PROCJENA SOCIJALNOG UČINKA REFORMI HRVATSKIH …documents.worldbank.org/curated/en/782681468196181993/... · 2016-07-15 · Stranica| 2 . GfK Croatia I 2015. I Procjena socijalnog

Stranica| 1

GfK Croatia I 2015. I Procjena socijalnog učinka reformi Hrvatskih željeznica

PROCJENA SOCIJALNOG UČINKA REFORMI

HRVATSKIH ŽELJEZNICA

Analiza utjecaja na siromaštvo i socijalnog učinka (ASSU)

Izradio: GfK Croatia

Pub

lic D

iscl

osur

e A

utho

rized

Pub

lic D

iscl

osur

e A

utho

rized

Pub

lic D

iscl

osur

e A

utho

rized

Pub

lic D

iscl

osur

e A

utho

rized

wb371432

Typewritten Text

101541

wb371432

Typewritten Text

wb371432

Typewritten Text

Stranica| 2


ZAHVALA

Ovaj izvještaj izradilo je poduzeće za istraživanje tržišta GfK Croatia, pod vodstvom tima Svjetske banke

koji su sačinjavali Daniel Owen, Vanja Frajtić, Jorge Villegas i Jean-François Marteau.

Posebno želimo zahvaliti zaposlenicima triju poduzeća Hrvatskih željeznica - HŽ Carga, HŽ

Infrastrukture i HŽ Putničkog prijevoza, kao i Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture, na potpori

i suradnji tijekom izrade ovoga izvještaja.

Zahvaljujemo i Uzajamnom fondu s više donatora za analizu utjecaja na siromaštvo i socijalnog učinka

za Europu i srednju Aziju, na financiranju ovoga istraživanja.

Stranica| 3


Sadržaj:

1. SAŽETAK - GLAVNI NALAZI ......................................................................................... 4

2. UVOD ...............................................................................................................................10

2.1. Glavni ciljevi istraživanja ............................................................................................11

2.2. Proces i metodologija istraživanja .............................................................................12

2.3. Pozadina ....................................................................................................................14

2.3.1. Gospodarski kontekst zemlje ...............................................................................14

2.3.2. Nezaposlenost i mirovine .....................................................................................15

2.3.3. Kontekst željezničkog sektora..............................................................................15

2.3.4. Osnovne činjenice o restrukturiranju Hrvatskih željeznica ....................................16

3. REZULTATI - Kvalitativno istraživanje uz rasprave u skupinama i detaljne intervjue ........20

3.2. Okolnosti nakon odlaska iz Hrvatskih željeznica ........................................................20

3.2.1. Razlozi odlaska ...................................................................................................20

3.2.2. Postupak i razdoblje obavješćivanja radnika o odlasku........................................20

3.2.3. Nakon odlaska iz HŽ-a, najčešće je slijedilo umirovljenje. ...................................22

3.2.4. Glavne zamjerke radnika tijekom procesa restrukturiranja: ..................................23

3.2.5. Uvjeti nakon odlaska iz željezničkih društava ......................................................25

3.3. Nakon odlaska iz željezničkih društava ......................................................................33

3.3.1. Učinci/osobni gubici zbog gubitka radnog mjesta u Hrvatskim željeznicama ........33

3.3.2. Postojeći izvori prihoda ........................................................................................35

3.3.3. Strategije suočavanja s novonastalom situacijom (rezanje troškova itd.) .............36

3.4. Prelazak na novo radno mjesto ..................................................................................37

3.4.1. Spremnost na promjenu mjesta stanovanja radi drugog posla .............................39

3.4.2. Programi i institucije koje nude pomoć pri traženju novog posla i programe

prekvalifikacije ...............................................................................................................40

3.5. Širi utjecaji na zajednicu .............................................................................................43

3.6. Zatvaranje/smanjenje linija i utjecaj na putnike ..........................................................45

3.7. Preporuke ..................................................................................................................46

Stranica| 4


1. SAŽETAK - GLAVNI NALAZI

Slijedom pridruživanja Europskoj uniji, hrvatska je Vlada u Ekonomskom programu Republike Hrvatske

2013. preuzela obveze iz programa Europa 2020 u pogledu provedbe strategije za „pametan, održiv i

uključiv” rast kojom se naglašavaju reforme kojima se promiču makroekonomska stabilnost i

konkurentnost, kao temelj za što brži gospodarski oporavak. Međutim, svjetska je gospodarska kriza

razotkrila makroekonomske slabosti Hrvatske, iza koje je šest uzastopnih recesijskih godina. Početkom

2015. u Hrvatskoj je zabilježen ponovni rast, zahvaljujući vanjskoj potražnji i osobnoj potrošnji.

Vjerojatno je da će se izgledi za rast u 2015. temeljiti na dva navedena čimbenika na strani potražnje,

kao i na laganom oporavku u sektoru graditeljstva na strani ponude, pri čemu se predviđa rast na razini

oko 1 posto. Zbog nižih cijena nafte i prehrambenih proizvoda, smanjenja poreza na dohodak i postupnih

poboljšanja na tržištu rada rastu raspoloživi dohodak i privatna potrošnja. Iako je početkom 2015.

bilanca tekućeg računa poboljšana, uslijed transfera iz Europske Unije (EU)-a i zadržane dobiti, vanjske

slabosti su i nadalje izražene jer je vanjski dug, zbog zaduživanja države, dosegnuo najvišu razinu u

proteklih deset godina. U 2014. fiskalne su slabosti postale još izraženije, uz deficit na razini 5,6 posto

bruto domaćeg proizvoda (BDP) i javni dug na razini 86 posto BDP-a u ožujku 2015. Gospodarstvu su

nužne snažne strukturne reforme radi osiguranja makroekonomske stabilnosti, podrške zapošljavanju i

smanjenja siromaštva.

Državna ulaganja u sektoru prometa u proteklih petnaest godina uglavnom su bila usmjerena na

izgradnju mreže autocesta, koja je sada gotovo završena. Vlada trenutačno izrađuje strateške

dokumente za cijeli sektor prometa, u okviru programskog razdoblja EU-a 2014.-2020. Izrada navedene

strategije u skladu s ciljevima EU-a (treba biti dovršena do kraja 2016.) preduvjet je za povlačenje

sredstava iz fondova EU-a za potrebe sektora. Unatoč nedavnom padu, željeznički promet još uvijek

ima znatan udio u ukupnom prometu, kao i značajne potencijale. Međutim, nužno je zaustaviti pad

tržišnog udjela putničkog prijevoza i iskoristiti solidne potencijale za tranzitni prijevoz tereta.

U lipnju 2012., Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture (MPPI), donijelo je petogodišnji program

restrukturiranja društava u sklopu holdinga Hrvatske željeznice, u skladu s direktivama EU-a, čime je

holding prestao postojati i podijeljen je na tri neovisna subjekta – HŽ Infrastruktura (HŽI), HŽ Cargo

(HŽC) i HŽ Putnički prijevoz (HŽP).

Međutim, reforma iz 2012. nije bila dostatna za opstanak hrvatskih željeznica, niti za njihov rast na

velikom i konkurentnom tržištu prometa EU-a. Produktivnost sektora još uvijek zaostaje za

produktivnošću u usporedivim zemljama te su potrebne dodatne mjere u pogledu učinkovitosti kako bi

se postigla njegova održivost i konkurentnost. U cilju pružanja pomoći pri nastavku provedbe reformi u

hrvatskom željezničkom sektoru, Svjetska je banka pokrenula dijalog s hrvatskom Vladom i društvima

Hrvatskih željeznica, nakon čega je izrađen Izvještaj o politikama u željezničkom sektoru u Hrvatskoj.

Preporuke sadržane u Izvještaju prerasle su u Projekt održivih hrvatskih željeznica u Europi, uz potporu

Svjetske banke trima željezničkim društvima radi unaprjeđenja njihove operativne učinkovitosti i

financijskog stanja, kako bi im se omogućilo pružanje kvalitetnijih usluga na financijski održiv način.

Stranica| 5


Projektom se dopunjavaju velika ulaganja u infrastrukturu na međunarodnim koridorima koje financira

EU, pri čemu je naglasak na restrukturiranju ukupnog sektora i održivosti javnih poduzeća, što je u

skladu s europskom agendom Vlade. Projektom se pruža potpora i željezničkim društvima u smislu

restrukturiranja radne snage, kako bi se odgovorilo na promjene na tržištu i unaprijedila njihova

učinkovitost.

Istraživanje je provedeno kako bi se ostvarili glavni ciljevi utvrđeni u okviru analize utjecaja na

siromaštvo i socijalnog učinka, uključujući analizu posljedica reformskih politika na dobrobit i socijalno

stanje različitih socijalnih skupina, a posebno na siromašne i osjetljive skupine (u ovom slučaju, politike

restrukturiranja željeznice u Hrvatskoj kojom su obuhvaćena tri povezana društva - HŽ Infrastruktura,

HŽ Cargo i HŽ Putnički prijevoz).

U okviru analize utjecaja na siromaštvo i socijalnog učinka, na raspolaganju su razni analitički alati i alati

za praćenje procesa, kojima se: (a) utvrđuju distribucijski utjecaji s ciljem unaprjeđenja analitičke

utemeljenosti donošenja politika i (b) uključuju odgovarajući dionici u proces donošenja politika.

Glavni ciljevi ovoga istraživanja su:

izvršiti procjenu mogućih pozitivnih i negativnih socijalnih učinaka procesa

restrukturiranja Hrvatskih željeznica,

utvrditi najbolje mjere kojima bi se povećali izgledi radnika za povratak na tržište rada

nakon napuštanja Hrvatskih željeznica.

Proveli smo kvalitativno istraživanje, kako bismo na odgovarajući način postigli utvrđene ciljeve

istraživanja i izvršili procjenu dublje problematike utvrđenih ciljeva.

Rezultati istraživanja socijalnog učinka reforme željeznice ukazuju na to da je do sada, tijekom procesa

restrukturiranja, najviše radnika otišlo dobrovoljno. Nadalje, radnici su većinom otišli u mirovinu, punu ili

prijevremenu (osim radnika HŽ Carga, koji su proglašeni tehnološkim viškom). Za većinu radnika

odlazak iz HŽ-a ne predstavlja gubitak (zbog dobrih otpremnina, narušenih međuljudskih odnosa u HŽ-

u itd.). Međutim, nisu zadovoljni načinom provedbe restrukturiranja. Smatraju da će doći do problema i

nezadovoljstva jer radnici koje čeka otpuštanje neće otići dobrovoljno, a imajući u vidu visoku stopu

nezaposlenosti u zemlji i nedostatak prekvalifikacije ili stručnog osposobljavanja, oni neće moći brzo

naći novo zaposlenje.

1. Mogućnosti za odlazak iz HŽ-a

Bivši zaposlenici većinom su dobrovoljno napustili HŽ (radnici iz HŽ Putničkog prijevoza,

HŽ Infrastrukture i HĆ Carga) uz potpisivanje ugovora. Osim dobrovoljnog odlaska, u HŽ Cargu

sastavljen je popis radnika, imenom i prezimenom, koji su proglašeni viškom. Neki od tih

radnika uzeli su otpremninu ili su čekali istek zakonskog roka nakon kojega su otpušteni iz HŽ

Carga-a (kako bi ostvarili pravo na naknadu od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje).

Stranica| 6


Svi koji su napustili Hrvatske željeznice uzeli su, prije toga, u obzir razne čimbenike i

procijenili što bi dobili odlaskom, koliko im je godina preostalo do prijevremene ili pune mirovine;

pokušali su procijeniti je li posrijedi uistinu zadnja isplata otpremnine te su na taj način donijeli

odluku o odlasku. Većina onih kojima je preostalo malo vremena do umirovljenja prihvatili su

ponuđenu otpremninu.

Pri odlasku iz Hrvatskih željeznica, radnici su mogli prihvatiti otpremninu ili se pridružiti

Željezničkom fondu pod unaprijed utvrđenim uvjetima:

Otpremnina:

Velika većina bivših zaposlenika Hrvatskih željeznica zadovoljni su iznosom koji su dobili

pri napuštanju društava. Zadovoljni su iznosom otpremnine, s obzirom na to kakva je situacija

u zemlji i na to da druga poduzeća uopće i ne nude otpremninu, a osobito ne u tom iznosu.

Nezadovoljni su uglavnom mlađi radnici, koji su još uvijek radno sposobni i koji su otišli iz raznih

razloga: zbog međuljudskih odnosa, prijetnjama Uprave otkazom ili zbog toga što nisu bili

sigurni hoće li u sljedećem krugu otpuštanja dobiti otpremninu. Sindikati smatraju da se

uglavnom postavlja pitanje o „zbrinjavanju radnika koji su već zbrinuti”, odnosno onih koji su

već ostvarili pravo na mirovinu. Prema njihovom mišljenju, otpremnina bi trebala biti u skladu s

uvjetima pod kojima su radnici napustili Hrvatske željeznice (manji iznos otpremnine za one

koje odlaze u mirovinu).

Tri trgovačka društva (HŽ Cargo, HŽ Putnički prijevoz i HŽ Infrastruktura) nisu ponudila

iste financijske pakete zaposlenicima na odlasku (npr. u 2014., najveći iznos otpremnine

isplaćen u HŽ Putničkom prijevozu i HŽ Infrastrukturi bio je 200.000 HRK, a u HŽ Cargu 140.000

HRK).

Željeznički fond:

Većina mlađih radnika priključila se Željezničkom fondu u nadi da će se moći ponovno

zaposliti u društvima Hrvatskih željeznica. Ispitanici nisu sasvim upoznati s uvjetima

Željezničkog fonda pa su većinom prihvatili otpremninu. Znaju da mogu biti članovi

Željezničkog fonda najviše tri godine tijekom kojih dobivaju 4.000 HRK bruto te da su dužni

odgovoriti na poziv iz bilo kojeg od tri željeznička društva. Radnici mogu i napustiti Željeznički

fond, pri čemu u preostalom razdoblju imaju pravo na 50 % dogovorenog iznosa.

Predstavnici sindikata smatraju da bi Željeznički fond trebao provoditi prekvalifikaciju ili stručno

osposobljavanje radnika, kako bi se osigurala svrha njihova ostanka u trgovačkom društvu.

Međutim, u tu je svrhu potrebno najprije izvršiti analizu radnih mjesta. Osim neprovođenja

analize radnih mjesta, predstavnici Željezničkog fonda navode i nedostatak sredstava kao jednu

od glavnih prepreka za provedbu prekvalifikacije (Željeznički fond financira se sredstvima

društava HŽ Cargo, HŽ Putnički prijevoz i HŽ Infrastruktura). Uz prethodno navedeno, neki su

radnici uspjeli ostvariti pravo na naknadu za nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje.

Stranica| 7


Ostvarenje prava na naknadu ovisilo je o društvu u kojem su radili i o datumu njihova odlaska

(HŽ Putnički prijevoz - od travnja 2014., HŽ Cargo - od kolovoza 2014.). Prema HŽ Putničkom

prijevozu, isplate radnicima dok su u Fondu ne uključuju naknade koje primaju od Hrvatskog

zavoda za zapošljavanje.

Općenito govoreći, radnici nisu na odgovarajući način informirani o njihovu pravu na naknadu

za nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje nakon odlaska iz društava Hrvatskih željeznica.

Navedene naknade za nezaposlene isplaćivane su samo radnicima koji su potpisali sporazumni raskid

radnog odnosa (iako radnik obično nema pravo na takvu naknadu u slučaju sporazumnog raskida

radnog odnosa) i samo ako je u sporazumu bilo naznačeno da je sporazum potpisan zbog tehnološkog

viška radnika, odnosno zbog kolektivnog ugovora o prestanku radnog odnosa (članak 127. Zakona o

radu).

Glavne zamjerke radnika tijekom procesa restrukturiranja:

Stvaranje napetosti među radnicima, izostanak pravovremenih i potpunih informacija te

izostanak sustavnog i planiranoga otpuštanja radnika - najčešće su zamjerke radnika tijekom

procesa restrukturiranja triju društava.

U proteklih nekoliko godina stvorena je napetost u odnosima među radnicima (neki

navode i 10 godina, ali češće 5 do 6 godina) i to zbog stalnog uvođenja nove sistematizacije

radnih mjesta. To je dovelo do narušavanja međuljudskih odnosa i gubitka povjerenja među

radnicima jer se svatko borio za očuvanje svojega radnog mjesta.

Paralelno s otpuštanjem radnika, zapošljavani novi ljudi. Radnici zamjeraju da su otpušteni

iz društava kao tehnološki višak, dok su se istodobno zapošljavali novi ljudi. Prema njihovom

mišljenju, ako je bilo potrebno otpustiti radnike jer su postali višak, nije bilo potrebe za

zapošljavanjem novih radnika.

Radnici također zamjeraju Hrvatskim željeznicama stvaranje stresa zbog osjećaja da bi

svaka isplaćena otpremnina mogla biti i posljednja. Tako su ljudi bili prisiljeni na odlazak,

čak i ako nisu ispunjavali uvjete za mirovinu i nisu htjeli otići iz društava.

Neki radnici, uglavnom iz HŽ Carga, kažu da su odluku o odlasku ili ostanku morali donijeti

u roku dva dana. Prema HŽ Cargu, radnici su dobili rok od jednog do šest mjeseci za

donošenje odluke o tome žele li otići, a u HŽ Infrastrukturi dobili su rok od najmanje mjesec

dana.

Vlada uvjerenje da je izostala podrška Službe za upravljanje ljudskim potencijalima i

Službe za pravne poslove, zbog čega radnici nisu bili upoznati sa svojim pravima.

Radnici smatraju da sistematizacija i ukidanje radnih mjesta nisu provedeni u skladu s

unaprijed utvrđenim planom i programom. Nije provedena analiza radnih mjesta i procesa

(cijele strategije), koja bi poslužila kao osnova za otpuštanje radnika.

Stranica| 8


Oni također smatraju da bi zbog otpuštanja radnika sigurnost prometa mogla postati

upitna (među otpuštenim radnicima su i skretničari, radnici odgovorni za kontrolu

vagona itd.).

