Prosvjetni list [broj 955-956, decembar 2008.-januar 2009.]

8/7/2019 Prosvjetni list [broj 955-956, decembar 2008.-januar 2009.]

http://slidepdf.com/reader/full/prosvjetni-list-broj-955-956-decembar-2008-januar-2009 1/36

SARAJEVO

DECEMBAR 2008. / JANUAR 2009.

BROJ 955 / 956 / GODINA LXIV

NOVA SERIJA / BROJ 123 / 124 /GODINA XIII

Čitaocima i saradnicima “Prosvjetnog lista” želimo

sretnu i uspješnu 2009. godinu

ISSN 0033-1678



Narudžbe se mogu izvršiti:

narudžbenicom na adresu:PROSVJETNI LIST, Ali-pašina 4/I

SARAJEVO

uplatnicom na račun:

338-900-22078869-47

telefonom / faxom na brojeve:(033) 203-755

(033) 203-750 (fax)


http://slidepdf.com/reader/full/prosvjetni-list-broj-955-956-decembar-2008-januar-2009 3/36PROSVJETNI LIST, decembar 2008./ januar 2009. 3

Iz sadržaja

Prvi broj “Prosvjetnog lista” izašao je novembra 1945. godine, a prvi broj nove serije septembra 1996.

Predsjednik Upravnog odbora: Branko Alagić

Direktor i glavni i odgovorni urednik: Mujo Musagić

Urednica: Maida Vodeničarević

Grafičko uređenje i DTP: Dizajn Studio MRAK

Adresa Redakcije: Ali-pašina 4/I, Sarajevo. Telefoni: (033) 203-750 i 203-755; Fax: 203-750. E-mail: [email protected]

List izlazi jednom mjesečno, a u julu i avgustu ne izlazi. Cijena jednog primjerka 2 KM. Godišnja pretplata (sa poštarinom) 24 KM.

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke i informisanja Kantona Sarajevo “Prosvjetni list” je upisan u Registar medija, pod brojem ŠM44/99 dana 15. 12. 1999. godine.

“Prosvjetni list” je registrovan u Republičkom komitetu za informisanje 18. maja 1981. godine pod rednim brojem 390.

Štampa: “Tipografija” D.O.O., Sarajevo

Rukopisi, fotografije, CD i diskete se ne vraćaju, niti honorarišu.

Žiro-račun “Prosvjetnog lista”: 338-900-22078869-47 UNICREDIT BANK, Sarajevo.

4. Mujo Musagić: Novinarske cipele i roditeljska sjekira na kraju godine

5. Između dva broja

5. Elvir Ibeljić: Otkrivanje i praćenje razvoja posebnih učenika

8. Iz aktivnosti sindikata obrazovanja SBK/KSB

10. Zlatan Iljazović: Tri uloge u jednoj11. Alma \edović: Opisno ocjenjivanje u devetogodišnjem obrazovanju

12. Niaza Imamović: Uz 80. godišnjicu života akademika Dalibora Brozovića: Istaknuti istraživač bh. govora

14. Amra i Azemina Imširagić: Igra i njena uloga u predškolskom periodu

16. Šefket Arslanagić: Matematičke zanimljivosti

18. Prosvjetni radnici - pjesnici

20. Aida Kršo: Iz jezičke prakse

21. Nova izdanja22. Ukratko

25. Marija Stojanović: Malo pragmatizma nije naodmet

26. Zanimljivosti iz svijeta obrazovanja

28. Obrazovanje u svijetu

30. Priča “Prosvjetnog lista”: Imre Kertes: “Besudbinstvo” (2.)

32. Iz historije bosanskohercegovačkog školstva


http://slidepdf.com/reader/full/prosvjetni-list-broj-955-956-decembar-2008-januar-2009 4/364 PROSVJETNI LIST, decembar 2008 / januar 2009.

BIJELO NA CRNOM

NOVINARSKE CIPELE

I RODITELJSKA SJEKIRANA KRAJU GODINEK raj je jedne i početak nove kalendarske godine, i sa tom

činjenicom će se morati pomiriti svi naši konstitutivninarod i nekonstitutivni građani, na čelu sa Visokim pred-

stavnikom i specijalnim predstavnikom Evropske unije, bez po-tezanja prava na zaštitu nacionalnih interesa i traganja za entitet-skom većinom. Konačno smo, dakle, postigli punu saglasnost onekom „predmetu“, mada i ovdje nije suvišno imati u glavi maludozu opreza, znali se da bi se i o „Novim godinama“ moglo malopopričati, otvarajući, pri tom, pitanje: koja i čijaNova godina počinje 1. januara?

Po navici i tradiciji, uz Djeda Mraza ili bez njega,uz novogodišnju potrošačku euforiju (vjerovatnonešto ublaženu zbog planetarne ekonomske krize),ili bez nje, uz muziku, vino i bogatu trpezu, ili bezsvega toga u nekom povratničkom sobičku, iza sebesmo ostavili još jednu „nikakvu“ i „svakakvu“ go-dinu, a ušli u novu, za koju sve prognoze govore daće biti izuzetno teška. E sada bismo, uz ovu tvrdnju,mogli otvoriti niz novih pitanja, poput onog „filo-zofski“ relativizirajućeg: šta je za koga teška a štalahka godina, i ponuditi brojne modalitete „umnog“odgovora kako je „sve to, ipak, relativno“.

Ali, ko bi se još, u ovim prazničnim danima bavio tako „origa-nalnim“ filozofskim temama, kada nam, uz kraj jedne i početak nove kalendarske godine, treba organizirati svakojake ankete,te proglasiti biznismene godine, ženu godine, muškarca godine,sportistu godine, novinara godine, humanistu godine, prosvjetnog radnika godine...E ovdje se mora malo stati, uzeti nešto novogzraka i priznati skrušeno: baš sam se malo zabrojao, ponijelo menabrajanje, pa sam, onako po inerciji naracijskog toka, dodao i

„prosvjetnog radnika godine“, koga, naravno, niko neće birati.Ovo „naravno“ nikako ne znači da to ne bi trebalo činiti, nego seta „naravnost“ odnosi na naše mirenje

sa činjenicom da ni danas, trinaest godina nakon rata, nemamoadekvatnu zamjenu za nekadašnju Nagradu „Hasan Kikić“. UzSvjetski dan učitelja / nastavnika i uz kraj jedne i početak novekalendarske godine, ova mi nevesela činjenica, i bez traganja zanekim objašnjivim razlogom, obavezno padne na pamet.

I kao što mi, bez jasnog razloga, uz kraj godine, padne na umčinjenica da prosvjetni radnici u našoj državi, entitetu, kantonu,gradu i općini(?) nemaju svoju nagradu, sa visokim dignitetom,isto tako bih teško objasnio okolnost da su mi se dva bizarna i me-

đusobno nimalo vezana događaja, sa kraja prošle, 2008. godine,urezala u pamćenje kao posebna obilježja te tek minule godine.

Prvi bi se događaj (ili priča) mogao (ili mogla) zvati CipeleMontazera al-Zaidija, i, pogađate već, vezan je za nedavnu te-

levizijsku sliku u kojoj irački novinar cipelama gađa američkogpredsjednika Buša, a ovaj se, kao predsjednik najjače svjetske sile,brani čistim instinktom, pomjerajući glavu čas lijevo čas desno.Lahko je napraviti štit protiv atomskog oružja, ali kako se zaštititiod nekontroliranih novinarskih cipele, možda se, u tom času, pitaoodlazeći američki predsjednik, i ne sluteći da će te iste inkrimini-rane cipele, za dan-dva, na tržištu bizarnosti vrijediti cijelih desetmiliona dolara.

Drugi događaj je čist domaći proizvod i desio sepolovinom decembra 2008. godine u jednoj sara-jevskoj srednjoj školi, kada je M. K., otac jednogučenika ove škole, sjekiricom napao Z. H., profe-sora u istoj školi. Profesor se, nasreću, kako pišunovine, uspio školskim dnevnikom zaštititi od ra-zjarenog roditelja, ali je bilo kolateralne štete, jer su, u gužvi stvorenoj tom prilikom, povrijeđenadva miroljubiva roditelja. Možda će se, pročita liovaj tekst, profesor Z. H. ljutiti na potpisnika ovihredaka (pa ga unaprijed molim za izvinjenje) alimoram, uz sretan završetak ovog nesvakidašnjegincidenta, postaviti barem jedno ne baš tako ozbilj-no pitanje: ko će i koliko novca ponuditi za školski

dnevnik kojim se napadnuti profesor branio i odbranio od nasrtlji-vog i opasnog roditelja svoga učenika?

Ponesen novogodišnjim raspoloženjem, malo sam se, naravno,šalio, stavljajući u istu ravan ova dva različita događaja, samo zbogtoga što su se desila nekako u isto vrijeme i što su se, i u jednomi u drugom slučaju, napadnuti sretno odbranili. Međutim, kadabismo ovom slučaju u sarajevskoj srednjoj školi pristupili ozbiljnoi odgovorno (kao što to i priliči situaciji u kojoj se našao profesor

Z.H.) ne bi bilo teško doći do zaključka kako postoji realna opa-snost da se brojni društveni problemi i njihove posljedice (koje sesada valjaju ulicama) presele, na ovaj ili onaj način, i u naše školei fakultete, prijeteći na taj način potpunim kolapsom cjelokupnogdruštva. Nažalost, brojni primjeri, i prije ovog slučaju sa roditelj-skom sjekirom u sarajevskoj srednjoj školi (nacionalizam, droga,tuče, noževi, kašikare...) pokazuju kako se društvena kriza i brojninjeni manifestacioni oblici lahko prelijevaju u naše škole, i da, pritom, na takve izazove još nemamo prave odgovore.

Vjerujem da ćemo se u godinama koje slijede (pa i u ovoj koja jetek „stupila na snagu“) ovim pitanjima morati ozbiljno baviti, želi-mo li u našim školama odgajati i obrazovati generacije koje će biti

sposobne da se nose sa svim izazovima novog vremena, u kojemnas, vjerovatno, čekaju razne „sjekirice“ i raznolike „cipelice“.

Zato vam želim mnogo zdravlja, dobrog raspoloženja i uspjehau radu u novoj, 2009. godini, koju su nam, ionako, već u dolasku,dobro ocrnili.



Između dva broja

Rekli su...Za bolju akademsku razmjenu

Promocija diplomanata

Izučavanje religija na univerzitetima

Za obavezno i besplatno srednjoškolsko obrazovanje

Povodom Međunarodne nedjelje obrazova-nja, u Rektoratu Univerziteta u Sarajevu, prijeizvjesnog vremena, održana je konferencija opoboljšanju saradnje vlade SAD-a i Univerzitetau Sarajevu. Predstavljena je serija akademskihprograma razmjene vlade SAD-a namijenjenihstudentima i nastavnicima ovog univerziteta.

Prorektor Univerziteta Hazim Bašić sma-tra da saradnja s vladom SAD-a kroz različiteakademske programe nije na nivou na kojem bimogla biti, kao i zainteresiranost studenata zanjih. Univerzitet u Sarajevu je najveći u BiH,s oko 50.000 studenata i oko 1.500 nastavnikai saradnika, te Bašić smatra da bi zbog takvogpotencijala ova saradnja mogla biti znatno bo-lja i plodonosnija. To se, prije svega, odnosina saradnju vezanu za akademsku razmjenu i

korištenje širokog spektra programa. Važni su istudijski boravci studenata i nastavnika, jedno-kratni odlasci, učenje na daljinu itd.

Ataše za kulturu i obrazovanje u AmbasadiSAD u Sarajevu Ron Hawkins ukazao je naznačaj razmjene studenata i nastavnika radi me-đusobnog upoznavanja i razumijevanja. Istakaoje da je njihov cilj promoviranje međusobnograzumijevanja odlaskom studenata i nastavnikau SAD i obratno. On je naveo da u SAD-u imaviše od 7.000 univerziteta i koledža, podsjetivšistudente iz BiH da, osim niza programa Amba-sade SAD u Sarajevu, mogu aplicirati i na nekeod ovih univerziteta. Prema podacima Ambasa-de SAD u Sarajevu, iz BiH je do sada bilo višeod 500 stipendista američke vlade.

Nedavno je u tuzlanskoj dvorani “Mejdan”upriličena svečana promocija diplomanta Uni-verziteta u Tuzli, koji su studij okončali u pro-tekloj akademskoj godini. Riječ je o 1.903 di-plomanata i o drugoj generaciji koja je fakultetzavršila po bolonjskim principima, uključujućii prvu generaciju pravnika.

“Ovo je promocija našeg najvrednijeg dara,odnosno promocija umjetnosti, nauke i struke,kao najvrednijeg potencijala za bh. društvo.Promovirani diplomanti su plamen akademiz-ma koji BiH vodi ka evropskim integracijama,”

kazao je rektor Univerziteta u Tuzli prof. dr.Džemo Tufekčić.

Prije uručenja diploma diplomanti Medicin-skog fakulteta položili su Hipokratovu zakle-tvu, dok su ostali ceremoniji pristupili polaga-njem zakletve.

I ove godine, kao što je to bio slučaj i pret-hodnih godina, Univerzitet u Tuzli nagradio jei 52 najuspješnija studenta. Njihova ukupnaocjena studija bila veća od devet. Prilikom pro-moviranja njima su uručene zlatne plakete, tenovčane nagrade od po 950 maraka.

Transkulturna psiho-socijalna obrazovnafondacija (TROF) iz Sarajeva i univerziteti uZenici i Banjoj Luci okončali su dvogodišnjiprojekt demokratizacije kroz reformu visokogobrazovanja. Ovaj projekt pod nazivom “Izu-čavanje religija na univerzitetima u BiH” ne-davno je, kako je kazao jedan od nosilaca ovogprojekta zenički profesor Željko Škuljević, za-ključen promocijom osam priručnika za držanjenastave, i to ne samo na ova dva univerzitetanego i kao svojevrsno štivo za studente i uni-

verzitetske radnike u BiH i okruženju. Na izradiosam priručnika, po preporuci Vijeća Evrope,TROF i dva univerziteta, radilo je 14 stručnja-ka s univerziteta u Ljubljani, Zadru, Sarajevu,Beogradu, Banjoj Luci i Zenici. Sabrali su svestručne tekstove iz osam dodiplomskih kursevai oblasti.

Projekt su podržale i Švicarska agencija zarazvoj u Sarajevu, Ambasada Kraljevine Nor-veške, kao i Odjel za kulturu Ambasade SAD.

Na Međunarodni dan ljudskih prava predstav-nici Centra civilnih inicijativa su u auli Glavnepošte u Sarajevu uputili zvaničnu inicijativu zauvođenje obaveznog i besplatnog srednjoškol-skog obrazovanja u BiH. Koverte sa ovom ini-cijativom će biti upućene na 92 adrese.

“Inicijativa je zahtjev i molba nadležnim mi-nistarstvima, vladama i parlamentima za plani-ranje i finansiranje neophodnih koraka u 2009.godini koji bi doveli do uvođenja obaveznogsrednjoškolskog obrazovanja”, naglasio je tomprilikom projekt menadžer CCI-a Adis Arapo-vić.

On je naveo i da 31 posto mladih od 15 do24 godine nije završilo srednju školu, što se

odražava i na stepen upisa na fakultete, koji jeu BiH ispod prosjeka. Uvođenjem obaveznogi besplatnog srednjoškolskog obrazovanja, zna-čajno bi se smanjio broj nezaposlenih, siromaš-nih i socijalno isključenih građana, smatra Ara-pović ocjenjujući da “obrazovanje u BiH nijekvalitetno i jednako dostupno svima, a to pravojedno je od osnovnih.”

Koordinator projekta Dževad Glinac izjavio

je da već pola godine pregovaraju o besplatnomobrazovanju s nadležnim ministarstvima ističu-ći da su taj prijedlog deklarativno podržali, alii to da će CCI u toj svojoj namjeri istrajati dokraja.

“ … Našem obrazov-nom sustavu bi u nekomslučaju bilo potreb-no da u ovaj programuvede predmet koji bizbog specifičnosti bo-

sanskohercegovačkogdruštva služio upozna-vanju različitih religijai svjetonazora koji suprisutni kod nas. Nužnoje, dakle, da bez obzira na vjeronauk u školi ilisvjetonazorski stav, dakle bez obzira bio netkoreligiozan ili agnostik (ateist) bude uveden je-dan obvezatni predmet (povijest religija ili sl.)u kojem bi se upoznavale ili izučavale religi-je…”

(Dr. Ivan Šarčević, profesor Franjevačketeologije u Sarajevu)

“... Prijašnje ge-ner acije djetinjstvo suprovodile na sportskimigralištima ili su samesebi pravile igračke itako ostale u dodiru sastvarnim svijetom i iz-gradile osjećaje pošto-vanja moralnih načela.Današnja djeca preoku-pirana su sasvim drugimstvarima. Potpuno se otuđuju od društvenog

života iako imaju sve uslove da mu pristupe sa-svim normalno. Psihološki gledano, u glavamadjece stoji predodžba i ubjeđenje da im ova sa-dašnja stvarnost ne odgovara, te bijeg i utočištetraže u nekoj virtualnoj, iskrivljenoj stvarnostii otud dolazi tolika opčinjenost virtualnošću itehničkim uređajima... ”

(Prof. dr. Ismet Dizdarević, socijalni psi-holog)

“… Moram kazatikako sam i ja jako ne-zadovoljan stanjem uhistoriografiji u BiH.Za mijenjanje tog stanjapotrebno je jako punostrpljivog rada, sarad-nje na svim nivoima, ane razbijanje do čegagod stignemo. Naša jehistoriografija doživjelaveliki lom, kadrovski jako osiromašila, prola-zila kroz različite etape krize u posljednje dvijedecenije. Ali, čak i u razdoblju 1990-ih, kadaje ta kriza bila najveća i kadrovsko pustošenjenajmasovnije, mi, posebno saradnici Instituta

za historiju, sačuvali smo u najvećoj mjeri do-stojanstvo historijske nauke, što nije bilo nima-lo lahko…”

(Dr. Husnija Kamberović, direktor Insti-tuta za historiju u Sarajevu)



Aktuelnosti

Otkrivanje i praćenje razvoja posebnih učenika

Za pedagoško djelovanje

sve su posebnosti zanimljiveU kategoriju učenika sa posebnim potrebama ne svrstavaju se samo djeca sa smetnjama urazvoju nego i djeca koja su nadarena jer i ona zahtijevaju niz posebnih potreba

Orijentacija prema uređenju okolnosti za učenje i rad u nastavi povećavaju izglede zanapredovanje i posebnih i ostalih učenika

Uškoli se vrlo često nalaze učenicikoji na bilo koji način zahtijevajuposebno proučavanje i pedagoško

djelovanje. Ovdje mislimo na one učenike

kod kojih su značajna odstupanja u nekojosobini što zahtijeva takve okvire pou-čavanja koje ne nalazimo u uobičajenompraćenju učenika i djelovanju na njihov ra-zvoj. Za pedagoško djelovanje sve su po-sebnosti zanimljive, bez obzira na to jesuli rezultat akceleracije ili retardacije općegili posebnog razvoja učenika. Utvrđivanjeposebnosti, njenih kvalitativnih i kvantita-tivnih obilježja preduslov je rada s poseb-nim učenicima.

Brojne su mogućnosti za otkrivanje i

praćenje posebnih učenika:- nastavna situacija,

- situacije koje su određene organizaci-jom života i rada škole,

- prisustvovanje i sudjelovanje u razgo-vorima koje potiče razrednik s ciljem daupozna i djeluje na učenike,

- klinički rad s učenikom,

- mišljenje nastavnika, izneseno osobnoili na sjednicama stručnih tijela škole,

- mišljenje stručnih službi.

Djeca sa smetnjama u razvojuNastavnici su ti koji imaju znatno više

prilike da otkrivaju posebne učenike, a ta-kvi su:

- učenici koji ne mogu odgovoriti zahtje-vima škole,

- učenici koji ometaju rad (“učenici kojismetaju”),

- učenici koji pokazuju interes za pred-mete i sadržaje koji ne odgovaraju njiho-voj dobi.

Kao kriterije utvrđivanja posebnosti mo-ramo uzeti u obzir:

- osobitosti svakog pojedinog učenika,

- raznolikost sudova nastavnika,

- stupanj teškoće koja se pojavljuje,

- svoja iskustva u radu s učenicima.

Identifikacija učenika koji imaju poteš-koće u savladavanju nastavnih sadržaja tedijagnoza i diferencijacija tih poteškoćarelativno je složen posao. Postupci utvrđi-

vanja poteškoća mogu se razvrstati premasredstvima u nekoliko grupa:

- rezultati utvrđeni testovima,

- promatranje napredovanja učenika isukcesivni razgovori,

- ispitivanje učenikovih laboratorijskihvještina,

- učenikovo samoprocjenjivanje (vođe-nje dnevnika),

- vrednovanje napredovanja učenikakoje provode roditelji.

U kategoriju učenika sa posebnim po-trebama ne svrstavaju se samo djeca sasmetnjama u razvoju nego i djeca koja sunadarena jer i ona zahtijevaju niz posebnih

potreba.

Djeca sa smetnjama u razvoju najčešćese svrstavaju u šest osnovnih grupa. To su:

- djeca sa senzornim smetnjama,

- djeca sa tjelesnim smetnjama,

- djeca sa nedovoljno razvijenim spo-znajnim sposobnostima,

- djeca sa poremećajem govora,

- djeca sa poremećajem motorike,

- djeca sa izraženim poremećajima u po-našanju.

Darovitost i faktor naslijeđaDijete koje je na bilo koji način ometeno

u psihofizičkom razvoju u opasnosti je dau većem ili manjem stepenu zaostaje i uobrazovanju. Za djecu sa poteškoćama u

razvoju potrebno je imati na umu da po-stojanje odgovarajuće motivacije za obra-zovno postignuće je značajnije za uspjeh uškoli od stepena razvijenosti dječijih spo-sobnosti. Najvažnije determinante konač-

Brojne mogućnosti otkrivanja posebnih učenika



Aktuelnosti

nog uspjeha ili neuspjeha ove djece, i tone samo u obrazovanju nego i u ukupnomprilagođavanju na svijet u kome žive, su:

- motivacija,

- sposobnost,

- povoljnost socijalno-ekonomske situa-cije u porodici,

- stavovi sredine (vršnjaka, nastavnika iostalih odraslih osoba).

Za brži razvoj ometene djece potrebnaje izrada kompenzatornih (prilagođenih)programa čiji je osnovni cilj da podsta-kne senzomotorni i psihomotorički razvoj,emocionalni i voljni razvoj, socijalizacija,sticanje navika, kao i razvijanje odgova-rajućih saznajnih procesa. Iz ovog proi-zlazi da cilj takvih programa ne može bitisveden samo na postizanje odgovarajućihobrazovnih rezultata sa ometenim učenici-ma, već je prvenstveno usmjeren na ostva-

rivanje vaspitnih aspekata obrazovanja, tj.na određene poželjne promjene u ličnosti.Uspjeh u obrazovanju je, praktično, jedininačin za kasniju uspješnu integraciju ome-tenih u životnu i radnu sredinu ljudi bezpoteškoća u razvoju. Zato razumijevanjeskupa uslova koji utiču na učenike sa po-teškoćama tokom njihovog obrazovanjamože omogućiti uklanjanje onih barijerakoje je moguće mijenjati.

Zašto su neka djeca nadarena, a druganisu? Odgovor na ovo pitanje pokušao je

dati Terman u svom longitudinalnom istra-živanju na osnovu kojeg je pokušao datineke faktore koji uzrokuju darovitost. Tosu:

- naslijeđe (daroviti roditelji imaju većibroj darovite djece od roditelja koji nisudaroviti),

- okolina (takvi, daroviti roditelji, osi-guravaju svojoj djeci povoljnije razvojneuslove već od najranijeg djetinjstva),

- biološki faktori (najveći broj darovitedjece rađa se od očeva u dobi između 30 i35 godina, te da su to najčešće prvorođenadjeca).

Nije lako odvojiti faktor naslijeđa odfaktora djelovanja okoline. Za postojanježivog ljudskog bića potrebno je i nasli-jeđe i okolina. Naslijeđe i geni određujugranice različitih osobina, ali je okolina takoja određuje stvarni rezultat. Ovaj odnosmože se pojasniti primjerom na sljedećinačin. Voda se sastoji od molekula vodikai kisika (naslijeđe), ali ova struktura možepoprimiti različite forme ovisno o vanjskoj

okolini (led, para ili voda).Darovitost predstavlja visoko razvijenu

sposobnost, bilo opća, bilo neka specifična(muzička, literarna, matematička, tehnička

itd.), koja omogućuje natprosječan učinak na određenom području. Bitne karakteri-stike nadarenosti su:

- visoka inteligencija,

- izraženi interesi,

- snažna motivacija,

- izgrađen stav vrijednosti,

- kritičke predodžbe o samima sebi,- razvijena radna sposobnost i upornost.

