PROZIVKA

Biblioteka >>Istarski mozaik«

Urednik:

Miroslav Sincié

lzdavaè:

OOUR »Glas Istre« Pula

Za izdavaèa:

Ive Siljan

N aslov originata :

CENTRO DI RICERCHE STORICHE - ROVIGNO

M O N O G R AFI E l

ARIALDO DEMARTINI

»MANCANO ALL'APPELLO «

Unione degli Italiani del i'Istria e di Fiume

19'71

Preveo:

Ive Siljan

Lektor:

Miroslav Bertosa

Oprema:

Renato Percan

Korektor:

Ivan Medica

Tisak:

OOUR Tiskara »0. Kersovani« Pula

ARIALDO DEMARTINI

NIJEMA PROZIVKA

Pula, 1973.

Giordanu,

drugu i prijatelju, prigodom 25. obljetnice njegove smrti

aut or

Pula, studeni 1970.

Predgovor

Sinoé sam uzeo u ruke rukopis ove price namjeravajuéi prelistati pokoju stranicu prije nego li zaspim, ali sam u jednom dahu dosao do njezina kraja i moje su se umorne oci pomirile sa snom tek s prvim znacima zore. Nijednog trenutka nisam osjetio nikakva negodovanja prema onome koji me u tako zi­vim uspomenama zadriao budnim tijekom citave noéi. Pitam se koji su raz­lozi ovoj besanici, ovoj slatkoj tuzi kojom me je opcinio Arialdo Demartini. Kako je Arialdu poslo za rukom da me vrati natrag u godine teskih muka, ali i entuzijazma toga prohujalog vremena? liako je uspio potresti covjeka poput mene, iskusnog poznavatelja knjiievnosti i veé dovoljno otvrdlog da bi se vratio sentimentalnom zanosu?

Razlozi takve djelotvornosti ovog kazivanja mnogostruke su prirode: pri tom ne treba na posljednje mjesto stavljati one, da tako kazem autobiografske, zajednicke meni, koji izravno poznajem pripovjedaca i opisane ljude i dogada­je, kao i svima onima koji slicna iskustva nose kao breme svojih uspomena, kao nostalgicno èuvstvo koje je - iz vremena tragedija, uiasa i muka, ali i uzvisene humanosti, beskrajne nesebicnosti. solidarnosti i duhovne cistoée -doprlo do na8ih dana.

Uza sve to da je Arialdo Demartini koristio jezik kojim se ja ovdje sluzim, mislim da bih njegov rukopis odloiio veé nakon 11rvih procitanih redaka, us­prkos starom prijateljstvu koje nas veie i sadriaju njegova kazivanja.

Najvainija cinjenica je upravo ta da OD prica bez ikakvih literarnih pre­tenzija i govori krajnje jednostavno o bitnim momentima iz iivota svakog co­vjeka.

Uvjeren sam, stoga da onima koji rukovode Centrom za poVIJesna istra­iivanja Talijanske unije za Istru i Rijeku pripada dvostruko priznanje: prvo, sto su ovom pricom zapoceli objavljivati djela koja se odnose na nedavnu pro­slost, na borbu za oslobodenje kojom se moiemo ponositi, a zatim, sto izvorni tekst A. Demartinija nisu podvrgli »literarnom« redigiranju, koje bi mu odo­zelo veliki dio izvome djelotvonosti.

Radi se o uvazavanju istinitih kazivanja, koje bezuvjetno odobravamo, kao sto smo uvijek odobravali vjerodostojnost i cistoéu pisanja, neoskrvnutu zahvatima sa strane, pocevsi od cuvenog primjcra B. Cellinija, koji je, uza sve literarne pretenzije i knjizevno znanje, ipak pisao tekstove s malo paznje i pune nedostataka i gramatickih gresaka.

Zeljeli bismo da ova Arialdova prica ne bude posljednja, veé da oznaéi novi pocetak u pisanju svjedocanstva ljudi nase etnicke grupe, medu kojima se prvi oglasio Andrea Benussi sa svojom »Ricordi di un combattente istriano« (»Uspomene jednog istarskog borca«),

Posto smo ukazali na Cellinija, koji se smatrao ••prvim covjekom svijeta<< radi odgovarajuée usporedbe treba odmah reéi da je Arial<!ova pripovijest,

7

naprotiv, primjer skromnosti, pokusaj, recimo, da se pokaze uloga njezina an­tora bar u prici o ljudima bataljona »Pino Budicin«, Kada je zbog povijesne istine prisiljen govoriti o svojoj, katkada i ne baA nevaznoj ulozi, Demartinì to. cini $Uzdriljivo, gotovo umanjujuéi vlastite zasluge. Govoreéi, na primjer, o svojem postavljenju za komandanta bataljona i o postavljenju svog pri­jatelja Giordana Paliage za komesara �ete i bataljona, Arialdo pise: »Za krat­ko vrijem.e nasim se starje8inama ucinilo da smo se ja i Giordano istakli u tim borbama, pa smo unaprijedeni i po cinu i po polozaju«, Kao da se hoée ispricati za to unapredenje! I ta »anticelijanska« odsutnost razmetanja i sia· vohlepnosti neizbjezno pridonosi jos veéoj uvjerljivosti njegova ltazivanja.

· Arialdovo je kazivanje isprepletcno mnogim uspomenama, gubeéi se kat­

kada u obilju osjeéanja i asocijacija, èega se citalac mora osloboditi, osobito

u prvom dijelu kazivanja, kada se sve èinjenice i antièinjenice isprepletu, te

se cini da je pisac s naporom zamrsio klupko dogadaja koji su ga doveli u re­

dove bataljona »Pino Budicin«, No, na kraju price, on to uspijeva razmrsiti u

kronoloskom i logicki cistom slijedu. Na pravo je mjcsto u pripovijcsti Arialdo smjestio glavnog junaka, svojeg

prijatelja Giordana Paliag·u, politickog komesara i hipnotizera u slobodno vri­jeine, plemenitog borca i druga, covjelta do krajnosti nesebièna. u liku heroja Giordana krije se nesmiljena igra zivota, ali je ostalo nedoreceno bitno pi­tanje, koje Arialdo ne iznosi izricito, ali ipak neizravno pru:Za citatel,ju: zasto je smrt prekinula zivot najdrazeg droga upravo u èasu kada se cinilo da su ratne patnje zavdene i kada je fivotna sigurnost bila samo pitanje dana? Ddim da ni sam Demartini nije svjestan opéega filozofskog znacenja do kojega. se uzdigao njegov heroj, èiji je zivot prestao u travnju 1945. u blizini Ogulina.

Giordanovom smréu, zapravo zavri!iava, i partizanski rat. Bit ée jos drugova

koji se vise neée javljati na prozivkama, sve do oslobodenja Pazina, u srcu

Istre. Ali pitanje zivota ostaje u predjelima Ogulina kamo ée bataljon uéi ne­

posredno nakon Giordanove pogibije u njegovoj blizini.

Nekoliko stranica prije opisa Giordanove smrti Arialdo pripovijf:da o po­luetu iscrpljenot{ bataljona i ljudi oboljelih od groznice prema Ogulinu. To

je jedno od najvrednijih mjesta u knjizi: »Noé je bila crna i neprijatna, a

temperatura vrlo niska. Da bismo se zastitili od zime koja je stipala nasa go­

la lica spustali smo kape sve do usiju, ili giave omotali pokrivacima i tako

zakukuljeni stizali u potpunom mraku na polozaj. Utvrdili smo se sto bolje«.

I nastavlja:» DA ME JE NETKO U TOM TRENUTKU PITAO KOJI JE NE· POSREDAN ZADATAK BATALJONA, LAGAO BIH AKO BIH REKAO DA

SAM ZNAO«, .

Da, tu je dosla do izrazaja partizanska disciplina i izdriljivost antifaAistic­kog borca i nepokolebljivog komunista, ali postoji i neka vrsta fatalnosti koja pokreée covjeka u oèajni mad i pokolj kod Popovog Sela· kada, po bwoju i opremi, naélmoénije ustase iznenada sa svlh strana napadaju talijanski bata­ljon koji ne poznaje teren i koji ne moze sebi objasniti sto se tu dogada.

Na ovim stranicama u potanltom opisivanju momenata koji su prethodili bici, u toj istoj oèajnickoj bici, u onoj nepopusenoj cigareti, u tisini bez lajanja

pasa i kukurijekanja pijetlova, u strahotama, u smrti mnogih drugova, Arialdo dozivljava i ozivljava ganuéa zivom tocnoséu, s komunikativnom uvjerljivoséu onog koji niAta ne zaboravlja.

Zar Je vazno Ato jezik ove prièe nema literarnih pretenzija, sto ne pos­tuje previAe gramaticka pravila, sto pisac kuje nove rijeèi, drazesne pridjevc kao sto je Giordanov »fare bonevole«? Vrijednost prièe sastoji se osobito u njegovoj prozivljenoj istinitosti i u izvjesnim slikama koje se vise ne zabo­ravljaju: mad kroz sumu u mracnoj noéi, s partizanima koji u koloni napre­duju dr:Zeéi se za ruke da se ne izgube; ili onaj borac iz Bujstine, èijeg se i­mena Arialdo ne sjeéa, koji je u ostroj zimi, u proljetnoj odjeéi, izgladnio, ••pustio dusu«, mogio bi se reéi, na nogama, hodajuél, i tek kad se onesvje­sten srusio na zemlju bili smo svjesni da ga vise nema medu zivima.

To je knjiga, puna covjecnosti, s tuznim zavdetkom: Arialdo nije zado­voljan s imenovanjem za komandanta mjesta u svom Rovinju, veé bi volio biti daleko da ne mora stalno odgovarati na pitanja rodbine drugova kojih nema na prozivci.

I zaista, tu knjigu treba èitati otvorena srca. Cak i ako se citatelj nije, po­put mene, nasao s bataljonom u onoj ostroj zimi Gorskog kotara, ltada se pre­ko polovina ljudi nalazila u ambulanti, kada su preostali obavljali dvostruki posao (hraneéi se s pola porcije prljavc vode), ziveéi zajedno u danima u koji­ma su pojedini pripadnici bataljona dolazili na politicki tecaj i na onu prvu konstituirajuéu konferenciju Talijanske unije u Zalesini o kojoj je Giordano prièao Demartiniju.

Moj jc sud, dakle, i osjeéajan i partizanski. No, zasto bih ga morao mije­njati kada je to bilo najtragicnije i, ujedno, najblistavije razdoblje nasega zi­vota, kada smo se svi mi borili u ime socijalizma zrtvujuéi zbog njega svaki drugi osjeéaj.

Bijasmo prijatelji, braéa i drugovi: tko bude èitao ovu knjigu ustanovit ée �a Arialdo sve drugove naziva osobnim imenom' ili nadimkom, ne vodeéi ra­cuna o prezimenima.

Pozelimo joA ovakvih knjiga. I ne samo od boraca »Budicina«, jer bi bilo nepravedno zaboraviti tisuée talijanskih partizana rasijanih po drugim jedi­nicama, od kojih su mnogi potjecali iz Istrc i Rijeke. Trebalo bi napisati mnoge price, i pricu o onom talijanskom partizanu koji se borio medu Crnogorcima i bio progla.Sen Narodnim herojem Jugoslavije.•)

Beograd, svibnja 19'71. EROS SEQUI

*) Primjedba urcdnlka Odnosl se na kapetana Blglja, vje§tog mltraljesca u nekoj feti crnogorsklh partlzana ·

o kojemu se satuvao i ovaj dvostlh:

'

»OJ tlevojko, vidi, vlc.U, kako Bredom tuèe Bldl.•

(E. Sequl, »Come plchla Bigi con la Breda•, Panorama XXII., br. 8, Rljeka 30. IV. 1973.)

9

Nematne fzmjene u tekstu izvdio je autor.

A RI A L O O D E M A R T I N I

NIJEMA PROZIVKA

Nekog lijepoga proljetnog jutra nalazio sam se s Prvom cetom tali­j anskog bataljona »Pino Budicin« na polozaju na jednom od mnogih oze­lenjenih brezuljciéa s kamenitim vrhovima koji obiljezavaju prostrani predio Limskog kanala. Procuo se glas da duga kolona nacista, koju su vidjele nase izvidacke patrole, prolazi ovim podrucjem. N a celu i zacelju neprijateljske kolone, kao sto se cesto dogadalo, krocili su seljaci iz okolnih sela, koj e su fasisti pokupili dok su radili na svojim poljima. Osim sto su bili prisiljeni da na svojim ledima nose sanduke municije, ovi su seljaci istovremeno bili vodici i predstavljali svoj evrsnu prethodnicu za slucaj neprijateljskog sukoba s nama.

·

Iz nasih obavje.Stajnih izvora saznali smo za namjeru neprijatelja. Htio nas je iznenaditi i unistiti nase partizanske jedinice i njihove baze, iz kojih smo svakodnevno vrsili akcije, pa cak i napade u samom centru Rovinja, bez obzira na velike mjere predostroznosti kojé su poduzimali nacisti i mali broj domaéih slugu.

Buduéi da su neprijateljske snage bile brojcano jace i bolje naoruzane, Komanda cete izdala je naredenje da se ne povede borba, ali da budemo budni i spremni otvoriti vatru i braniti se u slucaju da budemo otkriveni i napadnuti.

S mojom teskom ••Bredom« i svojim pomoénicima zauzeo sam polo­zaj na najuzvisenijoj tocki s dominantnim pogledom na cijelu ravnicu pod nama. Istovremeno sam mogao promatrati moje drugove koji :;u lezali iza improviziranih zaklona napravljenih od kamena i zemlje.

Malo prije sam je nazvao ••mojom Bredom«, jer sam je ja osposobio za upotrebu nakon sto je dugo vremena - od Romelove ofenzive - bila sklonjena u jednoj dubokoj provaliji. Luciano1, komesar bataljona, bio je naredio da se ta -.Breda<< spasi, pa se Cio2, najmanji ali i najagilniji, spu­stio konopcem u tamnu i usku provaliju i iznio je na svjetlo dana zajedno sa sarzerom i municijom. S negodovanjem smo utvrdili da je bila zardala, posumnjavsi da éemo je moéi upotrijebiti. Tada sam ja istupio rekavsi svojim drugovima da sam svojevremeno bio puskomitraljezac u talijan­skoj Kraljevskoj mornarici, prema tome u neku ruku »ekspert za teske

11

mitraljeze«, i da preuzimam na sebe ovaj tezak zadatak da osposobim »Bre-du« za borbu. ·

O?mah sa� se dao na posao i nakon tjedan dana strpljivog rada, uz pomoc Ferruccw3, padovanskog partizana, »Breda« je bila spremna za >>ko­hmdacijU<< koju smo. izvrsili na jednom »poligonu« na vodnjanskom te­renu. Uspio sam u svojoj namjeri, pa smo taj dogadaj proslavili. Zbog tih sam razloga uvijek govorio >>moja Breda<<. Od nje se nikad nisam rastajao, cak ni u snu. Milan4, komandir cete, odredio mi je dvostruki obrok na­mirnica kako bih je uvijek odrzavao svjetlom poput ogledala i da ne bi zatajila u borbi.

I sada sam je milovao na polozaju, spreman da je upotrijebim ako zatreba. Medutim, toga dana to nije bilo potrebno. Ali je nepun tjedan kasnije ona imala svoje »krstenje<< u sukobu kod sela Mofardini, na Pores­tini, gdje su fasisti harali i pljackali nemoéno stanovnistvo, paleéi nje­gove domove. Slusajuéi kako nasa >>Breda<< snazno riga vatru i zahvaéeni njenim smrtonosnim mecima fasiste je uhvatila panika. Dobili su zaslu­zenu kaznu.

. Dok je trajao sukob promatrao sam lica svojih drugova, jos golobrada, koJa su me vraéala u prve dane djetinjstva, u prve dane moje mladosti.

S veéinom sam tih ljudi prijateljevao i ponekad bio njihov drug u igri, u skoli i na radu, a s ponekima sam bio i rodbinski povezan. Neko­liko njih bili su braéa: Paliaga, Gnot, Lorenzetto, Tamburin, Chiurco, Bo­bi chio i drugi. Dakle, iako sam se nalazio medu suborcima, cinilo mi se da zivim u jednoj velikoj obitelji. Nesumnjivo su takav isti osjeéaj morali imati mnogi borci iz razlicitih istarskih mjesta.

Nasa revoluconarna partizanska vojska mnogo se razlikovala od one osvajackih zemalja, a jednoj od tih sam i ja pripadao, sluzio u njoj vojni rok i borio se, nazalost, u njezinim redovima. U grupi u kojoj sam se na­lazio, osobito prvih dana, nisam poznavao zive duse, stovise, medusobno smo se promatrali gotovo iskosa. Glavna je zelja nas Istrana bila u tim je­dinicama da pronademo nekog iz nasih krajeva.

P a da!, zakljucio sam, ovdje nije mogio biti drukcije kada smo svi pripadali jednoj narodnoj, oslobodilackoj vojsci, koja se nije borila samo za istjerivanje okupatora iz nase zemlje, nego se istovremeno bespostedno tukla za uspostavljanje jednoga drugaCijeg politickog uredenja nego sto je sadasnje, za pravednije, slobodnije, socijalisticko, kako smo govorili, za jedno drustvo bez klasa.

Nije, dakle, niSta neobicno sto se u nasim redovima nisu borili >>ta­tini<< sino vi ili djeca malogradana: takvi su se nalazili na drugoj strani barikade. Golema veéina nasih boraca potjecala je iz istih soc:ijalnih sredina, bili su to radnici, seljaci i ponajvise ribari. I oni malobrojni inte­lektualci progresivnih ideja, takoder su potjecali iz radnickih obitelji, ta­koder su bili sinovi proletera.

U redovima bataljona nalazilo se i nekoliko vojnika bivse talijanske vojske, rodenih u raznim krajevima Italije, koji su nakon kapitulacije fa­sisticke Italije (9. rujna 1943.) ostali u Istri i dobrovoljno pristupili he­rojskoj Narodnooslobodilackoj vojsci Jugoslavije. Stovise, jedan od njih, porucnik Giuseppe5, postao je prvim komandantom >>Budicina<<. U nasoj jedinici bilo je i nekoliko drugova iz Rovinjstine, koji su bili hrvatske narodnosti.

lz toga se moze lako zakljuciti da su, osim nacionalnih osjeéaja istar­skih Hrvata, nas Titove partizane povezivali i ujedinjavali prije svega ideali klasne borbe i oruzana borba antifasista citava svijeta, koja je po-

12

primila sve sire dimenzije. Samo se na taj naCin mogio objasniti tako veliko sudjelovanje istarskog stanovnistva u NOB-i i neprestano svako·­dnevno pritjecanje boraca talijanske narodnosti iz raznih gradskih cen­tara i manjih mjesta, a osobito iz mojega rodnog kraja, da bi poveéali redove >>Budicina<<.

Zbog toga bili smo vise nego ponosni sto pripadamo tom jezgru par­tizanske vojske pripadnika talijanske narodnosti Istre i Rijeke. Sve me ovo upuéivalo na razmisljanje, vraéalo u mislima na neki znacajniji tre­nutak moje mladosti, koja je naoko izgledala bezbrizna, ali je to u stvari bilo samo zivotarenje puno briga i odricanja. To je veé onda upuéivalo, bolje reéi, gonilo nas vrsnjake iz istog mjesta, zutokljunce i objesenjake, potekle iz siromasnih obitelji, da >>ovladamo<< pojedinim dijelovima i uli­cama grada.

