Provedba prava zajednica - aopz.gov.mkaopz.gov.mk/wp-content/uploads/2016/06/05-Sproveduvanje-na-pravata-na... · i stepena njihove realizacije kroz institucionalizirane mehanizme

1

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA

PROVEDBA PRAVA ZAJEDNICA

Provedba prava zajednica prakse, mehanizmi i zaštita

2


PRAKSE MEHANIZMI I ZAŠTITA

Publikacija: Provedba prava zajednica – prakse, mehanizmi i zaštita

Odgovorna osoba: Zehra Taktak

Autor: Donče Boškovski

Prijevod: dr. Aleksandar Stojčev

Dizajn, uređenje i štampa: Skenpoint, Skoplje

Tiraž: 250 primjeraka

CIP – Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska biblioteka “Sv. Kliment Ohridski“, Skoplje

BOŠKOVSKI, DončeProvedba prava zajednica - prakse, mehanizmi i zaštita / Donče Boškovski Skoplje, OSCE, 2012. - 61 str.

Bibliografija: str.

ISBN ____________________________

Podržano od:

Sadržaj ovog izdanja ne odražava uvijek poglede ili stavove Misije OSCE-a u Skoplju.

3

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


SADRŽAJ:

Predgovor ........................................................................................................................................................ 5

Uvod .................................................................................................................................................................. 6

GLAVA I – Novine uvedene Ohridskim okvirnim sporazumom i njihov značaj ................ 9

GLAVA II – Prava zajednica i stepen njihovog ostvarivanja ................................................... 10

A. Pravo na rad – odgovarajuća i pravična zastupljenost u tijelima javne administracije ......... 10 B. Pravo na obrazovanje .............................................................................................................. 15 C. Pravo na upotrebu maternjeg jezika ..................................................................................... 25 D. Pravo na informiranje na maternjem jeziku kroz štampane i elektronske medije .......... 33 E. Pravo na učešće u kulturnom životu .................................................................................... 39 F. Upotreba simbola ..................................................................................................................... 44 GLAVA III – Mehanizmi promocije i zaštite prava zajednica ............................................................ 47 A. Agencija za ostvarivanje prava zajednica (AOPZ) ............................................................. 47

B. Narodni pravobranilac ............................................................................................................ 47

C. Komitet za odnose među zajednicama .................................................................................. 48

D. Komisije za odnose među zajednicama na lokalnom nivou ............................................. 48

E. Komisija za zaštitu od diskriminacije ................................................................................... 49

Zaključna sagledavanja ................................................................................................................................. 51

4



Akronimi

AOPZ Agencija za ostvarivanje prava zajednicaDZS Državni zavod za statistikuEK Evropska komisijaEKRN Evropska komisija protiv rasizma i netolerancijeEU Evropska unijaZJLS Zajednica jedinica lokalne samoupraveKUD Kulturno umjetničko društvoMON Ministarstvo obrazovanja i naukeMRT Makedonska radio televizijaNVO Nevladina organizacijaNP Narodni pravobranilacNU Nacionalna ustanovaOSCE Organizacija za sigurnost i saradnju u EvropiUN Ujedinjeni narodiOOS Ohridski okvirni sporazumOKNM Okvirna konvencija o zaštiti nacionalnih manjinaRM Republika MakedonijaVE Vijeće EvropeVRD Vijeće za radiodifuziju

5

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


PREDGOVOR

Poštovani,

Ovaj priručnik je napravljen radi promoviranja prava pripadnika malobrojnijih zajednica u Republici Makedoniji kao i stepena njihove realizacije. Namijenjen je u prvom redu građanima, pripadnicima za-jednica, građanskim organizacijama, državnim institucijama, Vijećima općina, Komisijama za odnose među zajednicama kao i svima onima koji žele naučiti nešto više iz ove oblasti. Agencija za ostvarivanje prava zajednica kao institucija čiji je mandat da brine o zaštiti, ostvarivanju i unapređivanju prava malobrojnijih zajednica, izišla je u susret zahtjevima zajednica sa izdavanjem jedne ovakve publikacije u kojoj su prikupljeni najvažniji zakoni, sadašnje stanje u vezi s njihovom implementacijom te prepo-ruke za lakše savladavanje izazova s kojima se suočavaju ove zajednice u Republici Makedoniji. Nadamo se da će ova publikacija podstaći zajednice na nove inicijative, projektna rješenja, daljnja istraživanja u ovoj oblasti te edukaciju šire javnosti o ulozi pripadnika zajednica u izgradnji demo-kratskih procesa u Republici Makedoniji. Velika zahvalnost Misiji OSCE-a u Skoplju koja je finansijski podržala izradu i izdavanje ove publikacije.

Vesna Babić – PetrovskiDirektor Agencije za ostvarivanje prava zajednica

6



UVOD

U toku posljednje tri decenije u Evropi se naširoko diskutira o procesu i mehanizmima promocije i zaštite prava manjinskih grupa, što je doprinijelo razvijanju jednog šireg spektra političkih zalaganja, legislativnih rješenja i inicijativa. Sve se to da primijetiti kroz niz raznolikih, ali istovremeno identičnih mjera, kao što su ratifikacija Okvirne konvencije o nacionalnim manjinama Vijeća Evrope, donošenje anti-diskriminatorskih zakonskih rješenja, programa za integraciju Roma u društveni život, uspostavu vladinih tijela za promociju manjinskih prava te slično.

Svaka od ovih država, članica ili pretendenata na članstvo u Evropsku uniju, suočava se sa istim problemom – kako da u praksi provede preuzete međunarodno-pravne obaveze u sferi etničkih prava te da na taj način uspostavi ravnotežu između realnih i praktičnih zahtjeva pripadnika manjina i kapaciteta domaćih mehanizama i institucija za njihovu primjenu i ostvarivanje.

Iako je dugo vremena u okviru Ujedinjenih naroda preovladavao stav da se pitanje uspješne zaštite manjinskih grupa može pokriti korpusom ljudskih prava zagarantiranih postojećim instrumentima, konačno su 1992. godine UN usvojile deklaraciju o pravima pripadnika etničkih, vjerskih i jezičkih manjina. I pored razlika pri utvrđivanju univerzalno prihvatljive definicije termina “manjina“, veći dio karakteristika manjina je adekvatno identifikovan i u praksi se odgovarajuće aplicira u mnogim situacijama. Najčešće korišćeno objašnjenje manjine u određenoj državi može se sumirati kao nedominantna grupa individua koje dijele određene etničke, religiozne ili jezičke karakteristike koje se razlikuju od onih većinske populacije.

Donošenjem Deklaracije UN-a, sve se više jača svijest između država o promociji i zaštiti prava manjina i potrebi za osobitom pažnjom i priznavanjem njihovog postojanja, kao i povećani napori da se garantira i realizira njihovo pravo na nediskriminaciju i jednakost. Sve se to može ostvariti samo kroz promociju multikulturnog vaspitno-obrazovnog procesa, na državnom i lokalnom nivou, te kroz potpuno i efektivno uključenje manjina u sve aspekte javnog života.

Vijeće Evrope, kao regionalno tijelo, otišlo je korak naprijed u promociji i zaštiti manjinskih prava usvajanjem Okvirne konvencije o zaštiti nacionalnih manjina (OKNM). I u ovoj konvenciji, ratificiranoj od Republike Makedonije 1997. godine, pored odsustva jasne i opće definicije termina “nacionalna manjina“, ipak se može identificirati nekoliko elemenata definicije u drugim odredbama OKNM-a. Tako, Preambula i član 6 konvencije govore o etničkim, kulturnim, jezičkim i vjerskim identitetima, iz čega se može zaključiti da isti predstavljaju ključne kriterijume koje treba uzeti u obzir pri definiranju i utvrđivanju nacionalnih manjina u državi.1

1 Str. 48, ed. Weller M., Blacklock D. and Nobbs K, The protection of minorities in the wider Europe (Palgrave Macmillan 2008).

7

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


Uzimajući u obzir ulogu Organizacije za sigurnost i saradnju (OSCE) u promociji i razvoju demokratskih vrijednosti u zemljama Centralne i Istočne Evrope, značajno je spomenuti i usvajanje Kopenhaškog dokumenta iz 1990. godine koji sadrži detaljne standarde u dijelu zaštite manjina. Iako nije pravno obavezujući, ovaj dokument predstavlja temelj za daljnji razvoj diskusije o manjinskim pravima u Evropi. Još važniji korak poduzet od ove organizacije je uspostava pozicije Visokog komesara za nacionalne manjine kao zaseban instrument u sastavu OSCE-a.

Ova publikacija pravi prikaz prava malobrojnijih2 etničkih zajednica (sa populacijom ispod 20% stanovništva u RM) i stepena njihove realizacije kroz institucionalizirane mehanizme za njihovo praktično i konkretno implementiranje, kao i mogućih mehanizama za njihovu promociju i zaštitu. U RM zasebnim zakonom se uređuje postupak praćenja ostvarivanja, unapređenja i zaštite prava pripadnika zajednica sa manje od 20% stanovništva, kao i nadzor provedbe odredbi zakona kojima su utvrđena ta prava.3

Shodno zvaničnim podacima s posljednjeg popisa stanovništva provedenog 2002. godine, pored dvije najveće zajednice – Makedonaca i Albanaca, još 5 manjih zajednica čine približno 10% ukupnog stanovništva, i to: Turci - 3,85% (ili 77.959 stanovnika), Romi – 2,66% (ili 53.879 stanovnika4), Srbi – 1,78% (ili 35.939 stanovnika), Bošnjaci – 0,84% (ili 17.018 stanovnika) i Vlasi – 0,48% (ili 9.695 stanovnika). Ostali (oko 21.000 stanovnika), koji nisu ustavno zaštićena kategorija, građani su RM koji su pripadnici hrvatskog, crnogorskog, slovenačkog, bugarskog naroda i drugih, čije ostvarivanje prava nije u fokusu ovog istraživanja.

U tom smjeru, glavni fokus publikacije je način i stepen ostvarivanja prava pripadnika zajednica kojih je manje od 20% stanovništva u RM, utvrđenih Zakonom o unapređivanju i zaštiti prava zajednica, drugim zakonima, kao i prava zagarantiranih sukladno ratificiranim međunarodno-pravnim instrumentima.

2 Termin ”malobrojnija zajednica“ za potrebe ove publikacije označava zajednice koje su zastupljene sa manje od 20% ukupnog stanovništva u RM.3 Zakon o unapređivanju i zaštiti prava pripadnika zajednica kojih je manje od 20% stanovništva u RM (”Službeni list RM“ br.92/2008).4 Veliki broj zvaničnih podataka i izvještaja domaćih i međunarodnih organizacija govori da je broj Roma u Republici Makedoniji veći od ovde prikazane brojke shodno podacima iz zvaničnog popisa stanovništva. Ova činjenica se vezuje sa stanjem u skladu sa kojim veliki broj Roma nema izvađenu ličnu dokumentaciju, niti se vodi u matičnim državnim evidencijama.

8



GLAVA I

NOVINE UVEDENE OHRIDSKIM OKVIRNIM SPORAZUMOM I NJIHOV ZNAČAJOhridskim okvirnim sporazumom (OOS), potpisanim u augustu 2001. godine, cilja se ka promociji mirnog i harmoničnog razvoja građanskog društva, pritom poštivajući etnički identitet i interese svih građana RM.

Multietnički karakter makedonskog društva mora se sačuvati i naći svoj odraz u javnom životu. Razvoj lokalne samouprave je od suštinskog značaja za podsticanje građana na učešće u demokratskom životu i unapređivanje poštivanja identiteta zajednica.

Prema mnogima, OOS je otvorio vrata ka stabilnosti i sigurnosti, čime je započelo obilježavanje puta ka EU i NATO integraciji. Sporazum je sa sobom donio i nove mogućnosti, perspektive i nadu.

Ipak i dalje će se polemisati po pitanju je li i koliko OOS uspjeva uspostaviti i promovirati multietnički i multikulturni koncept u Republici Makedoniji. Svakako, jedan dio zagovarača nesebično podržava i dalje će tražiti proširivanje obaveza koje treba ispuniti, drugi će nastojati da dovedu provedbu sporazuma u završnu fazu smatrajući da je isti već uspješno proveden, dok će ga treći i dalje gledati kao alatku kojom su uspostavljene mnoge mogućnosti i prava, međutim njihova malobrojnost im ne dozvoljava da vide djelovanje u realnosti.

Objektivno gledano, ocjenjujući stanje prije 2001. godine i danas, desetogodišnja provedba OOS-a omogućila je određeni razvoj demokratskih procesa, osnažilo internu koheziju makedonskog društva i postalo značajni stub razvoja multietničnosti i produbljivanja odnosa među zajednicama u RM.

Novine OOS-a, koji je sastavljen od nekoliko zasebnih dijelova, vide se prvenstveno preko omogućavanja razvoja decentralizirane vlasti, ustanovljavanja principa nediskriminacije i pravične zastupljenosti, osmišljavanja zasebnih skupštinskih procedura u smjeru zaštite od majorizacije, razvoja obrazovnog procesa na maternjem jeziku, proširenja upotrebe jezika na centralnom i lokalnom nivou, kao i omogućavanja slobodnog i nesmetanog izražavanja identiteta.

Prava građana koja pripadaju nevećinskim zajednicama, po usvajanju ustavnih amandmana 2001. godine su sljedeća:

Amandman IV i VIII – Zamjenjuje se termin “nacionalnosti” sa terminom “zajednice” čime se nadgrađuje status etničkih Albanaca, Turaka, Vlaha, Roma i drugih “nacionalnosti” u “zajednice”. Srpska i bošnjačka zajednica dobijaju status ustavno zaštićene kategorije njihovim unošenjem u Preambulu, kao i u druge amandmane koji proizilaze iz OOS-a.

Amandman V – utvrđuje se da je makedonski jezik sa njegovim ćiriličnim pismom službeni jezik na cijelom teritoriju RM kao i u međunarodnim odnosima. Istovremeno, ovaj amandman propisuje da je drugi jezik kojim govori najmanje 20% građana u RM, isto tako, službeni jezik, a ujedno ozvaničava i upotrebu drugih jezika u jedinicama lokalnih samouprava, koji koristi najmanje 20% građana u toj samoupravi.

Amandman VI – promovira načelo odgovarajuće i pravične zastupljenosti zajednica u tijelima državne vlasti i drugim javnim intitucijama na svim nivoima, kao temeljnu vrijednost ustavnog poretka RM. Ovo je jedan od osnovnih i najvažnijih principa sporazuma koji za cilj ima osigurati ravnopravnost etničkih zajednica u javnom životu i poboljšanje kvaliteta javnih usluga pripadnicima zajednica.

Amandman X – uvodi takozvanu “Badinterovu većinu” (dvostruku većinu) za zakone koji direktno zadiru u kulturu, upotrebu jezika, obrazovanje, osobna dokumenta i upotrebu simbola. Za donošenje ovakvih zakona, Parlament odlučuje većinom glasova prisutnih poslanika, pri čemu mora postojati većina glasova prisutnih poslanika koji pripadaju zajednicama koje nisu većina.

9

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


Amandman XII – Komitet za odnose između zajednica s osnovnom nadležnošću da razmatra pitanja odnosa između zajednica u RM i daje mišljenja i prijedloge za njihovo rješavanje. Članovi se biraju iz reda poslanika, a u ovom komitetu podjednaki broj članova imaju Makedonci i Albanci, dok ostalih pet zajednica (Turci, Vlasi, Romi, Srbi i Bošnjaci) imaju po jednog predstavnika.

Amandman XVI – Ovaj amandman je vrlo važan za malobrojnije zajednice u RM i odnosi se na uvođenje glasanja dvostrukom većinom za Zakon o lokalnoj samoupravi, Zakone o lokalnom finansiranju, lokalnim izborima, općinskim granicama i gradu Skoplju.

Amandman XVII – promovira načelo efektivnog učešća zajednica u procesima donošenja odluka. U jedinicama lokalne samouprave građani neposredno i preko predstavnika učestvuju u odlučivanju o pitanjima lokalnog značaja, a zasebno u oblastima javnih službi, urbanizma i ruralnog planiranja, zaštite okoline, lokalnog ekonomskog razvoja, lokalnog finansiranja, komunalnih djelatnosti, kulture, sporta, socijalne i dječje zaštite i obrazovanja.

Amandman XVIII – Ovim amandmanom se ustanovljava princip dvostruke većine za donošenje odluke o pristupanju izmjeni Ustava, izmjeni Preambule, članova Ustava o lokalnoj samoupravi i bilo koje odredbe koja se odnosi na prava pripadnika zajednica. Za ove izmjene pored dvotrećinske većine glasova ukupnog broja poslanika biće potrebna i većina glasova ukupnog broja poslanika koji pripadaju zajednicama koje nisu većinske u Republici Makedoniji.

10



GLAVA II PRAVA ZAJEDNICA I STEPEN NJIHOVOG OSTVARIVANJA

A. PRAVO NA RAD – ODGOVARAJUĆA I PRAVIČNA ZASTUPLJENOST U TIJELIMA JAVNE ADMINISTRACIJE

11

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


Javna administracija i državna služba trebaju biti raznoliki u strukturama i mehanizmima njihovog rada, kroz zapošljavanje i osposobljavanje za rad osoba koje pripadaju manjinskim grupama u društvu.

Oni, također, treba da razvijaju mogućnosti za raznovrsnost sadržaja u svom radu.5

Obaveza države je, kao što to više ili manje provodi RM proteklih deset godina, da osmisli načine za uključivanje i zapošljavanje pripadnika malobrojnijih zajednica u javni sektor. Shodno Ljubljanskim smjernicama6 osobitu pažnju treba posvetiti zapošljavanju u onim javnim sektorima i djelatnostima koje su od suštinskog značaja za ostvarivanje prava zagarantiranih međunarodnim ugovorima i Ustavom, a to su sudstvo, socijalna zaštita, zdravstvena zaštita i obrazovne institucije. Učešće osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama u javnoj administraciji, također može pomoći da ista bolje odgovori potrebama nacionalnih manjina.7

Načelo odgovarajuće i pravične zastupljenosti bilo je od centralnog značaja za vrijeme pregovora o OOS-u, uzimajući u obzir niski nivo zastupljenosti i učešća pripadnika zajednica u javnoj administraciji i tijelima državne vlasti.

1. Pravni okvir

Ustav RM

Amandmanom VI ustanovljava se načelo odgovarajuće i pravične zastupljenosti građana koji pripadaju svim zajednicama u tijelima državne vlasti i drugim javnim institucijama na svim nivoima.8

Ustavom se direktno garantira provedba ovog načela u sudskom sistemu. Pri izboru sudija, sudija porotnika i predsjednika sudova očuvaće se odgovarajuća i pravična zastupljenost građana koji pripadaju svim zajednicama. Pri izboru javnih tužilaca očuvaće se odgovarajuća i pravična zastupljenost građana koji pripadaju svim zajednicama.9

Zakonski okvir

Pitanje odgovarajuće i pravične zastupljenosti pripadnika zajednica riješeno je nizom zakona i podzakonskih akata koji reguliraju razne sfere društvenog života u RM.10

U oblasti pravosuđa načelo odgovarajuće i pravične zastupljenosti nalazi svoju primjenu pri izboru sudija i sudija-porotnika,11 pri izboru javnih tužilaca,12 pri zapošljavanju javnotužilačke stručne službe13 i pri zapošljavanju u sudskoj službi14. Pri konstituiranju organa i tijela Akademije za sudije i tužioce, izboru članova komisija, kao i pri selekciji kandidata za prijem na početnu obuku u Akademiji osigurava se odgovarajuća pravična zastupljenost svih građana.

Pri zapošljavanju državnih i javnih službenika provodi se transparentni postupak, na osnovu kriterijuma stručnosti i kompetentnosti, načelo jednakih uvjeta i jednakih prava i primjena načela odgovarajuće i pravične zastupljenosti pripadnika zajednica.15,16 Pri zapošljavanju u javnu ustanovu, javno preduzeće i tijelo jedinice lokalne samouprave

5 Smjernica 26, Ljubljana Guidelines on Integration of Diverse Societies.6 Dokument Visokog komesara za nacionalne manjine pri OSCE-u.7 Str. 120, ACFC/31DOC(2008)001.8 Amandman VI, Ustav RM, 2001.9 Amandman XXIX i Amandman XXX, Ustav RM.10 Priložena lista nije sveobuhvatna, već služi samo kao primjer prikazivanja uključivanja načela odgovarajuće i pravične zastupljenosti u domaćem zakonodavstvu.11 Čl. 43 st. 2 Zakona o sudovima (”Sl. list RM“ br. 58/2006, 62/2006, 35/2008, 150/20120).12 Čl. 43 st. 2 Zakona o javnom tužilaštvu (”Sl. list RM“ br. 150/2007, 111/2008).13 Ibid., čl. 76 st. 5.14 Čl. 6 Zakona o sudskoj službi (“Sl. list RM“ br. 98/2008, 161/2008, 6/2009, 150/2010).15 Čl. 12 Zakona o državnim službenicima (“Sl. list RM“ br. 59/2000, 112/2000, 34/2001, 103/2001, 43/2002, 98/2002, 17/2003, 40/2003, 85/2003, 17/2004, 69/2004, 81/2005, 61/2006, 36/2007, 161/2008, 6/2009, 114/2009, 35/2010, 167/2010, 36/2011, 6/2012, 24/2012).16 Čl. 6 Zakona o javnim službenicima (“Sl. list RM“, br. 52/2010, 36/2011, 6/2012, 24/2012).