Tri ključne tačkeU radu s nadarenim učenicima pojavlju-

ju se tri ključne tačke:

- rano otkrivanje nadarenih učenika, od

- usmjeravanje, usklađeno s njihovomspecifičnom nadarenošću, treba da ide uskladu s razvojem profesionalnog interesakod učenika, jer bavljenje mnogim područ-jima štetno će djelovati u vidu “trošenja”energije nadarenog učenika.

Smjernice u radu

sa nadarenom djecom:- korisno je da pedagog formira posebnuevidenciju o nadarenim učenicima,

- analizirati školske uslove u vezi s ra-zvojem nadarenih,

- usmjeravati takve učenike na vanškol-ske aktivnosti koje mogu djelovati poticaj-

presudnog je značaja instrumentarij koji ćebiti dovoljno indikativan, lako upotrebljivza subjekte iz učenikove okoline (nastav-nik, roditelj, pedagog) i koji će obezbijedi-ti stvarno razlikovanje nadarenih učenikaod onih koje nastavnici, zbog nekih sekun-

darnih oblika ponašanja (isticanje pokor -ne, poslušne i savjesne djece a zanemari-vanje učenika čija je nadrenost prikrivenakonfliktima ili otporom prema dosadnim irutinskim školskim situacijama), svrstava-ju u nadarene;

- potpomaganje njihova razvoja, brigaza nadarene ne može se poistovijetiti sastvaranjem općih uslova za rad slobodnihaktivnosti i dodatne nastave. Ona se odnosina stvaranje posebnih uslova za takve uče-nike o kojima nastavnici uz pomoć peda-

goga trebaju da vode računa unutar poseb-no oformljene grupe. Rad takvih učenika ugrupi pokazat će njihovu pojačanu kreativ-nost, socijalnu i emocionalnu zrelost;

no na njihov rad (izložbe, koncerti, smotreinovatora i sl.),

- omogućiti nadarenima da upoznajuškolsku sredinu sa svojim radom,

- s roditeljima raspravljati o povoljnim

uslovima koje mogu ostvariti u roditelj-skom domu, a da se ne moraju uvijek od-nositi na materijalne preduslove,

- povezati se sa radnim organizacijamakoje se mogu dovesti u vezu s interesimanadarenih učenika.

Prema svemu sudeći, koliko je važnarana identifikacija posebnih učenika, toli-ko je važno djelovati na opće uslove radakako oni ne bi ometali takve učenike. Ori-jentacija prema uređenju okolnosti za uče-nje i rad u nastavi povećavaju izglede za

napredovanje i posebnih i ostalih učenika,pa je ta orijentacija opće vrijedna i kori-sna.

Elvir Ibeljić

Potpomaganje razvoja nadarenih



Aktuelnosti

Iz aktivnosti sindikata obrazovanja SBK/KSB

Stvoriti uvjete za primjenu PravilnikaStavovi, mišljenja i zaključci o Pravilniku o ocjenjivanju i napredovanju nastavnika

i stručnih saradnika u osnovnim i srednjim školama

K oordinacioni odbor sindikata

osnovnih i srednjih škola SBK/KSB uputio je resornom mini-

starstvu ovog kantona stavove, mišlje-nja i zaključke o novom Pravilniku oocjenjivanju i napredovanju nastavni-ka i stručnih saradnika u osnovnim isrednjim školama u SBK/KSB. StavoveKoordinacionog odbora koji prezentiračetiri kantonalna sindikata (Samostalnisindikat osnovnog obrazovanja i odgojaBiH - Kantonalni odbor SBK-a, Neovisnisindikat zaposlenih u osnovnim školamaKantona Središnja Bosna - Središnji od-bor KBS-a, Sindikat srednjeg i visokogobrazovanja, odgoja, nauke i kultureBiH - Kantonalni odbor KSB-a i Neo-visni sindikat djelatnika srednjih školaKantona Središnja Bosna - Središnji od-bor KSB-a) objavljujemo u cjelini.

Usaglašeni stavovi, mišljenja i za-ključci o izradi Pravilnika o ocjenjiva-nju i napredovanju nastavnika i struč-nih saradnika:

1. Podržavamo izradu novog Pravilnikakao reformskog dokumenta sa ciljem afir -macije i unapređenja odgojno-obrazovnograda, te motivacije nastavnika za unapre-đenje sopstvenog rada.

2. Pravilnik mora biti zasnovan na eg-zaktnim pokazateljima, umjesto proizvolj-nim "ocjenama i mišljenjima" bilo kogaosim mjerodavne ustanove i institucije(Pedagoškog zavoda) i ovlaštene osobe zapraćenje rada (prosvjetnog savjetnika).

3. Pravilnik treba da vrednuje prije sve-

ga rad sa učenicima a ne "pedagošku doku-mentaciju i saradnju", jer će u protivnombiti važno nešto napisati a ne uraditi.

4. Elementi vrednovanja (uspješnost uradu sa učenicima, izvannastavni stručnirad i stručno usavršavanje), ne mogu imatiistu težinu, tj. primarni segment vrednova-nja treba da bude rad sa učenicima. Naime,80% poslova zaposlenika prema Pedagoš-kim standardima odnosi se na neposredniodgojno-obrazovni rad, a svega 20% po-slova se odnosi na vannastavne aktivnosti

i ostale poslove.5. Pravilnik mora odražavati i uvjete,

kao i sredinu u kojima zaposlenici rade(tehničke škole, gimnazije, srednje struč-ne škole, seoske škole, gradske, škole sa

velikim brojem učenika ili malim brojemučenika i sl.).

6. Ministarstvo obrazovanja treba najpri-je stvoriti uvjete za primjenu ovog Pravil-nika, pa tek onda ići na njegovu primjenu(formirati Pedagoški zavod i imenovatisavjetnike za određene predmete, izvršiticertifikaciju zaposlenika u ministarstvima,direktora škola, a nakon toga nastavnika istručnih saradnika, što uistinu predstavljareformu obrazovanja, tj. odredbe iz "Bije-

log papira").7. Uspješnost rada sa učenicima može sevrednovati samo na bazi eksternog ocje-njivanja u okviru obrazovnih institucija, anikako nečijom "ocjenom ili mišljenjem".

8. Ministarstvo obrazovanja treba usvo-jiti Program edukacije zaposlenika i obez-bijediti svakom zaposleniku redovnu i jed-naku edukaciju.

9. Na osnovu uvida u personalni dosi-je zaposlenika odmah izvršiti prevođenjeodređenih zaposlenika u određena zvanja

mentora i savjetnika.10. Pravilnikom predvidjeti tri stupnja

napredovanja, umjesto predložena dva, štoje odredba reformskog dokumenta "Bijelipapir".

11. Ocjenjivanje vršiti nakon jednog ci-klusa, tj. nakon četiri godine.

Na osnovu analize dostavljenog rad-nog materijala smatramo sljedeće:

1. Uspješnost rada sa učenicima možemjeriti jedino ovlaštena institucija zaduže-na za nadzor i praćenje (Pedagoški zavod),

na bazi eksternog ocjenjivanja i savjetnik za određeni predmet na osnovu posjeta iuvida o radu za pojedine nastavnike, uzi-majući u obzir faktore sredine u kojoj za-poslenik radi.

2. Uspješnost rada u vannastavnim ak -tivnostima treba da vrednuju stručna tijelau školi, aktivi i nastavnička vijeća, jer su tojedini zakonom pozicionirani stručni orga-ni u školama.

3. Uspješnost po pitanju stručnog usavr -šavanja treba da vrednuje nastavničko vi-

jeće na prijedlog direktora škole, zasnova-no na činjenicama i pisanim materijalimao prisustvu edukaciji, a ne mišljenjima (štaako nije bilo edukacije?).

4. Direktor škole treba da vrednuje odnos

zaposlenika prema obavezama, redovnostiu izvršavanju poslova, a nikako stručnosti.

5. Pedagog je po Zakonu o osnovnojškoli stručni saradnik čiji je zadatak daučesnicima nastavnog procesa (učenicimai nastavnicima) pomaže u boljem i kva-litetnijem realiziranju NPiP-a. Pedagognema upravljačku, rukovodnu, nadzornu niinspekcijsku ulogu, nego je njegova ulogasavjetodavna, te kao takav ne može nikogaocjenjivati.

Nije prihvatljivo:- Da stručno vrednovanje nastavnika

vrše lica koja nisu za to stručna i verifici-rana, kao što su direktor i pedagog škole.Direktor nije stručno lice, nego političko.Naime, u sadašnjim okolnostiuma direkto-ri su imenovani ne po stručnim kvalifika-cijama, nego po političkoj podobnosti, tekao takvi ne mogu vrednovati stručni radnastavnika. Određeni broj direktora pri-likom imenovanja nije zadovoljio ni ele-mentarnu zakonsku obavezu, tj. da ima pet

godina radnog staža u obrazovanju, dok jeodređeni broj njih u obrazovanje došao izprivrede. Mnogi direktori u svom cjeloku-pnom radu nisu bili u prilici ni da se njihovrad nadzire od strane stručnog savjetnika,a ovim putem im se pruža prilika da samidrugog vrednuju.

- Pedagog je stručni saradnik u nastavičiji je zadatak da pomaže učenicima, pa inastavnicima, u realizaciji nastavnog pro-cesa. Pedagog nije direktor, nije savjetnik,nije nadzornik a nije ni inspektor, pa premaZakonu, nema nikakve ovlasti ni kao drugi

nastavnici. Uloga pedagoga je savjetodav-na a ne nadzorna, i takva treba da ostane.

- Da zbog nedostatka Pedagoškog zavo-da, njegovu ulogu i ovlasti preuzmu osobe,kao što su direktor i pedagog, upravni od-bor, roditelji, komisije i sl.

- Ministarstvo je dužno formirati Peda-goški zavod i na taj način obezbijediti kva-litetniju realizaciju i praćenje obrazovnogprocesa. Nećemo prihvatiti da pod izgo-vorom nepostojanja zavoda njegove inge-rencije preuzmu pojedinci, tijela i organi

kojima to zakonski ne pripada, samo da bise zadovoljila određena forma.

- Da vrednovanje nastavnika po bilokojem osnovu može vršiti osoba koja je



Aktuelnosti

Prijedlozi

Uvažavati stavove iz prakseO izmjenama i dopunama pedagoških standarda i

Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju

i sama predmet vrednovanja. Pedagog jepodložan vrednovanju ovim Pravilnikom,ali je istovremeno i lice koje se vrednuje,što je kontradiktorno.

Pedagog se ni po čemu ne razlikuje odnastavnika, osim što obavlja drugu vrstuposlova.

Opasnost od improvizacije ovog Pra-

vilnika:Pravilnik u predloženoj formi postao bi

sredstvo "discipliniranja nepodobnih", kaoi sredstvo "obračuna", te vjerovatno iza-zvao tenzije na relaciji direktor i pedagogsa jedne i zaposlenici sa druge strane, štobi se pretvorilo u suštu suprotnost.

Zaključak:

1. Izradi ovog Pravilnika pristupiti vrlostudiozno, uz učešće zaposlenika (Kolek -tivnim ugovorom za djelatnost osnovnogi srednjeg obrazovanja u SBK/KSB je

predviđeno da ovaj Pravilnik donose pot-pisnici Kolektivnog ugovora, tj. isti trebaimati obostranu saglasnost Ministarstva iSindikata).

2. U izradu uključiti i predstavnike Sin-dikata kako bi imao podršku svih strana,kao što je predviđeno Kolektivnim ugo-vorma za osnovno i srednje školstvo.

3. Direktor i pedagog ne mogu preuzetiovlast Pedagoškog zavoda, niti ulogu sa-vjetnika, jer za to nemaju zakonsku osno-vu.

4. Prije potpune primjene ovog Pravilni-ka, resorno ministarstvo obrazovanja trebaobezbijediti:

- Certificiranje posredstvom Agencijesvih zaposlenika ministarstva, direktora, anakon toga nastavnika i stručnih saradni-ka, kako nalaže reforma obrazovanja.

- Eksterno ocjenjivanje svih nastavnika istručnih saradnika od strane ovlaštenih in-stitucija u periodu od četiri godine.

- Sačiniti i realizirati plan i program edu-kacije svih zaposlenika.

5. Ocjenjivanje nastavnika i stručnih sa-radnika vršiti svake četiri godine umjestopredložene dvije, jer je to ciklus koji se usvim segmentima društva uzima kao mje-rilo nekog rada.

6. Ukoliko se bude insistiralo na pri-jedlogu da direktor i pedagog budu ti kojiocjenjuju stručnost nastavnika, obratićemose OSCE-u i tražiti angažman po ovom pi-tanju, kao i pokrenuti aktivnosti u zaštitistručnosti i dostojanstva profesije.

7. Ukoliko se ne budu uvažile ove či-

njenice, nego se isti jednostavno donese,spremni smo animirati svo članstvo, tepokrenuti opsežnu kampanju protiv dis-kreditacije stručnosti u obrazovanju, kao ipravno osporiti ovaj dokument.

Od kraja rata pa do danas (1996.-2008.), na prostoru Unsko-san-skog kantona, tri-četiri puta su vr -

šene izmjene i dopune Zakona o osnovnomvaspitanju i obrazovanju. Isto toliko puta(ako ne i više) mijenjani su i dopunjavanipedagoški standardi.

Svaki put o tome je traženo i mišlje- nje vaspitno-obrazovnih ustanova. Radni-ci moje škole (OŠ “25. novembar” VelikaKladuša) svaki put su ozbiljno razmotriliponuđene prijedloge i na vrijeme ponudi-li vrlo kvalitetne primjedbe i prijedloge.Međutim, naše mišljenje niti jednom nijeuvaženo, niti su primjedbe i prijedlozi naš-li mjesto u konačnom tekstu izmijenjenihzakona i pedagoških standarda. Zbog togai ne čudi da je među radnicima konstantnoprisutno nezadovoljstvo različitim rješe-njima u pomenutim aktima.

Budući da su na Unsko-sanskom kanto-nu izmjene pedagoških standarda u toku,a najavljene su i izmjene i dopune Zakonakoji reguliše oblast odgoja i obrazovanja,prezentirao bih svoje prijedloge pa nekačitatelji ocijene da li bi trebali naći svoje

mjesto u Zakonu i pedagoškim standardi-ma ne samo na području Unsko-sanskogkantona.

1. Da školska godina počinje 1. septem-bra, bez obzira na to koji je dan (osim akosu to subota i nedjelja).

2. Da školska godina traje 35 sedmica,odnosno 175 radnih dana.

3. Da školska godina završava 31. augu-sta.

4. Da prvo polugodište traje do 31. de-

cembra, bez obzira na broj sedmica, odno-sno radnih dana.

5. Da se uvedu jesenji i proljetni raspustu trajanju od jedne sedmice (pet radnihdana); jesenji krajem oktobra i početkom

novembra, a proljetni krajem marta i po-četkom aprila. Zimski raspust bi počinjao

1. januara i trajao tri sedmice.6. Školska godina bi završavala kad se

ostvari fond od 175 radnih dana, bez obzi-ra na datum.

7. Broj norma časova po predmetimaiznosi:

- bosanski jezik i književnost: 18 časova

- matematika i strani jezik: 19 časova

- fizika i hemija: 20 časova

- biologija, historija, geografija: 21 čas

- muzička kultura, likovna kultura, tje-lesni i zdravstveni odgoj, informatika, teh-nički odgoj, vjeronauka, kultura življenja,demokratija itd.: 22 časa

8. Da se za pripremanje nastave preda-vačima prizna: bosanski jezik i književnost70% od norma časova, matematika i stranijezik 60%, a ostalim 50%.

9. Da se obaveza pismenog pripremanjanastave utvrđuje prema iskustvu radnika(godine staža):

- do 10 godina iskustva 100%

- od 11 do 20 godina iskustva 70%- od 21 do 30 godina iskustva 50%

- od 31 do 40 godina iskustva prema po-trebi (nahođenju)

10. Da se za čas odjeljenske zajednice,dodatnu i dopunsku nastavu, te slobodneaktivnosti prizna 50% za pismeno pripre-manje, ako se isto traži.

11. Da se predavačima od 35 do 40 godi-na staža smanji norma za jedan čas i da seoslobode razredništva.

12. Da se radnici, konačno, razvrstaju uplatne razrede (budući da nije vršeno pra-ćenje i ocjenjivanje rada, a da osnovni kri-terij bude radno iskustvo).

Zahid Topić



Aktuelnosti

Iz mog ugla

Tri uloge u jednojPedagog tjelesnog i zdravstvenog odgoja kao odgajatelj, stručnjak i sportski radnik

Podići se i uzvisiti, sebe i druge, sta-jati i opstati u vremenu u kome seživi i radi – mogu i uvijek su mogli

samo oni koji su zaljubljeni u svoj poziv,stremili visinama u kojima se kriju zvijez-de njihovih ideala. Takvi su, nesumnjivo,mnogi prosvjetni radnici, a među njima ipedagozi tjelesnog i zdravstvenog odgojao kojima je riječ. Na tom putu su djelovali,i djeluju, samo oni koji su mogli da obje-dine tri uloge u jednoj: ulogu pedagogatjelesnog i zdravstvenog odgoja kao odga-jatelja, pedagoga tjelesnog i zdravstvenogodgoja kao stručnjaka i pedagoga tjelesnogi zdravstvenog odgoja kao javnog sport-skog radnika.

Nikada i nigdje, od grada do sela, odloših do odličnih uslova za rad, pravi pe-dagog tjelesnog i zdravstvenog odgoja nemože da se zamisli bez ove trodimenzi-onalne uloge. Ona je odgovorna i teška,ali uzvišena i draga. Zato je dobro uvijek imati na umu riječi pjesnika i povjesničaraHenaulta: “Oni koji ne znaju neka uče, aoni koji znaju neka nalaze zadovoljstvo utome da se podsjećaju.”

Načela pedagoške prakseNormativna etika, koja određuje moral-

ne vrijednosti, norme i vrline sa stanovi-šta određenih shvatanja o najvišem dobru,upućuje na razmatranje i usvajanje osnov-nih moralnih normi. One su već utkane unavedenu trodimenzionalnost. Međutim,vrijedno je za podsjećanja i razmatranjasve prisutnijeg elementarnog zapostavlja-nja i zaboravljanja nekih osnovnih načela

pedagoške prakse.1. Da li je uredu da nastavnik u svojoj

školi, među svojim učenicima, svoju pa-žnju i znanje usmjerava samo prema malojgrupi učenika? Naravno da nije uredu, ali upraksi se to, nažalost, veoma često dešava.Takvi učenici su pretežno već obuhvaćenitrenažnim procesom u sportskim klubovi-ma tako da se, vrlo često, uloga nastavnikasvodi tek na formalnu organizaciju rada.O navedenoj trodimenzionalnosti nemani govora, a pravi nastavnici – pedagozi

ostaju u sjenci i opstaju, jedino vjerujućiu svoje ideale.

2. Svođenje obimnog i raznovrsnog na-stavnog plana i programa na igranje lop-tom je, takođe, dosta česta pojava u praksi.

U takvom (ne)radu nastavnika zapaža seznačajna prisutnost asistentske uloge uče-nika koji je u funkciji pomoćnog radnikaa ne u ulozi aktivnog sudionika nastavnogprocesa. Čudno, ali je u praksi prisutno.

3. Da li je moralno ako nastavnik vodi

neku od “škola sportskih igara” u svojojškoli i naplaćuje od svojih učenika za svojrad. Naravno da nije moralno, ali u praksije to sve prisutnije. Možemo se složiti sačinjenicom da su plaće prosvjetnih radnikamale, ali to nije razlog da se radi na takavnačin. Slični problemi su oduvijek mučiliprosvjetne radnike, ali ono što ih je krasilo,i što ih i sada većinu krasi, to su upravo nji-hove pedagoške vrijednosti i ljubav premasvom pozivu i djeci. Bolje je promijenitizanimanje nego takvim radom i struku isvoju ličnost gurati nazad.

4. Znanja o tome kako i zašto vježbatisu stečena, ali ona moraju da se obnavlja-ju, dopunjuju, obogaćuju. Da li želja zaličnom afirmacijom dozvoljava da se in-tenzivnim trenažnim procesom utiče, nesamo pozitivno već i negativno, na mladiorganizam naših učenika?

Ne plašimo se promjena“Samo količina stvara otrov”, maksima

je čuvenog srednjovjekovnog ljekara Teo-frastusa. A da li količina tjelesnog vježba-nja može da bude otrov? Danas, kada su svinegativni efekti sporta i sportskog treningaprisutni u školi, kada se javno sve više go-vori o zdravstvenim problemima sportista

i koji sve kraće žive, moramo da shvatimoulogu pedagoga tjelesnog i zdravstvenogodgoja i javno kažemo da on nije trener koji teži vrhunskim sportskim rezultatima,već pedagog koji uči djecu da znaju kakoi zašto da vježbaju, stvara navike za re-dovnim, umjerenim, tjelesnim vježbanjemkojim će uspostaviti sklad duha i tijela iomogućavati im da uzdignute glave prola-ze kroz život koji je pred njima.

Danas istaknuti naučnici mijenjaju svo-je nekadašnje mišljenje o načinu tjelesnog

vježbanja i sve više preporučuju umjere-nost u tjelesnom vježbanju zbog tempai načina života modernog čovjeka. Oni,naprimjer, preporučuju dnevno šezdesetminuta fizičke aktivnosti (svakodnevni ru-tinski poslovi u kući, hodanje, penjanje uzstepenice i sl., i to u svim kombinacijama– odjednom, ili deset puta u toku dana pošest minuta, ili šezdeset puta po jednan mi-nut fizičkih aktivnosti u toku dana, ili kakonajviše odgovara svakom pojedincu). Tre-balo bi dva do tri puta nedjeljno po tridesetminuta upražnjavati hodanje, trčanje, vo-žnju bicikla, plivanje, odnosno one fizičkeaktivnosti koje čovjeku pričinjavaju zado-voljstvo.

Ako se sve to zna, onda se zapitajmo: kodaje pravo da se pojedini pedagozi tjele-snog i zdravstvenog odgoja u nastavnomprocesu ponašaju kao treneri i da tjelesnimvježbanjem negativno djeluju na mlade or -ganizme učenika?

Odgovor je veoma jednostavan: ovo pra-vo oni su sami prigrabili, jer ih sredina ukojoj rade, čak i pojedini roditelji, podrža-vaju u tome.

U svakom žitu ima kukolja, nekad više,ponekad manje, ali žito se zbog toga nebaca, već ga oslobađamo neželjenog sa-stojka. Daljnji razvoj naše struke zavisiod nas samih i ne smije da zavisi od onihkoji svojim (ne)znanjem i neprimjerenimponašanjem zaustavljaju i usporavaju daljiprogres.

Nova istraživanja i znanja, ali i noviuslovi života, promijeniće ne samo našuteoriju već i praksu. Ne plašimo se tih pro-mjena. Sjetimo se jednog od osnovnih ak -sioma Heraklitove filozofije: “Sve prolazi,sve je prolazno.”

Zlatan Iljazović



Aktuelnosti

Opisno ocjenjivanje u devetogodišnjem obrazovanju

Jasnija slika o znanju učenikaPrilikom opisnog ocjenjivanja nastavnik treba stalno tragati za izrazima koji

najslikovitije opisuju analizu učenikove ličnosti, uz uvažavanje svih okolnosti kojeprate razvoj ličnosti učenika

Opisnim ocjenjivanjem se određuje mjesto svakog pojedi-nog učenika na vrijednosnoj ljestvici, odnosno utvrđuje sekvalitet i kvantitet učenikovog znanja, umijeća i navika,

njegovo zalaganje i aktivnost u nastavi, interes za učenje i slično.Samim tim završava se proces praćenja na osnovu čega nastavnik može da sagleda nivo napredovanja ili nenapredovanja učenika.Prilikom opisnog ocjenjivanja nastavnik treba stalno tragati zaizrazima koji najslikovitije opisuju analizu učenikove ličnosti, uz

uvažavanje svih okolnosti koje prate razvoj učenika.Prilikom analiziranja učenikove ličnosti veoma je bitno da seuvažavaju objektivne i subjektivne razlike jer je svako dijete indi-vidua za sebe i kao takvoj joj treba pristupati.