Medu tim protivnickim >>bandama<< vodio se >>rat« b�z pardona. Ko­munalne straze su svojim strogim drzanjem htjele nametnuti respekt i strah svim stanovnicima, ali im sa tim »bandama<< to nije uspjevalo. Sje­éam se da je komunalna straza mogia za vrijeme cestih sukoba kamenica­ma i drugim tupim predmetima, uza sve nastojanje da uspostavi red i »mir«, uvidjeti da je prestala biti gospodar situacije, pa je napustala te .. ren dopustivsi da se dogadaji razvijaju po >>Zakonima dzungle«.

Iz tih zestokih sukoba ostala mi je trajna uspomena - velika brazgo­tina na glavi.

Ali sada, razmisljam, vodimo pravi rat i tko zna koliki se od nas neée vratiti svojim domovima, ostavljajuéi na bojnim poljima svoje zi­vote u cvijetu mladosti.

Moje meditiranje prekinuo je Giordano6 koji je stajao pokraj moga tes�og mitraljeza. Bio je to lijep mladié, odlicno graden, ovalnog lica, buJne kovrcaste kose, pravilnih erta lica s dva svijetla i prodorna oka koja su, i pored moéi da hipnotiziraju bliznjeg, uvijek blistala dobrotom: Kada bi se nasmijao pokazao bi se red bijelih i zdravih zuba. Moje je civilno zanimanje bilo pekar, a njegovo elektricar. Nismo bili prijatelji, ali smo, usprkos tome, imali zajednickih sklonosti. Da bi na polozaju utu­kli vrijeme, cesto smo zapocinjali razgovor o nasem hobiju: obojica smo voljeli plivanje i plaze, stovise, veoma smo mnogo ddali do toga da bu­demo preplanuli od sunca i da nas smatraju najcrnjim medu kupacima.

Sjeéam se, kao da se to zbiva ovog trenutka, kada sam se siim sam­cat vozio biciklom prema kupalistu Saline na prvo ozujsko kupanje. Veé sam s ceste redovito vidao Giordana u kupaéim gaéicama, ispruzenog na sljunku male plaze, zaklonjene od vjetra, na;uprot »Porton de Biondi« (>>La nuòna••). Osamljen i blazen uzivao je u prvim zracima blijedoga i mlakog ozujskog sunca. To sam i ja cinio u udaljenom zaljevu Saline u ocekivanju »svecanog<< otvaranja kupalisne sezone. A onda bismo se po­javljivali medu kupacima ocekujuéi njihov sud tko je od nas dvojice vise pocrnio. Cekajuéi tako sud publike, sjeéam se, gledali smo se ispod oka.

Ratni dogadaji, imperijalisticki rat fasisticke Italije za svoje >>mjesto pod suncem«, razdvojili su ljude, pa tako i mene i Giordana. A sada kao partizani sjeéali smo se s izvjesnom nostalgijom onìh dana kada smo se po plazama, jos golobradi, pravili vazni; o tako necemu sada i nismo mo­gli sanjati. Jednog dana je htio znati da li sam poznavao njegovu zaruc­nicu. Odgovorio sam: ·>>Ne znam, mozda••. Iz unutrasnjeg dzepa svojega kratkog kaputa izvadio je lisnicu a iz nje malu fotografiju i pokazao mi je. Divio sam se tom liku. >>Da<< - kazao sam - >>Zaista drazesna, lijepa plavusa, poznajem je iz videnja. Mora da ima sestru kojll: joj je veoma

13

slicna<<. Vratio sam fotografiju. Zadrzao ju je u svojim rukama na trenu­tak, fiksirajuéi njezin lik svojim izrazajnim ocima kao da je zeli imati po­kraj sebe. Bilo mi je jasno da je za njom i kuhan i pecen. Tjesio sam se da sam trenutno harem tih briga bio osloboden.

U ono vrijeme naseg zblizavanja ni on ni ja nismo slutili da je sud­bina odredila da zajedno provedemo kraée vrijeme u borbi, najteze trc­nutke naseg partizanskog zivota: on kao komesar a ja kao komandant Ce­tvrtog talijanskog bataljona >>Pino Budicin« koji se nalazio u sastavu Prve brigade .-Vladimir Gortan« 43. istarske divizije. No, njemu sudbina nije bila naklonjena . ..

Neke zvjezdane noéi u travnju 1944. primili smo naredenje da poduz­memo mars i napadnemo jedan neprijateljski garnizon. Zbog sigurnosti nije nam bilo receno o kojem se garnizonu radi. Usprkos tome, nakon ne­koliko sati pjesacenja postalo je oCigledno, prema pravcu kojim smo se kretali, da idemo prema Fazani, gdje se nalazila kasarna talijanskih fi­nanca. Lavez pasa jos je iz daljine nagovijestio da se priblizavamo nase­ljenom podrucju.

I doista, poslije desetak minuta opazili smo svjetla. Uz najveéu oprez­nost, predvodeni jednim nasim aktivistom, nije nam bilo tesko uéi poput sjene u centar tog drazesnoga ribarskog naselja do mjesta na kojem se nalazila kasarna, da je opkolimo i zatrazimo predaju zaplasenog neprija­telja. No, u odlucujuéem trenutku, bas kada je Bruno7, operativni oficir bataljona, utvrdivao uvjete predaje, dobili smo naredenje da se naj­hitnije povucemo, jer su nase isturene patrole javile da iz pravca Pule nailazi motorizirana kolona u pomoé opsjednutoj kasarni. Medu nama je nastalo veliko negodovanje i razocaranje zbog propale akcije i izgublje­nog plijena, oruzja i municije. Kasnije nam je, u prikladnom trenutku, dato· objasnjenje za neuspjeh akcije. Iako smo prerezali telefonske veze s puljskom vojnom posadom, komanda finance uspjela je radiom zatra­ziti hitnu porrioé od velikoga neprijateljskog garnizona u Pulì. Ovome treba jos dodati da se mars pri povratku pretvorio u pravi maraton. Bas u toj stisci pri povlacenju, Giordana, koji se nalazio preda mnom u koloni, zahvatilo je iznenadno neraspolozenje. Upitao sam ga sto mu je. Odgo­vorio mi je: >>Uhvatila me pasja zima sve do kosti<<. Shvatio sam da ima groznicu. Poslije jednosatnog marsa i ja sam osjetio drhtavicu po cijelom tijelu; bili su to prvi simptomi groznice. Malo zatim rekao sam Giordanu da ne mogu dalje. Iako se i sam lose osjeéao prihvatio me pod ruku, po­nijevsi i moj ranac i pusku. S naporom smo uspijevali drzati korak s osta­lima, dok se iza nas culo saputanje onih koji su poticali da pozurimo. Uza­jamno smo si pomagali dok mi je hladan znoj tekao s cela. Po teskom Giordanovom disanju shvatio sam da je njemu teze nego meni. Potpuno iznemogao jedva je uspio izgovoriti: >>N e mogu vise•• i srusio se. Sreéom nasa je baza bila na vidiku. Ja i jos jedan drug priddavali smo Giordana i tako prevalili stotinjak metara do >>stancije•• Garzota. Obojica smo smje­steni u nasu partizansku ambulantu. Tjedan dan lezali smo jedan pokraj drugog u bracnom krevetu, koji su nam ustupili vlasnici stancije, okru­zeni paznjom nasih drugarica bolnicarki. Za vrijeme nasega kratkog bo­ravka u ambulanti imali smo dosta vremena da se bolje upoznamo, jos vise sprijateljimo i zblizimo, a ponajvise da razgovaramo i razmjenjujemo misljenja o partizanskoj borbi i njezinim ciljevima: stvaranju novog dru­stva koje ée se temeljiti na socijalnoj pravdi i nacionalnoj ravnopravnosti. Takvu perspektivu sagledavali smo bilo u stvaranju nove vlasti, narodnih odbora, bilo u odnosima koji su se stvarali medu nama partizanima. Do-

14

brovoljni odlazak u partizanske redove potpuno nas je izmijenio. Pred na­ma se stvarao novi svijet za koji nismo mogli pretpostavljati da moze po­stojati, svijet u kojem ée se potpuno ostvariti vrijednost ljudske licnosti. Prije smo bili navikli da budemo podlozni, ponizeni pod Mussolinijevim rezimom, osobito u vojsci gdje su nas cesto oslovljavali pogrdnim nazivom »coglione« (mudonja, budala, glupan). Sada smo slusali kako nam govore >>druze<<, kako se svatko svakome obraéa s ti, kako partizanski rukovodioci, oslobodeni svakog snobizma i superiornosti, postuju svakog borca, pa nam se Cinilo kao da sanjamo ili da zivimo u nekom drugom svijetu. Osim toga, cinjenica da smo bili dobrovoljci i da nismo primali nikakvu plaéu niti naknadu, da smo jeli iz istog kotla, stvarala je u nasim partizanskim re­dovima atmosferu jednakosti, drugarstva i altruizma, spremnosti da se zrtvuje i vlastit zivot za svog druga. Ni za najsmionije pothvate nije bilo poteskoéa da se pronadu dobrovoljci, gotovo su svi htjeli sudjelovati, a oni koji nisu bili odabrani uvrijedili bi se.

Naravno uvijek bi se nasao poneko tko je pokusavao izigrati norme i odnose partizanskog zivota, ali ih je kritika i samokritika vraéala na pravi put. Sjeéam se da se to dogodilo jednom sposobnom vojnom ruko­vodiocu, koji nije primio kritiku pa je bio odmah smijenjen s polozaja. Ili slucaj s naredenjem koji je izdala visa komanda da se otvori oficirska menza samo za pripadnike Staba bataljona. Takvo se naredenje objasnja­valo cinjenicom da postajemo regularna vojska da imamo ceste veze s oficirima saveznickih komandi i slicno Ali, kao sto smo i predvidali, prak­ticna primjena ove odluke izazvala je veliko nezadovoljstvo boraca. S�mo tjedan dana kasnije ova je kuhinja ukinuta, pa smo se i daljc, svi bez razlike, hranili iz zajednickog kotla, kako se vise ne bi poremetila drugar­ska atmosfera koja je postojala medu nama partizanima. Medusobni su odnosi bili vazniji od svega ostalog, jer je iz njih proizlazila vojnicka sa­modisciplina, duh pozrtvovnosti i samoprijegora, temeljni cinitelji koji su mogli zadati poraz nasem neprijatelju, nacifasizmu.

Giordana su veoma impresionirali bratski prijem i odnosi koje je na posebno srdacan naCin ispoljavalo hrvatsko ziteljstvo u Istri prema parti­zanima talijanske narodnosti, gdje god bi se oni pojavili. I ja sam dijelio to misljenje, buduéi da su nasi odnosi bili veoma humani i srdacni.

Koliko smo divljenja osjeéali prema onim zenama sa sela, starim i mladim, koje su prkosile neprestanoj strogoj budnosti neprijatelja da bi nama donosile hranu i razne druge predmete, katkada cak na sam polozaj. Nudile su nam ono najbolje sto su imale u kuéi, primale su nas i ophodile se prema nama kao prema posebno postovanim postima.

S koliko su prijaznosti, kada je to situacija dozvoljavala, ove zene prostirale svoje bijele stolnjake na travu i polagale na njih tako ukusna jela o kakvim su u toj ratnoj oskudici civili mogli samo sanjati. Tada su i same sjedale pokraj nas promatrajuéi sa zadovoljstvom kako halapljivo jedemo. Poslije jela, ako se nismo nalazili u opasnom podrucju, zapjevale bi nase partizanske pjesme, a s najmladima bismo zaplesali uz zvuke har­monike. U naseljima, u kojima bismo ponekad prenoéili, prihvaéale su nas kao vlastitu djecu, iako su bile svjesne opasnosti kojoj se izlazu u slucaju da bude otkrivena nasa nazocnost. U tom bi slucaju njihove kuée bile spaljene, a one otjerane u njemacke koncentracione logore; to su na­cisti primjenjivali prema onima koji su bili optuzeni za suradnju s narod­nooslobodilackim pokretom.

Giordano i ja bili smo clanovi SKOJ-a i zato smo znali da se to nije dogadalo spontano i slucajno, nego da je politicki organizir.ana snaga, sa-

15

stavljena i vadena od najboljih pripadnika pokreta, tako djelovala i us­mjeravala pokret u tom pravcu. Ta snaga bila je sastavlje�� od. clanova Partije i SKOJ-a i zbog toga je za veéinu nas pripadnost nJihovim redo­vima bila velika cast.

Nakon sto smo izlijeceni napustili smo ambulantu i vratili se u svoju jedinicu. Samo smo nekoliko dana ostali zajedno, jer je Giordano premje­sten u drugu jedinicu. Obojici nam je bilo zao jer smo se zbog toga ma­lo kad vidali. Ustvari, zbog guste mreze neprijateljskih garnizona po Istri svaka je ceta, moglo bi se reéi, djelovala samostalno. Svakodnevno pre­mjestanje boravka postalo je za nas pitanje opstanka. Sreéom, vodili su nas drugovi, dobri poznavatelji svake stope zemljista. Medu njima bio je Luciano, komesar bataljona, moj skolski drug, koji nas je izv:mredno vje­sto vodio kroz najopasnija podrucja pokraj samih neprìjateljskih pred­straza. Ponekad smo cak uspijevali pojesti kakav zalogaj i u periferiji grada dok su nase patrole nadzirale okolicu. Zatim bismo poput utvara ne­stajali u redovima vino gr ada i poljima psenice i �bili se u gustim. �um�­ma Gustinje ili Vistra. Sjeéam se da nas je za vr1jeme nekoga nepnJatelJ­skog napada u mjesecu svibnju komandir cete Milan pravi�. cudom u�­pio skloniti u neki rov, jedva nesto viSi od jednog metra, koJl se nalazw na strmoj kosini Limskog kanala (·•Piaio«). Tu smo ostali puna dv� dana hraneéi se kruhom i sirom, muceni jedino zedu. Istovremeno s POJacava­njem partizanskih akcija i neprijatelj je poduzimao nove napade, pa je manevarski prostor partizanskih jedinica i njihovih dijelova u Istri sva­kim danom postajao sve uzi. Iz tih je razloga nastala potreba za nepresta­nim prebacivanjem snaga iz mjesta u mjesto, iz jednoga podrucja u dru­go, koje su se s izmjenicnom sreéom barile pro ti v neprijatelja istog k?va: nacifasista, ustasa, bjelogardejaca, cetnika i drugih. Bas u tom pe:1?du intenzivne borbe (preciznije 2. lipnja 1944.) nas bataljon >>Pino BudiCm«, koji je pripadao Drugom puljskom odredu, bio je ukljuc:n u Prvu .istar­sku brigadu >>Vladimir Gortan«. Ukljucivanjem u organsk1 sastav br�gade, sudbina »Budicina« nerazdvojno je povezana s onoro Gortanove bngade. U njezinu je sastavu >>Budicin« otvorio operacije velikog �nacenja, od ko­jih je prva bila zauzimanje fasisticke posade u Sv. StJepanu (Istarske toplice).

Tijekom kratkog vremena nasim se starjesinama ucinilo da smo se ja i Giordano istakli u borbama, pa su nas unaprijedili u cinu i polozaju. Gibrdano je imao vise sklonosti za rad na politickom a ja na vojnom polju. Dok sam ja napredovao od desetara, vodnika i komandira cete i u rujnu 1944. bio postavljen za komandanta bataljona, Giordano je postao komesar cete. I tada smo nastavili izvoditi niz sjajnih akcija.

Od posebnog je znacaja bilo aktivno vojno sudjelovanje citave nase brigade koja je pruzila podrsku borbenoj o�eraciji xr.n. divizije pri napa­du i unistenju vojnog aerodroma na Grcbmku. Nekohko dana nakon toga susreli smo i desetkovali jednu neprijateljsku kolonu na sektoru Ravno _ Studena - Marcelji, kod sela Ruziéi. Sutradan smo napali vojni vlak na zeljeznickoj pruzi Rijeka - Trst, izm.�du SapJana � Jurda.ni. Neprijat�­lj�ki je otpor bio skrsen za kr�tk? vnJe�e. �a �Jest�. b1tke

.ostalo .Je

dvadesetak mrtvih i mnogo ranJemh nepnJatelJsklh voJmka. M1 · smo lZ­gubili dva druga: Nevias, operativnog oficira bataljona i Francesca', ko­mandira jednog voda.

. Na sektoru Grobnika 25. rujna godine 1944. brigada >>Vladimir �or­t�n« dobila je zadatak da osigurava operacije XIII. divizije kod Zlobma.

16:

Za vrijeme tih akcija iz Klane su iznenada preko Ravna nadrle neprija­teljske jedinice i kod Potkilovca napale i rasprsile prateéu cetu i jedinice za snabdijevanje pri stabu brigade, medu kojima se nalazio i jedan vod talijanskog bataljona. Ljudskih zrtava nije bilo, ali je neprijatelj zaplije­nio dio ziveznih namirnica i kompletnu arhivu naseg bataljona: tako se u rukama neprijatelja nasao i spisak boraca bataljona >>Pino Budi­cin«. Nakon tih pobjednickih borbenih pothvata zadesilo nas je i neu­godno iznenadenje dok smò se povlaCili od Grobnickog polja prema Gumancu: vremenske su se prilike naglo pogorsale, tako da smo se odjed­nom, obuceni u ljetnje partizanske uniforme, obreli u jakoj studeni. Naj­prije je naisao prolom oblaka, a zatim snijeg s ledenim vjetrom. Zbog to­ga cak ni kuhinja nije mogia raditi. Da bi se stvorila predodzba o ovoj kratkotrajnoj, ali veoma kriticnoj opéoj situaciji, dovoljno je zamisliti se nad cinjenicom da je u tom marsu jedan borac s Bujstine, kojeg se ime­na ne sjeéam, ispustio, da tako kazemo svoj posljednji dah, na nogama, hodajuéi, i tek kada se stropostao na tlo, bez zivota u sebi, postali smo svjesni da ga viSe nema medu zivima. Poslije nekoliko dana savladali smo nadosle voteskoée, jer se vrijeme pocelo popravljati. Tako umorni, kao da je vrijeme htjelo isprobati nase snage, dobili smo naredenje da se pre­bacimo u Sloveniju. Receno nam je: >>Da se malo oporavimo«. Prvih dana listopada, poslije uobicajenoga teskog marsa, napokon stigosmo na sloven,. sko podrucje i to, razumije se, na krasku visoravan, tocnije receno, u selo Juresce. Bili smo veseli jer smo ustanovili da se prehrana osjetno popra­vila, ali je, na zalost, veé slijedeéeg dana doslo do prvih okrsaja s belo­gardejcima iz garnizona u Sv. Petru na Krasu, a iduéih dana i do novih borbi u kojima su nasla herojsku smrt dvojica mojih starih prijatelja iz ulice >>Sottolatina«: Piero10, kurir bataljona, i Nino11 >>Melon«, pomoénik mitraljesca. Sada je svima bilo jasno da o nekom >>oporavku« i ne moze biti govora. Osim toga stigla je munjevita vijest o nagomilavanju nepri­jateljskih snaga, koje su pristizale iz susjednih garni;>:ona i pripremale se da produ preko naseg podrucja. Zbog toga je uslijedilo nase ubrzano pre-­mjestanje preko pruge na sektor Brkini - Celje. Sjeéam se da se sve odi­gralo takvom brzinom da rlismo imali vremena sacekati da se vrati nasih pet izvidackih patrola. Ipak smo dali zadatak Luigiju12, komesaru bataljo­na, da zajedno s intendantom pronade patrole i vrati ih u jedinicu. Zada­tak nije izvrsen i svi su borci u tim patrolama bili izgubljeni.

