustrezna navodila in obvestila delavcem 0,718 0,091 0,023

Delodajalec je izjavo o varnosti z oceno tveganja objavil in jo posredoval delavcem, prav tako pa tudi na novo zaposlenim in vsem drugim navzočim na delovnem mestu

0,713 0,019 -0,051

Delodajalec trajno hrani dokumentacijo, ki se nanaša na nezgode pri delu in kolektivne nezgode

0,005 0,880 0,031

Delodajalec trajno hrani dokumentacijo, ki se nanaša na opravljeno usposabljanje za varno delo in preizkuse usposobljenosti

0,009 0,846 0,026

Delodajalec je izvajal obvezne občasne preizkuse teoretične in praktične usposobljenosti za varno delo za delavce, ki so delali na delovnih mestih, na katerih iz ocene tveganja izhaja večja nevarnost za nezgode in poklicne bolezni, pa tudi za delavce, ki so delali na delovnih mestih, na katerih so nezgode pri delu in poklicne bolezni pogostejše

-0,040 -0,010 0,916

Delodajalec je z obdobnimi pregledi in s preizkusi delovne opreme preverjal njihovo skladnost s predpisi o varnosti in zdravju pri delu

0,117 0,107 0,555

Delež celotne pojasnjene variance (%) 46,526 9,951 5,690

Cronbach Alpha 0,890 0,827 0,736

DISKUSIJA IN ZAKLU ČEK Namen prispevka je predstaviti razvoj in preverjanje celovitega merskega instrumenta za ugotavljanje stopnje razvitosti procesov VZD v organizaciji. Merski inštrument je bil sestavljen in preizkušen na podlagi teoretičnega in praktičnega koncepta o VZD in naj bi predstavljal učinkovito orodje pri ocenjevanje razvitosti procesov VZD. Konceptualni okvir so predstavljale temeljne funkcije managementa, te so: planiranje, organiziranje, vodenje in kontroliranje varnosti in zdravja pri delu ter se imela izhodišča v Evropski direktivi o spodbujanju ukrepov za izboljšanje VZD ter slovenskem zakonu o VZD.

M&S 14 (2019) 154

Od skupno 55 kazalnikov razvitosti procesov vključenih v začetni faktorski model smo jih v končnem modelu obdržali 11. Vrednost KMO kazalnika v višini 0,869 kakor tudi ocene komunalitet, ki so znašale med 0,470 in 0,803, potrjujejo ustreznost nabora kazalnikov vključenih v končnem modelu. Na podlagi rotiranih ocen faktorskih uteži je mogoče razbrati, da je področje izvajanja procesov managementa VZD mogoče obravnavati z naslednjih treh vidikov: 1) vidik organiziranosti funkcij managementa VZD (7 kazalnikov), 2) vidik dokumentiranosti postopkov, povezanih z VZD (2 kazalnika), in 3) vidik redne spremljave izvajanja ukrepov VZD (2 kazalnika). S pomočjo opredeljenih treh vidikov je mogoče pojasniti dobrih 62 % celotne variabilnosti vzorca, pri čemer je najpomembnejši vidik organiziranosti, ki pojasnjuje dobrih 46 % celotne variabilnosti.

Dobljene rezultate iz naše analize je v nekaterih delih možno oz. nujno primerjati z rezultati podobnih, že opravljenih študij, v katerih so raziskovalci obravnavali merjenje razvitosti procesov VZD (iz zakonsko predpisanih ukrepov kot so npr.: Konvencije ILO, Direktive EU, zakoni, pravilniki, odredbe ipd., ali iz prostovoljno izbranih priporočil kot so npr.: OHSAS 18001, ILO-OSH 2001 ipd.). Največje vsebinsko ujemanje naše raziskave smo ugotovili v primerjavi z raziskavo [19], ki je merski inštrument razvitosti VZD razčlenil v naslednjih pet ključnih področij: politiko VZD, organiziranje, komuniciranje, planiranje in implementacijo ter preverjanje in izboljšave. Njegovih 20 ključnih kazalnikov (med katere so vključeni tudi kazalniki delovnih razmer) za katere navaja, da jih je preveč, so v celoti skladajo z našimi 11 kazalniki razvitosti procesov VZD. Zasnovan in preverjen merski inštrument ima teoretične in praktične implikacije za varnostno znanost in stroko. S sistematičnim pregledom ter strjenim opisom pregleda izidov iz dosedanjih raziskav s področja merskega inštrumenta za ugotavljanje stopnje razvitosti procesov VZD smo podali celovit uvid v obravnavane vsebine. Na podlagi merskega inštrumenta smo zasnovali konceptualni model, ki ga je možno uporabiti, preveriti in razvijati. Merski inštrument za ugotavljanje stopnje razvitosti procesov VZD predstavlja izviren in koristen pripomoček in bo uporaben tako za snovalce politike VZD v posamezni državi ter lastnike in managerje, zaposlene in njihove zastopnike kakor tudi za strokovne sodelavce za VZD v podjetju ali drugi ustanovi. V naši raziskavi smo zaznali različne omejitve, ki so vplivale na potek same raziskave in interpretacijo pridobljenih informacij. Raziskavo smo omejili na velika in srednje velika slovenska podjetja. Določene omejitve raziskave izhajajo iz uporabljene metode, tj. ankete: pridobili smo le podatke na odgovore, na katere so osebe, ki so odgovarjale, želele in morale odgovoriti. Za zasnovo merskega inštrumenta smo uporabili zahteve, ki izhajajo iz vsebin Evropske direktive 89/391/EEC o spodbujanju ukrepov za izboljšanje VZD iz slovenskega Zakona o varnosti in zdravja pri delu, ne pa iz drugih zakonov, kot so npr. Zakon o zdravstvenem varstvu in zdravstvenem zavarovanju, Zakon o zavarovalništvu ali Zakon o delovnih razmerjih ipd. Na osnovi izvedene raziskave in dobljenih rezultatov podajamo smernice za nadaljnje raziskovanje v razširitev raziskave še na majhna in mikro podjetja, kar bo potencialnim raziskovalcem predstavljalo še poseben izziv. Tovrstno raziskavo bi bilo smiselno (z nekaj spremembami) izvesti tudi na vseh javnih zavodih, državnih institucijah oz. v negospodarstvu. LITERATURA [1] Vedenik, L.: Celovit pristup obezbeđivanju menadžmenta bezbednosti u organizaciji, Svet rada, 7, 2010(3), 295-302. [2] Vedenik, L., Pičinin, I.: Primer celovitega urejevanja managementa varnosti v organizaciji = Model of holistic managament of safety and security in organization, V: KACIAN, Nenad (ur.). Menadžment i sigurnost: M&S 2008: tema konferencije: Menadžment integralne sigurnosti, str. 240-248, Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti: Visoka škola za sigurnost, Čakovec, 2008. [3] Bavec, C., Manzin, M.: Strukturni vidiki organiziranosti , Univerza na Primorskem, Fakulteta za management, Koper, 2012. [4] Biloslavo, R.: Strateški management in management spreminjanja, Univerza na Primorskem, Fakulteta za management, Koper, 2006. [5] Strnadl, F. C.: Aligning business and IT: the process-driven architecture model, Information Systems Management, 23, 2006(4), 67-77. [6] Sikdar, A., Payyazhi, J.: A process model of managing organizational change during business process redesign, Business Process Management Journal, 20, 2014(6), 971-998.

M&S 14 (2019) 155

[7] Zelt, S., Schmiedel, T., Vom Brocke, J.: Understanding the nature of processes: an information-processing perspective, Business Process Management Journal, 24, 2018(1), 67-88. [8] Markič, M.: Ocenjevanje kakovosti sistema varstva pri delu, zdravstvenega varstva in delovnega okolja, Delo in varnost, 38, 1993(3), 118–126. [9] Gošnik, D.: Model managementa temeljnih procesov in uspešnost podjetja, Doktorska disertacija, Univerza na Primorskem, Fakulteta za management, Koper, 2018. [10] Barnard, C. I.: The function of executive, Harvard University Press, Cambridge (Mass.), 2001. [11] Directive 89/391/EEC – OSH »Framework directive« of 12 June 1989 on the introduction of measures to encourage improvements in the safety and health of workers at work, https://osha.europa.eu/sl/legislation/directives/the-osh-framework-directive/1, (2. 4. 2018). [12] Zakon o varnosti in zdravju pri delu (ZVZD), http://www.pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id=ZAKO1643 (4. 4. 2018). [13] Pičinin I.,Vedenik L.: Primer celovitega upravljanja z varnostnimi tveganji v organizaciji = Model of holistic managament of safety and security risks in organization, V: KACIAN, Nenad (ur.). Menadžment i sigurnost: M&S 2008: tema konferencije: Krizni menadžment. str. 397-403, Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti: Visoka škola za sigurnost, Čakovec, 2009. [14] Vedenik L, Krstić I.: Holistic approach in ensuring safety management in an organisation, V: PAPIĆ, Ljubiša (ur.). Life cycle engineering and management: proceedings, str. 249-254, Research Center of Dependability and Quality Management, Čačak, Prijevor, 2010. [15] Finlan, G., Roberts, M.: SHE auditing and inspection, Http://www.stfc.ac.uk/she/resources/pdf/sc30.pdf (30. 9. 2018). [16] Fernández-Muńiz, B., Montes-Peón, J.M., Vázquez-Ordás, J.C.: Relation between occupational safety management and firm performance, Safety Science, 47, 2009(7), 980–991. [17] Schumacker, R. E., Lomax, R.G.: A beginner’s guide to structural equation modelling, Lawrence Erlbaum Associates, Mahwah, 2004.

[18] Cronbach, L.J.: Coefficient Alpha and the internal structure of tests, Psychometrika, 16, 1951(3), 297–334.

[19] Podgorski, D.: Measuring operational performance of OSH management system – A demonstration of AHP – based selection of leading key performance indicators, Safety Science, 73, 2015(2), 146-166. ZAHVALA Prispevek je izdelan v sklopu projekta številka P5-0049, ki ga sofinancira Javna agencija za raziskovalno dejavnost Republike Slovenije iz državnega proračuna.

M&S 14 (2019) 156

BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR

dr. Miran Pavli č, mag. var., dipl. var. inž. Univerzitetni klinični center Ljubljana Ljubljana, Slovenija miran.pavlic@kclj.si Miran Pavlič se ukvarja s področjem varnosti in zdravja pri delu v Univerzitetnem kliničnem centru Ljubljana, Slovenija od leta 1987. V Ljubljani je diplomiral kot varnostni inženir, magistriral s področja varnosti v Zagrebu in v Kopru doktoriral s področja managementa (varnosti pri delu). Je koordinator za varnost pri delu na gradbiščih in sodni izvedenec za področje varnosti in zdravja pri delu. Od leta 2000 predsednik Društva varnostnih inženirjev Ljubljana. Od l. 2013 podpredsednik Evropskega društva varnostnih inženirjev. Med njegovo delo sodijo tudi objave znanstvenih in strokovnih prispevkov ter aktivno sodelovanje na konferencah s področja varnosti pri delu. BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR mag. var. Miran Pavlič, dipl. var. inž. Miran Pavlič is active in the field of safety at work and health protection in the University Medical Centre Ljubljana, Slovenia since 1987. He graduated in Slovenia as Occupational Safety Engineer and received Master's degree in Croatia for the field of Safety at Work. He is coordinator for safety at work on building sites and court expert for occupational safety. Since 2000 president of the Society of Safety Engineers Ljubljana. From 2013 Vice-President of the European Society of Safety Engineers. Publishing of scientific and professional articles as well as active participation on conferences within the framework of safety at work is also part of his activities. PODATKI O SOAUTORJU (DATA ON CO-AUTHORS) 2) mag. Silvana Markič Hrast, dipl. san. inž. Zavod za zdravstveno varstvo Koper 6000 Koper, Slovenija 3) prof. dr. Mirko Marki č Univerza na Primorskem, Fakulteta za management Koper Koper, Slovenija mirko.markic@fm-kp.si 4) Mr. sig. Leon Vedenik Ministrstvo za notranje zadeve Republike Slovenije Policija Policijska uprava Murska Sobota Murska Sobota, Slovenija leon.vedenik@policija.si

M&S 14 (2019) 157

18 Croatian language

Original scientific paper

Ante Orlovi ć

MENADŽMENT LJUDSKIH POTENCIJALA – PERCEPCIJA POLICI JSKIH RUKOVODITELJA O MATERIJALNIM I NEMATERIJALNIM FAKTO RIMA RADNE

MOTIVACIJE POLICIJSKIH SLUŽBENIKA Sažetak Menadžment ljudskih potencijala jedna je od pet temeljnih funkcija menadžmenta. Njezina svrha u organizacijama jest osigurati optimalnu strukturu zaposlenika u kvantitativnom i kvalitativnom smislu. Učinkovitost ljudskih potencijala u bitnome ovisi i o razini njihove radne motivacije koju organizacije nastoje poticati različitim faktorima materijalne i nematerijalne prirode. Uloga menadžera u motiviranju zaposlenika od posebne je važnosti u svim organizacijama pa tako i u policijskoj. U svezi s navedenim, provedeno je empirijsko istraživanje i to metodom anketiranja uz pomoć anketnog upitnika o faktorima radne motivacije policijskih službenika. U istraživanju je u svojstvu ispitanika sudjelovalo 106 načelnika policijskih postaja koje djeluju u sklopu policijskih uprava sa sjedištem u regionalnim centrima Republike Hrvatske (Split, Rijeka i Osijek) te u njima susjednim policijskim upravama. Ispitanici su se izjašnjavali o intenzitetu motivacijskog djelovanja različitih faktora radne motivacije (ukupno 12 faktora: 6 materijalnih i 6 nematerijalnih). Istraživanje je pokazalo postojanje percepcije o relativno visokoj razini motivirajućeg djelovanja obaju grupa faktora na radnu motivaciju policijskih službenika. Osim mišljenja policijskih rukovoditelja, jednako je važno identificirati i valorizirati mišljenja policijskih službenika o faktorima koji utječu na njihovu radnu motivaciju. Policijski rukovoditelji bi u motivacijskom i drugim aspektima upravljanja trebali spram policijskih službenika djelovati na načelima respekta, interakcije, usklađenosti i individualnog pristupa. Klju čne riječi: policija, ljudski potencijali, radna motivacija, materijalni i nematerijalni motivacijski faktori, percepcija policijskih rukovoditelja.

HUMAN RESOURCE MANAGEMENT – POLICE EXECUTIVES' PERC EPTION OF

MATERIAL AND NON-MATERIAL FACTORS OF POLICE OFFICER S' WORK MOTIVATION

Abstract Human resource management is one of the five fundamental functions of management. Its purpose is to ensure optimal structure of employees in organizations in terms of quantity and quality. The effectiveness of human resources depends significantly on the level of their work motivation, which organizations tend to encourage by various factors of material and non-material nature. The role of managers in motivating employees is of particular importance in all organizations, including the police organization. With regard to the above-mentioned, empirical research was carried out using a method of survey by means of a Questionnaire on Factors of Work Motivation of Police Officers. The respondents were 106 heads of police stations that are part of police administrations with headquarters in the regional centres of the Republic of Croatia (Split, Rijeka and Osijek) and their neighbouring police administrations. The respondents stated their opinions on the intensity of the motivational effect of different factors of work motivation (total of 12 factors: 6 material factors and 6 non-material factors). The research showed the existence of perception of relatively high level of motivating action of both groups of factors on the work motivation of police officers. In addition to opinions of the police executives, it is of equal importance to identify and valorise opinions of the police officers on factors affecting their work motivation. When it comes to motivation and other aspects of management, police executives' relation toward police officers should be based on principles of respect, interaction, harmonization and individual approach.

Key words: police, human resources, work motivation, material and non-material motivation factors, police executives' perception

M&S 14 (2019) 158

UVOD Ljudski potencijali su ključni element svake organizacije, oni stvaraju novu vrijednost, o njima ovisi organizacijsko djelovanje kao i uspješnost poslovanja. Ljudski potencijali su nositelji različitih vrsta kreativne energije koju organizacije identificiraju, razvijaju, usmjeravaju i transformiraju u realiizaciju onih vrijednosti i rezultata koji su nužna pretpostavka njihova pozitivnog funkcioniranja. Ljudski potencijali [1] su ukupna znanja, vještine, sposobnosti, kreativne mogućnosti, motivacija i odanost kojom raspolaže neka organizacija ili društvo. To je ukupna intelektualna i psihička energija koju organizacija može angažirati na ostvarivanju ciljeva i razvoja poslovanja. U najširem smislu gledano ljudske potencijale možemo definirati [2] kao ukupnost formalnih znanja, praktičnih vještina, sposobnosti, ponašanja, socijalnih obilježja, psiholoških osobina te realiziranih i/ili latentnih kreativnih mogućnosti ljudi u nekom društvu, organizaciji ili zajednici. Upravljanje ljudskim potencijalima je djelatnost u organizacijama kojom one nastoje optimizirati strukturu i angažiranost zaposlenika u odnosu na planirane ciljeve koje žele ostvariti. Menadžment ljudskih potencijala [3] je (između ostalog) specifična filozofija i pristup menadžmentu koji ljude vidi kao najvažniji resurs i potencijal te ključnu strategijsku i konkurentsku prednost, odnosno filozofija usmjerena na meke elemente organizacijske uspješnosti u kojima ljudi imaju središnje mjesto. Ljudski potencijali u policiji također bi trebali biti u organizacijskom fokusu. Policijski službenici su nositelji i pružatelji usluge sigurnosti građanima te je zadaća policijskih rukovoditelja na optimalan način upravljati ljudskim potencijalima. To se primarno odnosi na pribavljanje kvalitetnih zaposlenika te njihovo usmjeravanje i poticanje na odgovarajuću radnu angažiranost s ciljem učinkovitosti u obavljanju policijskih poslova. Učinkovitost policijskih službenika, između ostalog, ovisi i o razini njihove radne motivacije. Ona može imati negativan, neutralan i pozitivan predznak. Pozitivna radna motivacija producira pozitivne efekte na učinkovitost policijskih službenika što u konačnici rezultira unaprjeđenjem operativnih potencijala i funkcionalnosti policijske organizacije. Motivacija je zajednički pojam za sve unutarnje faktore koji konsolidiraju intelektualnu i fizičku energiju, iniciraju i organiziraju individualne aktivnosti, usmjeravaju ponašanje, te mu određuju smjer, intenzitet i trajanje. (…) Dakle, motivacija je proces iniciranja i usmjeravanja napora i aktivnosti u svrhu ostvarivanja osobnih i organizacijskih ciljeva [3]. Prepoznavanje i vrednovanje pojedinih ključnih faktora radne motivacije (materijalnih i nematerijalnih) važan je preduvjet unaprjeđenja motiviranosti policijskih službenika i njihove radne učinkovitosti. U svezi s predmetnim faktorima provedeno je anketno ispitivanje uz pomoć anketnog upitnika. Ispitanici su bili načelnici policijskih postaja, dakle, operativni policijski menadžeri, njih ukupno 106. Ispitanicima su u upitniku bili navedeni različiti faktori radne motivacije (njih 12) u svezi s kojima je od ispitanika traženo da ocjene motivacijski intenzitet (na ljestvici od 1 do 7) svakog pojedinog faktora i to u kontekstu njihova doprinosa radnoj motivaciji policijskih službenika. Podaci prikupljeni istraživanjem analizirani su: (a) zasebno po motivacijskim faktorima, (b) grupno po skupinama faktora (materijalni i nematerijalni) te (c) komparativno kroz usporedbu percepcije policijskih rukovoditelja s percepcijom policijskih službenika (utvrđenom u ranijem istraživanju). U zasebnom kontekstu razmatrano, faktor s najvišim percipiranim djelovanjem na radnu motivaciju policijskih službenika jest plaćeni prekovremeni sati (materijalna kompenzacija za dodatnu radnu angažiranost). U grupnom kontekstu razmatrano, ne postoje značajne razlike u percepciji razine motivirajućeg djelovanja materijalnih i nematerijalnih faktora, obje grupe faktora imaju visoku percipiranu razinu motivirajućeg djelovanja. U komparativnom kontekstu razmatrano, postoje značajne razlike u percepciji policijskih rukovoditelja i policijskih službenika o razini motivirajućeg djelovanja pojedinih motivacijskih faktora na radnu motivaciju policijskih službenika.

M&S 14 (2019) 159

METODE ISTRAŽIVANJA Uzorak U anketnom ispitivanju sudjelovalo je 106 ispitanika – načelnika policijskih postaja iz policijskih uprava koje imaju sjedište ili čije područje geografski gravitira velikim hrvatskim gradovima (regionalnim centrima) Splitu, Rijeci i Osijeku. (Iznimno, umjesto načelnika nekolicine policijskih postaja koji su opravdano bili odsutni zbog bolesti i drugih razloga, u ispitivanju su sudjelovali njihovi zamjenici odnosno pomoćnici).

Ispitanici su se u anketnom upitniku izjašnjavali o nekolicini svojih demografskih obilježja koja se mogu smatrati relevantnima u odnosu na njihova mišljenja/stavove iskazivane u svezi s istraživanom problematikom. Naznačena obilježja ispitanika prikazana su u tablici 1. Tablica 1. Demografski podaci ispitanika – načelnika policijskih postaja

Demografski podaci (N=106) N % spol muško 99 94,3

žensko 6 5,7 dob 25-30 godina -- --

30-35 godine 2 1,9 35-40 godina 17 16,3 40-45 godina 31 29,8 45-50 godina 29 27,9 50 + godina 25 24,0

kategorija policijske uprave

prva kategorija -- -- druga kategorija 49 46,7 treća kategorija 32 30,5 četvrta kategorija 24 22,9

vrsta policijske postaje

temeljna 19 18,4 mješovita 51 49,5 specijalizirana 33 32,0

kategorija policijske postaje

prva kategorija 11 10,8 druga kategorija 36 35,3 treća kategorija 55 53,9

godine radnog staža ostvarenog u policiji

5-10 godina -- -- 10-15 godina 6 5,8 15-20 godina 9 8,7 20-25 godina 42 40,4 25 + godina 47 45,2

godine radnog staža na rukovodećim radnim mjestima u policiji

do 1 godine 1 1,0 1-3 godine 5 4,8 3-7 godina 14 13,5 7-10 godina 13 12,5 10-15 godina 35 33,7 15-20 godina 22 21,2 20 + godina 14 13,5

Izvor: vlastiti podaci autora Spolna struktura ispitanika u ovom istraživanju ukazuje na bitnu podzastupljenost žena (5,7%) na rukovoditeljskim funkcijama na operativnoj razini u hrvatskoj policiji. Naime, prema neslužbenim podacima, tijekom 2014. godine žene su participirale sa 17,29% u ukupnom broju policijskih službenika MUP-a, dok ostatak čine muškarci. U dobnoj strukturi ispitanika, prevladavajuća dob bila je ona između 40 i 45 godina, prosječna starost uzorka M = 45,3 godina. Prosječna starost ispitanika značajno je viša u odnosu na prosječnu starost

M&S 14 (2019) 160

ukupne populacije policijskih službenika u MUP-u koja je, prema neslužbenim podacima, tijekom 2014. godine iznosila 38,5 godina. Ispitanici dolaze iz triju kategorija policijskih uprava i to iz druge, treće i četvrtke kategorije (ukupno postoje četiri kategorije policijskih uprava u Republici Hrvatskoj). Područje i sjedište pojedine policijske uprave (kao i njezinu kategoriju) utvrđuje Vlada Republike Hrvatske uredbom na temelju pokazatelja o veličini područja, broju stanovništva, broju kaznenih djela i prekršaja, značajkama prometnih pravaca i zemljopisnom položaju te drugih sigurnosno značajnih pokazatelja (Zakon o policiji, čl. 10). Najveći broj ispitanika dolazi iz policijskih uprava druge kategorije (sjedišta su im Split, Rijeka, Osijek i Pula) što je i logično s obzirom da takve policijske uprave višeg ranga imaju u svom sastavu veći broj policijskih postaja od policijskih uprava treće i četvrte kategorije. Ispitanici dolaze iz svih triju kategorija policijskih postaja (najviše iz treće kategorije) i iz svih triju vrsta policijskih postaja (najviše iz mješovitih postaja). Naime, temeljne su one postaje u kojima djeluju temeljna i kriminalistička policija, mješovite su postaje u kojima osim navedenih temeljnih rodova policije djeluje i (primjerice) prometna ili granična policija, a specijalizirane su postaje u kojima djeluju isključivo specijalizirani rodovi policije – prometna, granična, pomorska, aerodromska. Područje, sjedište, vrstu i kategoriju policijskih postaja na temelju kriterija iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona utvrđuje Vlada Republike Hrvatske uredbom (Zakon o policiji, čl. 12). Duljina radnog staža ispitanika ostvarenog u policiji važno je demografsko obilježje koje u bitnome determinira relevantnost odgovora ispitanika u svezi s predmetnom problematikom. Osnovna pretpostavka u tom smislu je da je duljina ispitanikovog radnog staža u policiji u korelaciji sa stupnjem relevantnosti ispitanikovog odgovora. Prevladavajuće razdoblje radnog staža ostvarenog u policiji od strane ispitanika u ovom istraživanju je 25 i više godina, prosječni radni staž M=23,8 godina. Naznačene godine prosječnog radnog staža u policiji iznimno su relevantne za vjerodostojnost mišljenja/stavova iskazanih od strane ispitanika u svezi s faktorima radne motivacije policijskih službenika. Posebno važnim demografskim obilježjem ispitanika u kontekstu ovog istraživanja treba smatrati godine radnog staža provedenog na rukovodećim radnim mjestima u policiji tijekom kojih su ispitanici stjecali rukovoditeljska radna iskustva (znanja, vještine, sposobnosti) iz kojih izravno proizlaze njihovi stavovi/mišljenja o upravljanju ljudskim potencijalima (radnoj motivaciji) u policiji. Prevladavajuće razdoblje rukovodnog radnog staža ispitanika ostvarenog u policiji je 10-15 godina, prosječni radni staž ispitanika na rukovoditeljskim pozicijama M=12,8 godina. Naznačene godine prosječnog rukovoditeljskog radnog staža u policiji iznimno su relevantne tako da odgovori ispitanika imaju visoku specifičnu težinu i vjerodostojnost u valorizaciji faktora radne motivacije policijskih službenika kao predmeta ovog istraživanja. Metoda prikupljanja podataka Istraživanje je provedeno metodom anketnog ispitivanja pomoću anketnog upitnika o faktorima radne motivacije policijskih službenika. Upitnik se sastojao od uvodnog i glavnog dijela. U uvodnom dijelu bili su navedeni informativni sadržaji – kratki opis i svrha ispitivanja, objašnjenje uloge ispitanika i očekivanja od njega u svezi načina i pristupa ispunjavanju upitnika, konstatacije o dobrovoljnosti anketiranja, zajamčenoj anonimnosti ispitanika te o korištenju dobivenih podataka isključivo u znanstveno-istraživačkom kontekstu. Glavni dio anketnog upitnika sastojao se od tri skupine pitanja koja su se odnosila na: (a) demografske podatke o ispitaniku; (b) ocjenu razine učinkovitosti policijskog sustava, te (c) ocjenu razine motivirajućeg djelovanja pojedinih faktora radne motivacije policijskih službenika. Predmetni upitnik je u tehničkom smislu bio jedna od triju sastavnica integralnog tematskog upitnika o problematici menadžmenta u policiji koji je sačinjen ciljano za predmetnu populaciju ispitanika. (Sastavnice upitnika su bile: (a) temeljne funkcije menadžmenta u policiji, (b) osobine policijskih menadžera – sposobnosti i crte ličnosti te (c) faktori radne motivacije policijskih službenika). Anketno ispitivanje je provedeno u službenim policijskom prostorijama Ministarstva unutarnjih poslova, u policijskim upravama osječko-baranjskoj, splitsko-dalmatinskoj i primorsko goranskoj, u mjesecu

M&S 14 (2019) 161

listopadu i studenom 2018. godine, tijekom izvođenja nastave na seminaru stručnog usavršavanja policijskih rukovoditelja srednje razine rukovođenja (modul 1 – operativni menadžment u policiji). Metode statističke analize Obrada prikupljenih podataka vršena je pomoću statističko-informatičkog programa za sociološka istraživanja SPSS 17 (Statistical Package for the Social Sciences). Analiza dobivenih podataka provedena je deskriptivnim statističkim postupcima, prikazivanjem apsolutnih i relativnih frekvencija, iskazivanjem njihovih srednjih vrijednosti (aritmetička sredina, medijan, mod) te rangiranjem varijabli prema percipiranom stupnju njihova motivirajućeg djelovanja na radnu motivaciju policijskih službenika. Percepcija ispitanika o razini motivirajućeg djelovanja pojedinog faktora na radnu motivaciju policijskih službenika utvrđivana je pomoću ljestvice rangiranja (od 1 do 7) pri čemu su brojke 1 i 2 označavale nisku razinu motivirajućeg djelovanja pojedine varijable (nije motivirajuće), brojke 3, 4 i 5 srednju razinu (umjereno motivirajuće) te brojke 6 i 7 visoku razinu (jako motivirajuće). Percepcija ispitanika o razini učinkovitosti policijskog sustava utvrđivana je također pomoću ljestvice rangiranja (od 1 do 7) pri čemu su nisku razinu učinkovitosti označavale brojke 1 i 2, srednju razinu 3,4 i 5 te visoku razinu brojke 6 i 7. REZULTATI I RASPRAVA

Glavni dio predmetnog anketnog upitnika, već je ranije naznačeno, odnosio se na pribavljanje mišljenja/stavova ispitanika o: (1) razini učinkovitosti policijskog sustava te (b) o pojedinim faktorima radne motivacije policijskih službenika. U svezi s percipiranom razinom učinkovitosti policijskog sustava (ostvareni sigurnosni rezultati u odnosu na policijske zadaće i poslove) proizlazi da je ta učinkovitost osrednja (Tablica 2.) Tablica 2. Razina učinkovitosti policijskog sustava – percepcija ispitanika

ocjena f % M Me Mo

razina učinkovitosti policijskog sustava

1-niska --- ---

4,36 4 4

2-niska 2 1,9 3-osrednja 18 17,0 4-osrednja 38 35,8 5-osrednja 36 34,0 6-visoka 12 11,3 7-visoka --- ---

Ukupno 106 100,0 Izvor: vlastiti podaci autora Osrednja razina učinkovitosti policijskog sustava (prema percepciji ispitanika) izazovna je činjenica u smislu potrebe iznalaženja mogućnosti za unapređivanje funkcionalnosti tog sustava. U tom smislu, policijski menadžment ključni je faktor kojeg treba razvijati po više osnova među kojima je svakako i upravljanje ljudskim potencijalima odnosno identificiranje i upravljanje faktorima radne motivacije policijskih službenika. U svezi s faktorima radne motivacije policijskih službenika, od ispitanika je traženo da procijene razinu motivacije koju svaki od dvanaest u upitniku navedenih faktora izaziva kod policijskih službenika. Procjenu su ispitanici vršili na način da su zaokruživali odgovarajuću brojku na ljestvici od 1 do 7 (legenda: 1, 2 = nije motivirajuće; 3, 4, 5 = umjereno motivirajuće; 6, 7 = jako motivirajuće). Rezultati ispitivanja odnosno percepcija ispitanika u svezi s predmetnom problematikom prikazana je u tablici 3. Iskazana mišljenja ispitanika o razini motivacijskog djelovanja pojedinih motivacijskih faktora (u tablici 3. označenih r.b. 1. do 12.) – statistički su obrađena te su prikazana kroz više različitih parametara. U stupcu f(6-7) prikazana je frekvencija onih ispitanika koji smatraju da pojedine varijable/faktori djeluju „jako motivirajuće“ na policijske službenike (ispitanici koji su u upitniku zaokružili brojku 6 ili 7). U stupcu %(6-7) apsolutna frekvencija ispitanika iz prethodnog stupca prikazana je kao relativna frekvencija odnosno razmjerna participacija ispitanika s takvim mišljenjem u ukupnoj populaciji ispitanika (106

M&S 14 (2019) 162

ispitanika je sudjelovalo u ovom istraživanju). U sljedećim trima stupcima u tablici prikazane su srednje vrijednosti iskazanih mišljenja ispitanika o razinama motivacije pojedinih varijabli/faktora: u stupcu M prikazana je aritmetička sredina ili prosječna vrijednost, u stupcu Me prikazan je medijan ili centralna vrijednost, u stupcu Mo prikazan je mod ili dominantna vrijednost. U posljednjem stupcu Rang prikazane su pozicije pojedinih varijabli koje su po stupnju svog motivirajućeg djelovanja razvrstane u dvanaest razina (rang 1-12). Kriterij rangiranja varijabli/faktora bila je visina aritmetičke sredine (M) iskazanih mišljenja ispitanika za svaku varijablu/faktor. Tablica 3. Faktori radne motivacije policijskih službenika – percepcija načelnika policijskih postaja

FAKTORI RADNE MOTIVACIJE POLICIJSKIH SLUŽBENIKA

f 6-7

% 6-7

M Me Mo

Rang

1 plaća (visina dohotka) 64 60,3 5,42 6 6 5 2 karakteristike posla

(zanimljivost, raznolikost, odgovornost) 31 29,6 4,88 5 5 11

3 pohvale, zahvale, pozitivni komentari, isticanje pred drugima (neformalna verbalna satisfakcija za dobar rad)

55 52,4 5,14 6 6 9

4 financijske stimulacije (božićnica, regres) 61 57,5 5,37 6 6 6 5 stil menadžmenta

(odnos rukovoditelja prema podređenima) 64 60,4 5,64 6 6 2

6 mogućnost stručnog usavršavanja (školovanja, seminari, edukacije) 25 23,6 4,64 5 5 12

7 organizacijska klima (međuljudski odnosi, radna atmosfera) 68 64,7 5,63 6 6 3

8 plaćeni prekovremeni sati (materijalna kompenzacija za dodatnu radnu angažiranost)

85 80,2 6,04 6 6 1

9 beneficije – vezane uz radni status (uvećani radni staž, mirovinsko osiguranje, zdravstveno, životno)

53 50,0 5,24 6 6 7

10 nagrade – godišnja i prigodna, medalje, priznanja, zahvalnice (formalna materijalizirana satisfakcija za dobar rad)

48 45,7 5,14 5 5 9

11 slobodni dani, praznici, godišnji odmor (plaćene odsutnosti s posla)

48 45,3 5,20 5 6 8

12 mogućnost napredovanja u službi (razvoj karijere)

63 59,4 5,45 6 6 4

Izvor: vlastiti podaci autora Podaci iz tablice 3. ukazuju na postojanje percepcije ispitanika da svi navedeni faktori djeluju umjereno ili jako motivirajuće na rad policijskih službenika. Prosječna motivacijska vrijednost (M) pojedinih faktora disperzirana je u rasponu od 4,64 do 6,04 (min=1, max=7). Faktori koji s najvećim intenzitetom djeluju na radnu motivaciju policijskih službenika su: plaćeni prekovremeni sati, stil menadžmenta i organizacijska klima. Faktori koji imaju najmanje izražen motivacijski efekt su: mogućnost stručnog usavršavanja, karakteristike posla te slobodni dani, praznici, godišnji odmor. Percepciju policijskih rukovoditelja treba respektirati, ali ju treba i usporediti s percepcijom policijskih službenika u smislu djelovanja pojedinih faktora radne motivacije. Nužno je „usklađivanje“ mišljenja policijskih rukovoditelja i policijskih službenika (ponaosob) o tomu koji faktori i koliko djeluju motivirajuće na policijske službenike. Ovo je ključna pretpostavka uspješnosti policijskih menadžera u planiranju i primjeni tehnika upravljanja ljudskim potencijalima u motivacijskom kontekstu. Faktori radne motivacije policijskih službenika (navedeni u tablici 3.) mogu se diferencirati na: (a) faktore materijalne prirode i (b) faktore nematerijalne prirode. Faktori sistematizirani na navedeni način (po šest faktora iz svake kategorije) prikazani su u tablici 4. U istoj je tablici prikazana prosječna vrijednost (aritmetička sredina – M) percipiranog intenziteta motivacijskog djelovanja svih dvanaest

M&S 14 (2019) 163

faktora i dvaju grupa faktora (materijalni i nematerijalni). U istom kontekstu, prikazani su i rangovi svih faktora te prosječna vrijednost rangova dvaju grupa faktora. Tablica 4. Faktori radne motivacije policijskih službenika – materijalni i nematerijalni

r.b. M

Prosječni M

Rang Prosječni

rang FAKTORI MATERIJALNE PRIRODE 1 plaćeni prekovremeni sati

(materijalna kompenzacija za dodatnu radnu angažiranost)

6,04

5,32

1

6,5

2 plaća (visina dohotka) 5,42 5 3 financijske stimulacije (božićnica, regres) 5,37 6 4 beneficije – vezane uz radni status

(uvećani radni staž, mirovinsko osiguranje, zdravstveno, životno)

5,24 7

5 slobodni dani, praznici, godišnji odmor (plaćene odsutnosti s posla) 5,20 8

6 mogućnost stručnog usavršavanja (školovanja, seminari, edukacije)

4,64 12

FAKTORI NEMATERIJALNE PRIRODE 1 stil menadžmenta

(odnos rukovoditelja prema podređenima) 5,64

5,31

2

6,3

2 organizacijska klima (međuljudski odnosi, radna atmosfera) 5,63 3

3 mogućnost napredovanja u službi (razvoj karijere) 5,45 4

4 pohvale, zahvale, pozitivni komentari, isticanje pred drugima (neformalna verbalna satisfakcija za dobar rad)

5,14 9

5 nagrade – godišnja i prigodna, medalje, priznanja, zahvalnice (formalna materijalizirana satisfakcija za dobar rad)

5,14 9

6 karakteristike posla (zanimljivost, raznolikost, odgovornost) 4,88 11

Izvor: vlastiti podaci autora Podaci iz tablice 4. ukazuju na podjednaku disperziranost percipiranih prosječnih vrijednosti (M) i rangova motivacijskih faktora u obje skupine faktora. Faktori materijalne prirode: prosječni M=5,32 (min=1, max=7), prosječni rang=6,5 (min=3,5, max=9,5). Faktori nematerijalne prirode: prosječni M=5,31(min=1, max=7), prosječni rang 6,3 (min=3,5, max=9,5). Percepcija ispitanika u ovom istraživanju, dakle, jest da obje skupine motivacijskih faktora relevantne te da imaju podjednak intenzitet djelovanja na radnu motivaciju policijskih službenika. U prilog raspravi o rezultatima ovog istraživanja te u svrhu naznačavanja istraživačkog horizonta o elementima predmetne problematike, u nastavku navodimo osvrt na suštinu i kontekst četiriju najviše rangiranih motivacijskih faktora materijalne i nematerijalne prirode. Plaće policijskih službenika uređene su Zakonom o policiji, Uredbom o plaćama policijskih službenika i Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike. Plaća policijskog službenika (Zakon o policiji, čl. 78.-79.) sastoji se od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. Osnovnu plaću policijskog službenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža. Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak za specifičnost policijske službe (ova specifičnost

M&S 14 (2019) 164

uključuje dodatke za: povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, osobno policijsko zvanje, odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja). Dodatak za rad na poslovima s posebnim uvjetima obračunava se na osnovnu plaću u visini od 5% do 30% (propisan je Uredbom o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi). Visina plaće, dakle, administrativna je kategorija te ovisi isključivo o pasivnim parametrima (radno mjesto, radni staž) dok su aktivni parametri (radna učinkovitost, radna kreativnost) isključeni i nemaju utjecaja. U tom smislu i u takvim okolnostima policijski rukovoditelji nemaju mogućnost stimulirati policijske službenike izdašnijim financijskim sredstvima kao kompenzacijom za njihov dobar rad. Policijski rukovoditelji, dakle, ne upravljaju plaćama policijskih službenika, nemaju na osobnom raspolaganju ovu vrstu materijalnog motivacijskog instrumenta, no plaću (visinu dohotka) percipiraju relevantnim motivacijskim faktorom za radnu motivaciju službenika. U svezi s percepcijom motivacijskog intenziteta odnosno rangiranjem plaće (visine dohotka) kao faktora radne motivacije treba uzeti u obzir činjenicu da je ovo istraživanje provođeno u tri navrata, u tri različita grada, s tri različite grupe ispitanika te su u takvim okolnostima moguće diskrepancije u shvaćanju ispitanika na koji način trebaju iskazati mišljenje o pojedinom faktoru koji im je naveden u upitniku. Intencija upitnika bila je da ispitanici kao načelnici operativnih policijskih organizacija (policijskih postaja) iskažu mišljenje o realnom motivacijskom utjecaju realne (aktualne) visine plaće na aktualni angažman policijskih službenika. Pretpostavlja se da su neki ispitanici vođeni tom logikom (primjerice, desetorica ispitanika koji su ocijenili plaću ocjenom „nije motivirajuće“ što odražava njihovu refleksiju na stvarnu razinu plaća u policiji koju vjerojatno percipiraju preniskom da bi bila motivirajuća za rad), dok su se drugi ispitanici vodili logikom iskazivanja generalnog ili načelnog mišljenja o (hipotetskoj) plaći kao motivacijskom faktoru (pa su je ocijenili ocjenama „umjereno“ ili „jako motivirajuće“ u kontekstu da ona u biti predstavlja kompenzaciju za rad, izvor egzistencije ili materijalnu pretpostavku životnog standarda). Prekovremeni rad policijskih službenika uređen je Zakonom o policiji (čl. 41.-42.), Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (čl. 8., 38.) te Naputkom o načinu dnevnog raspoređivanja policijskih službenika i vođenju registra službenih poslova. Tjedno radno vrijeme policijskog službenika u pravilu se raspoređuje na 5 radnih dana i traje 40 sati. Dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8,00 do 16,00 sati. Policijski službenik dužan je u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj. Posebni raspored rada uključuje (uz rad u smjenama, rad u turnusu i druge modele) i prekovremeni rad. Dnevno radno vrijeme ne može biti kraće od 8 niti duže od 12 sati, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada. Osnovna plaća službenika uvećat će se u određenom postotku za svaki sat rada u posebnim uvjetima - za prekovremeni rad to uvećanje iznosi 50%. Neposredni rukovoditelji dužni su izdati policijskom službeniku pisani nalog za prekovremeni rad nakon isteka redovnog radnog vremena zbog nastavljanja obavljanja službenih zadataka. Policijski rukovoditelji, dakle, upravljaju radnim vremenom policijskih službenika te su ovlašteni odrediti prekovremeno obavljanje službenih zadaća kada za to postoje opravdane potrebe. Policijskim službenicima u takvim okolnostima osigurana je materijalna kompenzacija za dodatnu radnu angažiranost. Ona se manifestira kroz povećanje plaće (visine dohotka) u određenom iznosu i to one koja se isplaćuje sljedeći mjesec za prethodni mjesec u kojem su ostvareni prekovremeni sati. Policijski rukovoditelji percipiraju plaćene prekovremene sate faktorom s najintenzivnijim učinkom na radnu motivaciju policijskih službenika. Mogućnost motiviranja policijskih službenika plaćenim prekovremenim radom važan je motivacijski instrument kojim raspolažu policijski rukovoditelji, no on mora biti restriktivno ili selektivno korišten zbog ograničenog proračuna kojim MUP raspolaže. Permanentna intencija policijskih rukovoditelja treba biti učinkovito obavljanje policijskih poslova u redovnom radnom vremenu. Ovo zahtijeva odgovarajuću razinu funkcionalnosti menadžmenta poglavito planiranja, organiziranja i kontroliranja kao njegovih temeljnih funkcija Stil menadžmenta ili odnos rukovoditelja prema podređenim policijskim službenicima drugorangirani je motivacijski faktor prema intenzitetu motivirajućeg djelovanja na radnu motivaciju policijskih službenika (prema percepciji policijskih menadžera koji su sudjelovali u ovom istraživanju). Stil

M&S 14 (2019) 165

menadžmenta primarno ovisi o osobi menadžera. Sekundarno, taj stil u bitnome ovisi i o karakteristikama ljudskih potencijala kao i o karakteristikama organizacije kojom menadžer upravlja (misija, veličina, ciljevi, sredstva, vizija). Policijski menadžment determiniran je i pravnim okvirom. Zakonom o policiji (čl. 43.) uređeno je da su radna mjesta rukovodećih policijskih službenika ona radna mjesta koja uključuju planiranje, organiziranje, vođenje i nadziranje radnih procesa u policiji te usmjeravanje, koordiniranje i nadzor policijskih službenika. Sukladno tomu, u postupcima selekcije i odabira kandidata za menadžerske pozicije potrebno je na transparentan način izabirati isključivo one kandidate s najboljim kompetencijama i predispozicijama. Također, u svezi s odnosom policijskih rukovoditelja prema podređenim policijskim službenicima, Zakonom o policiji (čl. 15.) uređeno je da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz ovoga Zakona. Glavni ravnatelj i rukovodeći policijski službenici dužni su pravedno i jednako postupati prema svim policijskim službenicima, bez obzira na njihovu rasnu pripadnost, političko uvjerenje, spol, bračni ili obiteljski status, spolnu orijentaciju, osobne uvjete, dob ili etničko podrijetlo te im omogućiti jednake uvjete za napredovanje, nagrađivanje i pravnu zaštitu. Glavni ravnatelj i rukovodeći policijski službenici dužni su poštovati dostojanstvo policijskog službenika. U teoriji su poznati različiti stilovi menadžmenta (vodstva). Suštinske razlike između stilova proizlaze iz pristupa menadžmentu (autokratski i/ili demokratski stil) te iz usmjerenosti menadžera (fokusiranost na rezultate i/ili zaposlenike). U svezi s pristupom menadžmentu potrebno je preferirati i potencirati demokratski stil koji razumijeva uključenost podređenih policijskih službenika u odlučivanje o radnim procesima i radnim standardima, razvijanje samostalnosti službenika, poticanje istih na preuzimanje odgovornosti, omogućavanje unapređenja njihovih znanja, sposobnosti i vještina, uspostavljanje „prijateljskog“ ili odnosa međusobne „lojalnosti“ između nadređenih i podređenih, ali sve to u kontekstu organizacijske misije i njezinih ciljeva. Takav odnos je svojevrsna investicija u ljude odnosno to je investicija u organizaciju u širem smislu. Afirmativna interakcija između podređenih i nadređenih pretpostavka je organizacijske stabilnosti i učinkovitosti. U svezi s usmjerenošću menadžera jasno je da menadžeri moraju i trebaju biti orijentirani na rezultate i ciljeve organizacije kojom upravljaju. Usmjerenost ne smije biti isključiva već uravnotežena, optimalno podijeljena između brige o rezultatima i brige o zaposlenicima. Ukoliko je percepcija ispitanika o visokoj motivacijskoj vrijednosti stila menadžmenta temeljena na njihovom vlastitom upravljačkom stilu i efektima koji iz njega proizlaze u praksi to je dobro i korisno za policijsku organizaciju. Ukoliko je to samo hipotetski procijenjeno i to je dobra polazišna točka za identifikaciju ciljanih osobina menadžera, njihovo usvajanje te sustavno unaprjeđenje menadžmenta ljudskih potencijala u policiji. Organizacijska klima ili organizacijska kultura u suštini predstavlja de/motivacijske efekte koji proizlaze iz međuljudskih odnosa u organizaciji, na radnom mjestu i oko njega (radna atmosfera). Organizacijska kultura je onaj segment organizacije koji zaposlenima šalje „signale“ o tome što je poželjno, a što nepoželjno ponašanje i što se u konkretnoj organizaciji cijeni i vrednuje (kroz priznanja, materijalne nagrade, napredovanje i dr.) [1]. U velikoj mjeri na organizacijsku klimu ili kulturu u policiji utječu policijski rukovoditelji. Oni svojim ponašanjem bitno utječu ili mogu utjecati na osjećaj zadovoljstva zaposlenika, duh zajedništva, afirmaciju pozitivnih ponašanja, ugodnu radnu atmosferu, otvorenu komunikaciju, pravednost odnosa, jednakopravnost svih zaposlenika, međusobni respekt, neformalnu prijateljsku interakciju među ljudima, pozitivne interpersonalne odnose te stavove osoblja spram organizacije u kojoj djeluju. Organizacijska klima i stil menadžmenta, ovisno o svom predznaku, mogu imati afirmativnu, neutralnu, ali i negativnu ulogu u motivacijskom smislu spram policijskih službenika. Važno je akceptirati i činjenicu da isti motivacijski faktor ili isto stanje ili način na koji se taj faktor manifestira (primjerice, organizacijska klima) može biti percipiran na bitno različit način od strane policijskog menadžera i policijskih službenika. Moguće su i znatne razlike u percepciji pojedinih službenika na istu stvar (organizacijsku činjenicu) tako da pojedine motivacijske faktore treba sagledavati iz različitih pozicija. U vertikalnom smislu moguće su razlike u percepciji između nadređenih i podređenih, a u horizontalnom smislu moguće su razlike u percepciji između pojedinih policijskih službenika. Budući da je doprinos svakog policijskog službenika bitan za učinkovitost organizacije otuda postoji i potreba da se kroz

M&S 14 (2019) 166

individualizirani pristup identificiraju odgovarajući motivacijski faktori za svakog od njih ponaosob te da se kao takvi primjenjuju i u praksi menadžmenta. Diskrepancije u motivacijskoj percepciji menadžera i zaposlenika Vrlo važan zadatak menadžera u motiviranju zaposlenih [1] jest utvrđivanje i praćenje njihovih potreba i preferencija glede nagrade koju želi primati za svoj rad i onog što im je važno. Tu je čest nesporazum između onog što menadžeri misle da njihovi suradnici žele i onog što oni stvarno žele. Ilustraciju toga daje tablica 5. Tablica 5. Razlike u menadžerskoj percepciji o tome što zaposleni žele u svom radu i stvarnih preferencija zaposlenih

Što ljude žele u svom radu rang

preferencija zaposlenih

rang po mišljenju menadžera

Zanimljiv posao 1 5 Puno poštovanje za obavljeni posao 2 8 Osjećaj da su u tijeku sa zbivanjima 3 10 Sigurnost posla 4 2 Dobre plaće 5 1 Promocija i razvoj u organizaciji 6 3 Dobri radni uvjeti 7 4 Osobna lojalnost menadžera 8 6 Disciplina s puno takta 9 7 Suosjećajna pomoć u osobnim problemima 10 9

Izvor: Kreitner, 1989:430 (prema Bahtijarević-Šiber 1999:681) Slična odstupanja u percepciji i preferencijama bilježe se pri usporedbi rezultata aktualnog istraživanja i rezultata anketnog ispitivanja provedenog 2016. godine u kojemu je sudjelovalo 210 ispitanika. Ispitanici su bili policijski službenici, tadašnji studenti kriminalistike na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu, a tema istraživanja je bila motivacija za rad – percipirani izvori radne motivacije policijskih službenika profesija, organizacija, menadžment) [4]. Vidi tablicu 6. Tablica 6. Materijalni i nematerijalni faktori radne motivacije policijskih službenika – komparativni pregled prosječne vrijednosti (M) percepcije menadžera i percepcija službenika

r.b. menadžeri službenici FAKTORI MATERIJALNE PRIRODE 1 plaćeni prekovremeni sati 6,04 --- 2 plaća 5,42 3,13 3 financijske stimulacije 5,37 2,17 4 beneficije – vezane uz radni status 5,24 4,05 5 slobodni dani, praznici, godišnji odmor 5,20 4,49 6 mogućnost stručnog usavršavanja 4,64 4,49 FAKTORI NEMATERIJALNE PRIRODE 1 organizacijska klima 5,63 3,65 2 stil menadžmenta 5,64 3,43 3 mogućnost napredovanja u službi 5,45 3,60 4 pohvale, zahvale, pozitivni komentari, isticanje pred drugima 5,14 3,22 5 nagrade – godišnja i prigodna, medalje, priznanja, zahvalnice 5,14 --- 6 karakteristike posla 4,88 5,25

Izvor: vlastiti podaci autora Najznačajnija odstupanja u skupini faktora materijalne prirode bilježe se kod faktora plaća i financijske stimulacije. Iz rezultata istraživanja proizlazi da policijski službenici očito nisu zadovoljni visinom svoje plaće kao i činjenicom da im božićnica i regres nisu isplaćivani (u vrijeme anketiranja) dok rukovoditelji smatraju da plaća ima motivacijski potencijal (kada bi bila na adekvatnoj razini) te da financijske stimulacije također imaju relevantan motivirajući učinak na radnu motivaciju policijskih službenika (u

M&S 14 (2019) 167

vrijeme anketiranja rukovoditelja božićnica i regres su isplaćivani). U skupini faktora nematerijalne prirode odstupanja se bilježe kod svih pripadajućih faktora što ukazuje na postojanje značajnog percepcijskog jaza odnosno razlike u stavovima/mišljanjima rukovoditelja i službenika (u tom motivacijskom spektru) što može negativno utjecati na njihovu interakciju te posljedično i na učinkovitost policijske organizacije. ZAKLJU ČAK Ljudski potencijali su ključna vrijednost svih organizacija pa je tomu analogna uloga i značaj menadžmenta ljudskih potencijala kao jedne od pet temeljnih funkcija menadžmenta. Razina radne motivacije ljudskih potencijala u pretpostavljenoj je korelaciji s razinom njihove radne učinkovitosti. Uloga organizacija, posebice menadžera je poticati radnu motivaciju zaposlenika različitim faktorima materijalne i nematerijalne prirode. U svezi s navedenim, provedeno empirijsko istraživanje o percepciji policijskih rukovoditelja o motivirajućem djelovanju određenih faktora na radnu motivaciju policijskih službenika pokazalo je postojanje percepcije o relativno visokoj razini motivirajućeg djelovanja i materijalnih i nematerijalnih faktora na radnu motivaciju policijskih službenika. Osim mišljenja policijskih rukovoditelja, jednako je važno identificirati i valorizirati mišljenja policijskih službenika o faktorima koji utječu na njihovu radnu motivaciju. Usporedbom podataka iz aktualnog istraživanja (percepcija policijskih rukovoditelja) s podacima iz komparabilnog prethodnog istraživanja (percepcija policijskih službenika) proizlazi postojanje značajne razlike u percepciji navedenih skupina ispitanika o motivirajućem djelovanju pojedinih faktora na radnu motivaciju policijskih službenika. Ova diskrepancija u percepciji može u značajnom opsegu imati negativne utjecaje na koheziju i sinergiju ljudskih potencijala u policiji te na učinkovitost policijske organizacije. Poanta ovog istraživanja je u osvještavanju (sadašnjih i budućih) policijskih rukovoditelja o ulozi i značaju radne motivacije policijskih službenika odnosno o motivacijskim faktorima materijalne i nematerijalne prirode koji utječu na intenzitet njihove radne motivacije. Zadaća policijskih menadžera je da upravljaju predmetnim faktorima na način koji će korespondirati s (općim) interesima policijske organizacije, ali i (osobnim) interesima policijskih službenika. Motivacijski faktori različito djeluju na različite zaposlenike te je potrebno one faktore koji su policijskim službenicima odgovarajući identificirati u kvalitetnoj interakciji policijskih menadžera i policijskih službenika – što razumijeva međusobni respekt, usklađenost i jačanje individualizirane menadžerske komponente u pristupu menadžerskom poslu odnosno menadžerskoj funkciji upravljanja ljudskim potencijalima. LITERATURA [1] Bahtijarević-Šiber, F.: Management ljudskih potencijala, Golden marketing, Zagreb, 1999. [2] Marčetić, G.: Upravljanje ljudskim potencijalima u javnoj upravi , Društveno veleučilište u Zagrebu, Zagreb, 2007. [3] Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, F., Pološki Vokić, N.: Temelji menadžmenta, Školska knjiga, Zagreb, 2008. [4] Turkalj, Ž., Orlović, A., Milković, I.: Motivation for work – Perceived sources of work motivation of police officers (profession, organisation, management), 12. Međunarodna konferencija „Interdisciplinary Management Research XII“, Opatija, Hrvatska, Zbornik radova, str. 404-415, Sveučilište u Osijeku – Ekonomski fakultet i Pforzheim University – Business School, Opatija, 2016. Propisi • Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, N.N. br. 112/17, 12/18, 2/19 • Uredba o plaćama policijskih službenika, N.N. 129/11, 82/12, 25/13, 149/13, 32/15, 40/15, 40/16,

11/17, 129/17, 5/18, 66/18, 109/18, 24/19 • Uredba o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi, N.N. 74/02, 58/08, 119/11, 33/13,

65/15, 2/17 • Zakon o policiji, N.N. br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16

M&S 14 (2019) 168

BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA

doc. dr. sc. Ante Orlović, profesor visoke škole MUP RH, Policijska akademija, Visoka policijska škola Zagreb, Republika Hrvatska aorlovic@fkz.hr Ante Orlović, rođen u Osijeku 1970. godine. Obrazovao se na sveučilištima u Osijeku i Zagrebu u području ekonomije (ekonomist, diplomirani ekonomist, magistar znanosti, doktor znanosti) te na Fakultetu kriminalističkih znanosti / Visokoj policijskoj školi u Zagrebu u području kriminalistike (kriminalist, diplomirani kriminalist). U Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske radio na poslovima suzbijanja gospodarskog kriminaliteta i korupcije te obnašao razne rukovodeće funkcije – od operativnih (vođa grupe) do strateških (pomoćnik glavnog ravnatelja policije – načelnik Uprave kriminalističke policije). Akademsku karijeru ostvaruje kao profesor na Policijskoj akademiji, Visokoj policijskoj školi u Zagrebu gdje je nositelj nekoliko kolegija na preddiplomskom i specijalističkom diplomskom stručnom studiju Kriminalistika. U svojstvu profesora ostvaruje profesionalnu suradnju s drugim obrazovnim ustanovama obavljajući nastavne aktivnosti na studijskim programima Sveučilišta u Splitu (forenzika), Sveučilišta u Rijeci (kriminalističko istraživanje) te visokog učilišta u Zagrebu (financije i pravo). Objavio je dvije knjige te mnogobrojne stručne i znanstvene radove. BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR Assist. Prof. Ante Orlović, PhD, College Professor Ministry of the Interior of the Republic of Croatia, Police Academy, Police College Zagreb, Republic of Croatia aorlovic@fkz.hr Ante Orlović was born in Osijek in 1970. He was taught at universities in Osijek and Zagreb in the field of economics (Economist, Graduate Economist, Master of Science and PhD) and at the Faculty of Criminal Investigation / Police College in Zagreb in the field of criminal investigation (Holder of Degree in Criminal Investigation, Graduate in Criminal Investigation). He worked in the Ministry of the Interior of the Republic of Croatia at positions which dealt with supressing of economic crime and corruption and he held various managerial functions - from operational (group leader) to strategic (General Police Director Assistant – Head of Criminal Police Directorate). He has pursued his academic career as a professor at the Police Academy, Police College in Zagreb, where he gives lectures in several courses in undergraduate and specialist graduate professional study programme of Criminal Investigation. As a professor, he has been cooperating with other educational institutions, teaching at the University of Split (Forensic Science), University of Rijeka (Criminal Investigation) and the University college of Zagreb (Finance and Law). He has published two books and numerous professional and scientific papers.

M&S 14 (2019) 169

19 Croatian language

Original scientific paper

Željka Lali ć, Darko Palačić, Ljubomir Pintari ć, Danijel Kurbanjev

MODEL PROCESA UPRAVLJANJA ZAŠTITOM NA RADU U REPUBLICI HRVATSKOJ

Sažetak Obzirom da se za postizanje boljih rezultata zaštite na radu primjenjuje pristup poznat kao upravljanje procesima (process management) u radu je poseban naglasak dan na teorijske postavke upravljanja procesima, te na ključne sudionike procesa upravljanja zaštitom na radu u Republici Hrvatskoj. U prvom dijelu rada prikazane su teorijske postavke upravljanja procesima i procesnog pristupa što uključuje identificiranje procesa, definiranje procesa, postavljanje ciljeva za procese, nadziranje ostvarenja ciljeva procesa i radnje koje se primjenjuju u slučaju da procesi ne postižu planirane rezultate. Proces podrazumijeva skup uzajamno povezanih ili međusobno ovisnih radnja koje ulazne veličine pretvaraju u rezultate. Također, prikazuju se i teorijske postavke zaštite na radu. Drugi dio rada opisuje dužnosti i obaveze ključnih sudionika procesa upravljanja zaštitom na radu u Republici Hrvatskoj sa posebnim osvrtom na Nacionalno vijeće za zaštitu na radu, nadležno Ministarstvo, inspekcijske službe, poslodavce, ovlaštenike poslodavca, povjerenike radnika, sindikate, radnike, specijaliste medicine rada, stručnjake zaštite na radu i udruge. Temeljem prikazanih teorijskih postavki i analizi načina na koji ključni sudionici participiraju u upravljanju procesom zaštite na radu, u diskusiji i zaključku navode se mogućnosti za poboljšanje upravljanja procesom zaštite na radu u Republici Hrvatskoj. Klju čne riječi: upravljanje procesima, zaštita na radu, sudionici

MODEL ON PROCESS MANAGEMENT OF HEALTH AND SAFETY IN REPUBLIC OF CROATIA

Abstract Considering that for better results in safety at work applies the approach known as process management this paper gives special emphasis to theoretical settings of process management and key participants in the health and safety management process in Republic of Croatia. The first part of the paper presents theoretical settings of process management and process approaches, which include process identification, process definition, setting targets for processes, monitoring the achievement of process goals and actions to be applied in case the processes fail to achieve the planned results. The process involves a collection of connected or mutually dependent activities which transform input into results. Also, the theoretical settings of health and safety are displayed. The second part of the paper describes the duties and responsibilities of the key participants in the process of health and safety management in the Republic of Croatia, with special emphasis on National Council for Safety at Work, the Ministry, the inspection services, employers, employer representative, representatives of workers, unions, workers, specialists in occupational medicine, occupational health and safety experts, and associations. Based on the presented theoretical settings and the analysis of how key stakeholders participate in the management of the health and safety process, the discussion and conclusion outlines the possibilities for improving the process management of health and safety in the Republic of Croatia. Key words: health and safety, participants, process management.

M&S 14 (2019) 170

UVOD Upravljanje procesima Proces je skup uzajamno povezanih ili međusobno ovisnih radnja koje ulazne veličine pretvaraju u rezultate. Danas je upravljanje procesima dobro uspostavljen alat za upravljanje u teoriji i praksi. Upravljanje procesima za cilj ima povećanje učinkovitosti te se stoga smatra osnovom i za gospodarski razvoj i za gospodarstvo u cjelini. Ispitivanje literature otkriva mnoge teorijske koncepte koji se u nekim aspektima mogu znatno razlikovati, čak do točke uzajamne kontradikcije. [11] Upravljanje procesima postalo je inspiracija i temelj mnogih istraživačkih i aplikativnih inicijativa u više od desetak posljednjih godina. Što se tiče teorije menadžmenta, jedan od trendova u upravljanju organizacijom je procesni pristup koji sveobuhvatno i horizontalno prati strukturu organizacije. U ovom pristupu, odabrane elemente organizacije koordinira voditelj određenog procesa, koji je odgovoran za nadzor i koordinaciju tijeka ovog procesa. [1] Organizacije su tradicionalno osmišljene i upravljane u funkcionalnom smislu s organizacijskom shemom. Bilo da je riječ o hijerarhijskom, funkcionalnom i divizijskom ili matričnom sustavu, fokus je na upravljanju definiranim entitetima unutar područja primjene. Međutim, entiteti sami po sebi ne mogu pružiti vanjsku vrijednost. Vrijednost se kolektivno stvara suradnjom između tih funkcionalnih entiteta. [2] Cilj i svrha istraživanja Razvoj i unapređivanje procesa upravljanja zaštitom na radu u Republici Hrvatskoj kroz promjene propisa i objavljivanje novih međunarodnih norma također utječe na model procesa upravljanja zaštitom na radu u Republici Hrvatskoj. Slijedom toga, svrha je istraživanja istražiti i definirati elemente i model procesa upravljanja zaštitom na radu u Republici Hrvatskoj, te njihovu međusobnu povezanost. Cilj istraživanja je utvrditi elemente i međusobnu povezanost među elementima procesa upravljanja te postaviti model procesa upravljanja zaštitom na radu u Republici Hrvatskoj. Zadaci istraživanja Sukladno postavljenom cilju, zadaci ovog istraživanja su: − analizirati i prikazati teorijske postavke upravljanja procesima − analizirati i prikazati teorijske postavke zaštite na radu − analizirati propise iz područja zaštite na radu i međunarodne norme − prikazati utjecaj pojedinih elemenata procesa upravljanja zaštitom na radu − prikazati model procesa upravljanja zaštitom na radu. METODE Metode istraživanja predstavljaju način svrhovitog rješavanja problema. Temeljem utvrđenog problema, postavljenog cilja i zadataka znanstvenog istraživanja, izabrane su prikladne znanstvene metode koje čine metodiku rada. Metodom studija dokumentacije i sadržaja analiziraju se: − teorijske postavke upravljanja procesima − teorijske postavke procesnog pristupa − teorijske postavke zaštite na radu − sadržaj propisa vezanih uz zaštitu na radu − sadržaj međunarodnih norma vezanih uz zaštitu na radu − mogućnosti postavljanja modela procesa upravljanja zaštitom na radu. Teorijske postavke upravljanja procesima, procesnog pristupa i zaštite na radu analiziraju se iz odabrane znanstvene literature. Sadržaj propisa i norma analiziraju se u svim propisima koji reguliraju ovo područje. Metodom analize sadržaja raščlanjuju se teorijske postavke, nakon čega se metodom deskripcije opisuju. Nakon provedene analize i usporedbe sintetiziraju se bitna svojstva i izvode zaključci.

M&S 14 (2019) 171

REZULTATI I RASPRAVA Teorijske postavke upravljanja procesima Proces se u može definirati kao niz logički povezanih aktivnosti od kojih se zapravo sastoji, uz jasno određene ulaze i izlaze iz procesa. [7] Stavimo li to u kontekst poslovanja, poslovni proces sa svojim aktivnostima koristi određene poslovne resurse (ljudske, materijalne, financijske, vremenske, informacijske i dr.) s ciljem zadovoljenja potreba korisnika u najširem smislu. Izlaz iz procesa ostvaruje postavljeni cilj, uz istodobno ostvarivanje nove vrijednosti za organizaciju. [16] Upravljanje poslovnim procesima je polje za upravljanje poslovanjem koje se fokusira na poboljšanje korporativne uspješnosti kroz upravljanje i optimizaciju poslovnih procesa neke tvrtke. Stoga se može opisati kao proces optimizacije procesa. Upravljanje procesima omogućuje organizaciji da bude učinkovitija, efikasnija i sposobnija za promjene nego ako je funkcionalno usmjerena, sa tradicionalnim hijerarhijskim pristupom upravljanju. U teoriji postoje 4 procesne metodologije upravljanja procesima: upravljanje ukupnom kvalitetom (TQM), Six Sigma, Lean, ISO 9001. [5] Proces je sam po sebi sustav, odnosno određena logična struktura. Sastavljen je od elemenata, podprocesa, procesnih koraka, aktivnosti, složenih po određenom logičnom slijedu odvijanja i ima svoju funkciju. Izgradnja procesa na indirektan je način izgradnja cjelokupnog poslovnog sustava ili sustava funkcioniranja nečega, a kojeg sačinjava niz podsustava poput: - podsustav organizacijskog ustroja - dokumentacijski podsustav - informacijski podsustav - komunikacijski podsustav - upravljački podsustavi - procesna struktura i sl. [6] Slika 1. Temeljni elementi upravljanja procesima zaštite na radu Izvor: Vlastiti Obilježja uspješnih procesa su sljedeća:

− proces treba biti usmjeren na korisnika kome je namijenjen izlaz iz procesa − outputi procesa trebaju stalno pružati dodanu vrijednost − proces treba imati sposobnog vlasnika procesa − proces je razumljiv svima i u odlučivanje su uključeni svi oni koji sudjeluju u procesu − postavljene su mjere uspješnosti i učinkovitosti procesa − nužno je neprekidno unaprjeđivanje procesa [3]

Uspješnost

procesa

uloge i poslovi

organizacijska struktura

tehnologija

infrastruktura

ljudski resursi

regulativa, politike, pravila

procesi

procesi

M&S 14 (2019) 172

Teorijske postavke procesnog pristupa Procesni pristup podrazumijeva da organizacija upravlja svojim poslovanjem odnosno aktivnostima kao sustavom procesa, a ne odjelima, ljudima ili proizvodima. Primjena procesnog pristupa omogućuje organizaciji da zadovolji zahtjeve korisnika i omogući stalno poboljšavanje. Vizualizacija procesnog pristupa može biti izuzetno korisna. Omogućuje interakciju i mapiranje procesa što dodatno može omogućiti bolje organiziranje procesa i često je koristan alat. U tom smislu često se koriste dijagrami toka koji predstavljaju dobar način da se opišu i raščlane procesi na dijelove kako bi lakše objasnili i poboljšali procesi. Dijagrami toka su jednostavni dijagrami koji mapiraju proces, olakšavajući vizualizaciju i komunikaciju. Oni omogućuju da se vidi što se točno događa u procesu kao i njihova interakcija. Procesnim pristupom zapravo se procesi pokušavaju učiniti vidljivijima. Postoji mnogo definicija procesnog pristupa, odnosno procesne orijentacije. Može se konstatirati da pojam procesnog pristupa služi za opis organizacije koja ističe holističke procese pomoću kojih upravlja cijelim lancem vrijednosti nekog proizvoda ili usluge. Također, procesni pristup može se opisati kao sastavnica strukture, fokusa, mjerenja, vlasništva i korisnika. [4] Slika 2. Prikaz procesa zaštite na radu Izvor: Vlastiti Teorijske postavke zaštite na radu Zaštita na radu je interdisciplinarno znanstveno i stručno područje (izlazi iz domene postojećeg ustroja temeljnih znanosti i znanstvenih disciplina) kao i na multidisciplinarno područje (jer čini novo polje u kojem postoje mnoge znanstvene discipline koje se tu dodiruju i preklapaju). [8] Zaštita na radu može se odrediti i kao sustav tehničkih, zdravstvenih, pravnih, psiholoških, pedagoških i drugih aktivnosti, pomoću kojih se otkrivaju i otklanjaju opasnosti i štetnosti koje mogu ugroziti život i zdravlje osoba na radu. [12] Zaštita na radu je dio organizacije rada i izvođenja radnog procesa, a ostvaruje se obavljanjem poslova zaštite na radu i primjenom propisanih, ugovorenih, kao i priznatih pravila zaštite na radu te naređenih mjera i uputa poslodavca. [15] Za organiziranje i provedbu zaštite na radu odgovoran je poslodavac temeljem objektivne odgovornosti, neovisno o tome da li je u tu svrhu zaposlio stručnjaka za zaštitu na radu, odnosno organizirao službu za zaštitu na radu ili je ugovorio suradnju s ovlaštenom fizičkom osobom za zaštitu na radu, ustanovom ili trgovačkim društvom za poslove zaštite na radu. Upravljanje zaštitom zdravlja i sigurnošću na radu nadilazi minimalne zahtjeve koje definiraju propisi iz ovog područja. [13] Da bi se moglo učinkovito upravljati zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu nije dovoljno samo pribaviti zaštitnu opremu kao sredstvo kojima se štite radnici i provesti još neke mjere koje nalažu propisi. Učinkovito upravljanje zaštitom zdravlja i sigurnošću na radu cilj je svakog poslodavca, pa i države. Sustav upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnošću na radu dio je sveukupnog sustava koji ostvaruje upravljanje rizicima za zdravlje koji su svojstveni poslovnim aktivnostima organizacije. Sustav obuhvaća organizacijsku strukturu, planiranje, odgovornost, praksu, postupke, procese, resurse za razvoj, primjenu, ostvarivanje, preispitivanje i održavanje politike zaštite zdravlja i sigurnosti organizacije. [14] Definiranje procesa zaštite na radu Procesi zaštite na radu definirani su nacionalnim propisima i međunarodnim normama iz ovog područja. Proces zaštite na radu dio je organizacije rada i izvođenja radnog procesa, a ostvaruje se obavljanjem poslova zaštite na radu i primjenom propisanih, ugovorenih, kao i priznatih pravila zaštite na radu te naređenih mjera i uputa poslodavca. U tom smislu, ovisno o broju zaposlenih, moguće je na nekoliko

NAZIV RESURSI

REGULATIVA NORME

AKTIVNOSTI

ULAZI IZLAZI

POKRETAČ

ZAHTJEVI ZA

SIGURNOST RADNICI

NADZOR

M&S 14 (2019) 173

načina organizirati obavljanje poslova zaštite na radu. Na nacionalnoj razini procesi zaštite na radu na osnovu propisa određuju od kojih se elemenata sastoje. Na nacionalnoj razini ciljeve se postavljaju od strane Vlade HR, na temelju donesenih strategija. Nacionalno vijeće za zaštitu na radu prati postignuće ciljeva. Na razini poslodavca, svaki od poslodavaca postavlja vlastite ciljeve zaštite na radu i brine za njihovo postizanje. U slučaju da mjere koje se poduzimaju za ostvarivanje ciljeva ne daju tražene rezultate, na svakoj se razini trebaju poduzimati korektivne radnje. Za nadzor provedbe procesa zaštite na radu i njegovu usklađenost sa zakonskim zahtjevima nadležan je Inspektorat rada. Sudionici procesa zaštite na radu 1. Nacionalno vijeće za zaštitu na radu Osnivanje Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu predviđeno je temeljem članka 6. stavka 3. Zakon o zaštiti na radu (N.N.br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) radi savjetovanja Vlade RH u utvrđivanju, predlaganju, provođenju i preispitivanju politike zaštite na radu te poticanju na usklađivanje zakonodavstva. Nacionalno vijeće za zaštitu na radu prvi put je osnovano 5.10.2000. godine Odlukom Vlade RH o osnivanju Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu. Nacionalno vijeće za zaštitu na radu u današnjem sazivu osnovano je na sjednici Vlade RH od 15.03.2019. godine, Odlukom Vlade RH o osnivanju Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu (N.N.br. 27/2019). Zadaci Nacionalnog vijeća su:

− redovito prati i analizira provedbu politike zaštite zdravlja i sigurnosti na radu i o svojim nalazima i ocjenama izvješćuje Vladu Republike Hrvatske;

− proučava zakone i druge propise kojima se štiti sigurnost i zdravlje osoba na radu te, prema potrebi, predlaže Vladi Republike Hrvatske njihovo usklađivanje međusobno i s međunarodnim propisima;

− daje mišljenje na nacrte propisa iz područja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu; − prati, izučava i ocjenjuje sustav i politiku sigurnosti i zaštite zdravlja na radu; − predlaže mjere za unaprjeđenje sustava sigurnosti i zaštite zdravlja na radu; − prati primjenu propisa iz područja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu; − razmatra izvješća Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, Ministarstva zdravstva i

socijalne skrbi, Državnog inspektorata i Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu, vezano za pitanja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu;

− organizira obilježavanje Dana zaštite na radu; − obavlja i druge poslove na zahtjev Vlade Republike Hrvatske.

2. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava (MRMS) je središnje tijelo državne uprave u RH koje obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na: politiku zapošljavanja, uređivanje radnih odnosa, tržište rada i aktivnu politiku zapošljavanja, programe radnih prekvalifikacija i povećanja zapošljivosti itd. Između ostaloga, ministarstvo obavlja poslove koji se odnose na unapređenje sustava zaštite na radu. MRMS sudjeluje u pripremi programa i projekata te provedbi projekata iz programa Europske unije i ostalih oblika međunarodne pomoći. Unutar Ministarstva ustrojena je Služba za zaštitu na radu koja obavlja cijeli spektar različite stručnih poslova vezano za izradu prijedloga propisa, koordinaciju, obavještavanje i sl. 3. Ministarstvo zdravstva Ministarstvo zdravstva je središnje tijelo državne uprave u RH koje obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na: sustav zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, praćenje i unapređivanje zdravstvenog stanja i zdravstvenih potreba stanovništva. Opći cilj Ministarstva je zaštita, unapređenje i očuvanje zdravlja. 4. Inspektorat rada Inspektorat rada obavlja inspekcijske i druge stručne poslove u području rada i zaštite na radu, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, obavljajući inspekcijske nadzore provedbe zakona i drugih propisa kojima se uređuju, kao što su radni odnosi i zaštita na radu, te druge sastavnice vezane uz radne odnose i uvjete rada. Inspektori rada Ministarstva rada i mirovinskog sustava provode inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona o zaštiti na radu i pripadajućih podzakonskih propisa. Poslodavac je dužan inspektoru pružati svu dokumentaciju koju isti zatraži te postupati prema uputama istih. Za

M&S 14 (2019) 174

navedeno je poslodavac dužan postupiti prema nalogu inspektora radu i u slučaju da je po nalogu inspektora rada izdano rješenje, postupiti po tom rješenju. Inspektor rada može i zatražiti od poslodavca privremeno prekine s radom ako nije moguće drugačije moguće obaviti inspekcijski nadzor. Inspektoru radu je dopušteno fotografirati prostore i prostorije poslodavca kao i osobe na radu. Inspektor može usmenim rješenjem zabraniti poslodavcu uporabu neispravnih sredstava rada i osobnih zaštitnih sredstava, narediti izradu procjene rizika, osnivanje Odbora ZNR, ispitivanje radne okoline, postavljanje znakova sigurnosti i radnih uputa te ispitivanje radne opreme, te udaljiti s mjesta radnika za kojeg nije predočena dokaze o ispunjavanju uvjeta za navedeno radno mjesto te će sve navedeno upisati u zapisnik o provedbi inspekcijskog nadzora. Rješenjem o izvršavanje obveza se može odrediti i dodatni rok te nakon što je isto postalo izvršeno, inspektor rada će izvršiti kontrolu istoga. 5. Poslodavac Poslodavac je fizička ili pravna osoba za koju radnik odnosno osoba na radu obavlja poslove. Njegova je obaveza organizirati provedbu zaštite na radu, brinuti o provođenju zakonskih propisa te po potrebi i ovisno o broju zaposlenika i procijenjenim opasnostima, zaposliti jednog ili više stručnjaka zaštite na radu. Kako je danas vrijeme konstantnih promjena u društvu, novih tehnologija, prisutnosti kamera i drugih tehnoloških mogućnosti te zakonskih odredbi, poslodavac je više nego ikad prisutan u provođenju mjera zaštite na radu. Jedan od načina suradnje stručnjaka zaštite na radu i upoznavanje poslodavca s problemima u provođenju mjera zaštite na radu je prisustvovanje poslodavca na sjednicama Odbora zaštite na radu. Najvažnije obveze poslodavca po pitanju zaštite na radu propisane su Zakonom o zaštiti na radu. Utjecaj poslodavca na provođenja mjera zaštite na radu treba biti proaktivan i u bezrezervnoj podršci stručnjacima zaštite na radu. Poslodavac je dužan savjetovati se s povjerenikom radnika u slučaju da u tvrtki postoji povjerenik radnika. U suradnji s radnicima, stručnjacima zaštite na radu povjerenicima radnika te striktnim poštivanjem zakonskih odredbi, provođenje zaštite na radu se može dovesti na zavidnu razinu što svakako utječe i na ugled i promociju poslodavca kao poželjnog poslodavca. 6. Ovlaštenici poslodavca Ovlaštenik je radnik kojem je poslodavac, neovisno o drugim ugovorenim poslovima dao ovlaštenja za provedbu zaštite na radu. Pravno gledajući nije svaki voditelj ovlaštenik nego je ovlaštenik radnik koji je osposobljen za poslove ovlaštenika. Pridržavanje zakonskih propisa i provođenje istih, te otklanjanje rizika može utjecati na smanjenje ozljeda na radu i isto tako na smanjenje troškova poslodavca u broju izgubljenih dana rada radnika. Osposobljavanje ovlaštenika provode stručnjaci zaštite na radu zaposleni kod poslodavca ili sam poslodavac, odnosno poslodavac svojom internom odlukom propisuje obveze ovlaštenika poslodavca te mu isto predaje u papirnatom obliku a samom odlukom ne prestaje odgovornost poslodavca u provođenju mjera zaštite na radu. Poslodavac koji zaštitu na radu provodi djelovanjem ovlaštenika obvezan je ovlastiti ovlaštenika za sve mjere propisane Zakonom o zaštiti na radu. Dakle, ovlaštenik poslodavca u ime poslodavca i za poslodavca preuzima rizik odgovornosti te nadzire provođenje mjera zaštite na radu. Ovlaštenik poslodavca ne može obavljati poslove stručnjaka zaštite na radu. Također, ovlaštenik surađuje s inspekcijom zaštite na radu prilikom inspekcijskog nadzora. Osposobljavanje ovlaštenika provodi stručnjak zaštite na radu zaposlen kod poslodavca ili sam poslodavac. Osposobljavanje ovlaštenika provodi se svakih pet godina a u tom periodu ovlaštenik poslodavca je dužan usavršavati se, prisustvovati seminarima i radionicama. 7. Povjerenici radnika za zaštitu na radu Povjerenik radnika za zaštitu na radu je radnik koji je u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu izabran od strane ostalih radnika da zastupa njihove interese na području zaštite na radu te da prati primjenu pravila, mjera, postupaka i aktivnosti zaštite na radu. Ako je prema propisanim kriterijima kod poslodavca izabrano više povjerenika, oni između sebe biraju svoga koordinatora. Poslodavac je obvezan, unaprijed i pravodobno, savjetovati se s povjerenikom radnika za zaštitu na radu o svim činjenicama koje Zakon o zaštiti na radu utvrđuje svojim odredbama u članku 33., dok je povjerenik radnika obvezan štititi interese radnika. Poslodavac je obvezan povjereniku radnika za zaštitu na radu osigurati potrebno vrijeme za nesmetano obnašanje dužnosti, davati sve potrebne obavijesti i omogućiti mu uvid u sve propise i isprave iz zaštite na radu te mu osigurati uvjete za nesmetano obnašanje dužnosti u skladu s općim propisima o radu kojima su propisani uvjeti za rad radničkog vijeća. [9]

M&S 14 (2019) 175

8. Odbor zaštite na radu Poslodavac koji zapošljava 50 ili više radnika obvezan je osnovati odbor zaštite na radu kao svoje savjetodavno tijelo za unapređivanje zaštite na radu. Iznimno, odbor je obvezan osnovati i poslodavac koji zapošljava manje od 50 radnika ako je to propisano posebnim zakonom ili drugim propisom. Odbor čine poslodavac ili njegov ovlaštenik, stručnjak zaštite na radu koji obavlja poslove zaštite na radu kod poslodavca, specijalist medicine rada izabran u skladu s posebnim propisom te povjerenik radnika za zaštitu na radu ili njihov koordinator. Odbor se sastaje najmanje jedanput u šest mjeseci i o svojem radu vodi zapisnik. Iznimno, u slučaju smrtne ozljede nastale u prostoriji ili na prostoru u kojem poslodavac obavlja rad, ozljede nastale u prostoriji ili na prostoru u kojem poslodavac obavlja rad zbog koje je radniku ili osobi na radu pružena hitna medicinska pomoć i zbog koje je ozlijeđena osoba zadržana na liječenju u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi ili dnevnoj bolnici, utvrđenog slučaja profesionalne bolesti ili nalaza nadležnog inspektora kojim je utvrđen nedostatak u provedbi zaštite na radu, poslodavac je obvezan sazvati sjednicu u roku od dva radna dana od nastanka ozljede. 9. Sindikati i Radnička vijeća Radnici imaju pravo, po svojem slobodnom izboru, utemeljiti sindikat te se u njega učlaniti, uz uvjete koji mogu biti propisani samo statutom ili pravilima toga sindikata. Sindikat je organizacija koju stvaraju radnici. Radnici zaposleni kod poslodavca koji zapošljava najmanje dvadeset radnika, osim radnika zaposlenih u tijelima državne uprave, imaju pravo sudjelovati u odlučivanju o pitanjima u vezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o radu (N.N.br. 93/14, 127/17). Radnici imaju pravo na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, izabrati jednog ili više svojih predstavnika (radničko vijeće) koji će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa. Radničko vijeće štiti i promiče interese radnika zaposlenih kod određenog poslodavca, savjetovanjem, suodlučivanjem ili pregovorima s poslodavcem ili od njega opunomoćenom osobom, o pitanjima važnima za položaj radnika. Radničko vijeće pazi na poštivanje Zakona, pravilnika o radu, kolektivnih ugovora te drugih propisa, pazi ispunjava li poslodavac uredno i točno obveze obračunavanja i uplaćivanja doprinosa u skladu s posebnim propisom, te u tu svrhu ima pravo uvida u odgovarajuću dokumentaciju. 10. Radnici Radnik u smislu Zakona o radu (N.N.br. 93/14, 127/17) i Zakona o zaštiti na radu (N.N.br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) je fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca. Poslove kod poslodavca mogu obavljati i osobe na radu, strani radnici te posebno osjetljive skupine radnika. Radnik je za poslodavca obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom i pri tome je dužan voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja kao i o sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika koje bi mogli ugroziti njegovi postupci ili propusti u radu. Kako bi radnik mogao provoditi poslove dužnom pažnjom, obvezan je osposobljavati se za rad na siguran način te raditi prema uputama poslodavca i njegovih ovlaštenika. Također je obvezan surađivati s poslodavcem, njegovim ovlaštenikom, stručnjakom zaštite na radu, povjerenikom i specijalistom medicine rada u rješavanju svih pitanja zaštite na radu, sukladno Zakonu i ostalim podzakonskim propisima. 11. Specijalist medicine rada Kako bi poslodavac mogao provoditi zdravstveni nadzor svojih radnika primjeren rizicima za sigurnost i zdravlje kojima su radnici izložen na radu, opasnostima, štetnostima i naporima tijekom rada, obvezan im je osigurati usluge medicine rada. Poslodavac ugovora usluge medicine rada sa zdravstvenom ustanovom koja obavlja djelatnost medicine rada, odnosno sa specijalistom medicine rada u privatnoj praksi, u skladu s propisima o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju. Poslovi medicine rada, uključujući plan i program mjera zdravstvene zaštite, propisani su posebnim propisima o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju. [18] Specijalist medicine rada je član odbora za zaštitu na radu, obavlja pregled radnika po uputi poslodavca i utvrđuje da li je radnik sposoban za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, sukladno procjeni rizika te ocjenjuje kada radnik ponovno mora doći na periodički, kontrolni ili izvanredni specijalistički pregled. Specijalist medicine rada daje ocjenu o rizicima koji bi mogli štetno utjecati na sigurnosti i zdravlje trudnih radnica, na njihov plod, radnica koje su nedavno rodile i radnica koje doje, na temelju procjene rizika, daje ocjenu zdravstvene i psihofizičke sposobnosti radnika koji se nalazi u programu liječenja odvikavanja ili rehabilitacije od ovisnosti. Specijalisti medicine rada profesionalno su neovisni u odnosu na poslodavca, njegove

M&S 14 (2019) 176

ovlaštenike, radnike, povjerenike i stručnjake zaštite na radu, ali su obvezni surađivati s njima i s nadležnim inspektorima. 12. Stručnjak zaštite na rada Pojam stručnjaka zaštite na radu kao radnika kojeg je poslodavac odredio za obavljanje poslova zaštite na radu i koji ispunjava propisane uvjete za obavljanje tih poslova definiran je Zakonom o zaštiti na radu i pravilnicima koji iz njega proizlaze. Stručnjak zaštite na radu može kod poslodavca obavljati poslove zaštite na radu kao stručnjak zaštite na radu I ili II. stupnja. [10] Poslovi zaštite na radu koje za poslodavca obavlja stručnjak zaštite na radu su: − stručna pomoć poslodavcu i njegovim ovlaštenicima, radnicima te povjerenicima radnika za zaštitu

na radu u provedbi i unapređivanju zaštite na radu − sudjelovanje u izradi poslovne strategije te operativnih planova i programa poslovanja poslodavca,

u dijelu u kojem se moraju odnositi na zaštitu na radu, te sudjelovanje u primjeni upravljačkih metoda ili tehnika za provođenje strategije

− sudjelovanje u postupku izrade procjene rizika − unutarnji nadzor nad primjenom pravila zaštite na radu te poticanje i savjetovanje poslodavca i

njegovih ovlaštenika da otklanjaju nedostatke u zaštiti na radu utvrđene unutarnjim nadzorom − prikupljanje i analiziranje podataka u vezi s nezgodama, ozljedama na radu, profesionalnim

bolestima i bolestima u vezi s radom te priprema propisanih prijava ozljeda na radu i profesionalnih bolesti i izrada izvješća za potrebe poslodavca

− suradnja s tijelima nadležnima za poslove inspekcije rada, sa zavodom nadležnim za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, ovlaštenima osobama te sa specijalistom medicine rada

− osposobljavanje radnika, poslodavca i ovlaštenika za rad na siguran način − osposobljavanje povjerenika radnika za zaštitu na radu i pomaganje u njihovom djelovanju − djelovanje u odboru za zaštitu na radu kod poslodavca − suradnja s poslodavcem prilikom projektiranja, građenja i rekonstrukcije građevina namijenjenih

za rad, nabave radne opreme i ostalih sredstava rada, osobne zaštitne opreme i opasnih kemikalija − sudjelovanje u primjeni međunarodnih certifikacijskih normi za upravljanje zaštitom na radu,

kvalitetom, rizicima, društvenom odgovornošću u poslovanju i sl. kod poslodavca − ostali poslovi zaštite na radu u skladu s potrebama poslodavca. Poslodavac je obvezan stručnjaku zaštite na radu omogućiti stalno stručno usavršavanje, ispunjavanje obveza, osigurati mu potrebno vrijeme, opremu, pomoć drugih stručnih radnika i ostale uvjete za rad, kao i profesionalnu neovisnost te ga ne smije staviti u nepovoljniji položaj zbog obavljanja poslova zaštite na radu prema Zakonu o zaštiti na radu, drugih propisa i pravila struke. [17] 13. Udruge zaštite na radu Udruge u području zaštite na radu osnivaju se u cilju promicanja, razvitka i unapređenja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, a posebno zbog:

− okupljanja stručnjaka koji se bave poslovima zaštite na radu − ostvarivanja sigurnijih uvjeta rada − poticanja međusobne suradnje na području djelovanja − unapređivanja sigurnosti u teoriji i praksi − zaštite pojedinačnih i skupnih interesa − stalne informiranost članstva.

Utjecaj udruga, odnosno nevladinih organizacija svakim je danom sve veći. 14. Ovlaštene osobe za zaštitu na radu Obavljanje poslova zaštite na radu uređeno je nizom propisa. Pravilnikom o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (N.N.br. 112/14, 84/15) propisuju se uvjeti pod kojima poslodavac za svoje potrebe i fizička ili pravna osoba mogu biti ovlašteni za obavljanje poslova zaštite na radu, postupak izdavanja, oduzimanja i prestanak ovlaštenja, stručni nadzor nad obavljanjem poslova za koje su ovlašteni te obveze i način evidentiranja izdanih i oduzetih ovlaštenja i rješenja o prestanku ovlaštenja. Poslovi zaštite na radu za koje se izdaje ovlaštenje su: 1) obavljanje poslova zaštite na radu kod poslodavca 2) osposobljavanje za zaštitu na radu (osposobljavanje radnika za rad na siguran način te osposobljavanje poslodavca, ovlaštenika i povjerenika radnika za zaštitu na radu)

M&S 14 (2019) 177

3) izrada procjene rizika 4) ispitivanje radne opreme 5) ispitivanja fizikalnih, kemijskih i bioloških čimbenika u radnom okolišu. Za odbijanje pojedinih ovlaštenja tvrtke moraju ispunjavati propisane kadrovske uvijete sukladno navedenom pravilniku. Ovlaštena osoba mora za sve poslove zaštite na radu koje obavlja izraditi poslovnik o postupcima, uvjetima i metodama obavljanja tih poslova. Poslovnici te postupci, uvjeti i metode u poslovnicima, moraju biti izrađeni u skladu s normom HRN ISO/TR 10013. Ispitivanja se moraju obavljati u skladu s propisima u mjeriteljstvu. Ovlaštene osobe su obvezne izdavati isprave o provedenim ispitivanjima radne opreme, odnosno radnog okoliša te vode evidencije, čuvaju isprave, daju obavijesti te podatke u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu i drugim propisima zaštite na radu, putem informacijskog sustava zaštite na radu koji je još u izradi. Model procesa upravljanja zaštitom na radu Na temelju navedenih teorijskih postavki upravljanja procesima, procesnog pristupa i zaštite na radu moguće je definirati model procesa upravljanja zaštitim na radu u Republici Hrvatskoj. Pri tome se ovisno o željenom pristupu različitim modelima mogu prikazati različiti aspekti. Najčešći problem borbe sa složenošću sustava jest problem modeliranja. Stoga su grafičke metode odlično sredstvo jednoznačnog sporazumijevanja. S obzirom na mnoge grafičke metode koje se mogu koristiti za modeliranje, odluka o odabiru metode treba ovisiti o tome jesu li i u kojoj mjeri zadovoljeni pojedini kriteriji prikazivanja.

Slika 3. Prikaz modela tijeka procesa upravljanja zaštitom na radu u Republici Hrvatskoj

Izvor: Vlastiti

Sukladnost sa zahtjevima propisa, normi i drugim zahtjevima (sigurni uvjeti rada)

Sindikat/Radničko vijeće

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava

Inspektorat rada Poslodavac

Zahtjevi propisa, norma, drugi zahtjevi

Nacionalno vijeće za zaštitu na radu

Ministarstvo zdravstva

Ud

rug

e Z

NR

Spec.medicine rada Odbor zaštite na radu

Ovl.osobe za ZNR

Ovlaštenik poslodavac

Povjerenik radnika

Stručnjak ZNR

Radnik

M&S 14 (2019) 178

Međunarodne norme za upravljanje zaštitom na radu kao procesni pristup usvojile su metodologiju poznata pod nazivom "planiraj-uradi-provjeri-djeluj" (engl. Plan-Do-Check-Act, PDCA). PDCA ciklus čine 4 faze: − Planiraj (Plan) - utvrdi ciljeve i procese potrebne za dobivanje rezultata u skladu sa zahtjevima

korisnika i politikom organizacije. − Uradi (Do) - primijeni te procese. − Provjeri (Check) - prati i mjeri procese i proizvod prema politici, ciljevima i zahtjevima za proizvod

i izvješćuj o rezultatima. − Djeluj (Act) - poduzimaj radnje kojima se neprekidno poboljšava djelotvornosti procesa.

Slika 4. Prikaz PDCA modela procesa upravljanja zaštitom na radu

Izvor: Vlastiti ZAKLJU ČAK

Može se konstatirati da su ciljevi i zadaci ovog istraživanja postignuti. Provedenim istraživanjem utvrđene su teoretske postavke upravljanja procesima, teorijske postavke zaštite na radu, provedena je analiza propisa iz područja zaštite na radu i međunarodnih norma, provedena je diskusija o svim elementima procesa upravljanja zaštitom na radu te je na kraju prokazan model procesa upravljanja zaštitom na radu u Republici Hrvatskoj. Utvrđeno je da su ključno sudionici procesa upravljanja zaštitom na radu Nacionalno vijeće za zaštitu na radu, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Ministarstvo zdravstva, Inspektorat rada, poslodavac, ovlaštenici poslodavca, povjerenici radnika za zaštitu na radu, Odbor zaštite na radu, sindikati i radnička vijeća, radnici, specijalist medicine rada, stručnjak zaštite na rada, udruge zaštite na radu te ovlaštene osobe za zaštitu na radu. Kako što je prikazano u ovom radu, proces upravljanja zaštitom na radu izuzetno je složen, što se jasno vidi u izrađenom modelu. Međuodnosi između ključnih sudionika procesa upravljanja definirani su, no pojednostavljenje tih odnosa zasigurno bi pridonijelo uspostavljanju efikasnijeg sustava upravljanja procesima zaštite na radu. Za nastavak istraživanja predlaže se pokretanje istraživanja o stvarnom utjecaju pojedinih prepoznatih elemenata procesa upravljanja na kreiranje samog sustava zaštite na radu u Republici Hrvatskoj. Takvim istraživanjem prikupili bi se podaci o značaju utjecaja pojedinih elemenata i njihovom udjelu u ukupnom kreiranju procesa upravljanja zaštitim na radu u Republici Hrvatskoj.

Zadovoljstvo korisnika

Rezultati procesa

Vodstvo i sudjelovanje

radnika

Vrednovanje uspješnosti

Planiranje

Proces upravljanja zaštitom na radu

Planirati Provesti

Kontekst provedbe

zaštite na radu

Podrška Radni proces

Provjeriti

Poboljšanje

Djelovati

Zahtjevi propisa i radnika

Potrebe i očekivanja uključenih

zainteresiranih strana

Stvoreni radni uvjeti

M&S 14 (2019) 179

LITERATURA [1] Bitkowska, A.: Knowledge management vs business process management in contemporary enterprises, Economics and Management, 8, 2016(2), 31-37. [2] Bitkowska, A.: The Orientation of Business Process Management toward the Creation of Knowledge in Enterprises, Human Factors and Ergonomics in Manufacturing & Service Industries, 25, 2015(1), 43-57. [3] Bosilj Vukšić, V., Kovačić, A.: Upravljanje poslovnim procesima, Sinergija, Zagreb, 2004. [4] Bosilj Vukšić, V., Hernaus, T., Kovačić, A.: Upravljanje poslovnim procesima - organizacijski i informacijski pristup , Školska knjiga, Zagreb, 2008. [5] Chong, A.Y.L., Ooi, K.B., Lin, B., Teh, P.L.: TQM, knowledge management and collaborative commerce adoption: A literature review and research framework, Total Quality Management & Business Excellence, 21, 2010(5), 457-473 [6] Drljača, M.: Principi izgradnje poslovnih procesa, Elektrika, Stilloeks, 5, 2003(23), 24-29. [7] Harrinton, H. J.: Business Process Improvement, McGraw-Hill, New York, 1991. [8] Kacian, N.: Osnove sigurnosti, Zagreb, IPROZ, 1998. [9] Lalić, Ž., Hrgarek, M., Ružić, I., Kurbanjev, D., Pintarić, Lj.: Uloga stručnjaka zaštite na radu i povjerenika radnika u poslovnom sustavu sukladno novom zakonu o zaštiti na radu, 4. Međunarodna stručno znanstvena konferencija “Odbor za zaštitu na radu”, Čakovec 2017. [10] Lise, I., Lalić, Ž.: Položaj stručnjaka zaštite na radu u poslovnom sustavu sukladno novom zakonu o zaštiti na radu, 6. Međunarodni stručno-znanstveni skup “Zaštita na radu i zaštita zdravlje”, 21.-24.09.2016., Zadar, Hrvatska, 2016. [11] Meerkamm S.: The Concept of Process Management in Theory and Practice - A Qualitative Analysis. In: Rinderle-Ma S., Sadiq S., Leymann F. (eds) Business Process Management Workshops. BPM 2009. Lecture Notes in Business Information Processing, vol 43. Springer, Berlin, Heidelberg, 2010. [12] Palačić, D.: Menadžment sigurnosti, Zaštita, 2, 1, 23-25, 2006. [13] Palačić, D.: Sustavi upravljanja sigurnošću, IPROZ, Zagreb, 2011. [14]Palačić, D., Mudri, M.: Defining Policy for Management of Occupational Health, Safety at work and Environmental Protection in order to Manage the Crisis in a Business Organization, Collegium Antroplologicum, 38, 2014, Suppl. 1, 13-24. [15] Palačić, D., Živković, S.: Primjena norme OHSAS 18001 i ISO 14001 u funkciji poboljšanja komuniciranja u podru čju zaštite zdravlja, sigurnosti na radu i zaštite okoliša pri upravljanju kriznim situacijama u poslovnoj organizaciji, 7. Međunarodna znanstveno - stručna konferencija 'Dani kriznog upravljanja', Zbornik radova, 747-766, Veleučilište Velika Gorica, Velika Gorica, 2014. [16] Taradi, J., Grošanić, N.: Procesni pristup i model upravljanja zakonskim zahtjevima sigurnosti u poslovnom sustavu, Zbornik Radova II. Znanstveno-stručne konferencije s međunarodnim sudjelovanjem "Menadžment i sigurnost", Čakovec, 60-76, Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti, 2007. [17] Taradi, J., Nikolić, V., Anđelković, B., Šijaković, A., Grošanić, N.: Stres na poslovima stručnjaka za zaštitu na radu, 10. International Conference “Management and safety” M&S 2016 Conference theme: Stress Management and Safety, Europsko društvo inženjera sigurnosti, Opatija, Croatia, 12.-13.06.2015., Proceedings, 90-105, ESSE, 2015. [18] Učur, Đ., M.: Posebni subjekti i odnosi u zaštiti na radu, 11. International Conference “Management and safety” M&S 2016, Conference theme: Sustainable development and safety, Vrnjačka Banja, Serbia, 10.-11.06.2016., Proceedings, 363-369, ESSE, 2016. Propisi • Zakon o radu (N.N.br. 93/14, 127/17) • Zakon o zaštiti na radu (N.N. br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) • Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (N.N.br. 80/13, 137/13) • Pravilnik o načinu i postupku izbora doktora specijalista medicine rada (N.N.br. 12/14, 53/17) • Pravilnik o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (N.N.br. 112/14) • Pravilnik o izradi procjene rizika (N.N.br. 112/14) • Pravilnik o obavljanju poslova zaštite na radu (N.N.br. 112/14, 43/15, 72/15, 140/15) • Pravilnik o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (N.N.br. 112/14, 84/15)

M&S 14 (2019) 180

Norme • HRN EN ISO 9000:2015, Sustav upravljanja kvalitetom – Temeljna načela i rječnik • HRN ISO 45001:2018, Sustavi upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu - Zahtjevi sa

smjernicama za uporabu Internet • International Organization for Standardization, http://www.iso.org (1.3.2019.) • Hrvatski zavod za javno zdravstvo, http://hzzzsr.hr/index.php/medicina-rada/ (20.02.2019.) • Narodne Novine, https://narodne-novine.nn.hr/search.aspx (02.04.2019.) • Središnji katalog službenih dokumenata RH, http://www.digured.hr/ (02.03.2019.) • European Agency for Safety and Health at Work, https://osha.europa.eu/en/safety-and-health-

legislation (11.03.2019.) • Eur Lex Europa, https://eur-lex.europa.eu/eu-enlargement/hr/special.html?locale=hr (11.03.2019.) • Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, https://www.hzzo.hr/zastita-zdravlja-na-radu/

(15.03.2019.) • Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, https://www.mrms.hr/ (17.03.2019.)

