Psihologija u Zastiti Mentalnog Zdravlja Proaktivna Skrb

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA


PROAKTIVNA SKRB PSIHOLOGA O MENTALNOM ZDRAVLJU

PSIHIKI BOLESNIHODRASLIH OSOBA


PSIHIKI BOLESNIH ODRASLIH OSOBA

Dom za psihiki bolesne odrasle osobe Borova

Zavod za javno zdravstvo Sveti Rok Virovitiko-podravske upanije

Sinia BrlasMarina Plea

Zavod za javno zdravstvo Sveti Rok Virovitiko-podravske upanijeDom za psihiki bolesne odrasle osobe Borova

Sini

a B

rlas

Mar

ina

Ple

a

ISBN 978-953-7756-12-3


PROAKTIVNA SKRB PSIHOLOGA O MENTALNOM ZDRAVLJU PSIHIKI

BOLESNIH ODRASLIH OSOBA

Virovitica 2013.


AUTORI

Sinia Brlas, profesor psihologijeMarina Plea, diplomirani psiholog-profesor

NAKLADNICI


LEKTORICA

Danijela Fabric Fabijanac, profesor

TISAK

Grafiti Becker, Virovitica

NAKLADA

300 primjeraka

Virovitica 2013.Prvo izdanje

CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 854301

ISBN 978-953-7756-12-3 (Zavod za javno zdravstvo Sveti Rok Virovitiko-podravske upanije)ISBN 978-953-57734-0-5 (Dom za psihiki bolesne odrasle osobe Borova)

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoavati, fotokopirati ni na bilo koji nain reproducirati bez pismenog doputenja nakladnika.


PROAKTIVNA SKRB PSIHOLOGA O MENTALNOM ZDRAVLJU PSIHIKI BOLESNIH ODRASLIH OSOBA

Sadraj1. Uvod 62. Mentalno zdravlje kao dio opeg zdravlja 73. Proaktivna skrb o mentalnom zdravlju (razine prevencije i mjere ouvanja mentalnog zdravlja) 9

4. Vulnerabilne populacijske grupe 145. Skrb o mentalnom zdravlju psihiki bolesnih odraslih osoba; mjesto i proaktivna uloga psihologa 16

5.1. Mjesto i uloga psihologa u javnozdravstvenom sustavu 16 5.2 Mjesto i uloga psihologa u sustavu institucionalne skrbi (domovima za psihiki bolesne odrasle osobe) 18

6. Perspektive i prostor za napredovanjem 217. Zakljuno 238. Biljeke o autorima 24

6

1. UvodU posljednje vrijeme dva znaajna, ali do sada vrlo zapostavljena, podruja djelovanja unutar pomagakih aktivnosti pobuuju sve vei interes strunjaka. To su podruje skrbi o starim i nemonim, osobito psihiki bolesnim osobama (kao dio irega podruja gerontologije) i podruje proaktivne skrbi o mentalnom zdravlju ljudi (kao dio irega okvira ope skrbi o zdravlju, osobito o mentalnom zdravlju). Gerontologija kao multidisciplinarno podruje koje se bavi starim ljudima i starou, kako ga definira rjenika definicija, obuhvaa zdravstvene (medicinske), psiholoke i socijalne aspekte starenja, a u posljednje vrijeme sve vie i one ekonomske. Starenje se smatra normalnom, uobiajenom pojavom za koju, jo uvijek, unato nastojanjima znanstvenih disciplina, nema jednoznano prihvaenog objanjenja. Starom se osobom smatra osoba koja je, po svojoj kronolokoj dobi navrila 65 godina starosti. Treba razlikovati tzv. primarno i sekundarno starenje. Prvo je uzrokovano biolokim imbenicima koji su posljedica sazrijevanja, dok je ovo potonje uzrokovano patolokim imbenicima kao to su bolest ili neki utjecaji iz okoline.Razvojem znanosti i tehnologije ivotni se vijek produava, a to znai da je sve vie starih ljudi kojima je potrebna i specifina zdravstvena i psihosocijalna skrb. Stoga je logino da se gerontologija pribliava fokusu interesa i znanosti i razliitih