Stigavsi na novo podrucje bili smo zadivljeni prirodnim ljepotama to­ga brezuljkastog terena, prekrivenog raznim vrstama voéaka prepunih plodova. Cinilo nam se da smo stigli u zemlju, bajki. Pa ipak, bili smo se veé privikli da gotovo uvijek djelujemo u krskim krajevima, te nismo i­mali iluzija da éemo moéi dugo astati na tom podrucju. Nismo se preva­rili. Sutradan se neprijatelj pojavio u jacem sastavu, nastupile su nove barbe i nova premjestanja. 'l'ako smo stigli do podnozja Nanosa, gdje smo, zajedno s ostalim jedinicama, na frontu duzem od 7 kilometara, uspjesno vodili jednu od najte:lih, ali i pobjedonosnih bitaka. Tako se nas boravak na slovenskom teritoriju pretvorio u svakodnevne surove barbe. Mnogi bord su se ovdje istakli svojom hrabroséu i izdrzljivoséu, a medu njima i Giordano. Izvanredan borbeni duh i veliki gubici koje je brigada >>Vla­dimir Gortan« nanijela neprijatelju na tom podrucju izazvali su njegovu bijesnu reakcijù. Otada je neprijatelj dovlacio nove velike snage iz svo­jih blizih velikih garnizona ne dopustajuéi nam da predahnemo. Zbog to­ga smo, nastavljajuéi borbu, morali neprestano i brzo mijenjati polozaje i gonjeni od neprijatelja poduzimati noéne mrcvareée marseve kroz tako mracne sume da smo se mdrali dr:lati za ruke da se ne izgubimo. Ni vri-

17

jeme nas nije stedjeloo KiSe, koje su neprestalno padale praéene jakim udarima vjetra, namakale su nasa odijela, bili smo mokri do koze i pro­mrzli do kosti.

Vrlo brzo osjetili smo fizicke posljediceo U beskonacnim marsevima istrosila nam se obuéa i izlizale kozne papuce izradene u nasem krajuo Da bismo mogli nastaviti put svatko se morao snalaziti kako je najbolje mo­gao. Mnogi su hodali bosi, drugi su svoje noge umatali u krpe. Ali kada su se i te krpe istrosile njihove bi noge prekomjerno otekle i pretvarale se u veliku gnojnu ranu. Nazalost, uza svu paznju sanitetskog osoblja i politickih komesara, s neprijateljem za petama veoma se malo mogio uci­niti da se ublaze njihove patnje. Pojedine borce, nemoéne da nastave put, morali smo ostavljati i smjestati pri nekom mjesnom Narodnooslobodilac­kom odboru, drugi su se jadali previjajuéi se od bolova, ali nisu popustali i stiséuéi zube stoicki su nastavljali put. Sjeéam se da se medu njima na­lazio i puljski partizan Nello13, koji jos nije bio navrsio sedamnaestu go­dinu. Osim puske, preko ramena je nosio i harmoniku od koje se nikad nije rastajao i cuvao je vise nego sebe samoga, pokrivajuéi je ceradom da je zastiti od nevremenao Za vrijeme marsa zadobio je tesku infekciju obih nogu. Bile su zaista u jadnom stanju, pa je, da bi ih zastitio, zavijao zivo meso u svjezu kravlju kozu. U jednom trenutku srusio se na zemlju, ostao nepokretan nekoliko sekundi, a onda se opet podigao, uspijevsi na koncu odrzavati korak s ostalima u koloni. o

Usred noéi dogodilo se najgoreo Prelazeéi preko pruge Postojna - Sv. Petar na Krasu, izmedu sela Prestranek i Slavine, neprijatelj nas je ot­krio i napao bas u trenutku kad smo mi iz >>Budicina«, kao zastitnica, pre­lazili prugu. Bili smo zasuti silnom unakrsnom vatrom i Silvio14, nas pus­komitraljezac, pao je smrtno pogoden u neki potok s mitraljezom o ra­menu.

Zbog iznenadnoga neprijateljskog napada izgubili smo vezu s drugim jedinicama i uza sve ulozene napore nismo je uspjeli uspostaviti. Dogo­dilo se onda ono eeg a sam se najvise plasio: ostao sam s polo vino m bata­ljona odsjecen od glavnine brigade, dok je druga polovina sa zamjenikom komandanta uspjela prijeéi prugu i nastaviti marso Nisam uopée znao gdje se nalazim pa mi nije preostalo drugo do li da izdam naredenje da se povucemo na neki mali sumoviti brezuljak i da tu sacekamo da se raz­dani. Nakon sto smo, moji ljudi i ja, u razmaku od deset dana dozivjeli bezbroj peripetija, uspio sam, valjano suradujuéi sa zamjenikom kome­sara Mariom15, spojiti se s ostalim dijelom bataljona, odnosno s Prvom brigadom u Cabru, u novoj operativnoj zoni Gorskog kotara, u nasem po­luoslobodenom teritorijuo Tamo sam sa zadovoljstvom ponovo susreo Gior­dana, koji je ovaj put ostao uz mene kao komesar bataljonao Buduéi da smo obojica za kratko vrijeme i bez prethodne spreme uznapredovali do ovako odgovornih polozaja, postali smo svjesni da éemo samo zeljeznom voljom bar djelomicno popuniti praznine u nasem poznavanju vojnickih pitanjao U ovom je trenutku bilo najvaznije da se u svemu slozimoo Bio sam uvje­ren da sam u njemu na.�ao cestitog i vjernog suradnika s moralnim svoj­stvima koja su ga isticala medu svima nama.

Podrucje Gorskog kotara bilo je ranije okupirano od bivse talijanske fasisticke vojske, koja je, zajedno s domaéim izdajnicima - ustasama i cetnicima - pocinila uzasne zlocine. Zbog toga je prva Giordanova briga bila da zadobije povjerenje i simpatije kod hrvatskoga i srpskog zitelj­stva s kojim smo dolazili u dodir. >>Moramo djelima dokazati stanovnistvu ovih sela i naselja, kojemu su oni koji govore nasim jezikom nanijeli mno-

18

ga stradanja, da mi, talijanski partizani >>Budicina« nismo nikada imali nista z�ojedn

.ickog s anima«, cesto je isticao na sast�ncima. Zbog toga je

nestrplJIVo cekao da bataljon zapocne s akcijama i da dokaze pucanstvu Gorskog kotara pravo lice nas istarskih Talijana, antifasistao

U meduvremenu, buduéi da je veéi dio Gorskog kotara bio oslobo­den, zapocela je u Vrbovskom, gdje smo bili smjesteni, pri nasem bata­ljonu sistematska vojna obuka, narocito obuka u gadanju, kao i intenziv­na politicka i kulturno-umjetnicka aktivnosto Moral je >>Budicinovaca•<. usprkos ocigledne oskudice u hrani i odjeéi, bio na visokoj razini, dakako u odnosu na stanje u Istri. Da bi se bolje upoznali i sprijateljili s naro­dom tog kraja, Komanda je brigarle u dogovoru sa Stabom bataljona or­ganizirala kuturno-umjetnicke priredbe u Vrbovskom, Stubici,

"srp�kim

Moravicama i ostalim selimao >>Budicinova« dramska sekcija i snazan pje­vacki zbor s harmonikasem Nellom (kasnije ga je zamijenio Genio16) su­djel�vali su uv�jek n� tim kulturnim priredbama. Giordano je rado pri­hva�w d� na tlm p�1redbama nastupi u ulozi hipnotizera, polucivsi go­lem! uspJeh. Ulagao Je mnogo napora da hipnozu vrsi nad subjektima koji su mu odgovarali. Dopusteno mu je bilo, razumije se, da svoje medije bi­ra samo medu nama partizanima, i da i.h tijekom seanse navede da za­plesu, zapjevaju, cak i da se svlaceo Najpodlozniji medij u Giordanovoj hipnotizerskoj vjestini bio je neki mali Sicilijanac koji je svojim neobicnim kretanjima i pjevanjem narodnih pjesama svog kraja dovodio gledaoce do ush�éenja,

otje�ajouéi i� da puc�ju od smijehao No ipak je vrhunac uspjeha

u nJegoVOJ tockl posbzavao Rmo17, politicki delegat Prve cete kada bi u grobnoj tisini dvorane izgubio svaki osjeéaj cuvstva i postaj�o potpuno nepokretan i ukocen. To je izazivalo veliko uzbudenje, a kod ponekih i straho, osobito kada bi Giordano pozivao gledaoce na pozornicu da skacu na nJegovoo ukocenoo otije�o, p�lozeno glavom na jedan a nogama na drugi naslon o stol�ce o Vehk1m Je plJeskom bivala popraéena i tocka u kojoj je nastupw h1pnotizirani pijetao koji je pusio. Nisu nedostajali komentari praznovjernih da Giordano, komesar bataljona, ima veze sa samim davo­�omo �ahv�ljujuéi njegovom neumornom i revnosnom radu u vrsenju svo­Je duznosb komesara u brigadi "Budicin,,, a donekle i zbog njegovih bri­���t�ih �ipnoti�ersk�h tocaka, u kratko vrijeme pridobio je velike simpa­ÌlJe 1 postovanJe sv1h boraca i starjesina, postao je popularan medu sta­novnistvom tog krajao U jednoj zapovijesti Staba brigarle u kojoj su bili pohvaljivani najbolji i Giordano je bio medu njima. Pajo,s, komandant brigarle, osoobno mu je u Vrbovskom, u znak priznanja, pricvrstio na prsa znacku s hkom vrhovnog komandanta NOV i' POJ druga Titao Giordano je zbog toga bio neizmjerno ponosano

o �oliko je dr:lao do toga da njegovi ljudi budu >>na liniji« pokazuje pnmJer kada se veoma razljutio, jer smo, prolazeéi selima, pjevali pjes­mu: >>Rat koji su htjeli bogati donasi samo glad i teror, dolje fasizam i crkva o . o « (>>La guerra voluta dai ricchi non porta che fame e terror ab­b�sso il of��cism? eo la chiesa o . o«)o Napose zbog ove zadnje rijeci, ocigl�dno >>Izvan limJe«, bw Je kadar da nas ukori, tumaceéi svu sirinu platforme na­se barbe koja je obuhvaéala sve drustvene slojeve stanovnistva, bez obzira na njihovo uov�;r��jeo o �azlicita revolucionarna izrazavanja i manifestacije mogie su pohbc�1 stet��� narod�ooslobodilackom pokretu. Da je on bio pot­puno ': pravu mtko mJe sumnJaOo No, buduéi da je bila poznata reakcio­n�rna 1 protunarodna uloga katolickog klera, narocito bezocna u prvim go­dm��a rat� kada su ��s vojni kapelani masovno blagoslivljali (i ljude i oruzJe) da b1smo poraz1h >>mrskog neprijatelja«, a sada, kaq.a su druge crk-

19

vene vlasti u Hrvatskoj u zajednici s ustaskim glavesinama radile to isto, ako ne i gore od toga, cesto smo bili skloni da prekrsimo Giordanovu nared­bu, makar kasnije, kao daciéi zateceni na djelu, morali obeéati da to vise neéemo ciniti.

Oko polovine studenoga dobili smo obavijest da je Daniel1 9, komesar brigade, dobio prekomandu. Za Giordana je ova vijest bila vrlo neugodna, jer je s komesarom bio u odlicnim odnosima.

Desetak dana poslije odlaska komesara Daniela, pozvao je Pajo, ko­mandant nase Prve brigade, mene i Giordana i obavijestio nas da je on dobio prekomandu u Istru, te da bi zelio da postrojimo bataljon kako bi prije odlaska mogao uputiti kratki pozdrav borcima »Budicina«. Ta je vi­jest djelovala kao grom iz vedra neba. Nismo znali kako da mu izrazimo nase neizmjerno zaljenje. Svi mi, njegovi partizani, bili smo svjesni koliko je Pajo znacio za nasu brigadu, koliko je ddao do nje, posebno do »Bu­dicina« kojeg je uvijek nazivao »na8 talijanski bataljon«. To smo samo mi mogli znati i suditi. Nije nas nikada iznenadilo kad bismo ga vidjeli kako se odjednom pojavljuje bas tamo gdje je opasnost bila najveéa, tamo gdje je situacija bila do te mjere opasna da je bilo malo vjerojatnosti za spas. Njegova pojava u trenucima kada je borba najvise bjesnila, kada se juriSalo na neprijateljske garnizone i kolone, vrsio prijelaz preko opas­nih cestovnih saobraéajnica i zeljeznickih pruga, pri promjeni polozaja, uvijek ravnodusan prema mecima koji su fijukali sa svih strana, djelova­la je fascinirajuée na nas borce i omoguéila nam da se izvucemo iz svake situacije. I najobicniji borac shvaéao je i podrzavao Pajino preziranje opa­snosti, iako je ono, bar sto se tice njega kao komandanta brigade, bilo ne­uobicajeno i oprecno nacelu partizanskog ratovanja. Da ga je kakav me­tak smrtno pogodio bio bi to nenadoknadiv gubitak ne samo za Gortanovu brigadu nego i za citav narodnooslobodilacki pokret u Istri.

Njegova svijest i osjeéaj odgovornosti u izvrsavanju svoje duznosti bili su na takvoj razini da se vise brinuo o sigurnosti svojih ljudi i us­pjehu pothvata nego li o svom vlastitom zivotu, ne mareéi mnogo za voj­nicka pravila prema kojima se komandant brigade mogao nalaziti poda­lje od ••prve linije«. I zbog toga ée svakom borcu Prve istarske brigade >>Vladimir Gortan« i svakom tko se borio pod njegovom komandom, os·­tati u neizbrisivom sjeéanju herojska figura partizanskog komandanta Paje.

Vrijedna je spomena njegova politicka senzibilnost prema bataljonu »Pino Budicin«. Uvijek je pokazivao veliko razumijevanje za nasu jedi­nicu, svjestan sto znaci imati u sastavu svoje brigade jednu oruzanu for­maciju sastavljenu od istarskih i rijeckih Talijana. Ona, po njegovom shva­éanju, nije bila znacajna samo kao vojni nego i kao eminentan politicki faktor.

Moram reéi da je Giordano odmah izrazio svoju zabrinutost zbog Pa­jina odlaska, otvoreno izjavljujuéi da ée brigada osjetiti njegovu odsutnost. Razumio sam ga i podijelio njegove brige. No, i pored toga uvjerio sam ga da ée brigada biti u dobrim rukama i s novim rukovodiocima.

Tih je dana, kao za inat, moj sposobni zamjenik Milan upuéen na ofi­cirski kurs. U komandi bataljona znatno smo osjetili njegovu odsutnost, pored ostalog i zbog toga, jer je Milan bio jedini rukovodilac u bataljonu koji je znao govoriti hrvatski. Njegova nenazocnost odmah je prouzroèila ne male poteskoée, naroèito u odr:iavanju neposredne veze s viSim vojnim komandama. U stvari Milan je bio taj koji je odrzavao svakodnevne vez�

20

sa Stabom brigade i prevodio nam sve instrukcije, direktive zapovijesti i tome slièno.

'

Bataljon smo postrojili na snijegu, a Pajo, ocito uzbuden, obratio mu se kratkim govorom. Prilikom ovog oprostaja nije bilo po trebno simultano prevodenje, jer iz srca tog partizanskog heroja i nije moglo drugo izbi­jati do li rijeci dobrote i bratstva, zelja za buduée uspjehe u borbi protiv zajednickog neprijatelja i na kraju - jedno dovidenja l:l Istri. Prije ko­nacnog rastanka Pajo je zagrlio sve canove Staba.

-0-

Jednog su dana dosli u Stab bataljona u Hambaristu Giordano i novi komesar brigade. Bio je visok i vitak, crne kose i velikih crnih brkova. Prsa mu je krasila ••Spomenica 1941«. Kasnije sam doznao da je roden u nekom lickom selu.

Interesirao se o svim pojedinostima stanja u bataljonu: o moralu bo­raca, naoruzanju i opremi, ishrani i smjestaju.

Bilo je ocigledno da mu je tesko gledati nas onako lose obucene, u raz­nobojnim starim i pohabanim uniformama punih usiju. I nasa je obuéa bila pri kraju. Opazio je kako nekim borcima vire prsti iz cipela.

Prije odlaska, da bi pokazao svoju naklonost, rekao je da ée uskoro biti rijesen problem odjeée i obuée. Cuvsi to Giordano mi je uputio po­gled pun skepse. »Sumnjicavost je u ovom slucaju vise nego opravdana, ali nikad se ne zna«, pomislio sam.

S novim komesarom brigade Bracom20 imali smo se prilike susresti vise puta u domu kulture u Vrbovskom, gdje je prije pocetka svake pri­redbe, govorio okupljenom ziteljstvu i najmladim Vrbovcanima o naro­dnooslobodilackom pokretu, pozivajuéi ih da sto vise pridonesu konacnoj pobjedi.

Krajem. studeno�a sti�lo. je naredenje Sta ba brigade da izvrsimo pri­preme za v1sednevm mars 1 da, zajedno s Prvim bataljonom krenemo na nek� teritorij na kojem éemo moéi zamijeniti nase istrosen� partizan­ske umforme za nove novcate. Moze se zamisliti kakva nas je radost o­buzela u Stabu bataljona kada smo culi tako ugodnu vijest. Giordano se odmah sjetio obeéanja komesara brigade, druga Brace, prigodom na­sega prvog susreta s njim. Vijest se kao munja prosirila medu borcima koji su klicali od veselja. Zaista, nije bila mala stvar rijesiti problem odjeée. To je znacilo dobro se opremiti, bolje se i lakse uhvatiti u kostac s neprijateljem i ostrom zimom Gorskog kotara.

Nas je zadatak bio da zamijenimo II. i III. bataljon Prve brigade, koji su veé zavrsili s operacijom snabdjevanja odjeéom 43. istarske divizije. Drugim rijecima, nije se radilo samo o tome da se oslobodimo starih

'u­

niformi i donjeg rublja, nego da na sebe navucemo jos po jednu uniformu za druge jedinice nase divizije. Takav je nacin transportiranja uniformi bio nuzan zbog toga sto je neprijatelj kontrolirao veéi dio puta kojim smo morali proéi, pa se roba nije mogla prevoziti kolima.

Buduéi da smo prvi put odlazili u Kordun, tocnije receno u Perjasicu nama iz »Budicina« bile su potpuno nepoznate zone kojima smo prolazili: Bila nam je nepoznata konfiguracija tla i stanovnistvo, a strahovali smo i zbog eventualnog sukoba s neprijateljem. Na to ipak nismo obraéali mno­go painje, jer su nam najvaznije bile nove uniforme.

Smatrajuéi se, na neki nacin, najodgovornijim Giordano je bio ushi­éen radoséu na samu pomisao da ée za koji dan njegovi .Uudi biti dobro

21

obuceni. Napokon se pocela ostvarivati njegova velika zelja o kojoj mi je mnogo puta govorio. Tko je, medutim, mogao pomisliti da éemo pri povratku dozivjeti jednu tako dramaticnu situaciju . . .