M&S 14 (2019) 181

BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA

Željka Lali ć, struč.spec.ing.sec. HEP Proizvodnja d.o.o., PP HE Sjever Varaždin Udruga za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu, zaštitu okoliša i zaštitu od požara regije Sjeverozapad Varaždin, Hrvatska zeljka.lalic@hep.hr Završila je specijalistički diplomski stručni studij Visoke škole za sigurnost s pravom javnosti u Zagrebu. Zaštitom na radu počinje se baviti 2013. godine zapošljavanjem na radno mjesto koordinatora u HEP Proizvodnji d.o.o., PP HE Sjever, a od 2014. i zaštitom od požara i poslovima koordinatora u fazi izvođenja radova. Aktivno sudjeluje na simpozijima, domaćim i međunarodnim konferencijama, autor je i koautor više radova, stručni je suradnik izdavačke kuće Verlag Dashöfer d.o.o., Zagreb. Tajnica je udruge USOP - Udruga za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, zaštitu okoliša i zaštitu od požara regije Sjeverozapad. PODACI O SUATORIMA (DATA ON CO-AUTHORS) 2) dr. sc. Darko Palačić Visoka škola za sigurnost, s pravom javnosti Zagreb, Hrvatska darko.palacic@vss.hr 3) Ljubomir Pintari ć, spec. geoteh. Colas d.d., Hrvatska Udruga za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu, zaštitu okoliša i zaštitu od požara regije Sjeverozapad Varaždin, Hrvatska ljubomir.pintaric@colas.hr 4) Danijel Kurbanjev, stru č. spec. ing. sec. ZAGORJE – TEHNOBETON d.d., Varaždin, Hrvatska Udruga za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu, zaštitu okoliša i zaštitu od požara regije Sjeverozapad Varaždin, Hrvatska danijel.kurbanjev@gpzagorje.hr

M&S 14 (2019) 182

20 Serbian language

Original scientific paper Slavica Stevanović MONITORING VODE ZA PI ĆE IZ KRAŠKIH IZVORIŠTA SISTEMA VODSNABDEVANJA

LJUBERAĐA-NIŠ Sažetak Pravilan izbor izvorišta je najvažnij faktor u zdravom snabdevanju pitkom vodom. Sistem vodosnabdevanja Ljuberađa-Niš jedna je od glavnih komponenti vodovodnog sistema Niš. Monitoring kvaliteta pitke vode sistema Ljuberađa-Niš izvršen je u periodu od januara 2017. do decembra 2017. godine. Kvalitet vode ispitivan je u skladu sa odgovarajućim direktivama i domaćim i međunarodnim propisima. Analiza vode za piće obuhvatila je sledeće parametare:Fizički parametri: temperatura, boja, mutnoća, pH vrednost i električna provodljivost vode; Hemijski parametri: hloridi, amonijak, nitriti, nitrati, sulfati, kalcijum, magnezijum, gvožđe, mangan, aluminijum i hrom u obliku Cr6+ i Cr3+ jona; Mikrobiološki parametri: aerobne mezofilne bakterije, ukupne i fekalne koliformne bakterije, crevne enterokoke, sulitoredukujuće klostridije, Pseudomonas aeruginosa i Proteus vrste. Monitoring je potvrdio higijensku i zdravstvenu ispravnost vode distribuiranu potrošačima. Klju čne reči: hemijski i mikrobiološki parametri, monitoring, voda za piće.

MONITORING OF DRINKING WATER FROM THE KARST SPRINGS OFTHE LJUBERAĐA-NIŠ WATER SUPPLY SYSTEM

Abstract Proper selection of sources is the most important factor in healthy drinking water supply. The Ljuberađa-Niš water supply system is one of the main components of the Niš water supply system. The monitoring of drinking water quality of the system Ljuberađa-Niš was carried out in the period between January 2017 and December 2017. Water quality is tested in accordance with the corresponding directives and regulations of national and international authorities. The analysis of drinking water encompassed the appointment of the following parameters: Physical parameters: temperature, color, turbidity, pH value and electrical conductivity of water; Chemical parameters:chloride, ammonia, nitrite, nitrate, sulfate, calcium, magnesium, iron, manganese, aluminum and chromium in the form of Cr6+ and Cr3+ ions; Microbiological parameters: aerobic mesophilic bacteria, total and fecal coliform bacteria, intestinal enterococci, sulfite reducing clostridia, Pseudomonas aeruginosa and Proteus strain. Monitoring has confirmed the hygienic and health correctness of the water distributed to consumers. Key words: drinking water, monitoring, quality indicators.

M&S 14 (2019) 183

UVOD Predmet istraživanja Pravilan izbor i zaštita izvorišta vode su od najveće važnosti za snabdevanje zdravstveno ispravnom vodom za piće [25]. Podzemne vode su najpouzdaniji izvor vode za piće jer u uslovima široko rasprostranjene upotrebe hemijskih đubriva i intenzivne urbanizacije naselja koja se šire zahvatajući i zone sanitarne zaštite izvorišta, antropogeni uticaji imaju mali uticaj na kvalitet podzemne izvorske vode [2]. U severnoj Evropi, eksploatacija podzemnih voda se značajno proširila u poslednja dva veka. U današnje vreme značajan deo zapadne i centralne Evrope dobija vodu za piće iz podzemnih voda. Stanovnici Italije, Islanda, Austrije, Danske i Litvanije konzumiraju blizu 90% vode sa izvorišta podzemnih voda, dok je taj procenat kod stanovnika Francuske, Švedske i Finske blizu 50%, slično Nemačkoj i Holandiji (50-79%). U Engleskoj su izvorišta podzemne vode zastupljena od 30-35%, dok je u Norveškoj taj procenat najmanji - oko15% [20]. Prema godišnjem izveštaju javnih vodovoda (Republički zavod za statistiku 2004) procenjuje se da podzemne vode obezbeđuju oko 70% potreba za vodom u Srbiji. Karakteristike vodovodnog sistema Ljuberađa-Niš Vodovodni sistem Ljuberađa-Niš predstavlja najveći i najvažniji deo Niškog vodovodnog sistema. Ovaj sistem čini niz karstnih, prirodnih izvorišta podzemne vode (Krupac, Mokra, Divljana, Ljuberađa), kapaciteta 800-1450 l/s. Izvorište Ljuberađa predstavlja razbijeno karstno izvorište i čine ga niz pojedinačnih izvora u dolini reke Lužnice, uzvodno od sela Ljuberađa na dužini od oko 500 m. U periodu od 1981. do 1984. kaptirano je 5 izvora i uključeno u sistem vodosnabdevanja grada Niša. Podzemne vode, dobrog kvaliteta, ističu iz karstifikovanih krečnjaka donje krede, sa izdašnošću između 450 l/s i 5500 l/s. Izvorište Divljana nalazi se na levoj obali Koritničke reke, nasuprot sela Divljana, u neposrednoj blizini puta Bela Palanka-Babušnica. Od 1984. godine je u sistemu vodosnabdevanja grada Niša. Glavni rezervoari podzemnih voda su karbonatne naslage (krečnjaci) donje krede iz kojih izbija izvorište kapaciteta od minimalnih 45 - 60 l/s do maksimalnih 1500 l/s. Izvorište Mokra koje se nalazi se u neposrednoj blizini sela Mokra u podnožju Suve planine, u suštini predstavlja izvorište Mokranjske reke, leve pritoke reke Koritnice. U sistemu vodosnabdevanja grada Niša je od 1984. godine. U litološkom pogledu skoro celo slivno područje izvorišta je izgrađeno od karbonatnih stena - krečnjaka i dolomita donje krede. Prosečna višegodišnja izdašnost iznosi 310 l/s. Izvorište Krupac izbija iz stenske mase kod sela Krupac, na mestu gde se strane Svrljiških planina strmo spuštaju u Belopalanačku kotlinu. U periodu od 1981. do 1984. godine izvorište je kaptirano i priključeno u sistem vodosnabdevanja grada Niša. Tipično je karstno izvorište, u čijoj sabirnoj oblasti preovlađuju kretacejski krečnjaci i spada u red najizdašnijih karstnih izvorišta istočne Srbije. Istovremeno se karakteriše velikim oscilacijama izdašnosti, koja se kreće od minimalne, oko 35 l/s, do maksimalne i preko10000 l/s.Voda sa ovog izvorišta, kao i sa izvorišta Ljuberađa, Mokra i Divljana se nakon hlorisanja (dezinfekcija gasnim hlorom) dovodi do rezervoara Vinik i odatle distribuira do potrošača. Cilj rada S obzirom na to da sastav vode za piće može imati nepovoljan uticaj na zdravlje potrošača, kao i na procese proizvodnje u pojedinim industrijama, a i na objekte i opremu vodovoda, cilj ovog rada bio je sagledati sastav vode i kontinuiranim monitoringom pratiti njen kvalitet analizom fizičkih, hemijskih i mikrobioloških indikatora. Kvalitet vode na izvorištima podložan je promenama izazvanim prirodnim pojavama, kao što su: - promena temperature vazduha, vode i tla, - padavine, - oticanje površinom tla, poniranje, - fizičke, hemijske, biološke i biohemijske promene sastava vode na površini i u zemljištu, - zagađenja od živog sveta u prirodi. Fekalna kontaminacija u izvorima vode još uvek predstavlja globalni problem, naročito u zemljama sa srednjim i nižim prihodima. Najnovija studija rađena u Indoneziji pokazala je da su najveći procenjeni rizici od crevnih infekcija, rezultat fekalne kontaminacije izvorske i bunarske vode [11]. Poljoprivredne

M&S 14 (2019) 184

aktivnosti, kao što je primena stajskog đubriva na obradivom zemljištu i ispaša životinja na pašnjacima, pružaju ekonomske i ekološke prednosti, ali sa druge strane mogu predstavljati mikrobiološke rizike za izvore vode [22]. Escherichia coli (E.coli), kao pokazatelj fekalne kontaminacije, deo je mikrobne flore ljudskog i životinjskog fecesa, a može se naći u otpadnim vodama, svim prirodnim vodama i zemlji. E.coli i crevni enterokoki su označeni od strane Svetske zdravstvene organizacije (WHO 2003, 2017) kao opšti indikatori fekalnog zagađenja vode. Koncentracije ovih bakterija mogu poslužiti i za matematičko modelovanje sa ciljem predviđanja bakteriološkog zagađenja prirodne vode [15]. Ipak, modeli nisu u stanju da predvide niske koncentracije fekalne kontaminacije, te monitoring kvaliteta vode ostaje i dalje prioritet u proceni zdravstvenog rizika od crevnih infekcija i hidričnih epidemija. Kvalitet vode ispituje se prema odgovarajućim smernicama i pravilnicima merodavnih ustanova na državnom i međunarodnom nivou. U Republici Srbiji kvalitet vode za piće određuje se prema Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće Republike Srbije (1998, 1999), a koji je u saglasnosti sa Direktivom EU (1998) i smernicama koje je postavila WHO (2001a). Kvalitet vode za piće regulisan je postavljanjem maksimalno dozvoljenih koncentracija (MDK) za pojedine parametre. METODE Uzorak istraživanja Fizičko-hemijski i mikrobiološki monitoring kvaliteta vode za piće ostvaren je utvrđivanjem higijenske ispravnosti vode prema Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće (1998,1999) i to sistematskim vršenjem osnovnih i periodičnih pregleda uzoraka prirodne vode sa gore pomenutih izvorišta (pre dezinfekcije gasnim hlorom) i hlorisane vode iz rezervoara Vinik (nakon dezinfekcije gasnim hlorom, a pre puštanja vode u distributivni sistem). Ispitivanja uzoraka vodovodnog sistema Ljuberađa-Niš sprovedena su u periodu od januara 2017. godine do decembra 2017. godine u akreditovanoj laboratoriji (SRPS ISO/IEC 17025:2006) JKP ,,Naissus’’ Niš. Uzorci za fizičko-hemijsko i mikrobiološko ispitivanje vode uzimani su od strane stručnih osoba laboratorije u skladu sa standardima: SRPS EN ISO 5667-1:2008, SRPS EN ISO 5667-3:2017, SRPS EN ISO 5667-5:2008 i SRPS EN ISO 19458:2009. Frekfencija uzorkovanja bila je jednom mesečno, s tim da su analize sulfata, Ca, Mg, Cr6+, Cr3+ i Al rađene četiri puta godišnje (po jednom u svakom godišnjem dobu) u skladu sa periodičnim pregledom po Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće (1998,1999). Analiza vode za piće je obuhvatila određivanje sledećih parametara: - fizički parametri: temperatura, boja, mutnoća, pH vrednost i električna provodljivost vode; - hemijski parametri: hloridi, amonijak, nitriti, nitrati, sulfati, kalcijum, magnezijum, gvožđe, mangan, aluminijum i hrom u obliku Cr6+i Cr3+ jona; - mikrobiološki parametri: broj (n) aerobnih mezofilnih bakterija (TCV), ukupnih i fekalnih koliformnih bakterija (TC i FC), sulfitoredukujućih klostridija (SSA), Pseudomonas aeruginosa (PA) i Proteus vrsta (Pv). Fizičke metode Merenje temperature – Metoda SRPSH.Z1.106:1970 - standardna i validovana (verifikovana). Merna nesigurnost 2,26%. Aparat za merenje je etaloniran. Određivanje boje – spektrofotometrijski, metodom 2120C SMEWW 21 - nestandardana, validovana. Limit kvantifikacije je 5 jedinica Co–Pt skale, za LRM 120 CU Bias 1,8%, koeficijent varijacije 0,42%, merna nesigurnost 9,6%. Oprema je etalonirana. Određivanje mutnoće – turbidimertijski, standardanom validovanom metodom EN ISO 7027:1999. Granica kvantifikacije je od 0,20 NTU, CV 0,80%, Bias 3%, a merna nesigurnost 6,37%. Mutnoća sje merena na turbidimetru HACH 2100ANIS. Aparat je etalonoran i obeležen. Određivanje pH vrednosti – potencijometrijski, standardanom validovanom metodom EN ISO 10523:2008: tačnost: 98-99%, koeficijent varijacije CV 0,23%, Bias -1,5%, merna nesigurnost 3,0%. Radni opseg pH 2-12, tačnost za CRM pH7, Bias 0,3%, koeficijent varijacije 0,16%, merna nesigurnost je 3%.Oprema koja se koristila za merenje je pH metar WTW Level 1. Aparat je etaloniran. Određivanje električne provodljivosti – konduktometrijski, standardanom, validovanom metodom SRPS EN 27888:2009. Merna nesigurnost je 3,68%, koeficijent varijacije CV 0.25%, Bias =0.1%, limit

M&S 14 (2019) 185

kvantifikacije je 0.01 µS/cm. Aparat na kojem je merena električna provodljivosti je konduktometar Inolab Cond Level 1 WTW. Opseg od 1- 1999 µS/cm. Aparat je etaloniran. Hemijske metode Određivanje sadržaja hlorida (metoda po Moru) - volumetrijska standarna metoda SRPS ISO 9297:1997, SRPS ISO 9297/1:2007 izmena 1. Metoda je validovana (verifikovana): koeficijent varijacije CV 0,64%, Bias=4.1%, merna nesigurnost 10,02%. Digitalna bireta koja se koristila za rad je etalonirana. Opseg određivanja hlorida u vodi je 5-300 mg/l Cl. Određivanje sadržaja amonijaka (metoda pomoću Nesler-ovog (Nessler) reagensa) – spektrofotometrijska, standardna metoda SRPS.H.Z1.184:1974. Metoda je validovana (verifikovana): koeficijent varijacije CV 2.5%, za CRM ACCU standard 100 mg/ml, Bias =9.4, limit kvantifikacije 0,04 mg/ml, merna nesigurnost 11,4 %. Oprema za izvođenje ove metode je etalonirana. Parametar u opsegu 0,004 – 4,88 mg/l. Određivanje sadržaja nitrita - standardana spektrofotometrijska metoda SRPS ISO 26777:2009. Metoda je validovana (verifikovana): za CRM 0,136mg/l NO2, koeficijent varijacije CV 0.95%, Bias=4.7%, merna nesigurnost 5.16%. Parametar se određuje u opsegu 0,005-0,300mg/l NO2. Određivanje sadržaja nitrata - spektrofotometrijska metoda (Standardne metode za ispitivanje higijienske ispravnosti, 1990, P-V-31/C). Metoda je validovana: koeficijent varijacije CV 0,21%, tačnost: za CRM 16,52, Bias =4%, merna nesigurnost 10.16 %, a limit kvantifikacije 0,4mg/l NO3. Određivanje sadržaja sulfata - turbidimetrijska metoda USEPA 375.4:1978. Metoda je validovana: koeficijent varijacije CV 12.5%, Bias =-0.9%, merna nesigurnost je 8.86 %. Oprema koja se koristila za ovu metodu je turbidimetar HACH 2100 ANIS. Opseg određivanja sulfata u vodi 1,0-40 mg/l. Aparat je etaloniran. Određivanje sadržaja kalcijuma – volumetrijska metoda USEPA 215.2:1978. Određivanje sadržaja magnezijuma -računski iz kalcijuma (validovana metoda kuće). Metoda je validovana: za LGS QCI-715, cod 82724, Ca 54±0.5mg/l, Mg 13.2±0.1mg/l, Ca: CV 2.21% Bias =1.43%, Mg: CV 1.28% Bias =1.63%, merna nesigurnost: Ca =5,25 %, Mg=6,20 %. Digitalna bireta koja se koristila za rad je etalonirana. Kalcijum se određuje u opsegu 0,6-200 mg/l, a magnezijum od 0,4-200mg. Određivanje sadržaja gvožđa – spekrofotometrijska standardna metoda SRPS ISO 6332:2003. Merna nesigurnost je 6,7%, tačnost 4%, limit kvantifikacije 0,010 mg/l Fe, koeficijent varijacije CV 2,82%. Opseg merenja 0,010 -2,00mg/l Fe. Određivanje sadržaja mangana – spekrofotometrijska metoda (Standardne metode za ispitivanje higijienske ispravnosti 1990, P-V-26A). Metoda je validovana: merna nesigurnost 12,9%, za uzorak konc.0,025 mg/l CV 7,9%, za uzorak konc.0,050 mg/l CV 7,6%, 1,00 mg/l Bias 3%, limit kvantifikacije 0,025 mg/l. Parametar se određuje u opsegu 0,025-4,0mg/l Mn. Određivanje sadržaja aluminijuma – spekrofotometrijska standardna metoda ISO 10566:1994. Validovana (verifikovana): limit kvantifikacije 0,02 mg/l Al, tačnost za CRM 0,2 mg/l Al 10%, Bias =9,8%, koeficijent varijacije CV 1,38%, merna nesigurnost 10,8%. Parametar se određuje u opsegu 0,020-0,500 mg/l Al. Određivanje sadržaja hroma - standardana spekrofotometrijska metoda ISO 11083:1994(E). Metoda je validovana (verifikovana): limit kvantifikacije 0,01 mg/lCr, za uzorak konc.0,0012 mg/l, koeficijent varijacije CV 2,3%, Bias=2%, za CRM 0,050 mg/lCr, merna nesigurnost 7,60%. Aparat koji se koristi u laboratoriji za spekrofotometrijske metode je UV/VIS SPEKROFOTOMETAR ANALITIC JENA. Mikrobiološke metode Aerobne mezofilne bakterije na 370C- standardna validovana (verifikovana) metoda SRPS EN ISO 6222:2010. Ukupne i fekalne koliformne bakterije (E.coli) – standardna validovana (verifikovana) metoda SRPS EN ISO 9308-1:2010. Crevni entrokoki- standardna validovana (verifikovana) metoda SRPS EN ISO 7899-2:2010. Sulfitoredukujući sporogeni anaerobi (klostridije), Pseudomonas aeruginosa i Proteus vrste – Standardne metode za ispitivanje higijienske ispravnosti (1990).

M&S 14 (2019) 186

REZULTATI Rezultati fizičko-hemijskog monitoringa Fizički parametri su veoma važni pokazatelji kvaliteta vode. Rezultati merenja temperature, boje, mutnoće, pH vrednosti i električne provodljivosti prirodne vode za izvorišta Divljana, Mokra, Krupac, Ljuberađa i hlorisane vode sa rezervoara Vinik dati su u tabelama 1, 2 i 3. Tabela 1. Godišnji prikaz temperature, boje i mutnoće prirodne vode sa izvorišta Divljana (D), Mokra (M), Krupac(K) i Ljuberađa (Lj)

Mesec Temperatura (°C)

Boja (°Pt-Co skale)

Mutnoća (NTU)

D M K Lj D, M, K, Lj D M K Lj Januar 11.9 14.0 12.1 8.7 <5 <0.20 <0.20 0.48 0.81 Februar 12.9 17.1 11.4 13.0 <5 <0.20 0.25 5.70 0.60

Mart 11.4 11.4 10.9 10.4 <5 0.30 0.33 0.37 0.52 April 11.3 13.4 10.7 11.1 <5 0.36 0.33 0.30 0.54 Maj 10.7 11.6 10.9 11.1 <5 0.21 0.33 0.22 0.71 Jun 13.0 12.6 12.9 13.9 <5 0.67 0.60 0.36 0.67 Jul 13.4 18.0 13.1 12.1 <5 0.38 0.30 0.74 0.48

Avgust 14.5 14.8 14.8 14.4 <5 0.25 0.25 0.29 0.45 Septembar 14.4 15.3 14.8 14.1 <5 0.80 0.20 0.60 0.57 Oktobar 14.8 18.4 11.3 13.2 <5 <0.20 0.24 0.22 0.24

Novembar 12.2 17.3 11.3 10.6 <5 0.28 0.25 0.31 0.60 Decembar 10.4 14.0 7.9 8.3 <5 1.30 1.55 5.40 1.70

Izvor:vlastiti Tabela 2. Godišnji prikaz pH vrednosti i električne provodljivosti prirodne vode sa izvorišta Divljana (D), Mokra (M), Krupac(K) i Ljuberađa (Lj)

Izvor: vlastiti

Mesec pH vrednost Električna provodljivost (µS/cm ) D M K Lj D M K Lj

Januar 7.36 7.30 7.40 7.40 454 465 497 436 Februar 7.32 7.23 7.34 7.45 451 467 494 435

Mart 7.35 7.32 7.35 7.40 467 469 487 450 April 7.36 7.41 7.40 7.39 450 450 480 456 Maj 7.36 7.33 7.46 7.45 458 465 483 454 Jun 7.42 7.40 7.40 7.46 460 460 492 456 Jul 7.52 7.42 7.40 7.55 454 463 510 448

Avgust 7.50 7.47 7.45 7.56 450 460 503 444 Septembar 7.52 7.37 7.29 7.52 454 474 511 448 Oktobar 7.47 7.45 7.36 7.48 460 466 503 455

Novembar 7.36 7.38 7.51 7.40 460 460 498 459 Decembar 7.37 7.36 7.28 7.49 474 477 501 451

M&S 14 (2019) 187

Tabela 3. Godišnji prikaz temperature, boje, mutnoće, pH vrednosti i električne provodljivosti hlorisane vode iz rezervoara Vinik

Izvor: vlastiti Temperatura vode nije normirana od strane nacionalnog i međunarodnih standarda jer nema direktan uticaj na zdravlje ljudi, ali utiče na hemijske i mikrobiološke procese koji se odvijaju u vodi. Izmerene temperature vode, na svakom pojedinačnom izvorištu, kretale su se u intervalu: Divljana (10.4°C-14.8°C); Mokra (11.4°C-18.4°C); Krupac (7.9°C-14.8°C); Ljuberađa (8.3°C-14.4°C). Interval temperature u rezervoaru Vinik kretao se od (11.0°C-16.7°C). Najveća temperatura vode izmerena je na izvorištu Mokra 18.4°C (oktobar), dok je nahladnija voda bila u decembru na izvorištu Krupac (7.9 °C). Izmerene vrednosti boje na svakom izvorištu su bile manje od 5 stepeni kobal platinske skale (°Pt-Co skale) što je u skladu sa Pravilnikom o higijenskoj ispravnosti vode za piće Republike Srbije (1998, 1999). Izmerene vrednosti mutnoće, na svakom pojedinačnom izvorištu, kretale su se u intervalu: Divljana (<0.20-1.30) NTU; Mokra (<0.20-1.55) NTU; Krupac (0.22-5.70) NTU; Ljuberađa (0.24-1.70) NTU. Mutnoća u rezervoaru Vinik kretala se od (<0.20-0.55) NTU. Najveća vrednost mutnoće izmerena je u izvorištu Krupac 5.70 NTU u februaru mesecu, dok je najmanja vrednost mutnoće izmerena na izvorištu Divljana, Mokra i rezervoaru Vinik <0.20NTU u januaru i februaru, odnosno decembru mesecu. Vrednosti mutnoće vode iz rezervoara Vinik, koja se distrubuira do potrošaća, su ispod dozvoljene gradnice za redovne prilike (1,0 NTU). pH vrednost nema direktan uticaj na zdravlje ljudi, ali može indirektno da utiče na efikasnost dezinfekcije. U.S. EPA (2012) je pH svrstala u sekundarne kontaminante i postavila granicu od 6.5-8.5. Prema Direktivi EU (1998) i Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće Republike Srbije (1998, 1999) optimalna pH vrednost vode za piće takođe je u intervalu od 6.5 do 8.5. Rezultati ispitivanja pokazuju da je voda blagog alkalnog karaktera. pH vrednost, na svakom pojedinačnom izvorištu, kretala se u intervalu: Divljana (7.32.-7.52); Mokra (7.23-7.47); Krupac (7.28-7.51); Ljuberađa (7.39 -7.56). pH vrednost u rezervoaru Vinik kretala se od 7.26 do 7.48. Najveća pH vrednost izmerena je na izvorištu Ljuberađa 7.56 u avgustu mesecu, dok je najmanja pH vrednost izmerena na izvorištu Mokra 7.23 u februaru mesecu. Izmerene vrednosti električne provodljivosti, na svakom pojedinačnom izvorištu, kretale su se u intervalu: Divljana (450-474) µS/cm; Mokra (450-477) µS/cm; Krupac (480-511) µS/cm; Ljuberađa (435-459) µS/cm. Elekrtična provodljivost u rezervoaru Vinik kretala se od (457-487) µS/cm. Najveća električna provodljivost izmerena je u rezervoaru Vinik 487 µS/cm u julu mesecu, dok je najmanja električna provodljivost izmerena na izvorištu Ljuberađa 435 µS/cm u februaru. WHO (2011a) i U.S. EPA(2012) nisu postavile smernice za ovaj parametar. Direktiva EU(1998) i Pravilnik o higijenskoj ispravnosti vode za piće Republike Srbije (1998,1999) su ograničili provodljivost na 1000µS/cm na 20°C.

Mesec Temperatura (°C)

Boja (°Pt-Co skale)

Mutnoća (NTU)

pH vrednost El.provodlji- vost (µS/cm)

Januar 11.4 <5 0.29 7.40 465 Februar 11.0 <5 0.28 7.31 478

Mart 11.0 <5 0.34 7.26 466 April 11.7 <5 0.24 7.39 457 Maj 11.2 <5 0.20 7.35 460 Jun 12.4 <5 0.40 7.48 457 Jul 13.9 <5 0.55 7.39 487

Avgust 16.7 <5 0.48 7.39 463 Septembar 16.1 <5 0.37 7.39 468 Oktobar 13.9 <5 0.30 7.40 493

Novembar 14.4 <5 0.24 7.40 464 Decembar 11.7 <5 <0.20 7.43 462

M&S 14 (2019) 188

Rezultati određivanja sadržaja anjona prikazani su u tabelama 4 i 5. Tabela 4. Godišnji prikaz koncentracije hlorida, amonijaka, nitrita, nitrata i sulfata prirodne vode sa izvorišta Divljana (D), Mokra (M), Krupac(K) i Ljuberađa (Lj) Mesec Cl-

mg/l NH4

+ (mg/l)

NO-3

(mg/l) NO-2

(mg/l) SO4

2-

(mg/l)

D,M, K,LJ

D, M, K, LJ

D M K Lj D, M, K, LJ

D M K Lj

Januar <5.0 <0.04 3.5 4.1 3.7 3.2 <0.005 - - - - Februar <5.0 <0.04 2.7 3.2 3.5 2.7 <0.005 - - - -

Mart <5.0 <0.04 1.9 3.4 2.5 3.1 <0.005 14.30 13.20 9.40 10.60 April <5.0 <0.04 2.7 3.7 2.7 2.7 <0.005 - - - - Maj <5.0 <0.04 2.3 3.2 2.6 3.5 <0.005 - - - - Jun <5.0 <0.04 2.3 2.8 3.2 2.6 <0.005 8.10 8.10 13.00 11.20 Jul <5.0 <0.04 2.5 3.1 2.8 2.7 <0.005 - - - -

Avgust <5.0 <0.04 2.6 3.4 3.3 2.9 <0.005 - - - - Septembar <5.0 <0.04 3.0 3.4 3.5 3.1 <0.005 6.20 7.10 6.80 7.70 Oktobar <5.0 <0.04 3.1 3.3 3.6 3.0 <0.005 - - - -

Novembar <5.0 <0.04 3.0 3.6 3.7 2.9 <0.005 - - - - Decembar <5.0 <0.04 2.4 2.4 3.3 2.9 <0.005 7.80 8.00 8.80 8.90

Izvor:vlastiti Koncentracije hlorida, u svim uzorcima vode iz izvorišta i rezervoara nalaze se ispod granice detekcije metode (<5.0 mg/l) i zadovoljavaju preporučenu vrednost i MDK. Hloridi sami po sebi nisu toksični za ljude. Zbog toga WHO (2011a) nije propisala smernicu za hloride. Prema U.S. EPA(2012) koncentracije hlorida u vodi za piće takođe ne predstavljaju rizik po zdravlje ljudi, zbog čega je propisala sekundarni MCL od 250 mg/l. Pri većim koncentracijama od navedene, hloridi izazivaju slan ukus vode. Prema Direktivi EU (1998) i Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće Republike Srbije (1998, 1999) MDK za hloride je 200 mg/l. Koncentracije amonijačnog azota (NH4+-N), u svim uzorcima vode iz izvorišta i rezervoara nalaze se ispod granice detekcije metode (<0.04 mg NH4

+-N/l) i zadovoljavaju preporučenu vrednost i MDK. Prirodni nivo amonijaka u podzemnoj vodi je obično manji od 0.2 mg/l. Prema Direktivi EU (1998) i Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće Republike Srbije (1998, 1999), MDK za amonijum jon je 0.1 mg/l. Tabela 5. Godišnji prikaz koncentracije hlorida, amonijaka, nitrita, nitrata i sulfata hlorisane vode iz rezervoara Vinik

Mesec Cl-

(mg/l) NH4

+ (mg/l)

NO-3

(mg/l) NO-2

(mg/l) SO4

2-

(mg/l) Januar <5.0 <0.04 3.5 <0.005 - Februar <5.0 <0.04 3.5 <0.005 -

Mart <5.0 <0.04 2.9 <0.005 16.80 April <5.0 <0.04 3.0 <0.005 - Maj <5.0 <0.04 2.5 <0.005 - Jun <5.0 <0.04 2.8 <0.005 15.80 Jul <5.0 <0.04 3.1 <0.005 -

Avgust <5.0 <0.04 3.4 <0.005 - Septembar <5.0 <0.04 3.2 <0.005 11.8 Oktobar <5.0 <0.04 3.8 <0.005 -

Novembar <5.0 <0.04 3.9 <0.005 - Decembar <5.0 <0.04 3.5 <0.005 7.80

Izvor: vlastiti

M&S 14 (2019) 189

Koncentracije nitratnog azota (NO3--N) na svakom pojedinačnom izvorištu, kretale su se u intervalu:

Divljana (1.9-3.5) mg/l; Mokra (2.4-4.1) mg/l; Krupac (2.5-3.7) mg/l; Ljuberađa (2.6-3.5) mg/l. Koncentracije nitratnog azota (NO3

--N) u rezervoaru Vinik kretala se od (2.5-3.9) mg/l. Najveća koncentracije nitratnog azota (NO3

--N) izmerena je u rezervoaru Vinik 3.9 mg/l u novembru mesecu, dok je najmanja koncentracije nitratnog azota (NO3

--N) izmerena na izvorištu Divljana 1.9 mg/l u martu mesecu. Prema WHO (2011a), granična vrednost za nitrate u vodi za piće je 50 mg/l (ili 11 mg NO3--N/l). Ona se zasniva na epidemiološkim dokazima za methemoglobinemiju kod dece, koja se javlja posle kratkog izlaganja. Zbog mogućeg istovremenog nalaženja nitrata i nitrita u vodi za piće, suma odnosa koncentracije svake komponente i njegove granične vrednosti ne sme da prelazi 1 mg/l.U.S. EPA (2012) je za nitrate (merene kao N) i nitrite (merene kao N) postavila MDK od 10 mgNO3--N/l i 1 mgNO2

--N/l. Odojče mlađe od šest meseci koje pije vodu koja sadrži nitrate i nitrite u koncentracijama većim od maksimalnog kontaminacionog nivoa može da se razboli, pa čak i umre. Simptomi uključuju kratak dah i sindrom ,,plave bebe’’. Prema Direktivi EU (1998) gornja granica za prisutnost nitrata i nitrita u vodi za piće je 50.0 mg/l, odnosno 0,5 mg/l, pod uslovom da je {[nitrati]/50+[nitriti]/3} ≤1. Prema Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće Republike Srbije (1998, 1999). MDK za nitrate je 50.0 mg/l a za nitrite 0.03 mg/l.Koncentracije nitratnog azota NO3

--N/l u svim uzorcima vode iz izvorišta i rezervoara, sa najvećom izmerenom vrednošću od 3.9 mg/l, nalaze se daleko ispod preporučenih vrednosti i MDK. Koncentracije nitritnog azota (NO2--N) u svim uzorcima vode iz izvorišta i rezervoara nalaze se ispod granice detekcije metode (0.005 mgNO2

--N/l) i takođe zadovoljavaju preporučene vrednosti i MDK. Koncentracije sulfata na svakom pojedinačnom izvorištu, kretale su se u intervalu: Divljana (6.20-14.3) mg/l; Mokra (7.10-13.20) mg/l; Krupac (6.80-13.00) mg/l; Ljuberađa (7.70-11.20) mg/l. Koncentracija sulfata u rezervoaru Vinik kretala se od (7.8-16.8) mg/l. Najveća koncentracije sulfata izmerena je u rezervoaru Vinik 16.8 mg/l u martu mesecu, dok je najmanja koncentracija sulfata izmerena na izvorištu Divljana 6.20 mg/l u septembru mesecu. Sulfati su jedni od najmanje toksičnih anjona. Pregledom literature i studija koje se odnose na eksperimentalno određivanje doze sulfata koja izaziva zdravstvene tegobe kod odraslih, WHO (2011a) je zaključila da nije moguće postaviti standarde. Međutim, zbog gastrointestinalnih problema preporučljivo je da zdravstveni organi budu obavešteni ukoliko voda za piće sadrži sulfate u koncentraciji većoj od 500 mg/l. U.S. EPA (2012) je svrstala sulfate u sekundarnu grupu kontaminanata i postavila sekundarni MCL od 250 mg/l. Prema Direktivi EU (1998), pod uslovom da voda nije agresivna i prema Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće Republike Srbije (1998, 1999), MDK za sulfate je 250 mg/l. Koncentracije sulfata, sa najvećom izmerenom vrednošću od 16.8 mg/l u svim uzorcima vode iz izvorišta i rezervoara zadovoljavaju preporučene vrednost i MDK. Rezultati određivanja sadržaja makro i mikro elemenata prikazani su u tabeli 6. Tabela 6. Godišnji prikaz koncentracije (mg/l) Ca i Mg prirodne vode sa izvorišta Divljana (D), Mokra (M), Krupac(K) i Ljuberađa (Lj) i hlorisane vode iz rezervoara Vinik (V) Mesec

Ca (mg/l)

Mg (mg)

Ca (mg/l)

Mg (mg/l)

D M K Lj D M K Lj V V Mar 84.20 85.24 102.91 89.55 10.33 11.47 7.57 9.53 72.78 14.05 Jun 89.46 92.44 90.20 81.85 8.59 8.14 10.40 10.90 90.95 7.24 Sep 88.25 83.39 97.41 85.23 10.71 13.26 9.17 7.52 89.95 15.92 De 99.92 103.04 103.92 90.33 5.33 2.18 7.79 6.45 88.73 6.35

Izvor: vlastiti Koncentracije kalcijuma na svakom pojedinačnom izvorištu, kretale su se u intervalu: Divljana (84.20-99.92) mg/l; Mokra (83.39-103.04) mg/l; Krupac (90.20-103.92) mg/l; Ljuberađa (81.85-90.33) mg/l. Koncentracija kalcijuma u rezervoaru Vinik kretala se od (72.78-90.95) mg/l. Najveća koncentracije kalcijuma izmerena je u izvorištu Krupac 103.92 mg/l u decembru mesecu, dok je najmanja koncentracija kalcijuma izmerena na izvorištu Divljana 72.78 mg/l u martu mesecu. Koncentracije magnezijuma na svakom pojedinačnom izvorištu, kretale su se u intervalu: Divljana (5.33-10.71) mg/l; Mokra (2.18-11.47) mg/l; Krupac (7.57-10.40) mg/l; Ljuberađa (6.45-10.90) mg/l. Koncentracija magnezijuma u rezervoaru Vinik kretala se od (6.35-14.05) mg/l. Najveća koncentracije magnezijuma izmerena je u rezervoaru Divljana14.05 mg/l u martu mesecu, dok je najmanja koncentracija

M&S 14 (2019) 190

magnezijuma izmerena na izvorištu Mokra 2.18 mg/l u martu mesecu. WHO (2011a) je u Uputstvu za kvalitet voda za piće dala procenu za kalcijum i magnezijum sa stanovišta tvrdoće vode, ali nije postavila bilo kakve minimalne ili maksimalne preporučene granice. Direktiva EU(1998) takođe nije normirala kalcijum i magnezijum, kao ni U.S. EPA (2012). Pravilnik o higijenskoj ispravnosti vode za piće Republike Srbije (1998, 1999) propisao je MDK za kalcijum od 200 mg/l, a za magnezijum od 50 mg/l. Koncentracije kalcijuma, sa najvećom izmerenom vrednošću od 103.92 mg/l i magnezijuma, sa najvećom izmerenom vrednošću od 14.05 mg/l, u svim uzorcima vode iz izvorišta i rezervoara, zadovoljavaju preporučene vrednost i MDK. U koncentracijama u kojima se javlja u prirodnim vodama, gvožđe ne predstavlja rizik po zdravlje ljudi, zbog čega WHO (2011a) nije preporučila smernice. Međutim, u koncentracijama iznad 0.3 mg/l može da se razvije mutnoća i boja, a usled rasta feroznih bakterija dolazi do oblaganja cevi sluzastim naslagama. U.S. EPA (2012) je svrstala gvožđe u sekundarne kontaminante i odredila sekundarni MCL od 0.3 mg/l. Razlog tome je njegov uticaj na organoleptičke karakteristike vode: zarđala boja vode, metalni ukus, crvenkasto ili narandžasto bojenje. Direktiva EU(1998) je za gvožđe u vodi za piće postavila MDK od 0.2 mg/l. Pravilnikom o higijenskoj ispravnosti vode za piće Republike Srbije (1998, 1999) MDK za gvožđe je 0.3 mg/l. Koncentracije gvožđa u svim ispitivanim uzorcima vode iz izvorišta i rezervoara nalaze se ispod granice detekcije metode (<0.01 mg/l) i tako zadovoljavaju preporučene vrednosti i MDK. Mangan pripada elementima čije se prisustvo u podzemnoj vodi smatra prirodnim WHO (2011a). Naravno i usled antropogenog delovanja može dospeti u nju. Pri koncentracijama mangana većim od 0.1 mg/l, dolazi do lošeg ukusa vode za piće i pojave mrlja na vodovodnim cevima i vešu WHO (2011a). WHO (2011a) nije postavila smernicu za mangan, jer u koncentracijama u kojima se nalazi u vodi za piće ne utiče na zdravlje ljudi. Međutim, u koncentracijama većim od 0.1 mg/l izaziva neprijatan ukus u ustima i boji sanitarije i rublje. Takođe, kao i gvožđe, može dovesti do akumuliranja naslaga u distribucionom sistemu. Koncentracije ispod 0.1 mg/l prihvatljive su za potrošače.U.S. EPA (2012) je mangan svrstala u sekundarne kontaminante i postavila sekundarni MCL od 0.05 mg/l. Prema Direktivi EU (1998) i Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće Republike Srbije (1998, 1999) MDK za mangan je 0.05 mg/l. Koncentracije mangana u svim ispitivanim uzorcima vode iz izvorišta i rezervoara nalaze se ispod granice detekcije metode (<0.025 mg/l) i nalaze se ispod preporučenih vrednosti i MDK. Distribucija jedinjenja koja sadrže Cr3+ i Cr6+ zavisi od redoks potencijala, pH vrednosti, prisustva oksidacionih i redukcionih jedinjenja, kinetike redoks reakcija, formiranja Cr3+ kompleksa ili nerastvorljivih Cr3+ soli i ukupne koncentracije hroma. U prirodnim mineralima hrom se najčešće nalazi u obliku Cr3+. S obzirom na to da uticaj na zdravlje ljudi zavisi od oksidacionog stanja hroma, WHO (2011a) smatra da treba postaviti posebne smernice za Cr3+ i Cr6+. Međutim, trenutne analitičke metode i promenljiva specijacija hroma u vodi, favorizuju postavljanje smernica za ukupni hrom. WHO (2011a) je postavila privremenu smernicu za ukupni hrom od 50 µg/l. Zbog izazivanja alergijskog dermatitisa, U.S. EPA (2012) je postavila MCL i MCLG za ukupni hrom od 100 µg/l. Prema Direktivi EU(1998) i Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće Republike Srbije (1998, 1999) koncentracija ukupnog hroma u vodi za piće ne sme da prelazi 50 µg/l. Koncentracije Cr3+ i Cr6+ u svim ispitivanim uzorcima vode iz izvorišta i rezervoara nalaze se ispod granice detekcije metode (<0.01 mg/l) i tako zadovoljavaju preporučene vrednosti i MDK. Prema WHO (2011a) granična vrednost za aluminijum u vodi za piće je 200.0 µg/l. Prema Direktivi EU (1998) i Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće Republike Srbije (1998, 1999) MDK za alaminijum je takođe 200.0 µg/l. Koncentracije aluminijuma u svim ispitivanim uzorcima vode iz izvorišta i rezervoara nalaze se ispod granice detekcije metode (<0.020 mg/l) i tako zadovoljavaju preporučene vrednosti i MDK.

M&S 14 (2019) 191

Rezultati mikrobiološkog monitoringa Nalaz broja aerobnih mezofilnih bakterija na 370C i ukupnih i fekalnih koliformnih bakterija u uzorcima prirodne vode sa izvorišta dat je u Tabeli 7. Tabela 7. Godišnji prikaz broja (n) aerobnih mezofilnih bakterija (TCV), ukupnih (TC) i fekalnih (FC) koliformnih bakterija u uzorcima sa izvorišta Krupac (K), Mokra (M), Divljana (D) i Ljuberađa (Lj) Mesec TCV cfu/1ml TC n/100ml FC n/ 100ml D M K Lj D M K Lj D M K Lj

Januar <1 1 <1 <1 1 1 24 1 1 Ɵ 24 Ɵ Februar 1 1 5 2 Ɵ 17 1 Ɵ Ɵ Ɵ 1 Ɵ

Mart <1 <1 212 <1 Ɵ Ɵ 31 >161 Ɵ Ɵ 31 Ɵ April <1 <1 <1 <1 Ɵ 2 1 Ɵ Ɵ 1 1 Ɵ Maj <1 <1 4 <1 1 Ɵ 8 Ɵ 1 Ɵ 8 Ɵ Jun <1 <1 1 <1 5 7 54 1 5 7 24 1 Jul 11 <1 <1 <1 13 24 24 Ɵ 3 24 24 Ɵ

Avgust <1 <1 47 <1 2 Ɵ 24 1 Ɵ Ɵ 24 1 Septembar <1 <1 1 <1 Ɵ 3 Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Oktobar <1 <1 <1 <1 Ɵ 10 1 Ɵ Ɵ 10 1 Ɵ

Novembar <1 <1 11 <1 24 8 92 Ɵ 24 3 17 Ɵ Decembar <1 5 107 <1 1 Ɵ >161 Ɵ 1 Ɵ >161 Ɵ

Izvor: vlastiti cfu-broj formiranih kolonija Ɵ -bez nalaza bakterija Iako TCV bakterije nisu indikatori fekalne kontaminacije vode, one služi za procenu opšteg sadržaja bakterija u vodi. Iz rezultata uočavamo da su se izmerene vrednosti ovih bakterija kretale do 212 cfu/ml (jedan uzorak sa izvorišta Krupac) i da je samo još jedan uzorak sa pomenutog izvorišta imao vrednost (107cfu/ml) iznad MDK, po Pravilniku (100cfu/ml) - za prirodnu vodu zatvorenih izvorišta. Upoređivanjem sa vrednostima fiz-hemijskog ispitivanja, nameće se zaključak da je u periodima povećane vrednosti mutnoće ovog izvorišta (5,4-5,7 NTU) najveće bakteriološko opterećenje, što je i razumljivo, obzirom da su bakterije u vodi suspendovane čestice koje, između ostalog, mogu uticati na povećane vrednosti mutnoće. Sve ostale vrednosti ovog parametra kretale su se daleko ispod MDK i iznosile <1-47cfu/ml (izvorište Krupac, avgust mesec). Ukupne koliformne (TC), koje nisu fekalnog porekla mogu da postoje u prirodnim vodama i njihovo prisustvo se može donekle tolerisati, tako da i Pravilnik o higijenskoj ispravnosti vode za piće Republike Srbije (1998, 1999) dozvoljava do 10 TC bakterija u100 ml uzorka prirodne vode zatvorenih izvorišta. Godišnji prikaz ovih bakterija u našem ispitivanju (Tabela 7) pokazuje da se vrednosti u posmatranim uzorcima prirodne vode kreću najčešće 1-24/100ml, a da izvorište Krupac, u drugoj polovini godine pokazuje vrednosti i od 54 - >161/100ml. Izvorište Ljuberađa, koje je najčešće bez nalaza TC bakterija, samo je u jednom uzorku (mart mesec) imalo povećane vrednosti ukupnih koliformnih bakterija (>161/100ml). Prikladniji naziv za fekalne koliformne bakterije (FC) je termostabilne koliformne bakterije, koje u vodama kao nalaz uključuju, pored najčešće E.coli, rodove Klebsiella, Enterobacter i Citrobakter. Nalaz ovih bakterija ukazuje na skorašnje fekalno zagađenje vode i epidemiološku opasnost od eventualnog nalaza patogenih mikroorganizama. Kada je u pitanju E.coli i ostali indikatori fekalnog zagađenja, prvenstveno crevni enterokoki (SF), ali Proteus vrste (Pv) i Pseudomonas aeruginosa (PA), Pravilnik o higijenskoj ispravnosti vode za piće Republike Srbije (1998, 1999) i Direktiva EU (1998) ne dozvoljavaju nalaz ovih bakterija u vodi za piće (prirodnoj i dezinfikovanoj). Rezultati mikrobiološkog ispitivanja ostalih bakterija indikatora feklnog zagađenja dati su u tabeli 8. Uočava se da je bakteriološko opterećenje prirodne vode prvenstveno FC i SF bakterijama (tabela 7 i 8) najveće u letnjim mesecima (1-24/100ml), kao i krajem godine, posebno u vreme zamućnja izvorišta (izvorište Krupac >161/100ml u decembru). Pseudomonas aeruginosa, kao veoma otporna bakterije u prirodi, ali i na dezinfekciona sredstva, nije izolovana u prirodnoj vodi ovog sistema, osim u jednom uzorku sa izvorišta Krupac (jul mesec) (Tabela 8).

M&S 14 (2019) 192

Tabela 8. Godišnji prikaz broja (n) crevnih entrokoka (SF), sulfitoredukujućih klostridija (SSA) i Pseudomonas aeruginosa (PA) u uzorcima sa izvorišta Krupac (K), Mokra (M), Divljana (D) i Ljuberađa (Lj) Mesec SF n/ 100ml PA n/ 100ml SSA n/ 100ml D M K Lj D M K Lj D M K Lj

Januar Ɵ Ɵ 1 Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ 2 Ɵ Februar Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ 3 Ɵ

Mart Ɵ Ɵ 13 Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ 1 2 April Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Maj Ɵ Ɵ 3 Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Jun Ɵ Ɵ 24 Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Jul Ɵ 1 24 Ɵ Ɵ Ɵ 1 Ɵ Ɵ 1 Ɵ Ɵ

Avgust 1 Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ 1 Septembar 1 Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Oktobar Ɵ 4 Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ

Novembar 1 1 92 Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ 2 Ɵ Ɵ Ɵ Decembar 1 3 >161 Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ Ɵ 3 Ɵ

Izvor:vlastiti Ɵ -bez nalaza bakterija Sulfitoredukujući sporogeni anaerobi (klostridije) (SSA) predstavljaju indikatore starog fekalnog zagađenja i Pravilnik o higijenskoj ispravnosti vode za piće Republike Srbije (1998, 1999) dopušta jednu SSA bakteriju u uzorku od 100ml prirodne vode zatvorenih izvorišta, dok se u hlorisanoj vodi ne smeju naći. U našem ispitivanju (Tabela 8) ove bakterije su izolovane u manjem broju (2-3/100ml) u nekoliko uzoraka sa izvorišta Krupac, dok su ostala izvorišta (Divljana, Mokra, Ljuberađa) najčešće bez SSA bakterija ili su sporadično zastupljene u malom broju (1-2/100ml). Proteus vrste, kao indikatori fekalnog zagađenja i zagađenja organskim materijama u raspadanju, nisu izolovane ni u jednom uzorku prirodne vode sa izvorišta sistema Ljuberađa-Niš. Mikrobiološko ispitivanje kvaliteta hlorisane vode sa rezervodara Vinik pokazalo je da ni u jednom uzorku nisu izolovane niti jedne od ispitivanih bakterija, čime je potvrđena zdravstvena ispravnost vode koja dolazi do potrošača. Iako je mikrobiološkom analizom u prirodnoj vodi sporadično postojala mikrobiološka kontaminacija prvenstveno koliformnim bakterijama, nakom dezinfekcije gasnim hlorom postignuta je zdravstvena i higijenska ispravnost vode za piće. Potrebno je istaći, da je osim hlorisanja vode, veoma značajno i adekvatno održavanje distributivne mreže u smislu očuvanja zdravstvene bezbednosti vode za piće. DISKUSIJA Izmerena temperatura vode na izvorištima, sa minimalnom od 7,9°C i maksimulnom od 18,4°C, pokazuje da su ove temperature niže u odnosu na druge delove Srbije, kao što je Bačka, na severu, gde je temperatura podzemne vode u intervalu od 14 °C do 24 °C [18]. Pojedina izvorišta sistema Ljuberađa-Niš su, u određenom periodu godine, imala veće vrednosti mutnoće od one koja je propisana Pravilnikom o higijenskoj ispravnosti vode za piće Republike Srbije-za redovne prilike (1998) (1 NTU). Međutim, u vanrednim prilikama, MDK za mutnoću ima vrednost od 6 NTU. Rezultati ispitivanja pokazuju da su samo dva uzorka sa izvorišta Krupac imala vrednost 5,4 i 5,7 NTU, dok su ostala prekoračenja bila blaga i manja od 2,0 NTU. Ona nisu uticala na povećanje mutnoće u hlorisanoj vodi, obzirom da je voda u rezervoaru Vinik skup vode sa različitih izvorišta. Prema podacima kojima raspolaže WHO (2011a) pH vrednosti prirodnih voda se kreću u intervalu od 6.5 do 9.5. Izmerene vrednosti PH u svim uzorcima vode iz izvorišta i rezervoara, sa najvećom izmerenom vrednošću od 7.56 nalaze se u okviru preporučenih vrednosti i MDK. U Srbiji, u Banatu, podzemne vode su alkalnog karaktera sa pH vrednošću u intervalu od 7.4 do 8.9 [17]. U podzemnim vodama Panonskog basena (istočna Mađarska i zapadna Rumunija), pH vrednosti su u intervalu od 6.26 do 9.08 [21].

M&S 14 (2019) 193

Električna provodljivost podzemne vode zavisi od geološkog sastava područja kroz koje voda teče. Voda koja prolazi kroz granitne stene ima tendenciju da ima nižu provodljivost, jer se granit sastoji više od inertnog materijala koji ne jonizuje kada se rastvori u vodi. Sa druge strane, voda koja prolazi kroz područja sa glinenim zemljištem ima tendenciju da ima veću provodljivost zbog prisustva materijala koje jonizuju prilikom rastvaranja u vodi. Visoke vrednosti električne provodljivosti mogu se očekivati u priobalnim delovima usled mešanja podzemne vode sa morskom vodom. Izmerene vrednosti električne provodljivosti u svim ispitivanim uzorcima vode iz izvorišta i rezervoara, sa najvećom izmerenom vrednošću od 487 µS/cm nalaze se daleko ispod preporučenih vrednosti i MDK. U podzemnim vodama Panonskog basena (istočna Mađarska i zapadna Rumunija), električna provodljivost je u intervalu od 0.3 mS/cm do 21.5 mS/cm [21]. Hloridi se u prirodnim vodama javljaju u niskim koncentracijama, obično ispod 100 mg/l [7]. Sadržaj hlorida se povećava sa porastom sadržaja minerala. Hloridi povećavaju električnu provodljivost vode i time povećavaju korozivnost vode. U metalnim cevima, hloridi reaguju sa metalnim jonima formirajući rastvorene soli (WHO 1996a) čime se povećava nivo metala u vodi. U Srbiji, u Banatu, podzemne vode imaju nizak sadržaj hlorida, koji je u intervalu od 5 mg/l do 50 mg/l [17]. Visoke koncentracije amonijačnog azota se mogu očekivati u slojevima koji su bogati huminskim kiselinama ili gvožđem [5]. Prisustvo amonijaka u koncentracijama većim od geološkog nivoa je veoma važan faktor fekalnog zagađanja (ISO 1984, 1986). Nema podataka u pogledu kancerogenog efekta amonijaka ili njegovih jedinjenja na ljude. Amonijak nije od direktnog značaja za zdravlje ljudi u koncentracijama koje treba očekivati u vodi za piće, tako da WHO (2011a) i U.S. EPA (2012) nisu postavile smernice za ovaj parametar. Za razliku od rezultata ovog ispitivanja, u Srbiji, u južnom Banatu, podzemne vode imaju visok sadržaj amonijum jona, od 0.72 mg/l do 2.75 mg/l [17]. Nitrati i nitriti u vodu mogu dospeti prirodno, ali su antropogeni procesi najčešći izvori: prekomerna upotreba neorganskih azotnih đubriva, otpadne komunalne vode, septičke jame, ocedne vode sa farmi, otpadne vode, industrija itd. Nitrit je nestabilan oblik azota i relativno brzo se bakterijama prevodi u nitrat, zbog čega je koncentracija nitrita u ekološkoj sredini kao što je voda veoma mala čak i kad je koncentracija nitrata visoka (Nutrition Recommendations 1990). U Teksasu, u Sjedinjenim Američkim Državama, regionu koji se pored proizvodnje nafte i prirodnog gasa bavi i poljoprivredom, koncentracije nitrata u podzemnoj vodi su u intervalu od <0.44 mg/l do 149 mg/l, pri čemu u 3 od 40 uzoraka vode koncentracije nitrata prelaze nacionalni standard od 44 mg/l [10]. Ispitivanjem bunarske vode, utvrđeno je da koncentracije nitrata opadaju sa dubinom bunara [10]. Raspoloživi literaturni podaci (WHO 2004b) ne ukazuju na sadržaj sulfata u vodi za piće koji bi mogao da prouzrokuje štetne posledice po zdravlje ljudi. Studije su pokazale da u koncentracijama od 1000 mg/l do 1200mg/l, sulfati pokazuju laksativno dejstvo, ali ne i dijareju, dehidrataciju i gubitak težine (WHO 2004b). Prisustvo sulfata u vodi za piće može uticati na ukus vode. Najniži prag ukusa sulfata je oko 250 mg/l (natrijumova so). Takođe, sulfati mogu doprineti koroziji u distribucionim sistemima (WHO 2004b). U Srbiji, u Banatu, podzemne vode, sa visokim sadržajem arsena do 217 µg/l, imaju nizak sadržaj sulfata u intervalu od 3 mg/l do 90 mg/l [17]. Zbog veće rasprostranjenosti u prirodi, koncentracije kalcijuma u prirodnim vodama veće su od koncentracije magnezijuma. Zajedno sa magnezijumom, najčešće u vidu karbonata i bikarbonata, čini tvrdoću vode. Magnezijum se u vodi pojavljuje kao hidratisan jon [6,23,12]. U podzemnoj vodi se uglavnom nalazi prirodno, kao posledica rastvaranja ruda i minerala, posebno krečnjaka. Sadržaj kalcijuma i magnezijuma u podzemnoj vodi varira u zavisnosti od geološkog sastava stena. Koncentracije kalcijuma u podzemnoj kreću se oko 100 mg/l, a mogu i da prelaze ovu vrednost. Magnezijum je prisutan u podzemnoj vodi obično u koncentracijama do 50 mg/l i retko prelazi 100 mg/l, tako da je kalcijum glavna komponenta tvrdoće (WHO 2011b). Tvrde vode dovode do taloženja kamenca u cevovodima, slavinama, grejnim telima, što smanjuje njihov radni efekat. Dokazano je da meka voda značajno smanjuje sadržaj različitih esencijalnih elemenata (uključujući Ca i Mg) u hrani ako se koristi za kuvanje povrća, mesa i žitarica. Gubici mogu dostići i do 60% za Mg i Ca ili čak i više za neke mikroelemente (npr. Cu 66%, Mn 70%, Co 86%). Nasuprot tome, ukoliko se tvrda voda koristi za kuvanje, dolazi do manjeg gubitka elemenata [14,9,16].

M&S 14 (2019) 194

Gvožđe promoviše rast "feroznih bakterija". Ove bakterije za svoj rast dobijaju energiju upravo iz procesa oksidacije Fe2+ u Fe3+ jone, što dovodi do formiranja ljigavog sloja u cevima. Ovaj problem se javlja pri koncentracijama gvožđa većim od 0.3 mg/l (Nutrition Recommendations 1990). Ove bakterije nisu štetne po zdravlje ljudi, ali mogu dovesti do začepljena vodovodnih sistema [27]. Za razliku od ispitivannog sistema Ljuberađa-Niš, gde nije dokazao prisustvo Fe, na severu Srbije, u Subotici, koncentracije gvožđa u uzorcima podzemne vode su u intervalu od 0.04 mg/l do 0.96 mg/l [17]. Ponašanje mangana u vodi slično je ponašanju gvožđa. Mangan takođe promoviše rast "manganoznih bakterija". Ove bakterije za svoj rast dobijaju energiju upravo iz procesa oksidacije Mn2+ u Mn3+, što dovodi do formiranja ljigavog sloja u cevima. Ovaj problem se javlja pri koncentracijama mangana većim od 0.1 mg/l (WHO 2011a). Iako nisu štetne po zdravlje ljudi i ove bakterije mogu dovesti do začepljena vodovodnih sistema [27]. U podzemnim vodama Panonskog basena (istočna Mađarska i zapadna Rumunija), koncentracije mangana veoma variraju od <0.001 mg/l do 0.336 mg/l [21]. Kada je koncentracija hroma niska, kao u ovom istraživanju, Cr3+ je prisutan kao monovalentni HCrO4

- ispod vrednosti pH od 6.5, i dvovalentni CrO4

2- pri pH vrednosti između 6.5 i 10 [19,3,24]. U vodi bez ili sa veoma niskom koncentracijom kiseonika, Cr3+ je dominantna čestica koja se nalazi u katjonskom (Cr3+, CrOH2+) ili neutralnom (Cr(OH)3) obliku, u zavisnosti od pH vrednosti. Cr3+ je nerastvorljiv (<20 µg/l) u intervalu pH vrednosti od 7 do 10, sa minimalnom rastvorljivošću na pH od 8 (1 µg/l) [19]. U severozapadnim delovima Hrvatske, na području Koprivnica-Križevci, maksimalna koncentracija hroma u uzorcima podzemne vode, uzorkovanih sa pet različitih lokaliteta u periodu od 2011. godine do 2012. godine, je bila 9.8 µg/l [8]. Iako nije prisutan u vodi ispitivanog sistema, bitno je reći da povećane koncentracije aluminijuma mogu dovesti do značajnih zdravstvenih problema, pre svega oštećenja nervnog sistema, demencije, gubitka pamćenja, dijareje. Aluminijum predstavlja rizik po zdravlje ljudi, pre svega u rudnicima, a takođe ljudi koji rade u fabrikama imaju zdravstvene probleme sa plućima, zbog aluminijumske prašine. Kod bubrežnih bolesnika uzrokuje probleme, kada dospeva u organizam putem dijalize bubrega. Sumnja se da utiče i na pojavu Alchajmerove bolesti (WHO 2008). Visok stepen mikrobiološke kontaminacije vode za piće u domaćinstvima predstavlja opasnost za zdravlje potrošača [1], što svakako nije slučaj sa vodom za piće iz sistema Ljuberađa-Niš, obzirom da je mikrobiološko ispitivanje kvaliteta vode pokazalo da potošaći dobijaju 100% mikrobiološki ispravnu vodu na svojim slavinama. Bakteriološka kontaminacija vode na izvorištima može se pogoršati u slučaju lošeg upravljanja zonama sanitarne zaštite izvorišta, ali i neadekvatnog tretmana vode i neodržavanja distributivnog sistema [4]. Ispitivanja u Džakarti pokazala su da su epizode dijareje, prijavljene u jednoj trećini domaćinstava, bile značajno povezane sa vodom kontaminiranom sa više od 100 fekalnih koliformnih bakterija u 100 ml uzorka vode [26]. Rutinsko ispitivanje bakteriološkog kvaliteta vode za piće na prisustvo koliformnih bakterija veoma je značajno i u smislu virusološke procene prisustva enteričnih virusa, naročito hepatitis A virusa u vodi [13]. ZAKLJU ČAK Monitoring kvaliteta vode pokazao je da su podzemne vode najpouzdaniji izvor vode za piće. Osim povremenih povećanja mutnoće samo u uzorcima prirodne vode, fizički i hemijski parametri u ispitanom vodovodnom sistemu Ljuberađa-Niš su ispod vrednosti maksimalno dozvoljenih koncentracija propisanih od strane nacionalnih i međunarodnih institucija. Mikrobiološko ispitivanje kvaliteta vode pokazalo je da, iako su, sporedično, u pojedinim izvorištima izolovane bakterije indikatori fekalnog zagađenja, ni jedan od uzoraka hlorisane vode sa rezervoara Vinik ne sadrži navedene bakterije. Monitoring je potvrdio higijensku i zdravstvenu ispravnost vode koja se distribuira potrošačima. U cilju očuvanja zdravstvene bezbednosti vode za piće neophodno je nastaviti kontinuirani monitoring kvaliteta praćenjem fizičko-hemijskih i mikrobioloških parametara istovremeno.

M&S 14 (2019) 195

LITERATURA [1] Agard, L., Alexander, C., Green, S., Jackson, M., Patel, S., Adesiyun, A.: Microbial quality of water supply to an urban community in Trinidad, J Food Prot, 65, 2002(8), 1297-1303. [2] Ako, A.A., Shimada, J., Hosono, T., Kagabu, M., Akoachere, R.A., Nkeng, G.E., Takem, G.E., Fouepe, A.: Spring water quality and usability in the Mount Cameroon area revealed by hydrogeochemistry, Environ Geochem Health, 34, 2012(5), 615-639. [3] Butler, J.N.: Ionic Equilbrium , Addison-Wesley, New York, 1967. [4] Chemuliti, J.K., Gathura, P.B., Kyule, M.M., Njeruh, F.M.: Bacteriological qualities of indoor and out-door drinking water in Kibera sub-location of Nairobi, Kenya, East Afr Med J, 79, 2002(5), 271-273. [5] Dieter, H.H., Möller, R.: Ammonium, In: Aurand, K., et al., eds: Die Trinkwasser verordnung, Einführung und Erläuterungen, [The drinking-water r egulations, introduction and explanations], Erich-Schmidt Verlag, Berlin, 1991, 362-368. [6] Durlach, J., Bara, M., Guiet-Bara, A.: Magnesium level in drinking water: its importance in cardiovascular risk, In: Itokawa, Y., Durlach, J., (eds.): Magnesium in Health and Disease, John Libbey and Company Ltd, London, 1989, 173-182. [7] Fetter, C.W: Contaminant Hydrogeology, John Wiley & Sons, New York, 1999. [8] Habuda-Stanić, M., Kuleš, M.: Arsen u vodi za piće. Kem ind, 51, 2002(7-8), 337-342. [9] Haring, B.S.A., Van Delft, W.: Changes in the mineral composition of food as a result of cooking in „hard“ and „soft“ waters, Arch Environ Health, 36, 1981(1), 33-35. [10] Hudak, P.F.: Nitrate and chloride concentrations in groundwater beneath a portion of the trinity group outcrop zone, Texas, Int J Environ Res,6, 2012(3), 663-668. [11] Irda Sari, S.Y., Sunjaya, D.K., Shimizu-Furusawa, H., Watanabe, C., Raksanagara, A.S.: Water Sources Quality in Urban Slum Settlement along the Contaminated River Basin in Indonesia: Application of Quantitative Microbial Ri sk Assessment, J Environ Public Health, 18, 2018. [12] Lowik, M.R.H., Groot, E.H,, Binnerts, W.T.: Magnesium and public health: the impact of drinking water, In: Trace substances in environmental health, Proceedings of University of Missouri's annual conference on the trace substances in environmental health, 16, 1982, 189-195. [13] Luksamijarulkul, P., Pumsuwan, V., Pungchitton, S.: Microbiological quality of drinking water and using water of a Chao Phya River community, Bangkok, Southeast Asian J Trop Med Public Health, 25, 1994(4), 633-637. [14] Masironi, R.: How trace elements in water contribute to health, WHO Chron, 32, 1978, 382-385. [15] Mohammed, H., Hameed, I.A., Seidu, R.: Comparative predictive modelling of the occurrence of faecal indicator bacteria in a drinking water source in Norway, Sci Total Environ, 1, 2018(628-629), 1178-1190. [16] Oh, C.K., Lücker, P.W., Wetzelsberger, N., Kuhlmann, F.: The determination of magnesium, calcium, sodium and potassium in assorted foods with special attention to the loss of electrolytes after various forms of food preparations, Mag. Bulletin, 8, 1986(3), 297-302. [17] Papić, P., Ćuk, M., Todorović, M., Stojković, J., Hajdin, B., Atanacković, N., Polomčić, D.: Arsenic in tap water of Serbia's South Pannonian Basin and arsenic risk assessment. Pol J Environ Stud, 21, 2012(6), 1783-1790. [18] Polomčić, D., Hajrudin, B., Ćuk, M., Papić, P., Stevanović, Z.: Groundwater resources for drinking water supply in Serbian's southeast Pannonian basin, Carpath J Earth Env, 9, 2014(3), 97-108. [19] Rai, D., Saas, B.M., Moore, D.A.: Chromium (III) hydrolysis constants and solubility of chromium (III) hydroxide , Inorg Chem, 26, 1987(3), 345-349. [20] Reimann, C., Banks, D.: Setting action levels for drinking water: are we protecting our health or our economy (or our backs!)?, Sci Total Environ, 332, 2004, 13–21. [21] Rowland, H.A.L., Omoregie, E.O., Millot, R., Jimenez, C., Mertens, J., Baciu, C., Hug, S.J., Berg, M.: Geochemistry and arsenic behaviour in groundwater resources of the Pannonian Basin (Hungary and Romania), Applied Geochemistry, 26, 2011(1), 1-17.

M&S 14 (2019) 196

[22] Sokolova, E., Lindström, G., Pers, C., Strömqvist, J., Lewerin, S.S,, Wahlström, H,, Sörén, K., Sörén, K.: Water quality modelling: microbial risks associated with manure on pasture and arable land, J Water Health, 16, 2018(4), 549-561. [23] Theophanides, T., Angiboust, J.F., Polissiou, M., Anastassopoulou, J., Manfait, M.: Possible role of water structure in biological magnesium systems, Magnesium Res, 3, 1990(1), 5-13. [24] Ton, J.Y.P., King, E.L.: A Spectrophotometric investigation of the equilibria existing in acidic solutions of chromium (VI), J Am Chem Soc, 75, 1953(24), 6180- 6186. [25] Veljković, N., Jovičić, M.: Indikatori održivog koriš ćenja podzemnih voda Srbije, Water and sanitary technology, 37, 2007(6), 27-37. [26] Vollaard, A.M., Ali, S., Smet, J., Van Asten, H., Widjaja, S., Visser, L.G., Surjadi, C., Van Dissel, J.T.: A survey of the supply and bacteriologic quality of drinking water and sanitation in Jakarta, Indonesia, Southeast Asian J Trop Med Public Health, 36, 2005(6), 1552-1561. [27] Wilson, A., Parrott, K., Ross, B.: Iron and Manganese in House Hold Water, Virginia Cooperative Extension, Petersburg, VA, 1999, 356-478. Propisi • Europian Union Council Directive 98/83/EC of 3 Novembar 1998 on the quality of water intended

for human consumption. Drinking Water Directive (DWD), Official Journal L, 1998, 330:32. • Health Canada, Nutrition Recommendations, The Report of the Scientific Review Committee

Canadian Government Publishing Centre, Ottawa, 1990. • Pravilnik higijenskoj ispravnosti vode za piće, Sl. Gl. R. Srbije, br. 42/98, 44/99. • U.S. EPA, Edition of the Drinking Water Standards and Health Advisories, EPA 822-S-12-001, U.S.

Environmental Protection Agency, Office of Water, Washington, DC, 2012. • WHO, Chloride in Drinking-water, Background document for development of WHO Guidelines for

Drinking-water Quality, 2nd ed., Vol. 2, World Health Organization, Geneva, 1996a. • WHO, Coastal and fresh waters. Guidelines for safe recreational water environments, 1, Geneva,

2003. • WHO, Guidelines for drinking water quality, 3rd ed., incorporating the first and second addenda.

Volume 1, Recommendations, World Health Organization, Geneva; 2008. • WHO, Guidelines for Drinking-water Quality, 4th ed., World Health Organization, Geneva, 2011a. • WHO, Guidelines for Drinking-Water Quality: Fourth Edition Incorporating the First Addendum,

Geneva, 2017. • WHO, Hardness in Drinking-water, Background document for development of WHO Guidelines for

Drinking-water Quality, World Health Organization, Geneva, 2011b. • WHO, Sulphate in Drinking-water, Background Document for preparation of WHO Guidelines for

Drinking-water Quality, World Health Organization, Geneva, 2004b. Norme • SRPS ISO/IEC 17025:2006-Opšti zahtevi za kompetentnost laboratorija za ispitivanje i laboratorija

za etaloniranje Internet • International Organization for Standardization, Water quality determination of ammonium,

Geneva, 1984, 1986.

Interni dokumenti • Godišnji izveštaj Javnih vodovoda VOD-2V, Republički zavod za statistiku; 2004. • Standardne metode za ispitivanje higijienske ispravnosti ,,Voda za piće’’- Savezni zavod za

zdravstvenu zaštitu, NIP Privredni pregled, Beograd, 1990.

M&S 14 (2019) 197

BIOGRAFIJA AUTORA

Doc. dr sc. med. Slavica Stevanović, spec. higijene Univerzitet ''Union-Nikola Tesla'' Beograd, Fakultet primenjenih nauka Niš, Niš, Srbija slavlab@gmail.com Docent je na fakultetu Primenjenih nauka u Nišu, u okviru studijskih programa Primenjena ekologija i Savremene tehnologije hrane. Interesovanje za naučni rad pokazala je još kao student medicine na Medicinskom fakultetu u Nišu, gde je kasnije završila specijalizaciju iz higijene i doktorske akademske studije. Profesionalnu karijeru započela je u laboratoriji JKP ,,Naissus'' radeći na higijenskoj i zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, a dragoceno pedagoško iskustvo stekla je honorarnim radom u Medicinskoj školi i na Medicinskom fakultetu u Nišu. Pohađala je brojne programe kontinuirane medicinske edukacije u zemlji i inostranstvu. U okviru projekata FPA Balkans-Line 2.3 Environment and Sustanaible Development Integrated projekt PRIMA, bila je na usavršavanju u Italiji. Član je lekarske komore Srbije i autor i koautor velikog broja naučnih radova, objavljenih u naučnim časopisima i zbornicima domaćih i međinarodnih naučnih konferencija.

BIOGRAPHY OF THE AUTHOR Assistant Professor Slavica Stevanović, Ph.D, hygiene specialist University "Union-Nikola Tesla" Belgrade, Faculty of Applied Sciences Niš, Serbia slavlab@gmail.com

She is an Assistant professor at the Faculty of Applied Sciences in Niš, within the study programs of Applied ecology and Modern food technology. She also showed interest in scientific work even as a medical student at the Medical Faculty in Niš, where she later completed her specialization in hygiene and Ph.D. academic studies. She started her professional career in the laboratory of JKP "Naissus", working on the hygienic and health adequacy of drinking water, and she gained valuable pedagogical experience in a part time job at the Medical School and at the Medical Faculty in Nis. She attended numerous programs of continuous medical education at home and abroad. Within the framework of the project FPA Balkan-Line 2.3 Environment and Sustainable Development Integrated project PRIMA, she finished training course in Italy. She is a member of the Medical Chamber of Serbia and author and co-author of a large number of scientific papers, published in scientific journals and collections of domestic and international scientific conferences.

M&S 14 (2019) 198

21 Croatian language

Original scientific paper

Daniela Pivčević, Ivana Erceg Ćuri ć

NAKNADA ŠTETE KOD POVREDE PRAVA RADNIKA NA ZAŠTITU ZDRAVLJA I SIGURNE UVJETE RADA

Sažetak Načelo zaštite radnika i zaštite prava na radu i u vezi s radom jedno je od najvažnijih načela radnoga prava. Poslodavac je obvezan pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika te je obvezan osigurati radniku sigurne uvjete za rad i na način koji ne ugrožava njegovo zdravlje. U radu se, uz prikaz pravne teorije i recentne sudske prakse, opisuju pravila o naknadi štete radniku prema zakonima Republike Hrvatske i relevantnim propisima Europske unije. U zaštiti i realiziranju složenih radnih odnosa javljaju se brojni problemi od stvaranja pravne norme do primjene. S obzirom da je zaštita na radu interdisciplinarno područje, zaključak je autora da se provođenjem propisanih mjera zaštite na radu prvenstveno utječe na smanjenje povreda prava radnika, a time i postupaka radi naknade štete. Klju čne riječi: naknada štete, mjere zaštite na radu, radno pravo, sigurnost na radu, zaštita na radu.

DAMAGE COMPENSATION FOR THE VIOLATION OF THE WORKER `S RIGHT TO OCCUPATIONAL HEALTH AND SAFETY

Abstract The principle of protection of the worker`s labour rights and rights to occupational health and safety is one of the most important principles of labour law. The employer is obliged to specify the place and manner of work, respecting the worker`s rights and dignity, and is obliged to ensure safe working conditions which do not in any way jeopardise the worker`s health. This paper, in addition to the presentation of legal theory and recent court practice, describes the rules of damage compensation to a worker in accordance with the laws of the Republic of Croatia and the relevant EU regulations. Numerous issues arise within the protection and realisation of complex labour relations, ranging from the creation of legal norms to their implementation, hence the paper also presents the court practice in indemnity proceeding. Since the occupational health and safety is an interdisciplinary area, the author's conclusion is that the implementation of prescribed occupational health and safety measures primarily affects the decrease in the violation of workers' rights, and consequently the number of indemnity cases. Key words: damage compensation, labour law, occupational health and safety, occupational safety measures.

M&S 14 (2019) 199

UVOD Problem, predmet i objekt istraživanja Problem istraživanja je zaštita prava radnika na radu i u vezi s radom kao jedno od najvažnijih načela radnoga prava te nedostatak svijesti o utjecaju provođenja propisanih mjera zaštite na radu na zdravlje radnika te na broj i ishod sudskih postupaka radi naknade štete. Iz problema istraživanja proizlazi predmet istraživanja, koji predstavlja način te obim utjecaja provođenja propisanih mjera zaštite na radu na povredu prava radnika na radu i u vezi s radom te na broj i ishod sudskih postupaka radi naknade štete. Navedeni problem istraživanja ima za objekt istraživanja predmete radi naknade štete pred sudom te utjecaj provođenja propisanih mjera zaštite na radu na zaštitu radnika i njegovih prava na radu i u svezi s radom. Za potrebe rada provedena je analiza zakonskih akata te sudskih postupaka koji se odnose na naknadu štete zbog povrede prava radnika na zaštitu zdravlja i sigurne uvjete rada. Posebno su obrađene normativne obveze poslodavca i prava radnika na radu i u svezi s radom te postupci radi naknade štete pred Općinskim sudom u Splitu u Republici Hrvatskoj. Ovo stoga što aktualnim istraživanjima materija naknade štete u radnim sporovima nije obrađena u znanstvenoj i stručnoj literaturi nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti na radu (ZZRN) 2014.g. na način koji obuhvaća analizu brojnosti sudskih sporova i ishoda istih. Pravo radnika na sigurne uvjete rada Načelo zaštite radnika i zaštite prava na radu i u vezi s radom jedno je od najvažnijih načela radnoga prava, a radnici imaju temeljno socijalno pravo na uvjete rada koji neće štetiti sigurnosti i zdravlju. U preambuli Opće deklaracije o ljudskim pravima utvrđeno je da je priznanje urođenoga dostojanstva te jednakih i neotuđivih prava svih članova obitelji temelj slobode, pravde i mira u svijetu te da je važno zaštititi ljudska prava vladavinom prava. Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima jamči pravo na dostojnu zaradu i dostojan život radnika i njegove obitelji te na zaštitu zdravlja i sigurnost na radu (čl. 7.). Pored toga, i Ustav Svjetske zdravstvene organizacije utvrđuje da je ostvarenje najviše razine zdravlja temeljno ljudsko pravo. S obzirom da je Republika Hrvatska (RH) članica te organizacije, kao i članica Međunarodne organizacije rada, to je obvezna postupati u skladu sa odrednicama istih [15]. RH je članica Europske unije (EU) od 1. srpnja 2013. pa je pravni poredak EU-a nadređen pravnom poretku RH. U Povelji o temeljnim pravima EU utvrđeno je pravo radnika EU-a na poštene i pravične radne uvjete kojima se čuvaju zdravlje, sigurnost i dostojanstvo (čl. 31.). Sadržaj toga prava radnika [1] određuju i okvirna Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zaštite zdravlja radnika na radu, Direktiva Vijeća 91/383/EEZ od 25. lipnja 1991. o dopunama mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu radnika u radnom odnosu na određeno vrijeme ili privremenom radnom odnosu i dr. U RH su doneseni propisi radi usklađivanja pravnoga poretka s direktivama EU-a o zaštiti zdravlja, dostojanstva i sigurnosti na radu i u vezi s radom, i to primarno Zakon o radu (ZR) i ZZNR te propisi zbog provedbe tih zakona [3:14]. Dostojanstvo radnika štiti se i antidiskriminacijskim direktivama te propisima donesenim u RH zbog provedbe istih. U Ustavu RH jamči se pravo na zaradu za slobodan i dostojanstven život pojedinca i obitelji (čl. 55.). ZR propisuje pravo poslodavca pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika te obvezu osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika (čl. 7.). Osim toga, zabranjuje izravnu ili neizravnu diskriminaciju na području rada i uvjeta rada [5:458] te propisuje obvezu poslodavcu zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima. Pored toga, radniku je zakonom (čl. 134. ZR-a) osigurana samozaštita od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja na način da, ukoliko mu poslodavac ne osigura zaštitu, ima pravo prekinuti rad uz naknadu plaće kao da je radio [8:451]. Dakle, radnik u RH se ne može odreći dostojanstva na radu, ono se ne može ograničiti jer je urođeno ljudskoj osobi i sastavni je dio svih prava na radu i u vezi s radom [12:6].

M&S 14 (2019) 200

Načela zaštite osoba radnika na radu i zaštite prava na radu su pravila koja zahtijevaju ponašanje svih sudionika u radnim odnosima prema tim principima [6]. U reguliranju, ostvarivanju i zaštiti ovih načela sudjeluju brojni subjekti, ministarstva, inspekcije, sudovi, poslodavci i njihove udruge, sindikati i dr.[9]. Povreda normi ima za posljedicu kaznene i prekršajne sankcije, odgovornost za štetu, odgovornost za povredu radnih obveza i sl. [14:576]. Postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkoga vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu (čl. 134. ZR-a). U slučaju bilo kakvog uznemiravanja na radnome mjestu radnik isto treba prijaviti svome poslodavcu, a ukoliko poslodavac zapošljava najmanje dvadeset radnika, obvezan je imenovati i osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika. Poslodavac je obvezan procijeniti sve rizike na radu, zaštititi radnike od istih te mora zaštititi radnika od svih neželjenih loših ponašanja koja mogu ugroziti zdravlje i sigurnost radnika. Relevantne odredbe ZZNR-a ZZNR u čl. 51. propisuje da je poslodavac obvezan provoditi prevenciju stresa na radu ili u vezi s radom koji je uzrokovan osobito čimbenicima kao što su sadržaj rada, organizacija rada, radno okruženje, loša komunikacija i međuljudski odnosi, kako bi sveo na najmanju mjeru potrebu radnika da svladava poteškoće zbog dugotrajnije izloženosti intenzivnom pritisku te otklonio mogućnost da se umanji radna učinkovitost radnika i pogorša njegovo zdravstveno stanje. ZZNR ne uređuje pojam mobinga već uređuje pojam stresa na radu. Razlika je u tome što stres na radu može, ali ne mora biti mobing. Pojam stresa na radu širi je od pojma mobinga jer mobing podrazumijeva ponašanje jedne ili više osoba prema drugoj kojim se ciljano psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu, dok stres na radu podrazumijeva zdravstvene i psihičke promjene do kojih je došlo zbog dugotrajnog utjecaja stresora na radu, a koje nužno ne moraju biti posljedica ljudskog faktora, odnosno ponašanja neke osobe koje za cilj ima ugrožavanje ugleda, časti, ljudskoga dostojanstva i integriteta druge osobe [13]. Ako postoje naznake stresa na radu ili u vezi s radom, poslodavac je obvezan posebnu pozornost usmjeriti na organizaciju rada i radnih postupaka, radne uvjete i okolinu, komunikaciju i subjektivne čimbenike [11]. Radnici trebaju biti upoznati sa svojim pravima, zajamčenim zakonskim propisima, primjerice da dožive mobing, a recentna istraživanja su pokazala da čak policijski službenici nedovoljno dobro poznaju svoja prava za slučaj da budu izvrgnuti mobingu na radnome mjestu [7:50].

ZZNR predviđa i pravo radnika na prekid rada. Ovim Zakonom je propisano da radnik ima pravo odbiti raditi i napustiti mjesto rada ako mu izravno prijeti rizik za život i zdravlje, sve dok poslodavac ne poduzme korektivne mjere (čl. 68.). Nadalje, zbog takvoga postupanja radnik ne smije trpjeti štetne posljedice (čl. 69. st. 4. ZZNR-a). Poslodavac ne smije zahtijevati od radnika da ostane na mjestu rada dok na tome mjestu postoji izravan i ozbiljan rizik za život i zdravlje radnika (čl. 69. st. 5. ZZNR-a). Poslovi s posebnim uvjetima rada su poslovi koje zbog sprječavanja štetnog utjecaja rada na život i zdravlje radnika (ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, bolesti vezanih uz rad i sl.) mogu obavljati samo osobe koje osim općih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ispunjavaju i propisane posebne uvjete, ovisno o vrsti posla. Poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom za takve poslove (čl. 36. ZZNR-a). Poseban propis koji definira poslove s posebnim uvjetima rada kao i posebne uvjete u tom smislu je Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada. Posebni uvjeti za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, ovisno o vrsti posla, mogu sadržavati zahtjeve vezane za: dob života (svi poslovi zahtijevaju određenu dob, najčešće radnik mora biti stariji od 18 godina), spol (određene poslove ne mogu obavljati žene za vrijeme trudnoće i dojenja).

Sudski postupci radi naknade štete radniku Propisima o zaštiti na radu uređuju se prava, obveze i odgovornost poslodavca i radnika, u pogledu zdravstvenih, socijalnih i drugih mjera, radi zaštite života, zdravlja, radne i životne sredine radnika na radu. Brojnost tih pravnih izvora ukazuje na značaj zaštite na radu u svim djelatnostima [16]. Zaštitu na radu pružaju poslodavci [10], stručnjaci za zaštitu na radu, a nadziru inspektori rada i zaštite na radu, dok sporove rješavaju stvarno i mjesno nadležni sudovi.

M&S 14 (2019) 201

Pri obavljanju poslova se primjenjuju pravila zaštite na radu kojima se uklanja ili smanjuje opasnost na sredstvima rada [4]. Posljedice ozljede na radu i profesionalne bolesti su pogoršanje dotadašnjeg tjelesnog zdravlja radnika, osobito kod težih tjelesnih ozljeda i zaostalog smanjenja životnih aktivnosti pa su uslijed toga i radne sposobnosti umanjene. U tome pravcu posljedice trpi poslodavac jer radnika koji je pretrpio ozljedu na radu moguće treba premjestiti na drugo radno mjesto, dok takav radnik obavlja aktivnosti uz povećane napore i posebne uvjete te ima manje šanse za napredovanje, specijalizaciju i sl. Propisi koji se odnose na regulaciju zaštite na radu i propisane mjere zaštite ne provode se u cijelosti, a pravnim poretkom je bitno osigurati sve preduvjete za efikasno poštivanje prava na zdravlje, sigurnost i dostojanstvo na radu i u vezi s radom. Posljedice povreda na radu su ozbiljne kako po radnika tako i poslodavca pa ih je bitno uočiti radi pravovremenog otklanjanja uzroka, a pravilnim i dosljednim provođenjem zakonom i drugim aktima propisanih mjera zaštite na radu, smanjit će se broj povreda prava radnika i sudskih postupaka radi naknade štete. Zakon o obveznim odnosima (ZOO) propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti da se u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (čl. 19.). Svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugoga nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica (čl. 1048. ZOO-a). ZOO (čl. 1100.) propisuje da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema [2]. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. ZR (čl. 111.) propisuje da je, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava. Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 25. ZZNR). Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Prema općim propisima obveznoga prava (čl. 1067. ZOO-a) vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a oslobađa se djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Cilj istraživanja Istraživanje ima za cilj kroz sudske presude utvrditi koliko radnici i poslodavci poštuju propise i mjere kojima se štite zdravlje, sigurnost i dostojanstvo na radu i u vezi s radom, koliko poštivanje navedenih propisa i mjera utječe na broj i ishod sudskih postupaka tj. koje su posljedice nepoštivanja navedenih propisa i mjera. Stoga će se nakon analize pravnih propisa o naknadi štete i zaštiti na radu i sudskih postupaka zbog naknade štete, ukazati na značaj provođenja propisanih mjera zaštite u radnome okruženju. Cilj je u tome pravcu znanstvenom obradom ove teme pokušati utjecati na poboljšanje, unapređivanje i ujednačavanje pravne regulacije ove materije. Hipoteze Na temelju uočenoga problema koji je predmet analize u ovome radu, definirana je glavna hipoteza ovoga istraživanja: od iznimne je važnosti pravovremeno i detaljno upoznavanje sudionika radnoga odnosa sa propisanim mjerama zaštite na radu i sudskim postupcima i posljedicama koje proizlaze zbog nepoštivanja propisa po radnika i poslodavca budući sudska praksa pokazuje da radni uvjeti nisu usklađeni sa propisima o uvjetima rada kojima se čuvaju sigurnost, zdravlje i dostojanstvo radnika. Iz glavne hipoteze izvedene su daljnje hipoteze: H1: Brojni su postupci pred sudom radi naknade štete zbog ozljede na radu. H2: Malobrojni su postupci pred sudom radi utvrđenja diskriminacije i radi mobinga.

M&S 14 (2019) 202

H3: Propisi i mjere kojima se štite zdravlje, sigurnost i dostojanstvo na radu i u vezi s radom, ne provode se u cijelosti. H4: Ishod sporova pred sudom je neizvjestan. H5: Posljedice povreda na radu su ozbiljne kako po radnika tako i poslodavca. Zadaci 1. Izvršiti uvid u Informacijski sustav Ministarstva pravosuđa RH (e-spis). 2. Provesti istraživanje na utvrđenom uzorku (predmeti Općinskoga suda u Splitu radi naknade štete zbog ozljede na radu i u svezi s radom, u razdoblju od 2014. do 2018.g.) 3. Istražiti i statistički analizirati presude u sporovima radnika i poslodavca radi naknade štete. 4. Prikazati i interpretirati dobivene rezultate, uz raspravu i zaključak. METODE U radu su primijenjene različite metode istraživanja primarno polazeći od normativne, dogmatske, teleološke metode, preko gramatičke, logičke, poredbene do empirijske, a korištene su metode deskriptivne analize, korištenjem literature i propisa. Analizom normativnih rješenja će se pokušati utvrditi učinci de lege lata, ali i pronaći prostor za odgovarajuće prijedloge de lege ferenda. Uz pomoć teleološke metode, pokušat će se utvrditi svrha određene norme odnosno smisao koji se njome namjeravao postići. Ostvarivanje ciljeva istraživanja i provjera postavljenih hipoteza moguća je samo uz povezivanje teorije i prakse pa se provelo teorijsko-empirijsko istraživanje, a za analizu podataka korištena je statistička metoda uz izražavanje rezultata u postocima. Istraživanje je obuhvatilo postupke naknade štete zbog ozljede na radu pred Općinskim sudom u Splitu tijekom 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. g. REZULTATI Podaci dobiveni iz Informacijskog sustava Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske (e-spis) obuhvaćaju podnesene tužbe pred Općinskim sudom u Splitu u razdoblju od 2014. do kraja 2018. godine radi naknade štete zbog ozljede na radu ili u svezi s radom, radi stresa, radi diskriminacije ili mobinga, broj riješenih predmeta i način rješavanja tih predmeta. 1.Analizom navedenih podataka utvrđeno je da je u promatranom razdoblju pred Općinskim sudom u Splitu podneseno 359 tužbi kojim radnici traže naknadu neimovinske i imovinske štete od poslodavca, radi ozljede na radu i u svezi s radom, od čega je riješeno ukupno 112 predmeta. Slika 1. Broj zaprimljenih i riješenih predmeta pred sudom radi naknade štete zbog ozljede na radu i u svezi s radom u razdoblju od 2014. do 2018. g.

Izvor: Autori na temelju podataka [18], ožujak 2019. 2. U odnosu na tužbe koje su radnici u promatranom razdoblju podnijeli pred Općinskim sudom u Splitu za utvrđenje diskriminacije, utvrđeno je da je podneseno 9 tužbi, od čega je riješeno ukupno 5 predmeta.

M&S 14 (2019) 203

Slika 2. Broj zaprimljenih predmeta pred sudom radi utvrđenja diskriminacije na radu i u svezi s radom, u odnosu na ukupan broj riješenih predmeta, u razdoblju od 2014. do 2018. g.

Izvor: Autori na temelju podataka [18], ožujak 2019. 3. Analizom tužbi koje su radnici u promatranom razdoblju podnijeli pred Općinskim sudom u Splitu radi mobinga, utvrđeno je da je podneseno 6 tužbi, od čega su riješena 2 predmeta, a 2 predmeta su ustupljena drugom mjesno nadležnom sudu. Slika 3. Broj zaprimljenih predmeta pred sudom radi mobinga, u odnosu na ukupan broj riješenih premeta, u razdoblju od 2014. do 2018. g.

Izvor: Autori na temelju podataka [18], ožujak 2019. 4. Na osnovi prikupljenih podataka za promatrano razdoblje, uočava se da je glavni uzrok ozljede na radu ili u svezi s radom u 39% slučajeva, neosigurano mjesto rada ili radnoga okoliša za rad na siguran način. Odmah potom, kao najčešći uzrok ozljede, slijedi radnja oštećenika ili treće osobe u 26% slučajeva. Nekorištenje osobnih zaštitnih sredstava bio je uzrok u 13% slučajeva, neosposobljavanje radnika za rad na siguran način u 11% slučaja te ostalo (viša sila, neispravna sredstva za rad i dr.), u 11% slučajeva.

M&S 14 (2019) 204

Slika 4. Uzrok ozljede na radu i u svezi s radom prema tužbama podnesenim pred Općinskim sudom u Splitu, izraženo u postotcima, u razdoblju od 2014. do 2018. g.

Izvor: Autori na temelju podataka [18], ožujak 2019. 5. Prikupljeni podaci o ishodu radnih sporova ukazuju na to da je radnicima tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog ozljede na radu i u svezi s radom prihvaćen u 63% slučajeva, a odbijen u 37% slučajeva. Slika 5. Uspjeh u sudskom postupku po tužbama radi naknade štete zbog ozljede na radu i u svezi s radom

Izvor: Autori na temelju podataka [18], ožujak 2019. 6. U praksi se visina naknade štete najčešće kreće od nekoliko tisuća kuna pa do nekoliko desetaka tisuća kuna. No, ima i viših iznosa koji su pravomoćno dosuđeni i to, u iznosima od 150.000,00 kn i 200.000,00 kn. Analizom podataka je utvrđeno da je u 53% slučajeva radniku dosuđena novčana naknada štete u iznosu od 10.000,00 kn do 30.000,00 kn, u 20% slučajeva u iznosu od 2.000,00 kn do 10.000,00 kn, u 13% slučajeva u iznosu od 30.000,00 kn do 60.000,00 kn, u 7% slučajeva u iznosu od 120.000,00 kn do 150.000,00 kn i u 7% slučajeva, u iznosu od 150.000,00 kn do 200.000,00 kn. Uočava se da ni u jednom slučaju nije bila dosuđena novčana naknada štete u iznosu od 60.000,00 kn do 120.000,00 kn.

11%

13%

39%

26%

11%

Uzrok ozljede na radu

radnik nije osposobljen zarad na siguran način

nisu korištena osobnazaštitna sredstva

mjesto rada i radni okolišnisu osigurani za rad nasiguran načinradnja oštećenika ili trećeosobe

ostalo

M&S 14 (2019) 205

Slika 6. Visina dosuđene naknade štete

Izvor: Autori na temelju podataka [18], ožujak 2019. RASPRAVA Temeljem promatranih podataka vidljivo je da se pred Općinskim sudom u Splitu vode brojni postupci zbog ozljede na radu, čime je potvrđena 1. hipoteza. Rezultati istraživanja pokazuju da je dva puta više zaprimljenih predmeta od riješenih predmeta radi naknade štete zbog ozljede na radu ili u svezi s radom. Iz analize utvrđenih podataka proizlazi da se pred Općinskim sudom u Splitu vode postupci radi utvrđenja diskriminacije i postupci radi mobinga, ali radi se o manjem broju takvih postupaka. Moguće da žrtve diskriminacije i mobinga ne žele voditi sudske postupke jer je ishod neizvjestan, postupci iziskuju materijalne troškove, a mogu dovesti do narušenja međuljudskih odnosa na radnome mjestu. Rezultati istraživanja ukazuju i na to, da je radnike potrebno upoznati o njihovim pravima za slučaj da dožive mobing, ohrabriti ih na prijavljivanje mobinga pa ukoliko poslodavac bude nespreman ispitati slučaj i otkloniti uzrok mobinga, tada jedini izlazak predstavlja podnošenje tužbe nadležnome sudu. Dobiveni podaci potvrđuju 2. hipotezu. Utvrđivanjem činjenica uzroka ozljede na radu, uočeno je da pojedini poslodavci ne izvršavaju obvezu osiguranja radilišta, mjesta rada i radnoga okoliša za rad na siguran način, da radnici nisu dostatno educirani i upoznati s opasnostima na njihovim radnim mjestima pa da nerijetko obavljaju poslove na način koji ugrožava život i zdravlje radnika čime je potvrđena 3. hipoteza. Osim što je utvrđeno da je 37% tužbenih zahtjeva odbijeno, od preostalih tužbenih zahtjeva je utvrđeno, da nisu svi prihvaćeni u cijelosti. Navedeno ovisno o tome postoji li podijeljena odgovornost za nastalu štetu, ovisno o rezultatima provedenoga medicinskog vještačenja (radnici najčešće traže naknadu štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje), ili ovisno o konkretnoj imovinskoj šteti koja je nastala što potvrđuje 4. hipotezu da je ishod sporova pred sudom neizvjestan. Posljedice ozljede na radu, profesionalne bolesti, diskriminacije i mobinga su pogoršanje dotadašnjeg tjelesnog i mentalnog zdravlja radnika, osobito kod težih tjelesnih ozljeda i zaostalog smanjenja životnih aktivnosti pa su uslijed toga i radne sposobnosti umanjene. U tome pravcu posljedice trpi i poslodavac jer radnik koji je pretrpio ozljedu na radu koristi bolovanje ili ga moguće treba premjestiti na drugo radno mjesto, dok radnik obavlja aktivnosti uz povećane napore i posebne uvjete te ima manje šanse za napredovanje, specijalizaciju i sl. [17]. Nadalje, u slučaju počinjenja prekršajnih radnji (primjerice, ako poslodavac nema izrađenu procjenu rizika ili ako izrađena procjena rizika ne odgovara rizicima na mjestu rada i u vezi s radom, ili ne odgovara postojećim rizicima na radu i u vezi s radom, ili nije dostupna radniku na mjestu rada; ako nije osigurao da pristup mjestima rada na kojima se obavljaju

M&S 14 (2019) 206

poslovi s posebnim uvjetima rada imaju samo radnici koji su dobili pisane upute za rad na siguran način i osobnu zaštitnu opremu), ZZNR propisuje prekršajnu odgovornost za poslodavca (čl. 94.-100.). Analizom presuda utvrđeno je da je poslodavac najčešće dužan naknaditi radniku štetu u visini od nekoliko desetaka tisuća kuna, a ponekad i u visini iznad 100.000,00 kn. Međutim, ako poslodavac dokaže da je radniku šteta nastala isključivom radnjom oštećenika (radnika) ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, oslobađa se odgovornosti naknade štete (čl. 1067. st. 2. ZOO-a). Sve navedeno potvrđuje 5. hipotezu tj. da su posljedice povreda na radu ozbiljne kako po radnika tako i poslodavca. ZAKLJU ČAK Pravo radnika na zaštitu zdravlja i sigurne uvjete rada veoma je bitno pravo radnika u svjetlu propisa o zaštiti na radu. Poslodavac mora pružiti radniku zaštitu od svih neželjenih loših ponašanja, štititi pravo radnika na dostojanstvo na radu te mu osigurati radne uvjete koji neće štetiti tjelesnom i duševnom zdravlju te dostojanstvu radnika kao zaštićenim pravima osobnosti. Stoga je iznimno važno da strane u radnome odnosu unaprijed znaju koje su moguće posljedice sudskih postupaka zbog neprovođenja adekvatnih mjera zaštite na radu. Ovo istraživanje je pokazalo da se u radnoj sredini nedovoljno poštuju propisi koji se odnose na radne uvjete što u konačnici u velikom broju slučajeva rezultira ozljedom na radu. Istraživanje je ukazalo da je ova problematika u RH zakonski regulirana i usklađena sa direktivama i drugim propisima EU. Istodobno, rezultati istraživanja ukazuju da je potrebno poraditi na edukaciji kako radnika tako i poslodavca o pravima i obvezama u radnome procesu, da je potrebno osvijestiti važnost preventivnih mjera kao i podići nivo komunikacije između radnika i poslodavca. Potrebno je ukazati na važnost provođenja pravilne i pravovremene obuke radnika o sigurnim uvjetima rada te ukazati sudionicima radnoga odnosa na prijavljivanje uočenih nepravilnosti u radnome okruženju. Ovo je korisno kako za radnika tako i poslodavca jer će se time smanjiti broj radnih nesreća, a time posljedično i sudskih postupaka radi naknade štete. Uočene nepravilnosti treba na vrijeme ispraviti ili sankcionirati da bi se smanjile ili otklonile sve štetne posljedice do kojih može doći. S obzirom na naprijed navedeno, valjalo bi jasno kreirati normativni okvir koji ne bi ostavljao nikakve dvojbe o odgovornosti za štetu u slučaju povrede prava radnika na zaštitu zdravlja i sigurne uvjete rada, sve radi ostvarenja veće pravne sigurnosti ugovornih strana u radnome odnosu. Rezultati istraživanja pokazuju i potrebu daljnjeg istraživanja teme naknade štete u slučaju povrede propisa u procesu rada, posebno radi dobivanja jasne slike o napredovanju provođenja zakonskih odredbi, o brojnosti sudskih sporova radi naknade štete zbog posljedica povrede propisa o zaštiti na radu, podataka o uzrocima nezgoda na radu i načinima otklanjanja uzroka i posljedica istih. LITERATURA [1] Blanpain, R.: European Labour Law, Kluwer Law International, The Netherlands, 2014. [2] Crnić, I.: Povreda prava osobnosti i naknada neimovinske štete u radnom odnosu, Zbornik Aktualna pitanja ostvarivanja i zaštite prava iz radnih odnosa, Inž. biro, Zagreb, 2007. [3] Čavrak, D., Frntić, D. F., Gović Penić, I., Gruban, M., Milković, D., Novaković, N., Rožman, K.: Detaljni komentar novoga Zakona o radu, Radno pravo, 2014. [4] Dejoy, D.M.: Behaviour change versus culture change: Divergent approaches to managing workplace safety, Safety Science, 43, 2005., str. 105-129. [5] Erceg Ćurić, I.: Načelo zabrane diskriminacije na radu, s posebnim osvrtom na praksu Općinskog suda u Splitu, Godišnjak 24, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Organizator, Zagreb, 2017., str. 457-464. [6] Geldart, S., Smith, C.A., Shannon, H.S., Lohfeld, I., Organizational practices and workplace health and safety: A cross – sectional study in manufacturing companies, Safety Science, 48, 2010., str. 562-569. [7] Juras, D., Mravak, M.: Policijski službenici i mobing, Management and Safety, 2015., str. 46-56. [8] Pivčević, D.: Prekid rada radi zaštite dostojanstva radnika i povrat isplaćene naknade plaće u bruto ili neto iznosu, Godišnjak 24, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Organizator, Zagreb, 2017., str. 449-455. [9] Rosa Antonia, C.: Complexity and safety, Journal of Safety Research, 42, str. 293-300, 2011.