12



primjenjuje se načelo odgovarajuće pravične zastupljenosti.17,18

Ovo načelo se primjenjuje i pri izboru stručnih saradnika, vaspitača i drugog nenastavnog kadra u osnovnom obrazovanju19 te javnim srednjim školama.20 I u oblasti kulture primjenjuje se načelo pravične i odgovarajuće zastupljenosti, pa tako ministar kulture može osnivati tijela, odnosno imenovati vanjske saradnike uzimajući u obzir odgovarajuću i pravičnu zastupljenost svih zajednica,21 a ujedno se i članovi Upravnog odbora Filmskog Fonda imenuju sukladno odgovarajućem principu.22

2. Provedba načela u praksi

U smjeru olakšanja ispunjavanja obaveze tijela državne službe za pripremanje godišnjih planova o pravičnoj i odgovarajućoj zastupljenosti zajednica na temelju Zakona o državnim službenicima, Ministarstvo informatičkog društva i administracije je 2011. godine izradilo i donijelo Pravilnik o sadržaju godišnjeg plana o odgovarajućoj i pravičnoj zastupljenosti zajednica.

Pravilnik propisuje da svaki godišnji plan treba da sadrži podatke o: broju i procentu zastupljenosti, između ostalih, i pripadnika zajednica Turaka, Roma, Vlaha, Srba, Bošnjaka u ukupnom broju zaposlenih u tijelu, kao i da prikaže efekte prethodno poduzetih i realiziranih mjera, predviđenih u prethodnom godišnjem planu, uključujući podatke o aktivnostima povezanim sa zapošljavanjem iz posljednje godine uz podatak o etničkoj pripadnosti kandidata sa lista selekcije i selektiranih kandidata. Godišnji plan treba da razrađuje mjere stručnog osposobljavanja i usavršavanja povezane sa implementacijom načela odgovarajuće i pravične zastupljenosti pripadnika zajednica u tijelima predviđenih u skladu sa Zakonom o državnim službenicima, kao i fiskalne implikacije za realizaciju aktivnosti predviđenih planom. Ovakvi planovi predstavljaju praktičnu i mjerljivu alatku s ciljem poboljšanja odgovarajuće i pravične zastupljenosti pripadnika zajednica.

Posljednji dostupni vladini dokumenti23 i planovi zapošljavanja nevećinskih zajednica odnose se na period od 2004. godine do septembra 2008. godine.24 Praksa pokazuje da ovo načelo i do kraja 2011. godine nije bilo u potpunosti provedeno u dijelu povećanja zastupljenosti pet malobrojnijih zajednica u državnim organima i tijelima jedinica lokalne samouprave. Prema Narodnom pravobraniocu25 primjećuje se napredak pri provedbi načela odgovarajuće i pravične zastupljenosti u RM. Adekvatno, zastupljenost pripadnika zajednica u tijelima državne vlasti i u jedinicama lokalne samouprave raste – 2011. godine stanje je bilo sljedeće: Turci – 1,7%, Romi – 1,3%, Srbi – 1,6%, Vlasi – 0,7% i Bošnjaci – 0,4%. Stanje sa zastupljenošću Turaka, Roma i Bošnjaka značajno zaostaje u poređenju sa njihovim procentualnim učešćem u ukupnom stanovništvu države, za razliku od zastupljenosti Vlaha i Srba u tijelima državne uprave, koja je na prilično visokom nivou i korespondira sa numeričkim učešćem njihovih zajednica u ukupnom stanovništvu u RM. Iako su ove dvije zajednice u boljem položaju od ostalih malobrojnijih zajednica, još uvijek nije u potpunosti ostvaren princip odgovarajuće i pravične zastupljenosti.

Narodni pravobranilac konstatira da od 972 institucije koje su dostavile podatke26, u 845 nema zaposlenog nijednog pripadnika bošnjačke zajednice, u 737 iz romske zajednice u 730 iz vlaške zajednice, u 676 iz turske zajednice, i u 622 iz srpske zajednice.

17 Čl. 22 Zakona o radnim odnosima (”Sl. list RM“ br.106/2008, 161/2008, 114/2009, 130/2009, 149/2009, 50/2010, 52/2010, 124/2010, 47/2011,11/2012, 39/2012).18 Čl. 51 st.1-4 Zakona o budžetima RM (“Sl. list RM“ br. 64/2005, 4/2008, 103/2008, 156/2009, 95/2010, 180/2011).19 Čl. 82 Zakona o osnovnom obrazovanju (“Sl. list RM“ br. 103/2008, 33/2010, 116/2010, 156/2010, 18/2011, 42/2011, 51/2011, 6/2012, 100/2012).20 Čl. 60 Zakona o srednjem obrazovanju (“Sl. list RM“ br. 44/1995, 24/1996, 34/1996, 35/1997, 82/1999, 29/2002, 40/2003, 42/2003, 67/2004, 55/2005, 113/2005, 35/2006, 30/2007, 49/2007, 81/2008, 92/2008, 33/2010, 116/2010, 156/2010, 18/2011, 42/2011, 51/2011, 6/2012, 100/2012).21 Čl. 11 Zakona o kulturi („Sl. list RM“, br. 31/1998, 49/2003, 82/2005, 24/2007, 15/2008, 116/2010, 47/2011, 51/2011, 136/2012).22 Čl. 13 st. 3 Zakona o filmskom fondu (”Sl. list RM“ br.70/2006, 92/2008, 36/2011, 136/2011, 136/2012).23 Str. 11, Treći izvještaj Vlade RM po OKNM-u Vijeća Evrope (ACFC/SR/III(2010)002).24 Prema tim podacima od ukupno 774 osoba pripadnika zajednica koji nisu većina u RM samo 45 zaposlenih su bili pripadnici tri od pet manjih etničkih zajednica, i to: 24 su Turci (3,1%), 13 Romi (1,6%) i 5 Bošnjaci (0,6%).25 Izvještaj o praćenju primjene načela odgovarajuće i pravične zastupljenosti za 2011. godinu, Narodni pravobranilac RM, april 2012. godine.26 90% institucija kojima je poslat upitnik adekvatno su odgovorile i dostavile podatke Narodnom pravobraniocu.

13

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


Ako se analiziraju detaljnije podaci kojima raspolaže Narodni pravobranilac u odnosu na zastupljenost po ministarstvima na centralnom nivou, pet malobrojnijih zajednica uopće nije zastupljeno u Ministarstvu lokalne samouprave, a njihova zastupljenost je veoma mala u Ministarstvu odbrane gdje je ovih pet zajednica zastupljeno sa 3,6% u ukupnom broju zaposlenih, zatim u Ministarstvu zdravlja – 4%, Ministarstvu transporta i veza – 3,2%, Ministarstvu unutrašnjih poslova – 3%. Ako se analiziraju podaci po etničkim zajednicama, onda zabrinjava stanje sa zastupljenošću Turaka i Roma u ministarstvima (od samo 0,7%, odnosno 0,6%).

Stanje sa zastupljenošću pet zajednica u neovisnim državnim tijelima (zavodima, komisijama, agencijama) znatno je bolja u poređenju sa zaposlenjima u ministarstvima. U ovoj grupi kao specifični primjeri mogu se istaći Državni zavod za statistiku sa 8,5% zastupljenosti pripadnika manjih zajednica (ipak je polovina njih Srba, a ostali su druge zajednice), Direkcija za zaštitu i spašavanje sa 12,2% ušešća, od kojih je čak 9,7% Roma (ovdje treba uzeti u obzir i činjenicu da direktor pripada romskoj zajednici i visok je funkcioner u jednoj od romskih političkih stranaka). Državni Arhiv RM sa 4,7% izražava prosječnu zastupljenost pet zajednica u ovoj grupi tijela, a kao na negativne primjere može se ukazati na Ured za razvoj obrazovanja (gdje nema zaposlenih Srba i Bošnjaka, a broj zaposlenih Turaka je 0,8%), Agencija za katastar nepokretnosti sa 3,1% i Agencija za elektronske komunikacije, gdje nije zaposlen nijedan Rom, Vlah ili Bošnjak, a učešće Turaka iznosi samo 0,8% od ukupnog broja zaposlenih. Generalno uzeto, NP zaključuje da kod jednog dijela samostalnih tijela i institucija postoji poboljšanje u primjeni načela, a prosječna zastupljenost ovih zajednica u ovim tijelima iznosi 4,7%.

Kada bi se analizirale jedinice lokalne samouprave moglo bi se zaključiti da stanje zastupljenosti ne odražava uvijek i nije u korelaciji sa demografskim podacima o učešću manjih zajednica u ukupnom broju stanovnika u toj općini. Kao drastičniji primjeri mogu se istaći Općina Gostivar, gdje turska zajednica ima 9,8% stanovnika, a samo 4,2% ih ima u općinskoj administraciji, a romska zajednica (3,8% stanovništva) zastupljena sa samo 1,7% u Općini. Slično je stanje u Općini Vraneštica, gdje turska zajednica čini više od 20% stanovništva, a njihova zastupljenost u općinskim tijelima iznosi samo 11,8%, dok u Općini Radoviš od 14% žitelja turske zajednice nema nijedne osobe zaposlene u općinskoj administraciji. U Općini Karbinci od ukupno 12 zaposlenih niko ne pripada turskoj zajednici, iako pripadnici turske zajednice čine 18% ukupnog stanovništva Općine. Slična je situacija i u Vasilevu i Valandovu, gdje je znatno veći broj turskog stanovništva, a nema zaposlenih pripadnika u općinskoj administraciji. Dobar primjer zastupljenosti pripadnika turske zajednice na općinskom nivou je Ohrid, gdje živi približno oko 4% Turaka, a zastupljeni su sa 3,4% u općinskoj administraciji. U gradu Skoplju zastupljenost Turaka u administraciji je u korelaciji sa brojem žitelja ove etničke zajednice u glavnom gradu. U Općini Dolneni broj zaposlenih Turaka i Bošnjaka prilično je visok, procentualna zastupljenost ove dvije zajednice u broju zaposlenih parira ukupnom broju žitelja ovih zajednica u općini.

Na lokalnom nivou stanje zastupljenosti Roma, prema podacima Narodnog pravobranioca, u općinskim tijelima je zabrinjavajuće. Sa izuzetkom tijela Općine Šuto Orizari gdje broj zaposlenih Roma iznosi 45% u drugim općinama ovaj procenat je znatno manji. U Općinama Bitolj (gdje romska zajednica predstavlja 2,75% žitelja), Ilinden (gdje romska zajednica predstavlja 2,70% žitelja), Kavadarci (gdje romska zajednica predstavlja 1,75% žitelja), Kumanovo (gdje romska zajednica predstavlja 4% žitelja), Pehčevo (gdje romska zajednica predstavlja 7,07% žitelja) i Prilep (gdje romska zajednica predstavlja 5,77% žitelja), u općinskoj administraciji nema zaposlenih Roma.

Što se tiče zastupljenosti Srba može se konstatirati27 da su oni uglavnom zastupljeni na lokalnom nivou u onim općinama gdje tradicionalno žive ili ih ima u znatnom broju. Čak 7,4% zaposlenih u općinskim tijelima u Kumanovu izjasnili su se kao pripadnici ove etničke zajednice, koja predstavlja 8,60% ukupnog stanovništva. U Općini Staro Nagoričane čak 44% zaposlenih u Općini su Srbi, u Čučer Sandevu ta brojka iznosi 42,3%, a u Rosomanu 20%. Stanje treba poboljšati u Općini Aerodrom, gdje srpska zajednica predstavlja 4,3% ukupnog stanovništva, a učestvuje sa samo 1,9% zastupljenosti u općinskim tijelima. Slično je stanje i u Općini Centar, dok je u Općini Karpoš odgovarajuća zastupljenost Srba u općinskim tijelima.

Ostale dvije zajednice zastupljene su na vrlo niskom nivou u općinskim tijelima, sa izuzetcima u Općinama Kruševo, Bitolj i Struga gdje je zastupljenost vlaške zajednice adekvatna i Općina Dolneni i Saraj gdje se primjećuje adekvatna zastupljenost bošnjačke zajednice. Iako bošnjačka zajednica čini 17,46% populacije Općine Petrovac, u tijelima ove jedinice lokalne samouprave nema nijednog zaposlenog Bošnjaka. U tijelima grada Skoplja, od ukupno 666 zaposlenih samo je jedan Bošnjak, dok vlaška zajednica nema svojih predstavnika.

27 Polazeći od podataka sadržanih u izvještaju NP-a o odgovarajućoj i pravičnoj zastupljenosti za 2011. godinu.

14



Vijeće Evrope u svojoj rezoluciji od jula 2012. godine notira da i pored činjenice da je postignut određeni progres u odnosu na provedbu načela odgovarajuće i pravične zastupljenosti zajednica na centralnom i lokalnom nivou, ipak osobe koje pripadaju albanskoj, bošnjačkoj, srpskoj, vlaškoj, romskoj i turskoj zajednici nisu na pravi način zastupljene.28 Vijeće Evrope istom rezolucijom za RM kritikuje državu da veliki dio pripadnika zajednica zaposlenih provedbom ovog načela nema jasno definiran opis radnih zadataka, a neki uopće nisu ni pozvani na radno mjesto. Ovo, prema Vijeću Evrope, potkopava efektivno učešće zajednica u javnom sektoru i može imati negativni utjecaj na kvalitet usluga.

Pripadnici pet manjinskih zajednica nisu na pravi način zastupljeni u tijelima jedinica lokalne samouprave, uz određene izuzetke u manjem broju općina gdje žive u znatnom broju ili čija područja tradicionalno naseljavaju.

Malobrojnije zajednice (Srbi, Turci, Bošnjaci, Vlasi i Romi) još uvijek nisu adekvatno zastupljene u tijelima administracije.

3. Kako zaštititi ovo pravo?

Nadzor primjene načela odgovarajuće zastupljenosti: Državni upravni inspektorat, pored redovnog nadzora, najavljenog nadzora provedbe relevantnih zakona i propisa, ima i nadležnost da vrši nadzor provedbe adekvatne i pravične zastupljenosti pripadnika zajednica na svim nivoima.

Pravo na žalbu protiv izbora državnog i/ili javnog službenika: Protiv odluke o izboru kandidata državnog i/ili javnog službenika nezadovoljni kandidat ima pravo na žalbu Agenciji za administraciju, koja odlučuje u roku od osam dana od dana prijema žalbe. Žalba odlaže izvršenje odluke. Protiv odluke Agencije nezadovoljni kandidat ima pravo na tužbu pred nadležnim sudom u roku od 15 dana od dana prijema odluke.29, 30

Preporuke:

1. Preporuke lokalnoj samoupravi

• Osnažiti primjenu načela pravične zastupljenosti u svim tijelima jedinica lokalne samouprave, sa zasebnim akcentom na zapošljavanje Roma, Vlaha i Bošnjaka u onim općinama čije teritorije isti tradicionalno naseljavaju ili gdje žive u znatnom broju.

• Kontinuirana obuka zaposlenih u tijelima jedinica lokalne samouprave u smjeru osiguravanja specifičnih potreba osobama koja pripadaju zajednicama.

2. Preporuke državnim vlastima na centralnom nivou

• Osnažiti primjenu načela pravične zastupljenosti u ministarstvima na centralnom nivou, sa zasebnim akcentom na zapošljavanje Turaka i Roma u ministarstvima.

• Postavljanje kriterijuma sa ciljem poboljšanja odgovarajuće i pravične zastupljenosti pripadnika zajednica, mjereno preko stepena poboljšanja kvaliteta usluga za pripadnike zajednica. Odgovarajuća zastupljenost ne smije se mjeriti samo kvantitativno, već prvenstveno kroz dostupnost i kvalitet javnih usluga pripadnicima zajednica.

• Podrška zalaganja za efektivnu integraciju službenika, pripadnika manjinskih zajednica, u javnoj administraciji kroz provedbu dugoročnih i održivih strategija.

28 Resolution CM/ResCMN(2012)13 on the implementation of the FCNM by “the former Yugoslav Republic of Macedonia”.29 Supra note 15, čl. 17-a.30 Supra note 16, čl. 18.

15

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


B. PRAVO NA OBRAZOVANJE

Države trebaju poštivati pravo pripadnika manjinskih zajednica na učenje maternjeg jezika i praćenje nastave na maternjem jeziku, zasebno u onim područjima gdje su te osobe tradicionalno naseljene ili gdje žive u znatnom broju.

Države treba da upotpune ovaj proces kroz razvoj integriranog i multijezičkog obrazovanja na svim nivoima, da sistemski omoguće podjednaki pristup, mogućnosti za obrazovanje i napredovanje u tom procesu svim učenicima, bez obzira jesu li pripadnici većinske ili manjinske zajednice. Takvo integrirano obrazovanje treba da nauči sve učenike raznolikostima njihovog društva.31

Shodno tzv. Haškim preporukama Visokog komesara za nacionalne manjine idealni medij u podučavanju u predškolskom uzrastu je maternji jezik deteta, a ujedno bi se i nastava u osnovnom obrazovanju trebala izvoditi na jezicima manjina, dok bi jezik manjine (maternji jezik deteta) trebalo izučavati kao redovan predmet. U okviru srednjeg obrazovanja znatni dio nastave trebalo bi predavati na jeziku manjine.32

Obrazovanje je jedan od ključnih oblika upoznavanja pripadnika manjinskih grupa sa vlastitim posebnostima, kulturom i jezikom, a ujedno i prvenstveni mehanizam koji osigurava integraciju jedinke u društvo. Princip obrazovanja pripadnika nacionalnih manjina na njihovom maternjem jeziku više nije predmet debata i razdora u 31 Supra note 5, Smjernica 45.32 Preporuka 11-13, Haške preporuke u vezi sa obrazovnim pravima nacionalnih manjina, Visoki komesar za nacionalne manjine, OSCE, 1996.

16



zemljama Jugoistočne Evrope. Ipak, stepen implementacije i nivo provedbe ovog principa u praksi ostaju i dalje gorući problem sa kojim se suočava svaka od ovih zemalja.

Značaj obrazovanja pripadnika zajednica koje čine manje od 20% populacije RM može se sagledati kroz nekoliko parametra, a prije svega ključno pitanje predstavlja pristup pripadnika ovih zajednica kvalitetnom obrazovanju koristeći, pritom mogućnost da koriste maternji jezik. RM ima obavezu da kroz obrazovanje omogući različitim etničkim grupama razvijanje osjećaja pripadnosti svojim zajednicama, ulazak i inkluziju zajednica u društvo kroz obrazovni procesa, a ujedno kroz proces obrazovanja educira većinu i jača svijest među građanima o raznolikosti i multikulturalnosti našeg društva.

U RM, zavisno od stepena i vrste obrazovnog procesa, ovo pravo od strane pripadnika manjinskih zajednica ostvaruje se na različitim nivoima:

• Pravo na obrazovanje i praćenje nastave na maternjem jeziku• Pravo na upoznavanje i učenje maternjeg jezika• Pravo na praćenje nastave izbornog predmeta – Upoznavanje sa jezikom i kulturom zajednice

1. Pravni okvir

Predškolsko vaspitanje i obrazovanje

Zbrinjavanje i obrazovanje djece predškolskog uzrasta ostvaruje se u dječjim vrtićima. Shodno domaćoj pravnoj regulativi, općinski dječji vrtić osniva općina i općina u gradu Skoplju,33 dok privatnu ustanovu za djecu može osnovati domaća pravna ili fizička osoba na osnovu odobrenja izdatog od Vlade.34 U dječjim vrtićima aktivnosti se izvode na makedonskom jeziku i ćiriličnom pismu, a za djecu pripadnika drugih zajednica na jeziku odgovarajuće zajednice.35 Osoba, radnik u ustanovi za djecu, koji je uključen u grupe u kojima se vaspitno-obrazovne aktivnosti izvode na jeziku pripadnika zajednica treba poznavati jezik i pismo zajednice na kojem obavlja djelatnost.

Vaspitno-obrazovni rad sa djecom predškolskog uzrasta u javnim dječjim vrtićima u RM, između ostalog, uspostavlja se i realizira i na osnovu principa jednakih mogućnosti i poštivanja različitosti među djecom. Shodno ovom principu, treba poštivati različitosti i multikulturalizam pri izboru aktivnosti, sredstava i materijala, koji djeci omogućavaju njegovanje vlastitog identiteta i sticanje znanja o različitostima ljudi i kultura.36

Osnovno obrazovanje

Osnovno obrazovanje u RM traje 9 godina i isto je obavezno i besplatno. Shodno koncepciji devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja, multikulturalnost makedonskog društva zahtjeva da osnovna škola promoviše razvoj vrijednosti kod učenika o zajedničkom življenju, poštivanju razlika između ljudi i njihove kulture, jezika i tradicija.

