Jednako toliko malo možete naslutiti, koliko je bliska po¬vezanost ove prve odvažnosti psihoanalize s drugom, koju ćusada spomenuti. Ova je druga proizašla kao ishod psihoana¬lize, a sadržana je u tvrdnji, da oni nagoni koje možemo oz¬načiti jedino kao seksualne u užem kao i širem smislu, igrajuneobično veliku i do sada nikada dovoljno procijenjenu uloguuzročnika nervnih i duševnih bolesti. Pa i više od toga, da isteove seksualne pobude u najvišim kulturološkim, umjetničkimi društvenim dostignućima imaju takav udio, koji se ne smije podcijenjivati. Str .23

Vjerujemo da je kultura nastajala pod pritiskom životnih ne¬volja, i to na uštrb zadovoljenja nagona, te da se to događa uvi¬jek iznova, čim pojedinac koji tek ulazi u ljudsku zajednicu prinosi na žrtvu zadovoljenje svojih nagona u korist cjeline.Između nagonskih sila koje se na ovaj način potiskuju, seksu¬alne pobude igraju značajnu ulogu; one se pri tome sublimi¬raju, odnosno udaljuju od svojih seksualnih ciljeva, te us¬mjeravaju na društveno prihvatljivije i više cijenjene ciljeve,koji nisu više seksualni. No, ovo je udaljavanje nestalno, jer -seksualni nagoni se mogu obuzdavati samo vrlo teško, a usvakom pojedincu koji se priklanja kulturnom stvaralaštvuleži pritajena opasnost, da će se njegovi seksualni nagoni odu¬prijeti ovakvoj uporabi. 23, 24

Dakle, društvosve ono, što mu ne odgovara - proglašava netočnim, ospo¬ravajući istine psihoanalize logičkim i stvarnim obrazloženji¬ma, ali ona naviru iz afektivnih izvora; potom od svojih prim¬jedbi stvara predrasude, usmjerene protiv svih pokušajaopovrgavanja. 24

Da, čak i kad bi svi ljudi bili zdravi ikad bi samo sanjali, iz njihovih bismo snova mogli doprijetigotovo do svih onih spoznaja, do kojih nas je dovelo i prouča¬vanje neuroza. 88