M&S 14 (2019) 207

[10] Rundmo, T, Hale, A.R.: Managers´ attitudes towards safety and accident prevention, Safety Science, 41, str. 557-574., 2003. [11] Smitha, M.W., Kirk, K.A., Oestenstad, K.R., Brown, K.C., Lee, S.D., Effect of state workplace safety laws on occupational injury rates, Journal of Occupational and Environmental Medicine, 43, 1001-10., 2001. [12] Šokčević, S.: Zaštita dostojanstva i zdravlja radnika-zaštita od maltretiranja na radu i u vezi s radom, Sigurnost 58 (1), 1 – 18, 2016. [13] Vinković, M., Vasiljević S., Gović Penić I.: Priru čnik o diskriminaciji i mobbingu na radnom mjestu, Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobinga, Zagreb, 2016., str. 45-46. [14] Učur, M. Đ., Zaštita osobe u radnom odnosu od načela do realizacije, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Vol. 29, br. 1., 2008., str. 557-578. [15] Učur, M. Đ., Laleta, S.: Konvencije Međunarodne organizacije rada s komentarom, Tim press, Zagreb, 2007. Internet [16] European Agency for Safety and Health at Work, https://osha.europa.eu/hr (1.3.2019.) [17] https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Accidents_at_work_statistics (1.3.2019.) Statistički podaci [18] Informacijski sustav Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske – e-spis Propisi • Opća deklaracija o ljudskim pravima, Narodne novine (NN) – Međunarodni ugovori (MU), 12/09 • Zakon o radu, NN 93/14 • Zakon o zaštiti na radu, NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 • Ustav RH, NN 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 • Zakon o suzbijanju diskriminacije, NN 85/08, 112/12 • Zakon o ravnopravnosti spolova, NN 82/2008 • Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, NN 92/14 • Kazneni zakon, NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 • Zakon o obveznim odnosima, NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 • Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada, NN 5/84 • Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada, NN 29/13 • Pravilnik o izradi procjene opasnosti, NN 48/97, 114/02, 126/03, 144/09 • Pravilnik o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita, NN 112/14 • Pravilnik o uporabi osobnih zaštitnih sredstava, NN 39/06 • Pravilnik o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme, NN 21/08 • Konvencije MOR-a koje je RH ratificirala: Konvencija br. 17 o naknadi koja se isplaćuje radnicima

za slučaj nesreće na radu, NN - MU 1/02; Konvencija br. 155 o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu i u radnom okruženju, NN - MU 11/03

• Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Sl. list SFRJ 7/91 • Povelja o temeljnim pravima EU, SL C 83, 30. ožujka 2010. • Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja

sigurnosti i zaštite zdravlja radnika na radu, SL L 183, 29. lipnja 1989. • Direktiva Vijeća 91/383/EEZ od 25. lipnja 1991. o dopunama mjera za poticanje poboljšanja

sigurnosti i zdravlja na radu radnika u radnom odnosu na određeno vrijeme ili privremenom radnom odnosu, SL L 206, 29. srpnja 1991.

• Direktiva Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje, SL L 348, 28. studenoga 1992.

M&S 14 (2019) 208

BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA

mr. sc. Daniela Pivčević Općinski sud u Splitu, sutkinja Split, Hrvatska Daniela.Pivcevic@osst.pravosudje.hr Sutkinja je Općinskoga suda u Splitu, Hrvatska. Od 1999. do 2007. sudila je u parničnim predmetima, zatim do 2013. u kaznenim predmetima, a sada je sutkinja parničnoga odjela Općinskoga suda u Splitu na referadi za radne sporove. Bila je član Sudačkog vijeća Županijskoga suda u Splitu, sudjeluje na različitim radionicama stručnoga usavršavanja, predavanjima, seminarima, skupovima i savjetovanjima iz pravne struke, sudjeluje u radu izbornih povjerenstava te je na popisu predavača i voditelja obrazovnih aktivnosti Pravosudne akademije. Na poslijediplomskome znanstvenom studiju Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Splitu, 2012. je stekla akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenoga područja društvenih znanosti, polja pravnih znanosti, znanstvene grane pomorsko i opće prometno pravo. Doktorandica je na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Mostaru, smjer međunarodno pravo. Autorica je znanstvenih i stručnih radova, održala je pozvana predavanja na Pravnome fakultetu u Splitu, bila je vanjski suradnik na Pomorskome fakultetu u Splitu te je sudjelovala na nekoliko međunarodnih znanstvenih simpozija. BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR Daniela Pivčević, MSc Judge of the Municipal Court in Split, Croatia. From 1999 to 2007, she adjudicated in civil cases, then transferred to criminal cases by 2013, and now she is a judge at the Municipal Court of Split in labour disputes. She was a member of the Judicial Council of the Split County Court, participated in various professional training workshops, lectures, seminars, conferences and symposia within the legal profession, participated in election commissions, and is currently on the list of lecturers and leaders of educational activities of the Judicial Academy. At the postgraduate scientific study of the Faculty of Law, the University of Split, she attained her scientific master’s degree in the scientific area of social sciences, field of legal sciences, scientific branch of maritime law and general transportation law. She is a PhD student at the Faculty of Law of the University of Mostar, specialisation in international law. She is an author of scientific and professional papers, she held lectures at the Faculty of Law in Split. She was also an external associate at the Faculty of Maritime Studies in Split and participated in several international scientific symposia. PODACI O SUAUTORU 2) mr. sc. Ivana Erceg Ćuri ć Općinski sud u Splitu, sutkinja Split, Hrvatska Ivana.ErcegCuric@osst.pravosudje.hr

M&S 14 (2019) 209

22 Croatian language Professional paper

Zlatko Haramustek, Dejan Balkić, Ana Šijaković

OBAVLJANJE POSLOVA SIGURNOSTI NA RADU KROZ KALENDAR SKU GODINU

Sažetak Poslovi sigurnosti, pod tim podrazumijevamo zaštitu na radu, zaštitu od požara i upravljanje okolišem, često su podcijenjeni. Radnici, a ponekad i poslodavci, doživljavaju stručnjake zaštite na radu i druge koji se bave navedenim poslovima kao nekoga tko im nameće nešto nepotrebno, gnjavi ih u poslovima, ometa u radu itd.. Sve to pada u vodu u trenutku kada se dogodi štetni događaj, ozljeda na radu. Tada oni postaju ti koji moraju dokazati da je sve bilo u redu, da se radilo prema propisima i da nije bilo nikakvih propusta u radu. Razne inspekcije (predstavljaju državu) traže dokaze, izjave, dokumente i sve drugo potrebno za utvrđivanje okolnosti štetnog događaja. Tu dolazi do toga da i radnici zaduženi za sigurnost često bivaju izloženi pritiscima. Kada sve prođe i sve krene normalnim tijekom sve se brzo zaboravlja i često nažalost se sve ponavlja. Cilj rada je navesti sve ili bar veći dio aktivnosti koje se obavljaju tijekom jedne kalendarske godine radnika zaduženih za sigurnost. Vidjeti koji su to poslovi koji se rade i što sve moraju ljudi zaduženi za sigurnost znati da bi kvalitetno radili ono što moraju. Također navesti koji su problemi kojima se susreću i način na koji se s time svakodnevno nose. Klju čne riječi: sigurnost, obavljanje poslova, obveze.

OCCUPATIONAL SAFETY AND HEALTH OBLIGATIONS WITHIN T HE CALENDAR YEAR

Abstract: Safety obligations, which include occupational safety, fire protection and environmental management are often underestimated. Workers, and sometimes employers, experience occupational safety experts and others who deal with safety issues, such as someone who demands something unnecessary and presents an obstacle in work, etc. Everything changes the moment something goes wrong. In this moment, safety experts become most wanted persons who need prove that everything was done by the rules and the regulations. Various inspections (representing the state) require evidence, statements, documents, and everything that is needed to determine the circumstances of the event and the responsibility. This is where workers in charge of safety are often exposed to various pressures. When everything passes and goes all the way through, most often, they all quickly forget and often unfortunately everything repeats. The aim of the paper is to indicate all or more major activities carried out during the calendar years related to safety issues. Paper will present what are the obligations of safety experts and what safety experts need to know as well as difficulties in everyday work of safety experts. Key words: safety, occupational safety and health, performance, obligations.

M&S 14 (2019) 210

UVOD Kvalifikacija i uvjeti za obavljane poslova stručnjaka za zaštitu na radu Za obavljanje poslova sigurnosti strogo su definirani uvjeti i propisana školska sprema. Već u Zakonu o zaštiti na radu RH (NN 71/14, 118/14, 94/18 i 96/18) u pojmovniku navodi se: „Stručnjak zaštite na radu je radnik kojeg je poslodavac odredio za obavljanje poslova zaštite na radu i koji ispunjava propisane uvjete za obavljanje tih poslova“. Poslodavci prema stanju zaštite, procjeni rizika i broju radnika određuju pravila za obavljanje poslova zaštite na radu u skladu s podzakonskim aktom, Pravilnikom o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (NN 112/14). Pravilnikom je propisana i obveza polaganja stručnog ispita. Također je navedena obveza stalnog stručnog usavršavanja. Slična je situacija i s odgovornom osobom zaduženom za poslove zaštite od požara i zaštitom okoliša. Praksa Obzirom da u Republici Hrvatskoj postoje visokoškolske ustanove gdje se educiraju kadrovi za obavljanje poslova stručnjaka za zaštitu na radu, raspisuju se natječaji i traže kadrovi školovani za te poslove. Čest je slučaj da se stručnjaka za zaštitu na radu traži radnik unutar same firme, odnosno već zaposlenih radnika. Oni se mogu doškolovati za obavljanje novih poslova i položiti stručni ispit. Na neki način to ima prednosti jer imenovana osoba ima saznanja o tehnološkom procesu koji se obavlja. Ti radnici su upoznati s poslovima pri kojima je potrebna njihova stručnost i pomoć poslodavcu. Puno lakše mogu obaviti procjenu stanja u firmi, te lakše procijeniti rizik pri obavljanju radova u firmi. Prilikom odabira radnika kojeg angažira za poslove sigurnosti poslodavac mora objasniti razloge odluke da radnik prelazi na druge poslove koji su sastavni dio tehnološkog procesa. Događa se slučaj je da novo imenovani radnici te preraspodjele ne prihvaćaju, protive se i na to gledaju kao degradaciju, jer ih se doživljava, a i sami imaju dojam kao da nisu zadovoljili u svom poslu. Međutim kvalitetan stručnjak se dobije kroz stručno usavršavanje (visokoškolska učilišta) što je samo nadogradnja postojećeg znanja, a to je najbolje za poslodavca. Znanja Koja sve znanja mora imati stručnjak za sigurnost da može kvalitetno i odgovorno obavljati svoje poslove? Skoro u niti jednoj drugoj struci, ne samo u tehnici, ne traži se univerzalnost i interdisciplinarno poznavanje toliko grana znanosti kao u poslovima sigurnosti. Poznavanje tehnologije, djelatnosti koje obavlja poslodavac je osnova za sve. To mogu biti različite djelatnosti što se rade za poslodavca:

- od proizvodnje (prehrana, tehnika, životinje za uzgoj, sve što se proizvodi. - industrija prerade, - održavanja. - proizvodnju energenata (struju, plin naftu …) , te njihovo održavanje, itd… -

Svagdje, ali zaista svagdje je u radne procese utkan doprinos ljudi zaslužnih za sigurnost, a koji se nazivaju stručnjaci zaštite na radu. Kako je već napomenuto najpovoljniji slučaj kada poslodavac uzima iz svojih redova nekog tko već ima tehnološka znanja. Nadalje da bi mogao kvalitetno raditi stručnjak za zaštitu na radu mora znati služiti slijedećim:

- znanjima iz pravne struke. Sve ono što moramo raditi omeđeno je zakonima i pravilnicima. Što je propisano i čega se mora pridržavati. Obzorom da se zakoni i pravilnici dosta često dorađuju izmjenjuju potrebno ih je pratiti.

- osnovna znanja iz ekonomije. Godina počinje izradom planova s prijedlogom troškova. Završava izvješćima o ostvarenim planovima i utrošenim sredstvima,

- andragoškim znanjima potrebnim za osposobljavanja radnika, ovlaštenika i samog poslodavca

- osnovna znanja iz medicine. Radnici u skladu s pravilnicima obavljaju preglede u odabranoj ustanovi medicine rada.

- znanjima o tehnologiji tekstila. Određena zanimanja zahtijevaju upotrebu odgovarajućeg materijala za izradu osobne zaštitne opreme, (isto i za zaštitnu obuću),

M&S 14 (2019) 211

- ostala znanja … POSLOVI TJEKOM GODINE Svaki stručnjak za sigurnost organizira svoje aktivnosti tijekom jedne kalendarske godine na način kako mu to odgovara ali prema unaprijed planiranim aktivnostima. Aktivnosti koje obavlja navedene su člankom 21. Zakona o zaštiti na radu gdje se navodi koji su to poslovi : „1) stručna pomoć poslodavcu i njegovim ovlaštenicima, radnicima te povjerenicima radnika za zaštitu na radu u provedbi i unapređivanju zaštite na radu 2) sudjelovanje u izradi poslovne strategije te operativnih planova i programa poslovanja poslodavca, u dijelu u kojem se moraju odnositi na zaštitu na radu, te sudjelovanje u primjeni upravljačkih metoda ili tehnika za provođenje strategije 3) sudjelovanje u postupku izrade procjene rizika 4) unutarnji nadzor nad primjenom pravila zaštite na radu te poticanje i savjetovanje poslodavca i njegovih ovlaštenika da otklanjaju nedostatke u zaštiti na radu utvrđene unutarnjim nadzorom 5) prikupljanje i analiziranje podataka u vezi s nezgodama, ozljedama na radu, profesionalnim bolestima i bolestima u vezi s radom te priprema propisanih prijava ozljeda na radu i profesionalnih bolesti i izrada izvješća za potrebe poslodavca 6) suradnja s tijelima nadležnima za poslove inspekcije rada, sa zavodom nadležnim za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, ovlaštenima osobama te sa specijalistom medicine rada 7) osposobljavanje radnika, poslodavca i ovlaštenika za rad na siguran način 8) osposobljavanje povjerenika radnika za zaštitu na radu i pomaganje u njihovom djelovanju 9) djelovanje u odboru za zaštitu na radu kod poslodavca 10) suradnja s poslodavcem prilikom projektiranja, građenja i rekonstrukcije građevina namijenjenih za rad, nabave radne opreme i ostalih sredstava rada, osobne zaštitne opreme i opasnih kemikalija 11) sudjelovanje u primjeni međunarodnih certifikacijskih normi za upravljanje zaštitom na radu, kvalitetom, rizicima, društvenom odgovornošću u poslovanju i sl. kod poslodavca 12) ostali poslovi zaštite na radu u skladu s potrebama poslodavca. (2) O obavljenom unutarnjem nadzoru sastavljaju se i čuvaju dokumenti, koji mogu biti u pisanom ili elektroničkom obliku.“ Svi navedeni poslovi rade se prema planovima ali se moraju prilagoditi tome da se pri tome ne naruši tijek proizvodnje (slanje bitnih radnika na preglede u medicinu rada, ispitivanje strojeva tijekom sezone, itd..). Prema tome moglo bi se reći da stručnjak za sigurnost ima poslove koji su po svojoj naravi:

- Svakodnevni, - Definirani rokovima (periodika propisana zakonima i pravilnicima), - Neplanirani - Izvanredni - Ostali

Svakodnevni poslovi Poslovi koji su u svakom momentu bitni i s njima se živi. Za razliku od drugih poslova u nekoj firmi stručnjak za sigurnost mora stalno pratiti stanje zaštite na radu, zaštite od požara i dobrim djelom zaštite okoliša:

- Svakodnevno praćenje propisa. Danas pojavom interneta i specijaliziranih stranica kojima se reguliraju propisi (Narodne novina RH) to i nije problema kao što je bilo izraženo prije. Česte izmjene u zakonskoj regulativi zahtijevaju sustavno praćenje novina u zakonodavstvu. Samo Zakon o zaštiti na radu u RH od izlaska je imao nekoliko ispravaka i nadopuna. Isto je i s pravilnicima koji kao podzakonski akti su često nadopunjavani i mijenjaju se. Postoji mogućnost angažiranja vanjskih specijaliziranih firmi koji se bave praćenjem zakonske regulative ali su dodatni trošak za poslodavce.

M&S 14 (2019) 212

Slika 1. Službeni list sa zakonskom regulativom u RH

Izvor: Internet

- Procjena rizika. Temeljni dokument za provedbu zaštite na radu kod poslodavca je Procjena rizika. Procjena rizika prema Zakonu o zaštiti na radu mora biti uvijek ažurna i odgovarati u potpunosti stanju zaštite na radu kod poslodavca. Dokument je uvijek uz stručnjaka za zaštitu na radu. Mora se evidentirati svaka promjena u tehnološkom procesu. Zapošljavanje novih radnika, novi strojevi itd.. U Zakonu o zaštiti na radu RH članak 18. navodi se:

„(3) Poslodavac je obvezan na temelju procjene rizika primjenjivati pravila zaštite na radu, preventivne mjere, organizirati i provoditi radne i proizvodne postupke, odnosno metode te poduzimati druge aktivnosti za sprječavanje i smanjenje izloženosti radnika utvrđenim rizicima, kako bi otklonio ili sveo na najmanju moguću mjeru vjerojatnost nastanka ozljede na radu, oboljenja od profesionalne bolesti ili bolesti u vezi s radom te kako bi na svim stupnjevima organizacije rada i upravljanja osigurao bolju razinu zaštite na radu“

- Suradnja s povjerenicima radnika. Radnici uvijek moraju biti na vrijeme informirani o stanju zaštite na radu. Slijedom toga potrebna je svakodnevna i tijesna suradnja s povjerenikom radnika za zaštitu na radu. On je u cijelom sustavu bitan na način da je informiran o svemu i da može svojim radom pomoći da se poveća sigurnost radnika. Predloži nove mjere za poboljšanje i unapređenje zaštite.

- Ostali svakodnevni poslovi. Najviše ovise o veličini firme. Pred stručnjaka za zaštitu na radu postavljaju se i drugi zadatci vezani uz zaštitu od požara i zaštitu okoliša. U nekim slučajevima stručnjacima zaštite na radu se dodaju poslovi evidencija tehničke zaštite, nadzori sustava ventilacije i grijanja itd.. Poslovi definirani rokovima (periodika propisana zakonima i pravilnicima), Poslovi definirani rokovima (periodički) su najčešći poslovi stručnjaka za zaštitu na radu. Može se dogoditi da u jednoj godini nema jednog od periodičkih pregleda/ispitivanja jer su svi obavljeni u periodu prije. Najbolje je kada su aktivnosti koje se obavljaju periodički grupirane na kraći vremenski rok tijekom godine. Tako su manje mogućnosti propusta. Rokovi (periodika) je različita i ovise o tome kako ih je propisao zakonodavac, redoslijed određuje stručnjak za zaštitu na radu. Tako da pregledi i ispitivanja biti:

- polugodišnji/godišnji pregledi, - dvogodišnji , - trogodišnji, - četverogodišnji/višegodišnji.

Raspored vrsti pregleda/ispitivanja stručnjak za zaštitu na radu sam organizira tako da tijekom godine obavlja:

- Preglede u odabranoj ustanovi medicine rada. Zakonom je propisano da radnici moraju biti zdravstveno sposobni za obavljanje poslova s posebnim uvjetima. Pregledi se obavljaju prije samog zapošljavanja, tijekom rada u skladu s prirodom posla prema Procjeni rizika ili vanredni pregledi. Osim toga ostavljena je mogućnost i dodatnih pregleda radnicima koji ne rade na poslovima s posebnim uvjetima rada. Prethodni pregledi se obavljaju temeljem Zakona o zaštiti na radu članak 36.

„(2) Osobu s kojom namjerava sklopiti ugovor o radu za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, poslodavac upućuje na pregled specijalistu medicine rada, uputnicom koja sadrži podatke o naravi ili vrsti poslova i drugim okolnostima od utjecaja na ocjenu njezine sposobnosti za obavljanje tih poslova i mogućeg utjecaja štetnosti s mjesta rada na zdravlje radnika.“

M&S 14 (2019) 213

Sve podatke bitne za kvalitetan pregled unosi stručnjak za zaštitu na radu. Koji su to članci bitni za pregled u medicini rada popunjava na za to propisan obrazac stručnjak za zaštitu na radu. Termini pregleda ovise o Procjeni rizika i kreću se od pregleda svake godine (rad n a visini itd..), pregleda svake dvije godine (rad u elektroenergetskim postrojenjima, te četiri godine ostali. O obavljenim pregledima mora se voditi pravilna evidencija. Problem je u tome što se rokovi moraju striktno poštivati i svako kašnjenje je dodatni trošak. Naime ako se rokovi poštuju i pregledi obavljaju u pravilnim razmacima oni su besplatni. Svako kašnjenje se plača, jer u tom slučaju HZZO ne refundira troškove.

- Pregledi/ispitivanja radne opreme (strojevi i uređaji). Temeljem zakonske obveze gdje se navodi obveza ispitivanja radne opreme rade se lite za pregled/ispitivanja. Stručnjak za zaštitu na radu mora voditi o radnoj opremi evidenciju i to prema propisanoj listi radne opreme, te zakonskim obvezama. - Rokovi su prema odredbama su : - svake tri godine redoviti pregledi - pregledi ako je došlo do neke nadopune,/nadogradnje odmah - prema zahtjevu ili rješenjem inspektora.

U ispitivanje moraju biti uključeni i korisnici radne opreme. Potrebno je pokrenuti radnu opremu i ispitati sustave za siguran rad (kočnice, mikroprekidači, krajnji kontakti itd..). Za razliku od prijašnjih ispitivanja ne izdaje se Svjedodžba/Uvjerenje o ispravnosti određene radne opreme nego samo se izradi zapisnik. U njemu se nalaze sve odredbe i provedenom ispitivanju.

Slika 2. Ispitivanje radne opreme

Izvor: Fotografija autora

- Osposobljavanja radnika može raditi za to ovlaštena tvrtka ili samostalno stručnjak za zaštitu na radu. Da bi to mogao raditi mora imati verificirani program i odobrenje za samostalno osposobljavanje. Kako je već i prije navedeno stručnjak za zaštitu na radu mora imati položena znanja iz andragogije ako samostalno obavlja osposobljavanje. Program i obveze svakog radnika su navedene u Procjeni rizika i razlikuju se prema intenzitetu rizika. Radnici se osposobljavanju prema odredbama Zakona o zaštiti na radu navedenom u članku 27. „(1) Poslodavac je obvezan, na temelju procjene rizika, osposobiti radnika za rad na siguran način, i to: 1) prije početka rada 2) kod promjena u radnom postupku 3) kod uvođenja nove radne opreme ili njezine promjene 4) kod uvođenja nove tehnologije 5) kod upućivanja radnika na novi posao, odnosno na novo mjesto rada“

M&S 14 (2019) 214

Svi poslovi osposobljavanja evidentiraju se u dokumentaciji stručnjaka za zaštitu na radu. Potrebno je utvrditi internim aktima pravila osposobljavanja iona se rade u dva djela. Prvo se obavi teoretski dio te nakon njega praktični. Zapisnici i Uvjerenja potvrđuju završnu ocjenu osposobljavanja radnika.

Osim osposobljavanja radnika za rad na siguran način provodi se osposobljavanja kako poslodavca i ovlaštenika, te povjerenika radnika za zaštitu na radu.

- Osobna zaštitna sredstva su navedena u Procjeni rizika te je na stručnjaku zaštite na radu organizacija toga što slijedi kojem radniku, vodeći računa o rokovima zaduženja. U nekim slučajevima stručnjaci zaštite na radu su i ti koji dijele opremu. Obvezan je voditi evidenciju zaduženja i po potrebi zamjenu pokidane opreme.

- Odbor za zaštitu na radu se sastaje najmanje dva puta godišnje. U većini slučajeva sve propisane aktivnosti oko organizacije odbora radi stručnjak za zaštitu na radu. Odabire teme o kojima bi se na Odboru raspravljalo te ih utvrđuje po odobrenju poslodavca. Nakon toga slanje poziva i priprema na sastanku. Odbor je mjesto gdje se može „izjadati“ i iznijeti svoje probleme u svakodnevnom poslu. Također može biti i mjesto gdje će svoje ideje za unapređenje zaštite reći i dokumentirati navodeći ih u Zapisniku koji potpisuje poslodavac.

- Vježba evakuacije i spašavanje provodi se svake dvije godine. Stručnjak za zaštitu na radu utvrđuje koji su radnici prema mjestu rada potrebni za osposobljavanje rukovoditelja evakuacije i spašavanja. Organizira vježbu evakuacije i spašavanja prema izrađenom planu, te ga daje na potpis poslodavcu i osobama zaduženim za rukovođenje evakuacijom i spašavanjem.

- Aktivnosti vezane uz zaštitu od požara su u velikoj većini slučajeva u nadležnosti stručnjaka za zaštitu na radu. Aktivno sudjeluje u izradi dokumenta kojim se reguliraju aktivnosti zaštite od požara. Organizira održavanja, kontrolu i ispitivanje opreme zaštite od požara (vatrodojava, vatrogasni aparati, hidrantske mreže i ostalo)

- Ostale aktivnosti utvrđene rokovima propisane su prema specifičnostima poslova koji se obavljaju. Potrebno je utvrditi kakav je radni okoliš te prema potrebi obaviti ispitivanje parametara radnog okoliša (rasvjeta, buka, strujanje zraka itd.). Ukoliko se prostri griju sudjeluje u provjeri i ispitivanju sustava. Ako su u pitanju radovi vani organizira ispitivanja privremenih mjesta za napajanje električnom energijom, smještajem radnika (kontejneri, spremišta za odlaganje materijala i dokumentacije). Aktivno radi na uređenju privremenih gradilišta i prijavi nadležnih institucija. Utvrđuje rokove pojedinih faza izvođenja radova i obveza. Surađuje s koordinatorom i drugim stručnjacima na zajedničkim gradilištima.

- Zaštita okoliša se sve više izdvaja od poslova stručnjaka za zaštitu na radu. Do toga je došlo temeljem sve većih obveza iz oblasti zaštite okoliša i ne mogućnosti praćenja obimne zakonske regulative tog područja. Imenuju se samostalni školovani stručnjaci koji rade samo te poslove. Propisi su izuzetno strogi i rade se temeljem direktiva EU. Unatoč tome i dalje postoji čvrsta veza između poslova zaštite na radu s obvezama iz zaštite okoliša. Slika 2. Ispitivanje opreme zaštite od požara - hidranti

Izvor: Fotografija autora

M&S 14 (2019) 215

Neplanirani poslovi Kao i u svakom drugom poslu tako i u poslovima zaštite na radu postoje aktivnosti koje se ne mogu predvidjeti i potrebno ih je odraditi na ispravan način. To su slučajevi pri kojim se rade aktivnosti uslijed propusta i uzroka tih propusta ili aktivnosti nadzora i provedbe preventive: Ozljede na radu su sastavni dio ovog posla te predstavljaju pred stručnjaka zaštite na radu pitanja dali je bilo propusta kako njegovog tako i propusta radnika. Bitno je propuste analizirati jer je to jedini put da se ne bi ponovile. Ima slučajeva kada se od stručnjaka za zaštitu na radu traži da sakrije ozljeđivanje radnika ili umanji slučaj . To su teški propusti i ne bi se smjelo time služiti. Ponekad su u pitanju ucjene neodgovornih poslodavaca i strah radnika. Često ti slučajevi završe na sudu i predstavljaju veliki trošak za poslodavca

U normalnim okolnostima stručnjak za zaštitu na radu utvrđuje okolnosti ozljeđivanja. Uzima izjave radnika, svjedoka i svih radnika uključenih u ozljeđivanje. Prema težini ozljeđivanja obavlja prijavu nadležnom inspektoratu u propisanom . organizira Odbor za zaštitu na radu i po potrebi sudjeluje u inspekcijskom nadzoru. Popunjava propisani obrazac OR te ga nakon potpisa poslodavca kao odgovorne osobe i liječnika dostavlja u za to određenu instituciju na priznavanje/nepriznavanje ozljede na radu.

Nadzori se provode prema planovima i obvezama ali nisu unaprijed najavljeni već se obavljaju kao preventiva ili ukoliko se uoče nepravilnosti u radu. Provjerava se ispravno korištenje opreme za rad. To može biti umanjivanje sigurnosti elementi radne opreme (neovlašteno uklanjanje elemenata zaštite, skidanje oklopa itd..). Provjera korištenja propisane osobne zaštitne opreme. Poslodavci zahtijevaju obzirom na troškove korištenje osobne zaštitne opreme. Radnicima se mora ukazati da je to kršenje radne discipline i upozoriti na posljedice. Kontrole alkoholiziranosti i upotrebe sredstava ovisnosti/opijata provode se ne najavljeno i svrha im je spriječiti ozljeđivanje radnika. Provodi se prema propisanoj proceduri i može je obaviti samo stručnjak za zaštitu na radu koji je osposobljen za to (posjeduje dokument). Ispitivanje može obaviti samo s propisano atestiranim uređajem uz pristanak radnika te svjedoka. O provedenom postupku izradi se zapisnik koji potpisuju radnik nad kojim je obavljena provjera, stručnjak za zaštitu na radu i neposredni rukovoditelj koji je zatražio provedbu provjere radnika. Dalji postupak je također propisan i obveza je pridržavanja. Bez obzira na stan e radnika treba voditi računa da je u pitanju bolesti mora se poštivati dostojanstvo radnika.

- Ostali neplanirani poslovi su aktivnosti koje se postavljaju pred stručnjaka zaštite na radu a ponekad se ne mogu se direktno dovesti u vezu s zaštitom na radu ali se pred njega postavljaju. To su sudjelovanja u raznim povjerenstvima (prijama novih radnika, inventure itd..). Izvanredni i ostali poslovi Obavljaju se prema potrebi u slučajevima kada to zahtjeva inspekcija ili je došlo do potrebe za utvrđivanjem radne sposobnosti.

- Otklanjanje uočenih nepravilnosti koje su uočeni tijekom nadzora. Prema usmenom rješenju inspektora treba odraditi određene poslove kojima se otklanjaju uočene nepravilnosti. Ti poslovi se moraju uraditi odmah jer su nepoduzimanje mjera koje su navedene povlače kazne.

- Utvr đivanje umanjenja radnih sposobnosti može zatražiti rukovodeći radnik, ovlaštenik ili sam poslodavac ako postoji sumnja u radne sposobnosti. Stručnjak za zaštitu na radu šalje radnika na izvanredni pregled u medicinu rada s ciljem utvrđivanja preostalih radnih sposobnosti. ZAKLJU ČAK U skoro niti jednom poslu nema toliko različitosti kao u poslovima stručnjaka za zaštiti na radu. Kad je sve u redu dešavaju se prijepori oko svega „zašto ja, pa zar nije rano, pa što opet hoće, zar se mora, opet on nešto izmišlja“ ili pametni zaključci kao „neće se ništa dogoditi, pa godinama tako radimo ..“. I sve do trenutka kada se nešto neželjeno dogodi. Tada se svi pitaju zašto se nije prije mislilo i predvidjelo. Od stručnjaka zaštite na radu traži se da cijeli život ući kako o opremi za rad, tehnici, pravu, tako i o ljudima. Uvijek je u nakovnju između poslodavca, kojem moraju dokazivati svrhu njihovog posla, do radnika kojem stalno mora nešto dokazivati. Rijetki su pojedinci koji imaju sreću da rade u uređenim sustavima gdje se sve propisano i uređeno. Pitanje zdravlja čovjeka i odnosa prema vlastitom tijelu je

M&S 14 (2019) 216

pitanje opće kulture. Isto tako provedba kvalitetnog rada prema zaštiti na radu, zaštiti okoliša i zaštiti od požara pitanje je radne kulture. Poslodavci koji ulažu u zaštitu na radu, zaštitu od požara i zaštitu okoliša sigurno ostvaruju profit i imaju manje troškova od onih koji ne ulažu. Sam trošak kažnjavanja nečeg propuštenog ili troškovi teških ozljeda često su veći od ukupnog godišnjeg ulaganja. Poslovi kojima se to ostvaruje su stalni kroz cijelu godinu i mora ih se pratiti. Od stručnjaka zaštite na radu se očekuje da s poslom se jutrom budi i noću liježu. Uvijek moraju biti u toku. Imati razumijevanje prema svima. Radnicima i njihovim pravima. Poslodavcima i njihovim zahtjevima. I tako iz godine u godinu iz dana u dan. LITERATURA [1] Europsko društvo inženjera sigurnosti,: Zakon o zaštiti na radu, Urednički pročišćen tekst s predgovorom i napomenama, Zagreb 2018. [2] Zbornik radova sa savjetovanja ovlaštenika poslodavaca. Sigurnost kao sastavni dio proizvodnje, kvalitete i ekonomičnosti poslovanja, IPROZ 2001. [3] Haramustek,Z.: Ozljede na radu u elektroenergetski postrojenjima, 5. Međunarodni stručno-znanstveni skup: "Zaštita na radu i zaštita zdravlja", Zadar, Hrvatska, 17.-20.9.2014., Zbornik radova, 146-151, Veleučilište u Karlovcu, Karlovac, 2014. [4] C.Kovač, A.Šijaković,I.Krišto,H.Kovač: Priručnik za praktičan rad povjerenika radnika za zaštitu na radu, Kutjevo 2019. [5]Haramustek, Z., Stanić, Z., Šijaković,A.:Održavanje, sigurnost i upravljanje okolišem u elektroenergetskim postrojenjima, Zbornik radova, str. 406-416, XI. Znanstveno-stručna konferencija s međunarodnim sudjelovanjem: "Menadžment i sigurnost", Tema konferencije: " Održivi razvoj i sigurnost", Vrnjačka Banja, Europsko društvo inženjera sigurnosti, 2016. [6] C.Kovač, A.Šijaković,I.Krišto,H.Kovač,: Kvaliteta socijalnog dijaloga u provedbi zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, Kutjevo 2019. Ostali materijali Dokumenti autora – zabilješke o obavljanju poslova Odjela za zaštitu na radu HOPS PrP Osijek. Isprave za rad, Izvješća i zapisnici o obavljenim poslovima u periodu do 2000.do 2018.godine. Propisi • Zakon o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 94/14, 96/18) • Pravilnik o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (NN, br. 112/14) • Pravilnik o izradi procjene rizika (NN, br.112/14) • Pravilnik o obavljanju poslova zaštite na radu (NN, br. 112/14) Internet http://www.mrms.hr/ministarstvo-rada-i-mirovinskoga-sustava/zastita-na-radu/katalog-zakona-i-propisa/ http://www.hops.hr/wps/portal/hr/web Interni dokumenti

• Pravila i mjere sigurnosti pri radu na elektroprijenosnim postrojenjima (Glasnik HOPS-a broj 3 od travnja 2015.g.)

• Pravilnik o zaštiti na radu (Glasnik HOPS-a broj 4 od svibnja 2015.g.) • (Pravilnik o zaštiti od požara Glasnik HOPS-a broj 6 od kolovoza 2016.g.)

M&S 14 (2019) 217

BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA

Zlatko Haramustek dipl. ing. sig./inž.e lektrotehnike Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o. Prijenosno područje Osijek Osijek, Republika Hrvatska zlatko.haramustek@hops.hr Zaposlen u Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava d.o.o. Prijenosno područje Osijek na poslovima rukovoditelja Odjela za zaštitu na radu, zaštitu od požara i upravljanje okolišem. Završio studij elektrotehnike smjer elektrostrojarstva u Osijeku, te se bavio održavanjem grafičkih strojeva do 1996. godine. Diplomirao na Visokoj školi za sigurnost s temom Analiza teških ozljeda u HEP-Prijenos PrP Osijek na radu uzrokovanih električnom strujom. Autor više stručnih radova iz oblasti održavanja grafičkih strojeva, zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite okoliša. Suradnik Elektrotehničkog fakulteta u Osijeku, vatrogasni časnik. Član više udruga na području RH iz područja zaštite na radu i zaštite od požara, te HRO CIGRE. BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR Employed in CTSO Ltd., Transmission area Osijek, like as head of department for working safety, fire protection and environment protection. Graduate electrical engineering faculty in Osijek and was employed with graphic machinery maintenance. Graduate academy for working safety in 1996. with topic „Severe injuries analisys working with electricity in HEP TSO Ltd. Transmission area Osijek“. Author of many expert paper works in the area of graphic machinery maintenance, safety at work, fire protection and environment protection. Associate on Electrical engineering Faculty in Osijek and fire marshall. Member of many associations in Republic of Croatia, about safety at work, fire protection, so as HRO Cigre. PODACI O SUATORIMA (DATA ON CO-AUTHORS) 2) Dejan Balkić, dipl. ing. Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o. Prijenosno područje Osijek Osijek, Republika Hrvatska dejan.balkic@hops.hr 3) Ana Šijaković, sveuč. spec oec., dipl. ing. sig. Europsko društvo inženjera sigurnosti Zagreb, Republika Hrvatska ana.sijakovic@gmail.com

M&S 14 (2019) 218

23 Serbian language

Subject review

Ivan Rančić

PIROTERORIZAM KAO OBLIK ISPOLJAVANJA SAVREMENOG TER ORIZMA

Sažetak Teorizam, kao složeni društveno-politički fenomen, ima različite oblike ispoljjavanja. Piroterorizam kao oblik ispoljavanja terorizma može da se posmatra, s jedne strane u odnosu na različite procese koji ga uzrokuju, dok se s duge strane dovodi u vezu sa svim procesima i pojavama koji nastaju kao posledica piroterorizma (terorizam kao uzrok i posledica). Praksa je pokazala da i narazvijeniji bezbednosni sistemi nemaju adekvatan odgovor na pojedinačne akcije u kojima se koriste različita sredstva sa ciljem namernog paljenja, izazivanja požara i eksplozija sa ogromnim posledicama po ljude, prirodna i materijalna dobra. Iz tog razloga, razvijene države ulažu velika sredstva u naučna istraživanja mogućnosti i načina suprotstavljanja piroterorističkim aktivnostima. Polazeći od pojmovnog definisanja i određenja piroterorizma, u radu je izvršena deskripcija njegovih oblika ispoljavanja i posledica po ljude i životnu sredinu. Klju čne reči: piroterorizam, pretnja, rizik, teorizam, životna sredina.

PIROTERRORISM AS THE MANIFEST OF MODERN TERRORISM Abstract Terrorism, as a complex socio-political phenomenon, has different forms of exemplification. Pyroterrorism as a form of the manifestation of terrorism can be viewed, on the one hand, inrelation to the different processes that cause it, while on the long run it is linked to all processes and phenomena that arise as a consequence of pyroterrorism (terrorism as a cause and effect). The practice has shown that even more developed security systems do not have an adequate response to individual actions that use different means for the purpose of deliberate ignition, fire and explosion with enormous consequences for people, natural and material goods. For this reason, developed countries are investing heavily in scientific research into the possibilities and ways of opposing pyroterrorist activities. Starting from the conceptual definition and determination of pyroterrorism, the paper describes its forms of manifestation and consequences for humans and the environment. Keywords: environment, pyroterrorism, risk, terrorism, threat.

M&S 14 (2019) 219

UVOD

Istorija korišćenja vatre kao sredstvo ratovanja dobro je poznata jer je ona sama dobar sluga a zao gospodar. Jedna od pretnji koja ima razarajući uticaj na životnu sredinu i biljni, životinjski svet i ljudsku populaciju je i požar otvorenog prostora i šumski požar kao najopasniji vid.

Prirodni požari su deo mnogih zemaljskih ekosistema ali nekontrolisani požari mogu biti veoma destruktivni i izazvati gubitak ljudskog života i imovine. Nekontrolisani šumski požari predstavljaju opasnost na mestima gde su naselja i kritična infrastruktura blizu zapaljivih područja. Imajući u vidu statističke podatke požari otvorenih prostora pokazuju tendenciju porasta u zemljama širom sveta.

Šumski požari predstavljaju najgori vid devastacije šumskog ekosistema. Šumski požar može da se definiše kao nekontrolisano, stihijsko kretanje vatre po šumskoj površini, koji najčešće ima katastrofalne posledice po šumske biocenoze. Ni jedna pojava nije u stanju da takvom brzinom nanese šumskom rastinju štete takvih razmera, kao što je to u stanju da učini šumski požar [1]. Dejstvom požara za kratko vreme nestaju ogromne površine šumskog rastinja, ostaju samo opustošene površine prekrivene garom i pepelom.

Šumski požari društvenoj zajednici nanose ogromne materijalne gubitke. Prema statističkim

podacima čovek je bio uzročnik u preko 95 % slučajeva pojave šumskih požara, bilo iz nehata, nepažnje ili namerno. Ma kako bili izazvani šumski požari se u Republici Srbiji svrstavaju u prirodne katastrofe, dok se u svetu šumski požari svrstavaju u grupu klimatoloških prirodnih katastrofa. U svetu se prosečno godišnje registruje preko 50 hiljada šumskih požara koji unište šume na površini oko 400 hiljada hektara [2]

Ukupne štete u državnim šumama Republike Srbije u 2017. godini, iskazane po zapremini drveta, iznose oko 121.000 m3, od čega na štete nastale od čoveka otpada oko 26.000 m3. U 2017. godini evidentirano je 69 požara u državnim šumama, pri čemu je oštećena zapremina drveta od oko 6.000 m3. Oštećena zapremina drveta u šumama na koje postoji pravo svojine iznosi 5.350 m3. [3]

Problematika šumskih požara je danas u žiži interesovanja šire društvene zajednice ne samo u

našoj zemlji već i u svetu zbog svojih katastrofalnih posledica. Imajući u vidu da pored klimatskih promena koje neminovno doprinose povećanoj pojavi razornih šumskih požara, čovek kao izazivač ima drastično veliki udeo razmatramo pojavu namerne paljevine kao deo terorističkog akta. Problematiku požara otvorenih prostora možemo posmatrati kroz prizmu analize šumskih požara jer je dinamika razvoja slična. Još je interesantnija činjenica da danas čovekov životni prostor je u većini slučaja u interakciji sa okolinom tako da granica između životnog staništa ljudi i šuma striktno ne postoji. Na taj način aktuelizuje se opasnost po čoveka, kritičnu infrastruktutu i životni prostor koja preti od šumskih požara tj požara otvorenih prostora. Ogromni energetski potencijal u gorivom materijalu rastinja i opasnost koja nastaje dejstvom požara otvorenih prostora na ljude, kritičnu infrastrukturu jedne zajednice i sam biljni i životinjski svet, prestavljaju pretnju koja se ne može zanemariti. METODE

Glavni cilj rada je definisati pojam i izvršiti analizu izvora. Posebno se istražuju uzroci i oblici ispoljavanja piroterorizma. Problem kreće upravo od same konstrukcije pojma koja je dovela do mnogih neželjenih posledica. Nameću se osnovna pitanja na koja pokušavamo u ovom radu da odgovorimo.

1. Jesu li piroteroristi stvarna pretnja bezbednosti građana i države? 2. Koji kriterijumi moraju biti zadovoljeni da bi se neko delo smatralo terorističkim? 3. Koliko masovni mediji i vlada utiču na konstrukciju stavova o ovoj tematici? Na ova će se pitanja ću pokušati odgovoriti u ovom radu i dati dublji uvid u ovu vrlo aktualnu, ali

empirijski nedovoljno istraženu i za mnoge nepoznatu temu. U radu će se, kroz analizu literature, i korištenje Globalne terorističke baze podataka i otvorenih izvora dostupnih na internetu, analizirati da li su akcije stvarno terorističke ili je sintagma piroterorizam samo socijalna konstrukcija bez stvarne bezbedonosne pretnje za populaciju, odnosno mogu li se direktne akcije usmerene na imovinu, a ne na ljude, bez želje za širim političkim uticajem na javnost deklarisati kao terorističke, te sagledati društvene implikacije ovakve konstrukcije na širu populaciju. Zbog strogih kriterijuma Globalne terorističke baze radi određivanja akta kao terorističkim, paralelno koristimo i sekundarne izvore podataka o broju

M&S 14 (2019) 220

piroterorističkih napada kako bi ih uporedili s rezultatima dobivenim analizom Globalne terorističke baze i pokazali da se vrlo mali broj zločina može kategorizirati kao terorizam. Rad je koncipiran tako da nakon uvoda, gde se upoznajemo s temom i ciljevima rada, drugo poglavlje donosi teorijsku analizu ključnih pojmova (terorizam, ekološki terorizam, piroterorizam) kojima se bavimo u radu.

Treće poglavlje temelji se na dubljoj istorijsko-deskriptivnoj analizi same pojave i oblika ispoljavanja, kako bi se dobio uvid u proces progresivne radikalizacije, uz kratki osvrt na još jedan koncept nešto novijeg datum – ekološku bezbednost. Četvrto poglavlje predstavlja analizu posledica dejstva piroterorista po ljude i životnu sredinu, gde će se prezentovati karakteristični primer ii praksa u raznim zemljama u svetu.

Cilj analize je omogućiti posmatranje evolucije ove pojave kroz određeni vremenski period odnosno odgovoriti na pitanje kako i zašto je došlo do pojave piroterorizma. Ovde se osvrćemo i na uticaj medija i vlade na konstrukciju ove pojave kao društvenog problema, kao i zakonodavne postupke u vidu prikaza evolucije zakona za borbu protiv piroterorizma sa svrhom donošenja rigoroznijih zakona. POJMOVNO ODREĐENJE TERORIZMA Definisanje terorizma decenijama izaziva raspravu među državama i njenim analitičarima i ekspertima u ovoj oblasti. Prvi pokušaj da se u okviru lige naroda dođe do usvajanja međunarodno prihvatljive definicije terorizma ostaje bezuspešan. Države članice UN još uvek nisu došle do zajedničke definicije.[4] Teorija poznaje različite vrste i oblike terorizma razlikujući tradicionalni (etnički, verski i ideološki) i moderni (ekološki, spiritualni i informatički) terorizam. Prema oblicima, teroristička dejstva se dele na: akcije, operacije, kampanje i agresije. Tradicionalna teroristička dejstva podrazumevaju terorističke pretnje, ucene,atentate, diverzije gerilske akcije itd. Zajednička definicija je poželjna ne samo radi zamene 12 različitih protokola i konvencija, već i radi prevazilaženja prepreka značajnim međunarodnim merama koje su neophodne na ovom planu. Termin „terorizam“ potiče od francuske reči „teror“, a nastao je u vreme Francuske buržoaske revolucije (1789-1795). Termin je upotrebljen da opiše akcije Francuske vlade. Do 1848. godine značenje ovog termina se promenilo, pa se upotrebljava da bi se opisali nasilni revolucionari, koji su se pobunili protiv vlade. Do kraja devetnaestog i početka dvadesetog veka, terorizam se koristio pri opisivanju nasilnih aktivnosti nekih grupa, u koje su spadali: radničke organizacije, anarhisti, nacionalne grupe koje se bore protiv stranih sila i ultra nacionalističke političke organizacije. [5] Međutim, terorističke akte možemo pronaći i u najranijoj istoriji čovečanstva. Takođe su i u najranijem periodu zabeležene ljudske istorije postojale organizovane grupe koje su bile posvećene sistematskom terorizmu. Iz spisa Josephus Flavius-a zna se dosta o sikarima (sicar), ekstremnoj jevrejskoj grupi, koja je bila aktivna nakon što su Rimljani okupirali Palestinu. Oni su takođe učestvovali i u opsedanju i kolektivnom samoubistvu u Masadi, a Joseph ih smatra krivim za nestanak Jevrejske države, nakon uništavanja drugog sirama. [6] Nakon Drugog svetskog rata značenje pojma terorizam se ponovo menja. U to vreme mnogi narodi u svetu bili su protiv dominacije Evrope i te nacionalističke grupe smatrane su terorističkim grupama. Od šezdesetih do ranih osamdesetih godina, termin terorizam se pored nacionalističkih grupa, pripisivao i levičarskim grupama koje su se služile nasilnim metodama. Sredinom osamdesetih značenje se ponovo menja pa su neke nacionalističke aktivnosti, u osnovi rasističke, i takozvani „pokreti mržnje“ nazvani su terorizmom. Na međunarodnom planu terorizam je posmatran kao nacionalističko ratovanje unutar države. Početkom novog milenijuma definicije terorizma ponovo se menjaju. Današnje razumevanje terorizma odnosi se na velike grupe, nezavisne od države, delom verski obeležene, koje se nasilnim metodama bore za neki određeni politički cilj. Prema jednoj od ranijih definicija, Walter Lagner, „terorizam predstavlja nelegalnu upotrebu sile kako bi se postigli politički ciljevi kada su meta nevini ljudi“. U definiciji FBI kaže da “terorizam je nezakonita upotreba sile ili nasilja prema ljudima ili imovini kako bi se zastrašila ili prinudila vlada, civilno stanovništvo ili bilo koji njihov segment radi postizanja političkih ili društvenih ciljeva“.[5] Po Walter Lagner-u jednu od boljih definicija terorizma dalo je Ministarstvo odbrane SAD, koje je 1990. godine terorizam opisalo kao „sračunatu nezakonitu upotrebu, ili pretnju upotrebom, sile ili nasilja

M&S 14 (2019) 221

protiv pojedinaca ili imovine radi prinude ili zastrašivanja vlada ili društava, često kako bi se postigli politički, religijski ili ideološki ciljevi“. Još jednu celovitu definiciju terorizma dao je profesor doktor Dragan Simeunović. Po njemu, „savremeni terorizam, kao više dimenzioni politički fenomen, može se odrediti kao složen oblik organizovanog, individualnog i ređe institucionalizovanog političkog nasilja, obeležen zastrađujućim brutalno fizičkim i psihološkim metodama političke borbe, kojima se obično u vreme političkih i ekonomskih kriza, a ređe i u uslovima ekonomske i političke stabilnosti jednog društva, sistematski pokušavaju ostvariti „veliki ciljevi“ na način potpuno neprimereno datim uslovima“ [7] Na osnovu navedenog, može se zaključiti da terorizam predstavlja oblik nasilnog, a radi ostvarivanja ciljeva, koji je prisutan u savremenom društvu, kao instrument u borbi protiv nedemokratske vladavine ili subverzivno delovanje protiv demokratske vlasti. Zapravo, to je jedan od najbrutalnijih načina za ostvarivanje postavljenih ciljeva koji vrlo često ne odgovaraju ni stvarnosti ni realnom životu. Terorizam kao koncept prvi put se pojavio u Oksfordskom engleskom rečniku 1795. god. kao "vladajuća politika koja ima za cilj da udari sa terorima one protiv kojih jeste usvojeni." Tokom narednih dva veka, terorizam je nestao definisana kao politika pod pokroviteljstvom vlade koja se smatra antivladinom politika. Reč "terorizam" počeo je imati isključivo negativnu konotaciju do sredine 20. veka, tako da terorističke grupe koje žele da izbegnu loše publicitet je počeo da se zove "borci za slobodu", a vlade empostavljanje terorističke taktike protiv protivnika počelo ih je nazvati "policijske akcije". Bez obzira na stvarnu definiciju koja se koristi, teroristička dela imaju četiri esencijalne komponente: motivacija, sredstva, cilj i neprijatelj. [7] OBLICI ISPOLJAVANJA TERORIZMA Terorizam se primarno ispoljava kao unutrašnji i međunarodni. Unutrašnnji terorizam zadržava se u granicama jedne države ili regiona, dok internacionalni ili međunarodni na najbrutalniji način sprovodi nasilje na internacionalnom nivou, ili ga primenjuje na strane mete u državama iz kojih teroristi potiču. U odnosu na oblike, terorizam moze biti konvencionalni - nekonvencionalni, ekološki i samoubilački. Konvencionalni - nekonvencinalni terorizam se dalje deli na otvoreni i prikriveni. Otvoreni terorizam izvode terorističke organizacije koje imaju verske i političke ciljeve i te organizacije taj vid terorizma samostalno ili pod pokroviteljstvom neke moćne države. Osnovni cilj ove vrste terorizma je da se skrene pažnja međunarodne zajednice na neku terorističku organizaciju koja želi da obelodani svoje ciljeve i da za nju dobije podršku od većine zemalja u svetu. Otvoreni terorizam izvode isključivo terorističke grupe i organizacije i one se javno deklarišu. Prikriveni terorizam uglavnom planiraju i izvode države u sklopu strategije protiv neke druge države sopstvenim snagama ili preko neke terorističke organizacije u apsolutnoj tajnosti. Značajna karakteristika ovog oblika terorizma je to što se koriste sredstva i metodi koji se maskiraju kroz slabosti u strukturi države. [8] PIROTERORIZAM Istorija korišćenja vatre je dobro dokumentovana. Čovek je uvek koristio vatru protiv svojih neprijatelja. „Grčka vatra“ – koja gori na vodi je zaslužna za mnoge Vizantijske pobede. U drugom svetskom ratu Japanci su lansirali „vatrene balone“ protiv SAD koji su u velikoj meri bili neuspešni ali su izazvali ogroman strah kod civilnog stanovništva. Palestinci su u više navrata koristili vatru kako bi ugrozili bezbednost jevrejskih naselja u okupiranim teritorijama, što im je i uspelo u više navrata. Članovi Al-Kaide su objavili detaljne instrukcije kako da se podmetne šumski požar napravom sa daljinskim aktiviranjem sa ciljem što većeg nanošenja materijalnih i ljudskih gubitaka. Piroterorizam je relativno nov pojam i na neki način ga je definisao Robert Baird u svom master radu a na kongresu u San Dijegu kao regionalni direktor vatrogasne službe za Kaliforniju aktuelizovao samu pretnju.[9] Piroterorizam je još jedan od oblika terorizma i može biti neka vrsta ekološkog terorizma jer može biti korišćen kao oblik nasilja protiv drugih a nedvosmisleno ima i drugi oblik koji se manifestuje i kao namerno zagađivanje životne sredine bilo kao oblik ratnog dejstva bilo kao način dobijanja profita. Piroterorizam izlazi iz okvira ekološkog terorizma jer se usko povezuje sa terorističkim organizacijama

M&S 14 (2019) 222

koje imaju verske i političke ciljeve i te organizacije taj vid terorizma eksploatišu. Ogromni potencijal opasnosti ove pretnje se meri energijom reda veličine megatonske nuklearne eksplozije. Jedna od prilagođenih definicija piroterorizma je upotreba paljevine sa ciljem napada, zastrašivanja ili prisiljavanja vlade, civilnog stanovništva ili bilo kog segmenta društva kako bi se ostvarili politički ili društveni ciljevi. Imajući ovo u vidu i opšte prihvaćene definicije terorizma, piroterorizam poseduje osnovne elemente terorizma: ciljanje na civile, politička motivacija, nasilje sa psihološkim uticajem i organizovanost.[9] Glavna razlika piroterorizma od paljevine kao krivičnog dela je politički i psihološki efekat kao cilj terorista. Piroterorizam zahteva zajedničku pojavu tri faktora: izvora paljenja, gorive materije – požarnog opterećenja i uslova pre svega metereoloških. Biranjem lokacije, vremena kada će se dejstvovati i manipulacijom brojem početnih požara piroterorizam čini mnogo destruktivnijim od prirodnih požara otvorenog prostora. POSLEDICE PIROTERORIZMA PO LJUDE I ŽIVOTNU SREDINU Terorističke organizacije uvek imaju kreativni pristup u planiranju napadnih operacija i teže balansiranju inherentnih rizika operacije sa nameravanim ishodom. Imajući u vidu sveobuhvatno povećnje bezbedonosnih mera i ograničenih resursa kojima teroristi mogu pristupiti, oni pokušavaju identifikovati i eksploatisati slabije ciljeve i ugroziti kritičnu infrastrukturu. Teroristi su sposobni da sa manje resursa i primjenjivanjem metode niskih tehnologija ugroze ranjivi ili "meki" cilj. Poslednjih godina, bilo je nekoliko primera takvog pristupa u svetu i ta pretnja je identifikovana kao piroterorizam. Pre svega analiziraćemo pretnju piroterorizmom sa pogledom na Izrael, Španiju, Grčku, SAD i bivšu SFRJ ali i sa posebnim osvrtom na tzv Islamsku državu. IZRAEL Izrael ima dugu istoriju borbe protiv terorizma ali je jedna od zemalja koja se među prvima suočila i doživela piroteroristički napad. Većina šumskih požara 1980-ih i 1990-ih u Izraelu su uzrokovani podmetanjem požara i direktno su povezani do palestinskim ustankom, poznatog i kao prva Intifada. Tokom sukoba sa Hezbolahom u leto 2006. godine rakete ispaljene iz južnog Libana napravile su značajne štete pruzrokujući šumski požar na oko 750 hektara. Tokom 2016. godine Izraelski predsednik Benjamin Njetanjahu je okarekterisao paljevine koje su prouzrokovale žrtve i veliku materijalnu štetu u rubnim područjima Jerusalima kao piroterorizam. Pošto su se suočili sa piroterorizmom, vlada se uključila i značajno izgradila potrebne kapacitete za borbu protiv šumskih požara i time je poboljšana praksa upravljanja šumama. ŠPANIJA Kao Mediteranska zemlja Španija je u velikoj meri primorana da se bori sa požarima otvorenih prostora i namerno podmetnutim požarima. Tokom 2006. godine, zvaničnici su ih označili kao "šumski terorizam" i tvrdili da su bili planirani. Vlada je brzo izvršila pritisak na građane i započela akcije protiv onih koji su podmetali smrtonosne šumske požare od kojih su mnogi bili blizu urbanih područja. Kao odgovor na piroterorizam, radne grupe koje je vlada imenovala su preporučile imenovanje tužilaca za zaštitu životne sredine radi istraživanja šumskih požara. [10] S obzirom na mediteransku klimu Španija ima povećan rizik od šumskih požara i mora osigurati preventivne mere za suzbijanje požara prirodno izazvanih. GRČKA Jedan od najpoznatijih slučajeva namernog paljenja šuma bio je u Grčkoj u leto 2007. godine i leto 2018. godine. Stotine požara ugrozile su velike segmente stanovništva, čime su zvaničnici proglasili nacionalno vanredno stanje krajem avgusta. Požari su izazvali više od 7 milijardi dolara štete i zahtevalo skoro 70 života. Vlasti tretira mnogo od požara kao terorističkih akata, kao što je Španija prošlog leta. I, kao u Španiji, šumski požari postali su politički problem. Grčka vlada nije kapitulirala, ali izloženo je nekoliko ranjivosti, kao što je nedostatak koherentnog zadržavanja šumskog požara

M&S 14 (2019) 223

SJEDINJENE AMERI ČKE DRŽAVE Iako je tokom 2017. godine predsednik Donald Tramp uklonio klimatske promene sa liste pretnji nacionalnoj bezbednosti šumski požari su besneli tokom 2017. godimžne i 2018. godine kao do sada nezapamćeni tokom istorije. Štete su ogromne i velika je ugroženost rubnih naseljenih područja. SAD su i jedna od prvih zemalja gde je definisan ekološki terorizam i podignute prve optužnice za piroterorizam. Ministarstvo nacionalne bezbednosti SAD takođe smatra neke ekološke organizacije terorističkim. Na primer Front oslobađanja Zemlje, čiji su aktivisti od 1997. do 1999. naneli štetu od 40 miliona dolara u 33 izvedene akcije (palili su i uništavali kancelarije i vladinih institucija i različitih korporacija koje se bave eksploatacijom šuma. ISLAMSKA DRŽAVA Globalni rat protiv terorizma koji je počeo nakon 11.09.2001. godine je u proteklom periodu imao nekoliko faza. Zadnju fazu karakteriše «prelazak» na pojednostavljene metode. Džihadistička propaganda poziva se na korišćenje novog efikasnog oružja protiv «krstaša» - vatru. Za razliku od prethodnih napada gde je bila potrebno složeno planiranje operacije uz korišćenje raznog oružja vatra predstavlja jednostavno oružje čija upotreba može imati nesagledive posledica, kako ekološke tako i materijalne i ljudske. Teroristi Islamske Države su već preuzeli odgovornost za neke piroterorističke napade. Ovim piroterorizam kao i u slučaju Izraela poprima verski karakter koji se internacionalizuje. JUGOSLAVIJA Socijalistička Jugoslavija, bremenita teškim političkim nasleđem Drugog svetskog rata i sa brojnom i raznorodnom političkom emigracijom, nije bila imuna na pojave terorističkih dejstava inače učestalih u svetu tokom sedme i osme decenije 20. veka. Istorijat piroterorizma na ovim prostorima ima duboke korene i uglavnom se svodi na paljevine ekstremne emigracije u primorskim mestima. Tokom perioda “MASPOKA” sredinom sedamdesetih je zabeleđeno preko 30 podmetanja požara u šumskim predelima i od 340 slučajeva diverzija u 35 bila utvrđena sabotaža požarom. Karakteristični primeri piroterorizma su podmetanje požara u leto 1974 u Dalmaciji i sabotaže u skladištu farmaceutskih proizvoda u Ljubljani krajem 1974. i u požaru u Baru. [11] Hrvatska-proustaška a kasnije i albanska ekstremna emigracija bili su glavni nosioci političkog terorizma prema socijalističkoj Jugoslaviji. Pritom treba imati u vidu višedecenijsku pa i vekovnu tradiciju albanske i hrvatske borbe za nezavisnu državu, ponekad i svim sredstvima. Piroterorizam na ovim prostorima ima nacionalistički predznak. ANALIZA Ukratko smo pokušali dati odgovor na pitanja

1. Jesu li piroteroristi stvarna pretnja bezbednosti građana i države? – Jesu i to velika pretnja zbog ogromnog potencijala po bezbednost i pretnja za uništenje životnog okruženja, ogromnih ljudskih i materijalnih gubitaka i izazivanja straha kao primarnog cilja.

2. Koji kriterijumi moraju biti zadovoljeni da bi se neko delo smatralo terorističkim? – Kriterijumi se razlikuju od zemke do zemlje i u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom. primarno je koristiti opšteprihvaćene preporuke bez obzira što ne postoji dogovor oko definisanja terorizma i razdvojiti pojave paljevine i piroterorizma.

3. Koliko masovni mediji i vlada utiču na konstrukciju stavova o ovoj tematici? - Senzacionalizam, kojem teže novine, s ciljem šokiranja poguban je za kritičko sagledavanje problema, a zajedno s korištenjem službenih vladinih izveštaja predstavljaju plodno tlo za pojednostavljene interpretacije događaja i pridavanje etiketa osobama, koje je kasnije vrlo teško ispraviti. Masovni mediji imaju jednu od najvećih uloga u predstavljanju društvenih problema javnosti, njihovu ulogu u raspirivanju straha tako da je od ključne važnosti staviti pod kontrolu iste sa ciljem sprelavanja eskalacije problema. Teroristički napad 2001. godine doneo je mnoge negativne posljedice za celokupnu svetsko društvo, uključujući diskurs straha, posebne osjećaje i promjenu percpecije javnosti. To se posebno odnosi na pitanja ugrožavanja života, pogotovo terorističkim činovima, koja prožimaju celokupno društvo stvarajući anksioznost i prikazivanjem pretnji većima nego što one stvarno jesu. Povezivanje straha dominantno s terminom terorizma u medijima ima mnoge negativne posledice budući da sam jezik, kao primarno sredstvo u medijima kojim se opisuju neka dela i akteri koji nisu nužno teroristički, može dovesti do njihovog etiketiranja kao terorista. [12]

M&S 14 (2019) 224

Opasnost od piroterorizma ne sme biti iskorišten za lov na piroteroriste sa nacionalnim preznakom optuživanja kao što je u Hrvatskoj ili pak identifikacija piroterorista među migrantskom populacijom u Grčkoj. ZAKLJU ČAK Pretnja piroterorizmom znači da su šume i rastinje na otvorenom prostoru potencijalna opasnost po stanovništvo i kritičnu infrastrukturu. U radu je obrađen prikaz pojma terorizam i piroterorizam, njihove implikacije kao i evolucija i identifikacija u savremenom okruženju. Mediji kao jedan od najbitnijih faktora u kreiranju javnog mnjenja u poslednje vreme koriste pojam piroterorizma u dnevno-političke svrhe bez kritičkog preispitivanja. Zato je veoma bitno jasno definisati navedenu pretnju i pravilno izvršiti identifikaciju i sprečiti zloupotrebu. Svest o pretnji je od suštinskog značaja da se na svim nivoima (republički,lokalni) preduzmu adekvatne mere. Brza implementacija svesti, prevencije i zaštitnih mera ublažava efekte piroterorizma. Da bi se povećala svest o ugroženosti od piroterorizma vlada i agencije moraju sprovoditi kampanju za zaštitu od požara, a u šumarskoj službi trebalo bi se posvetiti velika pažnja ovoj pretnji. Prevencija i odvraćanje zasnovane na adekvatnim procenama ranjivosti pomoglo bi stručnim licima i adekvatnim službama da smanje rizik od piroterorizma. Jedno od rešenja je i primena sveobuhvatnog integrisanog modela zaštite na bazi GIS tehnologija koji bi implementirao i uvezao sve bezbednosne sektore sa ciljem povećanja bezbednosti imajući u vidu pretnju. LITERATURA [1] Kostić, M.: Direktne i indirektne štete od šumskuh požara, Magistarska teza, Fakultet zaštite na radu u Nišu, Niš 2014. [2] Štete u šumama za 2017. god. Republički zavod za statistiku. http://www.stat.gov.rs/sr-latn/vesti/20180604-stete-u-sumama-2017/?s=1304 pristupljeno dana 10.04.2019.god [3] Grupa autora (2008 - 2017): Bilten Šumarstvo u Republici Srbiji, Republički zavod za statistiku, Beograd. [4] http:www.undoc.org/undoc/terrorism_definition.html, 26.08.2017 pristupljeno dana 10.04.2019.god [5] Johnatan R. Vajt, Terrorism, Alexandria press, str. 23-25, Beograd 2004 . [6] Walter Lagner, The new terrorist fanaticism and arms of mass destruction, Phoenix press, page 11, London 2002. [7] Dragan Simeunović, Teorija politike, str. 43-44, Beograd 2002. [8] Jović, Radovan ; Savić, Andreja: Bioterorizam, biološki rat, biološko oružje, str. 20, Čigoja štampa, Beograd, 2005. [9] Future war-pyro-terrorism-the threat of arson induced forest fires as a future terrorist weapon of mass destruction, Robert Arthur Baird, master rad, 2004.god. [10] A fireline is defined as that portion of the fire upon which resources are deployed and actively engaged in suppression action. In a general sense, the working area around a fire according to www.for.gov.bc.ca/pab/publctns/glossary/F.htm [11] Jandrić, n. d. 43 AJ, Predsedništvo SFRJ, 803, fasc. 24–1975, 26. sednica, Neka aktuelna pitanja bezbednosti – izlaganje saveznog sekretara za unutrašnje poslove Franje Herljevića 18. mart 1975. www.for.gov.bc.ca/pab/publctns/glossary/F.htm [12] Pyro-Terrorism: Recent Cases and the Potential for Proliferation, Nick Deshpande, Royal Military College of Canada, 2009-god.

M&S 14 (2019) 225

BIOGRAFIJA AUTORA

mr Ivan Rančić Vojska Srbije, RViPVO Niš, Srbija ivan.rancic.srb @gmail.com Aktivni oficir Vojske Srbije. Doktorant na doktorskim studijama FZNR u Nišu, studijski program inženjerstvo zaštite na radu. Magistarsku tezu „Upravljanje rizikom od požara i obrazovanje kadrova u Vazduhoplovstvu i protivvazduhoplovnoj odbrani“ odbranio 2014. godine na Fakultetu Zaštite na radu u Nišu. Poslovima zaštite resursa (zaštite na radu, zaštite životne sredine i zaštite od požara) bavio sam se od 2003. godine do 2007. godine pored redovne dužnosti. Sada se bavim organizacionim poslovima u oblasti planiranja i upotrebe. Autor je ili koautor preko 15 naučnih radova objavljenih u naučnim časopisima i zbornicima naučnih konferencija. Učestvovao je u realizaciji nekoliko nacionalnih i međunarodnih naučnih skupova. Kao član asocijacije za bezbednost kritične infrastrukture realizovao je tokom 2019. god. međunarodne konferencije „Kritična infrastruktura odbrambene industrije“ i „Druga međunarodna konferencija o posledicama NATO bombardovanja“. BIOGRAPHY OF THE AUTHOR Mrs Ivan Rancic Army of Serbia, RViPVO Nis Serbia Active officer of the Serbian Armed Forces. Ph.D. in doctoral studies at FZNR in Niš, study program of occupational safety and health. Magisterial thesis "Fire risk management and training of personnel in the Air Force and Air Defense Defense" was defended in 2014 at the Faculty of Occupational Safety in Niš. I have been dealing with resource protection (occupational safety, environmental protection and fire protection) from 2003 to 2007 in addition to regular duties. Now I am engaged in organizational affairs in the field of planning and use. He is the author or co-author of over 15 scientific papers published in scientific journals and collections of scientific conferences. He participated in the realization of several national and international scientific meetings. As a member of the Critical Infrastructure Safety Association he realized in 2019. International Conference "Critical Defense Industry Infrastructure" and "Second International Conference on the consequences of NATO bombing".

M&S 14 (2019) 226

24 Slovenian language

Preliminary communication

Andrej Jerman, Ivan Erenda, Maja Meško, Mirko Marki č POKLICI PRIHODNOSTI V PROIZVODNIH PROCESIH AVTOMOBI LSKE INDUSTRIJE

V INDUSTRIJI 4.0 Povzetek V tem prispevku se osredotočamo na poklice prihodnosti v proizvodnih procesih. Izvedli smo študijo

primera iz slovenske avtomobilske industrije, saj je ta industrija ena izmed prvih, ki je sprejela smernice

Industrije 4.0 in se je že začela preoblikovati v pametno tovarno. Metoda intervjuja fokusne skupine je

bila izbrana kot metoda zbiranja podatkov. V našem vzorcu je sodelovalo šest udeležencev, managerji

avtomobilske družbe TPV v Sloveniji, ki so najbolj strokovni informatorji, zaradi njihovega strokovnega

znanja na temo študije. Ključni teoretični prispevki najdemo na seznamu poklicev prihodnosti, ki so

premalo raziskani, zlasti na področju pametne proizvodnje. Zato je identifikacija le-teh pomemben

teoretski prispevek te študije. Klju čne besede: poklici prihodnosti, proizvodni procesi, Industrija 4.0. UVOD

Izziv v prihodnosti bo prestrukturiranje delovnih mest, saj bodo nekateri manj zahtevni poklici hitro

izginili [1]. Povečanje produktivnosti, ki se doseže z uporabo pametnih tehnologij, namreč lahko

pomaga pri zagotavljanju delovnih mest in povečevanju povpraševanja potrošnikov z dodatnimi

dohodki (kompenzacijski učinek), vendar pa lahko uporaba novih proizvodnih tehnologij in procesov

uniči tudi delovna mesta (učinki odpuščanja). Obstaja skrb, da bo Industrija 4.0 dolgoročno pripeljala

do tehnološke brezposelnosti [2]. Relativno je to, da se bodo profili delovnih mest in zahtevane

kompetence na številnih delovnih mestih spremenili. Industrijske revolucije Sredi osemdesetih let 20. stoletja se je pričelo preoblikovanje "tradicionalne težke industrije" v

tehnološko razvojno usmerjeno gospodarstvo [3]. Procesi tehnološkega preoblikovanja so spodbudili

oblikovanje družbe znanja, ki pomembno vplivajo na organizacijske spremembe v smislu

preoblikovanja strategij, struktur in načinov upravljanja [4]. Spremembe so se pojavljaje v korakih, ki

bi jih lahko opisali tudi kot štiri korake industrijske revolucije.

Prva industrijska revolucija se je začela razvijati z letom 1760, ko je bila izumljena vodna in parna

energija (parni stroj – James Watt 1769), ki je omogočila prehod na strojno izdelavo izdelkov. To ja

zaznamovalo prvi upor preprostega kmečkega prebivalstva, ki ni razumelo takšnega načina razvoja časa.

Ljudje so se selili v industrijska središča, kjer so dobili zaposlitev. Delovna sila je bila nekvalificirana

in slabo plačana. Uveljavljale so se tudi ostale značilnosti na katerih temelji kapitalizem: zasebna

lastnina in blagovna produkcija, akumulacija kapitala, individualizem [5].

Druga industrijska revolucija se je odvijala od leta 1848 do leta 1905 prehod iz parnega stroja na motor

z notranjim izgorevanjem. V tem času je prišlo do mnogih novih odkritij na različnih področjih (kemije,

M&S 14 (2019) 227

biologije, fizike, medicine, avtomobilske industrije, letalstva, komunikacije). Glavni vir energije

postaneta nafta, plin in elektrika. Druga revolucija je doprinesla k večjemu priseljevanju, poživitvi

prometa, industrializaciji, ukinjanju carinskih zvez, nastanku delniških družb, bank, povezovanju

kapitala (kapital se seli tudi v tuje države) ter pojavu modernega kapitalizma [5].

V drugem desetletju 21. stoletja se pojavi tretja industrijska revolucija, ki prinaša nov tehnološki razvoj,

ki vključuje visoko robotiko. Ta ne vpliva le na migracijo delovnih mest, ki jo povzroča globalizacija,

temveč tudi na izgubo delovnih mest [6].

V Nemčiji je bil leta 2011 oblikovan nov koncept nemške gospodarske politike, ki temelji na

visokotehnoloških strategijah, imenovanih Industrija 4.0 [7]. Iz koncepta je bila postavljena četrta

industrijska revolucija, ki temelji na konceptih in tehnologijah, ki vključujejo kibernetsko fizične

sisteme, Internet stvari in Internet storitev [8], ki temeljijo na stalnih komunikacijah prek interneta, ki

omogoča neprekinjeno interakcijo in izmenjavo informacij, ne le med ljudmi in ljudmi ter stroji, temveč

tudi med samimi stroji [9]. Internetna preobrazba digitalne industrije še vedno poteka, umetna

inteligenca, veliki podatki in povezljivost kažejo na gotovost novega kroga digitalne revolucije [6].

Industrija 4.0 je trenutno ena izmed najbolj obravnavanih tem v akademskem svetu kot pa tudi v praksi

[10]. Štiri ključne komponente Industrije 4.0 predstavljajo kibernetsko fizični sistemi (povezave med

resničnim in virtualnim svetom), Internet stvari, Internet storitev in pametna tovarna. Strojna

komunikacija (ang. Machine to Machine - M2M) in pametni izdelki se ne upoštevajo kot samostojni

deli. Pomemben faktor predstavlja razvoj Interneta stvari, ki je omogočil komunikacijo in izmenjavo

znanja na nivoju strojne komunikacije, tako lahko govorimo o pojavu managementa znanja [11].

Industrija 4.0 je na poti in bo imela pomemben vpliv na popolno preobrazbo industrije, saj predstavlja

napredek na treh točkah [12]: - digitizacija proizvodno-informacijskih sistemov za načrtovanje upravljanja in proizvodnje,

- avtomatizacijski sistemi za pridobivanje podatkov iz proizvodnih linij in uporabo strojev in

- povezovanje proizvodnih obratov v celovito dobavno verigo - avtomatska izmenjava podatkov. Poklici v Industiji 4.0 Industrija 4.0 torej prinaša in bo prinesla proizvodnim organizacijam poleg sprememb glede tehnologije in organizacije še spremembe glede kadrov [13]. Poleg pozitivnega vidika Industrije 4.0, ki predstavlja učinek ustvarjanja vrednosti, ki vključuje tako povečanje učinkovitosti kot razvoj novih poslovnih modelov, se je potrebno zavedati, da imajo tehnološke spremembe tudi velik vpliv na kadre v organizaciji. Uporaba tehnologij v proizvodnih organizacijah spreminja organizacijo dela in ima znatni učinek na njihove kvalifikacije [14]. V prihodnosti se pričakuje porast delovnih mest kot so strojni

operaterji, vzdrževalci programske opreme, vzdrževalci strojne opreme [15]. Prav tako se bo povečalo število delovnih mest z visoko stopnjo kompleksnosti, kar ima za posledico potrebo po visoki stopnji izobrazbe. Procesi v proizvodnih organizacijah postajajo bolj zapleteni, kar vodi do povečanja števila delovnih mest z višjo izobrazbo in izgubo delovnih mest, ki zahtevajo nižje kvalifikacije [16]. Industrija 4.0 prinaša velike spremembe v delitvi dela med človekom in roboti, profili delovnih mest in v kompetencah, ki bodo nujno potrebne za opravljanje nalog, ki jih prinašajo nova delovna mesta. Z vidika kadrov je prvi korak k uspehu prehoda na pametne tovarne prepoznavanje ključnih kompetenc za bodoča delovna mesta. Organizacije morajo skrbno oceniti znanje in spretnosti ter prepoznati digitalne spretnosti med trenutno zaposlenimi kadri in nadalje prepoznati delovna mesta ter kompetence

M&S 14 (2019) 228

kadrov, ki jih trenutno v organizaciji nimajo [16]. Iz tega razloga smo si zastavili naslednje raziskovalno vprašanje: RV: Katera bodo pomembna nova delovna mesta v proizvodnih procesih avtomobilske industrije v Industriji 4.0? METODA

Uporabljen je bil kvalitativni raziskovalni pristop [17]. V okviru kvalitativnega pristopa je bila

uporabljena študija primera, z namenom da bi raziskali in pridobili razumevanje poglobljenega,

večplastnega in kompleksnega vprašanja, ki se pojavlja v resničnem življenju [18]. Študija primera je

bila izvedena v slovenski avtomobilski proizvodni organizaciji TPV. TPV je razvojni dobavitelj v

avtomobilski industriji z zgledno korporativno prakso na področju implementacije novih tehnologij.

Njihovi programi so razvrščeni v tri poslovne oddelke: vozila, prikolice in osrednja poslovna enota -

AvtoIN. Trenutno imajo v Sloveniji pet proizvodnih obratov in eno v Srbiji ter zaposlujejo več kot 1.200

ljudi [19]. Za zbiranje podatkov smo izbrali metodo intervjujev s fokusno skupino, saj ta ustvarja širši

razpon stališč in idej, kot bi jih lahko zajeli posamezni intervjuji [20]. Fokusna skupina je skupina

strokovnjakov, ki so jo izbrali raziskovalci, da bi razpravljali in komentirali izbrano temo. Zaradi

sinergističnega učinka so fokusne skupine produktivnejše od individualnih intervjujev [21].

V našem vzorcu je sodelovalo šest udeležencev, managerji avtomobilske družbe TPV v Sloveniji, ki so

najbolj strokovni informatorji, zaradi njihovega strokovnega znanja na temo študije. Fokusne skupine

obsegajo od šest do dvanajst udeležencev [22]. Podatki so bili zbrani z uporabo intervjuja, najpogosteje

uporabljeno metodo zbiranja podatkov. Namen in cilji raziskave so bili pojasnjeni intervjuvancem.

Intervju je trajal približno 90 minut.

Za namene naše raziskave smo uporabili metodo analize vsebine, da bi pridobili nova znanja na podlagi

primarnih podatkov. Podatke smo sistematično analizirali, iz njih iztisnili teme, vzorce in kategorije

[23]. REZULTATI Poklici prihodnosti Izvedli smo postopek kodiranja, iskanje pojmov in kategorij. Za povečanje zanesljivosti uporabimo tri

kodirnike za kodiranje intervjujev. Naša analiza je razkrila nove profile delovnih mest, predstavljene v

Tabeli 1. Tabela 1. Poklici prihodnosti v proizvodnih procesih v Industriji 4.0 nadzornik visokotehnoloških pametnih sistemov podatkovni analitik načrtovalec analitike procesov načrtovalec Interneta stvari načrtovalec prediktivnih sistemov vzdrževalec IKT sistemov vzdrževalec visokotehnoloških pametnih sistemov robotik programer mehatronik

Vir: lastni vir

M&S 14 (2019) 229

DISKUSIJA Poklici, ki bodo v prihodnosti nastali v proizvodnih procesih v avtomobilski industriji, so povezani s področjem oblikovanja, informatike in računalništva, vzdrževanja, robotike in mehatronike. Vgrajena mehatronika bo prevladala v industriji 4.0, saj bo hitrost obdelave in napredek pri programiranju vključeval mehaniko, elektroniko, programsko opremo in računalništvo, kar bo med drugim ustvarjalo vedno bolj učinkovito proizvodnjo. Mehatronski inženirji bodo zato morali postati interdisciplinarni strokovnjaki s poznavanjem različnih komponent in instrumentov, ki se ukvarjajo s proizvodnjo, kot so roboti, mehanski sistemi, aktuatorji, senzorji, krmilniki, računalniški sistemi in vgrajeni sistemi, hkrati

pa bodo morali razumeti programske jezike, potrebne za vodenje teh komponent in instrumentov [24]. Intervjujanci so tudi omenili, da se bodo pametni sistemi in oblikovalci Interneta stvari vse bolj iskani v pametnih tovarnah, da bi ustvarili pametne sisteme in arhitekture tehnologij Interneta stvari, kot je arhitektura 5C (povezava, pretvorba, kibernetika, spoznavanje in konfiguracija). Pametni sistemi, potem ko so načrtovani in izdelani, bodo potrebovali tudi nekoga, ki jih bo nadzoroval, in zato bodo nadzorniki visokotehnoloških pametnih sistemov prav tako pomemben poklic prihodnosti v proizvodnih procesih. Za analizo velikih podatkov bo potreben podatkovni analitik, ki bo usposobljen za uporabo zahtevanih metodologij in orodij, strokovnjak za informacijsko tehnologijo pa bo lahko programiral in konfiguriral podatkovne baze in računalniške grozde, ki so potrebni za analizo velike količine podatkov. Programerji bodo morali razumeti in programirati v različnih programskih jezikih. Po mnenju anketirancev se bo iskal tudi poklic procesni analitik, da bi lahko ugotavljali, kako je mogoče izboljšati ali ohraniti trenutne procese v pametnih tovarnah, na primer s pomočjo optimizacije ali avtomatizacije procesov. ZAKLJU ČEK Raziskava je osredotočena na razumevanje in raziskovanje koncepta Industrije 4.0 v avtomobilski

industriji v smislu obravnavanja poklicev prihodnosti. Po pregledu domače in tuje literature je bilo to

področje zaznano kot dokaj neraziskano in vredno poglobljene znanstvene obravnave. Na to temo je v

tujini malo raziskav, ki v glavnem vključujejo preglede literature na temo Industrije 4.0 in ne empirične

raziskave. Na tej podlagi lahko rečemo, da je raziskava dala pomemben prispevek k novemu znanju na

področju managementa kadrov. REFERENCES [1] Kane G. C., D. Palmer, A. N. Phillips in Kiron, D.: Is your business ready for a digital future?, MIT Sloan Management Review, 56, 2015(4), 37-44. [2] Hungerland F., J. Quitzau, C. Zuber, L. Ehrlich, C. Growitsch, M. C. Rische in Haß, H. J.: The digital economy, strategy 2030—wealth and life in the next generation, Berenberg, & Hamburg institute of international economics, Hamburg, 2015. [3] Alavi, M. in Leidner, E. D.: Review knowledge management and knowledge management systems: conceptual foundations and research issues, MIS Quarterly, 25, 2001(1), 107–136. [4] Aue, G., S. Biesdorf in Henke, N.: How healthcare system can become digital-health leaders. http://www.mckinsey.com industries/healthcare-systems-and-services/our-insights/how-healthcare-systems-can-become-digital-health-leaders (18. 10. 2017). [5] Hobsbawm E.: Obdobje revolucije, DZS, Ljubljana, 1968. [6] Lasi, H., Fettke, P., Kemper, H. G., Feld, T. in Hoffmann, M.: Industry 4.0, Business & Information Systems Engineering, 2014(6), 239-242.

M&S 14 (2019) 230

[7] Mosconi, F.: The New European Industrial Policy: Global Competitiveness and the Manufacturing Renaissance, Routledge, London, 2014. [8] Möller, D. P. F.: Guide to computing fundamentals in cyber - physical systems, Springer, Heidelberg, 2016. [9] Roblek, V., Meško, M. in Krapež, A.: A Complex View of Industry 4.0, Sage Open, 6, 2016(2), 1-12. [10] Foidl, H. in Felderer, M.: Research challenges of industry 4.0 for quality management, Lecture notes in business information processing, 2016(245), 121-137. [11] Dominici, G., Roblek, V. Abbate, T. in Tani, M.: Click and drive: Consumer attitude to product development: Towards future transformations of the drivingexperience, Business process management journal 22, 2016(2), 420-434. [12] Schlechtendahl, J., Keinert, M. Kretschmer, F. Lechler, A. in Verl, A.: Making existing production systems Industry 4.0-ready, Production Engineering, 9, 2015(1), 143-148. [13] Morlock, F., T. Wienbruch, S. Leineweber, D. Kreimeier in Kuhlenkoetter, B.: Industry transformation of manufacturing companies – maturity based migration to cyber-physical-manufacturing system, ZWF Zeitschrift fuer wirtschaftlichen fabrikbetrieb, 111,2016(5), 306-309. [14] Herzog, S., A. Sanders, T. Redlich in Wulfsberg, J.: Mitarbeiterqualifikation in der Smart Factory: Ansatzpunkte zum Qualifizierungsbedarf der Mitarbeiter ausgehend von neuartigen Geschäftsmodellen einer Smart Factory, ZWF Zeitschrift für wirtschaftlichen Fabrikbetrieb, 111, 2016(10), 653-657.

[15] Achenhagen, C. in Zeller, B.: Zukünftige Qualifikationsanforderungen im „Internet der Dinge“ in der industriellen Produktion. http://www.frequenz.net/uploads/tx_freqprojerg/Summary_indProd_final.pdf (6. 5. 2018.) [16] Hecklau, F., M. Galeitzke, S. Flachs, S. in Kohl, H.: Holistic approach for human resource management in Industry 4.0, Procedia CIRP, 2016(54), 1-6. [17] Yin, R. K.: Qualitative Research from Start to Finish, The Guliford Press, New York, 2011. [18] Crowe, S., K. Cresswell, A. Robertson, G. Huby, A. Avery in Sheikh, A.: The case study approach, BMC medical research methodology, 11, 2011(1), 100. [19] Opis podjetja TPV. https://www.tpv.si/si/kontakt/ (10. 11. 2018) [20] Krueger, R. A. in Casey, M. A.: Participants in a focus group, Sage Publications, ZDA, 2015. [21] Powell, R. A. in Single, H. M.: Focus groups, International journal for quality in health care, 8, 1996(5), 499-504. [22] Guest, G., Namey, E.in McKenna, K.: How many focus groups are enough? Building an evidence base for nonprobability sample sizes, Field methods, 29, 2017(1), 3-22. [23] Easterby Smith, M., R. Thorpe in Lowe, A.: Management research: An Introduction, Sage Publications, London, 2007. [24] Ollero, A., Boverie, S., Goodall, R., Sasiadek, J., Erbe, H. in Zuehlke, D.: Mechatronics, robotics and components for automation and control IFAC milestone report, Annual Reviews in Control, 2006 (30), 41-54.

M&S 14 (2019) 231

BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR

Andrej Jerman Ljubljanski potniški promet Ljubljana, Slovenija andrejjerman1@gmail.com Andrej Jerman je doktorski študent na Univerzi na Primorskem, Fakulteti za management. Diplomiral je na Fakulteti za poslovne in komercialne vede v Celju, magistriral je na Fakulteti za management Univerze na Primorskem. Zaposlen je na Ljubljanskem potniškem prometu, d.o.o. v Ljubljani. Njegovi raziskovalni interesi obsegajo področje managementa, Industrije 4.0 ter zdravega življenjskega slog. Objavil je že nekaj znanstvenih člankov na to temo. DATA ON CO-AUTHORS 2) Ivan Erenda, Ph.D. TPV, d.o.o Velika Loka, Slovenia I.Erenda@tpv.si 3) Maja Meško, Ph.D. Univerza na Primorskem, Fakulteta za management Koper, Slovenija maja.mesko@fm-kp.si 4) Mirko Marki č, Ph.D. Univerza na Primorskem, Fakulteta za management Koper, Slovenija mirko.markic@fm-kp.si

M&S 14 (2019) 232

25 Croatian language Professional paper

Marinko Đ. Učur

POLAZIŠTA U DOKUMENTIMA MOR OSNOVA SU SUVREMENE FUN KCIJE POSLODAVCA U ORGANIZACIJI ZAŠTITE NA RADU (POVODOM 100 GODINA OSNIVANJA I RADA MOR)

Sažetak 28.06.1919. potpisan je u Versaillesu ugovor o miru između Savezničkih i drugih sila i Njemačke. Pored ostalog, ona predstavlja akt o osnivanju Međunarodne organizacije rada (Dio XIII: članak 387-427 i Preambula Versaljskog ugovora, te odgovarajuće odredbe ugovora o miru, potpisane poslije I. svjetskog rata s Austrijom, Bugarskom i Mađarskom). XIII. dio Versaljskog ugovora smatra se Preambulom Ustava Međunarodne organizacije rada (MOR-a). Na zasjedanju održanom 10.05.1944. u Filadelfiji, usvojena je „Filadelfijska deklaracija“ kojom se obnavljaju, preciziraju i proširuju principi izraženi u Ustavu MOR-a 1919. godine. „…opći i trajni mir može se zasnivati samo na socijalnoj pravdi“ i „zahtjev da se uvjeti rada poboljšaju“ , jer velikom broju osoba „nanose nepravdu, bijedu i odricanje, koji stvaraju takvo nezadovoljstvo da se svjetski mir i sklad dovode u opasnost… , pa postoji hitna potreba da se ovi uvjeti poboljšaju“ (…radno vrijeme, …povoljni uvjeti rada, …zaštita radnika protiv općih ili profesionalnih bolesti i nesreća pri radu… i drugih sličnih mjera…“ , koje znače prihvaćanje „stvarno humanog sustava rada“ , pravde i humanosti.). Za okvir ovog rada posebno se naglašava takva organizacija i tehnologija rada, koje je, prvenstveno dužan „postaviti“ , održavati i nadzirati poslodavac, koje čine sastavni dio radnog procesa, osiguravaju radnicima fizički i moralni integritet, osobno dostojanstvo, socijalnu i ekonomsku sigurnost. Može se reći da nije u pitanju samo „tehnička zaštita“ koju osigurava poslodavac ali i država brojnim heteronomnim pravnim normama. To garantiraju brojna univerzalna vrela prava zaštite na radu, a posebno konvencije MORa, što čini sadržaj ovoga rada. Klju čne riječi: Ugovor o miru 1919; Međunarodna organizacija rada; organizacija i tehnologija rada; zaštita zdravlja i sigurnost na radu; konvencije i druga vrela prava zaštite na radu; funkcije poslodavca.