Sindikati navode da je jedini cilj bio smanjenje broja radnika, bez obzira na njihovo

zanimanje i poslove koje su obavljali. S obzirom na to da je većina radnika dobrovoljno otišla,

događa se da na nekim radnim mjestima ima previše radnika, a na nekima nema dovoljno

radnika.

Rezultati ukazuju na to da je pri otpuštanju radnika tek ponegdje bilo razlika u strukturi

otpuštenih radnika (primjerice prema spolu, životnoj dobi itd.).

Na razlike upućuju jedino odgovori ispitanika koji ukazuju na to da su žene bile u donekle

nepovoljnijem položaju u pogledu administrativnih poslova. Racionalizacija je najprije

provedena u administrativnim funkcijama, a kako su u pitanju bile uglavnom žene, one su se

automatski našle u nepovoljnijem položaju u odnosu na muškarce. Potrebno je napomenuti da

su u željezničkom sektoru operativni poslovi uglavnom prikladni za muškarce.

c) - Izvori prihoda nakon odlaska iz Hrvatskih željeznica

Glavni izvor prihoda za većinu otpuštenih radnika su mirovine ili naknade za nezaposlene od

Zavoda za zapošljavanje.

Neki otpušteni radnici ne primaju ni naknadu niti mirovinu. Međutim, oni su prijavljeni na Zavod

za zapošljavanje, dok čekaju ispunjenje uvjeta za mirovinu. Oni s najnižim primanjima

preživljavaju zahvaljujući otpremnini. Veliki dio ispitanika iskoristili su sredstva koja su im

isplaćena za podmirenje postojećih dugova po kreditima i sličnih dugova. Većina ih nema

dodatnih izvora prihoda, osim onih koji žive na selu, gdje uzgajaju životinje, drže pčele itd.

Osim financijskog gubitka, drugi najveći problem povezan s odlaskom iz društava, jest

iznenadni odlazak. Oni koji su odluku morali donijeti u roku dva ili tri dana, preko noći su ostali

bez posla i postali su umirovljenici. Nisu imali vremena da se mentalno pripreme na novu

situaciju; neki se ispitanici osjećaju beskorisnima, izgubljenima i još se nisu prilagodili novim

životnim uvjetima.

Iako su većinom zadovoljni isplaćenom otpremninom, mnogi od njih ne mogu osigurati

isti životni standard koji su imali dok su bili zaposleni (mirovine i naknade za nezaposlene

od Zavoda za zapošljavanje znatno su niže od plaća koje su zarađivali, a otpremnina je

uglavnom poslužila za vraćanje dugova (krediti itd.). Zbog toga su srezali gotovo sve troškove,

za odjeću i obuću, upotrebu automobila, odlazak na kavu, a neki su promijenili i način grijanja

(počeli su se grijati na drva). S obzirom na to da je u Hrvatskoj općenito stopa nezaposlenosti

visoka, od svojih niskih prihoda moraju financijski pomagati djecu koja ne mogu pronaći posao.

Stranica| 9


d) Pronalaženje novog posla

Glavne prepreke pronalaženju novoga posla su: visoka stopa nezaposlenosti u

Hrvatskoj, životna dob, kao i njihova specifična zanimanja (vlakovođe, skretničari itd.).

Neki su uspjeli pronaći posao (dva ispitanika iz Zagreba) i to zahvaljujući svojim

kontaktima i vezama.

Među ispitanicima je različita razina spremnosti na promjenu mjesta stanovanja radi novog

radnog mjesta. Njihova spremnost uglavnom ovisi o ponuđenoj plaći i prometnoj povezanosti

između novog mjesta rada i njihova mjesta stanovanja.

Prilika za zapošljavanje nema pa su neki radnici spremni raditi sasvim drugačije poslove kako

bi preživjeli (primjerice kao njegovatelji u domovima za starije osobe u Njemačkoj).

Mogući problemi u pogledu pronalaženja novog posla proizlaze iz odredbe ugovora o

sporazumnom raskidu radnog odnosa koji su radnici potpisali i u kojoj je navedeno da

se ne mogu zaposliti ni u jednom trgovačkom društvu u Hrvatskoj koje se financira

sredstvima državnog proračuna (jer su dobili otpremninu iz istoga proračuna). Drugim

riječima, ne mogu se zaposliti ni u jednom javnom poduzeću.

e) Programi stručnog osposobljavanja za otpuštene radnike

Za uspješne programe prekvalifikacije i stručnog osposobljavanja potrebno je provesti analizu

radnih mjesta u željezničkim društvima. Takva je analiza potrebna kako za društva (u smislu budućih

zahtjeva radnih mjesta na temelju novih tehnologija i strategije), tako i za Željeznički fond.

Željeznička društva nisu ponudila sustavan program stručnog osposobljavanja ili

prekvalifikacije radnicima koji su proglašeni viškom, niti pomoć pri pronalaženju novih

poslova. Ispitanici su uvjereni da programi prekvalifikacije nisu ponuđeni jer je na svim radnim

mjestima bilo viška radnika pa stoga nije ni bilo potrebe za prekvalifikacijom. Kao dodatne oblike

stručnog osposobljavanja, ispitanici navode razne tečajeve, kao što su tečajevi učenja stranih

jezika, stjecanja računalnih vještina, osposobljavanje za rad na novim strojevima,

računovodstvene programe (SAP i slično). Međutim, navedeni su tečajevi organizirani dok su

bili zaposleni, ali ne i za vrijeme nove sistematizacije radnih mjesta. Do sada se Zavod za

zapošljavanje smatrao ključnim čimbenikom pri organiziranju programa prekvalifikacije

ili stručnog osposobljavanja, kako na vlastitu inicijativu, tako i u okviru rada njegovih mobilnih

timova koje su angažirala željeznička društva.

f) Utjecaji reformi željeznice na širu zajednicu

Radnici su uvjereni da bi reforma u željezničkom prometu, a osobito otpuštanje radnika,

mogla ugroziti sigurnost putovanja, dovesti do prekida željezničkog prometa zbog

nedostatka ljudi, kao i do emigracije mladih, a sve skupa bi moglo negativno utjecati na

povezana područja, kao što su turizam, teretne luke itd. Oni također smatraju da problemi

Stranica| 10


otpuštanja radnika nisu riješeni jer su otišli uglavnom stariji radnici, mladi će tek morati otići i

neće moći pronaći novi posao.

2. UVOD

U Hrvatskoj su prvi koraci u provedbi reforme željezničkog sektora poduzeti sredinom prvog

desetljeća 2000-ih, kada je osnovano holdinško društvo Hrvatske željeznice. Stoga su naknadno,

u skladu s propisima EU-a, osnovana dva regulatorna tijela zadužena za sigurnost prometa i standarde,

odnosno za pravedan pristup tržištu. Da bi se ubrzala provedba programa reformi prije pristupanja EU-

u, Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture (MPPI) donijelo je u lipnju 2012. petogodišnji program

restrukturiranja Hrvatskih željeznica. Hrvatske željeznice sada su podijeljene na tri neovisna trgovačka

društva: HŽ Infrastruktura (HŽI), HŽ Cargo (HŽC) i HŽ Putnički prijevoz (HŽP).

Produktivnost radne snage na razini sektora neprestano pada od 2008. U 2011., Hrvatske željeznice

upotrijebile su više od 75 % operativnih prihoda za pokrivanje troškova radne snage (u Europi je to oko

40 %). U Planu restrukturiranja kojeg je izradio HŽ Holding 2012. predloženo je značajno smanjenje

broja zaposlenih u razdoblju od pet godina.

U cilju pružanja pomoći pri nastavku provedbe reformi u hrvatskom željezničkom sektoru, Svjetska je

banka pokrenula dijalog s hrvatskom Vladom i društvima Hrvatskih željeznica, nakon čega je izrađen

Izvještaj o politikama u željezničkom sektoru u Hrvatskoj. Preporuke sadržane u Izvještaju prerasle su

u Projekt održivih hrvatskih željeznica u Europi, uz potporu Svjetske banke trima željezničkim društvima

radi unaprjeđenja njihove operativne učinkovitosti i financijskog stanja, kako bi im se omogućilo pružanje

kvalitetnijih usluga na financijski održiv način. Projektom se dopunjavaju velika ulaganja u infrastrukturu

na međunarodnim koridorima koje financira EU, pri čemu je naglasak na restrukturiranju ukupnog

sektora i održivosti javnih poduzeća, što je u skladu s europskom agendom Vlade. Projektom se pruža

potpora i željezničkim poduzećima u smislu restrukturiranja radne snage, kako bi se odgovorilo na

promjene na tržištu i unaprijedila njihova učinkovitost. Trenutačno se izrađuju i provode planovi

smanjenja broja zaposlenih i strategije Službe za ljudske potencijale za tri željeznička društva.

Analiza utjecaja na siromaštvo i socijalnih utjecaja (ASSU) analiza je predviđenih i nepredviđenih

posljedica reformskih politika na dobrobit i socijalno stanje različitih socijalnih skupina, s osobitim

fokusom na siromašne i osjetljive. Pri provedbi analize utjecaja na siromaštvo i socijalnih učinaka, na

raspolaganju je niz analitičkih alata i alata za praćenje procesa kojima se (a) utvrđuju distribucijski

utjecaji s ciljem unaprjeđenja analitičke utemeljenosti donošenja politika i (b) uključuju odgovarajući

dionici u proces donošenja politika. Uključivanjem dionika, analizom se želi stvoriti prostor za javni

dijalog o reformama te tako pridonijeti većoj transparentnosti i odgovornosti pri osmišljavanju politika.

Stranica| 11


Provedba analize utjecaja na siromaštvo i socijalnih ušinaka na nižoj razini može biti korisna za

objašnjenje mogućih utjecaja prijedloga određene reforme na siromašne i osjetljive, omogućujući

uvođenje mjera za ublažavanje negativnih i unaprjeđenje pozitivnih utjecaja.

S tim u vezi, ciljevi ove analize su:

1. obuhvatiti socijalne, gospodarske i distribucijske utjecaje planiranoga restrukturiranja

željezničkog sektora, iz perspektive različitih socijalnih skupina, uključujući otpuštene radnike,

kućanstva i, prema potrebi, ostalih članova zajednice koji su neizravno povezani sa

zapošljavanjem u željeznici te,

2. mjeriti percepciju korisnika željezničkog prometa na zatvorenim linijama i zabilježeni utjecaj

zamjenskih prometnih usluga.

2.1. Glavni ciljevi istraživanja

Cilj istraživanja je utvrditi:

1. kako su otpušteni radnici napustili željeznička društva (pod kojim uvjetima, kako su im uvjeti

objašnjeni i koliko prije njihova odlaska itd.),

2. glavne gubitke uzorkovane odlaskom (materijalne i nematerijalne),

3. kako se otpušteni radnici suočavaju s novom situacijom (nakon odlaska iz društava),

4. mogućnosti premještanja na drugo radno mjesto (interes za promjenu mjesta stanovanja,

mogućnosti pronalaženja novog posla, načini pronalaženja novog posla),

5. programe i institucije koji nude programe prekvalifikacije ili stručnog usavršavanja radi pronalaženja

novog posla,

6. socijalnu i demografsku strukturu korisnika zatvorenih željezničkih linija ili putničkih vlakova koji su

prestali prometovati,

7. ozbiljnost gubitka tih linija za korisnike i mogućnosti za zamjenski prijevoz.

Na temelju dobivenih rezultata potrebno je sastaviti preporuke za učinkovitije zbrinjavanje otpuštenih

radnika.

Da bi se ostvarili utvrđeni ciljevi, planirana je provedba kvalitativnog i kvantitativnog istraživanja (radi

ostvarenja ciljeva 6 i 7). Međutim, tijekom istraživanja, a nakon razgovora s predstavnicima HŽ

Putničkog prijevoza, utvrdili smo da se tek nekoliko putnika dnevno koristilo zatvorenim linijama. Osim

toga, HŽ Putnički prijevoz osigurao je zamjenski prijevoz autobusima za sve zatvorene linije, koji voze

duž željezničke pruge (od jedne željezničke postaje do druge). (Vidjeti Poglavlje 2.6 -

Zatvorene/skraćene linije)

Stranica| 12


Kvalitativno istraživanje je provedeno primjenom dviju metoda: rasprave u skupinama i detaljni intervjui:

1. kvalitativno istraživanje primjenom metoda rasprava u skupinama i detaljnih intervjua. Održano

je ukupno sedam rasprava u skupinama s otpuštenim radnicima u šest gradova (ciljevi: 1 do 5)

(podrobne informacije o strukturi skupina i pojedinačnih detaljnih intervjua nalaze se u odjeljku

Metodologija),

2. kvalitativno istraživanje primjenom metode detaljnih intervjua. Obavljeno je ukupno osam

detaljnih intervjua s predstavnicima raznih organizacija.

Rasprave u skupinama vođene su od 4. do 16. veljače 2015., a detaljni intervjui od 3. ožujka do 30.

travnja 2015.

Izvještaj je podijeljen na dva dijela. U uvodu su navedene informacije o gospodarskoj situaciji u

Hrvatskoj, uključujući stope nezaposlenosti i mirovine, stanje u željezničkom sektoru te podaci o procesu

restrukturiranja društava Hrvatskih željeznica. U ovom su odjeljku navedeni i podaci o metodologiji

istraživanja.

U drugom odjeljku (Rezultati), sadržani su rezultati dobiveni iz rasprava u skupinama i detaljnih intervjua,

koji su podijeljeni u četiri dijela: okolnosti napuštanja željezničkih društava, nakon odlaska, premještanje

na novo radno mjesto te širi utjecaji na zajednicu, uključujući utjecaje zatvorenih ili skraćenih linija.

U zadnjem dijelu drugog odjeljka sadržane su preporuke koje se temelje na dobivenim rezultatima.

2.2. Proces i metodologija istraživanja

Kako bismo ostvarili postavljene ciljeve, primijenili smo kvalitativno istraživanje, koje se sastojalo

od rasprava u skupinama i detaljnih intervjua. Održano je ukupno sedam rasprava u skupinama i

obavljeno je ukupno osam detaljnih intervjua. Odabrana je metoda kvalitativnog istraživanja jer ona

omogućuje dubinsku procjenu problema i otkrivanje emocionalnih komponenti problema koji se

istražuje. U okviru kvalitativnog istraživanja uglavnom se traže odgovori na pitanja „Kako” i „Zašto? ”.

Ispitanici su zamoljeni i da objasne svoje nalaze i predodžbe, što nije moguće u okviru kvantitativnog

istraživanja, čiji su rezultati uglavnom vidljivi u postocima. Ako je neke dobivene podatke potrebno

kvantificirati, takvo se istraživanje može provesti u budućnosti.

Odabir ispitanika za rasprave u skupinama:

Sudionici u raspravama u skupinama odabrani su na temelju popisa koje su željeznička društva (HŽ

Putnički prijevoz, HŽ Infrastruktura i HŽ Cargo) dostavila klijentu - Svjetskoj banci. Društva su

Stranica| 13


obaviještena o istraživanju koje provodi Svjetska banka, kao i o intervjuima obavljenim s bivšim

zaposlenicima. Svi su ispitanici potpisali sporazume o sudjelovanju u istraživanju.

Pri tumačenju rezultata važno je voditi računa o strukturi ispitanika koji su sudjelovali u raspravama u

skupinama: bile su to osobe prosječne dobi 57 godina, u prosjeku s 37 godina staža, većinom sa

završenom srednjom školom, a 22 su ispunile uvjete za mirovinu.

Na temelju popisa, GfK je odabrao mjesta (gradove) u kojima su održane rasprave u skupinama. Kriterij

za odabir grada/mjesta bio je što veći obuhvat teritorija Republike Hrvatske te da što više osoba s popisa

živi u istom gradu/mjestu (kako bi se osiguralo 6 do 8 sudionika u svakoj skupini za raspravu).

U dvije skupine bilo je osam sudionika, a u preostalih pet po sedam sudionika.

Izrađene su upute za odgovaranje na pitanja iz upitnika radi rasprava u skupinama. Upute se

sastoje od sljedećih dijelova:

DIO 1.: Mogućnosti za odlazak iz Hrvatskih željeznica: (kako su otpušteni radnici otišli iz željezničkih

društava, koji su im uvjeti/opcije bili ponuđeni).

DIO 2.: Nakon odlaska iz društava: najvažniji gubici, trenutačni izvori prihoda, strategije za suočavanje

s novom situacijom.

DIO 3.: Premještanje na nova radna mjesta, spremnost na promjenu mjesta stanovanja u potrazi za

poslom, programi prekvalifikacije ili stručnog usavršavanja.

DIO 4.: Širi utjecaji na zajednicu.

Slika 1: Gradovi/mjesta u Hrvatskoj u kojima je održana rasprava u skupinama

Stranica| 14


Tablica 1: Struktura skupine po gradu/mjestu, spolu, stupnju obrazovanja i društvu HŽ-a

Obavljeno je osam detaljnih intervjua, zajedno s raspravama u skupinama:

Jedan intervju s predstavnicima Zavoda za zapošljavanje

Jedan intervju s predstavnicima udruge CARGO - Centra za razvoj znanja i vještina

Jedan intervju s predstavnicima Željezničkog fonda

Jedan intervju s predstavnicima HŽ Putničkog prijevoza

Četiri intervjua s predstavnicima sljedećih sindikata: Sindikat Infrastrukture HŽ , Sindikat HŽ

Carga, Sindikat Hrvatskih željeznica, Sindikat tehničkog pregleda vagona i vlakova HŽ-a

Svaki je intervju trajao u prosjeku sat vremena.

Osim rasprava u skupinama i detaljnih intervjua, održana je i radionica tijekom koje su

predstavljeni rezultati istraživanja. Cilj je bio potaknuti dijalog među sudionicima kako bi se iznašlo

najbolje rješenje za prekid radnog odnosa i zadovoljile buduće potrebe otpuštenih radnika HŽ-a. Na

radionici su sudjelovali predstavnici Svjetske banke, sindikata, društava HŽ-a (HŽ Carga i HŽ

Infrastrukture), nevladinih organizacija i Ministarstva financija.