Shodno Ustavu RM pripadnici zajednica imaju pravo na nastavu na svom jeziku u osnovnom obrazovanju, a u školama u kojima se obrazovanje odvija na drugom jeziku izučava se i makedonski jezik.37 Za učenike pripadnike zajednica koji prate nastavu na jeziku različitom od makedonskog jezika i njegovog ćiriličnog pisma, vaspitno-obrazovni rad izvodi se na jeziku i pismu odgovarajuće zajednice. Za ove učenike udžbenici se izdaju na jeziku i pismu na kojima se ostvaruje nastava, ta obaveza je predviđena i u Zakonu o udžbenicima za osnovno i srednje obrazovanje.38

U osnovnim školama u RM nastava iz svih predmeta odvija se na makedonskom, albanskom, turskom i srpskom jeziku. U skladu sa opredjeljenjem da se poštuje jezički i kulturni identitet pripadnika zajednica od 3. do 9. razreda 33 Zakon o zaštiti djece (“Sl. list RM“ br. 98/2000, 17/2003, 65/2004, 113/2005, 98/2008, 107/2008, 46/2009, 83/2009, 156/2009, 51/2011, 157/2011), čl. 69 st.1. i 2.34 Ibid, čl. 76 i 77.35 Ibid, čl. 47 st. 1 i 2.36 Rješenje o donošenju osnova programa vaspitno-obrazovnog rada sa djecom predškolskog uzrasta u javnim dječjim vrtićima, Ministarstvo rada i socijalne politike (”Sl. list RM“ br. 125/2007).37 Amandman VIII Ustava RM, 2001. godine.38 Zakon o udžbenicima za osnovno i srednje obrazovanje (”Sl. list RM“ br. 98/2008, 99/2009, 83/2010, 36/2011, 135/2011, 46/2012), čl. 3 st.2.

17

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


nudi se mogućnost da izučavaju i sljedeće izborne predmete – jezik i kultura Vlaha, Roma i Bošnjaka. Učenici koji izaberu ove predmete mogu ih izučavati kontinuirano do završetka osnovnog obrazovanja sa po 2 časa sedmično.39

Srednje obrazovanje

Srednje obrazovanje je obavezno za svakog građanina, a u javnim srednjim školama je besplatno. U RM se dozvoljava osnivanje općinskih, državnih i privatnih srednjih škola. Shodno Ustavu RM pripadnici zajednica imaju pravo na nastavu na svom jeziku u srednjem obrazovanju, a u školama u kojima se obrazovanje odvija na drugom jeziku izučava se i makedonski jezik.40 Za pripadnike zajednica koji prate nastavu na jeziku različitom od makedonskog jezika, vaspitno-obrazovna djelatnost u javnim srednjim školama izvodi se na jeziku i pismu odgovarajuće zajednice na način i pod uvjetima utvrđenim zakonom, a pritom, učenici obavezno izučavaju i makedonski jezik.41

Shodno Kalendaru organizacije školske 2012/2013. godine u javnim srednjim školama, tradicionalni dan prosvjete pripadnika zajednica koji prate nastavu na jeziku različitom od makedonskog jezika obilježava se organiziranjem kulturnih i drugih manifestacija. U dijelu zaštite osjećanja i pripadnosti učenika prema vlastitim etničkim zajednicama, domaći pravni okvir predviđa da se udžbenik povuče iz upotrebe ako sadrži materiju kojom se vrijeđaju historija, kultura i druge vrijednosti građana koji su dio, između drugih, i turskog naroda, vlaškog naroda, srpskog naroda, romskog naroda, bošnjačkog naroda i drugih.42

Visoko obrazovanje

Državljani RM imaju pod jednakim uvjetima pravo na obrazovanje na visokoobrazovnim ustanova u Republici Makedoniji. Visokoobrazovne ustanove mogu biti javne, privatno-javne neprofitne ustanove i privatne (profitne ili neprofitne) ustanove. Sukladno važećem domaćem zakonodavstvu nastava u ustanovama se izvodi na makedonskom jeziku. Ipak, pripadnici zajednica radi izražavanja, njegovanja i razvijanja identiteta, imaju pravo da nastavu u javnim visokoobrazovnim ustanovama, iz odgovarajućih studijskih programa i sadržaja, izvode na jeziku zajednice, u skladu sa zakonom o visokom obrazovanju i statutom visokoobrazovne ustanove. Finansiranje od strane države osigurava se za visoko obrazovanje i na jeziku kojim govori najmanje 20% stanovništva u RM, tačnije isto je ograničeno samo na obrazovanje na albanskom jeziku, a ne i na nekom od jezika pet malobrojnijih zajednica.

Nastava u javnim pedagoškim visokoobrazovnim ustanovama može se odvijati i na jezicima pripadnika drugih zajednica koji nisu većina u RM. Kada se nastava izvodi na jezicima pripadnika zajednica koji nisu većina, makedonski jezik se izučava kao zaseban nastavni predmet i nastava se izvodi na makedonskom jeziku najmanje iz još dva nastavna predmeta.43

2. Provedba prava u praksi

Predškolsko vaspitanje i obrazovanje

Shodno Programu Vlade RM za razvoj djelatnosti za zaštitu djece za 2012. godinu44, zbrinjavanje i vaspitavanje djece predškolskog uzrasta 2012. godine ostvaruje se u ukupno 54 javne ustanove za djecu – dječjim vrtićima raspoređenim u 43 općine u 176 objekata.45 Tokom 2010/2011. godine u javnim ustanovama za zbrinjavanje i vaspitavanje djece – dječjim vrtićima bilo je obuhvaćeno ukupno 23.103 djece predškolskog uzrasta (0-6 godina), što je predstavljalo 14,45% ukupnog broja stanovništva istog uzrasta,46 a sa druge strane iskorišćenost stalnih kapaciteta u prosjeku iznosi 108,6%47, što nameće potrebu za proširivanjem mreže javnih dječjih vrtića. Najveći dio djece uključene u predškolsko vaspitanje su pripadnici dvije najveće manjinske zajednice u RM, a samo 1.140 djece pripada grupi od pet manjih zajednica (Turci, Romi, Srbi, Bošnjaci i Vlasi), to jest oni predstavljaju 4,54% ukupne populacije u

39 Izvor: Koncepcija devetogodišnjeg osnovnog vaspitanja i obrazovanja, Ministarstvo obrazovanja i nauke, Ured za razvoj obrazovanja (februar 2007., Skoplje).40 Supra note 37 .41 Supra note 20, čl. 4.42 Čl. 3 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o udžbenicima za osnovno i srednje obrazovanje (”Sl. list RM“ br. 46/2012).43 Čl. 103 st.1, 2, 3, 8 i 9 Zakona o visokom obrazovanju (“Sl. list RM“ br. 35/2008, 103/2008, 26/2009, 83/2009, 99/2009, 115/2010, 17/2011, 51/2011, 123/2012).44 Program Vlade Republike Makedonije za razvoj djelatnosti zaštite djece za 2012. godinu (“Sl. list RM“ br. 08/2012).45 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti djece (”Sl. list RM“ br.157/2011).46 Zvanični izvor: ”Javne ustanove za zbrinjavanje i vaspitavanje djece – dječji vrtići, 2011“, Statistički pregled broj 2.4.12.01/708, Državni zavod za statistiku RM.47 Supra note 44.

18



obdaništima u 2011/2012. godini. Ovo predstavlja prilično nizak procenat učešća, uzimajući u obzir da ove zajednice učestvuju sa 9,61% u ukupnom stanovništvu u Republici Makedoniji.

Prema zvaničnim statističkim podacima, broj zaposlenih u javnim ustanovama – dječjim vrtićima je 3.815 osoba, od kojih su 28 Turci, 23 su Romi, 21 se deklarirao kao Vlah, 59 Srba i samo 8 Bošnjaka, što predstavlja samo 3,64% ukupnog broja zaposlenih. Na osnovu ovog podatka neminovno se dolazi do zaključka da u praksi ne postoji zadovoljavajući broj zaposlenih stručnih osoba u dječjim vrtićima koje bi uspješno omogućile ostvarivanje prava djece pripadnika manjinskih zajednica da budu uključena u vaspitne aktivnosti koje bi se izvodile na njihovom maternjem jeziku od strane osoba koje trebaju poznavati jezik i pismo na kojem se izvodi djelatnost.

U 2011. godini 79 djece bilo je uključeno u 4 grupe u kojima su se aktivnosti izvodile na turskom jeziku, dok za ostale 4 manjinske zajednice ne postoje zasebno izdvojeni statistički podaci, naprotiv, još 122 djece bilo je uključeno u ukupno 6 grupa u kojima su se vaspitne aktivnosti izvodile na drugom jeziku, uključujući ovdje i druge strane jezike (engleski jezik i sl).48 Iz ovoga može se zaključiti da je od 1.140 djeteta pripadnika manjinskih etničkih zajednica u RM, vrlo mali postotak bio uključen u grupe u kojima se vaspitno-obrazovne aktivnosti u javnim dječjim vrtićima izvode na jeziku njihove zajednice.49 Tokom 2011/2012. godine donijeto je ukupno 7 odluka Vlade RM o osnivanju ili transformaciji u privatnu ustanovu za djecu – ni u jednoj privatnoj ustanovi za djecu formiranoj u posljednje dvije godine, vaspitnoobrazovne aktivnosti se ne izvode na jeziku neke od manjinskih zajednica.

Prema istraživanju Narodnog pravobranioca o odgovarajućoj i pravičnoj zastupljenosti pripadnika zajednica pri zapošljavanju u dječjim vrtićima, utvrđen je nizak nivo zastupljenosti osoba koja su pripadnici manjinskih zajednica u RM50, što sa druge strane upućuje na problem nemanja dovoljnog i odgovarajućeg kadra za izvođenje predškolskih aktivnosti na jezicima manjinskih zajednica.51

Pozitivan primjer

Primjer sa javnim ustanovama – dječjim vrtićima u kojima su oformljene grupe na turskom jeziku, iako u nedovoljnom broju, ipak pozitivno utječu u smjeru povećanja ostvarivanja prava djece pripadnika turske zajednice u RM da prate vaspitne aktivnosti na maternjem jeziku. Ovakvi pozitivni primjeri registrirani su u nekoliko općina grada Skoplja, Strugi i Ohridu, kao zasebne ili kombinirane razrede.

Negativan primjer

Za razliku od djece pripadnika turske zajednice, djeca ostalih malobrojnijih zajednica u RM ili u premalom procentu ili uopće ne ostvaruju zakonsko pravo da vaspitnoobrazovne aktivnosti u javnim dječjim vrtićima prate na jeziku vlastite zajednice.

Osnovno obrazovanje

U dijelu mogućnosti obrazovanja manjinskih zajednica na njihovom maternjem jeziku, u RM prema važećim nastavnim planovima i koncepciji devetogodišnjeg obrazovanja, redovna nastava prati se na makedonskom, albanskom, turskom i srpskom jeziku, dok se jezici ostalih pripadnika zajednica prate kao izborni predmet: jezik i kultura Roma, Bošnjaka i Vlaha.52

48 Supra note 46, T-14.49 Samo 79 djece od ukupno 206 djece pripadnika turske zajednice u RM koja su bila upisana u obdaništa u 2011/2012. godini, ili 38% bilo je uključeno u vaspitne aktivnosti koje su se odvijale na njihovom maternjem jeziku, dok je kod ostale 4 manje zajednice taj postotak znatno niži.50 Ova institucija je zaključila da samo stanje sa zaposlenim Srbima i Vlasima zadovoljava zahtjeve za pravičnom zastupljenošću (1,9% Srba i 0,9% Vlaha) upoređeno sa brojem ukupnog stanovništva u RM. NP je našao da je u vrtićima zaposleno samo 0,5% Turaka, 0,4% Roma i 0,3% Bošnjaka.51 Supra note 25, str. 65.52 Supra note 23, str. 35.

19

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


U redovnom osnovnom obrazovanju53 broj učenika Turske manjine tokom 2010/11. godine iznosio je 4,57% od ukupnog broja upisanih učenika. Od toga 2,99%54 od ukupnog broja upisanih učenika, ili 65,53% upisanih učenika Turske nacionalnosti, pratilo je nastavu na turskom jeziku. U školskoj 2011/2012. godini, prema podacima Ministarstva obrazovanja, 64% ukupno upisanih učenika Turaka prati nastavu na svom maternjem jeziku, što predstavlja blago smanjenje od 1,5% u odnosu na prethodnu školsku godinu. Tokom 2010/11. školske godine broj djece Srba u redovnom osnovnom obrazovanju u RM iznosio je 0,90% od ukupnog broja učenika u osnovnom obrazovanju u RM. Samo 0,27%55 ukupnog broja učenika, ili 30,27% učenika Srba, pratilo je nastavu na srpskom jeziku. U školskoj 2011/2012. godini, prema podacima Ministarstva obrazovanja, ovaj broj je smanjen i iznosio je 14,75% ukupno upisanih učenika Srba, što predstavlja smanjenje od 15% u odnosu na prethodnu školsku godinu. Osnovno obrazovanje na turskom i srpskom nastavnom jeziku organizira se uglavnom u područjima i općinama RM naseljenim znatnim brojem pripadnika turske zajednice.

Broj učenika koji prate nastavu na turskom ilisrpskom jeziku u osnovnom obrazovanju u RM

Nastava na turskom jeziku Nastava na srpskom jeziku

U praksi ostaju i problemi sa osiguravanjem boljeg kvaliteta nastave na jeziku različitom od makedonskog zbog neodgovarajućeg broja nastavnika, neadekvatne obuke nastavnog kadra i nemanja kvalitetnog nastavnog materijala. Isto tako, djeca iz manjinskih zajednica koja su svoje osnovno obrazovanje završila prateći nastavu na maternjem jeziku, u velikoj mjeri suočavaju se i sa problemima pri upisu i praćenju nastave na makedonskom jeziku u srednjim školama, zbog nepostojanja kurseva i mjera za njihovu podršku u izučavanju makedonskog jezika.56

U posljednjem izvještaju RM o provedbi OKNM-a57, Savjetodavni komitet notirao je da je znatan broj djece pripadnika bošnjačke, vlaške i romske zajednice posjećivao nastavu u osnovnim školama koje nisu nudile odgovarajuće mogućnosti izučavanja izbornog predmeta. Pa je tako, od 1.802 deteta Bošnjaka samo 377 izučavalo izborni predmet “Jezik i kultura Bošnjaka“, a od 10.551 deteta Roma samo 2.191 je izučavalo izborni predmet “Jezik i kultura Roma“. Situacija kod djece Vlaha je drugačija jer se samo 307 djece izjasnilo za pripadnike vlaške manjine, a 716 djece pratilo je izborni predmet “Jezik i kultura Vlaha“, Savjetodavni komitet OKNM-a smatra da je ovakva situacija rezultat činjenice da se sva vlaška djeca, od strane školskih uprava, ne vode pravilno i u skladu sa njihovom pripadnošću.

U školskoj 2011/2012. godini ima određenih promjena u dijelu ostvarivanja prava djece da posećuju nastavu na maternjem jeziku. Ovo je zasebno primjećeno kod pripadnika bošnjačke zajednice kada je primjenjena eksperimentalna nastava na bosanskom jeziku u dvije škole (u Saraju i Velesu) koju je pohađalo 328 đaka. U drugim 53 Redovno osnovno obrazovanje u RM provodi se u ukupno 341 osnovnoj školi, od kojih je 241 jednojezična i to: 185 nastavu provodi na makedonskom jeziku i 55 na albanskom nastavnom jeziku. 85 osnovnih škola provodi nastavu dvojezično i to: 59 škola na makedonskom i albanskom jeziku, 20 škola na makedonskom i turskom jeziku, a 3 škole na makedonskom i srpskom jeziku. 15 osnovnih škola u RM nastavu provode na tri jezika i to: 13 na makedonskom, albanskom i turskom nastavnom jeziku, a 2 škole na makedonskom, albanskom i srpskom jeziku.54 Statistički godišnjak RM 2012; T-06.01.3: Učenici prema nastavi na jezicima nacionalnosti, 2006/07.-2010/11.55 Ibid.56 Str. 41, Izvještaj o “Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji“ (četvrti krug monitoringa), EK protiv rasizma i netolerancije (CRI (2010)19).57 Str. 27, Advisory Committee on the FCNM, Third Opinion on “the former Yugoslav Republic of Macedonia” adopted on 30 March 2011, ACFC/OP/III(2011)001.

20



školama gdje se predmet “Jezik i kultura Bošnjaka“ održava kao izborni, ukupan broj djece Bošnjaka koji je pratio i izučavao ovaj predmet 2011/2012. je 358 (ili oko 20%). Ukupno 9.924 Roma posećivalo je nastavu u osnovnim školama u Makedoniji, a izučavanje izbornog predmeta bilo je omogućeno u 11 osnovnih škola. Shodno tome, 2.503 učenika Roma iskoristilo je tu mogućnost što predstavlja povećanje od oko 15% u odnosu na školsku 2008/09. godinu. Ipak, broj Roma koji izučava ovaj izborni predmet je nizak i nije veći od 35% od ukupnog broja učenika Roma u RM. I kod djece Vlaha upisane u osnovno obrazovanje i djece koja prate nastavu iz izbornog predmeta “Jezik i kultura Vlaha” postoji pozitivna razlika koju je konstatovao Savjetodavni komitet. Tako, ako je u 2011/12. godini ukupan broj upisanih učenika Vlaha u RM iznosio 330 djece, u istom periodu ukupno 462 deteta je pratilo nastavu iz izbornog predmeta u 12 osnovnih škola u RM. Logično, koncentracija učenika koji posećuju nastavu je najveća u područjima u kojima tradicionalno živi ova zajednica.

U praksi nisu potpuno ispunjeni i zakonski preduvjeti u dijelu zapošljavanja nastavnog kadra za tri izborna predmeta. Shodno tome, nastavnici iz ovih predmeta imaju fakultetsko obrazovanje različitih profila, veći dio njih pripada zajednici kojoj je namenjen izborni predmet, međutim ima i nastavnog kadra iz drugih zajednica koji nemaju odgovarjaući nivo poznavanja jezika zajednice. Prema informacijama Ministarstva obrazovanja i nauke, veliki problem je i kontinuirano obučavanje i stručno usavršavanje ovog nastavnog kadra.

Pozitivan primjer

U dvije škole u Općinama Saraj i Veles izvodi se eksperimentalna nastava na bosanskom jeziku kojom je ukupno obuhvaćeno 328 djece Bošnjaka.

Negativan primjer

Broj učenika u osnovnom obrazovanju koji posjećuje nastavu iz izbornog predmeta “Jezik i kultura Roma“ je nezadovoljavajući. Izučavanje ovog predmeta omogućeno je samo u 11 osnovnih škola širom države, što ne otslikava prave potrebe, ne odgovara postojećoj demografskoj slici, niti djeluje motivirajuće u smjeru uključivanja djece Roma u posećivanje nastave iz ovog predmeta.

Strategija integriranog obrazovanja – Vlada RM je u oktobru 2010. godine usvojila Strategiju integriranog obrazovanja u RM.58 Shodno ovom dokumentu, a u smjeru povećanja mogućnosti posećivanja nastave iz tri gore spomenuta izborna predmeta, napravljeni su standardizovani programi uvođenja izborne nastave za izučavanje jezika lokalnih etničkih zajednica od ranog uzrasta u svim regionima u zemlji. Shodno predviđenim rokovima, svaka općina će preko određenih škola ponuditi fakultativnu ili izbornu nastavu iz najmanje jednog jezika lokalnih etničkih zajednica. Provedba ove aktivnosti predviđeno je za školsku 2012/2013. godinu. Isto tako, shodno strategiji, a u smjeru povećanja uzajamne tolerancije i međukulturne komunikacije, u osnovnim školama se uvode nastavni programi sa poboljšanim sadržajima tema koje se tiču sticanja međukulturne komunikacije i razumevanja. Ovaj rezultat treba postići uvođenjem 10 radionica posvećenih primijeni koncepata tolerancije, međusobnog poštivanja i komunikacije. Ovaj koncept treba provesti u roku od 18 mjeseci u toku 2011/2012. godine, a već u školskoj 2013/14. godini treba da počne faza pilot implementacije.

Privatne osnovne škole – U RM osnovno obrazovanje je besplatno i to je zagarantirano Ustavom, tako da đaci ne plaćaju školovanje. Shodno tome, Ustav i zakon ne dopuštaju osnivanje privatnih osnovnih škola. Ipak, u praksi, Ministarstvo obrazovanja i nauke zasebnim odobrenjem dozvoljava da se formira i da funkcioniše privatna škola za osnovce samo ako se u njoj izvodi nastava iz eksperimentalnog programa. Prema zakonu, ovaj program izrađuje i/ili predlaže Ured za razvoj obrazovanja, a donosi ga ministar.59 Na ovoj osnovi funkcioniše nekoliko privatnih škola, među kojima i osnovne škole “Jahja Kemal“ u Skoplju i Strugi. “Jahja Kemal“ funkcioniše u dogovoru sa ministarstvom, na osnovu pilot-programa koji se obnavlja na nekoliko godina. U školskoj 2011/12. godini u dvije osnovne škole bilo je 200 učenika upisanih od prvog do devetog razreda, koji prate nastavu na maternjem jeziku 58 Naziv dokumenta: Koraci ka integriranom obrazovanju u obrazovnom sistemu u Republici Makedoniji, izrađeno od Ministarstva obrazovanja i nauke RM.59 Supra note 19, čl. 31-a.

21

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


(makedonskom, albanskom, turskom). I dalje ostaje neispunjena preporuka Savjetodavnog komiteta o nepostojanju zakonske mogućnosti za formiranje privatnih osnovnih škola u duhu čl. 13. OKNM-a.Srednje obrazovanje

Iako zakon dozvoljava da pripadnici zajednica prate nastavu na jeziku i pismu odgovarajuće zajednice, ova odredba se u RM primjenjuje samo u odnosu na “najbrojniju od malobrojnijih“ zajednica – tursku zajednicu. Shodno zvaničnim podacima Državnog zavoda za statistiku, u školskoj 2010/11. godini, nastava na turskom jeziku provodila se u 10 srednjih škola preko formiranja 61 odjeljenja, a nastavu je provelo 144 nastavnika. Iako postoji trend kontinuiranog povećanja broja učenika Turaka koji nastavu u srednjem obrazovanju prate na maternjem jeziku, ipak, u školskoj 2010/2011. godini samo 58,32% od ukupnog broja učenika Turaka posećivalo je nastavu u srednjem obrazovanju na svom maternjem jeziku. Dodatno, u RM postoje i privatne srednje škole gdje se nastava izvodi na turskom jeziku i pismu.