Cetvrti prosinca bili smo veé u pokretu koji se odmah pokazao pri­licno zanimljiv. Za nas je sve bilo no v o ; gazevi preko rijeka Dobre, Mre­zice i Kupe, prijelaz preko glavne ceste Ogulin-Karlovac . . .

Dok smo se priblizavali Perjasici, za vrijeme kraéih zastanaka, G�or­dano je trazio da zbor, pored partizanskih, izvodi i istarske narodne pJes­me. Iz »repertoara« nisu izostale ni klasicne rovinjske »bitinade«. On se radovao slusajuéi kako odjekuju nase pjesme u golim sumama Korduna. Ono sto ga je, medutim, zalostilo bio je pogled na sela v�se �uta do. te�:lja razorena rukama onih koji su pretendirali da budu nositelJI dvomilemJske civilizacije. Poznavajuéi njegovu du.su bio sam uvj�ren da �a u sr�u steze gledajuéi kako narod jadno zivi u bijednim stanov1ma, kohbama 1 zemu­nicama.

Iskoristio je jedan odmor od pola sata da borcima objasni smjelost na­roda Korduna i Like koji je 1941. ustao s oruzjem u ruci protiv nacifasi­stickog okupatora i domaéih izdajnika, plativsi to potocima svoje krvi i unistenim dobrima.

N apokon smo stigli u Perjasicu, docekani velikim simpatijama zenske antifasisticke omladine, koja nas je, kao da je znala sto nam je bilo naj­potrebnije, ponudila velikim porcijama palente. Iskoristili smo kratak bo­ravak na Kordunu da se zblizimo i zbratimimo s tim narodom, koji je u pocetku bio zacuden slusajuéi nas kako govorimo i pjevamo na talìjanskom jeziku, sto zapravo i nije bilo nista neobicno, jer su veé bili naviknuti u nedavnoj proslosti slusati kako okupator govori istim jezikom. Ali ono sto je sada najviSe znacilo bili su ideali slobode koji su nas ujedinjavali i povezivali, a ne jezik.

Nakon sto smo prenoéili u selu, obukli smo sutradan nove novcate uniforme koje su spustene padobranima iz engleskih zrakoplova. Me­dusobno smo se zadovoljno pogledavali. Da na kapama nismo imali crve­nu zvijezdu neprijatelj bi nas lako mogao smatrati engleskim vojnicima.

A onda je stiglo naredenje rukovodi.oca brigade da obucemo jos po jednu i ponesemo po jednu kabanicu, pokrivac i par cipela. Tako natr­pani odjeéom zapoceli smo povratni mars, koji se odmah pokazao tes­kim. Dok smo dolazili u ovo podrucje nije nam bilo tesko prelaziti rijec­ne gazove, penjati se po rubovima i kosinama terena, ali sada .je to pos­talo problem. To je rjeCito pokazivalo nase oruzje, uniforme, ltca boraca zaprljana blatom.

Istovremeno su Giordano i njegovi komesari, koji su se, kao i uvi­jek, nalazili na zacelju kolone, ulagali napore da bi se pokret normalno nastavio. Svakog je sata dolazio do mene na celo kolone da mi saopéi kako borci pokazuju znakove umora. Odgovarao sam da smo tek zapo­celi mars i da prema tome i ne moze biti govora o umoru. Uostalom, nas­tavio sam, ne rukovodim ja tim pokretom nego zamjenik komandanta i komesara brigarle.

Shvatio sam da je zabrinut zbog moguénosti da nas neprijatelj na­padne u tako tegobnoj situaciji. Ipak sam ga umirio, napomenuvsi mu neka ima u vidu da nasu kolonu cine dva bataljona.

Mars je nastavljen bez dugih odmora, osim predaha od pet minuta, a zatim je izdato naredenje za pokret koji je trajao cita'l{e noéi a da nis­mo okusili ni zalogaj hrane. N esto prije zore opet me j� dostigao Gior­dano izjavivsi sav zadihan da su za vrijeme petminutnog odmora nekim

22

borcima nestale cipele koje su nosili objesene oko vrata. Radilo se o bor­cima koji su, pobijedeni umorom, tvrdo zaspali. Dogovorili smo se da za vrijeme slijedeéeg odmora budemo budniji i da uhvatimo lopova. I zaista za vrijeme slijedeéeg odmora ugledali smo u mraku silhuetu covjeka koji se motao oko nekih usnulih boraca skidajuéi cipele s njihovog vrata i sakrivajuéi ih u grmlje. Sve se odigralo u tren oka. Ja i Giordano, uz pomoé drugih boraca, cvrsto smo zgrabili lopova. Zamislite nase cudenje kada smo u lopovu prepoznali nasega partizanskog vodica, koji se be­zumno koprcao da bi se oslobodio nasih ruku.

O tome smo odmah obavijestili Slovana21, zamjenika komandanta brigarle, koji je naredio da se vodic razoruza, sveze i da vezanih ruku hoda na celu bataljona. Putem smo ga pitali sto je namjeravao ciniti s ukradenim cipelama. Odgovorio je da bi se vratio nakon izvrsena za­datka, pokupio cipele i prodavao ih seljacima.

Nastavili smo pokret dr:leéi ga stalno na oku. Nakon tog dogadaja s vodicem sa mnom je hodao zamjenik komandanta brigarle.

Iznenada smo ugledali vodica kako macjim skokom nestaje jureéi u sumu i prije nego li smo mogli bilo sto poduzeti da ga zaustavimo. In­stinktivno sam pojurio za njim s nekoliko boraca, ali se vodic uspio iz­migoljiti. Ispalili smo za njim nekoliko rafala iz strojnice da ga uplasimo i prisilimo da se zaustavi, ali je on, nasluéujuéi kakva ga ozbiljna kazna ocekuje ako bude uhvaéen, nestao u gustoj sumi. Tada je Slovan, da se ne bi privukla paznja neprijatelja, naredio da se vise ne puca i da se nastavi s pokretom. Zaista se nije prevario. Pola sata kasnije, dok smo marsirali bez vodica, obavijestili su nas neki seljaci, nasi aktivisti, da ustaske jedinice obilaze ovim krajem i da, najvjerojatnije, slijede nas pravac kretanja. Cuvsi to, poceo sam i sam dijeliti Giordanovu strepnju o moguénosti da se sukobimo s neprijateljem. Oprezno smo nastavili put i neprestano se raspitivali o kretanju neprijatelja. Drugi nam seljaci re­kose da ustase cekaju kraj Trosmarije da nas napadnu. Nakon sto smo presli preko maloga ozidanog mosta iznad nekog vodenog protoka nastavi­li smo uobicajenim tempom svoj mars, a zatim se, prevalivsi cistinu kratkom vijugavom cestom, pocesmo penjati uz brdo, i konacno se opet dokopasmo sume ispresijecane puteljcima. U jednom je trenutku zamjenik koman­danta brigarle naredio da promijenimo pravac kretanja. Pretpostavjlali smo da je tako htio izbjeéi izravan sukob s neprijateljem koji je bio od­moran, svakako mnogobrojniji i odlican poznavatelj terena.

Premda mi iz Staba bataljona nismo ni jednom borcu spomenuli o­pasnost koja nam je prijetila u toj zoni pod kontrolom ustasa, udaljenih desetak kilometara od svojeg utvrdenja u Ogulinu, svi su borci u toj tes­koj zgusnutoj atmosferi osjeéali da se sprema neko zlo. Iako se veé raz­danilo jos uvijek nismo culi uobicajeno kukurijekanje pijetlova i la­janje pasa. Kao da su i oni od necega strepili, nasluéujuéi da je bolje ne javljati se.

Obuzet razmiSljanjima osjetio sam da me netko dodirnuo po ramenu. Bio je to Giordano. Htio me je upoznati s raspolozenjem u komandi cete i medu borcima i s njihovim stajalistem da bi eventualan sukob s ne­prijateljem u situaciji u kojoj smo se nalazili bio veoma opasan: oko nas se mjestimice prostirao snijeg, temperatura se spustila ispod nistice, a nasa su oruzja bila blatnjava i smrznuta, ljudi iznemogli od dugoga tes­kog i zamornog marsa i k tome jos i preoptereéeni odjeéom. Jednom rje­cju bili smo u svakom pogledu slabiji od neprijatelja, tim vise sto smo se prvi put nalazili na tom terenu i tesko se orijentirali na. njemu. »Bolje

je ne pridavati tome pr.eveliku paznJU« - rekao sam Giordanu - »na­redeno nam je da produzimo put i nasa je duznost da to izvrsimo. Tebe ne moram uvjeravati da bih, kad bi to o meni zavisilo, naredio da se od­mah vratimo i tako izbjegnemo pogibeljnu moguénost da se sukobimo s neprijateljem« - zakljucio sam.

Otisao je n� svoje uobicajeno mjesto, tresajuéi i ovaj put glavom u znak da situacija ne obeéava nista dobro. Kad smo ulazili u podrucje ko­je smo smatrali krajnje opasnim, vodstvo brigade odredilo je pravac kre­tanja i mjere predostroznosti.

Prvom je bataljonu, koji je isao ispred »Budicina« i na cijem se ce­lu nalazio Mate22, jedan od najboljih komandanata u brigadi, bilo nare­deno da zauzme neku kotu koju je, kako se pretpostavljalo, zaposjeo ne­prijatelj. U tom je slucaju trebalo razbiti neprijateljski otpor kako bi se moglo nastaviti put. Bio je to tezak zadatak, jer se i Prvi bataljon, ma­nje-vise, nalazio u istim uvjetima kao i mi.

Prvoj ceti, kojom je komandirao Spartaco23, povjerena je zadaéa da brani desno krilo glavnine bataljona.

Palagano sam kroCio na celu kolone. Naredio sam da dodu i ostali clanovi Sta ba: Giordano, Mario i operativni oficir, neki porucnik bivse talijanske vojske, radi posljednjeg dogovora u slucaju da lr>udemo napad­nuti. Sva cetvorica smo predosjeéali da nas neprijatelj vreba i da pra­ti svaki nas pokret. Uza sve to, dr:lali smo se vrlo mirno da bi takvo po­nasanje utjecalo i na ostale borce.

Izvukao sam iz dzepa nekoliko suhih bukovih listava i zamoUp Gior­dana da mi istrgne tanki papir iz kakve politicke br9sure, koje je uvijek nosio u svojoj naprtnjaci, da bih za.vio »cigaretu«. Udovoljio mi je. Nakon sto sa.m savio zdrobljeno bukovo lisée u taj komad,ié papira, zapalio

'sam

>>cigaret':!«, rekavsi Giorda,nu: >>Bojim se da je neéu uspjeti do kraja po­pusiti u miru••. Bockajuéi me, odgovorio je : >>Ptico zloslutnice«. Nakon to­ga clanovi staba vratili su se na svoja mjesta, osim Crepaldia24, operativ­nog oficira, koji je ostao sa mnom na celu kolone.

Cigareta mi je visila s usana, bio sam si zabio u glavu da éu je dr­zati sve dok ne prode opasnost. Udisao sam punim pluéima i s velikim uzitkom taj dim od suhog liséa kao da je >>nazionale esportazioni« (jedna od najboljih vrsta talijanske cigarete), neka od onih cigareta koje sam dobivao kao mornar bivse talijanske kraljevske mornarice. Nisam popu­sio ni polovinu moje >>cigarete•• kad zacusmo, stektanje mitraljeza i zestoku p�scanu paljbu iz pravca kote koju je trebao zaposjesti Prvi bataljon. Trgoh se . . . Dogod,ilo se ono cega smo se najvis� bojali. Neprijatelj j� veé bio na po).ozaju. Cekao je da borci li'rvog bataljona dod{t na pus­komet da bi osuo paljbu i zapoceo s napadom. Zbog teskih uvjeta i1 po­dredenijeg polozaja u kojem su se nalazili, borci Prvog bataljona nisu se mogli suprotstaviti juriSu neprijatelja. Vidjeli smo ih kako se pred nasim ocima povlace na vrat na nos dok su im ustase bile za, petama. Mnogi od njih, da zivi ne padnu ustasama u ruke, oslobadali su se tereta: pokri­vaca, cipela, pa cak i oruzja. S njima je bio i Anton25, zamjenik komesara brigade.

Ta obeshrabrujuéa situacija koja se odigravala pred nf,isim ocima neizb�ezno je negativno utjecala na moral boraca brigade >>Budicin••. Ni­sam dospio ni razmisliti o situaciji u kojoj se nalazimo, ni pripremiti o­branu, a neprijatelj je veé napao nasu zastitnicu bas kada smo se nala­zili na nekoj maloj cistini. Izdao sam naredbu, vicuéi koliko II].e je grlo

24

nosilo, da se ubrza pokret kako bismo se zaklonili od neprijateljske va­tre i pronasli prikladan polozaj za obranu. Nazalost, provodeéi ovu za­povjed upali smo u zasjedu. Prizor je bio jeziv : sa svih su strana nasr­tale na nas razjarene ustase s bodezima u rukama, bacajuéi bombe uz divlje urlanje. U toro trenutku opusak mi pade s usana. Iako smo se jos nalazili u marsevskom poretku, opkoljeni i napadnuti sa svih strana, iz­dao sam naredenje da se otvori vatra. Branili smo se kako smo mogli. Opazih na tren Domenica26, komandira cete, Maria, zamjenika komesara, s Ferruciom, politickim delegatom, i borcem Benitom28, koji su se branili pucajuéi stojeéke, a onda ih izgubih iz vida. Istog trenutka vidjeh kako pogodeni rafalima iz strojnice padaju borci koji su se nalazili meni s boka, a medu njima vjerojatno i operativni oficir bataljona. Nisam vise imao vremena da im pomognem, jer sam iznenada iza leda zacuo puc­njeve i povike grupe ustasa koji su vjerojatno uoCili moj cin komandanta bataljona i nasrnuli na mene, pozivajuéi me na predaju, kako bi me uh­vatili ziva. >>Bolje da poginem nego li da neprijatelju padnem ziv u ru­ke••, bila je moja odluka. Veé sam treéi put u toku svojega partizanskog ratovanja donosio takvu odluku. Zapocela je tako munjevita trka za zi­vot i smrt. Samo nekoliko metara iza mojih leda, zacuo sam tesko disa­nje, vikanje i psovanje ustasa : >>Hvataj ga zivog !•<", jedinu recenicu cije sam znace:t:J.je razumio. Vidjevsi da se udaljavam odlucili su da zapucaju za mnom. Osjetio sam ostru bol pod pazuhom. Instinktivno sam dodir­nuo rukom bolni dio tijela, a zatim je povukao: bila je okrvavljena. Ci­ni se nevjerojatnim, ali ugledavsi krv snaga mi se ustostrucila. S nekoliko skokova u cik-cak liniji uspio sam zamesti trag. N asao sam se pokraj po­doficira Bruna29 i nekih njegovih ljudi koji su mi, vidjevsi me ranjenog, pritekli u pomoé. Rekao sam im da se ne obaziru na mene jer mi se cinilo da rana nije osobito teska. Ipak su me morali pridrzavati da bih mogao nastaviti put.

U tom trenutku k meni je dotrcao Slovan, zamjenik komandanta bri­gade, koji, kao ni ja, u ovim strasnim trenucima nije uspio drzati situa­ciju u rukama. Razmijenili smo nekoliko rijeci, a onda ga vise nisam vi­dio. Sada je moja jedina briga bila da se s ostatkom bataljona povucem iz te paklene neprijateljske vatre, jer se situacija naglo pogorsavala, prije­teéi da potpuno unisti brigadu >>Budicin«.

Sasvim je sigurno da je neprijatelj unaprijed odredio ostvarenje tog cilja. IN'isam vidio ni Giordana ni Maria. Vjerojatno su se nalazili u istoj situaciji kao i ja.

Iako je bilo izdato naredenje da se puca iz bilo koje pozicije, samo su malobrojni u tome uspjeli, jer je oruzje bilo blokirano ledom i blatom. I zasto ne reéi, zasto prikrivati istinu da su pojedinci, zahvaéeni panikom, potrazili spas pobjegavsi u sumu. Ipak. smo i s malo uporabljivim oru­zjem us.pjeli probiti prolaz kroz neprijateljski obruc i izvuéi se u ma­njim grupama. Ali ustase su nas nastavile goniti i po grupama i ne­prestano nam bile za petama. Bio je to svojevrstan lov na ljude. Ocito je bilo da ne zele propustiti povoljnu priliku da nas zauvijek izbace iz stroja.

Bio sam na kraju svojih snaga, gubeéi svaku nadu da éemo se izvuéi. Mnogi su borci padali na zemlju, do krajnosti iznemogli, nemoéni da po­novo u�tanu. Morali smo ih podizati i pridrzavati u hod.u kako ne bi pali u neprijateljske ruke.

•) U tekstu oright<tl<t navedeno hrvatsklm jezlkom.

25

Istovremeno s ustaskim napadima na glavninu bataljona, Druga je ceta, pod Spartakovom komandom, zametnula zestoku borbu s nadmoé·­nijim neprijateljskim snagama i uspjela zauzeti polozaj, ocajnicki poku­savajuéi da ga zadrzi i tako izvrsi naredenje da brani desno krilo glavnine bataljona.

Ustase su uspjele savladati nase borce, usprkos njihovu kratkom ali herojskom otporu. Skoro svi borci te cete, na celu s komandantom Lu­ciom30, dozivjeli su uzasan kraj. Njihov komandir Spartaco, s cetvoricom boraca, nekim se cudom uspio izvuéi iz neprijateljskih klijesta. Napokon se dio nas prezivjelih boraca, nakon nadljudskih napora ucinjenih u trenu­cima nalik na vjecnost, uspio okupiti i doéi do nekog sela, ciji su zitelji simpatizirali s partizanskim pokretom, gdje smo mogli lijeciti svoje rane, okrijepiti se i prenoéiti.

Kad sam ugledao Giordana medu prezivjelim borcima ove krvave bitke srce mi se ispunilo radoséu, jer sam strahovao da je i on poginuo. Zagrlili smo se. Giordano je bolnim glasom spominjao teske gubitke ko­je smo pretrpjeli. Razumio sam da njegova bol nije dolazila zbog iz­gubljene bitke i propale velike kolicine oruzja i opreme, nego, prije sve� ga, zbog toga jer se vraéamo s prorijedenim redovima »Budicina«. Uza­jamno smo se hrabrili zakljucujuéi da neprijatelj, i pored svega, nije pos­tigao svoj glavni cilj - da nas unisti. Cetvrti talijanski bataljon »Pino Budicin« bio je i ostao jedna od snaga Prve brigade ••Vladimir Gortan« koji je neprijatelju svih boja zadavao mnogo jada i muka. Ali je, ipak, nama obojici bilo jasno da se neéemo tako brzo oporaviti od te.Skog u­darca koji smo zadobili. Zaista smo prevelikom krvavom cijenom platili svoje uniforme.