Šta sadrži pisani izvještajOpisnim ocjenjivanjem dobijamo kasniju sliku o znanju učeni-

ka. Da bismo to postigli neophodno je da nastavnik pristupi po-smatranju učenika vodeći zabilješke o zapažanjima u obrascimaza praćenje napredovanja učenika, kroz portfolio, zadatke, prakti-čan rad, razgovor, aktivnosti zabavnog i kulturnog karaktera.

Pisani izvještaj opisne ocjene trebao bi da sadrži slijedeće ele-mente:

a) stupanj napredovanja učenika u odnosu na predznanja sa ko-jima je došao u školu,

b) stupanj razvoja ličnosti učenika kroz prizmu tri područja nje-govog razvoja: kognitivnog, afektivnog, psihomotornog.

c) aktivnost učenika na času,

d) motivacija za rad, zalaganje,

e) odnos sa vršnjacima,

f) ukazivanje na njegove potencijalne sposobnosti,

g) ukazivanje na naredne korake učenja,

h) samostalnost u radu.

Metoda posmatranjaDa bi se kvalitetno odredio činjenični nivo znanja učenika po-

trebno je posmatrati njegov cjelokupni rad kroz sve navedene ele-mente, i to u okolnostima u kojima im se pruža mnoštvo prilika daiskažu svoje znanje, interese i sposobnosti. Najčešća metoda kojase koristi prilikom formulisanja opisne ocjene jeste metoda po-smatranja učenika u različitim situacijama (u igri, grupnom radu,samostalnom radu, druženju…). Identificirane promjene bilježese na posebne obrasce tako da periodično sumirana zapažanja for -mulišu opisnu ocjenu. Racionalnom selekcijom činjenica koje ćebiti zapisane u obrasce praćenja učenika možemo postići dosljed-nost i jednostavnost u formulisanju opisne ocjene. Da bi nastavnik uspješno analizirao i vrednovao sve aspekte učenikovih aktivnostipotrebno je da ima izgrađenu zadovoljavajuću pedagošku i psiho-lošku kulturu.

Pred nastavnicima je jako kompleksan zadatak, kada je u pita-nju ocjenjivanje, koje iziskuje dosta znanja, vremena, truda i rada.Suočavaju se sa mnogo nedoumica kada formulišu opisne ocjenesvakog učenika iz svakog predmeta zastupljenog u razredu kojiučenik pohađa. Nedoumice se uglavnom odnose na to da li prili-kom formulisanja opisne ocjene dobijamo jasnu sliku postignućaučenika.

Suočeni sa izuzetno zahtjevnim zadatkom nastavnici ipak neposustaju već se iz dana u dan edukuju, pronalaze lakše načine,

adekvatnije metode i pri svemu tome rade na individualnom pri-stupu djetetu kako bi se u potpunosti posvetili svakom djetetu kaojedinstvenoj individui kojoj treba pružiti kvalitetan odgoj i obra-zovanje.

Alma Đedović



Aktuelnosti

Uz 80. godišnjicu života akademika Dalibora Brozovića

Istaknuti istraživač bosanskohercegovačkih govoraDva najznačajnija djela akademika Brozovića za bh. dijalektologiju su doktorska disertacija Govor u dolini

rijeke Fojnice i sinteza O problemu ijekavskošćakavskog (istočnobosanskog) dijalekta

Brozović je, uz akademika Asima Pecu, najzaslužniji istraživač bh. govora u 20. stoljeću

Bosanskohercegovačka dijalektolo-gija ima kratak period samostalnograzvitka, ali ipak iza nje stoji lijepa

tradicija s mnogo kvalitetnih ostvarenja. Tose može zahvaliti činjenici da su bh. govo-ri bili predmetom razmatranja u radovimanajznačajnijih južnoslavenskih lingvista idijalektologa. Uz akademika Asima Pecunajzaslužniji istraživač bh. govora u 20. st.svakako je akademik Dalibor Brozović.

Dalibor Brozović rođen je u Sarajevu28. jula 1928. godine. Osnovnu školu za-vršio je u Zenici, a gimnaziju je pohađaou Visokom, Sarajevu i Zagrebu, gdje je naFilozofskom fakultetu diplomirao hrvatskijezik i jugoslavenske književnosti (1951.),a doktorirao 1957. g. disertacijom Govor udolini rijeke Fojnice. Od 1986. godine re-dovni je član HAZU i dopisni član Make-donske akademije nauka i umjetnosti. Članje i Academia Europaea, a od 2008. članje i ANUBiH. Sudjelovao je u nizu važnihkolektivnih poduhvata, prije svega u izradi

atlasa i važnih dijalektoloških izdanja, kojasu objavljena u Beogradu, Moskvi i Sara-jevu. Član je uredništva Općeslavenskoglingvističkog atlasa i Evropskog lingvistič-kog atlasa, što znači saradnju na najvećimlingvističkim poduhvatima u svijetu. Poljenjegovog interesa obuhvata opću lingvisti-ku, hrvatsku i slavensku lingvistiku, dija-lektologiju, akcentologiju, standardizacijuslavenskih jezika i numizmatiku.

Objavio je preko hiljadu bibliografskihjedinica od kojih je nemali dio izašao i na

više stranih jezika i u stranim naučnim sre-dištima.

Novi, naučno utemeljeni ipotvrđeni podaci

Prikaz ukupnog doprinosa ovog lingvi-ste u proučavanju naših govora zahtijevaobi uvid u cjelokupna djela. Osim njegovihradova objavljenih u sklopu sh. dijalekto-logije, a koji daju vrijedne podatke i o bh.govorima, D. Brozović se najviše baviosredišnjim, centralnim bosanskim govori-ma, za što mu pripada i najveća zasluga.

Doktorsko zvanje stječe upravo pišući ogovorima u dolini Fojnice. Prije nastan-ka tog djela vršio je brojna istraživanjane samo u tom području već i šire, što jerezultiralo brojnim kraćim, ali ne i manje

važnim radovima o bh. govorima. Njegoviradovi donose nove, naučno utemeljene ipotvrđene podatke iz različitih bh. područ-ja. Osim toga, Brozović u svojim djelimaopovrgava i ranije iznesene činjenice skojima se ne slaže i koje smatra netačnim.

Kao poseban doprinos ističe se njegov radna istraživanju bh. govora 70-ih i 80-ih go-dina 20. st., prije svega sastavljanje upit-nika za taj projekt i instrukcije za njegovuupotrebu.

U opisu pojedinih dijalekata zanima sei za sociolingvistički aspekt određenih po-java. Tako su koncipirana i njegova dvanajznačajnija djela za bh. dijalektologiju:doktorska disertacija Govor u dolini rijekeFojnice i sinteza O problemu ijekavskošća-kavskog (istočnobosanskog) dijalekta.

Govor u dolini rijeke Fojnice najcjelovi-tiji je rad o govoru u slivu rijeke Fojnice;čuva se kao rukopis u Sveučilišnoj knjiž-nici u Zagrebu i uskoro će biti objavljen.Disertacija sadrži poglavlja o fonetici,morfologiji, sintaksi i tvorbi riječi, a u

zaključku podatke o migracijama na tomterenu i mjestu tog govora među drugimnašim dijalektima. Brozović je toj proble-matici prišao veoma široko i dao izuzetnerezultate, koji se mogu prihvatiti kao takvii istovremeno biti polazište za dalja istraži-vanja i dopune.

O problemuijekavskošćakavskog dijalekta

Kao najvažnije crte koje ovaj govor smještaju među potomke starog zapadno-štokavskog narječja Brozović ističe afrika-te i skupine źđ i ść. Mada i opisu ijekav-štine ovog područja autor poklanja mnogopažnje i ističe da je ovaj govor ijekavski svlastitom zamjenom jata, za njega jat nijenajvažnija osobina za lociranje nekog go-vora.

Veliku važnost pridaje etnogenezi sta-novništva i historijskim društvenim proce-sima pa disertacija obiluje i tim podacima.Uz pregled područja koje ispituje autor

daje i pregled stanovništva, popis ispitani-ka i popis znakova kao izuzetno važan dioza razumijevanje rada.

Zbog svega ovoga, Govor u dolini rijekeFojnice je djelo koje pokreće pitanja bitnai za druge naučne discipline, kao i pitanjabitna za šira dijalektološka istraživanja.

Rad O problemu ijekavskošćakavskog (istočnobosanskog) dijalekta objavljen jeznatno poslije monografije Govor u dolinirijeke Fojnice. Brozović ističe da njegovzadatak nije bio pokazati sve osobine ije-

šć. dijalekta, nego za kriterij uzima navo-đenje osobina zajedničkih cijelom iješć.dijalektu koje su rezultat kontinuiranogorganskog razvitka, a ne unosi sa strane iliposljedica općeštokavskih stremljenja. Teosobine mogu biti dvovrsne: samo ijekav-skošćakavske ili zajedničke sa susjednimgovorima. Kao osobito važno pitanje Bro-zović ističe upravo odnos ovog govora sasusjednim zapadnim ili istočnim štokav-skim dijalektima kao cjelinama.

Teren koji zauzima iješć. dijalekt ima

oblik nepravilnog četverokuta. To područ-je obuhvata međuriječje Bosne i Drine idolinu rijeke Fojnice, a s rezervom i dolinuUsore. Na tom području Brozović razliku-je pet posebnih tipova iješć. govora.

Dalibor Brozović rođen je u Sara-jevu 28. jula 1928. godine. Osnovnuškolu završio je u Zenici, a gimnazi-ju je pohađao u Visokom, Sarajevui Zagrebu, gdje je na Filozofskomfakultetu diplomirao hrvatski jezik ijugoslavenske književnosti (1951.), adoktorirao 1957. g. disertacijom Go-

vor u dolini rijeke Fojnice. Od 1986.godine redovni je član HAZU i dopi-sni član Makedonske akademije naukai umjetnosti. Član je i Academia Euro-paea, a od 2008. član je i ANUBiH.

Dalibor Brozović



Aktuelnosti

Kao osnovnu osobinu koja ovaj dijalekatizdvaja autor navodi šćakavizam + ijeka-vizam. On postavlja i dokazuje tezu da jeiješć. teren ijekavski od zamjene jata, a kaonajvažniji argument ističe da su ijekavskirefleksi jata u iješć. govoru autohtoni jer ihu susjednim govorima nema.

Dvojni nazivi za dijalekteSam ijekavskošćakavski dijalekt u li-

teraturi prije Brozovića nije imao pravomjesto, odnosno nije bio priznat kao dija-lekatska individualnost, iako je bio poznat.Brozović ga po njegovim dvjema glavnimosobinama (ijekavska zamjena jata i šćaka-vizam) naziva ijekavskošćakavskim i sma-tra da pojava ovakvog dijalekta i njegovaindividualnost uspostavaljaju prirodan om-jer između zapadne i istočne štokavštine.Po njemu iješć. dijalekat kao cjelina nemastrukturalnih odlika koje bi ga bitnije od-vajale od drugih štokavskih dijalekata,prije svega od istočnohercegovačkog di-jalekta. Nema novih fonema, izuzev nekihfonetskih varijanti, a i morfološke katego-rije su štokavske strukture. Međutim, iakosu novoštokavske osobine uznapredovaleu iješć. dijalektu, on nije novoštokavski,pa zato i ne može biti dijelom istočnoher -cegovačkog dijalekta. Zato mu se priznajesamostalno mjesto, a Brozović mu dajei dvojni naziv prema ustaljenom princi-pu: “Budući da su u našoj dijalektologijiustaljeni dvojni nazivi za dijalekte – pre-

ma jezičnim osobinama i prema teritorijukoji zauzimaju – jezičnom nazivu ijekav-skošćakavski najbolje bi odgovarao geo-grafski naziv istočnobosanski kao pandanistočnohercegovačkom” (str. 208). OvimeBrozović smješta iješć. dijalekat u ravno-pravan položaj s drugim dijalektima, čimemijenja i cjelokupnu dotadašnju dijalekat-sku sliku BiH.

Brozovićevi kraći radovi različite su te-matike pa nude i različite rezultate. Kraćaistraživanja po Bosni (Dijalektološka istra-živanja u Bosni /okolica Livna i visočki

kraj/ ) bila su u službi dopune materijala zadisertaciju, pa je tu nastojao istaknuti rani-je neuočene osobine. Prvenstveno se zani-mao za stanje u blizini mjesta Fojnice, gdjeje želio utvrditi “koliki je udio starinačkogi ijekavskošćakavskog fojničkog govora uokolnim selima, naseljenima pretežno do-seljenicima s ikavskog zapada i juga” (str.347). Da bi upotpunio opis govora u doliniFojnice, trebalo je utvrditi njegov odnosprema susjednim ikavskim područjima.Zato se posebno zadržava na pitanju jata.

Mjesto bh. govora uštokavskome narječjuPišući o akcenatskim odlikama govora

sjeverozapadne Bosne u radu Akcenatske

značajke govora sjeverozapadne Bosne,Brozović kao cilj svog rada navodi izbor odgovarajućih tema i postavki “kako bise pokazao u osnovnim crtama karakter unutarnje diferencijacije i vanjskih odno-sa” (str. 102). Za govore ovog područja(zapadno od Vrbasa) smatra da pripadajuikavskom i ijekavskom novoštokavskomdijalektu. Kao opće karakteristike akcenat-

skog sistema ističe odsutnost neprenesenihsilaznih akcenata i nepostojanje struk -turno-pozicionih ograničenja za postak -cenatske dužine, tj. distribucija dužina jeleksička i morfonološka, nezavisna od slo-govne strukture ili kvantiteta sloga isprednenaglašene dužine. Njegova daljnja is- traživanja pokazala su da na tom terenunema izrazitijih izoglosa, ni terenskih, ninacionalnih, ni po kriteriju ikavsko-ijekav-ske opozicije i da različiti oblici uglavnomkoegzistiraju na cijeloj teritoriji, a njihovakonkretna realizacija zavisi od govorne si-tuacije, stilskih momenata i sl.

Na kraju, autor zaključuje da su akcenat-ski podaci s područja sjeverozapadne Bo-sne pružili mnogo zanimljivih podataka uakcentološkom smislu koji će biti još važ-niji kada se povežu s ostalim podacima izjoš neobrađenih područja. Na osnovu togamoguće je utvrditi mjesto ovog govorameđu njemu srodnim govorima.

O odnosu bh. govora prema drugim go-vorima štokavskog narječja Brozović pišeu radu Mjesto bosanskohercegovačkih go-vora u štokavskome narječju. Na osnovuuporedne analize, on konstatira da dijalektiu BiH, koji su svi štokavski, nemaju vezesamo s jednim što-dijalektom – s nenovo-štokavskim ekavskim dijalektom (kosov-sko-resavskim ili, po Brozoviću kosovsko-moravskim dijalektom).

Višestruki značaj za istraživanje bh.govora ima učešće D. Brozovića na na-učnom skupu Savjetovanje o proučavanjubh. govora, a u okviru pripreme za rad naistraživačkom projektu Bosanskohercego-

vački dijalekatski kompleks – sinhronijskadeskripcija i odnos prema savremenomstandardnom jeziku. U svojim referatimaodržanim na tom skupu, Brozović višenego iko od njegovih savremenika navodirazloge za samostalnost i ravnopravnostbh. dijalekata. Najveći je zastupnik korek -tnijeg odnosa prema bh. govorima i dija-lektima. Tako se oštro protivi pristupu pokome se zapadna štokavština, čije je sre-dište i težište u BiH, naziva prelaznom, aistočna štokavština pravom. I postavlja pi-tanje: Zašto zapadna štokavština ne bi bila

prava, a istočna prelazna prema, naprimjer,torlačkim govorima? Nekorektnim smatrai pristup po kome se bh. govorima dajepovezivačka uloga između dalmatinskihšto-govora i slavonskih što-govora i po-

stavlja pitanje: “Kako to da nikomu nijeni zabunom palo napamet da kaže kako suštokavski dalmatinski govori i slavonskigovori sjeverno i južno krilo bh. govora?”(str. 44)

Poseban značaj Brozović pridaje socio-lingvističkom aspektu istraživanja pojava.Kao najvažniji problem s tog aspekta on

ističe pitanje odnosa prema savremenomstandardnom jeziku. U tom smislu istraži-vao bi se i razgovorni jezik, a dobiveni po-daci bi služili za daljnji razvoj standardnogjezika i prevazilaženje jaza između njega irazgovornog jezika.

Izuzetno veliki doprinos je i u njegovomzalaganju za sastavljanje jednog poseb-nog upitnika za ispitivanje bh. govora, teu sastavljanju instrukcije za upotrebu togupitnika.

Jezičke osobenostipojedinih područja

D. Brozović je pišući svoja djela i ra-dove nastojao pružiti pregled najvažnijihjezičkih osobenosti pojedinih područja,koristeći se pritom i svom raspoloživomliteraturom. Uz to, upotrebljavao je najvišesvoje bilješke s dijalektoloških ekskurzijaiz raznih krajeva naše zemlje.

Iz njegovih djela i radova može se za-ključiti da on:

- nije težio za opsežnim i iscrpnim dje-

lima, već za tačnim, preglednim i naučnozasnovanim prikazima tipičnih odlika po-jedinih govornih tipova;

- u velikoj mjeri povezuje činjenice izhistorije razvoja dijalekata s činjenicamaiz historije naroda koji je govorio tim di-jalektom i historijom područja na kome sedijalekt prostirao;

- teži da opisivano govorno područje neposmatra izolirano od susjednih jezičkihzona, već ih nastoji povezati u cjelinu iukazati na njihova mjesta i suodnose;

- veliku pažnju posvećuje izoglosamakoje presijecaju tradicionalne državne gra-nice i zatvaraju područja po nekim drugimosobinama;

- nudi nove klasifikacije dijalekata ipotklasifikacije, predlaže nove nazive,ukazuje na greške i pruža nove načine zaunapređenje kako bh. dijalektologije, takoi dijalektoloških istraživanja uopće.

Naravno, u svakom ovom pravcu možese i treba još mnogo raditi. Brozović je uči-nio korak naprijed s nadom da će ga i dru-

gi slijediti. Njegovi rezultati bi trebali bitiosnovom daljnjih istraživanja, a njegovozalaganje podstrek drugim istraživačimada istraju na započetom putu.

Niaza Imamović



Iz prakse, za praksu

Igra i njena uloga u predškolskom periodu

Priprema djece za životU igri dijete stiče predstavu o svijetu koji ga okružuje, o predmetima i njihovom značenju

i dolazi do saznanja o sebi i svojim sposobnostima Putem igre dijete uči da pravi razlikuizmeđu stvarnosti i mašte, da sarađuje sa drugima i da se ponaša na društven način,razvijajući svoje stvaralačke i estetske sposobnosti

"Ne prestajemo se igrati, zato što ostarimo;

ostarimo zato što se prestanemo igrati."

George Bernard Shaw

Upredškolskom periodu, toj najra-nijoj životnoj dobi, igra ima zna-

čajnu ulogu.Budući da je igra glavni oblik dječije

aktivnosti u predškolskom periodu, ona jeglavni faktor cjelokupnog razvoja djeteta iima ogromnu ulogu u stvaranju osnove zadjetetov tjelesni, intelektualni, socijalni ra-zvoj, odnosno za sveukupni odgoj djeteta.U tom periodu ne postoji razlika izmeđuigre, rada i učenja. Dijete predškolskoguzrasta uči igrajući se i igra se učeći.

U igri dijete stiče predstavu o svijetu kojiga okružuje, o predmetima i njihovom zna-

čenju, a takođe dolazi do saznanja o sebi i osvojim sposobnostima. Takođe, putem igredijete uči da pravi razliku između stvarno-sti i mašte, uči da sarađuje sa drugima i dase ponaša na društven način, razvija svojestvaralačke i estetske sposobnosti.

Igra je za predškolsko dijete najprirod-niji i najlakši način učenja. Zbog toga, igrakao osnovni oblik rada u predškolskimustanovama predstavlja dominantan faktor u odgojno-obrazovnom radu.

Definicije igreIgra je vezana za čovjeka i njegovu po-

javu, pa je, prema tome, stara koliko i čo-vjek.

Igra, kao društveni fenomen, ulazi u sfe-ru interesa mnogih naučnih disciplina. Igrakao pojam ima veoma različita značenja.Igra kao element kulture interesovala je et-nografe, filozofe, pedagoge, sociologe…

Arkin (1948.) ističe da se "rad i igraisprepliću u životu predškolskog djeteta ine predstavljaju dvije posebne aktivnosti -jer igra za dijete u ovom periodu predstav-lja važan zadatak, a pravi rad ono pretvarau igru."

Vigotski (1971.) definiše igru kao "ma-

štu u praktičnom dejstvu."

Herbert Spenser, Stenli Hol i Karl Grosobjašnjavaju igru "kao izraz bioloških po-treba i kao izraz unutrašnjih instinkata,izjednačavajući je često s igrom životi-nje."

Igra je za Frojda "terapeutsko sredstvoprotiv mogućih neuroza u djetinjstvu. Za-hvaljujući igri, u kojoj dijete ponavlja ne-svjesno neke svoje neprijatne doživljaje,ono ih u isto vrijeme asimiluje, tako da tidoživljaji postaju podnošljivi, te se igromotklanja nastanak neuroza."

U savremenoj razvojnoj psihologiji dje-čija igra se tretira kao način postojanjadjeteta i kao osnovni oblik dječije aktiv-nosti, kojom dijete na najprirodniji načinzadovoljava svoju potrebu za kretanjem iaktivnosti.

Možemo konstatovati poznatu činjenicuda igra u djetinjstvu ima posebno znače-nje i da je glavni oblik aktivnosti djeteta i,prema tome, njeno značenje u tom periodučovjekovog života je nezamjenjivo.

Vrste dječijih igaraDječije igre razlikuju se po sadržaju, po

načinu organizacije, po broju učesnika idrugim karakteristikama. S pedagoškoggledišta mogla bi se prihvatiti klasifikacijadječijih igara na dvije osnovne vrste:

a) stvaralačke igre;

b) igre s pravilima.

Stvaralačke igre s mogućnošću vlastitogi slobodnog kreiranja imaju posebnu vri-jednost. Stvaralačke igre počinju igromuloga. Djeca imitiraju odrasle, oponašaju

glasanje životinja, zvukove pojedinih pre-voznih sredstava. Sadržaj ovih igara zavisiod uzrasta predškolskog djeteta. U mlađojgrupi predškolske djece sadržaj igara jeoskudan, a sastoji se u imitiranju životinja,

te u imitiranju životnih pojava (obično pu-tovanja raznim prevoznim sredstvima).

U srednjoj grupi djece predškolskoguzrasta stvaralačke igre su sadržajno boga-tije. Npr., dok se mlađa djeca igraju puto-vanja željeznicom, sjedajući u improvizo-vane vagone, djeca srednje grupe počinjuigru "kupovanja karte", zatim "putnici"sjedaju u vagone i tek na znak pištaljke vozkreće. Karakteristično za ovu grupu igarajeste da se djeca dogovaraju o ulogama,navikavajući se na zajednički rad. U igriuloga djece starijeg predškolskog uzrasta(starije grupe) značajno mjesto zauzima

tema rada.Djeca igraju uloge raznih profesija: uči-

telja, vozača, kuhara, frizera, pilota…

Igre postaju složenije, zahvaljujući do-voljnom fondu riječi, bogatijoj mašti, izra-žajnom govoru, mimici, tako da igra ulogadobije karakter predstave.

U ovom periodu djeca se vole igrati ra-zličitih junaka. Ti junaci imaju moći i spo-sobnosti koje predstavljaju ono najbolje uljudskoj prirodi.

Karakteristike junaka su:- da imaju moći i sposobnosti koje djecai sama žele posjedovati (oni su brzi, jaki,izdržljivi);

- mogu riješiti svaki problem;

- da su dobri, neustrašivi, snažni.

Djeca kroz poistovjećivanje s junacimaiz njihove mašte razvijaju vlastite sposob-nosti.

Igre s pravilimaOve igre karakteriše postavljanje određe-

nih zadataka koji treba da se riješe pomoćuodređenih pravila. Pravila regulišu dječijeradnje i od njih se ne može odstupati. Uovu grupu spadaju: narodne igre, pokretne



Iz prakse, za praksu

Kutak za roditelje

Bliži sepolugodište…Ako vam dijete na polugodištudonese više slabih ocjena kako

reagirati?

igre i didaktičke igre.