Što se tiče ostale četiri etničke zajednice u RM, za sada još uvijek nisu formirane srednje škole, ni odjeljenja u postojećim srednjim školama, u kojima bi se nastava izvodila na njihovom maternjem jeziku i pismu. Shodno tome, djeca pripadnici ovih zajednica (Romi, Vlasi, Bošnjaci i Srbi) po završetku osnovnog obrazovanja nastavljaju da prate nastavu na makedonskom jeziku i ćiriličnom pismu ili na drugom jeziku i pismu na kojem se izvodi nastava po srednjim školama u RM.60

Obrazovanje romske djece – Kao zaseban problem koji u svojim izvještajima notiraju i EKRN i Savjetodavni komitet OKNM-a je pristup obrazovanju i aktivno uključivanje u vaspitno-obrazovne procese djece Roma. EKRN je u svom izvještaju iz 2010. godine pozdravila usvajanje „Nacionalnog plana obrazovanja Roma i mjera koje su poduzete u smjeru poboljšanja uključenosti romske djece u obrazovni sistem (srednje i visoko obrazovanje). Ipak, u istom izvještaju su notirane i slabosti i neefikasnost mjera koje se poduzimaju na terenu kada je riječ o dostupnosti romske djece predškolskom i osnovnom obrazovanju.61 Ovaj komitet zaključuje da je stopa obrazovanja kod Roma najniža u zemlji, a procenat mladih Roma koji završavaju srednje obrazovanje i upisuju se na fakultet je daleko ispod prosjeka. EKRN sa zabrinutošću konstatira tendenciju segregacije romske djece u posebne (specijalne) škole za djecu sa smetnjama u razvoju, iako njihove poteškoće sa učenjem u najvećem dijelu proizilaze iz nemogućnosti da ostvare pravo na obrazovanje na maternjem jeziku.

Pozitivan primjer

Nastava na turskom jeziku provodi se u nekoliko srednjih škola kroz formiranje odjeljenja u kojima je nastava na turskom jeziku. Postoji trend kontinuiranog povećanja broja učenika Turaka koji nastavu u srednjem obrazovanju prate na maternjem jeziku.

Negativan primjer

Učenici pripadnici četiri malobrojnije zajednice (srpske, romske, bošnjačke i vlaške) po završetku osnovnog obrazovanja nastavljaju da prate nastavu na makedonskom jeziku i ćiriličnom pismu ili na drugom jeziku i pismu na kojem se izvodi nastava po srednjim školama u RM. Ne postoje izborni predmeti kojima bi ova grupa učenika nastavila razvijanje svijesti o vlastitoj kulturi, poznavanju vlastitog jezika i poštivanju pripadnosti zajednici.

60 Prema određenim informacijama, u Općini Kumanovo u jednoj od srednjih škola omogućeni su uvjeti za formiranje odjeljenja za nastavu na srpskom jeziku, međutim za istu se nije niko prijavio.61 Supra note 56, str. 45 i 46.

22



Visoko obrazovanje

Visoko obrazovanje u RM provodi se na 5 državnih univerziteta, 18 privatnih visokoobrazovnih institucija, akreditovanih od MON-a i jednu privatno-javnu neprofitnu visokoobrazovnu ustanovu.62,63 Na najvećem državnom Univerzitetu “Sveti Ćirilo i Metodije“, Skoplje, na svim fakultetima u sastavu Univerziteta, nastava se izvodi na makedonskom jeziku i ćiriličnom pismu, osim na Pedagoškom fakultetu “Sveti Kliment Ohridski“, gdje se nastava na studijskim grupama, studenata za odjeljensku nastavu za predškolsko vaspitanje, izvodi na makedonskom, albanskom i turskom jeziku. Na drugom po veličini državnom Univerzitetu - “Sveti Kliment Ohridski“, Bitolj, nastava na svim fakultetima u sastavu institucije provodi se na makedonskom jeziku. Ista je situacija i sa trećim po veličini državnim Univerzitetom – “Goce Delčev“, Štip, dok se na Državnom Univerzitetu Tetovo, u čijem sastavu ima 11 fakulteta, nastava provodi na albanskom jeziku i pismu.

Situacija sa privatnim visokoobrazovnim ustanovama je različita. Ove institucije osiguravaju niz nastavnih programa koji se odvijaju na nekoliko jezika, prvenstveno na makedonskom, albanskom i engleskom jeziku, međutim ni jedna od njih ne nudi mogućnost studiranja i praćenja nastave na nekom od jezika zajednica kojih je ispod 20% od ukupnog broja stanovništva u RM. Ipak, neke od njih u svojim statutima ostavljaju prostor da se nastava može izvoditi i na jeziku koji je u upotrebi u RM, kao i drugog svjetskog jezika, u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju.

Što se tiče izučavanja jezika manjinskih etničkih zajednica, na Filološkom fakultetu u Skoplju dugo godina postoje zasebne katedre za turski jezik i književnost i za srpski jezik i književnost. Od akademske 2010/11. godine prvi put su romski jezik i kultura uvedeni kao izborni predmet na Filološkom fakultetu u Skoplju. Vlaški jezik već nekoliko godina se izučava kao izborni predmet na Pedagoškom fakultetu pri Univerzitetu “Goce Delčev“ u Štipu kao izborni predmet u trećem semestru za dva studijska programa: predškolsko vaspitanje i odjeljensku nastavu.

U smjeru povećanja broja studenata pripadnika manjinskih zajednica, Vlada RM donosi odluke64 o kvotama za upis studenata. Adekvatno tome, u smjeru osiguravanja pravične i odgovarajuće zastupljenosti u akademskoj 2012/13. godini studentima pripadnicima zajednica koje nisu većina u RM, pet državnih visokoobrazovnih ustanova dodatno upisuje studente pripadnike ovih zajednica, čiji broj nije veći od 10% od ukupnog broja studenata koji se upisuju u prvu godinu na nivou fakulteta. Pritom, u okviru ovog procenta, adekvatno trebaju biti zastupljeni pripadnici svih zajednica do procenta sa kojim je odgovarajuća zajednica zastupljena u ukupnom stanovništvu RM.

Pozitivan primjer

Samo na Pedagoškom fakultetu pri Univerzitetu “Sveti Ćirilo i Metodije“ iz Skoplja omogućena je nastava na turskom jeziku za dvije studijske grupe – za odjeljensku nastavu i za predškolsko vaspitanje.

Negativan primjer

Nijedna visokoobrazovna ustanova u RM, državna ili privatna, ne nudi praćenje nastavnih programa na jednom od jezika zajednica kojih je ispod 20% od ukupnog stanovništva.

62 Izvor: Ministarstvo obrazovanja i nauke, http://mon.gov.mk/en/component/content/article/597 63 Prema Statističkom godišnjaku RM 2012. godine, u akademskoj 2010/2011. godini, ukupni broj studenata u RM iznosio je 63.250, od kojih je najveći dio ili 52.614 posećivao nastavu na nekom od državnih visokoobrazovnih ustanova, 10.372 studenata bilo je upisano u privatne visokoobrazovne ustanove, a ostalih 264 na vjerskim fakultetima.64 Odluka o dodatnim kvotama za upis studenata pripadnika zajednica koji nisu većina u RM u prvu godinu na javnim visokoobrazovnim ustanovama na Univerzitetu “Sv. Kiril i Metodij“ – Skoplje, Univerzitetu “Sv. Kliment Ohridski“ – Bitolj, Univerzitetu “Goce Delčev“ – Štip, Državnom Univerzitetu u Tetovu i Univerzitetu za informatičke nauke i tehnologije “Sv. Apostol Pavle“ u Ohridu u školskoj 2012/2013. godini, usvojena na sjednici Vlade 23.03.2012. godine.

23

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


3. Kako zaštititi ovo pravo?

• Ako smatrate da je vaspitno-obrazovni proces u osnovnoj ili srednjoj školi narušen i ne provodi se u skladu sa utvrđenim planom i programom, u tom slučaju nadležan za postupanje je Državni prosvetni inspektorat. U sastavu inspektorata postoji sektor za inspekcijski nadzor i ocjenjivanje kvaliteta osnovnog i srednjeg obrazovanja. Ako ovaj inspektorat ocijeni da je u školi bitno narušen vaspitno-obrazovni proces, obavlja vanrednu integralnu evaluaciju i zadužuje školu da ukloni razloge narušavanja u roku od jedne godine. Zahtjev Državnom prosvetnom inspektoratu mogu podnijeti Vijeće Općine, gradonačelnik ili vijeće roditelja.65 Shodno Zakonu o inspekcijskom nadzoru svako može podnijeti inicijativu za pokretanje postupka za inspekcijski nadzor.66

• Inspekcijski nadzor visokoobrazovnih ustanova obavlja Državni prosvetni inspektorat, u skladu sa zakonom. Nadzor zakonitosti rada obavlja ministar obrazovanja i nauke. Kada ministar nadležan za poslove visokog obrazovanja utvrdi da visokoobrazovna ustanova radi suprotno zakonu, uz zapisnik će ukazati visokoobrazovnoj ustanovi na nezakonitost u radu i odrediće joj rok od najmanje jednog mjeseca za uklanjanje nezakonitosti.

Preporuke:


• Osigurati zadovoljavajući broj zaposlenih stručnih osoba u dječjim vrtićima koje bi uspješno omogućile ostvarivanje prava djece pripadnika manjinskih zajednica da budu uključena u vaspitne aktivnosti koje bi se izvodile na njihovom maternjem jeziku.

• Poduzeti aktivnosti u smjeru povećanja svijesti među roditeljima djece pripadnika manjinskih zajednica o važnosti praćenja nastave na maternjem jeziku i/ili izučavanje jezika i kulture vlastite zajednice.

2. Preporuke državnim vlastima na centralnom nivou• Poduzeti mjere u smjeru povećanja pristupa i omogućivanja preduvjeta za aktivno uključivanje djece

pripadnika manjinskih zajednica u predškolsko obrazovanje na maternjem jeziku.• Poduzeti mjere i aktivnosti usmjerene ka omogućivanju neophodnih preduvjeta za povećanje posećenosti

nastave na srpskom jeziku u osnovnom obrazovanju.• Država treba poduzeti mjere u smjeru razvijanja svjesnosti među roditeljima i djecom o mogućnostima

izučavanja izbornog predmeta “Jezik i kultura Roma“ i uspostaviti odgovarajuće preduvjete kroz povećanje broja osnovnih škola gdje isti može da se izučava kao izborni predmet.

• Uspostaviti uvjete za nastavu na maternjem jeziku ili izučavanje izbornih predmeta u srednjem obrazovanju čime bi učenici pripadnici četiri manjinske zajednice nastavili da razvijaju svijest o vlastitoj kulturi i pripadnosti zajednici.

• MON da osigura adekvatno zaposlenje i kontinuiranu obuku i stručno usavršavanje nastavnog kadra koji drži nastavu na jednom od jezika manjinskih zajednica ili predaje neki od izbornih predmeta jezik i kulturu neke od zajednica.

3. Preporuke građanskom sektoru• Posmatrajte! Uz podršku AOPZ-a provjerite da li i koliko je radionica posvećenih uvođenju koncepata

tolerancije, i međusobnog poštivanja, u skladu sa strategijom integriranog obrazovanja, provedeno i koji su rezultati. Osigurajte se da će pilot faza implementacije započeti revidiranim i ojačanim programima koji će povećati međukulturnu komunikaciju.

• Provjerite jesu li Vaša općina i Vaše susjedne općine napravile izbor pojedinih škola i jesu li iste započele sa fakultativnom ili izbornom nastavom iz najmanje jednog od jezika lokalnih etničkih zajednica.

65 Supra note 19, čl. 127.66 Čl. 4 Zakona o inspekcijskom nadzoru (“Sl. list RM“, br. 50/2010, 162/2010, 157/2011).

24



C. PRAVO NA UPOTREBU MATERNJEG JEZIKA

Državna politika treba da uspostavlja ravnotežu između potrebe za jednim zajedničkim jezikom kao osnovom integracije i funkcioniranja društva kao i da osigura promociju jezičke raznolikosti, kroz zaštite jezičkih prava manjina.

Vlade treba da omoguće realne i dostupne uvjete za učenje na državnom (službenom) jeziku.67

67 Supra note 5, Smjernica 42.

25

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


Shodno obavezama koje proizilaze iz OKNM-a, RM se obavezuje da osigura pripadniku nacionalne manjine slobodnu i nesmetanu upotrebu njegovog jezika kod kuće i na javnim mjestima.

Država preuzima obavezu, da ako to bude zatražio pripadnik zajednice, a u okviru mogućeg, osigura uvjete za korišćenje manjinskog jezika u administraciji. Na stepen ostvarivanja ovog prava utjecaće razni faktori, a zasebno finansijska sredstva i mogućnosti države.

Zaštita i unapređivanje manjinskih jezika predstavlja značajan doprinos izgradnji RM na principima demokratije i kulturne raznovrsnosti u okviru državnog suverentiteta i teritorijalnog integriteta. Multijezičnost treba uvijek cijeniti kroz prizmu jačanja međukulturnih integrativnih procesa, a ne kao moguću štetu ili smanjenje značaja upotrebe službenog jezika u jednoj državi.

1. Pravni okvir

Shodno Ustavu RM i amandmanima iz 2001. godine, Republika garantira zaštitu između ostalog i jezičkog identiteta svih zajednica.

Shodno Amandmanu V Ustava RM lični dokumenti građana koji govore službeni jezik različit od makedonskog, se izdaju na makedonskom jeziku i pismu, kao i na jeziku i pismu građanina koji je podnio zahtjev a u skladu sa zakonom.

Upotreba jezika kojim govori najmanje 20% građana u RM i u jedinicama lokalne samouprave, u RM je regulirana zasebnim zakonom.U organima državne vlasti u RM službeni jezik različit od makedonskog jezika, može se koristiti u skladu sa zakonom.


Upotreba jezika zajednice kao službenog jezika u lokalnoj samoupraviU općinama službeni jezik je makedonski jezik i ćirilično pismo, kao i jezik i pismo koji koristi najmanje 20% žitelja općine.

U onim slučajevima kada brojnost određene zajednice u jednoj jedinici lokalne samouprave ne dostiže broj od 20% od ukupnog stanovništva u toj općini, a ipak stanovništvo te zajednice živi u znatnom procentu u općini ili pak ta općina predstavlja tradicionalno mjesto življenja određene etničke zajednice, zakonodavac je odredio da o upotrebi jezika i pisama kojim govori manje od 20 % žitelja općine odlučuje Vijeće Općine68. Ovakva odluka usvaja se većinom glasova prisutnih članova Vijeća, pri čemu mora postojati većina glasova prisutnih članova Vijeća koji pripadaju zajednicama koje nisu većinsko stanovništvo u općini69. Na ovaj način sama općina može kroz afirmativne mjere doprinijeti jačanju multietničkog karaktera i povećanju pristupa općinskim javnim servisima i uslugama za stanovništvo konkretne zajednice.

68 Čl. 90 Zakona o lokalnoj samoupravi (“Sl. list RM“ br. 2/2002).69 Ibid. čl. 41 st.3.

26



Lista općina i službenih jezika / jezika u upotrebi malobrojnijih zajednica

Općina službeni jezik / jezik u upotrebi

Mavrovo i Rostuše makedonski i turski jezik

Staro Nagoričane makedonski i srpski jezik

Vraneštica makedonski i turski jezik

Šuto Orizari makedonski i romski jezik

Centar Župa makedonski i turski jezik

Plasnica makedonski i turski jezik

Vrapčište makedonski, albanski i turski jezik

Gostivar makedonski, albanski i turski jezik

Čučer Sandevo makedonski, albanski i srpski jezik

Kruševo makedonski, albanski i vlaški jezik

Kumanovo makedonski, albanski, srpski i romski jezik

Općina Gostivar je općina sa dominantnim albanskim stanovništvom, dok Makedonci predstavljaju najveću manjinu na lokalnom nivou nakon čega slijedi turska zajednica sa približno 10% učešća u ukupnom općinskom stanovništvu. Odlukom Vijeća ove Općine, turski jezik zajedno sa makedonskim i sa albanskim unijet je u upotrebu u svim općinskim tijelima, uključujući administraciju i javne službe.70 Svaki pojedinac u Općini Gostivar ima pravo na slobodu izražavanja, što uključuje i slobodu primanja, traženja i davanja informacija i ideja na jednom od službenih jezika po vlastitom izboru bez bilo kakvog ometanja.71 Zagarantirana je komunikacija na jednom od tri službena jezika, a usluge i službena dokumenta građanin može dobiti na jednom od tih jezika. Slučaj Gostivara prezentira jedan široki model upotrebe manjinskog jezika kroz korišćenje pravnih mogućnosti koje proizilaze iz Zakona o lokalnoj samoupravi, čime se teži ka njegovoj ravnopravnosti i izjednačavanju pri upotrebi sa jezicima koji već imaju zagarantiranu službenu upotrebu. Prema istraživanju provedenom od strane MCMS-a u toku 2010. godine, u praksi postoji nepotpuna provedba odluke Vijeća Općine Gostivar prije svega zbog nedostatka ljudskih i materijalno-tehničkih preduvjeta. Sa druge strane, Savjetodavni komitet OKNM-a primjetio je da romski jezik, iako ispunjava kriterijume shodno zakonu o sticanju pravnog statusa službenog jezika u Općini Šuto Orizari, isti se ne koristi u lokalnoj administraciji.72

U Općini Kumanovo, iako su određene zajednice zastupljene ispod 20% u ukupnom stanovništvu Općine, ipak je upotreba njihovih jezika uređena na općinskom nivou. Odlukom Vijeća Općine uređuje se upotreba srpskog i romskog jezika i njihovih pisama u radu Vijeća kao jezika i pisma kojim govori manje od 20% žitelja Općine Kumanovo, kao i u drugim slučajevima propisanim zakonom. Na sjednicama Vijeća Općine Kumanovo, članovi Vijeća, pripadnici srpske i romske etničke zajednice i drugih etničkih zajednica, mogu upotrebljavati maternji jezik i pismo.73

70 Izvor: ORD: studija slučaja / [urednik Sašo Klekovski]. - Skoplje: Makedonski centar za međunarodnu saradnju, 2011.71 Odluka br. 07-879/1 od 15.07.2009., Vijeće Općine Gostivar.72 Supra note 57, str. 21. 73 Odluka br. 07-5027/15, Vijeće Općine Kumanovo, objavljena u Službenom glasniku Općine Kumanovo, 06.05.2012.

27

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


Pozitivan primjer

Općina Gostivar predviđa ravnopravnu upotrebu turskog jezika sa ostala dva službena jezika u Općini. Općina Kumanovo upotrebu jezika proširuje i na srpski i romski jezik, međutim istu ograničava na nivou sjednica Vijeća Općine.

U jednoj od etnički najheterogenijih općina u RM, Općini Dolneni, sa najizraženijom procentualnom zastupljenošću nekoliko etničkih zajednica u ukupnom broju stanovnika (Turci – 19,11% i Bošnjaci – 17,51%), kao službeni jezici u upotrebi su samo makedonski i albanski jezik. Prema Statutu Općine Dolneni74, u Općini je u upotrebi makedonski jezik i ćirilično pismo i jezik i pismo zajednica kojih je preko 20% stanovništva u Općini. U konkretnom slučaju pored makedonskog u službenoj upotrebi je i albanski jezik, međutim ne i turski i bosanski jezik.

Ipak, Statut dozvoljava da Vijeće Općine zasebnim odlukama može da utvrdi da o određenim informacijama informirai obavještava građane i na drugom jeziku, različitom od službenog, ako tim jezikom govori dio građana Općine75. Shodno tome, prema analizi Fondacije Soros76, u Općini su napravljene upute na različitim jezicima u nekim od institucija i dostupni su formulari na tim jezicima.

Općina Debar i Općina Studeničani imaju znatan broj pripadnika turske zajednice koji naseljavaju područja ove dvije općine. Ipak, u ove dvije općine, shodno zakonu, službeni jezici u upotrebi su makedonski i albanski jezik, čime Vijeća Općina nisu cijenila i uzela u obzir potrebu da omoguće Turcima (koji su u ovim općinama zastupljeni sa 15% odnosno 19%) da se uključe u javni i lokalni život kroz upotrebu i korišćenje maternjeg jezika.

Negativan primjer

Općina Dolneni, Općina Debar i Općina Studeničani, iako imaju znatnu procentualnu zastupljenost turske zajednice, a u slučaju Općine Dolneni i bošnjačke zajednice, ipak nisu donijele odluke u smjeru izjednačavanja upotrebe i njihovih jezika sa druga dva službena jezika općina.