STARTING POINT IN THE DOCUMENTS OF THE ILO ARE THE BASICS ON THE CONTEMPORARY FUNCTIONS OF THE EMPLOYER IN THE ORGAN IZATION OF

PROTECTION ON WORK (ON THE OCCASION OF 100 YEARS OF ESTABLISHMENT AND WORK OF THE ILO)

Abstract 28.06.1919. a peace agreement was signed in Versailles between the Allied and other Slavs and Germany. Among other things, it is an act on the founding of the International Labour Organization (Part XIII: Articles 387-427 and the Preamble of the Versaian Treaty, and the relevant peace treaty provisions, signed after World War I with Austria, Bulgaria and Hungary). XIII. part of the Versaian Agreement is considered to be the Preamble of the Constitution of the International Labour Organization (ILO). At the session held on May 10, 1944 in Philadelphia, the "Philadelphia Declaration" was adopted, renewing, refining and extending the principles outlined in the ILO 1919 Constitution. "... general and lasting peace can only be based on social justice" and "the demand for work conditions to improve" as a large number of people "inflict injustice, misery and renunciation that create such dissatisfaction that world peace and harmony are in jeopardy ... , so there is an urgent need for these conditions to improve "(... working hours, ... favorable working conditions, ... protection of workers against general or occupational diseases and accidents at work ... and other similar measures ...", which imply the acceptance of a "really human work system" justice and humanity. For the purpose of this paper, special emphasis is placed on such organization and labor technology, which is primarily obliged to "set", maintain and supervise the employer, make it an integral part of the work process, provide workers with physical and moral integrity, personal dignity, social and economic security. It can be said that this is

M&S 14 (2019) 233

not just "technical protection" provided by the employer but also by the state with numerous heteronomous legal norms. This guarantees a number of universal powers of protection at work, and in particular the MOU conventions, which is the content of this work. Key words: Peace Treaty 1919; International Labour Organization; organization and labor technology; health and safety at work; conventions and other means of protection at work; employer functions. UVOD Predmet istraživanja Univerzalni propisi prava zaštite na radu (zaštite zdravlja i sigurnosti na radu) uređuju brojne pojmove, kategorije, institute i pravne odnose u tom pravu. Među inima je organizacija i tehnologija rada. To je predmet reguliranja konvencija Međunarodne organizacije rada (MOR-a) (Engl. International Labour Organization- ILO; franc. Organisation International du Travail- OIT), u skladu s poveljama, paktovima, pravnom stečevinom Europske Unije (EU), a na tome se temelje odredbe Ustava Republike Hrvatske i brojnih heteronomnih i autonomnih propisa u ovim odnosima. (Ustav Republike Hrvatske, „N.N.“ 82/01 do 85/10 : članak 140. „…međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske a po pravnoj su snazi iznad zakona…“ ; Konvencija MORa broj 155 (1981) o zaštiti na radu, zdravstvenoj zaštiti i radnoj okolini (22.06.1981.) „N.N.“- M.U. 2/54, 11/03). Provedbena politika sastoji se od projektiranja (radna mjesta, radna okolina, alati, strojevi, oprema, kemijske, fizikalne i biološke supstancije i agensi… i drugo). Mjere na razini poduzeća su: prema strojevima, prema radnicima, prema radnoj odjeći, pravnoj pomoći, obuci i suradnji, ali ne smiju biti na trošak radnika. Cilj istraživanja Pored konvencije MORa 155 (1981.) ista pitanja uređuje i Direktiva (smjernica) EEZ broj 391. (1989.) o „uvođenju mjera za poticaj poboljšanja zdravlja i sigurnosti radnika na radu“ , a odnosi se na „sve djelatnosti, javne i privatne oblike rada, izuzev vojske i policije.“(Konvencija MOR-a 155 (1981.) i Direktiva EU br. 391 (1981.) objavljene su u priručniku ŠOKČEVIĆ, S., Zaštita zdravlja i sigurnost na radu, Sindikalna akcija, Zagreb, 1995.) O drugim pravilima Zaštite na radu i njihovoj klasifikaciji postoje brojni stručni i znanstveni radovi.(UČUR, Marinko, NOMOTEHNIKA (u Radnom pravu i pravu zaštite na radu), Veleučilište, Rijeka, 2007.) [1] Hipoteze Svaki rad, više ili manje, u sebi nosi opasnosti za život i zdravlje radnika. Zaštita fizičkog integriteta radnika podrazumijeva sigurne uvjete rada koji se ostvaruju primjenom suvremenih, tehničkih, zdravstvenih, odgojnih i drugih mjera radi sprečavanja i otklanjanja opasnosti, štetnosti i ostalih uzroka koji mogu dovesti do ugrožavanja odnosno oštećenja čovjekova organizma na radu i/ili u vezi s radom. Zaštita moralnog integriteta podrazumijeva još sigurnije uvjete rada jer obuhvaća i sociološki aspekt zaštite na radu (radno i slobodno vrijeme, zaštita čovjeka od otuđenja, zaštita dostojanstva i drugo). Zaštita zdravlja i sigurnost na radu ulaze u osnovna prava i slobode. Zbog toga je nužna državna intervencija u propisivanju, primjeni (jer tehnika i tehnologija sve češće idu ispred propisa), u nadzoru i sankcijama zbog nepridržavanja mjera (i odredbi) o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu Zadaci „Poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tom pravo i dostojanstvo radnika.“ (Zakon o radu „N.N.“ 93/14 i 127/17; Zakon o zaštiti na radu „N.N.“ 71/19, 118/14; 94/18 i 96/18) Pod tim se podrazumijeva pravilno korištenje sredstava rada u organiziranom radu (ne samo u tehnološkom smislu). Ova i druga pitanja treba objašnjavati uz pomoć potpunijeg analiziranja sadržaja uvjeta rada. Uvjeti rada jesu: objektivni i subjektivni. Objektivne uvjete rada čine: sredstva za proizvodnju i rad. Njih se

M&S 14 (2019) 234

procjenjuje posebnim aktom poslodavca: procjenom rizika u zaštiti na radu. (Procjena rizika uređena je Pravilnikom o izradi procjene rizika „N.N.“ 112/14) MEĐUNARODNI PRAVNI OKVIR LJUDSKIH PRAVA: ZAŠTITE ZDRAV LJA I SIGURNOSTI NA RADU Ljudska prava priznata su u međunarodnom pravu i u normama unutarnjeg pravnog sustava. „Ljudska bića imaju ljudska prava na osnovi „prirođenog dostojanstva“ (razna građanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava iz kojih se izvode konkretna prava bez diskriminacije), u sadržaju kojega omogućava Deklaracija (univerzalna, opća) o ljudskim pravima koju je usvojila Generalna skupština OUN-a 1948. godine. (Povelja UN (26.6.1945.) „N.N.“- M.U. 15/93, 7/94; Opća deklaracija o ljudskim pravima (10.12.1948.) „N.N.“- M.U. 12/09. MOR-a ima funkcije „koje se odnose na međunarodno reguliranje uvjeta rada i sistema rada… , pa i u pogledu zaključivanja međunarodnih konvencija…“ . (Ustav MOR-a (ILO), Versailles, 28.06.1919. „N.N.“- M.U. 10/90, 53/91, 4/08). Polazište je u osnovnim načelima: rad nije roba (trgovina), pravo i sloboda govora i udruživanja; „bijeda ma gdje postojala predstavlja opasnost po blagostanje svih“ i socijalni dijalog predstavnika socijalnih partnera: radnika, poslodavaca i države, „u cilju unaprjeđenja zajedničke dobrobiti“. Među osnovne zadaće spada i „jednaka zaštita života i zdravlja radnika na svim poslovima“. Tu su i mjere za proširenje proizvodnje i potrošnje, … vođenje računa o „stupnju socijalnog i ekonomskog razvoja svake zemlje“ i drugo. („Filadelfijska deklaracija“ , MOR, 26. Konferencija u Filadelfiji 10.V.1944.; Ustav Svjetske zdravstvene organizacije „N.N.“ – M.U. 53/91, 5/00) Ljudska prava predstavljaju skup neotuđivih, nedjeljivih prava i sloboda koja pripadaju svim ljudima. Međunarodni odnosi u zadnjih stotinu godina su radikalno mijenjani, a u okviru ovog rada to se ocjenjuje od 1919., od osnivanja MOR-a sve do danas, s posebnim osvrtom na konvencije koje se odnose na uvjete rada, na zaštitu zdravlja i sigurnost na radu radnika. Kraj Drugog svjetskog rata označava početak internacionalizacije ljudskih prava i izgradnje međunarodnog sustava njihove zaštite zbog izuzetnog značaja poštovanja ljudskih prava za međunarodni mir i sigurnost. (Opća deklaracija o ljudskim pravima 10.12.1948- Generalna skupština UN, Rezolucija 217A (III) „N.N.“- M.U. 12/09). Izučavaju se dvije kategorije: građanska i politička prava te ekonomska, socijalna i kulturna prava. U kategorije ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, Deklaracija proglašava: pravo na socijalnu sigurnost, pravo na rad i zaštitu od nezaposlenosti, na jednaku plaću za jednak rad, pravo na standard života te sigurnost u slučaju nezaposlenosti, bolesti i invaliditeta (članak 7., 20., 23. Deklaracije… 1948.). Pored toga, u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima (1966.) zahtijeva se od država „da usvoje takve zakonodavne i druge mjere koje su potrebne da se oživotvore… utvrđena prava.“ Još je „precizniji“ Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. (Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (16.12.1966.) „N.N.“- M.U. 12/93; Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (16.12.1966.) „N.N.“- M.U. 12/93, koji utvrđuje brojna prava kao pravo na socijalno osiguranje, uz pravične i povoljne uvjete rada, zaštita posebnih kategorija i druga). Vijeće Europe je 5.11.1961. usvojilo Europsku socijalnu povelju u Torinu, a nakon utvrđene verifikacije stupila je na snagu 1965. godine. Nakon „Protokola“ 1988., 1991., 1995. i revizije 3.5.1996. smatra se svojevrsnim „Socijalnim ustavom“ Vijeća Europe. (LUBARDA, Branko, Europska socijalna povelja, Beograd, Pravni fakultet, Beograd, 2005. str.2.) [2]Osnovna prava utvrđena Europskom socijalnom poveljom su „polazište“ , „standard“ od kojega polaze države pri utvrđivanju socijalnih prava svojim propisima: pravo na rad, pravo na organizacije i kolektivno pregovaranje, pravo na socijalnu sigurnost i druga. Na drugim područjima donesene su posebne deklaracije i povelje. (Američka deklaracija o pravima i obvezama čovjeka, (2.05.1948. deveta međunarodna konferencija američkih država); Afrička povelja prava čovjeka i naroda (Org. Afričkog jedinstva, Nairobi, 27.6.1981.) i druge.) Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava (Vijeća Europe) uredila je sadržaj „nakon teških kršenja ljudskih prava- kojim je Europa pogođena tokom Drugog svjetskog rata“. Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, usvojena je 4.11.1950. (s naknadnim „Protokolima“). Obvezna je za države članice (potpisnice). Sadrži osnovna prava i slobode. Načela utvrđena Konvencijom bitna su za suštinska prava utvrđena konvencijom i za tumačenja njenog sadržaja. Propisuje „korpus“ prava i

M&S 14 (2019) 235

sloboda: zabranu prinudnog rada; sloboda udruživanja i zabrana diskriminacije po bilo kojem statusnom osnovu. Prema navedenim vrelima radnog prava i prava zaštite na radu u širim međunarodnim odnosima zaključiti je da međunarodno uređivanje uvjeta rada predstavlja najznačajniju djelatnost međunarodnih subjekata koji uređuju, realiziraju i zaštićuju radne odnose u zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu. To čini i MORa (ILO) u Konvencijama i preporukama kojima se na međunarodnoj osnovi uređuju uvjeti rada. Konvencije MORa su međunarodni ugovori posebne vrste. To je način i oblik unaprjeđivanja, uređivanja i unificiranja radnog zakonodavstva i zakonodavstva zaštite na radu. „Spisak“ ljudskih prava nije konačan. Navedeni dokumenti nisu „zatvorena knjiga“. To pokazuje i „dokazuje“ stoljeće postojanja MOR-a (ILO). Od 29.06.2019. (Versajskog ugovora o miru u Parizu), ova „specijalizirana organizacija u sustavu Društva naroda a kasnije UN-a“ razvija funkcije koje omogućavaju razvoj odnosa međunarodnog radnog prava i prava zaštite na radu i uređivanje odnosa toga prava, što nakon osnivanja MOR-a „odlučuje o čitavoj budućnosti civilizacije“ jer: - „rad nije roba, odnosno radna snaga ne smije više biti roba koja se kupuje i prodaje“ ; - „bijeda, gdje god postoji, predstavlja opasnost za napredak“ ; - „borbu protiv bijede i neimaštine treba voditi u sklopu svake države i uz ravnopravnu suradnju radnika i poslodavaca s vladama“ ; - „sloboda izražavanja i udruživanja prijeko je potreban uvjet za stalni napredak“ („Filadelfijska deklaracija“ 1944. (Povodom usvajanja- generalni tajnik MOR-a).-cit. UVJETI RADA I PROIZVODNI PROCESI Teorija definira uvjete rada kao objektivne i subjektivne. Objektivni uvjeti rada su sredstva za proizvodnju i rad. Oni determiniraju djelatnosti i vice versa (industrija, graditeljstvo, poljoprivreda, ribarstvo, šumarstvo, promet, zdravstvo i druge) u kojima postoji mogućnost nastanka ozljeda na radu, profesionalnih bolesti te poremećaja u procesu rada koji bi mogli izazvati štetne posljedice po sigurnost i zdravlje radnika. Subjektivni uvjeti rada odnose se na aktivnu sposobnost racionalno raditi primjenom živog rada. Uvjeti rada su fizičke, organizacijske, socijalne i pravne naravi. Uvjeti rada fizičke naravi prvenstveno se odnose na zaštitu na radu (u svim odnosima), stanje zdravlja radnika, radno vrijeme (njegova organizacija i drugo). Ti uvjeti rada (fizičke naravi) su dio svakog procesa rada kod svakog poslodavca, jer i Zakon o zaštiti na radu određuje zaštitu na radu kao sastavni dio proizvodnje. Istina, to više naglašavaju i objašnjavaju uvjeti rada organizacijske naravi (uvjeti i organiziranja radnog mjesta, radnog okoliša i okoliša u širem smislu). Radno mjesto čine sredstva s kojima se radi, alati i materijali, živa snaga, znanja i sposobnosti radnika u obavljanju radnih operacija i sve što ulazi u tehnološki proces. Uvjeti rada socijalne naravi su odmori, dopusti, dobrobit radnika, socijalne službe u korist radnika, a uvjeti rada pravne naravi odnose se na zaposlenje, radni odnos i njegova stabilnost, plaća i naknade, raspored na radno mjesto, kretanje u radnom odnosu. Diferencijacija kao obilježje radnog prava i prava zaštite na radu temelji se na navedenim objektivnim i subjektivnim uvjetima rada, tržišnoj objektivnosti i dr. (Tako i TINTIĆ, Nikola, Radno i socijalno pravo, knjiga prva: Radni odnosi (I), Narodne novine, Zagreb, 1969. str. 11.) [3] Slobodno se može reći da nema niti jednog propisa kojim se uređuju radni odnosi i odnosi zaštite na radu, bez obzira na njihovu klasifikaciju, prostorno i vremensko važenje, a da ne uređuje makar „dio“ navedenih uvjeta rada. Najveći teret ima poslodavac kojemu propisi naređuju da mora održati najveći stupanj fizičkog, društvenog i socijalnog blagostanja radnika različitih zanimanja i zvanja. Taj teret povećavaju mjere posebne zaštite „posebno zaštićenih osoba“ (žena, žena trudnica, žena koje su nedavno rodile, žene-dojilje, maloljetni radnici, invalidi, stariji radnici i dr.). Sve procjene, atesti i druge mjere poduzimaju se preventivno (ili prvenstveno preventivno) da se radniku osigura njegov fizički i moralni integritet, a to znači njegov život i zdravlje i normalno obavljanje životnih funkcija, osobno dostojanstvo i osobnu sigurnost na radu, zaštitu života i zaštitu od narušavanja integriteta osobe. (UČUR, Marinko, Nomotehnika (u radnom pravu i pravu zaštite na radu) , Veleučilište, Rijeka, 2007.str. 177. i druge) [1]

M&S 14 (2019) 236

To potvrđuje i definicija zdravlja u Ustavu svjetske zdravstvene organizacije …“potpuno tjelesno, duševno i socijalno blagostanje i ne sastoji se samo u odsutnosti bolesti ili tjelesnih nedostataka.“ (Ustav svjetske zdravstvene organizacije (u Preambuli) – cit.) Nema suvremene organizacije rada i izvođenja radnog procesa bez suvremene organizacije zaštite na radu i vice versa. Tu neraskidivu vezu reguliraju, realiziraju i zaštićuju brojni subjekti u još brojnijim odnosima. Nezamjenjiva je uloga i mjesto pravila o uvjetima (zahtjevima) kojima moraju udovoljiti sredstva rada i objekti namijenjeni za rad. Tu obvezu ima poslodavac u nabavci, korištenju i održavanju sredstava rada i osobnih zaštitnih sredstava, kao i u radnim postupcima i ispitivanju radnog okoliša. Taj proces ne može biti završen i zadovoljavajući (potpuno). To nisu „privremena gradilišta“ niti „spoznate“ opasnosti „opasnih radnih tvari“ , ad hoc spašavanja i evakuacija, jer su „suvremeni“ samo ako su novi u novim procesima koje stvara čovjek na radu jer njemu pripadaju sredstva i mjere u zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu. U pitanju su djelatnosti (aktivnosti) koji počivaju na: organizaciji rada, ekonomici rada, ergonomiji, psihologiji rada, sociologiji rada, ekologiji, medicinskim znanostima, informatici i drugima (tehničkim, tehnološkim, andragoškim i dr.) koje omogućavaju otkrivanje i otklanjanje opasnosti i štetnosti što ugrožavaju život i zdravlje osoba na radu i utvrđivanje mjera, postupaka i pravila da bi se smanjile ili uklonile opasnosti i štetnosti u radnom okolišu, napori, mehaničke opasnosti, opasni grupni, pojedinačni rad i drugo što čini i stvara proces rada. Najznačajnija vrela prava zaštite na radu garantiraju „svakome zadovoljavajuće uvjete rada“ , „pravedne i povoljne uvjete rada“ („zdrave i sigurne uvjete rada“) , „jednaku zaštitu života i zdravlja radnika na svim poslovima“ , pa to ne smije ostati samo načelo ili norma u tim vrelima. (Opća deklaracija o pravima čovjeka (1948.) ; Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima; Ustav MOR-a (ILO) i drugi navedeni u ovom radu.). AKTIVNOSTI MOR-a U „TEHNI ČKOJ ZAŠTITI NA RADU“ I OBVEZE POSLODAVCA U PROCESU RADA U ZAŠTITI ZDRAVLJA I SIGURNOSTI NA RAD U U cilju osiguravanja zadovoljavajućih zdravstvenih i sigurnosnih uvjeta radnicima u sredini u kojoj radnik radi te donošenja odgovarajućih mjera kojima se to ostvaruje, naglašena je aktivnost MOR-a (ILO) u normativnoj aktivnosti putem konvencija i preporuka, a posebno u „tehničkoj zaštiti na radu“. To se zaključuje i iz ovih dokumenata: - zaštita na radu s fosforom (Prva Konvencija 1906. o uporabi fosfora, naknadno uvrštena u normativnu aktivnost MOR-a) u Preporuci br. 6. iz 1919. ; - zaštita na radu cinkovim bojama (prvo za žene i djecu) Preporukom br. 4. iz 1919. i 1921., a zatim i Konvencijom br.13. o uporabi cinka pri bojanju; - rad s velikim koletama koje se prevoze brodom, Konvencija br. 27. iz 1929.; - rad s ionizirajućim zračenjem: Konvencija br. 115. (1960.) i Preporuka br. 114. (1960.); - rad strojeva na mehanički pogon: Konvencija i Preporuka 1929. i 1963.; - ručni prijenos tereta: Konvencija 127 (1967.) i Preporuka (1967.); - o građenju: Konvencija br. 62 (1937.); Preporuke 53., 54., 55. i 56. (1937.); - o noćnom radu u pekarama: Konvencija br. 20 (1925.); - o higijeni rada u trgovinama i uredima: Konvencija br. 120 (1964.) ; - brojne konvencije o pomorcima i druge. (UČUR, Marinko, LALETA, Sandra, Konvencije Međunarodne organizacije rada (s komentarima) TIM- press, Zagreb, Pravni fakultet, Rijeka, 2007. ; UČUR, Marinko, Radnopravni status pomoraca, Sveučilište, Pravni fakultet, Rijeka, 2003.) [4] Pored navedenih konvencija i preporuka koje izravno uređuju sredstva i djelatnosti (proces rada) i obveza poslodavca u zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu, brojne su i druge, koje neizravno djeluju na te odnose: o nezgodama na poslu, o medicini rada, socijalnim službama, o socijalnim pravima radnika, o socijalnom partnerstvu i druge.

M&S 14 (2019) 237

PRAVNA STEČEVINA EU NASTAVAK AKTIVNOSTI MOR Tehnika i tehnologija „idu ispred“ propisa, razvoj gospodarstva i znanstvena dostignuća determiniraju norme, standarde, mjere i aktivnosti u zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu. To nastoje pratiti propisi i na drugim prostorima kao i u EU i državama članicama i drugim na EGP-u. To je vidljivo i u odredbama Zakona o zaštiti na radu. (Zakon o zaštiti na radu „N.N.“ 71/14, 118/14, 94/18, 96/18 i direktive EU (i Vijeća) koje su tim Zakonom preuzete u pravni sustav Republike Hrvatske: članak 2.). U navedenim relacijama i prostoru, posebno treba istaći Konvenciju o temeljnim pravima i slobodama, Europsku socijalnu povelju, Povelju EZ o temeljnim socijalnim pravima radnika („N.N.“ 37/91); Direktivu EZ br. 391 (1989.) o uvođenju mjera za poticanje unaprjeđivanja sigurnosti i zaštite zdravlja radnika na radu i brojne druge s kojima moraju biti usklađeni nacionalni propisi „o sprječavanju opasnosti na radu“ (u smislu značenja pravne stečevine EU, acquis communataire). Za okvir ovoga rada to su direktive o osiguranju minimalnih zahtjeva za sigurnost i zdravlje; o minimalnim zahtjevima za radna mjesta i druga. (Sporazum između Vlade Republike Hrvatske i Komisije EU… od 9.9.2000. („N.N.“- M.U. 3/11 i 9/11… , Ugovor između članova EU i RH o pristupanju RH Europskoj Uniji… „N.N.“ –M.U. 2/12 do 3/16). Vrelo je u preambuli Povelje o temeljnim pravima Europske Unije koja počiva na „svom duhovnom i i moralnom nasljeđu“ , na „nedjeljivim, univerzalnim vrijednostima ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti… solidarnosti… na načelima demokracije i vladavine prava…“. EU „podupire djelatnost država članica u područjima poboljšavanja… radne okoline radi zaštite zdravlja i sigurnosti radnika…“. To se odnosi i na i primarna i sekundarna vrela prava EU. Prevlađujuća mišljenja (i odluke Europskog suda) bliže su stavu o izravnoj primjeni sekundarnih vrela prava EU (o subjektivnim pravima pravnih subjekata, npr.), inače se potrebna neznatna pojašnjenja („preciziranja“) u nacionalnom zakonodavstvu. Kao što je poznato, Konvencije MOR-a se izravno primjenjuju ratifikacijom u određenoj državi (i objavu o tome). Direktive su nadređene nacionalnom (državnom) propisu. Ono je prevlađujuće shvaćanje da su vrela prava EU za države članice važnija od „međunarodnih ugovora“ , jer su „europski propisi“ dio pravnog sustava država članica. Međutim, po Ustavu RH, međunarodni ugovori su „pop pravnoj snazi iznad državnog propisa.“ Konvencije MOR-a su svojevrsni međunarodni ugovori. (Ustav RH: cit: vidi članak 141.) Ostavimo (privremeno) po strani ove teoretske ( i druge) polemike (rasprave) o „hijerarhiji“ navedenih propisa (pravnih pravila) sve dok nema evidentne kolizije u njihovom sadržaju koji se odnosi na zaštitu zdravlja i sigurnost na radu (kako su u ovom radu navedena kao temeljna ljudska prava). To tim više što je neosporno jedno od temeljnih načela radnog prava odnosno prava zaštite na radu: načelo zaštite osobe na radu. (TINTIĆ, Nikola, Radno i socijalno pravo- cit.: članak 96. I dalje) [3] ZAKLJU ČAK U dugom stoljeću, praćeno dramatičnim geopolitičkim, ekonomskim, socijalnim, kulturnim, institucionalnim i brojnim drugim promjenama, svaki od tih i svi zajedno čimbenika utjecali su na položaj rada i radnika. Bez rada i radnika se nije moglo (i ne može), ali ni rad ni radnici nisu bili prioritetni u navedenim i drugim odnosima. Različito su se razvijale gospodarske i druge djelatnosti na različitim područjima i razinama. Različito su se razvijali brojni aspekti rada, zapošljavanja, tržišta rada, organizacije rada, tehnologija rada, uvjeta rada (u najširem smislu riječi), rad u ratu i miru, socijalnog partnerstva, reguliranja i ostvarivanja kolektivnih i individualnih radnih odnosa, zaštite zdravlja i (ne)sigurnosti na radu, industrijske akcije, sporovi i traženje načina za zaštitu interesa radnika ali i poslodavaca. Zaštita zdravlja je opće ljudsko pravo, a u odnosima sigurnosti na radu postavlja se (uređuje, ostvaruje i zaštićuje) radi potpune fizičke, moralne i socijalne dobrobiti radnika. Nema sigurne djelatnosti i posla, radnog mjesta i okoliša. Zaštita zdravlja i sigurnost na radu ne mogu biti završen proces i odnos… Budućnost će zahtijevati viši standard uvjeta rada (a prvenstveno viši standard zaštite zdravlja i sigurnosti na radu).

M&S 14 (2019) 238

Okvir čine odredbe Ustava („zakona nad zakonima“), pravna pravila Ustava MOR-a i drugih univerzalnih vrela radnog prava i prava zaštite na radu, odredbe ratificiranih, objavljenih i važećih konvencija MOR-a, primarnih i sekundarnih vrela prava EU, te državnih heteronomnih propisa različitog vremenskog važenja odnosno autonomnih propisa poslodavaca i sindikata. Obveze poslodavaca u ovim odnosima su trajne, zahtjevne, nezamjenjive, odgovorne, skupe, uređene pravnim normama svih klasifikacija determinirane djelatnošću poslodavca koju poslodavac realizira u pravnom prometu (pogotovo u „posebnim uvjetima rada“). Posebne obveze poslodavca odnose se na zaštitu mladeži, žena, radnika s umanjenim radnim sposobnostima i starijih radnika, kao i na organizaciju radova u vodi, vlazi, na visinama, na hladnoći, rad noću, u prašini, na teškim poslovima i drugima gdje postoji veća opasnost od ozljeđivanja, bolesti i slično. Trajan je zadatak i obveza poslodavca u vezi s korištenjem sredstava rada, radnih postupaka, osobnih zaštitnih sredstava, uvođenjem novih tehnologija i opreme, zaštita radnog okoliša, ispitivanja strojeva i uređaja s povećanim opasnostima; privremenim i zajedničkim gradilištima; provođenje zaštite od požara, evakuaciju i spašavanje; pružanje prve pomoći i medicinske pomoći; s radom službi medicine rada i zdravstvenim nadzorom; odnos prema tijelima nadzora, vođenju evidencija i čuvanje podataka. Obveze i prava radnika brojne su i složene. Radnik radi po uputama poslodavca i lege artis. Upućuju na potrebu sveobuhvatnosti, profesionalnosti, konkretnosti i ažurnosti. Naučni (znanstveni) i tehnički (tehničko- tehnološki) razvoj treba promatrati u njihovoj povezanosti, međuzavisnosti i međusobnoj interakciji. Naučno- tehnička revolucija označava promjene u oblasti kemije, energetike, elektronike, automatike, prometa, kozmonautike, pogonskoj industriji (u najširem smislu) a obuhvaća automatizaciju, kompjuterizaciju, kibernetizaciju i drugo u primjeni znanosti i znanstvenih metoda. Od manufakture preko strojne obrade do najmodernijih suvremenih tehnologija stvaran je potpuno drukčiji sustav odnosa u svim oblastima pa i u zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu. To je zakonitost u tim odnosima u opće- društvenom razvitku u svijetu. Danas sve zemlje svijeta čine goleme napore da što više koriste dostignuća naučno- tehničkog progresa i „rade na stvaranju novih tehnika, tehnologija i organizacije, vodeći računa da su svi elementi u tome međusobno uvjetovani i nalaze se u međusobnoj interakciji, u stalnom kretanju i uvažavajući da svaki čimbenik ima svoj stupanj, ulogu u tom cjelovitom sistemu.“ Kako, onda da to prati aktivnosti, mjere i sredstva u zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu? Prava na život i zdravlje su prirodna ljudska prava, a ona „žive vječno“. (PEROVIĆ, Slobodan, Besede sa Kopaonika, Beograd, 2013. str. 10 i druge). Njihovo uređivanje, ostvarivanje i zaštita moraju biti „vođeni autoritetom uma…“ , kao „uzor prema kome će se pozitivno pravo upravljati ili korigirati.“ Ona su univerzalna, pravedna i stalna. To su „stožeri pravne i moralne civilizacije…“. Oni čine dio „integriteta svih ljudskih prava“. Tako treba „objašnjavati“ temelje tih prava i odnosa kako ih utvrđuje Ustav MOR-a, koji ih utvrđuje u minimumu i omogućava da se brojnim drugim pravnim normama preciziraju (konkretnije urede) koristeći načelo povoljnijeg prava za radnika (in favorem laboratores) na postavkama MOR-a. To se odnosi i na obveze i odgovornosti poslodavca u organiziranju i realiziranju procesa rada. LITERATURA [1] UČUR, Marinko, Nomotehnika (u radnom pravu i pravu zaštite na radu) , Veleučilište, Rijeka, 2007. [2] LUBADA, Branko, Europska socijalna povelja, Beograd, Pravni fakultet, Beograd, 2005. [3] TINTIĆ, Nikola, Radno i socijalno pravo, Narodne novine, Zagreb, 1969. [4] UČUR, Marinko, LALETA, Sandra, Konvencije MOR-a, TIM- press, Zagreb, Pravni fakultet, Rijeka, 2007.

M&S 14 (2019) 239

BIOGRAFIJA AUTORA

Prof. dr.sc. Marinko Đ. Učur je sveučilišni profesor i znanstveni savjetnik u trajnom zvanju. Autor je nekoliko desetina udžbenika, knjiga i drugih priručnika, prvenstveno iz Radnog i socijalnog prava, Prava zaštite na radu, Pomorskog radnog prava i Nomotehnike. Urednik je zbornika, udžbenika i stručnih knjiga. Recenzent je udžbenika i stručnih djela. Mentor na svim stupnjevima akademskog obrazovanja iz navedenih disciplina.

M&S 14 (2019) 240

26 Croatian language Conference paper

Sanja Zambelli

POSLOVNI PROCESI U VISOKOM OBRAZOVANJU Sažetak Procesna orijentacija predstavlja novu poslovnu filozofiju koja povezuje dijelove poduzeća u jednu cjelinu. Stoga je razumijevanje procesnog pristupa od izuzetne važnosti za poslovanje u današnjim tržišnim uvjetima. Procesni pristup uključuje sustavne definicije i upravljanje procesima i njihovim međudjelovanjem kako bi se ostvarili namjeravani rezultati u skladu sa politikom kvalitete i strateškim smjerom organizacije. Rad se bavi istraživanjem poslovnih procesa u visokoškolskim institucijama u Republici Hrvatskoj. U okviru istraživanja provedena je studija tj. anketno istraživanje o zadovoljstvu dionika visokog obrazovanja poslovnim procesima nakon uvođenja norme ISO 9001:2015. Rezultati istraživanja pokazuju kvalitetu definiranih temeljnih poslovnih procesa u visokoškolskim institucijama, rizike koji se u procesima pojavljuju, načine njihovog otklanjanja i predlažu se mjere za poboljšanje. Upravo je trajno poboljšavanje sustava upravljanja kvalitetom osnovna zadaća u visokom obrazovanju, koja se ostvaruje pravilnim upravljanjem poslovnim procesima i upravljanjem rizicima, a kvaliteta je temeljna vrijednost kada su u pitanju svi poslovni procesi. Klju čne riječi: poslovni procesi, kvaliteta, upravljanje kvalitetom, ISO 9001:2015, visoko obrazovanje.

BUSINESS PROCESSES IN HIGHER EDUCATION Abstract Process orientation is a new business philosophy that connects business organisation departments into one whole. This is why the understanding of the process approach is of exceptional significance for doing business in market conditions nowadays. The process approach includes system definitions and management of processes and their interactions, in order to accomplish the intended results (outputs) in accordance with the quality policy and strategic direction of the organisation. The paper deals with the research of business processes in higher education institutions in the Republic of Croatia. As part of the research, a study has been carried out, namely, a survey on the satisfaction of stakeholders in higher education with business processes following the introduction of the ISO 9001:2015 standard. The results of the survey show the quality of defined fundamental business processes in higher education institutions, risks that occur in processes, ways to eliminate them, also proposals of measures for improvement. It is the continual improvement of the quality management system that is the primary objective in higher education, to be achieved by the correct business process management and risk management, quality being the fundamental value when all business processes are concerned. Key words: business processes, quality, quality management, ISO 9001:2015, higher education.

M&S 14 (2019) 241

UVOD Visoko obrazovanje, znanost i inovacije od ključne su važnosti za poticanje ekonomskog rasta i globalne konkurentnosti. Osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju u Republici Hrvatskoj temelji se na Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (2003.) [10] i Pravilniku o mjerilima i kriterijima za vrednovanje kvalitete i učinkovitosti visokih učilišta i studijskih programa (2004.). Kvaliteta u znanosti i visokom obrazovanju predstavlja višedimenzionalan i dinamičan koncept u kojem se naglasak stavlja na udovoljavanje općeprihvaćenim standardima i očekivanjima društva u cjelini uz težnju ka stalnom unapređenju svih procesa i njihovih ishoda. [11] Sustav upravljanja kvalitetom na visokoškolskim institucijama upravljački je sustav svih djelatnosti (nastavne, znanstvene, stručne i administrativno – tehničke) koje su u poslovanje implementirali važeće zakone Republike Hrvatske, međunarodne sporazume i konvencije, zahtjeve međunarodne norme ISO 9001:2015 kao i svoje vlastite specifikacije i standarde izvedbe posla. Upravo uvođenje sustava kvalitete sukladnog normi ISO 9001 trebalo bi dovesti do neprekidnog poboljšavanja kvalitete i povećanja zadovoljstva kupaca i svih zainteresiranih strana. Iako uvođenje sustava upravljanja kvalitetom zahtijeva značajna ulaganja ljudskih i materijalnih resursa, to se konačno odražava u dugoročnoj koristi za organizaciju. Sam proces osiguravanja kvalitete mora biti usmjeren na sve interesne skupine odnosno dionike sustava visokog obrazovanja, u prvom redu studente, njihove roditelje, zatim poslodavce, nastavnike, zaposlenike, državne institucije i društvo u cjelini, kako bi se zadovoljili njihovi zahtjevi i dogovoreni standardi.[6] S obzirom na želju europskih društava da postanu društva zasnovana na znanju, visoko obrazovanje je ključan dio društveno-ekonomskog razvoja i razvoja kulture. U isto vrijeme porast potražnje za vještinama i kompetencijama zahtijeva od visokog obrazovanja da na ove potrebe odgovori na nov način. Izgradnjom vlastitog sustava upravljanja kvalitetom visokoškolske institucije osiguravaju pretpostavke za uspješno upravljanje poslovnim procesima, a korisnicima i ostalim zainteresiranim stranama jamči visoku kvalitetu usluge. TEORIJSKI PRISTUP POSLOVNIM PROCESIMA Proces se definira kao „jedan ili više zadataka koji pretvaraju skup inputa u specifičan skup outputa (roba ili usluga) za drugu osobu (kupca) ili proces, kroz kombinaciju ljudi, procedura i alata”.[5] Proces može biti „skup aktivnosti ili funkcija koji dovodi do nekog kraja ili rezultata“. [2] “Procesni pristup implicira zaokret prema kupcu, jer su procesi sredstvo kojim organizacija proizvodi potrebnu vrijednost za svoje kupce”.[3] Prema tome, promatranje organizacije kao mreže procesa prikazuje interne i eksterne međusobne veze koje konačno generiraju proizvode i usluge. Prema Evansu: “Proces je postupni slijed aktivnosti, čija je namjena stvaranje određenih učinaka za kupce (korisnike, potrošače), kao što su fizički proizvodi, usluge ili informacije. Proces je specifična kombinacija strojeva, operatora, radnih metoda, materijala, alata (oruđa, pomagala) i čimbenika okoline, čijim se zajedničkim djelovanjem pretvaraju inputi u outpute.” [4] Procesni pristup bazira se na postavci da je za učinkovito funkcioniranje organizacije nužno utvrditi njene međusobno povezane radnje (procese) te njima upravljati na jednostavan, učinkovit i efikasan način. Pretpostavka pri identificiranju procesa je da ciljevi jasno izražavaju ono što treba dugoročno postići (npr. pet godina) i da je svakom cilju pridružen podskup ciljeva koje treba postići u kratkom roku (jedna do dvije godine). S ovako jasnim zadatkom postaje moguće definirati procese putem kojih će se postići ciljevi. [7] Međunarodna norma ISO 9001:2015 temelji se na procesnom pristupu koji uključuje Demingov krug kvalitete (Plan-Do-Check-Act) uz uvažavanje rizika. Interakcija PDCA metodologije i procesnog pristupa čine bit sustava upravljanja kvalitetom prema normi ISO 9001. Neprekidnim ponavljanjem radnji planiraj - P (eng. plan), učini - D (eng. do), provjeri - C (eng. check) i djeluj - A (eng. act) za svaki identificirani poslovni proces ili podproces neke organizacije stvaraju se preduvjeti za ostvarivanje konačnog cilja, a to je neprekidno poboljšanje ukupne učinkovitosti uspostavljenog sustava. Načelo koje je direktno vezano i koje se temelji na procesnom pristupu upravljanja organizacijom je načelo kontinuiranog unapređivanja, a ono je bazirano na činjenici da je stalno poboljšavanje sveukupnih radnih sposobnosti organizacije krajnji cilj svake organizacije s uspostavljenim sustavom upravljanja

M&S 14 (2019) 242

kvalitetom. Metodologija se temelji na prethodno primijenjenom procesnom pristupu i činjenici da se s identificiranim poslovnim procesima poduzimaju radnje koje opisuje Demingov krug kvalitete. Slika 1. PDCA krug i slijed međusobno povezanih procesa Izvor: Poslovnik kvalitete prema normi ISO 9001:2015 [9] Demingovo poučavanje uključivalo je više tehnika i metodologija za upravljanje procesima, kao i filozofiju da je za kvalitetu odgovoran svaki pojedinac u organizaciji. Tražio je da njegove seminare o kvaliteti sluša i najviša uprava, odnosno top management jer su u protivnom sva njegova predavanja i seminari uzaludni. Svi njegovi radovi bili su usmjereni na unapređenje kvalitete i svih aktivnosti u organizacijama. Namjena mu je postizanje promjena i unapređenja, a trebalo bi ga ponavljati ponovno i ponovno kako bi se ostvarilo konstantno unapređenje. Njegova teorija temeljila se, između ostalog i na učenju kako se greške koje se pojavljuju u proizvodnom procesu ne smiju tolerirati te da je potrebno stalno težiti ka usavršavanju svih korporacijskih segmenata. Svi procesi nemaju istu vrijednost. Neki procesi su važniji od drugih zbog njihovog kritičnog utjecaja na organizaciju. Određeni procesi označavaju način na koji će tvrtka ispuniti svoje ciljeve, svoju misiju i postići svoju viziju. Termin “temeljni” core označava one procese koji su ključni za uspjeh tvrtke. Sposobnost tvrtke da jasno definira, razumije i poboljša svoje temeljne procese postaje strategijsko oružje na konkurentskom tržištu. Temeljni poslovni procesi koji bitno utječu na razinu kvalitete usluga u visokoškolskim institucijama su: nastava, znanstveno-istraživački rad, poslovi knjižnice, izdavačka djelatnost, poslovi informatičke potpore, pravni, opći i tehnički poslovi i financijsko računovodstveni poslovi.

ODGOVORNOST UPRAVE FAKULTETA

KORISNICI USLUGA i ostale zainteresirane strane STUDENTI GOSPODARSTVO

KORISNICI USLUGA i ostale zainteresirane strane

STUDENTI GOSPODARSTVO

ZADOVOLJSTVO

TRAJNO POBOLJŠANJE SUSTAVA UPRAVLJANJA KVALITETOM

UPRAVLJANJE RESURSIMA

REALIZACIJA USLUGE

MJERENJE, ANALIZA I POBOLJŠANJE planiraj

učini provjeri

USLUGE

Aktivnosti koje dodaju vrijednosti Tijek informacija

Legenda:

poboljšaj

M&S 14 (2019) 243

METODOLOŠKI ASPEKTI I REZULTATI ISTRAŽIVANJA Definiranje problema Predmet empirijskog istraživanja je utvrditi temeljne poslovne procese u visokoškolskim institucijama u Republici Hrvatskoj i rizike koji se pojavljuju za specifičan proces. Ciljevi istraživanja Osnovni ciljevi istraživanja jesu:

• Definirati temeljne poslovne procese u visokoškolskim institucijama u Republici Hrvatskoj • Procijeniti rizike za svaki proces • Navesti načine njihovog otklanjanja • Predložiti mjere za poboljšanje

Identificiranjem temeljnih poslovnih procesa mogu se zadovoljiti brojne potrebe. Prvo, temeljni procesi mogu poslužiti kao strategijsko oružje u postizavanju organizacijske misije i vizije orijentirajući se na važne poslovne segmente. Drugo, identifikacija temeljnih procesa može poslužiti u označavanju neefikasnosti u organizacijskoj strukturi. Treće, identifikacija temeljnih procesa može poslužiti u preusmjeravanju napora koji su prethodno bili usmjereni prema relativno nevažnim ciljevima. Pretpostavka pri identificiranju procesa je da ciljevi jasno izražavaju ono što treba dugoročno postići (npr. pet godina) i da je svakom cilju pridružen podskup ciljeva koje treba postići u kratkom roku (jedna do dvije godine). Sa ovako jasnim zadatkom postaje moguće definirati procese putem kojih će se postići ciljevi. Metodološki aspekti istraživanja Za mjerenje zadovoljstva koristi se metoda neposrednih kontakata i razgovora s korisnicima usluga, obradom i analizom evidentiranih pritužbi, kao i analizom rezultata provedenih studentskih anketa. Kvaliteta usluge u visokoškolskim institucijama ovisna je, između ostaloga, o mjerenjima, redovitim analizama i neprekidnim poboljšanjima u procesu nastave. Nadalje, utvrdit će se najznačajniji rizici sa kojima se suočavaju institucije visokog obrazovanja. Razmišljanje na temelju rizika omogućuje organizaciji uspostavu pravodobnih aktivnosti koje će spriječiti nastanak događaja koji nepovoljno utječu na ostvarenje poslovnih ciljeva. Utvrđivanje najznačajnijih rizika kojima se mora upravljati podrazumijeva prethodnu procjenu ukupne izloženosti riziku koja predstavlja ponderiranu vrijednost vjerojatnosti nastanka rizika i procjene učinka rizika na ciljeve (VNR x PUR). S obzirom da smo već prethodno definirali sedam temeljnih poslovnih procesa u visokoškolskim institucijama, u tablici 1 se navode najveći procijenjeni rizici za pojedine poslovne procese. Tablica 1. Najveći rizici poslovnih procesa u visokoškolskim institucijama

PROCES RIZICI

Nastava

Neuvođenje inovacija što rezultira smanjenom razinom kvalitete usluga u odnosu na druge

Kompetencije zaposlenika /neadekvatni standardi kvalitete

Ograničena kvaliteta postojećih usluga

Znanstveno -istraživački

rad

Gubitak ugleda u znanstvenoj zajednici

Nedovoljan broj znanstvenih projekata

Mali broj objavljenih znanstvenih radova

Izdavačka djelatnost

Rizik od gubitaka i neovlaštenog korištenja Neuvođenje inovacija Kompetentnost

zaposlenika

Informati čka podrška

Neuvođenje inovacija što rezultira smanjenom razinom kvalitete usluga u odnosu na druge

Zakašnjelo ili neuspješno uvođenje nove tehnologije

Neodgovarajuće vještine ili kompetentnost zaposlenika

Knjižnica

Rizik od gubitaka i neovlaštenog korištenja Neuvođenje inovacija Kompetentnost

zaposlenika Pravni, opći

poslovi i tehnički poslovi

Rizik nepridržavanja zakona, politika i procedura

Rizik pojave rasipanja, neučinkovitosti i nedjelotvornosti

Neodgovarajuće vještine ili kompetentnost zaposlenika

M&S 14 (2019) 244

Financijsko računovodstv

eni poslovi

Rizik nepridržavanja zakona, politika i procedura

Rizik netočnog evidentiranje financijskih i drugih ključnih podataka

Rizik netočnog izvještavanja

Izvor: Prilagođeno prema istraživanju Zambelli, S., Drljača, M.: Specifičnosti uvođenja sustava kvalitete u obrazovni sustav [8] Podaci mjerenja se koriste za analizu, izvođenje zaključaka, dobivanje izvješća potrebnih upravi za donošenje djelotvornih odluka usmjerenih na poboljšanje procesa i povećanje zadovoljstva dionika. Najveći rizik u poslovnom procesu Nastava je upravo neuvođenje inovacija što rezultira smanjenom razinom kvalitete usluga u odnosu na druge, kao i kompetencije zaposlenika, što rezultira neadekvatnim standardima kvalitete. Sve studentske ankete pokazuju da je poslovni proces Nastava najvažniji proces na visokoškolskoj instituciji i stoga je potrebno kvalitetno nastavno osoblje koje uz potrebna teoretska znanja posjeduje i bogato stručno iskustvo, te uspostavljeni sustav nadzora i praćenja izvedbe kvalitete nastave. Najveći rizik koji prijeti u procesu Znanstveno-istraživačkog rada je (gubitak ugleda u znanstvenoj zajednici). Izostanak odgovarajućeg upravljanja rizicima u procesu znanstveno-istraživačkog rada i gubitak rejtinga visokoškolske institucije moglo bi utjecati i na interes potencijalnih studenata i gospodarstva kao jedne od zainteresiranih strana. Oporavak od ovakve situacije bio bi dug i zahtijevao bi velika ulaganja. [8] S obzirom na specifičan karakter studijskih programa koji se stalno mijenjaju veoma važno je osigurati studentima literaturu koja će im omogućiti stjecanje znanstvenih i stručnih znanja. Izdavačka djelatnost zato mora obratiti posebnu pozornost na najveći procijenjeni rizik ovog procesa (neuvođenje inovacija) i studentima nastojati obogatiti izbor stručne ispitne literature. Tendencija je u intenziviranju izdavačke djelatnosti s obzirom da adekvatna literatura značajno doprinosi razini kvalitete studiranja. Poslovi Informatičke podrške su svi tehnički i informatički poslovi u nastavi, briga o tehničkim pomagalima, poslužiteljskim i korisničkim računalima te na njih vezanim projektorima, interaktivnim pločama i ostaloj projekcionoj i perifernoj opremi potrebnoj u nastavi na temelju propisanih sadržaja nastave i u skladu s njima definiranih zahtjeva korisnika. Najveći procijenjeni rizici ovog procesa su neuvođenje inovacija što rezultira smanjenom razinom kvalitete usluga u odnosu na druge i zakašnjelo ili neuspješno uvođenje nove tehnologije. Prilika za poboljšanje se vidi u nabavci nove tehnologije kao i donošenje strategije informatizacije kojom se planira nabava IT opreme prema prioritetima. Poslovni proces Knjižnica ima definirane rizike od gubitaka i neovlaštenog korištenja i neuvođenje inovacija. Realizacija tih rizika može se spriječiti / ograničiti donošenjem internog akta kojim se reguliraju poslovi knjižnice i čitaonice u tom segmentu. Isto tako, potrebno je približiti knjižnicu potrebama suvremenih korisnika uvođenjem novih usluga i kreativnom suradnjom između knjižnica, kao i osvježavanjem knjižnog fonda. Rizici procesa Pravni, opći poslovi i tehnički poslovi i Financijsko računovodstveni poslovi se uglavnom odnose na rizike nepridržavanja zakona, politika i procedura i rizik pojave rasipanja, neučinkovitosti i nedjelotvornosti. Da bi se smanjili najveći procijenjeni rizici potrebno je internim auditom/ unutarnjom revizijom utvrditi eventualnu pojavu ili slučajeve neizvršavanja poslova prema zakonskom okviru i slično, a zatim ustanoviti uzroke slučaja ili pojave te propisati korektivne mjere (opomena, dodatna izobrazba) za naredno razdoblje. Prema podacima iz odgovarajuće dokumentacije te provedenom vrednovanju kvalitete rada, Uprava osigurava da se:

• utvrđuje potrebna izobrazba i osposobljenost zaposlenih u pojedinim procesima, • utvrđuje potreban broj zaposlenih i usklađuju ga s potrebama pojedinih procesa, • dodjeljuje odgovornosti i ovlaštenja zaposlenima u svim procesima, • osigurava kontinuiranu izobrazbu i usavršavanje zaposlenih planiranjem sredstava za navedene

aktivnosti, • vrednovanje rezultata usavršavanja te praćenjem napredovanja nastavnika • pohranjuju i čuvaju zapise o školovanju, izobrazbi, usavršavanju, vještinama i iskustvu

zaposlenih

M&S 14 (2019) 245

Upravo, razmišljanje na temelju rizika omogućava organizaciji da odredi faktore koji mogu utjecati na devijaciju procesa i sustava upravljanja kvalitetom organizacije od planiranih rezultata, da postavi preventivne mjere kako bi minimalizirala negativne posljedice i da maksimalno iskoristi prilike kako se one pojavljuju. RASPRAVA Kvaliteta je prioritet i mjera za učinkovitost jer loša kvaliteta ima za posljedicu gubitke u mnogim resursima. Angažiranjem kvalitetnih ljudskih potencijala, poticanjem inovacija, poboljšanja u svim segmentima poslovnih procesa kvaliteta postaju pokretačka sila usmjerena na konkurentnost i motiviranost zaposlenika. Kvaliteta je vrlo bitna za svaki poslovni proces, svakog pojedinca u organizaciji i za sve sektore bez obzira na veličinu. Prema Europskoj povelji o kvaliteti potpisanoj u Parizu 23.10.1998. na 1. konferenciji o kvaliteti zaključci su:

• promicati opći pristup kvaliteti u poslovnom i javnom sektoru • razvijati učenje o kvaliteti na svim razinama obrazovanja od osnovnog da visokoškolskog

obrazovanja • razvijati razmišljanja o metodama i alatima za kvalitetu, te osigurati da budu raspoloživi

svakomu • aktivno sudjelovati u širenju iskustava o kvaliteti • stalno poduzimati akcije kako bi se postigao napredak u kvaliteti • uključivati se u europski tjedan kvalitete, kako bi upoznali ostale s aktivnostima koje se

poduzimaju raznim inicijativama i budućim projektima. [1]

Na temelju istraživanja procjene rizika poslovnih procesa u visokom obrazovanju potrebno je donijeti odluke i poduzimati radnje koje su usmjerene na: poboljšanje učinkovitosti sustava upravljanja kvalitetom i njegovih procesa, poboljšanje u ispunjenju zadovoljstva i očekivanja korisnika te osiguranje potrebnih resursa za ostvarivanje poboljšanja. Potrebno je kontinuirano osigurati pribavljanje potrebnih resursa u svrhu nesmetanog odvijanja svih procesa, neprekidnog poboljšanja kvalitete visokoškolskih institucija, a sve u svrhu povećanja zadovoljstva korisnika usluga sustava visokog obrazovanja. ZAKLJU ČAK Identificiranje temeljnih poslovnih procesa započinje dokumentiranjem organizacijskih ciljeva kao što su poboljšanje tržišnog položaja, poboljšanje zadovoljstva kupaca, povećanje vrijednosti dioničara itd. Zadatak menadžera (uprave) je povezati posao zaposlenika, koji rade u svrhu ostvarenja ciljeva organizacije utvrđivanjem i prihvaćanjem odgovornosti za kvalitetu i donošenjem Politike kvalitete kojom se dokazuje usredotočenost djelovanja na zahtjeve svih zainteresiranih strana, posebno korisnika, a njihovo ispunjenje određuje se svrhom i primarnim ciljem u upravljanju procesima. Kvalitetno planiranje i jasna definicija ciljeva jedan je od temeljnih preduvjeta za uspostavu sustava upravljanja kvalitetom. Stoga je potrebno stalno pratiti i razmatrati zahtjeve koje postavljaju njeni glavni korisnici, posebice zahtjeve koji se odnose na izvođenje nastave te rad popratnih službi, zahtjeve koje postavlja šira društvena zajednica, posebice u zakonima i pravilnicima koji se odnose na visoko obrazovanje i sve dodatne zahtjeve koji mogu biti relevantni za kvalitetnu realizaciju nastave. Osim trajnog opredjeljenja prema kvaliteti, ističe se važnost trajnog poboljšanja procesa i aktivnosti s ciljem kontinuiranog ispunjavanja zahtjeva korisnika u čemu kvalitetna realizacija usluga ima ključnu ulogu. Politika kvalitete mora se redovito preispitivati, analizirati i po potrebi prilagođavati novim potrebama i zahtjevima. U kontekstu provođenja cjelokupnog sustava upravljanja kvalitetom, neophodno je kontinuirano razvijati postojeće studijske programe prilagođavajući ih rastućim zahtjevima korisnika i tržišta te stvarati nove. Jer kvaliteta proizvoda ovisi o efikasnosti u izvedbi i povezivanju svih unutarnjih procesa kojima nastaje proizvod ili usluga.

M&S 14 (2019) 246

LITERATURA [1] Andrijanić, I., Bilen, M., Lazibat, T.: „Poznavanje robe u trgovini“, Zagreb, 2000. [2] Arhur R. Tenner amd Irving J. De Toro, Process Redesign, The Implementation Guide for Managers, Addison Wesley Longman, Inc., 1997, p. 58. [3] Davenport, T.H.: Process Innovation, Reengineering Work Through Information Technology, Cambridge, MA: Harward Business School Press, 1993., op. cit., pp. 17. [4] Skoko,H: Upravljanje kvalitetom , Zagreb: Sinergija, 2000, str.6-7. [5] Wesner, J, Hiatt J.M., Trimble, D.C.: Winning with Quality , Reading, MA, Addison-Wesley, 1994, p. 57. [6] Wilger, A.“Quality Assurance in Higher Education,“ A Literature Review National Center for Postsecondary Improvement 508 CERAS School of Education Stanford University, Stanford, CA 94305-3084, 2007., p. 8. [7] Zambelli, S.: Uloga sustava kvalitete u vanjskotrgovinskoj razmjeni Republike Hrvatske, Doktorska disertacija, Zagreb, 2010, str. 49. [8] Zambelli, S., Drljača, M. Specifičnosti uvođenja sustava kvalitete u obrazovni sustav, 18. međunarodni simpozij o kvaliteti Kvaliteta kao strategija, Vodice, Hrvatska, 22.-24.3.2017. 10 Ostali materijali [9] Poslovnik kvalitete prema normi ISO 9001:2015 [10] Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (NN 45/09). [11] https://www.zakon.hr/z/321/Zakon-o-osiguravanju-kvalitete-u-znanosti-i-visokom-obrazovanju2

M&S 14 (2019) 247

27 Croatian language Professional paper

Marko Hranilovi ć, Marija Smodlaka, Luči Veljačić PRAVILA I NA ČELA SIGURNOG IZVO ĐENJA PODVODNIH GRAĐEVINSKIH RADOVA PREMA SMJERNICAMA INTERNATIONAL MARINE CONTRACTORS ASSOCIATION

Sažetak Ronilački radovi spadaju u jedne od najopasnijih poslova s posebnim uvjetima rada, čije izvođenje nema definiran zakonski okvir u Hrvatskoj poput izvođenja ostalih građevinskih radova, a podvodne aktivnosti uređene su Pravilnikom o obavljanju podvodnih aktivnosti (NN 47/99, 23/03, 28/03, 52/03, 58/03 i 96/10) koji određuje samo uvjete bavljenja istima u svrhu razonode i športa. Sigurnost izvođenja podvodnih radova na gradilištima tako ovisi o odredbama Procjene rizika i Planu izvođenja radova. Za razliku od hrvatskog pravnog poretka, u Velikoj Britaniji ovo područje ima još od 1997. godine jasan zakonodavni okvir-prvi pravni propis o ronjenju, a primijenjen u pravilima međunarodne udruge International Marine Contractors Association. Na temelju tog zakona donesene su smjernice i određeni operativni postupci i načela prema kojem većina građevinskih i energetskih tvrtki temelji svoje pravilnike, a pojedine zemlje i zakone, što je rezultiralo znatnim smanjenjem učestalosti nesreća, razvoju sigurnosne kulture i unaprijeđenju razine sigurnosti pri izvođenju podvodnih građevinskih radova. Klju čne riječi: podvodni radovi, ronjenje, sigurnost.

SAFETY RULES AND GUIDES SAFE FOR INSHORE DIVING AT WORK IN ACCORDANCE WITH GUIDELINES OF INTERNATIONAL MARINE CONTRACTORS

ASSOCIATION Abstract Diving at work operations are considered to be one of most dangerous worksite activities amongst activities of the specialized type, which are not legally defined in Croatia, unlike the rest of the construction site operations and activities, although they are part of it. Underwater activities are only defined in the Rulebook of execution of an underwater activity (NN 47/99, 23/03, 28/03, 52/03, 58/03 and 96/10), which relate to underwater activities solely as per purpose of sport and recreation. Safety of execution of underwater work on the worksite/building site is directly dependent on the Risk assessment and the project plan of an individual contractor. As opposed to the legal frame in Croatia, this area of safety at work, in United Kingdom is regulated since 1997 by the ‘Regulatory Diving at Work Act 1997’ - this was a first regulatory act of that type introduced in the world that later served as foundation for the establishment of guidance rules of the International Marine Contractors Association, that are worldly followed by their signatories. Based on that legal act guidance rules have been established, that are followed by most contractors in the energy sector, they base their internal operations manuals on them, and certain countries even introduced laws accordingly. The guidance rules and regulatory measures have significantly reduced the occurrence of accidents and near misses, and greatly contributed to the development of safety culture and increased level of safety for worksite construction diving operations. Key words: diving, diving at work, safety. UVOD

M&S 14 (2019) 248

Čovjekova težnja da što duže boravi pod vodom, stara je koliko i ljudski rod jer je potaknuta potrebom za hranom, bježanjem, izvođenjem raznih radova pod vodom ali i znatiželjom koja je i AleksandraVelikog prema legendi povela na osvajanje vodenih dubina na ronjenje u staklenom zvonu. Jedan od najstarijih opisa podvodnih radova bio je onaj Aristotelov o opsadi Tira u 4.st. pr. K., u kojem spominje ronioce u malim ronilačkim zvonima tzv. lebetama koji su uništili podvodne temelje tirskih gradskih zidina. Kasnije tijekom stoljeća mnogi znastvenici promišljali su o načinima ostanka pod vodom pa je tako u srednjem vijeku Leonardo da Vinci skicirao napravu za disanje pod vodom, ručne peraje te ronilačko odijelo. U 17. stoljeću talijanski fizičar Borelli (slika 1.) razrađuje opremu za ronjenje koja se sastoji od kacige, kožnog odijela, peraja, naprave za regeneraciju zraka (u to vrijeme još nije otkriven kisik) te regulatora plovnosti (ideju koja će biti iskorištena i konačno razrađena kod izrade prvih podmornica). Međutim prvim pravim ronilačkim odijelom smatra se ono koje je 1715. osmislio John Lethbridge za ronjenje pod normalnim atmosferskim tlakom (slika 2.). Slika 1. Borellijevo ronilačko odijelo Slika 2. Lethbridgevo odijelo

Izvor: Davis, R.H.: Deep diving and submarine operations [3] Tijekom godina i razvojem tehnologija, razvijala se i oprema za ronjenje kao što su spremnici zraka, mješavine za disanje itd., međutim još od podvodnih izleta Aleksandra Velikog, preko Jacques Cousteaua do danas, opasnosti su ostale iste. Posao ronioca jedan je od najopasnijih zanimanja na svijetu, a nesreće na radu često imaju i smrtne posljedice. To je dovelo i do razvoja podvodne medicine, čijeg predstavnika Hrvatska ima u pok. dr. Stracimiru Gošoviću, Splićaninu svjetske slave, čija je knjiga „Ronjenje u sigurnosti“ postavilo temelje svjetskih ronilačkih standarda i doživjelo čak 7 engleskih izdanja. Važno je istaći da je podvodna medicina ili medicina ronjenja relativno mlada grana medicine i dugoročni učinci dubokih i dugotrajnih zarona se još uvijek ispituju. Danas u Republici Hrvatskoj podvodne aktivnosti nisu cjelovito pravno uređene. Područje aktivnosti sportskog i rekreativnog ronjenja uređeno je Pravilnikom o obavljanju podvodnih aktivnosti (N.N. br. 47/99, 23/03, 28/03, 52/03, 58/03 i 96/10) koji uređuje područje ronjenja do 40 m dubine, a u svrhu športa i rekreacije, podvodnog fotografiranja i snimanja za osobne potrebe, podvodnih natjecanja i podučavanja ronjenju. Osim spomenutog pravilnika na snazi su i slijedeći pravilnici: Pravilnik o postupku i načinu izdavanja dopuštenja za obavljanje podvodnih aktivnosti u dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske koji su zaštićeni kao kulturno dobro (N.N. br. 78/00) te Pravilnik o postupku i načinu izdavanja dopuštenja za obavljanje podvodnih aktivnosti u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske u područjima gdje se nalaze kulturna dobra (N.N. br. 22/09, 36/11 i 58/14). Navedeni pravilnici ne definiraju sigurnost kod ronjenja već samo administrativne postupke dobivanja dozvola za ronjenje na lokalitetima kulturnih dobara.

M&S 14 (2019) 249

Jedini pravi propis iz područja obavljanja radova pod vodom na ovim područjima bio je Pravilnik o higijenskim i tehničkim zaštitnim mjerama pri ronilačkim radovima (S.L. br. 36/58), koji je donesen nakon II svjetskog rata kada su krapanjski spužvari angažirani u operacijama vađenja potopljenih brodova (slika 3.). Slika 3. Ronilačka ekipa na zadatku dizanja broda iz dubine 64 metar u Senjskom kanalu 1955.

Izvor: Monografija Brodospas 1947.-1987. Spašavanje na Jadranu, vlasnik fotografije: Franjo Zeljak Ovaj pravilnik je detaljno propisivao način izvođenja ronilačkih radova na manjim dubinama kao i na dubinama preko 60 metara, uvjete za radnu sposobnost ronioca, odgovorne osobe za zaštitu tijekom izvođenja radova, opremu za ronjenje, održavanje veze sa roniocem, vrijeme provedeno pod vodom te načine pružanja prve pomoći i sl. Na žalost propis je prestao važiti tri mjeseca od stupanja na snagu Zakona o zaštiti na radu (N.N. br. 71/2014). Od tada zakonska regulativa vezana za sigurnost ronioca prilikom izvođenja građevinskih i drugih radova ne postoji iako je prema Pomorskom zakoniku (u izmjenama i dopunama iz 2011.) člankom 64. predviđeno donošenje propisa o sigurnosti ronjenja u roku od godine dana od stupanja Zakona na snagu. Propis nije donesen, a u međuvremenu je izmjenama i dopunama zakona iz 2013. godine isti članak i ukinut te do danas ovo područje u Republici Hrvatskoj nije pravno uređeno. Iako su Pravilnikom o higijenskim i tehničkim zaštitnim mjerama pri ronilačkim radovima iz 1958. bile jasno i detaljno propisane sve mjere sigurnosti i zaštite zdravlja ronioca baš na podvodnim radovima i na velikim dubinama, sa teškom i lakom opremom, isti nikad nije dopunjen i prilagođen tehnološkom napretku te novim znanstvenim saznanjima u području podvodne medicine, već je naprotiv ukinut. Tako danas u Hrvatskoj podvodne radove izvode ronioci koji većinom imaju sportsku ronilačku naobrazbu i koriste laku autonomnu opremu te imaju završen neki od dostupnih programa stručnog osposobljavanja za rad ronioca na podvodnim poslovima vezanim uz građenje koji u ponudi imaju razna učilišta ili pojedine škole temeljem dobijenih odobrenja od Ministarstva znanosti i obrazovanja. Problem u tome je što svi dostupni programi obučavaju ronioce za obavljanje radova sa autonomnom ronilačkom opremom što je najjeftiniji ali nikako ne najsigurniji ni najproduktivniji način obavljanja podvodnih radova. Ovom opremom ne mogu se obavljati podvodni radovi na većim dubinama i pri zahtjevnijim poslovima u dužem trajanju kako je bilo propisano pravilnikom iz davne 1958. godine. METODE Metode korištene u izradi ovog rada su istraživanje dostupne literature i međunarodnih pravnih propisa, kompilacijom te deskriptivnom metodom na temelju iskustvenih podataka dobijenih izravno od sudionika ronilačkih radova i njihove interne dokumentacije te analiza sakupljenih izvješća. Izvori podataka korišteni za izradu rada navedeni su u popisu literature, a uključuju stručnu i znanstvenu literaturu, međunarodne i domaće propise, te dokumentacija propisana IMCA smjernicama koju u svome radu koristi autor.

M&S 14 (2019) 250

REZULTATI Za razliku od Hrvatske, u zemljama svijeta koje imaju razvijen zakonski okvir po pitanju sigurnosti ronioca na građevinskim i sl. podvodnim poslovima, upravo su nesreće na radovima obavljanima sa autonomnom ronilačkom opremom dovele do potrebe za poboljšanjem sigurnosnih uvjeta rada ronioca. Tako je primjerice, uslijed velikog broja nesreća u novootvorenom energetskom sektoru istraživanja i eksploatacije nafte u Sjevernom moru početkom 70.-ih godina prošlog stoljeća, zapovjednik Jackie Warner iz Britanske ratne mornarice imenovan od strane Vlade da poboljša sigurnosne uvjete rada ronioca. U svojoj knjizi “Requiem for a Diver” obrazlaže kako je prvi korak njegove komisije bio određivanje obuke kadra i organizacija otvaranja odgovarajućih institucija koje bi tu obuku mogle provesti. Zapovjednik Warner kao glavni razlog učestale smrtnosti i teških nesreća u tom razdoblju, navodi upravo rad ronioca sa sportskom naobrazbom i lakom autonomnom opremom. Do tada nije postojala nikakva pravna regulativa i ronioci su se za rad javljali iz sportskih ronilačkih klubova i udruga koje nisu pružale adekvatna i dostatna znanja za rad na operacijama u kojima su sudjelovali. Jackie Warner i komisija napisali su smjernice za obuku ronioca, dakle skoro 20 godina nakon donošenja našeg Pravilnika o higijenskim i tehničkim zaštitnim mjerama pri ronilačkim radovima. Primjena smjernica drastično je smanjila broj nesreća na radu, a iste su uz Zakon o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu Velike Britanije postale temelj za donošenje kasnije pravne regulative za izvođenje ronilačkih radova. Zapovjednik Warner i komisija usuglasili su se da obuka ronioca za rad na podvodnim građevinskim radovima mora obuhvaćati slijedeće: - rad sa opremom dovoda zraka sa površine, - komunikaciju i signalizaciju, - upotrebu i rukovanje dekompresijskim komorama, - rukovanje podvodnim alatima pneumatskog i hidrauličkog tipa, - definiranje zadataka za članove ronilačke ekipe. Kako bi se podvodni rad izveo na najsigurniji i najefikasniji način odredili su da je kod rada s opremom sa dovodom zraka sa površine potrebno minimalno 5 članova ronilačke ekipe u radu koju čine nadzornik, ronioc, pričuvni ronioc, pomoćnik ronioca te pomoćnik pričuvnog ronioca. Nadzornik mora imati određenu količinu iskustva na poslovima ronjenja te dobar smisao za upravljanje i organizaciju. Ima dužnost nadzora čitave ronilačke operacije što uključuje: - čuvanje dokumentacije o atestima i povijesti servisiranja svakog pojedinačnog dijela opreme, - provjeru ronilačkih kvalifikacija svih ronioca, - rukovanje razvodnim panelom ventila manometara i dubinomjera takvog tipa opreme, - praćenje vremena od napuštanja površine ronioca do završetka dekompresijskog režima, - sudjelovanje na sastancima cijelog gradilišta i operacije, - konstantna komunikacija sa ostalim voditeljima aktivnosti i postrojenja na gradilištu koje bi mogle ugroziti sigurnost ronioca. Ronilac je osoba koja s aparatom za disanje izvršava rad pod tlakom većim od atmosferskog, a za obavljanje podvodnog rada mora posjedovati: - certifikate institucije koja ga je obučila za posao, - knjižicu zabilješki svakog zarona ili osobni dnevnik ronjenja (Diver's logbook) u kojoj bilježi datum i vrijeme napuštanja površine, dubinu, vrijeme završetka dekompresije, dekompresijsku metodu i vrstu korištenog dekompresijskog režima. Svaka stranica knjižice/dnevnika mora biti potpisana od strane ronioca i nadzornika te ovjerena pečatom izvođača radova. Pričuvni ronioc je osoba koja čeka u pričuvi obučena u ronilačku opremu, bez aparata za disanje na sebi, spreman u svakom trenutku zamijeniti ronioca, ali i za pružanje prve pomoći ronicu pri podvodnim aktivnostima. Mora posjedovati svu dokumentaciju koju ima i ronioc. Za razliku od pričuvnoga ronioca, pomoćnik ronioca te pomoćnik pričuvnog ronioca su osobe koje ne moraju imati formalnu obuku za ronjenje već uvijek moraju biti spremni pomoći pri finalnom oblačenju ronioca i rukovanju njegovom pupkovinom, pomoći mu do ljestava, košare ili druge metode transporta na mjesto rada te mu pomoći u nevolji, a mijenjaju uloge po potrebi.

M&S 14 (2019) 251

Radno ronjenje može se regulirati zakonima, standardima i smjernicama donesenima od strane Vlade, naručitelja poslova, izvođača radova ili aktima drugih neovisnih organizacija. Jedan od najcjelovitijih pravnih instrumenata u ovom području koji ima svoje uporište u smjernicama zapovjednika Warnera, zasigurno je britanski propis o radnom ronjenju iz 1997. (eng. Diving at work regulations, 1997.) prema kojem je Međunarodna Udruga podvodnih izvođača radova (eng. International Marine Contractors Association, skraćeno IMCA) izradila niz smjernica za sigurno izvođenje podvodnih radova. Ova organizacija okuplja preko 1000 pravnih subjekata širom svijeta koje u svom poslovanju obavljaju ili sudjeluju u obavljanju ronilačkih operacija. Svi se oni pridržavaju donesenih smjernica, ponajviše u onom dijelu koji je vezan za djelatnost, a koja je u zakonskoj regulativi države izvođača radova nejasno ili nespretno regulirana, što klijentima i izvođačima ostavlja na volju da dalje razrade internim aktima. Uloga IMCA-e je savjetovanje o sigurnim i učinkovitim načinima obavljanja ronilačkih radova i izradi procjene rizika temeljeno na sveobuhvatnom skupu znanja sažetom u nizu smjernica i tehničkih informacija. Smjernice IMCA-e osobito su dragocjene pri izvođenju radova u dijelovima svijeta koje poput Hrvatske nemaju uređen pravni okvir u ovom području. Temeljem propisa o ronjenju, IMCA je donijela skup smjernica kojima se definiraju dužnosti, uloge i odgovornosti, oprema, osoblje, operativno planiranje, dokumentacija, medicina i zdravlje, planovi za izvanredne situacije te sustavi upravljanja ronjenjem, maksimalna vremenska ograničenja u radu, a objedinjene su u dokumentu naziva „International Code of Practice for Offshore diving“. Ovaj dokument daje primjere dobre prakse i savjete za izvođenje ronilačke operacije na najsigurniji i najefikasniji mogući način. Sukladno smjernicama i postojećem pravnom okviru, sigurnost ronilačkih radova može se u kontekstu građevinskih radova podijeliti na tri cjeline: - oprema - certifikacija (opreme i kadra) - obrazovanje kadra. Oprema Ronioc ispod vode nalazi se u neprirodnom okruženju, ovisi o opremi jer ga ona održava na životu i omogućava mu rad. Stoga je jako važno da je sva oprema koja se na bilo koji način upotrebljava u ronilačkoj operaciji redovito ispitana i certificirana, a svaki proizvođač opreme mora dati preporuke o učestalosti i načinu pregleda opreme koju proizvodi. Od samih početaka hidrogradnje u radovima je korištena teška oprema koja se sastojala od bakreno mesingane kacige, prsnih i leđnih utega, teških cipela i odijela koji zajedno tvore vodonepropusnu cjelinu u koju se dovod zraka odvija fleksibilnom cijevi sa površine. Za dovod zraka u početku se koristila ručna pumpa, a kasnije i mehanički kompresor i spremnici stlačenog zraka, što je roniocu omogućilo nesmetanu koncentraciju na posao jer više nije bilo potrebe za praćenjem količine dostupnog zraka o čemu se sada brinuo tim podrške ronilačke radnje. Teška oprema davala je dobru zaštitu glave, vrata i prsnog koša, mogućnost signalizacije pomoćnom radniku, dobru zaštitu od kontaminiranih voda ali i mogućnost osiguranja od gubitka tjelesne topline vunenim pododijelom i kapom. Ova se oprema zadržala na našim prostorima u upotrebi desetljećima, sve dok nije zamijenjena lakom autonomnom opremom, što zbog gubitka kadra obučenog za rad u teškoj opremi, a što zbog veće dostupnosti i niže nabavne cijene takve opreme. Gubitkom teške opreme i uvođenjem lake sportske autonomne opreme, izgubili su se mnogi čimbenici sigurnosti ronioca na gradilištu. RASPRAVA U Velikoj Britaniji je klasična (teška) oprema izbačena iz uporabe tek 1984. godine i proglašena nedopuštenom zbog nemogućnosti prilagodbe iste za nošenje dodatnog autonomnog izvora komprimiranog zraka (eng. bailout bottle) koji bi roniocu osigurao dodatnu količinu zraka u slučaju nužde. Time je uvedena moderna oprema sa dovodom zraka sa izvora na površini (Surface Supplied Diving Equipment - kratko SSDE). Danas se ronilačku opremu u svijetu dijeli u dvije kategorije: 1. laka autonomna ronilačka oprema (eng. SCUBA, Self Contained Underwater Breathing Apparatus) 2. oprema sa dovodom zraka ili mješavine plina za disanje sa površine pupkovinom (eng. SSDE- Surface Supplied Diving Equipment)

M&S 14 (2019) 252

Prvi tip opreme sastoji se od visokotlačnih spremnika na leđima ronioca koji mu sistemom redukcijskih tlačnih ventila daju zrak preko usnika za udisaj kojeg ronilac zagrizom drži u ustima te su u kombinaciji sa polumaskom koja prekriva nos i oči ronioca. Takva oprema nije prikladna za izvođenje podvodnih građevinskih radova jer ronilac mora voditi brigu i konstantno provjeravati količinu zraka u spremnicima što mu smanjuje koncentraciju tijekom izvođenja radova, a količina zraka u spremnicima je ograničena te se tijekom većih napora ili uslijed panike brzo iscrpi. Također nema mogućnosti komunikacije sa radnim timom na površini osim sigurnosnim konopom pa je iznimno dopušteno korištenje takve opreme u manjim operacijama, ali samo ako su svi drugi siguronosni faktori zadovoljeni. Ovaj tip lake autonomne opreme uopće nije dopušten smjernicama IMCA (international Marine Contractors Association) pogotovo u „offshore“ energetskom sektoru proizvodnje i eksploatacije nafte i plina. Drugi tip opreme je sa površinskim dovodom zraka sa pupkovinom ili SSDI (Surface Supplied Diving Equipment) i danas se sastoji od izvora zraka ili plina za disanje koji može biti na brodu, doku ili sl., smješteni u visokotlačnim spremnicima ili preko kompresora (slika 4.). Dotok se regulira preko panela redukcijskih ventila i manometara koji operateru pokazuju količinu zraka u spremnicima i reguliran tlak i protok prema roniočevoj pupkovini koja je zapravo splet savitljivih cijevi za komunikacijske kabele, kabele rasvjete i kamere na kacigi. Ovi kabeli omogućuju nadzorniku i kontroloru praćenje rada ronioca u svakom trenutku te razmjenu informacija, čime se postiže veća autonomnost i sigurnost tijekom izvođenja radova pod vodom. Oprema sa dovodom zraka ili mješavine plina za disanje sa površine pupkovinom prihvaćena je prema svim do sada donesenim svjetskim regulativama i smjernicama i smatra se najsigurnijim oblikom opreme za radno ronjenje. Međutim u Republici Hrvatskoj se još uvijek učestalo koristi laka autonomna ronilačka oprema (skr. LARO) koja je gotovo izbačena iz uporabe u radnom ronjenju zbog niza nesreća i rizičnih faktora u zemljama sa uređenom zakonskom regulativom i kod izvođača koji su članice IMCA-e. Slika 4. Rad ronioca s opremom sa dovodom zraka ili mješavine plina za disanje sa površine pupkovinom

Izvor: Vlastiti izvor

M&S 14 (2019) 253

Certifikacija opreme Sva oprema koja se koristi pri izvođenju podvodnih radova tj. svaki pojedini dio opreme, mora imati svoj certifikat, a svi certifikati zajedno tvore „knjigu“ kompletnog sustava ronilačke operacije. Specijalna briga posvećuje se dijelovima opreme pod tlakom kao što su visokotlačni spremnici, fleksibilne cijevi, niskotlačni spremnici, manometri itd. jer su oni najrizičniji dio opreme ronioca. Oni moraju biti pregledani i ispitani sukladno smjernicama IMCA-e i britanskog zakona o radnom ronjenju (kojeg se najčešće označava skraćeno kao HSE DWR 1997.) od neovisnih akreditiranih agencija koje nisu povezane s izvođačima radova. Ostali dijelovi opreme pod tlakom izvođača radova može pregedavati i ispitivati sam prije korištenja, sukladno uputama proizvođača opreme, na obrascu kojim se potvrđuje da nije došlo do pada tlaka, oslobađanja plina, ili bilo kakve deformacije dijela opreme pod tlakom. Sve fleksibilne ili krute cijevi, ventili kao i aparati za disanje moraju biti adekvatno očišćeni sredstvom za otklanjanje masnoće, posebice mineralnih ulja koja bi mogle izazvati reakciju sa kisikom, a svi postupci moraju biti također evidentirani na obrascu sa pripadajućim serijskim brojevima opreme. Knjiga certifikata sa dnevnikom održavanja opreme svakog podizvođača radova mora biti dostupna na uvid glavnom izvođaču tj. njegovom predstavniku na gradilištu. Za usporedbu, jedini zakonski akt kojim je u Hrvatsko regulirano područje opreme pod tlakom je Pravilnik o pregledima i ispitivanju opreme pod tlakom (N.N. br. 27/2017 ) koji propisuje vrste i rokove za pregled boca za opremu za disanje. Obrazovanje kadra Prema smjernicama IMCA-e ronioci se obučavaju za rad sa opremom sa dovodom zraka ili mješavine plina za disanje sa površine pupkovinom i za rad u zatvorenom zvonu (slika 5.). Ovlaštene tvrtke koje provode obuku i izdaju certificate za rad pod vodom moraju udovoljavati propisanim standardima, a smještene su u cijelom svijetu, ovisno za koje vrste podvodnih radova, dubine i članove ronilačkog tima obučavaju ronioce. U obuku kadra nadalje po smjernicama IMCA-e i HSE DWR 1997. spada i obuka ronioca za prvu pomoć. Svaki ronilac mora biti obučen za pružanje prve pomoći, kardiopulmonalnu reanimaciju unesrećenih, korištenje automatskog defibrilatora i davanje čistog kisika. Slika 5. Ronilac u unutrašnjosti zatvorenog ronilačkog zvona

Izvor: Vlastiti izvor Ronioci zbog prirode posla moraju imati zadovoljavajuće zdravstveno stanje osobito po pitanju plućno respiratornog, kardiovaskularnog zdravlja te moraju imati indeks tjelesne mase u dopuštenim parametrima. Redovitim praćenjem zdravstvenog stanja ronioca osigurava se smanjenje mogućnosti zdravstvenih tegoba vezanih uz rad. Ronioci se obučavaju i za praćenje svih potrebnih procedura koje je potrebno poduzeti prije, za vrijeme i nakon zarona. Važno je napomenuti da kod svakog izvođenja radova mora biti izrađena Procjena rizika (eng. Risk assessment) i plan/projekt ronjenja ili radna procedura (eng. Diving Task Plan).

M&S 14 (2019) 254

Procjena rizika treba identificirati sve opasnosti i rizike koji postoje na mjestu obavljanja ronilačkih radova te mora sagledati cjelokupan projekt, počevši od radova na kopnu (onshore), mobilizacije, ronilačke operacije te demobilizacije. Plan ronjenja mora sadržavati opise i način sigurnog izvođenja tih ronilačkih radova (eng. Job Safety Analysis), popis opreme, standarda, smjernica i regulative, zdravstvene i ekološke zahtjeve područja na kojem se obavljaju radovi, shemu komunikacije i odgovornosti te preventivne radnje i mjere za sprječavanje nastanka dekompresijske bolesti ili barotraume. Također sadrži i interventni protokol za slučaj nesreće kod izvođenja radova te pravilno tretiranje i pružanje prve pomoći kod pojave istih. Prije zarona priprema se sažetak procedure za upoznavanje ronioca sa zadacima i načinom rada (eng. Tool-Box-Talk ili Briefing), a sam tijek izvođenja radova upisuje se rukom u dnevnik ronjenja na temelju kojeg se po završetku izrađuje digitalni izvještaj (eng. Dive Report). Svaki ronilac posjeduje svoj osobni dnevnik ronjenja (eng. Diver's Logbook) kojim dokazuje svoje iskustvo i broj sati zarona, a bez kojega ne može nastaviti daljnje obrazovanje i usavršavanje. U Republici Hrvatskoj obrazovanje kadra za podvodne radove provodi se putem ovlaštenih učilišta koja imaju odobrenje od Ministarstva znanosti i obrazovanja te Agencije za odgoj i obrazovanje. Osposobljavanje se provodi kroz programe usavršavanja i osposobljavanja za radove s lakom autonomnom ronilačkom opremom. Tvrtka/obrt koja izvodi podvodne radove mora imati izrađenu Procjenu rizika na mjestu rada sukladno Zakonu o zaštiti na radu (N.N. br. 71/14, 118/14, 94/14, 96/18) kojom se definiraju sve opasnosti, štetnosti i napori tijekom izvođenja radova te uvjeti koje je potrebno ispuniti za rad na siguran način. Tijekom izvođenja podvodnih radova potrebno je imati izrađen Plan izvođenja radova za privremeno gradilište sukladno Pravilniku o zaštiti na radu na privremenim gradilištima (N.N. br. 48/18). Međutim niti jedan od ova dva dokumenta nisu koncipirana i strogo određena na način kako propisuje IMCA u svojim smjernicama, niti su propisani određeni operativni postupci i načela te samim time ne udovoljavaju visokozahtjevnim svjetskim sigurnosnim standardima koji se primjenjuju kod podvodih radova. ZAKLJU ČAK Iznimno opasan i težak posao kao što je obavljanje podvodnih radova zahtijeva ozbiljan i temeljit pristup segmentu sigurnosti i zaštiti zdravlja ronioca. Uzimajući u obzir sve veću učestalost i trend povećanja podvodnih radova u Hrvatskoj i njihovu narav kao naročito opasnih radova, potrebno je hitno izraditi pravni okvir za izvođenje ronilačkih radova kako bi se radovi na rekonstrukciji, izgradnji i popravcima podvodnih objekata, raznih instalacija, održavanja brodova, uzgoja ribe, ronjenja u medijske svrhe (podvodno snimanje i fotografija) te znanstvena i arheološka istraživanja, spašavanja i sl. mogli obavljati na siguran način prema važećim svjetskim sigurnosnim standardima. S obzirom na nedostatak zakonske regulative, primjena odredbi postojećih smjernica IMCA-e podiglo bi razinu sigurnosti ronioca na teritoriju Republike Hrvatske na najvišu razinu. Kako u hrvatskom pravnom poretku nema jasno definiranih načela, pravila i procedura kod izvođenja podvodnih radova, sigurnost ronioca i uspjeh u izvođenju radova je isključivo na samim izvođačima. Čimbenici od presudne važnosti za sigurnost ronioca pri obavljanju podvodnih radova, kako je to definirala IMCA su oprema, obuka ronioca, ispitivanja i certificiranja opreme te načini upravljanja projektom, procjenama rizika i izvanrednim događajima. Pravila i načela sigurnog izvođenja podvodnih građevinskih radova prema smjernicama International Marine Contractors Association presudni su za uspjeh operacije podvodnih radova, posebno s obzirom da ronioc koji radi ispod površine u potpunosti ovisi o opremi i drugim članovima tima, ali i da se rad obavlja u, za čovjeka, zahtjevnom i nepredvidljivom okruženju. Smjernice sadržane u dokumentu „International Code of Practice for Offshore diving“ izvrstan su temelj za izradu pravilnika o radnom ronjenju i ponovnog pozicioniranja Hrvatske na svjetsko tržište izvođenja podvodnih radova. Od izuzetne važnosti je stvaranje preduvjeta kojim bi se omogućilo kvalitetno obrazovanje ronilačkog kadra, budući da usavršavanja i obrazovanje profesionalnih ronioca u Hrvatskoj trenutno ne pružaju dostatna znanja kako u praktičnom tako i teorijskom dijelu za izvođenje zahtjevnijih ronilačkih radova.

M&S 14 (2019) 255

LITERATURA [1] Barsky, S.M., Neuman, T.: Investigating Recreational and Commercial Diving Accidents, Hammerhead Press, California, United States of America, 2003. [2] Bove, A.A., Davis, J.C.: Diving medicine, W.B.Saunders Company, Philadelphia, United States of America, 1990. [3] Davis, R.H.: Deep diving and submarine operations, Siebe Gorman, London, United Kingdom,1955. [4] Flemming, N.C., Max, M.D.: Code of practise for scientific diving:principles for the safe practise of scientific diving in different environments: Scientific Committee of the Confederation Mondiale des Activites Subaquatiques (CMAS), 1988. [5] Gošović, S.: Safe diving, Best publising company, United States of America, 1993. [6] Gošović, S., Gošović, G., Ropac, D., Korbar, A.: Priru čnik za komercijalna i mornari čka dubinska ronjenja, Laurana, Zagreb, Hrvatska, 2008. [7] Majkić, B.: cRommercijal diving, Helming j.d.o.o., Rijeka, Hrvatska, 2017. [8] Sironi, A.: Ronjenje lako i zabavno, Hrvatski ronilački savez, Zagreb, Hrvatska, 1997. [9] Warner, J., Park, F.: Requiem for a diver, Brown, Son&Ferguson Ltd, Glasgow, United Kingdom, 1990. Propisi • Zakon o zaštiti na radu, N. N. br. 71/14, 118/14, 94/14, 96/18 • Pomorski zakonik, N.N. br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19 • Pravilnik o obavljanju podvodnih aktivnosti, N.N. br. 47/99, 23/03, 28/03, 52/03, 58/03 i 96/10 • Pravilnik o pregledima i ispitivanju opreme pod tlakom, N.N. br. 27/2017 • Pravilniku o zaštiti na radu na privremenim gradilištima, N.N. br. 48/18 • Pravilnik o higijenskim i tehničkim zaštitnim mjerama pri ronilačkim radovima, S.L. br. 36/58 • Pravilnik o postupku i načinu izdavanja dopuštenja za obavljanje podvodnih aktivnosti u dijelovima

unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske koji su zaštićeni kao kulturno dobro, N.N. br. 78/00

• Pravilnik o postupku i načinu izdavanja dopuštenja za obavljanje podvodnih aktivnosti u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske u područjima gdje se nalaze kulturna dobra, N.N. br. 22/09, 36/11 i 58/14

• Diving at work regulations, United Kingdom, 1997.

Smjernice • International Code of Practice for Offshore diving, International Marine Contractors Association

(IMCA) Monografije • Monografija Brodospas, Spašavanje na Jadranu 1947.-1987., Mladinska knjiga Ljubljana, 1987. BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA

M&S 14 (2019) 256

Marko Hranilovi ć Halul Offshore Services Company Doha, Qatar mar45hra@hotmail.com Profesionalni saturacijski ronioc sa preko 15 godina iskustva u offshore naftnoj industriji. Tijekom karijere radi za velik broj značajnih svjetskih tvrtki (Subsea 7, MacDermotts, Acergy, Stolt Comex Seaway, DCN Diving, Halul Offshore, Hallin Marine i druge) kao ronioc, tehnički konzultant, nadglednik, te inspektor zavarivanja. Osnivač je i vlasnik tvrtke Submarine solutions d.o.o., zastupnika za proizvode James Fisher Defence za područje Hrvatske, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR Professional saturation diver with more than 15 years of experience in the offshore oil and gas industry. During his career he has been working for a large number of major world’s companies (Subsea 7, MacDermotts, Acergy, Stolt Comex Seaway, DCN Diving, Halul Offshore, Hallin Marine and other) as a diver, consultant, supervisor and welding inspector. He is the founder and the owner of Submarine solutions d.o.o., an appointed agent for James Fisher Defence for the territory Croatia, Montenegro and Bosnia and Herzegovina. PODACI O SUATORIMA (DATA ON CO-AUTHORS) 2) Marija Smodlaka, struc.spec.ing.sec. Marana.d.o.o. Klis, Republika Hrvatska mare.smodlaka@marana.hr 3) mr.sc.Luči Veljačić, dipl.ing.sig. A.D.V. GRUPA d.o.o. Kaštel Štafilić, Republika Hrvatska luci.veljacic@gmail.com

28

M&S 14 (2019) 257

Slovenian language Subject review

Marjan Bilban

PREKARNO DELO IN ZDRAVJE Povzetek V Evropi se trg dela od leta 1980 spreminja, bolj stabilne zaposlitve za nedoločen čas s polnim delovnim časom, s stabilnim dohodkom in sigurnostjo zaposlitve postopoma nadomeščajo nove, bolj fleksibilne-prekarne oblike zaposlitev, ki povečujejo nesigurnost na trgu dela. Te vrste zaposlitve v Evropi trenutno predstavljajo okoli 15% vseh zaposlitev. Prekarni delavci pogosto opravljajo najzahtevnejša dela, delajo v slabših delovnih pogojih, imajo manj usposabljanj na delovnem mestu in so deležni manj izobraževanj s področja varnosti in zdravja pri delu. Negotovi pogoji dela povzročajo občutek splošne negotovosti in povečujejo z delom povezan stres. Vse več je dokazov, da negotovost zaposlitve in kratkotrajna zaposlitvena razmerja značilno povečujejo tveganje za nastanek poškodb pri delu, slabše je samoocenjeno zdravje, pogostejši je prezentizem. Številni avtorji ugotavljajo, da obstaja povezava med nestabilnimi oblikami zaposlitve in duševnimi motnjami, kot so depresija, anksioznost in povečana samomorilnost. Ni pa vsako prekarno delo tudi povezano z nižjim statusom in večjo nesigurnostjo. Kadar so fleksibilne oblike dela izbrane prostovoljno, imajo delavci nadzor nad delovnim časom, pridobivajo raznolike izkušnje in lahko začasno zaposlitev uporabijo kot vstopna vrata do stalne zaposlitve, se zadovoljstvo pri delu in kvaliteta življenja lahko celo povečuje. Klju čne besede: prekarno delo, negotovost zaposlitve, stres, negativno zdravje.

PRECARIOUS WORK AND HEALTH Abstract Since the 1980s, Europe’s labour market has been undergoing a transformation, with stable forms of permanent employment that provided high job security and a stable income being replaced by new, flexible/precarious and insecure forms of employment. Such types of employment currently represent about 15% of all employment relationships in Europe. People in precarious forms of employment often perform the most demanding tasks, work in worse conditions and get less workplace training and occupational health and safety instruction. Uncertain conditions of employment increase the sense of general uncertainty and work-related stress. Evidence is mounting that precariousness of employment and short-term employment relationships result in an elevated risk of occupational injury, worsened health (self-evaluated) and frequent presenteeism. Many authors conclude that there is a relationship between unstable employment and mental disorders such as depression, anxiety and increased suicidal tendencies. However, not every case of precarious work is connected to lower status and higher uncertainty. When flexible forms of employment are chosen voluntarily and when such workers are able to control their working hours, obtain experience and use suck temporary jobs as a stepping stone to permanent employment, this may even increase their job satisfaction and quality of life. Keywords: precarious work, employment uncertainty, stress, negative health. UVOD

M&S 14 (2019) 258

V evropski prostor vstopi izraz prekarnost v splošno rabo konec prejšnjega stoletja, ko predstavlja neposreden odgovor na naglo razraščanje prej manj pogostih atipičnih pogodb, vezanih na nestabilne oblike dela, z navadno nižjim plačilom ter manj delavskimi pravicami. V kontekstu regulacij socialne države se je termin prekarnost nanašal na povečano krčenje delavskih pravic, ki so si jih v preteklosti postopoma izborili delavci in ki so postopoma pronicale tudi v delovnopravne nacionalne zakonodaje. Prvotna razumevanja prekarnosti je tako potrebno razumeti v kontekstu preobrazbe socialnih in delavskih pravic ter krčenja socialne države, kjer se je med drugim za nekatere delavce opuščalo kritje zdravstvenega in pokojninskega zavarovanja, ob tem so se reformirali tudi pokojninski skladi ter privatiziral javni sektor [1]. Osnova za prekerno delo izhaja iz slovenske zakonodaje o delovnih razmerjih, ki navaja, da je pogodba o zaposlitvi za nedoločen čas pravilo, pogodba za določen čas pa izjema, možna le pod določenimi pogoji, ki jih pa ne določa delodajalec [2]. Izraz prekarna zaposlitev (angl. precarious employment) danes še nima univerzalno sprejete definicije. Pogosto se tako zaposlitev opisuje z izrazi, kot je na primer: »negotova zaposlitev«, »netipična«, »pogojna«, »začasna«, »obrobna«, »nestabilna«, »nestandardna« ali »alternativna« zaposlitev, v zadnjem času tudi kot »pod-zaposlitev«. Prekarno zaposlitev je potrebno obravnavati kot večdimenzionalen konstrukt nekje na kontinuumu med zaposlitvijo za polni delovni čas, stalno zaposlitvijo in brezposelnostjo. Posledično tak tip zaposlitve zajema vrsto dogovorov o zaposlitvah, katerim je skupna nestabilnost/fleksibilnost, primanjkljaj koristi in nemoč, kot tudi ranljivost tako zaposlenega posameznika [3]. Prekarnost lahko razumemo kot družbeno tendenco posploševanja socialne negotovosti, ki izvira iz sodobnega ekonomskega in zaposlovalnega sistema družbe [4]. Slednji je utemeljen v idejah ekonomistov iz sedemdesetih let 20. stoletja, ki so razvijali neoliberalni ekonomski model. Pri tem so predpostavljali, da rast in razvoj temeljita na tekmovanju na trgu. Tako so razvili zahtevo, da se vsi vidiki življenja podredijo tržnim načelom. Na področju dela je to pomenilo, da so pričeli tveganja in negotovosti prenašati na zaposlene in njihove družine [5]. Prekarizacijo spremlja tudi sklicevanje delodajalcev in politikov na strahove o sposobnosti tekmovanja in konkuriranja v globaliziranem svetu, privatizacija storitev, produkcija v zadnjem možnem momentu in fleksibilno upravljanje s človeškimi viri [6]. Prekarnost je lahko posledica delovne aktivnosti, ki se večinoma ne opravlja v okviru delovnega razmerja, torej na podlagi sklenjene pogodbe o zaposlitvi, pri čemer posameznik, ki opravlja delo, ni sam izbral takšnega načina dela (denimo zaradi izrazite poslovne konkurenčne prednosti na trgu, želje po samostojnem opravljanju dela brez razmerja podrejenosti). Prekarne oblike dela so lahko tudi tiste, kjer delavec delo opravlja na podlagi pogodbe o zaposlitvi, a je ta sklenjena za določen čas ali pa s krajšim delovnim časom od polnega. Delo, ki ga posameznik opravlja po pogodbah civilnega prava ima sicer lahko za posledico prekarnost, vendar ni vsako delo, ki se opravlja po pogodbah civilnega prava oziroma delo, ki ga opravi samozaposlena oseba, že prekarno delo. Tako ne bo šlo za prekarnega delavca tedaj, ko je posameznik zaposlen, hkrati pa opravlja delo po avtorski pogodbi samoiniciativno, za dodatni zaslužek. V prekarnem položaju pa je denimo posameznik, ki delo opravlja za enega ali več naročnikov, da bi si zagotovil sredstva za dostojno preživetje. Običajna delovna razmerja so opredeljena s pogodbo o zaposlitvi, kar zahteva Zakon o delovnih razmerjih (ZDR). Ta delavcu zagotavlja tudi delavske pravice kot so zdravstveno in pokojninsko zavarovanje, povračila potnih stroškov, plačane malice, plačan dopust, regres, plačana bolniška odsotnost, porodniški dopust in urejen delovni čas. Ker prekarni delavci opravljajo večinoma aktivnosti, ki ne temeljijo na pogodbi o zaposlitvi, nase prevzamejo vsa tveganja in stroške, ki se pojavijo ob delu, ob tem pa imajo omejene pravice iz delovnega razmerja [7,8]. V prekarnost vodi torej predvsem kratkotrajna in občasna delovna aktivnost, poleg tega pa se problematičnost prekarnih oblik dela kaže tudi v tem, da prekarni delavci v večini primerov nimajo zagotovljene zadostnega plačila za preživetje, so brez pravic do plačanega dopusta in regresa, malice, povračila stroškov za prevoz in kar je bistveno, imajo šibko socialno varnost, saj ne dobijo plačanih prispevkov, v smislu, kot jih delodajalec mesečno plačuje delavcem, ki so pri njem v delovnem razmerju (prispevkov za pokojninsko in invalidsko zavarovanje, zavarovanje za primer brezposelnosti ter prispevkov iz naslova starševskega varstva). Posameznik se v strahu pred finančno stisko žene do skrajnosti in za to prejema vloženemu delu nesorazmerno plačilo, ob tem pa pozabi na svoje zdravje [7].

M&S 14 (2019) 259

Prekarno delo tako vodi v segmentacijo na trgu dela, kar pomeni ustvarjanje neutemeljenih razlik med vključenimi in izključenimi delavci. Prekarnost je značilna za določene skupine posameznikov, predvsem glede na starost (starejši ter mlajši delavci), spol (ženske) ali poklic (novinar, kulturnik…). Prekarne oblike dela se včasih omenjajo kot dobre ali celo nujne za povečevanje konkurenčnosti. Nova ekonomska politika 21. stoletja, še bolj pa kapitalizem kot prevladujoč družbeno-ekonomski sistem, stremi k stalni ekonomski rasti in fleksibilnosti tržišča ter delovnih razmerij. Vsekakor je ključno, da so storitve opravljene čim ceneje (zmanjševanje stroškov delovnega procesa), saj je s tem omogočena večja konkurenčnost na trgu dela. Pojmovanje konkurenčnosti kot zmanjševanje stroškov delovnega procesa s pomočjo prekarnih oblik dela pa je nedopustno, saj ruši eno od pomembnih vlog dela, zagotavljanje socialne varnosti. Da bi podjetja redno zaposlila ljudi in jim plačevala vse prispevke, ki so jih po ZDR dolžna, se ne izplača. Pogosteje se odločijo nekomu ponuditi delo za krajši čas, ki je malo bolje plačano kot sicer, ker je to za podjetje še vedno manjši finančni zalogaj, hkrati pa tako zaposleni pogosteje delajo izven normalnega delovnega časa in običajno tudi bolj intenzivno. Ker je takšno delo hitro in lažje dostopno, kot delo za nedoločen čas, se ga ljudje v finančni stiski, sploh v času gospodarske krize in visokega porasta brezposelnosti, redno poslužujejo. Prekarne zaposlitve zato škodujejo ''pošteni konkurenci'', podjetjem, ki nudijo redno zaposlitev, ker imajo z isto storitvijo več stroškov zaradi plačevanja davkov in prispevkov na redno zaposlenega delavca. Je pa res, da ''poštena podjetja'' predstavljajo boljše delovno okolje, ker zaposleni za nedoločen čas čutijo pripadnost delodajalcu in sodelavcem, hkrati pa se izboljšajo odnosi in poveča produktivnost. Žal pa to ni dovolj, da bi takšna podjetja uspešno delovala – v ospredju je vendarle dobiček [4]. Delavec, ki ga spremlja nenehna skrb, ali bo zaslužil dovolj za preživetje in v večini primerov veliko časa nameni tudi iskanju redne zaposlitve ali drugih virov zaslužka, se težje identificira s podjetjem oz. čuti pripadnost delodajalcu in sodelavcem, kar vpliva na odnose v podjetju in posledično na produktivnost. McKay in drugi [9,10]. povzemajo različne dejavnike, ki jih kot relevantne za razrast prekarnih delovnih mest izpostavljajo preučevalci prekarnosti:

- spremembe v strukturi in organizaciji dela; - politike držav članic EU, ki podpirajo privatizacijo in najemanje delovne sile; - naraščajoča brezposelnost in spremembe v načinih dostopa do zaposlitve; - porast projektnega dela; - ekonomska neenakost; - naraščanje deleža ekonomskih migrantov; - razrast neplačanega pripravništva in prostovoljnega dela kot oblika dostopa do izkušenj na

delovnem mestu - prožnost trga dela [1].

Porast prekarnih oblik zaposlitve se povezuje z večjim tveganjem za nastanek revščine, saj se delavci v prekarnih oblikah zaposlitve pogosteje znajdejo v položaju zaposlenih revnih, v primerjavi z delavci v standardnih oblikah zaposlitve pa imajo tudi slabši delovni in socialnopravni položaj, slabšo varnostno mrežo, slabše izhodiščne oz. manjše možnosti za usposabljanje, izobraževanje, napredovanje, pogostejša obdobja brezposelnosti ter večjo negotovost pri načrtovanju osebnega in družinskega življenja. »Med njimi je več tistih, ki prihajajo iz ranljivejših skupin, prav tako pa so tudi v svoji zaposlitvi bolj ranljivi« [12]. Zadnja leta naša država beleži vedno večji vpliv globalizacije, med katerimi je tudi porast prožnih oblik zaposlovanja – med njimi so tudi oblike prekarnega dela. Naj bo to vpliv ekonomske krize ali splošne želje podjetnikov in delodajalcev po zniževanju stroškov poslovanja, prihaja do poslabševanja delovnih razmer, nižanje življenjskih in delovnih standardov ter vseslovenski porast tveganja revščine. V primerjavi s preostalo Evropsko unijo, slovenski delavci delajo več in so manj zadovoljni z delom. Poslabšanje razmer na trgu dela, odpuščanja in majhno število novih prostih delovnih mest so povečali občutek zaposlitvene negotovosti in manjšo socialno varnost med delovnim prebivalstvom Slovenije. Takšni ukrepi najbolj prizadanejo tiste delavce, katere delovna zakonodaja ščiti najmanj, to pa so delavci v prekarnih oblikah dela [13,14,15]. Prekarizacija zaposlovanja se dogaja na več ravneh: »nanaša se na slabšanje delovnih pogojev za delavce in delavke, zmanjševanje delavske zaščite in pravic iz dela, delavčevo prepuščenost samemu sebi in slabšanje možnosti za spopad s tveganji zaradi manjše kolektivne povezanosti in pospešene

M&S 14 (2019) 260

individualizacije, povečano moč delodajalcev in pospešeno spreminjanje standardnih zaposlitev v praviloma slabše, negotove službe z več tveganji.« Prekarizacija pa ne zapopade zgolj delovnega okolja, pač pa se s področja dela prenaša tudi na druga področja, zato je smiselno govoriti o prekarizaciji celotnega življenja. Prekarizacija zaposlovanja kaže na krizo uveljavljenih institucij, ki razraščajočega pojava niso bile sposobne omejiti. Tu raziskovalci prekarizacije posebej izpostavljajo sindikate, ki z državo in delodajalci vodijo neuspešen socialni dialog in potihoma pristajajo na slabšanje položaja delavcev in delavk predvsem v prožnih oblikah zaposlitev. Njihovo delovanje in aktivnosti so omejene v prvi vrsti na branjenje že pridobljenih delavskih pravic, ki pripada le delavcem in delavkam v standardnih zaposlitvah. Vse večji delež zaposlenih pa teh pravic nima, hkrati pa njihovih interesov v razmerju do države in delodajalcev tudi nihče ne zastopa [16]. Razlika med redno zaposlitvijo in prekarnimi oblikami zaposlitve Zakon o delovnih razmerjih – ZDR 1 (2013) določa obveznosti obeh strani, ki sta sklenili pogodbo o zaposlitvi. Za delovno razmerje so značilni sledeči elementi [17]:

- delavec delo opravlja osebno; - delo se opravlja nepretrgoma, kontinuirano; - delavec za opravljeno delo prejema plačilo; - delavec opravlja delo po navodilih in pod nadzorom delodajalca; - delavec opravlja delo v organiziranem procesu delodajalca.

V skladu z zakonom o delovnih razmerjih je delodajalec obvezan, da:

- zagotavlja delo za katerega se je z delojemalcem dogovoril v pogodbi o zaposlitvi. Če ni drugače dogovorjeno mora delodajalec zagotoviti tudi vsa potrebna sredstva in delovni material, da lahko delavec nemoteno izpolnjuje svoje obveznosti. Omogočiti mu mora tudi prost dostop do poslovnih prostorov,

- plačuje delavca za opravljanje dela, - zagotavlja varne delovne razmere, - varuje delavčevo osebnost in njegovo dostojanstvo pri delu, - varuje zasebnost in osebne podatke zaposlenih.

Bistvene razlike med redno zaposlitvijo in prekarnimi oblikami zaposlitve se kažejo v tem, da prekarni delavci v večini nimajo zagotovljenega plačila za preživetje, da so brez pravic plačanega dopusta in regresa, malice in povračila stroškov za prevoz. Delodajalci prekarnim delavcem, za razliko od redno zaposlenih, prav tako ne plačujejo prispevkov za pokojninsko in invalidsko zavarovanje, za zavarovanje za primer brezposelnosti in prispevkov iz naslovov starševskega varstva. Vse to vodi v šibko socialno varnost prekarno zaposlenih [17]. Oblike prekarnih zaposlitev in regulacija trga dela Prekarnost nastopa v več oblikah. Gre za delovne aktivnosti, ki se večinoma ne opravljajo v okviru delovnega razmerja, ki torej ne temeljijo na pogodbi o zaposlitvi. Prekarne oblike dela pa se lahko pojavijo tudi v delovnih razmerjih, če je pogodba o zaposlitvi sklenjena za določen čas ali pa s krajšim delovnim časom [17]. Pomanjkanje omenjenih zagotovil je značilno za različne oblike zaposlitev, ki so v Sloveniji opredeljene v ZDR 1, Zakonu o avtorskih in sorodnih pravicah in obligacijskem zakoniku, povzete pa v informacijski zloženki za prekarne delavce [17].Te oblike dela so:

• zaposlitev s krajšim delovnim časom, • delo za določen čas, • avtorska pogodba • podjemna pogodba oz. pogodba o delu • samozaposlitev • študentsko delo • pripravništvo • agencijsko delo oz. delo pri delodajalcu, ki posreduje delovno silo in tako zagotavlja

delavce drugemu uporabniku. Naštete oblike zaposlitve vodijo k zmanjšanju zaščite delavcev in prenesejo nanje dodatne odgovornosti. Posamezniki tako niso več zaposleni, temveč »prosti igralci« na slabo reguliranem trgu dela [6]. Med

M&S 14 (2019) 261

dejavniki, ki naj bi prispevali k prekarizaciji in vse večji pogostosti takšnih zaposlitev strokovnjaki navajajo [5,6,9]:

• nizka gospodarska rast • nezadostne kvalifikacije • prehod v poindustrijsko, storitveno družb • povečanje deleža zaposlenih žensk • t. i. outsourcing – globalizacija in možnost premeščanje proizvodnje in storitev v tujino • slabljenje sindikatov • deregulacija trga dela • ideološki premiki v smeri individualizma in osebne odgovornosti za delo in družinsko

življenje • večanje konkurenčnosti z zmanjševanjem stroškov delovnega procesa (nižanje mase plač).