Narodne igre prenose se s generacije nageneraciju i služe očuvanju narodne kul-ture. Mnoge narodne igre pristupačne sudjeci predškolskog uzrasta i djeca ih volezbog ritma, zanimljive radnje. U ovu gru-pu igara ubrajaju se: igre u parovima, kolo,igre s lutkama…

Pokretne igre se karakterišu postojanjemzanimljive radnje, koja je povezana s rje-šavanjem zadataka. U njima se najčešćedramatizuju bajke, basne, pa se često pre-tvaraju u stvaralačke igre. Pokretne igre spravilima pomažu vaspitanju, održavanjudiscipline, sposobnosti, usklađivanja svo-jih radnji s radnjama drugih.

Didaktičke igre stvaraju povoljne usloveza mnogostruku primjenu znanja i za vjež-banja umješnosti u obliku organizovanjaaktivnosti. Ovim igrama ostvaruju se odre-

đeni odgojni zadaci, te imaju veliki uticajna psihički razvitak predškolske djece.

U mnogobrojnim didaktičkim igramadjeca se upoznaju s prostornim odnosima,dimenzijama i veličinama predmeta.

Didaktičke igre doprinose razvoju go-vornog izražavanja, bogaćenju rječnika,razvoju strpljenja, samostalnosti u radu,samokontrole, discipline i drugih pozitiv-nih osobina.

Značaj igre za psihofizički

razvoj djetetaIgra je stvaralačka aktivnost, koja najvi-

še odgovara djetetovoj prirodi, zakonitosti-ma njegova razvoja i omogućuje mu da serazvija i odrasta. Kao složena aktivnost, ukojoj dolaze do izražaja svi procesi funkci-onisanja ljudske svijesti, igra pomaže sve-stranom razvoju djeteta. U njoj se izara-žavaju: radoznalost, osjetljivost, saznajna ifizička aktivnost, te potreba za saradnjomi društvom.

U igri dijete predstavlja, konstruiše, pre-rađuje iskustva, te na taj način dolazi dosaznanja i o svijetu koji ga okružuje, poja-vama u prirodi, bićima, životinjama…

Putem igre dijete počinje da komunici-ra sa svojom sredinom i saznaje da mu jepotreban drug, uči da sarađuje s drugima,što ima veliki značaj na socijalizaciju dje-teta. Emotivni stav i motivacija djeteta zaigru najčešće su izvor radosti što pozitivnodjeluje na mentalno zdravlje djeteta. U igrise razvijaju, vježbaju i njeguju voljne oso-bine djeteta. Igra traži od djeteta upornost,

izdržljivost, ali i incijativu i samostalnost.Uz pomoć igre dijete uči. Pojedini autorismatraju (Mitrović, D.1984., Puževski V.2002.) da ovaj oblik učenja treba da budeprimarni zadatak za predškolski period,

kao što je nastava dominantan oblik od-gojno-obrazovnog rada u školama, tako daigra treba da bude primarni cilj u predškol-skim ustanovama.

Sva pedagoška i psihološka ispitiva-nja potvrđuju da se složeni zadaci koji sepostavljaju predškolskom odgoju moguostvariti lako i uspješno ako u odgojnom

radu s djecom igra dobije prednost u odno-su na druge oblike rada.

Zaključak Igra predstavlja specifičnu formu učenja

koje ima dominantno mjesto u predškol-skom odgoju. U to doba dijete živi krozigru, igrom se priprema za budući život.Ako dijete živi u igri, igrom ulazi u život, usvijet rada, učenja. Onda je značenje igre utom periodu čovjekova života nezamjenji-vo. Igrom dijete razvija sve svoje fizičke

i psihičke sposobnosti. Stiče prva saznanjao životu, radu, predmetima, ljudima; obo-gaćuje rječnik, razvija govor; u dodiru sdrugom djecom upoznaje sebe kao druš-tveno biće, socijalizira se. Kroz igru dijeteuči i saznaje nove stvari stimuliše tijelo ičula, razvija svoju inteligenciju. U igri jedijete "čovjek koji sazrijeva". Igra pripre-ma djecu za život. U igri su djeca aktivnisudionici svijeta oko sebe, nisu samo nje-govi pasivni primaoci. U svijetu igre djecamogu uticati na realnost i aktivno je mije-njati. Na roditeljima je i odgajateljima da

stvaraju uslove (prostorne, materijalne ivremenske) da podstiču dijete na igru.

Igra je oblik i sredstvo odgoja. Zato ses pravom ističe da je igra sredstvo ranogodgoja i obrazovanja djeteta.

Mr. Amra Imširagić i

Azemina Imširagić

Literatura

1. L. S. Vigotski (1971.): Igra i njena ulo-ga u psihičkom razvitku deteta, Predškol-sko dete I, Beograd

2. F. S. Levin-Ščirina i S. V. Mendže-rickaja: Predškolski odgoj, Predškolskiknjiževni zbor, Zagreb

3. Mitrović D. (1984.): Predškolska peda-gogija, Svjetlost, Sarajevo

4. Paustović N. (1998.): Osnove psiholo-gije i obrazovanja, Znamen, Zagreb

5. Puževski Valentin (2002.): Škola otvo-renih vrata, Naklada Slap, Jastrebarsko

6. Vukasović A. (2001.): Pedagogija,HKZ, "MI", Zagreb

Prije nego se latite brzoplete kazneprvo se zapitajte da li ste nešto takvoi znali (očekivali) ili niste? Ako ni-ste, zašto? Ne kaže naš narod uzalud:“Pometi prvo pred svojim vratima”.Zaključne ocjene se ne daju tek tako.Zato mirno porazgovarajte s djetetomda biste zajedno što prije i što lakše

prevladali nastalu situaciju.- Da li si svjestan/svjesna opasnosti

od padanja na popravni ili čak na go-dinu?

- Možeš li to sam popraviti, bez tuđepomoći?

- Za koje predmete trebaš pomoć?

- Po tvom mišljenju, kako ti ja mogupomoći ?

- Napiši ukratko (korisnije je “stavi-ti na papir”) kako se dogodilo da imaš

toliko slabih ocjena? Koji su glavni ra-zlozi za svaki predmet pojedinačno?

Nakon što ste zajedno ustanoviliosnovne razloge neuspjeha i utvrdilistrategiju prevazilaženja situacije, oba-vezno s tim upoznajte razrednog star-ješinu i nastavnike kod kojih dijete imaslabu ocjenu. Oni će vam dodatno po-moći savjetom a steći ćete i psihološkuprednost jer ste pokazali da vam je sta-lo i da želite promijeniti nabolje uspjehi eventualno ponašanje svog djeteta na

pravi način. Potražite i dodatni savjetkod pedagoga. Onda s djetetom na-pravite okvirni kalendar popravljanjaocjena. Bolje je krenuti od lakšeg katežem jer će uspjeh dodatno stimuliratidijete da nastavi uspješno do kraja.

Da ne bi sve ostalo “mrtvo slovona papiru” i ponovilo se na nared-noj klasifikaciji, pratite realizacijudogovorene strategije korak po ko-rak i pojačajte konsultacije s razred-nikom, nastavnicima i pedagogom

dok se situacija uspješno ne riješi. Ako istrajete vi – istrajaće i vaše dije-te!

Gorana Jovanović



Iz svijeta nauke

Matematičke zanimljivosti

Ko ne smije ulaziti u školuŠta je napisano na ulazu Platonove Akademije? U vrijemerimskog cara Justinijana matematičko umijeće bilo zakonom

zabranjeno i kažnjivo Legenda o izumitelju šaha

Pripremio: prof. dr. Šefket Arslanagić

Veliki grčki filozof Platon živio jeu 5. i 4. vijeku p. n. e., a bavio sei matematikom. Prvi je dokazao

da postoji samo pet pravilnih poliedara:tetraedar, heksaedar (kocka), oktaedar, do-dekaedar i ikosaedar. Ti se pravilni poliedridanas jednostavno zovu Platonova tijela.

U Ateni je osnovao filozofsku ško-lu, koja se zvala Akademija, a u kojoj sepredavala i matematika. Kakvo je mišlje-nje Platon imao o matematici najboljegovori natpis iznad ulaza u Akademiju:µηδεκαγεωτρητοζειοιτω, što u prevoduznači: Neka ne ulaze oni koji ne znaju ge-ometriju.

Zamislite da je na današnjim školamatakav natpis?!

Tales i piramidaTales je živio u 6. vijeku p. n. e. i bio

je jedan od najvećih starogrčkih matema-tičara i filozofa. Još za života proglašen jejednim od sedam grčkih mudraca. Poznata

je legenda o tome kako je izmjerio visinučuvene Keopsove piramide.

Zabio je štap okomito na ravnu površinuzemlje. Oko tačke u kojoj je štap ubodenopisao je kružnicu kojoj je poluprečnik jednak dužini dijela štapa iznad zemlje.Koristio se jednostavnim zaključkom: kada je dužina sjene nekog predmeta jednakavisini tog predmeta, tada je visina bilo ko-jeg drugog predmeta (u blizini toga prvog)jednaka dužini sjene tog predmeta. Zatoje Tales posmatrao svoj štap i čekao tre-

nutak kad će rubna tačka sjene štapa pastina kružnicu, tj. kada će dužina sjene bitijednaka visini štapa. U tom je trenutku iz-mjerio dužinu sjene piramide, a time i vi-sinu piramide.

Nadgrobni spomenik –matematički zadatak

Diofant, veliki starogrčki matematičar,živio je u 3. vijeku u Aleksandriji. Poseb-no se bavio rješavanjem jednačina s dvijeili više nepoznatih u skupu racionalnih ili

cijelih brojeva. Zato se takve jednačine da-nas zovu diofantske.

U čast i u spomen velikog matematičara,postavljen je na njegovom grobu spome-nik, na kojem je uklesan sljedeći natpis u

stihovima – zapravo matematički zadatak:

Putniče, ovdje počivaju zemaljski ostaciDiofantovi. Brojevi će ti kazati, čuda li, ko-liko je trajao njegov vijek životni.

Životna šestina protekla mu je u djetinj-stvu bezbrižnu.

Nakon još jedne dvanaestine, lice mu sepokri bradom muževnom.

A života sedminu proživi u braku bezdjece.

Kad još pet prođe ljeta, usreći ga rođe-nje divnog mu sina prvorođenog, kojemukob udijeli samo polovicu slavnog životaočeva.

I u velikoj tuzi, četiri godine žaleći zasinom, starac dočeka kraj života zemalj-skoga.

Govore li ovi brojevi koliki je bio Dio-fantov životni vijek? Postavi li se jednači-na, i ako se to učini kako treba, dobit će seda je rješenje broj 84.

Diofant, kojeg smatraju posljednjim sta-rogrčkim matematičarom, postavio je ovajzadatak:

Treba naći takva tri prirodna broja da jenjihov zbir, kao i zbir bilo kojih dvaju odnjih, kvadrat prirodnog broja. Diofant jenašao jednu takvu trojku prirodnih broje-va, to su: 41, 80 i 320 . Zaista, vrijedi:

41 + 80 + 320 = 441 = 21²,

41 + 80 = 121 = 11²,

80 + 320 = 400 = 20²,

320 + 41 = 361 = 19²

Um i silaArhimed, jedan od najvećih, ne samo

starogrčkih, nego i uopće matematičara upovijesti čovječanstva, živio je u 3. vijekup. n. e. Postoji legenda o njegovoj nasilnojsmrti i njegovim posljednjim riječima.

Kada je osvajačka rimska vojska prodrlau Sirakuzu, grad u kojem se Arhimed ro-dio i u kojem je živio, jedan je vojnik za-tekao Arhimeda gdje u dvorištu svoje vile

rješava neki geometrijski problem, crtajućiu pijesku. Vojnik mu je crtež izbrisao no-gom. Arhimed je mirno rekao: Noli tur-bare circulos meos. (Nemoj remetiti mojekružnice.) To je bilo dovoljno da vojnik

potegne mač.

Tako je veliki Arhimed životom platio ipotvrdio činjenicu da pamet i snaga često,nažalost, ne idu skupa.

Davno mišljenje omatematici i matematičarima

Savremeni se život ne može zamislitibez matematike. Visoki stepen razvoja umnogim područjima ljudske djelatnostipostignut je zahvaljujući upravo matema-tici, odnosno naukama i tehnologijama te-meljenim na matematici. Danas je svakomjasno da nema napretka bez ulaganja uprirodne i tehničke nauke, a time, u prvomredu, u matematiku. Ali u prošlosti se nijeuvijek i svugdje tako mislilo. I dok su ustaroj Grčkoj, matematičara Talesa, još zanjegova života, proglasili jednim od sedamgrčkih mudraca, u Rimu su čak desetak vi-jekova kasnije mislili potpuno drugačije.

Car Justinijan objavio je 533. godinezakonik, danas poznat pod njegovim ime-nom (Codex Iustinianii), u kojem se čak udva članka govori o matematici, odnosno omatematičarima. Jedan od tih članaka do-slovno glasi:

Ars autem mathematica interdicta da-mnabilis est. (Matematičko umijeće je

zabranjeno i kažnjivo.) U starom su Rimupostojali gataoci koji su se zvali haruspici iauguri. Jedni su gatali koristeći utrobe ubi-jenih životinja, a drugi let ptica. Justinija-nov zakon haruspice i matematičare stavljau potpuno isti položaj – zabranjuje traženjepomoći i od jednih i od drugih. To možemodoznati iz drugog članka zakonika:

Nemo haruspicem consulat aut mathe-maticum. (Niko se ne smije savjetovati sharuspicem ili s matematičarem.)

Oporuka rimskog vojnikaJedan mladi vojnik Rimskog carstva mo-rao je u rat. Kod kuće ostavlja samu ženukoja očekuje dijete. Svjestan ratnih opa-snosti, vojnik, za slučaj pogibije, sastavlja



Iz svijeta nauke

ovakvu oporuku:

Ako mu se rodi sin, dvije trećine svogimetka ostavlja sinu, a jednu trećinu ženi.Ako li pak žena rodi kćer, tada žena naslje-đuje dvije, a kćer jednu trećinu imetka.

Vojnik je poginuo, a žena je rodila bli-zance, sina i kćer. Kako provesti oporuku?

Ostalo je zapisano da je pravnik Salva-nius nastali problem riješio kao da je sinudodijelio 4 / 7 , ženi 2 / 7 , a kćeri 1/ 7 imetka.

Obrazložite zašto je ovakvo izvršenjeoporuke prihvatljivo i s matematičkog sta-jališta.

Pšenica i šahovsko poljePrema legendi, indijski kralj Širham to-

liko je bio zadivljen šahom, da je njegovizumitelj Sessa Ebn Daher mogao sam iza-

brati nagradu. Izumitelj je tražio pšenice,i to za prvo šahovsko polje jedno zrno, zadugo dva, za treće četiri zrna, za četvr -to osam zrna i tako redom (do šezdeset ičetvrtog polja), za svako polje dvostrukoveći broj zrna nego li za prethodno. Kraljse, navodno, najprije, zbog omalovažava-nja, uvrijedio, a zatim, nakon razgovora sdvorskim matematičarom, i zabrinuo.

Kada se izračuna, dobije se ukupan brojzrna 18 446 744 073 709 551 615 , za štaje potrebno preko 1100 godišnjih svjetskihžetvi pšenice.

Da malo bolje pojasnimo koliko je tomnogo pšenice, pokušajmo zamisliti ka-kvo bi bilo potrebno skladište, u koje bi semoglo smjestiti svo to žito. Ako je skladi-šte oblika kvadra širine 8 m i dužine 12 m,visina skladišta bila bi veća (ne, nije greš-ka) od udaljenosti Zemlje od Sunca.

(U ovoj se legendi razni izvori ne slažuu nekim nebitnim podacima. Tako negdjepiše da se kralj, uz već navedeno ime, zvaoŠahram, a negdje Seren. Isto je tako imeizumitelja, na jednom mjestu Seta Ben Da-

hir, a na drugom Sisa Ben Dahir.)

Newtonovi voloviIsacc Newton (1643.-1727.) je zasigurno

jedan od najvećih umova u povijesti čovje-čanstva. Bio je ne samo veliki matemati-čar, fizičar i astronom, nego i vrstan filozof i teolog, a k tome još i poliglota. Navestćemo jedan zanimljiv zadatak iz njegovepoznate knjige Arithmetica universalis.

Tri livade imaju površine redom10/ 3,10,24 hektara. Na livadama je jed-

nako visoka i jednako gusta trava, koja ijednako brzo raste. Prvu livadu popase 12volova za 4 sedmice, a drugu popase 21vol za 9 sedmica. Koliko volova može po-pasti treću livadu za 18 sedmica?

Pokušamo li riješiti zadatak ne treba žu-riti, jer zadatak nije jednostavan. Volovipasu, a trava raste, što treba uzeti u obzir.Rješenje je: 12 volova.

Napoleonovi trougloviKada se kaže Napoleon Bonaparte, od-

mah se pomisli na velike ratničke podvige

toga francuskog cara i vojskovođe. Maloko zna da se Napoleon, u slobodno vrije-me, zanimao i za matematiku, a posebnoza geometriju.

Sljedeći je geometrijski problem poznatpod nazivom Napoleonovi trouglovi, iakose ne zna je li ga Napoleon postavio ili pak riješio.

Ako se nad svakom stranicom bilo ko-jeg trougla konstruišu jednakostraničnitrouglovi prema vani, trougao kojemu suvrhovi središta konstruisanih trouglova, ta-

kođer je jednakostraničan. Isto vrijedi akose jednakostranični trouglovi konstruišuprema unutrašnjosti trougla.

Stendhal i matematikaFrancuski književnik Henri Beyle, po-

znat pod pseudonimom Stendhal, bio jejoš kao dječak oduševljen jednim matema-tičkim zadatkom. Taj je zadatak ostavio nanjega tako dubok dojam, da ga spominje iu svojoj autobiografiji. Zadatak glasi:

Dvije su žene na tržnici prodavale jaja.

Jedna je imala manje, duga više, a uku-pno su imale 100 jaja. Međutim, kada susve prodale, dobile su jednak iznos novca.Prva kaže drugoj: “Da sam ja prodavalatvoja jaja, dobila bih 45 novčića”. Na toće druga: “Ja bih za tvoja jaja dobila 20novčića”. Koliko je svaka od njih donijelajaja na tržnicu?

Dječak Henri je riješio zadatak. To mo-žemo i mi ako izračunamo da je prva imala40, a druga 60 jaja.

Einsteinove kazaljkeEinsteinov biograf Moszcovski zapisao

je jedan lični susret s velikim fizičarem, pričemu mu je postavio ovo pitanje: Kolikosu puta u toku 12 sati, kazaljke na satu utakvom položaju da mogu međusobno za-mijeniti svoja mjesta?

Pitanje je, na prvi pogled, jednostavno.Ali nije tako. Naprimjer, tačno u 3 sata,mala kazaljka je na 3, a velika na 12. Utom trenutku kazaljke ne mogu zamijenitisvoja mjesta, jer kada je mala kazaljka na12, tada velika ne može biti na 3. Isto je

tako očito da se u nekim trenucima kazalj-ke mogu zamijeniti. Npr., kada se kazaljkepoklapaju. Ali, isto je tako očito da to nisusva rješenja postavljenog problema.

Problem nije tako jednostavan kako se

čini na prvi pogled. Ako zgodno odabe-remo nepoznanice i pravilno postavimojednačine, doći ćemo do formule iz kojese vidi da postoje 144 trenutka u kojimakazaljke mogu zamijeniti mjesto.

Einsteinu je, kako piše Moszcovski, zarješenje problema trebalo manje vremena,nego što je njemu trebalo da zadatak izlo-

ži.

Poglavar matematičaraCarl Friedrich Gauss (1777.-1855.) je,

prema nekim, najveći matematičar u po-vijesti ljudskog roda. Još za života stekaoje tako visok ugled među matematičarima,da je prozvan laskavim naslovom princepsmathematicorum, što znači poglavar ma-tematičara.

Već u najranijem djetinjstvu, pokazaoje izvanredne matematičke sposobnosti.

Tako su Gaussovi biografi zapisali jednuzgodu iz njegova života, prije navršene tre-će godine.

Jedne je subotnje večeri, njegov otac vr -šio obračun (naravno pismeno) sedmičnihplaća radnika kojima je rukovodio. MaliCarl je to šutke promatrao. Kad je otaczavršio obračun, uzviknuo je: Tata, račun nije tačan. Treba biti… Otac je, za svakislučaj, provjerio i utvrdio da je dječačićimao pravo.

Kasnije je, u šali, sam za sebe govorio

da je prije znao računati, nego govoriti.Ipak, najčešće se o Gaussu navodi aneg-dota iz njegova đačkog doba, kada je biou desetoj godini života. Učitelj je zadaoda se izračuna: 1 2 3 ... 999 1000+ + + + + Mali je Gauss, nakon nekoliko sekunda,predao na pločici (koje su se nosile u školi,umjesto današnjih teka), tačan rezultat, tj.broj 500 500 . Kako je došao tako brzo dorezultata? On je računao napamet ovako:

Sabere li prvi i posljednji broj dobit će1001. Zatim, ako se sabere drugi i pret-

posljednji broj, opet će se dobiti 1001. Itako redom, uvijek dobija 1001. Pošto seod hiljadu brojeva može napraviti pet sto-tina skupina od dva broja, to je rezultat1001 500 500 500⋅ =

Napomena: Prema nekim izvorima, nijetrebalo sabrati hiljadu, nego neki drugibroj početnih prirodnih brojeva. Međutim,to ništa bitno ne mijenja. Isto tako poneg-dje piše, da je učitelj zadao složeniji zbir oblika:

13 18 ... 2413 2418+ + + +

Navedenom metodom i ovaj se brojjednostavno izračuna. Rezultat ćemo do-biti jednostavno, ako pomnožimo brojeve2431 i 482.



Prosvjetni radnici – pjesnici Prosvjetni radnici – pjesnici Prosvjetni radnici – pjesnici

Šek Daupović – Fiko:

BIBLIOTEKA POD ZEMLJOM

Mom ocu Šerifu koji nije stigao pročitatinijedan moj rukopis.Preselio na ahiret u toku rata.

Zakopao sam rukopisu zemlju koju volim.Čitat će ga rudari

i podzemne vode;čitat će ga Ajvaz dedo;čitat će ga dijak iz Lašve;čitat će ga moj otac,ako ne bude radioprekovremeno;čitat će ga drug Titou slobodnom vremenu;čitat će ga Eskimi,kad se snijeg otopi.

Zakopao sam rukopisduboko, u zemlju koju volim.

Čitat će ga stari Sumeri;čitat će ga Homerovi unuci,čitat će ga Maje i Asteci;čitat će ga Sapfo i Vergilije;čitat će ga Hajjam i Firdusi;čitat će ga Šeherzada;čitat će ga beduinibalzamovani pijeskomizmeđu dvije kamile.Zakopao sam rukopisu zemlju koju volim.Čitat će ga Nobel, između

dvije podzemne eksplozije;čiat će ga netom Dostojevski;čitat će ga Tagora i Lorka;čitat će ga Rembo;čitat će ga i veliki Getei pitati: Je liHasanaginice rod ovo dijete?

(Iz knjige „Nobel nije kod kuće“)

Rapko Orman:

ŠKOLSKI PISMENI SASTAV

snohvatica i javaizljevi ljubavi premarodnoj grudi

učenik iz zadnje klupenikako da počnemoli da mu smislim

prvu rečenicunemoj je ni pisatisastav počni drugomkažem oziljno

razred se smije

(Iz knjige „Album vidnih polja“)

Ramiz Salihović:

TRG PTICA

Jutros ne mjerim vrijemeIzgubljenim satimaVeć imenom beskonačnostiIspisanom tišinom na tvome licuBezbroj je tu umilnih detaljaOd kojih se tvore skriveni draguljiJednom sam dao ime tvoje ljubavi

Jer samo ona od bolesti zida zdravljeOd smrti tvori životOd struka svehlog cvijetOd sunca vreli komadić srcaDrugom sam dao ime tvoga osmijehaKojim o meni pišeš pjesme nad pjesmamaNajljepšim jezikom na svijetuO pobjedi u porazuČini me to vedrijim u očima noćiŠto silazi na zelenu šumu sjećanjaA zora radosno grli glatko tijelo tiDao sam ti ime čežnjeŽaleći te kao krv što napušta mi srce

U doba ledenih kišaLjubomoran na udvaranje mjesecaNa vazduh koji udišešNa vjetar koji te grliNa prostor koji naseljavašDao sam ti ime ljubomoreNa trgu tvojih pticaSpreman da budem bogata trpezaNjihovim sedefastim stopalamaKao nevidljiv uidU čast povrataka tvojihIzgubljenih dragulja

Pod krilima anđela

(Iz knjige “Lebdeća kuća“)



Prosvjetni radnici – pjesnici Prosvjetni radnici – pjesnici Prosvjetni radnici – pjesnici

Ana Divković:

* * *

Tajne kazane greškom,slučajno otkrivene razmislitreptaji života, kapljice snadubine tuge i nadeostaju skriveni u meni.Prođe, ponekad, puno vremenada od njih nastane pjesma.