Upotreba jezika zajednice u postupku pred tijelima uprave

Pitanje upotrebe jezika zajednica riješeno je amandmanskim izmjenama Ustava i Zakonom o upotrebi jezika kojim govori najmanje 20% građana u RM i u jedinicama lokalne samouprave od 2008. godine.77

Bilo koji građanin koji živi u općini u kojoj najmanje 20% građana govori službenim jezikom različitim od makedonskog jezika, u komunikaciji sa područnim jedinicama ministarstava u toj jedinici lokalne samouprave i u komunikaciji sa ministarstvima može upotrebljavati taj službeni jezik i njegovo pismo. Područne jedinice i ministarstva dužni su odgovoriti građaninu na makedonskom jeziku i ćiriličnom pismu, kao i na službenom jeziku i pismu koje upotrebljava građanin. Podnesci u upravnom postupku mogu se podnositi na službenom jeziku i pismu, različitom od makedonskog jezika i pisma. Ovakve podneske (molbe, zahtjeve, žalbe i sl.), tijela pred kojima se vodi postupak prevode na makedonski jezik, a građaninu odgovaraju na službenom makedonskom jeziku i ćiriličnom pismu, kao i na službenom jeziku i pismu koji je upotrebila stranka.78

U svom posljednjem izvještaju iz 2011. godine, Savjetodavni komitet preporučio je vlastima u RM da omoguće uvjete neophodne za upotrebu jezika zajednicama u njihovoj komunikaciji sa administracijom u svim jedinicama lokalne samouprave gdje je zakon o upotrebi jezika odgovarajuće primjenjiv.79

74 Član 11., Statut Općine Dolneni.75 Ibid, čl. 111.76 Ka tolerantnim općinama – izvještaj posmatranja lokalne administracije januar 2008. - jun 2009., Fondacija Institut otvoreno društvo – Makedonija.77 Objavljen u “Sl. listu RM“ br.101/2008.78 Čl. 61 st. 3, 4 i 5 Zakona o opštem upravnom postupku (”Sl. list RM“ br.38/2005, 110/2008 i 51/2011).79 Supra note 57, str. 21.

28



Poslovnik Narodnog pravobranioca još šire je definirao pravo na komunikaciju sa ovom institucijom, utvrđujući da jezik i pismo na kojem je napisana predstavka ne predstavlja smetnju za komunikaciju sa Narodnim pravobraniocem. Sa Narodnim pravobraniocem može se komunicirati na bilo kom jeziku i pismu.80

Pozitivan primjer

Uzimajući u obzir ulogu Narodnog pravobranioca u društvu kao zaštitnika građana i drugih osoba kada su njihova prava povređena od strane tijela državne uprave, za pozdravljanje je odluka ove institucije da osobe mogu komunicirati i da joj dostavljaju predstavke na bilo kom jeziku i pismu.

Jezik i pismo na kojem je napisana predstavka ne predstavljaju smetnju za komunikaciju sa Narodnim pravobraniocem.

Upotreba jezika zajednice u sudskim postupcima

A. Krivični postupak - službeni jezik je makedonski jezik i ćirilično pismo, a drugi službeni jezik kojim govori najmanje 20% građana i njegovo pismo, koristi se u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku. Ako okrivljeni ili drugi učesnik u postupku govori službenim jezikom različitim od makedonskog, ima pravo da u toku sudskih radnji upotrebljava taj jezik i pismo, može upućivati podneske na svom jeziku i pismu, te dobijati pozive i druga pismena na drugom službenom jeziku.81 Zbog slabog nivoa provedbe u djelo ovih odredbi u praksi, Savjetodavni komitet OKNM-a zatražio je od države da nastavi sa obukama i zapošljavanjem kvalifikovanih prevodilaca u smjeru efektivne provedbe odredbi o upotrebi manjinskih jezika (drugog službenog jezika) u krivičnom postupku.82

B. Prekršajni postupak – sudovi u prekršajnom postupku primjenjuju odredbe Zakona o krivičnom postupku koje se odnose na upotrebu jezika od strane učesnika. Ako za okrivljenog postoji osnovana sumnja da je počinio prekršaj i za koji je sud odredio zadržavanje, isti ima pravo odmah biti obavješten na maternjem jeziku ili jeziku koji razume o razlozima zadržavanja. Zakonodavac je ovom odredbom ostavio prostor da tijelo/sud slobodno cijeni na kojem će jeziku osoba koja je zadržana biti informirana o razlozima zadržavanja, tačnije neće to uvijek biti maternji jezik osoba pripadnika neke od zajednica, već to može biti i drugi jezik koji ta osoba razumije.

C. Parnični postupak – Parnični postupak se vodi na makedonskom jeziku i ćiriličnom pismu, a koristi se i drugi službeni jezik i pismo kojim govori najmanje 20% građana. Stranke i drugi učesnici u postupku, čiji jezik nije drugi službeni jezik različit od makedonskog jezika, u postupku imaju pravo pred sudom upotrebljavati svoj jezik na taj način što će se njima osigurati usmeno prevođenje na njihovom jeziku, a troškovi prevođenja padaju na teret Budžeta RM. U sudovima koji se nalaze na području jedinica lokalne samouprave u kojoj je pored makedonskog jezika, službeni jezik i jezik pripadnika zajednice kojim govori najmanje 20% građana, tekst dostavnice napisan je i na tom jeziku i pismu.83 U interesu zadovoljavanja pravičnosti i ostvarivanja pravde, naš zakonodavac predvidjeo je da sud ne može odbiti dokaz o činjenici samo zato što je napisan na jeziku zajednice stranaka ili drugih učesnika u postupku koji su državljani RM.84 Troškovi prijevoda ovakvih dokaza padaju na teret Budžeta RM.

80 Čl. 33 Poslovnika Narodnog pravobranioca (”Sl. list RM“ br.120/2011).81 Čl. 8 i čl. 9 Zakona o krivičnom postupku (”Sl. list RM“ br.15/1997, 44/2002, 74/2004, 83/2008, 67/2009, 51/2011).82 Supra note 57, str. 21.83 Čl.143 st.8 Zakona o parničnom postupku (”Sl. list RM“ br.79/2005, 110/2008, 83/2009, 116/2010).84 Ibid, čl. 205.

29

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


Negativan primjer

Makedonski zakonodavac, sa aspekta ostvarivanja prava manjinskih zajednica, bio je veoma restriktivan kada je riječ o upotrebi jezika u sudskim postupcima. Realno stanje pokazuje da je ovo pravo namijenjeno u najvećoj mjeri pripadnicima najveće manjinske zajednice u RM, isključujući ostalih pet malobrojnijih zajednica iz njegove primjene.

Upotreba jezika zajednice u evidencijama

A. Lična karta – Obrazac lične karte štampa se na makedonskom jeziku i ćiriličnom pismu i na engleskom jeziku i pismu. Građanima koji govore službeni jezik različit od makedonskog jezika, obrazac lične karte se štampa a podaci u njemu upisuju i na službenom jeziku i pismu koje građanin upotrebljava. Građanima koji govore jezikom različitim od službenog jezika, na njihov lični zahtjev, podaci o ličnom imenu koji se unose u ličnu kartu upisuju se na makedonskom jeziku i ćiriličnom pismu i jeziku i pismu koji upotrebljava građanin.85

B. Putna isprava – Obrasci putnih isprava štampaju se na makedonskom jeziku i ćiriličnom pismu, uz prijevod na engleski i francuski jezik i pripadajućem pismu. Građanima koji govore službenim jezikom različitim od makedonskog jezika, na njihov lični zahtjev, obrazac pasoša i putnog lista štampa se i na službenom jeziku i pismu, a podaci koji se unose u pasoš mogu se upisati i na službenom jeziku i pismu koji upotrebljava građanin. Slično kao i u slučaju sa izdavanjem lične karte, građanima koji govore jezikom različitim od službenog jezika, na njihov lični zahtjev, podaci o ličnom imenu koji se unose u pasoš upisuju se na makedonskom jeziku i ćiriličnom pismu i na jeziku koji upotrebljava građanin.86

Ipak u praksi postoje nedosljednosti u primjeni ovih odredbi koje proizilaze iz nemogućnosti postojećeg sistema da odgovori na lične zahtjeve građana u smjeru upotrebe odgovarajućeg pisma jezika za koji je podnijet zahtjev (naprimjer: srpskog jezika). Isto tako, uslužni sajt Ministarstva unutrašnjih poslova RM informira građane o načinu i postupku izdavanja lične karte87, međutim ne obaveštava ih o mogućnosti, da ako su pripadnici neke od manjinskih zajednica u RM i govore jezikom različitim od službenog, na lični zahtjev lično ime može da bude unijeto u dokument na jeziku i pismu koje koristi taj građanin. Adekvatno obavještenje postoji u dijelu koji opisuje način i postupak izdavanja putne isprave.88

C. Matična evidencija – Shodno zakonu o matičnim evidencijama u područjima jedinica lokalne samouprave u kojima najmanje 20% građana govori službenim jezikom različitim od makedonskog jezika, obrazac matičnih knjiga štampa se a podaci u njemu upisuju i na službenom jeziku i pismu koje upotrebljava građanin. Izvodi koji se izdaju na temelju ovih matičnih knjiga izdaju se i na službenom jeziku i pismu koje upotrebljava građanin. Osoba pripadnik zajednice koja govori službeni jezik različit od makedonskog ima pravo zatražiti izvod na svom jeziku iz matične knjige rođenih, matične knjige umrlih, matične knjige vjenčanih i drugih evidencija shodno zakonu. U skladu sa Uputama donijetim od Ministarstva pravde RM matične knjige se vode po obrascima na makedonskom jeziku ili na makedonskom i albanskom jeziku, a izvodi iz matičnih knjiga izdaju se na odgovarajućem obrascu isto tako na makedonskom jeziku i pismu, ili na makedonskom i albanskom jeziku. Jedino u obrascima internacionalnog izvoda iz matične knjige koristi se i turski jezik.89

85 Čl. 5 Zakona o ličnoj karti (“Sl. list RM“ br.8/1995, 38/2002, 16/2004, 12/2005, 19/2007, 10/2010, 51/2011, 13/2012).86 Čl. 28 Zakona o putnim ispravama (“Sl. list RM“ br. 67/1992, 20/2003, 46/2004, 19/2007, 84/2008, 51/2011, 135/2011).87 http://www.mvr.gov.mk/DesktopDefault.aspx?tabindex=5&tabid=187&parent=100 88 http://www.mvr.gov.mk/DesktopDefault.aspx?tabindex=5&tabid=184&parent=100 89 Upute o načinu vođenja, zaštite i čuvanja matičnih knjiga i spisa; izdavanje izvoda, uvjerenja, prijepisa i kopija na osnovu matičnih knjiga; vođenje postupka i sastavljanje zapisnika o pronađenom djetetu; obnavljanje uništenih, oštećenih ili nestalih matičnih knjiga, kao i o obrascu matičnih knjiga, registru matičnih knjiga, izvodima i uvjerenjima koji se izdaju na osnovu matičnih knjiga, (“Sl. list RM“ br. 110/2010).

30



Zaključak:

Sukladno postojećim zakonskim propisima, osoba pripadnik neke od pet malobrojnijih zajednica (građanin koji govori jezik različit od službenog jezika) ima pravo zatražiti da njeno lično ime bude unijeto u ličnu kartu i putnu ispravu na jeziku i pismu koje upotrebljava građanin. U praksi postoje nedosljednosti pri provedbi ovog prava u dijelu pisma koje koristi građanin.

Izvodi iz matične evidencije izdaju se na makedonskom jeziku, ili dvojezično – na makedonskom i albanskom jeziku, za osobe koje govore službeni jezik različit od makedonskog jezika.90

Upotreba jezika i pisma zajednice za imena ulica i slično

Shodno OKNM-u, RM se obavezuje da prizna pravo zajednicama da na maternjem jeziku prezentiraju natpise, znake i druge informacije privatnog karaktera vidljive za javnost.91 RM, shodno konvenciji, obavezala se da na jeziku zajednica prezentira lokalne tradicionalne nazive, imena ulica i druge topografske oznake.

Općine su nadležne za određivanje imena ulica, trgova, mostova i drugih infrastrukturnih objekata, a uvjeti i način određivanja imena regulirani su zasebnim zakonom.92 Ime se određuje odlukom Vijeća, pri čemu mora postojati većina glasova prisutnih članova Vijeća koji pripadaju zajednicama koje nisu većinsko stanovništvo u općini. U općini u kojoj najmanje 20% građana koristi drugi službeni jezik različit od makedonskog jezika, ime ulice, trga, mosta ili drugog infrastrukturnog objekta, pored makedonskog jezika i ćiriličnog pisma, piše se i na jeziku i pismu koje koristi najmanje 20% građana u toj općini.93 Ako se nekim imenom narušavaju odnosi među zajednicama, običaji ili se vređaju građani, isto se ne može odrediti kao ime ulice, trga itd.

Od strane Ministarstva transporta i veza donijet je pravilnik koji detaljnije reguliše pitanje provedbe odredbi zakona o određivanju imena ulica, trgova, mostova i drugih infrastrukturnih objekata u praksi. Shodno tome, tekst na tabli za označavanje imena ulice, bulevara, keja, kao i imena mostova, trgova i drugih infrastrukturnih objekata piše se na makedonskom jeziku i pismu, a u općini u kojoj najmanje 20% građana koristi drugi službeni jezik različit od makedonskog jezika, pored makedonskog jezika i ćiriličnog pisma, piše se i na jeziku i pismu koje koristi najmanje 20% građana.94 Ovakva praksa je u skladu sa preporukom Savjetodavnog komiteta OKNM-a shodno kojoj dvojezičnost ili višejezičnost na tablama i znacima treba da se promovira jer upućuje poruku harmonije i suživota među različitim zajednicama koje naseljavaju taj teritorij.95

Savjetodavni komitet OKNM-a notirao je da se dvojezični, pa čak i trojezični (makedonski, albanski i turski jezik) znaci koriste u onim općinama gdje pripadnici adekvatnih zajednica predstavljaju najmanje 20% lokalnog stanovništva, a primjećen je i trend povećanja ličnih imena ili događaja, kao imena ulica i drugih infrastrukturnih objekata, povezanih sa historijom i značajnih za određenu zajednicu.96

90 Za više informacija posjetite: http://www.uvmk.gov.mk/?q=taxonomy/term/13 91 Čl. 11 st.2., OKNM, SE.92 Zakon o određivanju imena ulica, trgova, mostova i drugih infrastrukturnih objekata (”Sl. list RM“ br. 66/2004, 55/2007, 145/2010, 136/2011).93 Ibid, čl. 7.94 Čl. 9 Pravilnika o materijalu, boji, obliku i dimenziji table sa imenom ulice, trga, mosta i drugog infrastrukturnog objekta, tablica sa numeriranim brojevima objekata, kao i veličini i boji slova i brojeva (Ministarstvo transporta i veza RM, 19.05.2008.).95 Paragraf 67., ACFC/44DOC(2012)001rev.96 Supra note 57, str. 22.

31

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


Zaključak:

Domaći zakonski okvir u dijelu određivanja imena ulica i drugih infrastrukturnih objekata i isticanje javnih tabli u potpunosti zadovoljava zahtjeve OKNM-a. Općine u kojima pripadnici zajednica žive u znatnom broju dužne su da postupaju shodno zakonskim obavezama i da istaknu table na jeziku i pismu koje koristi najmanje 20% građana u toj općini.

Preporuke:


• Ravnopravna upotreba jezika zajednice koja tradicionalno naseljava teritorije općine ili čiji pripadnici žive u znatnom broju u općini, sa drugim službenim jezicima u općini. Općinske vlasti treba da omoguće znatno zastupljenim zajednicama u toj općini da se uključe u javni i lokalni život kroz upotrebu maternjeg jezika.

• Lokalne vlasti treba aktivno da podržavaju i podstiču mjere za stvaranje sredine u kojoj će se koristiti jezik zajednice tako što će omogućiti neophodna finansijska sredstva i ljudske resurse.


• Uspostaviti mehanizme i osigurati resurse neophodne za ostvarivanje prava na upotrebu jezika zajednica u sudskim postupcima.

• Napraviti zakonske izmjene u smjeru garantiranja prava osobi lišenoj slobode, pripadniku neke zajednice, da na maternjem jeziku bude informirana o razlozima lišavanja slobode, a samo uz izuzetak i na drugom jeziku koji ta osoba razumije.

• Prevazići nedosljednosti pri provedbi prava pripadnika malobrojnijih zajednica, recimo u situacijama kada pripadnik zajednice zatraži da mu lično ime bude unijeto u ličnu kartu i putnu ispravu na jeziku i pismu koje upotrebljava.

32



D. PRAVO NA INFORMIRANJE NA MATERNJEM JEZIKU KROZ ŠTAMPANE I ELEKTRONSKE MEDIJE

Politike integracije treba da uključuju mjere koje će ohrabriti dijalog među zajednicama i komunikaciju baziranu na toleranciji i međusobnom poštivanju. Ovo uključuje širi spektar inicijativa na raznim poljima, između ostalog i kreiranje i razvoj politike medija. 97

Državne politike trebaju imati za cilj promociju i podršku kapaciteta i svijesti medija čija je uloga da izražavaju raznolikost društva, uključujući ovde i promoviranje međukulturnih razmijena i razumjevanja negativnih stereotipa i predrasuda, kao i druge načine borbe sa netolerancijom.98

97 Supra note 5, Smjernica 11.98 Supra note 5, Smjernica 48.

33

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


Sloboda izražavanja svakog čovjeka, uključujući tu i pripadnike nacionalnih manjina, podrazumijeva prava dobijanja, traženja i davanja informacija i ideja na izabranim jezicima i medijima bez utjecaja drugih i postavljanja granica.99

RM je ratifikacijom OKNM-a prihvatila da pravo na slobodu izražavanja svakog pripadnika nacionalne manjine podrazumjeva i slobodu mišljenja, prikupljanja ili dijeljenja informacija ili prijedloga na jeziku manjina, a ujedno se obavezala da garantira da pripadnici nacionalnih manjina ne smiju biti izloženi diskriminaciji u pristupu medijima. RM se obavezala da neće ometati osnivanje i funkcioniranje pisanih medija od strane pripadnika nacionalnih manjina.100

Države trebaju razmotriti mogućnost dodjeljivanja finansijske podrške za emitiranje programa na manjinskim jezicima. To se može postići dodjeljivanjem direktnih grantova, uz režim finansijskih/poreskih povlastica i izuzimanje nekih dažbina pri dodjeli ili promjeni dozvole.101

1. Pravni okvir

Ustavom RM pripadnicima zajednica se garantira pravo da slobodno izražavaju, njeguju i razvijaju svoj identitet i osobitosti svojih zajednica.102 Između ostalog, ovo ustavno zagarantirano pravo pripadnici zajednica u RM ostvaruju i preko izdavanja štampanih medija i emitiranja programskih sadržaja na svojim jezicima manjina.U RM ne postoje pravne smetnje za osnivanje novina – pravo se ostvaruje prema Zakonu o trgovačkim društvima. Shodno tome, svaki trgovac, prema utvrđenoj djelatnosti u skladu sa zakonom, a radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, trgovinom i davanjem usluga, može obavljati izdavačku i štamparsku djelatnost i druge poslove povezane sa trgovinom knjigama i umjetničkim djelima.103

Obavljanje radiodifuzne djelatnosti u RM, između ostalog, ima za cilj i podsticanje, unapređivanje i zaštitu kulturnog identiteta i podsticanje razvoja stvaralaštva, jezika i tradicije.104 Prema tome, kulturne i druge ustanove i udruženja građana mogu osnivati neprofitne radiodifuzne ustanove sa ciljem zadovoljavanja potreba i interesa specifičnih ciljnih grupa.

Radiodifuzne ustanove emitiraju program na makedonskom jeziku, kao i na jeziku manjinske zajednice u slučajevima kada je program namjenjen toj zajednici.

Kao programski standardi i principi između ostalog, predviđaju se i otvorenost programa za izražavanje različitih kultura koje su sastavni dio društva, očuvanje i njegovanje nacionalnog identiteta, jezičke kulture i nacionalnog stvaralaštva.105 U tom smjeru, radiodifuzne ustanove su dužne da dnevno emitiraju najmanje 30% programa izvorno stvorenog na makedonskom jeziku ili na jezicima nevećinskih zajednica koje žive u RM, pri čemu se u dnevnom vremenu za emitiranje ne uračunava vrijeme određeno za vijesti, sportske događaje, igre, reklamiranje i slične usluge. Radiodifuzne ustanove dužne su osigurati da najmanje 30% emitiranog vokalno-instrumentalnog programa bude na makedonskom jeziku ili na jeziku etničkih zajednica koje nisu većinske u RM.106

Shodno domaćem pravnom okviru javno radiodifuzno preduzeće (Makedonska Radio Televizija) ima obavezu da emitira jedan televizijski programski servis na makedonskom jeziku i jedan televizijski programski servis na jeziku koji govori najmanje 20% građana koji je različit od makedonskog jezika (albanski) i drugih manjinskih zajednica (turske, romske, srpske, bošnjačke i vlaške zajednice). Slična je obaveza koja se odnosi na emitiranje radio programskog servisa na jezicima pet malobrojnijih zajednica.

99 (I-1), Smjernice o upotrebi manjinskih jezika na radiju i televiziji, OSCE, Kancelarija Visokog komesara za nacionalne manjine, oktobar 2003.100 Čl. 9 OKNM-a.101 Supra note 99, IV-16).102 Supra note 37.103 Čl. 4 st. 1 Zakona o trgovačkim društvima (“Sl. list RM“ br. 28/2004, 84/2005, 25/2007, 87/2008, 42/2010, 48/2010, 24/2011).104 Čl. 2 Zakona o radiodifuznoj djelatnosti (”Sl. list RM“ br.100/2005, 19/2007, 115/2007, 8/2008, 103/2008, 152/2008, 6/2010, 51/2010, 145/2010, 97/2011, 13/2012).105 Ibid., čl. 68 st. 2.106 Ibid., čl. 74.