struka. Psihologija je jedna od tih pomagakih struka koja svojim kapacitetima moe doprinijeti kvaliteti ivota ljudi u starijoj ivotnoj dobi.Gerontopsihologija ili psihologija starenja unutar psihologije kao znanosti bavi se kognitivnim i konativnim aspektima starenja odnosno promjenama u spoznajnom, emocionalnom i motivacijskom aspektu starenja. Nije nepoznato da se starenjem dogaaju (ponekad i dramatine) promjene u psihikim procesima ili fenomenima kao to su osjeti, percepcija, miljenje, pamenje, inteligencija, govor, emocije i motivacija te da pri tome ponekad strada i mentalno zdravlje osobe. injenica je da sa starenjem dolazi do openitog pada organizma koji se manifestira na skoro svim podrujima ljudskog funkcioniranja. Najizraeniji problemi starije populacije odnose se na procese zapamivanja i uenja, to znatno moe oteati prilagodbu na novonastalu situaciju. Kvaliteta ivota svakako je promijenjena u odnosu na raniji ivot. Meutim, manje je istraivano kako narueno mentalno zdravlje u ranijoj ivotnoj dobi (nepovoljno) djeluje na promjene u psihofizikom i psihosocijalnom funkcioniranju u starijoj ivotnoj dobi. Stoga je proaktivna skrb o mentalnom zdravlju imperativ u nastojanjima da se ouva kako mentalno zdravlje tako i zdravlje openito, a starenje i starost uini ljudima to kvalitetnijim razdobljem njihova ivota.Psihologiju kao znanstvenu disciplinu zanimaju i utjecaji socijalne interakcije na psihike promjene starijih pojedinaca.Potrebno je napomenuti da odreeni dio starije populacije, osim

7

gore spomenutih tekoa, naalost, stekne i potekoe u vidu psihikih bolesti karakteristinih za upravo ovu populaciju, kao to su demencije, ali i poremeaji raspoloenja i doivljavanja. Slijedom toga, dio njih biva smjeten u za to prikladne ustanove socijalne skrbi kao to su domovi za psihiki bolesne odrasle osobe, gdje broj tienika raste na godinjoj razini. Prema podacima Master Plana deinstitucionalizacije i transformacije ustanova socijalne skrbi 2011-2016 (2018.), 2009. godine u ustanovama ovakvoga tipa bilo je smjeteno vie od 4000 osoba s dijagnozom duevne bolesti. Treina osoba spada u populaciju starih (65 godina starijih).

2. Mentalno zdravlje kao dio opeg zdravlja

Mentalno je zdravlje Svjetska zdravstvena organizacija definirala kao stanje dobrobiti u kojemu pojedinac ostvaruje svoje potencijale, moe se nositi s normalnim ivotnim stresom, raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici. Prema ovakvome pristupu mentalno je zdravlje dio opeg zdravlja i afirmativni prostor za aktualiziranje vlastitog ivota, a ne jednostavno odsustvo bolesti. Govorei o osobama starije ivotne dobi pojam mentalnog zdravlja dobiva negativnu konotaciju. Meutim, zanemarimo li predrasude i dobro pogledamo gornju definiciju, vidjet emo da upravo ova definicija u mentalno zdravlje ukljuuje i one pozitivne aspekte zdravlja, to podrava holistiki pristup prema pojedincu. Osobe koje imaju tekoe s mentalnim zdravljem teko funkcioniraju u svojoj okolini, a njihova stigmatizacija koja ukljuuje negativno obiljeavanje, marginaliziranje i izbjegavanje, zato to imaju psihiku bolest, postaje problem sam po sebi. Na ovaj problem nailaze i duevni bolesnici koji su trajno smjeteni u neku od ustanova socijalne skrbi, ali i oni koji jo uvijek ive u primarnim obiteljima upravo zbog same negativne konotacije koju za sobom vue institucionalizirani nain ivota osoba s psihijatrijskom dijagnozom. Ova injenica i nije toliko neshvatljiva. Uzevi u obzir da se, a po zakljucima

8

socijalnih psihologa, sve ono to je razliito, drukije, smatra udnim ili izuzetkom, tako je i ovdje sluaj. Dananjim nainom ivota, na alost, i mentalno je zdravlje sve ugroenije. Lijeenje psihikih bolesti i skupo je i ne uvijek dovoljno uinkovito pa se u posljednje vrijeme skrb o zdravlju ljudi sve vie usmjerava ouvanju zdravlja i preveniranju bolesti. Tako je i s mentalnim zdravljem. Psihologija kao struka u tome smislu moe ponuditi vrlo iroku lepezu mjera i postupaka u razliitim podrujima ivota i rada, koje su usmjerene u prvome redu ouvanju zdravlja i prevenciji obolijevanja, ali i postupke tretmana za one pojedince (i/ili grupe) kojima je mentalno zdravlje ve narueno. Meutim, psihologija nikako ne moe ove ciljeve postii samostalnim i izoliranim akcijama koje u svojoj biti njezin utjecaj marginaliziraju i relativiziraju ve je djelovati mogue samo i jedino u irokom kontekstu interdisciplinarnog pristupa upirui napore na razliitim poljima meusektorskog djelovanja (u podruju rada, zdravstva, kolstva, socijalne skrbi, kroz medijsku afirmaciju itd.).Razlog naglaavanju relevantnosti i primarnosti u djelovanju na podruju prevencije lei u poraavajuoj injeninoj statistici. Prema podacima iz Nacionalne strategije zatite mentalnog zdravlja za razdoblje od 2011. do 2016. godine, duevni poremeaji zauzimaju znaajan dio bolnike populacije sudjelujui s do 7% ukupno, s time da se najvei dio ovih pacijenata nalazi u radno aktivnoj dobi. Duevni poremeaji uzrokovani konzumacijom alkohola kao i shizofrenija vodee su dijagnostike kategorije.