V Sloveniji se lahko delavci, ki menijo, da njihov delodajalec krši delovnopravno zakonodajo obrnejo na Inšpektorat Republike Slovenije za delo. V primerih, ko gre za neizpolnjevanje pogodbenih obveznosti, ki so nastale ob sklenitvi npr. pogodbe o delu, lahko delavec svoje pravice zaščiti z uveljavljanjem klasičnih civilnopravnih zahtevkov.. Poleg tega pa lahko delavec uveljavlja obstoj delovnega razmerja, če ugotovi, da so v njegovi zaposlitvi prisotni vsi elementi delovnega razmerja [17]. Oblike prekarnega dela Pri delu preko avtorske pogodbe razmerja med izvajalcem in stranko ne spadajo pod delovnopravno zakonodajo, pač pa ta delovna razmerja urejajo pogodbe civilnega prava, ki jih natančneje opredeljuje Zakon o avtorskih in sorodnih pravicah. Z avtorsko pogodbo o naročilu dela se avtor zaveže ustvariti določeno delo in ga izročiti naročniku, ta pa se zaveže, da mu bo za to plačal honorar. Avtorsko pogodbo se sklene, če gre za individualno intelektualno stvaritev s področja književnosti, znanosti in umetnosti, ne glede na način izraza. Naročnik nadzoruje posel in daje navodila, če s tem ne posega v avtorjevo svobodo znanstvenega in umetniškega ustvarjanja [17]. Ena od pomembnejših razlik med pogodbo o zaposlitvi in pogodbo o delu so nižji stroški za naročnika dela, saj ta z razliko od pogodbe o zaposlitvi za stranko ne plačuje socialnih prispevkov. Sem spadajo: govorjena ali pisana dela, predstavitve iz znanstvenega ali tehničnega področja, glasbena, gledališka ali likovna dela, arhitekturni projekti, koreografska in pantomimska dela, fotografska ali avdiovizualna dela ipd. Podjemna pogodba je pogodba civilnega prava, ki jo natančneje opredeljuje Obligacijski zakonik. Ta pogodba podjemnika zavezuje opraviti določen posel kot je izdelava ali popravilo določene stvari, fizično ali umsko delo ipd., naročnik pa se zaveže, da mu bo za to plačal. Največkrat se uporablja pri obrtniških delih, popravilih, varstvu otrok, čiščenju prostorov ipd. Kot avtorska pogodba tudi podjemna pogodba ne predstavlja delovnega razmerja, ampak eno izmed oblik pogodbenega razmerja, preko katere se podjemnik zaveže za končni izdelek. Razlika med avtorsko in podjemno pogodbo je predvsem v vsebini opravljenega dela. Avtorska pogodba se lahko uporablja takrat, kadar se opravi neko avtorsko delo kot ga opredeljuje Zakon o avtorskih in sorodnih pravicah. Ko gre za naročilo, kjer ne gre za individualno intelektualno avtorsko storitev, pa velja podjemna pogodba [17]. Tudi ob teh oblikah delovnega razmerja je pomembna opomba, da delo na podlagi pogodb civilnega prava samo po sebi ne pomeni, da je to delo prekarno. Delo preko takih pogodb lahko namreč opravlja tudi posameznik, ki je v delovnem razmerju in mu tovrstno delo predstavlja dodatni zaslužek. Največkrat se uporablja pri obrtniških delih, popravilih, varstvu otrok, čiščenju prostorov ipd. Podjemna pogodba ne predstavlja delovnega razmerja ampak eno izmed oblik pogodbenega razmerja, ko se podjemnik zaveže za končni izdelek. Posameznik, ki opravlja delo na podlagi podjemne pogodbe prevzame poslovni riziko. Delo na podlagi pogodb civilnega prava samo po sebi ne pomeni, da je to delo prekarno. Delo preko takih pogodb lahko opravlja posameznik, ki je v delovnem razmerju in mu predstavlja dodatni zaslužek. Tako delo lahko opravlja posameznik, ki bi lahko uveljavljal obstoj delovnega razmerja na sodišču, saj dela v prikritem delovnem razmerju. Lahko pa preko pogodb civilnega prava dela nekdo, katerega delo nima elementov delovnega razmerja, niti ni drugje zaposlen, želel pa bi si redne zaposlitve. Samozaposleni niso delavci v smislu delovnopravne zakonodaje, saj na trgu dela delujejo samostojno, kot poslovni subjekti in z naročniki poslovno sodelujejo kot enakovredni partnerji, zanje opravljajo pridobitno dejavnost v svojem imenu in za svoj račun. Zanje veljajo pravila (pogodbenega) civilnega

M&S 14 (2019) 262

ter gospodarskega prava. Samozaposleni se za samostojno delovanje na trgu dela odločajo bodisi iz lastne podjetniške iniciative bodisi iz nuje, ker so nezaposleni [17], saj je status samozaposlenega v vse več primerih s strani delodajalca postavljen kot izhodiščni pogoj za pridobitev dela. Samozaposleni delavci (pri nas so to najpogosteje samostojni podjetniki, pa tudi samostojni novinarji in samostojni kulturni delavci) imajo namreč malo oz. redke koristi delovnopravnega varstva, zato se delodajalci zaradi nižjih stroškov dela pogosto poslužujejo možnosti najemanja samozaposlenih delavcev. Tovrstni »neodvisni« zunanji pogodbeniki ali podizvajalci so široko zlorabljena delovna sila, ki delodajalcem omogoča izogibanje obveznostim delovnopravne zakonodaje ter iz nje izhajajočih delavskih pravic (prav tam). Seveda pa je potrebno ob tem dodati, da vseh samozaposlenih njihovi pogodbeniki ne izkoriščajo za prikrita delovna razmerja kot tudi niso vsi samozaposleni že tudi prekarni delavci. Visok delež samozaposlenih je lahko namreč tudi značilnost družb z razvitimi določenimi panogami, kot sta denimo kmetijstvo in turizem. V Sloveniji je delež samozaposlenih relativno visok, leta 2014 je bilo samozaposlenih 13,3 odstotka delovno aktivnih oseb, kar je blizu povprečja EU (15 odstotkov). Z vidika delavcev je samozaposlovanje izhod iz stanja brezposelnosti, delodajalci pa na ta način zmanjšujejo stroške dela. Samozaposleni niso delavci v smislu delovnopravne zakonodaje. Gre za osebe, ki samostojno delujejo na trgu dela in storitve opravljajo v svojem imenu in za svoj račun. Za samozaposlene veljajo pravila (pogodbenega) civilnega ter gospodarskega prava. Delovno pravo pride v poštev v primerih, ko samozaposleni sklepajo pogodbe o zaposlitvi z drugimi osebami, ki uživajo status in varstvo delavca po Zakonu o delovnih razmerjih. Slovenija je imela v zadnjih letih med vsemi evropskimi državami najhitrejšo, 16 % rast števila samozaposlenih. Najpogosteje so samozaposlene osebe samostojni podjetniki, v to kategorijo pa spadajo tudi nekateri samostojni poklici, npr.: samostojni novinar, samostojni kulturni delavec idr. (Samostojni) podjetnik je po Zakonu o gospodarskih družbah fizična oseba, ki na trgu samostojno opravlja pridobitno dejavnost v okviru organiziranega podjetja. Samostojni podjetnik kot poslovni subjekt nastopa na trgu samostojno in z naročniki, kot enakovredni partner poslovno sodeluje v svojem imenu in za svoj račun. Samozaposleni se za samostojno delovanje na trgu dela odločajo bodisi iz lastne podjetniške iniciative bodisi iz nuje, ker so nezaposleni. Prekarni delavci imajo včasih (lahko) status samozaposlene osebe. Vendar niso vsi samozaposleni že prekarni delavci. Pogosta praksa pa je, da delodajalec ali naročnik posla pogojuje opravljanje dela posamezniku s pridobitvijo statusa samostojnega podjetnika oziroma s sklenitvijo naročniškega razmerja. Delavec in delodajalec nimata popolne pogodbene svobode. Ne moreta prosto odločati, ali bo delavec delo opravljal v delovnem razmerju ali pa posloval z njim kot podjetnik, če tak odnos kaže vse elemente delovnega razmerja. O prekarnosti samozaposlenih govorimo takrat kadar si posameznik s samozaposlitvijo zagotavlja sredstva za preživetje ali v primeru ko je samozaposlitev zgolj navidezna, dejansko pa obstajajo vsi elementi delovnega razmerja. V takšnem prikritem delovnem razmerju se naročnik izogiba plačevanju davkov in prispevkov iz naslova pogodbe o zaposlitvi. Študentsko delo je oblika občasnega ali začasnega dela, ki ga študent ali dijak, opravi za plačilo pri delodajalcu preko pooblaščene organizacije. Pooblaščena organizacija je lahko študentski servis, Zavod Republike Slovenije za zaposlovanje in Agencija za delo. Za opravljanje dela se ne sklene pogodba o zaposlitvi, temveč se opravlja na podlagi študentske napotnice. V primeru, da se študentsko delo opravlja za dlje časa in ima elemente delovnega razmerja, izgubi lastnost začasnega ali občasnega dela in se v tem primeru lahko posameznik odloči za pravno varstvo (uveljavitev obstoja delovnega razmerja po pogodbi za nedoločen čas na delovnem sodišču). Študentsko delo lahko opravlja le določen segment slovenske populacije - dijaki in študenti. Gre za občasno ali začasno delo, ki se opravlja na podlagi študentske napotnice, izdane od za to pooblaščenih organizacij (večinoma gre za študentske servise). Namen študentskega dela je seznanjanje mladih s trgom dela pred dejanskim oz. dokončnim vstopom nanj, pridobivanje delovnih izkušenj, s katerimi bi si olajšali ta vstop, študentsko delo pa predstavlja mladim tudi možnost dodatnega zaslužka v času študija in postopno ekonomsko in tudi socialno osamosvajanje. Tovrstno delo je nadvse ugodno tudi za delodajalce, saj jim omogoča uporabo zelo prožne in poceni delovne sile, s katero se lahko prilagajajo trenutnim potrebam na trgu, hkrati pa na ta način izberejo potencialne in primerno izobražene kadre za kasnejšo zaposlitev [21]. Študentsko delo je zaradi nižjih stroškov financiranja študija in prihodkov od koncesij študentskih servisov kratkoročno ugodno tako za državo kot za delodajalce, ki jim predstavlja nižje stroške dela, nenazadnje pa tudi za študente, ki si na ta način lažje financirajo študij, se finančno osamosvajajo ter izboljšajo svoj življenjski standard. Opozarjajo tudi na številne anomalije, ki so se pojavile v praksi v zvezi s študentskim delom. Največkrat gre za prikrite oblike delovnega razmerja, saj se je pogosto občasno in začasno delo

M&S 14 (2019) 263

podaljševalo čez dovoljene meje, s čimer ima tovrstno delo prej poteze dela za določen čas, pogoste pa so tudi nepravilnosti pri uporabi študentskih napotnic. Pripravništvo je razmerje, v katerem oseba, ki prvič začne opravljati delo, ustrezno svoji strokovni izobrazbi, ter z namenom, da se usposobi za samostojno opravljanje dela v delovnem razmerju, sklene pogodbo o zaposlitvi kot pripravnik. Možnost določitve pripravništva mora biti predpisana z zakonom ali kolektivno pogodbo na ravni dejavnosti. Pri volonterskem pripravništvu pa mora biti v posebnem (področnem) zakonu določeno, da se pripravništvo lahko opravlja, ne da bi delavec in delodajalec sklenila pogodbo o zaposlitvi. Poleg tega, da mora biti v zakonu določena obveznost opravljanja pripravništva, mora biti določena tudi možnost sklenitve volonterskega pripravništva. Taki zakoni so recimo Zakon o pravniškem državnem izpitu, Zakon o javnih uslužbencih in Zakon o organizaciji in financiranju vzgoje in izobraževanja. V primeru volonterskega pripravništva se delo opravlja popolnoma brezplačno, pripravnik dobi povrnjene stroške le za malico in potne stroške. Za volontersko pripravništvo (za razliko od plačanega pripravništva po katerem se sklene pogodba o zaposlitvi) mora biti sklenjena pogodba o volonterskem pripravništvu v pisni obliki, v kateri se določijo pripravnikove pravice (o odmorih, počitkih, trajanju pripravništva, povračilu stroškov, ter zagotavljanju varnosti in zdravja pri delu…). Pogodba o zaposlitvi za določen čas pomeni, da delavec opravlja delo v delovnem razmerju, v katerem uživa vse pravice po Zakonu, vendar pa je do neke mere vseeno v negotovem položaju, saj bo delo opravljal do poteka roka, za katerega je bila pogodba sklenjena. Zakon določa, da se pogodba o zaposlitvi sklepa za nedoločen čas in le izjemoma za določen čas, vendar v praksi ni tako. Med novimi zaposlitvami v Sloveniji, sklenjenimi v zadnjih nekaj letih, je po podatkih Zavoda za zaposlovanje že več kot 80 % pogodb o zaposlitvi sklenjenih za določen čas. Med mladimi od 15-24 let, jih kar 66 % delo opravlja za določen čas, kar nas uvršča na prvo mesto v EU. Po uveljavitvi novega ZDR-1 v aprilu 2013 se je med novimi zaposlitvami v Sloveniji zaznal trend povečanja števila sklenjenih pogodb za nedoločen čas. Delavec in delodajalec sicer nimata pogodbene svobode, ne moreta prosto odločati, ali bo delavec delo opravljal v delovnem razmerju za nedoločen ali za določen čas, saj so razlogi, ki opravičujejo sklenitev pogodbe za določen čas objektivni, določa jih zakon. Pogodba za določen čas, ki ne vsebuje zakonsko predvidenega razloga za sklenitev tovrstne pogodbe, je nezakonita. Razlog za sklenitev pogodbe o zaposlitvi za določen čas je tako bistvena sestavina pogodbe, ravno tako kot način izrabe letnega dopusta. Delodajalec ne sme skleniti ene ali več zaporednih pogodb o zaposlitvi za določen čas za isto delo za več kot 2 leti, razen v primerih, ki jih določa zakon. Če je pogodba o zaposlitvi za določen čas sklenjena v nasprotju z zakonom ali kolektivno pogodbo, ali če ostane delavec na delu tudi po poteku časa, za katerega je sklenil pogodbo o zaposlitvi za določen čas, se šteje, da je delavec sklenil pogodbo o zaposlitvi za nedoločen čas. Agencijsko delo je posebna oblika dela, ki nastane s sklenitvijo pogodbe o zaposlitvi med delavcem in delodajalcem, ki opravlja dejavnost zagotavljanja dela delavcev uporabniku. Pogodba o zaposlitvi je torej sklenjena med delavcem in »agencijo za posredovanje dela«. Delodajalec, s katerim delavec sklene pogodbo, je torej »agencija«, uporabnik pa je podjetje, v katerem delavec opravlja delo. Tako je klasična delovna razmerja pri agencijskem delu zamenjal zaposlitveni trikotnik, ki ga sestavljajo delavec, uporabnik in agencija. Delavec tako sklene pogodbo o zaposlitvi z agencijo, ki je njegov delodajalec, uporabnik pa je podjetje, v katerem delavec opravlja delo. Vendar si interesi subjektov tega trikotnika med seboj nasprotujejo. Interes uporabnika je namreč dobiti delovno silo, do katere nima obveznosti kot jih imajo delodajalci do svojih zaposlenih, med katere denimo sodijo socialni prispevki, nadomestila za čas bolniške, varstvo zaposlitve, odpovedni roki, odpravnine, ipd. Interes agencije je trženje storitve posredovanja dela na trgu z maksimiranjem svojih prihodkov, ki izhajajo iz razlike med ceno storitve, za katero se pogodi z uporabnikom, in plačo, ki gre delavcu. Interes delavca pa je imeti delo s čim večjim dohodkom in dostopom do pravic, ki izhajajo iz zaposlitve. Njegov interes je tudi čim varnejša zaposlitev [22]. Pri »agencijskem delu« je za delavca pomemben tudi pisni dogovor, ki ga skleneta delodajalec (»agencija«) in uporabnik; v pisnem dogovoru podrobneje določita medsebojne pravice in obveznosti ter pravice in obveznosti delavca in uporabnika. V skladu s tem mora biti delavec z napotitvijo na delo k uporabniku pisno obveščen o pogojih dela ter o pravicah in obveznostih pri uporabniku. Delavčeve pravice tako niso odvisne samo od pogodbe o zaposlitvi, ampak mora delavec biti pozoren tudi na določbe, opredeljene v pogojih dela, ter pravice in obveznosti pri uporabniku, o katerih mora agencija delavca obvestiti ob napotitvi. Ne glede na pisni dogovor je uporabnik, torej

M&S 14 (2019) 264

podjetje, pri katerem delavec opravlja delo, odgovoren za spoštovanje določb o varovanju zdravja pri delu ter o delovnem času, odmorih in počitkih oziroma mora zagotavljati pravice, ki so vezane na kraj opravljanja dela. Pomembna novost lani spremenjenega Zakona o delovnih razmerjih je omejitev števila napotenih delavcev pri uporabniku, ki ne sme presegati 25% zaposlenih delavcev pri uporabniku. V to omejitev pa niso všteti delavci, ki so pri delodajalcu za zagotavljanje dela, zaposleni za nedoločen čas. PREKARNO DELO IN VPLIV NA ZDRAVJE Več raziskav kaže, da prekarnost pušča sledi tudi na zdravju prekarnih delavcev. Glede na to, da prekarne oblike dela za nekatere družbene skupine bolj značilne kot za druge, je v večini držav opaziti, da negativni učinki prekarnosti okrepijo delitve med spoloma in poslabšajo že tako negotov položaj migrantskih delavcev. Splošno stanje strahu pred še večjo negotovostjo in nestabilnostjo delavce odvrača od organiziranja in članstva v sindikatih, zaradi česar so še bolj ranljivi v svojih prekarnih delovnih dogovorih. Prekarne oblike zaposlitve delavcem običajno ne omogočajo zadostne stabilnosti, da bi sklepali dolgoročne odločitve in načrte glede svojega življenja. Zaradi splošne finančne in zaposlitvene negotovosti, kreditne nesposobnosti in pogosto nizkih prihodkov se težje osamosvojijo ter načrtujejo družino in nakup nepremičnine [24]. Številne raziskave pričajo o tem, da mnogi mladi delavci ostanejo ujeti v prekarne zaposlitve tudi v obdobjih, ko bi običajno že osnovali družino in si ustvarili lasten dom. Glede na izsledke študij po urejenem življenju najbolj hrepenijo agencijski delavci ter delavci, zaposleni za določen čas, podatki pa kažejo, da celo delavci, ki so nekoč prostovoljno izbrali prožne oblike zaposlitev, na daljši rok to obžalujejo. Raziskave kažejo, da četudi so za številne delavce začasne, prožnejše oblike zaposlitev most do stabilnejših in kakovostnejših zaposlitev, ostanejo mnogi tudi čez več let še vedno ujeti v prožne oblike delovnih razmerij brez upanja po boljših delovnih mestih, ki jih večina delavcev še vedno enači z zaposlitvami za nedoločen čas in dostojnim prihodkom, s katero lahko preživljajo sebe in svoje družine. Prav tako se je izkazalo, da imajo določene osebne lastnosti, poklici in gospodarske panoge negativen vpliv na individualni prehod iz začasnih v stabilne oblike zaposlitve. Preučevalcem se namreč odstirajo pereči demografski kazalci, in sicer so v prožne oblike delovnih razmerij več let vpeti predvsem starejši delavci, ženske ter nižje kvalificirani, nižje izobraženi delavci, delavci, ujeti v začasna delovna mesta pa imajo tudi nizek nadzor nad lastnim delom [3]. Prekarne oblike dela pogosto spremljajo tudi slabši delovni pogoji, ki negativno vplivajo na zdravje delavcev. Agencijski delavci ter delavci, zaposleni za določen čas so pogosteje izpostavljeni

- nevarnim delovnim okoljem, - stresnim psihosocialnim delovnim pogojem, - povečano obremenitvijo in - pogostim selitvam med različnimi delovnimi mesti.

Raziskave na tem področju so tudi ugotovile, da

- prekarni delavci manj pogosto prejmejo ustrezno usposabljanje za naloge, ki jih morajo opravljati ter

- da sta njihova varnost in zdravje pri delu manj nadzorovana. Negotov značaj prekarnih oblik dela pogosto spremlja slabo čustveno in duševno zdravje. V okoliščinah negotovih zaposlitev in manjše socialne varnosti se delavci soočajo z eksistenčnim pritiskom sprejeti tudi dela, ki ogrožajoče vplivajo na njihovo zdravje in varnost. Sklepanje pogodb s podizvajalci je pogost način, ko delodajalci najbolj nevarna, tvegana dela prepuščajo agencijskim delavcem ali pogodbenikom. Nenazadnje pa so zdravstvenim tveganjem podvrženi tudi samozaposleni, ki v mnogih državah ob poškodbi ali bolezni nimajo zdravstvenega varstva oz. nadomestila. Glede na raziskave je zaslediti tudi, da so prekarni delavci v državah EU v primerjavi z delavci v standardnih oblikah zaposlitve v večji meri izpostavljeni hrupu na delovnem mestu in manj ugodnim delovnim okoliščinam, imajo slabšo varnost pri delu in manjšo svobodo pri izbiri odmorov in dopusta ter manjšo avtonomijo in nadzor nad lastnimi delovnimi urniki. Raziskava, v katero so bili vpeti delavci v prekarnih in delavci v standardnih oblikah zaposlitve, priča o slabšem splošnem zdravju in višji stopnji stresa prekarnih delavcev v primerjavi z ostalimi delavci.

M&S 14 (2019) 265

Soočajo se z visoko stopnjo negotovosti glede zaposlitvenih možnosti v prihodnosti, pogojev dela in prihodkov. Dodaten napor in stres jim predstavlja nenehno iskanje dela in vzpostavljanje ravnotežja med zahtevami in obveznostmi do različnih delodajalcev, hkrati pa se morajo nenehno prilagajati novim delovnim lokacijam, sodelavcem in nadrejenim. Pogosto tudi sami nosijo odgovornost in stroške za lastno usposabljanje ter z delom povezano opremo. Na njihovo splošno počutje vplivajo tudi primerjave z delavci v standardnih oblikah zaposlitve, saj imajo v povprečju nižje plače, manj z delom povezanih ugodnosti in bivajo v gospodinjstvih z nižjimi dohodki [3]. Prekarni delavci so tudi v bistveno večji meri podvrženi različnim zakonodajnim kršitvam. Raziskava, kjer so preučevali položaj nižje plačanih prekarnih delavcev, priča o tem, da je kar 22 odstotkov prekarnih zaposlenih prejemalo plačo pod mejo minimalnega zagotovljenega dohodka, 33 odstotkom delavcem pa so delodajalci plačilo dolgovali vsaj en mesec. 60 odstotkov prekarno zaposlenih je poročalo o pogostih prekomernih obremenitvah in nadurah, med katerimi je bilo kar 71 odstotka takih, ki za nadure niso prejeli nobenega nadomestila. Zgolj 10 odstotkov delavcev je imelo možnost do bolniške odsotnosti, 29 odstotkov je delodajalec tudi zdravstveno zavaroval, zgolj 13 odstotkov delavcev pa je imelo s strani delodajalca plačano pokojninsko zavarovanje [3]. Kot posebno pereče področje tveganja prekarnih delavcev izpostavljajo naraščanje revščine med prekarnimi delavci. S spodbujanjem prožnih oblik zaposlitev in večje prožnosti v delovnih razmerjih se vzpostavlja delež zaposlenih, ki kljub zaposlitvi ne presegajo praga revščine, imajo nizko socialno varnost in živijo v nenehnem stanju nedorečenosti [16]. Glede na izsledke raziskav so nizki dohodki delavcev, vpetih v atipične oblike del in zaposlitev ena od glavnih spremljevalnih lastnosti prekarnosti. Čeprav so raziskave na področju zaposlenih revnih v Evropi neenotne in se opredelitve precej razlikujejo, so vsem skupni zaključki, da predstavljajo zaposlitve z nizkimi in nestabilnimi dohodki vse večji delež zaposlitev v EU. Podatki raziskav pričajo o tem, da živi približno 8 odstotkov zaposlenih v EU pod pragom revščine. V Nemčiji in Italiji so ti odstotki še višji, ta trend pa je močno povezan tudi z naraščajočo neenakostjo plač. Posebej zaskrbljujoče je, da je večina, kar 77 odstotkov zaposlenih revnih v EU žensk (v Veliki Britaniji je ta odstotek celo več kot 81 odstotkov). Nekatere prekarne oblike dela so iz teh statistik izvzete, zato je tveganje za revščino med vsemi prekarnimi delavci najverjetneje še veliko večje. Ena od pomembnih značilnosti prekarnosti je tudi odsotnost izbire glede lastnih delovnih pogojev in kariernih možnosti, zato je postala možnost z delom povezane izbire okoliščin tudi ena od ključnih indikatorjev ugotavljanja prekarnosti [10]. Prekarni delavci imajo v primerjavi z ostalimi delavci praviloma veliko manjši dostop tudi do izobraževanja in usposabljanja, običajno pa so jim nedostopne tudi ključne pravice do zastopanja in kolektivnega pogajanja glede delavskih pravic in pogojev ter pravne oblike pomoči, kar je povezano s splošno neorganiziranostjo prekarnih delavcev v sindikate. Sheenova študija [10] je zanimivo ugotovila tudi, da so socialno in ekonomsko deprivilegirane delavke kot glavni dejavnik, ki jih je zapeljal v prekarnost in poslabšal njihovo ekonomsko situacijo, izpostavile pomanjkanje varnosti in slabo kakovost zaposlitev. Ugotavlja, da so zaposlitve z nizkimi prihodki za delavke bolj zadovoljujoče, ko jim zagotavljajo dolgoročno varnost in vsaj nekaj vpliva in obetov na možno izboljšanje razmer v prihodnosti. Ob tem tudi izpostavlja, da prožnost trga dela določene skupine ujame v dolgoročnejšo past prekarnih zaposlitev, od koder so le redke in omejene možnosti izhoda. Rezultat je družbeni sistem, v katerem so nekatere družbene skupine v primerjavi z drugimi bolj izpostavljene negotovosti in tveganjem, ob tem pa jih pogosto spremlja tudi nizka plača in slabi delovni pogoji, kar vsekakor spodkopava družbeno solidarnost. Kljub različnemu obsegu ranljivosti posameznih skupin, ni danes pravzaprav nihče varen pred tveganjem prekarnosti. Prekariat ni homogena skupina ljudi, sestavljajo ga ljudje z zelo različnimi ozadji, z različnimi stopnjami negotovosti ter odnosi do svoje prekarne eksistence. Vendar prekariat ne združuje zgolj žrtev: nekateri se za prekarne zaposlitve odločajo prostovoljno, ker si ne želijo razpoložljivih alternativ, drugi zato, ker prekarnost ustreza njihovim trenutnim potrebam in okoliščinam. Nekatere v prekarnost pahne nezgoda ali nesreča, drugi upajo, da bodo te prožne oblike zaposlitev, čeprav ne ponujajo neposredne poti, odskočna deska za boljšo delo v prihodnosti, tretji se za te oblike zaposlitev odločijo zavestno, iz želje po čim večji svobodi in prožnosti. Med mladimi so to študenti ali popotniki, ki si želijo pridobiti nekaj (dodatnega) zaslužka ali izkušenj, med starejšimi so to upokojenci, ki si želijo ob pokojninah delati iz veselja do dela ali pa si na ta način prislužiti še nekaj dodatnega prihodka. Med ženskami, ki se prostovoljno odločijo za manj varne oblike dela in zaposlitev, so običajno tiste, ki živijo s partnerjem z dobrimi in stabilnimi prihodki, ki zadostujejo za dostojno življenje celotne

M&S 14 (2019) 266

družine in svoje delo dojemajo kot dodatno oz. dopolnilno dejavnost, podobno so tudi med moškimi prostovoljni prekarci običajno tisti, ki imajo partnerice z dobro zaposlitvijo in tako njihov zaslužek ni ključen za blagostanje celotne družine [3]. V vseh raziskavah, ki preučujejo prekarnost, je moč zaslediti, da nekatere družbene skupine v svoji ranljivosti in posledično neenakopravnem položaju na trgu dela bistveno bolj izstopajo kot druge. Prekarnost je stara toliko kot sam kapitalizem, tovrstna negotovost je vedno zaznamovala v gospodarstvu marginalizirane skupine, med katerimi so ženske, etnične in rasne manjšine nosili bistveno večje breme kot ostali. Vse družbene skupine niso enako ranljive za vpetost v negotove oblike dela in zaposlitev. Tveganje prekarnosti je tako odvisno od osebnih lastnosti, izobrazbe, starosti, družinskih okoliščin, poklica pa tudi od stopnje blagostanja in zaščite delavskih pravic v neki državi. Ženske Za zahodne industrijske družbe je bilo v preteklosti značilno, da so moški zaslužili t.i. družinski dohodek, s katerim naj bi bili sposobni preživljati celotno družino. Z vstopom žensk na trg dela pa se je vzporedno individualiziral tudi dohodek. Tako ženske niso bile nikoli upravičene do družinskih prihodkov, na drugi strani pa so se prihodki znižali tudi moškim. Ženske so tako vse do danes v večini držav in gospodarskih panog za enako delo plačane manj, hkrati pa so obremenjene tudi z nego in skrbjo za otroke in družino, kar v ekonomskem smislu ni ovrednoteno delo [20]. Prekarno delo je v veliki meri povezano z delom in zaposlitvami žensk. Da so ženske nadpovprečno zastopane med prekarnimi delavci, priča tudi raziskava Evropskega parlamenta iz leta 2010 [10]. Ženske po vsej Evropi so v bistveno večji meri vpete v zaposlitve za krajši delovni čas, med ženskami pa je tudi veliko večji odstotek neprostovoljnih zaposlitev za krajši delovni čas [10]. Tradicionalna delitev dela je ženske prikovala bodisi na gospodinjska opravila ali atipične, sezonske in kratkotrajnejše zaposlitve. Do danes so nadpovprečno zastopane v podplačanih in manj stabilnih panogah, kot je živilsko-predelovalna industrija, tekstilna industrija, v industriji elektronskih polizdelkih in delu na kmetiji, ki jim ne nudijo varnih in kvalitetnih zaposlitev. Ženske so v veliko večji meri zastopane tudi v delu za krajši čas, zato jim lastni prihodki redko omogočajo finančno neodvisnost. Izsledki raziskav kažejo, da se ženske po vsem svetu pogosteje znajdejo v prekarnih oblikah zaposlitve, vendar jih spremljajo še slabši delovni pogoji kot moške, ujete v prekarne oblike zaposlitve [24]. Migranti Velik del prekariata predstavljajo migranti. So razlog hitre rasti prekariata, hkrati pa njegova glavna žrtev. Rast deleža migrantov v razvitih zahodnih državah se iz leta v leto povečuje, upad je bil zaznan le v obdobju nedavne recesije. Ob prelomu tisočletja v sedemdesetih državah migranti predstavljali vsaj desetino prebivalstva, njihov glavni problem pa je da, da imajo omejene pravice. Migranti so pehota kapitalizma, na rezultatih njihovega dela je bil zgrajen tudi globalni kapitalizem. V državah, kamor se preselijo, nimajo enake stopnje varnosti in priložnosti, kot jih imajo ostali člani družb, zato so lahka tarča dolgotrajnega izkoriščanja v prekarnih zaposlitvah. Večinoma prihajajo iz držav z nizkimi prihodki in pričakovanji, zato so pripravljeni sprejeti tudi slabše plačana dela, delo s skrajšanim delovnim časom ali delo za določen čas. Delavci na robu družbe in brezposelni jih zato pogosto sprejemajo z nenaklonjenostjo, saj jih krivijo za njihov slab položaj in omejene priložnosti, kar predstavlja tudi širše družbeni problem. Glede na raziskave, v katero je bilo vključenih dvanajst evropskih držav, so v vseh državah migrantski delavci (tako iz držav tretjega sveta kot ostalih držav EU) zasedali najslabša in najbolj prekarna delovna mesta, v še posebej depreviligiranem položaju so se znašle ženske migrantke ter ilegalni migranti. Njihov položaj in okoliščine na delovnem mestu so v veliki meri odvisne od tega, ali govorijo jezik gostiteljskega okolja, ali poznajo svoje pravice ter ali imajo primerne delovne kompetence. V primerjavi z ostali delavci na enakem delovnem mestu prejemajo običajno nižje prihodke, ker jim delodajalci pogosto ne plačujejo dodatkov in zavarovanj pa imajo tudi manj socialnih in delavskih pravic. Raziskave pričajo tudi o njihovi bistveno večji delovni obremenitvi in večjem časovnem obsegu dela, pri delavcih latinskega in afriškega izvora pa je na podlagi raziskave iz Španije moč govoriti tudi o številnih oblikah diskriminacije na podlagi njihovega etničnega porekla. Migrantski delavci so prvi, ki v obdobju manjših naročil in recesije ostanejo brez dela, k njihovemu slabemu položaju prispeva tudi izključenost iz formalnih in neformalnih delavskih omrežij in sindikalnega zastopništva, velikokrat pa njihovega položaja ne ščiti niti delovnopravna zakonodaja [5,20]. Mladi

M&S 14 (2019) 267

Če je imela babyboom generacija v svoji mladosti še dostop do brezplačne izobrazbe, dosegljive cene nepremičnin ter celo lastne vikend hiške, dobre pokojnine ter možnost zgodnega upokojevanja, imajo mlajše generacije danes v večini zahodnih družb ob vstopu na trg dela kredite od izobraževanja (čeprav jim izobrazba ne zagotavlja stabilne službe) in razmajano lestvico napredovanja. Finančni sistem, ki je njihovim staršem omogočal življenje v blagostanju, pa jim ponuja le izbiro med slabimi, negotovimi oblikami zaposlitve ali brezposelnostjo [20]. Tako prekarnost kot brezposelnost je med mladimi prisotna v večji meri kot med preostalimi skupinami na trgu dela. Po navedbah raziskave Mednarodne organizacije dela se je med mladimi v obdobju nedavne recesije brezposelnost v državah EU med letoma 2008 in 2010 iz 15 odstotkov povzpela na 21, v Španiji pa skoraj na 46 odstotkov. Zaradi svojih omejenih zaposlitvenih možnosti so zato v večji meri pripravljeni prevzeti tudi bistveno slabše plačane in manj stabilne oblike dela. Brezposelnost in vpetost v negotove, prekarne zaposlitve je posebej značilna za mlade iz nižjih družbenih slojev, kar le še zaostruje razredno razslojenost. Glede na raziskavo med mladimi v dvanajstih evropskih državah so ugotovili, da se vpetost v prekarno delo in zaposlitve v največji meri pojavlja med mladimi brez delovnih izkušenj, ki povečini tudi prvič stopajo na trg dela. Posebej dovzetni za prekarne oblike zaposlitve so tudi mladi, ki se zaradi pomanjkanja primernih kompetenc in kvalifikacij za delo ne morejo potegovati za stabilnejša in bolje plačana delovna mesta. Mladi univerzitetno izobraženi, ki so za večino zaposlitev preveč kvalificirani, ob tem pa še nimajo ustreznih izkušenj in kompetenc za trg dela, so glede na raziskavo sicer najmanj podvrženi prekarnosti, vendar njihov položaj slabi relativno višja starost ob iskanju prve zaposlitve, zaradi česar se kasneje osamosvajajo, pogosto pa nosijo tudi breme odplačevanja dolga svojega izobraževanja [5]. Da lahko pričnejo odplačevati dolg so, pogosto po zaključku šolanja čim prej pripravljeni sprejeti kakršno koli zaposlitev, tudi, če so zanjo preveč kvalificirani [20]. V Evropi je večino mladih tekom študija vpetih v študentsko delo, po študiju pa se trudijo preko pripravništev pridobiti ustrezno zaposlitev, primerno njihovi izobrazbi. Vendar pa se vse pogosteje dogaja, da stopajo iz enega pripravništva v drugo, brez možnosti po vertikalnem napredovanju. Kljub temu, da je veliko mladih danes še leta po zaključku šolanja vpetih v zaposlitve, ki so pod njihovim nivojem izobrazbe in usposobljenostjo [5,20] ugotavljajo, da položaj mladih na trgu dela in njihov odnos do prekarnosti ni enoznačen. Ob tem navaja podatke mednarodne raziskave, kjer dve tretjini mladih pravi, da bi raje delali kot samozaposleni in bili pri svojem delu neodvisni, kot da bi sprejeli redno zaposlitev in bili odvisni od sodelavcev in nadrejenih. To odstira dvojno naravo prekarnosti, ki je posebej izrazita ravno pri mladih. Mlade manjša varnost običajno manj moti kot ostale družbene skupine - še posebej, če imajo na ta račun več svobode glede izbire in organizacije lastnega delovnega časa. Mladi, ki priložnostno delajo preko študentske napotnice, migranti, ki so v delovnem razmerju z zaposlitveno agencijo, pripravniki in invalidi v delovnem razmerju, ki traja do izteka državne subvencije ter mlade ženske, ki so velikokrat prisiljene v delo za polovičen delovni čas, so vse prej kot homogena skupina prekarnih delavcev. Kljub temu pa imajo veliko skupnega. Da jim delo omogoča preživetje, se morajo na trgu dela vesti kar najbolj oportuno, saj jih na več življenjskih področij prežema negotovost. Zanj predstavlja sodobna prekarnost dovolj močan povezovalni imenovalec, da v skupinah prekarnih delavcev vidi nov nastajajoči razred [20]. RAZPRAVA Kaj zaznamuje prekarno delo [8]? Težko je govoriti o posameznih značilnostih, bolje je razmišlati o prekarnem delu kot o kombinaciji različnih elementov. Večinoma govorimo o posledicah, ki nastanejo zaradi dejstva, da delavke in delavci v oblikah dela, ki ne temeljijo na pogodbi o zaposlitvi, nimajo enake stopnje varstva glede na delovnopravno zakonodajo. Te posledice so negotovost, nizko plačilo, omejeni socialni prispevki in druge redno zaposlenim zakonsko določene pravice, večinoma kratkotrajnost dela, fleksibilnost na strani delavke ali delavca v smislu prilagajanja potrebam delodajalcev. Iz tega izhaja vse od pogosto nizkega in nerednega plačila, pa do odgovornosti prekarnih delavcev za plačevanje nekaterih ali vseh prispevkov za socialno varnost. V tej točki lahko prepoznamo zelo pomemben trend, ki je prisoten v procesu prekarizacije in sicer prenašanje stroškov z delodajalcev na delavke in delavce.Tveganje in odgovornost sta prenesena na delavke in delavce, kar v praksi pomeni predvsem, da prekarno delo hitro ni več samo delo, ampak ima veliko širši vpliv na celotno življenje posameznika. Tako kot prekarno delo, lahko tudi prekarno življenje razumemo iz vidika posledic, pri mladih prihaja do podaljšanja odvisnosti od staršev in nezmožnosti najemov kreditov za nakup stanovanja, v splošnem pa prekarno življenje zaznamuje vse večje tveganje za revšično in socialno

M&S 14 (2019) 268

izključenost, kar je še posebno zaskrbljujoče zaradi naraščajočega števila revnih delavk in delavcev. Med samozaposlenimi jih vsaj četrtina živi pod pragom revščine. Drug vidik vpliva prekarnega dela na celotno življenje je izjemno pomemben negativen vpliv na zdravje. Prekarni delavci imajo številne zdravstvene težave, ki v marsičem izhajajo iz negotovega zaposlitvenega statusa, v primerjavi z redno zaposlenimi pa imajo tudi oviran dostop do zdravstvenega zavarovanja in zdravstvenih ustanov. Na Nacionalnem inštitutu za javno zdravje so izvedli kvalitativno raziskavo v okviru projekta »Skupaj za zdravje« s katero so ugotovili, da so posebno ranljivi posamezniki, ki so zaposleni prek avtorskih in podjemnih pogodb. Te so bile prvotno namenjene redno zaposlenim, ki opravljajo dodatno delo, s porastom prekarnih zaposlitev pa so mnogi zaposleni le prek njih. Z uvedbo nove obdavčitve teh pogodb se od vsakega izplačila odvaja 6,36 odstotka v zdravstveno blagajno, kar pa osebi ne daje pravice do osnovnega zdravstvenega zavarovanja, ampak le pravico kritja stroškov v primeru nezgode na delovnem mestu. Posamezniki imajo zgolj možnost, da si sami plačajo obvezno zdravstveno zavarovanje, to pa skupaj z dodatnim zavarovanjem stane najmanj 50 evrov mesečno. »V obdobjih, ko so njihovi prilivi dovolj visoki, si ta strošek lahko krijejo, vendar sogovorniki omenjajo, da se zaradi negotovega finančnega stanja pogosto odločijo, da si ne bodo uredili ene ali obeh oblik zdravstvenega zavarovanja,« ugotavlja raziskava. V podobnem položaju so tisti, ki jih je delodajalec prisilil v odprtje espeja, saj jih drugače ni bil pripravljen zaposliti. Ker je ta oblika zaposlitve negotova zaradi plačilne nediscipline, stroškov zdravstvenega zavarovanja pogosto niso zmožni pokriti. Če se to dogaja več mesecev, sledi izterjava. Dokler ne plačajo prispevkov, so samoplačniki za vse zdravstvene storitve, razen nujne medicinske pomoči. Poleg oviranega dostopa do zdravstvenega zavarovanja in zdravstvenih ustanov imajo prekarni delavci in številni samozaposleni ovirano tudi pravico do bolniškega staleža. »Sogovorniki in sogovornice izpostavljajo, da so, četudi imajo urejeno zdravstveno zavarovanje, pogosto v položaju, ko si bolniške ne morejo privoščiti.« To pomeni »kopičenje zdravstvenih težav ter zaplete tudi pri obolenjih, ki so drugače lažje ozdravljiva«, zaključuje raziskava. Slovenija je v samem vrhu v EU po deležu prekarnih zaposlitev, med katerimi izstopajo predvsem zaposlitve za določen čas. Leta 2011 so imele znotraj EU večje deleže zaposlitev za določen čas le še Španija, Poljska, Portugalska ter Nizozemska. Leta 2007 je bil vsak peti delavec zaposlen za določen čas, v času krize pa se je ta delež nekoliko znižal, saj so prav ti delavci prvi občutili negativne socialne posledice krize [12]. V prvem četrtletju leta 2016 je bilo zaposlitev za določen čas 17,8 odstotka, med katerimi je bilo 18,7 odstotka žensk in 17,0 odstotkov moških. Posebej zaskrbljujoči so podatki med mladimi, saj je v starostni skupini med 15. in 29. letom za določen čas zaposlenih kar 53 odstotkov mladih. Delež mladih žensk, zaposlenih za določen čas je z 61,7 odstotka občutno višji kot je delež moških (46,1 odstotka). Zdi se, da vključujoč trg dela, ki vsem posameznikom ne glede na njihove osebne okoliščine omogoča kvalitetno, dostojno zaposlitev tako v Evropi kot v Sloveniji že dolgo ne obstaja več. Družbe v 21. stoletju vse bolj odstopajo od Ustave Mednarodne organizacije dela, kjer je zapisano, da »delo ni blago, delavci so ljudje«. Zato je nujno, da delovna zakonodaja spodbuja kakovostna delovna mesta, da preprečuje ali vsaj zmanjšuje pojav zaposlenih revnih in spodbuja nediskriminatorne prakse delodajalcev. Prav zato bi moral biti gospodarski razvoj v funkciji zagotavljanja čim boljšega življenja ljudi v neki družbi ter zagotavljanja dostojnih minimalnih standardov na področju dela, ki preprečujejo prekarizacijo dela. Zelo pomembno je vzpostaviti primeren delovnopravni položaj delavcev, saj lahko razvita delovna zakonodaja [12], »krepi položaj posameznikov, izboljšuje kvaliteto njihovega življenja, njihove razvojne potenciale in sposobnosti.« Kljub trendom k večji prožnosti trga dela tako evropski kot slovenski pravni red kot običajno obliko zaposlitve še vedno določata zaposlitev za nedoločen čas. Ne glede na to pa nacionalni pravni okvirji v večini evropskih držav omogočajo razraščanje prekarnih oblik dela. Ne glede na nacionalne kontekste in pravne okvirje delovna zakonodaja povsod temelji na definicijah delavca in delodajalca ter na opredelitvah njunih funkcij. Problem nastane, ko se delavec ne more popolnoma umestiti v pravne opredelitve zaposlenega in zato ni upravičen do delavskih pravic, izhajajočih iz zakonodaje. Prekarno delo ima tako nemalokrat vse znake delovnega razmerja, vendar delavec kljub temu nima pogodbe o zaposlitvi, saj delodajalci pogosto s pridom izkoriščajo nabor okoliščin, kjer prikritih delovnih razmerij ni vedno lahko prepoznati. Prikrita delovna razmerja so tako še posebej pogosta v državah, kjer sodne prakse razlikujejo med kategorijama zaposlenih in samozaposlenih [24]. V Sloveniji Zakon o delovnih razmerjih jasno predpisuje, da delavec ne sme opravljati dela po pogodbi o delu, če obstajajo elementi delovnega razmerja in če izpolnjuje predpisane

M&S 14 (2019) 269

pogoje za opravljanje dela po pogodbi o zaposlitvi. Če torej v delu obstajajo elementi delovnega razmerja, se delo ne sme opravljati na podlagi pogodb civilnega prava, razen v primerih, ki jih določa Zakon o delovnih razmerjih. Pri ugotavljanju, ali gre za nedovoljeno obliko prekarnega dela ali za resnično samozaposlitev izpostavljajo, da so pri tem »pomembni odgovori na vprašanja, kdo je gospodar posla, kdo organizira delovni proces, kdo nadzoruje delo in daje navodila in v čigavem imenu ter na čigav račun se posluje.« Kljub navedenemu pa so delodajalci v praksi v izogib obveznostim, ki jim jih določa Zakon, pogosto nadvse domiselni pri iskanju pravnih vrzeli in z delavci raje sklepajo delovna razmerja na podlagi pogodbe civilnega in gospodarskega prava, ki v bistveno manjši meri ščitijo delavce [17]. ZAKLJU ČEK Na prekarno delo lahko gledamo z dveh vidikov. Potencialno pozitiven vidik, je povezanost med povečanjem prožnosti in razširjanjem koncepta in prakse dela, saj širša definicija dela vključuje tudi družbeno marginalizirane in nevrednotene oblike dela in načine zaposlovanja, ki so vedno manj stigmatizirane. Podjetja zaradi prekarnih oblik dela ostajajo prožna in zmanjšujejo stroške dela. Drugi, negativni vidik pa je povečevanje obsega in zahtevnosti dela ter povečanje negotovosti dela in življenja delavcev, ki so prekarno zaposleni in katerih zaposlitve ne spremlja hkratna normalizacija prožnih oz. prekernih oblik dela in zaposlovanja. Le malokateri delavec ima namreč korist od teh atipičnih pogodb o zaposlitvi in delu. Za večino je glavna posledica takšnih pogodb nižja plača in nižja socialna varnost. Kombinacija obojega drastično poveča tveganje revščine za skupine ljudi, ki izbirajo oziroma so primorani izbrati takšno delo [13,14]. Čeprav prekarno delo že spominja na izkoriščanje, se ljudje vseeno odločajo za to, bodisi ker so primorani bodisi ker si želijo. Mogoče smo trenutno le v prehodnem obdobju, ko dosti ljudi ne deluje v stroki, za katero se izobrazijo, in morda bo čez čas pekarnega dela vedno manj. Skoraj zagotovo pa lahko rečemo, da bo ta oblika dela še vedno močno razširjena med mladimi, ki bodo na prehodu iz mladostniškega obdobja v odraslo dobo v želji po finančni samostojnosti, poprijeli za vsako delo, ne glede na delovni čas, bonitete itn., le da bo osnovna urna postavka dovolj visoka. Če bi se država z zakoni odločila omejiti prekarno delo, bi lahko le še poslabšala status prekarnih delavcev, pojavila pa bi se kakšna druga oblika dela, ki bi s čim manj definiranim delovnim razmerjem omogočala kvaliteten zaslužek. Žal pa se nobena od teh oblik dela ne šteje v pokojninsko dobo, zato bo vedno manj upokojenih in vedno več starejših in ''izčrpanih'' delavcev [13]. Prekarizacija zaposlovanja se dogaja na več ravneh: »nanaša se na slabšanje delovnih pogojev za delavce in delavke, zmanjševanje delavske zaščite in pravic iz dela, delavčevo prepuščenost samemu sebi in slabšanje možnosti za spopad s tveganji zaradi manjše kolektivne povezanosti in pospešene individualizacije, povečano moč delodajalcev in pospešeno spreminjanje standardnih zaposlitev v praviloma slabše, negotove službe z več tveganji.« Prekarizacija pa ne zapopade zgolj delovnega okolja, pač pa se s področja dela prenaša tudi na druga področja, zato je smiselno govoriti o prekarizaciji celotnega življenja. Potrebna je čimprejšnja rešitev problema, tako iz strani delodajalcev kot iz strani delavcev. Najlažji način je eliminacija razlogov za odločanje za takšno obliko dela na obeh straneh spektra. Posledice globalizacije postajajo vedno bolj vidne komaj v zadnjih nekaj letih, zato prekarno delo opredeljujemo kot sorazmeroma novo obliko dela, posledica tega pa je, da prekarni delavci še niso tako dobro organizirani v različne organizcije – npr. sindikate. LITERATURA

M&S 14 (2019) 270

1. Casas-Cortes M. A Genealogy of Precarity: A Toolbox for Rearticulating Fragmented Social Realities in and out of the Workplace. Rethinking Marxism: A Journal of Economics, Culture & Society, 26, 2014 (2): 206-226. Dostopno prek spleta

2. Kalleberg A. L.. Precarious work, insecure workers: Employment relations in transition. American Sociological Review ,2009, 74(1), 1–22.

3. Petrič M. Vpliv prekarne zaposluitve na zdravje zaposlenih v Evropi: sistematičen pregled literatura, NIJZ , 2017 (še neobjavljeno)

4. Brinkmann U., Dörre K., Röbenack S., Kraemer K., Speidel F. Prekäre Arbeit: Ursachen, Ausmaß,soziale Folgen und Subjektive Verarbeitungsformen unsicherer Beschäftigungsverhältnisse. Bonn: 2006 Friedrich-Ebert-Stiftung,

5. Standing G. (2011). The precariat: The new dangerous class. London: Bloomsbury Academic. 6. Lewchuk W., de Wolff A., King A., Polanyi M. From job strain to employment strain: Health

effects of precarious employment. Just labour 2002, 3, 23-35. 7. Ministrstvo za delo, družino, socialne zadeve in enake možnosti. Vodnik po pravicah iz

delovnega razmerja - 1. del. Pridobljeno dne 23.06.2018 s spletne strani 8. Gibanje za dostojno delo in socialno družbo. Prekarno delo in oblike dela, ki se opravljajo izven

sklenjene pogodbe o zaposlitvi. Pridobljeno dne 23.06.2018 s spletne strani 9. McKay S., Clark N., Paraskevopoulou A. Precarious Work in Europe. Causes and consequences

for the Agriculture, Food and Tourism sectors. London: Working Lives Research Institute, 2011 London Metropolitan University.

10. McKay S., Jefferys S.,Paraksevopoulou A, ur. Precarious work and social rights. London: Working Lives Research Institute, Faculty of Social Sciences and Humanities, 2012 London Metropolitan University. Dostopno prek spleta

11. Kambič M. Prekarno delo, prekarnost življenja: primer prekarnih delavk. UL Fakulteta za družbe vene, Magistersko delo, Ljubljana 2016

12. Kresal B. Fleksibilne ali prekarne oblike zaposlitve. Delavci in delodajalci 2-3/2011, 169-182. 13. Svetina I. Svetovni dan dostojnega dela – dan za razmislek o pomenu dostojnega dela in

spoštovanju pravic. Ljubljana:SURS, 2016. 14. Jaklič M, Boštele M. Evropski prekariat: Velike napake v imenu liberalizacije trgov. Delo 2015 15. Schnattinger P. Rezultati ankete Wage dynamics network za leto 2014 v Sloveniji Ljubljana:

Banka Slovenije; 2015 16. Smolej S. Negativne plati fleksibilizacije zaposlovanja. Delo za določen čas v storitvenem

sektorju in pojav revščine med zaposlenimi. Socialno Delo, 2009, 48 (4): 199-206. 17. Markežič M., Pakiž A., Grimšič R.,Hodošček K. Obrazi prekarnega dela: Prekarno delo in

druge oblike dela, ki se opravljajo izven sklenjene pogodbe o zaposlitvi (informacijska zloženka za prekarne delavce). Ljubljana, 2014: Gibanje za dostojno delo in socialno družbo

18. Rodgers G., Rodgers J. ur. Precarious Employment in Labour Market Regulation: The Growth of Atypical Employment in Western Europe. Bruselj: International Institute for Labour Studies 1989.

19. Pokrajac T(mentor): Socialno ekonomske determinante – prekarno delo, seminar UL KJZ 2016 20. Standing G. The Precariat: The New Dangerous Class. London: 2014 Bloomsbury. 21. Kanjuo M.A, Ignjatovič M. Od prožnosti do prekarnosti dela: stopnjevanje negativnih

sprememb na začetku 21. stoletja. Teorija in praksa, 2015; 52 (3): 350— 381. 22. Mozetič P, Pavlišič A., Pistonik S. Migracije in prekernost: Agencijsko delo migrantov v

Sloveniji. Ljubljana: Horizont dogodka: Inštitut za nepodredljive vednost, 2012. 23. Rajgelj, B. Mnogoteri (pravni) obrazi slovenske prekarnosti. 2015 Dostopno prek spleta 24. International Labour Organization. Policies and regulations to combat precarious employment.

Geneva: 2011 International Labour Office BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR

M&S 14 (2019) 271

Prim. prof. dr. Marjan Bilban, dr. med., specialist medicine dela, prometa in športa ZVD Zavod za varstvo pri delu, UL MF Katedra za javno zdravje, Ljubljana, Slovenija, marjan.bilban@zvd.si Redni profesor Medicinske fakultete Univerze v Ljubljani (predstojnik Katedre za javno zdravje) in predstojnik Centra za medicino dela Zavoda za varstvo pri delu. Diplomiral je na Medicinski fakulteti v Ljubljani, magistriral in doktoriral pa na Medicinski fakulteti v Zagrebu. Ukvarja se z področjem varnosti in zdravja v delovnem okolju, proučevanjem fizikalnih in kemijskih dejavnikov delovnega in bivalnega okolja, kazalnikov negativnega zdravja, ocenjevanjem delazmožnosti delavcev in invalidnih oseb, zaposlovanjem starostnikov in njihovih posebnih potreb itd. Je avtor temeljnih učbenikov področja medicine dela v slovenskem prostoru ter preko 30 objav v mednarodnih revijah, ki so indeksirane, preko 500 objav v domači in tuji strokovni literaturi, organizator in urednik številnih strokovnih posvetov in zbornikov itd. Je član številnih domačih in tujih strokovnih združenj ter predsednik Razširjenega strokovnega kolegija za medicino dela, urednik znanstvene priloge revije Delo in varnost in področni urednik v reviji Zdravstveno varstvo. Prim. Prof. Dr. Marjan Bilban, Dr. Med., Specialist of Occupational, Traffic, and Sports Medicine ZVD Institute of Occupational Safety, UL MF Public Health Department, Ljubljana, Slovenia, marjan.bilban@zvd.si Professor at the Faculty of Medicine of the Ljubljana University (Head of the Public Health Department) and Head of the Occupational Medicine Unit of the Institute of Occupational Safety. Graduated at the Ljubljana Faculty of Medicine and received his Master’s and Doctor’s degrees at the Faculty of Medicine in Zagreb. Deals primarily with health and safety in work environments, study of physical and chemical factors of work and residential environments and indicators of negative health, assessment of the working ability of workers and handicapped persons, employment of the elderly and their special needs, etc. Author of essential Slovenian textbooks on occupational medicine, as well as more than 30 articles in indexed international journals, more than 500 articles in Slovenian and international journals, organizer and editor of numerous expert professional meetings and publications compiled from panel discussions, etc. Member of numerous Slovenian and international professional organizations and President of the Expert Council for Occupational Medicine, editor of the scientific supplement to the Delo in varnost magazine, assistant editor at Zdravstveno varstvo.

29 Croatian language

M&S 14 (2019) 272

Preliminary communication

Slobodan Marendić, Vedran Živalji ć

PRIVATNA ZAŠTITA – STRATEŠKI PARTNER U PROCESU UNAP RJEĐENJA KVALITETE ŽIVOTNOG OKRUŽENJA I SIGURNOSTI LOKALNE Z AJEDNICE

Sažetak U Republici Hrvatskoj, privatna zaštita je zakonom definirana kao djelatnost zaštite osoba i imovine koju ne osigurava država i iznad opsega koji osigurava država. Usvojena definicija upućuje na ambiciju zakonodavca da privatnu zaštitu pozicionira kao oblik nadgradnje sigurnosti, u specifičnim poslovima privatne sigurnosti. U isto vrijeme, ocjena kvalitete životnog okruženja značajno ovisi o ocjeni stanja sigurnosti. Dok se objektivno stanje procjenjuje usvojenim metodologijama istraživanja sigurnosnih pojava, na subjektivni osjećaj građana i gostiju o sigurnosti lokalne zajednice u pravilu značajno utječu statistički i u ključnim medijima manje prisutni događaji poput vandalizma (primjer neprihvatljivih grafita), stanje javnih površina i komunalne opreme, sigurnost školskih dvorišta i ocjena sigurnosti ulica u sumrak ili noću. Partnerski pristup, funkcionalna povezanost javne i privatne zaštite, uz organiziranu potporu društvenih institucija i zainteresirane javnosti ključni su za realizaciju modela strateškog partnerstva u sigurnosti lokalne zajednice. U radu se obrađuju potencijalna područja implementacije privatne zaštite u sustav sigurnosti lokalne zajednice, primjeri dobre prakse i smjernice za razvoj strateškog partnerstva. Klju čne riječi: Privatna zaštita, strateški partner, sigurnost. PRIVATE SECURITY - STRATEGIC PARTNER IN THE PROCES S OF IMPROVEMENT OF THE QUALITY OF THE LIVING ENVIRONMENT AND SECURI TY OF THE LOCAL

COMMUNITY Abstract In the Republic of Croatia, the private security is defined as an activity of protection of the persons and property in those aspects where the state is not responsible for such protection or above the level of the state's responsibility. Adopted definition leads us to the conclusion that the legislator wanted to place private security on a position of an enhancement of public security, specifically private security. At the same time, the level of quality of a living environment highly depends on the level of security. While the objective state of security is evaluated by relevant methodologies relating to the security researches, the subjective feelings of the citizens and the visitors, relating the security of the local community, are strongly influenced by the lesser events, which do not enter into the most of the security statistics or the media coverages (e.g. vandalism, graffiti on public places, the state of the public areas and communal objects, security of the schools' courtyards, security on the streets in the night time). A partnership approach, functional interdependence of the public and private security, with organised support of the public institutions and the interested public, are the key elements for the realization of the strategical partnership model for security of the local community. The focus of this article is the potential areas for implementation of private security in the system of local community security, and the good practices with possible directions for development of this partnership. Key words: Private security, strategic partner, security. UVOD

M&S 14 (2019) 273

Modeli partnerstva u funkciji odgovora na različite izazove primijenjeni su u brojnim sferama društvenog djelovanja, redovito prisutni u hrvatskoj svakodnevici, a model javno – privatnog partnerstva poželjna je referenca kod aplikacije u međunarodnom poslovnom i društvenom okruženju. U isto vrijeme unutar šireg društvenog spektra, kao sadržajni dio tranzicijskog procesa kroz koji prolazi društveno uređenje nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, partnerstva u poslovima sigurnosti napreduju kornjačinim korakom. Značajan iskorak, sa potencijalom zamašnjaka u poimanju i realizaciji partnerstva u sigurnosti predstavlja Strategija nacionalne sigurnosti iz 2017. godine. Naime, strategija jasno definira potrebu usklađenog djelovanja i razvoja partnerstva u sigurnosti, strateške ciljeve, instrumente i mehanizme ostvarivanja na nacionalnoj pa posredno i lokalnim razinama. Nacionalna sigurnost u Republici Hrvatskoj ostvaruje se usklađenim djelovanjem na svim područjima razvoja, a ne samo sigurnosnim instrumentima i aktivnostima. Potrebno je razvijati nacionalne sigurnosne politike, strukturu i sposobnosti koji će osigurati djelovanje unutar nacionalnog teritorija, ali i izvan njega, samostalno i zajedničkim međunarodnim naporima u postizanju mira, rješavanju sukoba i izgradnji povjerenja. Strateški ciljevi ( izvod iz Strategije ) – Dostizanje najvišeg stupnja sigurnosti i zaštite stanovništva te kritičnih infrastruktura. – Uspostava i razvoj sustava domovinske sigurnosti. – Razvoj i održavanje snažne i aktivne obrane… Sigurnost društva i pojedinca preduvjet je uspješnog razvoja gospodarstva, osobito turizma, kao važne gospodarske grane. Republika Hrvatska je na međunarodnom turističkom tržištu prepoznata kao sigurna država, što je u današnjim uvjetima jedan od najvažnijih kriterija za donošenje odluke o putovanju i izboru odredišta. Ključni preduvjeti ostvarivanja javne sigurnosti su preventivno djelovanje, stalna razmjena informacija, koordinacija i suradnja tijela i organizacija javne sigurnosti, gospodarskih subjekata te svakog građanina. Poticat će se uključivanje javnosti u ostvarivanje sigurnosti te razvijanje sigurnosne kulture i svijesti o važnosti brige o sebi, najbližima, društvu i radnom okruženju, ispunjavanju potrebe za fizičkom, intelektualnom i emotivnom sigurnošću i stvaranju sigurne okoline u materijalnom i duhovnom okruženju. Republika Hrvatska treba partnerstvo za sigurnost kao odgovor na složene rizike iz kojeg će proizaći sustav domovinske sigurnosti koji će počivati na načelima poštovanja ljudskih prava i sloboda, transparentnosti, solidarnosti, tolerancije i dijaloga. Republika Hrvatska će razvijati suvremen, sveobuhvatan, racionalan i učinkovit sustav domovinske sigurnosti, koji će odgovarati našoj tradiciji i potrebama. Pristup koji je obuhvaćao uglavnom sigurnosno-obavještajni sustav, obranu i policiju, zamjenjuje se pristupom koji dodatno uključuje gospodarske subjekte, znanstvene i stručne institucije, privatni i javni sektor te organizacije civilnog društva i građane. ( izvod iz Strategije ) Model partnerstva za sigurnost lokalne zajednice kao trajan oblik brige o kvaliteti življenja, u okviru programa Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske - Policija u zajednici, primjenjuje se kroz projekt Vijeća za komunalnu prevenciju od 2004.godine. Manje ili više uspješno, Vijeća djeluju u organiziranim lokalnim sredinama već od razine gradskog kotara, općine, grada, a zaživio je i model županijskog partnerskog tijela, primjer Odbor za sigurnost Splitsko dalmatinske županije. Na području Međimurske županije osnovana je i zaklada za prevenciju kriminaliteta kao oblik sudjelovanja široke liste dionika odgovornosti u partnerstvu za sigurnost lokalne zajednice. Čest oblik partnerskog umrežavanja dionika odgovornosti za sigurnost formiranje je različitih inačica stožera za upravljanje složenim događanjima kod kojih je ključna koordinacija, planiranje i aktivno sudjelovanje u interesu smanjenja i izbjegavanja svih negativnih utjecaja i rizika koje donosi organizacija kulturnog, zabavnog, sportskog, društvenog događanja čiji potencijal prelazi ili vršno opterećuje postojeće kadrovske i infrastrukturne kapacitete zajednice ( primjer Ultra Europe Split 2013.-2018. [6] ) Trajno umrežavanje u interesu sigurnosti zajednice ( Vijeća za komunalnu prevenciju, prevenciju kriminaliteta) ili problemski organizirano partnerstvo dionika odgovornosti za složena događanja

M&S 14 (2019) 274

ograničenog trajanja, modeli su partnerstva za sigurnost u kojima neizostavno sudjeluju nositelji privatne zaštite, tvrtke i obrti sa opisanom djelatnosti iz Zakona o privatnoj zaštiti. Cilj istraživanja Na temelju analize normativnih akata i kritičkog osvrta na aktualno u praktičnoj realizaciji, potaknuti organizirano umrežavanje privatne zaštite u sustav sigurnosti zajednice. Hipoteza 1. Demokratski i sigurnosni standardi suvremenog međunarodnog okruženja kao i pozitivni propisi u Republici Hrvatskoj, temelj su implementacije lokalnih i strateških partnerstava javne i privatne sigurnosti u interesu zajednice. Hipoteza 2. Aktualna realizacija partnerstva u sigurnosti, temelj je ostvarenja misije privatna zaštita - strateški partner u procesu unaprjeđenja kvalitete životnog okruženja i sigurnosti lokalne zajednice. Zadaci Identificirati ključne propise te istaknuti formalni okvir i opisati praktične prednosti primjene pojedinih normi kojima se promovira interes formiranja partnerskog modela brige o sigurnosti sa važnom ulogom privatne zaštite. Kriti čki analizirati aktualnu primjenu Zakona o privatnoj zaštiti u odnosu na potencijal organizacije i realizacije poslova privatne zaštite temeljem sistematiziranih ključnih propisa. Sukladno rezultatima i raspravi kroz zaključak formirati smjernice za praktičare partnerstva u sigurnosti. METODE U radu su korištene metode analize sadržaja i dokumentacije [1] , induktivna, deduktivna, kao i metoda sinteze [9], SWOT analiza [1] te praktični brainstorming. REZULTATI Identifikacija klju čnih pravnih normi uz Strategiju nacionalne sigurnosti Zakon o privatnoj zaštiti – temeljni akt koji definira pojam privatne zaštite kao djelatnost zaštite osoba i imovine koju ne osigurava država i iznad opsega koji osigurava država. Zakonom se definiraju poslovi privatne zaštite, opisuje način obavljanja i uvjeti za obavljanje poslova privatne zaštite, ovlasti zaštitara i čuvara, tjelesna i tehnička zaštita te model nadzora nad provedbom zakona i podzakonskih akata. Posebno značajnim ističe se propisani postupak stjecanja dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite za tvrtke i obrte, poslove zaštitara, zaštitara – tehničara, i čuvara. Zakonom su propisane ovlasti zaštitara, razlika u odnosu na ovlasti čuvara kao i način ocjene zakonitosti nakon primjene ovlasti. U članku 8. Zakona, definirana je ovlast i provedbeni postupak koji daje mogućnost obavljanja poslova privatne zaštite na javnim površinama. Upravo članak 8. ključan je u promišljanju i projekciji partnerstva na relaciji lokalna samouprava (podnosi prijedlog za obavljanje poslova privatne zaštite na javnim površinama ), javne službe (policijska uprava odobrava na temelju zahtjeva ), subjekata privatne sigurnosti ( tvrtka ili obrt koja obavlja poslove privatne zaštite temeljem odobrenog prijedloga). Članak 43. definira tehničku zaštitu osoba i imovine na javnim površinama. Iz lepeze ovlasti zaštitara u kontekstu teme za naglasiti je ovlast posjedovanja kratkog vatrenog oružja na poslovima ( članak 22. ZoID Zakona o privatnoj zaštiti NN br. 31/ 2010.) Zaštitar može nositi propisane vrste kratkog vatrenog oružja samo pri obavljanju sljedećih poslova privatne zaštite: 1. zaštite novčarskih institucija,

M&S 14 (2019) 275

2. neposredne tjelesne zaštite osoba (tjelohranitelj), 3. osiguranja i pratnje novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti, 4. pružanja intervencije po dojavnom signalu, 5. zaštite objekata kritične infrastrukture, 6. zaštite kulturnih dobara ili stvari od znanstvenog, umjetničkog, povijesnog ili tehničkog značaja koja se nalazi u javnoj zbirci, zaštićenoj privatnoj zbirci ili je izložena za javnost. Temeljem ovlasti iz Zakona o privatnoj zaštiti doneseno je 12 pravilnika od kojih za potrebe rada izdvajamo Pravilnik o načinu i uvjetima obavljanja poslova privatne zaštite na javnim površinama i Pravilnik o izobrazbi i stručnom ispitu za zaštitare i čuvare . Pravilnik o načinu i uvjetima obavljanja poslova privatne zaštite na javnim površinama – razradom Zakona o privatnoj zaštiti, pravilnik definira postupak realizacije partnerstva lokalne samouprave, policijske uprave i tvrtki/obrta privatne zaštite kod uspostave modela obavljanja poslova privatne zaštite na javnim površinama u interesu sigurnosti lokalne zajednice. Pravilnikom se posebno obrađuje obaveza zaštite informacija propisivanjem načina upravljanja i dijeljena podataka, prikupljenih primjenom ovlasti privatne zaštite na javnim površinama. Pravilnik o izobrazbi i stručnom ispitu za zaštitare i čuvare – propisuje uvjete za organizatora i voditelja izobrazbe te posebno programski sadržaj i satnicu. Izobrazba se sastoji od teoretskog i praktičnog dijela. Program izobrazbe za zaštitara traje 100 nastavnih sati, razvrstanih u 6 programskih cjelina, od čega je 50 sati teoretski dio, a 50 sati praktični dio. Programske cjeline: 1. Normativno uređenje područja rada i ovlasti zaštitara i čuvara 2. Uporaba sredstava i uređaja tehničke zaštite 3. Osnove kriminalistike i pravila postupanja 4. Osnove komuniciranja 5. Osposobljavanje u rukovanju i gađanju vatrenim oružjem 6. Osposobljavanje u primjeni tjelesne snage – samoobrane. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama – uređuje pravni status pomorskog dobra, utvrđivanje njegovih granica, upravljanje i zaštitu pomorskog dobra, upotrebu i korištenje, razvrstaj morskih luka, lučko područje, osnivanje lučkih uprava, lučke djelatnosti i njihovo upravljanje, gradnju i korištenje lučke nadogradnje i podgradnje, te bitna pitanja o redu u morskim lukama. Radi upravljanja, gradnje i korištenja luke otvorene za javni promet koja je od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za republiku Hrvatsku, osniva se Lučka uprava. ( čl. 48. ZPDiML ) Već u prvom stavku, točci 1., članka 50. u kojem su nabrojene djelatnosti lučke uprave definira se briga o gradnji, održavanju, upravljanju, zaštiti i unaprjeđenju pomorskog dobra koje predstavlja lučko područje. Točka 3. propisuje kao djelatnost i stručni nadzor nad gradnjom, održavanjem, upravljanjem i zaštitom lučkog područja ( lučke nadgradnje i podgradnje ), dok je u točci 4. istaknuta djelatnost osiguravanja trajnog i nesmetanog obavljanja lučkog prometa, tehničko tehnološkog jedinstva i sigurnost plovidbe uz druge poslove utvrđene zakonom, kako je to navedeno u točci 8. istog članka. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama temelj je za donošenje i primjenu Pravilnika o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske. Ključno za realizaciju lokalnog partnerstva u sigurnosti (lučka uprava/lučka kapetanija/policija/lokalna samouprava/privatna zaštita): temeljem Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama svaka lučka uprava donosi svoj Pravilnik o redu u luci sa svim posebnostima prostora, djelatnostima i prometom na lučkom području u svojoj nadležnosti. Zakon o sigurnosnoj zaštititi pomorskih brodova i luka - utvrđuje postupke i mjere sigurnosne zaštite u slučaju sigurnosne prijetnje i događaja koji ugrožavaju sigurnost, a radi osiguranja i unaprjeđenja sigurnosne zaštite pomorskih brodova i luka, kao i druga pitanja vezana za sigurnosnu zaštitu brodova i luka otvorenih za međunarodni promet.

M&S 14 (2019) 276

Lučka uprava ili ovlaštenik koncesije luke posebne namjene odgovoran je za sigurnosnu zaštitu luke na koju se primjenjuje ovaj Zakon, uključujući izradu procjene sigurnosne zaštite, izradu plana sigurnosne zaštite i primjenu svih mjera utvrđenih planom sigurnosne zaštite. Ravnatelj lučke uprave odnosno odgovorna osoba ovlaštenika koncesije luke posebne namjene, dužna je imenovati osobu odgovornu za sigurnosnu zaštitu lučkog operativnog područja i osobu odgovornu za sigurnosnu zaštitu luke. Lučka uprava odnosno ovlaštenik koncesije luke posebne namjene, dužan je ustrojiti službu zaduženu za sigurnosnu zaštitu luke koja mora biti djelatna 24 sata dnevno. Uz obaveze lučke uprave ili ovlaštenika koncesije propisani su i uvjeti za stjecanje statusa priznate organizacije za sigurnosnu zaštitu luka, ovlaštene za izradu procjene sigurnosne zaštite i izradu plana zaštite. Zakon o zračnom prometu – dio 6. Zakona o zračnom prometu odnosi se na sigurnost zračnog prometa i u glavi 6. propisuje uvjete za sigurnu uporabu aerodroma. Dio 9. Zakona o zračnom prometu detaljno opisuje zaštitu civilnog zračnog prometa kroz organizaciju, upravljanje, poslove, na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini i posebno obaveze operatora koji upravlja zračnom lukom. Operator zračne luke poglavito je obvezan osigurati: a) prostor za pregled zrakoplova koji je predmetom nezakonitog ometanja, b) kontrolu i sprječavanje neovlaštenog pristupa u sigurnosno osjetljiva i štićena područja zračne luke, c) odgovarajuće prostorije za obavljanje zaštitnih pregleda putnika i stvari d) obavljanje zaštitnih pregleda predane putničke prtljage i stvari, e) tehničku opremu za obavljanje zaštitnih pregleda predane putničke prtljage i stvari, f) obavljanje zaštitnih pregleda putnika i njihove ručne prtljage, g) tehničku opremu za obavljanje zaštitnih pregleda putnika i njihove ručne prtljage. Zakonom je definirana i obaveza izrade temeljnog dokumenta za sigurnost zračnog prometa ( čl. 116. ) – Nacionalni program zaštite civilnog zračnog prometa, koji sadrži sve mjere zaštite civilnog zračnog prometa od djela nezakonitog ometanja u skladu s međunarodnim ugovorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku. Zakon o kriti čnoj infrastrukturi - uređuju se nacionalne i europske kritične infrastrukture, sektori nacionalnih kritičnih infrastruktura, upravljanje kritičnim infrastrukturama, izrada Analize rizika, Sigurnosni plan vlasnika/upravitelja, sigurnosni koordinator za kritičnu infrastrukturu, postupanje s osjetljivim i klasificiranim podacima te nadzor nad provedbom ovog Zakona. Zaštita kritične infrastrukture označuje aktivnosti koje imaju za cilj osigurati funkcionalnost, neprekidno djelovanje i isporuku usluga/robe kritične infrastrukture te spriječiti ugrožavanje kritične infrastrukture. Ključno za realizaciju lokalnog partnerstva u sigurnosti: u zakonom definiranom postupku, nakon odluke nadležnog središnjeg tijela kojim su određeni kao nacionalna kritična infrastruktura, vlasnici/upravitelji kritičnih infrastruktura ( gradovi, općine, operateri ) dužni su izraditi Sigurnosni plan vlasnika/upravitelja koji obuhvaća mjere zaštite i osiguranja nastavka poslovanja kritične infrastrukture i isporuke usluga/roba. [7] Podloga za realizaciju partnerstva u sigurnosti - na području Grada Zagreba kritičnu infrastrukturu čine slijedeći objekti: 17 bolnica,4 domova zdravlja,5 glavnih crpilišta pitke vode,2700 km vodovodne mreže,14 crpnih i prepumpnih stanica,5220 km podzemne električne mreže,3581 km nadzemne električne mreže,36 trafostanica,3087 km podzemne plinske mreže,2 kuglasta spremnika za ukapljeni plin po 1000 m3,2 cilindrična spremnika po 100 m3,73 benzinske crpke,20 spremnika nafte i naftnih derivata,2130 km cestovne mreže,300 semaforiziranih križanja,58 km željezničke pruge,41 opasno postrojenje. (www.svijetsigurnosti.com) Zakon o javnom okupljanju – obaveza organizatora javnog okupljanja i mirnog prosvjeda briga je o redu i sigurnosti. Organizacija sigurnosti na okupljanjima osmišljena je kao partnerski projekt na relaciji organizator – tvrtke privatne zaštite – policija, opisano u članku 16. Zakona o javnom okupljanju. Organizator je dužan osigurati red i mir na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu.

M&S 14 (2019) 277

Organizator je dužan osigurati dovoljan broj redara. Organizator može obavljanje redarskih poslova povjeriti trgovačkom društvu registriranom za obavljanje zaštitarske djelatnosti. Poslove održavanja javnog reda i mira na prostorima uz mjesto održavanja mirnog okupljanja i javnog prosvjeda te na mjestu održavanja mirnog okupljanja i javnog prosvjeda, obavlja policijska uprava. Zakon o sprječavanju nereda na sportskom natjecanju – organizacija sportskih javnih okupljanja posebnim je zakonom dodatno uputila dionike odgovornosti na potrebu i obavezu funkcionalnog partnerskog umrežavanja. U odnosu na ostala javna okupljanja, Zakon posebnu pozornost usmjerava na sam prostor / objekt održavanja sportskog okupljanja propisujući dijelom i obaveznu tehničku sigurnosnu infrastrukturu, standarde kod angažiranja sigurnosnog osoblja iz vlastitih redova i postupak licenciranja za poslove redara kao i obavezu angažiranja tvrtki privatne zaštite i licenciranih zaštitara sukladno sigurnosnoj prosudbi. Zakon o policijskim poslovima i ovlastima – ključno za realizaciju lokalnog partnerstva u sigurnosti, definirano člankom 8. Policija surađuje s državnim tijelima, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti, u poduzimanju mjera radi ostvarenja sigurnosti građana i imovine. Policija surađuje i s drugim tijelima, organizacijama, zajednicama, nevladinim organizacijama, građanskim udrugama i građanima radi razvijanja partnerstva u sprječavanju i otkrivanju nedopuštenog ponašanja i njegova počinitelja, te otklanjanja opasnosti. Radi ostvarivanja opisanih ciljeva policija može zaključivati sporazum o suradnji.

SWOT analiza: Privatna zaštita – strateški partner u procesu unaprjeđenja kvalitete životnog okruženja i sigurnosti lokalne zajednice

SNAGE SLABOSTI Iskustva iz brojnih projekata Vijeća za prevenciju kriminaliteta realiziranih u partnerstvu sa privatnom zaštitom. [5] Iskustva privatne zaštite u gospodarstvu, na javnim okupljanjima.[6] Postojeći formalni okvir (gore opisano) i mogućnost osuvremenjivanja kroz izmjene i dopune. Dostignuti stupanj razvijenosti sektora privatne zaštite, broj tvrtki i organizacijski potencijal za razvoj.(170 poduzetnika u zaštitnoj i istražnoj djelatnosti)

Nedefinirano zanimanje – zaštitar, nejasne perspektive sektora privatne zaštite. [8] Niska cijena rada kao odbijajući faktor kod odabira karijere u privatnoj zaštiti. Nedostatna kvaliteta edukacije – kurikulum i organizacija sustava izobrazbe programa za zaštitare.

PRILIKE PRIJETNJE Međunarodna pozitivna iskustva javno privatnog partnerstva u sigurnosti ( primjer Njemačke, Engleske, SAD-a). [3] Iskustveno ( kroz članstvo u EU i NATO, međunarodne projekte) prepoznavanje potreba i mogućnosti kao poticaji koji upućuju na javno privatno partnerstvo i modeliranje organizacije sa značajnijom ulogom brige o sigurnosti, privatne zaštite, a time i stručnjaka iz polja sigurnosti. Strategija nacionalne sigurnosti iz 2017. kao temelj sustavnog planiranja, organizacije i opće značajnijeg uključivanja privatnog sektora u poslove sigurnosti.

U pravilu, organizacijski ustroj lokalne uprave i značajnijih operatera (zračne luke, pomorske luke ) nema adekvatan odgovor na zahtjeve planiranja, organizacije upravljanja i nadzora poslova iz domene sigurnosti u skladu sa odgovornostima iz zakonskog okvira. Načelno se, prije svega zbog zakonskih obaveza prihvaća uloga privatne zaštite ( npr. zračne luke, pomorske luke ), dok u realnoj trenutnoj svakodnevici lokalna uprava i operateri privatnu sigurnost vide kao dodatnu, u najmanju ruku nejasnu obavezu, nerijetko i kao teret zakonske obaveze na štetu proračuna - trošak. Tromost u realizaciji međunarodnih standarda, smjernica i iskustava uvjetovana je i nedostatkom stručnog menadžmenta iz polja sigurnosti u hijerarhiji gospodarskih subjekata

M&S 14 (2019) 278

RASPRAVA Identifikacijom dvanaest, prema autorima ključnih pravnih normi i logičkom poveznicom sa Strategijom nacionalne sigurnosti RH, nije iscrpljen ukupan normativni potencijal za organizaciju funkcionalnog partnerstva u sigurnosti na lokalnoj i nacionalnoj razini. Primijenjena analiza odabranih akata prioritetno je usmjerena ka modeliranju smjernica za planiranje i organizaciju na lokalnoj i nacionalnoj razini, sa ciljem praktične realizacije postojećih formalno pravnih mogućnosti. Analiza akata i SWOT analiza aktualnog stanja u sektoru privatne zaštite u potpunosti potvrđuju hipotezu: demokratski i sigurnosni standardi suvremenog međunarodnog okruženja kao i pozitivni propisi u Republici Hrvatskoj, temelj su implementacije lokalnih i strateških partnerstava javne i privatne sigurnosti u interesu zajednice. Naime, promatrane norme eksplicitno otvaraju mogućnost aktivne, funkcionalne suradnje u partnerstvima za sigurnost na svim razinama društvene organizacije. Sama Strategija nacionalne sigurnosti RH, kao ključni akt partnerstva u sigurnosti, u naravi dodatno osnažuje potencijalne partnere na primjenu propisanih i potiče iznalaženje novih organizacijskih modela, usklađenost sa aktualnim propisima ali i inicijative za osuvremenjivanje propisa kako bi evoluirali u praktično primjenjive norme osmišljene u interesu sigurnosti zajednice. Hipoteza kroz koju je promatran aktualni trenutak u procesu realizacija partnerstva u sigurnosti kao temelja za ostvarenje misije: privatna zaštita - strateški partner u procesu unaprjeđenja kvalitete životnog okruženja i sigurnosti lokalne zajednice, djelomično je potvrđena kroz tumačenje rezultata SWOT analize. Naime, iz prikupljanih informacija na lokalnoj i nacionalnoj razini, kao i iskustvene analize procesa na lokalnoj razini ( Vijeća za prevenciju kriminaliteta gradova Splita i Solina, Odbor za sigurnost SDŽ) kreiran je zaključak kako postojeći potencijal privatne zaštite nije do kraja implementiran u sustav skrbi o sigurnosti zajednice. Djelomično subjektivni razlozi opisane ocjene su prije svega vezani za tržišne interese tvrtki i obrta privatne zaštite koji generiraju međusobne natjecateljske odnose sa negativnim efektima ( npr. cijena rada zaštitara). Objektivan problem u kvalitetnijem pozicioniranju privatne sigurnosti kao strateškog partnera u sigurnosti zajednice je i sam status zaštitara, ključne pozicije u razvoju privatnog sektora sigurnosti. Negativan efekt nepostojanja standarda zanimanja je smanjena vidljivost na tržištu rada, neatraktivnost i nemogućnost prepoznavanja perspektive u sustavu već na razini zaštitara izvršitelja. Stručna edukacija bazirana na važećem Programu za izobrazbu zaštitara, iskustveno je nedostatna i ne garantira potrebna znanja i vještine na poslovima privatne sigurnosti u suvremenom okruženju. Ukoliko pak analiziramo praktičnu realizaciju projekata sigurnosti na javnim površinama kroz partnerstva na relaciji lokalna samouprava – privatna sigurnost – policija, nedvojbeno je kako se funkcionalnom skrbi o problemu lokalne zajednice uklanjaju ili značajno smanjuju upravo za osjećaj osobne sigurnosti ključne pojave kao što su nasilje na javnim površinama, vandalizam kao i druga specifična neprihvatljiva ponašanja karakteristična za pojedinu zajednicu. Ključnu ulogu u realizaciji imaju funkcionalna Vijeća za prevenciju u gradovima i općinama koje razvijaju sustav brige o lokalnoj sigurnosti i prepoznaju potencijal privatne zaštite u normi i praksi. [5] Prostor za napredno partnerstvo u sigurnosti i uporište za promišljanje privatne zaštite kao strateškog partnera, potvrđuje aktualna praksa i metodološka razrada procesa brige o sigurnosti ključnih infrastrukturnih objekata, na primjeru norme i prakse u zračnim lukama i pomorskim lukama( primjer luke Split i zračne luke Split – Kaštela sa približno 9.000.000 putnika u domaćem i međunarodnom prometu).[4] Dobro postavljenu međunarodnu normu ( npr. ISPS Međunarodni pravilnik o sigurnosnoj zaštiti brodova i luka ) u praksi je moguće realizirati jedino kroz funkcionalno partnerstvo u sigurnosti: Lučka uprava (operater) – grad (lokalna zajednica) – lučka kapetanija – policija – privatna zaštita.

M&S 14 (2019) 279

Složena događanja kao što je Europa Ultra festival u Splitu ili visokorizični nogometni susreti, u praksi potvrđuju potencijal partnerstva u sigurnosti sa jednom od ključnih uloga privatne zaštite. [3] [6] ZAKLJU ČAK Ostvariti definiciju privatne zaštite kao djelatnost zaštite osoba i imovine koju ne osigurava država i iznad opsega koji osigurava država, moguće je kroz strateško partnerstvo koje opisuje prihvaćena definicija partnerstva kao oblika međusektorske suradnje u kojoj organizacije rade zajedno na transparentan i pravičan način, uz postizanje međusobne koristi. Vizija partnerstva u sigurnosti, sigurna je svakodnevica na lokalnoj i nacionalnoj razini. Rezultati istraživanja i proizišla rasprava generiraju ključne smjernice i organizacijske prijedloge, kao potporu nužno predstojećoj uspostavi odgovarajućeg standarda privatne zaštite na formalnoj i organizacijskoj razini, što je preduvjet ostvarenja potencijala strateškog partnerstva u sigurnosti. Smjernice i organizacijski prijedlozi:

- partnerstva u sigurnosti osnažiti kroz pravnu normu, primjerice kao obavezu uspostave Vijeća za prevenciju kriminaliteta na razini lokalne samouprave (općina, grad) sa definiranim dionicima ( privatna zaštita kao ravnopravan partner ne kao trošak) i poslovima,

- izgraditi odgovarajući sustav edukacije i certificiranja za zaštitare u okviru programa cjeloživotnog obrazovanja pri registriranim učilištima i u primjerenom trajanju obzirom na osjetljivost i opseg materije,

- paralelno sa razvojem procesa edukacije, ustrajati na definiranju pozicije zaštitara na tržištu rada, nomenklaturi zanimanja i perspektivama unutar domene privatne zaštite,

- izgraditi odgovarajući sustav edukacije i certificiranja za menadžere od koji se očekuje sudjelovanje i realizacija poslova sigurnosti i smisleno djelovanje unutar partnerstava za sigurnost ( već formirani stručni i sveučilišni studiji, prekvalifikacija i dodatna edukacija kroz cjeloživotno obrazovanje koje je kroz kurikulume nužno nadograditi i osigurati funkcionalnu osposobljenost za rad u partnerstvima za sigurnost),

- ustrajati na pravilnom pozicioniranju menadžera sa opisanim kompetencijama u organizacijskoj strukturi lokalne i regionalne samouprave, tvrtki i institucija kao preduvjet za ostvarenje funkcionalnog partnerstva (preduvjet kvalitetne komunikacije na ostvarenju zajedničkog cilja dionika odgovornosti za sigurnost je da se razumiju),

- formalno osnažiti potrebu koordinacije i organizirane međusobne potpore dionika odgovornosti za sigurnost kritične infrastrukture na primjeru široke lepeze dionika odgovornosti za sigurnost pomorske luke (Lučka uprava (operater) – grad (lokalna zajednica) – lučka kapetanija – policija – privatna zaštita).

PRIMJER : funkcionalan Poslovnik o radu partnerstva za sigurnost lučkog područja, potencijalno je model formalne uspostave partnerstva i podloga za kvalitetnu realizaciju znanja, vještina i nadležnosti uz postizanje međusobne koristi i ostvarenje misije sigurne svakodnevice u zajednici.

LITERATURA [1] Buble, M.: Osnove manadžmenta - Zagreb: Sinergija nakladništvo, 2006.

M&S 14 (2019) 280

[2] Connors Edward.: Planning And Managing Security For Major Special Events – Virginia, U.S. Department of Justice, Office of Community Oriented Policing Services, 2007. [3] By The Law Enforcement-Private Security Consortium: Trends and Practices in Law Enforcement and Private Security Collaborations - U.S. Department of Justice, Office of Community Oriented Policing Services, SAD, 2009. [4] Jović H., Mudrić M.: Sigurnosna i privatna zaštita morskih luka u Republici Hrvatskoj – Poredbeno pomorsko pravo, god. 57. br. 172, str. 205-252, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb [5] Marendić S.: Partnerstvo za sigurniju svakodnevicu – Zbornik radova: XI. Znanstveno-stručna konferencija s međunarodnim sudjelovanjem "Menadžment i sigurnost" – Vrnjačka Banja: Europsko društvo inženjera sigurnosti, 2016, 354 - 362 [6] Marendić S.: Sigurnost kao rezultat funkcionalnog partnerstva - odgovor na rizike Europa Ultra festivala u Splitu – Zbornik radova: XIII. Znanstveno-stručna konferencija s međunarodnim sudjelovanjem "Menadžment i sigurnost" – Ohrid: Europsko društvo inženjera sigurnosti, 2018, 332 - 339 [7] Mihaljević B.: Protection of critical national infrastructure: chal lenges for the private security sector - Annals of Disaster Risk Sciences, Vol. 1. No. 1., 2018. str. 47-56, University of Applied Sciences, Velika Gorica [8] Perčin A., Nađ I.: Private security - legal and operational aspect of the security threat response - Annals of Disaster Risk Sciences, Vol. 1. No. 2., 2018. str. 139-149, University of Applied Sciences, Velika Gorica [9] Zelenika R.:Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela- Rijeka, Ekonomski fakultet u Rijeci, 2000. Propisi • Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske ( NN br. 73/17.) • Zakon o privatnoj zaštiti ( NN br. 68/03, 31/10, 139/10.) • Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ( NN br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11,

56/16.) • Zakon o sigurnosnoj zaštititi pomorskih brodova i luka ( NN br. 108/17.) • Zakon o zračnom prometu ( NN br. 69/09, 84/11, 54/13, 127/13, 92/14.) • Zakon o kritičnoj infrastrukturi ( NN br. 56/13.) • Zakon o policijskim poslovima i ovlastima ( NN br. 76/09, 92/14.) • Zakon o javnom okupljanju, ( NN br. 128/99, 90/05, 150/05, 82/11, 78/12.) • Zakon o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima ( NN br. 117/03, 71/06, 43/09, 34/11.) • Pravilnik o načinu i uvjetima obavljanja poslova privatne zaštite na javnim površinama ( NN br.

36/12.) • Pravilnik o izobrazbi i stručnom ispitu za zaštitare i čuvare ( NN br. 103/04.) • Pravilnika o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih

voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske ( NN br.90/05, 10/08, 155/08, 127/10, 80/12, 7/17.) • Nacionalni program sigurnosti u zračnom promet Internet

• https://www.svijetsigurnosti.com/gradski-ured-za-hitne-situacije-izradio-znacajan-dokument-za-sigurnost-grada-utvrden-i-popis-objekata-kriticne-infrastrukture-grada-zagreba/ (6.4.2019.)

• https://www.svijetsigurnosti.com/u-zastitnim-i-istraznim-djelatnostima-u-2017-manji-broj-zaposlenih-i-prihod-a-veca-dobit-nego-2008/ (6.4.2019)

BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA

M&S 14 (2019) 281

Slobodan Marendić, dipl. kriminalist Policijska uprava splitsko dalmatinska Split, Hrvatska marendic.ms@gmail.com Policijski službenik od 1991.godine, stručni specijalist kriminalistike u osobnom zvanju glavnog policijskog savjetnika, od 2018. na radnom mjestu načelnika sektora za granicu Policijske uprave splitsko dalmatinske. Iskustva u planiranju, organizaciji i upravljanju policijskim i poslovima sigurnosti stjecao kroz karijeru policajca, vođe sektora u Policijskoj postaji Solin, službenika za poslove osiguranja i javnog reda i mira u PU, zapovjednika I. PP Split, zapovjednika Interventne jedinice policije, načelnika Odjela za javni red, načelnika Sektora policije, načelnika Policijske uprave splitsko dalmatinske. Autor više znanstvenih i stručnih radova na teme iz polja sigurnosti i obrane, partnerstva u lokalnoj zajednici, Policije u zajednici i Vijeća za prevenciju kriminaliteta. Sudjelovao kao izlagač na stručnim konferencijama u zemlji i inozemstvu. Od 2012. to 2018. predsjednik Regionalnog kluba International Police Association Split. Dobitnik godišnje nagrade Hrvatske udruge menadžera sigurnosti za 2016. u kategoriji – individualni doprinos u ostvarivanju i razvoju struke odnosno sigurnosti zajednice. Od svibnja 2018. izabran u nastavno zvanje predavača pri Sveučilišnom odjelu za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu. BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR Slobodan Marendić, graduated criminologist Police officer since 1991, BSc of Criminology, Police rank - Police advisor, since 2018 Head of the Border Sector in the Police Administration Split-Dalmatia. Experiences in the planning, organization and management of police and security affairs were acquired through the career of a police officer, sector leaders at the Police Station Solin, Police Inspector in the Department for Public Order in the PA Split-Dalmatia, Commander of the 1st Police Station Split, Commander of the Intervention Unit of the Police, Head of the Department for Public Order, Head of the Uniformed Police Sector and the Head of the Split Police Administration Split-Dalmatia. Author of several scientific and expert articles on security and defense issues, community-based partnerships, community policing and the Crime Prevention Council. Participated as an lecturer at professional conferences in the country and abroad. Since 2012. to 2018. President of the Regional Police club, International Police Association Split. Winner of the annual award of the Croatian Association of Security Managers for 2016 in the category - individual contribution in the realization and development of the profession in the field of community security. Since May 2018, a lecturer at the University Department of Forensic Sciences, University of Split. PODACI O SUAUTORIMA (DATA ON CO-AUTHORS) 2) Vedran Živaljić, mag. oec. Euro Contego d.o.o. Split, Hrvatska vedran.zivaljic@euro-contego.hr

30

M&S 14 (2019) 282

Croatian language Subject review

Marin Kundi ć, Nikolina Smajla

SIGURNOST NA RADNOM MJESTU U KONTEKSTU PROVEDBE ESOP-A I DRUGIH MODELA RADNI ČKOG DIONI ČARSTVA

Sažetak Programi radničkog dioničarstva, kao i drugih oblika financijske participacije radnika u poslovnim rezultatima poslodavca, rastući su trend u mnogim razvijenim ekonomijama, osobito na području Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva. Temeljem ESOP programa i drugih programa radničkog dioničarstva, radnici postaju suvlasnici poslovnog subjekta u kojemu su zaposleni, čime sudjeluju u ostvarenoj dobiti poslodavca, ali i participiraju u organizaciji rada i donošenju odluka na različitim razinama poslovanja. Radničko dioničarstvo dovodi do pomaka u tradicionalnom odnosu trihotomije interesa na relaciji radnika, menadžmenta i vlasnika poslovnog subjekta, što dovodi do povećane motivacije radnika i poistovjećivanja sa ciljevima poslodavca. Teorijski okvir o utjecaju radničkog dioničarstva na pitanja sigurnosti i zaštite na radu ukazuje na potencijalnu povezanost između provedbe programa radničkog dioničarstva i smanjenja gubitka radnih dana uslijed korištenja bolovanja, ali i na moguće kontradiktorne učinke koji mogu proizaći uslijed povećanog angažmana koji može uzrokovati sagorijevanje na radnom mjestu i povećani broj ozljeda na radu. U radu se istražuje utjecaj ovog participatornog modela radnika u odlučivanju na pitanje sigurnosti na radu. Klju čne riječi: ESOP, nezgode na radu, radničko dioničarstvo, zaštita na radu. WORKPLACE SAFETY IN THE CONTEXT OF USING ESOP AND O THER MODELS OF

EMPLOYEE SHAREHOLDING Abstract Programs of employee shareholding, as well as other forms of financial participation of employees in operating result of the company, are showing an ascending trend in many developed countries, especially in the area of USA and UK. In the ESOP and other models of employee shareholding, employers are becoming owners of the company and they are participating in the earned profit, but also in the organization of the business and decision making on the various levels. Employee shareholding is making a bias in traditional interests relationship of workers, management and owners of the company, which results bigger motivation of workers and identifying with the goals of the owner. Theoretical framework of effect of employee shareholding to safety and work protection issues is showing a potential connection of employee shareholding implementation and less working days connected to sick-leave, but also possible contrary effects like burnout syndrome and more workplace injuries caused of extra engagement. The paper enquiries an impact of mentioned participatory model of employee decision making to issues of safety protection. Key words: ESOP, employee shareholding, safety protection, workplace injuries. UVOD

M&S 14 (2019) 283

Radničko dioničarstvo oblik je financijske participacije radnika u poslovnim rezultatima poslodavca temeljem kojega radnici u većem ili manjem udjelu postaju vlasnici gospodarskog subjekta u kojemu su zaposleni. U navedenom smislu, uključivanje radnika u vlasničku strukturu dovodi do pomaka u tradicionalnom odnosu trihotomije interesa na relaciji radnika, menadžmenta i vlasnika poslovnog subjekta, što dovodi do povećane motivacije radnika i poistovjećivanja sa ciljevima poslodavca. Osim prava na sudjelovanje u ostvarenoj dobiti poslodavca, radnici temeljem uključivanja u vlasničku strukturu stječu i pravo sudjelovanja u donošenju odluka na različitim razinama poslovanja. U radu se razmatra potencijalni utjecaj radničkog dioničarstva na pitanja sigurnosti i zaštite na radu. RADNIČKO DIONI ČARSTVO Pojam radničkog dioničarstva obuhvaća široki raspon oblika uključenosti radnika u vlasničku strukturu poslodavca u rasponu od radničkog dioničarstva kao oblika financijske participacije u poslovnim rezultatima poslodavca, usmjerenog prema stimuliranju izvršnog i višeg menadžmenta te ključnih zaposlenika, do poslovnih subjekata koji se nalaze u potpunom radničkom vlasništvu. Razmatrajući različite pojavne oblike i modele provedbe radničkog dioničarstva (prema Sesil, Kruse i Blasi), mogu se uočiti četiri bitne dimenzije i to [19]:

1. postotak od ukupnog broja zaposlenika koji sudjeluju u vlasničkoj strukturi, 2. postotak vlasničkog udjela sa kojim radnici sudjeluju u ukupnoj vlasničkoj strukturi, 3. razlika između veličine vlasničkih udjela radnika vlasnika, 4. prava koja vlasništvo donosi zaposlenicima.

Potencijalni učinci radničkog dioničarstva na sigurnost i zaštitu na radu te posljedično broj ozljeda na radu mogu se razmatrati na razini učinaka izravne financijske participacije radnika, participacije u odlučivanju te potencijalnog utjecaja radničkog vlasništva na kulturu sigurnosnog menadžmenta unutar radne organizacije (engl. safety management culture). U navedenom smislu se i potencijalno područje utjecaja radničkog dioničarstva na pitanja sigurnosti i zaštite na radu u značajnijem opsegu može očekivati u poslovnim subjektima u kojima je u vlasničku strukturu uključen viši postotak radnika, koji u vlasničkoj strukturi sudjeluju u značajnijem opsegu, ali i u okviru razvijene specifične kulture radničkog vlasništva koja obuhvaća manje razlike između vlasničkih udjela, te uz upravljačka i imovinska prava koja donosi sama činjenica vlasništva nad dionicama obuhvaća i dodatne formalne oblike uključenosti radnika u donošenju odluka na radnom mjestu. RADNIČKO DIONI ČARSTVO – TREND U SVIJETU I EU Radničko dioničarstvo, razmatrajući post tranzicijski period, nije u značajnijoj mjeri zastupljeno u Republici Hrvatskoj, te ne zaokuplja značajniji interes znanstvene i stručne javnosti. S druge strane, u zemljama koje u mnogo čemu predstavljaju gospodarske uzore Republici Hrvatskoj nije rijetkost nego predstavlja razvijenu poslovnu praksu. Prema istraživanju General Social Survey iz 2014. godine (National Center for Employee Ownership), u SAD-u je dionice u trgovačkim društvima u vlasništvu imalo 22,9 milijuna radnika, što predstavlja 19,9% ukupne radne snage i 34,9% zaposlenih u dioničkim društvima, dok je dodatnih 8,5 milijuna raspolagalo dioničkim opcijama, odnosno, 7,2% od ukupne radne snage i 13,1% od broja zaposlenih u dioničkim društvima. U Ujedinjenom Kraljevstvu, porezno priznate programe radničke vlasničke participacije u statističkom razdoblju 2016-17 provodilo je 11.850 trgovačkih društava, sa trendom 10 postotnog povećanja u odnosu na razdoblje 2015/16 godine, te povećanja od 29 % razmatrajući 2006-07 godine (HM Revenue & Customs). Radničko dioničarstvo bilježi porast i u većini zemalja Europske Unije. Porast popularnosti radničkog dioničarstva u okviru Europske Unije, prvenstveno je potaknut PEPPER izvješćima te uvođenjem izdašnijih poreznih poticaja u dijelu zemalja. Broj radnika koji su u vlasništvu imali dionice uz Ujedinjeno Kraljevstvo, porastao je osobito u Francuskoj, Švedskoj, Danskoj i Španjolskoj. [15] Najsveobuhvatnija istraživanja provedena na području Europske unije (2010 European Working Conditions Survey, 2010 CRANET, 2013 European Company Survey - ECS) pokazuju da je u 15 godišnjem razdoblju koje je prethodilo navedenim istraživanjima, usprkos ekonomskoj i financijskoj krizi, nastavljen razvoj zaposleničke vlasničke participacije. Sukladno European Company Surveyu iz

M&S 14 (2019) 284

2013. godine, u razdoblju od 2009. do 2013. godine, broj trgovačkih društava koja su provodila programe zaposleničke vlasničke participacije (ESO) porastao je sa 4,7 na 5,2 %.1 Prema podacima European Working Conditions Surveys (EWCS), provedenog 2005. i 2010. godine, potvrđeno je da je broj trgovačkih društava koja su provodila programe radničkog dioničarstva (ESO) porastao sa 2,3% na 3,3%.2 Istraživanje CRANET Surveya (Cranfield Network on International Human Resource Management), poduzeto također 2005. i 2010. godine, pokazuje da je broj zaposlenika koji su sudjelovali u zaposleničkoj financijskoj participaciji (EFP) porastao sa 17,7% na 19.9%.3 Privatizacijski proces u Republici Hrvatskoj obilježen je činjenicom da je značajan broj radnika dobio mogućnost stjecanja dionica ranijih društvenih poduzeća, dok je socijalno politički kontekst pogodovao preuzimanju najvećeg broja na navedeni način privatiziranih gospodarskih subjekata od strane pojedinaca. Kontekst negativnog nasljeđa pretvorbe i privatizacije uvelike je unazadio ideju i razvoj koncepcije radničkog dioničarstva u Republici Hrvatskoj te uvjetovao izostanak koristi razvoja radničkog dioničarstva za društvo u cjelini. U post tranzicijskom periodu, radničko dioničarstvo u Republici Hrvatskoj razvijalo se uglavnom u obliku sui generis modela temeljem zasebno osmišljenih rješenja u oblicima dodjele dionica ili dioničkih opcija za kupnju, načina prijenosa dionica na radnike, te sustava participacije u odlučivanju.4 Iako ESOP (Employee Share Ownership Plan) predstavlja posebni porezno poticani mirovinski plan radničkog dioničarstva na području Sjedinjenih Američkih Država, naziv ESOP udomaćio se u post tranzicijskoj praksi provedbe programa radničkog dioničarstva u Republici Hrvatskoj te značajan broj planova radničkog dioničarstva osobito u kontekstu osnivanja posredničkih društava koristi naziv ESOP. S druge strane, najveći broj istraživanja iz područja učinaka radničkog dioničarstva u različitim područjima, jednako kao i u specifičnom području koje obuhvaća temu ovog rada proveden je na uzorku trgovačkih društava koja su provodila ESOP programe. U navedenom kontekstu, područje istraživanja američke inačice ESOP-a u okviru dimenzija radničkog dioničarstva naglašenih u prethodnom poglavlju, primjenjiva su u smislu učinaka i drugih oblika radničkog dioničarstva. MODELI RADNI ČKOG DIONI ČARSTVA – KOMPARATIVNI PREGLED Employee stock ownership plan (ESOP) porezno je poticani mirovinski plan radničkog dioničarstva na području Sjedinjenih Američkih Država koji je idejno osmislio kalifornijski politi čki ekonomist, pravnik, te korporativni i financijski odvjetnik Louis Kelso.5 ESOP u Sjedinjenim Američkim Državama osobiti razvoj bilježi od 1974. godine, kada je sadržaj ovog plana zaposleničkog dioničarstva zakonodavno na Federalnoj razini reguliran ERISA-om (Employee Retirement Income Security Act-om). Osnovno obilježje ESOP programa osnivanje je povjereničkog društva (trusta), u koji matično društvo prenosi dionice i sredstva namijenjena kupnji dionica, koje se do potpunog stjecanja prava zaposlenika na raspolaganje dodijeljenim dionicama vode zasebno na povjereničkim računima zaposlenika. Provedba ESOP planova podrazumijeva participaciju svih zaposlenika koji su kod poslodavca zaposleni 1.000 ili više sati na godišnjoj razini.