Otkine se od menekao latica cvijeta, uzdah ili grumen.

Složene, drage riječiizmire ono što je bilosa onim što je sada.

Muharem Omerović:

GRADSKOM GOLUBU

Rastu zgrade – svakog dana

i sve rastu bez tavana.

Čak su kuće, one male,sve tavane poletvale.

Žao mi te, golubane,što u kišne kisneš dane.

Žao mi vas golubani,kada dođu sniježni dani.

Gledaju vas moje oči,

gledaju vas bez pomoći.

Imam želju, jednu vruću,da ozidam na sprat kuću,

cijeli tavan za vas bit ćei za vaše golubiće.

(Iz knjige “Zbrda zdola“)

Melida Travančić:

STVARI JEDINSTVENE NAMA

Svijeća,obična bijela svijeća,topim se,curim,hiljadu sam vrelih kapi.

Sjećaš li se

kako smo kao djecavoljeli zagnjuriti prsteu ostatke nekada velike dive,posmatrajući u njima otiske svojihprstiju..?

Divne li radosti!

Midhat Hrnčić – Midho:

INTIMA

Susret u parku.Prostrijeljen pogledom

sjedoh na klupu.***

Umilni pogled

prolaznice usporimoje korake.

***

Sve moje željepotopi pljusak, lice

sapravši njeno.***

Sunce joj sijaiz očiju, a lika

svoga ne vidjeh.***

Umilnim glasomosvojila si lako

bedeme mog srca.***

Od tvog parfema

ne osjećam mirisena drugoj ženi.

***

Dunjom mirišunjene nabrekle grudi,

a ja bih više.***

Mače u krilu

njenom. Zar sam zavidani mačićima?

(Iz knjige „Senriju“)

Muhidin Šarić:

ŽENA

Ako je odlučilapreskočiće sve ograderazoriće sve utvrdeporušiće sve barijereprevalićepopaliće

razvalićerazdjeviće svog muškarcakad god hoćegdje god hoćetu mu ni Bog dragipomoći ne može.

(Iz knjige „Testament“)



Iz jezičke prakse

Kula sa crticom ili kula bez crtice

Piše: mr. Aida Kršo(Institut za jezik Sarajevo)

(Pisanje polusloženica)

Svakodnevna jezička praksa otvarajoš jednu dilemu: kako pisati nekaimena koja se sastoje iz dva dijela;

da li ih samo razdvojiti ili ih povezati crti-com. U praksi se taj problem nekad rješavaod slučaja do slučaja, po sjećanju, po tomekako je neko prije napisao ili se, ipak, po-traži mišljenje nekog ko to bolje zna. To bibilo jedino prihvatljivo rješenje.

U tekstovima koji su prvi došli pod rukuautoru ovog teksta, u istoj rečenici napisa-ni su i pravilni i nepravilni oblici, neki sacrticom, isti u sljedećem redu bez crtice,što jasno govori o nedovoljnom poznava-nju pravila. Primjeri koji pokazuju šarenilou načinu pisanja dvočlanih imena: U selu

Fazlagića Kula kod Gacka - www.nezavi-sne.com/dogadjaji/; džamija u selu Fazla-gića kula nedaleko od Gacka, www.cafe.ba; Detalji o požaru u džamiji u Fazlagića-Kuli, u naselju Fazlagića-Kula u Gackomwww.rtvfbih.ba/; Sarajevska Sahat -kula www.abg.ba/; Sahat kula koja se nalaziu Gornjem Vakufu postala je nacionalnispomenik tnt.ba/index.php?; Povijesnagrađevina - Sahat -kula u Gračanici www.aneks8komisija.com.ba; rekonstrukcijasahat -kule www.dnevniavaz.ba; U okvirusanacije sahat kule, ... zamijeniće se do-

trajala krovna konstrukcija i limeni krov,a sahat-kula će biti obojena u bijelu boju,- www.nasarijec.ba; Sahat -kula u Mosta-ru www.aneks8komisija.com.ba/; ima triulaza osigurana kapi-kulama; Masivnograđena četverokatna Sahat-kula - www.gradacac.net/Istorija.; sazidana je i Sahat-kula, - www.opcina-tesanj.ba; obnovljenaDizdareva kula u starom gradu - www.ngo.ba.

Izdvojeni su samo primjeri u kojima sespominje kula želeći pokazati koliko je

različitih načina pisanja u praksi. Ime selaFazlagića-Kula pravilno je napisati objeriječi velikim slovom i uvijek pisati sacrticom: Fazlagića-Kule, Fazlagića-Kuli,Fazlagića-Kulu. Ako je napisano druga-čije, pogrešno je. Isto je i sa primjeromSahat-kula, s tom razlikom što Sahat-kula nije ime naseljenog mjesta nego građevi-ne, pa se samo prva riječ piše velikim slo-vom. Primjer: Stojim pod Sahat-kulom, re-konstrukcija Sahat-kule u Gračanici, idemprema Sahat-kuli, govorim o Sahat-kuli.Pravopisna norma jasno određuje kako

se pišu dvočlana imena koja „zadržavajusvojstva polusloženice, tj. oba člana čuva-ju svoj naglasak, a prvi se član mijenja..”(t. 132. Prvopis bosanskog jezika).

Kapi-kula i Dizdareva kula razlikuju se

od Sahat-kule i Fazlagića-Kule. Prvi pri-mjer: je opći pojam (ima tri ulaza osigura-na kapi-kulama) i piše se malim slovom, aliu drugom dijelu kapi-kula odgovara istompravilu kao i pisanje dvočlanog imena Sa-hat-kula. Obavezno je pisanje crtice jer semijenja po padežinoj paradigmi samo dru-ga riječ, odnosno, drugi dio polusloženice:bojim se kapi-kule, idem prema kapi-kuli,vidim kapi-kulu. Promjene po padežnoj pa-radigmi su u imenici kula (kule, kuli, kulu,kulom), a kapi je bez promjene. Tako je i saprimjerima: Kulin Ban – Tešanjka, ČengićVila I Sarajevo www.skole.ba. Pravilno jenapisati: Kulin-ban – Tešanjka, „Čengić-Vila I” Sarajevo. I Kulin-ban se ponašakao polusloženica, mijenja se samo drugidio: Kulin-ban, Kulin-bana, Kulin-banu;kao u riječi spomen-park : spomen-parka,spomen-parku, itd. Kulin je ime, a ban jetitula i zbog toga nema razloga da se banpiše velikim slovom.

Sljedeći primjer, obnovljena Dizdarevakula ne mijenja se po ovom tipu. Navedeni

primjer nije polusloženica. Samo prva ri-ječ piše se velikim slovom, a između riječinema crtice. Crtica ne treba u ovom slučajuni da spaja, ni da razdvaja dvije samostal-ne riječi. U sintagmi Dizdareva kula objeriječi se mijenjaju po padežima: Dizdareva kul a, bojim se Dizdrareve kul e, idem pre-ma Dizdarevoj kul i , vidim Dizdarevu kul u,govorim o Dizdarevoj kul i . Jasno je i zaštonema crtice. Svak riječ je potpuno samo-stalna, ima svoj naglasak i ima različite na-stavke u padežnoj promjeni. Da bi se boljeto uočilo, nastavci su istaknuti (boldom)

masnim slovima.I još jedna mala začkoljica: Donji Vakuf ,

ali je Kulen-Vakuf , sa crticom! Kada nekokaže da je iz Donjeg Vakufa, a rodbina muje u Kulen-Vakufu, razlika je uočljivija.

Riječ je o dva različita grada, čija imenasu dvočlana imena od kojih je Donji Va-kuf konstrukcija pridjeva i imenice, gdje

se prvi dio mijenja po pridjevskoj prom-jeni Donji, Donjeg, Donjem, a Vakuf jeimenica koja se mijenja kao i sve ostaleimenice muškog roda: Vakuf, Vakufa, Va-kufu. Zato je pravilno pisati: Donji Vakuf,Donjeg Vakuf a, prema Donjem Vakuf u, itd. Kuln-Vakuf je naziv nastao od dvije imeni-ce koje su spojene crticom, te se ponašajukao jedna riječ i mijenja se samo druga ri-ječ, s tim da svaka riječ zadržava svoj na-glasak. U tome je razlika između Donjeg Vakufa i Kulen-Vakufa. Tako je i sa Herce-g-Novim, ali je Bosanski Novi, Bosansk og Novog , bez crtice. A za Hercegnovljaninakaže se da je rodom iz Herceg-Novog .

Opet ne ostade prostora da se napiše ne-koliko riječi o pisanju svijetloplave boje,modrozelene rijeke. Ako se obrati pažnjana značenje riječi, primjećuje se da su tonijanse jedne boje. Dvije riječi su se toli-ko stopile, da je nastala nova cijela riječ,te se i piše kao prava složenica. Nebo jesivobijelo, svaki čas očekujemo kišu. Nijepodijeljeno na sivi i bijeli dio, kao namazod čokolade i vanilije. A ako svaka riječ u

tom spoju zadrži svoje značenje, crtica ćeih jedino zbližiti, ali nikada toliko da bi na-stalo novo značenje i prava složenica. Zatoje zastava plavo-bijela, jer svaka boja nazastavi simbolizira jedan pojam, te je bitnozadržati samostalnost svake riječi.

Da zaključimo, kako da sami jednostav-no i sa sigurnošću odredite da li treba pisaticrticu ili ne? Potrebno je samo provjeritida li se mijenja prvi dio onako kako je po-kazano u primjeru Dizdareva kula. Ako semijenjaju obje riječi, odnosno, ako dobija-

ju različite padežne nastavke, onda se pišebez crtice. Suprotno tome, ako promjenomkroz padežnu paradigmu riječ dobija razli-čite padežne nastavke samo u drugoj riječi,onda je crtica obavezna. Sa crticom se piše:Kotor-Varoš, Mrkonjić-Grad, Tomislav-Grad, Han-Pijesak, Buća-Potok (nasel-jeno mjesto). Bez crtice se pišu sljedećadvočlana imena: Kozarska Dubica, DonjiŽabar, Oštra Luka, Sanski Most, ŠirokiBrijeg. Provjerite koji se dijelovi u ovimdvočlanim imenima mijenjaju: prolazimpored Kozarske Dubice, idem prema Ko-zarskoj Dubici, vidim Kozarsku Dubicu,govorim o Kozarskoj Dubici. A ako semijenja samo drugi dio, onda dijelove spa-jamo crticom: Kotor-Varoš, Kotor-Varoši,Buća-Potok, Buća-Potoka, itd.



Nova izdanja

Kad algebra, geometrijai trigonometrija postaju čitanka

Dr. Šefket Arslanagić: Matematička čitanka,Grafičar promet, d.o.o. Sarajevo, 2008.

Imanje pažljiv čitalac „Prosvjet-nog lista“, uočit će kako smo i uprošlom, a, evo, i u ovom broju

našeg lista, predstavili po jednu novuknjigu dr. Šefketa Arslanagića, pro-fesora na Prirodno-matematičkomfakultetu u Sarajevu i, svakako, jed-

nog od najplodnijeg pisca knjiga izoblasti matematike kod nas. Učinilonam se, stoga, umjesnim da i prikaznajnovije Arslanagićeve knjige „Ma-tematička čitanka“, treba započetionim istim motom kojim je i autor počeo svoj predgovor. Radi se o jed-noj izjavi uglednog hrvatskog akade-mika Vladimira Devidéa, mnogimapoznat i kao izvanredan pjesnik hai-ku poezije, za kojeg je dr. Arslanagići emotivno vezan, od vremena kada

je pred njim branio svoj magistarskirad u Zagrebu, 1982. godine. Evo štaje u pomenutoj izjavi rekao uvaženiDevidé: „Prava je matematika uvi-jek bila i lijepa, a prava je umjetnostuvijek bila i istinita. Na velike se vr-hunce koji put može uspeti s različi-tih padina planine, no one koji stignuna vrh obasjava isto Sunce.“

Tako nam Arslanagić, već na početkusvoje Matematičke čitanke sugerira da se, iprilikom rješavanja najsloženijih matema-

tičkih zadataka, možemo kretati različitimputevima, a da, ipak, na kraju, sa velikimzadovoljstvom, stignemo do istog traženogrješenja. Ova knjiga je, objašnjava nam da-lje autor u svom predgovoru, u izvjesnomsmislu prirodni nastavak njegovih ranijihobjavljenih knjiga, pri čemu, prvenstveno,misli na Matematiku za nadarene (Sara-jevo, 2004. prvo i 2005. drugo izdanje) iMetodičku zbirku zadataka sa osnovamateorije iz elementarne matematike (Saraje-vo, 2006.), nadajući se kako će i ona dobrodoći „boljim srednjoškolcima i njihovim

nastavnicima koji imaju nešto više interesaza matematiku“.

Arslanagićeva Matematička čitanka sa-stavljena je od tri dijela: algebre, geometri-

je i trigonometrije, sa jedanaest, deset i petčlanaka, od kojih su neki ranije objavlji-vani u domaćim ili referentnim inostranimmatematičkim časopisima. I u ovoj knjiziautor svoje bogato predavačko iskustvo

(Arslanagić je, da podsjetimo čitaoce, pre-davao i još predaje studentima predmete:Metodika nastave matematike, Elementar -na geometrija, Analitičke i geometrijskenejednakosti, Rad sa nadarenim učenici-ma) koristi da budućim korisnicima Ma-tematičke čitanke materiju o kojoj je riječprezentira jasnim i razumljivim „matema-tičkim jezikom“.

To su uočili i recenzenti ove knjige dr. Arif Zolić i dr. Nedžad Dukić, pa su usvojim recenzijama, preporučivši knjigu

za štampanje, pored ostalog, napisali i slje-deće:

„Ponuđeni rukopis je napisan na zavid-nom stručnom nivou, dobro 'prati' mo-

gućnosti onih kojima je namijenjeni u određenom smislu je prirodni na-stavak ranije objavljene knjige Ma-tematika za nadarene, koja je naišlana odličan prijem kod učenika i kodnjihovih nastavnika, a pisana je go-tovo bez uzora u našoj matematičkoj

literaturi... Ubijeđen sam da će Mate-matička čitanka biti od velike koristionima kojima je namijenjena.“

(Dr. Arif Zolić)

„Mnogi primjeri u rješavanju ma-tematičkih zadataka su razbacani poraznim časopisima i u stranoj litera-turi, pružajući ograničena znanja, akao pisani materijali su prilično kom-plikovani da bi se jednostavno mogliprimijeniti u daljem razvoju i intere-sovanju učenika.

Struktura ove knjige je takva dapodjednako može biti korisna i učeni-cima i nastavnicima, koji su angažo-vani kako u obaveznoj nastavi mate-matike, tako i u radu sa talentovanimučenicima. Nemoguće je sumirati

sve važne aspekte rješavanja zadatakau jednoj knjizi, ali ova knjiga umnogomemože da pomogne učenicima i njihovimnastavnicima u raznim aspektima bavljenjamatematikom...Vjerujem da će ova knjigaprobuditi interesovanje samih učenika inastavnika, ali i svih drugih zainteresova-nih za istraživanje u ovoj oblasti...“

(Doc. dr. Nedžad Dukić)

Kao i recenzenti, predstavljajući Ma-tematičku čitanku profesora Arslanagićačitaocima „Prosvjetnog lista“, vjerujemoda će ona predstavljati značajan doprinosu bogaćenju domaće matematičke literatu-re, kao što vjerujemo da ćemo imati prilike

predstaviti još poneku novu knjigu ovogplodnog autora

Knjiga se može nabaviti kod izadava-ča (mob. br. 061/138-979) ili kod autora(061/205-988).



Ukratko

Sarajevo

Za škole 450.000 KMU decembru minule godine gradonačel-

nica Sarajeva Semiha Borovac direkto-rima 39 osnovnih škola iz četiri gradske

općine uručila je odluke o odobravanju450.000 KM.

“Ovo je prvi put da obezbijedimo sred-stva za unapređenje uvjeta u školama. Na-ravno, nismo zadovoljni iznosom, pa ćemonastojati da u narednim godinama, uz po-moć Kantona Sarajevo i općina, uvećamoovaj fond”, kazala je Borovac, apelirajućina direktore da se u narednim podjelamasolidarišu sa školama u kojima su uvjetirada najlošiji da bi dobile veće iznose.

Stipendije najuspješnijimNajboljim učenicima i studentima uškolskoj 2006/2007. godini uručene sustipendije na svečanosti upriličenoj 20. no-vembra 2008. godine. Za tu svrhu VladaKantona Sarajevo i Ministarstvo obrazo-vanja i nauke obezbijedili su 300 hiljadamaraka.

Godišnje stipendije za 62 učenika osnov-nih i srednjih škola i za 89 studenata krećuse u rasponu od 580 do 2.800 maraka.

Obraćajući se najuspješnijim učenicima

i studentima, ministar obrazovanja i naukeKS Safet Kešo je, između ostalog, kazao:

“Čestitam svima koji su dobili stipendi-ju, za što je trebalo ispuniti vrlo zahtjevneuslove. Vi ste svjetionici, možete biti pri-mjer drugima i garancija ste bolje sutraš-njice naše zemlje.”

Donirano 55 kompjuteraHolandska općina Den Hag donirala je

55 korištenih kompjutera Sarajevu, a kojiće biti predati nekolicini muzeja i Petoj gi-mnaziji, odnosno za potrebe kompjuterskesale u ovoj školi.

Inicijativu o donaciji je pokrenula aso-cijacija “Jong Den Hag” mreža mladihopćinskih službenika koji su prošle godineposjetili Sarajevo. Kompjutere će instalira-ti dva dobrovoljca iz Den Haga.

Monografija Prve bošnjačkegimnazije

U Prvoj bošnjačkoj gimnaziji, u prisu-stvu brojnih gostiju, profesora i učenika,promovirana je proteklog 18. novembramonografija o ovoj školi.

O nastanku monografije i o desetogo-dišnjem radu škole govorili su promotoriprof. dr. Srebren Dizdar, prof. dr. Jusuf

Žiga i prof. ove škole dr. Edin Pobrić, teautor monografije Mufid Memija i direk-torica gimnazije Lejla Akšamija.

Pored nesumnjivog uspjeha koji je ovaškola postigla od svog osnivanja do danas,promotori su naglasili da je ova monogra-fija, pored ostalog, značajna i po tome štobi mogla biti vodič prilikom osnivanja dru-gih bošnjačkih gimnazija.

Učimo o ljudskim pravimaNedavno je okončana realizacija pojekta

“Učimo o ljudskim pravima” održavanjemokruglog stola pod nazivom “Ljudska pra-va, moja-naša prava, šta dalje”.

Projekt, koji je trajao deset mjeseci, orga-nizovalo je Udruženje “Obrazovanje gradiBiH”. Učestvovalo je stotinu korisničkihgrupa ovog udruženja - djece žrtava rata,romske manjine i roditelja-staratelja djecežrtava rata.

- Cilj projekta bio je povećati nivo edu-ciranosti spomenutih korisničkih grupao poštivanju i zaštiti ljudskih prava krozinformiranost o zakonskoj uređenosti teoblasti - izjavio je Mehmed Agić, koordi-

nator projekta.

Učesnici ovog projekta su upoznati i otome kako da prepoznaju povrede i kršenjaljudskih prava, te na koji način se prava izte grupe ostvaruju, ali i povećavaju ličneodgovornosti u djelovanju i njihovoj pro-mociji.

Izložba “Djeca imaju prava”Povodom obilježavanja Dana ljudskih

prava u Sarajevu su Agencija za međuna-rodni razvoj i MVP Kanade organiziralimeđunarodnu izložbu “Djeca imaju pra-va”. Kenet Suli (Kennet Sooly) iz Amba-

sade Kanade u BiH kazao je da je iz BiH natakmičenju učestvovalo oko 70 učenika.

Najbolji su bili radovi Jasmina Beč-kovića iz sarajevskog Centra “Vladimir Nazor”, Melise Sejdović, učenice Drugeosnovne škole iz Živinica i Farisa Rizvi-ća iz SOS Dječije selo – Društveni centar “Hermann Gmeiner”. Oni će našu zemljupredstavljati na izložbi u Kanadi.

Otvoren postdiplomski studij izkomunikologije

Na Fakultetu političkih nauka u Saraje-vu svečano je otvoren postdiplomski studijiz oblasti komunikologije. Ovaj studij, nakojem je prvo predavanje o razvoju medijau svijetu i BiH održao rukovodilac studija



Ukratko

Šemso Tucaković, prvi je studij po Bolonj-skom procesu. Studij pohađa 50 studenataiz BiH, Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Po-laznici su raspoređeni na dva smjera: mas-medije i novinarstvo te odnose s javnošću.Polaznici postdiplomskog studija za četirisemestra platit će oko 10.000 KM.

- Nakon dvogodišnjeg školovanja i izra-de magistarskog rada studenti će stećizvanje magistra komunikoloških nauka.Ovaj studij podstaći će naučna istraživanjamedijske scene i komunikacijskih tokovau BiH. To će biti važan doprinos razumi-jevanju i sporazumijevanju društvenihi političkih subjekata u multietničkom imultikonfesionalnom bh. društvu - kazaoje Tucaković.

Početak rada studija pozdravili su dekanFakulteta političkih nauka Mirko Pejano-

vić i ministar obrazovanja i nauke KantonaSarajevo Safet Kešo.

Nagrade učenicimai učiteljicama

U sarajevskoj Općini Stari Grad prijeizvjesnog vremena svečano su dodijeljenenagrade i priznanja učenicima nižih razredaosnovnih škola ove općine koji su pročitalinajviše knjiga. Nagrade učenicima, kao injihovim učiteljicama, uručio je načelnik Općine Stari Grad Ibrahim Hadžibajrić.

Radi se o tradicionalnom takmičenju podnazivom “Knjiga je moj najbolji prijatelj”koji se već godinama održava na područjuKantona Sarajevo.

Akcija solidarnostiPovodom Dana solidarnosti koji sarajev-

ska Osnovna škola “Osman Nuri Hadžić”obilježava 15. decembra, učenici i na-

stavnici su organizirali svečanu priredbu.Istovremeno je ta svečanost iskorištena zaprikupljanje hrane i novca za siromašne isocijalno ugrožene.

Narcis Polimac, direktor ove škole je

kazao da je želja kolektiva da ova manife-stacija postane tradicionalna. Prikupljenahrana će biti podijeljena sugrađanima kojiteško žive, dok će se novac prikupljati i to-kom cijele godine, te biti podijeljen onimakojima je najpotrebniji.

Seminari i obnova gimnazijeBihać – U okviru projekta “Skrbnišvo

i ponovno uključivanje maloljetnika sposebnim fizičkim i psihičkim potreba-ma i promocija poduzetništva u sektorusocijalnih poslova u BiH”, a koji imple-mentira Italijanska humanitarna organi-zacija EducAid u saradnji s Pedagoškimzavodom USK-a, u Bihaću je organiziranseminar o temi “Djeca s disleksijom u

školi”. Seminaru prisustvovali nastav-nici predmetne nastave, te defektoloziiz 10 osnovnih škola s područja USK-a. Cilj seminara, kako je kazao direktor Peda-goškog zavoda USK-a Ismet Bećiragić, jeunapređenje znanja i kompetencija nastav-nog osoblja u radu s djecom s posebnimpotrebama. Po njegovim riječima, seminar je obuhvatio pitanja djece sa specifičnimpoteškoćama u učenju, samokorigirajućimaterijal za rad s ovakvom djecom, plani-ranja, selektiranja, te gradiranje didaktič-

kog materijala za djecu s posebnim potre-bama, kao i njegovo različito korištenje.Potom je održan i seminar o temi “Li-kovna kultura u funkciji integracije dje-ce s posebnim potrebama”, koji je tako-đer organizirao Pedagoški zavod USK-ana zahtjev predsjednika Aktiva nastav-

nika razredne nastave, da bi se pomo-glo nastavnicima koji su angažirani uradu s djecom s posebnim potrebama.Predavač je bio dr. Irfan Handukić, pro-fesor Akademije likovnih umjetnosti iz Sa-rajeva, a ovom seminaru prisustvovali supredsjednici aktiva razredne i predmetne

nastave te pedagozi likovne kulture.Iz Bihaća i vijest da su nedavno učenicii profesori bihaćke Gimnazije uselili u ob-novljenu školsku zgradu. Nakon nekolikogodina podstanarstva, koliko je trajala re-konstrukcija Gimnazije u Bihaću, učenicinapokon imaju normalne uvjete za rad.