2.3. Pozadina

U ovom dijelu izvještaja obrađene su činjenice nužne za razumijevanje procesa restrukturiranja

Hrvatskih željeznica. Predstavljeni su i podaci o gospodarskom stanju u zemlji, nezaposlenosti i broju

umirovljenika.

2.3.1. Gospodarski kontekst zemlje

Hrvatska je u srpnju 2013. postala 28. država članica Europske unije (EU), nakon šest godina

zahtjevnih pregovora. Pristupanje EU-u bilo je jedinstvena prilika za razmatranje potreba zemlje i

poticaja na provedbu reformi, usklađivanja zakonodavstva s pravnom stečevinom EU-a, kao i za pristup

sredstvima strukturnih i kohezijskih fondova EU-a u godišnjim iznosima od preko 3 posto BDP-a. Vlada

je u Ekonomskom programu Republike Hrvatske 2013. preuzela obveze iz programa Europa 2020 u

Zagreb Split Osijek Rijeka Novska Varaždin UKUPNO Muškarci 10 8 5 5 6 5 39 Žene 5 0 2 2 1 2 12

58 57 59 57 54 58 57 35 47 34 38 34 36 37

Osnovna škola 1 3 0 1 2 0 7 Srednja škola 9 5 6 6 5 4 35 Viša škola/fakultet 5 0 1 0 0 3 9

HŽ Putnički prijevoz 6 4 4 3 1 6 24 HŽ Infrastruktura 5 1 1 1 5 1 14 HŽ Cargo 4 3 2 3 1 0 13

UKUPNO 15 8 7 7 7 7 51

Spol Prosječna dob ispitanika Prosječni broj godina radnog staža

Stručna sprema

Trgovačko

društvo HŽ-a

Stranica| 15


pogledu provedbe strategije za „pametan, održiv i uključiv” rast te naglasila reforme kojima se promiču

makroekonomska stabilnost i konkurentnost, kao temelj za što brži oporavak.

Zbog globalne gospodarske krize izašle su na vidjelo makroekonomske slabosti Hrvatske.

Recesija u Hrvatskoj trajala je šest uzastopnih godina, sve do 2014. Početkom 2015. u Hrvatskoj je

zabilježen ponovni rast, zahvaljujući vanjskoj potražnji i osobnoj potrošnji. Vjerojatno je da će se izgledi

za rast u 2015. temeljiti na dva navedena čimbenika na strani potražnje, kao i na laganom oporavku u

sektoru građenja na strani ponude, pri čemu se predviđa rast na razini oko 1 posto. Zbog nižih cijena

nafte i prehrambenih proizvoda, smanjenja poreza na dohodak i postupnih poboljšanja na tržištu rada

rastu raspoloživi dohodak i privatna potrošnja. Iako je početkom 2015. bilanca tekućeg računa

poboljšana, uslijed transfera iz EU-a i zadržane dobiti, vanjske slabosti su i nadalje izražene jer je vanjski

dug, zbog zaduživanja države, dosegnuo najvišu razinu u proteklih deset godina. U 2014. fiskalne su

slabosti postale još izraženije, uz deficit na razini 5,7 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) i javni dug

na razini 86 posto BDP-a u ožujku 2015. Gospodarstvu su nužne snažne strukturne reforme radi

osiguranja makroekonomske stabilnosti, podrške zapošljavanju i smanjenja siromaštva.

2.3.2. Nezaposlenost i mirovine

U prosincu 2014. zabilježena je stopa nezaposlenosti 19,6 posto (mjesec dana ranije bila je 19,2 posto),

pri čemu je stopa nezaposlenosti muškaraca bila 17,4 posto, a stopa nezaposlenosti žena 21,9 posto.

U Hrvatskoj je više nezaposlenih žena nego muškaraca; u ukupnim je brojkama više onih za završenom

jednom do tri godine strukovnog obrazovanja, dok je najveći apsolutni broj nezaposlenih zabilježen u

Splitsko-dalmatinskoj županiji, Gradu Zagrebu i u Osječko-baranjskoj županiji.

Hrvatska ima 4.284.889 stanovnika (prema popisu stanovništva iz 2011.). U siječnju 2015., bilo je

1.131.163 umirovljenika, što je 26,4 % ukupnog broja stanovnika u Hrvatskoj. Broj umirovljenika

neprestano raste (prema podacima iz siječnja 2015., odnos zaposlenih i umirovljenih osoba u Hrvatskoj

je 1:1.13). Prosječna mirovina u veljači 2015. iznosila je 2.234,06 HRK.1

2.3.3. Kontekst željezničkog sektora

Vlada trenutačno izrađuje strateške dokumente za cijeli sektor prometa, u okviru programskog razdoblja

EU-a 2014.-2020. Izrada navedene strategije u skladu s ciljevima EU-a (treba biti dovršena do kraja

2016.) preduvjet je za povlačenje sredstava iz fondova EU-a za potrebe sektora. Unatoč nedavnom

padu, željeznički promet još uvijek ima znatan udio u ukupnom prometu, kao i značajne potencijale.

Nužno je zaustaviti pad tržišnog udjela putničkog prometa i iskoristiti solidne potencijale za tranzitni

prijevoz tereta. U lipnju 2012., Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture donijelo je petogodišnji

program restrukturiranja društava u sklopu holdinga Hrvatske željeznice, u skladu s direktivama EU-a,

1 Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba

Stranica| 16


čime je holding prestao postojati i podijeljen je na tri neovisna subjekta - HŽ Infrastruktura (HŽI), HŽ

Cargo (HŽC) i HŽ Putnički prijevoz (HŽP).

Međutim, reforma iz 2012. nije bila dovoljna za opstanak hrvatskih javnih željeznica, niti za njihov rast

na velikom i konkurentnom tržištu prometa EU-a. Produktivnost sektora još uvijek zaostaje za

produktivnošću u usporedivim zemljama te su potrebne dodatne mjere u pogledu učinkovitosti kako bi

se postigla njegova održivost i konkurentnost. U cilju pružanja pomoći pri nastavku provedbe reformi u

hrvatskom željezničkom sektoru, Svjetska je banka pokrenula dijalog s hrvatskom Vladom i društvima

Hrvatskih željeznica, nakon čega je izrađen Izvještaj o politikama u željezničkom sektoru u Hrvatskoj.

Preporuke sadržane u Izvještaju prerasle su u Projekt održivih hrvatskih željeznica u Europi, uz potporu

Svjetske banke trima željezničkim društvima radi unaprjeđenja njihove operativne učinkovitosti i

financijskog stanja, kako bi im se omogućilo pružanje kvalitetnijih usluga na financijski održiv način.

Projektom se dopunjavaju velika ulaganja u infrastrukturu na međunarodnim koridorima koje financira

EU, pri čemu je naglasak na restrukturiranju ukupnog sektora i održivosti javnih poduzeća, što je u

skladu s europskom agendom Vlade. Projektom se pruža potpora i željezničkim poduzećima u smislu

restrukturiranja radne snage, kako bi se odgovorilo na promjene na tržištu i unaprijedila njihova

učinkovitost.

U tom kontekstu, Grupacija Svjetske banke ima važnu ulogu pri pružanju pomoći Vladi pri ostvarenju

njezinih ciljeva, dopunjavajući mjere i financiranje sredstvima od europskih institucija.

2.3.4. Osnovne činjenice o restrukturiranju Hrvatskih željeznica

Najznačajnije socijalno pitanje odnosi se na smanjenje broja radnika u sva tri društva (HŽI, HŽP

i HŽC) i nekim njihovim povezanim društvima. U siječnju 2015. sva tri društva, uključujući povezana

društva, zapošljavala su preko 12.000 ljudi. Cilj je smanjiti ukupni broj radnika za približno 16 posto, u

razdoblju od 2015. do 2019. Tablice 2 i 3 i Slika 3 prikazuju broj zaposlenih radnika u sva tri društva,

njihovu spolnu strukturu i prosječnu dob, kao i plan otpuštanja radnika do 2018.

Početni reformski koraci poduzeti su još sredinom prvog desetljeća 2000-ih, kada je osnovano holdinško

društvo Hrvatske željeznice za obavljanje četiri vrste djelatnosti. To je značilo kraj povijesnog javnog

monopola; razdvojene su djelatnosti upravljanja infrastrukturom, operativnog i osnovnog poslovanja

(usluge prijevoza tereta i putnika). Za provedbu ovoga složenog procesa bilo je nužno uspostaviti

učinkovit regulatorni okvir u svrhu ulaska novih operatera i predstojeće konkurencije. Stoga su

naknadno, u skladu s propisima EU-a, osnovana dva regulatorna tijela zadužena za sigurnost prometa

i standarde, odnosno za pravedan pristup tržištu. U lipnju 2012., Ministarstvo pomorstva, prometa i

infrastrukture donijelo je petogodišnji program restrukturiranja holdinga Hrvatske željeznice. Holdinško

društvo Hrvatske željeznice podijeljeno je na tri neovisna poslovna subjekta - HŽ Infrastruktura (HŽI),

HŽ Cargo (HŽC) i HŽ Putnički prijevoz (HŽP); sva tri su osnovana kao društva s ograničenom

odgovornošću u vlasništvu republike Hrvatske, a holdinško je društvo prestalo postojati.

Stranica| 17


Program restrukturiranja holdinga Hrvatske željeznice izradio je sam Holding, a usvojen je na

Skupštini Holdinga (na čelu s ministrom prometa) 30. lipnja 2012. Najvažniji rezultat ovoga programa

bila je podjela HŽ Holdinga na tri neovisna trgovačka društva: HŽ Infrastruktura, HŽ Cargo i HŽ Putnički

prijevoz. U programu restrukturiranja za svako je društvo naveden detaljan program koji je trebao biti

proveden u razdoblju od 2012. do 2016.

Smanjenje broja radnika uređeno je u nekoliko propisa, uz istodobne i stalne pregovore sa sindikatima

i kolektivne ugovore.

Institucionalne reforme za sada su uglavnom završene. Međutim, proteklih su se godina uprave

društava uglavnom bavile razdvajanjem i rješavanjem trenutačnih financijskih poteškoća ili stečajem

(HŽC i povezana društva HŽI-a i HŽP-a), a manje reorganizacijom usluga i poslovanja, komercijalnim

poslovanjem ili srednjoročnim planiranjem. Europska iskustva ukazuju na dugotrajnost operativnog

restrukturiranja.

Slika 2: Željeznička karta 2

2 www.hzinfra.hr.

http://www.hzinfra.hr/

Stranica| 18


Tablica 2: Radna snaga, HŽ Infrastruktura, HŽ Cargo i HŽ Putnički prijevoz 3

Tablica 3: Smanjenje broja radnika, HŽ Infrastruktura, HŽ Cargo i HŽ Putnički prijevoz 4 ' (podaci su podložni promjenama)

Smanjenje broja radnika

HŽ Infra Ukupno smanjenje

broja radnika

Prirodni odljev

Dobrovoljno

Višak Željeznički fond

% radne snage

M Ž M (%)

Ž (%) Prosj. dob

2014. 391 37 354 7 323 68 83 17 56

2015. 260 100 160 5 234 26 90 10 55

2016. 210 70 140 4 189 21 90 10 55

2017. 200 100 100 4 180 20 90 10 54

2018. 110 50 60 2 99 11 90 10 54

UKUPNO 1.171 357 814 0 0 1.025 146 88 12 54,8

HŽ Cargo

Ukupno smanjenje

broja radnika

Prirodni odljev

Dobrovoljno


% radne snage

M Ž M (%)

Ž (%) Prosj. dob

2014. 615 30 282 110 193 23 471 144 77 23 46

2015. 847 7 153 348 339 39 642 205 76 24 49

2016. 349 10 0 0 339 20 253 96 72 28 50

2017. 349 10 0 0 339 20 253 96 72 28 50

2018. 160 10 0 0 150 10 121 96 76 24 50

UKUPNO 2.320 67 435 458 1.360 19 1.740 580 75 25 49

HŽ PP Ukupno smanjenje

broja radnika

Prirodni odljev

Dobrovoljno


% radne snage

M Ž M (%)

Ž (%) Prosj. dob

2014. 249 5 236 6 2 12 190 59 76 24 57

2015. 9 1 6 1 1 0 7 3 78 33 55

2016. 76 8 60 5 3 4 53 23 70 30 55

2017. 79 8 57 10 4 4 55 24 70 30 55

2018. 59 5 45 7 2 3 45 14 76 24 54

UKUPNO 472 27 404 29 12 350 123 74 26 55

Sveukupno Ukupno

4.010 486 1.806 835 883 3.188 823 79 21

53

3 HŽ Cargo, HŽ Infrastruktura, HŽ Putnički prijevoz. 4 HŽ Cargo, HŽ Infrastruktura, HŽ Putnički prijevoz

HŽ Infra Br. zaposl., 1. sij. M Ž M (%) Ž (%) Prosj. dob

2014. 5.438 4.749 689 87 13 50

2015 5.097 4.457 640 87 13 48

2016 4.827 4.200 627 87 13 46

2017 4.717 4.104 613 87 13 44

2018 4.697 4.086 611 87 13 42

HŽ Cargo Br. zaposl., 1. sij. M Ž M (%) Ž (%) Prosj. dob

2014. 2.686 2.227 459 83 17 46

2015. 2.270 1.933 337 85 15 46

2.114 1.800 314 85 15 46

2016. 1.763 1.536 227 87 13 46

2017. 1.753 1.526 227 87 13 46

2018. 1.743 1.516 227 87 13 46

HŽ PP Br. zaposl., 1. sij. M Ž M (%) Ž (%) Prosj.dob

2014. 2.029 1.577 452 78 22 46

2015. 1.905 1.479 426 78 22 44

2016. 1.897 1.466 431 77 23 43

2017. 1.824 1.401 423 77 23 42

2018. 1.747 1.339 408 77 23 42

Radna snaga

Stranica| 19


Slika 3: Spolna struktura radne snage i smanjenja broja radnika u razdoblju 2014.–2018. (podaci su podložni

promjenama)

Prethodna Slika 3 prikazuje spolnu strukturu radne snage HŽ-a i radnika u procesu smanjivanja broja

radnika. Primjetno je odstupanje u HŽ Cargu, gdje 14 % zaposlenih čine žene. Međutim, u skladu s

planom smanjenja broja radnika, 23 % otpuštenih bit će žene. Na temelju dobivenih rezultata, nije

moguće odgovoriti na pitanje zašto je prisutna razlika između spolova. U HŽ Cargu, međutim, napominju

da su postoci procijenjeni na temelju ukupnog broja radnika koji treba biti smanjen te da će se mijenjati

nakon što se izradi konačni popis viška radnika.

Što se tiče mišljenja ispitanih otpuštenih radnika o razlici između spolova, većina ih je odgovorila da nisu

s time upoznati ili da vjeruju da je otpušteno više radnika iz administracije nego onih koji su obavljali

poslove blisko povezane sa željeznicom. S obzirom na to da je u administraciji bilo zaposleno više žena,

one su neizravno, u procesu restrukturiranja, češće bile proglašavane tehnološkim viškom. (Ispitanici iz

Varaždina: Tijekom restrukturiranja najviše je smanjen broj radnika u administraciji. Još uvijek ih je

previše na radnim mjestima u administraciji. Nažalost, tako je kako je.

Stranica| 20


3. REZULTATI - Kvalitativno istraživanje uz rasprave u skupinama i

detaljne intervjue

3.2. Okolnosti nakon odlaska iz Hrvatskih željeznica

3.2.1. Razlozi odlaska

Ispitanici su većinom dobrovoljno otišli iz HŽ-a, potpisavši sporazumni raskid radnog odnosa.

Nekolicina ispitanika (uglavnom iz HŽ Carga) bili su prisiljeni otići, nakon što su proglašeni tehnološkim

viškom.

Odluku o odlasku ili ostanku donosili su uglavnom na temelju izračuna onoga što gube i dobivaju

i to na temelju nekoliko čimbenika: uvjeti za mirovinu već su ispunjeni ili će uskoro biti ispunjeni, iznos

otpremnine, nesigurnost u pogledu isplata otpremnine u budućnosti te međuljudski odnosi u društvima.

Ispitanik iz Varaždina: Ponuđeno mi je da odem u mirovinu, uz mogućnost prijave na Zavod za

zapošljavanje u trajanju 15 mjeseci. Do mirovine mi je bilo ostalo točno 15 mjeseci pa sam odlučio otići

jer ionako ništa ne bi bilo bolje. Poštena i jednostavna matematika.

Ispitanik iz Osijeka: Kad je došla nova organizacija vidio sam da moje radno mjesto više ne postoji;

nedugo nakon toga ponuđena mi je dobra otpremnina; što čovjek može, nikad se ne zna koji će biti

sljedeći potez uprave.

Ispitanik iz Osijeka: Odlučio sam otići jer sam vidio novu sistematizaciju početkom godine, prije nego

što sam otišao. Prema novoj sistematizaciji, gdje je prije bilo pet radnika, sada je bio samo jedan. Nisam

htio da mi za godinu dana kažu: „Čovječe, ispunio si uvjete za mirovinu, uzmi svoje tri plaće i doviđenja.”

Ispitanici iz Novske: Uprava donese odluku o dobroj otpremnini, objavi je na oglasnoj ploči, javno je

objave direktori svih jedinica i svatko može dobrovoljno prihvatiti tu odluku.

Ispitanici iz Zagreba: Ili hoćeš ili nećeš. Svatko je za sebe odlučio hoće li je uzeti ili neće. To mi je bila

zadnja šansa jer mi je bilo ostalo još 15 mjeseci, kao i mojoj ženi, pa zašto ne bih uzeo tih 160.000 kuna

i otišao u mirovinu.

3.2.2. Postupak i razdoblje obavješćivanja radnika o odlasku

Nije jasno kako su radnici obaviješteni o novoj sistematizaciji (nije bilo organiziranih i

transparentnih obavijesti).