34



2. Provedba prava u praksi Kao što primjećuje Makedonski Institut za Medije u svojoj analizi iz 2011. godine, stanje je bilo takvo da najbrojnija etnička zajednica u RM – albanska, ima najveći broj štampanih i elektronskih medija, dok se ostale malobrojnije zajednice suočavaju sa ozbiljnim nedostatkom medijskih sadržaja.107

Elektronski mediji

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku108, 2011. godine u RM se radiodifuznom djelatnošću bavilo 135 radiodifuznih ustanova, od kojih 69 emitira radio program, a 66 televizijski program.

Od radiodifuznih ustanova koje emitiraju radio program, jedno je javno radiodifuzno preduzeće, 66 su trgovačka radiodifuzna društva a dva su neprofitne radiodifuzne ustanove. Od radiodifuznih ustanova koje emitiraju televizijski program, jedna je javno radiodifuzno preduzeće, a 65 su trgovačka radiodifuzna društva.

Prema podacima Vijeća za radiodifuziju,109 koje je jedino nadležno tijelo za odobravanje i oduzimanje dozvola za radiodifuznu djelatnost, stanje sa privatnim radiodifuznim ustanovama koje emitiraju program na nekom od jezika malobrojnijih zajednica, u novembru 2012. godine je sljedeće:

Trgovačka radiodifuzna društva – radio program

Jezik Nivo obuhvaćenosti

Makedonski / turski lokalno - Plasnica

Romski / makedonski lokalno - Prilep

Romski / makedonski lokalno - Štip

Albanski / makedonski / turski lokalno - Tetovo

Makedonski / srpski / hrvatski lokalno - Ohrid

Trgovačka radiodifuzna društva – televizijski program

Jezik Medijski servis Nivo obuhvaćenosti

Albanski / makedonski / turski TV Čegrani Media lokalno - Gostivar

Bosanski / makedonski / albanski TV Lažani lokalno - Dolneni

Makedonski / turski / albanski TV Kanal 3 lokalno - Centar Župa

Romski / makedonski TV Šutel regionalno - Skoplje

Romski / makedonski TV BTR regionalno - Skoplje

Bosanski TV Edo regionalno - Skoplje

107 Str. 5, Stanje sa medijima na jezicima zajednica u RM, Makedonski Institut za Medije (MIM), 2011.108 Podaci su preuzeti sa http://www.stat.gov.mk/PrikaziSoopstenie.aspx?rbrtxt=94 109 http://www.srd.org.mk/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=38&Itemid=27& lang=mk

35

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


Zaključak:

Nijedno lokalno trgovačko radiodifuzno društvo ne emitira program na bosanskom i vlaškom jeziku. Nijedna regionalna ili privatna televizija ne emitira program na srpskom i vlaškom jezku. Najveću zastupljenost imaju programi na romskom jeziku i to preko dva privatna radiodifuzna društva na lokalnom nivou i dvije televizije na regionalnom nivou u Skoplju.

Ako se analiziraju podaci Državnog zavoda za statistiku u dijelu vremenskog trajanja emitiranog programa kod trgovačkih radiodifuznih društava na jezicima pet malobrojnijih zajednica u toku 2011. godine110, zaključiće se da je ukupno emitirani111 radio program na romskom jeziku 243 sata (svi na lokalnom nivou), na turskom jeziku ukupno 872 sata (od kojih 91 na lokalnom, a 781 na regionalnom nivou), dok je na bosanskom ukupno 443 sata na regionalnom nivou (Skoplje). Na srpskom i vlaškom jeziku nije emitiran program od strane privatnih radiodifuznih ustanova u toku 2011. godine.

Analiza podataka o emitiranom televizijskom programu prema jeziku emitiranja od strane trgovačkih radiodifuznih društava pokazuje da su emitirana ukupno 3.783 sata na turskom jeziku (1.760 na državnom i 2.022 na lokalnom nivou), čak 14.023 sata programa na srpskom jeziku na tri nivoa (od kojih 7.323 na državnom nivou), 5.095 sati romskog programa (na regionalnom i lokalnom nivou) i 11.244 sati programa na bosanskom jeziku (na regionalnom i lokalnom nivou). Nijedan minut programa na vlaškom jeziku nije emitiran od strane privatnih televizija.

Emitiranje radio i televizijskog programa na turskom jeziku od strane postojećih privatnih radiodifuznih društava zaostaje u poređenju sa programom na ostalim jezicima malobrojnijih zajednica u RM.

Privatno radiodifuzno emitiranje na pet jezika manjinskih zajednica ograničeno je na grad Skoplje i 8 drugih općina. Potrebna je pojačana podrška države za osnivanje lokalnih radiodifuznih servisa u onim općinama gdje tradicionalno ili u znatnom broju živi nevećinsko stanovništvo.

Uloga javnog radiodifuznog preduzeća

Funkcije javnog radiodifuznog servisa u Republici Makedoniji obavlja Makedonska Radio Televizija (MRT). U svom sastavu MRT ima sljedeće organizacione dijelove: Makedonski radio i Makedonsku televiziju.

Vijeće Evrope potvrdilo je ulogu javnog radiodifuznog preduzeća kroz svoju rezoluciju iz jula 2012. godine: “Javna televizija (MTV) i radio emitiraju ekstenzivan program na jezicima nacionalnih manjina (albanski, turski, srpski, romski, vlaški i bosanski)“.112

Makedonski radio emitira programe na jezicima pet malobrojnijih zajednica u RM i to: na turskom jeziku (od 1945. godine) – 5 sati dnevno i na vlaškom jeziku (od 1991. godine), na romskom jeziku (od 1991. godine), na srpskom jeziku (od 2003. godine) i na bosanskom jeziku (od 2003. godine) po 30 minuta dnevno, a emitiraju se i emisije na 110 Supra note 54; T-03 i T-06.111 U emitiranom programu prema jeziku emitiranja nisu uključeni sati muzičkog programa, jer se oni ne prate po jeziku.112 Supra note 28.

36



bugarskom, grčkom i srpskom jeziku u terminu “Radio Makedonije“.113 Shodno tome, tokom 2011. godine emitirano je ukupno 1.040 sati programa na turskom jeziku, po 90 sati na romskom, vlaškom i bosanskom i 88 sati na srpskom jeziku114 – svi ovi programi emitirani su na trećem programu Makedonskog Radija.

Na Drugom televizijskom kanalu emitira se program nevećinskih zajednica u RM. Na njemu se emitira program na albanskom jeziku, na turskom jeziku, kao i emisije na srpskom, romskom, vlaškom i bosanskom jeziku. Shodno podacima Državnog zavoda za statistiku, 2011. godine emitirano je ukupno115 914 sati programa na turskom jeziku, po 90 sati na romskom, srpskom i bosanskom i 94 sati na vlaškom jeziku.116

Dugo godina broj zaposlenih u redakcijama za manjinske jezike bio je kritikovan kao nedovoljan, a veći dio njih nije bio redovno zaposlen tj. na neodređeno vreme, čime bi se garantirao opstanak i nesmetano funkcioniranje programa na ovim jezicima. Ovakvo stanje utječe i na kvalitet sadržaja programa, zapravo ne osigurava razvoj i prikaz sadržaja od interesa lokalnog stanovništva koje pripada manjinskim zajednicama. MRT je tokom mjeseca jula 2012. godine objavila interni oglas za popunjavanje više mjesta (urednici programa na turskom jeziku, urednici redakcija emisija, urednici informativno-dokumentarne redakcije i sl.) u redakcijama Makedonskog Radija (treći programski servis) i Makedonske Televizije (drugi programski servis) na jezicima kojim govore manjinske zajednice.117

Svih pet jezika malobrojnijih zajednica zastupljeno je na programima javnog radiodifuznog servisa. Napravljeni su napori za dodatna zaposlenja u programima i redakcijama na jezicima koje govore nevećinske zajednice.

Uloga Vijeća za radiodifuziju (VRD) u razvoju medija na jezicima malobrojnijih zajednica

Vijeće za radiodifuziju jedino je nadležno da odlučuje o dodjeljivanju, oduzimanju i obnavljanju dozvola za obavljanje radiodifuzne djelatnosti.

U smjeru zaštite i njegovanja kulturnog identiteta te promocije programskih servisa na jezicima zajednica, ovo Vijeće je napravilo i usvojilo zaseban pravilnik.118 Prema ovom pravilniku, “Programski servis namijenjen nevećinskoj zajednici“ je onaj servis koji je, prema dozvoli za obavljanje radiodifuzne djelatnosti, obavezan da program u potpunosti ili u najvećem dijelu emitira na jeziku neke od nevećinskih zajednica koje žive u Republici Makedoniji. Što će reći, radiodifuzna ustanova koja je dozvolom za obavljanje radiodifuzne djelatnosti obavezana da emitira govorni dio programskog servisa na više jezika, obavezna je da joj izvorno stvoreni program bude na jeziku nevećinske zajednice kojoj je namijenjen programski servis.

VRD pri odlučivanju o dodijeli dozvola za obavljanje radiodifuzne djelatnosti prati ostvarenost, između ostalog, i sljedećih kriterijuma: procenat učešća programa izvorno proizvedenih na makedonskom jeziku ili na jezicima nevećinskih etničkih zajednica koje žive u RM u ukupnom dnevnom programu koji se planira emitirati, zastupljenost programa koji tretiraju događaje i slučajeve od značaja za područje u kojem će se emitirati program i zastupljenost programa kojima se podstiče razvoj i očuvanje nacionalne kulture.119

113 http://www.mtv.com.mk/MK/za_mrt.aspx 114 Supra note 54; T-02.115 Bez sati muzičkog programa.116 Supra note 54; T-05.117 http://www.mtv.com.mk/upload/Dokumenti/Interen.pdf 118 Pravilnik o primjeni odredbi povezanih sa zaštitom i negovanjem kulturnog identiteta (Vijeće za radiodifuznu djelatnost, 17. oktobra 2006. godine).119 Supra note 104, čl. 51.

37

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


Primjer rada SRD-a – Odluke o dodjeljivanju dozvola za obavljanje radiodifuzne djelatnosti na lokalnom nivou:

• 1 (jedna) dozvola, za Gostivar, na 47. kanalu, za emitiranje i prijenos televizijskih programskih servisa na lokalnom nivou pretežno zabavnog općeg formata na albanskom, makedonskom i turskom jeziku;

• 1 (jedna) dozvola, za Dolneni, na 23. kanalu, za emitiranje i prijenos televizijskih programskih servisa na lokalnom nivou pretežno zabavnog općeg formata na bosanskom, makedonskom i albanskom jeziku. 120

• 1 (jedna) dozvola, za Plasnicu, na frekvenciji 101.7 MHz, za emitiranje i prijenos

radio programskih servisa na lokalnom nivou; govorno-muzički radio općeg formata u kojem zastupljene vrste programa ostvaruju najmanje dvije od tri medijske funkcije na makedonskom i turskom jeziku.121

• 1 (jedna) dozvola za obavljanje radiodifuzne djelatnosti neprofitne radiodifuzne

ustanove – za emitiranje i prijenos radio programskog servisa, na turskom jeziku, sa opsegom slušanosti na području Štipa i najbliže okoline (lokalni nivo): kulturno-humanitarne organizacije Juruka iz Istočne Makedonije iz s. Toplica, Radoviš.122

Štampani mediji

Stanje sa štampanim medijima na jezicima malobrojnijih zajednica u RM je zabrinjavajuće. Savjetodavni komitet OKNM-a notirao je da iako ne postoje pravne smetnje za osnivanje i distribuciju štampanih medija na jezicima zajednica, ipak ukazuje na finansijske probleme zbog kojih je najveći dio novina prestao da se štampa, ostavljajući samo jedne dnevne novine na albanskom jeziku da pokrivaju medijski prostor u RM.123

Iako su u periodu nakon osamostaljenja RM napravljeni prvi pokušaji zajednica za osnivanje privatnih štampanih medija124, ipak posljednjih nekoliko godina, zbog finansijskih problema sa kojima su se suočili i prodora novih tehnologija, bilježi se njihovo konstantno smanjenje. Kao što je primjetio MIM u svojoj analizi, nakon 2008. godine skoro i da nema štampanog medija na nekom od pet jezika malobrojnijih zajednica, tačnije tada se primjećuje gašenje većeg dijela, kao što su “Roma tajms“ i dječja izdanja na romskom jeziku, list “Feniks“ na vlaškom jeziku i list “Birlik“ na turskom jeziku, koji je u državi izlazio od 1943. godine.125

Prema Državnom zavodu za statistiku 2011. godine po jeziku izdavanja izlazile su samo jedne dnevne novine na turskom jeziku, dok se na drugim jezicima malobrojnijih zajednica nisu štampala dnevna izdanja.126 Što se tiče izdavanja časopisa, iste godine odštampan je samo jedan broj časopisa na vlaškom jeziku u tiražu od 2.000 primjeraka.127

120 VRD, Odluka br. 07-2035/1 od 26.06.2008. godine.121 Ibid.122 VRD, Odluka br. 08-631/1.123 Supra note 57, str. 20.124 Do 1991. godine, a izvjestan period i nakon osamostaljenja, najveći dio štampanih medija na jezicima etničkih zajednica (albanske i turske) izlazi kao zasebna izdanja u sastavu NIP-a Nova Makedonija.125 Str.8, Stanje sa medijima na jezicima zajednica u RM, MIM, 2011. 126 Izdavačka djelatnost 2011. Statistički pregled: stanovništvo i socijalne statistike (2.4.12.10.725), Državni zavod za statistiku RM; T-20.127 Ibid., T-29 i T-30.

38



U RM broj štampanih medija na jezicima pet malobrojnijih zajednica isključivo je nizak ili uopće ne postoji. Novine i časopisi se suočavaju sa velikim finansijskim problemima koji utječu na njihovu održivost.

Država, u smjeru zaštite kulturnog identiteta zajednica, treba da poduzme dodatne mjere podrške za izdavanje pisanih medija na jezicima malobrojnijih zajednica u RM.

Preporuke:


• Podržati mjere u smjeru povećanja emitiranja radio programa lokalnih radiodifuznih društava na jezicima zajednica u onim općinama gdje pripadnici zajednica žive u znatnom broju.

• Podržati mjere u smjeru povećanja emitiranja televizijskog programa na lokalnim privatnim televizijama na jezicima zajednica u onim općinama gdje pripadnici zajednica žive u znatnom broju.


• Adekvatno podržati finansijskim i ljudskim resursima programe i redakcije u javnom radiodifuznom servisu na jezicima koje govore nevećinske zajednice.

• Primjeniti mjere u smjeru povećanja emitiranja radio programa trgovačkih radiodifuznih društva na jezicima zajednica, a zasebno na turskom, bosanskom i vlaškom jeziku, kao i mjere podrške za osnivanje lokalnih radiodifuznih servisa u onim općinama gdje tradicionalno ili u znatnom broju živi nevećinsko stanovništvo.

• Razviti mjere u smjeru povećanja emitiranja televizijskog programa na regionalnim privatnim televizijama na jezicima zajednica, a zasebno na srpskom i vlaškom jeziku.

• Država, u smjeru zaštite kulturnog identiteta zajednica, treba poduzeti dodatne mjere podrške za izdavanje pisanih medija na jezicima malobrojnijih zajednica u RM.

39

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


E. PRAVO NA UČEŠĆE U KULTURNOM ŽIVOTU

Države trebaju omogućiti uvjete da osobe koje pripadaju manjinama efektivno učestvuju u kulturnom životu lastite zajednice i šire u društvu.128

Države trebaju nastojati da kreiraju politike i da provode zakone koji imaju za cilj uključivanje svih članova društva pod jednakim uvjetima u kulturni život.


40



Svaki pripadnik nacionalne manjine ima pravo na očuvanje svog etničkog identiteta, kulture, tradicija i običaja. Neprihvatljivo je da država omalovažava značaj ili ometa realiziranje kulturnih tradicija malobrojnijih etničkih zajednica, kao i da se upušta u bilo kakve aktivnosti u smjeru prisilne asimilacije nacionalnih manjina.

Sa ciljem stvaranja potrebnih uvjeta za efikasno učešće pripadnika nacionalnih manjina u kulturnom životu, država se može konsultirati sa njima preko njihovih predstavničkih tijela, da uključi predstavnike nacionalnih manjina u planiranje i provedbu državnih i lokalnih programa razvoja kulture, kao i da osigura njihovo adekvatno efektivno učešće u procesima odlučivanja po pitanjima iz oblasti afirmacije kulture zajednica.129

1. Pravni okvir

Ustav RM – Shodno Ustavu pripadnici zajednica imaju pravo slobodno izražavati, njegovati i razvijati svoj identitet i posebnosti svojih zajednica, kao i pravo da osnivaju kulturne, umjetničke, obrazovne institucije te naučna i druga udruženja radi izražavanja, njegovanja i razvijanja svog identiteta.130

U jedinicama lokalne samouprave građani neposredno i preko predstavnika učestvuju u odlučivanju o pitanjima iz oblasti kulture.131

Zakonski okvir

Zajednice slobodno mogu formirati udruženja građana u smjeru ostvarivanja prava na njegovanje i afirmiranje vlastitog kulturnog identiteta i tradicija.

Država je dužna osigurati jednake uvjete za izražavanje, njegovanje i afirmiranje kulturnog identiteta zajednica, te garantirati ostvarivanje kulture svim zajednicama kroz osiguravanje jednakih uvjeta za njihovo ostvarivanje.132 Dodatno, zakon definiše nacionalni interes u kulturi kao kulturi koja je javni interes za sve građane u Republici što, između ostalog, obuhvata i podsticanje na raznovrsnost i raznolikost u kulturi.

Za ostvarivanje nacionalnog interesa u kulturi, Skupština RM donosi nacionalnu strategiju razvoja kulture za period od pet godina133, a Vlada RM odlukom osniva nacionalne ustanove, a pri osnivanju nacionalnih ustanova Vlada ima obavezu da se brine o unapređivanju i afirmiranju kulture svih zajednica.134

Ministar kulture donosi godišnji program kojim utvrđuje programe i projekte koji su od nacionalnog interesa u kulturi, u okviru sredstava određenih u Budžetu RM za tekuću godinu, pri čemu treba uzeti u obzir multikulturalnu dimenziju i multikulturalni karakter društva.135 Pri finansiranju djelatnosti i aktivnosti iz domena kulture, sredstva iz Budžeta treba koristiti za adekvatno i pravično afirmiranje i unapređivanje kulture svih zajednica. Sredstva za ostvarivanje nacionalnog interesa prema godišnjem programu raspodjeljuju se zasebno za, između ostalog, stvaranje jednakih uvjeta za afirmaciju i unapređivanje kulture zajednica.136

Pored države, i općine imaju nadležnost u dijelu razvoja i unapređivanja kulture preko institucionalne i finansijske podrške ustanova kulture i projekata, njegovanja folklora, običaja, starih zanata i sličnih kulturnih vrijednosti, organiziranja kulturnih manifestacija i podsticanja raznovrsnih specifičnih formi stvaralaštva.137 Ove odluke, uključujući ovdje i donošenje godišnjih programa razvoja i finansiranja ustanova i djelatnosti od javnog interesa, usvajaju se od Vijeća Općine većinom glasova prisutnih članova Vijeća, pri čemu mora postojati većina glasova prisutnih članova Vijeća koji pripadaju zajednicama koje nisu većinsko stanovništvo u Općini.

129 Obrazloženje (tumačenje) OKNM-u, čl. 15.130 Supra note 37.131 Amandman XVII, Ustav RM, 2001. godine.132 Supra note 21, čl. 2, st. 1(3) i st. 3.133 U toku je priprema Nacionalne strategije razvoja kulture 2012.-2017. godine – tokom mjeseca oktobra 2012. godine održala se i javna rasprava po nacrtu strategije.134 Supra note 21, čl. 24 st. 3.135 Supra note 21, čl. 10.136 Supra note 21, čl. 63 st.1(6).137 Supra note 68, čl. 22 st.1(5).

41

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


U Republici Makedoniji nacionalnim bogatstvom smatraju se i ona dobra, između ostalog, za koja se utvrdi da imaju arheološku, historijsku, umjetničku ili drugu kulturnu ili naučnu vrijednost za RM, zbog toga što su, između ostalog, povezana sa ličnošću, pojavom ili događajem značajnim za nacionalnu historiju zajednica u RM.138


Vijeće Evrope, u svojoj Rezoluciji od jula 2012. godine, notira da vlasti u RM nastavljaju osiguravati razne forme podrške kulturnim djelatnostima nacionalnih manjina, kao što su biblioteke, kulturne ustanove, muzeji, likovne galerije, kulturni centri, pozorišta, festivali itd.139 Iako su fondovi koji su bili određeni za ove aktivnosti na sličnom nivou u toku zadnjih pet godina (period 2005.-2010.), mnoštvo raznih sugovornika potenciralo je činjenicu da je finansijska podrška ograničena i da ne zadovoljava potrebe, osobito malobrojnijih etničkih zajednica, kao što su Srbi i Vlasi, koji imaju ozbiljnih poteškoća u njegovanju svojih tradicija i kulture. Vijeće Evrope primjetilo je da i predstavnici zajednica nisu adekvatno uključeni u procese donošenja odluka u dijelu utvrđivanja finansijskih programa u oblasti kulture i traži od države da poveća podršku ustanovama i udruženjima zajednica i da se obaveže da finansijske poteškoće neće utjecati disproporcionalno na zajednice i njihove kulturne aktivnosti.