Zgradu su zajednički otvorili penzioni-sane profesorice ove škole Fatima Nikolići Slobodanka Ruždić, premijer USK-aŠemsudin Dedić, načelnik Općine BihaćHamdija Lipovača i kantonalni ministar

obrazovanja Amir Hodžić.

Od kasarne do kampusaTuzla – Univerzitet u Tuzli zvanično

preuzima prostor bivše kasarne “Huseinkapetan Gradaščević”, koja dogovoromčelnika tuzlanske visokoškolske ustanove iOružanih snaga BiH treba postati student-ski kampus.

“Počeli smo praviti idejne projekte oizgledu budućeg kampusa. Međutim, važ-no je dodati da za kvalitetan ulazak u pro-stor kasarne treba osigurati oko 10 milionamaraka za rekonstrukciju. Očekivati je daće se ova ideja u potpunosti realizirati do2015. godine” izjavio je rektor Tuzlanskoguniverziteta prof. dr. Džemo Tufekčić.

Osnivanjem studentskog kampusa biobi riješen problem nedostatka prostora naUniverzitetu u Tuzli.

Izgradnja centraZenica – Krajem novembra 2008. go-

dine u Zenici je položen kamen temeljacza izgradnju zgrade centra za rano podsti-



Ukratko

Heroji ponovo pred školamaDan državnosti BiH u srebreničkim

osnovnim školama obilježen je na li-jep i prigodan način. Pored toga, usklopu obilježavanje ovog historijskogdatuma, u Osnovnoj školi u Podorašjuupriličen je još jedan svečani čin. Na-ime, u ovoj školi ponovo je nakon du-žeg vremena otkrivena bista narodnogheroja Pere Bocića, proslavljenog ko-mandanta Posavsko-trebavskog odre-da iz NOB-a, čije je ime ranije nosila

ova škola do 1992. godine.Bila je to uspješna završnica akcije

ovdašnjeg Udruženja građana JosipBroz Tito i Općinskog odbora SUB-NOAR-a da se biste narodnih herojaponovo vrate školama.

Ranije su u školama u Špionici i Ti-nji vraćene biste narodnih heroja IvanaMarkovića Irca i Veljka Lukića Kurja-ka.

Vraćanje heroja pred škole, gdje sunjihove biste bile prije 1992. godine,

veoma je povoljno odjeknulo u ovdaš-njoj javnosti kao dobar potez aktuelnevlasti.

E. B.

canje razvoja i ranu intervenciju za djecus posebnim potrebama. Temeljac su polo-žili ambasador Njemačke u BiH JoachimSchmidt, premijer Zeničko-dobojskogkantona Miralem Galijašević i načelnik Općine Zenica Husejin Smajlović. Radise o prvom ovakvom centru u Federaciji

BiH koji bi trebalo da bude završen u ljeto2009. godine.

Ukupna vrijednost projekta je 1,3 mili-ona KM, od čega Ministarstvo za razvoj iekonomsku saradnju Njemačke učestvujesa 810.000 KM, Ministarstvo za rad, soci-jalnu politiku i izbjeglice ZDK-a sa 120.00KM, a njemačka organizacija Bild hilf e.V. sa 40.000 KM.

Stipendije za

deficitarne kadroveGoražde – Općina Goražde će u ovojakademskoj 2008/2009. godini stipendiratiukupno 60 studenata. Njih 30 koji su ranijestekli pravo na općinsku stipendiju već jeispunilo uslove za nastavak stipendiranja,dok će 30 novih stipendista biti odabranona osnovu raspisanog konkursa.

Prioritet za stipendiranje imat će ovaj putdeficitarni kadrovi za ovo područje. Riječje o medicinskom, farmaceutskom, stoma-tološkom, arhitektonskom, građevinskom,

veterinarskom, elektrotehničkom i drugimfakultetima.

Studenti će stipendije primati deset mje-seci u iznosu od po 200 KM.

Poezija i takmičenjeSrebrenik – Osnovna škola u Sladni

bila je domaćin jednog značajnog kultur -nog događaja. Bošnjačke zajednice kulture“Preporod” iz Gračanice i Srebrenika, usaradnji sa ovom školom, predstavile suknjigu pjesama za djecu pjesnika Amira

Mašića “Uz malo rime pogodi ime” kojasadrži četrdesetak pjesama iz bogatog Ma-šićevog pjesničkog stvaralaštva.

Svečanost je otvorila kraćim obraćanjembrojnim učenicima i nastavnicima pred-sjednica BZK “Preporod” iz GračaniceRefka Čajić. Zatim je u okviru popular -nog časa lektire o sebi, knjizi i dugogodiš-njem radu govorio sam pjesnik. Pročitao jeneke od svojih najboljih pjesama koje jenajzahvalnija pjesnička publika pozdravi-la spontanim aplauzom. Posebno je ostao

zapažen Mašićev nastup kada je riječju,pokretom i odabranom muzikom prirediozaista lijepe trenutke druženja sa učenici-ma iz Sladne.

Svakako vrijedi istaknuti gostoljubivostučenika i nastavnika ove škole. Goste izGračanice i Srebrenika dočekao je i po-zdravio dirktor OŠ u Sladni Ahmed Vika-lo toplim i prijatnim riječima dobrodošlice.Inače, ova škola je po kulturnim događaji-ma među prvim u srebreničkim osnovnimškolama zahvaljujući, između ostalog,

stalnom angažovanju i aktivnosti nastavni-ka bosanskog jezika Elmira Žigića.

Iz Srebrenika i vijest da je na tradicio-nalnom takmičenju o temi “Šta znam ominama” učestvovalo osam učeničkihekipa iz svih osam srebreničkih škola. Do-maćin je bila OŠ u Rapatnici, zajedno saOpćinskom organizacijom Crvenog križaiz Srebrenika. U jakoj konkurenciji prvomjesto je osvojila Druga osnovna škola iz

Srebrenika. Kako smo saznali u razgovo-ru s predsjednikom srebreničkog Crvenogkriža Junuzom Mulahasanovićem poredzapažene masovnosti na ovom takmičenjuje znatnije porastao nivo pokazanih uče-

ničkih znanja, što je u prvom redu odrazdobrog rada i dobrog poznavanja ove obla-sti od strane učenika.

E. Berbić

Projekt opremanja školeUstikolina – JU OŠ “Ustikolina” iz

Ustikoline je uz pomoć firme OMICRONeletronicss iz Austrije, u saradnji sa Am-basadom BiH u Beču, realizovala projektopremanja škole nastavnim učilima i opre-mom.

Radi se o zaista vrijednoj donaciji u vri-jednosti od 34.568 eura. Osim savremenoopremljenog kabineta informatike (20 ra-čunara izuzetne konfiguracije sa radnimstolovima), te nastavnih učila za svakipredmet, svaka učionica sada posjeduje iTV prijemnik, DVD, grafoskop, računar,kasetofon, magnetnu tablu.

Od ove školske godine značajna obavje-štenja učenici dobijaju preko novoinstali-ranog razglasa, a sportska oprema, hemi-kalije i muzički instrumenti su upotpunilikabinete u školi.

Zadovoljstvo učenika, a i njihovih na-stavnika, se osjeća u svakom momentu, pasu zbog toga neizmjerno zahvalni ljudimaiz firme OMICRON koji su im ovo sveomogućili.



Preneseno

Moderna vremena

Malo pragmatizma nije naodmetUsklađivanje visokog obrazovanja s poslovnim potrebama

"Obrazovanje je iznedrilo gomi-lu ljudi koji znaju da čitaju, ali nisukadri da uvide šta je vredno čita-nja", smatrao je čuveni britanskiistoričar Trevelijan.

Iako mnogi ističu da su njegovereči suviše oštre, oni koji slove zanajveće umove Starog kontinentasaglasni su s ocenom da je potreb-no prilagoditi nastavu i program sa-vremenim poslovnim potrebama.

Vođeni načelima pragmatizma,zvaničnici Evropske komisije ubr -zano osmišljavaju reformu škol-stva koja će omogućiti mladima dau potpunosti uvide značaj svojihdostignuća i primene stečeno zna-nje. U cilju ostvarenja takve zamisli,potrebno je "naoružati" studente veštinamaneophodnim za brzo pronalaženje poslakoji neće podrazumevati neprestano za-tezanje zavrtnja koji se potom prosleđujudrugom radniku, kao što je dočarao Čarli

Čaplin u "Modernim vremenima". Da bibio izbegnut osećaj "egzistencijalne pra-znine", koji nastaje kao posledica jednolič-nih radnih aktivnosti ili nezaposlenosti, predevet godina pokrenut je Bolonjski procesu kojem trenutno učestvuje 46 država.

Jedan od ciljeva reformi bio je i spre-čavanje masovnog odlaska mladih i obra-zovanih Evropljna u SAD i druge zemlje(trend "odliva mozgova").

Stručnjaci Evropske komisije za obra-zovanje smatraju da će na taj način biti

izvršena modernizacija programa univer -ziteta, unapređene sposobnosti njihovogrukovodstva, osigurani različiti izvori fi-nansiranja visokoškolskih institucija, kakobi obrazovanje postalo orijentisano premapotrebama društva.

Bitan preduslov za ostvarivanje takvihciljeva jeste izmena procesa učenja kojipodrazumeva aktivnije učešće studenatana predavanjima, organizovanjem disku-sija na različite teme, te kombinovanjetehnika prenosa informacija. Bolonjski

proces, takođe, omogućava studentima daneki od semestara završe na univerzitetu uinostranstvu, bez uobičajenih birokratskihprocedura.

Budući da univerziteti ne smeju biti

"usamljena ostrva", često se ističe daekonomija država EU mora postati kon-kurentnija. U tom kontekstu, Jan Figel,zvaničnik Evropske komisije zadužen zaobrazovanje, naglašava da oni koji steknuvisoko obrazovanje ne mogu unapredi-ti svoje sposobnosti i praktično primeniti

znanja izdvojeno od ekonomske i društve-ne sredine.

Unija, takođe, pokušava da osmisli na-čin na koji bi privukla investitore da ulo-že sredstva u projekte fakulteta, imajući uvidu činjenicu da poslovni ljudi i kompa-nije nisu uvek spremni da izdvoje novacza obrazovanje. Iako je jedan od ciljevaBrisela izdvajanje tri odsto bruto nacional-nog proizvoda do 2010. godine za različitaistraživanja, umesto dosadašnjih 1,9 odsto,najveći deo javnosti smatra da je to don-

kihotovska zamisao. U najboljem slučaju,predviđaju finansijski eksperti, sredstva ćebiti povećana za 0,6 odsto.

Velika pažnja posvećuje se i podstica-nju takmičarskog duha na univerzitetima,što je omogućeno uvođenjem parametaraza utvrđivanje učinka studenata i predava-ča, te njihove sposobnosti za sprovođenjeistraživačkih projekata. Evropski univerzi-teti dobili su visoke ocene u takvim testi-ranjima, ali nisu ostvarili "izuzetan uspeh",što je podstaklo zvaničnike da razmisle

kako da poboljšaju situaciju. "To se možeuporediti sa fudbalom, ukoliko jedan kon-tinent želi da postane svetski lider, mora seotvoriti ka spoljnom svetu, pružiti podrškuobrazovanju i investirati u školstvo", izja-

vio je Figel.

Mada se nameće potreba za usa-glašavanjem programa i načinarada na različitim univerzitetima,stručnjaci ocenjuju da ne trebasprovoditi takozvanu prisilnu har -monizaciju pravila jer bi se timenarušila autonomija obrazovanihustanova. Stoga, kao spasonosnorešenje neretko se spominje uspo-stavljanje bliske saradnje između

fakulteta ili nesmetane razmenestudenata.

U tom procesu, važnu ulogumogu odigrati nacionalne vladekoje će povećati budžetska sred-sta namenjena studentskim fondo-

vima, kao i omogućiti stipendiranjemladih talenata koji potiču iz zemalja kojenisu članice EU. "Nesumnjivo, univerzitetimoraju ostati nezavisne institucije, ali nesmeju biti izolovani", smatra Figel.

Iako se prilagođavanje visokog obrazo-

vanja često dovodi u vezu sa prirodnim iekonomskim naukama, to ne znači da u no-vom sistemu nema mesta za zaljubljenikeu istoriju, književnost i umetnost. Napro-tiv, ugledni evropski univerziteti posve-ćuju dosta pažnje i izučavanju društvenihnauka, jer one predstavljaju važan segmentu modernizovanom sistemu obrazovanja.Naprimer, poznavanje stranih jezika jestejedan od preduslova za pronalaženje poslai napredovanje. Stoga, oni koji kroje po-litiku u oblasti obrazovanja često citirajuslavnog nemačkog književnika JohanaVolfganga Getea. On je isticao da ljudikoji nisu ovladali stranim jezikom ne zna-ju ništa ni o maternjem.Takođe, ne smemozanemariti ni značaj pravnih nauka kojeuređuju svakodnevni život Evropljana.

Imajući u vidu iskustva mladih kojiobrazovanje stiču na fakultetima u država-ma EU i reči zvaničnika iz Brisela, moždanije nerealno očekivati da će znanje prila-gođeno novom vremenu omogućiti da seizbegne sudbina likova iz filma Frica Lan-ga "Metropolis", ili već pomenutog Čapli-na koji provodi dane zureći u zupčanike izavrtnje.

Marija Stojanović

(Preneseno iz beogradskog lista Danas)



Zanimljivosti iz svijeta obrazovanja

Protesti njemačkihsrednjoškolca

Nekoliko desetina hiljada učenika nje-mačkih škola protestvovalo je nedavnodiljem Njemačke tražeći kvalitetnije obra-zovanje i reformu školskog sistema u Nje-mačkoj.

“Očajni uvjeti u njemačkom školstvunapokon ne izazivaju samo frustracijenego i otvoren otpor”, stoji na internetskojstranici Organizacijskog odbora protestanjemačkih školaraca.

Udruge učenika njemačkih srednjihškola, koje podupiru i inicijative roditeljadiljem zemlje, zahtijevaju “besplatno i be-sklasno” školovanje za sve njemačke gra-đane i ukidanje školarina na fakultetima.

“Odlučno se protivimo elitizmu i soci-

jalnoj diskriminaciji te stoga tražimo uki-danje višedijelnog sistema srednjeg škol-stva”, stoji u zahtjevima srednjoškolaca.

Oni upozoravaju na sve češće socijalnoraslojavanje, pa djeca iz bolje stojećih obi-telji pohađaju gimnazije, a djeca iz socijal-no ugroženijih slojeva bivaju usmjeravanau tzv. realne i glavne škole, nakon kojih nemogu studirati, nego samo izučiti zanima-nje.

Učenici traže i veća ulaganja u obrazo-vanje, manji broj učenika u razredu, te pri-stup nastavnom materijalu i za siromašnijeučenike.

Unatoč najavama vlade Angele Merkelpri preuzimanju vlasti 2005. da će pobolj-šanje obrazovanja biti najvažnija zadaća tevlade, analitičari procjenjuju da se stanje,posebno zbog manjka nastavnika, pogor-šalo. To je potvrdila i studija OECD-a kojaje u ispitivanju obrazovnih sistema indu-strijski razvijenih zemalja njemački sistemsvrstala među najslabije.

Sindikat nastavnika pozvao je svoje čla-nove da učenike koji su zbog sudjelovanjau protestima izostali s nastave “ne kazneprestrogo”.

Vratio knjigunakon četiri decenije

Svima koji su zaboravili vratiti knjige u

Gradsku knjižnicu u Zagrebu, zakasninakoja se po danu obračunava 50 lipa bit ćeoproštena. Po procjeni knjižničara iz višeknjižnica, čak stotinjak tisuća od 198 ti-suća članova na vrijeme ne vraća knjige iriječ je o milijunskom iznosu.

- Nije nam toliko važno da naplatimozakasninu, važnije nam je da se knjige, po-sebice one koje se više ne mogu nabaviti,

vrate - kažu u Gradskoj knjižnici. Nedavnoje jedan gospodin vratio knjigu koju je po-sudio davne 1967., dok je bio još student.Riječ je o knjizi R. Kiplinga “Svjetlost seugasila”, i nije je do kraja pročitao.

- Bili smo zapanjeni, gospodin odavnonije naš član, nemamo ga ni u kompjutoru,a i knjižnica se više ne zove Stara Treš-njevka. Jedino smo na požutjelom listićuu registru pronašli njegovo ime - kažu uKnjižnici Tina Ujevića na Trešnjevci. Naj-svježiji primjer jest jedan čitatelj koji im

duguje 7000 kuna. On će svakako danasprofitirati jer će mu sve biti oprošteno, aline i zaboravljeno.

- Svima koji vrate knjige upisat će se bi-lješka da im je oprošteno, pa ubuduće nećemoći imati beneficije - kaže ravnateljicaKGZ-a Davorka Bastić.

Riječ je pretežno o studentima i sred-njoškolcima koji najviše čitaju, ali i najče-šće kasne s povratom. Zato su umirovljeni-ci najrevnosniji. A svi oni željno iščekujunovu zgradu Gradske knjižnice koja se sad

na Starčevićevu trgu proteže na 2600 kva-drata, a potrebno bi bilo 20 tisuća!

Otkriće jednog osnovcaSpenser Hardi (Spencer Hardy), četr -

naestogodišnji učenik osnovne škole, uzpomoć oca geologa Daglasa Hardija (Do-uglas), uspio je dokazati da pingvini nisujedine ptice koje jaja polažu u područjuvječnog leda.

Spenserov otac pratio je klimatske pro-

mjene na ledenoj kapi Quelccaya u Peruu,a Spenser je na njegovim fotografijamauočio gnijezda savijena na ledu.

Potom je krenuo u istraživanje i otkrioda ih na tom području ima tridesetak i da

po obliku jaja pripadaju bjelokriloj zebi.

Otkaz učiteljicizbog Djeda Mraza

Jedna britanska učiteljica dobila je otkazzato što je učenicima od sedam i osam go-dina rekla da Djeda Mraz ne postoji.

Učiteljici je bio prvi dan na poslu, anakon što su učenici uzbuđeno započeliraspravu o Djedu Mrazu, učiteljici je izle-tjelo da božićne poklone ispod bora ostav-ljaju njihovi roditelji.

Učenici su briznuli u plač i kada su došlikućama, ispričali su roditeljima šta im jeučiteljica rekla.

“Sve im je otkrila. Moj sin je bio skrhan,on ima samo sedam godina i to je bio diomagije koju za njega ima Božić”, kazao jeotac jednog dječaka.

Anđela Makornik, direktorica ove školekoja se nalazi u Oldhamu kod Mančestera,izvinula se roditeljima i djeci zbog “neu-godnosti” koju je izazvala učiteljica.

Osmogodišnji osvetnik Jedan osmogodišnjak u njemačkom gra-

du Cvikau, bijesan što ga je učiteljica zboglošeg vladanja izbacila sa časa, ukrao jeučiteljici automobil da bi joj napakostio.

Dječak je iskoristio trenutak nepažnjeučiteljice i uzeo ključeve automobila kojisu joj stajali na stolu. Potom je sjeo za vo-lan, ubacio u prvu brzinu i udario u dru-gi automobil, parkiran dvadesetak metaradalje.

Šesnaestogodišnji tajkunGeri Kuper (Gary Cooper) je naizgled

običan šesnaestogodišnjak iz Velike Bri-tanije. Pohađa srednju školu za dječake uEseksu. Zovu ga i najmlađim tajkunom na

svijetu.Ima svoju firmu koja se zove “Gp’s

Pc’s” i u slobodno vrijeme prodaje mobite-le, kompjutere i razne uređaje na internetu.Po danu uči i polaže ispite, a u slobodno



Zanimljivosti iz svijeta obrazovanja

vrijeme zarađuje iznose kojih se ne bi po-sramili ni tajkuni.

Mjesečno proda uređaje u vrijednosti od30.000 funti. Tvrdi da je recept za uspjehpronaći pravog dobavljača i ponuditi lju-dima ono što žele, bez dodatnih komplika-cija.

Zaposlio je četvero ljudi koji mu vode

posao dok je on u školi. Kako je premladda bi po zakonu bio direktor, morao je an-gažovati nekog drugog za to radno mjesto.Čim navrši 18 godina, Geri će postati di-rektor svoje firme.

Plaća sam sebe i to s 500 funti od kojihjedan dio štedi jer želi kupiti gliser. Geri ječak potpisao ugovor s Sautend junajtedom,britanskim nogometnim klubom iz niželige. Njegovo ime krasi klupski semafor.

“Moje osoblje brine se za posao dok mene nema i potpuno im vjerujem. To mi

je super jer stignem napisati zadaću i nau-čiti gradivo. Nakon škole dolazim u firmu ivodim posao. Još od djetinjstva imam smi-sao za trgovinu”, kaže Geri.

Učitelj usmrtioučenika zbog zadaće

Haitham Nabil Abdelhamid, učitelj jed-ne osnovne škole u egipatskom lučkomgradu Aleksandriji nasmrt je pretukao 11-godišnjeg učenika zbog domaće zadaće.

Na saslušanju u policiji zločinac je kazaoda dječak Islam Amro nije dovršio domaćuzadaću te da ga je odlučio kazniti, dodajućida učenika nije namjeravao ubiti.

Učitelj je izveo dječaka iz učionice iudarao ga silovito u stomak, nakon čega jedječak pao u nesvijest, a potom i umro u

bolnici.

Zabranjeno ljubljenje

u austrijskoj školiZabrana učenicima jedne srednje škole u

Gunskirchenu, u Austriji, da se ljube u ustaizazvala je pravu buru, objavila je austrij-ska štampa.

Direktor škole Siegfried Biermair uputioje pismo roditeljima učenika u kojem ih

obavještava da je od sada poljubac zabra-njen u školi i upozorio ih na novu praksunekih djevojaka: umjesto tradicionalnogpoljupca u obraz, jedna grupa adolescen-tkinja je pokrenula modu poljupca u ustakao vrstu ritualnog pozdravljanja, “pone-kad vrlo intimnoga, u trajanju od nekolikominuta”.

“Takvo ponašanje bi moglo dovesti doneželjenih posljedica” i dječaci bi također mogli da traže takve pozdrave, dodao jeBiermair.

Mlade djevojke su se branile objašnjava-jući da slijede primjer zvijezda kao što suMadonna i Britney Spears koje su se polju-bile u usta pred TV-kamerama na dodjelimuzičkih nagrada.

Nastavničko tijelo škole i nekoliko rodi-telja glasalo je za zabranu.

U štampi je odluka nazvana “smiješ-

nom” i “pretjeranom”.Za stručnjaka Zelenih za obrazovanje

Gottfrieda Hirza “trebalo bi da smo sretništo u vrijeme slika nasilja i povećanog na-silja u školama učenici ponovo pokazujuuzajamnu ljubav”.

Pravila su pravilaSedamdesetogodišnjak Urlich Kring,

rođen u Njemačkoj, koji cijeli život živi uŠvicarskoj, mora na tečaj njemačkog jezi-ka kako bi dobio švicarsko državljanstvo,

jer pravila su pravila i iznimaka nema.Ovaj sedamdesetogodišnji Nijemac mora

se vratiti u školu i naučiti svoj vlastiti jezik unatoč tome što ga govori savršeno.

Uprava švicarskog grada Dielsdorfa na-ložila je Ulrichu Kringu, koji cijeli životživi u Švicarskoj, i tek je sada zatražio dr -žavljanstvo, da upiše tečaj njemačkog jezi-ka koji stoji 250 švicarskih franaka.

Tečaj je obavezan za sve strance kojitraže švicarski pasoš i grad za njega niježelio učiniti iznimku. Kring je uložio žalbuna odluku gradske uprave, no ona još nijeriješena.

Oko dvije trećine od 7,5 miliona Švica-raca govori njemački jezik. Brojni Nijemciteško razumiju švicarski dijalekt, premdaje službeni jezik koji se koristi u pisanju ipoučava u školama identičan onome kojise govori u Njemačkoj.

Pet hiljada jezika u svijetuNije poznato kada su ljudi prvi put poče-

li koristiti govor.Jezici su se neprestano mijenjali tokomvremena; mnogi su se pronosili svijetompreko trgovine i osvajanja, a danas se širesredstvima javnog priopćavanja, npr. tele-

Jednačina onastanku ledenih bregova

Nova matematička formula američkihnaučnika olakšat će predviđanje mjestai vremena pucanja ledenih blokova uarktičkom i antarktičkom okeanu i na-stanku ledenih bregova. Otkriće bi ustomoglo pomoći stručnjacima da usavršepostojeće klimatske modele, kažu istra-živači sa Univerziteta u Pennsylvaniji,čiju je studiju nedavno objavio časopisScience.