Ispitanici koji su radili u HŽ Putničkom prijevozu i HŽ Infrastrukturi obavješćivani su nekoliko puta

godišnje (neki kažu dva puta) o uvjetima koji su bili ponuđeni za odlazak iz društava. Prema, naprimjer,

HŽ Infrastrukturi, odluke Uprave o novoj sistematizaciji uvijek su objavljivane, u elektroničkom obliku na

Stranica| 21


internetu i na papiru. Međutim, iz izjava ispitanika nije jasno kako su dobivali informacije o novoj

sistematizaciji (preraspodjela radnih mjesta ili ukidanje postojećih radnih mjesta) i o uvjetima za odlazak.

Uglavnom kažu da su o uvjetima „čuli od nekoga” ili da su informacije o novoj sistematizaciji dobivali

prije njihove službene objave. Neki spominju obavijesti na oglasnoj ploči, a neki kao izvore informacija

navode svoje nadređene i predstavnike sindikata koji bi im objasnili situaciju i predložili odlazak iz

poduzeća pod ponuđenim uvjetima. Kažu i da su sistematizacije radnih mjesta i restrukturiranja, zbog

čega su radnici odlazili, u društvima ažurirane godinama. Neki kažu 5-6 godina, a neki čak 10. Takve

neprekidne dorade, zbog kojih su radnici odlazili, narušile su međuljudske odnose u društvima. Svatko

je htio osigurati svoje radno mjesto ili dobiti što više odlaskom iz poduzeća.

Ispitanici iz Rijeke: Krenulo se u restrukturiranje željeznice i svaka dva mjeseca se radila nova

sistematizacija. Njome se smanjivao broj radnih mjesta. Možda su svaka dva mjeseca tvrdili da su

neka radna mjesta jednostavno nepotrebna, da su ukinuta i da su ljudima ponuđene stimulativne

mjere.

Ispitanici iz Varaždina: Znali smo za to godinu dana unaprijed. Svi su o tome govorili. Otišli smo 2012.,

a mogli smo otići i godinu prije jer su takvi uvjeti i tada nuđeni.

Ispitanici iz Osijeka: U HŽ Cargu, bio sam upoznat s postupkom odlaska još od 2006.

Znalo se tko prema novoj sistematizaciji ima prednost, odnosno tko treba prvi otići iz poduzeća.

Prema njihovim riječima, u skladu s pravilima društava, oni s najmanje radnog iskustva morali su prvi

otići, što nije bilo logično s obzirom na to kakva je trenutačna nezaposlenost u zemlji. U takvoj bi situaciji

svatko (tko zna da će netko iz službe ostati bez posla i da upravo on ima najmanje radnog iskustva)

zaključio da je bolje prihvatiti otpremninu. Naime, tko ne bi prihvatio otpremninu, nakon što bi bio

proglašen tehnološkim viškom, ne bi dobio ništa. Tako su otišli oni koji nisu ispunjavali uvjete za

mirovinu. Prema riječima drugih, mlađih ispitanika, neki su čekali da ih društva otpuste (nisu htjeli

potpisati sporazumni raskid radnog odnosa) jer bi tada ostvarili pravo na naknadu za nezaposlene od

Zavoda za zapošljavanje, iako bi u tom slučaju njihova otpremnina bila manja. Samo su radnici HŽ

Carga bili proglašeni tehnološkim viškom (imenom i prezimenom) i morali su napustiti poduzeće. Dobili

su otpremninu kao i oni koji su dobrovoljno otišli.

Ispitanik iz HŽ Carga iz Rijeke: dobili smo i dopis u kojem smo bili navedeni imenom i prezimenom, i ja

sam bio mogući tehnološki višak.

Ljudi su se našli u različitim situacijama i to pod utjecajem drugih, uglavnom nadređenoga ili kolege iz

iste službe. Bilo je slučajeva u kojima su oni koji su ostali bili izloženi tiraniziranju i bili prisiljeni raditi

prekovremeno bez naknade, a nekim je ispitanicima „jednostavno savjetovano” da odu.

Ispitanik iz Zagreba: Tiraniziranje, na primjer. Tražila je od mene da posao za koji obično treba tri

mjeseca obavim za tri dana. Kada radite pod takvim pritiskom, kada posao nosite kući (čak mi je te

godine i muž pomagao), što moje kolege znaju, ne možete to psihički izdržati.

Stranica| 22


Ispitanici iz Rijeke: pozvao me naš voditelj, objasnio situaciju i što bi se moglo dogoditi te savjetovao da

uzmemo stimulaciju i jednostavno odemo.

Ispitanik iz Varaždina: Na primjer, u srijedu sam došao na posao i rekli su mi da do petka mora odlučiti

hoću li ostati ili otići pod tim uvjetima.

Ispitanik iz Osijeka: U Cargu je bilo sasvim drugačije. Bili smo pod takvim pritiskom da je to bilo strašno.

Zašto? Jer su nam rekli da sastavimo obavijest za dva dana, da odlučimo tko želi otići za dva ili tri dana

pod tim uvjetima, da odmah napravimo popis onih koji žele otići, da napišemo ugovore i raskinemo radni

odnos za tri ili četiri dana.

Ispitanici iz Splita: Savjet je bio da bi najbolje bilo da odemo.

Ispitanik iz Splita: Imao sam ispunjene uvjete za mirovinu i nazvali su me iz Ljudskih potencijala u 6 sati

navečer. Nazvao me 27. veljače u 6 sati navečer i rekao: „Sutra je tvoj zadnji radni dan.” A ja sam mu

rekao: „U redu, nema veze. ” Otišao sam tamo i potpisao što je trebalo potpisati za tu otpremninu.

Ispitanik iz Splita: Predstavnik sindikata iz HŽ Putničkog prijevoza. Rekao mi je da bi najbolje bilo da

odem. Kako se predstavnik sindikata, kojeg plaća država, uprava, može boriti za prava radnika? Nema

šanse.

3.2.3. Nakon odlaska iz HŽ-a, najčešće je slijedilo umirovljenje.

Većina bivših radnika Željeznice s kojima smo razgovarali napustili su poduzeće s nekim vrstom

mirovine: punom ili prijevremenom mirovinom ili su imali još godinu do dvije do ispunjenja

uvjeta za mirovinu.

Stariji bivši radnici našli su se u različitim situacijama nakon odlaska iz društava:

a) Neki su ostvarili pravo na punu mirovinu i oni su odmah nakon odlaska počeli primati mirovinu.

To su većinom radnici, primjerice vlakovođe ili stariji radnici, koji imaju pravo na beneficirani

radni staž. Iako su ispunjavali uvjete za punu mirovinu, primili su i otpremninu u punom iznosu.

Ispitanicima je jasno da su dobili naknadu, kao što im je jasno da isplata otpremnine nakon

odlaska u mirovinu nije uobičajena. Dogodilo se da društva nisu jednako postupala prema

radnicima koji su ispunjavali jednake uvjete za odlazak: dva ispitanika su kazala da im je bilo

preostalo 5-6 dana do pune mirovine. U jednom je slučaju rok za odlazak pomjeren tako da

jedan radnik može odmah otići u mirovinu, dok se prema drugom radniku nije postupilo na isti

način, nego se on morao prijaviti u Zavod za zapošljavanje na još godinu dana.

b) Radnici koji su se odlučili na prijevremenu mirovinu. Oni nisu imali ispunjene uvjete za punu

mirovinu, ali su iz raznih razloga odlučili otići u prijevremenu mirovinu. Neki su to učinili jer bi

kasnije vjerojatno bili proglašeni tehnološkim viškom jer su imali manje radnog iskustva, a neki

su izračunali da bi financijski bolje prošli i da bi mogli pomoći djeci, unucima itd. Neki su se

jednostavno uplašili da im pri sljedećoj sistematizaciji neće biti ponuđena otpremnina.

Stranica| 23


c) Radnici kojima je bila preostala godina ili dvije godine do pune mirovine. Oni koji su napustili

željeznička društva u travnju 2014. Međutim, samo oni iz HŽ Putničkog prijevoza nisu s time

imali problema jer su se mogli prijaviti na Zavod za zapošljavanje, gdje su 15 mjeseci dobivali

naknadu za nezaposlene pa su se tako snalazili do mirovine. No nije svim zaposlenicima

omogućeno da se prijave na Zavod za zapošljavanje. Neki zaposlenici nisu ni znali za tu

mogućnost (uglavnom oni koji ne žive u Zagrebu). Oni koji se nisu mogli obratiti Zavodu za

zapošljavanje snalazili su se na razne načine: neki su se prijavili kao zaposlenici kod

prijatelja/poznanika koji bi ih otpustili nakon mjesec dana te bi tako ostvarili pravo na naknadu

za nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje (kasnije u nastavku slijedi detaljan opis mogućnosti

za ostvarivanje prava na naknadu za nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje). Ostali, koji se

nisu mogli zaposliti kod poznanika, prijavili su se na Zavod za zapošljavanje samo radi

zdravstvenog osiguranja (nisu dobili naknadu za nezaposlene).

Velika većina radnika (gotovo svi) koji su se iz prethodno navedenih razloga prijavili na Zavod za

zapošljavanje nisu tražili novi posao. Čekali su mirovinu. Potrebno je naglasiti da radnici nisu sasvim

razumjeli uvjete koje su morali ispuniti kako bi ostvarili pravo na naknadu za nezaposlene od Zavoda za

zapošljavanje. Nisu ni znali što sve Zavod za zapošljavanje nudi, primjerice naknadu za nezaposlene

do umirovljenja, posebne uvjete za sudionike Domovinskog rata itd.

Za vrijeme razgovora sa sindikatima, predstavnici su iznijeli svoje mišljenje o zbrinjavanju otpuštenih

radnika. Smatraju da je pri odlučivanju o isplati otpremnine radnicima koji su odlazili trebalo voditi računa

o tome da oni koji su ispunili uvjete za mirovinu i oni koji nisu trebali dobiti istu otpremninu. Zbrinjavali

su radnike, ali u biti je to bilo zbrinjavanje radnika koji su već bili zbrinuti (jer su u mirovini) i koji su

ostvarili pravo na punu mirovinu.

3.2.4. Glavne zamjerke radnika tijekom procesa restrukturiranja:

Najčešće zamjerke radnika protiv željezničkih društava tijekom procesa restrukturiranja odnose

se na napetost odnosa među radnicima, izostanak pravovremenih i potpunih informacija te

izostanak sustavnog i planiranog otpuštanja radnika.

Najozbiljnije zamjerke uključuju:

Stvorena je napetost među radnicima koji su patili zbog narušenih međuljudskih odnosa;

društva su se ponašala prema načelu „zavadi pa vladaj!”. Zbog toga su neki radnici otišli iako

nisu ispunjavali uvjete za mirovinu.

Ispitanici iz Osijeka: Činilo se kao da će ljudi rastrgati jedni druge.

Ispitanici iz Osijeka: Nije bilo u redu stvarati pritisak, obaviti nešto na brzinu; psihologija

zastrašivanja itd.

Stranica| 24


Ispitanici iz Zagreba: Jednostavno nije bilo normalno da se ljudi plaše što će sutra

donijeti.

Radilo se na tome da što više ljudi napusti poduzeće: tiraniziranje u obliku dodatnog

neplaćenog posla, nesigurnosti u pogledu budućih uvjeta za odlazak, rezanje plaća i ukidanje

naknada za noćni rad ili rad vikendom.

Paralelno zapošljavanje novih ljudi (mlađih, neiskusnih ili onih koji su zbog nečega bili

„podobni”).

Ispitanik iz Osijeka: S jedne strane otpuštaju ljude, a s druge strane zapošljavaju nove

radnike. Naravno da treba zapošljavati mlade ljude, ali ovo dvoje ne ide skupa.

Tvrdnje da će ponuđena otpremnina biti i posljednja (ubuduće neće biti otpremnina)

Ispitanici iz Rijeke: Stalno se pričalo da je to zadnja godina u kojoj se isplaćuje

financijska stimulacija.

Ispitanici iz Osijeka: Zadnja otpremnina. Više neće biti otpremnina.

Ispitanici iz Splita: U zadnje dvije godine to se praktički stalno ponavljalo. Uvijek se

pričalo da je to zadnje. I to zato da bi ljudi osjetili pritisak.

Ispitanici iz Zagreba: Uvijek se govorilo da je to zadnje, da ih više neće biti.

Ako ne bi potpisali sporazumni raskid radnog odnosa do određenog datuma, iznos

otpremnine naglo bi se smanjio.

Ispitanici iz Splita: To je na neki način bila ucjena. Ako je ne uzmeš danas, otpremnina

će se smanjiti.

Nejasnoće tijekom sistematizacije - nekima je bio ponuđen prelazak iz HŽ Carga, gdje su bili

proglašeni tehnološkim viškom, u HŽ Putnički prijevoz, gdje bi njihova radna mjesta bila

sigurnija da su bili sudionici Domovinskog rata. Prema HŽ Cargu, takav transfer ne bi bio moguć

jer bi bio suprotan Kolektivnom ugovoru HŽ Carga (članak 73. stavak 5. o statusu hrvatskih

branitelja iz Domovinskog rata) u kojem je navedeno da će radnici koji nemaju status branitelja

biti proglašeni viškom, nakon ispunjenja uvjeta iz točke 1. do 3. Osim toga, prema HŽ Putničkom

prijevozu, u skladu s važećim ugovorom o uzajamnim pravima i obvezama, zaključenim između

HŽ Putničkog prijevoza i Udruge hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, radnici koji imaju

status hrvatskog branitelja nisu u povoljnijem položaju od ostalih radnika u vrijeme smanjenja

broja radnika.

Ispitanik iz Novske: XY je napisao da mu se telefonski trebaju javiti svi branitelji iz

Domovinskog rata, osobito dragovoljci, radi prelaska u Putnički prijevoz; da ga trebaju

nazvati kako bi ih smjestio u Putnički jer ako ostanu ovdje mogli bi biti otpušteni.

Stranica| 25


Spremnost na donošenje odluka u vrlo kratkom roku (2-3 dana), uglavnom u HŽ Cargu.

Neučinkovitost Pravne službe, koja radnicima nije objasnila njihova prava i mogućnosti u

skladu s njihovim godinama staža za prijevremenu i punu mirovinu, uvjete koje su imali pri

Zavodu za zapošljavanje itd. Pravna je služba jedino naglašavala mogućnost isplate

otpremnine. Osim neučinkovitosti Pravne službe, radnici su napomenuli da nisu bili dovoljno

obaviješteni o njihovim pravima.

Ispitanici iz Osijeka: Sami smo potpisali, ali gorko, ljuto jer nitko nam nije prišao kao

čovjek čovjeku, sjeo s nama i rekao: situacija je takva i takva. Pravna služba nije nam

rekla kakve uvjete imamo nakon toliko godina staža, nitko nam ništa nije rekao. Samo

su govorili da je otpremnina dobra jer će sljedeća biti manja. Mentalno su utjecali na

nas.

Ispitanik iz Splita: Netko je dobro izračunao kako da država plati što manje. Prikrivali su

prava, čak i u Zavodu za zapošljavanje i u poduzeću.

3.2.5. Uvjeti nakon odlaska iz željezničkih društava

a) Otpremnina - Otpremnina koja je nuđena radnicima pri odlasku nije bila ista u sva tri društva,

niti je bila ista u proteklih pet godina. Nadalje, otpremnina je ovisila o godinama staža radnika

(6.400 HRK za svaku godinu provedenu na radu); najviša je bila u iznosu od 200.000 HRK u

HŽ Putničkom prijevozu i HŽ Infrastrukturi, a u HŽ Cargu najviša je bila 140.000 HRK. Radnici

su dobivali navedenu otpremninu samo ako bi potpisali ugovor o sporazumnom raskidu radnog

odnosa do datuma koji bi odredila uprava. Kada bi radnici odlučili otići kasnije, otpremnina bi

bila smanjena.

U HŽ Infrastrukturi postojao je popis uvjeta za određenu otpremninu, koji su se odnosili na broj

godina staža radnika do 65. godine života (dob za odlazak punu mirovinu za muškarce). Ako je

radnicima nedostajalo tek nekoliko godina, primali su manji iznos otpremnine.

Ispitanici su također spomenuli mogućnost automatskog primitka najveće otpremnine ako bi

članovi raspustili svoju grupu (iz zdravstvenih razloga) jer nisu bili u stanju obavljati svoje

poslove. Tako su radnici bili uvjereni da će dobiti otpremninu, a poslodavac je na njihova radna

mjesta mogao zaposliti nove radnike.

Ispitanik iz Novske: U praksi, radnici bi raspuštali svoju grupu samo kako bi bili sigurni

da će im poslodavac odobriti stimulativnu otpremninu. Savjetovano nam je da u slučaju

bilo kakvih sumnji u isplatu stimulativne otpremnine odemo u Dom zdravlja željezničara,

raspustimo grupu i onda bi se sve obavilo bez poslodavca koji nije morao ništa učiniti.

Stranica| 26


Općenito govoreći, radnici su zadovoljni otpremninama koje su im isplaćene.

b) Naknada za nezaposlene za Zavoda za zapošljavanje - Radnici ne dobivaju

odgovarajuće informacije o svojim pravima od Zavoda za zapošljavanje. Nisu sva

željeznička društva ponudila otpuštenim radnicima mogućnost primanja naknade za

nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje nakon odlaska Pravo na naknadu za

nezaposlene ostvaruju samo zaposlenici koji su dobili otkaz. Pravo na naknadu za

nezaposlene ne ostvaruju oni koji su dali otkaz ili potpisali ugovor o sporazumnom raskidu

radnog odnosa:

Uvjeti za ostvarivanje prava na naknadu za nezaposlene 5

Ispitanici iz različitih gradova/mjesta imaju različita iskustva i informacije o naknadama za

nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje. Međutim, zajedničko im je stajalište da uvjeti i mogućnosti

ostvarivanja prava na naknadu za nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje nisu jasni radnicima

Željeznice te da bi im u svakom slučaju trebalo objasniti navedene uvjete i mogućnosti.