U zoru napustili smo selo, izrazivsi prethodno beskrajnu zahvalnost onom dobrom narodu na velikodusnom gostoprimstvu koje nam je uka­zano kada smo iscrpljeni od borbe >>pokucali« na njegova vrata. Krenuli smo palagano prema sjeverozapadu k nasoj pozadini. Stigli smo kasno ujutro u Vrbovsko, gdje smo primili naredenja da se ukonacimo u Stu­bici. Tu sam se, osjetivsi veliko olaksanje, susreo s Mariom i grupom bo­raca pobjeglom iz strasne ustaske zasjede. Iz Staba brigade nam je javlje­no da ée nas sutradan osobno posjetiti drug Savo31 , komandant 43. istarske divizije, da porazgovori sa svim borcima ••Budicina••. U tren oka shva­tili smo o kakvom se razgovoru radi: tre baio je analizirati uzroke i utvr­diti odgovornost zbog poraza dozivljenog dan ranije. U meduvremenu su se u bazu vraéali borci, koji su se izgubili u toku bitke.

Stab bataljona zakazao je zajednicki sastanak s komandama ceta da bi se izvrsila brizljiva analiza i u glavnim crtama nacinio izvjestaj, te iz­vuklo odgovarajuée iskustvo iz te nase prve ali nezaboravne bitke vode­ne u Gorskom kotaru, jugozapadno od Popovog Sela, odnosno u blizini sela Gojak. Treba istaknuti da smo tek na tom sastanku saznali tocan geografski polozaj na kojem se vodila ta okrutna bitka. Nasi su gubi­ci iznosili tridesetak poginulih i nestalih boraca, medu kojima su se na­lazili operativni oficir bataljona, komesar Prve cete Lucio i nekoliko ra­njenika. Izgubljene su velike kolicine odjeée i oruzja koje je neprijatelj zarobio. Iako je Prvi bataljon imao vise uspjeha u odbijanju neprija­teljskog napada, ipak je i on pretrpio ljudske i materijalne gubitke.

Raspravljajuéi o pojedinim fazama bitke jednodusno smo zakljucili da se u novoj operativnoj zoni pred nama nalazio neprijatelj pun ljute mrznje prema narodnooslobodilackom pokretu nemilosrdan fanatican nalik na smrtno ranjenu krvolocnu zvijer ciji j� kraj bio bli�u i koja j� 26

poduzela sve da produzi svoju agoniju. Nije slucajno narod ustase pos­vuda nazivao koljacima*). Odvaznost neprijatelja bila je samo prividna, bila je to hrabrost koja proistice iz beznacla. Tom tvrdnjom nismo ze­ljeli potcijeniti neprijatelja, niti opravdati izgubljenu bitku, nego izvuéi pouku da bismo mu ubuduée mogli pristupiti odvaznije, smirenije i hlad­nokrvnije, da bismo pojacfili i ocelicili vojnu samodisciplinu i do savr­senstva usavrsili i uvjezbali rukovanje oruzjem. I na koncu zakljucili smo da je prvenstvena zadaéa komesara bataljona Giordana i sekretara partijske éelije Maria da ponovo podignu moral i borbeni duh nasih lju­di. U tu ée svrhu trebati angazirati Clanove Partije i mlade komuniste.

Dotaknuli smo zatim i osjetljivo pitanje odgovornosti. Bez obzira na cinjenicu da smo bili neposredno podredeni rukovodiocima brigade i da su oni odredivali pravac kretanja u toku marsa, kao i neposredno prije napada, to nije umanjivalo dio nase krivice za pretrpljeni neuspjeh.

Giordano i ja bili smo svjesni te cinjenice i zato spremni da i sa­mi prihvatimo dio odgovornosti. Iz iskustva koja su drugi stekli u slic­nim okolnostima, znali smo DA PARTIZANSKI ··ZAKONI••, STO SE TO­GA TICE, NIKAD NE PRASTAJU.

Dok smo raspravljali o tom pitanju promatrao sam Giordana. Bio sam uvjeren da je taj udarac prozivljavao cijelim svojim biéem. I zaista, nakon zavrsena sastanka rekao mi je u povjerenju da bi radije bio obi­can vojnik, ako ni zbog cega drugog a ono da se oslobodi osjeéaja od­govornosti za mnoge pale drugove, ali ne u odnosu na pretpostavljene, nego zbog sutrasnjice, kada rat bude zavrsen i kada ée morati gledati u oci roditeljima poginulih drugova. Intimno sam osjeéao to isto, ali mu to nisam rekao. 2ivo smo nastavili razgovarati o bici kod Popova Sela, kada je Giordano, nepaznjom, ispalio rafal iz svoje strojnice; meci su se zabijali u ladicu stola iza kojega sam sjedio. Skocio sam prestrasen, a on je problijedio. Shvatio sam da se Giordano nalazio u posebnom psi­hickom stanju, veoma uzrujan i na rubu zivcana sloma.

Sutradan se ostvario najavljeni posjet komandanta divizije. Bio je to prvi put da mi iz komande bataliona i borci ••Budicina•• dolazimo u neposredan doticaj s najvisim vojnim rukovodiocem divizije. U nekoj drugoj prigodi sigurno bismo ga primili sa svim vojnim pocastima, me­dutim ovaj je put usao medu borce gotovo kriSom, raspitujuéi se o to­ku famozne bitke. Pazljivo sam ga promatrao. Cinio mi se koju godinu stariji od mene, srednjeg stasa, piave kose i svijetlih ociju. Odmah je osvojio simpatije svih boraca iz jednostavnog razloga sto se htio i osobno upoznati o proteklim zbivanjima.

- N a kojem se polozaju nalazio bataljon u trenutku ustaskog napada? - Kakvo je bilo dr:lanje rukovodilaca brigade i bataljona za vrijeme

najkriticnijih faza borbe? - Da li je bilo moguée istovremeno zauzeti polozaj i efikasno se

oduprijeti neprijatelju bez tako teskih gubitaka? - Da li je bio neizbjezan gubitak tolikih ljudi, odjeée i oruzja?

Moramo otvoreno reéi da smo bili zapanjeni objektivnoséu s kojom su borci odgovarali na postavljena pitanja.

Posljeclnje pitanje, medutim, dovelo je u ozbiljan skripac one koji su u toku bitke odbacili oruzje i odjeéu, preuzetu za druge jedinice na­se divizije. Ar:gument na koji su se oslanjali, tvrdeéi da su se na taj ko­rak odluCili kako bi se rasteretili i tako smanjili opasnost _ da zivi. padnu

27

u neprijateljske ruke, nije prihvaéen. Komandant divizije nije se kolebao u osudi njihova ponasanj a. Nijedna olakotna okolnost nije se mogia uze­ti u obzir. Zbog njihova postupka morali su snositi odgovornost. Zakljucio je izlaganje rekavsi da smo veoma tesko dosli do tog oruzj a i te opreme, dodavsi da se ono ni u kojem slucaju nije smjelo napustiti. Sto se tice oruzj a svi smo se u cijelosti slozili s miSljenjem komandanta divizije druga Sa ve.

Prije odlaska savjetovao nam je da dobro zapamtimo iskustva ste­cena u nasem prvom teskom i krvavom okrsaju s neprijateljem, te da se s velikom ozbiljnoséu i vjerom u svoje snage pripremimo za buduée bitke, koje ée nam omoguéiti da ostvarimo konacnu pobjedu.

N as prvi susret s najvisim rukovodiocem divizije komentirali smo u povoljnom svjetlu. No, ja sam se ipak uvijek sjeéao Giordanovih ri­jeci : »Vidjet ées, neée proéi mnogo vremena i bit éemo pozvani, na ra­port u Stab divizije<<.

Za vrijeme nasega petnaestodnevnog boravka u Stubici Giordano se, uz pomoé svojih najblizih suradnika, veoma mnogo zalozio da se moral boraca podigne na visu razinu. Tu je razvio intenzivnu politicku i kul­turno-umjetnicku aktivnost. Moja rana je u meduvremenu zarasla, pa sam mogao ponovno preuzeti svoje uobicajene duznosti.

Uskoro smo premjesteni u Hambariste, a kasnije u Gomirje, u se­la cije je stanovnistvo bilo pretezno srpske narodnosti : ono je bilo vrlo prijazno i naklonjeno borcima »Budicina<<. Svaka ceta bila je smjestena u neku od kuéa nasih simpatizera. Mnoge su od tih obitelji imale po jed­nog ili vise clanova u jedinicama Trinaeste divizije, ili u logorima Italij e i Njemacke. Te su kuée stavljene na raspolaganje nasem bataljonu. Takav je smjestaj za nas partizane bio od zivotne vaznosti, jer se u zimskom razdoblju u ovom brdovitom podrucju nije mogio noéiti na otvorenom prostoru, kao sto smo to cesto cinili u Istri.

Poslije nekoliko dana boravka u Gomirju stigla je zapovijest za prvu akciju nakon naseg povratka u Gorski kotar. Akciju smo trebali izvr­siti zajedno s Prvim i Drugim bataljonom nase brigade. Iako nasem Sta­bu taj zadatak nije bio potpuno j asan, razumjeli smo da se radi o o­peraciji istrazivanja neprijateljskog podrucj a i preuzimanja stoke. Mi smo trebali stititi Prvi i Drugi bataljon. Bio nam je dodijeljen vodic. On nas je vodio cijelu noé po mjestima kroz koja nikada ranije nismo prolazili. Iz osobnog iskustva veé sam odavno znao da treba pazljivo pro­matrati i ispitivati konfiguraciju tla, upamtiti pravac kretanja i orijen­tacijske tocke predjela, jer nisam nikad bio siguran da éu · se vratiti s vodicem s kojim sam krenuo. Zajedno s Giordanom uocio sam neke ka­rakteristicne tocke na terenu koje smo morali dobro uoamtiti, jer ovdje, u Gorskom kotaru, nasa jedinica trenutno nije raspolagala s topografskim kartama.

U cik zore stigli smo umorni na odrediste, na uzvisicu iznad Ogulina. Gr ad je jos bio utonuo u san i obavijen maglom. Iskoristili smo te okolnosti da izaberemo najprikladniji polozaj za raspored nasih snaga.

Prva ceta nije se nalazila s glavninom bataljona, veé je, na celu s Mariom, zamjenikom komesara bataliona, zauzela polozaj preko puta neke uvale da bi uspjesnije potpomogla akciju preuzimanj a stoke koju su trebale izvrsiti druge jedinice brigade. Sa mnom i s Giordanom bila je Druga i Treéa ceta, te mitraljeski vod. Smjestili smo se na nekom posumljenom uzvisenju tocno nasuprot Ogulina, odakle smo mogli kontro-

28

lira ti siroko podrucje. Da bismo na vrijeme m gli z poziLl v n tU[ l l

nailazak neprij atelja, poslao sam patrolu na celu s politii!kim d l nlom Ferucciom na visoku. golu kotu koja je dominirala nad Ogulin m Njezin je zadatak bio da nas obavijesti Cim se pokazu usta�e. V zu s p -trolom odr2avao je kurir Rudi32, koji je veoma savjesno obavljalo sv duznosti koje su mu bile povjerene.

Cekajuéi da se potpuno razdani pazljivo sam razgledao krajolik oko ustaskog garnizona u Ogulinu, koji ée kasnije, sve do travnja 1945., biti nova zona operacij a naseg bataljona i citave brigade. Zona je bila pre­tezno brdovita i sumovita s dolinama koje su bile ispresijecane poko­j om rijekom i potocima. Veliko i uzviseno brdo Klek nadvisavalo je ovo prostrano podrucje. Njegov vrh je od pocetka talijansko-fasisticke okupa­cije 1941. postao legendaran i na njemu se vise puta viorila partizanska zastava koju su tamo zabole ruke prvih partizana.

Na polozaju smo se nalazili veé pola sata kada mi je Giordano poslao obavijest da je sa strane na kojoj on drzi polozaj ugledao »neke seljake« koji su odlazili na rad u polje i to upravo u pravcu nasih polozaja.

>>Prokletstvo !« povikao sam.

Pozvao sam Ermanna33, komandira Treée cete i dao mu j asne upute kako da sprijeci otkrivanj e nasih polozaj a i kako da ih zadrzi pod nad­zorom dok akcija ne bude zavrsena. Moja je naredba, nazalost, samo dje­lomicno izvrsena. ••Seljake« su zaista zaustavili, ali su oni veé nakon ne­koliko minuta iskoristili trenutnu nepaznju nase patrole i pobjegli. Uzalud je Ermanno ispalio nekoliko metaka kako bi ih prisilio da se zaustave.

>>Ova nam pucnjava nije bila potrebna«, opsovao je Giordano.

Iznio sam misljenje da su ti ••selj aci« zapravo bile preobucene ustase, koje ée o nazocnosti partizana na vratima Ogulina i o rasporedu nasih snaga obavijestiti svoj garnizon. Postalo nam je potpuno j asno da vise ne mozemo iznenaditi neprij atelj a, veé da, stoviSe, situacij a moze svakog trenutka postati za nas sve opasnij a. Odlucili smo da hitno uputimo ku­rira u Stab brigade i upoznamo ga s dogadajima nakon susreta sa ••se­ljacima«. U njoj smo iznijeli svu tezinu naseg polozaj a, te zatrazili dalje upute, ukoliko ovi seljaci obavijeste neprijatelja o rasporedu nasih je­dinica.

Pazljivo smo promatrali citavo podrucje, ocekujuéi povratak kurira, koji se, medutim, nije uspio vratiti. Opazili smo izdaleka kako veliki broj ustasa, ne skrivajuéi se, juri prema koti koju je drzala Ferrucciova pa­trola. Ne ispalivsi ni metka ustase su zauzele kotu. Pomislili smo da je patrola bila iznenadena i zarobljena, ali smo ih kashije vidjeli zive i zdrave.

Patrola se, naime, razumno povukla pred nadmoénijim ustasama, ali nas o tome nije uspjela obavijestiti. Ono neobjasnjivo slobodno kretanje ne­prijatelja na oCigled svih boraca navelo nas je da posumnj amo kako to nisu cista posla. Doista, odmah smo bili napadnuti s leda. Meci su, po­put strijela, letjeli iznad nasih glava, skidajuéi grahcice sa stabala. Na­mjere neprijatelja bile su ocite. Svjestan da je brojcano nadmoéan i da odlicno pozna teren, neprijatelj je sebi mogao dopustiti da manevrira po svojoj volji, da nas opkoli i tako presijece odstupnicu.

Odgovorili smo na neprijateljsku vatru, a cetama sam istovremeno naredio da se povuku na druge polozaj e. Trebalo je prekoriti malodusno drzanje jednog komesara éete koji je dopustio da ga uhvati panika. Od­mah sam morao intervenirati i ozbiljno ga upozoriti na red, a zatim ga

29

je i Giordano, kao komesar cete, pozvao na odgovornost. Gonjeni od us­tasa nastavili smo se povlaciti.

U tako krajnje osjetljivoj situaciji savjetovao sam Giordanu da bude na zacelju kolone, dok éu se ja nalaziti na njezinu celu, kako bih odredi­vao put kroz gustu sumu, te da mi, ako ne bude sve u redu, odmah po­salje obavijest. S velikim smo se naporom probijali kroz tu gustu sumu, pod neprestanom prijetnjom neprijateljskog okruzenja. Za pola sata us­pjeli smo stiéi ào zone koja je bila izvan domasaja neprijateljskog oruzja. Tada sam naredio da se zaustavimo kako bih osobno utvrdio da li su nazocni svi borci sa svojim naoruzanjem. Teska srca ustanovio sam da nedostaje Rino34, komandir mitraljeskog voda, i da je izgubljena cijev teskog mitraljeza i jedna protutenkovska puska. To je, u stvari, znacilo gubitak mitraljeza koji sam jos uvijek smatrao »SVojom Bredom ... Bio sam izvan sebe, cak sam se zakaCio i s Giordanom, jer me, iako smo se bili dogovorili, nije na vrijeme obavijestio da sve ne ide kako treba. Sta­jao je bez rijeci, ukocen kao panj. Zatim je nesto promrmljao sebi u bra­du. Shvatio sam da je on tek sada spoznao sto se dogodilo. Zamolih ga za oprostenje. Nije mi bilo ugodno vratiti se natrag u bazu a da ne saznam sto se dogodilo komandiru mitraljeskog voda i sto se dogodilo s oruzjem, pa sam pozvao dobrovoljce da se vrate natrag i potraze Rina.

Prvi se prijavi Giordano, a zatim komandir cete Domenico. Tada sam odredio jos dvojicu boraca. Jos smo izvjesno vrijeme cekali njihov povra­tak. No, i to je bilo uzaludno. Giordano mi je rekao da je obiSao posljed­nju dionicu puta kojim smo prosli i da je na proplancima vidio ustase kako jos uvijek stoje na polozaju, ali da medu njima nije zamijetio ne­stale ljude ili oruzje. Izdvojio sam jos jednu patrolu koja se vratila na mjesto barbe, ali je injezin izvjestaj bio negativan. Nisam se mogao smi­riti zbog ovoga sto se dogodilo. Giordano me je nastojao umiriti. Svi su borci ocekivali moju naredbu za povratak u bazu, ali se ja na to jos nisam mogao odluciti. Na koncu sam ipak uvidio da je ova zona opasna zbog blizine neprijatelja, pa sam izdao naredbu za povratak u Gomirje. Taj je pothvat bio vrlo tezak jer smo, kao sto sam bio predvidio, ostali bez vodica.

Kad smo stigli u bazu podnio sam detaljan izvjestaj Stabu brigade, koji je, dakako, hladno primljen, iako je akcija u cjelosti uspjela. Osim toga, Prva je ceta, iako nije sudjelovala u okrsaju, ipak uvijek bila na oprezu, prateéi sa zebnjom kako se pucnjava u toku bitke sve vise pribli­zava njezinom polozaju. Tu su se pojavili znaci panike, izvijestio nas je komandant cete, i pokusaji da se napusti polozaj, koje su izazvali upravo oni koji su druge trebali poticati na hrabrost, u prvom redu jedan kome­sar cete. To je bilo izbjegnuto zahvaljujuéi komandirovoj energicnoj inter­venciji. Poslije akcije svi su borci poSli na pocinak. Giordano i ja smo se takoder pokusali okrijepiti dnevnim pocinkom, ali nismo uspijevali ni oka sklopiti, zabrinuti zbog gubitka komandira mitraljeskog voda i dva teska oruzja. Sutradan smo po treéi put pokusali s jednom jacom patrolom za­dobiti makar i Rinovo mrtvo tijelo ako je poginuo u jucerasnjem sukobu. Pred vecer se patrola vratila u bazu i obavijestila nas da se vise niSta ne moze uciniti. Tako smo izgubili svaku nadu da éemo pronaéi Rina, ziva ili mrtva.

Po obicaju smo i ovaj put, kao i poslije svake bitke, raspravljali o nasem prvom okrsaju s ustasama iz Ogulina. Tokom diskusije neprestano su mi u usima odzvanjale rijeci komandanta Save : »Veoma tesko smo do-

30

sli do tog oruzJa i ono se ni u kojem slucaju nije smj lo ostaviti«. A sada, kao da to nije bilo dovoljno, nestao je komandir mitraljeskog v da.

Nama u Stabu bataljona bilo je potpuno jasno da je krvava bitka kraj Popova Sela ostavila preduboke tragove u psihi veéine nasih boraca. Dakako, zakljuCili smo, da su mnogi cimbenici utjecali na opadanje bo­rackog morala : vrlo oskudna ishrana koja je dovodila do slabljenja orga­nizma, nepoznavanje zemljista, neuobiéajen nacin vodenja borbi koji je zahtjevao nenormalno velike fizicke napore (prelazili smo i po cetrdese­tak kilometara da bismo napali neprijatelja), a na to su takoder utjecale i promjene u rukovodstvu brigade.