- Da bismo predvidjeli prošli i budućirazvoj ledenih bregova moramo izradi-

ti računalne modele - rekao je RichardAlley, profesor geologije na Univerzi-tetu u Pennsylnaviji i jedan od glavnihautora istraživanja.

Roosov ledeni šelf, najveći na Antar -ktici, prostire se iznad okeana na 800kilometara prije nego što se njegovi ru-bovi ne počnu lomiti i stvarati ledenebregove, ističu autori ovog istraživanja.Drugi šelfovi pružaju se samo između1,5 i 3 kilometra. Najvažnija varijablau mehanizmu pucanja ledenih bregova

jeste stopa širine sante, zaključili suglaciolozi. Kada se ledeni šelfovi šire,pucaju zbog napetosti koju to širenjeuzrokuje.

vizijom. Jezik se također prilagođava kakobi odrazio sve mijene ljudskog identiteta idruštva. Danas se u svijetu govori najmanje5000 jezika. Nekima, naprimjer mandarin-skim kineskim, engleskim te španjolskimgovore milijarde ljudi; međutim, postojejezici koji su na rubu izumiranja.

Najraniji dokazi o jeziku dolaze iz drev-

nih rukopisa i natpisa. Ta svjedočanstvapočinju s kulturama koje su se prve kori-stile pismom, prije više od 5000 godina – Sumeranima i Egipćanima.

Od svih naroda koji su u Evropu došlitokom velikih migracija iz istočnih stepa,najutjecajniji su bili Indoevropljani. Oni suse podijelili na Kelte, Grke, italske i ger -manske narode, te Slavene. Kelti su kon-tinent preplavili od Britanskog otočja dosjeverne Italije, Španjolske i Austrije. Po-stupan raspad Keltskog carstva omogućioje da germanski narodi sa sjevera Evropeutemelje kraljevstva od Španjolske, prekoFrancuske, sve do Italije. Tokom srednjegvijeka, zemlja i njezina bogatstva mamilasu Vikinge i Normane sve do Sicilije, dok su Slaveni utemeljili moćna kraljevstva naistoku.



Obrazovanje u svijetu

Austrijski školski sistem

Obavezno devetogodišnje školovanjeNakon četverogodišnje osnovne škole dijete pohađa ili četiri viša razreda osnovne škole ili

četiri razreda tzv. niže srednje škole, dok u devetoj godini školovanja može upisatijednogodišnju politehničku školu, prvi razred srednje stručne škole ili viši stupanj gimnazije

UAustriji je školska obaveza da svadjeca (domicilna ili djeca migra-nata) mogu i moraju ići devet go-

dina u školu. Školska obaveza počinje onegodine u kojoj do 1. septembra dijete na-puni 6 godina života. Prijem u prvi razredosnovne škole vrši se upisivanjem djetetau školu. Roditelji, čija su djeca obaveznapoći u školu, dobijaju poziv Gradskogškolskog savjeta (Stadtschulrat für Wien)

da dijete prijave u školu. Ukoliko je dijeteu Austriju došlo tokom školske godine ajoš uvijek je obavezno ići u školu (u Au-striji školska obaveza traje do 15. godine),roditelji se trebaju obratiti školskom in-spektoru u kotaru/opštini u kojem stanuju(Bezirksschulinspektor) kako bi dijete do-bilo mjesto u školi.

Ako dijete još ne podliježe školskoj oba-vezi, ono u svakom slučaju dobija mjesto uškoli. Ako više ne podliježe školskoj oba-vezi, a želi se dalje školovati, pomoć mogu

pružiti dva školska savjetovališta za mi-grante. Pored javnih škola, na raspolaganjusu i privatne, kao i nekoliko bilingvalnih(dvojezičnih) škola.

Sva djeca - dakle kako djeca doseljenikatako i austrijska - po pravilu pohađaju istirazred. Postoje tečajevi za učenje i usavr -šavanje njemačkog jezika, koje realizirajupomoćni učitelji i učiteljice (Begleitlehre-rinnen) i učitelji koji govore maternji jezik djece. Dobro školsko obrazovanje jednakoje važno i za djevojčice i za dječake.

Stupnjevi školovanjaSvako dijete prvo pohađa četverogodiš-

nju osnovnu školu (Volksschule, Grun-dschule). Radi se o prva četiri razredaosnovne škole (1. do 4. stupanj/stepen).Od 5. do 8. godine školovanja (5. do 8.stupanj) dijete dalje pohađa ili četiri višarazreda osnovne škole (Hauptschule) iličetiri razreda takozvane niže srednje škole(Mittelschule) ili niži stupanj takozvaneopšteobrazovne više škole (gimnazije – Allgemeinbildende höhere Schule/AHS).

Nakon završenog osmog stupnja/stepenaškolovanja u jednoj od navedenih škola,postoje različite mogućnosti u sklopu 9.stupnja školovanja. To su: jednogodišnja,

takozvana politehnička škola (Polytechnis-che Schule) ili srednja stručna škola (Fa-chmittelschule) i u nastavku zanat (Lehre):učenje zanata u nekoj firmi uz istovremenoposjećivanje zanatske škole (“dualni sistemškolovanja”) ili upis u neku od takozvanihškola za dalje obrazovanje. Ovdje postojipaleta raznih mogućnosti, koje se kreću odpretežno opšteobrazovnih škola/gimnazija(AHS) do škola koje spremaju za konkret-

na zanimanja (BMS ili BHS).Od 10. do 12/13. stupnja školovanjaučenici imaju mogućnost upisati: zanat isrednju stručnu školu; gimnaziju (AHS);višu realnu gimnaziju (Oberstufenreal-gymnasium); srednju školu usmjerenog

obrazovanja (Berufsbildende mittlereSchule - BMS) ili višu školu usmjerenogobrazovanja (Berufsbildende höhere Schu-le- BHS).

Za studiranje na univerzitetu/visokimškolama, po pravilu, potreban je takozvaniispit zrelosti (Reifeprüfung), dakle matu-ra.

Treba reći i to da je u Austriji vjeronauka

obavezan školski predmet, a nastavu vršeodgovarajuće vjerske zajednice. Učenicise od nastave vjeronauke mogu odjaviti napočetku školske godine.

Također, pored uobičajene nastave, mno-ge škole u Austriji nude i veliki broj drugihaktivnosti: tečajeve/kurseve skijanja, re-kreativne višednevne boravke u seoskimdomaćinstvima ili domovima, tečajeve/kurseve plivanja i sl. Ove aktivnosti su nesamo zabavne, nego su i važne za uspješnuintegraciju. Roditeljima sa niskim prima-njima nude se finansijske potpore.

Obrazovanje i radno tržišteU Austriji je dobro obrazovanje vrlo

važno radi boljih mogućnosti zapošlja-vanja kao i u kasnijem zanimanju. Mladikoji su završili samo obavezno školova-nje sa jednim razredom politehničke ško-le i nemaju dodatnu školu (zanat, srednjuškolu), imaju mnogo lošije mogućnosti upogledu zarade, ali i u pogledu nalaženjaradnog mjesta. Naprimjer, grad Beč radopruža podršku roditeljima kako bi, zajedno

s djetetom, odabrali najbolji mogući putškolovanja.

Ukoliko učenik poslije obaveznog ško-lovanja želi izučiti neki zanat, mora se navrijeme potruditi da pronađe šegrtsko mje-sto (Lehrstelle).

Kad su u pitanju odrasle osobe trebaistaći da mnoge ustanove, konkretno uBeču, odraslima nude mogućnosti daljnjegškolovanja i obrazovanja. Stalno daljnjeprofesionalno usavršavanje je danas odvelikog značaja za zaposlene, kako bi mo-

gli ostati uspješni u svom pozivu, odnosnokako ne bi izgubli radno mjesto. U Bečupostoje brojne povoljne ili besplatne ponu-de za daljnje obrazovanje, posebno za oso-be čiji maternji jezik nije njemački.



Obrazovanje u svijetu

Australijski visokoškolski sistem

Izvještaj Ujedinjenih nacija

Studiranje i preko interneta

Bez osnovnog obrazovanja75 miliona djece

Nakon završene srednje škole studenti mogu da upišu višu

školu, tzv. TAFE College ili neki od univerzitetskih studija Opisne ocjene, poeni za svaki položeni ispit

Nejednakosti u obrazovanju duboko ukorijenjene u svijetuu kojem 75 miliona djece nije obuhvaćeno osnovnoškolskim

obrazovanjem, od čega su 55 posto djevojčice

Na TAFE College-u (Technical and Fur -ther Education) studenti imaju moguć-nost odabiranja učenja i usavršavanja

određenog zanatskog odsjeka, stranih jezika ilipak pohađanja dvogodišnjih viših škola. Kurse-vi na TAFE College-u traju od šest mjeseci dodvije godine. Nakon završetka studija na TAFECollege-u dobije se kvalifikacija Certificate,Advanced Certificate ili diploma.

Na univerzitetu studiji traju najduže pet go-dina. Diplome koje se dobiju nakon završetkauniverzitetskog studija su tzv. Bachelors De-gree ili Double Degree.

Nakon završenog univerzitetskog studija po-stoje četiri stepena postdiplomskih studija. Prvije Graduate Certificate a drugi Graduate Di-ploma. Oba stepena služe kao dodatna stručnaspecijalizacija. Treći je Masters Degree studijkoji je na nivou našeg magistarskog rada, dok je četvrti Ph.D. studij koji je na nivou našegdoktorata. Da bi se upisao postdiplomski stu-dij potrebno je da kandidat posjeduje priznatu

fakultetsku diplomu ili u posebnim slučajevimada ima dugogodišnje radno iskustvo u oblastikoju želi studirati, te da ima preporuke iz jednefirme.

Za priznavanje kvalifikacija potrebno jeobratiti se posebnoj vladinoj službi, tzv. Over -seas Qualification Unit čiji se uredi mogu naćiu svim većim gradovima u Australiji.

Upis na fakultete je prilično jednostavan i

studenti kojima maternji jezik nije engleskiimaju i posebne olakšice, ali na mnogim stu-dijima se zahtijeva zvanična potvrda o dobromvladanju engleskim jezikom. Svaki studij imai odgovarajući broj poena koje studenti mora-ju da zarade, a oni ujedno označavaju i težinustudija. Za svaki položeni ispit studenti dobijupoene. Ocjene su opisnog karaktera i označava-ju se na sljedeći način: F (failed), P (passed), C(credit), D (distinction) i HD (high distinction).Neki ispiti se i ne polažu nego se u toku seme-stra rade zadaci i projekti iz te oblasti. Usmeni

Brojke, temeljene na statistikama za 2006.godinu, pokazuju da do 2015. godine neće bitimoguće ostvariti cilj osnovnoškolskog obrazo-vanja za sve, a što je jedan od Milenijskih cilje-va razvoja koje su zacrtali Ujedinjeni narodi.

Od 75 miliona djece u svijetu koja nemajupristup osnovnoškolskom obrazovanju, njih 55posto su djevojčice, stoji u izvještaju koje je ne-davno u Ženevi predstavila UN-ova agencija zaobrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO).

Prema sadašnjim prognozama za 2015. godi-nu u siromašnijim zemljama najmanje 29 mili-ona djece, a vjerovatno i mnogo više, neće ićiu školu.

U subsaharskoj Africi, unatoč ostvarenom

ispiti su rijetki. Pitanja sa prethodnih ispita sujavno dostupna u biblioteci ili na internetu.

Studiranje preko interneta je još jedan od na-čina obrazovanja u Australiji. Ovo je izuzetnodobro za studente koji ne mogu redovno da pra-te nastavu. Oni koji su zainteresirani za postdi-plomski studij na internetu (u oblasti računara),mahom se preporučuje Monash Univerzitet uMelburnu.

Kad su u pitanju doseljenici koji žele studira-ti treba istaći da Australija izdaje posebne stu-dentske vize koje se dobiju neuporedivo lakšenego izbjegličke vize, s tim što studentske vizedaju status stranog studenta u Australiji sa ma-njim beneficijama koje imaju osobe primljeneu Australiju kao izbjeglice. Studiranje za stranestudente je puno skuplje nego za studente kojiimaju stalni boravak ili koji su “Permanent Re-sidents”, kao i za državljane Australije. Studentikoji spadaju u ovu drugu kategoriju (PermanentResidents ili državljani) mogu dobiti i poseb-nu vrstu primanja od socijalnog koji se zove

AUSTUDY. Takoder, postoji i posebna vrstakreditiranja studenata, tzv. HECS (Higher En-try Contribution Scheme) gdje student ne plaćatroškove studija sve dok se ne zaposli, a tadamu se kroz poreski sistem oduzima zaduženiiznos. Studenti koji u isto vrijeme rade i studi-raju, troškove školarine (u slučaju da su škola-rinu platili sami) dobiju nazad na kraju poreskegodine. U povrat poreza mogu se uključiti sveknjige, osobni računar, dodatna oprema na ra-čunaru itd. U slučaju kada student posudi novacod banke za studij, ima pravo da dobije napla-ćenu kamatu na kraju poreske godine.

napretku u nekim zemljama, trećina djece nepohađa školu, a stanje će biti posebno teško uafričkim zemljama poput Nigerije, te u Pakista-nu na azijskom kontinentu.

UNESCO, UN-ova agencija sa sjedištem uParizu, optužuje političku ravnodušnost i loševođenu politiku vlada država s juga, ali također i bogate zemlje jer ne ispunjavaju svoja obeća-nja o pomoći.

Zbog aktuelne finansijske i privredne krize,

pomoć za obrazovanje bit će još više upitna,drži UNESCO.

Brojke iz izvještaja ukazuju na golem jaz uobrazovnim mogućnostima ne samo između ra-zvijenih zemalja u odnosu na nerazvijene, već

je i unutar samih siromašnijih zemalja velik jazizmeđu bogatih slojeva društva i siromašnih.

“Nejednake mogućnosti za obrazovanje izvor su siromaštva, gladi i smrtnosti djece te smanju-ju izglede za privredni rast. Upravo zbog togavlade moraju hitno djelovati”, rekao je general-ni direktor UNESCO-a Koichiro Matsuura.

Čak i kada je velik postotak djece obu-hvaćen osnovnoškolskim obrazovanjem, ve-

lik postotak djevojčica ostaje izvan škola uarapskim zemljama, navodi se u izvještaju.U Egiptu djevojčice čine više od 95 posto dje-ce koja ne pohađaju školu. U južnoj i zapadnojAziji, od Irana do Bangladeša, 18 miliona djeceje izvan obrazovnog sistema, uglavnom su todjevojčice.

Slika je bolja u Latinskoj Americi i Karibimagdje je 94 posto djece uključeno u obrazovnisistem.

U istočnoj Aziji i na Pacifiku, 93 posto djecebilo je obuhvaćeno obrazovanjem u 2006., noto je ipak pad u odnosu na 1999. kada je uklju-

čenost djece u škole iznosila 96 posto.U godišnjim izvještajima, koji se objavljuju

od 2002. godine, ocjenjuje se napredak premacilju da do 2015. godine obrazovanje bude dos-tupno svima.





nisam osjećao naročit razlog za slična osjećanja. Uostalom, čovjek i nemože sasvim sam da odlučuje o toj nekoj razlici, najzad upravo tomesluži žuta zvijezda, koliko mi je poznato. To sam joj i pomenuo, ali onaosta uporna: razliku nosimo „sami u sebi“. Prema mom mišljenju bitnijeje ono što nosimo spolja. Dugo smo se oko toga sporili, ne znam zašto,jer, da priznam istinu, pitanje mi se nije činilo važnim. Ali je u kretanjunjene misli bilo nečeg što me je ljutilo. Prema mom mišljenju sve je bilomnogo jednostavnije. Osim toga sam želio da pobijedim u raspravi, razu-mljivo. I Anamarija kao da se, ponekad, željela umiješati u razgovor, ali

joj se nijednom nije pružila prilika, pošto nas dvoje nismo na nju obraćalipažnju.

Najzad sam joj iznio primjer. Nekada, iz proste dosade, već sam biopromislio cijelu stvar, pa mi je sad pala na pamet. A nedavno sam proči-tao i knjigu, nekakav roman o prosjaku i kraljeviću koji su, osim razlikeu položaju, po licu i obličju na upadljiv način bili do neprepoznatljivostislični, pa su iz čiste radoznalosti razmijenili svoje sudbine, dok na kra-ju prosjak nije postao pravi kraljević, a kraljević pravi prosjak. Rekaosam djevojci da pokuša sebe zamisliti u tom položaju. Naravno, on nijemnogo vjerovatan, ali, na kraju krajeva, toliko toga je moguće. Recimoda joj se to desilo u sasvim ranom djetinjstvu, kad čovjek još ne umijeda govori, niti može da se sjeća i, svejedno kako, tek pretpostavimo daje bila na neki način zamijenjena sa djetetom iz porodice čiji su papiri,s rasnog stanovišta, potpuno uredu. U tom zamišljenom slučaju bi onadruga djevojka sada osjećala one razlike i, razumije se, nosila žutu zvi-jezdu, dok bi ona sama, na osnovu podataka koje o sebi ima, vidjela sebetačno onakvom – a i drugi bi je, razumije se, vidjeli takvom – kakvi suostali ljudi, niti bi ikada pomislila i ništa ne bi znala ni o kakvoj razlici.Izgledalo je da je se stvar prilično kosnula. Prvo je jednostavno zašutjela,pa su joj se lagano (ali s tolikom mehkotom da sam to gotovo kožomosjetio) razdvojile usne, kao da je željela nešto reći. Desilo se nešto čud-nije: briznula je u plač. Zarila je glavu u unutrašnji pregib lakta, koji jojležaše na stolu, a ramena su joj zatreperila upornim laganim trzajima.Pokušah da se nagnem nad nju i da je zamolim, dodirujući joj kosu, da neplače. Ona mi je ogorčeno i napuklim glasom doviknula: ako naše rođeneosobine nemaju nikakvog udjela, onda je sve ovo samo slučajnost i onda„cijela stvar nema smisla“, a to je, po njenom sudu, misao koju čovjek ne

može podnijeti. Bijah zbunjen, pošto sam snosio krivicu. Već mi je stajalona vrh jezika da joj kažem: neka se ne sekira, to u mojim očima nemaznačaja, jer je ne prezirem zbog njenog soja, ali sam odmah osjetio da bibilo smiješno da joj to kažem. Zato joj i nisam to kazao, što me pomalo imučilo jer sam u tom trenutku to zaista osjećao, mada je mogućno da bi unekoj drugoj prilici i moje mišljenje bilo drukčije. I ne znam tačno iz kograzloga ali mi se sad, prvi put, desilo da sam osjetio nešto što je, mislim,zaista ličilo pomalo na stid. Tek sam na stepeništu saznao da sam ovimsvojim osjećanjem opet povrijedio Anamariju. Bar je tako izgledalo, ne-kako se čudno ponašala. Oslovih je, nije se ni osvrnula. Pokušah da jeuhvatim za ruku, ali se otrgla iz iz stiska moje ruke i ostavila me samog nastepeništu. I sutradan popodne čekao sam uzalud da mi se javi. Sad samsve više uviđao smisao onog što je djevojka rekla u nedjelju. Uvečer seveć pojavila kod Flajšmanovih, ali se sa mnom upustila u raspravu krajnjeodmjereno, a lice joj je postalo blaže tek kada sam, na njenu primjedbuda sam kod sestara proveo lijepo popodne, odgovorio da i nisam bio kodnjih. Odgovor joj se, očigledno, svidio, jer je nakon nekog vremena poka-zala spremnost da zajedno pogledamo ribice, da bismo se iz sobe vratilipotpuno izmireni. Kasnije, tokom večeri, djevojka je stavila još samo jed-nu primjedbu o događaju. „Ovo je bila naša prva svađa“, rekla je.

čuli kako pada bomba, ona poče da se trese cijelim tijelom. Dobro samto osjetio, jer se u tom užasu bila uhvatila za mene: ruka joj se savila okomoga vrata, lice je zarila u moje rame. Jedino sam znao da svojim usnamatragam za njenim. Osjetih mlak, vlažan, ljepljiv dodir, a onda i neko vedročuđenje, jer je ipak ovo bilo moje prvo ljubljenje s djevojkom, na koje baštada nisam računao.

Jučer, u stepeništu, ispostavilo se da je i nju sve ovo veoma iznenadilo.„Za sve je bila kriva ona bomba“, glasilo je njeno mišljenje. U suštini jebila u pravu. Zatim smo se još jednom poljubili, pri čemu sam od nje na-

učio kako se doživljaj može učiniti trajnijim u sjećanju, tako što i jezikupovjerimo neku ulogu.

I uvečer sam bio s njom u susjednoj sobi da pogledamo ukrasne ribeFlajšmanovih, uostalom i ranije smo često išli da ih posmatramo. Sad,razumije se, nismo išli samo radi njih. I jezikom smo se poslužili. Ali smose brzo vratili, jer se Anamarija plašila da bi čike i njihove žene moglinešto da naslute. Kasnije, kada smo se upustili u raspravu, saznao samštošta zanimljivog iz njenog razmišljanja o meni: rekla mi je kako nijevjerovala kako bih joj ikad „mogao značiti bilo šta drugo“ osim „dobrogdruga“. Kada me je upoznala vidjela je u meni samo nedoraslog dječaka.Kasnije, priznala je, malo me je bolje uzela na oko, a probudilo se u njoji izvjesno razumijevanje za mene, možda zato što smo – smatrala je – do-živjeli istu sudbinu kao djeca svojih roditelja, a iz nekih mojih primjedaba

došla je do zaključka da o nekim stvarima mislimo na isti način, ali ništaviše od toga tada još nije slutila. Malo se zamislila o tome koliko je sveovo čudno pa je rekla: „Izgleda da je moralo ovako da bude!“ Lice joj jepoprimilo čudan, gotovo strog izraz, pa se nisam suprostavljao njenommišljenju, mada sam se potpunije slagao sa onim što je rekla jučer: da jeza sve bila kriva bomba. Ali, naravno, ne mogu znati ništa pouzdano, anjoj se, koliko sam mogao vidjeti, ovo više dopadalo. Zatim smo se brzopozdravili, pošto je ujutro trebalo da idem na posao, i kako sam se s njomrukovao, noktom mi je izazvala malu bol na dlanu. Shvatio sam da ciljana našu tajnu, a lice kao a joj je pri tom govorilo – sve je uredu.

Ali sutradan se ponijela prilično čudno. Popodne, kada sam stigao saposla, pa se najprije umio, promijenio košulju i cipele i vlažnim češljemsredio kosu, pođosmo do dviju sestara, jer Anamarija je u međuvremenubila obavila kod njih posao moga predstavljanja, prema ranijem planu.I njihova mama me je lijepo primila. (Tata im je na prinudnom radu.)Stan im odaje utisak važnosti, s balkonom, tepisima, s nekoliko većihsoba i jednom manjom koju koriste dvije djevojke. Tu je i klavir, zatimmnoge lutke i slične stvari po ukusu djevojaka. Najčešće se kartamo, alistarija sestra, ovaj put, nije imala karte za igru, nego je željela da s namaraspravi jednu brigu, jedno pitanje koje je u posljednje vrijeme snažnozaokuplja. a to je žuta zvijezda koja u njoj izaziva neke nedoumice. Za -pravo je postala svjesna promjene zbog „pogleda ljudi“, jer joj se čini dasu se ljudi promijenili prema njoj, da je „mrze“. Primijetila je to i danasprije podne, kada je, po maminom nalogu, pošla u kupovinu. Meni se,međutim. čini da je pretjerala u svom utisku. Moje iskustvo, u svakomslučaju, nije sasvim isto. Tako, naprimjer, i među zidarima ima onih zakoje svi znaju da ne podnose Jevreje, a ipak su se s nama, dječacima, li -

jepo sprijateljili. Pri tom, to, naravno, ništa ne mijenja njihovo mišljenje.Zatim mi je pao na pamet i pekarev primjer, pa sam pokušao da objasnimdjevojci kako, ustvari, ne mrze nju, to jest ne nju lično – ta i ne poznajuje čestito – nego više ideju da je ona „Jevrejka“. Na to je ona rekla da je isama maločas imala sličnu misao, jer, zapravo, i ne zna šta je to. Anama-rija joj, doduše, reče da to, naprotiv, svako zna: jedna religija. Ali nju nijezanimalo to, nego smisao. „Konačno, čovjek mora znati zašto ga mrze“,smatrala je. Priznade da u početku ništa nije shvatala i da je veoma bolišto je preziru „samo zato što je Jevrejka“. Tada je prvio put osjetila daje – kako se izrazila – nešto dijeli od ljudi i da pripada negdje drugdjea ne gdje i oni. Na to je počela razmišljati, pokušala je i u knjigama i urazgovorima da istraži stvar i tako shvatila da je baš zato mrze. Došla je,naime, do uvjerenja da smo „mi Jevreji drukčiji od ostalih, da je ta razlikasuštinska i da baš zbog nje ljudi mrze Jevreje“. Pomenula je i to kolikoživjeti „sa sviješću o tim razlikama“ predstavlja čudno iskustvo i da zbognjega čas osjeća izvjestan ponos, čas nešto slično stidu. Pa je zaželjela dasazna to kako mi stojimo sa sopstvenom različitošću i upitala je jesmo lina nju ponosni ili nas je, više od toga, zbog nje stid. Njena mlađa sestrai Anamarija nisu bile sasvim načisto kako se osjećaju. Ni sam, također,

*) Imre Kertes (Kertész Imre) je rođenu Budimpešti, 1929. godine. Kao petnae-stogodišnjak, Jevrejin, poslan je u Aušvic,a odatle u Buhenvald, gdje dočekao padNjemačke. O tome je napisao svoju prvu

knjigu „Besudbinstvo“, odakle vam preno-simo ovaj odlomak. Poznate su mu i knjige:„Tražilac tragova“, „Poraz“, „Kadiš za ne-rođeno dijete“, „Engleski steg“, „Dnevnik sa galije“, „Tišina u trajanju trenutka“...Nobelovu nagradu za književnost dobio je 2002. godine.