Ispitanici iz Zagreba spomenuli su i dodatnu naknadu od društava nakon njihova odlaska. Spomenuli

su mogućnost prijavljivanja na Zavod za zapošljavanje i primanja naknade za nezaposlene u sljedećih

15 mjeseci, u skladu s pravnim pravilima Zavoda za zapošljavanje.6 Kažu da to nije bilo moguće ni u

5 Izvor: www.hzzo.hr

6 Naknada za nezaposlene Osnovicu za utvrđivanje visine novčane naknade čini prosjek obračunate plaće, umanjen za doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje ostvaren u tromjesečnom razdoblju koje je prethodilo prestanku radnog odnosa, odnosno službe. U osnovicu ne ulaze naknade plaće ostvarene po posebnim propisima. Ako se osnovica za utvrđivanje novčane naknade ne može utvrditi prema plaći, nezaposlenoj osobi se utvrđuje osnovica u visini minimalne plaće, umanjene za doprinose za obvezna osiguranja utvrđene posebnim propisom, ovisno o postotku. Novčana naknada za prvih 90 dana korištenja iznosi 70%, a za preostalo vrijeme korištenja 35% od osnovice. Utvrđena novčana naknada ostvaruje se u utvrđenoj visini za cijelo razdoblje trajanja prava. Najviši iznos novčane naknade za prvih 90 dana korištenja ne može biti viši od 70%, a za preostalo vrijeme korištenja ne može biti viši od 35% iznosa prosječne plaće isplaćene u gospodarstvu Republike Hrvatske u prethodnoj godini prema posljednjem službeno objavljenom podatku. Najniži iznos novčane naknade ne može biti niži od 50 % iznosa minimalne plaće, umanjene za doprinose za obvezna

Da bi nezaposlena osoba ostvarila pravo na novčanu naknadu mora:

ispuniti uvjet prethodnog rada,

radni odnos ne smije prestati njezinom krivnjom ili voljom,

u zakonskom roku se mora prijaviti nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i podnijeti zahtjev za novčanu naknadu.

Prethodni rad:

Pravo na novčanu naknadu stječe nezaposlena osoba koja u trenutku prestanka radnog odnosa ima

najmanje 9 mjeseci rada u posljednja 24 mjeseca.

Stranica| 27


jednom od ranijih valova odlazaka radnika iz društava. Međutim, nalazi su različiti, kao i dogovoreni

uvjeti za ostvarenje prava na naknadu za nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje u različitim

dijelovima društava (gradovima/mjestima u kojima su održane rasprave u skupinama). Naprimjer, u

Rijeci radnici koji su bili zaposleni u HŽ Putničkom prijevozu kažu da je društvo u proljeće 2014. imalo

program raskidanja radnog odnosa zbog tehnološkog viška, kada je raskinut radni odnos sa 167 radnika

(odobrenje je došlo iz Zagreba) tako da im je zajamčeno pravo na naknadu za nezaposlene od Zavoda

za zapošljavanje. Jedan ispitanik kaže da je uvjet za ostvarenje prava na naknadu za nezaposlene od

Zavoda za zapošljavanje bio raskid radnog odnosa sa skupinom od preko 20 radnika, a ne s

pojedincima. U jednoj su skupini bili radnici iste struke.

Ispitanici iz Rijeke: Već sam išao u Zavod za zapošljavanje i pitao imam li pravo na

naknadu. Nismo imali pravo pa smo nazvali Zagreb; trebali smo izraditi program za

raskid radnog odnosa zbog tehnološkog viška, koji bi bio prijavljen u Zavod za

zapošljavanje. Napravili su to za grupu od nas 167 jer nakon toga svi... Nitko iz

Infrastrukture nije mogao otići na Zavod na zapošljavanje.

Ispitanik iz Osijeka: U mom ugovoru stoji da je bilo dobrovoljno, ali ja sam bio

proglašen tehnološkim viškom. Zbog toga sam imao pravo na to. Ali je rečeno da su

mi pokušali naći drugo radno mjesto, ali bez uspjeha. Proglašen sam tehnološkim

viškom i zbog toga imam pravo na naknadu za nezaposlene.)

Među ispitanicima iz Osijeka, samo oni iz HŽ Putničkog prijevoza koji su otišli u travnju 2014. imali su

pravo na naknadu za nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje. Radnici koji su u istom razdoblju otišli

iz HŽ Infrastrukture nisu imali pravo na naknadu za nezaposlene. Situacija je ista među bivšim radnicima

iz Novske i Splita: samo oni koji su bili zaposleni u HŽ Putničkom prijevozu ostvarili su pravo na naknadu

za nezaposlene.

Dio Ugovora radnika u kojem su navedeni uvjeti za ostvarenje prava na naknadu za

nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje:

Zaposlenik XX u skladu s člankom 39. Odjeljka 1.....Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i

pravima za vrijeme nezaposlenosti ostvaruje pravo na novčanu naknadu kao nezaposlena

osoba.

Da bi ostvarili pravo na naknadu za nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje, ostali ispitanici morali su

biti prijavljeni kao zaposlenici u društvima prijatelja ili poznanika, koji bi im dali otkaz nakon mjesec dana.

Na temelju toga su ostvarivali pravo na zakonitu naknadu za nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje.

osiguranja utvrđene posebnim propisom, osim u slučaju kada se visina novčane naknade određuje prema postotku vremena provedenom na radu.

Stranica| 28


Ispitanici iz Osijeka: Nakon odlaska iz HŽ-a nisam otišao izravno u Zavod za zapošljavanje.

Kolega me zaposlio na tri mjeseca, platio sve troškove i zatim me otpustio.

Isti ispitanici imali su pravo na naknadu za nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje u razdoblju duljem

od 15 mjeseci, odnosno do umirovljenja, na temelju beneficiranog radnog staža.

Međutim, od Zavoda za zapošljavanje saznali smo da radnici pravo na naknadu za nezaposlene u

razdoblju do umirovljenja nisu ostvarivali na temelju beneficiranog radnog staža, kako je spomenuto u

raspravama u skupinama, nego na temelju godina radnog staža (najmanje 32 godine) i ako im je

nedostajalo 5 godina do pune mirovine.

Ispitanik iz Splita: Imam više od 41 godine radnog staža i više od 5 godina beneficiranog radnog

staža. Imam isto što ti i on jer imam beneficirani radni staž, tako da još primam naknade od

Zavoda za zapošljavanje i primat ću ih sve do odlaska u mirovinu.

Jedna ispitanica iz Novske kazala je da ne može ostvariti pravo na naknadu za nezaposlene od Zavoda

za zapošljavanje jer se Zavod financira sredstvima državnog proračuna. S obzirom na to da se oni ne

mogu zaposliti u poduzećima koja se financiraju iz državnog proračuna, ne mogu dobiti ni naknadu za

nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje.

Ispitanik iz Novske: Nemate pravo na naknadu za nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje jer

se Zavod financira sredstvima državnog proračuna. Tako stoji u rješenju, da više nemaš pravo

biti zaposlen i primati plaću iz državnog proračuna. To znači da se možeš prijaviti na Zavod za

zapošljavanje, ali nećeš dobiti naknadu za nezaposlene i ne možeš se zaposliti na teret

državnog proračuna. Tako piše u rješenju o prestanku radnog odnosa.

Ispitanik iz Osijeka, iz HŽ Putničkog prijevoza: Došao sam zadnji dan jer sam imaš nešto u

Zavodu za zapošljavanje. Dvije-tri žene sjedile su tamo. Prišao sam jednoj, pogledala je u moju

knjižicu i prvo što je rekla bilo je: „Gospodin, znate li da nemate pravo na naknadu za

nezaposlene? ” Druga, koja je sjedila do nje, na to je rekla: „Ne, ne, gospodin je iz Putničkog,

on ima pravo na naknadu."

Ispitanik iz Novske: Kada sam došao u Zavod za zapošljavanje i upitao zašto nemam pravo na

naknadu za nezaposlene, rečeno mi je da su dvije stvari problematične. Prvo, ugovor o

sporazumnom raskidu radnog odnosa i drugo, tehnološki višak. Kao tehnološki višak, prema

zakonu imamo pravo na naknadu za nezaposlene, ali nemamo zbog ugovora o sporazumnom

raskidu radnog odnosa.

Ispitanik iz Splita, iz HŽ Putničkog prijevoza: U 2014., dvojica su otišla iz Putničkog, znam to

pouzdano, i HŽ Putnički imao je sporazum sa Zavodom za zapošljavanje. Stvarno, u Putničkom

su odmah prijavljivali svoje ljude na Zavod za zapošljavanje, a ja iz Infrastrukture i ljudi koji su

otišli iz Carga morali smo nešto sami smisliti.

Ispitanik iz Splita: Na vrhu piše sporazumni raskid radnog odnosa, a na dnu tehnološki višak;

oni koji su bili tehnološki višak bili su pokriveni 15 mjeseci naknadom za nezaposlene od Zavoda

za zapošljavanje.).

Stranica| 29


U razgovorima vođenim u Zavodu za zapošljavanje razjašnjene su neke dvojbe koje su se

pojavile u razgovorima s bivšim radnicima Željeznice u pogledu njihovih prava pri Zavodu za

zapošljavanje.

Prema podacima dobivenim od osoblja Zavoda za zapošljavanje, svako trgovačko društvo koje otpusti

više od 20 radnika u razdoblju od 90 dana mora donijeti Program zbrinjavanja viška radnika i dostaviti

ga Zavodu za zapošljavanje. Ovaj Program ne znači obvezu postupanja Zavoda, nego služi samo kao

obavijest Zavodu kao bi se pripremio na dolazak većeg broja ljudi u Zavod. Takve programe zbrinjavanja

viška radnika Zavod je zaprimio od službe željezničkih društava u ožujku, travnju i srpnju prošle godine.

Na temelju razgovora vođenih s bivšim zaposlenicima, uvidjeli smo da je problematična situacija u kojoj

je samo HŽ Putnički prijevoz osigurao svojim zaposlenicima pravo na naknadu za nezaposlene u

razdoblju od 15 mjeseci, navodno zbog posebnog sporazuma sklopljenog između HŽ-a i Zavoda za

zapošljavanje.

Međutim, objašnjeno nam je da je navedena naknada za nezaposlene isplaćivana samo radnicima

koji su potpisali sporazumni raskid radnog odnosa (iako radnik obično nema pravo na takvu

naknadu u slučaju sporazumnog raskida radnog odnosa) i samo ako je bilo naznačeno da je ugovor

potpisan zbog tehnoloških viškova radnika, odnosno zbog kolektivnog ugovora o prestanku radnog

odnosa (članak 127. Zakona o radu). Navedeni je članak uvršten u Ustav 1. siječnja 2014.; prema

tome, radnici koji su otpušteni prije toga datuma nisu imali pravo na navedenu naknadu za nezaposlene

od Zavoda za zapošljavanje.

U Zavodu za zapošljavanje pregledan je svaki ugovor svakog bivšeg radnika koji se prijavio na Zavod

za zapošljavanje i na temelju onoga što je bilo navedeno u ugovoru, donesena je odluka o isplati

naknade za nezaposlene. Nije bilo „posebnog sporazuma” između Zavoda za zapošljavanje i

željezničkih društava. Ovdje možemo postaviti pitanje zašto je ovaj članak Zakona o radu primijenjen

samo u HŽ Putničkom prijevozu, a kasnije i u HŽ Cargu, ali ne i u HŽ Infrastrukturi, kako bi se radnicima

omogućilo primanje naknade za nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje.

c) Željeznički fond - Željeznički fond osnovan je 8. svibnja 2007. radi zbrinjavanja radnika koji su

se našli na konačnim popisima tehnoloških viškova. Željeznički fond financiran je sredstvima

državnog proračuna do 31. prosinca 2010. Od tada se financira vlastitim sredstvima društava.

U razgovoru s predstavnikom Željezničkog fonda otkrili smo da radnici mogu ostati u Željezničkom

fondu najdulje tri godine, a nakon toga odlaze na Zavod za zapošljavanje, gdje mogu dobiti naknadu

za nezaposlene utvrđenu zakonom. Radnik koji je u Fondu ostvaruje pravo na bruto plaću do 4.000

HRK i ne mora odlaziti na posao. Ako postoji potreba za radnikom u željezničkim društvima, radnik je

dužan prihvatiti ponuđeni posao ako on odgovara njegovom zanimanju i ako radno mjesto nije dalje

od 100 km on njegova mjesta stanovanja.

Stranica| 30


Radnik može napustiti Fond u bilo koje vrijeme i nakon toga ima pravo na 50 % plaće od Fonda

tijekom preostalih mjeseci do završetka razdoblja od tri godine. Samo radnici HŽ Carga imaju pravo

na proporcionalnu otpremninu na koju bi radnik imao pravo da se na nju odlučio.

Od svojih početaka, Fond je imao ukupno 533 7 radnika, od čega ih je 265 napustilo Fond: 45 svojom

voljom, 54 ih je ostalo tri godine, 150-orici radnika ponuđeni su novi ugovori o radu, a 16 radnika je otišlo

u mirovinu, preminuli su ili iz drugih razloga napustili Fond. Trenutačno je u Željezničkom fondu 268

radnika, 195 muškaraca i 73 žene. 51 radnik ima nižu stručnu spremu ili su posrijedi nekvalificirani

radnici, 207 radnika ima srednju stručnu spremu i 10 ih ima višu ili visoku stručnu spremu. Ispitanici

smatraju da mlađi ljudi većinom dolaze u Željeznički fond kako bi imali veće šanse za povratak

u jedno od željezničkih društava.

Ispitanici su kazali da su radnici primali fiksnu mjesečnu naknadu od Fonda (nedavno je ispitanik

spomenuo iznos od 3.100 HRK, iako su iznosi ranije bili veći); ostao je kod kuće i čekao poziv u slučaju

da se otvori radno mjesto za koje su potrebne njegove kvalifikacije. Nakon tri godine u Fondu, radnik

nema pravo na otpremninu. Ni jedan od ispitanika nije se pridružio Fondu jer su posrijedi uglavnom

stariji ljudi.

Prema ispitanicima, ovu mogućnost uglavnom koriste radnici koji su bili proglašeni tehnološkim viškom

(oni koji su morali otići), odnosno mlađi ljudi u čijem je interesu imati što više godina staža i pronaći novi

posao. Međutim, kako u željezničkim društvima ništa nije sigurno, neki mlađi radnici radije su uzeli

otpremninu i nisu se prijavili u Fond jer nisu bili sigurni hoće li Fond i potrajati tri godine.

Kazali su i da postoji mogućnost odlaska iz Fonda nakon nekog vremena. U tom slučaju dobivaju

otpremninu umanjenu za iznos koji su u tom razdoblju dobili od Fonda.

c) Ispitanici iz Rijeke: Čekaš poziv od Fonda, koji se obično nikad ne dogodi, a polovica njih su u

Fondu tek par mjeseci, pola godine, i onda imaju pravo na drugi dio otpremnine umanjen za

vrijeme provedeno u Fondu i odu kući. Uzmu novac i odu. Ljudi nisu bili sigurni u Fond, nisu

znali koliko će potrajati. To su bili mlađi ljudi. Zašto bih ja, koji imam još par godina do ispunjenja

uvjeta, čekao, umjesto da uzmem te novce.

d) Ispitanik iz Novske: A zašto bi tridesetogodišnjak uzeo otpremninu? Dobije 20.000 HRK i što

onda? Sjedi i plači. A ovako, u tri godine se može naći posao ili nešto. Možeš biti u Fondu tri

godine i dobivati 3.000 HRK mjesečno.

Prema izjavama predstavnika Željezničkog fonda, jedan od problema Fonda je to što se Fond

financira vlastitim sredstvima. 8 Smatraju da bi radnike u Fondu trebalo financirati iz sredstava

7 Željeznički fond. 8 Prema HŽ Cargu, svako društvo HŽ-a financira svoje radnike u Željezničkom fondu. Plaće radnika HŽ Carga koji su u Fondu, financiraju se iz sredstava zajma.

Stranica| 31


zajmova, odnosno izvora otpremnine za radnike. To ne bi trebala biti obveza željezničkih društava. Po

njihovom mišljenju, Željeznički fond bi trebao biti prioritet jer zbrinjava radnike (osigurava im financijsku

naknadu tijekom tri godine) i pruža moguće prilike za nove poslove u društvima. S druge strane, radnici

mogu otići iz Fonda u bilo kojem trenutku (on nije obvezujući) i dobiti naknadu na koju imaju pravo prema

dogovorenim politikama.

Smatra se da je problem i u tome kako se radnici informiraju o uvjetima Željezničkog fonda. Iz

razgovora smo zaključili da radnik dobije informaciju o Fondu od Službe za upravljanje ljudskim

potencijalima, koja ima osobni dosje radnika, i to samo ako je radnik proglašen tehnološkim viškom i

ako mora birati između ponuđene otpremnine i pridruživanja Fondu. Radnik informacije o Fondu dobije

u obliku ugovora koji treba potpisati u slučaju da se odluči prijaviti u Fond.

Sindikati smatraju da Željeznički fond treba postojati. Međutim, prema njihovom mišljenju,

Željeznički fond bi trebao imati još jednu dimenziju, a to je stručno osposobljavanje i prekvalifikacija

radnika. Fond je dobro rješenje za poslodavca jer ima „u rezervi” radnike s posebnim iskustvom, ko je

nije lako naći kada su potrebni. Međutim, resursi kojima se Fond koristi trebali bi se financirati istim

sredstvima kao i otpremnina za radnike jer je to dodatno opterećenje za poslodavca.

STAV SINDIKATA OPĆENITO O RESTRUKTURIRANJU:

Sindikati smatraju da su radnici HŽ Carga bili u najgorem položaju jer većina njih nije iz HŽ Carga

otišla svojom voljom, za razliku od nekih radnika HŽ Infrastrukture i HŽ Putničkog prijevoza, koji su

uglavnom otišli dobrovoljno. (Samo su radnici HŽ Carga bili proglašeni tehnološkim viškom.) Međutim,

upitni su kriteriji za proglašenje radnika tehnološkim viškom. Radnici drugih društava većinom su odlazili

svojom voljom pa je zbog toga stvorena neravnoteža između potrebe za radnim mjestima i broja radnika

na tim radnim mjestima. Drugim riječima, upravo zbog toga što su radnici odlazili dobrovoljno, dogodilo

se da je previše radnika otišlo s nekih radnih mjesta (na kojima sada nedostaje radnika), dok je na

drugim radnim mjestima i dalje bilo previše radnika jer ih nije dovoljno otišlo. Tijekom restrukturiranja,

neka su zanimanja bila zaštićena, naprimjer vlakovođe, i radnici s takvim zanimanjima nisu otpuštani.