Povjerio sam Giordanu da se u takvim uvjetima ne o.sjeéam vise spremnim rukovoditi bataljonom, te da éu prvom prilikom vdlucno za­htijevati od pretpostavljenih da me oslobode duznosti komandanta. Gior­dano nije spadao u ljude koji su mnogo ddali do cinova i unapredenja, ali me ipak odvraéao od te moje namjere. Savjetovao mi je da ustrajem, jer bi se ostavka u tako kriticnoj situaciji mogla u visim stabovima pro-tumaciti kao znak slabosti. ·

Kolike su bile posljedice pretrpljenih teskoéa na moralno i fizicko stanje boraca, mogao sam opaziti uvecer 23. prosinca oko 10 sati u Go­mirju, kada su me probudili, naredivsi mi da podem u Stab brigade u Vrbovsko, gdje sam primio zapovijest da se citav bataljon pripremi i da prije ponoéi krene prema Ogulinu i zauzme polozaj u neposrednoj blizini Sv. Petra.

Kad sam se vratio moji su ljudi spavali prvim snom u toplim kuéi­cama Gomirja. Svuda unaokolo padao je snijeg u velikim pahuljama. Ko­liko bih bio platio da sam te ljude mogao pustiti da mirno prospavaju noé u onim toplim stanovima zavaljeni na drvenom podu kao da se nalaze u mekim krevetima. Ali, naredenje - izvrsenje !

Najprije sam otiSao u Stab bataljona gdje su spavali Giordano i Ma­rio. Probudio sam ih i upoznao s primljenim naredenjem. Ostao sam zapa­njen kada sam od svojih najblizih suradnika cuo da su bolesni i da se ne osjeéaju sposobnim da sudjeluju u toj akciji.

Pozvao sam po kuriru komandira cete. Iz dvije su cete, medutim, do­sii njihovi zamjenici, objasnivsi da su komandiri bolesni. Nakon sto sam ih upoznao s naredenjem izjavili su da zbog bolesti mnogi borci neée moéi sudjelovati u toj akciji.

>>Ne sumnjam da su pojedinci bolesni, ali j nemoguée da ih ima tako mnogo, ovdje netko sabotira !«, srdito sam povikao, ali sam se odmah po­kajao zbog svojih rijeci, jer njihovo ponasanje u tim okolnostima nije bilo drugo do li logicna reakcija na velike napore koji su predstojali i koji su znatno prelazili ljudske moguénosti.

Vidjevsi da vrijeme odmice naredio sam svojim potcinjenim da za de­set minuta postroje cete i krenu na mars. »S onima koji ne budu sudjelo­vali u akciji srediti éemo racune kad se vratimo«, zakljucio sam.

Cekajuéi da se bataljon postroji ostra sam se prepirao s Giordanom i Mariom uvjeravajuéi ih da podu sa mnom na zadatak. Bio sam duboko u­vjeren da su se osjeéali lose, jer sam ih obojicu veoma dobro poznavao. Ia­ko sam bio svjestan da je nehumano zahtjevati od njih takvu zrtvu, ucinio sam to kako ne bih dao povoda ostalim borcima da odustanu od akcije. I konacno, kako drukCije pred Stabom brigade opravdati ono sto se doga­dalo?

31

Mario je, iako mucen groznicom, odlucio poéi sa mnom. Giordano je takoder bio spreman za pokret, ali sam ga, na savjet sanitetskog referenta bataljona, zadrzao u Gomirju.

Nakon sto sam izvrsio smotru ceta krenuo sam s vodicem prema 0-gulinu.

Noé je bila cma i neprij atna, a temperatura vrlo niska. Da bismo se zastitili od zime koja je stipala nasa gola lica, spustali smo kape sve do usiju ili omatali giave pokrivacem i tako zakukuljeni stizali u potpunom mraku na polozaj. Utvrdili smo se sto bolje. Ne bih govorio istinu kad bih izjavio da sam u tom trenutku tocno znao koji je zadatak trebao obavitl moj bataljon.

Jedino sto sam znao, nakon povratka u bazu, bilo je to da je inzenjerij­ska grupa brigade napala neprijateljske bunkere u Sv. Petru, isprobavajuéi tako novo englesko oruzje »John bull<<.

Dok je trajao sukob pucalo se na sve strane, pa sam u onom crnom mraku stekao utisak da i nasi pucaju na nas. Nakon zestoke pucnjave na­stupilo je dugo zatisje, a zatim sam, smatrajuéi akciju dovrsenom, izdao naredbu za povratak u Gomirje. Suvisno je isticati da smo se i ovaj put vraéali bez vodica.

Kad smo stigli u Gomirje, nasa su lica bila blijeda i osjeéali smo se fi­zicki premoreni zbog iscrpljujuéeg marsa i neprospavane noéi. lpak sam ostavio borce u stroju i otisao s Mariom k Giordanu da vidim kako mu je i da se posavjetujem sta treba poduzeti prema onima koji nisu sudjelo­vali u akciji.

Buduéi da je Giordano jos uvijek imao temperaturu, nisam ga htio previse zamarati. Ali, potpuno smo se slozili da oba komandira bez obzira na njihove razloge smijenimo i postavimo za zamj enike komandira cete, a da dosadasnje zamjenike imenujemo komandirima. Odlucili smo takoder da desetak boraca, koji nisu bili s nama, za kaznu provedu jedan sat u stavu mirno nasred sela, bez obzira na zimu i snijeg koji je neprekidno pa­dao. Nakon sto je pred postrojenim bataljonom izvrsena ova odluka odob­rio sam borcima da se raziùu.

Tim strogim mjerama htio sam onemoguéiti slicne pojave, iako sam bio uvjeren da su, osim nekih simulanata, ostali zaista bili bolesni.

Nisu prosla ni dva dana, a veé je stigao kurir s naredbom da se j a i Giordano javimo na raport u Stab brigade. Nije trebalo mnogo pronic­ljivosti da bi se shvatili razlozi zbog kojih nas zovu. Nakon poraza, pre­trpljena pri povratku iz Korduna, i stanja stvorena nakon toga, svakoga smo trenutka ocekivali da éemo biti pozvani na odgovornost. Sjetio sam se tada rijeci koje je Giordano izrekao nakon posjeta komandanta divi­zije u Stubici.

Pokupili smo svoje stvari - oruzje i naprtnj acu - i krenuli prema Vrbovskom, u sjediste Staba brigade. Logicno je bilo da putem meduso­bno razmijenimo miSljenja o razlozima zbog kojih smo pozvani na raport i da se dogovorimo o staj aliStima koje éemo zauzeti.

Zaprepastilo me je kada sam cuo kakvo je draznje Giordano namje­ravao zauzeti pred pretpostavljenima u odnosu na nepovoljna zbivanja u redovima »Budicina«. Htio me cak uvjeriti kako je potrebno da veéi dio odgovornosti preuzme na sebe. Nisam mu dopustio da se na taj nacin izrazava, pa sam prekinuo njegovo izlaganje rekavsi mu da cijenim nje­govu sirokogrudnost, no neka smetne s uma svoju namjeru, jer da ja

3�

ne bih nikada dopustio da tako nastupi. >>OboJica smo odgovorni : sud bina jednoga bit ée i sudbina drugog« - odvratio sam kratko.

Giordano je cvrsto ostajao pri svojoj odluci, tumaceéi da bi u jedi­nicama bilo vise borbena duha i da mora! boraca ne bi bio tako nizak da su neki politicki rukovodioci - komunisti bili dorasli svojim zadacima i duznostima. Sjetih se svojih ozbiljnih primjedbi na dvjema zadnjim sa­stancima biroa partijske éelije, na koje sam bio pozvan, upuéenih poje­dinim komesarima zbog njihova malodusnog ponasanja tijekom pretpos­ljednjeg sukoba, kao i na polozaju. Uporno sam naglasavao da se od ko­munista nije mogio zahtijevati nemoguée, jer i oni mogu podleéi nega­tivnim utjecajima sredine i postojeée situacije. To su ljudske slabosti ko­je, medu nama receno, moramo shvatiti iako se u sluzbenom ophodenju ne mogu tolerirati. »lpak je, partijska éelija bataljona, usprkos svemu, izvrsila svoju duznost ... , bio sam uporan.

Nisam htio da me itko opravdava, a pogotovo ne na stetu Giordana kojega sam veoma cijenio. Rekao sam mu j asno i glasno da je koman­dant taj koji je uvijek najodgovorniji za sve, a osobito za ishod vojnih operacija, i da éu zbog toga ovaj put odlucno pred svojim pretpostavlje­nima biti krajnje samokritican. U prvom bih redu priznao da ne znam potrebna vojnicka predznanja i da se ne snalazim u potpunosti kao koman­dant bataljona u ovoj vojnoj zoni, osobito u sadasnjem potresnom stanju fizicke i moralne malaksalosti boraca koji nepovoljno djeluju na ishode na­sih vojnih akcija.

»Izbij si, dakle, iz glave ideju da si ti najodgovorniji i znaj da éu odlucno traziti, u interesu bataljona, da budem osloboden funkcije koju vrsim i da se neéu naljutiti na partijsku organizaciju i svoje pretpostav­ljene ako opet budem obican vojnik<<.

Medusobno raspravljajuéi presli smo pet kilometara i stigli u Vrbov­sko pred Stab brigade, a da to i nismo primijetili.

Strazaru smo rekli da smo pozvani u Stab brigade. Smjesteni smo u jednu praznu prostoriju, cekajuéi dalja naredenja. Doslo je i vrijeme ruc­ku a da se nitko iz Staba nije pojavio : jedino nas je strazar obavijestio da je rucak pripremljen. Zajedno s ostalim pomoénim osobljem Staba brigade zauzeli smo mjesta u menzi. Iznijeli su pred nas pune tanj ure valjusaka zacinjenih sirom i sokom, s kojih se jos dizala para.

Giordano mi je sapnuo na uho : » Vrijedilo je t ruda doéi ovamo na raport<<. Nisam bio raspolozen za salu, ali se ipak osmjehnuh jer je duho­vita upadica u tim okolnostima dobro dosla.

Nakon sto smo zavrsili s objedom javljeno nam je da moramo nasta-viti put do Staba divizije.

••Stvar se komplicira«, rece Giordano.

Put smo nastavili bez rijeci, obojica zaokupljeni istim mislima.

Kad smo stigli u Stab divizije mene su prvog uveli k Jozi, kome­saru divizije.

Prelazeéi prag jednim sam pogledom obuhvatio jednostavno uredenu kancelariju komesara divizije. Na jednom zidu visila je geografska karta te zone. Komesar, covjek srednjeg rasta, plave kose i svijetlih ociju, ce­kao je s jos jednim oficirom, koji rece da ée mi biti prevodiocem. Voj­nicki sam ga pozdravio, a on mi pruzi ruku i ponudi da sjednem. Nije to bio prvi put da se susreéem s najvisim politickim rukov.odiocem 43. is-

33

tarske divizije. To se veé dogadalo na sastancima koje je povremeno or­ganizirao Stab brigarle s komandantima i komesarima bataljona kada je bio nazocan i komesar divizij e. U njegovoj me je licnosti najviSe impresio­niralo vatreno raspravljanje na sastancima kojima je prisustvovao i nje­gova moé da uvijek uspije uvjeriti ostale. Steta sto ja, koji nisam vladao hrvatskim jezikom, nisam mogao razumjeti sve sto je govorio, iako bih se uvijek smjestio pored nekoga koji je ponesto znao talijanski i bio spre­man da mi prevede bar ono najbitnije.

U toku razgovora bio je prema meni vrlo taktican. Htio je znati na koje sam poteskoée nailazio vrseéi duznost komandanta »Budicina«, za­tra:Zivsi na koncu da ga obavijestim o zbivanjima tijekom marsa pri po­vratku s Korduna, o raznim fazama bitke na tom putu i, naravno, o sli­jedeéim akcijama. Poceo sam iskreno i slobodno iznositi sve ono o cemu sam prethodno razgovarao s Giordanom. Nisam odustao od nakane da bu­dem samokritican, odnosno svjestan da ne mogu dalje ostati na celu »Bu­dicina«. Nastavio sam svoje izlaganje zakljucivsi da se viSe ne osjeéam sposobnim da vodim bataljon i odlucno sam trazio da me oslobode duz­nosti komandanta. Ne bih bio nista prigovorio da je prihvatio takvo rje-senje.

Dopustio je da dam oduska svojim osjeéanjima, ne prekinuvsi me ni­jednom. Stovise, kada sam zavrsio upitao me je imam li jos sto dodati. Odgovorio sam da nemam. Uslijedio je kratki muk. Iznenada me je pu­tem prevodioca upitao da li sam clan Partije. Odgovorio sam potvrdno. T ada mi je odlucno rekao : >>Komunist.i se nikada ne smiju povlaciti s od­govornih funkcija, uvijek je bilo i bit ée i pobjeda i poraza u ovoj nasoj teskoj i krvavoj borbi, ali komunisti su savladali sve kusnje, ostajali su u prvim redovima i disciplinirano izvrsavali sve zadatke koje im je P�r: tija povjeravala«. Time je zakljucio, izjavivsi na kraju da se to odnos1 1 na mene ako se osjeéam komunistom.

Cuvsi to osjetio sam se potpuno razoruzan. Komesar je pogodio u

pravu zicu. Ipak sam ga zamolio da ima u vidu i moj osobni polozaj u

tim teskim trenucima koje prozivljava nas bataljon, uvjeravaju{·i ga da

éu jednako izvrsavati svoje duznosti ako u buduée i ne budem vrsio neku

istaknutiju funkciju.

Vojnicki sam pozdravio i iza.Sao. Na Giordanu je bio red da ude. Do­

brih pola sata nestrpljivo sam, sjedeéi na klupi u hodniku, cekao da Gior­

dano izade, razmislj ajuéi o razgovoru koji sam netom vodio s komesa-

rom divizije.

Napokon, vrata se otvoriSe i ugledah kako Giordano izlazi prilicno uzbuden. Za njim je izasao i prevodilac i obavijestio nas da se mozemo vratiti u Stab bataljona gdje ée nam biti odredene nove duzonsti. Odmah sam upitao Giordana kako je bilo. »Ne bas najbolje«, odgovorio mi je. Nastavio j e : .. smatram da komesar nije dobro obavijesten o pona.Sanju pojedinih ljudi u bataljonu. Iz nekih komesarovih pitanja zakljucio sam da mi hoée pripisati odgovornost za neke stvari o kojima i nemam poj­ma«, zakljucio j e.

Cuvsi to reagirao sam u skladu s mojim karakterom. Planuo sam i skocio s mjesta, odlucan da zatra:Zim da me komesar divizije ponovno primi zajedno s Giordanom da bismo utvrdili u cemu se sastoji njegova krivica. Uputio sam se prema vratima u namjeri da pokucam. Giordano me uhvatio za misicu i zadr:Zao. »Fusti to«, rece i povuce me. Ve'E>ma utuceni uputili smo se prema HambariStu, sjedistu Staba bataljona, po-

34

mireni s cinjenicom da éemo ispastati zbog posljedica okolnosti u kojima smo se na.Sli, bez obzira da li smo vise ili manje mogli utjecati na nji­hov tok.

Stigavsi tamo, bas na dan l. sijecnj a 1945., veé sam zatekao svojega zamjenika, kapetana Giuseppea bivseg prvog zapovjednika »B I.ldicina«, dok je vrsiteljem duznosti komesara bataljona imenovan Mario, dotadas­nji potkomesar. Nasli smo tu i Milana, zamjenika komandanta, koji se u meduvremenu vratio s oficirskog kursa. Tada je bio obicaj da se smije­njeni komandanti i komesari bataljona premjestaju u druge jedinice, no mi smo ostali u svom bataljonu.

Od novog komandanta primio sam naredenje da preuzmem zapovjed­nistvo nad Prvom cetom i tu sam duznost obavljao do kraja rata. Gior­dano je, medutim, imenovan politickim delegatom Druge cete.

Prvi dani koje sam proveo nakon skidanj a cina nisu mi bas bili laki. Bojao sam se da ·ée doéi do kakvog sukoba, da ée me vri.jeàati neki od drugova koji su mi do jucer bili podredeni, ali se, medutim, niSta od toga nije dogodilo. Sto se tice Giordana bilo tko na· njegovom mjestu bio bi tesko pogoden uklanj anjem s duznosti, bilo ono opravdano ili ne, ali on je i ovom prilikom dokazao nepokolebljivu vjeru. Na njegovim je ustima i nadalje lebdio smjesak, a oci su mu uvijek izrazavale samo iskrenost i dobrotu. Njegovo je nastupanje na kulturno-umjetnickim pri­redbama, koje smo nastavili odrzavati po selima, i dalje bilo vrlo zapa­zeno. Jednom rjecju, ostao je i dalj e ljubimac svih boraca ••Budicina« i hrvatskog i srpskog ziteljstva u mjestu.

Buduéi da je u sijecnju nasa operativna zona bila, moglo bi se reéi, ukljestena polarnom zimom, morali smo obustaviti nase vojne akcije. No, to nije bio slucaj s neprijateljem koji je, neuporedivo bolje opremljen, vi­se puta izasao iz Ogulina i nametnuo nam teske i krvave borbe, prisilj a­vajuéi nas cak da se povlacimo na nove polozaje. To je povlacenje, medu­tim, bilo kratkotrajno, jer smo veé nakon nekoliko dana, energicnim pro­tivnapadima potjerali neprijatelja u njegov brlog.

Priblizavao se konac mjeseca veljace, a ja sam se veé dva dana na­lazio sa svojom cetom na polozaju izmedu Hambarista i Gomirja. Bilo je vedro, ali je puhao snazan ledeni sjevernjak koji je, kao u pomahnitaloj snjeznoj meéavi, nanosio snijeg na nasa lica.

Prema naredbi Staba trebali smo ometati napredovanje neprijatelj­ske ofenzive i tako omoguéiti da u prikladnom trenutku glavnina nase brigarle poduzme protivnapad. Time smo istovremeno branili goloruko ziteljstvo od ustaskih napada i pljacke.

U sumrak mi je stigla naredba da promijenim polozaj , tocije da se smjestim u neku porusenu kuéu na prilazima Gomirj a. Moja ceta je bila pojacana jednim vodom Druge cete koji je vodio upravo Giordano. Bio sam veoma zadovoljan sto se u tim teskim okolnostima nasao pokraj me­ne, jer sam osjeéao da éu provesti strasnu noé, a na njega sam, kao i uvi­jek, mogao i te kako racunati. Zabarikadirali smo prozore kamenjem, os­tavivsi samo male otvore za cijevi puskomitraljeza i ostalog oruzja i na­stavili s nanisanjenim oruzjem budno paziti na svaki pokret. Nadzirali smo ravni prostor s kojega su se ustase mogle poj aviti svakog trenutka.

Nailaskom noéi spustila se i temperatura, pa je zima postajala sve ostrij a. Buduéi da smo tijekom trodnevnog stanja pripravnosti preskocili i poneki obrok, ono sto smo dobivali bilo je mnogo manje nego sto su iz­nosile prijeko potrebne kalorije. Posljedice veoma oskudne ishrane nisu

35

mogle izostati, osobito kada se temperatura spustila na 20 stupnjeva ispod niStice.