Europski pakt za mentalno zdravlje i dobrobit odredio je 2008. godine nekoliko prioritetnih podruja djelovanja u svrhu zatite mentalnog zdravlja izmeu kojih su i podruja zatite mentalnog zdravlja starijih osoba kao i suprotstavljanje stigmi i socijalnoj iskljuenosti. Ova su dva podruja usko povezana jer duevni bolesnici samim svojim identificiranjem na odreeni nain bivaju odbaeni i iskljueni iz svoje socijalne okoline smanjivanjem broja socijalnih kontakata i suenjem mree socijalnih odnosa.

Od ostalih dokumenata koji su bitni za spomenuti jest i postojei Zakon o zatiti osoba s duevnim smetnjama (NN br. 79/02) kojime se propisuju i reguliraju osnovna prava osoba smjetenih u psihijatrijskim ustanovama te dokument Ujedinjenih Naroda Naela zatite osoba s mentalnim oboljenjima i unapreenja zatite mentalnog zdravlja (1991.).

9

3. Proaktivna skrb o mentalnom zdravlju (razine prevencije i mjere ouvanja mentalnog zdravlja)

Republika Hrvatska ima kljuni dokument koji predstavlja referentni okvir za djelovanje u podruju skrbi o mentalnom zdravlju - Nacionalnu strategiju zatite mentalnog zdravlja za razdoblje od 2011. do 2016. godine. Drava u kojoj ivimo prepoznala je podruja u kojima je vano djelovati kako bi se (o)uvalo mentalno zdravlje populacije te su u skladu s time i definirane mjere za djelovanje odnosno smjernice za unaprjeenje postojeih i razvoj novih naina zatite mentalnog zdravlja. Prema ovome se dokumentu mjere i postupci koji iz mjera proizlaze usmjeravaju ouvanju mentalnog zdravlja i prevenciji bolesti, dakle afirmira se proaktivni pristup mentalnom zdravlju koji je bio dugo neopravdano zapostavljan u odnosu na prevladavajui reaktivni pristup tretmanu tekoa i bolesti u mentalnom funkcioniranju ljudi. Proaktivnost se ogleda u nastojanjima da se na vrijeme prepoznaju rizini initelji koji ljude dovode u rizik od razvoja psihopatolokih obrazaca u doivljavanju i ponaanju te u nastojanjima da se afirmacijom zatitnih initelja, odnosno zdravih ivotnih stavova, vjetina i navika, ovi rizici svedu na najmanju moguu mjeru. Kako bi se

mogao dobiti uvid u zaista veliku ulogu preveniranja nastanka psihopatologije, navedimo samo primjer da se prema nekim istraivanjima predvia da e barem 1 od 5 ena te 1 od 10 mukaraca u jednom trenutku svog ivota patiti od depresije. Depresija se time smatra kao bolest budunosti. Osim toga, budui da se u ovom tekstu govori i o starijoj populaciji, ne treba zanemariti ni statistike koje govore u prilog sve veem broju oboljelih od raznih oblika demencija. Prevencija je stoga u sreditu interesa strunjaka koji se ukljuuju u proaktivnu politiku zdravlja u naoj zemlji, a prevencija u podruju mentalnog zdravlja ima tri razine djelovanja:

1. PRIMARNA PREVENCIJA

Skup mjera i postupaka usmjerenih sprjeavanju nastanka i/ili razvoja rizinog ponaanja koje moe dovesti do poremeaja u doivljavanju i ponaanju, a ukljuuje s jedne strane informativni, edukativni i savjetodavni rad o moguim tetnim doivljavanjima i ponaanjima, te s druge strane sloene mjere i postupke usmjerene osnaivanju i pomoi pojedincima i grupama u razvijanju pozitivnih ivotnih stilova i uenju donoenja pozitivnih odluka u ivotu. Pristupom primarne prevencije nije dovoljno ljude upozoriti na tetne utjecaje, ve je nuno opskrbiti ih kapacitetima za uspjeno afirmiranje vlastitim snagama vlastitih sposobnosti i iskoritavanje zdravih

10

mogunosti donoenjem dobrih, pozitivnih i zdravih odluka u ivotu.