Iz historije bosanskohercegovačkog školstva

Kako voditi školske ljetopise?Pošto se u ljetopis unose podaci o važnijim događajima iz života i rada škole,

počev od njenog osnivanja pa sve do prestanka rada, može se reći da školski ljetopispredstavlja životopis određene škole

Obavezno vođenje školskih ljetopi-sa u osnovnim i srednjim školama isrednjoškolskim centrima SR Bosne i

Hercegovine proističe iz odredbe člana 9. Pra-vilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencijei dokumentacije u školama za osnovno obra-zovanje (“Službeni list SR BiH”, broj 10/72) ičlana 5. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenjadokumentacije i evidencije o vaspitno-obrazov-nim djelatnostima vaspitno-obrazovnih ustano-va (“Službeni list SR BiH”, broj 11/72).

Citiranim odredbama propisano je da se uškolski ljetopis unose podaci o važnijim doga-đajima iz života i rada škole i da se ljetopis vodiu tvrdo ukoričenoj knjizi (svesci).

Vođenje školskog ljetopisa nije sasvim novaobaveza, jer su ga i do sada vodili direktorimnogih škola. Sada je to, međutim, obavezasvake vaspitno-obrazovne ustanove za osnovnoi srednje obrazovanje.

Pošto se u ljetopis unose podaci o važnijimdogađajima iz života i rada škole, počev od nje-nog osnivanja pa sve do prestanka rada, možese reći da školski ljetopis predstavlja životopisodređene škole.

Na osnovu podataka u školskom ljetopisumože se sagledati, pored ostalog, koliko je slo-žen i dinamičan život i rad u školi, aktivnoststručnih organa i organa samoupravljanja, odje-ljenskih i školskih zajednica učenika, pionir -skih i omladinskih organizacija, kao i organi-zacija SK u radu na realizaciji nastavnog planai programa i godišnjeg programa rada škole,bogatstvo vannastavnih aktivnosti učenika,saradnja sa roditeljima i starateljima, radnim,društveno-političkim i drugim organizacijama i

društvima, učešće škole u javnom i kulturnomživotu sredine, doprinos škole u osnovnom iopštem obrazovanju, odnosno osposobljavanjustručnih kadrova za potrebe privrede i drugihdruštvenih djelatnosti, kao i kadrova za nasta-vak školovanja na visokoškolskim ustanovama.Prema tome, savjesno vođenje školskog ljetopi-sa u svim školama pruža mogućnost za praće-nje i proučavanje razvoja osnovnog i srednjegobrazovanja na području opštine i Republike.

Budući da neki direktori osnovnih i srednjihškola i srednjoškolskih centara nemaju iskustva

u vođenju školskih ljetopisa pa za to traže po-moć, to će im napomene o vođenju školskogljetopisa moći poslužiti kao orijentacija za vo-đenje ovog školskog dokumenta.

Šta sadrži ljetopis školePrije svega, podaci o važnijim događajima iz

života i rada škole unose se hronološkim redomkako su se odvijali. Najbolje je da se ti podaciunose za svaku školsku godinu (od 1. septem-bra do 31. avgusta) posebno, i to po mjesecima.Uz sažeto iskazane podatke o važnim događa-jima i promjenama stavlja se datum. Odvajanjejedne školske godine u ljetopisu od prethodnevrši se na taj način što se na cijelom listu ista -kne ŠKOLSKA……../…….. GODINA.

Preovladava mišljenje da podatke u školskiljetopis treba da unosi direktor škole ili njegovpomoćnik (zamjenik), jer je ljetopis dokumenttrajne vrijednosti.

Uvodni dio školskog ljetopisa trebao bi dasadrži: podatke o osnivanju škole (osnivač, broji datum akta o osnivanju, prva školska godinapočetka rada škole); podatke o izgradnji i foto-grafiju školskog objekta; podatke o svečanomotvaranju škole sa datumom i fotografijom;zatim podatke o školskom području (za sveosnovne škole), o broju prvih učenika i odje-ljenja sa fotografijama, o prvom nastavničkomvijeću, savjetu (školskom odboru) i direktoruškole; najistaknutijim ljudima – bivšim učeni-cima i nastavnicima škole (narodni heroji i dru-gi, istaknuti prvoborci u NOB-i, javni radnici) idruge podatke značajne za osnivanje i početak rada škole.

Podaci iz života i rada školeGlavni sadržaj školskog ljetopisa čine poda-

ci o važnijim događajima iz života i rada školeu toku školske godine, kao što su: dani upisaučenika u školu sa podacima o broju upisanih

u pojedine razrede, održavanje prve sjednicenastavničkog vijeća radi organizacije odjelje-nja i podjele predmeta na nastavnike i zadu-ženja razrednim starješinstvima, planiranja iprogramiranja vaspitno-obrazovnog rada; danpočetka redovne nastave u školi, dani prekidanastave zbog elementarnih nepogoda, epide-mija i drugih opravdanih razloga; promjeneu rukovodećem kadru škole; dani stupanja naposao novoprimljenih nastavnika i razrješe-nja dužnosti nastavnika koji napuštaju školu;dani održavanja sastanaka stručnih aktiva sanaznakom pitanja koja su razmatrana; podacio dopunskoj i dodatnoj nastavi; organizacija isadržaj rada vannastavnih aktivnosti učenika;održavanje svečanih akademija (predavanja)povodom proslave narodnih praznika; susreti

mladih matematičara, fizičara, hemičara i dru-gih; održavanje sportskih takmičenja i kultur -no-umjetničkih priredbi; takmičenja u pozna-vanju saobraćajnih propisa i pravila iz oblaatisaobraćajnog obrazovanja i vaspitanja; podacio izboru i aktivnostima organa samoupravlja-nja; sjednice razrednih vijeća i nastavničkogvijeća radi utvrđivanja i analize uspjeha i vla-danja učenika na kraju klasifikacionih perioda;održavanje sastanaka odjeljenskih i školskezajednice učenika radi razmatranja rezultata uučenju i vladanju u toku pojedinih klasifikaci-

onih perioda i radi preuzimanja mjera za po-boljšanje uspjeha; podatke o rješavanju raznihproblema vaspitne prirode; dani održavanja ro-diteljskih sastanaka sa naznakom dnevnog redai zaključcima; dani izleta, posjeta i ekskurzijasa naznakom ciljeva primjene tih oblika rada;podaci o zimovanju, logorovanju i ljetovanjuučenika; podaci o radu školske kuhinje; orga-nizacija produženog boravka učenika; kolek -tivne bioskopske predstave, posjete muzejima,pozorišnim predstavama, operama i izložbama;dan i program proslave dana škole; dan održa-vanja zajedničke sjednice nastavničkog vijeća,savjeta škole i rukovodstva, školske zajedniceučenika radi razmatranja izvještaja o realizacijinastavnog plana i programa i godišnjeg progra-ma rada škole; dan završetka redovne nastave;dan završne svečanosti radi podjele svjedočan-stava; pohvala i nagrada, uz unošenje podatakao uspjehu učenika po razredima na završnomispitu; podaci o organizaciji instruktivne po-moći škole učenicima u pripremanju polaganjapopravnih ispita; dani održavanja popravnih is-pita, dopunskih, razrednih i završnih ispita sastatističkim podacima o rezultatima tih ispita.

Očigledno je da ovim napomenama nisu obu-hvaćeni svi vidovi vaspitno-obrazovne djelat-nosti i događaji iz života i rada škole koje trebaunositi u školski ljetopis. Naznačeni sadržajidati su samo kao orijentacija, a redoslijed nji-hovog unošenja zavisi od konkretnog života irada svake škole.

Preporučljivo je da se najvažniji događaji izživota i rada škola dokumentuju i fotografijamau ljetopisu.

Na kraju napominjem da je Zavod za izda-vanje udžbenika u Sarajevu štampao dovoljnu

količinu knjige Školski ljetopis, u veoma lije-pom povezu s napomenama o vođenju školskogljetopisa.

Mustafa Kadrić

(“Prosvjetni list”, 1. IV 1973.)




Akcioni program opismenjavanja i osnovnogobrazovanja radno-aktivnog stanovništva u SR BiH

Škola – žarište opismenjavanja

Nacrt akcionog programa opi-smenjavanja i osnovnog obra-zovanja radno-aktivnog stanov-

ništva u našoj republici, koji je upućensvim republičkim i društveno-političkimorganizacijama, i kao poseban prilogobjavljen u “Prosvjetnom listu”, izazivaveliko interesovanje. Može se s pravomreći da se radi o jednoj izuzetno važnojmateriji za naše društvo.

Pomenuti akcioni program dolazi uvrijeme kada se više ne može tolerisatineposredni proizvođač i samoupravljač.Tehnološki procesi u najvećem bro-

ju kolektiva traže stručnog radnika zastrojem. Već odavno se u jednom brojupreduzeća ne primaju lica bez osmogo-dišnje škole. A ta lica se opet ne moguškolovati jer im društvo do sada nijeobezbijedilo uslove za to. Znači, jedandio radno-aktivnog stanovništva većunaprijed je osuđen da “kaska” za pi-smenošću i osnovnim obrazovanjem.

Brojke koje opominjuPodaci o broju nepismenih u našoj re-

publici ozbiljno upozoravaju na društvenuakciju. Došli smo u jednu, pomalo para-doksalnu situaciju, da imamo više škola inastavnika nego u prvim poratnim godi-nama, a broj nepismenih se ne smanjujeu toj srazmjeri. Naprotiv, zvanični podacigovore da je svaki četvrti stanovnik nepi-smen – preko 670 hiljada nepismenih, ili23,2 odsto. Odmah poslije rata smo orga-nizovali analfabetske tečajeve, razvili sna-žan društveni zamah na opismenjavanju, aonda smo stali.

Mi smo, naprimjer, zapustili obuhvatanježenske djece obaveznim osmogodišnjimškolovanjem (od ukupnog broja nepisme-nog stanovništva na žene otpada oko 78,1odsto). Kad smo već kod brojki, da ista-knemo i odavno prisutan problem osipanjaučenika. Godišnje se “izgubi” u starijimrazredima oko 50.000 učenika. Tek oko 40odsto upisanih učenika u prvi razred uspi-jeva da završi osmogodišnju školu.

Dakako, to su drastični podaci koji pozi-vaju na posebnu društvenu akciju.

Što konkretnija akcijaGdje je izlaz iz tako nepovoljne situa-cije? U nacrtu je dato nekoliko vrlo inte-resantnih i korisnih rješenja. Angažuju se

sve društvene i prosvjetne institucije. Me-đutim, mora se biti još konkretniji. Tačno

se mora apostrofirati da je osnovna školaosnovni nosilac ove aktivnosti. Ako budebilo previše “zaduženja” na ovom planu,onda se lako može dogoditi da će izostatitoliko potrebna društvena odgovornost.

U tom pravcu potrebno je povratiti odu-zetu “vlast” osmogodišnjim školama izvanopštinskih centara, da same mogu pripre-mati i ispitivati kandidate. Zato je potrebnomijenjati i izvjesne zakonske propise.

Pojedine škole na terenu su se profanisa-le u olakom ispitivanju i davanju diploma.

Zakonodavac je našao rješenje – na po-dručju jedne opštine može biti samo jednaškola (obično ona u sjedištu opštine) kojaje “ovlašćena” da ispituje kandidate i dajediplome. Sasvim je bilo normalno očeki-vati da će broj kandidata opasti, ne zato štose plaše nekog “specijanog” kriterija, većiz prostog razloga što je to za čovjeka sasela izuzetno pojačani napor.

Uz to, nastavnici se nerado prihvata-ju davanja instrukcija. Ni njima nije lakokako će izgledati u očima svoga kolege ili,

pak, samog kandidata ako se “prilikom op-štinskog ispitivanja pokaže slabo znanje”.Opšte je mišljenje među prosvjetnim rad-nicima da je ovim potezom sužena moguć-

nost racionalnijeg školovanja seoskogstanovništva. Zato bi sada trebalo ispra-viti tu zakonsku odredbu.

Jedno je sigurno: škola mora postatinosilac i žarište pismenosti i osnovnogobrazovanja na svom školskom područ-ju. Sve ostale snage moraju biti stavljeneškoli na raspolaganje. Ona ima nastavneplanove i programe, najodgovornije pro-svjetne radnike.

Dosadašnja iskustvaDosadašnja iskustva u pogledu obra-

zovanja odraslih na osnovnoškolskom

nivou su već poznata. U posljednje vri-jeme to je bilo u isključivoj nadležnostijedne škole na opštini. Malo je slučaje-va da su te škole pružale i instruktivnupomoć, više su isplative. A ispiti su, kaoinstitucija u verifikaciji znanja, već po-znati. Otuda se lako događa da može pro-ći i kandidat bez potrebnog fonda znanja.Znači, opet se vraćamo na ranije iznesenukonstataciju – zar nije bolje da sve školeimaju prava ne samo da daju instrukcije,

nego i da ispituju.

Iskustva pokazuju da su se i ovlašćeneškole “povlačile” pred ovim zadatkom.Jednostavno nisu htjele da na sebe navlačenikakve sumnje i da se i time opterećuju.Posebno što neke zajednice obrazovanjanisu bile pravovremeno riješile pitanjefinansiranja ovih ispita. Stoga su svu ak -tivnost preuzeli radnički i narodni univer -ziteti. Oni su tu u posljednje vrijeme odi-grali veliku ulogu, mada je i kod njih biloizvjesnih propusta: nedovoljno nastavnogkadra, nedostatak vlastitih prostorija, opre-

me, učila. U najvećem broju slučajeva ov-dje je njegovana verbalna nastava. Dalje,ovdje su pretežno bili zaposleni radnici,dok se kandidati sa sela nisu ovim moglikoristiti u dovoljnoj mjeri.

Da zaključimo: svakoj osmogodišnjojškoli treba vratiti zakonsku mogućnost dapriprema i ispituje kandidate. Sredstva tre-ba da obezbjeđuju zajednice obrazovanjana isti način kao i za redovne učenike. Uo-stalom, radnici na određen način izdvajajusredstva, pored ostalog, i za školovanjesvoje djece, pa zašto onda ne bi i za sebe.

Marko Stevanović

(“Prosvjetni list”, 1. XI 1973.)




Povodom prestanka rada učiteljskih škola

Prestale su da rade škole čija su vrata bila širom otvorenadjeci sela i grada, djeci radnika, zemljoradnika, zanatlija,

intelektualaca…

Izrazi priznanja i zahvalnostiVremeplov

“Prosvjetnog lista”U Sarajevu je održana redovna godišnja

skupština Pedagoškog društva SR BiH. Posli-je izbora radnog predsjedništva i radnih tijelaSkupštine, podnesen je izvještaj Izvršnog i

Nadzornog odbora, a dotadašnji predsjednik ovog Društva - Mirko Dejić podnio je referat“Problemi rada Pedagoškog društva kao nauč-no-stručne asocijacije pedagoga Bosne i Her -cegovine.”

Na ovoj skupštini usvojen je Statut Pedagoš-kog društva SR BiH, izabran je novi Izvršniodbor, a za novog predsjednika Pedagoškogdruštva izabran je Muhamed Dervišbegović,pedagog, direktor Više socijalne škole u Sara-jevu.

(1. i 15. VI 1972.)

U Derventi više od devet godina veomauspješno radi kulturno-umjetničko društvo“Omladinski hor” na čijem čelu je već neko-liko godina dirigentska palica neumornog na-stavnika muzičkog vaspitanja Slavka Olujuća.

KUD “Omladinski hor” broji 60 članova.Gotovo polovina su učenici derventske Gi-mnazije, desetak učenika drugih škola, a ostalisu mladi radnici derventskih fabrika.

(15. IX 1972.)

Na sastanku Aktiva direktora osnovnih isrednjih škola Gornjevrbaskog regiona, kojiobuhvata opštine: Kupres, Bugojno, GornjiVakuf i Donji Vakuf razmatran je Nacrt zakonao finansiranju obrazovanja i formiranju zajed-nice obrazovanja.

Posebno je bilo riječi o cijeni koštanja školo-vanja učenika u osnovnim školama, jer ako seprihvati cijena po jednom učeniku, sigurno jeda će se krajevi koji su rijetko naseljeni naći uvrlo teškoj situaciji. Zato je istaknuto mišljenjeda se obračun treba vršiti po jednom odjeljenju,ili u zakon unijeti posebnu klauzulu za krajeve

koji će se naći u nepovoljnom položaju.(15. X 1972.)

Do kraja 1975. godine, kada se realizujeProgram izgradnje osnovnih škola, OpštinaKakanj će obezbijediti školski prostor za preko90% djece dorasle za osnovno obrazovanje.

U naselju Bjelavići, deset kilometara udalje-nom od Kaknja, otvorena je moderna zgradaosnovne škole, građena sredstvima samodopri-nosa. Tim povodom u ovom naselju održana jeposebna svečanost i veliki narodni zbor, kojem

su pored brojnih građana kakanjske opštine,prisustvovali kulturni i društveno-političkiradnici susjednih komuna, te Zahid Bukorović,ispred Republičke skupštine.

(15. X 1972.)

Prestale su da rade škole koje su imalekako stručni, tako i opšteobrazovni ka-rakter, škole sa jasno određenim profi-

lom koje su decenijama osposobljavale naj-popularniji i najmasovniji nastavnički kadar – učitelje.

Zvanje učitelja bilo je popularno, prije sve-ga, po svojoj obrazovnoj funkciji, koju su oniobavljali. No, rad učitelja nije bio ograničensamo na zatvoren školski prostor. Ne manja jebila i kulturno-prosvjetna misija koju su oni,

paralelno sa radom u razredu, obavljali. To su,kao prvo, razni oblici narodnog prosvjećivanjakoji su došli do izražaja naročito poslije rata.Generacije učitelja, zatečene i osposobljene1945. i narednih godina, sjećaju se vrlo dobropropješačenih terena – blatnjavih puteva i ka-menjara, sjećaju se pređenih kilometara u akci-jama opismenjavanja stanovništva.

Iz učiteljskih škola, upravo iz redova učite-lja, afirmisali su se mnogi pojedinci među ko-jima je bilo poznatih i istaknutih književnika,pedagoga, glumaca, narodnih tribuna… Mnogi

su od njih pali neposredno u borbi ili su stradalikao žrtve fašističkog terora.

Učiteljske škole su, dakle, kroz više od 100godina svoga postojanja odigrale izrazitu vas-pitno-obrazovnu, tako i društveno-političkuulogu.

U toku svoga postojanja učiteljske škole su,s obzirom na vrijeme trajanja, prolazile krozrazne obuke. Nekada je školovnje u njima tra-jalo samo dvije godine, zatim tri i četiri, pa ipet godina.

U našoj Republici poslije oslobođenja, unedostatku učiteljskog kadra trajale su prvotri, zatim četiri, pa pet godina. Prije 11 godinauvedena je ponovo i konačno četverogodišnjaučiteljska škola. Iz istih razaloga (nedostatkaučiteljskog kadra) varirao je i broj svršenihosnovaca koji je priman u prvi razred. Prvih go-dina, poslije Drugog svjetskog rata, postojala jeizvjesna rezervisanost prema upisu u učiteljskeškole, pa je za upis vršena i izvjesna propagan-da. O tome je 1948. godine pisao i Hasan Đikiću ondašnjem “Prosvjetnom radniku”. Rezervi-sanosti roditelja i djece prema upisu u učitelj-

sku školu doprinijeli su sigurno i razni učitelj-ski tečajevi koji su tada bili prilično popularni ikoji su, paralelno sa učiteljskim školama, radilidosta dugo. Iz redova učitelja-tečajaca razvilisu se mnogi dobri prosvjetni radnici; ali teča-

jeve su završavali i takvi kandidati koji su uučiteljskom pozivu nalazili određen azil i lako“uhljebljenje”.

Proširenjem mreže osnovnih osmogodišnjihškola priliv djece u učiteljske škole, naročitoseoske, bivao je iz godine u godinu sve veći.Međutim, nije se vodilo računa o planskoj istvarnoj potrebi učiteljskog kadra, pa je u njimaupisivano po nekoliko godina redom po 5, 6, 7 iviše odjeljenja prvih razreda. Tako je postepenozavršavalo mnogo više učitelja, nego što se raz-

mjerno otvaralo novih osnovnih škola i odje-ljenja razredne nastave. Ako se još ima u vidu iopadanje nataliteta, onda je sasvim razumljivošto je moralo doći do velikog viška učitelja, od-nosno do opadanja mogućnosti zapošljavanjai prinudnog orijentisanja većeg broja svršenihučiteljica ka daljem školovanju u višim i viso-kim školama, kao i drugim službama.

Ubrzani tehnički i kulturni razvoj našegdruštva postavio je kao imperativ da i učitelj– nastavnik razredne nastave, kao najmasov-niji prosvjetni radnik, ima veće obrazovanje.

Osim toga, takav zahtjev postavlja i sadašnjaobrazovna diferenciranost nastavničkog kadrau osnovnim školama. Tako se došlo do ideje opotrebi jedinstvenog kadra u osnovnim škola-ma – o nastavniku osnovne škole sa istim stepe-nom obrazovanja za niže i više razrede. Došlose do koncepcije o pedagoškoj akademiji kaojedinstvenoj školi za obrazovanje nastavničkogkadra u osnovnim školama. Koncepcija o ta-kvoj školi sa odsjecima za razrednu i predmet-nu nastavu je, bez sumnje, dobro zamišljena.Koliko će se ona, međutim, moći da realizuje

pokazaće vrijeme. Čuje se da kod svršenih uče-nika srednjih škola (pa i učiteljskih) postoji slabodziv i interes za razredni odsjek pedagoškihakademija. To je razumljivo, jer nije svejednoraditi u mlađim razredima (naročito u prvom)i u starijim razredima osnovne škole. Nije sve-jedno predavati 7-8 predmeta u III ili IV razre-du i samo 1 do 2 predmeta u višim razredima,kao što nije svejedno u pripremama za časoveprelistavajući nekoliko metodika i priručnikaili, recimo, samo jedan do dva.

Da li se prestankom rada učiteljskih škola

može već nazirati i kriza nastavničkog kadra zarazrednu nastavu? Možda je već potrebno raz-mišljati o novim promjenama!

Božo Pavlović

(“Prosvjetni list”, 1. IX 1972.)





Osnovnim i srednjim školama, fakultetima, akademijama,studentima, nastavnicima i profesorima

U izdanju “Sarajevo Publishinga” iz štampe je izišla

METODIKA I KULTURALIKOVNOG ODGOJA

autora dr. Irfana Handukića

Knjiga se može kupiti u knjižarama: “Buybook”, Radićeva 4, u Sarajevu (tel. 033/712-

010 fax: 033/716 451) i “Svijet knjige” Branilaca Bosne 14 u Zenici (tel /fax: 032/407

Documents

Prosvjetni list [broj 955-956, decembar 2008.-januar 2009.]