Nikad mi se jos nije dogodilo da vidim svoje drugove kako zbog zi­me gube svijest. To se dogodilo te noéi kada s�o se gotovo S':_i z�li�i da vise ne mozemo izdrzati. Odlucio sam poslati Gwrdana da o teskoJ sltua­ciji obavijesti Stab bataljona i da istovremeno zatrazi smjenu.

Vratio se nakon pola sata izvjestivsi me da o smjeni ne moze biti govora, j er su se i ostale cete nalazile na polozaju. Na��is: sto smo u�: pjeli do biti bilo je nesto pomoénog osob

.lj

.a koje

. �e zam1��mlo borce .�o] l

su u neku osamljenu seosku kuéu prenos1h onesVlJestene 1h poluonesVlJes­tene drugove da se oporave.

Ubrzo smo spoznali da su nam zaista dodijeljeni kuhari, bolnicari i ostalo osoblje. No, najvise me j e zabrinjavalo zaledeno oruzje, osobito puskomitraljezi, koji su, usprkos cinjenici da smo ih omotali krpama bili kao blokirani. Bio je tu i neki bivsi borac Trinaeste divizije koji nam je savjetovao, na osnovi svojega dragocjenog iskustva, da se pomokrim� na mehanizam oruzj a u trenutku kada to zatreba i da ga tako osposob1mo.

Lako je to reéi, no »izvrsiti taj manevar« u onoj polarnoj zimi !

Kao za inat nije nam se zaledilo samo oruzje, veé su i cipele pocele tvrdnuti zbog leda, iako sam borcima naredio da neprestano skakuéu i tako sprijece smrzavanje nogu. Bilo je ocajno vidjeti kako je zima, koja je pokrivala sve sto se tu nalazilo, izazivala suze na licima nekolicine bora­ca. Bas u takvim okolnostima pojavio se neprij atelj. Na sreéu, zahvaljujuéi svjetlu sto ga je prosipao mjesec i cijelu zonu pretvorio u dan, nazreli smo na vrijeme bijele siluete koje su se strelovito spustale na skijama upravo prema nama po ovom prostranom netaknutom snijeznom pokriva­cu. Primijetio sam da je medu pomoénim osobljem nastala pometnja koja za malo nije negativno utjecala na ostale. Energicno sam intervenirao i na­redio da se otvori vatra. Giordano je prvi izvrsio naredenje. Ono malo bo­raca kojima je oruzje funkcioniralo slijedilo je njegov primjer. Kao sto se predvidalo puskomitraljezi nisu da vali znakove :li vota ; nije bilo vremena da se isproba prijedlog bivseg borca Trinaeste divizije . . .

Ipak i ono malo oruzj a iz kojega se moglo pucati uspjelo j e upozoriti na opasdost i potaéi druge jedinice bataljona i brigade da u prvoj liniji otvore vatru.

Potom smo dobili naredenje da krenemo prema drugim polozajima u pravcu Hambariste - Vrbovsko. Tu smo proveli gadnih cetvrt sata.

Strelovitim manevrom ukljestavanja neprij atelj je pokusao da zauzme Vrbovsko prije nego sto smo se uspjeli povuéi i da tako nama i ostalim jedinicama brigade presijece odstupnicu. Ali ga je borbena upornost »G()r­tanovaca« i »Budicinaca« sprijecila u toj namjeri. Nazalost, to je plaéeno s nekoliko zivota. Za vrijeme povlacenja neki se vojni rukovidoci nisu poka­zali na visini situacije. Uza sve to nasa je partizanska odvaznost, u cjelini uzevsi, bila nadmoéna nad boljom mobilnoséu i opremljenosé� neprijatelja. Zbog sigurnosti tijekom noéi prebacili smo se na vise polozaJe.

Prvi zraci zore zatekli su nas jos u pokretu. Gledali smo ledene svije­ée, dugacke i po pola metra, kako se spustaju s krovova kuéa, a sav ovaj snijeg naokolo stvarao je utisak kao da se nalazimo na. sjevern.om polu. Bila je to teska iscrpljujuéa noé koja nas je dovela u ocaJno stanJe.

Usprkos tome, ni sam ne znam kako, uspjeli smo skupiti posljednje atome snage da bismo j os istog dana, zajedno s ostalim jedinicama brigade,

presli u protunapad. Ponovo smo osvojili ona mjesta koja smo obnoé pod veoma snaznim neprijateljskim pritiskom bili prisiljeni napustili.

Potisnut u svoj brlog, neprijatelj se vise nikada nije usudio izaéi i po­vesti znacajnije napade, veé se ograniCio na cesée pljackaske i grabezne upade u sela nasih simpatizera, ali smo mu mi i tada pruzali odlucan ot­por na kojem je lomio svoje zube.

Bilanca ove bitke za nas u »Budicinu« nije bila narocito teska. Izgu­bili smo jednog druga. Ali nas je zato ona polarna zima gotovo desetkova­la. Golema veéina boraca pretrpjela je za ona tri dana dok smo se nala­zili na polozaju i u borbi razne stupnjeve smrzavanj a pojedinih dijelova tijela, osobito nogu i ruku.

Dvadesetak boraca bilo je pogodeno smrzavanjem drugog stupnja, pa su hitno prebaceni seljackim kolima na lijecenje u partizansku bolnicu u Kuzelj . Nama, cije ozebine nisu bile tako teske, trebala su puna dva tjedna da se potpuno izlijecimo.

Za nas Primorce zima Gorskog kotara predstavljala je na momente ve­éu opasnost od samog neprijatelj a, osobito kad se temperatura spustala na razinu polarne zime.

Proslo je tek nesto vise od mjesec dana od naseg smjenjivanja kada je i novi komandant uklonjen s rukovodeée duznosti, jer se nije pokazao dovoljno sposobnim za vrijeme neke uzbune nakon koje je pogresno pre­mjestio bataljon. Na njegovo je mjesto imenovan njegov dosadasnji zamje­nik, drug Milan.

Mjesec veljaca bio je relativno miran. Buduéi da smo nesto dulje ho­ravili u istom selu, rodila se izmedu boraca >>Budicina« i hrvatskih i srp­skih djevojaka i poneka ljubavna idila. Zenska omladinska antifasisticka organizacija u tim je selima bila veoma aktivna i znatno pridonosila bor­bi protiv zajednickog neprij atelj a, lijeCila bolesne i ranjene borce u par­tizanskim ambulantama, pri stabovima i u partizanskim bolnicama, skup­ljajuéi hranu itd., ali je nalazila vremena i za organiziranje poneke za­bave na koju su nas pozivale da malo zaplesemo. Na tim ••kuénim za­bavama« oko Giordana su se motale najdrazesnije djevojke, ali se on, kao politicki covjek, uvijek drzao na ••liniji«.

U nasim se prisnim i prijateljskim razgovorima raspredalo o glasi­n:ama da je izdata naredba prema kojoj ée se navodno dati nagradno odsustvo od �est mjeseci onima koji sklope brak s djevojkom iz tog kraja razlicite narodnosti od nase. »Ti to mozes slobodno uciniti, mene ceka srodna dusa«, znao mi je reéi, zadirkujuéi me. Bilo mi je j asno da je bolje promijeniti razgovor, ali sam mu ipak rekao, makar u sali, da ne bih ni za njega stavio ruku u vatru.

Kako je vrijeme prolazilo tako smo se sve vise privikavali na klimu i ambijent i kalili se u borbi protiv ustasa. Visoki snijeg koji nas je o­kruzivao, temperature ispod nistice, postajali su za nas obicna svakod­nevna stvar. Mnogi od nas zblizili su se sa stanovnicima, stvarajuéi na taj nacin domaéi ambijent. Osim toga, vijesti o vojnim pobjedama na svim frontovima, bilo na onim saveznièkim, bilo na nasim, razveselji­vale su nas i ulijevale nam jos vise povjerenj a i snage.

U jednom zestokom sukobu s neprijateljem 22. veljace 1 945. u Lju­bosini i njezinoj okolici, hrabro smo i uspjesno branili stanovnistvo, koje se, dok smo mi ••Budicinci« odolijevali neprijatelju, evakuiralo, spasavajuéi se zajedno sa svojom stokom i ostalim dobrima. Neprijatelja

37

smo potisnuli, nanijevsi mu velike gubitke. Nasi su gubici bili neznatni : jedan je borac poginuo, a dvojica su ranjena.

Ova pobjedonosna akcij a Cetvrtoga talijanskog bataljona >>Pino Bu­didn« imala je velikog odjeka na podrucju na kojem smo djelovali, osobito kada je bataljon pohvaljen pred postrojenom brigadom u Lu-kovdolu.

Tom su prigodom mojemu mitraljescu Mariu36 i novom komandantu bataljona Milanu pricvrséena na prsa odlikovanja za hrabrost� I ja sam u dnevnoj zapovijesti bio pohvaljen. Zamjeniku komandira moje cete, koji je tesko ranjen i avionom prebacen u Italiju, u nasu partizansK.u bolnicu u Bari, bilo je takoder dodijeljeno odlikovanje za hrabrost.

Giordano, koji se istakao u ovoj akciji, ponovno je unaprijeden i po­stavljen na duznost komesara cete.

Nekoliko uzastopnih pobjedonosnih akcija i cinjenica da smo stai­no bili u ofenzivi pridonosile su podizanju borbenog morala. Kao da je predosjeéao da se blizi dan obracuna, neprij atelj se viSe nije usudivao izlaziti iz svojih jazbina. Ali smo ga zato mi »Gortanovci« svakodnevno uznemiravali.

U nekom od nasih razgovora, k0je smo povremeno vodili, Giordano mi je pripovijedao da je prvih dana ozujka u nekom selu nedaleko ' Del­nica s predstavnicima brigarle »Budicin« prisustvovao veoma vaznom sastanku odbora Talijanske unije za Istru i Rijeku, na kojem je izabran u Izvrsni odbor Unije. Na tom je sastanku utvràen program mobilizacije svih nasih sunarodnjaka u oruzanu borbu za definitivno unistenje oku­patora i domaéih izdajnika.

Iz onoga sto je receno na tom sastanku moglo se pretpostaviti da

proljeée najavljuje skorasnje osloboélenje naseg kraj a. Nas smo dvojica

veé unaprijed intimno uzivali, mastajuéi kako u pobjednickom marsu

prolazimo ulicama naseg rodnog grada i ostalih gradiéa i sela si1·om na­

se drage Istre, okruzeni zbijenim spalirom razdragane mase. Tih smo

dana rado odlazili kod Giordanova starijeg brata Stefana37, jednog od

prvih rovinjskih partizana, da malo porazgovaramo. Stefano je bio kuhar

i odgovoran za bataljonsku kuhinju. Sjeéam se da je cijepajuéi drva,

uz svaki udarac sjekire glasno izgovarao prve stihove pjesme >>Crvena

armijo, celicna rijeko . . . «

Jednog sam dana iznenadio Giordana dok je nesto biljezio u svoj

notes. Kada sam ga upitao sto to pise odgovorio mi je da vodi dnevnik.

Stovise, pokusao me je nagovoriti da i sàm to uCinim, jer ée, kada rat

zavrsi biti veoma zanimljivo znati detalje iz nasega partizanskog :li-

vota. Iako i nije mog:::to slutiti da se s pobjedom blizi njegov kobni dan,

kao da je htio iza sebe ostaviti pisane uspomene na junacku borbu Cetvr­toga talijanskog bataljona >>Pino Budicin«.

Jedne zvjezdane noéi prvih dana mjeseca travnja, svi dijelovi nase

jedinice postrojili su se usred Gomirj a, spremne da krenu na veé uobi­

cajenu akciju uznemiravanja neprij atelj a, ali je ona ovaj put poprimila

za II. i III. cetu razmjere krvave i teske bitke koja se odigrala u }?lizini

Ogulina. Ocekujuéi naredenje za pokret iskoristio sam priliku da razmijenim

nekoliko rijeci s Giordanom. I nisam mogao pomisliti da ée one biti poslj ednje i da ga vise nikada neéu vidjeti ziva.

38

Moja je ceta krenula u jednom, a njegova u drugom pravcu. I eia­novi Staba su se podijelili. Sa mnom je posao komesar bataljona Rije­canin Guerrino38, koji je prije mjesec dana preuzeo duznost.

Vodio nas je neki stariji seljak po veé poznatim stazama sve do prostranog terena u blizini Ogulina i to upravo u trenutku kada su prve zrake sunca zapocele obasjavati prirodu koja se budi. Kretali smo se trazeéi polozaj , po dnevnom svjetlu i na otvorenom prostoru, izlazuéi se opasnosti da nas neprijatelj otkrije i prepozna. No, nas nam je vjesti pratilac spremno pokazao jedino prikladno mjesto da se utvrdimo i kon­troliramo most na Dobri. Moji ljudi i ja nismo se dotad nikada nalazili na polozaju u takvoj blizini opasnog usta.Skog gnijezda, u koje su oni vise puta pozivali svoga zloglasnog poglavnika Antu Paveliéa i pruzali mu utociste kada god se u Zagrebu ne bi osjeéao sigurnim.

U prvom sam se casu bio uplasio da nas je vodic doveo na krivo mjesto. Odmah sam o svojim sumnjama izvijestio komesara bataljona. On mi je, medutim, odgovorio da je sve u redu.

Nije mi preostalo drugo nego li da svojim ljudima naredim da se ispruze potrbuske i da se dobro maskiraju. U meéluvremenu smo budno promatrali predio prema Ogulina koji je upravo izranjao iz svojega uo-· bicajenog maglenog zastora. Do nasih su u.Siju dopirali taktovi vojnickih marseva, koje su ustase pjevale u svojoj kasarni.

Ja i komesar po posljednji smo se put dogovorili o zadatku koji smo morali izvrsiti. Trebali smo pricekati izmjenu ustaske straze, koja se u­vijek vrsila u istim jutarnjim satima. Prelazeéi most oni su smjenjivali i svoje strazare, zabarikadirane u crkvi u selu Sv. Petar. S njezinog zvo­nika, pretvorenog u osmatracnicu, mogli su nadgledati uokrug prostra­no podrucje.

Nas je zadatak bio da ospemo paljbom most u trenutku kada ustase budu prelazile preko njega. N i u kojem se slucaju nije smjelo pucati prije ! Morali smo im jasno dati do znanja da Titovi partizani nesmiljenom ze­stinom sve vise i vise stezu obruc oko njihove j azbine, iz koje se vise neée tako lako izvuéi. To je bilo vaznije nego li da im nanesemo gu­bitke. U pocetku je sve islo po utvrdenom planu. Svojim smo iznenadnim napadom, izvedenim iz velike blizine i gotovo usred bijela dana, stvo­rili kod ustasa utisak da se radi o partizankom napadu velikih razmjera. To je potvrdivala cinjenica da smo sa svih strana bili obasuti brzom i iznenadnom vatrom. Dobro smo se preznojili da bi se izvukli iz obru­ca neprijateljske vatre. Nase je povlacenje pratilo daleko odjekivanje mitraljeskoga stektanja. To je bio znak da su se i ostale cete brigarle >>Budicin« sukobile s neprijateljem. Sto smo vi.Se odmicali pucnjevi su postajali sve rjeéli i jasniji. Odjednom zavlada potpuna tisina.

To nije bio dobar znak. U mislima mi se javila strepnj a. Kao da sam vidio Giordana kako pada na celu svoje cete, ocajnicki pokusavajuéi da se izvuée iz neprijateljskog obruca u kojem se iznenada nasao. »lstjeraj te tu:lne misli«, sugerirao sam samome sebi, >>i oni ée se izvuéi, kao sto je to i tebi uspjelo«.

Usiljenim marsem stigli smo u Gomirje. I ostale cete su se veé bile vra�

.ile. Prv� vijest koju sam cuo bila je ona o pogibiji Giordana i dvojice

mo�1h zemlJaka - Andree39, zamjenika komandira cete, s kojim su me vez1vale uspomene na dezertiranje iz bivse talijanske Kraljevske mor­narice, i desetara Silvana40 (Siano) ciji je brat Giordano•' bio komandir u mojoj ceti. Odmah sam se zainteresirao za okolnosti u kojima su po­ginuli. U sluzbenoj je verziji o Giordanovoj smrti navedeno da je borac

39

Silvano za vrijeme povlacenja bio ranjen. Da bi ga spasili da ziv ne pad­ne ustasama u ruke Giordano i Andrea su, ne obaziruéi se na intenzivnu paljbu kojoj su bili izlozeni, posli po ranjenog Silvana. Nazalost, pri pokusaju da ga izvuku na sigurno mjesto ustase su ih opkolile i savladale. Ustase se nisu zadovoljile da ih imaju u rukama, nego su s njima naj­surovije postupali dok nisu izdahnuli. Bilo je i onih koji su tvrdili da je Giordano, nakon sto je pio tesko ranjen, ispalio posljednji metak u sljepoocnicu da ne bi ziv pao ustasama u ruke.

Bez obzira kako su se stvari zbile, bolna je i sigurna bila cinjenica da Giordano, jedan od mojih najdrazih ratnih drugova, nije bio vise medu Zivima i da je njegov kraj u rukama okorjelih ustaskih zlocinaca bio uzasan.

Bio sam utucen od bola za palim drugom i osjetio sam potrebu da budem sam.

Povukao sam se na neki proplanak na rubu sela. Ne znam koliko sam dugo nepomicno sjedio na tom mjestu, uperivsi pogled u visoka bréla rastrkana sirom Gorskog kotara, koja su jos prije nekoliko dana bila prekrivena snijegom. Na njima je veoma mnogo mojih ratnih drugova, mojih vrsnjaka, prijatelja iz djetinstva, mojih skolskih drugova i drugova u igri, naslo smrt u cvijetu svoje mladosti.

Njihovi su mi se likovi jedan za drugim nizali pred ocima : Lucio, Re­migio42, Giorgio43, Rino, Roberto", Gino45, Andrea, Silvano46 i mnogi dru­gi, i konacno Giordanov lik, koji je uvijek kroz smijesak govorio : »Vi­dis li, i ovaj smo put prosli lose, ali ne mari. Preuzimam na sebe najveéi dio odgovornosti«, ostajuéi dosljedan u svojoj sirokogrudnoj i plemenitoj nakani da drugog opravda.

Iz daleka su dopirali melodiozni glasovi mladih zena. Bile su to dje­vojke iz ovog kraja koje su osnovale radnu brigadu i pomagale u ob­navljanju cesta i popravljanju mostova, kako bi partizanske motorizirane divizije, prispjele iz osloboàene Dalmacije, mogie brie stiéi u to podru­cje i, zajedno s nama, nastaviti prodor prema Istri, Rijeci i Trstu, prema nasoj uzoj domo vini, ususret nasim najdrazima. T o je bio san· za kojim je ceznuo i Giordano, ali on zbog svoje tuzne sudbine neée dozivjeti njegovo ostvarenje.

Nekoliko hitaca prekinulo je moja razmisljanja. Ustadoh kao oparen, osjeéajuéi kako u meni sve vise jaca mrznja prema okupatorima i klas­nom neprijatelju. Osvetiti Giordana i ostale moje pale drugove i boriti se do potpunog unistenja mrskog ugnjetaca, to je bilo sve sto sam za njih mogao uciniti.