Primjer dobre prakse:Uvaavajui injenicu da je stres jedan od okidaa kojim se aktiviraju poneke neeljene posljedice, npr. psihosomatske tegobe, pouavanjem pojedine populacije o nainima zdravog noenja sa stresom ivotnim tekoama moe se doprinijeti kvaliteti ivota.

2. SEKUNDARNA PREVENCIJA

Skup mjera i postupaka usmjerenih sprjeavanju nastanka i/ili razvoja rizinog ponaanja koje moe dovesti do poremeaja u mentalnom funkcioniranju. S jedne strane ve ukljuuje neposredni rad s osobama koje se rizino ponaaju, dok s druge strane ukljuuje selektivno usmjerene aktivnosti prema onim grupama koje se mogu nazvati rizinima. Za razliku od primarne prevencije, iji je smisao njezina usmjerenost cjelokupnoj populaciji koju treba kapacitirati opim i specifinim znanjima, socijalnim vjetinama i vjetinama samopomoi, sekundarna je prevencija (posebno rana sekundarna prevencija) selektivno usmjerena pojedincima i/ili rizinim grupama iji lanovi imaju povean rizik za mentalno zdravlje. Ukljuivanjem ranjivih u preventivne programe na ovoj razini prevencije

smanjuje se rizik od razvoja psihopatolokih i sociopatolokih oblika ponaanja. Na taj se nain osobama ukazuje na problem, ali ih se upuuje na njegovo rjeenje - preuzimanjem (uenjem) normalnih obrazaca ponaanja.

Primjer dobre prakse:Djecu koja pokazuju odreene asocijalne oblike ponaanja valja pouavati dobroj komunikaciji te razvijati pozitivne osjeaje u odnosu na druge u onoj mjeri koja to doputa.

3. TERCIJARNA PREVENCIJA

Skup mjera i postupaka koji ukljuuje kompleksne psihosocijalne i medicinske tretmane osoba koje imaju narueno mentalno zdravlje, a u smjeru smanjivanja tete od takvoga ponaanja. Vano je na vrijeme prepoznati one indikacije koje pojedince izdvajaju kao posebno rizine i zato se prema ovim pojedincima usmjeravaju posebne intervencije u okviru tercijarne prevencije, a one se odnose na neposredan individualni pristup u pomaganju kod rjeavanja problemskih situacija u ivotu kako bi se sprijeilo daljnje naruavanje mentalnog zdravlja.

Primjer dobre prakse:Osobe kod kojih je ve nastupio odreeni psihiki poremeaj korisno je ukljuiti u pojedini vid psihoterapije.

11

Ove se razine preventivnog djelovanja proteu kroz sva podruja i mjere iz Nacionalne strategije, a ona su sljedea:

1. Unaprjeenje mentalnog zdravlja u opoj populaciji

Mjere:1.1. Razvijati svijest o zdravim nainima ivljenja i rizinim

imbenicima1.2. Poboljati sposobnost graana da itaju, procjenjuju

i razumiju informacije vezane uz mentalno zdravlje (zdravstvenu pismenost) kako bi mogli stvarati utemeljeno miljenje

1.3. Poticati aktivnosti kojima se osigurava sigurna okolina i smanjuju rizini imbenici

1.4. Poticati aktivnosti kojima se destigmatiziraju duevne bolesti

1.5. Razvijati smjernice za odgovorno medijsko praenje pitanja vezanih uz mentalno zdravlje

1.6. Omoguiti vee sudjelovanje i utjecaj javnosti, a posebice korisnika usluga i osoba koje o njima skrbe, u donoenju planova i odluka vezanih uz mentalno zdravlje.

2. Unaprjeenje mentalnog zdravlja u dobno-specifinim i vulnerabilnim populacijama

Mjere:2.1. Unaprjeivati roditeljske vjetine i ranu interakciju2.2. Poveavati sposobnosti djece za noenje s problemima,

s posebnom pozornou posveenom djeci roditelja s duevnim bolestima

2.3. Poboljati prepoznavanje problema mentalnog zdravlja kod mladih i adolescenata

2.4. Nastaviti podrku rtvama rata, njihovim obiteljima i skrbnicima

2.5. Podravati postojee i razvijati nove aktivnosti na podruju prevencije obiteljskog i vrnjakog nasilja

2.6. Poticati aktivnosti kojima se sprjeava nasilje nad starijim osobama

2.7. Poticati i podravati aktivnosti usmjerene na borbu protiv stigme kojom su oznaene ranjive populacijske grupe

2.8. Poticati aktivno starenje i sudjelovanje u volonterskim i drugim programima u lokalnoj zajednici

2.9. Poboljati prepoznavanje i ranu intervenciju kod djece i mladih s intelektualnim tekoama uz podrku njihovim obiteljima.