Nadalje, radnika je nedostajalo i nakon otpuštanja pa su radnici radili prekovremeno zbog velike

potražnje i često nisu mogli koristiti dane godišnjeg odmora. Zbog nedostatka radnika u nekim

područjima, postala je upitna sigurnost putovanja.

Najveći problem pri restrukturiranju Hrvatskih željeznica pa stoga i pri raskidanja radnog odnosa

s radnicima jest činjenica da nije provedena analiza radnih mjesta, odnosno da nije bilo strategije

upravljanja ljudskim potencijalima koja bi pratila strategiju organizacije i modernizacije

društava. Da bi se mogla planirati prekvalifikacija osoblja, najprije je potrebno saznati kojih je radnih

mjesta previše, a kojih je premalo te koja će radna mjesta biti potrebna u nadolazećem razdoblju s

obzirom na modernizaciju i buduće poslovanje željezničkih društava. U okviru bilo koje strategije

(poslovne, novih projekata itd.), potrebno je prikupiti informacije o potrebama u pogledu ljudskih resursa,

Stranica| 32


odnosno potrebama za radnim mjestima i klasifikaciji radnika. Osim toga, sustav stručnog

osposobljavanja i usavršavanja mora biti usklađen s poslovnim potrebama. Postupak restrukturiranja

sveo se na linearno smanjenje broja zaposlenih, odnosno na ispunjavanje kriterija bez ikakve popratne

strategije.

U društvima nema banke podataka o ljudskim potencijalima, a osobito nema strategije upravljanja

ljudskim potencijalima usklađene s poslovnom strategijom. Prema tome, nije moguće planirati i

organizirati prekvalifikaciju radnika s ciljem njihova ostanka u društvima. Trenutačna je situacija takva

da se zapošljavaju novi radnici (koji zadovoljavaju potrebu za novim poslovima) a istodobno se postojeći

radnici otpuštaju. Zastarjeli program prekvalifikacije dodatni je problem, što znači da program ne prati

tehnološku modernizaciju ovoga sektora.

Drugi element stručnog usavršavanja, je informiranje otpuštenih radnika o njihovim pravima i

mogućnostima na Zavodu za zapošljavanje, koje bi trebalo biti redovito. Smatra se da radnici nisu dobro

informirani o svojim pravima na Zavodu za zapošljavanje ili o sistematizaciji radnih mjesta u njihovim

trgovačkim društvima. Željeznička društva bi svojim radnicima trebala predstaviti nove sistematizacije,

kako bi se podigla svijest o viškovima radnih mjesta i opcijama za radnike u pogledu ostanka u društvima

ili odlaska iz društava. Za sada takve informacije stižu od sindikata ili su radnici sami do njih došli, na

razne načine.

Glavna zadaća sindikata je osigurati radna mjesta radnicima Željeznice. Da bi se osigurala radna

mjesta, najprije je potrebno organizirati prekvalifikaciju radnika, preko Željezničkog fonda ili nekog

drugog subjekta. Sindikati su svjesni potrebe za restrukturiranjem. Međutim, oni žele da se ono provodi

u nekoliko faza, a ishodišna točka trebala bi biti analiza postojeće situacije. Neki su sindikati zagovarali

dodatno stručno osposobljavanje radnika za tehnička zanimanja, kako bi im se omogućio nastavak rada

i nakon sistematizacije kojom je smanjen broj njihovih radnih mjesta.

Sindikati su namjeravali koristiti sredstva iz fondova EU-a za financiranje agencije koja bi objavljivala

natječaje, a primljena sredstva bi se iskoristila za financiranje željezničkih društava. Na taj način

agencija ne bi bila u sukobu interesa (kao naprimjer u slučaju Slovenije).

Ne postoji socijalni dijalog između sindikata i Vlade, odnosno resornog ministarstva.

Restrukturiranje je nametnula Uprava, bez prethodnih programa, bez savjetovanja sa sindikatima.

Sindikati su trebali biti uključeni u sve faze procesa. Neki sindikati nemaju nikakvoga utjecaja jer nisu

„reprezentativni” sindikati. Tijekom radionice (navedeno u odjeljku Metodologija) sindikati su također

naglasili važnost socijalnog dijaloga, kao i njihova sudjelovanja u najranijim fazama procesa

restrukturiranja. Također su naglasili potrebu za sinergijskim odnosima između željezničkih društava,

kako bi se interesi radnika zaštitili na najbolji mogući način.

Stranica| 33


3.3. Nakon odlaska iz željezničkih društava

3.3.1. Učinci/gubici u vezi s gubitkom radnog mjesta u Hrvatskim željeznicama

Na temelju dobivenih rezultata ne možemo izvesti zaključke o razlikama u pogledu spola ili dobi

povezane s materijalnim ili nematerijalnim gubicima nakon odlaska iz tri društva. Prosječna dob

ispitanika je 56 godina, a prosječan radni staž 37 godina. Jasno je da ispitanici predstavljaju stariju

populaciju s mnogo godina staža. Zbog navedene strukture ispitanika, općenito možemo reći da većina

njih ne osjeća preveliki gubitak zbog odlaska iz društava. Najveći je gubitak materijalne prirode, što

znači da su trenutačna primanja od mirovina, naknada za nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje,

niža od plaća koje su dobivali u tri društva.

Od 51 ispitanika, koliko ih je sudjelovalo u raspravama u skupinama, 22 je u mirovini i 26 je prijavljeno

na Zavod za zapošljavanje, od kojeg većina njih prima zakonom propisanu naknadu za nezaposlene.

Ispitanici iz Rijeke: Velika je razlika u financijama.

Ispitanici iz Zagreba: Recimo, odnos između plaće i mirovine je 43 %.

Što se tiče nematerijalnih gubitaka, većina ispitanika navodi promjene načina života nakon odlaska u

mirovinu iz radnog odnosa. Te promjene uključuju prestanak kontakata s kolegama i klijentima, osjećaj

beskorisnosti (nakon raskida radnog odnosa) itd. Ispitanici su svjesni da navedeni osjećaji nisu

posebnost željezničkih društava jer bi se pojavili i nakon odlaska u mirovinu u nekom drugom poduzeću.

Ono što izravno povezuju s bivšim poslodavcem i što su neki iskusili naklon odlaska (uglavnom ispitanici

iz HŽ Carga) jest mentalna nepripremljenost na sasvim drugačiji način života, odnosno na mirovinu.

Naime, ispitanici koji su u samo nekoliko dana morali donijeti odluku o tome hoće li otići ili će ostati nisu

imali vremena za mentalnu pripremu niti za planiranje novog načina života u mirovini, nakon raskida

radnog odnosa. Ispitanici smatraju da ljudi obično unaprijed znaju datum svojeg odlaska u mirovinu, da

imaju vremena tijekom tog razdoblja za mentalnu pripremu, organiziranje načina života i financijske

planove na temelju novih primanja. Onima koji su otišli iz društava u roku od samo nekoliko dana

nedostaje cijeli taj proces; oni su se na neki način našli u mirovini preko noći, za što nisu bili uopće

pripremljeni.

Među ispitanicima koji nisu ispunili uvjete za mirovinu postoji razlika u predodžbi o gubicima

nakon odlaska iz željezničkih društava. Razlog tomu je različita financijska situacija u njihovim

kućanstvima. To znači da oni čiji su supružnici još uvijek zaposleni ne osjećaju veliki materijalni gubitak

jer naknada za nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje nije njihov jedini izvor prihoda. Ostali, čiji su

članovi kućanstva nezaposleni ili su u mirovini, suočavaju se sa znatnim smanjenjem prihoda, ali i s

potrošnom moći. Potrebno je napomenuti da su svi koji su odlučili otići i uzeti otpremninu unaprijed znali

što će s novcem od otpremnine i kako će im to pomoći da prebrode razdoblje čekanja na ispunjenje

uvjeta za mirovinu.

Stranica| 34


Većina ih je otpremninu iskoristila za podmirenje kredita ili drugih vrsta dugova. Tako su se

pobrinuli o spomenutim rashodima za umirovljenje. Neki su otpremninu iskoristili za plaćanje raznih

vrsta pomoći za svoju djecu, neki su to stavili na štednju (djelomično ili u ukupnom iznosu), tako da su

im kamate dodatni izvor prihoda. Neki koriste svoju otpremninu kao dodatni izvor prihoda dok su na

Zavodu za zapošljavanje i dok su im prihodi znatno niži od mirovine ili ako uopće ne primaju naknadu

za nezaposlene.

Ispitanici iz Rijeke: Otpremninom sam otplatila stan, tako da sada živimo od naknade za

nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje i plaće mog supruga. Otpremninom smo otplatili

kredite.

Ispitanici iz Splita: Podmirio sam dugove za stan. Pokušao sam otplatiti kredit u banci, ali ga

nisam uspio u cijelosti zatvoriti. Moram i djecu financirati.

Ispitanici iz Zagreba: Pa, otplatio sam neke dugove, bio sam u minusu, ono što mi je preostalo

stavio sam na štedni račun, Bože oprosti, za crne dane.

Među ispitanicima ima i onih koje ne osjećaju nikakav gubitak nakon odlaska iz društava. Oni

čak vjeruju da su iz svega nešto dobili. Tako se najčešće osjećaju ispitanici koji su cijeli životni vijek

proveli radeći teške poslove, kao što su vlakovođe. Radno je mjesto bilo takvo da su morali raditi noću,

vikendom i praznikom. Uzimajući u obzir zahtjeve radnog mjesta i njihovu dob, ovi su ispitanici željno

čekali mirovinu i prihvatili su ponuđenu otpremninu. Njihovu odluku o odlasku potaknuli su obvezni

medicinski pregledi, zbog kojih su bili još nesigurniji u svoju sposobnost obavljanja posla u budućnosti.

Ispitanici iz Zagreba: Ništa mi ne nedostaje. Moram reći da mi nikada nije bilo ovako dobro. Bio

sam vlakovođa i probdio sam mnoge noći u više od 33 godine staža, kao mnogi od vas.

Ispitanik iz Varaždina: Vjerujte mi da prošle godine nisam mogao dočekati da ovaj posao završi.

Dok sam bio mlad, bilo je lako voziti vlak; nije mi bilo teško voziti ni cijelu noć i sljedeći dan

nisam ni morao spavati.

Nema osjećaja gubitka nakon odlaska i zbog narušenih međuljudskih odnosa u društvima. S obzirom

na trajne sistematizacije radnih mjesta i restrukturiranje, radnici su se umorili od nesigurnosti, od

nuđenih uvjeta za odlazak, od shema među radnicima itd.; zbog atmosfere u društvima nakon dolaska

su osjetili olakšanje, a ne gubitak.

Ispitanici iz Splita: Sada smo mentalno zdraviji. Bili smo pod velikim pritiskom. Trećina radnika

u poduzeću nisu razgovarali jedni s drugima. Službe su se međusobno borile, bilo je strašno.

Ispitanici iz Zagreba: Osjećam se ponovno rođenim. Kao da mi je netko skinuo teret s leđa.

Više ne idem na posao s glavoboljom.

Brojni su ispitanici spomenuli da je gubitak privilegija, kao što su snižena cijena voznih karata, dodatni

gubitak. Ustvari, radnici Željeznice imali su pravo na povoljnije cijene voznih karata za svoje obitelj.

Stranica| 35


Plaćali su manje iznose za željezničke linije u Hrvatskoj i karte za neke linije u inozemstvu bile su za

njih čak i besplatne.

Ispitanici iz Varaždina: Više nemam pravo na povoljniju voznu kartu ni na besplatne karte u

inozemstvu, to su nam oduzeli.

Ispitanik iz Novske: Izgubiš privilegije u prijevozu.

Kod bivših željezničkih radnika prisutan je još jedna socijalni gubitak, koji se odnosi na činjenicu da su

poduzeće doživljavali kao svoju obitelj. Naime, većina radnika ima nekoga tko radi ili još uvijek radi u

društvima, djedove, očeve, sinove. Radi se o obiteljima koje su se generacijama zapošljavale na

željeznici i zbog toga su društva smatrali drugim domom. Odlaskom nisu samo izgubili svoja radna

mjesta, nego i osjećaj pripadnosti.

Među ispitanicima koji su proglašeni tehnološkim viškom, odnosno onima koji su otišli protiv

svoje volje, najveći je broj onih koji su osim gubitka prihoda izloženi i drugim problemima. Mlađi

ispitanici koji su izgubili radna mjesta kao važan gubitak navode i raspad obitelji (ispitanik iz Novske),

nedostatak financijskih sredstava potrebnih za normalan život. Njihov je problem i nemogućnost

financiranja postojećih obveza (naprimjer školovanje djece), otplata kredita itd.

Ispitanik iz Novske: Obitelj se raspada, to je najveći gubitak- Moj je sin bio otišao na fakultet u

Rijeku, napustio je fakultet, još uvijek je prijavljen da živi s nama, otišao je u Zagreb i sada radi

kao konobar i ne može zaraditi dovoljno ni za sebe. Moja žena nije zaposlena, oboje smo

nezaposleni, živimo s 1.200 HRK od Zavoda za zapošljavanje.)

Nekoliko ispitanika govorilo nam je i o zdravstvenim problemima (problemi sa štitnjačom kod žena, šećer

u krvi, psihički problemi) koji su se pojavili nakon odlaska iz željezničkih društava i gubitka prihoda.

Ispitanik iz Novske: Zdravlje. Prije svega, ja moram kupovati lijekove svaki dan i plaćam

dodatno. Moram platiti i dopunsko zdravstveno osiguranje jer nemam pravo na besplatno

zdravstveno osiguranje, a znate kako dopunsko osiguranje pokriva lijekove i sve što pokriva.

Ispitanik iz Zagreba: Nekoliko mjeseci prije odlaska u mirovinu bio sam pod velikim stresom.

Odlazio sam liječniku i godinu dana nakon odlaska u mirovinu jer nisu mogli utvrditi što nije u

redu sa mnom; izvana sam bio sasvim zdrav.

3.3.2. Postojeći izvori prihoda

Za 22 (od 51) ispitanika mirovina (prijevremena ili puna) jedini je izvor prihoda, dok je za druge

jedini izvor prihoda naknada za nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje. Među ispitanicima ima i

onih koji su trenutačno bez prihoda (još uvijek nisu ispunili uvjete za mirovinu i ne primaju naknadu za

nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje). Za njih je otpremnina koju su dobili jedini izvor prihoda. Kada

su posrijedi ostali izvori prihoda, jedan ispitanik iznajmljuje stan (Varaždin), dva se bave pčelarstvom

Stranica| 36


(jedan je iz Osijeka, drugi iz Novske), a ispitanici koji žive na selu (iz Splita) drže životinje i uzgajaju

povrće u svojim vrtovima.

Ispitanik iz Osijeka: Ja sam iz Ivankova, to je na selu, bavim se pčelarstvom i imam nešto

dodatnih prihoda.

Dakle, većina ih nema dodatne izvore prihoda kojima bi nadoknadili razliku između plaće koju su prije

dobivali i mirovine ili naknade za nezaposlene koju sada dobivaju. Neki se koriste otpremninom kako bi

nadoknadili tu razliku prihoda.

Svi koji su otišli u mirovinu imaju problema s niskim mirovinama u Hrvatskoj. Odnosno, jedva

imaju za osnovne ljudske potrebe. Zbog visoke stope nezaposlenosti u zemlji (u siječnju 2015. iznosila

je 20,3 % 9), ispitanici koji su otišli u mirovinu bili su prisiljeni iz svojih niskih mirovina financirati i

pomagati svoju djecu koja ne mogu pronaći posao (osobito u manjim mjestima).

Napomena: u siječnju 2015., prosječna mirovina iznosila je 2.238,38 HRK10 (za one koji su ostvarivali

pravo na mirovinu u skladu sa Zakonom o mirovinskom osiguranju). Radi usporedbe životnih troškova

i slikovitog prikaza „vrijednosti” hrvatskih mirovina, navodimo rezultate istraživanja koje je proveo GfK 11

(prosinac 2013.) o mjesečnim prihodima i rashodima kućanstava u Hrvatskoj. Prosječan mjesečni

dohodak kućanstva u Hrvatskoj iznosio je 864,4 EUR (6.655 HRK), dok bi potrebni dohodak trebao

iznositi 1.155,2 EUR (8.895 HRK). Potrebni dohodak iznos je potreban za zadovoljenje mjesečnih

potreba kućanstva. Iz navedenih je podataka vidljivo da prosječnom hrvatskom kućanstvu nedostaje

288 EUR mjesečno za zadovoljenje osnovnih potreba, odnosno dohodak bi trebao biti viši za 30 %.

3.3.3. Strategije suočavanja s novonastalom situacijom (rezanje troškova itd.)

Rezanje troškova i štednja ovise o općoj financijskoj situaciji kućanstava, iako većina bivših

radnika Željeznice moraju rezati troškove jer su njihove mirovine (ili naknade za nezaposlene od

Zavoda za zapošljavanje) niže od dohotka koji su ostvarivali. Međutim, nekoliko ispitanika sada

imaju iste prihode kao i dok su bili zaposleni jer uz mirovinu ili naknadu za nezaposlene od Zavoda za

zapošljavanje imaju i otpremninu, zahvaljujući kojoj uspijevaju pokriti razliku prihoda. Ne moraju štedjeti

niti rezati troškove. Pitanje je hoće li rezati troškove kada potroše otpremninu.

Oni koji ne primaju ni mirovinu niti naknadu za nezaposlene od Zavoda za zapošljavanje najviše režu

troškove. Režu sve troškove i štede na čemu god mogu. Uglavnom štede na osnovnim potrebama jer

su se davno odrekli „luksuza”. Sve rjeđe voze automobile kako bi uštedjeli na gorivu, više ne kupuju

obuću ni odjeću (više nisu zaposleni i ne treba im previše odjeće), snizili su troškove telefona, mobilnih

telefona, a neki čak i troškove grijanja (počeli su se grijati na drva). Ne troše mnogo na hranu (grickalice)

koju su kupovali dok su radili. Žene vrlo rijetko odlaze frizeru, muškarci više ne zalaze u kafiće niti izlaze

9 Hrvatski zavod za statistiku 10 Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba 11 GfK Croatia: Prihodi i rashodi, prosinac 2013.