Dotad sam smrt svojih drugova uspijevao preboljeti veé poslije ne­koliko sati krize i bola, ali sam, ni sam ne znam zasto, nakon Giordanove smrti bio vidljivo utucen nekoliko dana. Primijetio sam da u tome nisam jedini, veé da je veéina boraca ••Budicina« i citave brigade takoder bila potresena. Oplakivalo ga je cak i ziteljstvo sela u kojima smo boravili, no, ne samo kao zabavljaca koji se procuo po svojim hipnotizerskim toc­kama na seoskim priredbama, veé zbog njegova ispravna Hka partizan­skog komesara, koji je, nesposoban za bilo kakav zao cin, pobudivao sim­patije i povjerenje. Sutradan je Stab bataljona uputio na mjesto okrsaja jednu j acu patrolu s nosilima da pokupe tijela poginulih boraca. Prona ·

àeni su samo posmrtni ostaci Giordana i Andree, njegovog zamjenika, na kojima su se raspoznavali znaci strahovitog mucenj a. Treée tijelo nije, nazalost, pronadeno.

o

40

Posljednji pozdrav bio je obavljen n sv �uni n �In 11 b � vojnih pocasti s obzirom na ratne prilike.

Svi smo se slagali u misljenju da je »Budicin« izgubi J ' I n J najboljih rukovodioca, a partijska éelija najboljeg komuni ta.

-0-

Nije proteklo ni pet dana od Giordanove smrti kada smo, zajedno s jedinicama legendarne Trinaeste partizanske divizije, pobjedonosno usli u Ogulin.

Bilo j e to za nas borce Cetvrtoga talijanskog bataljona >>Pino Budi­cin« veoma veliko zadovoljstvo, cak veée od dana oslòbodenj a, jer je ta velika i neosvojiva ogulinska ustaska tvràava napokon pala u nase ruke. Tako su, harem djelomicno, osveéeni nasi pali drugovi koji nisu mogli di­jeliti s nama to golemo veselje.

U Ogulinu smo prenoéili samo jednu noé, da bismo veé sutradan na·­stavili s borbom i zapoceli pobjedonosni mars ·za definitivno istjerivanje okupatora.

Napustili smo partizanska sela u Gorskom kotaru koja su nas tako gostoljubivo i bratski primila, napustili smo to velikodusno pucanstvo koje je pretrpjelo cetiri teske ratne godine, gladujuéi zajedno s nama, dfjeleéi pòsljednje zalogaje hrane s nama istarskim partizanima - Talijanima i Hrvatima. Sada nas je, u trenutku naseg odlaska, pozdravljalo i grlilo sa suzama u ocima, obasipajuéi nas u prolasku prvim proljetnim cvijeéem.

Sjena podozrenj a koju smo osjetili stupivsi prvi put na tlo Gorskog kotara nestala je bez traga. Izbrisali smo je nasom krvlju u borbi protiv zajednickog neprijatelja.

Prolazeéi selima ponosno smo marsirali pjevajuéi na talijanskom je­ziku nase partizanske i revolucionarne pjesme ; poneku smo promrmljali i na hrvatsko-srpskom. Na celu kolone uvijek se vijorila nasa trobojnica ­zeleno, bijelo i crveno - s crvenom zvijezdom.

Nase je napredovanje bilo zaista nezadriivo. Nikakve neprijateljske snage nisu vise mogie omesti ili zadrzati partizanske armije. Neprij atelj je svuda bio potucen do nogu.

Njegovi pokusaji da na najosjetljivijim tockama fronta zaustavi nase napredovanje bili su razbijeni nezaustavljivim partizanskim jurisima, koje su ovaj put podupirali tenkovi, avioni i artiljerij a. Cinilo nam se da sa­njamo promatrajuéi kako iznad nasih giava lete partizanski lovci na ko­jima se j asno vidjela crvena petokraka. Konacno smo i mi partizani po­stali regularna vojska. No, poznato je da frontalni rat iziskuj e mnogo veée zrtve od gerilskog nacina ratovanja.

U Lokvama, na Gumancu i na drugim mjestima berojski su padali najstariji i najbolji borci »Budicina«, a njihova su mjesta zauzimali do­brovoljci, netom pristigli u redove bataljona.

Posljednji je pao mladi Vodnjanac Armando47, nenavrseni osamnaes­togodiSnjak, kada smo oslobadali Pazin. Nalazio se izmedu mene i kome­sara Cesca48 kada ga je mitraljeski metak pogodio u trbuh. Naredio sam politickom delegatu Rinu da ga smjesti u pozadini u neku ambulantu, ali mu je na putu izdahnuo na rukama.

Nakon sto smo oslobodili Pazin, ukrcali smo se po prvi put na kamio­ne i punom brzinom krenuli prema Puli - glavnom gradu Istre. Na pro-

41

lazu kroz oslobodeni Vodnjan stanovnistvo nas je najsrdacnije pozdrav­ljalo. Pula nas je trijumfalno docekala.

N ekoliko sam dana ostao u Pulì, a zatim sam, po naredenju viSi h vojnih vlasti, prekomandiran u Rovinj da preuzmem duznost zapovjed­nika Komande mjesta.

Iako sam se veé u prvim danima nakon oslobodenj a nasao u gradu u kojemu sam se rodio i odrastao, to me, suprotno ocekivanju, nije ispu­njavalo radoséu. Naprotiv, rastuzivala me je cinjenica da sam svakodnevno susretao majke ili sestre mojih poginulih drugova koje su se raspitivale za svoje najdraze.

N ajvise su mi bola zadavale majke onih drugova za koje sam sa si­gurnoséu znao da su mrtvi, ali se nisam usudivao da im to otvoreno ka­zem ; no, promatrajuéi oci majki koje su dosle da me mole, shvatio sam da su to nasluéivale.

Majka poginula borca Andree, mala zena uvijek obucena u crno, do­lazila je vise puta na dan u Komandu da pita da li sam dobio neku oba­vijest o njezinom sinu jedincu.

Kad bih odlazio iz Komande, uvijek sam vidao Riccardova49 oca, ciji je sin bio jedan od prvih komesara cete u ••Budicinw< koji su poginuli ; cini se da je stari otac od boli za svojim jedinim sinom izgubio moé ra­sudivanj a.

Svakodnevni dolazak majki i sestara u Komandu mjesta i njihovo uporno propitivanje o sinovima i braéi postajali su za mene pravom op­sesijom, pa su odlazile, a .j a im, ne zeleéi ih obmanjivati, i nisam mogao uliti tracka nade. Poslije tih posjeta osjeéao bih kao da mi je valjusak zastao u grlu.

Volio bih da sam tada sluzbovao ne.gdje daleko od svoga rodnog gra­da da: ne moram gledati tuzna uplakana lica ljudi koji su zajednickoj stvari zrtvovali ono najdraze i najdragocjenije sto su imali.

Jedne sam veceri, setajuéi duz morske obale, susreo Giordanovu dje­vojku. U jednom su se trenutku nasi pogledi susreli ; ucinilo mi se da me i ona zeli nesto upitati . . .

Svecani prijenos posmrtnih ostataka Giordana i ostalih mojih dru­gova u njihovo rodno mjesto obavljen je odmah nakon oslobodenja. Upu­éujuéi im posljednji pozdrav, obeéajmo da nisu poginuli uzalud.

42

BIOGRAFSKI PODACI

1. Luciano Simetti, jedan od prvih rovinjskih partizana, prvi komesar »Budi­cina«. Sada zivi u Rovinju, a zaposlen je u »Istarskim boksitima«,

2. Matteo Benussi »Cio«, Rovinjac, narodni heroj, umro 1951., starl antifasl­sticki borac, poznat i po naddmku »Istarski Ilija Gromovnik«.

3. Ferruccio Alberti, iz Padove (Italija), zamjenik komandira cete. Nastanjen u Italiji.

4. Mrillan Iskra iz Rovinjskog Sela, jedan od komandanata ••Budicina«. Zivi kao umirovÙelllik u Rovinju. Od Oslobodenja do umirovijenja obavljao je mnoge drustveno-politicke duznosti u Rovinju.

5. Giuseppe Alizzi, iz Sicilije (Ita'lija), porucnik bivse talijanske . vojske. Pri­stupio je NOPJ nakon kapitulacije fasisticke Italije. Bio je prv1 komandant >> Budicina«.

6. Giordano Paliaga, Rovinjac, izucio elektricarski zanat, j�dan od komesara bataljona. Herojski je poginuo u travnju 1945. kod Ogulma.

7. Bruno Tomini, iz Trzica, porucnik bivse talijanske vojske. Poce.o . je sura­divati s NOP-om veé 1942. Obavljao je duznost operat1vnog of1c1ra bata­ljona »Budicina«.

8. Nevio Tommasi, iz Tdica, jedan od operativnih oficira ••Budicina«. Pogi­nuo u rujnu 1944. prilikom napada na vojni vlak izmedu Jurdani i Sap-jana.

9. Francesco Cerlon, Vodnjanac, komandir mitraljeskog voda. Po�inuo u ruj­nu 1944. prilikom napada na vojni vlak izmedu Jurdani i Sa9]ana.

10. Pietro Bobicchio, Rovinjac, kurir u komandi bataljona, hrabro poginuo u listopadu u z�stokom sukobu s »belogardejcima« na cesti Sv. Petar na Krasu (Pivka) - Zagorje - Knezak.

1 1 . Giovanni Bulessi, Rovinjac, pomoénik mitraljesca, poginuo u kolovozu 1944. hrabro se boreéi na brezuljku pokraj Juresea (Slovenija).

12. Luigi Cimadori, Rijecanin, jedan od komesara ••Budidna«, poginuo kraj Ogulina.

13. Nello Milotti, Puljanin, jedan od najmladih boraca »Budicina«. l!glaz�io mars Prve istarske brigade ,..V'ladimir Gortan«, ••U borbu sad m1 krec�­mo . . . «. Nastanjen je u Puli. Priznati je istarski kompozitor i direktor Mu­zicke skole.

14. Silvio Gnot, Rovinjac. mitraljezac, poginuo u listopadu 1944. na prljelazu preko pruge Prestranak-8lavina (Slovenija) .

15. Mario Jadrejéié, Puljanin, zamjenik komesa.ra i komesar ':Budic�na·': �os­lije rata vrsio je razne drustveno-politicke funkcije. Sada ]e u m1rov1m.

16. Eugenio Rocco »Stila+<, Rovinjac, komandir voda i harmonikas bataljona. Zivi u Rovinju i radi u Tvornici duhana.

17. Pietro Sponza »Balin«, Rovinjac, poiiticki delegat. Zivi u Rovinju i radi u jednoj turistickoj agenciji.

1 8. Vitomir Sirola »Pajo+<, komandant Prve .istarske brigade, brigade »Vladi­mir Gortan«, narodni heroj. Umro poslije oslobodenja.

.

43

19. Danijel Kovacevié, jedan od komesara brigade »Vladimir Gortan«. Zivi u Karlovcu.

:!0. Radoslav Kosanovié »Braco«, jedan od komesara »Gortanove« brigade. Ak­tivni je oficir JNA u Cinu potpukovnika. Zivi u Beogradu.

21. Ivan Brozina »Slovan«, zamjenik komandanta >>Gortanove« brigade. Zivi u Opatiji kao umirovljeni pukovnik.

22. Mate Luksié, komandant Prvog bataljona. Zivi u Tupljaku (Potpiéan) kao umirovljenik.

23. Spa1·taco ZorzetU, Rovinjac, komandir cete, stupio u partizanske redove prije kapitulacije Italije. Zivi u Puli kao umirovljenik.

24. Crepaldi, iz JYiilana (Italija), jedan od operativnih oficira »Bu-dicina«, potporucnik bivse talijanske vojske. Nestao u barbi kod Popovog Sela, u blizini Ogulina, 6. XII. 1944. godine.

25. Anton Racki, jedan od zamjenika komesara >>Gortanove« brigade. Zivi u Rijeci.

26. Domenico Medelin, Rovinjac. komandir cete. Posljednji borac >>Budicina·• koji je kao aktivni of:icir JNA 1965. umirovljen u cinu majora. Sada je predsjednik Opéinske konferencije SSRNH u Rijeci.

27. Ferruccio Pastrovicchio, Puljanin, zamjenik komandira cete. Sada je za­poslen u Tvornici brodskih motora u Brodogradilistu »Uljanik« u Pulì.

28. Benito Turcinovich, Zminjac, student, izvjesno je vrijeme vrsio duznost za­mjenika komesara »Budicina«. Zivi u inozemstvu.

29. Bruno Caenazzo, Rovinjac, komandir cete. Zivi u Italiji. 30. Domenico Biondi - »>Lucio«, Rovinjac, komesar cete. Poginuo u sukobu

pokraj Popovog Sela, nedaleko Ogulina, 6. prosinca 1944.

31. 'Sava Vukelié, komandant 43. istarske divizije. Zivi u Beogradu Imo aktivni ofioir JNA u cinu general-potpukQVnika.

32. Rudi Dobran, Sisanac, kurir u ,.,Budicin«. Radi u Tvornici brodskih ma­tora Brodogradilista >•Uljanik« u Puli.

33. Ermanno Siguri, Puljanin, komandir ce te, poginuo na Gumancu . u travnju 1 945.

34. Pietro Lorenzetto, Rovinjac, komand:ir mitraljeskog vada. Nes.tao kod Ogu­'lina u prosincu 1944.

35. Joza Skoci.Ué, komesar 43. i:starske d:ivizije. Zivi u Zagrebu kao general­potpukovnik u mirovini.

36. Mario Vergerio, Kopranin, mitraljezac bataljona >>P. Budicin•<. Zivi u Trstu (Italija) .

37. Stefano Paliaga, Rovinjac, borac, brinuo se za huhinju u >>Budicinu«. Zi­vi u Rovinju kao poljoprivrednik.

38. Guerrino Bratos, Rijecanin, jedan od komesara »Budicina«. Zivi u Ve­necueli.

39. Andrea Quarantotto, Rovinjac, zamjenik komandira cete, hrabro poginuo kod Ogulina u travnju 1945.

40. Silvano (Siano) Chiurco, Rovinjac, desetar, poginuo kod Ogulina u travnju 1945.

41. Giordano Chiurco, Rovinjac, komandir voda, umro poslije Os[obodenja. 12. Remigio Devescovi »Il Tasso«, Rov:injac, vodnik, poginuo u borbi kod

Popovog Sela, nedaleko Ogulina, 6. prosinca 1944. ·

43. Giorgio Massarotto »el Muto«, »Gino biritin«, Rovinjac, borac, poginuo u bici kod Papovog Sela, nedaleko Ogulina, 6. proslinca 1944.

45. Luigi Gnot (Gino), Rovinjac, borac bataljona >>P. Budicin«, nesl;ao u Gor­skom kotaru.

46. Silvano Curto »Brusa", Rovinjac, desetar, poginuo u sukobu kod Popovog Sela, nedaleko Ogulina, 6. prooinca 1944.

47. Armando De Franceschi, Vodnjanac, borac, poginuo u bici za oslobodenje Pazina u svdbnju 1945.

48. Francesco Sponza, Rovinjac, komesar cete. Nastanjen u Italiji. 49. Ricardo Daveggia, Rovinjac, komesar cete. Hrabro poginuo prilikom zau­

zimanja fasisticke posade u Istarskim toplicama (Sv. Stjepan) u lipnju 1944.

44

BILJESKA O AUTORU

Drug Arialdo Demartini roden je u Rovinju 24. lipnja 1921. u radnickoj obitelji, pa su ga veé od mwlena roditelji odgajali u antifa!iist.iékom duhu. Zavr8ivsi osnovnu skolu bio je radnik u RoVIinju sve do poziva na odsluzenje vojnog roka u talijanskoj mornarici. Padom fasistickog rezima dezertira i pri.­kljucuje se partizanskim jedinicama koje S1l djelovale u I.stri. Tako je usao u 1·edove Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije kao obican borac da bi nesto kasnije postao jedan od komandanata IV talijanskog bataljona »Pino Budicin« u sastavu I. Istarske brigade »Vladimir Gortan«. Poslije rata obavljao je mno·· ge rukovodeée vojne i drustveno-politicke d.uznosti. Bio je komandcmt mjesta u Rovinju nacelnik Vojnog odsjeka u Porecu, nacelnik Unutmsnjih polova u kotaru Vodnjan i Pula, organizaoion4 sekretar Gradskog komiteta KPH u Ro­vinju, predsjednilc Skupstine opéine Rovinj. Vrsio je i mnoge druge funkcije u rukovod,stvima Saveza boraca Republike i Federacije. U meduvremenu je dopunio svoje sko.Zovanje, zavr8ivki gimnaziju u Romnju, Nizu partijsku skolu u Rijeci i Srednju pri CK KPH u Zagrebu.

Iako loseg zdravstvenog stanja - invaJidsk<i je umirovljenik - drug De­martini konstantno i neumorno obavlja opseznu poUticko-drustvenu aktiv­nost. Gotovo se u svakoj prilici na lazio medu inicijatori.ma velikih poHtickih proslava u pokrajini. Sudjelovao je u organiZJiranju manifestacija u Pazinu i Zminju, prigodom 25. obljetnice pripojenja Istre socijalistickoj Jugoslaviji, na zboru talijanskih bomca u Rovinju u povodu 25. obljetnice formimnja ba­taljona »Pino Budioin« i u povodu pros.lave 25. obljetnice formiranja 43. istar­ske divizije.

Drug Demartini odlucan je borac za bro.t.stvo i jedinstvo nasih naroda i za socijalizam, razvijajuéi i podrzavajuéi svojom djelatnoséu medu pripadnicima talijanske narodnosti i drugih naroda koji :iive u Istri, p!emenite i herojske tradicije NOB-a i prinos koji su u toj barbi i za nju dali Talijani, Hrvati i Slovenci.

45

SLIKOVN I PRILOG

Giordano Paliaga, j edan od komesara talijanskog batalj ona ·;,Pino Budicin«.

Autor ove knjige, Arialdo Demartini, j edan od komandanata talijanskog batalj ona »Pino Budicin«.

Bivsa uhca S. Martino (Sv. MarLin) u Rovinju u kojoj je roden Giordano Paliaga.

Borci »Budicina« s ostalim borcima brigade u Lukovdolu. U prvom planu (s lij eva) j e Giordano Paliaga. Vise naprijed (peti s lij eva) je Arialdo Demartini.

Borbeni p�t >�Budicina« iz knjige »Fratelli nel sangue« (»Braéa u krvi«) koj u su nap1sah Bressan - Giuricin, a izdavac je bio »EDIT«, Rijcka. 1963.

�O..,l utQt"IO {!(:rut•·4l.r dc\le C$1i't-(1 l '"'"l ..,llil�h·t d .. ·t 9 Q I J<l f�ltottC.

•..lo l .. l\' ,q,. - 8 v .•• :.

L EGGENDA:

*�:;:,·!���·, .. ••} l h l! . • '*M) lhJ01.;1Iilt • ,

'-��n . ..,�.,t . " "'"'�u.· .:J'.;)t-"' ''�tlY•H

...... ( . ..., . . .. . , .. , .. l . l h

Svecana proslava u Trosmariji (Gorski kotar) gdje je u kolovozu l iJI)!J. otkrivena nadgrobna plo6a na uspomenu cetrdesetaricl p artizana Prvog i Cetvrtog ba .. taljona (talijanskog) Prve b!'igade >>Vladilmir Gortan<< . Bili su prisutni bivsi komand;mti oba bataljona Mate Luksié i Arialdo Demarbini te komanJir jedne

>>Budicinijeve<< cete Spartaco Zorzetti.