1 Navedeno istraživanje Eurofond fondationa provodi se na 30.000 trgovačkih društava u 30 Europskih zemalja (države članice i države kandidati). U ukupnom uzorku velika trgovačka društva su nad zastupljena u odnosu na mala i srednja trgovačka društva. Dostupno na: https://www.eurofound.europa.eu/surveys/european-company-surveys (22.02.2019.) 2 Navedeno istraživanje provodi European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions (Eurofound) na otprilike 30.000 pojedinaca u 30 Europskih zemalja svakih 4 do 5 godina. Istraživanje iz 2010. godine obuhvatilo je 43.816 pojedinaca odabranih slučajnim odabirom u 34 Europske zemlje. Podatci preuzeti sa: https://europa.eu/european-union/about-eu/agencies/eurofound_en / (22.02.2019.) 3 Istraživanje obuhvaća uzorak trgovačkih društava sa preko 200 zaposlenika, a isto se provodi od strane mreže sveučilišta koju koordinira Cranfield School of Management (Cranfield University, U.K.) svakih četiri do pet godina u razdoblju od 1992. godine do danas. Istraživanjem iz 2010. godine obuhvaćeno je 6.258 trgovačkih društava iz 20 država članica EU 4 Primjeri trgovačkih društava u RH koja su implementirala pojedine oblike radničkog dioničarstva su: AD Plastik d.d., Dalekovod d.d., Elektropromet d.d., Herbos d.d., Hotel Osmine d.d., Jadranka d.d. Mali Lošinj, Kraš d.d., Pliva d.d., Tankerska Plovidba d.d., Tehnika d.d., Zagrebačka banka i dr.- vidjeti Darko Tipurić i dr.: ESOP i hrvatsko poduzeće; Sinergija nakladništvo, Zagreb, ožujak 2004. 5 Vidjeti: Kelso,L.O., Adler, M.J., The Capitalist Manifesto, Random House, New York (1958)

M&S 14 (2019) 285

Iako ESOP planovi zauzimaju najznačajnije mjesto, na području Sjedinjenih Američkih Država također je široko raširena i provedba drugih planova radničkog dioničarstva kao što su dioničke opcije (Stock Options), ograničene dioničke opcije (Restricted Stock Options), 401(k) planovi te zaposlenički planovi kupnje dionica (Employee Stock Purchase Plans). U Ujedinjenom Kraljevstvu trenutno postoji pet oblika zakonski reguliranih u okviru priznatih poreznih olakšica i to: Dionički planovi temeljem štednje - Save As You Earn (SAYE), Company Share Option Plan (CSOP), Share Incentive Plan (SIP), Enterprise Management Incentive (EMI) i Employee Ownership Trust (EOT)6. Dionički planovi temeljem štednje (SAYE planovi), radnicima omogućuju da nakon isteka određenog vremena, kupe dionice društva prema fiksnoj, unaprijed određenoj, cijeni. Poslodavac je sudjelovanje u programu dužan ponuditi svim zaposlenicima koji ispunjavaju opće zakonske i posebne uvjete za sudjelovanje u planu7, a prvi puta su uvedeni Finance actom iz 1980. godine. Company Share Option Plan (CSOP) je plan prema kojemu trgovačko društvo odabranim zaposlenicima, najčešće menadžmentu i ključnim zaposlenicima, omogućuje stjecanje dionica društva. Sukladno navedenom planu, društvo može odobriti svakom zaposleniku opcije na dionice u vrijednosti do 30.000 funti8 bez popusta na tržišnu cijenu dionice, uz minimalno trogodišnje razdoblje prije preuzimanja dionica. Share Incentive Plan (SIP) obuhvaća zakonski posebno regulirane oblike kupnje ili darovanja dionica zaposlenicima. Provedba plana mora obuhvatiti sve zaposlenike matičnog društva, uz mogući izuzetak osoba koje su zaposlene kraće od 18 mjeseci, te osoba izuzetih obzirom na zakonski definirani materijalni interes u provedbi plana9. Share Incentive Plan ima četiri osnovna oblika i to: dodjelu besplatnih dionica (free shares), do iznosa 3.600 £ godišnje po zaposleniku, partnerske dionice (partnership shares), prema kojoj radnici iz plaće prije oporezivanja imaju mogućnost kupnje dionica do iznosa 1.800 £ godišnje ili do iznosa 10% plaće, ovisno o tome koji iznos je niži, dodjela dodatnih dionica uz kupljene (matching shares), kod kojih za svaku kupljenu dionicu poslodavac može predvidjeti dodjelu do dvije dodatne dionice, te kupnje dionica iz dividende (dividend shares) koji otvara mogućnost kupnje dodatnih dionica iz dividende do iznosa 1.800 £ godišnje. Enterprise Management Incentive je porezno poticani plan radničkog dioničarstva u UK-u namijenjen trgovačkim društvima koja imaju bruto aktivu manju od 30 milijuna funti i manje od 250 zaposlenih u punom radnom vremenu, koji omogućava podjelu dionica do iznosa od 250.000 £ po zaposleniku. U planu mogu sudjelovati zaposlenici koji su kod poslodavca zaposleni najmanje 25 sati tjedno ili 75% njihovog radnog vremena, te nemaju značajniji udio u društvu, a poslodavac u porezne poticaje može dodijeliti dionice u vrijednosti do 3.000.000,00 £.10 Employee Ownership Trust (EOT) je indirektni oblik radničke participacije u vlasničkoj strukturi u kojemu povjereničko društvo (trust) drži zaposleničke udjele u društvu. Osobiti poticaj daljnjem razvoju i širenju EOT-a uveden je u Finance actu iz 2014. godine, kojim je prijenos 50% vlasništva nad trgovačkim društvom u potpunosti izuzet od plaćanja poreza na kapitalne dobitke. Zajedničko obilježje svih navedenih modela radničkog dioničarstva izdašni su porezni poticaji usmjereni prema široj implementaciji radničkog dioničarstva. Porezni poticaji ovisni su o opredjeljenju na razini državne politike, među kojima su razmatrajući poredbeno pravno najznačajniji: izuzeće od poreza na dohodak na dodijeljene dionice (u potpunosti ili djelomično), oslobođenje od plaćanja poreza na dividendu na dionice koje se nalaze u povjereničkom trustu, izuzeće od plaćanja poreza na dionice i sredstva unesena u program radničkog dioničarstva, oslobođenje od plaćanja poreza na kamatu na sredstva štednje namijenjena kupnji dionica, oslobođenje od plaćanja poreza na kapitalnu dobit na prijenosa vlasništva na dionicama u svrhu dodjele dionica radnicima i drugo. Iako opsežniji poredbeno pravni prikaz prelazi granice ovog rada, za spomenuti je da su različiti oblici pravne regulacije i poreznog poticanja radničkog dioničarstva prisutni i većini zemalja članica Europske unije. Razmatrajući regulatorne razlike, pojedine članice Europske unije kao što su Francuska, Belgija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Slovenija, propisuju detaljna pravila provedbe planova zaposleničke 6 U svrhu identifikacije pojedinih zasebno reguliranih oblika radničkog dioničarstva u zakonodavnom okviru Ujedinjenog Kraljevstva i poredbenoj literaturi, u nastavku rada koriste se izvorni nazivi planova radničkog dioničarstva na engleskom jeziku. 7Income tax act 2003. Schedule 3 Part 3; 8 Income tax act, Schedule 4, Part 2, 9 Income tax act 2003. Schedule 2 Part 3; 10 Income tax act 2003. Schedule 5 Part 2;

M&S 14 (2019) 286

financijske participacije, dio država članica uključujući Njemačku, Nizozemsku i Poljsku propisuje tek nekoliko pravila vezanih uz navedeno područje, dok pojedine zemlje kao Luksemburg, Portugal, Švedska, jednako kao i Republika Hrvatska, ne propisuju zasebnu regulaciju, te se planovi radničkog dioničarstva provode u okviru normativnog okvira prava društava i općem poreznom kontekstu. U studiji iz 2014. godine, izrađenoj od strane stručne radne skupine okupljenoj od strane Europske komisije, konstatirano je da je u posljednjoj dekadi došlo do pomaka u državama Europske unije na način da je broj pasivnih članica, u kojima nije bila prisutna zasebna pravna regulacija ovog područja, smanjen sa polovine na otprilike trećinu država članica. [14] AGENCIJSKA TEORIJA I U ČINCI RADNI ČKOG DIONI ČARSTVA Radničko dioničarstvo, odnosno, uključivanje radnika u vlasničku strukturu poslodavca, dovodi do pomaka u tradicionalnom odnosu trihotomije interesa na relaciji radnika, menadžmenta i vlasnika poslovnog subjekta, razmatrajući u odnosu na tradicionalne oblike poslovanja utemeljenima na uvjetnom sukobu interesa navedenih interesnih skupina. U odnosu na učinke radničkog dioničarstva provedene su brojne studije, prvenstveno u zemljama u kojima je radničko dioničarstvo na pojavnoj razini zastupljeno u većoj mjeri. Znanstveni interes provedenih istraživanja usmjeren je prema učincima provedbe radničkog dioničarstva na pojedinačnoj razini gospodarskih subjekata, ali i perspektivi radnika, te učincima na razini društva u cjelini. Razmatrajući koristi na individualnoj razini, većina od brojnih provedenih ekonomskih studija ukazuje na činjenicu da već sama dodjela dionica radnicima predstavlja neposrednu materijalnu korist za zaposlenike, dok dio provedenih studija ukazuje i na više plaće i druga materijalna primanja koja radnici u gospodarskim subjektima koji provode programe radničkog dioničarstva ostvaruju u odnosu na usporedive gospodarske subjekte.11 Radničko dioničarstvo iz radničke perspektive donosi i veću sigurnost zaposlenja, ali i povećanu radnu motivaciju te identifikaciju sa poslodavcem koja na posljetku dovodi do povećanog zadovoljstva radnim mjestom. [6] Na razini poslovnog subjekta, kao pozitivni aspekti provedbe radničkog dioničarstva temeljem provedenih ekonomskih studija navode se povećana produktivnost i profitabilnost gospodarskih subjekata koja se vezuje uz smanjene troškove organizacije, nadzora i vođenja poslovanja sukladno agencijskoj teoriji, ali i veća motiviranost radnika. [12] Također, kao prednost se navodi i povećana vjerojatnost opstanka na tržištu, te otpornost gospodarskih subjekata, osobito u uvjetima gospodarske krize. [17] U modernim ekonomijama utemeljenim na visoko tehnološkim industrijama, ljudski faktor, odnosno educirana i sofisticirana zaposlenička struktura gospodarskog subjekta, nužan su preduvjet opstanka u globaliziranoj tržišnoj utakmici, te stabilnija zaposlenička struktura predstavlja pozitivni aspekt sa stajališta upravljanja ljudskim potencijalima. Također, gospodarskim subjektima koji provode programe radničkog dioničarstva pripisuje se i veća organizacijska privrženost, motivacija i zalaganje zaposlenika. [1] Pojedine provedene studije ukazuju i na viši povrat sredstava dioničarima. [2] Uz navedeno u razmatranju pozitivnih aspekata za društvo u cjelini provedene studije ukazuju na učinke u smanjenju nejednakosti u bogatstvu te poticaja razvoju ekonomske demokracije, kao predeterminante za razvoj političke demokracije u društvu. [6] Širina potencijalnih učinaka provedbe modela radničkog dioničarstva nedvojbeno će ovisiti o provedbenim varijablama kao što su udio od ukupnog broja zaposlenika koji sudjeluju u vlasničkoj strukturi, visina vlasničkog udjela sa kojim radnici sudjeluju u ukupnoj vlasničkoj strukturi, te razlika između veličine vlasničkih udjela radnika vlasnika. Za napomenuti je i da većina provedenih studija ukazuje na značajniju povezanost pozitivnih aspekata radničkog dioničarstva uz viši stupanj sudjelovanja radnika u odlučivanju na razini poslovnog subjekta. [11] [16] U navedenom kontekstu, upravo je viša razina sudjelovanja radnika u odlučivanju na razini gospodarskog subjekta jedno od osnovnih obilježja svih modela radničkog dioničarstva, dok se ista uz nedvojbenu višu motiviranost radnika na radnom mjestu ukazuje značajnom varijablom za razmatranje pitanja sigurnosti i zaštite radnika na radu.

11 Pr. vidjeti: Blasi, Joseph, Michael Conte & Douglas Kruse (1996) “Employee stock ownership and corporate performance among publiccompanies,” Industrial and Labor Relations Review, 50(1) 60-79 plaća veća za 8% Kardas, Peter; Adria L. Scharf & Jim Keogh (1998) “Wealth and income consequences of ESOPs and employee ownership: acomparative study from Washington State," Journal of Employee Ownership Law and Finance. 10(4)

M&S 14 (2019) 287

SIGURNOST I ZAŠTITA NA RADU U KONTEKSTU PARTICIPACI JE RADNIKA U ODLUČIVANJU Sudjelovanje radnika u odlučivanju obuhvaća različite pojavne oblike u rasponu od konzultacija sa radnicima, različitih oblika delegirane uključenosti u odlučivanju, do sudjelovanja u institucionalnim okvirima donošenja odluka u sklopu konzumacije upravljačkih prava temeljem vlasništva na dionicama. Stupanj uključenosti radnika u donošenju odluka razlikuje se i u opsegu odlučivanja u rasponu između trivijalnih odluka (pr. kvaliteta hrane u radničkoj kantini, organizacija godišnjih odmora, i sl.), do najviših razina investicijskog strateškog planiranja. Svrha ustrojavanja sustava zaštite na radu sustavno je unapređivanje sigurnosti i zaštite zdravlja radnika i osoba na radu, sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi s radom. Sukladno zakonskom uređenju zaštite na radu, radi unapređivanja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu propisuju se opća načela sprječavanja rizika na radu i zaštite zdravlja, pravila za uklanjanje čimbenika rizika i postupci osposobljavanja radnika, ali i postupci obavješćivanja i savjetovanja radnika i njihovih predstavnika s poslodavcima i njihovim ovlaštenicima. Razmatrajući normativni sustav zaštite na radu u Republici Hrvatskoj zasnovan na Zakonu o zaštiti na radu, uočava se intencija Zakona koja pretpostavlja oblike uključenosti radnika u odlučivanje o pitanjima zaštite na radu. U navedenom smislu, poslodavac je obvezan obavješćivati i savjetovati se s radnicima, odnosno njihovim predstavnicima o pitanjima zaštite na radu u skladu s Zakonom o zaštiti na radu i općim propisima o radu.12 Nadalje, poslodavac koji zapošljava 50 ili više radnika obvezan je osnovati odbor zaštite na radu kao svoje savjetodavno tijelo za unapređivanje zaštite na radu sa svrhom primjene pravila zaštite na radu, organizacije obavljanja poslova zaštite na radu, obavješćivanje i osposobljavanje u vezi sa zaštitom na radu, prevencije rizika na radu i u vezi s radom te njezine učinke na zdravlje i sigurnost radnika.13 Također, radnici između sebe mogu birati povjerenika radnika za zaštitu na radu koji se kod poslodavca koji zapošljava do uključivo 20 radnika provodi na skupu radnika, kojega saziva poslodavac u skladu s općim propisom o radu, neposrednim i javnim izjašnjavanjem prisutnih radnika, dok se kod poslodavca koji zapošljava više od 20 radnika izbor provodi u skladu s odredbama općeg propisa o radu kojim su uređena pitanja izbora radničkog vijeća.14 Iako temeljem izloženog zakonskog uređenja pozitivno pravni okvir pretpostavlja određeni stupanj uključenosti radnika u odlučivanje o pitanjima sigurnosti i zaštite na radu, potencijalni pozitivni utjecaj radničkog dioničarstva na pitanja sigurnosti i zaštite na radu može se razmatrati još u najmanje dva područja. S jedne strane, provedbene oblike radničkog dioničarstva upravo obilježava širi raspon participacije radnika u odlučivanju. Već i sama uključenost radnika u vlasničku strukturu i vlasništvo nad dionicama pretpostavlja konzumaciju upravljačkih prava koje radnicima omogućuju uključenost u donošenje odluka u širem opsegu. Također, jedno od osnovnih obilježja radničkih kolektiva prakticiranje je demokratskih načela odlučivanja i participacije u odlučivanju koja obuhvaća i širi raspon konzultacija i informiranja, ali i uključenosti radnika u donošenju odluka na različitim razinama odlučivanja. S druge strane, identifikacija radnika sa poslodavcem, ali i činjenica radničkog sudjelovanja u vlasničkoj strukturi gospodarskog subjekta, u najvećem broju slučajeva dovodi i do usvajanja korporativnih vrijednosti poslovanja usmjerenih prema dobrobiti radnika, među kojima kultura sigurnosnog menadžmenta (engl. management safety culture) zauzima značajno mjesto. ISTRAŽIVANJA O UTJECAJU RADNI ČKOG DIONI ČARSTVA NA SIGURNOST I ZAŠTITU NA RADU Dosadašnja istraživanja o utjecaju radničkog dioničarstva na sigurnost i zaštitu na radu provođena su uglavnom u dva smjera. Dio istraživanja usmjeren je na utvrđivanje povezanosti provedbenih modela radničkog dioničarstva sa gubitkom radnih dana uslijed odsutnosti s radnog mjesta (absenteeism). Iako indikativan, pojam absenteeisma, odnosno, gubitka radnih dana obuhvaća i potencijalnu voljnu

12 Čl. 31. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018, dalje: ZZNR) 13 Čl. 34. i 36. ZZNR-a 14 Čl. 70. ZZNR-a

M&S 14 (2019) 288

odsutnost s radnog mjesta, ali i razloge odsutnosti koji se ne nalaze isključivo u objektivnim zdravstvenim razlozima, te stoga ne mora nužno biti povezan sa neposrednim učincima vezanim uz pitanja sigurnosti i zaštite na radu. S druge strane, dio provedenih istraživanja izravno je usmjeren prema utvrđivanju povezanosti sa brojem utvrđenih ozljeda na radu, te predstavlja pouzdaniji izvor saznanja o neposrednim učincima radničkog dioničarstva na pitanja sigurnosti i zaštite na radu. U nastavku rada sumarno se prikazuje pregled najznačajnijih istraživanja provedenih o utjecaju radničkog dioničarstva na sigurnost i zaštitu na radu. Utjecaj radni čkog dioničarstva na gubitak radnih dana (absenteeism) Zagovornici financijske participacije radnika i radničkog dioničarstva često ukazuju na pozitivne učinke provedbe navedenih modela u području smanjenja broja dana odsutnosti s radnog mjesta (absenteeism). Kao potencijalni razlozi navedenih učinaka navode se identifikacija i snažnija povezanost radnika sa poslodavcem uzrokovana neposrednom povezanošću rezultata rada i potencijalnih primanja, te psihologija vlasništva. U studiji koja je razmatrala utjecaj provedbe planova radničkog dioničarstva i profit sharinga na odsutnost s radnog mjesta i bolovanja na uzorku od 127 francuskih trgovačkih društava u razdoblju od 1981. do 1991. godine [3], utvrđena je značajna statistička korelacija između provedbe navedenih modela i smanjenja odsutnosti radnika s radnog mjesta. Najveći učinci u omjeru 14% smanjene odsutnosti utvrđeni su u okviru provedbe planova radničkog dioničarstva, dok je kombinirana provedba planova radničkog dioničarstva utjecala na smanjenje odsutnosti u omjeru 11%, a samostalna provedba profit sharinga u omjeru 7%. [3] Na uzorku od 52 metaloprerađivačke i inženjerska trgovačka društva u Ujedinjenom Kraljevstvu, veličine 50 do 1500 zaposlenih, sukladno istraživanju provedenom u razdoblju 1983. i 1984. godine, također je utvrđena značajna korelacija između smanjenja dana odsutnosti radnika uslijed korištenja bolovanja te provedbe nekog od modela financijske participacije i radničkog dioničarstva, te niža stopa odsutnosti s radnog mjesta u odnosu na usporedive gospodarske subjekte. [20] U longitudinalnoj studiji provedenoj u Yorkširskoj autobusnoj kompaniji, privatiziranoj putem modela radničkog dioničarstva, nakon privatizacije društva, stopa odsutnosti sa radnog mjesta koja je u početnoj analiziranoj 1988. godini iznosila 9,4 % smanjivana je u 1989. godini na 8,75%, te 1990. godini 8,00%, temeljem čega proizlazi da je umanjenje odsutnosti s radnog mjesta u razmatranim periodu iznosilo čak 15%.[5] Rezultati studija koje ukazuju na povezanost između smanjenog dana odsutnosti radnika sa radnog mjesta i pozitivnih učinaka modela financijske participacije i radničkog dioničarstva svakako nisu jednoznačne, te ne moraju nužno biti posljedica povećane sigurnosti na radnom mjestu. Razmatrajući potencijalni krug razloga koji utječu na smanjenje broja dana odsutnosti s radnog mjesta, u jednoj ranijoj studiji utvrđena općenita povezanost između novčanih nagrada vezanih uz prisutnost na radnom mjestu i smanjenja izostanaka s radnog mjesta. [13] Također, u studiji provedenoj na industrijskom proizvođaču knjižničnog namještaja sa 178 zaposlenih smještenoj u ruralnom području na sjeveroistoku Sjedinjenih Američkih Država, provedenoj na promatranju odsutnosti sa rada u 18 mjesečnom periodu prije stjecanja značajnog radničkog vlasničkog udjela i 12 mjesečnom razdoblju nakon navedene promjene, utvrđena je značajna korelacija između smanjenog broja dana odsutnosti sa posla uslijed razloga koji se nalaze u domeni voljnog odsustva s radnog mjesta (voluntary absenteeism), dok nije utvrđena značajna razlika u pogledu odsutnosti koja se nalazi u objektivnim razlozima (involuntary absenteeism). [9] Kao razlozi voljne odsutnosti s radnog mjesta (voluntary absenteeism) razmatrani su izostanci koji se temelje na osobnim razlozima, dok su kao prisilni izostanci (involuntary absenteeism) razmatrani bolest, smrtni slučaj ili bolest u obitelji, zdravstveni razlozi, te odlazak na porotničku dužnost ili sudjelovanje u vatrogasnoj službi. U navedenom kontekstu i provedba programa radničkog dioničarstva u korelaciji sa smanjenjem broja dana odsutnosti sa radnog mjesta, može se razmatrati na razini motiviranosti radnika za postizanje određenih radnih rezultata, te u navedenom smislu na uzročnoj posljedičnoj razini predstavlja rezultate motivacije, a ne izravnog smanjenja broja ozljeda na radu te bolesti uzrokovanih radom. Kako bilo, rezultati značajnog broja provedenih istraživanja ukazuju na smanjenje broja gubitka radnih dana uslijed odsutnosti radnika, što se može smatrati indikativnim i u odnosu na pitanja sigurnosti i zaštite na radu u okviru organizacije poslovanja navedenih poslovnih subjekata.

M&S 14 (2019) 289

Radničko dioničarstvo i ozljede na radu O utjecaju radničkog dioničarstva i financijske participacije radnika na pitanja zdravlja radnika i sigurnosti na radu postoje dvije oprečne teorije. Prema teoriji nadoknade plaće (The ‘compensating wage’ theory), radnici u poslovnim subjektima koji provode programe radničkog dioničarstva ili financijske participacije će preuzimati veći rizik vezan uz zdravlje i sigurnosna pitanja u utrci za većim profitom. Prema teoriji povećanih informacija (The ‘increased-information’ theory), provedba radničkog dioničarstva povećati će informiranost radnika, što nedvojbeno utječe na provedbu mjera sigurnosti na radu, dok će radnici vlasnici i prema samom stanju stvari biti više angažirani na pitanjima sigurnosti na radu od „tradicionalnih vlasnika“. [18] U istraživanju provedenom na uzorku od 85 trgovačkih društava u kojima su prisutni programi radničkog dioničarstva sa usporedivim poslovnim subjektima usporedive veličine i industrijske grane, na broj prijavljenih ozljeda na radu [18], rezultati istraživanja ukazali su na pozitivne učinke radničkog dioničarstva i participacije u odlučivanju na pitanje zaštite i sigurnosti na radu. S obzirom da uzorak studijom razmatranih poslovnih subjekata nije obuhvatio isključivo poslovne subjekte pod potpunom radničkom vlasničkom kontrolom, u studiji je zasebno razmatran učinak same činjenice radničkog vlasništva, od radničkog vlasništva u kombinaciji sa značajnijim opsegom participacije u odlučivanju, te Rooney zaključuje da su radnici vlasnici potencijalno spremni žrtvovati pitanje sigurnosti na radu u cilju povećanja produktivnosti i profita, dok je utjecaj radničkog dioničarstva u kombinaciji sa participacijom u odlučivanju na odabranom uzorku pokazao značajno smanjeni broj prijavljenih ozljeda na radu u razmatranom razdoblju. [18] U studiji o utjecaju radničkog dioničarstva na psihološku procjenu sigurnosne klime i zaštite na radu u velikoj nacionalnoj prijevozničkoj firmi u Sjedinjenim Američkim Državama, među vozačima kamiona na duge relacije, studija je utvrdila pozitivni utjecaj provedbe modela radničkog dioničarstva na percepciju sigurnosne klime, koja je u daljnjoj konzekvenci vezana uz objektivnu primjenu sigurnosnih normi i prilagodbe pravilima zaštite na radu, te uz smanjenje realnog broja ozljeda na radu. [21] Istraživanje Butlera i Parka iz 2005. godine utemeljeno je na objedinjavanju zajedničkih obilježja gospodarskih subjekata koji su bili predmetom istraživanja sigurnosti na radu provedenom u Minnesoti na uzorku od 230 gospodarskih subjekata, te se zaključci istoga temelje na statističkom objedinjavanju obilježja koja se mogu smatrati identičnom razinom sudjelovanja u odlučivanju, financijske participacije i sudjelovanja u vlasničkoj strukturi i stupnjevima kulture sigurnosnog menadžmenta. Usporedbom sa razmatranim poslovnim subjektima na uzorku koji imaju viši stupanj navedenih elemenata, kao i istodobnom usporedbom sa brojem ozljeda na radu, utvrđeno je da uvođenje dodatnog programa koji podrazumijeva uključivanje radnika u odlučivanje utječe na smanjenje ozljeda na radu za 1,2%, dodatna razina sudjelovanja radnika u vlasničkoj strukturi smanjuje broj ozljeda na radu za 1,4%, dok dodatna razina kulture sigurnosnog menadžmenta smanjuje broj ozljeda na radu za 1,2%. [4] S druge strane, u istraživanju o utjecaju radničkog dioničarstva na produktivnost i sigurnost provedenom na usporedbi korporacija sa konvencionalnom vlasničkom strukturom i radničkih korporacija u drvnoj industriji u Sjedinjenim Američkim Državama [7], utvrđena je veća produktivnost poslovanja radničkih korporacija, dok pretpostavke o pozitivnim učincima radničkog dioničarstva na pitanje sigurnosti na radu studijom nisu potvrđene. [7] U ponovljenoj studiji iz 1996 godine nalazi istraživanja ukazali su na podjednaku stopu ozljeda u radničkim kooperativima, dok je u razmatranim društvima koja su provodila ESOP programe stanje sigurnosti na radu bilo čak i nepovoljnije nego u razmatranim društvima utemeljenima na tradicionalnoj vlasničkoj strukturi. [8] Grunberg zaključuje da se konačni utjecaj sudjelovanja radnika u vlasničkoj strukturi na generalno poboljšanje uvjeta rada, među kojima je i pitanje sigurnosti na radu nalazi u kontekstu tržišnog natjecanja, kao zadanom okviru unutar kojega su gospodarski subjekti u radničkom vlasništvu primorani na odustajanje od određenih početnih ciljeva. Iako su zaključci navedenih studija Grunberga i suradnika kritički napadane sa različitih aspekata, osobito razmjerno malog i nereprezentativnog uzorka u istraživanje uključenih gospodarskih subjekata [10], iste svakako ukazuju da radničko dioničarstvo nije jednoznačan koncept, te u izostanku drugih obilježja radničkog dioničarstva, kao što su stupanj participacije radnika u odlučivanju, te formalnih oblika informiranosti i edukacije kao pretpostavke konzumacije vlasničkih prava u mjerodavnom opsegu, ne mora nužno rezultirati pozitivnim učincima.

M&S 14 (2019) 290

ZAKLJU ČAK Radničko dioničarstvo obilježava uključivanje radnika u vlasničku strukturu koje dovodi do pomaka u tradicionalnom odnosu trihotomije interesa na relaciji radnika, menadžmenta i vlasnika poslovnog subjekta utemeljenom na uvjetnom sukobu interesa. U navedenom pomaku u odnosu na tradicionalne uloge, potencijalni učinci radničkog dioničarstva na sigurnost i zaštitu na radu te posljedično broj ozljeda na radu, mogu se razmatrati na razini učinaka izravne financijske participacije radnika u rezultatima poslovnog subjekta, participacije u odlučivanju, te potencijalnog utjecaja radničkog vlasništva na kulturu sigurnosnog menadžmenta unutar radne organizacije (safety management culture). Radničko dioničarstvo nije jednoznačan koncept te i potencijalni utjecaj provedbe radničkog ovisi o različitim faktorima unutar pojedinih gospodarskih subjekata kao što su postotak od ukupnog broja zaposlenika koji sudjeluju u vlasničkoj strukturi, postotak vlasničkog udjela sa kojim radnici sudjeluju u ukupnoj vlasničkoj strukturi, razlika između veličine vlasničkih udjela radnika vlasnika, razine upravljačkih i imovinskih prava radnika, ali vrlo često i postojanja drugih formalnih oblika uključenosti radnika u donošenju odluka na radnom mjestu, te razvoja specifične vlasničke kulture. O utjecaju radničkog dioničarstva i financijske participacije radnika na pitanja zdravlja radnika i sigurnosti na radu postoje dvije oprečne teorije. Prema teoriji nadoknade plaće (The ‘compensating wage’ theory), radnici u poslovnim subjektima koji provode programe radničkog dioničarstva ili financijske participacije će preuzimati veći rizik vezan uz zdravlje i sigurnosna pitanja u utrci za većim profitom. Prema teoriji povećanih informacija (The ‘increased-information’ theory), provedba radničkog dioničarstva povećati će informiranost radnika, što nedvojbeno utječe na provedbu mjera sigurnosti na radu, dok će radnici vlasnici i prema samom stanju stvari biti više angažirani na pitanjima sigurnosti na radu od „tradicionalnih vlasnika“. Dosadašnja istraživanja o utjecaju radničkog dioničarstva na sigurnost i zaštitu na radu provođena su uglavnom u dva smjera. Dio istraživanja usmjeren je na utvrđivanje povezanosti provedbenih modela radničkog dioničarstva sa gubitkom radnih dana uslijed odsutnosti s radnog mjesta, dok je dio istraživanja usmjeren izravno prema utvrđivanju povezanosti s brojem ozljeda na radu. Studije usmjerene prema utvrđivanju povezanosti između radničkog dioničarstva sa brojem radnih dana izgubljenih uslijed odsutnosti s radnog mjesta gotovo jednoznačno ukazuju na pozitivne učinke provedbe radničkog dioničarstva i korelaciju sa manjim brojem izgubljenih radnih dana u odnosu na usporedive poslovne subjekte. Iako rezultate navedenih studija valja razmatrati s oprezom, obzirom da isti mogu biti povezani i sa drugim faktorima, kao što su primjerice povećana motivacija u postizanju poslovnih ciljeva i izravni financijski motivi, iste svakako djeluju indikativno i u odnosu na područje sigurnosti i zaštite na radu. Istraživanja usmjerena prema utvrđivanju povezanosti radničkog dioničarstva sa brojem ozljeda na radu također ukazuju na učinke koji rezultiraju smanjenim brojem ozljeda na radu, dok dio studija ukazuje da u izostanku drugih provedbenih obilježja radničkog dioničarstva, kao što su stupanj participacije radnika u odlučivanju, te formalnih oblika informiranosti i edukacije, kao pretpostavke konzumacije vlasničkih prava u mjerodavnom opsegu, radničko dioničarstvo ne mora nužno rezultirati pozitivnim učincima. Radničko dioničarstvo u kontekstu sigurnosti i zaštite na radu svakako zaslužuje pažnju, te predstavlja potencijalno područje za buduća istraživanja. LITERATURA [1] Akerlof, G. A., Kranton, R. E.: Identity and the Economics of Organizations, Journal of Economic Perspectives 19, 2005., no. 1 (Winter): 9–32. [2] Blasi, J., Kruse, D., Bernstein, A.: In the company of owners: the truth about stock options (and why every employee should have them), New York: Basic Books, 2003. [3] Brown, S., Fakhfakh, F., Sessions, J. G.: Absenteeism and Employee Sharing: An Empirical Analysis Based on French Panel Data, 1981–1991, ILR rewiev Volume: 52, issue: 2, 234.-251., January 1, 1999.

M&S 14 (2019) 291

[4] Butler, J. R., Park, Y. S.: Safety Practices, Firm Culture, and Workplace Injuries, Upjohn Institute for Employment Research, 2005. [5] Cottham, G. W.: Management and Ownership: The ESOP Factor, Yorkshire Rider Group, 1991. [6] Freeman, S.: Effects of ESOP Adoption and Employee Ownership: Thirty years of Research and Experience, Universityof Pennsylvania Center for Organizational Dynamics Working Paper, 2007. [7] Grunberg, L., Everard, J., Toole, M.: Original Articles on Occupational Health Policy, Productivity and safety in worker cooperatives and conventional firms, International Journal of Health Services, Volume 14, Number 3, 1984. [8] Grunberg, L., Moore, S., Greenberg, E.: The Relationship of Employee Ownership and Participation to Workplace Safety, Economic and Industrial Democracy, 17, 1996., 221.-241. [9] Hammer, T.H. et al.: Absenteeism When Workers Have a Voice: The Case of Employee Ownership, Journal of Applied Psychology 1981, Vol. 66, No. 5, 561.-573. [10] Kardas, P., A.: Employee Ownership, Participation and Workplace Safety: A Response to Grunberg, Moore and Greenberg, Economic and Industrial Democracy, 1997., 18: 621 [11] Kardas, P., Scharf, A. L., Keogh, J.: Wealth and income consequences of ESOPs and employee ownership: a comparative study from Washington State, Journal of Employee Ownership Law and Finance, 1998., 10(4) [12] Kumbhakar, S.C., Dunbar, A.E.: The elusive ESOP-productivity link, Journal of Public Economics, 1993, 52: 273.-283. [13] Lawler, E. E.: Pay and Organizational Effectiveness, New York: McGraw-Hill, 1971. [14] Lowitzsch, J. i dr.: The Promotion of Employee Ownership and Participation, Final report, Inter University Centre for European Commision´s DG markt, October 2014. [15] Martes, R.: Employee ownership and firm performance: The performance of employee-owned firms in Europe, Master thesis, Tillburg University, 2012. [16] Quarrey, M., Rosen, C.: Employee ownership and corporate performance, Oakland, CA: National Center for Employee Ownership, 1993. [17] Rhokeun, P., Kruse, D., Sesil, J.: Does employee ownership enhance firm survival?, Virginie Perotin and Andrew Robinson, eds., Advances in the Economic Analysis of Participatory and Self-managed Firms, Vol. 8. Greenwich, CT: JAIPress, 2004. [18] Rooney, P. M.: Employee ownership and worker participation Effects on health and safety, Economics Letters 39 (IYY2) 373-328, North- Holland, 1992. [19] Sesil, J. C., Kruse, D. L., Blasi, J. R.: Sharing Ownership via Employee Stock Ownership, Ownership and Governance of Enterprises, PALGRAVE MACMILLAN 2003., 96-123 [20] Wilson, N., Peel, M. J.: The impact on absenteeism and quits of profit-sharing and other forms of employee participation, Industrial and Labor Relations Review, Vol. 44, No. 3 (April 1991) [21] Zohar, D., Huanga, Y, Leea, J., Robertson, M.: A mediation model linking dispatcher leadership and work ownershipwith safety climate as predictors of truck driver safety performance, Accident Analysis and Prevention 62, 2014., 17.– 25. Propisi • Zakon o zaštiti na radu, N. N. br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 Internet • National Center for Employee Ownership: A Brief Overview of Employee Ownership in the U.S.,

https://www.nceo.org/articles/employee-ownership-esop-united-states (26.07.2018.) • HM Revenue & Customs, Employee Share Schemes Statistics for 2016 to 2017, July 2018,

https://www.gov.uk/government/statistics/employee-share-schemes-statistics-2013-to-2014-commentary (26.07.2018.)

M&S 14 (2019) 292

BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA

Marin Kundi ć, dipl. iur. Karlovac, Hrvatska Veleučilište u Karlovcu marin.kundic@vuka.hr Marin Kundić, dipl. iur. rođen je 1981. godine u Karlovcu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje trenutno završava poslijediplomski doktorski studij iz područja trgovačkog prava i prava društava. U okviru ranijeg radnog iskustva radio je kao viši sudski savjetnik na Trgovačkom sudu te stekao neposredno iskustvo u vođenju parničnih, stečajnih i ovršnih postupaka. Trenutno je zaposlen kao Glavni tajnik Veleučilišta u Karlovcu te sudjeluje u izvođenju predavanja i vježbi iz kolegija Gospodarsko pravo, Poslovno pravo i Zakonska regulativa zaštite od požara. U okviru znanstvenog i stručnog interesa usmjeren je prema temama iz područja trgovačkog prava i prava društava, te zakonske regulative zaštite od požara.

BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR

Marin Kundić, dipl. iur. was born on March 15, 1981 in Karlovac. He graduated from the Faculty of Law, University of Zagreb, where he's currently working on his PhD in Commercial Law and Company Law. His former professional experience includes the position of Senior Legal Adviser at Commercial Court where he got familiar with running civil, insolvency and enforcement proceedings. At the moment he works as the Secretary-General at Karlovac Unniversity of Applied Sciences while giving lectures and practicums in Economic Law, Business Law and Fire Protection Legislation. His scientific and professional interes is focused on the subject related to commercial law, company law and fire protection legislation.

PODACI O SUATORIMA (DATA ON CO-AUTHORS) 2) dr. sc. Nikolina Smajla, prof.v.š. Veleučilište u Karlovcu, Republika Hrvatska nikolina.smajla@vuka.hr

M&S 14 (2019) 293

31 Croatian language Professional paper

Marija Hrgarek, Davorin Bartolec, Igor Ruži ć

STRUČNJAK ZAŠTITE NA RADU U PROCESNOJ INDUSTRIJI – IZAZOVI I KOMPETENCIJE

Sažetak Globalizacijom tržišta procesna industrija postaje sve češća i važnija grana proizvodnje. U odnosu na ostale proizvodne metode procesna industrija zahtijeva od svih sudionika nešto drugačiji pristup, uzimajući u obzir opseg proizvodnje, povećane rizike i velike posljedice u slučaju poremećaja procesa i nezgoda. Procesna industrija postavlja pred stručnjaka zaštite na radu vrlo visoke zahtjeve. Osim stručnih znanja iz područja zaštite na radu, stručnjak zaštite na radu u procesnoj industriji mora uzeti u obzir i specifične zahtjeve procesne industrije koji se odnose na samu organizaciju rada, zahtjeve koje takav način rada postavlja pred zaposlenike, zahtjeve svih standarda i priznatih pravila koje je organizacija prihvatila i primjenjuje ih te zakonske zahtjeve koji se odnose na određeni tip industrije. Klju čne riječi: kompetencije, procesna industrija, stručnjak zaštite na radu.

OCCUPATIONAL SAFETY EXPERT IN PROCESS INDUSTRY - CHALLENGES AND COMPETENCIES

Abstract By globalization of the market, the process industry becomes more and more frequent and more important branch of production. Regarding to other production methods, the process industry requires all the participants a slightly different approach, taking into account the scope of production, increased risks and major consequences in case of process disturbances and accidents. The process industry places high demands on occupational safety experts. In addition to expert knowledge in the field of occupational safety, the occupational safety experts in the processing industry must also take into account the specific requirements of the processing industry that are related to the work organization itself, the requirements that such work places to employees, the requirements of all standards and recognized rules that the organization accepted and applied as well as legal requirements related to a particular type of industry. Key words: competencies, occupational safety expert, process industry.

M&S 14 (2019) 294

UVOD Procesna industrija grana je industrije koja kroz industrijski razvoj čovječanstva sve više uzima maha. Razlozi su za to vrlo jednostavni: osnovni materijali potrebni čovječanstvu tehnološki se dobivaju najvećim dijelom iz procesne industrije (rude, metali, nafta i naftni proizvodi, hrana, kemijski i farmaceutski proizvodi ...), a u posljednjih nekoliko desetljeća prisutna je i globalizacija tržišta pri čemu se radi bolje efikasnosti, učinkovitosti i financijske isplativosti mnoge proizvodnje od maloserijskih pretvaraju u velikoserijske i masovne koristeći nove tehnologije koje zahtijevaju procesni pristup. Prema definiciji Instituta industrijskih i sistemskih inženjera (IISE) procesna industrija je „ona industrija u kojima su procesi primarne proizvodnje ili kontinuirani, ili se odvijaju na skupini materijala koji se ne može razdvojiti nakon izrade“. Dakle, u svim proizvodnim procesima koji koriste procesni pristup više ne govorimo o „sastavnicama materijala“ već o „recepturama“ kao što umjesto „faza rada“ koristimo „postupke“ ili „procedure“. U takvim uvjetima rada zaposlenici većim dijelom postaju „poslužitelji“ radne opreme, a nisu više zaduženi za upravljanje radnom opremom u smislu da određuju kad će je uključiti ili isklju čiti. To znači da imaju daleko manji utjecaj na rad radne opreme ali istovremeno moraju rad obavljati tako da radna oprema nema zastoja. METODE Metode korištene u izradi ovog rada su istraživanje dostupne literature i međunarodnih pravnih propisa, kompilacijom te deskriptivnom metodom na temelju podataka prikupljenih na mjestima rada u okruženju procesne industrije i izravno od sudionika u procesnoj industriji i njihove interne dokumentacije, iskustvenih podataka te analizom prikupljenih podataka. Izvori podataka korišteni za izradu rada navedeni su u popisu literature, a uključuju stručnu i znanstvenu literaturu, propise i norme. REZULTATI Zaštita na radu u procesnoj industriji kroz povijest Sigurnost na radu u procesnoj industriji datira od početka 19. stoljeća. Još tada je „du Pont“ u svom pogonu na obalama rijeke Brandywine gdje se proizvodio barut prepoznao da čak i mali incident može izazvati znatnu štetu i gubitak života, te je propisao vrlo specifične sigurnosne upute i uvjete za rad i upravljanje radnom opremom. Bez obzira na činjenicu da je procesna industrija, posebno kemijska, prepoznata vrlo rano kao visokorizična, povijest pokazuje da su nesreće s fatalnim ishodima u procesnoj industriji i dalje moguće te također učestalije nego u drugim privrednim granama. U tablici 1. prikazani su neke od većih nesreća u posljednjih 45 godina. Sigurnost procesa uvijek je bila važan čimbenik u kemijskom inženjerstvu, a aktivnosti Američkog instituta kemijskih inženjera (AIChE) proširile su se tijekom godina kako bi se više formalno usredotočile na ovaj kritični aspekt prakse kemijskog inženjerstva. Prve inicijative uključivale su godišnje simpozije o sigurnosti u proizvodnji amonijaka i srodnim pogonima, koje datiraju iz ranih 1950-ih, i Simpozij o prevenciji gubitaka, koji je prvi put održan 1967. godine. Te aktivnosti dovele su do osnivanja Divizije za sigurnost i zdravlje pri AIChE koja je preuzela odgovornost za te postojeće programske aktivnosti. Nakon tragedije u Bhopalu u Indiji, AIChE je 1985. godine osnovao Centar za sigurnost kemijskih procesa (CCPS) kao industrijski savez za razmjenu informacija i poboljšanje stručnosti vezano uz sigurnost u procesnoj industriji. S druge strane, kao potvrda da sigurnost na radu i zdravlje zaposlenika postaje sve veći čimbenik u industriji, pa tako i u onoj procesnoj, 1970. godine osnovana je Uprava za sigurnost i zdravlje OSHA (Occupational Safety and Health Administration) koja postaje internacionalna osnova za regulativu sigurnosti na radu i zdravlje zaposlenika.

M&S 14 (2019) 295

Tablica 1. Velike nesreće u procesnoj industriji

Godina Mjesto Vrsta nesreće Posljedice

1974. Flixborough eksplozija 28 mrtvih

1976. Seveso ispuštanje otrova nepovratno onečišćenje okoliša

1984. Bhopal ispuštanje otrova više od 2000 mrtvih

1989. Pasadena eksplozija 23 mrtvih

2005. Texas City eksplozija 15 mrtvih, 180 povrijeđenih

2005. Jilin eksplozija 8 mrtvih, više od 60 povrijeđenih, značajno onečišćenje okoliša

2006. Sheyang eksplozija 22 mrtvih

2006. Dangtu eksplozija 10 mrtvih, 30 povrijeđenih

2008. Guangxi eksplozija 20 mrtvih, vise od 11500 prisilno evakuiranih

2010. Nanjing eksplozija 13 mrtvih, 120 povrijeđenih

2012. Zhaoxian eksplozija 25 mrtvih, 46 povrijeđenih

2013. Waco eksplozija 15 mrtvih, 200 povrijeđenih

2014. Nantong eksplozija 8 mrtvih, 9 povrijeđenih

2015. Zhangzhou eksplozija i požar 6 povrijeđenih, značajna šteta za okoliš

U Europi, nakon udruživanja u Europsku zajednicu, potaknuti Framework Direktivom (89/391/EEC) zemlje članice osnivaju 1994. godine Europsku agenciju za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) prema zahtjevima Regulative EZ br. 2062. Zahvaljujući ovakvom razvoju događaja i, naravno, nacionalnim regulatorima i interesnim skupinama, s vremenom započinju uvođenja pravila za pojedine grane industrije, najprije u vidu preporuka, pa kasnije uvođenjem pravilnika, zakona te na kraju opće prihvaćenim međunarodnim propisima – normama i standardima. S vremenom, sigurnost i zaštita na radu postaje glavni prioritet u industriji, s krilaticom „sigurnost prije svega“. Zahtjevi procesne industrije danas Osnovna karakteristika procesne industrije je proizvodnja velikih količina gotovog proizvoda u kratkom vremenu. U tu svrhu se u takvom procesu proizvodnje u pravilu koriste velike količine raznovrsnih ulaznih materijala iz kojih se u postupku prerade dobivaju velike količine gotovih proizvoda. Prijelaz iz maloserijske i serijske proizvodnje u procesnu industriju uvjetovan je prvenstveno mogućnošću smanjenja jedinične cijene proizvoda. Kao glavne zahtjeve procesne industrije možemo izdvojiti:

1. Neprekinutost procesa 2. Produktivnost (što veći kapacitet u jedinici vremena) 3. Efikasnost procesa 4. Stabilnost procesa 5. Kvalitetu (što manje loših proizvoda)

Navedene zahtjeve procesna industrija pokušava ispuniti na slijedeće načine:

1. Propisivanjem točnih postupaka proizvodnje (recepture, radne upute…) 2. Skraćivanjem vremena zastoja 3. Izbjegavanjem kvarova 4. Korištenjem prikladnijih materijala 5. Energetskom sigurnošću (redundancija) 6. Kontroliranom potrošnjom materijala i energenata

M&S 14 (2019) 296

Procesna industrija proizašla iz maloserijske i serijske proizvodnje, naravno, gubi svoje prednosti ako ne može osigurati veću efikasnost procesa proizvodnje i veću isplativost. Stoga je svaki zastoj radi nedostatka materijala, energije, ljudskih potencijala, skladišnog prostora, transportnih mogućnosti i sl. uzročnik razmjerno velikih troškova u odnosu na komadnu proizvodnju. U svrhu izbjegavanja zastoja procesna industrija mora biti izvrsno organizirana i planirana: logistika mora odraditi svoje zadatke glede pribave materijala i isporuke gotovih proizvoda, proizvodnja mora osigurati dostatne količine proizvedene robe, održavanje mora osigurati da ne dođe do zastoja radi nedostatka energije ili kvarova, ljudski resursi moraju osigurati dostatnu radnu snagu. Sve nabrojeno mora biti podržano organizacijskim sustavom upravljanja bez kojeg nije moguće osigurati potrebne resurse. Procesna industrija je zbog toga među prvima započela korištenjem sustava upravljanja. Počeci su svakako bili postavljeni još u vrijeme Deminga i njegovog Plan – Do – Check –Act (PDCA) kruga, da bi se s vremenom počelo implementirati razne druge metode (Kaizen, Kan Ban, 20 keys, LEAN Production…) koje su osiguravale da procesi imaju na raspolaganju potrebne resurse u zahtijevano vrijeme te da se postiže potrebna kvaliteta proizvoda uz što manje gubitke. Tako je danas uobičajeno da procesna industrija ima implementirane norme niza ISO 9000, ISO 14000, ISO 45000, a npr. prehrambena i farmaceutska industrija još i GMP, HACCAP te pravila specifična za pojedina tržišta, npr. HALAL. Odnos zaštite na radu i zahtjeva procesne industrije U okruženju koje iziskuje procesna industrija izuzetno je teško postići zadovoljavajuće sigurne radne uvjete te se vrlo često događa da je sam proces u koliziji s pravilima sigurnosti i zdravlja (npr. kod incidentnih situacija nije moguće zaustaviti u potpunosti rad radne opreme nego je nužno napraviti određene popravke ili intervencije na opremi kad ona radi). Osposobljavanje radne snage za pojedine procese je gotovo pa nemoguće obaviti na način da praktično odrade pojedine aktivnosti u sigurnom okruženju, jer bi takva njihova obuka dovela do zastoja. Stoga se taj dio praktičnog osposobljavanja provodi pokaznim vježbama, a najčešće radnici započinju praktični rad uz nadzor mentora u stvarnim uvjetima. Dobra je strana u vrijeme osposobljavanja što su u procesnoj industriji radni postupci opisani radnim uputama (kod svih društava koja imaju implementiran neki od sustava upravljanja), pa se radnici barem teoretski mogu upoznati s procesom prije nego započnu s aktivnostima. Zbog navedenog, izuzetno je bitno da u pripremi radnih uputa sudjeluje i stručnjak zaštite na radu, kako bi se u njih implementirale i sigurnosne upute. U svakom slučaju, stručnjak zaštite na radu mora biti dobro upoznat s procesom rada kako bi mogao pravilno provesti teoretsko osposobljavanje radnika i pratiti njegovo praktično osposobljavanje. Radna oprema u procesnoj industriji uobičajeno je velikih snaga te su pri rukovanju često prisutne opasnosti od električne struje, a redovno mehaničke opasnosti i opasnosti od padova i rušenja. Često je radna oprema opremljena stepenicama, platformama, rotirajućim dijelovima, elementima s translatornim gibanjem i sl., koji su mogući uzrok nezgoda i ozljeda. Važno je da pri odabiru, montaži i procesu održavanju radne opreme sudjeluje i stručnjak zaštite na radu kako bi bila odabrana manje opasna radna oprema (opskrbljena sigurnosnim elementima i sustavima), kako bi radna oprema bila pravilno montirana te kako bi održavanje radne opreme bilo pravilno planirano i provođeno na siguran način. Radni okoliš u procesnoj industriji definiran je radnim postupcima, radnom opremom te pravilima dobre proizvođačke prakse i specifičnim pravilima pojedine industrijske grane. Građevine i infrastruktura projektiraju se i izvode sukladno zahtjevima koji proizlaze iz procesa i primjenjivih pravila. Nužno je stoga da u procesu projektiranja i izvođenja radova sudjeluje i stručnjak zaštite na radu kako bi svojim savjetima pomogao da građevine i infrastruktura budu u skladu sa zahtjevima zaštite na radu, te da se već u toj fazi izbjegnu ili smanje na najmanju moguću mjeru pojave opasnosti i štetnosti u procesnoj industriji.

M&S 14 (2019) 297

Izbor repromaterijala i pomoćnih materijala također je jedan od bitnih čimbenika proizvodnosti i efikasnosti procesa u industriji. I dok nabava odabire materijale po kriteriju cijene i rokova dobave a operativa proizvodnje po kriteriju kvalitete odnosno proizvodnosti, zadaća stručnjaka zaštite na radu je da pruži informacije i zalaže se za izbor neškodljivih odnosno manje štetnih materijala. Stoga je njegova uloga i u ovom dijelu procesa značajna. Transport je neizostavna komponenta svakog industrijskog procesa. Bez obzira da li se radi o internom ili vanjskom transportu, korištenje sredstava transporta podliježe određenim pravilima koja su usko vezana uz sigurnost i zdravlje, kako radnika neposredno uključenih u transport tako i svih ostalih sudionika u prometu te osoba posredno izloženih opasnostima pri transportu. Ne smijemo zaboraviti ni opasnosti od mogućih nesreća i posljedice istih koje mogu biti od stradavanja sudionika transporta, slučajnih prolaznika, osoba koje žive u neposrednoj blizini mjesta nesreće, a također i štete za okoliš koje mogu uzrokovati takve nesreće. Pravila vezano uz transport kao što su ADR, ADN, RID, IMDG, ICAO-TI/ATA-DGR odnose se na prijevoz opasnih tvari te propisuju kako mehaničke karakteristike spremnika za prijevoz, tako i sigurnosne elemente i sustave pri prijevozu, postupke pri utovaru, prijevozu i istovaru ali također i potrebnu osposobljenost sudionika u prijevozu i obvezu označavanja takvih transporta. Transport svih ostalih materijala također podliježe zakonskoj regulativi koja propisuje određene karakteristike sredstava transporta kao i stručnu osposobljenost sudionika (rukovatelj viličarom, signalista, rukovatelji radnom strojevima…) i obvezna označavanja pri transportima (znakovi opasnosti, zabrana i obavijesti na sredstvima transporta). Naravno da je zbog svega navedenog pri projektiranju, planiranju i provođenju aktivnosti transporta , a posebno pri kontroli, ispitivanjima i pregledima sredstava transporta i osposobljavanju sudionika uloga stručnjaka zaštite na radu od neprocjenjive koristi, sve u cilju prevencije mogućih nesreća. Energetika u vidu dobave električne, toplinske i mehaničke energije na mjesto korištenja izuzetno je bitna u procesnoj industriji, posebno vezano na zahtjev neprekinutosti procesa. Uobičajeno je da se sustavi opskrbe energijom u procesnoj industriji projektiraju kao redundantni, tako da u slučaju kvara ili zastoja u radu jednog sustava automatski uključuje rezervni u punom ili djelomičnom opsegu potreba. To s gledišta zaštite na radu znači da opasnosti od električne struje, toplinske opasnosti i mehaničke opasnosti praktički nikad nisu isključene. Stoga je uključivanje stručnjaka zaštite na radu u aktivnosti projektiranja, montaže, korištenja i održavanja energetskih sustava i instalacija od velikog značaja kako bi se spriječile moguće nezgode. Osobna zaštitna sredstva spadaju u neizostavan „folklor“ svake procesne industrije. Bilo da se radi o metalurgiji, proizvodnji hrane, proizvodnji farmaceutskih proizvoda, proizvodnji plastičnih masa ili nekoj drugoj grani procesne industrije, zaštitni šljemovi, čepići za uši, rukavice, zaštitna ili higijenska odijela, kape, zaštitne naočale i druga osobna zaštitna sredstva su uobičajena za procesnu industriju. Njihovo obvezno korištenje samo dokazuje da u procesnoj industriji postoji „ostatak opasnosti“ koji se nije uspio u potpunosti otkloniti primjenom osnovnih pravila zaštite na radu, te ne možemo reći da je u okruženju procesne industrije rad 100% siguran. Posao je stručnjaka zaštite na radu da svojim znanjem i sposobnostima utječe na izbor i pruži potrebne informacije poslodavcu o nužnim osobnim zaštitnim sredstvima pri njihovoj nabavi, a također i da kontrolira njihovo korištenje. Znakovi opasnosti, zabrana i obavijesti vjerojatno su prvo što ćete vidjeti na ulazu u prostore bilo koje procesne industrije. Oni su još jedan dokaz da je u prostorima procesne industrije potreban poseban oprez, kako od strane radnika tako i svih koji ulaze u prostore. Obzirom da su označavanja sredstava rada (opreme i prostora) oznakama opasnosti, zabrana i obavijesti u isključivoj nadležnosti zaštite na radu stručna pomoć stručnjaka zaštite na radu pri njihovom odabiru i primjeni je neophodna. Požar i eksplozija najčešći su uzrok katastrofalnih posljedica nesreća u procesnoj industriji (vidi tablicu 1). Poznavanje sigurnosnih sustava, pravila sigurnosti i zaštite na radu najbitnije je za sprečavanje takvih i sličnih nesreća. Stoga je uloga stručnjaka zaštite na radu od neprocjenjive koristi pri projektiraju i korištenju tih sustava.

M&S 14 (2019) 298

RASPRAVA Kompetencije stručnjaka zaštite na radu u procesnoj industriji Iako većina naših kompanija još uvijek zapošljava stručnjake zaštite na radu slijedom zakonskih obveza, dovoljno je pogledati zahtjeve koje pri zapošljavanju stručnjaka zaštite na radu u procesnoj industriji postavljaju vanjske kompanije a posebno one multinacionalne pa da se utvrdi da tražene kompetencije daleko nadmašuju samo ekspertizu u području zaštite na radu. Nije, dakle, dovoljno poznavati samo Zakon o zaštiti na radu i pripadajuće akte, već se od stručnjaka zaštite na radu u procesnoj industriji zahtijeva i dobro poznavanje:

• sustava upravljanja (niz ISO 9000, ISO 14000, ISO 45000), • Industrijskih standarda i normi (IEC, ISO, CEN, CENELEC, IEEE, NEMA, VDI) • Primjenjivih propisa (CFR, UL) • Dobre proizvođačke i inženjerske prakse (GMP, GEP) • Postupaka transporta (ADR, ADN, RID, IMDG, ICAO-TI/ATA-DGR) • Svojstava materijala, posebno opasnih • Postupaka i mjera zaštite od požara • Metoda analize opasnosti i rizika (HAZOP, What-If, HACCAP, FMEA…) • Metoda odlučivanja (Cost/Benefit, SWOT…)

Također se zahtjevi proširuju osobnim karakteristikama od kojih su svakako poželjne: • Analitički pristup • Pristup rješavanju problema • Komunikativnost • Spremnost na učenje

To su općeniti zahtjevi koji se u pojedinim industrijama nadopunjuju još specifičnim znanjima ovisno o već implementiranim sustavima u pojedinoj kompaniji. Nadalje, dobro poznavanje funkcionalne zaštite odnosno sigurnosne opreme (sigurnosni ventili, senzori tlaka, temperatura, pa i pristupa opremi…) redovni je zahtjev koji se traži od kompetentnog stručnjaka zaštite na radu. Obzirom da su procesi u procesnoj industriji uobičajeno vođeni pomoću računala, svi su postojeći senzori i izvršni elementi povezani u računalni sustav upravljanja (SCADA), te stručnjak zaštite na radu u procesnoj industriji mora posjedovati i određene kompetencije poznavanja i korištenja SCADA sustava odnosno standarda koji se bave tom tematikom (IEC 61508, 61511). Sve navedeno prepoznato je kao potrebno za uspješno obavljanje poslova stručnjaka zaštite na radu u procesnoj industriji. Naime, svakim danom uloga stručnjaka zaštite na radu postaje sve važnija kako bi se postigao cilj – „zero accident“ odnosno rad bez nesreća, a time i bez ozljeda na radu. ZAKLJU ČAK Procesna industrija specifična je grana industrije po mnogim pokazateljima. Biti stručnjak zaštite na radu u procesnoj industriji izuzetno je zahtjevno i izazovno. Uz svoju stručnu ekspertizu u području zaštite na radu, stručnjak zaštite na radu u procesnoj industriji mora vrlo dobro poznavati i tehnologiju proizvodnje procesne industrije u kojoj radi, procese logistike (nabave i transporta), procese analize i odlučivanja. Također, mora biti uključen i u sustav upravljanja procesom, te su mu neophodna znanja regulative sustava upravljanja – ISO 9000 odnosno ISO 45000 nizova standarda. Dobra je strana navedenih standarda što u novim izdanjima koriste procjenu rizika kao osnovu za daljnje postupanje (aktivnosti, planovi) što je općeprihvaćeni način rada u području zaštite na radu, te integriranje ta dva sustava kao i ISO 14000 nije problematično. Dakle, u procesnoj industriji završilo je vrijeme kad se stručnjak zaštite na radu bavio samo kontrolom da li je ispitana određena radna oprema, da li su svi radnici osposobljeni za svoja radna mjesta, da li je ispitan radni okoliš te ispisivanjem obrazaca prijave ozljede na radu ako je došlo do kakve nezgode. U današnje vrijeme u procesnoj industriji stručnjak zaštite na radu mora biti multidisciplinaran, analitičan, spreman da se uhvati ukoštac s novim tehnologijama, zahtjevima, regulativom koja se stalno

M&S 14 (2019) 299

mijenja, radnom snagom koja postaje sve više svjesna opasnosti i štetnosti u radnom okruženju, kao i zahtjevima procesne industrije za što većom proizvodnošću i što kraćim zastojima. Jedino na taj način bit će u mogućnosti odgovoriti na sve izazove procesne industrije i s vremenom utjecati na smanjivanje opasnosti i štetnosti koje dovode do nezgoda dok se ne postigne konačni cilj – „ZERO ACCIDENT“ proizvodnja. LITERATURA [1] R.King, R.Hirst: Safety in the Process Industries, Butterworth-Heinemann, 1989. [2] M. Y. Shamim, A. Buang, A. M. Shariff and H. Anjum: Implementation of Safety Performance Framework (SPF) In Process Industries to Avoid Disasters; 2018 [3] S.Mannam: Lees' Loss Prevention in the Process Industries, Elsevier, 2012. [4] D.P. Nolan: Safety and Security Review for the Process Industries, William Andrew, 2011. [5] U.Hauptmanns: Process and Plant Safety, Springer, 2015. Propisi • Zakon o zaštiti na radu, NN br. 71/14, 118/14, 94/14, 96/18 • Zakon o zaštiti od požara, NN br. 92/10 • Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada, NN br. 29/13, 71/14 • Pravilnik o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme, NN br. 21/08 • Pravilnik o ispitivanju radnog okoliša, NN br. 16/16

Norme • HRN EN ISO 9001:2015, Sustavi upravljanja kvalitetom – Zahtjevi • HRN EN ISO 14001:2015, Upravljanje okolišem • HRN EN ISO 45001:2018, Sustavi upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnosti pri radu Internet • International Organization for Standardization, http://www.iso.org (1.3.2019.) • International Labor Organization, https://www.ilo.org (29.3.2019.) • indeed.com: Process Safety Engineer (29.03.2019) • Mary Kay O'Connor Process Safety Center, http://psc.tamu.edu (29.03.2019)

M&S 14 (2019) 300

BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA

Marija Hrgarek, dipl.ing.kem.tehn. EcoMission d.o.o. Udruga za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu, zaštitu okoliša i zaštitu od požara regije sjeverozapad Varaždin, Hrvatska marija@ecomission.hr

Završila je studij kemijskog inženjerstva i tehnologije na Sveučilištu u Zagrebu. Zaštitom na radu i zaštitom okoliša počinje se baviti od 1999. godine zapošljavanjem na radnom mjestu direktora u privatnoj tvrtki. Nakon dvanaest godina otvara svoju privatnu tvrtku sa istim poslovima. Autor i koautor je raznih studija i elaborata iz područja zaštite okoliša, prirode, zaštite i spašavanja te zaštite na radu. Aktivno sudjeluje na simpozijima te je autor i koautor više radova. Sudski vještak za zaštitu na radu i zaštitu okoliša je od 2005. godine. Član je Europskog društva inženjera sigurnosti, Hrvatskog udruženja za zaštitu zraka, Hrvatskog društva kemijskih inženjera i tehnologa, Udruge za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, zaštitu okoliša i zaštitu od požara regije sjeverozapad, te Hrvatskog društva sudskih vještaka.. BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR

Marija Hrgarek, M. Sc. Ing. Chem. Tech. EcoMission Ltd., The association for the protection of health and safety at work, environmental protection and fire protection in the region northwest Varaždin, Croatia marija@ecomission.hr

She studied Chemical Engineering at the University of Zagreb. In 1999. she started working in the area of Health and safety at work and environmental protection after becoming a director of a private company. Twelve years later she opened her own private company with the same business. She was author and co-author of various studies and surveys in the field of environmental protection, nature protection, civil protection and rescue, and safety at work. She actively participated in symposia and has authored and co-authored several papers. She became a court expert for occupational safety and environmental protection in 2005. She is a member of The European Society of Safety Engineers, The Croatian Association for air protection, The Croatian Society of Chemical Engineers, The Association for the protection of health and safety at work, environmental protection and fire protection in the region north-west, and The Croatian Association of court experts.

PODACI O SUAUTORIMA (DATA ON CO-AUTHORS) 2) Davorin Bartolec, dipl.ing.stroj. EcoMission d.o.o. Varaždin, Hrvatska davorin@ecomission.hr 3) Igor Ružić, dipl.ing.sig. EcoMission d.o.o. Varaždin, Hrvatska igor@ecomission.hr

M&S 14 (2019) 301

32 Croatian language Professional paper

Anđelko Gašparić, Marija Ken đel, Nikola Janković

SUSTAV ZAŠTITE NA RADU PRI UVO ĐENJU NOVIH RADNIKA NA MJESTO RADA Sažetak Zapošljavanje novih radnika na mjesto rada zahtijeva dobro razrađeni sustav koji definira potrebne postupke kako bi svaki radnik koji prolazi kroz taj sustav upoznao opasnosti i rizike radnog mjesta koje su utvrđene procjenom rizika. Prilikom upoznavanja radnika s mjestom rada i samim radom na mjestu rada, rizik od nastanka ozljeda potrebno je smanjiti na najmanju moguću razinu. Tijekom obuke radnika za rad na radnom mjestu, poseban naglasak mora biti na očuvanju zdravlja i sigurnosti novog radnika, a ta obuka mora biti integrirana s obukom za rad na siguran način. Radnik u procesu uvođenja na radno mjesto mora u određenom vremenu biti dovoljno educiran kako bi bio kompetentan preuzeti obvezu i odgovornost prilikom samostalnog obavljanja rada, ali i uvođenja drugih novih radnika. Cilj ovog rada je prikazati postupke prilikom uvođenja novog radnika u organizaciju, od samog upoznavanja s odjelom, postupcima rada, odgovornim osobama prilikom provođenja obuke i treninga radnika kako bi se u definiranom roku moglo ocijeniti da je radnik osposobljen za rad na siguran način. Klju čne riječi: edukacija, novi radnik, osposobljavanje, zaštita na radu.

OCCUPATIONAL SAFETY SYSTEM IN THE INTRODUCTION OF N EW WORKERS TO

THE WORK PLACE Abstract Recruiting new workers to the workplace requires a well-developed system that defines the necessary procedures so that every employee passing through this system knows the hazards and job risks identified by the risk assessment. When we introducting worker with his workplace the risk of injury should be reduced to the lowest possible level. During the training of workers for work in the workplace, special emphasis must be on the health and safety of the new worker, and this training must be integrated with safety at work training. A worker in the process of being admitted to the workplace must at some time be sufficiently educated to be competent to assume the obligation and the responsibility when carrying out the work independently but also the introduction of other new workers. The aim of this paper is to present procedures for introducing a new employee to the organization, from the knowledge of the department, the work procedures, to the responsible persons during the training and the training of the workers, in order to be able to assess within a defined period that the worker is capable of working in a safe manner. Key words: education, new worker, occupational safety, training.

M&S 14 (2019) 302

UVOD Gospodarstvo kao ljudska djelatnost oduvijek ovisi o samim ljudima, a kako ljudi teže konstantnom napretku, paralelno s tim raste i gospodarstvo te ono zahtijeva dodatne nove ljudske resurse kako bi napredovalo. Prilikom početka rada na novom radnom mjestu, radnik se uvodi kroz određene procese rada, upoznaje se s njima te se tek nakon određenog vremena može uvidjeti je li radnik savladao sve zadaće koje to radno mjesto zahtjeva. U ovom radu prikazat će se sustav uvođenja novih radnika u proizvodni proces imajući u vidu da su radnici koji dolaze u nepoznatu radnu okolinu i na radno mjesto s nepoznatim radnim postupcima te da će obavljati određene radne operacije, posebno izloženi rizicima radnog mjesta. Ukoliko rizik na radnom mjestu postoji, vrlo vjerojatno je da će se opasnost koju on predstavlja realizirati, što znači da je moguća ugroza radnikova zdravlja. Vrlo dobro razrađen, provediv i funkcionalan sustav zaštite i sigurnosti mora u svojoj sastavnici obuhvaćati i sustav zaštite na radu kod uvođenja novih radnika, kako bi ti radnici nakon određenog vremena bili educirani, a sustav osposobljavanja održiv. Također je bitno da u današnjem globaliziranom svijetu i moderniziranim kompanijama prepoznamo ljudski faktor za postizanje efikasnosti i učinkovitosti radnika pa tako i kompanija. Stoga upravljanje ljudskim potencijalima, zvanje i resursi postaju sve značajniji i cjenjeniji.[2] Prilikom izvođenja određenog radnog procesa i pojave određenog rizika, radnici koji su upoznati sa sustavom zaštite i sigurnosti vrlo vjerojatno će pravovremeno prepoznati taj rizik i poduzeti određene postupke kako bi se primijenile mjere za uklanjanjem ili smanjenjem rizika. Poduzimanjem postupaka ne smatra se da će radnik sam ukloniti rizik, već da će prema uputama koje definira sustav sigurnosti, poduzeti mjere u situacijama koje odstupaju od normalnih, odnosno u situacijama u kojima postoji mogućnost nastanaka ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, bolesti vezanih uz rad te poremećaja u procesu rada. Problematika Svjedoci smo izuzetno brzog gospodarskog rasta, širenja industrije i postojećih kapaciteta industrije u svim granama što dovodi do izrazite fluktuacije radne snage. Fluktuacija radne snage odnosi se na samovoljne odlaske radnika iz radne organizacije, koje je popraćeno uvođenjem novog radnika na upražnjeno radno mjesto. Stopa fluktuacije zaposlenika ovisi od industrije do industrije, no prema agregiranim podacima smatra se kako je godišnja stopa fluktuacije od 15% funkcionalna i očekivana fluktuacija. Takva fluktuacija je poželjna jer omogućava pristizanje novih znanja, inovacija i motivacije u tvrtku. Ukoliko je godišnja stopa fluktuacije viša od 15%, tada govorimo o disfunkcionalnoj, neočekivanoj fluktuaciji. Takva disfuncionalna fluktuacija pokazatelj je nezadovoljstva radnika i ljudi općenito, što posljedično dovodi do novih problema kao što su smanjena produktivnost i dr. Poslovni subjekti su već trebali uvesti detaljnije upravljanje ljudskim resursima kojima bi zadržali kvalitetnu radnu snagu, kao što su upravljanje talentima, intelektualnim kapitalom, upravljanje znanjem i sl.[1] Uz disfunkcionalnu fluktuaciju moramo uzeti u obzir planirani godišnji rast organizacije, gdje se kod brzo rastućih organizacija planira stopa od 20% ili više. Kako je u radu prije navedeno, rast poduzeća iziskuje i nove ljudske resurse kako bi se planirana dostignuća mogla ostvariti. Prilikom rasta poduzeća uzima se u obzir i uvođenje novih tehnologija, radnih procesa automatizacije i sl., što možebitno može smanjiti potrebu za istim brojem radnika kao i bez uvođenja toga. Na grubom subjektivnom proračunu uzet ćemo da su dosadašnji kapaciteti ispunjeni i da svi radni procesi i tehnologija ostaju isti prilikom rasta organizacije. Tu dolazimo do brojke od 35% potrebe za uvođenjem novih radnika u radnu organizaciju kako bi se zadovoljila potreba za radnicima zbog fluktuacije i planiranog rasta organizacije. Za usporedbu u realnim okvirima, bazirat ćemo se na statističkom podacima jednog poduzeća u kojem oko 450 radnika radi na poslovima s posebnim uvjetima rada. Poslovi s posebnim uvjetima rada su, prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada, oni koje radi sprečavanja štetnog utjecaja rada na život i zdravlje radnika (povrede, profesionalne i druge bolesti), mogu obavljati samo osobe koje osim općih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ispunjavaju još i posebne uvjete u pogledu: - dobi života - spola - stručnih sposobnosti - zdravstvenog, tjelesnog ili psihičkog stanja - psihofizioloških i psihičkih sposobnosti

M&S 14 (2019) 303

Uzimajući u obzir prije spomenutu potrebu za novim radnicima u postocima, na 450 radnika proizlazi da je planiranom fluktuacijom i rastom organizacije godišnje potrebno ukupno novih 158 radnika. Grafikon 1: Godišnji odnos zaposlenih i fluktuacije radnika

Izvor: vlastiti izvor Ozljede na radu U skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ozljedom na radu smatra se: - ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, - bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, - ozljeda nastala na način iz točke 1. koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, - ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. važećeg Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju Prema statističkim podacima vezanim uz ozljede na radu u organizaciji koja je predmet ovog rada, protekle godine dogodilo se ukupno 15 ozljeda na radu, od kojih dvije teže, dok je preostalih 13 okarakterizirano kao lakše. Od ukupno 15 ozljeda na radu, sedam ozljeda na radu dogodilo se radnicima koji su u radnom odnosu, odnosno na radnom mjestu na kojem se dogodila nezgoda manje od jedne godine. Od težih ozljeda na radu, jedna teža ozljeda dogodila se radniku koji je manje od šest mjeseci na tome radnom mjestu. Ako uzmemo u obzir broj ozlijeđenih radnika koji rade na tim radnim mjestima manje od godinu dana, i radnike koji rade na tim radnim mjestima duže od godine dana, proizlazi da je

450

166

Omjer fluktuacije naspram zaposlenih radnika

Ukupno zaposlenih

Fluktuacija

M&S 14 (2019) 304

postotak ozljeđivanja novih radnika 4,22% dok je u drugom slučaju 2,81% što znači da se 66% ozljeda više događa novim radnicima. Grafikon 2: Prikaz postotka ozljeda s obzirom na staž radnika

Izvor: vlastiti izvor Statistički podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pokazuju da se velika većina ozljeda događa na uobičajenom radnom mjestu pa možemo zaključiti da tu moramo poraditi na prevenciji ozljeda jer ćemo tako zaustaviti trend povećanja slučajeva ozljeda na radu. Grafikon 3: Broj prijavljenih ozljeda na mjestu rada (sukladno ESAW metodologiji) u %

Izvor: Internet

66

34

Ozljede na radu u omjeru prema stažu

Novi radnici

Radnici s dužim stažom >1 god

1,47

84,24

12,152,150

10

20

30

40

50

60

70

80

90

NEMA PODATAKA UOBIČAJENO ILI MJESTO RADA

UNUTAR LOKALNE JEDINICE

POVREMENO ILI POKRETNO MJESTO

RADA ILI PUTOVANJE PO NALOGU

OSTALA MJESTA RADA

Ozljede na radu prema mjestu nastanka

Ozljede na radu

M&S 14 (2019) 305

METODE Procjena rizika Procjena rizika najvažniji je element sprečavanja ozljeda na radu i nastanka profesionalnih bolesti. Ukoliko se procjena rizika ne provede objektivno, rizici na radnom mjestu ostat će nedetektirani pa se neće poduzeti potrebne preventivne mjere i/ili radnje. Neprovođenje i nedefiniranje potrebnih preventivnih mjera prema određenom riziku dovodi do mogućnosti nastanka ozljeda na radu i profesionalnih bolesti. Procjena rizika je postupak kojim se utvrđuje razina opasnosti, štetnosti i napora u smislu nastanka ozljede na radu, profesionalne bolesti, bolesti u svezi s radom te poremećaja u procesu rada koji bi mogao izazvati štetne posljedice za sigurnost i zdravlje radnika. Postupak procjenjivanja rizika sastoji se od: 1. prikupljanja podataka na mjestu rada, 2. analize i procjene prikupljenih podataka što uključuje: - utvrđivanje opasnosti, štetnosti i napora, - procjenjivanje opasnosti, štetnosti i napora, - utvrđivanje mjera za uklanjanje odnosno smanjivanje opasnosti, štetnosti odnosno napora 3. plana mjera za uklanjanje odnosno smanjivanje razine opasnosti, štetnosti i napora koji mora sadržavati: - rokove - ovlaštenike odgovorne za provedbu mjera - način kontrole nad provedbom mjera. 4. dokumentiranja procjene rizika Obveza izrade procjene rizika regulirana je zakonskim propisima, a samu procjenu rizika mogu izrađivati ovlaštene osobe ili sam poslodavac za svoje potrebe. Osposobljavanje za rad na siguran način Poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način. Poslodavac na temelju procjene rizika provodi osposobljavanje radnika za rad na siguran način i to u sljedećim slučajevima: - prije početka rada - kod promjena u radnom postupku - kod uvođenja nove radne opreme ili njezine promjene - kod uvođenja nove tehnologije - kod upućivanja radnika na novo mjesto rada - kod utvrđenog oštećenja zdravlja uzrokovanog opasanostima, štetnostima ili naporima vezanim uz rad. Poslodavac osposobljavanje provodi na način da radnika obavijesti o svim činjenicama i okolnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje radnika. Poslodavac radnika osposobljavanjem educira za praktičnu primjenu mjera zaštite na radu kojih se dužan pridržavati i koje je dužan primjenjivati tijekom obavljanja rada, a definirane su procjenom rizika. Program osposobljavanja radnika se sastoji od teoretskog osposobljavanja, koje se provodi za sve radnike ovisno o poslovima koje će obavljati, i praktičnog osposobljavanja na mjestu rada.

M&S 14 (2019) 306

Slika 1: Primjer zapisnika o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način

Izvor: Internet Rad pod nadzorom Radniku koji nije osposobljen za rad na siguran način, poslodavac mora osigurati rad pod neposrednim nadzorom radnika osposobljenog za rad na siguran način za to radno mjesto, ali ne dulji od 60 dana. Neposredni ovlaštenik dužan je radniku koji radi pod nadzorom osigurati sva osobna zaštitna sredstva koja su propisana za to radno mjesto te, u suradnji s nadzornim radnikom, upoznati radnika s procjenom rizika i radnim uputama. Nadzorni radnik dužan je radnika koji radi pod nadzorom: - upoznati sa svim opasnostima i štetnostima mjesta rada - upoznati ga s funkcijama zaštitnih uređaja i naprava - upoznati ga s radnim uputama vezanim uz mjesto rada - pokazati mu način obavljanja rada na siguran način i nadzirati ga Radnik koji radi pod nadzorom dužan je: - obavljati poslove s dužnom pozornošću na način kako mu je pokazao nadzorni radnik te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zdravlju, kao i sigurnosti i zdravlju drugih osoba na radu - koristiti propisana osobna zaštitna sredstva na odgovarajući način - obavještavati nadzornog radnika o svakoj situaciji koju smatra izvanrednom i smatra da predstavlja neposrednu opasnost za sigurnost i zdravlje radnika.

M&S 14 (2019) 307

Slika 2: Primjer odluke o dodjeljivanju nadzornoga radnika

Izvor: Internet

Radne upute Poslodavac je obavezan pisanim uputama osigurati provedbu radnog postupka u skladu s pravilima zaštite na radu. Ukoliko je potrebno, poslodavac mora osigurati i odgovarajuće obavijesti za određeno radno mjesto. Obavijesti i pisane radne upute moraju sadržavati odgovarajuće informacije o obavljanju rada na siguran način na to radno mjesto. Radnik uvidom u radnu uputu mora biti upoznat s rizikom koji predstavlja obavljanje određenog radnog postupka. Obavijesti i pisane upute moraju biti razumljive radnicima, a moraju sadržavati: - uvjete korištenja radne opreme - predvidljive neočekivane situacije - iskustva pri uporabi radne opreme, ukoliko su dostupne - registar prethodnih ozljeda na radnom mjestu Uvođenje novog radnika na radno mjesto Uvođenje novog radnika na radno mjesto je postupak koji mora biti definiran te unaprijed isplaniran kako bi novi radnik prolazeći kroz točke uvođenja u novu sredinu što lakše i što prije bio uključen u organizaciju. Tu mislimo i na sustav sigurnosti koji se provodi u organizaciji.

M&S 14 (2019) 308

Trening novog radnika Početak rada novog radnika mora biti pravilno isplaniran te mora biti omogućen dovoljni vremenski period u kojem radnik može kroz sustavnu edukaciju proći kroz sve točke rada na radnom mjestu. Tu je potrebno sastaviti kvalitetnu i sadržajnu trening listu, po kojoj nadzorni radnik educira novog radnika, kako ne bi došlo do zanemarivanja, odnosno preskakanja nekih točaka obuke. Trening lista mora sadržavati i sigurnosne točke obuke po kojima novi radnik mora biti upoznat s rizicima tih radnih postupaka. O treningu radnika potrebno je voditi evidenciju u kojoj su navedene sve točke treninga, kao i osoba koja je te točke s radnikom prošla. ZAKLJU ČAK Kvalitetan i sadržajan sustav uvođenja radnika u organizaciju može garantirati da će novi radnik sustavno i s razumijevanjem upoznati novu radnu okolinu. Radnik kroz određeno vrijeme, odnosno kroz uhodavanje kroz radne procese, razvija svoju percepciju za razumijevanje radih operacija i teži k unaprjeđu svojih radnih sposobnosti kako bi osobno napredovao. Tijekom tog uhodavanja radnik mora razviti svijest i predvidjeti rizike koji su mogući na radnom mjestu na kojem se obučava, odnosno za koje je obučen. Samo kvalitetno obučen radnik može preuzeti stopostotnu odgovornost za posao koji obavlja, a u taj kontekst spada sigurnost radnika i drugih osoba na radu, sigurnost samoga radnoga procesa te provedba svih propisanih pravila zaštite na radu na tom radnom mjestu. LITERATURA [1] Bahtijarević-Šiber, F.: Strateški menadžment ljudskih potencijala, Školska knjiga, 2014. [2] Dessler, G.: Upravljanje ljudskim potencijalima , M.E.P, Zagreb, 2015. Propisi • Zakon o zaštiti na radu, N.N. br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 • Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, N.N., br. 80/13, 137/13 • Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada, N.N. br. 5/84 • Pravilnik o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita, N.N. br. 112/14

Norme • ISO 45001 Occupational health and safety Internet • Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, https://www.hzzo.hr/zastita-zdravlja-na-radu/ozljeda-na-

radu/ (1.3.2019.) • Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, https://www.mrms.hr/ (15.3.2019.) • Hrvatski zavod za javno zdravstvo, http://hzzzsr.hr/index.php/porefesionalne-bolesti-i-ozljede-na-

radu/ozljede-na-radu/ozljede-na-radu-u-hrvatskoj/ (2.4.2019.) Interni dokumenti • Sustav, plan i program osposobljavanja za rad na siguran način, Hilding Anders d.o.o., Prelog, 2017.

M&S 14 (2019) 309

BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA

Anđelko Gašparić, struč. spec. ing. sec. LPT d.o.o. Prelog, Hrvatska andjelko.gasparic@leggett.com Stručni specijalist inženjer zaštite i sigurnosti (Visoka škola za sigurnost Zagreb), položen stručni ispit za stručnjaka zaštite na radu. Suradnik stručne službe za zaštitu na radu i zaštite okoliša u poduzeću LPT d.o.o. koja se bavi proizvodnjom žice za žičane jezgre, proizvodnjom žičanih jezgri madraca i strojeva za potrebe industrije madraca. Vrlo aktivan višegodišnji rad u području vatrogastva i civilne zaštite. Član udruge za promicanje zaštite ljudi u radnoj i životnoj okolini (UPZMŽ). BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR Professional Safety Specialist and Security Engineer (Occupational Safety College in Zagreb), state exam in occupational health and safety. Occupational health and safety expert and safety and environmental protection associate at the company LPT Ltd which is engaged in the manufacture of wires for wire cores, manufacture of wire core mattresses and machinery for the needs of the mattress industry. Very active multi-year work in the field of fire and civil protection. Member of the Association for the promotion of protection of people in working and living environment Međimurje County (UPZMŽ). PODACI O SUATORIMA (DATA ON CO-AUTHORS) 2) Marija Ken đel, univ. spec. oec Međimurske vode d.o.o. Čakovec, Hrvatska marija.kendel@medjimurske-vode.hr 3) Nikola Janković, bacc. ing. sec Hilding Anders d.o.o. Prelog, Hrvatska nikola.jankovic@hildinganders.com

M&S 14 (2019) 310

33 Slovenian language

Subject review Maja Meško, Mirko Marki č, Andrej Jerman

UČINKI NAPREDKA ROBOTA NA NAŠO DRUŽBO Povzetek Pojav in napredek robota ima veliko učinkov na našo družbo, ki so, na eni strani, izraženi v potencialnih koristih, po drugi strani pa predstavljajo veliko tveganje za družbo. Človek je na začetku ustvaril robota za namen lažjega izvajanja domačih opravil. Ti roboti niso imeli podobe človeka, prav tako ti roboti niso imeli lastne volje. Kmalu za tem so ljudje začeli svoje začetne stvaritve nadgrajevati in želeli narediti več, želeli so ustvariti bolj napredne robote. Roboti se pojavijo tudi v podjetjih in predstavljajo eno od najnovejših stopenj tehnološkega napredka. Število robotov, ki jih podjetja uporabljajo za povečanje njihove produktivnosti, se je v zadnjih letih močno povečalo. Robot v tem primeru postavlja človeka v neenakovreden položaj, saj robot človeku znižuje vrednost dela, je skoraj nezmotljiv in nima težav z absentizmom, slabimi medosebnimi odnosi, družino in podobno. Kakšen bo potemtakem odnos robot človek? V prispevku smo se na začetku osredotočil na razlago besede robot in na sam zgodovinski pregled razvoja robota, za tem smo se osredotočil na odnos človek robot, robot bog ter v zaključku podali strnjen pogled na pojav robota Klju čne besede: robot, zgodovinski razvoj robota, odnos človek robot. UVOD Pojav in napredek robota ima veliko učinkov na našo družbo, ki so, na eni strani, izraženi v potencialnih koristih, po drugi strani pa predstavljajo veliko tveganje za družbo. Človek je na začetku ustvaril robota za namen lažjega izvajanja domačih opravil. Ti roboti niso imeli podobe človeka, prav tako ti roboti niso imeli lastne volje. Kmalu za tem so ljudje začeli svoje začetne stvaritve nadgrajevati in želeli narediti več, želeli so ustvariti bolj napredne robote. Mnogo od teh robotov je bilo označenih kot "igrače", ki so bile izdelane zgolj za rekreacijsko uporabo in za občutek zabave. Največji preskok v robotiki je vsekakor pa prišel s pojavom osebnega računalnika, ki je lahko obdelal številčne in jezikovne podatke hitreje kot kateri koli človek, hkrati pa se je lahko povezal tudi z drugimi računalniki po vsem svetu. Tej povezavi se reče internet. Kasneje so ljudje začeli ustvarjati robote, da bi pomagali svoji sebični potrebi po boju z lastno vrsto, bili so narejeni za zbiranje obveščevalnih podatkov v zraku ter služili kot orožje. Bipedalni roboti so bili ustvarjeni za posnemanje človeške drže in skeletne strukture. Ti roboti so se bili sposobni gibati na enak način kot ljudje [1]. Roboti se pojavijo tudi v podjetjih in predstavljajo eno od najnovejših stopenj tehnološkega napredka. Število robotov, ki jih podjetja uporabljajo za povečanje njihove produktivnosti, se je v zadnjih letih močno povečalo [2]. Podjetja namreč nenehno iščejo inovacije za izboljšanje produktivnosti, prav tako si želijo dobiti prednost pred konkurenti. Želja po nenehnemu izboljšanju, nenehnemu napredku, konkurenčnosti je pripeljala do izuma industrijskega robota [3]. Robot v tem primeru postavlja človeka v neenakovreden položaj, saj robot človeku znižuje vrednost dela, je skoraj nezmotljiv in nima težav z absentizmom, slabimi medosebnimi odnosi, družino in podobno. Kakšen bo potemtakem odnos robot človek? V tej kritični razpravi se bomo na začetku osredotočili na razlago besede robot in na sam zgodovinski pregled razvoja robota, za tem se bomo osredotočili na odnos človek robot, robot bog ter v zaključku podali strnjen pogled na pojav robota.

M&S 14 (2019) 311

OPREDELITEV POJMA ROBOT Najprej se bomo osredotočili na začetek uporabe besede robot. Besedo robot je leta 1920 predstavil češki dramski pisatelj znanstvene fantastike Karel Čapek v svoji igri R.U.R. (Rossumovi15 univerzalni roboti16). V češčini robot pomeni obvezno delo oziroma suženj [4]. Odnos med ljudmi in roboti, o katerem bom več zapisal kasneje, je zelo pomembna tema v igri R.U.R. posebej zahvaljujoč značaju Helene Glory, ki se je nenehno zavzemala za robote in poskušala dokazati, da so enaki ljudem. Robot, kot ga opredeljuje Slovar slovenskega knjižnega jezika [5] je »elektronsko vodena naprava, ki enakomerno opravlja vnaprej programirana, pogosto človekovemu zdravju škodljiva dela.« ZGODOVINSKI RAZVOJ ROBOTA Zametki razvoja robota se začno že leta 350 pred našim štetjem (v nadaljevanju p.n.š.). V nadaljevanju bom predstavil ključne ločnice pri razvoju robota [povzeto po [6]; [7]; [3]]:

- Leta 350 p.n.š. je matematik Arhitas iz Tarenta, ki je zgradil mehansko ptico, imenovano "Golob", ki jo je poganjala para. Ta ptica je služila kot ena od zgodnjih zgodovinskih raziskav na področju letenja in verjetno predstavlja tudi prvi modela letala.

- Aristotel je leta 320 p.n.š. zapisal: "Če bi vsako orodje, ki je bilo naročeno ali izdelano, lahko naredilo delo, ki mu prinaša koristi ... potem ne bi bil potreben noben vajenec za mojstrska dela in noben suženj za gospodarja." S tem lahko razumemo namig o koristnosti robotov oz. spraševanje filozofa o življenju in njegovi lepoti, če bi pri delu lahko uporabljali robote.

- Leta 200 p.n.š., v Aleksandriji, oblikujejo vodne ure na katerih so bile gibljive številke. Vodne ure predstavljajo velik prodor za razvoj ur. Do takrat so Grki uporabljali peščene ure, ki jih je bilo treba obrniti, ko je pesek v celoti prešel iz zgornje polovice naprave v spodnjo polovico naprave. Izum vodne ure je izmeril čas kot posledico sile vode, ki je enakomerno kapljala voda skozi majhno luknjo ob dnu s konstantno hitrostjo. Na splošno lahko sklepam, da so bili Grki očarani nad avtomati vseh vrst, pogosto so jih uporabljali v gledaliških produkcijah in verskih obredih. Od srednjega veka do 19. stoletja in razvoj robotike

- Opis zgodovine razvoja bom nadaljeval v srednjem veku. Leta 1495 Leonardo Da Vinci oblikuje mehansko napravo, ki izgleda kot oklepni vitez. Mehanizmi znotraj "robota" so bili zasnovani tako, da se je vitez premaknil, kot da bi bila v njem oseba, saj sta bila v mehanizmu viteza dva različna upravljalna sistema prestav in škripcev, pri čemer je vsak sistem opravil nekaj stopenj robotovih gibov. Izumitelji so v srednjeveškem času so pogosto zgradili stroje, kot je "Leonardo robot", da bi zabavali kraljestvo.

- Naslednjo pomembno ločnico predstavlja leto 1738, ko začne Jacques de Vaucanson v Grenoblu v Franciji graditi avtomate. Njegov prvi avtomat je bil flavtist, ki je znal zaigrati dvanajst pesmi. Temu je sledil njegov drugi avtomat, ki je igral flavto ter boben ali tamburin. Tretji avtomat, ki ga je izdelal je bil daleč tretji najbolj znani med njimi. Šlo je za modeliranje živalske anatomije z mehaniko. Avtomat v obliki race se je premikal, se oglašal (kvakal), krilil s krili, jedel in celo prebavil hrano.

- Leta 1770 je Pierre Jaquet-Droz, kasneje se mu je pridružil tudi njegov sin Henri-Louis Jaquet-Droz, ustvaril tri lutke, od katerih je vsak imela edinstveno funkcijo, ena je pisala, druga je predvajala glasbo, tretja pa je slikala.

- Leta 1822 Charles Babbage demonstrira projekt "Analitični motor", v katerem naj bi uporabil kartice po navdihu izuma Josefa Jacquarda. Med svojo življenjsko dobo ni nikoli proizvedel funkcionalne različice stroja projekta, ki ga je demonstriral. Kljub temu je večkrat omenjen kot "oče računalnika" in njegovo delo živi kot osnova za sistem binarnega številčenja, ki predstavlja osnovo sodobnih računalnikov.

- Leta 1898 Nikola Tesla zgradi robotsko daljinsko krmiljeno ladjo v vrtu Madison Square. 15Češka beseda Rossum (slovensko Razum) je ironična besedna igra pisatelja 16 Rossumovi univerzalni roboti je ime drame češkega pisatelja Karla Čapeka. Zgodba se odvija v nekem oddaljenem prihodnjem času v družbi Rossum Univerzal Robot (R.U.R), katera proizvaja androide- robote. Vsi »roboti« se koristijo kot poceni delovna sila, katera nima nobenih delavskih pravic in njihova uporaba v industriji spreminja celotno gospodarstvo. Roboti niso zadovoljni s svojim statusom, zato se uprejo in začno uničevati človeška bitja.

M&S 14 (2019) 312

Razvoj modernega robota V nadaljevanju bomo predstavili ključne dogodke pri razvoju modernega robota [povzeto po [6]; [7]; [3]]:

- Prvi moderni robot, ki se je pojavil, je nosil ime Unimate, to je bilo leta 1961. Robot nas je pričakal tudi v naših gospodinjstvih. Vsi poznamo robotski sesalnik, robotsko kosilnico, humanoidnega robota (HONDA Asimo), ki se je sposoben gibati kot človek poleg tega pa lahko teče 6 km/h. Pojavil se je tudi robotski pes, ki se je sposoben naučiti okoli 180 ukazov, ki zna pobrati kost in se z njo igrati. Poleg tega zna tudi sam poiskati polnilec, ko so baterije skoraj prazne. Smernice razvoja robotov grejo v smeri razvoja asistiranja človeku pri vsakdanjih opravilih.

- Leta 1969 Victor Scheinman, takratni študent strojništva, ki je delal v laboratoriju za umetno inteligenco Stanford (SAIL) ustvari Stanfordovo roko. Zasnova roke postane standard za oblikovanje robotskih rok. Leta 1977 se začne predvajati Vojna zvezd (ang. Star Wars). Film ustvarja najmočnejšo podobo človeške prihodnosti z roboti in od šestdesetih let navdihuje generacijo raziskovalcev. Leta 1979 je bil ustanovljen Robotski inštitut na Univerzi Carnegie Mellon.

- Leta 1986 skupina LEGO® in MIT Media Lab sodelujeta z namenom, da bi zasnovali prvo izobraževalno robotiko na osnovi LEGO proizvodov na trgu. LEGO TC Logo uporablja v učilnicah na tisoče osnovnošolskih učiteljev. Istega leta Honda ustanovi raziskovalni program robot, ki se začne s premiso, da mora robot sobivati in sodelovati z ljudmi, delati tisto, česar človek ne more storiti v namen koristi družbe.

- Leta 1992 zdravnik John Adler predstavi koncept CyberKnifeja, robota, ki pacientu s pomočjo fotografije z rentgenskimi žarki poiščite tumor in predpiše načrtovano dozo sevanja tumorja, ko ga najde. Leta 1993 so na univerzi Carnegie Mellon razvili Danteja, 8-nogega robota. Njegovo poslanstvo je bilo zbiranje podatkov iz težko dostopnega okolja, vulkana, podobnega tistemu na drugem planetu. Njegova misija na Aljaski ni bila uspešna.

- Leta 1994 razvijejo Danteja II, bolj robustne različice svojega predhodnika, ki se spusti v krater vulkana Mt. Spurr na Aljaski. Njegova misija velja za uspeh. Leta 1996 je David Barrett zasnoval in zgradil RoboTuna za doktorsko disertacijo na MIT. Uporablja se za študij plavajoče ribe. Istega leta Honda razkrije P3, humanoidnega robota.

- Prvo vozlišče mednarodne vesoljske postaje je leta 1997 postavljeno v orbito. V naslednjih nekaj letih so se na vesoljsko postajo poslali različne komponente, ena izmed teh, ki bi jo rad omenil, je robotska roka, ki jo je izdelala kanadska družba MD Robotics. Robot Sojourner (Misija Pathfinder) se spusti po klančini na marsovsko zemljo v začetku julija leta 1997. Prenaša podatke s površine Marsa do septembra.

- Leta 1998 LEGO sprosti svoj prvi Robotics Invention SystemTM 1.0. LEGO imenuje proizvodno linijo MINDSTORMS®. FIRST lansira FIRST LEGO League, robotsko tekmovanje v starosti od 9 do 14 let. Leta 1999 SONY izdaja AIBO robotske hišne ljubljenčke.

- Leta 2000 Honda predstavi nov humanoidni robot ASIMO. LEGO istega leta predstavi sistem MINDSTORMS Robotics Invention SystemTM 2.0.

- V letih od leta 2002 naprej veliko število vojaških sil uporablja robote, da zaščiti svoje vojake pri skritih nevarnostih, ki jim jih postavljajo sovražniki predvsem pri skritih eksplozivnih telesih. Oborožene sile ZDA so tiste, ki v razvoj vojaških robotov namenjajo največja sredstva in jih seveda posledično s tem tudi najbolj uporabljajo. Uporaba kopenskih robotov je najbolj razširjena na področju dela z (improviziranimi) eksplozivnimi telesi.

- Leta 2004 Paul Root Wolpe [8] v svojem delu govori o drugi vrsti robotov, govori o organskih robotih, ki so plod t. i. tretjega vala evolucije, ki je poznan kot »usmerjena evolucija po šabloni« (dizajnu), kar pomeni, da človek normira, dizajnira in menja fiziološke forme na našem planetu. Človeku je dovoljeno, da kreira (ustvarja) organskega robota. Wolpe to utemeljuje s predstavijo poizkusov, ki so jih delali na žuželkah (kobilicah, hroščih, moljih) in sesalcih (podganah in opicah). V svojem delu predstavi, kako so v možgane živalim vstavili elektrode, ki so povezane z mikro procesorjem in krmilnimi napravami tako, da lahko potem človek preko računalnika krmili in daje ukaze živalim na primer kam naj letijo in kako se naj gibljejo. Te živali poimenuje organski roboti. Živalim pri tem človek odvzame avtonomijo in jih pretvori v svoje igrače. To ni znanstvena fantastika temveč se že dogaja oziroma živimo v svetu, ki ga genetsko spreminjamo in nadzorujemo po svojih željah predvsem ekonomskih željah. Tehnologijo uporabljamo na živalih in celo na človeških telesih, ne vedoč kakšne etične prijeme bomo pri tem upoštevali. Odgovornost leži na vseh nas ne samo na znanstvenikih, ki se ukvarjajo z vprašanjem etike. Lahko si zastavimo vprašanje v kakšnem svetu bomo živeli in kakšna bodo naša telesa v prihodnosti.

M&S 14 (2019) 313

- V drugem desetletju 21. stoletja se pojavi tretja industrijska revolucija, ki prinaša nov tehnološki razvoj, ki vključuje visoko robotiko. Ta ne vpliva le na migracijo delovnih mest, ki jo povzroča globalizacija, temveč tudi na izgubo delovnih mest [9]. V Nemčiji je bil leta 2011 oblikovan nov koncept nemške gospodarske politike, ki temelji na visokotehnoloških strategijah, imenovanih Industrija 4.0 [10]. Iz koncepta je bila postavljena četrta industrijska revolucija, ki temelji na konceptih in tehnologijah, ki vključujejo kibernetske fizične sisteme (ang. Cyber-Physical Systems – CPS), Internet stvari (ang. Internet of Things - IoT) in Internet storitev (ang. Internet of Services - IoS) [11], ki temeljijo na stalnih komunikacijah prek interneta, ki omogoča neprekinjeno interakcijo in izmenjavo informacij, ne le med ljudmi in ljudmi ter stroji, temveč tudi med samimi stroji [12].