Stranica| 37


van. Štede i na hrani, kupuju jeftinije marke, a oni koji imaju svoje vrtove uzgajaju povrće. Jedan ispitanik

iz Novske nije mogao poslati sina u Rijeku na fakultet.

Kažu da ustvari najviše štede na sebi samima kako bi im što više ostalo za financiranje djece koja imaju

svoje obitelji, ali su nezaposlena.

Ispitanici iz Rijeke: Na svemu. Imam mobitel, ali ne zovem nikoga. Pješice idem u grad, Moja

kćer je nezaposlena i normalno je da štedim na čemu god mogu.

Ispitanici iz Varaždina: Sami smo smanjili svoj budžet, morali smo, odjeću, cipele, više nam ne

treba mnogo. Uglavnom putovanja.

Ispitanik iz Osijeka: Morate pripremiti obitelj na, recimo, 50 % niže prihode. Bilo bi najbolje kad

bismo mogli naći posla za našu djecu. Ovako moramo i njima pomagati jer su nezaposleni.

Ispitanici iz Novske: Pa ne može više kao što je moglo prije, moraš rezati troškove telefona,

odjeće, ljetovanja.

Ispitanici iz Splita: Prestao sam pušiti, više ne zalazim u kafiće. Ne idem u kino.

Ispitanici iz Zagreba: Još to nismo osjetili previše jer smo dobili novac. Više ne kupujem

odjeću. Prije smo morali biti lijepo odjeveni, postojao je kodeks odijevanja; toga više nema.

3.4. Prelazak na novo radno mjesto

U ovom je izvještaju teško izvesti zaključke o problemima bivših radnika Željeznice u svezi s

nalaženjem novih poslova, kao i o njihovim namjerama u pogledu premještanja na neko drugo

radno mjesto jer smo imali samo nekoliko ispitanika koji su otišli protiv svoje volje, koji su mlađe

dobi i koji još uvijek traže posao. Svi nalazi u nastavku dolaze od nekolicine ispitanika koji su

sudjelovali u raspravama u skupinama. Većina ispitanika koji su trenutačno prijavljeni na Zavod za

zapošljavanje ne traži posao, a prijavljuju se na Zavod za zapošljavanje samo do isteka vremena do

odlaska u mirovinu.

Glavne prepreke nalaženju novog posla su:

a) općenito visoka stopa nezaposlenosti;

b) dob;

c) specifična zanimanja.

Visoka stopa nezaposlenosti u zemlji jedan je od najvećih problema prisutnih pri traženju novog posla.

Stopa nezaposlenosti premašila je 20 % te je jasno da sredovječne i starije osobe uistinu imaju male

šanse za nalaženje novog posla jer, kako ispitanici kažu, nema radnih mjesta ni za mlađe, a kamoli za

njih. Dok su na Zavodu za zapošljavanje, dužni su tražiti posao i obavještavati Zavod za zapošljavanje

o tome što poduzimaju kako bi pronašli novi posao. Tijekom posjeta Zavodu za zapošljavanje, ni jedan

poslodavac nije iskazao interes da ih zaposli. Svjesni su da su male šanse da će naći novi posao.

Stranica| 38


Ispitanici iz Rijeke: Mislim, šaljem molbe, ali znam da me nitko neće zaposliti u mojim godinama.

Uvjeren sam da je opće stanje u zemlji u pogledu zapošljavanja vrlo teško. Visoke su stope

nezaposlenosti, velika je ponuda, mala potražnja, bez obzira na kvalifikacije i znanje.

Ispitanici iz Osijeka: Sada sam na Zavodu za zapošljavanje, i znate, kada netko otvori moju

prijavu i pročita 57 godina, dva put je zgužva. Nema posla ni za mlade, a kamoli za nas.

Ispitanici iz Splita: Kome trebaju stari ljudi?

Sljedeća važna prepreka nalaženju novog posla odnosi se na specifična radna mjesta u vezi s

vlakovima, kao što su vlakovođe, prometnici vlakova itd. Kažu da ljude takvih zanimanja može zaposliti

samo neka strana kompanija koja se bavi željezničkim prometom u Hrvatskoj ili ZET (trgovačko društvo

Zagrebački električni tramvaj), ako traži vozače tramvaja.

Ispitanik iz Splita - vlakovođa. Nigdje ja ne mogu raditi.

Ispitanici iz Zagreba: Ja mogu, to je vrlo slično vožnji tramvaja u ZET-u. Ovi niskopodni

tramvaji isti su kao niskopodni vlakovi, slično je to zanimanje, ja bih naprimjer mogao to raditi.

Specifično je to zanimanje, mogu me zaposliti samo strane kompanije, ako dođu u Hrvatsku,

ako budu trebale vlakovođu.

Dodatna prepreka je nemogućnost zapošljavanja u javnim poduzećima zbog primljene

otpremnine. Samo je nekoliko ispitanika spomenulo taj odjeljak ugovora o sporazumnom raskidu

radnog odnosa, vjerojatno zbog toga što je većina bivših radnika otišla u mirovinu ili je pred

umirovljenjem, tako da nisu zainteresirani za traženje novog posla. U svakom slučaju, u potpisanom

ugovoru postoji odjeljak kojim se zabranjuje svako buduće zapošljavanje u trgovačkim društvima koja

se financiraju iz državnog proračuna zbog isplaćene otpremnine koja je financirana iz istog proračuna.

Time se sprječava moguća isplata još jedne otpremnine u nekom drugom ili čak u istom društvu, što se

ranije znalo dogoditi, kažu ispitanici.

Ispitanik iz Splita: Znam da se događalo da se ljudi vrate i uzmu dvije otpremnine, svašta se

događalo.

Isti ispitanici ni ne znaju koliko traje razdoblje zabrane, navode 5 godina. Sadržaj ovog odjeljka nije

previše važan za starije radnike koji odlaze u mirovinu i ne traže drugi posao. Međutim, mladim ljudima

koji odlaze ili će otići ovim se ograničenjem uvelike umanjuju šanse za zapošljavanje. To se u najvećoj

mjeri odnosi na manja mjesta u kojima su poduzeća većinom javna. Kako bi se sagledala važnost ove

odluke, valja spomenuti da je 2013. u Hrvatskoj 1/3 zaposlenih bila zaposlena u javnom sektoru (od

ukupno 1,5 milijuna zaposlenih, pola milijuna je bilo zaposleno u javnom sektoru, a jedan milijun u

privatnom sektoru).12

Izvadak iz ugovora jednog radnika u kojem se navodi ograničenje zapošljavanja u javnim poduzećima:

12 http://www.index.hr/vijesti/clanak/u-hrvatskoj-radi-samo-15-milijuna-ljudi-od-toga-trecina-u-javnom-sektoru/760502.aspx

Stranica| 39


„Zaposlenik se obvezuje da se neće zaposliti u društvima koja su pravni sljednici društva Hrvatske

željeznice i njegovih ovisnih društava, kao ni u pravnim osobama koje se financiraju sredstvima

državnog proračuna Republike Hrvatske.”

U usporedbi s onima koji žive u Zagrebu, ispitanicima iz manjih mjesta, kao što je Novska, mnogo je

teže pronaći novi posao. Tomu je tako osobito zbog toga što je u Novskoj mnogo javnih poduzeća, a

bivši radnici Hrvatskih željeznica ne smiju se u njima zapošljavati. Zbog toga je jedan od ispitanika

odlučio otići u Njemačku i raditi kao njegovatelj u domu za starije i nemoćne osobe.

Dva ispitanika iz Zagreba našla su novi posao, obojica preko poznanika. Jedan radi u administraciji i

našao je posao sličan svojem zanimanju, što je bolje zbog plaće. Ali, s obzirom na to da je posrijedi

privatno poduzeće, posao je gori jer je veće radno opterećenje, manje dana odmora, prekovremeni sati

nisu plaćeni itd. Drugi ispitanik (vlakovođa) radi samo prekovremene sate na lokomotivi, za jednu stranu

kompaniju. Međutim, posla nema dovoljno i poslodavac trenutačno nema potrebu za vlakovođom.

Ispitanici vjeruju da su do sada otišli oni koji ispunjavaju ili će uskoro ispuniti uvjete za mirovinu.

Međutim, ubrzo će početi otpuštati mlade ljude koji nemaju uvjete za mirovinu, koji imaju manje radnog

iskustva i koji nakon odlaska iz željezničkih društava neće imati prilika za novi posao.

Ispitanici iz Rijeke: Sada su na redu mlađi zaposlenici, odnosno oni kojima je preostalo i 10

godina do mirovine. Sada su stvarno oni na redu. Riješili smo se starijih radnika, i sada su

nam ostali samo mlađi. I sad je red na radnicima... Tko će ih zaposliti u dobi od 40 godina?

Nitko ih neće zaposliti.

3.4.1. Spremnost na promjenu mjesta stanovanja radi drugog posla

Među ispitanicima je različita razina spremnosti na promjenu mjesta stanovanja radi novog

radnog mjesta. Spremnost na promjenu mjesta stanovanja uglavnom ovisi o ponuđenoj plaći te o

prometnoj povezanosti između tog novog mjesta i mjesta stanovanja. Ispitanici iz Zagreba bili bi spremni

putovati do drugog radnog mjesta, čak u Sloveniju, kada bi im bili pokriveni putni troškovi i kada bi im

bila ponuđena zadovoljavajuća plaća. Jezična barijera prepreka je preseljenju u druge zemlje. Riječ je

uglavnom o vlakovođama koji poznaju ljude koji rade na sličnim radnim mjestima u Sloveniji i Austriji.

Slično je i s ispitanicima iz Splita.

Ispitanici iz Zagreba: Da. Imamo kolegu koji upravo tako radi. Živi u Zagrebu, radi za MC,

austrijsku kompaniju, ali vozi do Ljubljane, gdje radi. Ima službeni automobil, živi ovdje.

Ispitanici iz Splita: Samo ako bi mi bili plaćeni putni troškovi. Tko bi išao u drugi grad za 3.000

HRK ako samo za gorivo treba 3.000 HRK?

Ispitanica iz Osijeka ne bi prihvatila posao u Vinkovcima zbog slabe prometne povezanosti, dok bi jedna

druga ispitanica rado putovala od Vinkovaca do Osijeka jer je povezanost zadovoljavajuća.

Stranica| 40


Ispitanica iz Osijeka: Uopće mi to ne odgovara, nema veza s Vinkovcima. Kada bi mi rekli, ja

bih pristala, mnogo mojih kolega otišlo je raditi u Osijek iz Vinkovaca; i ja bih, ne bi to bio nikakav

problem.

Ispitanice iz Rijeke pristale bi na svakodnevno putovanje na posao negdje u okolici Rijeke. Zbog dobi

ne bi prihvatile preseljenje.

Ispitanici iz Rijeke: Nije nam više 30 godina tako da možemo seliti u Zagreb, Split ili ne znam

gdje, za poslom, tražeći posla. Mislite bih li putovala na posao? Samo negdje u okolici Rijeke.

Samo su ispitanici iz Novske kazali da su im nuđeni poslovi u drugim mjestima, u Virovitici i Koprivnici.

Ali za njih je bilo nemoguće raditi u tim mjestima jer do njih nema željezničke veze.

Ispitanik iz Novske: Dobio sam ponudu za Koprivnicu i Viroviticu, ali bih morao biti Batman da

bih došao do Virovitice jer su željezničke linije zatvorene.

3.4.2. Programi i institucije koje nude pomoć pri traženju novog posla i programe

prekvalifikacije

Bivšim radnicima Željeznice nije poznato ima li programa ili institucija koji bi im mogli pomoći

pri traženju novog posla ili ponuditi program prekvalifikacije. Ispitanike ne iznenađuje činjenica da

takvi programi ne postoje jer su svjesni d je previše radnika u željezničkim društvima na svim radnim

mjestima i da ih je potrebno otpuštati, tako da nema prostora za prekvalifikaciju jer se radnici nemaju za

što prekvalificirati (nema radnih mjesta koja se otvaraju za nove radnike).

Ispitanici iz Novske: Na svim radnim mjestima ima viškova.

Ispitanici iz Splita: Ne, mislim da ih ima jer u svim službama ima tehnoloških viškova, tako da to

nije potrebno.

Ispitanici iz Zagreba: To nije bilo potrebno jer si višak, pa zašto bi te plaćali.

Ispitanici iz Rijeke: Tko danas u Hrvatskoj traži posao za nekoga drugoga ako je poduzeće otišlo

u stečaj?

Ispitanici su jedino spomenuli organiziranje skupine za stručno usavršavanje za radnike starije od 50

godina koju su pokrenule bivše radnice HŽ Carga kako bi pomogle starijima od 50 godina da pronađu

novi posao. Ispitanici iz Varaždina kazali su da je postojalo stručno usavršavanje pri prelasku iz jednog

zanimanja u drugo. Naprimjer, pomoćnik vlakovođe učio je za vlakovođu, skretničari za kontrolore itd.

Međutim, sve to je bilo prije, dok su radili u društvima, ne tijekom restrukturiranja.

Ispitanici iz Varaždina: Oni su bili pomoćnici, pomoćni vlakovođe, pa su se dodatno kvalificirali

za vlakovođe.

Stranica| 41


Ispitanici iz Osijeka: Da, zbog usklađenja plaća, sve je išlo preko SAP-a, financije,

računovodstvo, učinjeno je sve što se moglo učiniti, svi smo prošli te tečajeve.

Ispitanici iz Zagreba: Organizacija je htjela obrazovati radnike starije od 50 godina kako bi mogli

negdje pronaći posao i natjecati se na tržištu rada.

Što se tiče obrazovanja u društvima, ispitanici navode tečajeve stranih jezika ili rada na računalu za

radnike kojima su ta znanja bila potrebna u njihovim zanimanjima. Bilo je i nekih vrsta prekvalifikacija

za koje su radnici morali sami platiti ako su se htjeli prekvalificirati.

Ispitanici iz Varaždina: Ali u zadnje vrijeme razmišljam o mojim vlastitim rashodima.

Ispitanik iz Novske: Započeo sam kao manevrist, sam sam platio prekvalifikaciju za kontrolora,

poduzeće nije platilo za to. Ljudi su se mogli prekvalificirati na vlastitu inicijativu. Postojala je

mogućnost prekvalifikacije, ali poduzeće nije plaćalo za to.

Zavod za zapošljavanje trenutačno je glavni pružatelj usluga prekvalifikacije i obrazovanja, koja

se provode u skladu sa zahtjevima tržišta rada.

U razgovoru s predstavnicima Zavoda za zapošljavanje saznali smo o sljedećim mogućnostima za

obrazovanje i prekvalifikaciju:

U skladu sa svojim uslugama, Zavod za zapošljavanje provodi niz mjera zapošljavanja u obliku

dodatnog osposobljavanja ili u obliku poticajnih mjera za poslodavce koji zapošljavaju različite

skupine radnika (starije osobe, osobe s invaliditetom itd.) ili mjere kojima se potiče

samozapošljavanje.

Osobi koja se prijavi na Zavod za zapošljavanje dodjeljuje se savjetnik koji zajedno s korisnikom prolazi

kroz sve mogućnosti za zapošljavanje, vodeći računa o zanimanju korisnika i obavještava ga o

programima koje Zavod nudi te vodi bilješke o interesima korisnika.

Zavod svake godine izrađuje Plan obrazovanja (dodatno stručno osposobljavanje) u skladu s potrebama

tržišta te putem javnog natječaja bira instituciju koja organizira određeni oblik obrazovanja. Najčešće su

to razne obrazovne institucije, Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih itd. Sam

postupka, od izrade javnog natječaja do provedbe obrazovnog programa, traje dosta dugo jer je

potrebno izraditi i objaviti javni natječaj, odabrati instituciju, odabrati skupine, odnosno sudionike

obrazovnog programa. U protekle tri godine broj tečajeva znatno je smanjen (po osobi). U 2011., obuku

je prošlo 13.000 radnika, a u protekle tri godine 2.000 godišnje. Glavni je razlog smanjenje postojećeg

broja radnih mjesta, odnosno potrebe za radnicima i za obrazovanjem. Procjenjuje se da je oko 30 %

dodatno osposobljenih osoba uspjelo pronaći posao nakon stjecanja dodatnih kvalifikacija.

Osim navedenih poticajnih mjera, Zavod organizira i razne tečajeve za nezaposlene, o pisanju

životopisa, ponašanju, predstavljanju na razgovoru za posao itd. S obzirom na to da su dugo radili u

Stranica| 42


istom poduzeću, nisu upoznati s novim vještinama koje se traže pri zapošljavanju. Nezaposlene je

potrebno i dodatno motivirati za traženje novog posla, za razmišljanje izvan ustaljenih okvira, napuštanje

stvorenih ograničenja i mišljenja, naprimjer za potpunu promjenu zanimanja uz dodatne kvalifikacije.

Zavod za zapošljavanje sudjelovao je, preko svojih mobilnih timova, u nekim vrstama

obrazovanja željezničkih radnika koji su se bili odlučili za Željeznički fond, kako bi ih informirali

o njihovim pravima i mogućnostima nakon prijave na Zavod za zapošljavanje. Organiziranje

mobilnih timova, koji mogu održavati razne programe prekvalifikacija ili obrazovanja, moguće je samo

na zahtjev poslodavca. Osoblje Zavoda za zapošljavanje smatra da radnici koji su članovi Željezničkog

fonda nisu dovoljno informirani o načinu funkcioniranja Željezničkog fonda, a još manje o svojim pravima

nakon odlaska iz Fonda.