Ministarstvo kulture objavljuje godišnje konkurse za finansiranje programa i projekata od nacionalnog interesa u kulturi u tekućoj za narednu godinu, na kojima mogu učestvovati: umjetnici, samostalni umjetnici, privatne ustanove, lokalne ustanove, druge pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost iz oblasti kulture u skladu sa Zakonom o kulturi. U konkursu su navedeni prioriteti u pojedinim oblastima kulture a kao zasebna oblast se navode aktivnosti udruženja u oblasti kulture. Izbor se vrši prema općim i zasebnim kriterijumima finansiranja programa i projekata, utvrđenim zasebnim pravilnikom.140

Godišnji program Ministarstva kulture

Prema Godišnjem programu za ostvarivanje nacionalnog interesa u kulturi za 2012. godinu može se primjetiti da je stanje utvrđeno od strane Savjetodavnog komiteta OKNM-a, potvrđeno rezolucijom Vijeća Evrope, vjerodostojno. Naime, broj podržanih aktivnosti iz oblasti kulture pripadnika malobrojnijih zajednica je vrlo mali i ne odgovara njihovom učešću u ukupnom stanovništvu na teritoriju RM, ni onom podjeljenom po regionima. Razlog ovakvom stanju svakako treba tražiti prije svega u ograničenom budžetu kojim raspolaže ovo ministarstvo za ostvarivanje programa, u odsustvu veće uključenosti pripadnika zajednica u proces odlučivanja, kao i u skromnim ljudskim i materijalnim kapacitetima velikog dijela kulturno-umjetničkih društava i udruženja građana, pripadnika malobrojnijih zajednica.

Adekvatno tome, ako se analizira ovogodišnji program sa aspekta ostvarivanja prava na afirmaciju i njegovanje kulturnog identiteta turske zajednice, uzimajući u obzir nekoliko kriterijuma: tradicionalnu zastupljenost i vijekovno bitisanje ove zajednice na području RM, demografske podatke (Turci čine skoro 4% ukupnog stanovništva) i široku rasprostranjenost ove zajednice na teritoriju cijele države, zaključiće se da je podrška zaista skromna i nedovoljna. U 2012. godini, uz podršku Ministarstva kulture realizirano je nekoliko projekata za podršku jačanju kulturne afirmacije turske zajednice, i to:141

• Izdavačka djelatnost i literatura – 3 naslova na turskom jeziku (isto kao i tokom 2011. godine, prema podacima Državnog zavoda za statistiku).

• Produkcija nacionalnih ustanova – pozorišta: NU Tursko pozorište je podržana sa tri samostalne predstave, jednom koprodukcijom sa Albanskim pozorištem i nekoliko gostovanja u RM, kao i učešćem na dva festivala van države.

• KUD “Bahar“ (Općina Valandovo) – podržane su aktivnosti u smjeru njegovanja i prezentiranja folklora turske zajednice u RM.

138 Čl.32-a st.2 Zakona o zaštiti kulturnog nasljeđa (“Sl. list RM“ br.20/2004, 71/2004, 115/2007, 18/2011, 148/2011).139 Supra note 28.140 Pravilnik o kriterijumima finansiranja programa odnosno projekata iz pojedinih djelatnosti u kulturi (”Sl. list RM“ br. 70/2011).141 Podaci su autorova analiza programa objavljenog na: http://kultura.gov.mk/images/stories/godisna%20programa%202012%20ministerstvo%20za%20kultura.pdf

42



• NU Muzej Makedonije – obilježavanje dana Nevruza preko istraživanja i vizuelnog registriranja običaja – program u smjeru podrške multikulturnog karaktera društva i upoznavanja drugih sa ovim običajima.

• Muzej Ohrid – prezentacija turskih vezova iz muzejske etnološke zbirke.

• Predviđena je i veća investicija – izgradnja Turskog pozorišta.

Kada bi se analizirali podaci o podršci drugim malobrojnijim zajednicama, došlo bi se do identičnog zaključka. Tako, u dijelu romske kulture podržava se jedan filmski festival, nekoliko kulturno-umjetničkih društava u njihovom poslu i organiziranje festivala te jedno udruženje građana za organiziranje sajma romske kulture. Značajno je spomenuti da se u 2012. godini podržavaju i 2-4 broja časopisa kulturnih društava Vlaha, Bošnjaka i Srba u RM. U tom smjeru potrebno je da Ministarstvo kulture razmisli o poduzimanju određenih afirmativnih mjera, a sa ciljem uspostave jednakih uvjeta za izražavanje, njegovanje i afirmaciju kulturnog identiteta svih zajednica u RM.

Pozitivan primjer

Odlukom Vlade RM iz maja 2012. godine nepokretnu stvar (pozorišni objekat) Ministarstvo kulture bez naknade daje na trajno korišćenje Nacionalnoj ustanovi Turskom pozorištu iz Skoplja. Ovu odluku treba gledati sa aspekta održivosti ustanove, a samim tim i ostvarivanja nesmetanog fizičkog postojanja i funkcioniranja turskog pozorišta u Makedoniji.142

Ako se pogleda lista mreže nacionalnih ustanova iz oblasti kulture može se zaključiti da od pet malobrojnijih zajednica u državi, jedino je zastupljena turska zajednica preko NU Turskog pozorišta u Skoplju. Ovim se realno postavlja pitanje da li i koliko se zakon ostvaruje u praksi u dijelu obaveze Vlade RM kroz osnivanje nacionalnih ustanova da se brine o unapređivanju i afirmaciji kulture svih zajednica.

Tijela i mehanizmi podrške

U cilju afirmiranja, unapređivanja i objavljivanja kulturne tvorevine i nasljeđa pripadnika zajednica u RM u sastavu Ministarstva kulture funkcionira zasebna Uprava. U okviru djelokruga rada Uprave obavljaju se sljedeće funkcije:143

• stručno-administrativni poslovi za praćenje njegovanja kulturnog identiteta zajednica;• praćenje prezentiranja i njegovanja kulture pripadnika zajednica;• podsticanje i unapređivanje međunarodne saradnje za tehničku pomoć, sa susjednim i evropskim zemljama,

namjenjenu njegovanju i unapređivanju kulturnog identiteta pripadnika zajednica.

U Ministarstvu kulture osnovano je Vijeće za kulturu kao stručno i savjetodavno tijelo ministra kulture. Članovi Vijeća imenuju se iz reda istaknutih umjetnika i stručnih osoba iz oblasti kulture, uz poštivanje adekvatne i pravične zastupljenosti građana koji pripadaju svim manjinskim zajednicama. Ministar kulture može osnivati i druga stručna i savjetodavna tijela te imenovati vanjske saradnike, pri čijem formiranju mora uzeti u obzir adekvatnu i pravičnu zastupljenost svih zajednica.144 Uloga ovih tijela i saradnika ogleda se u činjenici da, po javnom konkursu za projekte od nacionalnog interesa, ministru kulture predlažu koji programi i projekti po pojedinim djelatnostima treba da budu sadržani u Godišnjem programu, čime bi realizacija projekata finansijski bila podržana iz Budžeta RM.145

Prema tome, uzimajući u obzir da finansiranje kulturnih aktivnosti u Republici Makedoniji ovisi od budžetskih sredstava, može se zaključiti da je moć odlučivanja u Makedoniji, po pitanjima razvoja kulture i umjetnosti, skoncentrisana u Ministarstvu kulture i u nadležnosti samog ministra koji donosi odluku i o svom timu saradnika.

142 Odluka Vlade RM, br. 41-3209/2, donijeta 29.05.2012.143 Supra note 23.144 Supra note 21, čl. 11.145 Supra note 21, čl. 66.

43

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


Zaključak:

Iako postoji nekoliko tijela i mehanizama kroz koje se garantira osiguravanje efikasnog učešća pripadnika zajednica pri planiranju i donošenju odluka iz oblasti kulture, u praksi se čini da se ove obaveze ne provode u potpunosti, što rezultira neadekvatnom zastupljenošću malobrojnijih zajednica u usvojenim programima i projektima od nacionalnog interesa, koji su sadržani u Godišnjem programu.

Preporuke:

1. Preporuke AOPZ-u• AOPZ da se uključi aktivno u podršku apliciranja udruženja i KUD u smjeru promocije i njegovanja

kulture i tradicije malobrojnijih zajednica.• AOPZ da predloži izmjene Zakona o unapređivanju i zaštiti prava pripadnika zajednica kojih je manje

od 20% stanovništva u RM, u smjeru osiguravanja minimalnih zagarantiranih sredstava iz Budžeta RM u fond za ostvarivanje zasebnih programa za provedbu i unapređivanje prava pripadnika zajednica.

2. Preporuke lokalnoj samoupravi• Jedinice lokalne samouprave da uvijek uključuju pripadnike zajednica koji tradicionalno ili u znatnom

broju naseljavaju teritorije općine, u odlučivanje i dodjeljivanje općinskih sredstava za podršku kulturnih programa, događaja i aktivnosti.

• Jedinice lokalne samouprave, u saradnji sa AOPZ-om, da podstiču i aktivno podrže pripadnike malobrojnijih zajednica koji kroz njihove organizacije i udruženja razvijaju programe i projekte u smjeru njegovanja vlastitog kulturnog identiteta i jačanje tolerancije i multietničnosti u općini.

3. Preporuke državnim vlastima na centralnom nivou• Ministarstvo kulture RM da osigura efikasno učešće pripadnika zajednica pri planiranju i donošenju

odluka iz oblasti kulture, zasebno pri usvajanju programa i projekata od nacionalnog interesa sadržanih u Godišnjem programu.

• Uspostaviti zaseban potprogram za zajednice koje su manje zastupljene u projektima od nacionalnog interesa RM – pozitivna mjera u smjeru jačanja pristupa udruženja i organizacija ovih zajednica budžetskim sredstvima.

4. Preporuke građanskom sektoru• Redovno i kontinuirano praćenje provedbe godišnjeg programa za projekte od nacionalnog interesa,

analiza zastupljenosti i finansijske podrške projekata malobrojnijih zajednica i dostavljanje prijedloga i inicijativa udruženjima, AOPZ-u i Ministarstvu kulture.

• Udruženja pripadnika nevećinskih zajednica aktivno da agitiraju i apliciraju, u saradnji sa AOPZ-om, u potrazi za finansijskim sredstvima i fondovima za provedbu projekata i programa u smjeru njegovanja i unapređivanja kulturnog identiteta.

44



F. UPOTREBA SIMBOLA

Države trebaju promovirati integraciju kroz poštivanje zahtjeva i osjetljivost manjinskih i većinske grupe u vezi sa upotrebom i korišćenjem simbola u zajedničkom javnom prostoru......Tamo gdje je to izvodljivo, treba tražiti mogućnosti za promoviranje sveobuhvatnih i inkluzivnih simbola.146


45

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


Prema preporukama Visokog komesara za nacionalne manjine OSCE-a javna upotreba simbola povezanih sa identitetom pojedinca, ulazi u domen slobode izražavanja i ne smije se zabraniti osim ako za to ne postoje legitimne i jasno definirane pravne osnove.

Visoki komesar za nacionalne manjine OSCE-a upozorava o načinu i obimu korišćenja simbola – neadekvatno korišćenje može dovesti do tenzija i međuetničkog nasilja. To će se izbjeći samo kroz kreiranje izbalansiranih i pravičnih rješenja kojim bi se izbjegle moguće štetne posljedice i doprinjelo prikazivanju simbola kao neophodnih elemenata politike integracije.147

1. Pravni okvir

Radi izražavanja svog identiteta i posebnosti, zajednice u RM imaju pravo da upotrebljavaju zastavu koju su izabrali i koju mogu upotrebljavati u javnom, službenom i privatnom životu na način utvrđen ovim zakonom.148

Vijeće jedinice lokalne samouprave donosi odluku o upotrebi zastave u javnom i službenom životu, a u slučajevima kada je u općini pripadnika zajednice više od 50% stanovništva, tada se ispred i unutar objekata tijela jedinice lokalne samouprave ističu zastave RM i zastava te zajednice. U ovim jedinicama lokalne samouprave ako se istakne zastava te zajednice, ističe se i zastava RM pri multilateralnim događajima, takmičenjima i drugim skupovima, kao i pri proslavama, svječanostima i drugim javnim kulturnim, sportskim i sličnim manifestacijama koje su od značaja za jedinicu lokalne samouprave.149

Pripadnici zajednica u RM imaju pravo da zastavu kroz koju izražavaju svoj identitet i posebnosti upotrebljavaju u privatnom životu i pri održavanju kulturnih, sportskih i drugih priredbi koje organiziraju pripadnici zajednica u RM.

Zakonom se određuje i način isticanja zastava, a zastava RM uvijek kada se ističe sa drugim zastavama zajednica, je veće dimenzije od jedne trećine drugih zastava.

Shodno domaćem pravnom okviru, u RM se praznuju i neradni dani su150: • 21. decembar – Dan nastave na turskom jeziku za pripadnike turske zajednice; • 27. januar – Sveti Sava za pripadnike srpske zajednice; • 8. april – Međunarodni dan Roma za pripadnike romske zajednice; • 23. maj – Nacionalni dan Vlaha za pripadnike vlaške zajednice i• 28. septembar – Međunarodni dan Bošnjaka za pripadnike bošnjačke zajednice.


Uzimajući u obzir odredbe zakona koji propisuje način upotrebe zastave manjinskih zajednica u javnom i službenom životu dolazi se do visokog praga zastupljenosti ove odredbe na općinskom nivou (podrazumjevajući da su građani pripadnici zajednica u većem broju od 50% stanovništva u toj jedinici lokalne samouprave), međutim samo u malom broju općina ovo pravo je primjenjivo u praksi. U tom smislu, pravo na upotrebu zastave zajednica, pored albanske zajednice, mogu jedino da iskoriste još i pripadnici turske zajednice u 2 Općine – Plasnica i Centar Župa, kao i pripadnici romske zajednice u Općini Šuto Orizari.

Da bi ovo pravo bilo provedeno u praksi, potrebno je da Vijeće jedinice lokalne samouprave donese odluku o upotrebi zastave zajednice u javnom i službenom životu.

Pripadnici malobrojnijih zajednica mogu da upotrebljavaju zastavu zajednice u privatnom životu i pri održavanju kulturnih, sportskih i drugih priredbi koje nisu organizirane od općinskih ili drugih vlasti, već ih organiziraju sami pripadnici zajednica u RM.

147 Supra note 5.148 Čl. 2. Zakona o upotrebi zastava zajednica u javnom i službenom životu (“Sl. list RM br. 58/2005, 100/2011).149 Ibid., čl. 5 i 6.150 Čl. 4 Zakona o praznicima u Republici Makedoniji (”Sl. list RM“ br. 21/1998, 18/2007).

46



Shodno Odluci Ustavnog suda RM od 2007. godine, za Sud nije bio sporan izbor da se zastava druge države koristi kao zastava određene zajednice koja nije većina u RM, sve dotle dok njena upotreba znači samo izražavanje pripadnosti određenoj zajednici (u funkciji Amandmana VIII Ustava).151

Zaključak:

Zakonski prag za ostvarivanje prava na korišćenje zastave u javnom životu jedinica lokalne samouprave postavljen je visoko i jedino u korist najbrojnije manjinske zajednice, a na štetu njegovog ostvarivanja od strane pripadnika malobrojnijih zajednica koje samo u nekoliko općina dosežu prag od 50% stanovništva u toj jedinici.

Preporuke:


• Vijeće Općine treba da osigura da se prava ostvaruju u skladu sa zakonom i u smjeru poštivanja identiteta i promoviranja pripadnosti toj zajednici.


• Da se osiguraju načini i kreiraju zakonske mogućnosti da pripadnici malobrojnijih zajednica upotrebljavaju zastavu i druge simbole zajednice u javnom životu, a u smjeru izražavanja pripadnosti zajednici i radi obilježavanja dana koji praznuju, a u skladu sa zakonima RM.

3. Preporuke građanskom sektoru

• Korišćenje simbola od strane nevećinske zajednice isključivo kao znak pripadnosti i lojalnosti toj zajednici i u skladu sa zakonom, je u smjeru jačanja integracije u društvo i međusobne tolerancije i razumjevanja.

151 Odluka Ustavnog suda RM, U.br.133/2005 od 24.10.2007. godine.

47

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


GLAVA III

MEHANIZMI PROMOCIJE I ZAŠTITE PRAVA ZAJEDNICA

A. Agencija za ostvarivanje prava zajednica (AOPZ)

Zakonom o unapređivanju i zaštiti prava zajednica koju čini manje od 20% stanovništva u RM, ustanovljena je zasebna Agencija za ostvarivanje prava zajednica. AOPZ, koja je započela s radom krajem 2009. godine, ima nadležnost, između ostalog, da se brine o stepenu realizacije prava malobrojnijih zajednica i da vrši nadzor provedbe zakona kojima se uređuju njihova prava.

U okviru svog rada AOPZ se zalaže za potpuno ostvarivanje i zaštitu prava pripadnika zajednica u oblastima: • zapošljavanje shodno principu adekvatne i pravične zastupljenosti;• upotreba jezika; • obrazovanje na maternjem jeziku (osnovno, srednje i visoko); • promocija kulture i kulturnog nasljeđa pripadnika zajednica;• informiranje na svom jeziku kroz elektronske i štampane medije;• podrška osnivanju udruženja građana i fondacija radi ostvarivanja kulturnih, obrazovnih, umjetničkih i

naučnih ciljeva; • ostvarivanje prava na upotrebu svojih simbola kao i u drugim oblastima u kojima su zakonom uređena

prava pripadnika zajednica.

U sastavu Agencije ustanovljava se zaseban fond finansijskih sredstava za ostvarivanje zasebnih programa za provedbu i unapređivanje prava pripadnika zajednica. Fond koristi i raspolaže sredstvima iz Budžeta RM, donacijama i drugim izvorima finansiranja namijenjenim za ostvarivanje programa Agencije i programa za ostvarivanje unapređivanja i zaštite prava pripadnika zajednica.152

Ali, budžet AOPZ-a je mali i ne zadovoljava potrebe, čime ovo tijelo ne može potpuno i efikasno odgovoriti postavljenim obavezama i ciljevima. Kao što primjećuje i izvještaj EK o progresu RM za 2012. godinu, AOPZ nije bila u mogućnosti da provede veliki broj svojih zadataka kao rezultat ograničenih finansijskih resursa.153 Budžet AOPZ-a za 2012. godinu iznosio je 6.145.000 MKD (oko 100.000 eura), a prijedlog budžeta za 2013. godinu, koji je već u skupštinskoj proceduri, predviđa čak i smanjenje sume, tačnije za narednu godinu je predviđen budžet od 6.051.000 MKD. Iako zakon dozvoljava da AOPZ formira zaseban fond finansijskih sredstava za ostvarivanje svojih aktivnosti i podršku udruženjima građana, ipak je budžet za narednu godinu jako restriktivan i uglavnom predviđa sredstva namijenjena za plaće i osnovne rashode, iz čega se može zaključiti da će AOPZ nastaviti da aktivno traži i koristi druge izvore finansiranja, van redovnih budžetskih sredstava. Iako AOPZ radi već 4 godine, država do sada nije osigurala sredstva koja bi se shodno zakonu iskoristila za podršku udruženjima građana pripadnika malobrojnijih zajednica, a u smjeru afirmacije i njegovanja njihovih jezičkih i kulturnih posebnosti.

B. Narodni pravobranilac

Shodno Ustavu i Zakonu o narodnom pravobraniocu ova institucija štiti ustavna i zakonska prava građana kada su ista povređena od organa državne uprave i drugih tijela i organizacija koje imaju javne ovlasti. Narodni pravobranilac posvjećuje zasebnu pažnju zaštiti načela nediskriminacije i adekvatne i pravične zastupljenosti pripadnika zajednica u organima državne vlasti, tijelima jedinica lokalne samouprave i javnim ustanovama i službama.154

152 Supra note 3, čl. 18.153 Str. 20, Izvještaj o napretku RM, Evropska komisija, Brisel, 10.10.2012. SEC (2012)332.154 Amandman XI, st.2 Ustava RM, 2001. god.

48



Podnošenje predstavke

Svaka osoba može se požaliti Narodnom pravobraniocu podnošenjem predstavke, koja ne smije biti anonimna i treba da sadrži okolnosti, činjenice i dokaze na kojima se temelji predstavka. Svaka osoba može podnijeti predstavku Narodnom pravobraniocu kada ocijeni da su joj povređena ustavna i zakonska prava od strane organa državne vlasti, lokalne samouprave ili drugih organizacija sa javnim ovlastima.

Predstavka se može podnijeti usmeno ili u pisanom obliku, ista nema strogo propisanu formu, a cijeli postupak pred Narodnim pavobraniocem je besplatan. Narodni pravobranilac je dužan poštivati privatnost i tajnost podataka koji se odnose na podnosioca.

Jezik i pismo na kojem je napisana predstavka ne predstavlja smetnju u komunikaciji sa Narodnim pravobraniocem. Sa Narodnim pravobraniocem može se komunicirati na bilo kojem jeziku i pismu, a Narodni pravobranilac u postupku po predstavci odgovara na makedonskom jeziku i pismu te službenom jeziku i pismu koje upotrebljava stranka.