- Četrta industrijska revolucija je največja transformacija, ki jo je človeška civilizacija sploh poznala. Prejšnje industrijske revolucije nikoli niso pustile takšne, ogromne, transformacijske moči. Četrta industrijska revolucija preoblikuje skoraj vsako človeško dejavnost: način, kako stvari naredimo, način, kako uporabljamo vire našega planeta, način, kako komuniciramo, način, kako se učimo, način dela, način upravljanja in način poslovanja. Njen obseg, hitrost in doseg sta brez primere. Pomislite na to, pred desetimi leti ni bilo pametnega telefona. Danes nihče ne zapusti doma brez njega. Pred nekaj desetletji je bil internet priključen na računalnike le na nekaj mestih. Danes se lahko skoraj vsak človek poveže z omrežjem, ki se razteza po vsem svetu in omogoča dostop do največjega skladišča informacij in znanja, ki jih je človeštvo ustvarilo. Ogromna moč prinaša ogromno tveganje. Če gledamo pozitivne strani te revolucije, bo digitalizacija koristila skoraj 10 milijardam ljudi, ki bodo živeli na našem planetu leta 2050. Če bomo skrenili, bodo družbe razdeljene na zmagovalce in poražence, pojavili se bodo socialni nemiri in anarhija, lepilo, ki drži družbo in skupnost, se bo razgradilo in državljani ne bodo več verjeli, da lahko vlade izpolnijo svoj namen uveljavljanja pravne države in zagotavljanja varnosti. Zato četrta industrijska revolucija ni le tehnologija ali tehnološko dovršeno podjetje, gre za družbo [13]. ROBOT V POVEZAVI S ČLOVEKOM Se bodo roboti lahko učili? Bodo lahko razmišljali? Izražali emocije? Bodo lahko verjeli v svojega boga? Teh vprašanj se dotikam, ker so pomemben predmet diskusije, saj roboti predstavljajo grožnjo človeku, posebej, če bodo lahko razmišljali s »svojo glavo«. Razmišljanje, verovanje, smejanje čutenje so človeške značilnosti. Robot, ki ima te značilnosti ni več robot, ampak je človek. Če robot, ki je sam ustvarjen v nekem procesu, postane tudi odgovoren za ustvarjanje procesa, je počlovečen. Cevik [14] pravi, da roboti nikoli ne bodo kot ljudje, ker bi morali imeti osebnost, da bi jim omogočala biti človek. Pa je tako? Anne Foerst17 [15], ki je gradi akademsko kariero na področju umetne inteligence in teologije, je napisala je knjigo z naslovom God in the Machine, v kateri predstavlja zgodbo o dveh humanoidnih robotih, Cogu in Kismetu. Cog in Kismet sta humanoidna robota. Na področju računalništva in robotike sta več kot običajna, za znanost pa pomembna tudi v smeri proučevanja kako se roboti razumejo med seboj. Cog robot bo imel možgane in razvil nadzor in koordinacijo gibov in ustvaril sposobnost za inteligentne misli. Kismet robot bo sposoben čustvene navezanosti in bo imel empatijo. Ko govorimo o robotu v povezavi s človekom, ne morem mimo vprašanja nadomestitve človeka s strani robota na delovnih mestih. Bo robot, ki je sposoben opravljati številna dela zamenjal človeka? Jeremy Rifkin [16] v svojem delu z naslovom Konec dela opozarja, da se z uvajanjem izpopolnjenih tehnologij, robotov v delovno okolje, skupaj s spremljajočim dvigom produktivnosti, posledično povečuje proizvodnja blaga in storitev ob vse manjšem zaposlovanju. To pomeni, da se z razvojem tehnologije povečuje produkcija in dobiček kapitalistov, zmanjšuje pa se število delavcev v proizvodnji, istočasno se zmanjšuje vrednost plač delavcev. Sprašuje se, kam bodo vsi ti delavci odšli. Predstavniki politike in kapitala imajo na to vprašanje odgovor, ki se glasi, da bodo ti delavci dobili kakovostnejša delovna mesta. Bernevik [v [17]] je glede tega odgovora pesimističen. Napoveduje namreč, da se bo delež zaposlenih v proizvodnji v desetih letih zmanjšal s 35 % na 25 %, v dvajsetih letih pa naj bi padel na 15 %. Pri tem ga zanima kam bodo šli vsi ti delavci, na katera delovna mesta, v katerih podjetjih. Če dodamo še težnjo kapitalizma po še večjem dobičku, bi se lahko še vprašali: »Za kakšno plačo bodo ti ljudje delali?«

17 Dr. Anne Foster iz MIT. Dr Foster je gradila akademsko kariero na področju umetne inteligence in teologije (različni dialogi in pogledi na svet). Predlagala je na MIT-u tečaj (Bog in računalniki) in imela veliko problemov znotraj znanstvene sfere.

M&S 14 (2019) 314

Ravno tako je Mednarodna zveza kovinarjev iz Ženeve pesimistična glede delovnih mest v proizvodnji. Kot argument za pesimizem navaja študijo, ki napoveduje, da bosta čez 30 let »za proizvodnjo vsega blaga, potrebnega za zadovoljevanje celotnega povpraševanja« potrebna le še dva odstotka delovne sile na svetu [16]. Ekonomist Wassily Leontief, znameniti nobelovec, je razmišljal o pomenu potekajoče tranzicije in opozoril, da se bo z uvedbo vse bolj izpopolnjenih računalnikov, robotov »vloga ljudi kot najpomembnejšega produkcijskega faktorja nujno zmanjšala – tako kot se je vloga konja v kmetijski proizvodnji najprej zmanjšala, z uvedbo traktorjev pa nato izginila«. Michael Hammer, nekdanji profesor na inštitutu za tehnologijo v Massachusettsu (MIT) in gonilna sila prestrukturiranja delavnega mesta, je dejal, da reorganiziranje v podjetju navadno privede do ukinitve nad 40 % odstotkov delovnih mest, v posameznem podjetju pa lahko pripelje celo do 75-odstotnega zmanjšanja delavne sile [16]. Svet brez dela lahko pomeni začetek nove zgodovinske dobe, v kateri bodo ljudje končno osvobojeni pretiranega garanja in ponavljajočih se opravil, ki ne zahtevajo razmišljanja. Drugim prekliče družba brez delavcev predstavo o mračni prihodnosti z množično nezaposlenostjo in svetovnim obubožanjem, z občasnimi in vse večjimi družbenimi nemiri in prevrati. Pri robotu v povezavi s človekom gre še za večjo skrb, skrb, da človek sam postane robot, stroj. Na tem mestu bomo citirali profesorja Kuzmanića [18], ki v svojem intervjuju to nazorno predstavi. Opozarja, da »pri vprašanju tehnike, pri vprašanju stroja, ne gre za vprašanje računalnika, proizvodnega traka, ali brivskega aparata, pri vprašanju stroja, gre za to, da je človek postal stroj.« Opozarja, da človek deluje strojno in to pojasnjuje z mislijo Günterja Andersa, ki o svoji generaciji piše, kot o »nas, otrocih Eichmana«. Tam pravzaprav gre za predstavitev strojnega človeka, človeka stroja, zombija, človeka, ki je tehneton, tehnična naprava, saj takšnemu človeku gre le za učinkovitost, napredovanje. Pravi, da gre za ljudi, ki so oblečeni menedžersko, imajo kravate in ki lepo govoričijo [18]. Človeka, ki postaja robot predstavljajo predvsem ljudje na Japonskem. Japonci namreč predstavljajo robote kot dobre, mogočne, močne in da so blizu bogovom. Aojama [v [19]] v intervjuju pravi, da »japonski moški in ženske drvijo drug od drugega«. Ne zastavljajo si skupnih, dolgoročnih ciljev, ne želijo si pristnih odnosov, tudi spolnosti ne. Zatekajo se v spletne veze, uporabljajo lutke, robote in virtualen svet za potešitev. Ljudje so fizično ločeni drug od drugega. Prihodnost japonskih odnosov je tako zelo tehnološko usmerjena. Na Japonskem so tudi roboti v filmih prikazani v pozitivni luči, so enako čustveni kot ljudje in si pogosto prizadevajo braniti ljudi in človeštvo. Tako dolgo kot obstajajo zgodbe o robotih z inteligenco, se ljudje bojijo, da jih bodo le ti prevzeli. Že Otto [20] je omenjal strah pred umetno inteligenco. Namreč roboti, ki bi si »pridobili« osebnostne lastnosti, kot je to prikazano npr. v filmu Vojna zvezd, bi lahko predstavljali grožnjo za človeštvo. Če ustvarimo robota z inteligenco, bi potem ta moral imeti pravice kot jih ima človek? Pomembnost tega vprašanja je izpostavljena v znanstvenofantastičnih filmih npr. Jaz robot, Matrica, kot tudi v televizijskih serijah kot je Battlestar Galantica. Ne odgovoriti na to vprašanje nikakor ne pomeni, da to vprašanje ni vredno diskusije, namreč, da gre za resno in težko vprašanje na katerega ni lahko odgovoriti. Asimov [21] (rusko - ameriški pisec), ki se je ukvarjal z roboti v svoji znanstveno fantastični fikciji, je govoril o treh zakonih robotike. Ti so:

- Robot ne sme škoditi človeškemu bitju. - Robot mora upoštevati ukaze, ki mu jih daje človek, razen v primeru, kjer bi bili ukazi v nasprotju s

prvim zakonom. - Robot mora zaščititi svoj obstoj, dokler ta zaščita ni v nasprotju s prvim ali drugim zakonom.

Se še Asimovih zakonov robotike držimo? Ali moramo častiti in slaviti "velikega robota- Giant Robo", ki se vidno razlikuje od zahodnih robotov? Japonski podobni roboti niso po izgledu podobni ljudem, so veliko večji, veliki celo kot nebotičniki, lahko uničujejo avtomobile in rušijo stavbe brez težav. Giant Robo je pol pilot pol robot. Njegov operater je najstnik z imenom Daisuke. Giant Robo je zmožen delovati samostojno in se brez dvoma odzove, če meni, da je njen operater v nevarnosti. To se šteje kot nevarnost, saj Giant Robo ima sposobnost, da bi ne upošteva Asimove tri zakone robotike. Giant Robo v filmu namreč pomaga in ščiti junake po svojih najboljših močeh in je s strani ljudi čaščen [15].

M&S 14 (2019) 315

ROBOT V POVEZAVI Z BOGOM, ROBOT KOT BOG Ne glede na to ali bodo roboti služili ali škodovali ljudem, jih pogosto imenujejo mega deus, kar razumemo kot veliki bog. Roboti kot veliki bogovi v filmu, serijah, literaturi kot roboti super učitelji, učitelji klavirja, pianisti, piloti itd. Mar to pomeni, da so veliki in primerljivi z velikimi bogovi? Človeška reakcija na inteligentne stroje kaže na to, da se jim nemalokrat dodeljuje božanski status. Ljudje smo utelešeni, da razpravljamo med seboj in razumevanje posameznega človeka je odvisno od razumevanja posameznega človeka. Skratka polno vprašanj in neodgovorjenih raziskav, tez in teorij. Avtorji, ki se opredeljujejo glede te teme, postavljajo vprašanja: Če so roboti podobni ljudem, katere vrednoto in religijo bodo vgradili v njih? Ali imajo tudi roboti pravico, da se povežejo in da si ustvarijo lastno skupnost, znanje, vero in boga? Če ljudje verjamejo v boga in nebesa imajo tudi roboti svojega boga in nebesa? Eno kritičnih in moralno spornih področij delovanja je delovanje robotov je delovanje vojaških robotov za potrebe uveljavljanja vojaške moči, uničevanja objektov in ljudi. Sprašujemo se, kdo bo določil, da se na tem področju uredi nadzorno moralni kodeks –nekateri govorijo »božanski pravični vojni kodeks, če je vojna božje delo«, kaj in kje lahko delujejo roboti. Humana uporaba bi bila lahko na področju uničevanja min, eksplozivov in bomb. Vse ostalo pa vodi v sprevrženost, neetičnost, nasilje in nadzorništvo »velikega brata«. Sherry Turkle18 v analizi njene knjige v članku Slobodana Šnajdera govori da je Internet ena od oblik uporabe umetne inteligence Bog in Bog je Internet. Razloži, da je človek že izgubil šahovski meč z umetno inteligenco. Gari Kasparov je bil ta človek, bivši svetovni prvak v šahu, nihče slabši. Sprašuje se kdo bo naslednji in na katerem področju? Kakšna bo lista porazov? Sprašuje se ali bomo z vajo z robotinjo ali robotom boljši ljubimci? Zaradi hitrega tehnološkega napredka stojimo pred velikim etičnimi in drugimi problemi, ki jih moramo razrešiti. Torej hiter tehnološki razvoj ni podprt z razrešitvijo številnih etičnih vprašanj. Turkle se sprašuje kako bodo izgledale verske ustanove v katerih bodo molili roboti? In kateremu bogu ali božanstvu ? Po njenem skromnem laičnem mišljenju, je trenutek ko se bomo sreečali z roboti, ki bodo znali misliti in se bodo počutili kot samostojna bitja. Turkle razlaga da ni daleč dan ko bodo pomagali pri rojstvu, previjanju, zdravljenju seciranju in pokopu ljudi – roboti. Sprašuje se tudi : »V imenu katerega Boga nas bodo roboti spovedovali«? In končno naravno, in najbolj strupeno vprašanje: »V imenu katerega svetovnega nazora ali politike nas bodo roboti ubijali?« Nekdanji Google-ov inženir in tehnični genij načrtuje ustvarjanje umetne inteligence, ki bo veliko pametnejša od človeka. Še več, Levandowski želi zgraditi umetno inteligenco, ki je tako pametna, da jo bodo ljudje imenovali za boga. Verjame, da bo robot tako pameten, da bo rešil vse svetovne probleme. Želi ustvariti novo "cerkev", ki se vrti okoli umetne inteligence in ima ljudi, ki častijo super-stroja [23]. ZAKLJU ČEK Robotom je dodeljen status božanskosti v mnogih pogledih. Roboti kot veliki bogovi se pojavljajo na številnih področjih. Če so roboti izjemni, so podobni bogovom. Samo vprašanje je kdaj bodo začeli samostojno delovati in spreminjati naš človeški svet in ga začeli obvladovati. Pri robotu Bogu gre za etično in filozofsko vprašanje ter tudi provokacijo. Avtorji se sprašujejo koliko so računalniki - roboti podobni ljudem? Ali ima robot dušo? Ali obstaja krščanski, budistični ali ateistični robot? Ali so roboti (androidi) enakovredni človeškim bitjem ali nas lahko presežejo? Japonci predstavljajo robote kot dobre, mogočne, močne in da so blizu Bogovom. Ali moramo častiti in slaviti "velikega robota- Giant Robo", ki se razlikuje od ostalih robotov? Sprašujejo se ali roboti lahko delujejo samostojno, kdo jih upravlja? Ali se še spoštujejo Assimovi trije zakoni robotike? Torej roboti v znanstveni fantastiki in v dejanski v praksi. Ne glede nato, ali bodo roboti služili ali škodovali ljudem jih imenujejo »Mega deus«.

18 Sherry Turkle je več desetletij del ekipe na zelo prestižnem Inštitutu za tehnologijo u Massachusettsu (MIT), Njeno osnovo delovanje ni inženirstvo ali računalniška tehnologija, temveč psihoanaliza. Njena raziskovanja temeljijo na »terenskem delu«, torej na veliki indukciji, na »zbiranju vzrokov. Raziskuje vse spremembe, ki jih informacijska tehnologija vnaša v vsakdanje življenje in v nove izraze v pogovornem jeziku, kateri so bili še pred desetletjem za vse nas mistični (lajkati, forvardirati, esemesirati, itd..). Ne pozabimo, kako smo v paniki, ko naš računalnik napadejo virus. [22].

M&S 14 (2019) 316

Samo vprašanje je kdaj bodo začeli samostojno delovati in spreminjati naš človeški svet in ga začeli obvladovati. Teza, ki bi si jo lahko na koncu zastavili je: "Obstaja globoka pravna, etična in družbena zaskrbljenost, da razvoj robotike, ne bo usmerjen v bolj odprto, svobodno in enakopravno družbo ampak v vse bolj strogo nadzorovano družbo."

REFERENCES [1] Jordan, J. M.: Robots, Cambridge, Massachusetts, MIT Press, 2016. [2] Bandholz, H. 2016: The economic and social consequences of robotization.

https://blogs.worldbank.org/jobs/governance/economic-and-social-consequences-robotization (10. 8. 2018)

[3] Stamp, J. 2013: A Brief History of Robot Birds . www.smithonian.com. (10. 8. 2018) [4] Clute, J., Čapek, K., Nicholls, P., Clute, J. in Langford, D.: The Encyclopedia of Science fiction (3.

izd.), Gollancz & SFE, Lt, 2012. [5] Slovar slovenskega knjižnega jezika, Ljubljana, Državna založba Slovenije, 1995. [6] Brooks, R. A.: Cambrian intelligence: The early history of the new AI , Cambridge, MA, MIT press,

1999. [7] Fu, K. S., Gonzales, R. in Lee, C. G..: Robotics: Control Sensing. Vis, New York, Tata McGraw-Hill

Education, 1987. [8] Wolpe, P. R.: Neurotechnology and Brain-Computer Interfaces. In Emerging Technologies and

Ethical Issues in Engineering: Papers from a Workshop, str. 57-65. Washington, National Academies Press, 2004.

[9] Lasi, H., P. Fettke, H. G. Kemper, T. Feld & M. Hoffmann. 2014: Industry 4.0, Business & Information Systems Engineering, 6, 239-242.

[10] Mosconi, F.: The New European Industrial Policy: Global Competitiveness and the Manufacturing Renaissance, London, Routledge, 2014.

[11] Moeller, D. P. F.: Guide to computing fundamentals in cyber - physical systems, Heidelberg, Springer, 2016.

[12] Roblek, V., Meško, M. in Krapež, A. 2016: A Complex View of Industry 4.0, Sage Open 6(2), 1-12. [13] World Economic Forum. 2018: The world is changing. Here’s how companies must adapt.

https://www.weforum.org/agenda/2018/01/the-world-is-changing-here-s-how-companies-must-adapt. (5. 8. 2018)

[14] Cevik, M. 2017: Will It Be Possible for Artificial Intelligence Robots to Acquire Free Will and Believe in God? International journal of philosophy, 7(2), 75-87.

[15] Foerst, A.: God in the Machine: What Robots Teach Us about Humanity and God, New York, Dutton, 2004.

[16] Rifkin, J.: Konec dela: zaton svetovne delavske sile in nastop posttržne dobe. Ljubljana, Založba Krtina, 2007.

[17] Cirkvenčič, F. 2012: Ali je v krizi kapitalizem ali kaj drugega? , LeXonomica: Revija za pravo in ekonomijo,4(1), 91-104.

[18] Kuzmanić, T. 2016: Tisto, kar je danes v krizi, ni kapitalizem! Http://www.spehnakruhu.com/academia/tonci-kuzmanic (2. 2. 2018).

[19] RTVSLO.SI. 2013: Zakaj so mladi japonci opustili spolne odnose. Https://www.rtvslo.si/svet/zakaj-so-mladi-japonci-opustili-spolne-odnose/320688. (11. 9. 2018)

[20] Otto, R.: The Idea of the Holy, London, Oxford, 2017. [21] Asimov, I..: I, robot , New York, Spectra, 2004.

[22] Šnajder, S. 2012: Recenzija "Sami zajedno" Sherry Turkle: Internet je Bog, Bog je Internet. Http://www.novilist.hr/Kultura/Knjizevnost/Sami-zajedno-Sherry-Turkle-Internet-je-Bog-Bog-je-Internet?meta_refresh=true (10. 11. 2018)

[23] CATHOLIC.ORG. 2017: Atheist plans to build a robot god for other atheists to worship. Https://www.catholic.org/news/technology/story.php?id=76391 (30. 4. 2018).

M&S 14 (2019) 317

BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR

Maja Meško, Ph.D. Univerza na Primorskem, Fakulteta za management Koper, Slovenija maja.mesko@fm-kp.si Maja Meško je doktorirala iz študijskega programa kineziologije na Fakulteti za šport Univerze v Ljubljani. Diplomirala pa je iz psihologije na Filozofski fakulteti Univerze v Ljubljani. Zaposlena je na Fakulteti za management Univerze na Primorskem, kjer je kot redna profesorica za področje managementa vključena v pedagoško in raziskovalno delo. Njeni raziskovalni interesi zavzemajo področja: menedžment, zdravstveni menedžment, psihologija v menedžmentu. Maja Meško objavlja znanstvene in strokovne članke v različnih revijah. DATA ON CO-AUTHORS 2) Mirko Marki č, Ph.D. Univerza na Primorskem, Fakulteta za management Koper, Slovenija mirko.markic@fm-kp.si 3) Andrej Jerman Ljubljanski potniški promet Ljubljana, Slovenija andrejjerman1@gmail.com

M&S 14 (2019) 318

34 Croatian language Professional paper

Gorana Lipnjak UMJETNA INTELIGENCIJA I ROBOTIKA U FUNKCIJI ZAŠTITE ZDRAVLJA NA RADU Sažetak Umjetna inteligencija i robotika sve se više koriste pri koncepciji modernog mjesta rada. Zdravlje radnika, osim već duže poznatih metoda, sve češće se osigurava i nadopunjuje novim tehnološkim rješenjima. Roboti bazirani na tzv. slaboj umjetnoj inteligenciji upotrebljavaju se već desetljećima u industriji, a u posljednje vrijeme razvijaju se sofisticirani napredni roboti koji se koriste u medicini, istraživanju, prometu, transportu,.... Kod poslova gdje postoji opasnost po zdravlje radnika, često propisi zaštite na radu ograničavaju primjenu mjera namijenjenih porastu proizvodnosti. Roboti rješavaju jedno i drugo, povećavaju proizvodnost te eliminiraju neposrednu opasnost za radnika. Servisni roboti koriste se u kućanstvu, uredima, školama, prodavaonicama i dr. Društveni roboti su u direktnom kontaktu s ljudima pomažući im u svakodnevnom poslu. Poprimaju humanoidne oblike te izgledaju poput ljudi s rukama, nogama, glavama s očima te i s „kožom“. U radu su prikazane prednosti umjetne inteligencije i robotike, prvenstveno u funkciji zaštite zdravlja na radu. Klju čne riječi: Umjetna inteligencija, robotika, mjesta rada, zdravlje na radu.

ARTIFICIAL INTELLIGENCE AND ROBOTICS IN FUNCTION OF HEALTH PROTECTION IN WORK

Abstract Artificial intelligence and robotics are increasingly used in the concept of modern workplace. Health workers, in addition to the longer-known methods, are increasingly being provided and complemented by new technological solutions. Robots based on so-called. weak artificial intelligence has been used for decades in the industry, and in recent times sophisticated advanced robots are being developed that are used in medicine, research, traffic, transportation .... In jobs where there is a health hazard, often workplace safety regulations restrict application measures intended to increase productivity. Robots deal with each other, increase productivity and eliminate immediate danger for workers. Servicing robots are used in households, offices, school, stores, etc. Social Robots are in direct contact with people by helping them in their daily work. They cover the humanoid shapes and look like people with their hands, feet, heads with their eyes, and with "skin". The paper presents the advantages of artificial intelligence and robotics, primarily in the function of health protection at work. Key words: Artificial Intelligence, Robotics, Workplaces, Health at Work.

M&S 14 (2019) 319

UVOD Robotska revolucija promijenit će sadašnji način života kao i odnos čovjeka prema prirodi kao i odnos čovjek-robot (živi stroj). Robotska revolucija koja će obilježiti 21. stoljeće omogućit će potpuno drukčiji način života. Stvorit će se sasvim novi svijet, nova tržišta, novi poslovni, radni i životni uvjeti. Strategija Europske unije za robotiku Europa 2020. navodi: „Robotika će postati dominantna u nadolazećem desetljeću. Utjecat će na svaki aspekt života na poslu i kod kuće. Može promijeniti živote i radnu praksu, poboljšati učinkovitost i razinu sigurnosti, pružiti višu razinu usluge te stvoriti radna mjesta. Njezin će utjecaj s vremenom rasti, kao i interakcija između robota i ljudi.” U prošlom stoljeću većina se robota primjenjivala u industriji. Danas roboti imaju izuzetne sposobnosti te se već koriste u raznim sektorima u poslovnim i osobnom okruženju. Veći stupanj autonomije i složenosti sustava omogućit će primjene koje će biti više usmjerene na ljude. Svaka nova generacija robota dobiva naprednija obilježja u odnosu na prethodnu, što se prije svega odnosi na ostvareni stupanj inteligencije, prateću računalnu moć, poboljšane dinamičke pokazatelje i naprednije algoritme upravljanja te surađivanja s okolinom. Nitko danas ne može predvidjeti sve posljedice nezaustavljivog razvoja robotike i umjetne inteligencije za čovjeka i društvo. Roboti će biti učitelji, profesori, medicinske sestre, psihijatri, turistički radnici... Roboti će razmišljati, odlučivati, rješavati probleme, ali neće ništa osjećati.

UMJETNA INTELIGENCIJA

Umjetna inteligencija UI (Artificial inteligence AI) posljednjih godina u središtu je tehnološkog razvoja. Iskoraci u razvoju mreža kod sve jačih i moćnijih računalnih sustava doveli su do velikog napretka u treniranju algoritama koristeći strojno učenje. Danas se umjetna inteligencija (UI) nalazi svuda: u pametnim telefonima, autonomnim vozilima, tražilicama na internetu, aplikacijama za navigaciju i drugdje.

Za razliku od prirodne, biološke inteligencije, UI je svojstvo strojeva koje su stvorili ljudi. Ona nastoji simulirati ulogu ljudskog mozga u integriranju informacija priskrbljenih osjetilima, pamćenju, učenju i stjecanju iskustva te rješavanju problema. Broj susreta s nekim problemom, kojem ljudska osoba biva izložena u čitavom radnom vijeku obično se mjeri u tisućama. No, UI može u nekoliko tjedana upiti sve zabilježene informacije o stotinama milijuna primjera rješavanja toga istog problema u cijelom svijetu, te razviti algoritme za rješavanje problema i testirati njegovu vrijednost putem milijuna simulacija. [3] Najnapredniji oblici UI više ne trebaju ni prethodne primjere rješavanja nekog problema kako bi učili i razvijali algoritme. U okviru zadanog konteksta i pravila, oni su u stanju sustavno istražiti baš svaku teorijski dopuštenu mogućnost i zatim sami procijeniti koja su rješenja najbolja. Tako UI može otkriti nove pristupe problemu kojih se ljudi, zbog svog oslanjanja na prošlost i tradiciju, uopće nisu sjetili. Prve dokaze o nadmoći UI nad ljudskom pružale su računalne verzije šaha, pokera i drevne igre Go. Pokazalo se da učenjem iz milijuna odigranih partija te pamteći i uzimajući u obzir baš svaki detalj, računalo može razviti vlastite algoritme i pronaći najbolje rješenje. Kao i svaka tehnologija, UI ima i prednosti i nedostatke te je treba kritički preispitati kako bi se maksimalno iskoristio njezin potencijal, a smanjile neželjene posljedice. Prof. dr. sc. Jan Šnajder sa zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva drži da je prednost primjene UI povećanje produktivnosti kroz omogućavanje jeftinije i kvalitetnije proizvodnje, ubrzavanje puta do novih znanstvenih otkrića, povećavanje zdravstvenih i sigurnosnih standarda te općenito omogućavanje ljudima da žive sigurnije, zdravije i ugodnije. Negativni učinci mogu se očitovati u poremećaju na tržištu rada, nezaposlenosti te nezapošljivosti većeg broja osoba. Također, postoji niz etičkih i sigurnosnih problema, posebno vezanih za zakonsku i moralnu odgovornost. Big Data (ogromna količina podataka) Umjetna inteligencija omogućila je mnogo bolje iskorištavanje golemih količina nesređenih podataka. Više od dvije milijarde ljudi na svijetu posjeduje pametni telefon i svi doprinose stvaranju raznih sadržaja. Na taj način gomilaju se velike količine podataka a poznato je da je čak 80% podataka nestrukturirano odnosno nedovoljno iskorišteno. Umjetna inteligencija predstavlja alat kojim je moguće pronaći korisnu informaciju u što kraćem vremenu. [2]

M&S 14 (2019) 320

Internet stvari Internet stvari ( Internet of things) označava povezivanje uređaja putem interneta te omogućuje integraciju ogromne količine uređaja koji imaju ugrađene određene senzore koji više ili manje samostalno komuniciraju jedni s drugima i s raznim aplikacijama. Očekuje se da će broj uređaja uključenih u komunikaciju između strojeva eksponencijalno rasti sve do 2020. godine, kad će broj „pametnih predmeta” koji mogu međusobno razgovarati i raditi zajedno s ljudima, doseći približno 50 milijardi. Internet stvari postaje veliki posao budućnosti. Prema nedavnoj Gartnerovoj analizi 15 posto kompanija već koristi IoT u svom poslovanju, najčešće u logistici. Taj postotak brzo će rasti u sljedećim godinama. Robotika će se u mnogočemu povezivati s Internetom stvari i taj će proces povezivanja uvelike promijeniti „staro” umreženo društvo. ROBOTIKA Industrijski roboti Prema međunarodnom standardu ISO 8387:1944 industrijski robot se definira kao automatsko upravljani, reprogramibilni, višenamjenski manipulator s tri ili više reprogramibilnih osi, koji može biti fiksiran za tlo ili mobilan, namijenjen uporabi u aplikacijama industrijske automatizacije. Sposobnost robota da podigne predmet, prenese ga u prostoru po unaprijed definiranom putu i otpusti, čini ga idealnim za rukovanje. Roboti danas imaju široku primjenu u svim granama industrije. Uvođenje robota u industriju može se promatrati s dva aspekta. S jedne strane, roboti se pojavljuju kao neophodni sastavni element novih proizvodnih linija koje se projektiraju kao visoko automatizirane i često s osobinama fleksibilnosti. Oni su tada bitan dio proizvodnog pogona i zajedno s ostalom proizvodnom opremom čine neraskidivu cjelinu. S druge strane, roboti se često uključuju u postojeće proizvodne pogone. U tim slučajevima roboti bitno povećavaju učinak postojeće opreme. Tako «stari» strojevi postaju ekonomičniji, što smanjuje potrebu za novim, većim investicijama. Nabava robota je investicija, ali se pokazalo da je ona znatno ekonomičnija od nabave novih strojeva. [4] Medicinski roboti Robotika ima važnu ulogu u zdravstvenim inovacijama i u pružanju njege starijima. Tehnologija robotike usko je povezana s razvojem na području protetike i implantologije te se ta dva područja snažno oslanjaju na neuroznanost i informacijsku znanost - proteze povezane sa živčanim sustavom, umjetan vid, ICT implantati pa čak i neuročipovi (još uvijek u ranoj fazi) neka su od najnovijih dostignuća. Od medicinskih robota Robot da Vinci najšire je primijenjen u bolnicama za laparoskopske operacije. Sve naprednije zemlje imaju jednog ili više tih robota. U bolnicama diljem svijeta radi preko 3000 takvih robota i obavljeno je oko 3 milijuna operacija. Operacijski zahvat je precizniji, uz to je i brži oporavak pacijenta. Za neke vrste operacija poput odstranjivanja prostate kao i maternice zahvaćenih karcinomom, robot se koristi u 85 do 90% slučajeva (SAD). [7] Od medicinskih robota jedan od najznačajnijih razvijen je u Hrvatskoj. Radi se o RONNA neurokirurškom robotu, koji se od 2016. koristi za neurokirurške zahvate na tjednoj bazi u KB Dubrava. RONNA je zajednički projekt prof. dr. sc. Bojana Jerbića s Fakulteta strojarstva i brodogradnje i doc. dr. Darka Chudyja iz KB Dubrava, slika 1. Hrvatski projekt RONNA G4 neurokirurški robot četvrte generacije nagrađen je u lipnju 2018. godine u Londonu u sklopu glasovitoga međunarodnog simpozija Hamlyn o medicinskoj robotici glavnom nagradom u kategoriji najbolje inovacije te predstavlja najbolje znanstveno i tehnološko postignuće u medicinskoj robotici u 2018. godini.[3] Robot Grem Zapping tvrtke XENEX koristi se za potpunu dezinfekciju bolničkih prostorija koristeći pri tome pulzirajuće xenon ultraljubičasto svjetlo UVC. Uništava sve poznate bolničke bakterije (HAI), poput Clostridium difficile, Staphylococcus aureus (MRSA), Escherichiju coli uključujući i virus ebole. Roboti se koriste i u bolnicama s pacijentima oboljelih od ebole da uzimaju kontaminirane plahte i odnose ih na spaljivanje, premještaju bolesnike. Robote je jednostavno dekontaminirati. To je jedan od sigurnijih načina zaštite medicinskog osoblja od zaraze. U medicinske robote spadaju i roboti namijenjeni rehabilitaciji, kao i oni koji omogućavanju hendikepiranim osobama sofisticirane umjetne udove za normalni život. Postoji i trend razvoja mikro i nano robota namijenjenih za liječenje i dijagnozu unutar tijela. [7]

M&S 14 (2019) 321

Slika 1. Hrvatski neurokirurški robot Ronna

Izvor: Izvor slike [3] Uslužni roboti Virtualni pomo ćnik - Na tradicionalnoj konferenciji kompanije Google u glavnoj ulozi nastupio je robot Google Assistent, koji svakom od niza novih uređaja predstavljenih na konferenciji, daje poneku novu mogućnost a govori poput čovjeka. Osim što savršeno izgovara rečenice koje zvuče ljudski, može također umjesto čovjeka komunicirati i odraditi lakše pomoćne poslove, poput naručivanja hrane, rezerviranja stola u restoranima i sl. Robot Daisy, nova članica Appleova tima – nazvana „terminatorica mobitela“, učinkovito rastavlja mobitele i iz njih izdvaja dijelove koji se mogu reciklirati. Njezina učinkovitost je na visokoj razini. Za 18 sekundi može rastaviti uređaj te razvrstati dijelove. Robot YuMi uspješno je dirigirao filharmonijskim orkestrom u srcu talijanske Toskane u Pisi uz slavnog tenora Andrea Bocellija povodom festivala robotike. Robot je dirigirao orkestrom pri izvođenju osamnaest glazbenih djela. Robot YuMi, čije je ime izvedeno od engleske fraze „you and me“, sve je pokrete naučio od dirigenta filharmonije, koji mu je pridržavao ruke na probama da bi robot mogao memorirati ispravne dirigentske pokrete. U Kini se koriste iPal roboti kao „tete“ u dječjim vrtićima. iPal može razgovarati, plesati, pričati priče, igrati igre, potaknuti tjelesnu aktivnost i omogućiti djeci da razgovaraju s prijateljima. Moguće mu je zadati i funkciju drugih aplikacija kao što je pružanju podrške djeci kod nekih terapija ili podučavanju stranih jezika. Sve je češća pojava robota trgovca na burzama. Oni su brži, oni su sposobniji prepoznati rast cijene koji će biti kratkoročan, pa se ne isplati, ili su ga čak u stanju sami proizvesti da navuku druge kako bi kupili skuplje a poslije gubili. Može im se suprotstaviti samo ako se zaposli drugi robot. [3] Vojni roboti Već danas se ratovi vode pomoću robota. Robotizirani čuvari granica, dronovi i bespilotna vozila već se naveliko koriste. Veliki broj je korišten za vrijeme rata u Iraku i Afganistanu, kao i u Siriji. Sutrašnji ratovi mogli bi biti i s robotima vojnicima, koji se razvijaju na zapadu kao i na istoku, poput onog u SAD nazvanog Atlas. Na nedavnoj konferenciji u Stockholmu skupina poznatih tehnolidera, među kojima i Elon Musk, deklarativno se obvezala štititi čovječanstvo od autonomnih vojnih sustava. Smatraju da korištenje autonomnih vojnih letjelica i sustava koji koriste UI za biranje mete predstavlja moralnu prijetnju. Traži se da takva oružja svrstaju u istu kategoriju u kojoj su kemijska oružja. Pozivaju se vlade i lideri država da stvore snažne međunarodne standarde, propise i zakone protiv ubojitih autonomnih vojnih sustava. Ostaje neizvjesno koliki će biti stvarni utjecaj ovog projekta. Naime, projekti UI razvijaju se diljem svijeta, a pitanje je koliko su države zainteresirane da donesu takve zakone. Posebno se to odnosi na Ameriku i Kinu. Te dvije velesile iznimno puno ulažu u takve tehnologije i malo je vjerojatno da bi sami

M&S 14 (2019) 322

sebi postavili ograničenja. Osobito je kontroverzan američki projekt korištenja bespilotnih letjelica koje se već godinama koriste u vojnim sukobima. [7] ROBOTIKA U SLUŽBI ZAŠTITE NA RADU Najveće prednosti za sigurnost i zaštitu zdravlja na radu proizlaze iz šire upotrebe robotike zamjenjujući radnike koji rade u nezdravim ili opasnim okruženjima, u svemirskoj, obrambenoj ili nuklearnoj industriji, u logistici, održavanju ili nadzoru. Autonomni roboti posebno su korisni kao zamjena radnika koji obavljaju prljave, zatupljujuće ili nesigurne zadatke, čime se izbjegava izlaganje opasnim sredstvima i uvjetima te se smanjuju fizički, ergonomski i psihosocijalni rizici. Svakako je potrebno voditi računa o zaštiti i sigurnosti pri radu s robotom. Pokreti robota mogu biti nepredvidivi. Robot može djelovati „mrtvo“, a ustvari čeka određeni senzorski podatak te može dovesti u opasnost i samog radnika, opremu ili samog sebe. Nužno je održavanje robotskog sustava u vremenskim intervalima. Robot se može gibati nepredvidljivom krivuljom kroz trodimenzionalni radni prostor veći od njegova vlastitog volumena, za razliku od ostalih strojeva koji obično rade na predvidljiv način unutar prostora zatvorenim samim strojem. Robotski pokreti mogu biti tako složeni da niti sam operater ne može registrirati što će biti idući pokret. Osobito se nepredvidljivi pokreti javljaju kad se robot vraća s kraja programa opet na početak ili na novi program, ili kad se poslije prekida napajanja vraća u prvobitni položaj. [7] Sposobnost robota da vrši gibanja u slobodnom prostoru i pravi neočekivana gibanja može izazvati rizike za osoblje koje radi i stoji u radnom prostoru robota, slika 2. Zbog toga u svakoj instalaciji robota, analiza rizika mora identificirati moguće opasnosti te nakon toga implementirati određene mjere zaštite kao prevencija u nastajanju nezgode. [5] Slika 2. Radni prostor robota

Izvor: Izvor slike [5]

Upravljački pultovi robota moraju biti tako konstruirani da budu lako dostupne samo one komande koje su potrebne za rad robota. Ostale komande trebaju biti smještene ispod prozirnih poklopaca kako bi se spriječila nehotična upotreba. Velike crvene tipke za sigurno zaustavljanje moraju biti smještene na upravljačkom pultu i na uređaju za daljinsko upravljanje pri učenju robota, i moraju biti apsolutno pouzdane Jedan od najčešćih pristupa sigurnosti pri radu s robotima je primjena blokiranih zatvorenih prostora, slika 3. Takvi sustavi okružuju radni prostor robota ogradom s pristupnim vratima. Ograda treba biti dovoljno visoka da se spriječi ulazak u radni prostor robota, a vrata se mogu otvoriti tek kad je napajanje robota isključeno. Pored mehaničkih barijera kao prevencija u zaštiti radnog prostora robota koriste se i sigurnosne svjetlosne zavjese koje koriste zrake infracrvenog svjetla za detekciju objekata ili osoba koje su ušle u zatvoreni radni prostor robota, slika 4. Sigurnosna svjetlosna zavjesa detektira bilo koga ili bilo što, što se nalazi u radnom prostoru robota i odmah zaustavlja robota ukoliko se netko nađe u radnom prostoru. U ovim slučajevima, robotska jedinica ne može biti reaktivirana sve dotle dok radni prostor ne bude slobodan, a aktiviranje ponovnog početka rada obavlja osoba koja ima pregled cjelokupnog radnog područja.

M&S 14 (2019) 323

Slika 3. Zaštićeni radni prostor robota

Izvor: Izvor slike [5] Slika 4. Zaštita radnog područja robota sigurnosnom svjetlosnom zavjesom Izvor: Izvor slike [5] PROCJENA RIZIKA U skladu sa Zakonom o zaštiti na radu te Pravilnikom o izradi procjene rizika, identifikaciju opasnosti i procjenu rizika obvezno je izraditi za sve poslove i mjesta rada pa tako i za ona mjesta rada uz robote. Procjena rizika je postupak kojim se utvrđuje razina opasnosti, štetnosti i napora u smislu nastanka ozljede na radu, profesionalne bolesti, bolesti u svezi s radom te poremećaja u procesu rada koji bi mogao izazvati štetne posljedice za sigurnost i zdravlje radnika. Pravilnikom se propisuju uvjeti, način i metoda izrade procjene rizika, obvezni sadržaji obuhvaćeni procjenom i podaci na kojima se procjena rizika temelji te klasifikaciju opasnosti, štetnosti i napora na radu i u vezi s radom. Potrebno je dakle predvidjeti potrebne fizičke barijere za rad s robotima i dodatne sigurnosne elemente te izvršiti osposobljavanje radnika za rad s robotima na siguran način. Implementiranje svih dodatnih aktivnosti predviđenih normom ISO 45000:2018 za sustav upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnošću na radu doprinosi dodatnom osiguranju mjesta rada uz robote. [2]

M&S 14 (2019) 324

BUDUĆNOST RADNIH MJESTA Sve su učestalija predviđanja kako će digitalizacija, automatizacija i robotizacija u svim područjima ljudske djelatnosti dovesti do nestanka brojnih radnih mjesta. Bankomati su smanjili broj službenika na šalterima banaka, automati u samoposluživanjima zamjenjuju osobe na blagajnama, a govorni automati djelatnike pri telefonu u službama za korisnike. U proizvodnim linijama brojnih tvornica roboti su zamijenili radnike na mnogim ponavljajućim poslovima koji zahtijevaju veliku preciznost. Kupnja putem interneta ubrzo istiskuje prodavače u trgovinama, samovozeća vozila mogla bi ugroziti profesionalne vozače i taksiste, a dronovi dostavljače. Čak i dizajneri, marketinški stručnjaci i brokeri na burzi bivaju zamijenjeni UI i moćnim računalima. Pritom je zanimljivo da automatizacija ne prijeti samo zanimanjima za koje je potreban kraći obrazovni put te niži stupanj osposobljenosti i kompetencija. Primjerice, robotska kirurgija danas postiže uistinu nevjerojatnu preciznost potrebnu u određenim specifičnim medicinskim indikacijama, dok interaktivni, multimedijski video tečajevi na internetu, izrađeni u vrhunskoj produkciji, nadmašuju prenošenje znanja kojeg sveučilišni profesor može prenijeti svojim studentima u klasičnoj predavaonici. Štoviše, UI je čitanjem i obradom teksta milijuna knjiga, a zatim i temeljitom analizom strukture priča koje se ljudima najviše sviđaju, počela samostalno pisati i prve romane i filmske scenarije. [8] Istraživanje Oksfordskog sveučilišta pokazuje da će do 2033. g. 47 % sadašnjih poslova biti zamijenjeno automatizacijom, računalima i robotima. Nastat će potreba za novim zanimanjima i vrstama poslova, prije svega kreativnim, ali i onima vezanim za nove tehnologije. Globalni trendovi pokazuju da će se do 2050. godine drastično smanjiti broj zaposlenih u izradi materijalnih dobara jer će ih zamijeniti roboti. S druge strane procjenjuje se da će se otvoriti tri milijuna radnih mjesta kao posljedica korištenja milijun robota. [6] Tehnološke vještine, kreativnost i prilagodba novim situacijama ključni su za rad u budućnosti. U politici, biznisu, obrazovanju, zaštiti okoliša i dr. opstat će samo oni koji će se znati kreativno suočiti s novonastalim problemima. Focusov poslovni filozof Bernhard von Mutius temelji te tvrdnje na tri ključne pretpostavke. Naime, sadašnje vrijeme nije samo vrijeme tehnološkog napretka nego i socijalnih i kulturoloških promjena u kojima se mijenja način ljudskog razmišljanja, rada i učenja. Ulaganje u osobni razvoj, znanje i kompetencije razuman su izbor za mnoge mlade ljude koji danas pokušavaju definirati svoj životni put. [1] Očekujući velik utjecaj novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija na zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, Europska agencija za zaštitu zdravlja na radu EU-OSHA provodi projekt koji bi trebao pokazati koji će utjecaj navedene tehnologije imati na zaštitu na radu. Projekt baziran na nekoliko scenarija trebao bi također ukazati na rizike po zdravlje radnika koje novi oblici rada donose. ZAKLJU ČAK Trend daljnjeg razvoja robota odredit će ne samo njihove oblike, tehnička rješenja i njihove mogućnosti već i pojmove živog i neživog, svjesnog i nesvjesnog. Ta budućnost s današnjeg je našeg svjetonazora, morala, znanja i društvenih odnosa potpuno nevjerojatna. Nastat će socijalne promjene i dosad još nezamislivi društveni i međuljudski odnosi - prijateljevanje s robotom, partnerski odnosi s robotom, brak s robotom itd. Iz toga će proizaći niz etičkih i moralnih dilema i vrlo kompleksna pitanja koja zasad možemo samo naslutiti. Zato bi već danas trebalo odrediti pravila rada i ponašanja za budućnost koja nije tako daleka u kojoj će dominantnu ulogu u novim društvenim odnosima igrati roboetika i prava robota. Među znanstvenicima tehničkih struka, ali i biolozima, sociolozima, psiholozima i pravnicima vode se rasprave o tome što donose nove tehnologije i što će one značiti za čovječanstvo. Postavljaju se pitanja hoće li te nove tehnologije utjecati na razdvajanje i otuđivanje ljudi pa čak i međusobnu netoleranciju. Hoće li biti moguće da se samo pritiskom tipke ili mišlju mogu ostvarivati ljudske želje i potrebe, možda čak birati prijatelja ili partnera. Trebat će vremena da se promjene prihvate, ali neće ga biti, jer razvoj ide naprijed sve bržim koracima. Brzi razvoj ukazuje da bi se učenici i studenti već danas trebali pripremati za poslove i tehnologije koje još ne postoje i trebali bi se osposobljavati za uspješno rješavanje problema koji slijede u budućnosti.

M&S 14 (2019) 325

LITERATURA [1] Harari Y.N.: 21 lekcija za 21. stoljeće, Fokus komunikacije, Zagreb, 2018 [2] Lipnjak, G.: Razvoj robotike i budućnost rada, 20. Međunarodni simpozij o kvaliteti Kvaliteta – jučer, danas, sutra, Pula, 20.-22.03.2019., Zbornik radova, 2019 [3] Lipnjak, G., Pap Z.: Radna mjesta u budućnosti uz robotiku, 10. Konferencija o društveno odgovornom poslovanju, Zagreb, 20.-21.11.2018., Zbornik radova, 195-208.Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj, 2018 [4] Lipnjak, G., Pap Z.: Robotika u službi zaštite na radu, 7. Međunarodni stručno-znanstveni skup Zaštita na radu i zaštita zdravlja, Zadar, 12.-15.09.2018., Zbornik radova, 104-109., Veleučilište u Karlovcu, 2018 [5] Mijovi ć, B.: Umjetna inteligencija i robotika u službi zaštite na radu, Stručni skup – Kako dodatno unaprijediti zaštitu zdravlja na radu, Zagreb, 28.03.2019, Zbornik radova, 3-9. Hrvatska udruga za zdravo radno mjesto, 2019 [6] Nikolić, G.: Razvoj robota i promjene koje one donose, Polytechnic&Design, Vol. 3, No.3, 2015. [7] Nikolić, G.: Roboti i sigurnost na radu, Stručni skup – Zaštita zdravlja i sigurnost na radu, Zagreb, 18.05.2017, Zbornik radova, 3-10. Hrvatska udruga za zdravo radno mjesto, 2017 [8] Večernji list, Pogled u budućnost 2068.,brošura, 41-65, Večernji list, 2019. Propisi • Zakon o zaštiti na radu N.N. 94/18; 96/18 • Pravilnik o izradi procjene rizika, N.N. br. 71/14

Norme • ISO 45000:2018 Sustav upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu Internet • https://osha.europa.eu/en/tools-and-publications/publications/key-trends-and-drivers-change-

information-and-communication • https://osha.europa.eu/hr/tools-and-publications/publications/future-work-robotics/view • https://konferencije.lider.media/4ir/wp-content/uploads/sites/116/ .../a1- Jerbic.pdf • https://www.bug.hr/vijesti/it-velikani-osnovali-partnerstvo-umjetnu-inteli/156043.aspx BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA

Mr. sc. Gorana Lipnjak dipl. ing. kem. tehn. Zagreb, Hrvatska glipnjak@gmail.com Diplomirala je i magistrirala na Kemijsko tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Radni vijek provela u kompaniji Ericsson Nikola Tesla d.d. radeći na razvojnim poslovima u kemijskom odjelu, nakon toga kao rukovoditeljica kemijskog odjela sa sedam razvojno tehnoloških laboratorija. Znanstvenik na razvojnom projektu novih tehnologija u području elektroničke tehnologije. Objavila je niz stručnih istraživačkih radova na međunarodnim i domaćim konferencijama i skupovima. 1990. g. imenovana je kompanijskim menadžerom za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu te članom integriranog sustava upravljanja kompanije te rukovoditeljicom Odjela zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. I na području

M&S 14 (2019) 326

zaštite zdravlja i sigurnosti objavila je niz stručnih radova uz brojna predavanja. Aktivan je član nekoliko udruga iz područja osiguranja kvalitete i zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. Auditor za sustave upravljanja kvalitetom prema normi ISO 9001:2015, zaštitom okoliša prema normi ISO 14001:2015 te zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu prema normi OHSAS 18001:2007. Dobitnica nagrade Republike Hrvatske za životno djelo u području zaštite na radu 2017. g. Dobitnica Povelje za poseban doprinos u edukaciji i promociji kvalitete od Hrvatskog društva za kvalitetu u 2018. godini. BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR Gorana Lipnjak, Mr Sc (chem) Graduated from the Faculty of Chemical Technology in Zagreb. Working life spent in the Company - Ericsson Nikola Tesla working on development activities in the Chemistry Department, then as head of the chemical department with seven development and technology labs. A scientist at the development project of new technologies in the field of electronic technology. She has published several research papers in international and national conferences and meetings. 1990. was appointed as the company's manager of health and safety at work and Article integrated management system of the company and head of the Department of health and safety at work. And in the area of occupational health and safety has published several works with numerous lectures. She is an active member of several associations in the field of quality assurance and health and safety at work. Auditor for quality management systems according to ISO 9001, Environmental ISO 14001 and health and safety at work according to OHSAS 18001 certified. Winner of the Republic of Croatia Award for Life Work in the Field of Safety at Work in 2017, Winner of the Charter for Special Contribution to Education and Promotion of Quality by the Croatian Society for Quality in 2018.

M&S 14 (2019) 327

35 Bosnian language

Professional paper Nerkez Redžić

UPRAVLJANJE PROCESIMA NA REALIZACIJI INVESTICIONIH PROJEKATA Sažetak U članku je opisano upravljanje procesima na realizaciji investicionih projekata. Realizacija investicionih projekata obavlja se kroz više povezanih procesa. Potrebni procesi su prepoznati i definisani, utvrđen je redoslijed i međusobne veze procesa tako da funkcionišu kao jedinstven sistem. Dodijeljene su odgovornosti i ovlaštenja za svaki proces pojedinačno. Utvrđeni su kriteriji, metode mjerenja i indikatatori performansi za procese. Primjena procesnog pristupa omogućava poboljšanje procesa zasnovano na vrednovanju podataka i informacija i ostvarenje ciljeva kvaliteta, zaštite okoline, zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. Upravljanje procesima i cijelim sistemom ostvaruje se primjenom ciklusa ''planiraj-uradi-provjeri-djeluj'' sa fokusiranjem na razmišljanje zasnovano na riziku. Projektna organizacija planira i radi identifikaciju, procjenjivanje i umanjenje rizika vezanih za usaglašenost proizvoda i zadovoljstvo investitora i krajnjeg korisnika. Klju čne riječi: Investicioni projekat, indikatori performansi, odgovornost i ovlaštenja, procesni pristup, rizici.

PROJECT MANAGEMENT ON INVESTMENT PROJECT REALISATIO N Abstract The article describes the management of processes on implementation of investment projects realization. Implementation of investment is carried out through several interrelated processes. The necessary processes are recognized and determined, the sequences and interactions of the processes are determined so that they work as a unique system. They have been assigned responsibilities and authorities for each process individually. Criteria, methods of measurements and performance indicators for processes were determined. The application of the process approach enables the improvement of the process based on evaluation of data and information and achievement of the goals of quality, environmental protection and protection of occupational health and safety at work. Managing processes on the whole system is achived by applying a ’’plan-do-check-act cycle’’ with focus on risk-based thinking. The project organization plans and works to identify, access and mitigate the risks associated with product compliance and the satisfaction of investors and and-users. Key words: Investment project, performance indicators, process approach, resposibility and authority, risks.

M&S 14 (2019) 328

UVOD Investicioni projekti su poduhvati koji su orijentisani na izgradnju objekata, postrojenja od privrednog značaja, rekonstrukciju ili sanaciju postojećih objekata kao i postrojenja, uvođenju nove ili sanaciju postojeće opreme. Investicioni projekti su projekti velike vrijednosti i velikog značaja. Za njihovu realizaciju raspisuju se tenderi, često i međunarodni. Nameće se pitanje - kakve su to organizacije kojim se može dodijeliti posao na realizaciji investicionog projekata? Odgovor na ovo pitanje praktično daje investitor/korisnik u tenderu za realizaciju projekta. Da bi dobila posao organizacija mora da zadovoljava uslove tražene tenderom. Bez obzira na opšte i posebne tenderske uslove za pojedine projekte, za organizacije koje mogu da rade na realizaciji investicionih projekata općenito se može reći da su to renomirane organizacije koje imaju:

1) Kompetentne i svjesne uposlenike za rad na takvim projektima Uposlenici koji obavljaju poslove pod nadzorom organizacije moraju biti kompetentni za poslove koje obavljaju u smislu odgovarajućeg obrazovanja, obuke i iskustva. Takođe, uposlenici koji obavljaju posao pod kontrolom organizacije moraju biti svjesni politike integralnog sistema upravljanja organizacije, ciljeva, svog doprinosa i posljedica neusaglašenosti sa zahtjevima integralnog sistema upravljanja.

2) Znanje Znanje organizacije je znanje koje je specifično za organizaciju, koje se stiče kroz iskustvo i koristi se da bi se ostvarili ciljevi organizacije. Zasniva se na internim i eksternim izvorima. Interni izvori su: iskustvo sa uspješnih projekata, znanja stečena iskustvom, skupljanje i dijeljenje nedokumentovanog znanja, lekcije naučene na greškama, rezultati poboljšanja u procesima. Eksterni izvori su: stručna literatura, zakoni, standardi, seminari, prikupljena znanja od poslovnih partnera, kupaca i isporučilaca.

3) Dokumentacija Dobro organizovana i odgovarujuće dostupna arhiva organizacije je od najvećeg značaja za rad organizacije. Dokumentacija uspješno zavšenih projekata i posebno dokumentacija dizajna, dokumentacija integralnog sistema upravljanja, tenderi, ponude, ugovori, komercijalna dokumentacija, poslovna korespodencija, zakoni, standardi i ostala dokumentacija je neprocjenjiva pomoć uposlenicima u svakodnevnom radu.

4) Infrastruktura Neohodna je za funkcionisanje procesa i može obuhvatati zgrade i prateće komunalije, opremu uključujući hardver i softver, sredstva transporta, informacione i komunikacione tehnologije.

5) Finansijski potencijal Organizacija realizuje projekte sukladno svom finansijskom potencijalu. Svaki zaostatak u dotoku novca pri realizaciji projekta može izazvati velike probleme. Nedovoljno novca na realizaciji projekta rezultira kašnjenjima , gubicima, nekad čak i prekidom ugovora.

6) Reference Organizacija bez dokaza da je uspješno realizovala iste ili slične projekte ili da je uspješno realizovala onoliko istih ili sličnih projekata koliko je zahtjevano tenderom, ne može proći osnovne kriterije pri dodjeli posla. Pri realizaciji investicionih projekata optimalno je koristiti procesni pristup koji uključuje ciklus ''planiraj-uradi-provjeri-djeluj'' (''plan-do-check-act'' / PDCA) i razmišljanje zasnovano na riziku. Obradom rizika i prilika uspostavlja se osnova za smanjenje negativnih efekata i ostvarivanja boljih rezultata. Organizacija planira i radi identifikaciju, procjenjivanje i umanjenje rizika vezanih za usaglašenost proizvoda i zadovoljstvo investitora/korisnika. Da bi se sigurnije i lakše postigli ciljevi projekta, potrebno je procesima projekta upravljati prije svega u okviru sistema upravljanja kvalitetom. Pregledom tematike koja se tretira u principima kvaliteta jasno je da se ona odnosi na ukupno funkcionisanje organizacije uključujući i druga gledišta koja su predmet drugih standarda. Zato ona ima univerzalan karakter koji daje i ukupnoj seriji standarda ISO 9000. To praktično znači da implementacija standarda iz serije ISO 9000 organizaciji daje mogućnost jednostavnije primjene zahtjeva i drugih standarda upravljanja koji su primjenjivi na njeno područje rada. Investicioni projekti u svojoj relizaciji zahtijevaju i druge upravljačke sisteme, posebno sistem upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu i sistem upravljanja zaštitom okoline. Integracija ova tri sistema je jednostavno logičan poslovni slijed. U jedan integrisani sistem može se uključiti i više

M&S 14 (2019) 329

upravljačkih sistema, ali ova tri se mogu smatrati osnovnim kod realizacije investicionih projekata i u cijelom članku pod ''integrisani sistem upravljanja'' (ISU) podrazumijevaju se ova tri sistema. Svaki od ova tri sistema upravljanja ima svoje specifi čne zahtjeve, ali oni imaju i zajedničke zahtjeve kao što su poznavanje konteksta organizacije, uspostavljeno liderstvo, planiranje, utvrđivanje i obezbjeđenje podrške, funkcionisanje, vrjednovanje performansi i poboljšavanje. Kod realizacije investicionih projekata posebno treba obratiti pažnju na zahtjev - vrjednovanje performansi. Organizacija mora da zna šta treba da prati i mjeri na projektu, koje su to metode i koji su to indikatori koji trebaju da se vrjednuju. Organizacija mora da prati percepciju investitora/korisnika u smislu da li su njihove potrebe i očekivanja ispunjeni. Organizacija sprovodi i interne provjere. Poželjno je da u toku realizacije projekta budu bar dvije interne provjere. Najviše rukovodstvo organizacije preispituje integralni sistem upravljanja u planiranim vremenskim intervalima. Svaki projekat organizacije treba da bude preispitan od strane najvišeg rukovodstva. Na tim preispitivanjima posebno su korisni izvještaji interne provjere na projektu. Na osnovu gore pobrojanih sedam zahtjeva moguće je tri sistema integrisati u jedan sistem. U članku je kao okvir za integraciju uzeta britanska specifikacija PAS 99:2012. Kroz specifikaciju može se prepoznati jedinstvo ovih sistema u okviru sveukupnog sistema organizacije. Glavni elementi okvira za integrisanje sistema upravljanja i za razvijanje integralnog sistema upravljanja na projektu dati su na slici: Slika 1. PAS 99:2012: Shewhart/Demingov krug kao okvir za integraciju sistema

Izvor: PAS 99/2012 UPRAVLJANJE REALIZACIJOM INVESTICIONOG PROJEKTA

Obično, investicione projekte realizuju organizacije koje pored rukovodstva u svojoj strukturi imaju: odjel nuđenja i ugovaranja, odjel dizajna, odjel realizacije i komercijalni odjel. Unutar ovakve organizacije za realizaciju ugovorenih projekata formiraju se projektni timovi kao privremene organizacione forme. Da li će organizacija rada na projektu biti funkcionalna ili projektna , ili neka vrsta matrične zavisi od vrste i veličine projekta. Dobra racionalnost se postiže ako zadatke na projektima obavljaju i članovi projektnih timova i uposlenici odjela sa precizno određenim odgovornostima i ovlaštenjima tako da organizacija može raditi na više projekata istovremeno.

M&S 14 (2019) 330

U matričnoj organizaciji projekat se realizuje kroz odjel realizacije i rukovodilac projekta je odgovoran rukovodiocu odjela realizacije. Rukovodilac projekta upravlja procesima, međusobnim vezama i međuzavisnosti procesa kao sistemom. Ovlašten je da planira, organizuje, upravlja i kontroliše projekat uključujući slijedeće funkcije: definiše projekat, vodi izradu plana upravljanja projektom, kontroliše raspodjelu zadataka, upravlja radom i zahtijeva izvršenje dodijeljenih zadataka, donosi tehničke i poslovne odluke, predlaže i urgira donošenje odluka koje nisu u domenu njegovih ovlaštenja, odgovoran je za realizaciju projekta prema odobrenom planu. Projektni tim se sastoji od rukovodioca projekta, rukovodioca ISU na projektu, glavnog inženjera projekta, rukovodioca gradilišta, glavnog komercijaliste projekta, administratora, planera i drugih članova ovisno o veličini i prirodi projekta. Po potrebi se angažuju uposlenici odjela organizacije i u određenom vremenu rade na projektu sa tačno definisanim zadacima i rokovima. PROCESI UPRAVLJANJA INVESTICIONIM PROJEKTOM Upravljanje projektima može se sagledati kroz devet područja znanja koja se koriste u većoj ili manjoj mjeri, ovisno o konkretnom projektu i to su: integracija, opseg, vrijeme, troškovi, kvalitet, ljudski resursi, komunikacije, rizici i nabava. Osnovne funkcije rukovođenja projektom definisane su kroz pet procesnih grupa i to: pokretanje projekta, planiranje projekta, izvršavanje projekta, nadzor i kontrola projekta i zatvaranje projekta. To su logički grupisani procesi za upravljanje projektima, koji se provode na raznim nivoim projektnih aktivnosti za vrijeme trajanja projekta. Nekad je izlaz iz jednog procesa ulaz za slijedeći proces, a nekad se procesi u cjelosti ili jednim svojim dijelom odvijaju paralelno. Organizacija ustanovljava procedure koje opisuju specifičan način obavljanja neke aktivnosti ili procesa pa je svaki proces opisan sa jednom ili više procedura. Koje i koliko procedura će primjenjivati na projektima, do kojih će detaljnosti ulaziti u procedurama zavisi od organizacije. Poželjno je da procedure budu što detaljnije i da imaju standardizovane obrasce kako bi se olakšao i ubrzao rad izvršilaca na projektu. PROCESNA GRUPA POKRETANJE

Potpisivanjem ugovora sa investitorom/korisnikom počinje proces pokretanja realizacije projekta. U nekim slučajevima moguće je početi sa aktivnostima na realizaciji projekta i po dobivanju pisma namjere od investitora/korisnika ukoliko se radi o poznatom i pouzdanom investitoru/korisniku koji ima uobičajno dugu proceduru potpisivanja ugovora. Tada organizacija mora izuzetno oprezno djelovati i uraditi dio aktivnosti na realizaciji projekta koje ne predstavljaju veliki rizik u smislu troškova. To se prije svega odnosi na aktivnosti odabira projektnog tima, organizacije projektnog tima, upoznavanje sa projektnom dokumentacijom, priprema dokumentacije i slično. Direktor ili zaduženo tijelo organizacije imenuje rukovodioca projekta. Na osnovu specifikacije projektnog posla, poslovnog opravdanja, ugovora, sazanja o faktorima okruženja organizacije i organizacijskih procesnih sredstava rukovodilac radi povelju projekta kao dokument koji formalno odobrava projekat. Potom identificira zainteresovane strane. Rukovodilac projekta određuje strukturu projektnog tima i imenuje članove tima. Projektni tim se upoznaje sa cjelokupnom dokumentacijom, od one nastale u procesu nuđenja i ugovaranja do povelje projekta i registra zainteresovanih strana. Svakako da je ugovor projekta najvažniji dokument koji se detaljno analizira, ali i ostala preuzeta dokumentacija nastala tokom nuđenja i ugovaranja po dobivenom ugovoru je od izuzetne važnosti za budući rad tima. Indikatori performansi su kvalitet, rokovi i troškovi. U slučaju uočene neusklađenosti pokreću se korektivne mjere što je i prilika za poboljšanje. PROCESNA GRUPA PLANIRANJE

Na osnovu dobro proučenih zahtjeva iz prethodnog procesa, rukovodilac projekta u saradnji sa članovima projektnog tima pravi plan realizacije projekta. Dijelovi plana realizacije projekta koji se tiču investitora/korisnika usaglašavaju se sa njima. Usaglašen i ovjeren plan urađen u traženom formatu odobrava direktor organizacije. Prema planu realizacije projekta projektni tim i rukovodioci odjela izrađuju detaljne planove. Zbog velikog broja podataka i realnih pogodnosti koje pružaju, detaljni planovi se rade nekim od poznatih

M&S 14 (2019) 331

softvera za upravljanje projektima. Bez obzira na složenost, rad sa određenim softverom za upravljanje projektima za uposlenike organizacije postane vremenom rutina i sve formalne aktivnosti se brzo obavljaju, ali ako investitor/korisnik zahtjeva primjenu nekog drugog softvera to se uvažava ali i usporava rad. Tada organizacija kupuje traženi softver i obučava uposilenike za rad sa njim što može prolongirati izradu plana.

U zavisnosti od prirode projekata mogu se raditi razne vrste detaljnih planova ali ovo su uobičajeni: plan trajanja i slijeda aktivnosti; plan resursa; plan osnovnih elemenata poslovanja; plan novčanih tokova; određivanje budžeta; plan dizajna; plan nabave; plan radova; plan kvaliteta; plan zaštite zdravlja i sigurnosti na radu; plan zaštite okoline; plan rizika; plan komunikacija na projektu. Izvršenje plana se prati putem izvještaja koji se dostavljaju zainteresovanim stranama u dogovorenim vremenskim intervalima – sedmičnim, dvosedmičnim ili mjesečnim, zavisno od realnih potreba na projektu. Ukoliko se uoče odstupanja od plana rukovodilac projekta je dužan poduzeti potrebne akcije. Rukovodilac projekta formuliše zadatke članovima projektnog tima. Izvršenje zadataka, kao i kontrola izvršenja odvija se prema procedurama organizacije. Planer projekta redovito ažurira plan sa svim nastalim izmjenama. Rukovodilac projekta odgovoran je za planiranje programa rada na cijelom projektu, a rukovodioci organizacionih cjelina za detaljne planove za aktivnosti pod njihovom kontrolom. Indikatori performansi su kvalitet, rokovi i troškovi. U slučaju uočene neusklađenosti pokreću se korektivne mjere što je i prilika za poboljšanje. PROCESNA GRUPA IZVRŠAVANJE

Proces dizajna Rukovodilac projekta prosljeđuje odjelu dizajna primjerak ugovora, povelju projekta, a poslije izrade i usvajanja i plan realizacije projekta. Na osnovu plana realizacije projekta odjel dizajna pravi detaljne planove izrade dizajna za razne nivoe i razne organizacione cjeline odjela. Ukoliko to projekat zahtjeva mogu se uključiti i specijalističke firme izvan organizacije. Zaduženi uposlenici odjela dizajna utvrđuju suštinske i specifične zahtjeve za ugovoreni objekt. Razmatraju funkcionalne zahtjeve i zahtjeve performansi, zakonske i regulatorne zahtjeve, primjenjive važeće standarde, informacije koje potiču iz prethodnih sličnih ugovora, potencijalne posljedice neuspjeha u radu. Posebno treba obratiti pažnju na opasnosti koje mogu proisteći iz projektnog rješenja kao takvog i okolinske aspekte tokom izgradnje i cijelog životnog vijeka objekta. Rukovodilac odjela dizajna upravlja procesom dizajna da bi se obezbijedilo da se definišu rezultati koji treba da se ostvare, da se sprovedu preispitivanja, da se sprovede verifikacija, da se sprovedu aktivnosti vezane za validaciju, da se preduzimaju sve neophodne mjere u vezi sa problemima koji se utvrđuju tokom preispitivanja ili aktivnostima verifikacije i validacije. Rukovodilac odjela dizajna, odnosno zaduženi uposlenici na projektu obezbjeđuju da izlazi dizajna ispunjavaju zahtjeve ulaza, da budu adekvatni za sljedeće procese, da obuhvataju ili se pozivaju na zahtjeve za monitoring i kriterije za prihvatanje i da specificiraju karakteristike objekta koje su suštinske za predviđenu namjenu objekta i njegovo bezbjedno korištenje tokom cijelog životnog vijeka. Objekat mora zadovoljavati sve zahtjeve vezano za uticaj na okolinu. Postoji veliki broj razloga zbog kojih su dokumenti dizajna često podložni izmjenama, kao što su: izmjene koje nastaju pri ovjeri investitora/korisnika; izmjene nastale zbog dodatnih zahtjeva investitora/korisnika; izmjene nastale izmjenom ulaznih dokumenata dizajna; izmjene nastale u toku izgradnje objekta i slično. Zaduženi uposlenici odjela dizajna zajedno sa projektnim timom identifikuju, preispituju i upravljaju izmjenama kako bi se obezbijedilo da nema negativnih uticaja na usaglašenost sa zahtjevima. Organizacija, odnosno odjel za dizajn i projektni tim čuva svu potrebnu dokumentaciju o ulazima dizajna, o aktivnostima validacije i verifikacije, o izlazima dizajna, o izmjenama dizajna, rezultatima preispitivanja, odobravanju izmjena i mjerama za sprječavanje štetnih uticaja. Pravovremena distribucija izmijenjenih i ovjerenih dokumenata dizajna je od izuzetne važnosti. Indikatori performan su kvalitet, rokovi i troškovi i drugi specifični indikatori vezano za prirodu projekta. U slučaju uočene neusklađenosti pokreću se korektivne mjere što je i prilika za poboljšanje.

M&S 14 (2019) 332

Proces nabave Proces počinje u komercijalnom odjelu preuzimanjem zahtjeva za nabavku. U skladu sa planom nabave glavni inženjer i glavni komercijalista projekta inoviraju upite za ponude za proizvode i usluge kako bi organizacija mogla izvršiti pravilan izbor isporučilaca odnosno podugovarača. Ponude se traže samo od podobnih isporučilaca i podugovarača. Organizacija formira i održava listu podobnih isporučilaca i podugovarača u skladu sa internim procedurama. U nekim slučajevima investitor/korisnik definiše u ugovoru listu podobnih isporučilaca/podugovarača. Glavni inženjer projekta vrši tehničku, a glavni komercijalista komercijalnu evaluaciju prispjelih ponuda i prave temeljitu analizu. Na osnovu ovih stručnih analiza rukovodilac projekta, rukovodilac odjela realizacije i direktor organizacije donose odluku o najpovoljnijem ponuđaču. Rukovodilac projekta, glavni inženjer i glavni komercijalista na osnovu odluke o izboru isporučioca/podugovarača sačinjavaju prijedlog ugovora koji osim tehničkih, komercijalnih i pravnih klauzula sadrži i sve potrebne zahtjeve iskazane u standardima ISO 9001:2015, ISO 14001:2017, ISO 45001:2017. Poslije usaglašavanja, sa odbranim isporučiocem/podugovaračem potpisuje se ugovor. U skladu sa potpisanim ugovorom glavni inženjer projekta i glavni komercijalista projekta redovito vrše periodičnu provjeru stepena gotovosti. Preuzimanje proizvoda vrši se u fabrici proizvođača. Preuzimanje proizvoda obavljaju stručna lica iz organizacije, a nekad i neovisna inspektorska firma. Prijem proizvoda vrši se u skladu sa relevantnim međunarodnim standardima. Ukoliko se uoče odstupanjima od ugovorene specifikacije, pokreće se provođenje korektivnih mjera. Za ispravne preuzete proizvode izdaje se nalog za otpremu i proizvodi se transportuju na skladište organizacije. Pristigli proizvodi se kontrolišu i potom skladište. Za proces nabave odgovoran je rukovodilac komercijalnog odjela. Za pojedine aktivnosti unutar ovog procesa odgovorni su glavni projektant, rukovodilac odjela uposlenika zaduženog za prijem opreme, rukovodilac projekta, glavni komercijalista, rukovodilac ISU. Indikatori performansi su kvalitet, rokovi i troškovi i drugi specifični indikatori ovisno o prirodi onoga što se nabavlja.

Proces izgradnje Proces počinje odlukom o formiranju gradilišta. Rukovodilac gradilišta pravi plan uređenja gradilišta. Plan dostavlja rukovodiocu projekta kako bi proveo usaglašavanje plana sa drugim odjelima organizacije. Usaglašen plan ovjerava rukovodilac odjela realizacije. Na osnovu usaglašenog i ovjerenog plana pristupa se obezbjeđenju svih neophodnih sredstava za funkcionisanje gradilišta. Važno je napomenuti obezbjeđenje svih sredstava neophodnih za nesmetano funkcionisanje sistema zaštite zdravlja i sigurnosti na radu i sistema zaštite okoline. Na osnovu ugovornih specifikacija, podjele posla i odgovarajuće projektne dokumentacije rukovodilac gradilišta traži ponude i sa najpovoljnijim ponuđačima sklapa ugovore za izvođenje radova. Po završetku radova provode se kontrole i provjera usaglašenosti sa planom. Po dobivanju svih potrebnih dozvola gradilište se zvanično otvara. Rukovodilac gradilišta u skladu sa planom realizacije ugovora uvodi odabrane podizvođače u posao. Svi podizvođači treba da inoviraju svoje planove i dostave detaljne planove za svoj dio posla. Rukovodilac gradilišta treba da ih uskladi sa planom realizacije projekta i dostavi rukovodiocu projekta. Rukovodilac gradilišta ili od njega ovlašten uposlenik dužan je da vodi svakodnevno dnevnik svih radova i ostale dokumente zahtjevane lokalnim zakonodavstvom. Svi podizvođači na gradilištu obavezni su da vode dnevnik radova. Nadzorni inženjeri su dužni da pregledaju i ovjeravaju te dnevnike svakodnevno ili u vremenskim intervalima naznačenim u detaljnom planu izvođenja radova. U slučaju odstupanja od plana izvođenja radova nadzorni inženjeri su dužni da poduzmu odgovarajuće korektivne mjere i o tome obavijeste rukovodioca gradilišta. Izlaz iz procesa je izgrađen objekat spreman za ispitivanje i puštanje u funkciju. Indikatori performansi su kvalitet, rokovi i troškovi i drugi specifični indikatori ovisno o prirodi i veličini procesa izgradnje. U slučaju uočene neusklađenosti pokreću se korektivne mjere što je i prilika za poboljšanje.

M&S 14 (2019) 333

PROCESNA GRUPA NADZORA I KONTROLA

Proces nadzora i kontrola provodi se tokom cijelog trajanja projekta na svim lokacijama na kojima se obavljaju projektne aktivnosti. Indikatori performansi, odnosno pokazatelji ostvarenja opštih ciljeva stalno se prate. Provođenja kontrole radova na gradilištu redovno se vrši od strane izvođača radova i organizacije i od strane investitora/korisnika. Poslije završetka svih radova na objektu/objektima pristupa se pripremi ispitivanja i puštanje u funkciju. Ispitni tim dužan je da pripremi prijedlog plana ispitivanja zajedno sa ispitnim protokolima. Rukovodilac gradilišta plan dostavlja investitoru/korisniku na ovjeru. Ova ispitivanja su najznačajnija i najkompleksnija. Tim za ispitivanje je obavezan da se pridržava uputstva za ispitivanje data standardima i uputstvima proizvođača opreme i da popunjava ispitne protokole za svu opremu ispitanu tog dana. Sve uočene nedostatke izvođači su dužni da otklone u najkraćem mogućem roku. Ako se uoči neki nedostatak u dizajnu odmah se obavještava odjel koji vrši izmjene ali se obavještava i rukovodilac ISU na projektu. Za uočene bilo kakve vrste neusklađenosti izdaju se nalazi o neusklađenosti kojim se pokreću korektivne mjere. Po završetku ispitivanja popunjava se i sitematizira sva ispitna dokumentacija, otklanjaju se uočeni nedostaci i pristupa funkcionalnoj probi objekta/objekata. Po uspješnom ispitivanju i funkcionalnoj probi, kupcu se upućuje zahtjev za preliminarni certifikat. Odgovorna osobe su rukovodilac integralnog sistema upravljanja na projektu, rukovodilac projekta, rukovodilac gradilišta i rukovodilac ispitnog tima. PROCES GRUPA OKONČANJA PROJEKTA

Proces počinje uručivanjem preliminarnog certifikata o prijemu objekta od strane investitora/korisnika. Rukovodilac projekta zajedno sa glavnim inženjerom projekta i rukovodiocem gradilišta pravi plan otklanjanja uočenih nedostataka navedenih u zapisniku o preliminarnom prijemu objekta. Uočeni nedostaci se otklanjaju u predviđenom roku. Odjel dizajna radi izvedbenu dokumentaciju i unosi sve izmjene nastale tokom izvodjenja radova. Po završetku kompletna dokumentacija realizacije projekta arhivira se u arhivi organizacije na uređen način koji omogućava jednostavan pristup ovlaštenim uposlenicima. Garantni period izgrađenog objekta počinje dobivanjem preliminarnog certifikata o prijemu. U garantnom periodu se otklanjaju primjedbe investitora/korisnika i prati rad objekta. Eventualni nedostaci se otklanjaju u najkraćem mogućem roku. Prije samog završetka garantnog perioda pozivaju se predstavnici investitora/korisnika na završni prijem objekta. Po uspješnom završnom prijemu organizacija dobiva certifikat o završnom prijemu i predaje investitoru/kupcu izvedbenu dokumentaciju u traženom formatu. Uobičajeno je da se dokumentacija dizajna predaje u hard kopijama i elektronskom obliku, a nekad i cjelokupna dokumentacija generisana tokom realizacije projekta. Na kraju se na nivou organizacije formira privremeno tijelo sastavljeno od rukovodilaca na projektu i specijalista tehničke, ekonomske i pravne struke. Zadatak tog tijela je: da sistematizuju tehničku, komercijalnu i pravnu dokumentaciju projekta; da provjere da li su sve obaveze izmirene prema isporučiocima opreme, podizvođačima i državnim institucijama; da provjere da li ima neriješenih obaveza prema državnim institucijama, posebno carinama; da provjere valjanost aktivnosti oko zatvaranja gradilišta i da zatvore račun projekta. Po završetku ovih aktivnosti rukovodilac projekta, uz asistenciju svojih saradnika, pravi finalni izvještaj o relizaciji projekta. Odgovorni za ovaj proces su rukovodilac projekta, rukovodilac gradilišta i glavni projektant projekta, svaki u svom domenu posla. Indikatori ostvarenja performansi su kvalitet, rokovi, troškovi kao i specifični indikatori koji su svojstveni prirodi projekta i samom procesu. U slučaju uočene neusklađenosti pokreću se korektivne mjere što je i prilika za poboljšanje.

M&S 14 (2019) 334

ZAKLJU ČAK

Investicioni projekti su poduhvati od izuzetnog značaja za investitora/ korisnika a nekad i za lokalnu zajednicu, pa i šire. Organizacija kojoj je dodijeljen posao realizacije investicionog projekta ima veliku odgovornost da udovolji svim postavljenim zahtjevima. Zato organizacija mora biti izuzetno dobro organizovana sa kompetentnim i svjesnim kadrovima, potrebnim znanjem i sredstvima neophodnim za rad. Da bi se sigurnije i lakše postigli ciljevi projekta, potrebno je procesima projekta upravljati prije svega u okviru sistema upravljanja kvalitetom koji ima univerzalne principe i organizaciji daje mogućnost jednostavne primjene i drugih upravljačkih standarda. Obzirom na prirodu investicionih projekata za organizaciju koja ih izvodi, prioritetni upravljački sistemi su sistem upravljanja okolinom i sistem upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu. Ova tri sistema racionalno je integrisati u jedan – integrisani sistem upravljanja. Za integraciju sistema upotrebljena je britanska specifikacija PAS 99:2012 koja integriše sisteme na bazi sedam istih zahtjeva. Važnost ova tri sistema je velika i pri realizaciji i kasnije, tokom životnog vijeka investicije. Realizaciju investicionih projekata treba bazirati na sistemskom pristupu koji podrazumijeva identifikaciju, razumjevanje i upravljanje sistemom međusobno povezanih procesa jer je jednostavnije rad na projektu podijeliti na više procesa gdje je lakše utvrditi i odgovornosti i ovlaštenja, lakše kontrolisati sve bitne parametre i brže uočiti i djelovati na eventualne neusklađenosti, te pokretati korektivne mjere. U članku su opisane procesne grupe na realizaciji investicionog projekta sa određenim redoslijedom i međuvezama. Naglašen je značaj vrjednovanja performansi, od praćenja i mjerenja, analiza i vrjednovanja, zadovoljstva kupca do internih provjera i preispitivanja od strane rukovodstva. Realizacija investicionih projekata opisana je kroz: procesnu grupu pokretanje projekta, procesnu grupu planiranje projekta, procesnu grupu izvršenja projekta, procesnu grupu nadzora i kontrole projekta i procesnu grupu okončanje projekta. Procesna grupa izvršenje projekta sastoji se iz tri procesa –proces dizajna, proces nabave i proces izgradnje. LITERATURA

[1] Zaimović, D., Brdarević, S., Jašarević, S.: Modificirana metoda PMBOK-a aritmeti čkih sredina za mjerenje kvaliteta procesa investicionog projekta, Naučno-stručni skup Quality 2015.,10-12juni 2015. Neum Bosna i Hercegovina. [2] Redžić, N.: Upravljanje sistemom kvaliteta u realizaciji investicionih projekata, Naučno-stručni skup Quality 2017., 17-19 maj 2017. Neum Bosna i Hercegovina. [3] Taradi, J.,Nikolić, V.,Galjak M.: Značaj projektnog menadžmenta za menadžment sigurnosti, 13th International Conference Management and Safety, Ohrid Macedonia, June 15th and 16th, 2018. [4] Project Management Institute: Znanje o upravljanju projektima (Vodi č kroz PMBOK) četvrto izdanje, Mate d.o.o. Zagreb [5] Milekić, M., Bobrek, M.: Integrisani menadžment sistemi, Naučno-stručni skup Quality 2015.,10-12juni 2015. Neum Bosna i Hercegovina.

Norme • BAS EN ISO 9001:2015, Sistem upravljanja kvalitetom-Zahtjevi • BAS EN ISO 14001:2017, Sistem okolinskog menadžmenta-zahtjevi sa upustvom za korištenje • ISO/FDIS 45001:2017(E) Uccupational health and safety management systems-Requirements

with guidance for use • BSI PAS 99:2012, Specification of common management system requirements as a framework

for integration Internet

• CQS –ISO 45001:2018 Standard Interni dokumenti Energoinvest IEE

• Priručnik • Procedura upravljanja projektom • Procedura planiranja na projektu • Procedure izrade dizajna

M&S 14 (2019) 335

• Procedura nabave • Procedura formiranje gradilišta i izgradnja • Procedura okončanja projekta

BIOGRAFIJA AUTORA

Nerkez Redžić, dipl. el. ing. Sarajevo, Bosna i Hercegovina nerkezr@yahoo.com

Diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Dugi niz godina radio u organizacijama poslovnog sistema Energoinvest Sarajevo, a od 1996. godine u Inženjeringu za elektroenergetiku. Sistemima upravljanja bavi se od 1998. godine i radio na uvođenju sistema upravljanja kvalitetom, sistema upravljanja zaštitom okoline i sistema upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu. Radio kao auditor za ova tri sistema, rukovodio sistemima upravljanja na projektima u fazi izgradnje, obavljao evaluaciju drugih kompanija, radio kao konzalter i obavljao funkciju predstavnika rukovodstva za integralne sisteme upravljanja. Pripremao i kontrolisao kompletnu dokumentaciju integralnog sistema upravljanja mnogih međunarodnih projekata. Dodatno obrazovanje sticao na brojnim seminarima u zemlji i inostranstvu posebno iz oblasti upravljanja kvalitetom, upravljanja zaštitom okoline i upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu. Radio na investicionim projektima u velikom broju zemalja Evrope, Azije i Afrike. Učesnik više naučno-stručnih skupova i autor nekoliko stručnih članaka. BIOGRAPHY OF THE AUTHOR Nerkez Redžić Dipl.El-ing Graduated from the Faculty of Electrical Engineering, University of Sarajevo. For many years he worked in the organizations of the business system Energoinvest Sarajevo, and since 1996 in the Electrical Power Engineering. The management systems have been working since 1998 and have been participating on the introduction of quality management systems, environmental management systems and occupational health and safety management systems. He worked as an auditor for these three systems, managed project management systems in the construction phase, conducted an evaluation of other companies, worked as a consultant and acted as a management representative for integrated management systems. He prepared and controlled the complete documentation of an integral management system for many international projects. Additional education has been received at numerous seminars in the country and abroad, especially in the area of quality management, environmental management and occupational health and safety management systems. He worked on investment projects in a large number of countries in Europe, Asia and Africa. Participant of several scientific-expert meetings and author of several professional articles.

M&S 14 (2019) 336

36 Serbian language

Preliminary communication

Miliša Todorovi ć, Selma Hadžić, Snežana Živković, Nermin Haznadarević

ZAŠTITA NA RADU U BOSNI I HERCEGOVINI Sažetak Zaštita na radu je veoma značajan faktor koji treba da poveća kvalitet života svakog radnika. Osnovni preduslov za stvaranje sigurnog okruženja polazi od potrebe usvajanja Zakona koji se bavim problematikom zaštite na radu. Federalni dio Bosne i Hercegovine je u fazi donošenje osnovnog zakona o zaštiti na radu koji se bazira na Evropskoj direktivi 89/391. Konačna verzija nacrta Zakona o zaštiti na radu je prošla parlamentarnu proceduru i očekuje se njegovo usvajanje. Sama činjenica da se u Federaciji Bosni i Hercegovini i dalje primjenjuje zakon iz 1991.godine pri čemu su kaznene odredbe u istom izražene u starom jugoslovenskom dinaru dovoljno govori o tome koliko je bitno usvajanje ovog zakona. Predmet istraživanja u ovom radu će biti predložena zakonska rješenja i njihovo poređenje sa zakonskim rješenjima u Republici Srbiji i Republici Hrvatskoj. Tom prilikom ćemo dati i neka razmišljanja o postojećim zakonskim rješenjima. Polazna hipotezu predstavlja stav da bez savremenih zakonskih propisa ne možemo govoriti o stvaranju sigurnog okruženja za rad. U radu je korištena deskriptivna metoda uz proučavanje dostupne literature, kako domaće tako i inostrane.. Klju čne riječi: organizaciona kultura, povrede na radu, zakon, zašita na radu.

SAFETY AT WORK IN FEDERATION BOSNIA AND HERCEGOVINA Abstract Safety at work is a very significant factor that should increase the quality of every employee's life. The main preconditions for creating safe environment comes from the need to adopt the Law which deals with the occupational safety issues. The federal part of Bosnia and Herzegovina is in the phase of adoption of the basic law on safety at work which is based on the European directive 89/391. The final version of the draft of the Law on safety at work has passed the parliamentary procedure and his adoption awaits. The fact that in the Federation of Bosnia and Herzegovina law from 1991 is still being applied, whereby the penal provisions in the same are still in old Yugoslav dinars says enough about how important the adoption of this law is. The research topic in this study will be the proposed legal solutions and their comparison to the legal solutions in Republic of Serbia and Republic of Croatia. On that occasion we will give some our opinions about the existing legal solutions. The starting hypothesis represents the attitude that without the modern legal regulations we cannot talk about the creation of safe work environment. Descriptive method along with studying of the available literature, both domestic and foreign, is used in this study.. Key words: organizational culture, workplace injuries, occupational safety, law

M&S 14 (2019) 337

UVOD Ekonomija svake zemlje se svakodnevno suočava sa brojnim izazovima što se u potpunosti preslikava i na način funkcionisanja svih poslovnih organizacija. Promijene su sastavni dio svakodnevne aktivnosti svih organizacije i nije nepoznata činjenica da danas organizacije moraju trčati da bi stojale u mjestu. Ova konstatacija na najbolji način odslikava intenzitet promena. (Živković, S., Todorović, M., Markič, M. (2011). U svakom društvenom uređenju, od davne prošlosti pa do današnjih dana, razvijaju se različite vrste društvenih odnosa. Svi ovi odnosi čine jedinstven sistem društvenih odnosa. Posmatrajući razvoj društvenih odnosa kroz historiju možemo zaključiti da se na određenom stepenu razvoja javlja potreba za definisanjem određene pravne regulative koja će uređivati ove odnose. Todorović, M., Živković, S., Spremo, G. (2014). Formiranje „pravila igre“ kroz donošenje određenih zakona i podzakonskih akata se veoma često definiše kao jedini put u procesu stvaranja predvidivog okruženja. Ovakav pristup možemo sagledavati kroz sve sfere privredne delatnosti. Ovakav pristup je od presudne važnosti kada još uvijek u postojećim društvenim okolnostima kod velikog broja zemalja ne postoji odgovarajući stepen organizacione kulture koja predstravlja značajan faktor u procesu stvaranja preduslova za promijenu načina razmišljanja i postupanja. U vremenu kada su tehnički sistemi na oruđima za rad napredovali, kada postoji jasna obaveza i projektanata i proizvođača oruđa za rad, kada govorimo o bezbjednosnim aspektima oruđa za rad, moramo tragati za novim načinima koji će nam omogućiti smanjivanje broja povreda na radu. Mnogo više treba da radimo na kreiranju odgovarajuće bezbjednosne kulture koja treba da pomogne jasnijem razumijevanju uloge svakog pojedinca u procesu stvaranja sigurnog okruženja za rad. Bez jasne percepcije da je radnik u velikoj mjeri odgovoran za svoj siguran rad, ne možemo očekivati veliki pomak u procesu smanjivanja broja smrtnih i teških povreda na radu. (Todorović, M., Hadžić, S., Živković, S., 2018) Zaštita na radu u svakom slučaju ne predstavlja neku vrstu izuzetka od ovakvog načina razmišljanja. Još davno je uočeno da se samo kroz jasna pravila i njihovo jedinstveno tumačenje mogu stvoriti preduslovi za siguran rad. Posmatrajući teritoriju bivše Jugoslavije kreiraju se propisi kao što su Zakon o inspekciji rada iz 1921. godine, Zakon o zaštiti radnika iz 1922. godine, Zakon o socijalnom osiguranja radnika i dr. Uvođenjem samoupravljanja javljaju se dva osnovna zakona - o radnim odnosima i o javnim službenicima. Protokom vremena dolazi sve više do rasta i razvoja, kako tehnike tako i tehnologije. Polazeći od stepena razvoja tehnike i tehnologije, stvoreni su ozbiljni preduslovi za smanjivanje broja povreda na radu. U današnjem vremenu sveopšteg korišćenja internet tehnologija, otvorenih tržišta, kako domaćih tako i međunarodnih, sve veći broj učesnika učestvuje u tržišnoj utakmici. U takvim uslovima sve veći broj tržišnih igrača doprinosi stvaranju uslova u kojima materijalni resurs sve više nije presudan u procesu unapređivanja poslovnih potencijala svake organizacije. Savremene organizacije se sve više okreću prema internim procesima u samoj organizaciji kao načinu za povećanje vlastite produktivnosti. Bolje interno organizovanje, razumijevanje funkcionisanja organizacije, doprinosi smanjenju troškova a samim tim i povećanoj produktivnosti i profitabilnosti. Sve nam to ukazuje da današnje vrijeme karakterišu značajne promijene u kratkom vremenu. U današnje vrijeme organizacije moraju trčati da bi stajale na mjestu (Todorović i Živković, 2010). Šta je to što opredeljuje da se određeni radnik ponaša na određeni način, šta rukovodi njegovim ponašanjem, šta je to sistem vrijednosti koji generiše određeni vid ponašanja prilikom obavljanja određenih radnih aktivnosti, na koji način se vrši prilagođavanje pojedinačnih sistema vrijednosti prema kolektivnom sistemu vrijednosti same organizacije? Sve su to pitanja i dileme kojima se bavi organizaciona kultura. (Živković, S., Todorović, M., (2014) Posmatrajući naše neposredno okruženje moramo konstatovati da i ako postoje korektni Zakoni koji se bave zaštitom na radu i relativno dobra podzakonska regulativa, ne postoji jasan trend smanjivanja broja i težine povreda na radu. Analizirajući navedeni problem na taj način dolazimo do samog radnika i njegovog odnosa prema svom poslu, prema svojoj zaštiti, kao jednom značajnom faktoru koji doprinosi stvaranju preduslova za nastanak povreda na radu. Najčešće je to subjektivna odgovornost radnika iako je stvarnost često potpuno drugačija. Polazeći od činjenice da su brojne poslovne aktivnosti kompleksne i da se ne mogu u potpunosti predvidjeti, svi detalji na osnovu kojih bi se obavila odgovarajuća obuka za bezbedan rad, dolazimo i do situacije u kojoj radnik treba da reaguje na odgovarajući način kada da se suoči sa nekom nepoznanicom koja mu može ugroziti život. Način njegovog reagovanja, njegove percepcije okruženja i njegovog odnosa prema nepoznatom, stvara preduslove za dešavanje ili izbjegavanje povreda na radu. Zbog svega toga neophodno je mnogo više raditi na organizacionoj kulturi

M&S 14 (2019) 338

radnika kao procesu koji stvara pretpostavke za izbegavanje povreda na radu. Federacija Bosna i Hercegovina, kao dio Bosne i Hercegovine, nažalost, još uvijek nije donijela Zakon koji bi se bavio problematikom zaštite na radu i stvaranjem boljih i sigurnijih uslova za rad radnika. Analizirajući postojeću situacija dolazimo do apsurda da je u ovom djelu Bosne i Hercegovine na snazi Zakon o zaštiti na radu iz 1991.godine (dodati službeni glasnika). Kada tome dodamo i činjenicu da su kaznene odredbe u „jugoslovenskim dinarima“, jasno je kako kaznena politika može da se primijenjuje u takvim okolnostima. Bosna i Hercegovina jeste tvorevina tri zasebne cijeline: Federacija Bosna i Hercegovina, Distrikt Brčko i Republika Srpska. U preostalim djelovima Bosne i Hercegovine, Distriktu Brčko i Republici Srpskoj, donijeti su moderni Zakoni koji se bave problematikom zaštite na radu. U Republici Srpskoj postoji Zakon o bezbjednosti i zdravlju na radu iz 2008. godine (Službeni glasnik Republike Srpske br.01/2008 i 13/10). U Disriktu Brčko, na snazi je Zakon o sigurnosti i zaštiti zdravlja radnika iz 2013.godine. Oba ova zakonska akta su usklađena sa Evropskom direktivom 89/391 koja predstavlja temelj za uređivanje oblasti zaštite na radu. METODE U izradi rada je korišćena deskriptivna metoda proučavanja dostupne literature. U radu smo analizirali aktuelni nacrt Zakona o zaštiti na radu koji je u završnoj fazi usvajanja sa osvrtom na postojeća zakonska rešenja u toj oblasti iz zemalja u neposrednom okruženju. ZAŠTITA NA RADU Zaštita na radu predstavlja jednostavan i najsloženijih funkcija u organizaciji procesa rada. (Živković, S, Ilić-Krstić, I, Todorović, 2013). Zaštita na radu je veoma značajna oblast društvenog života. Jasno je da je čovek oduvijek težio da svoje aktivnosti obavlja na način koji će mu omogućiti sigurnost. Tokom razvoja ljudske civilizacije, zaštita na radu prolazi kroz različite faze. U prvoj fazi nije imala nikakav poseban značaj zbog društvenog uređenja, uloge države i stepena razvijenosti radne snage. Protokom vremena, uz sve aktivnije uključivanje države u odnose između radnika i poslodavaca, postepeno se mijenja uloga i značaj zaštite na radu. Sama spoznaja da povrede na radu stvaraju ogromne troškove koji se negativno odražavaju kako na poslodavca i radnika tako i na državu, dovoljan su razlog za značajniju ulogu zaštite na radu. U tom smislu, izrada i usklađivanje normativnih akta iz oblasti zaštite na radu jeste potreban uslov. (Todorović, M., Živković, S., Haznadarević, L., 2018). Da li to znači da je i dovoljan uslov za stvaranje sigurnog okruženja za rad? Ukoliko pogledamo zvanične statistike nismo sigurni da postoje pozitivni pomaci po tom pitanju i kod država koje imaju donešene zakone koji se bave zaštitom na radu u skladu sa evropskim normama već duži niz godina. Ukoliko se vratimo mnogo godina i vijekova unazad možemo vidjeti po brojnim dokumentima i predmetima da je oblast bezbijednosti i zdravlja na radu uvijek bila prisutna u društvenom životu. U nekim periodima je njen značaj bio veći a u nekim manji. Bez obzira o kome periodu se radi jasno je da se protokom vremena postepeno poboljšavao položaj radnika. U prvoj fazi je to bilo kroz postepeno organizovanje rada na način da se ljudska snaga sve manje troši i da se zamjeni gde je god je to moguće. Narednu fazu karakteriše izrada oruđa za rad koja sa svojim konstruktivnim karakteristikama smanjuju mogućnost dešavanja povreda na radu. Treće razdoblje se odnosi na postepeno uključivanje svih činilaca jedne organizacije u stvaranje što bezbijednijih uslova za rad. U tom smislu su se kroz istoriju javljala određene normativne aktivnosti koje su se protokom vremena razvijala i kroz određene zakonske i podzakonske akte nastojale da stvore uslove rada u kojima će biti što manje povreda na radu. Većina zemalja našeg okruženja je donijela nove zakone koji regulišu oblast bezbijednosti i zdravlja na radu i oni su velikim djelom usaglašeni sa normativnim aktima Evropske Unije kojoj teže sve zemlje regiona. Zakon definiše ovu oblast a brojna podzakonska akta (pravilnici, uredbe i sl.) na precizniji način definišu sve privredne oblasti. (Živković, S., Todorović, M., Markič, M. 2011) Jedna od prvih definicija povreda na radu datira iz 1884. godine i vezan je za postupak uvođenja osiguranja u slučaju nesreće na poslu. Zdravstveno pravna služba socijalnog osiguranja Njemačke određivala je povredu na radu kao tjelesno ili psihičko oštećenje zdravlja koje je nastalo u tokom jedne

M&S 14 (2019) 339

radne smjene djelovanjem egzogenih faktora. Zaštitu na radu možemo definisati kao skup tehničkih, zdravstvenih, pravnih, psiholoških, pedagoških i drugih delatnosti i mjera pomoću kojih se identifikuju opasnosti i štetnosti i definišu mjere koje treba da onemoguće ili smanje mogućnost dešavanja povrede na radu. Kao što vidimo, akcenat se stavlja na stvaranju radnih uslova u kojima se onemogućuje ili smanjuje mogućnost dešavanja povrede na radu. Pod organizacijom zaštite na radu podrazumijeva se cjelokupan sistem mjera koje se preduzimaju u cilju spriječavanja i eliminisanja potencijalnih opasnosti koje ugrožavaju život i zdravlje radnika. Postoje subjektivni i objektivni faktori koji izazivaju opasnosti i povrede na radu. Subjektivni faktori su: nepoštovanje propisa zaštite na radu, namjerno korištenje zaštitnih sredstava, nedovoljna stručnost za obavljanje poslova, psihičko stanje radnika i sl. Objektivni faktori su sredstva za proizvodnju, koja usavršavanjem dobijaju takve tehničke i funkcionalne osobine da ugrožavaju fizičku ličnost radnika. (Todorović, M. 2010). Zakonska regulativazaštite na radu u Federaciji Bosne i Hercegovine Kao što smo u uvodu naglasili, na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine još uvijek je u primjeni Zakon o zaštiti na radu Bosne i Hercegovine (“Sl. List SRBiH” br.22/1990 i 16/1992). Zakon je strukturiran na takav način da se sastoji od nekoliko poglavlja. U prvom djelu zakona se definišu osnovne odredbe Zakona. Poseban akcenat se stavlja na jasno definisanje svih onih koji imaju pravo na zaštitu na radu. U drugoj cijelini navedenog zakona se detaljno obrađuju mjere zaštite na radu i to:

1. Mjere kojima se neposredno obezbjeđuje sigurnost na radu 2. Mjere u vezi sa uslovima rada 3. Mjere u vezi sa posebnom zaštitom radnika Kada je reč o prvoj grupi mjera, akcenat se stavlja na mjere kojima se neposredno obezbjeđuje

sigurnost na radu obuhvataju opšte i posebne mjere i mjere koje su obavezne sprovesti određene organizacije odnosno poslodavci. Opšte mjere zaštite radnika na radu određuju se na svim radnim mjestima. Posebne mjere zaštite radnika na radu primjenjuju se na određenim radnim mjestima kada se zbog specifičnih opasnosti i štetnosti zaštita ne može obezbjediti primjenom opštih mjera zaštite radnika na radu. Mjere koje su obavezne sprovesti određene organizacije odnosno poslodavci odnose se na mjere kod izrade tehničke dokumentacije, izgradnju, uređenje radilišta i pregled oruđa za rad. Posebne mjere zaštite radnika na radu određuju se naročito kod radova koji se izvode: pod zemljom i pod vodom, u vodi i vlazi, pri niskim i pri visokim temperaturama, na otvorenom prostoru, na visini, na pokretnim objektima, sa kancerogenim supstancama, štetnim agensima i opasnim zračenjima, u zagađenoj atmosferi i pri hemijsko – tehnološkim procesima gdje postoji opasnost od zaraznih bolesti. Treća grupa mjera se odnosi na poslodavce koji su dužni da primenjuju posebne mjere koje se tiču izrade tehničku dokumentaciju za objekte namijenjene za radne prostorije i organizacija koja vrši projektovanje tehničko – tehnološkog procesa, obavezni su pri projektovanju primjeniti propisane mjere zaštite na radu sa naznakom svih opasnosti sa predviđenim mjerama za njihovo otklanjanje i navesti propise koji su korišteni kod projektovanja odnosno izrade tehničke dokumentacije.