U suradnji sa Zavodom za zapošljavanje, Željeznički fond održao je u prosincu 2013. tečaj i

informativni sastanak o pravima radnika nakon prijave na Zavod. Ostali tečajevi nisu održani, kao

ni prekvalifikacija. Naime, glavni problem pri održavanju programa obrazovanja i prekvalifikacije jest

nedostatak plana socijalnog razvoja, koji obuhvaća analizu potreba za osobljem u vezi s novim

tehnologijama (automatizacija). U željezničkim društvima nije provedena takva analiza koja bi pokazala

koja zanimanja radnicima nedostaju i za koja nova zanimanja bi se mogli prekvalificirati, a na temelju

takve analize te mogli su se organizirati dodatni programi obrazovanja ili prekvalifikacije za radnike u

Fondu.

DETALJAN RAZGOVOR S CARGOM - Centar za razvoj znanja i vještina

Udruga Cargo primjer je pokušaja da se organizira stručno osposobljavanje za bivše radnike

Željeznice. Udrugu Cargo sačinjavaju visokoobrazovani bivši radnici HŽ Carga, koji su bili proglašeni

tehnološkim viškom tijekom vala restrukturiranja 2014. Glavna misija Udruge je pomoći ostalim

otpuštenim radnicima organiziranjem raznih tečajeva stručnog osposobljavanja i prekvalifikacija kako bi

ih pripremila za nalaženje novih radnih mjesta.

Iz razgovora s predstavnicima Udruge, zaključili smo da je u svrhu pružanja pomoći radnicima najprije

potrebno provesti analizu radnih mjesta i radnih procesa u društvima, kako bi se utvrdila potreba za

novim poslovima, mimo postojećih. Analizu bi trebao provesti tim različitih stručnjaka (psiholozi,

sociolozi, stručno osoblje itd.) u okviru strategije za upravljanje ljudskim potencijalima. U skladu s time,

potrebno je dodatno obrazovati određeni broj ljudi i kvalificirati ih za obavljanje novih poslova. Kao izvor

financiranja za navedene oblike obrazovanja predlažu preraspodjelu sredstava Željezničkog fonda (tako

da se dio tih sredstava koja se isplaćuju radnicima u Fondu preusmjeri za financiranje obrazovanja.

Početak provedbe navedene analize uvjetovan je prikupljanjem statističkih podataka o svim radnicima

(razina obrazovanja, opis radnog mjesta, godine rada itd.). U skladu s prethodno navedenim, potrebno

je osigurati komunikaciju o trenutačnim radnim mjestima, potrebnim kvalifikacijama i kvalifikacijama

Stranica| 43


zaposlenih na tim radnim mjestima. Radnici moraju biti na vrijeme obaviješteni o tehnološkim viškovima,

mogućnostima koje su im na raspolaganju nakon odlaska, kao i o njihovim pravima u željezničkim

društvima i Zavodu za zapošljavanje. Kriteriji za proglašenje tehnološkim viškom moraju biti dostupni

svima i moraju biti javni (objavljeni na oglasnim pločama) te moraju biti usklađeni s planovima

restrukturiranja. I Pravna služba mora pružiti pomoć radnicima, prema potrebi.

Na temelju prethodno navedenoga, bilo bi moguće preraspodijeliti postojeće osoblje u društvima, udaljiti

iz društava one koji ne zadovoljavaju uvjete za određena radna mjesta i osposobiti za buduće poslove

radnike koji više ne mogu pronaći posao u društvima.

3.5. Širi utjecaji na zajednicu

Ispitanici su zamoljeni za mišljenje o tome je li i u kolikoj mjeri reforma željeznice, a osobito

smanjenje broja radnika, utjecalo na širu zajednicu. Kako reforma željeznice i nedostatak radnika

utječe na neke druge aspekte života?

Smatraju da je reforma dovela do:

a) ugroze sigurnosti putovanja;

b) potpunog zatvaranja putničkog prijevoza željeznicom;

c) odlaska mladih ljudi, osobito iz manjih mjesta, gdje je nemoguće pronaći novi posao;

d) ugroze povezanih usluga, kao što su turizam, teretne luke itd.

Kao važnu posljedicu restrukturiranja i smanjenja broja radnika, ispitanici navode ugrozu sigurnosti

putovanja. Smanjenje broja radnika dovelo je do otpuštanja onih koji su bili od ključne važnosti za

sigurnost putovanja željeznicom, kao što su skretničari, kontrolori vagona itd. Tijekom sistematizacije, u

društvima su neka radna mjesta ukinuta ili trenutačno samo jedna osoba (naprimjer, kondukter) obavlja

poslove koji su u opisu nekoliko radnih mjesta, zbog čega se dovode u pitanje preciznost i točnost.

Ispitanici iz Varaždina: Smanjili su broj izvršnog osoblja pa je sada upitna sigurnost putovanja.

Mislim da je razina sigurnosti putovanja sada mnogo niža. Smanjili su broj skretničara i ugrozili

sigurnost. Ili, naprimjer, uveli su samo jednu radnu smjenu.

Ispitanici iz Novske: Danas je provjera kočnica odgovornost operatera lokomotive, koji nije

osposobljen kao što su ti operateri kontrola. Nije li to ugrožavanje sigurnosti?

Ispitanici iz Zagreba: Mislim da sigurnost putovanja nikad nije bila gora.

Ispitanici iz Rijeke: Mislim da je radno mjesto u vagonima vrlo važno, tamo se rješavaju mnogi

problemi na licu mjesta i ustvari ako se o nečemu pobrineš na licu mjesta, tvoji su troškovi

mnogo niži. A oni su ukinuli inspektore u vagonima. Danas kondukteri sve rade. Kondukter je

operater lokomotive, inspektor u vagonima i još prati vlak na željezničkoj postaji.

Stranica| 44


Osim prethodno navedenoga, smanjenje broja radnika i zatvaranje željezničkih linija potpuno će

uništiti HŽ,odnosno, dovesti do potpunog ukidanja vlakova kao prijevoznog sredstva.

Ispitanici iz Rijeke: Budućnost putničkog prijevoza je jadna, a mi to ne vidimo.

Ispitanici iz Varaždina: Ali stvarno, putovanje predugo traje. Iz Varaždina do Zagreba može se

stići za sat vremena, a vlakom to traje četiri sata. Ali svi znamo da HŽ ne brine o putničkom

prijevozu niti o zadržavanju putnika. Ulaganja u željeznicu bila su minimalna.

Ispitanici iz Osijeka: Sustavno se radilo na uništenju željeznice. Nije bilo ulaganja, stvarno je

tako, nemojte me pogrešno shvatiti. Protjerali smo putnike zbog voznih redova koji nisu imali

smisla.

Ispitanici iz Novske: Katastrofa, Novska je željeznički grad, svi su bili zaposleni na željeznici.

Ispitanici iz Splita: Željeznice su bile prisiljene povećavati cijene karata. 200 kuna u jednom

smjeru, a putuje se deset sati, pa tko će se voziti vlakovima? A vožnja autobusom stoji 100

kuna.

Uništavanjem HŽ Carga, automatski su smanjeni promet i poslovanje čak i u lukama Rijeka, Split

i drugima. Ispitanici smatraju da je prijevoz tereta u HŽ Cargu potpuno istisnuo cestovni prijevoz

(kamionima i brodovima), što je opet rezultat manjih interesnih skupina povezanih s politikom i

političarima.

Ispitanici iz Rijeke: Luke trpe. Luke najviše. To znači da u pogledu prijevoza tereta cijeli riječki

bazen trpi posljedice. Budućnost putničkog prijevoza je jadna, jednostavno je ne vidim.

Ispitanici iz Varaždina: Zemlja se odlučila za ceste, željeznica je gurnuta na marginu, i to je to.

Ispitanici iz Osijeka: Sve je preusmjereno na cestovni prijevoz.

Ispitanici iz Novske: Mnogo je cestovnih lobija. Sve je to napravila uprava željeznice. Otkad je

ta uprava došla, željeznica je uništena.

Rezanjem broja radnika u Željeznici u mjestima u kojima je stanovništvo većinom zaposleno u javnim

poduzećima potiče se odlazak mladih iz zemlje jer tamo ne mogu pronaći posao.

Ispitanici iz Varaždina: U tim je ruralnim područjima mnogo teže, ona su najviše pogođena. Imali

su samo taj jedan prihod. Radnik na željeznici osiguravao je sve, i kada on ostane bez posla,

sve se ruši.

Ispitanici iz Zagreba: Prvo, imaš osjećaj da se sve raspada, a ustvari je to istina, isto kao i naša

zemlja. Željeznica je bila okosnica zemlje. oduvijek je bila.

Stranica| 45


3.6. Zatvaranje/ukidanje linija i utjecaj na putnike

Kako je već navedeno u uvodnom dijelu, željezničke linije u Hrvatskoj zatvarane su zbog maloga broja

putnika dnevno i zbog neisplativosti linija. To prijevozno sredstvo zamijenjeno je autobusima koji voze

duž željezničke rute (od jedne željezničke postaje do druge), što je organizirao HŽ Putnički prijevoz.

Predstavnici HŽ Putničkog prijevoza smatraju da je problem zatvorenih linija riješen uvođenjem

autobusa, koji voze duž željezničke pruge. Stoga putnici nemaju problema s prijevozom i zatvaranje ili

ukidanje određenih linija nije utjecalo na živote ljudi koji su se njima koristili. U detaljnom razgovoru s

predstavnicima HŽ Putničkog prijevoza dobili smo sljedeće podatke:

Trenutačno vozi 700 vlakova dnevno (jedan vlak = jedna ruta), dok je 2009. vozilo 800 vlakova

dnevno.

Tablica 4 - Putnički promet, 2007. - 2014.13

Jedinica mjere

2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. Plan za 2014.

Putnički prijevoz

Prevezeni putnici

000 putnika godišnj

e

63.131

70.961

73.545

69.564

49.983

27.668

24.265

21.839

Pri smanjenju broja željezničkih linija primijenjeni su sljedeći kriteriji:

potrebe putnika (broj putnika),

ljudski potencijali u HŽ Putničkom prijevozu,

troškovi ulaganja.

Uobičajeni postupak ukidanja linije je kako slijedi: HŽ Putnički prijevoz predloži resornom ministarstvu

linije koje je potrebno ukinuti na temelju analize provedene slijedom prethodno navedenih kriterija.

Prema tome, ministarstvo donosi konačnu odluku. Odluči li ministarstvo da su određene linije važne za

promet, bez obzira na visoke troškove, ono nadoknađuje HŽ Putničkom prijevozu razliku između

trenutačne i komercijalne cijene.

Ministarstvo će slijedom ugovora o obvezi javne usluge isplatiti HŽ Putničkom prijevozu ukupno 504,5

milijuna HRK u 2015. (isti iznos kao i u prethodnoj godini), što je za 107 milijuna HRK manje nego u

2013. Osim financiranja od ministarstva, u skladu s ugovorom o javnoj usluzi, postoji mogućnost da se

linije financiraju sredstvima tijela lokalne uprave.

ZATVORENE LINIJE ZBOG zastarjelosti pruga:

13 Svjetska banka

Stranica| 46


Daruvar – Virovitica

Pleternica – Našice

U 2010. ove su linije bile „privremeno” zatvorene zbog zastarjelosti i potrebe za obnovom

ZATVORENE LINIJE zbog neekonomičnosti (24. travnja 2014.):

Ploče – Metković

Strizivojna – Vrpolje - Slavonski Šamac

Banova Jaruga – Daruvar

Knin – Zadar

Za sve zatvorene linije HŽ Putnički prijevoz obvezan je osigurati zamjenski prijevoz autobusima, što

također financira iz istih sredstava za obvezu javne usluge. Autobusi voze duž zatvorenih linija (od jedne

željezničke postaje do druge), a cijena karte je jednaka kao za vlak. 99 % preostalih linija voze prema

skraćenom voznom redu tijekom vikenda jer tada putuje samo mali broj putnika.

U razdoblju 2012.-2013., zatvorene su brojne međunarodne željezničke linije jer prema zakonu

međunarodne vlakove nije moguće financirati iz sredstava namijenjenih za obveze javne usluge. Oni bi

trebali funkcionirati prema tržišnim načelima. Od srpnja 2013., kada je došlo do izmjene zakona,

ponovno su uvedene brojne međunarodne linije.

Predstavnici HŽ Putničkog prijevoza smatraju da je za svako planiranje i odlučivanje najvažnije imati

strategiju za Hrvatske željeznice, koja je predmet razmatranja na Vladi.

3.7. Preporuke

Na temelju podataka dobivenih u okviru kvalitativnog istraživanja primjenom metoda rasprava u

skupinama i detaljnih intervjua, navodimo sljedeće preporuke za ublažavanje socijalnih učinaka na

otpuštene radnike Željeznice:

1. Radnici trebaju biti što više i što detaljnije informirani o njihovim pravima i mogućnostima koje

su im na raspolaganju nakon odlaska iz društava HŽ-a, kao i o njihovim pravima i mogućnostima

na Zavodu za zapošljavanje, informiranje podrazumijeva i objašnjenje svih dijelova ugovora;

1.1. informiranje bi trebalo (ili moralo) biti u nadležnosti odgovornog osoblja u željezničkim

društvima (pravna služba, ljudski potencijali itd.) ili u okviru radionica i/ili

1.2. informiranje može biti i u pisanom obliku, u obliku letaka ili uputa s objašnjenjima za

radnike;

1.3. objašnjenja bi trebala sadržavati i kriterije na temelju kojih se radnici otpuštaju;

1.4. informacije o pravima otpuštenih radnika na Zavodu za zapošljavanje mogu im biti

dostavljene i osobno, posredovanjem mobilnih timova Zavoda za zapošljavanje, koji

dolaze samo na poziv uprave društva ili

Stranica| 47


1.5. letci s pravima i obvezama radnika mogu se tiskati u suradnji sa Zavodom za

zapošljavanje.

2. Radnike treba pravovremeno obavještavati o popisima tehnoloških viškova, kao i o

mogućnostima odlaska. Radnici ne bi smjeli preko noći odlučivati hoće li otići. Popisi tehnoloških

viškova (uz navođenje radnika imenom i prezimenom) ne smiju biti opetovano dopisivani niti se

imena na popisu smiju mijenjati i stavljati na uvid samo nekolicini radnika jer se na taj način

stvaraju dodatne tenzije među radnicima.

3. Da bi se formirali programi obrazovanja i/ili prekvalifikacije, najprije je potrebno provesti iscrpnu

analizu postojećeg stanja u željezničkim društvima:

3.1. kako bi se utvrdila obrazovna struktura radnika u društvima;

3.2. kako bi se utvrdilo odgovaraju li razine obrazovanja radnim mjestima radnika;

3.3. kako bi se utvrdilo imaju li svi radnici potrebne potvrde kojima se dokazuje njihovo

obrazovanje;

3.4. kako bi se oformili timovi stručnjaka različitih profila: psihologa, sociologa i stručnjaka za

poslovnu djelatnost, koji bi analizirali osoblje i procese u društvima, na temelju čega je

potrebno izraditi strategiju za dodatno obrazovanje ili prekvalifikaciju. Radnici iz

Željezničkog fonda svakako bi trebali biti uključeni u ovu analizu. Tako se mogu dobiti

podaci o kvalifikacijama i radnim mjestima koja su potrebna društvima, kao i o radnicima

koje bi bilo moguće obrazovati ili prekvalificirati za ta radna mjesta. Tako bi se smanjila

potreba za zapošljavanjem radnika izvan željezničkih društava. Bez strategije i analize

radnih mjesta, nije moguće izraditi plan prekvalifikacije i dodatnog osposobljavanja.

4. Potrebno je provesti programe obrazovanja i prekvalifikacije:

4.1. u suradnji sa Zavodom za zapošljavanje, u kojem već postoji specifičan program;

4.2. potrebno je organizirati programe dodatnog stručnog osposobljavanja. Za provedbu ovih

programa nisu potrebni dugotrajni postupci (kao u Zavodu za zapošljavanje) putem

raznih institucija registriranih za obrazovanje odraslih;

4.3. sredstva namijenjena radnicima u Željezničkom fondu potrebno je preraspodijeliti u svrhu

prekvalifikacije ili obrazovanja.

5. Izmijeniti članak ugovora na temelju kojeg se radnici ne mogu zaposliti u bilo kojem trgovačkom

društvu koje se financira sredstvima državnog proračuna. Prema tom članku, radnici imaju vrlo

male izglede za pronalazak posla, osobito u malim mjestima u kojima nema mnogo privatnih

poduzeća. Moguće je u tom članku ograničiti zabranu ponovnog zapošljavanja samo na

željeznička društva.

Stranica| 48


6. Ova se točka odnosi na posebnu strukturu radnog osoblja - osobe su u tom javnom društvu

radile godinama (većini je to bio jedini poslodavac), uz znatno više pogodnosti nego u drugim

javnim društvima, a osobito u usporedbi s privatnim društvima. Te osobe uglavnom nisu

upoznate s postojećim tržištem rada i uvjetima koji se nude. Zbog toga je potrebno angažirati

stručnjake kao što su psiholozi i socijalni radnici koji će im pomoći pri suočavanju s novim

pristupima tržištu rada, mijenjati zajedno s njima postojeći način razmišljanja i usmjeravati ih na

promišljanje o tržišnoj utakmici i nadahnuti ih i usmjeriti na traženje novog posla.

7. Uvođenje neovisnog nadzora radi praćenja ispunjenja kriterija za otpuštanje radnika iz

željezničkih društava. Na taj način bi se uklonile privilegije koje uživaju neki pojedinci.

8. Praćenje rada Službe za ljudske potencijale (broj radnika, odgovarajuća razina obrazovanja

radnika u službi, planovi rada i izvršenje planova rada), odnosno, utvrditi glavne ciljeve službe i

njihovo ostvarenje.

9. Osnažiti socijalni dijalog između sindikata, željezničkih društava i ministarstva/Vlade, kako bi se

iznašlo najbolje rješenje za zaštitu interesa radnika, što je u konačnici zajednički cilj svih

navedenih institucija.

Documents

PROCJENA SOCIJALNOG UČINKA REFORMI HRVATSKIH …documents.worldbank.org/curated/en/782681468196181993/... · 2016-07-15 · Stranica| 2 . GfK Croatia I 2015. I Procjena socijalnog