Postupanje NP-a

U okviru svoje nadležnosti, NP može od tijela na koje je ukazano ili odgovorne i rukovodeće osobe zatražiti potrebna objašnjenja, informacije i dokaze o navodima predstavke, da pozove službenu osobu na razgovor, kao i da obavi neposredan uvid u predmete i stvari iz nadležnosti tijela prema kojem postupa.155

Ako NP konstatira povredu ustavno i zakonski zagarantiranih prava, tada može dati preporuke, prijedloge, mišljenja i ukazivanja o načinu uklanjanja konstatiranih povreda; predložiti da se ponovno provede disciplinski postupak protiv službene, odnosno odgovorne osobe, a u slučajevima ozbiljnog kršenja prava sa elementima počinjenog krivičnog djela ima pravo podnijeti zahtjev nadležnom javnom tužiocu za pokretanje krivičnog postupka.156

C. Komitet za odnose među zajednicama

Komitet za odnose među zajednicama svoje ovlasti crpi iz amandmana XII Ustava Republike Makedonije i Zakona o Komitetu za odnose među zajednicama157. U Komitetu je sedam članova iz reda poslanika Makedonaca, sedam članova iz reda poslanika Albanaca, jedan član iz reda poslanika Turaka, jedan član iz reda poslanika Vlaha, jedan član iz reda poslanika Roma, jedan član iz reda poslanika Srba i jedan član iz reda poslanika Bošnjaka.158

Komitet radi na sjednicama po utvrđenom dnevnom redu, ako su na sjednici prisutne dvije trećine ukupnog broja članova. Glavna i osnovna nadležnost ovog komiteta je da prati provedbu prava, utvrđenih Ustavom i zakonom, prema pripadnicima zajednica koje nisu većina u Republici, ostvarivanje prava na upotrebu jezika i pisma zajednica, kao i ostvarivanje prava iz oblasti obrazovanja, pravo na nastavu na jeziku zajednica koje nisu većina u Republici. I ovaj komitet, slično kao i AOPZ i Narodni pravobranilac, prati implementaciju principa adekvatne i pravične zastupljenosti građana koji pripadaju svim zajednicama u organima državne vlasti i drugim javnim institucijama na svim nivoima.

Najznačajnija uloga komiteta se sastoji u njegovoj nadležnosti da donosi odluku o načinu odlučivanja u Parlamentu pri donošenju zakona u slučaju spora u vezi sa provedbom postupka glasanja a koji se odnose i osobito dotiču: kulturu, upotrebu jezika i simbola, obrazovanje i lična dokumenta. Parlament provodi postupak glasanja shodno odluci Komiteta donijetoj po ovim pitanjima.

D. Komisije za odnose među zajednicama na lokalnom nivou

Ove komisije se formiraju u skladu sa obavezom koja proizilazi iz člana 55 Zakona o lokalnoj samoupravi. Prema ovom zakonu, općine koje imaju više od 20% stanovništva koje pripada etničkoj zajednici koja nije većina, obavezane su da formiraju komisiju za odnose među zajednicama. U općini gdje je formirana komisija, svaka etnička zajednica 155 Član 24 Zakona o Narodnom pravobraniocu (“Sl. list RM“,br.60/2003, 114/2009).156 Ibid., član 32.157 Objavljen u “Sl. listu RM “ br.150/2007.158 Čl. 3 st. 3 Zakona o komitetu za odnose između zajednica (”Sl. list RM“ br. 150/2007).

49

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


koja živi u općini, treba biti podjednako zastupljena u ovoj komisiji, sa istim brojem članova, sa ciljem da se omogući jednako pravo glasa svim zajednicama. Prema ovoj odredbi, uloga komisija je da raspravljaju o pitanjima koja su značajna za međuetničke odnose te da daju preporuke Općinskom Vijeću, koje je pak dužno da razmotri mišljenja i prijedloge i odluči u vezi sa njima.

Shodno posljednjem popisu stanovništva provedenom na teritoriju RM 2002. godine, ova obaveza za formiranje komisija za odnose među zajednicama na lokalnom nivou obavezna je za 20 općina i grad Skoplje. Ipak, u praksi je utvrđeno šire prihvatanje i ekstenzivno tumačenje ove odredbe, pa su tako Vijeća nekih općina, iako nemaju obavezu, uzimajući u obzir značaj mandata ove komisije i potrebu za razvijanjem međusobnog poštivanja i tolerancije među zajednicama u općini, odlučila da formiraju ovakve komisije.

U praksi najveći dio komisija za odnose među zajednicama suočava se sa finansijskim i strukturnim problemima. Općine u svojim statutima mogu propisati način izbora članova komisija. Statut općine treba da odredi optimalni broj članova komisije da bi se omogućila otvorena i iskrena debata o različitim stavovima159, u kojoj bi se omogućilo svim zajednicama da nominiraju svog predstavnika.

Cilj Komisije je da osigura aktivno učešće nevećinskih zajednica u procesu donošenja odluka na općinskom nivou, a u vezi sa pitanjima koja imaju etničku prirodu i koja su od značaja za lokalnu zajednicu. Formiranjem ove Komisije, općina omogućava forum kroz koji se može čuti mišljenje manjih zajednica koje nisu adekvatno predstavljene u Vijeću Općine, tačnije iste imaju mogućnost da predstave probleme u vezi sa ostvarivanjem prava koja su im zagarantirana Ustavom i zakonom.

E. Komisija za zaštitu od diskriminacije

Naš Ustav propisuje da ograničavanje sloboda i prava ne može biti diskriminatorsko po osnovu pola, rase, boje kože, jezika, vjere, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovinskog ili društvenog položaja. Zakon o sprječavanju i zaštiti od diskriminacije zabranjuje svaku direktnu i indirektnu diskriminaciju po osnovu, između ostalog, etničke pripadnosti, jezika, boje kože, vjere i drugog.

Gore spomenutim zakonom uspostavljena je Komisija za zaštitu od diskriminacije kao samostalno i neovisno tijelo koje postupa po predstavkama, daje mišljenje i preporuke za konkretne slučajeve diskriminacije, podnosiocu predstavke daje informacije o njegovim pravima i mogućnostima pokretanja sudskog ili drugog postupka zaštite, a za počinjene povrede daje inicijativu za pokretanje postupka pred nadležnim tijelima.160

Podnošenje predstavke komisiji

Ako neka osoba smatra da je pretrpila diskriminaciju od strane nekog državnog organa, tijela jedinice lokalne samouprave, pravnih osoba s javnim pravnim ovlastima i pravnih i fizičkih osoba, tada ta osoba može podnijeti predstavku Komisiji.

Osoba, žrtva diskriminacije, po nekom od osnova utvrđenih u zakonu ima pravo da podnese predstavku pismeno ili usmeno na zapisnik, pritom je cijeli postupak besplatan, time što se predstavka može podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana kada je počinjena povreda ili najkasnije jednu godinu od saznanja o aktu diskriminacije. Uz predstavku osoba podnosi dokaze i činjenice kojima raspolaže, a koje će pomoći komisiji pri daljnjem postupanju.161

Komisija daje mišljenje o navodnoj diskriminaciji u roku od 90 dana od dana podnošenja predstavke.162 Ako se utvrdi diskriminacija, uz mišljenje Komisija preporučuje način uklanjanja povreda prava. Osoba kojoj je preporuka upućena, dužna je postupiti po preporuci te ukloniti povredu prava u roku od 30 dana od dana prijema preporuke, te o tome obavijestiti Komisiju. Ako osoba kojoj je preporuka upućena ne postupi po preporuci, odnosno ne ukloni povredu prava, Komisija može povesti inicijativu za pokretanje postupka pred nadležnim tijelom za utvrđivanje odgovornosti tijela prekršioca.

159 Str. 11, Komisije za odnose među zajednicama, Uspostava, mandat i postojeća iskustva (Udruženje “Institut za razvoj zajednice“-Tetovo, 2007).160 Član 24 Zakona o sprječavanju i zaštiti od diskriminacije (“Sl. list RM“, br.50/2010).161 Ibid., čl. 25.162 Ibid., čl. 28.

50



51

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


ZAKLJUČNA SAGLEDAVANJA

Građani pripadnici malobrojnijih zajednica u RM čine oko 10% ukupnog broja građana u državi, ili oko 200.000 osoba, teritorijalno raspoređenih i naseljenih u skoro svim općinama u državi.

Stepen ostvarivanja prava pripadnika malobrojnijih zajednica je na mnogo nižem nivou u odnosu na prava koja su zagarantirana a koja u praksi uživa najveća nevećinska zajednica u RM. Ovako nizak stepen realizacije prava zasebno se primjećuje u dijelu korišćenja jezika zajednica, pisanim medijima, kulturnoj djelatnosti i njegovanju kulturnog identiteta, a korišćenje simbola je skoro nemoguće.

Neminovno se postavlja pitanje je li podjednako i uz omogućavanje istih preduvjeta pristupljeno najvećoj nevećinskoj zajednici i ostalim malobrojnijim zajednicama pri provedbi obaveza koje su proizišle iz OOS-a. Pravni okvir u RM trenutno osigurava trostruki pristup (troslojnost) pri utvrđivanju prava građana (pripadnika zajednica) i obaveza koje proizilaze za organe državne vlasti i jedinice lokalne samouprave, ovisno od toga je li riječ o većinskoj zajednici (makedonskom narodu), najvećoj nevećinskoj zajednici (pripadnicima albanskog naroda) ili malobrojnijim nevećinskim zajednicama (pripadnicima turskog naroda, vlaškog naroda, srpskog naroda, romskog naroda, bošnjačkog naroda i drugim).

Stepen ostvarivanja prava pripadnika nevećinskih zajednica u najvećoj mjeri ovisi od njihove brojnosti (na teritoriju RM i pojedinačno po općinama), od njihove zastupljenosti i tradicionalnog naseljavanja određenih teritorija, od njihove efektivne uključenosti u procese donošenja odluka i kreiranje politike, kao i od omogućavanja adekvatnih i neophodnih preduvjeta od strane države. Shodno tome, ako je jedna zajednica zastupljena sa 2,5% ukupnog stanovništva u RM, ako ne postoje aktivne mjere podrške i razvoj neophodnih preduvjeta, ako ta zajednica nije skoncentrirana na određenim teritorijima, već naseljava razne krajeve RM i ako postoje nepovoljni socio-ekonomski uvjeti i nizak stepen uključenosti u proces donošenja odluka, u tom slučaju prava zagarantirana međunarodnim ugovorima, Ustavom RM i zakonskim propisima u najvećem dijelu biće samo “slovo na papiru“, a pripadnici zajednice ih neće moći efikasno ostvariti.

Država mora poduzeti niz afirmativnih mjera i stvoriti neophodne preduvjete u smjeru povećanja stepena realizacije prava pripadnika malobrojnijih zajednica. Ostvarivanje prava građana, pripadnika zajednica u RM, je neophodan preduvjet za njihovu potpunu integraciju u društvene tokove, za razvoj tolerancije i raznolikosti kroz poštivanje identiteta, kulturnih i jezičkih posebnosti. U tom smjeru, Vlada RM je dužna da osigura i obezbjedi AOPZ-u neophodne materijale i ljudske preduvjete sa ciljem da redovno, kontinuirano i nesmetano pravi analize o ostvarivanju prava pripadnika malobrojnijih zajednica te daje prijedloge za poboljšanje stanja.

Samo u onim slučajevima kada su pripadnici zajednica slobodni da koriste maternji jezik, kada mogu slobodno da se samoorganiziraju radi njegovanja svojih tradicija i kulture, kada budu stvoreni preduvjeti da aktivno uzmu učešće u političkom, ekonomskom i kulturnom životu države, kada budu bili adekvatno zastupljeni u administraciji u smjeru povećanja nivoa kvaliteta usluga, samo tada će takva država predstavljati pravo demokratsko i pluralističko društvo koje može da prosperira i doprinese razvoju visokog stepena tolerancije i razumjevanja.

52



53

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


Библиографија Користени домашни правни извори:

1. Устав на Република Македонија2. Амандман VI, Амандман VIII, Амандман XI, Амандман XXIX и Амандман XXX на Уставот на РМ, („Службен

весник на РМ“ бр.91/2001)3. Закон за Буџетите на РМ („Службен весник на РМ“ бр.64/2005, 4/2008, 103/2008, 156/2009, 95/2010, 180/2011)4. Законот за високото образование („Службен весник на РМ“ бр.35/2008, 103/2008, 26/2009, 83/2009, 99/2009,

115/2010, 17/2011, 51/2011, 123/20125. Закон за државните службеници („Службен весник на РМ“ бр.59/2000, 112/2000, 34/2001, 103/2001, 43/2002,

98/2002, 17/2003, 40/2003, 85/2003, 17/2004, 69/2004, 81/2005, 61/2006, 36/2007, 161/2008, 6/2009, 114/2009, 35/2010, 167/2010, 36/2011, 6/2012, 24/2012)

6. Закон за заштита на децата („Службен весник на РМ“ бр. 98/2000, 17/2003, 65/2004, 113/2005, 98/2008, 107/2008, 46/2009, 83/2009, 156/2009, 51/2011, 157/2011)

7. Закон за заштита на културното наследство („Службен весник на РМ“ бр.20/2004, 71/2004, 115/2007, 18/2011, 148/2011

8. Закон за инспекциски надзор („Службен весник на РМ“, бр. 50/2010, 162/2010, 157/2011)9. Закон за локалната самоуправа („Службен весник на РМ“, бр.5/2002)10. Закон за јавните службеници („Службен весник на РМ“, бр.52/2010, 36/2011, 6/2012, 24/2012)11. Закон за јавното обвинителство („Службен весник на РМ“ бр.150/2007, 111/2008)12. Закон за Комитетот за односи меѓу заедниците („Службен весник на РМ“ бр. 150/2007)13. Закон за кривичната постапка („Службен весник на РМ“ бр.15/1997, 44/2002, 74/2004, 83/2008, 67/2009, 51/2011)14. Закон за културата („Службен весник на РМ“, бр.31/1998, 49/2003, 82/2005, 24/2007, 15/2008, 116/2010, 47/2011,

51/2011, 136/2012)15. Закон за личната карта („Службен весник на РМ“ бр.8/1995, 38/2002, 16/2004, 12/2005, 19/2007, 10/2010, 51/2011,

13/2012)16. Закон за матичната евиденција („Службен весник на РМ“ бр. 8/1995, 38/2002, 66/2007, 98/2008, 67/2009)17. Закон за определување на имиња на улици, плоштади, мостови и други инфраструктурни објекти („Службен

весник на РМ“ бр.66/2004, 55/2007, 145/2010, 136/2011)18. Закон за општата управна постапка („Службен весник на РМ“ бр.38/2005, 110/2008 и 51/2011)19. Законот за основното образование („Службен весник на РМ“ бр.103/2008, 33/2010, 116/2010, 156/2010, 18/2011,

42/2011, 51/2011, 6/2012, 100/2012)20. Законот за парничната постапка („Службен весник на РМ“ бр.79/2005, 110/2008, 83/2009, 116/2010)21. Закон за патните исправи („Службен весник на РМ“ бр.67/1992, 20/2003, 46/2004, 19/2007, 84/2008, 51/2011,

135/2011)22. Закон за празниците во Република Македонија („Службен весник на РМ“ бр. 21/1998, 18/2007)23. Закон за работните односи („Службен весник на РМ“ бр.106/2008, 161/2008, 114/2009, 130/2009, 149/2009, 50/2010,

52/2010, 124/2010, 47/2011,11/2012, 39/2012)24. Закон за радиодифузната дејност („Службен весник на РМ“ бр.100/2005, 19/2007, 115/2007, 8/2008, 103/2008,

152/2008, 6/2010, 51/2010, 145/2010, 97/2011,13/2012)25. Закон за спречување и заштита од дискриминација („Службен весник на РМ“, бр.50/2010)26. Закон за средното образование („Службен весник на РМ“ бр. 44/1995, 24/1996, 34/1996, 35/1997, 82/1999, 29/2002,

40/2003, 42/2003, 67/2004, 55/2005, 113/2005, 35/2006, 30/2007, 49/2007, 81/2008, 92/2008, 33/2010, 116/2010, 156/2010, 18/2011, 42/2011, 51/2011, 6/2012, 100/2012)

27. Закон за судска служба („Службен весник на РМ“ бр.98/2008, 161/2008, 6/2009, 150/2010)28. Закон за судовите („Службен весник на РМ“ бр.58/2006, 62/2006, 35/2008, 150/20120)29. Закон за трговските друштва („Службен весник на РМ“ бр. 28/2004, 84/2005, 25/2007, 87/2008, 42/2010, 48/2010,

24/2011)30. Закон за унапредување и заштита на правата на припадниците на заедниците кои се помалку од 20% од

населението во Република Македонија („Службен весник на РМ“ бр.92/2008)31. Закон за употреба на знамињата на заедниците во јавниот и службениот живот („Службен весник на РМ

бр.58/2005, 100/2011)32. Закон за употреба на јазик што го зборуваат најмалку 20% од граѓаните во Република Македонија и во единиците

на локалната самоуправа („Службен весник на РМ“ бр. 101/2008)

54



33. Закон за учебници за основно и средно образование („Службен весник на РМ“ бр. 98/2008, 99/2009, 83/2010, 36/2011, 135/2011, 46/2012)

34. Законот за филмскиот фонд („Службен весник на РМ“ бр.70/2006, 92/2008, 36/2011, 136/2011, 136/2012)35. Деловник на Народниот правобранител („Службен весник на РМ“ бр.120/2011)36. Одлука Бр.07-879/1 од 15.07.2009, Совет на општина Гостивар37. Одлука Бр. 07- 5027/15, Совет на општина Куманово, објавена во „Службен гласник“ на општина Куманово,

06.05.201238. Одлука на Влада на РМ, Бр. 41-3209/2, донесена на 29.05.201239. Одлука на Уставниот суд на РМ, У.бр.133/2005 од 24.10.2007 година40. Правилник за материјалот, бојата, формата и димензијата на таблата со името на улица, плоштад, мост и на

друг инфраструктурен објект, табличките со нумерираните броеви на објектите, како и големината и бојата на буквите и броевите (Министерство за транспорт и врски на РМ, 19.05.2008)

41. Правилник за примена на одредбите поврзани со заштитата и негувањето на културниот идентитет (Совет за радиодифузна дејност, 17 октомври 2006 година)

42. Правилник за критериумите за финансирање на програмите односно проектите по одделни дејности во културата (Министерство за култура на РМ)

43. Програма на Владата на Република Македонија за развој на дејноста за заштита на децата за 2012 година („Службен весник на РМ“ бр.08/2012)

44. Решение за донесување на основите на програмата за воспитно-образовната работа со деца од предучилишна возраст во јавните детски градинки, Министерство за труд и социјална политика („Службен весник на РМ“ бр.125/2007)

45. Статут на општина Долнени46. Совет за радиодифузија, Одлука Бр. 07-2035/1 од 26.06.2008 година47. Совет за радиодифузија, Одлука Бр. 07-2035/1 од 26.06.2008 година48. Совет за радиодифузија, Одлука Бр. 08-631/1

Користени меѓународно-правни документи, извештаи и странска литература:

49. Рамковна конвенција за заштита на националните малцинства, Совет на Европа, 199550. Љубљански Насоки за интеграција во општеството, Висок комесар за национални малцинства, ОБСЕ, 2012

OSCE HCNM51. Хашки препораки во врска со образовните права на националните малцинства, Висок комесар за национални

малцинства, ОБСЕ, 199652. Препораки од Лунд во врска со ефективното учество на националните малцинства во јавниот живот, Висок

комесар за национални малцинства, ОБСЕ, 199953. Насоки за употреба на малцинските јазици на радио и телевизија, ОБСЕ, Канцеларија на Високиот комесар за

национални малцинства, окотмври 200354. Трет извештај на Владата на Република Македонија по Рамковна Конвенција за заштита на националните

малцинства на Советот на Европа55. Resolution CM/ResCMN(2012)13 on the implementation of the Framework Convention for the Protection of National

Minorities by “the former Yugoslav Republic of Macedonia”56. Извештај за „поранешната Југословенска Република Македонија“ (четврт круг на мониторинг), Европска

комисија против расизам и нетолеранција (CRI (2010)19)57. Advisory Committee on the Framework Convention for the Protection of National Minorities (FCNM), Third Opinion

on “the former Yugoslav Republic of Macedonia” adopted on 30 March 2011, ACFC/OP/III(2011)00158. Protection of minorities in the wider Europe, ed. Weller M., Blacklock D. and Nobbs K, The (Palgrave Macmillan 2008)

Други користени извори (документи, изданија, анализи):

59. Државен завод за статистика на Република Македонија: Попис на населението, домаќинствата и становите во Република Македонија, 2002

60. Државен Завод за статистика на Република Македонија: Статистички годишник на Република Македонија 201261. Извештај за следењето на примената на начелото на соодветна и правична застапеност за 2011 година, Народен

правобранител на РМ62. Комисии за односи меѓу заедниците, Воспоставување, мандат и постоечки искуства (Здружение “Институт за

развој на заедницата “-Тетово, 2007)

55

PRAKSE MEHANIZMI

I ZAŠTITA


63. Концепција за деветгодишно основно воспитание и образование, Министерство за образование и наука, Биро за развој на образованието (февруари 2007, Скопје)

64. Кон толерантни општини – извештај од набљудување на локалната администрација јануари 2008-јуни 2009, Фондација Институт отворено општество - Македонија

65. Охридски рамковен договор: студии на случај / [уредник Сашо Клековски] - Скопје: Македонски центар за меѓународна соработка, 2011

66. Состојбата со медиумите на јазиците на заедниците во Република Македонија, Македонски институт за медуми (МИМ), 2011

67. Чекори кон интегрирано образование во образовниот систем во Република Македонија, стратегија изготвена од Министерството за образование и наука на РМ

56



Documents

Provedba prava zajednica - aopz.gov.mkaopz.gov.mk/wp-content/uploads/2016/06/05-Sproveduvanje-na-pravata-na... · i stepena njihove realizacije kroz institucionalizirane mehanizme