Kada je reč o mjeram u vezi sa uslovima rada jasno se definiše šta su to poslodavaci dužni za svako radno mjesto sa naglaskom na utvrđivanje uslova rada i zahtjeve u pogledu zdravstvenih i psihofizičkih sposobnosti radnika koji će raditi na tom radnom mjestu. Interesantno je da je kroz zakon predviđeno da je poslodavac dužan da opštim aktom odnosno kolektivnim ugovorom utvrđuju naročito teške, naporni i po zdravlje štetne poslove (u daljem tekstu: poslovi sa posebnim uslovima rada). Radna mjesta sa poslovima sa posebnim uslovima rada smatraju se: radna mjesta sa povećanim rizikom od povređivanja, nastanka profesionalnih; oboljenja i oštećenja zdravlja radnika; radna mjesta sa specifičnim zahtjevima, koji u cilju bezbjednog i uspješnog rada uslovljavaju posebne zdravstvene i psihofizičke sposobnosti radnika na tim radnim mjestima; radna mjesta na kojima ne postoji mogućnost primjene propisanih mjera zaštite na radu. U narednom delu, mjere u vezi sa posebnom zaštitom radnika, se definišu prava radnika kada je riječ o noćnom radu, toplom obroku, prevozu na posao. Prava, obaveze i odgovornosti kako poslodavac tako i radnika se obrađuju u narednoj celini zakona. Kroz postojeća zakonska rešenja se jasno definiše obaveza poslodavca da organizuje poslove zaštite na radu kao i uslove koje treba da ispune radnici koji mogu da se bave poslovima zaštite na radu. Kroz proces osposobljavanja za zaštitu na radu poslodavac je dužan da u toku obučavanja iz oblasti zaštite na radu, radnik se upoznaje, naročito sa tehničko – tehnološkim

M&S 14 (2019) 340

procesima i organizacijom rada u cjelini, a posebno sa poslovima radnog mjesta na koje je raspoređen; opasnostima koje ugrožavaju bezbjednost na radu, korištenjem sredstava rada i opreme i načinom upotrebe štetnih materija; mjerama zaštite na radu i razlozima zbog kojih se te mjere predviđaju i sprovode; upotrebom odgovarajućih sredstava rada i opreme i odgovarajućih sredstava lične zaštite, kao i pravilnim i namjenskim korišćenjem uređaja i sredstava kojima se služi pri radu; pravima i dužnostima u sprovođenju propisa i mjera zaštite na radu i posljedicama zbog nepridržavanja propisa i mjera zaštite na radu; pružanjem prve pomoći; organizacijom zaštite na radu; korištenjem protivpožarnih aparata. Radnik je dužan da se pridržava utvrđenih mjera zaštite na radu, da koristi sredstva rada i opremu po uputstvu proizvođača i uputstvu za bezbjedan rad koji utvrdi organizacija odnosno poslodavac. Radnik ima pravo i dužnost da namjenski koristi sredstva lične zaštite i da ih održava u ispravnom stanju. Nakon toga, definiše se obaveza poslodavca da vodi zakonom definisane evidencije o radnicima raspoređenim na radna mjesta sa posebnim uslovima rada; provjeri znanja radnika iz oblasti zaštite na radu; izvršenim pregledima i ispitivanjima radne sredine, sredstava rada i opreme i sredstava lične zaštite; povredama radnika na radu, profesionalnim oboljenjima, smrtnim slučajevima i njihovim uzrocima; ljekarskim pregledima. Nakon toga, zakonodavac se bavi inspekcijskim nadzorom i kaznenim odredbama. Jasno je da postojeće zakonska rješenje zahtevaju određene izmjene i to ne samo u onom djelu koji se tiče potrebe da se zakonska regulativa u ovoj oblasti prilagodi za zakonskom regulativom Evropske unije. Jasno je da zakon u svom postojećem obliku nije primenjiv i to je i potreban i dovoljan razlog da se isti promijeni. Ako već treba da se menja onda isti treba uskladiti sa regulativom Evropske unije jer je i Bosna i Hercegovina zemlja koja želi da postane član Evropske unije. U više navrata od 2011.godine pa do danas, formirani su različiti prijedlozi Zakona o zaštiti na radu koji su u velikom broju slučajeva ostajali samo „mrtvo slovo na papiru“. Poslednja varijanta predloženog Zakona je „prošla“ kroz parlamentarnu proceduru i nadamo se da će kao takva ubrzo postati zakon prema kome treba da se odrede svi, poslodavci i radnici a sve u cilju stvaranja sigurnih uslova za rad. Nacrt Zakona o sigurnosti i zdravlja na radu iz 2018.godine Nacrt Zakona o zaštiti na radu je usvojen sa Evropskom direktivom broj 89/391/EEZ od 12. juna 1989. godine o uvođenju mjera za podsticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu. Od prve verzije pa sve do ove posljednje iz 2018.godine prošlo je više godina. Sada ispred sebe imamo finalni prijedlog koji na pravi način defniše na koji način treba da se urede prava i obaveze iz oblasti zaštite na radu. Nacrt u svojoj osnovi definiše prava i obaveze iz oblasti zaštite na radu pri čemu posebnu pažnju poklanja općim načelima prevencije. U samom uvodu u zakon se uvodi i pojam sistem pravila sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, čijom primjenom se postiže spriječavanje povreda na radu, profesionalnih oboljenja i drugih oboljenja u vezi sa radom, kao i zaštita radne okoline, te druga pitanja u vezi sa sigurnošću i zaštitom zdravlja na radu. Sigurnost i zaštita zdravlja na radu, se definiše kao osiguranje takvih uvjeta na radu kojima se u najvećoj mogućoj mjeri sprječava nastanak povreda na radu, profesionalnih oboljenja i oboljenja u vezi sa radom i koji stvaraju pretpostavku za punu fizičku, psihičku i socijalnu sigurnost zaposlenih. Ukoliko pogledamo nacrt Zakona o zaštiti na radu (u daljem tekstu: Nacrt) vidimo da se u samom uvodu Zakona posebna pažnja poklanja očuvanju tjelesnog razvoja mladih i zaštite žena od rizika koji bi mogli ugroziti ostvarivanje materinstva, zaštite lica sa invaliditetom i profesionalno oboljelih lica od daljeg oštećenja zdravlja i umanjenja njihove radne sposobnosti i očuvanja radnih sposobnosti starijih radnika u granicama primjerenim njihovoj životnoj dobi. Nacrt u uvodnom djelu definiše osnovne pojmove i njihovo značenje što predstavlja značajan iskorak u odnosu na važeći Zakon o zaštiti na radu. Posebno bi smo apostrofirali da se pojavljuju pojmovi koji predstavljaju osnovu današnjeg bavljenja zaštitom na radu a tiču se procjene rizika i uvođenja samog pojma rizika u proces sagledavanja i stvaranja boljih uslova za rad. Nacrt uvodi i Vijeće za zaštitu na radu koje čine predstavnici Vlade Federacije, udruženja poslodavaca, sindikata i istaknutih stručnjaka za sigurnost i zaštitu zdravlja na radu. Vijeće ima devet članova. Članove Vijeća imenuje Vlada Federacije na period od četiri godine, a čine ga premijer Federacije, federalni ministar nadležan za rad (u daljnjem tekstu: federalni ministar), federalni ministar zdravstva, po dva predstavnika poslodavaca i radnika koje predlažu reprezentativna udruženja poslodavaca i radnika za teritorij Federacije, te dva istaknuta stručnjaka za sigurnost i zaštitu zdravlja na radu. Nakon toga se jasno definišu opća pravila i posebne mjere zaštite. Posebno bi smo izdvojili jasnu definisanu obavezu poslodavca da projektuje mjere za zaštitu na radu. Jedan od najboljih načina za sprečavanje i kontrolu povreda na radu jeste odgovarajući „dizajn od

M&S 14 (2019) 341

opasnosti“ i opasnog izlaganja na radnom mjestu. Jedan od najboljih načina za sprečavanje i kontrolu povreda na radu jeste odgovarjući «dizajn od opasnosti» i opasnog izlaganja na radnom mjestu. Koncept Ptd Ptd (prevention through design) uključuje projektovanje radnog prostora, strukture, alata, postrojenja, mašina i opreme metoda i sistema rada. Naredna odredba se tiče izrade Elaborata o uređenju radilišta. Nacrt jasno prepoznaje obavezu da se svi radovi moraju prijaviti, da je za radove na izgradnji, montaži, zamjeni opreme, remontu ili rekonstrukciji objekata obavezno prije početka radova da izradi elaborat o uređenju radilišta u skladu sa propisima donesenim na osnovu zakona i obezbijedi izvođenje radova prema tom elaboratu. Poslodavac koji izvodi radove na radilištu duže od sedam dana, obavezan je da prijavu i elaborat o uređenju radilišta dostavi nadležnoj inspekciji rada najmanje osam dana prije početka rada na radilištu Prva dilema što se tiče ove odredbe se tiče radova koji traju manje od 7 dana? Da li to znači da se kod ove kategorije radova ne mogu desiti povrede? Praksa nažalost najčešće pokazuje da do povreda na radu veoma često dolazi kod tih „promptnih poslova“, koji se rade par dana na radilištu. Pri tome se zbog kratkog roka radova veoma često ne obezbijede ni elementarni preduslovi za siguran rad. Zbog toga smatramo da svi radovi moraju da se prijave, bez obzira na dužinu rokova u kojima se oni realizuju. Za poslove redovnog i vanrednog održavanja se mogu organizovati godišnje prijave radova kroz koje se obuhvataju sve situacije koje se mogu dešavati kao i sve mjere koje se moraju ispuniti da bi se ta vrsta aktivnosti mogla organizovati i izvesti na siguran način. Posebna primjedba ide dijelu koji se tiče obavljanja radova više izvođača na istoj lokaciji. Nacrt ne prepoznaje potrebu da se odnosi koji se tiču zaštite na radu moraju urediti kroz pisane sporazume kroz koje se regulišu prava, obaveze i odgovornosti svih izvođača. Sve dok prava i obaveze nisu jasno defnisane sa jasno defnisanim osobama koje imaju dužnost da koordiniraju aktivnosti na radilištu teško je govoriti o stvaranju uslova u kojima se na siguran način mogu realizovati aktivnosti na radilištu. Nacrt definiše da i „investitor ili glavni izvođač radova“ moraju da izrade jedinstveni elaborat. Po našem mišljenju „investitor“ u ovom stavu nema nikakvu funkciju jer u praksi investitori su često i privatna lica koja ne mogu niti znaju da urade jedinstveni elaborat o uređenju radilišta. Pitanje je da li i glavni izvođač radova može da izradi takvu vrstu elaborata. Praksa govori o tome da glavni izvođač radova može da bude kompanija koja je zadužena za izgradnju grubih građevinskih radova. Sa zanatskim radovima nemaju nikakve veze. Kako onda oni mogu da defnišu potencijalne opasnosti i štetnosti jer ne znaju ni tehnologiju radova niti sa kojom opremom se izvode pa samim time nisu u mogu da prepoznaju potencijalne rizike i mjere zaštite na radu koje se moraju primeniti da se smanji vjerovatnoća i posledice koje dovode do povreda na radu. Rješenja koja su poznata u neposrednom okruženju polaze od toga da se Investitor može obavezati da sklopit posebne ugovore sa stručnim licima o izradi Plana preventivnih mjera koje se tiču cijelog radilšta a da se svi izvođači radova moraju pridržavati. U tom smislu razlikujemo stručna lica koja su zadužena u ime investitora da projektuju mjere zaštite na radu prije samog početka radova na radilištu a da drugi stručnjak, ispred investitora mora da vrši nadzor nad primjenom mjera. Polazeći od postojeće formulacije takva obaveze a ni uslovi za sticanje „stručnog lica“ koje bi moglo da se bavi tim poslovima nije definisano. Kada je riječ o opremi za rad koja se koristi za realizaciju radnih aktivnosti predloženi nacrt daje jasne smjernice kada je riječ o obavezi uvoznika ili proizvođača da obezbijedi ispunjene uvijete da bi neka oprema mogla da se koristi od strane radnika. Nacrt definiše da „radna oprema može se staviti u promet, naručiti ili staviti u upotrebu ako su ispunjeni uvjeti za sigurnost i zaštitu zdravlja na radu i ako je to potvrdio proizvođač ili uvoznik. Međutim, kako možemo biti sigurni da su i proizvođač i uvoznik zaista primijenili sve mjere koje treba da se primjene da bi neka vrsta opreme mogla da se pusti u realizaciju. Praksa jeste da se u okviru države formira određeno tijelo koje će se baviti stručnom analizom opreme i utvrditi da li na predmetnoj opremi jesu primijenjene mjere za bezbjedan rad i da li ona kao takva jeste sigurna za rad. Pitanje je da li možemo slijepo vjerovati proizvođačima i uvoznicima a i tome kakav je njihov kapacitet i kompetencije da bi sa sigurnošću mogli da vjerujemo njihovoj procjeni. Nacrt jasno defniše obavezu poslodavca da obezbjedi uslove u kojima će na opremi da se istaknu Uputstva za siguran rad na službenim jezicima u Bosni i Hercegovini, odnosno Federaciji. Nacrt zakona prepoznaje mogućnost da ovlaštene organizacije za zaštitu na radu mogu da izdaju dio dokumenta kada je u pitanju oprema za rad. To je svakako standardno rješenje iz većine zakonskih rješenja zemalja u okruženju i posebno je značajno kod opreme za rad koja podleže obavezi periodičnog pregleda i ispitivanja. To i dalje ne rješava „problem“ koji se može stvoriti kada je u pitanju mogućnost da određena dokumenta mogu da izdaju uvoznici ili proizvođači opreme. U nastavku Nacrta se jasno definišu

M&S 14 (2019) 342

obaveze poslodavca pri čemu se poseban naglasak stavlja na preventivne mjere i potrebu da svaki poslodavaca je dužan da osigura preventivne mjere prije početka rada radnika, u toku rada, kao i kod svake izmjene tehnološkog postupka, izborom radnih i proizvodnih metoda kojima se osigurava najveća sigurnost i zaštita zdravlja na radu, zasnovana na primjeni propisa iz oblasti sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, radnih odnosa, tehničkih propisa i standarda, propisa iz oblasti zdravstvene zaštite. Pored toga, jasno se stavlja do znanja da tu vrstu odgovornosti poslodavac ne može da prebaci na ovlaštenu organizaciju koja u njegovo ime sprovodi i organizuje poslove zaštite na radu. Nacrt uvodi i pojam „Internog akta o zaštiti na radu“ i „Akta o procjeni rizika“ Interni akt o procjeni rizik koji donosi poslodavac se tiče obaveze poslodavca utvrditi organizaciju provođenja zaštite na radu, pravila prevencije i zaštite, poslove sa povećanim rizikom, poslove na kojima se provodi mjera skraćivanja radnog vremena, način utvrđivanja zdravstvenog stanja radnika koji rade na poslovima sa povećanim rizikom, i drugih radnika, sredstva i opremu lične zaštite koja pripadaju radniku, te prava, obaveze i odgovornosti radnika za zaštitu na radu i drugih radnika u ovoj oblasti, kao i druga pitanja od značaja za sigurnost i zaštitu zdravlja na radu. Mišljenja smo da se dio ovih aktivnosti na neki način duplira jer se u samom Aktu o procjeni rizika jasno definišu radna mjesta koja su proglašena kao radna mjesta sa povećanim rizikom i mišljenja smo da se ne moraju posebno apostrofirati i u Internom aktu o procjeni rizika. Ova vrsta dokumenta u zemljama u okruženju se obično formuliše kao Pravilnik o zaštitu na radu koji definiše obaveze i odgovornosti kako poslodavaca tako i radnika. Posebno pitanje se tiče načina utvrđivanja zdravstvenog stanja radnika koji rade na poslovima sa povećanim rizikom? Na koji način to može da se reguliše u Internom aktu organizacije. Za radna mjesta koja se proglašavaju kao radna mjesta sa povećanim rizikom se mora konsultovati Služba medicine rada koja definiše šta su to uslovi da radnik koji radi na određenom radnom mjestu koje je proglašeno kao radno mjesto sa povećanim rizikom mora da ispuni da bi mogao da se proglasi sposobnim za rad na tom radnom mjestu. Posebna pažnja se poklanja problematici koje se tiče kontakt radnika sa opasnim materijama što je izuzetno značajno polazeći od činjenice da su opasne materije svuda oko nas. Sam podatak da, u 2015. godini, 17% radnika u EU je prijavilo da su izloženi hemijskim proizvodima ili supstancama najmanje četvrtinu njihovog radnog vremena, a proporcija je praktično nepromijenjena od 2000. godine. Pored toga, 15% anketiranih prijavljuje disanje u dimu, isparenjima, prahu ili prašina na poslu, što dovoljno govori o izloženosti radnika opasnih materijama. 19 Pitanje sredstava i opreme za ličnu zaštitu zahtjevu određenu vrstu usklađivanja sa normama koje nam jasno pokazuju da ta sredstva odgovaraju svojoj deklaraciju i da mogu da pruže neophodnu zaštitu kada već na neki drugi način nismo mogli da organizujemo radne aktivnosti. Međutim, i ovdje se dosta vjeruje proizvođačima i uvoznicima i nije jasno definisano da ta vrsta opreme treba da bude testirana od nezavisne laboratorije i da potvrdi one karakteristike koje su navedene. Naravno, ta vrsta ispitivanja treba da bude usaglašena i sa bosanskim nacionalnim standardima koji treba da daju zakonski osnov i potvrde da predmetna sredstva i oprema za zaštitu na radu odgovaraju svojoj namjeni. Na pravi način se prepoznaje potreba organizacije radnih aktivnosti da ne bi došlo do međusobnog povređivanja radnika ukoliko u određenom radnom prostoru rade radnici više organizacija. Za siguran rad u takvom prostoru mora da se imenuje koordinator koji će koordinisati sve aktivnosti u tom prostoru. Koordinacije obuhvata utvrđivanje redoslijeda aktivnosti koje se odvijaju radnom prostoru i nakon toga jasno definisanje mjera zaštite na radu koje se moraju primijenjivati. Samo obavještavanje radnika svih oraganizacija bez definisanja nekog ko će uskladiti te aktivnosti u tom prostoru teško da će dati odgovarajući rezultat. Organizovanje poslova zaštite na radu i definisanje lica koje se bavi ovim poslom je od velikog značaja za stvaranje sigurnih uslova za rad. Nacrt definiše da poslodavac može da za ove poslove angažuje ovlaštenu organizaciju ali i da poslodavac može da poslove zaštite na radu obavlja i sam u djelatnostima trgovine, ugostiteljstva i turizma, finansijsko-tehničkih i poslovnih usluga, obrazovanja, nauke i informacija, zdravstvene i socijalne zaštite i u stambeno-komunalnim djelatnostima, ako ima do 30 radnika. Iz praktičnog iskustva autora, „komunalne djelatnosti“ i te kako mogu biti rizične i u velikom broju takvih organizacija postoji rad na visini i dubini što zahtjeva ipak određena stručna znanja i kompetencije. Kad je riječ o ovlaštenim stručnim organizacijam Federalno ministarstvo će naknadno definisati uslove koje te organizacije moraju ispunjavati da bi mogle da pružaju usluge iz oblasti zaštite na radu. Interesantno je uvođenje pojma jednog ili više radnika koji će obavljati poslove vezane za

19 https://osha.europa.eu/en/themes/dangerous-substances, 29.04.2018.godine

M&S 14 (2019) 343

sprječavanje rizika na radu i zaštitu zdravlja radnika kod poslodavca kod kojeg postoje poslovi sa povećanim rizikom određuje. Da li to znači da kod poslodavaca kod kojih imamo više od 30 radnika a te poslove mogu da obavljaju sami poslodavci radnici koji se bave ovim poslom ne moraju da polažu stručni ispit pred nadležnim organom? Iz ovakve formulacije to nije jasno definisano. Kada je riječ o pravima i obaveza radnika koji će se kod poslodavaca baviti poslovima zaštite na radu ne postoje značajne izmjene niti razlike kada je riječ o postojećoj zakonskoj regulativi većine zemlja u neposrednom okruženju. Nacrt predlaže da je poslodavac dužan osigurati da zaposlena žena za vrijeme trudnoće i dojenja, radnik mlađi od 18 godina života i radnik sa promijenjenom radnom sposobnošću, i pored osposobljavanja za siguran i zdrav rad, budu u pisanoj formi obaviješteni o rezultatima procjene rizika na radnom mjestu i o mjerama kojima se rizici otklanjanju u cilju povećanja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu. Mišljenja smo da se sa rezultatima procjene rizika moraju upoznati svi radnici sa posebnim naglaskom na radnike koji rade na radnim mjestima sa povećanim rizikom. Ta grupa radnika, radom na tom radnom mjestu, stiče i pravo i obavezu na ljekarske preglede i samim tim mora biti obaviještena pismenim putem. Pitanje povjerenika za zaštitu na radu je „interesantno pitanje“ u većini zakonskih regulativa u zemljama neposrednog okruženja. U Nacrtu se jasno defniše da „kod poslodavca koji zapošljava 30 ili više radnika, radnici biraju ili imenuju povjerenika za zaštitu na radu. Broj povjerenika, izbor i njihov mandat utvrđuju se u skladu sa propisom o vijeću zaposlenika, vodeći računa o zastupljenosti svih dijelova procesa rada“. Naše pitanje slijedeće: Da li je to obaveza ili slobodna volja radnika? Nažalost, veliki broj radnika ne želi da se uključuje u ovu problematiku i ako ona treba da stvori preduslove za njihov siguran rad. Posebno pitanje je njegove „odgovarajuće stručne spreme i radnog iskustva“. Mišljenja smo da se ova odredba mora uvesti kao imperativna norma, kao jasna obaveza poslodavca i onda se može očekivati drugačiji pristup ovoj problematici. Osposobljavanje radnika je jedan od najvažnih preduslova za stvaranje sigurnog okruženja za rad radnika. Nacrt to prepoznaje jer definiše obavezu poslodavaca da je dužan da izvrši osposobljavanje radnika za siguran i zdrav rad kod zasnivanja radnog odnosa, odnosno premještaja na druge poslove, prilikom uvođenja nove tehnologije ili novih sredstava za rad, kao i kod promjene procesa rada koji može prouzrokovati promjenu mjera za siguran i zdrav rad. Poslodavac je također dužan da radnika u toku osposobljavanja za siguran i zdrav rad, upozna sa svim vrstama rizika na poslovima na koje ga raspoređuje i o preduzetim konkretnim mjerama sigurnosti i zaštite na radu, u skladu sa aktom o procjeni rizika. Poslodavac također treba da vodi račun da osposobljavanje radnika za siguran i zdrav rad mora biti prilagođeno specifičnostima njegovog radnog mjesta. Ono što nije definisano tiče se osnova koji se koristi za osposobljavanje. Akt o procjeni rizika definiše prepoznate opasnosti i štetnosti kao i mjere zaštite na radu. Međutim, mišljenja smo da mora postojati Interni akt – Program za obuku radnika koji definiše šta takva obuka treba da sadrži, kako u teorijskom tako i praktičnom djelu. Kako u opštem tako i u posebnom djelu uz poseban osvrt na obuku na samom mjestu rada uz vizuelnu demonstraciju pravilnih i nepravilnih postupaka kao i mjera zaštite na radu koje se moraju primijenjivati. Interesantno je da se osposobljavanje radnika poslodavac može obaviti ako ima zaposlena lica sa odgovarajućom visokom stručnom spremom iz oblasti sigurnosti i zaštite zdravlja na rad. Ova odredba napokon prepoznaje da ovom vrstom posla mogu da se bave stručnjaci iz oblasti zaštite na radu što nije na takav način jasno definisano u neposrednom okruženju. Uz razumijevanje dileme postojanja ili nepostojanja kandidata koji ispunjavaju potrebne uslove, stručna lica sa visokom stručnom spremom iz oblasti zaštite na radu moraju da imaju prednost pri zapošljavanju na ovim radnim pozicijama. Rešenje kojim se definiše periodicitet provjere znanja svih radnika sa posebnim akcentom na radnike koji radne na radnim mjestima sa povećanim rizikom je odlično. Obaveze radnika se jasno definišu u nacrtu i kod istih ne postoje neke posebne razlike u odnosu na postojeće rešenja u zemljama neposrednog okruženja. Uloga zdravstvene zaštite se prepoznaje na adekvatan način i u tom smislu ne postoje neke posebne primjedbe ili sugestije. Dio koji se tiče poslova sa povećanim rizikom izaziva određene dileme. Nacrt defniše da je Poslodavac dužan da radniku koji obavlja poslove sa povećanim rizikom, prije početka rada osigura prethodni ljekarski pregled, kao i periodični ljekarski pregled u toku rada. Taj dio je jasan i ovdje ne postoje dileme. U praksi, potrebno je samo voditi računa o datumima isticanja ljekarskih pregleda i da radnik kome određenog dana ističe ljekarski pregled ne može da obavlja poslove sa povećanim rizikom dok se zvanično ne dobije uvjerenje da je radnik sposoban za rad. Nije dovoljan uslov da je radnik do tog dana obavio ljekarski pregled jer nije sigurno da je njegovo zdravstveno stanje takvo da može da na siguran način obavlja svoj posao. Poslovi sa povećanim rizikom se utvrđuju u aktu o procjeni rizika i nije jasna potreba da se ponovo navode u Internom aktu o zaštiti na radu. Ono što

M&S 14 (2019) 344

jeste dilema jeste definisanje u nacrtu poslova koji se smatraju poslovim sa povećanim rizikom. „Poslovima sa povećanim rizikom smatraju se: a) poslovi sa povećanim rizikom od povređivanja, nastanka profesionalnih oboljenja i oštećenja zdravlja radnika, b) poslovi sa specifičnim zahtjevima koji, u cilju sigurnog i uspješnog rada uvjetuju posebne zdravstvene i psihofizičke sposobnosti radnika na tim radnim mjestima, c) poslovi na kojima, nakon primjene svih tehnički priznatih metoda za smanjenje rizika, postoji preostali rizik za neke radnike. Mišljenja smo da je ovakva kvalifikacije nepotrebna jer će sam postupak procjene rizika dati odgovore o tome koja radna mjesta jesu radna mjesta sa povećanim rizikom. Sama činjenica da poslodavac obavlja „rizične poslove“ ne znači po automatizmu da su radnici izloženi povećanom riziku. Ovoj problematici treba pokloniti posebnu pažnju jer smo poučeni iskustvom većina zemlja u neposrednom okruženju svjedoci da se često radna mjesta procjenjuju kao radna mjesta sa povećanim rizikom i ako za to nema potrebe. Logika da su sva radna mjesta sa povećanim rizikom kod poslodavca stvara predstavu da je potpuno svejedno da li on u okviru svoje organizacije primjenjuje mjere za zaštitu na radu ili ne primjenjuje. Poslodavcima treba predstaviti da je potrebno uložiti sredstva u zaštitu na radu i da će kao posljedica toga imati manje troškova pa i po osnovu ljekarskih pregleda. Veliki broj poslodavaca nije svjestan visine troškova koji nastaju kao sastavni dio okruženja u kome nisu primijenjene mjere za zaštitu na radu. Pa upravo zbog toga što i inženjeri zaštite na radu nemaju potrebnu širinu u sagledavanju svog posla i ne prezentuju poslodavcima na pravi način šta jesu troškovi koji nastaju kao posljedica povreda na radu. Informacija o broju izgubljenih dana zbog povreda na radu jasno daju okvir u kom direktnom trošku govorimo. Kada na to dodamo platu drugog radnika koga moramo angažovati, dodamo i indirektne troškove koji su nastali zbog zastoja u procesu rada, veću premiju osiguranja od povreda na radu, lako vidimo kako ta suma veoma brzo raste. To su brojke koje se trebaju predstaviti poslodavcima na pravi način da bi imali jasnu sliku o veličini troškova povreda na radu. Sve dok poslodavci ne shvate da sredstva koja se ulažu u oblast zaštite na radu nisu trošak nego investicija ne možemo očekivati veliki promjene u percepciji zaštite na radu od strane poslodavaca. U osnovi svake prevencije polazimo od činjenice da je u prvoj fazi potrebno uložiti određena finansijska sredstva da bi se pozitivni benifiti pojavili u narednoj fazi. Sve dok se zaštitom na radu ne budemo bavili kao težnjom da se kontrolišu uzroci dešavanja povreda na radu a ne da sagledavamo posljedice, ne možemo očekivati značajan iskorak u procesu stvaranja sigurnog okruženja za rad. Nepovoljni radni uslovi obuhvataju širok spektar biološkog, mehaničkog i fizičkog izlaganja sredini, psihološke zahtjeve koji se odnose na konkretne zadatke, radno okruženje, pitanja u vezi rukovanja i korištenja materijala, alata i mašina, organizacione faktore, kao i pritisak od menadžmenta da se ostvare zacrtani planovi i proizvodni ciljevi (Chau et al. 2007; Chau, 2011; Kunar et al. 2010). Kada je u pitanju dio koji se tiče ovlaštenih organizacija koje se mogu baviti zaštitom na radu možemo konstatovati da ne postoje značajna odstupanja od rješenja u neposrednom okruženju. Uslovi koji su definisani u postupku izdavanja i provjere ispunjenosti kadrovskih i tehničkih preduslova svake godine je odlično rješenje. Inspekcijski nadzor je ostao na rješenjima iz prethodnog zakona jer se i dalje definiše da kod određenih poslodavaca nadzor nad primjenom mjera zaštite na radu vrši Federalni inspektor. Interesantno je i rješenje da se nadzor kod svakog poslodavca kod koga se odvija tehničko tehnološki procesi mora izvršiti svake godine. Mišljenja smo da je to malo preambiciozno jer nije u potpunosti jasno ko podliježe obavezi ovog pregleda. ZAKLJU ČAK Na kraju možemo konstatovati da predloženo rješenje zakonom o zaštiti na radu u Federaciji Bosne i Hercegovine ne odstupa značajno od zakonski rešenja u zemljama neposrednog okruženja. Nadamo se samo da će predloženi nacrt postati u što kraćem roku zakonska obaveza poslodavaca i da će se na taj način stvoriti adekvatan pravni osnov za kreiranje sigurnog okruženja za rad svih radnika. Sastavni dio normativnog regulisanja obaveza iz oblasti zaštite na radu je i donošenje podzakonski akta koji će omogućiti da se navedeni zakon u potpunosti provede. Kroz te podzakonske akte treba sagledati i potrebu da neko ko je inžinjer zaštite na radu treba da polože stručni ispit pred određenim tijelom na nivou Federacije koje treba da se bavi organizacijom ispita i donošenjem podzakonskih akta.

M&S 14 (2019) 345

LITERATURA [1] Chau, N., Gauchard, G., Dehaene, D., Benamghar, L., Touron, C., Perrin, P., & Mur, J. (2007) Contributions of occupational hazards and human factors in occupational injuries and their associations with job, age and type of injuries in railway workers. International Archives of Occupational and Environmental Health, Vol. 80, No.6, pp. 517-525. [2] Todorović, M., Haznadarević, L., (2018): Rizik od opasnih materija, Logos centar, Mostara, Bosna i Hercegovina, ISBN 978-9958-043-13-0, COBISS.BH-ID 25763590, str. 280-284 [3] Todorović, M. (2010). Značaj organizacije rada u cilju smanjenja broja i težine povreda na radu, Zbornik radova Nacionalne konferencije sa međunarodnim učešćem 50 godina organizovane zaštite na radu u Srbiji, Niš, str.313-320 [4] Todorović, M., Živković, S. (2010): Organizational culture in the function of occupational health care at work, 13. Međunarodna konferencija „Upravljanje kvalitetom i pouzdanošću“ ICDQM-2010 (Dependability and Quality Management), Belgrade, pp. 155-161. UDK 658.56 ISSN 1451-4966 [5] Todorović, M., Živković, S., Haznadarević, L., (2018): Managing projects in the field of enviroment and life quality, XIII. Znanstveno-stručna konferencija s međunarodnim sudjelovanjem „Manadžment i sigurnost“, Čakovec, Hrvatska, Zbornik radova, str. 295-308. ISBN 978-953-55241-6-8 UDK 005:331.4(063) UDK/UDC , 005.73:331.45 [6] Živković, S., Ilić-Krstić, I., Todorović, M. (2013): Research of social determinants of motivation for occupational safety, Metalurgia International vol. XVIII no. 8, pp. 63-68. [7] Živković, S., Todorović, M. (2014): The role of organizational culture in the process of increasing business competencies of an organization, 5th International Scientific Conference on Economic and Social Development and 2nd Eastern European ESD-Conference on Social Responsibility Economic and Social Development, Belgrade, Vadea d.o.o. Varazdin, Croatia and Megatrend University, Belgrade, Serbia, Proceedings, pp. 506-516. ISBN 978-953-6125-08-1 [8] Živković, S., Todorović, M., (2016): Organiyational culture and its importance on safety management, LAP LAMBERT Academic Publishing, Saarbrucken, Germany, ISBN 978-3-659-95622-5, 245 str [9] Živković, S., Todorović, M., Markič, M. (2011): Komparativna analiza uticaja organizacione kulture na sistem bezbednosti i zdravlja na radu u poslovnim organizacijama u Sloveniji i u privrednim društvima u Srbiji, VI. Znanstveno-stručna konferencija s međunarodnim sudjelovanjem „Manadžment i sigurnost“, Čakovec, Hrvatska, Zbornik radova, str. 120-128. ISBN 978-953-55241-6-8 UDK 005:331.4(063) UDK/UDC 005.73:331.45(497.11)(497.4) [10] Todorović, M., Hadžić, S., S., Živković, S., (2018): Managinig work safetz by analising injuries at work, The 18th Conference of the series Man and Working Environment, INTERNATIONAL CONFERENCE 50 YEARS OF HIGHER EDUCATION, SCIENCE AND RESEARCH IN OCCUPATIONAL SAFETY ENGINEERING, ISBN 978-86-6093-089-9, 326 str., 331.45/.46(082), 502/504(082), 614.8.084(082) Propisi • Nacrt Zakona o zaštiti na radu Federacije Bosne i Hercegovine

M&S 14 (2019) 346

BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA

dr. Miliša Todorovi ć Visoka škola Logos centar Mostar, Bosna i Hercegovina todor.logs@gmail.com Born in Kladanj, Bosnia, graduated in Economics and MA, Faculty of Economics in Subotica, Ph.D. candidate at the Faculty of Occupational Safety in Niš. Author of several professional papers in the field of health and safety at work and organizational culture. He lives and works in Stara Pazova. Founder of the company that is licensed to be engaged in safety and health at work. He is engaged in the business of health and safety at work for last ten years. Field of interest: organizational culture and its impact on creating a safe work environment. PODACI O SUATORIMA (DATA ON CO-AUTHORS) 2) Selma Hadžić Visoko, Bosna i Hercegovina selmaha2010@gmail.com 3) dr. Snežana Živković Univerzitet u Nišu Fakultet zaštite na radu Niš, Republika Srbija snezana.zivkovic@znrfak.ni.ac.rs 4) Nermin Haznadarević CIZ, Centar za isptiivanje i zaštitu doo Bišće polje bb, Mostar Bosna i Hercegovina haznadarevicnermin@gmail.com

M&S 14 (2019) 347

37 Serbian language

Original scientific paper

Mile Vajki ć, Biljana Vranješ

ZAŠTITA NA RADU U SISTEMU DUALNOG OBRAZOVANJA Sažetak U srednje stručno i tehničko obrazovanje u Bosni i Hercegovini postepeno se uvodi dualni sistem obrazovanja. Dualnim sistemom obrazovanja učenici praktičnu nastavu izvode u realnom okruženju odnosno kod poslodavaca. Ovaj sistem obrazovanja mora pratiti adekvatan način usvajanja teorijskih znanja učenika o značaju i osnovnim pojmovima iz oblasti zaštite na radu. Učenik će usvajanjem osnovnih znanja iz oblasti zaštite na radu biti osposobljen za bezbjedan rad pri izvođenju praktične nastave kod poslodavca. Usvajanje osnovnih teorijskih znanja doprinosi lakšem prihvatanju i usvajanju praktičnih znanja iz oblasti zaštite na radu koja su učeniku potrebna za zanimanje za koje se školuje. Sa stanovišta bezbjednosti učenika prilikom izvođenja praktične nastave posjedovanje znanja iz oblasti zaštite na radu je od izuzetne važnosti. Oblast zaštite na radu unutar dualnog sistema obrazovanja reguliše se pravilnicima. U nekim zemljama zaštita na radu je obavezan školski predmet, dok se u drugim zemljama organizuju obuke učenika. U ovom radu biće predstavljene trenutne mogućnosti sticanja znanja učenika iz oblasti zaštite na radu u sistemu obrazovanja unutar Bosne i Hercegovine i zemalja u okruženju. Takođe, u radu će biti prikazan nivo znanja učenika iz oblasti zastite na radu u srednjim stručnim i tehničkim školama u Republici Srpskoj-BIH. Klju čne riječi: zaštita na radu, stručne i tehničke škole, dualno obrazovanje, učenik.

OCCUPATIONAL SAFETY AND HEALTH IN DUAL EDUCATION SY STEM

Abstract Dual education system is gradually implemented in secondary vocational and theoretical education in Bosnia and Herzegovina. In dual education system students perform their practical training in real conditions, in other words it is on-the-job training. This type of education has to be accompanied by the appropriate way of acquiring theoretical knowledge about the importance of occupational safety and health (OSH) and its basic concepts. By acquiring the basic knowledge about OSH a student will be equipped for safe practical training in companies. This acquiring of basic theoretical knowledge contributes to easier acceptance and acquiring of practical knowledge about OSH which a student needs for his/her vocation. From the point of view of students’ safety in practical training, it is highly important to have knowledge about OSH. OSH as a part of the dual education system is regulated by certain national regulations. OSH is an obligatory school subject in some countries, while in other countries courses about OSH are organized. In this work, I will talk about the current possibilities of students acquiring knowledge about OSH in Bosnia and Herzegovina and its surrounding countries. Also, I will present the students’ levels of knowledge about OSH in secondary vocational and theoretical schools in the Republic of Srpska. Key words: occupational safety and health (OSH); vocational and theoretical schools; dual education; student.

M&S 14 (2019) 348

UVOD Zaštita i zdravlje na radu kao djelatnost od opšteg interesa treba da obezbjedi preventivne mjere za sve učesnike radnog procesa s ciljem postizanja takvih uslova rada u kojima će se ostvariti potrebni nivo bezbjednosti i zaštite od opasnosti/ štetnosti u radnoj sredini. Zakonom o zaštiti na radu ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 1/08 i 13/10) u članu 4. propisuje se da: učenici i studenti koji su kod poslodavca na praktičnoj obuci, imaju pravo na zaštitu i zdravlje na radu. Potreba privrede i tržišta rada da učenik nakon završene srednje škole i zasnivanja radnog odnosa kod poslodavca posjeduje dovoljno praktičnog znanja iz svoje struke za potpuno uključivanje u radne procese nametnulo je prilagođavanje srednjeg stručnog obrazovanja kroz dualni model. Predmet istraživanja Pojam dualnog sistema obrazovanja u Republici Srpskoj-BIH uvodi se usvajanjem Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju (″Službeni Glasnik Republike Srpske″ br. 41/18 od maja 2018.god.). Dualno obrazovanje je model realizacije nastave u sistemu srednjeg stručnog obrazovanja i vaspitanja u kome se kroz teorijsku nastavu, vježbe u školi i učenje kroz rad kod poslodavca izgrađuju, stiču i usavršavaju, znanja, vještine, sposobnosti i stavovi u skladu sa nastavnim planom i programom za određeno zanimanje. Sva zanimanja III stepena (strukovna zanimanja) obuhvaćena su ovim modelom obrazovanja. Manji broj tehničkih zanimanja moguće je realizovati u ovom sistemu obrazovanja. U tabeli 1. prikazani su časovi provedeni na praktičnoj nastavi u zanimanjima III stepena, a u tabeli 2. časovi provedeni na praktičnoj nastavi u zanimanjima IV stepena u okviru dualnog sistema obrazovanja. Tabela 1. Broj časova praktične nastave u zanimanjima III stepena u toku školske godine

I razred II razred III razred Broj časova sedmično 6 12 18 Broj dana sedmično 1 2 3 Broj časova na nivou godine 204 408 576 Broj dana na nivou godine 34 68 96

Izvor: Republički pedagoški zavod Republike Srpske Tabela 2. Broj časova praktične nastave u zanimanjima IV stepena

I razred II razred III razred IV razred Broj časova sedmično 3 - 3 4 Broj dana sedmično 1 - 1 1 Broj časova na nivou godine

102 - 102 128

Broj dana na nivou godine 34 - 34 34 Izvor: Republički pedagoški zavod Republike Srpske Sagledavajući ukupan fond časova provedenih kod poslodavca na praktičnoj nastavi jasno je da učenik vrlo rano (sa 16 godina života) postaje radnik. Prava i obaveze učenika u ovom sistemu regulisana su ugovorima škola-poslodavac-učenik. Trenutno najveće interesovanje poslodavaca za implementaciju dualnog obrazovanja je u strukama iz oblasti mašinstvo i obrada metala, građevinarstvo, drvna i tekstilna industrija. Ovo interesovanje nastaje zbog velikog nedostatka kvalifikovane radne snage u ovim strukama na tržištu rada u Republici Srpskoj. Dobrobit ovakvog sistema ogleda se u: - unapređenju srednjeg stručnog obrazovanja koje je prilagođeno potrebama privrede,

- sticanje terorijskih znanja u školi, praktičnih u preduzeću u realnom radnom okruženju,

- povećanje obima i kvaliteta praktične nastave. U Republici Srpskoj-BIH pri samoj implementaciji dualnog sistema obrazovanja potrebno je povesti računa o načinu ostvarivanja bezbjednih uslova za učenika na radnom mjestu za vrijeme izvođenja praktične nastave. Samo izučavanje zaštite na radu u dualnom sistemu nije definisano, jer se ovaj sistem obrazovanja bazira na sticanju terorijskih znanja u školi, praktičnih u preduzeću. Prema nastavnom planu i programu u srednjim stručnim i tehničkim školama zaštita na radu ne izučava se kao zaseban predmet. U okviru drugih predmeta u toku školovanja na 3 % teorijskih časova nastave učenici saznaju

M&S 14 (2019) 349

određene pojmove u vezi sa zaštitom na radu. Na osnovu analize nastavnih planova i programa za zanimanja u srednjim stručnim i tehničkim školama propisanih od strane Republičkog pedakoškog zavoda RS može se uočiti da je zaštita na radu zastupljena kroz učenje na praktičnoj nastavi (na oko 8% časova praktične nastave u svim zanimanjima učenici se susreću sa pojmovima iz oblasti zaštite na radu) [1]:. Uzimajući u obzir da je u dualnom sistemu kompletna praktična nastava prepuštena privredi i da je za njenu implementaciju odgovorna osoba (Instruktor ili Mentor) unutar preduzeća. Ova osoba pored stručnih kvalifikacija potrebnih za implementaciju praktične nastave trebala bi posjedovati i znanja iz oblasti zaštite na radu koja je potrebno prenjeti učeniku u okviru nastavnog plana i programa praktične nastave. Trenutno u Republici Srpskoj-BIH usvajanje pojmova iz oblasti zaštite na radu u dualnom sistemu obrazovanja nije riješeno dodatnim pravilnicima niti je definisano posebnim uredbama ili instrukcijama. U zemljama u okruženju postoje različiti oblici i načini regulisanja oblasti zaštite na radu i učenja iste u sistemu dualnog obrazovanja. U Hrvatskoj je Pravilnikom propisano da prije početka izvođenja praktične nastave učenici moraju usvojiti sadržaje iz osnova zaštite na radu propisane strukovnim planom i programom te položiti ispit pred osposobljenom osobom iz licencirane ustanove, o čemu se vodi evidencija u Dnevniku rada odnosno Mapi praktične nastave. Praktična iskustva iz Hrvatske mogu se sumirati kao [2]: - edukacija učenika za bezbjednosne aspekte rada mora sadržati teorijski i praktični dio, - kultura bezbjednosti mora se razvijati od školskih klupa i ranije, - razvoj kulture bezbjednosti je zajednička odgovornost profesora, poslodavaca i struke. U Crnoj Gori uvodi se predmet Zaštita i zdravlje na radu kroz fakultativnu nastavu, a definisano je strategijom za unapređenje zaštite i zdravlja na radu 2016-202l. god. U Srbiji predviđna je jednodnevna obuka učenika o bezbjednosti i zdravlju na radu i propisana je Uredba o utvrđivanju opasnog rada za djecu. Posmatrajući način usvajanja znanja o zaštiti na radu u dualnom sistemu obrazovanja, mogućnosti učenika da usvoji elementarne pojmova iz ove oblasti u zemljama regiona su slične. Izuzetak je Hrvatska gdje postoji zahtjev za elementarnim poznavanja zaštite na radu prije početka izvođenja praktične nastave.Teorijske mogućnosti sticanja znanja o zaštiti na radu kroz nastavne predmete su minimalne, ostavljeno je da se većim dijelom znanja usvoje direktno pri izvođenju praktične nastave. Cilj istraživanja Ovaj rad je nastao na osnovu istraživanja i analize podataka o trenutnom stanju usvojenosti znanja iz oblasti zaštite na radu kod učenika završnih razreda srednjih stručnih i tehničkih škola koje su obuhvaćene dualnim sistemom obrazovanja, odnosno kod kojih se praktična nastava izvodi kod poslodavca. Cilj istraživanja je da pokaže da izučavanje sadržaja zaštite na radu u okviru praktične nastave nije dovoljno za sticanje potrebnih znanja iz zaštite na radu za izvođenje nastave u dualnom obrazovanja i ne obezbjeđuje učenicima šira i potpunija znanja iz ove oblasti. Opšta hipoteza: Izučavanje zaštite na radu u okviru praktične nastave u dualnom obrazovanju bez dodatnih teorijskih saznanja nije zadovoljavajuće. Učenici stiču veće znanje kroz teorijsku nastavu u odnosu na praktični dio nastave. Pomoćne hipoteze: Postoji povezanost između znanja učenika o zaštiti na radu i stepena obrazovanja. Postoji povezanost između znanja učenika o zašiti na radu i broja časova u toku školovanju na kojim se učenici susreću sa pojmovima zaštite na radu. Zadaci Utvrđeni istraživački zadaci su: 1. Analizirana je zakonska regulativa u oblasti srednjeg stručnog obrazovanja. 2. Izrađen je instrument anketnog istraživanja: anketni upitnik sa utvrđenim varijablama. 3. Provedeno je anketno istraživanje na utvrđenom uzorku. 4. Prikupljeni su podaci iz upitnika i statistički obrađeni. 5. Interpretirani su dobijeni rezultati kroz raspravu i zaključak.

M&S 14 (2019) 350

METODE 1. Metoda analize Analiziranjem Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju, Ugovora o izvođenju praktične nastave škola-poslodavac-učenik, kvalifikacija za Instruktora i zastupljenosti zaštite na radu unutar nastavnih planova i programa u Republici Srpskoj-BIH dobijena je opšta slika o zaštiti na radu unutar dualnog sistema obrazovanja. Istraživačka dokumentacija 1. Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju RS-BIH - Sl.Glasnik RS br.41/18, 2. Ugovor o izvođenju praktične nastave, 3. Potrebne kvalifikacije za Instruktora - upustvo propisano od strane Privredne komore u kojoj se

polaže ispit za instruktora u dualnom obrazovanju, 4. Nastavni planovi i programi srednjih stručnih škola Republike Srpske-BIH. Interpretacija rezultata 1. Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju RS-BIH u članu 46. definiše zaštitu na radu učenika pri

obavljanju praktične nastave: a) Škola i poslodavac dužni su da obuče učenika osnovnim mjerama i sredstvima zaštite na radu pri

izvođenju praktičnog obrazovanja ili pohađanju praktične nastave. b) Zaštitu na radu obezbjeđuju škola i poslodavac.

2. Ugovor o izvođenju praktične nastave definiše u članu 2. obaveze škole da (pored drugih obaveza): - Obuči učenike o osnovnim mjerama zaštite na radu, - Upozna učenike o njihovim pravima, obavezama i odgovornosti za vrijeme nastave i boravka u

preduzeću. Ovim ugovorom u članu 3. regulisane su obaveze preduzeća da pri izvođenju praktične nastave (pored drugih obaveza):

- Obezbijedi odgovarajuća sredstva zaštite na radu, - Obezbijedi ostale uslove koji će omogućiti normalan rad učenika za vrijeme praktične nastave.

3. Potrebne kvalifikacije za Instruktora su da: - ima radno iskustvo od najmanje tri godine u odgovarajućem zanimanju ili grupi zanimanja za

koje se učenik školuje, - ima najmanje isti nivo obrazovanja za odgovarajući obrazovni profil za koji se učenik školuje, - je obavio obuku za instruktora (stekao je pedagoško didaktička znanja potrebna za rad sa djecom).

4. Nastavni planovi i programi srednjih stručnih škola Republike Srpske-BIH Zanimanja IV stepena u cjelokupnom školovanju sa pojmovima zaštite na radu susreću se na 1,72% do 3,39% časova nastave. Zanimanja III stepena u cjelokupnom školovanju sa pojmovima zaštite na radu susreću se na 6,31% do 8,25% časova nastave. U teorijskim predmetima učenici se susreću sa zaštitom na radu prosječno na 3,8% časova nastave u toku školovanja. Na praktičnoj nastavi ovaj procenat časova je 8,52%.[1] 2. Metoda ankete Podaci su prikupljani korišćenjem ankete koja je, pismena, dobrovoljna i anonimna za ispitanike-učenike. Anketni upitnik pored pitanja koja se odnose na profil učenika sadrži i 10 pitanja zatvorenog tipa iz zaštite na radu, sa ponuđena 3 odgovora, od kojih je samo jedan tačan. Uzorak istraživanja Kao potencijalni ispitanici u istraživanju definisani su učenici završnih razreda srednjih stručnih i tehničkih škola u RS u školskoj godini 2018/2019, tj. 3255 potencijalnih ispitanika. Varijable istraživanja: Nezavisna varijabla: 1. Profil učenika

- pol - vrsta škole - nivo stručne spreme-obrazovanja

Zavisna varijabla:

M&S 14 (2019) 351

1. Stepen informisanosti učenika o zaštiti na radu (10 pitanja) - Znanje učenika o ZNR Podaci o anketnom istraživanju Anketno istraživanje je organizovano u periodu od 01.02. do 01.04.2019. godine. Istraživanje je provedeno u saradnji sa upravama srednjih škola: Tehnička škola Banja Luka, Tehnička škola Gradiška, SC Petar Kočić Srbac, SC Čelinac i SC Nikola Tesla Kotor Varoš, JU Mašinska škola Prijedor. Ukupno 520 ispitanika-učenika je učestvovalo u anketiranju, 14 anketnih upitnika nije prihvaćeno a svi ostali anketni upitnici (506) prihvaćeni su kao važeći za statističku obradu. 3.Statističke metode Za obradu podataka dobijenih anketnim istraživanjem korišćene su statističke metode i to metode deskriptivne statistike [3]: - N - frekvencija - % - postotak - Σ - suma - M - aritmetička sredina - σ - standardna devijacija - Md - medijana i metode neparametarske statistike: - Mann Whitny U - Kruskal-Volisov test REZULTATI I RASPRAVA Struktura uzorka istraživanja na nivou frekvencija prikazana je u tabelama 3-5. U istraživanju je učestvovalo 434 učenika muškog pola ili 85.8% i 72 učenika ženskog pola ili 14.2%. Ovakva struktura uzorka je očekivana jer se radi o tehničkim škola gdje su zastupljeniji učenici muškog pola. Prema vrsti škole struktura uzorka je slijedeća: Tehnička škola 122 učenika ili 24.1%, Mašinska škola 251 učenik ili 49.6%, Elektrotehnička škola 105 učenika ili 20.8% i ostale tehničke škole 28 učenika ili 5.5%. Tabela 3. Nivo stručne spreme učenika

Frekvencija Procenat Validni procenat

Kumulativni procenat

III.stepen-strukovna zanimanja 192 37.9 37.9 37.9

IV.stepen-tehničari 314 62.1 62.1 100.0

Total 506 100.0 100.0 Izvor. rezultati anketnog istraživanja Tabela 4. Nivo znanja učenika o zaštiti na radu (ZNR)

Frekvencija Procenat Validni procenat

Kumulativni procenat

od 0 do 20 31 6.1 6.1 6.1

od 20 do 40 121 23.9 23.9 30.0

od 40 do 60 155 30.6 30.6 60.7

od 60 do 80 147 29.1 29.1 89.7

od 80 do 100 52 10.3 10.3 100.0

Total 506 100.0 100.0 Izvor. rezultati anketnog istraživanja Struktura uzorka istraživanja na nivou frekvencija za varijablu Znanje učenika o ZNR u odnosu na stepen stručne spreme učenika prikazana je u tabeli 5. i na slikama 1. i 2.

M&S 14 (2019) 352

Tabela 5. Nivo znanja učenika o zaštiti na radu u odnosu na nivo stručne spreme

Nivo stručne spreme Frekvencija Procenat Validni procenat

Kumulativni procenat

III.s

tepe

n-st

ruko

vna

zani

man

ja

od 0 do 20 19 9.9 9.9 9.9

od 20 do 40 61 31.8 31.8 41.7

od 40 do 60 62 32.3 32.3 74.0

od 60 do 80 42 21.9 21.9 95.8

od 80 do 100 8 4.2 4.2 100.0

Total 192 100.0 100.0

IV.s

tepe

n-te

hniča

ri od 0 do 20 12 3.8 3.8 3.8

od 20 do 40 60 19.1 19.1 22.9

od 40 do 60 93 29.6 29.6 52.5

od 60 do 80 105 33.4 33.4 86.0

od 80 do 100 44 14.0 14.0 100.0

Total 314 100.0 100.0 Izvor. rezultati anketnog istraživanja

Slika 1. Nivo znanja učenika o zaštiti na radu u odnosu na nivo stručne spreme

Učenici u zanimanjima IV stepena susreću se u cjelokupnom školovanju sa pojmovima zaštite na radu do 3% časova a pokazuju veći nivo znanja iz zaštite na radu, u odnosu na učenike u zanimanjima III stepena koji se u cjelokupnom školovanju sa pojmovima zaštite na radu susreću na 8,25% časova nastave. Ovo proizilazi iz činjenice da učenici IV stepena znanje o zaštiti na radu dobijaju kroz teorijske predmete, dok učenici III stepena znanja o zaštiti na radu stiču na praktičnoj nastavi.

M&S 14 (2019) 353

Slika 2. Nivo znanja učenika o zaštiti na radu (odnos III stepen/ IV stepen stručne spreme)

Deskriptivna analiza uzorka istraživanja u odnosu na nivo stručne spreme učenika prikazana je u tabeli 6. Tabela 6. Prikaz rezultata deskriptivne statistike za istraživačku varijablu

Nivo stručne spreme N Minimum Maximum M σ

3.stepen-strukovna

zanimanja

Znanje učenika o ZNR 192 1 5 2.79 1.029

Valid N (listwise) 192

4.stepen-tehničari Znanje učenika o ZNR 314 1 5 3.35 1.059

Valid N (listwise) 314 Izvor. rezultati anketnog istraživanja Prema deskriptivnim pokazateljima srednja vrijednost varijable Znanje učenika o ZNR za III stepen obrazovanja-strukovna zanimanje je M = 2,79. Na osnovu ove vrijednosti zaključujemo da znanje o zaštiti na radu učenika III stepena nije zadovoljavajuće jer je ispod tri (3). Prema deskriptivnim pokazateljima srednja vrijednost varijable Znanje učenika o ZNR za IV stepen obrazovanja-tehničari je M = 3,35. Na osnovu ove vrijednosti koja je nešto viša, zaključujemo da znanje o zaštiti na radu učenika IV stepena takođe nije zadovoljavajuće. Rezultati navode na zaključak da se trebaju preduzeti odgovarajuće mjere da se znanje učenika o zaštiti na radu podigne na viši nivo jer je to od izuzetne važnosti za usvajanje određenih pravila i procedura bezbjednog rada i primjenu mjera zaštite na radu u toku izvođenja praktične nastave u sistemu dualnog obrazovanja u preduzeću. U tabeli 7. prikazan je odnos procentualne zastupljenosti pojmova o zaštiti na radu i srednje vrijednosti znanja učenika o zaštiti. Tabela 7. Prikaz odnosa zastupljenosti pojmova ZNR i nivoa znanja učenika o zaštiti na radu

Zastupljenost zaštite na radu u toku školovanja

Srednja vrijednost varijable Znanje učenika o ZNR

III stepen 6,31% - 8,25% časova* 2.79 IV stepen 1,72% - 3,39% časova* 3.35

Izvor: rezultati analiziranja i anketnog istraživanja (* u zavisnosti od zanimanja)

M&S 14 (2019) 354

U tabeli 7. vidljiva je obrnuta proporcionalnost između broja ukupnih časova na kojim se učenik susreće sa pojmovima zaštite na radu i srednje ocjene znanja učenika. Ovakvo stanje nastaje isključivo iz zastupljenosti teorijskih časova na kojim se učenici susreću sa tematikom zaštite na radu. Mnoge statističke tehnike se zasnivaju na pretpostavci o normalnoj raspodjeli varijabli, tako da je prije dalje obrade podataka izvršena provjera normalnosti raspodjele zavisne varijable istraživanja. Provjera normalnosti raspodjele izvršena je primjenom Kolmogorov-Smirnov-im testom homogenosti varijanse, a prikazana je u tabeli 8. Tabela 8. Odstupanje distribucije rezultata od normalne raspodjele za izabranu istraživačku varijablu

Test normalnosti

Kolmogorov-Smirnova Shapiro-Wilk

Statistic df Sig. Statistic df Sig.

Znanje učenika o ZNR 0.181 506 0.000 0.913 506 0.000

a. Lilliefors Significance Correction Izvor. rezultati anketnog istraživanja Rezultati predstavljeni u tabeli 8. dobijeni putem Kolmogorov-Smirnovog testa ukazuju na stepen odstupanja dobijenih rezultata od normalne raspodjele za varijablu Znanje učenika o ZNR (0.181) na nivou značajnosti p < 0,01. Kako normalnost raspodjele zavisne varijable nije potvrđena za dalju statističku analizu će se koriste neparametarski testovi, Mann Whitny U test i Kruskal-Volisov H test [4]. Za analizu razlika među varijablama korišćen je neparametarski Mann Whitney U test (tabelama 9. i 10.) za poređenje varijabli sa dvije stavke mjerne skale i Kruskal Wallisov H test (tabelama 11. i 12.) za varijable sa tri ili više varijabli na mjernoj skali. Tabela 9. Rang vrijednosti varijable istraživanja u odnosu na nivo stručne spreme

Nivo stručne spreme N Srednji rang Suma rang

Zna

nje

učen

ika

o Z

NR

3.stepen-strukovna zanimanja 192 208.45 40022.00 4.stepen-tehničari 314 281.05 88249.00 Total 506

Izvor. rezultati anketnog istraživanja Tabela 10. Rezultati Mann Whitney U testa za varijablu istraživanja: nivo stručne spreme

Test Statisticsa Znanje učenika o ZNR

Mann-Whitney U 21494.000 Wilcoxon W 40022.000 Z -5.615 Asymp. Sig. (2-tailed) .000 a. Variable: Nivo stručne spreme Medijana (Md) Nivo stručne spreme Znanje učenika o ZNR III stepen-strukovna zanimanja 3.00 IV stepen-tehničari 3.00 Total 3.00

Potvrđena je statistički značajna razlika u nivou znanja učenika o ZNR u odnosu na nivo stručne spreme (p=0.0). Učenici IV stepena obrazovanja - tehničari pokazuju veći srednji rang (281.05) na nivou značajnosti < 0.01. Man Whitny U test je utvrdio značajnu razliku u nivou znanja o zaštiti na radu učenika III.stepena (Md=3, n=192) i IV stepena stručne spreme (Md=3, n=314), U = 21494, ,z = - 5.615, p = 0.0, r = 0.25. Rezultat potvrđuje početnu hipotezu da se učenici IV stepena obrazovanja kroz nastavne predmete u teorijskom dijelu više susreću sa pojmovima na zaštite na radu .

M&S 14 (2019) 355

Tabela 11. Rang vrijednosti varijable istraživanja u odnosu na vrstu škole Rang

Vrsta škole N Srednji rang

Zn

anje

učen

ika

o

ZN

R

Tehnička škola 122 267.65 Mašinska škola 251 230.81 Elektrotehnička škola 105 284.67 Ostale tehničke škole 28 278.36 Total 506

Izvor. rezultati anketnog istraživanja Tabela 12 . Rezultati Kruskal Wallis testa za varijablu istraživanja: vrsta škole

Test Statisticsa,b Znanje učenika o ZNR Chi-Square 13.703 df 3 Asymp. Sig. 0.003 a. Kruskal Wallis Test b. Variable: Vrsta škole

Medijana (Md)

Vrsta škole Znanje učenika

o ZNR Tehnička škola 3.00 Mašinska škola 3.00 Elektrotehnička škola 4.00 Ostale tehničke škole 3.00 Total 3.00

Potvrđena je statistički značajna razlika u nivou znanja učenika u odnosu na vrstu škole (p = 0.003). Učenici Elektrotehničke škole pokazuju najveći srednji rang (284.67) i medijanu (Md = 4) na nivou značajnosti 0.01, a učenici Mašinske škole pokazuju najmanji srednji rang (230,81.) i medijanu (Md = 3). Učenici Mašinskih škola za razliku od ostalih škola posjeduju evidentno najmanje znanja iz zaštite na radu. Ovo proizilazi iz činjenice da se većina strukovnih zanimanja III stepena nalazi u Mašinskim školama. ZAKLJU ČAK Analiziranjem zakonske regulative u oblasti dualnog obrazovanja, analizom obaveza poslodavaca i škole pri samoj realizaciji praktične nastave može se zaključiti da sistem zastite na radu učenika pri obavljanju praktične nastave nije preciziran. Učenik se za izvođenje praktične nastave priprema obukom o osnovnim pojmovima zaštite na radu, s tim što nije precizirano ko vrši obuku. Trenutno jedini dio zakonske regulative u Republici Srpskoj-BiH koji povezuje zaštitu na radu i obavljanje praktične nastave kod poslodavaca je Zakon o zaštiti na radu RS. Ovu oblast je potrebno dodatno regulisati kroz određene podzakonske akte. U dualnom sistemu obrazovanja učenici provode između 400 do 570 radnih sati (u zavisnosti od godine školovanja) kod poslodavca. Zbog toga je potrebno regulisati i uskladiti prava učenika na praktičnoj nastavi sa pravima radnika (naknade za rad, bolovanje, radni staž, medicinski pregledi i sl.). Takođe potrebno je precizirati u kojim zanimanjima je moguće izvoditi dualni sistem obrazovanja zbog bezbjednosti učenika pri izvođenju praktične nastave. U konkretnom primjeru treba uzeti u obzir Uredbu koja utvrđuje opasan rad za djecu koja postoji u Srbiji i koja je usaglašena sa propisima MOR-a. I pri ovakvom načinu regulisanja opasnih zanimanja nastaju nesuglasice, pa tako u Srbiji u dualnom sistemu obrazovanja postoji zanimanje operater osnovnih građevinskih radova a uredbom je propisano da je građevinarstvo opasna djelatnosti za učenike u procesu stručnog obrazovanja. U pogledu usvajanja znanja iz zaštite na radu prema planovima i programima Republičkog pedagoškog zavoda RS za zanimanja IV stepena propisan je veoma mali broj teorijskih časova, a zanimanja III stepena (stručna zanimaja) imaju dovoljan broj časova u toku školovanja na kojim se susreću sa pojmovima zaštite na radu, ali ovaj broj časova je zadovoljavajući samo u formalnom pogledu dok je nivo dobijenog znanja jako nizak. Većina časova iz oblasti zaštite na radu za učenike III stepena je

M&S 14 (2019) 356

predviđena za obradu unutar časova praktične nastave koja se odvija van škole na kojima nestručna osoba u pogledu zaštite na radu (instruktor) nije u mogućnosti ispravno prenijeti znanje potrebno učenicima. Zavisnom varijablom istraživanja (Stepen informisanosti učenika o zaštiti na radu (10 pitanja) - Znanje učenika o: ZNR) utvrđeno je da nivo znanja učenika iz oblasti zaštite na radu u oba stepena obrazovanja nije zadovoljavajući, s tim što učenici IV stepena pokazuju veće znanje od učenika III stepena iako imaju manji broj časova na kojim se susreću sa ZNR.

Početna hipoteza da izučavanje zaštite na radu u okviru praktične nastave u dualnom obrazovanju bez dodatnih teorijskih saznanja nije zadovoljavajuće je potvrđena. Učenici stiču veće znanje kroz teorijsku nastavu u odnosu na praktični dio nastave, a to je dokazano odnosom znanja iz zaštite kod učenika III stepena i IV stepena obrazovanja. Povezanost između znanja učenika o zaštiti na radu i stepena obrazovanja je potvrđena samo kod učenika IV stepena stručne spreme zbog načina učenja i većeg nivoa stečenog znanja kroz teorijski dio nastave. Povezanost između znanja učenika o zaštiti na radu i broja časova u toku školovanju na kojim se učenici susreću sa pojmovima zaštite na radu nije potvrđena zbog nedovoljne procentualne zastupljenosti časova praktične nastave i mogućnosti i načina preuzimanja i usvajanja potrebnog znanja. Najviše učenika III stepen obrazovanja školuju se u zanimanjima unutar Mašinskih škola zbog čega oni pokazuju niži nivo znanja od ostalih tehničkih škola, tj. posjeduju evidentno najmanje znanja iz zaštite na radu. Analizom zakonske regulative može se zaključiti da sistem zaštite na radu učenika za vrijeme izvođenja praktične nastave nije precizno definisan, čak u širem pogledu umanjena su im prava u odnosu na radnike. S toga je potrebno donjeti podzakonske akte kojim će se regulisati svi evidentni nedostaci u pogledu same organizacije zaštite na radu učenika pri izvođenju praktične nastave. Ovim istraživanjem je vidljivo da učenici u dualnom sistemu obrazovanja ne posjeduju zadovoljavajući nivo znanja iz oblasti zaštite na radu. Također je vidljivo da usvajanje znanja iz zaštite na radu kroz rad (praktična nastava) nije dovoljno, bez teorijske potpore. Postoji nekoliko mogućih rješenja: - uvođenje predmeta zaštita na radu u srednje stručne škole (1 čas sedmično u toku školske godine), - 40 časovna teorijska obuke u školi prije početka izvođenja praktične nastave i provjera usvojenog

znanja, - uvođenje zaštite na radu kao fakultativnog predmeta u nastavni plan i program, - 40 časovna teorijska obuka kod poslodavca prije početka izvođenja praktične nastave i provjera

usvojenog znanja, - veća zastupljenost zaštite na radu kroz teorijske predmete (tehnologija zanimanja, osnove

preduzetništva i sl.). LITERATURA [1] Vajkić, M., Vranješ, B.: Zaštita na radu u vaspitno obrazovnom procesu u cilju preventivnog djelovanja, 13th INTERNATIONAL CONFERENCE MANAGEMENT AND SAFETY 428-440 (2018) [2] Krišto, I.,: Primjena mjera i informisanost učenika o zaštiti na radu u srednjim strukovnim školama, Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, Sigurnost 57 (3) 193 - 198 (2015) [3] Aranđelović I., Mitrović Z., Stojanović V.: Verovatnoća i statistika, Zavod za udžbenike, Beograd, 2011. [4] Pallant J., SPSS Priručnik za preživljavanje, Pristupni vodič kroz analizu podataka pomoću SPSS- za Windows, Allen&Unwin, 2007., prevod Mikro knjiga, Beograd, 2009. Propisi • Zakon o zaštiti na radu ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 1/08 i 13/10) • Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 41/18) Internet • Republički pedagoški zavod RS-BiH https://www.rpz-rs.org/ • Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu http://hzzzsr.hr/ • Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Srbije http://www.mpn.gov.rs/

M&S 14 (2019) 357

BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA

Msc Mile Vajki ć, dipl.inž.maš. Mašinska škola Prijedor Prijedor, Republika Srpska-Bosna i Hercegovina m.wajkic@gmail.com Profesor stručnih predmeta mašinske struke u Mašinska škola Prijedor . Ima višegodišnje iskustvo u oblasti zaštite na radu u industrijskim procesima. Ima položen stručni ispit iz oblati zaštite na radu i posjeduje licencu za obavljanje poslova bezbjednosti i zdravlja na radu. Autor je tri naučna rada objavljena u zbornicima naučnih i stručnih konferencija, jedan od priređivača Zbirke propisa iz oblasti zaštite na radu RS-BiH. Osnivač i potpredsjednik je Udružеnjа inžеnjеrа zаštitе nа rаdu Republike Srpske. BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR Mile Vajki ć, MSc The author teaches professional subjects in the branch of mechanical engineering at the School of Mechanical Engineering Prijedor. He has many years of experience in the area of workplace protection and fire protection in industrial processes. He passed successfully the state qualifying exam and has a state licence to perform tasks of workplace safety and healt. He is the author of three scientific papers published in the collected papers of scientific and professional conferences. He is one of the editors of collected legislation in the area of workplace protection in Republic of Srpska – Bosnia and Herzegovina. He is the founder and vice-president of the Association of Engineers of Workplace Protection of Repulic of Srpska. PODACI O SUATORIMA (DATA ON CO-AUTHORS) 2) mr. sc. Biljana Vranješ Univerzitet Banja Luka, Mašinski fakultet Banja Luka, Republika Srpska-Bosna i Hercegovina biljana.vranjes@mf.unibl.org

M&S 14 (2019) 358

38 Croatian language

Subject review

Josip Taradi, Vesna Nikolić, Mirjana Galjak

ZNAČAJ PROCESNOG MENADŽMENTA ZA MENADŽMENT SIGURNOSTI Sažetak Istraživanjem se došlo do saznanja i zaključka o značaju procesnog menadžmenta za menadžment sigurnosti, čime je ostvaren cilj istraživanja i doprinos razvoju sustava sigurnosti. Kao zadaci istraživanja analizirani su zahtjevi procesnog menadžmenta, povezani su zahtjevi procesnog menadžmenta i zahtjeva menadžmenta sigurnosti te je utvrđen zaključak o značaju procesnog menadžmenta za menadžment sigurnosti. Znanstvene metode koje su izabrane i korištene (deskriptivna metoda, studij literature, dokumentacije i podataka te metoda analize) potvrdile su se kao prikladne za predmet istraživanja. Glavni rezultat istraživanja je dokazana i prihvaćena opća hipoteza po kojoj je procesni menadžment značajan za menadžment sigurnosti. Procesni menadžment sigurnosti definiran je kao primjena znanja, vještina, tehnika i alata na procesne aktivnosti kako bi se zadovoljili utvrđeni procesni zahtjevi sigurnosti (sigurnost u procesima) te unaprijedilo stanje sigurnosti (procesi sigurnosti, ostvarivanje ciljeva sigurnosti). Stručnjak sigurnosti mora biti neizostavni član timova za upravljanje svim procesima u poslovnom sustavu te voditelj procesa sigurnosti, što donosi zahtjeve njegovog stalnog usavršavanja i u području upravljanja procesima. Klju čne riječi: menadžment, proces, zaštita.

IMPORTANCE OF PROCESS MANAGEMENT FOR SAFETY MANAGEM ENT Abstract The research has brought to the attention and conclusion of the importance of process management for safety management, thus achieving the goal of research and contribution to the development of safety system. As a research task analyzed process management requirements, linked requirements for process management and safety management requirements, and reached a conclusion on the importance of process management for safety management. Selected and used scientific methods (descriptive method, study of literature, documentation, and data analysis methods) proved to be appropriate for the subject of research. The main result of the research is the proven and accepted general hypothesis that process management is important for the safety management. Process safety management is defined as applying knowledge, skills, techniques and tools to process activities to meet established process safety requirements (safety in processes) and improve the safety (safety processes, achieving safety goals). A security expert must be an inescapable member of team management for process management of all processes in the business system and the head of the safety process, which brings the demands of its continuous training in the field of process management. Key words: management, process, safety.

M&S 14 (2019) 359

UVOD Proces se u svojoj suštini može definirati kao niz logički povezanih aktivnosti od kojih se i sastoji, uz jasno određene ulaze i izlaze iz procesa. Pritom izvori ulaza u proces mogu biti drugi (prethodni) procesi, a tako i primatelji izlaza iz procesa. Također i aktivnosti (procesni koraci, podprocesi) imaju određene svoje početne i završne točke. Ulazi i izlazi pojedinačnih procesa poslovnih i drugih sustava mogu biti: stvar, energija, informacija i dr., u obliku materijala, resursa, zahtjeva, i sl. Općenito, izlazi iz procesa, odnosno njegovi rezultati jesu proizvod ili usluga. Osnovne elemente procesa, prema međunarodnoj normi ISO 9001, prikazuje slika 1. Slika 1. Osnovni elementi procesa

Izvor: Međunarodna norma HRN EN ISO 9001:2015, Sustavi upravljanja kvalitetom - Zahtjevi Da bi se procesom moglo uspješno upravljati potrebno je da u procesu budu određeni mogući postupci nadzora i kontrolne točke za praćenje i mjerenje uspješnosti procesa. Na procese, kao i na sustav, može se primijeniti PDCA ciklus, koji je osnova upravljanja procesom, po slijedu: planirati – provesti – provjeriti – djelovati. Dobro stanje sigurnosti (sigurnosti ljudi, imovine i okoliša) postiže se učinkovitom provedbom i nadzorom mjera i aktivnosti zaštite. Slijedom toga, a u kontekstu upravljanja procesima, nameće se pitanje o zastupljenosti zahtjeva zaštite u ulazima i izlazima iz poslovnih procesa, te nadzora zaštite u procesima. Istraživanje koje su proveli Grošanić i Taradi [10] potvrđuje da je, u skladu s teorijom menadžmenta te kategorizacije osnovnih funkcija i procesa menadžmenta poslovnih sustava, moguće u sustavu sigurnosti na radu u poslovnom sustavu utvrditi sljedećih pet osnovnih procesa: 1) Proces planiranja sigurnosti i zaštite na radu 2) Proces organiziranja zaštite na radu 3) Proces upravljanja ljudskim resursima zaštite na radu 4) Proces vođenja zaštite na radu 5) Proces kontroliranja sigurnosti i zaštite na radu. Proces planiranja sigurnosti i zaštite na radu prvi je osnovni proces, na kojeg se nastavljaju ostali procesi logičkim slijedom. Kao zadnji u sustavu, proces kontroliranja sigurnosti i zaštite na radu osigurava povratnu vezu s procesom planiranja sigurnosti i zaštite na radu dajući mu povratne analitičke informacije o uspješnosti sigurnosti na radu, čime se nastavlja i unapređuje planiranje novog stanja sigurnosti na radu te potom i potrebnih mjera zaštite na radu. Tako utvrđeni i povezani procesi čine sustav (sustav procesa) sigurnosti na radu u poslovnom sustavu, prikazan na slici 2.

M&S 14 (2019) 360

Slika 2. Sustav procesa sigurnosti na radu u poslovnom sustavu

Izvor: Taradi, J., Grošanić, N.: Model procesa planiranja sigurnosti i zaštite na radu u poslovnom sustavu, Zbornik radova: V. Znanstveno-stručna konferencija s međunarodnim sudjelovanjem: "Menadžment i sigurnost", Čakovec, 2010., Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti, Visoka škola za sigurnost, 2010, 232-244. Na osnovi rezultata tog i sličnih istraživanja moguće je i potrebno implementirati i razvijati procesni pristup u sigurnosti i upravljanje procesima sigurnosti i zaštite. METODE Istraživački problem Identificirani istraživački problem jeste nedostatak saznanja i zaključka o značaju procesnog menadžmenta za menadžment sigurnosti Na osnovi identificiranog istraživačkog problema, može se postaviti, znanstveno i društveno opravdano, istraživačko pitanje: Kakav je značaj procesnog menadžmenta za menadžment sigurnosti? Cilj Cilj istraživanja doći je do saznanja i zaključka o značaju procesnog menadžmenta za menadžment sigurnosti, čime se daje doprinos razvoju sustava sigurnosti. Hipoteza Na temelju utvrđenog cilja postavlja se sljedeća opća hipoteza istraživanja: (H1): Procesni menadžment značajan je za menadžment sigurnosti.

Sustav sigurnosti na radu u poslovnom sustavu

Proces planiranja sigurnosti i zaštite na radu

Proces organiziranja zaštite na radu

Proces upravljanja ljudskim resursima zaštite na radu

Proces vođenja zaštite na radu

Proces kontroliranja sigurnosti i zaštite na radu

1

2

3

4

5

M&S 14 (2019) 361

Zadaci Iz identificiranog problema, postavljenog cilja i hipoteze istraživanja, proizlaze sljedeći zadaci istraživanja: 1) Analiza zahtjeva procesnog menadžmenta. 2) Povezivanje zahtjeva procesnog menadžmenta i zahtjeva menadžmenta sigurnosti 3) Utvrđivanje zaključka o značaju procesnog menadžmenta za menadžment sigurnosti. Metodika Metodiku istraživanja čine sljedeće znanstvene metode: 1) Deskriptivna metoda (metoda zapažanja i opisivanja fenomena). 2) Studij literature, dokumentacije i podataka. 3) Metoda analize: analiza teorije i analiza prakse. REZULTATI I RASPRAVA Zahtjevi procesnog menadžmenta Vrste poslovnih procesa Kao proces mogu se opisati gotovo sve aktivnosti iz sfere života. No, u kontekstu poslovanja i poslovnog menadžmenta potrebno je razmatrati poslovne procese, koji se mogu definirati kao niz logički povezanih aktivnosti koje koriste resurse poduzeća, a čiji je krajnji cilj zadovoljenje potreba kupaca za proizvodima ili uslugama odgovarajuće kvalitete i cijene, u adekvatnom vremenskom roku, uz istodobno ostvarivanje neke vrijednosti. U kontekstu poslovanja, poslovni proces sa svojim aktivnostima koristi određene poslovne resurse (ljudske, materijalne, financijske, vremenske, informacijske i dr.) s ciljem zadovoljenja potreba korisnika u najširem smislu. Izlaz iz procesa ostvaruje taj cilj, uz istodobno ostvarivanje "nove vrijednosti". [5] Poslovni procesi imaju svoje osnovne vrste, a to su: • materijalni procesi. • administrativni procesi, • informacijski procesi, • procesi odlučivanja. U konceptu generičkog vrijednosnog lanca tvrtke, Porter [8] je podijelio poslovne aktivnosti na primarne aktivnosti i aktivnosti podrške. Primarne aktivnosti su one koje imaju izravnu vrijednost i to su: ulazna logistika, poslovanje, izlazna logistika, marketing i prodaja proizvoda ili usluge. Pomoćne aktivnosti neizravno pridonose ukupnoj dodanoj vrijednosti poduzeća i nužne su za njegovo funkcioniranje, a to su: nabava, razvoj tehnologije, upravljanje ljudskim resursima i infrastruktura poduzeća. Porterov lanac vrijednosti utvrđuje način gledanja na poslovni proces kao na niz aktivnosti koje pretvaraju ulaze u izlaze kao dodanu vrijednost za kupca ili korisnika. Tako, prema Porterovom „lancu vrijednosti“ poslovnih aktivnosti imamo dvije kategorije poslovnih procesa, a to su: 1) Primarni procesi, u koje spadaju procesi: nabava, proizvodnja, skladištenje i distribucija, prodaja i marketing, potpora nakon prodaje. 2) Sekundarni procesi, s procesima: računovodstvo i financije, upravljanje ljudskim resursima, razvoj informacijskog sustava, administracija, opći i pravni poslovi, razvoj infrastrukture poduzeća. Menadžment poslovnih procesa Procesni pristup upravljanju poslovnim sustavima donosi potrebu za „upravljanje poslovnim procesima koji uključuje: modeliranje, automatizaciju, upravljanje i optimizaciju poslovnih procesa tijekom cijelog životnog ciklusa kako bi se povećala profitabilnost procesa“. [6] Menadžment poslovnih procesa može se definirati kao poslovni pristup upravljanju promjenama s ciljem unapređenja poslovnih procesa, pri čemu promjene obuhvaćaju cijeli životni ciklus procesa: od analize i dizajna do implementacije, automatizacije i izvođenja procesa. [1]

M&S 14 (2019) 362

Upravljanje poslovnim procesima u širem smislu omogućuje integraciju procesa poslovnih partnera i njihovih informacijskih sustava, kao i provedbu, koordinaciju, praćenje i kontrolu procesa. Osnovni cilj menadžmenta poslovnih procesa jeste: • kontinuirano unapređenje poslovnih procesa, i • poboljšavanje učinkovitosti i djelotvornosti poslovnih procesa. Prema razina poslovnog menadžmenta u poslovnom sustavu moguće je kategorizirati i sljedeće razine upravljanja poslovnim procesima: 1) strategijski procesi, 2) taktički procesi, 3) operativni procesi, 4) logistički procesi. Procesna organizacija poslovnih sustava Kriterij upravljanja procesima neizbježno se odražava u samoj organizacijskoj strukturi poduzeća. Time se stvara organizacijska struktura procesa koja, osim što ima mali broj hijerarhijskih razina, ima i sljedeće karakteristike: [3] 1) strukturu koja se stvara oko procesa, a ne funkcionalni odjeli čije granice nestaju, 2) mali broj menadžera (vlasnici procesa), posebno za procese podrške, 3) multidisciplinarni timovi koji se formiraju oko pojedinih procesa, i 4) tvrtka je vođena od strane kupaca zbog stalne interakcije između kupaca i zaposlenika, te fokus procesa na zadovoljstvo kupaca. Suvremeni upravljački pristup nastoji optimizirati poslovni sustav u cjelini, što se može postići "samo na temelju nove organizacijske paradigme koja se temelji na učinkovitosti i djelotvornosti procesa unutar organizacije, ali i izvan postojeće organizacijske strukture." U odnosu na pojam tradicionalnog poduzeća procesni pristup donosi nova obilježja „procesnog poduzeća“ [2], čije su razlike prikazane na slici 3. Slika 3. Razlike između tradicionalnog poduzeća i procesnog poduzeća

Izvor: Bosilj Vukšić, V., Kovačić, A.: Upravljanje poslovnim procesima, Sinergija, Zagreb, 2004.

M&S 14 (2019) 363

Razbijanjem organizacijskih barijera nastaje “vitka” (plitka) poslovna organizacija, koja osigurava bolju povezanost među odjelima i pojedinim poslovnim funkcijama, preciznije definiranje odgovornosti, utvrđivanje procesa koji stvaraju dodatnu vrijednost i kategorizaciju procesa i aktivnosti. Tako nastaje „procesna organizacija“ - organizacija utemeljena na procesima. Sustav za upravljanje poslovnim procesima jeste sustav za integraciju arhitekture poduzeća, modela poslovnih procesa, sustava za upravljanje poslovnim tijekovima i informacijske infrastrukture kao potpore izvođenju poslovnih procesa. Njegovom primjenom prevladava se postojeći jaz između strategijskog planiranja, uvođenja novih poslovnih modela i razvoja poslovnih informacijskih sustava. [7] Unapređivanje poslovnih procesa Stalno unapređivanje poslovnih procesa u svim aspektima osnovna je svrha upravljanja poslovnim procesima, pri čemu je upravljanje poslovnim procesima osnova i preduvjet stalnog unapređivanja poslovnih procesa. Prema tome, menadžment poslovnih procesa je poslovni pristup upravljanju promjenama s ciljem unapređenja poslovnih procesa, pri čemu promjene obuhvaćaju cijeli životni ciklus procesa: od analize i dizajna do implementacije, automatizacije i izvođenja procesa. Kako bi se izbjegla samo automatizacija identificiranih i opisanih procesa, Hamer i Champs [4] uvode koncept "reinženjeringa poslovnih procesa" koji je formalno definiran kao "temeljna refleksija i radikalni redizajn poslovnih procesa kako bi se postigla dramatična poboljšanja kritičnih suvremenih čimbenika uspjeha kao što su troškovi, kvaliteta, usluga i brzine“. Premda ne postoje stroga pravila za provođenje reinženjeringa poslovnih procesa, Bosilj i Kovačić [2] smatraju da je za njegovu uspješnu provedbu potreban postupan pristup sa sljedećim koracima: 1) identifikacija postojećih procesa, 2) analiza i konstrukcija modela postojećih procesa, 3) stvaranje novog modela procesa - odbacivanje postojećih pravila, postupaka i vrijednosti, te stvaranje novih pomoću odgovarajućih tehnika i alata, 4) testiranje i ocjenjivanje novog modela, 5) implementacija novog modela. Metode za upravljanje poslovnim procesima Postoji niz koncepta, metoda, tehnika i alata za upravljanje poslovnim procesima, među kojima su najznačajnije: • Grafičke metode za modeliranje procesa: Model procesa, Dijagram tijeka procesa, ARIS, eEPC

dijagram, … • Metode za simulacijsko modeliranje poslovnih procesa: Dijagrami aktivnost, Dijagram ciklusa

aktivnosti (DCA), GPSS blok-dijagrami, Petrijeve mreže, … • Reinženjering poslovnih procesa • Sustavska analiza • Analiza uzroka i posljedica: Dijagram uzroka i posljedica (“Riblja kost”) • Ekonomske tehnike i alati za analizu procesa: Analiza troškova i koristi, Analiza troškova i

učinkovitosti, Analiza troškova po aktivnostima (ABC), … • “Just-in-Time” • Najbolja poslovna praksa • Benchmarking poslovnih procesa • Six Sigma • PDCA • Poslovna izvrsnost • Balanced Scorecard (BSC) • Model Europske poslovne izvrsnosti • TQM • Sustavi upravljanja po međunarodnim normama i smjernicama: ISO 9001, ISO 14001, ISO 45001,

ISO 27001, … Modeliranje poslovnih procesa je tehnika za planiranje, projektiranje, grafički prikaz i analizu procesa. Može predstavljati radne aktivnosti, proces odlučivanja, tijek informacija, i sl.

M&S 14 (2019) 364

Model sustava procesa, na najvišoj razini, utvrđuje pojedinačne poslovne procese u poslovnom sustavu te njihov slijed i veze, kao što je prikazano na slici 4. Slika 4. Model sustava procesa

Izvor: Vlastiti. Dijagram tijeka procesa grafička je metoda za detaljni opis utvrđenih poslovnih procesa u poslovnom sustavu, s određenim točkama ulaza u proces i izlaza iz procesa, procesnim koracima kao osnovnim elementima procesa, njihovim slijedom i vezama, ulaznim i izlaznim dokumentima iz procesnih koraka te točkama odlučivanja u procesu, što je prikazano na slici 5. Slika 5. Dijagram tijeka procesa

Izvor: Taradi, J.: Menadžment sigurnosti, E-Skripta (DVD), 7. izdanje, Visoka škola za sigurnost, Zagreb, 2011. Povezivanje zahtjeva procesnog menadžmenta i zahtjeva menadžmenta sigurnosti Zakonski zahtjevi sigurnosti kao ulazni zahtjevi u proces Osnova učinkovite provedbe zaštite u poslovnom sustavu, u kontekstu procesnog menadžmenta, je osiguranje da među utvrđenim ulaznim zahtjevima u proces budu i utvrđeni svi obvezni zakonski zahtjevi (iz svih područja sigurnosti) kako bi se oni onda mogli ostvarivati u procesu i time doprinositi sigurnosti u procesu. Model procesa upravljanja zakonskim zahtjevima sigurnosti u poslovnom sustavu rezultat je istraživanja koje su proveli Taradi i Grošanić [11] koji je dijagramom rijeka procesa prikazan na slici 6.

M&S 14 (2019) 365

Slika 6. Model procesa upravljanja zakonskim zahtjevima sigurnosti u poslovnom sustavu prikazan dijagramom tijeka procesa

Voditelj sigurnostiPraćenje i analizapropisa sigurnosti

1

Vlasnik procesaUpravljanjeprocesom

Voditelj sigurnostiUtvrđivanje zakonskih

zahtjeva sigurnosti

Propisisigurnosti

Propissigurnosti

Zakonskizahtjev

sigurnosti

Baza propisai zakonskih

zahtjevasigurnosti

Potreba izradeopćeg aktasigurnosti?

Voditelj sigurnostiPravnik

Izrada općeg aktasigurnosti

DA

2

3 Opći aktsigurnosti

Voditelj sigurnostiVlasnik procesaIzrada programaimplementacije

zakonskih zahtjevasigurnosti u proces

NE

4 Programimplementacije

zakonskih zahtjevasigurnosti u proces

6

Vlasnik procesaVoditelj sigurnosti

Implementacijazakonskih zahtjevasigurnosti u proces

5

Voditelj sigurnostiUnutarnji nadzor

provedbe zakonskihzahtjeva sigurnosti u

procesu

Usklađenost sazahtjevima?

Zapis o unutarnjemnadzoru provedbezakonskih zahtjeva

sigurnosti

7

InspekcijaInpekcijski nadzor

provedbe zakonskihzahtjeva sigurnosti u

procesu

8

Zapis oinpekcijskom

nadzoru provedbezakonskih zahtjeva

sigurnosti

Voditelj sigurnostiOcjena usklađenosti sazakonskim zahtjevimasigurnosti u procesu

Vlasnik procesaVoditelj sigurnosti

Popravne radnje

NE

DA

Programpopravnih radnji

9

10

Izvor: Taradi, J., Grošanić, N.: Procesni pristup i model upravljanja zakonskim zahtjevima sigurnosti u poslovnom sustavu, Zbornik radova: II. Znanstveno-stručna konferencija s međunarodnim sudjelovanjem: "Menadžment i sigurnost", Čakovec, 2007., Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti, Visoka škola za sigurnost, 2007. Praćenje i analiza propisa sigurnosti (posebno novoobjavljenih) prva je, ali stalna aktivnost u procesu (procesni korak, /pk1/) koju obavlja stručnjak sigurnosti (voditelj sigurnosti ili druga stručna osoba u službi sigurnosti) sa svrhom izdvajanja važnih propisa sigurnosti, s obzirom na djelatnost poslovnog sustava. Iz propisa se potom utvrđuju pojedini specifični zakonski zahtjevi sigurnosti /pk2/, uz vođenje baze propisa i zakonskih zahtjeva sigurnosti, koja je stalno dostupna svim unutarnjim korisnicima.

M&S 14 (2019) 366

U slučaju utvrđenog zahtjeva izrađuje se opći akt sigurnosti /pk3/. Ključna je aktivnost u procesu izrada programa implementacije zakonskih zahtjeva sigurnosti u pojedini proces (osnovni ili prateći proces) /pk4/. Takav program zajednički izrađuju voditelj sigurnosti i vlasnik procesa, a on u osnovi sadrži: utvrđene zakonske zahtjeve sigurnosti, način implementacije u proces, odgovornu osobu, rok i potrebne resurse. Vlasnik procesa, uz stručnu pomoć voditelja sigurnosti, potom, u skladu programom, implementira zakonske zahtjeve sigurnosti u proces /pk5/. Time su stvoreni preduvjeti za upravljanje procesom u skladu s utvrđenim zakonskim zahtjevima sigurnosti /pk6/. Voditelj sigurnosti (ili kompetentni i objektivni interni auditor) provodi unutarnji nadzor, a inspekcija (ili vanjski auditor) provodi inspekcijski (vanjski) nadzor provedbe zakonskih zahtjeva sigurnosti u procesima poslovnog sustava /pk7, pk8/. U slučaju utvrđenih nesukladnosti sa zakonskim zahtjevima sigurnosti tijekom nadzora, vlasnik procesa i voditelj sigurnosti izrađuju program popravnih radnji, po kojem se potom popravne radnje i provode /pk9/. Ocjenu usklađenosti sa zakonskim zahtjevima sigurnosti u procesu daje voditelj sigurnosti /pk10/, a ona služi kao ulazna informacija za ocjenu uprave cjelokupnom sustavu sigurnosti u poslovnom sustavu. Općenito, ulazom u proces može se definirati svaki propis sigurnosti (zakon, podzakonski akt, tehnička norma i sl.) koji obzirom na djelatnosti poslovnog sustava može biti utvrđen kao nositelj obveznog zakonskog zahtjeva sigurnosti. Izlaz iz procesa jeste utvrđen i proveden zakonski zahtjev sigurnosti, što uključuje potrebu unutarnjeg i vanjskog nadzora nad provedbom i ocjenu usklađenosti sa zakonskim zahtjevom sigurnosti Odnos procesnog menadžmenta i sigurnosti Na osnovi analize zahtjeva procesnog menadžmenta i zahtjeva sigurnosti može se odrediti njihov međusobni odnos: • Procesni menadžment važan je i neizostavan koncept suvremenog menadžmenta. • Sigurnost ima zahtjeve sigurnosti i ciljeve sigurnosti koje je potrebno ostvariti u praksi i to kroz

upravljanje procesima u poslovnom sustavu. • Menadžment sigurnosti uvjet je i koncept za uspješnu provedbu sigurnosti u praksi. • Procesni menadžment sigurnosti ključni je koncept menadžmenta sigurnosti. Odnos procesnog menadžmenta i sigurnosti grafički prikazuje slika 7. Slika 7. Odnos procesnog menadžmenta i sigurnosti

Izvor: Taradi, J.: Menadžment sigurnosti, E-Skripta (DVD), 7. izdanje, Visoka škola za sigurnost, Zagreb 2011. [9]

M&S 14 (2019) 367

Stručnjak sigurnosti kao odgovorna osoba za sigurnost u procesima i voditelj procesa sigurnosti U postavljenom modelu procesa upravljanja zakonskim zahtjevima sigurnosti u poslovnom sustavu središnje mjesto, odnosno ulogu "vlasnika procesa" ima voditelj, odnosno menadžer sigurnosti u poslovnom sustavu. On time na sebe preuzima odgovornost i za upravljanje, uz ostale, i pravnim i informacijskim aspektom sigurnosti. Jednako tako, kompetentan stručnjak sigurnosti mora biti voditelj svih procesa upravljanja sigurnošću u poslovnom sustavu, kako procesa po područjima sigurnosti (proces upravljanja zaštitom na radu, proces upravljanja zaštitom od požara, proces upravljanja zaštitom okoliša, i sl., tako i vlasnik procesa upravljanja sigurnošću po funkcijama (proces planiranja zaštite, proces organiziranja zaštite, proces upravljanja ljudskim resursima u zaštiti, proces vođenja zaštite te proces nadzora i analize zaštite). Kao inicijator i vlasnik svojih procesa zaštite stručnjak sigurnosti najučinkovitije će ostvariti integraciju svih utvrđenih procesa zaštite. Stručnjak sigurnosti, također, mora biti neizostavni član timova za upravljanje svim procesima u poslovnom sustavu (osnovnim procesima i procesima i procesima podrške) koji proizlaze iz djelatnosti organizacije, kao bi svojim stručnim znanjima iz područja sigurnosti stalno osiguravao utvrđivanje ulaznih sigurnosnih zahtjeva za sve procese te pratio stanje sigurnosti kao izlaznu vrijednost iz procesa, mjerenu ključnim pokazateljima upravljanja rizicima i ostvarivanje postavljenih ciljeva sigurnosti u poslovnom sustavu. Analizom zahtjeva procesnog menadžmenta i zahtjeva sigurnosti može se konstatirati da bi biti voditelj procesa sigurnosti u poslovnoj praksi trebao biti kompetentni i iskusni stručnjak i menadžer sigurnosti, koji posjeduje znanja i vještine iz procesnog područja sigurnosti i djelatnosti, procesnog menadžmenta i općeg menadžmenta. Na osnovi svega suvremeni bi stručnjak sigurnosti morao biti: inženjer sigurnosti + menadžer sigurnosti + procesni menadžer sigurnosti. To pak nameće potrebu i obvezu stručnjaka sigurnosti za stjecanje i stalno unapređivanja znanja o procesnom menadžmentu sigurnosti. ZAKLJU ČAK Postavljeni cilj istraživanja ostvaren je jer se došlo do saznanja o značaju procesnog menadžmenta za menadžment sigurnosti, čime se daje doprinos razvoju sustava sigurnosti. Izabrane znanstvene metode potvrdile su se kao prikladne za predmet istraživanja. Analizom rezultata istraživanja potvrđuje se postavljena opća hipoteza: Procesni menadžment značajan je za menadžment sigurnosti. Na osnovi rezultata istraživanja može se zaključiti da procesni menadžment ima ključni značaj za menadžment sigurnosti i sigurnost u cjelini zbog poveznica i odnosa procesnog menadžmenta i menadžmenta sigurnosti, a to su: • Uspješna provedba procesnih zahtjeva sigurnosti u praksi. • Stalno unapređivanje stanja sigurnosti ostvarenjem ciljeva sigurnosti kao izlaznih vrijednosti

procesa. • Ostvarenje preventivne funkcije sigurnosti (zaštite) stalnim nadzorom i analizom provedbe zahtjeva

sigurnosti u procesima. • Potreba procesnog menadžmenta sigurnosti u poslovnom sustavu. • Stručnjak sigurnosti kao neizostavni član procesnog tima (tima za upravljanje procesima u

poslovnom sustavu). • Stručnjak sigurnosti kao voditelj procesa sigurnosti, koji tako postaje procesni menadžer sigurnosti. Procesni menadžment sigurnosti može se definirati kao primjena znanja, vještina, tehnika i alata na procesne aktivnosti kako bi se zadovoljili utvrđeni procesni zahtjevi sigurnosti (sigurnost u procesima) te unaprijedilo stanje sigurnosti (procesi sigurnosti, ostvarivanje ciljeva sigurnosti).

M&S 14 (2019) 368

Za nastavak istraživanja predlaže se detaljno istraživanje znanja i kompetencija stručnjaka sigurnosti za vođenje procesa sigurnosti i utvrđivanje potreba za stalno usavršavanje stručnjaka sigurnosti u području procesnog menadžmenta. LITERATURA [1] Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P.: Leksikon menadžmenta, Masmedia, Zagreb, 2001. [2] Bosilj Vukšić, V., Kovačić, A.: Upravljanje poslovnim procesima, Sinergija, Zagreb 2004. [3] Daft, L. R.: Organization Theory and Design, Southwest Colege Publishing, Cincinati, 1998. [4] Hammer, M., Champy, J.: Reinženjering tvrtke, Manifest za poslovnu revoluciju , Mate, Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta, Zagreb, 2004. [5] Harrinton, H. J.: Business Process Improvement, McGraw-Hill, New York, 1991. [6] Khan, R. N.: Business Process Management, A Practical Guide, Meghan-Kiffer Press, Tampa, 2004. [7] Krakar, Z.: Upravljanje informatizacijom , Sveučilište u Zagrebu, Fakultet organizacije i informatike, Varaždin, 2003. [8] Porter, M. E: Competitive Advantage: Creating and Sustaininig Superior Performance, Free Press, New York, 1985. [9] Taradi, J.: Menadžment sigurnosti, E-Skripta (DVD), 7. izdanje, Visoka škola za sigurnost, Zagreb, 2011. [10] Taradi, J., Grošanić, N.: Model procesa planiranja sigurnosti i zaštite na radu u poslovnom sustavu, Zbornik radova: V. Znanstveno-stručna konferencija s međunarodnim sudjelovanjem: "Menadžment i sigurnost", Čakovec, 2010., Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti, Visoka škola za sigurnost, 2010, 232-244. [11] Taradi, J., Grošanić, N.: Procesni pristup i model upravljanja zakonskim zahtjevima sigurnosti u poslovnom sustavu, Zbornik radova: II. Znanstveno-stručna konferencija s međunarodnim sudjelovanjem: "Menadžment i sigurnost", Čakovec, 2007., Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti, Visoka škola za sigurnost, 2007, 60-76. Propisi • Zakon o zaštiti na radu, N. N. br. 71/14, 118/14, 94/14, 96/18 Norme • HRN EN ISO 9001:2015, Sustavi upravljanja kvalitetom - Zahtjevi ZAHVALNICA Rad je urađen u okviru projekta broj 44006 i projekta broj 42006 koji finansira Ministarstvo prosvete i nauke Republike Srbije.

M&S 14 (2019) 369

BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA dr. sc. Josip Taradi Međimurske vode d.o.o. Čakovec, Hrvatska josip.taradi@medjimurske-vode.hr Doktor znanosti, zaštite na radu. Magistar društvenih znanosti, u polju informacijskih znanosti. Magistar sigurnosti. Diplomirani inženjer sigurnosti. Zaposlen u društvu Međimurske vode d.o.o. u Čakovcu na radnom mjestu voditelja integriranog sustava kvalitete. Ima ukupno 36 godina radnog staža. Autor i suautor 140 znanstvenih i stručnih radova, od čega 7 monografija, a 50 radova rezultat su međunarodne suradnje. Voditelj 8 istraživačkih projekata na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Predsjednik Nadzornog odbora Europskog društva inženjera sigurnosti. Tajnik Konferencije "Menadžment i sigurnost". Istraživački interes: sigurnost, kvaliteta, menadžment poslovnih sustava, upravljanje informacijskim sustavima, upravljanje znanjem. BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR Josip Taradi, Ph.D. Doctor of Sciences, occupational safety. Master of Social Sciences, in the field of information sciences. Safety master. Graduate safety engineer. Employed at Medjimurje′s waters Ltd. in Cakovec as an integrated quality manager. He has a total of 36 years of employment. He is the author and co-author of 140 scientific and professional papers, including 7 monographs and 50 papers are the result of international cooperation. Head of 8 scientific projects on national and international level. The president of the Supervisory Committee of The European Society of Safety Engineers. The secretary of "Management and Safety" conference. Research interests: safety, quality, business systems management, information systems management, knowledge management. PODACI O SUATORIMA (DATA ON CO-AUTHORS) 2) prof. dr. sc. Vesna Nikolić Univerzitet u Nišu, Fakultet zaštite na radu Niš, Srbija vesna.nikolic@znrfak.ni.ac.rs 3) dr. sc. Mirjana Galjak Visoka tehnička škola strukovnih studija iz Uroševca-Leposavić Leposavić, Srbija marta7@ptt.rs

M&S 2019

THE EUROPEAN SOCIETY OF SAFETY ENGINEERSwww.european-safety-engineer.org

ISBN 978-953-48331-1-7