12

3. Unaprjeenje mentalnog zdravlja na radnom mjestu

Mjere:3.1. Razvijati zdrave uvjete na radnom mjestu, s posebnom

pozornou posveenom manjim i srednjim poslodavcima koji mogu imati financijskih tekoa u provoenju preventivnih aktivnosti

3.2. Poticati uspostavljanje ravnotee izmeu poslovnog i obiteljskog ivota

3.3. Poticati aktivnosti kojima se sprjeava negativno ponaanje na poslu, kao to je primjerice nasilje ili drugi oblici maltretiranja

3.4. Poboljati rano prepoznavanje problema mentalnog zdravlja i unaprijediti metode rane intervencije na radnom mjestu

3.5. Podravati povratak i radnu reintegraciju osoba s duevnim smetnjama

3.6. Podravati zapoljavanje i zadravanje posla osoba s duevnim smetnjama.

4. Prevencija, lijeenje i rehabilitacija duevnih poremeaja

Mjere:4.1. Razvijati javnu svijest o duevnim poremeajima i

mogunostima lijeenja4.2. Organizirati trajnu edukaciju i programe poduke za sve

koji se nalaze na kljunim poloajima za postavljanje rane dijagnoze, ranu intervenciju i sveobuhvatnu skrb o sobama s duevnim problemima

4.3. Poboljati uoavanje problema mentalnog zdravlja na svim razinama zdravstvene skrbi

4.4. Nastaviti s poboljanjem uvjeta u specijalnim bolnicama i odjelima, posebice usmjereno daljnjem razvoju aktivnosti za neleee pacijente

4.5. Poticati aktivan pristup poslijeporoajnim duevnim smetnjama majki

4.6. Poboljati prepoznavanje i ranu intervenciju kod samoubilakih nakana

4.7. Poticati davanje podrke osobama koje su pokuale poiniti samoubojstvo i njima bliskim osobama

4.8. Nastaviti provoditi i poboljavati mjere borbe protiv svih oblika ovisnosti

4.9. Poticati suvremene metode rehabilitacije poput koordiniranog lijeenja i drugih psihosocijalnih metoda rehabilitacije

4.10. Nastaviti razvijati programe rehabilitacije osoba s duevnim smetnjama u kaznenim institucijama, posebice maloljetnih poinitelja

13

4.11. Aktivno podravati razvoj gerijatrijske medicine, usmjeren na individualiziranu skrb, dnevnu skrb te skrb u lokalnoj zajednici

4.12. Unaprjeivati podrku obiteljima i skrbnicima osoba s problemima duevnog zdravlja

4.13. Poboljati prepoznavanje i ranu intervenciju kod djece i adolescenata s poremeajima u prehrani.

5. Zatita mentalnog zdravlja u zajednici

Mjere:5.1. Razvijati u svakoj regiji usluge zatite u zajednici, uz

istovremeno postupno usmjeravanje pacijenata iz velikih ustanova prema koritenju usluga u lokalnoj zajednici

5.2. Razvijati mjere promocije i prevencije u lokalnoj zajednici5.3. Razvijati mjere rane intervencije i rehabilitacije u lokalnoj

zajednici5.4. Ulagati u ljudske resurse i obrazovanje, posebice na

podruju zatite mentalnog zdravlja djece i adolescenata5.5. Osiguravati da znanje i vjetine potrebne za rad u zatiti

mentalnog zdravlja pruaju ovlateni strunjaci ili struna drutva

5.6. Nastaviti i poboljavati mjere podranog stanovanja, socijalne inkluzije i socijalne skrbi u zajednici.

6. Suradnja s drugim sektorima, razmjena informacija i znanja, istraivanje

Mjere:6.1. Unaprijediti informacijski sustav koji se primjenjuje u

zdravstvu te prikupljanje podataka u skladu s potrebama skrbi o mentalnom zdravlju

6.2. Uskladiti nacionalne indikatore sa sustavom podataka za praenje koji se razvijaju u Europskoj uniji

6.3. Razviti mehanizme jasne i cjelovite razmjene informacija izmeu sektora, posebice s obzirom na razlike u uporabi strunih pojmova

6.4. Pratiti i usklaivati zakonske promjene obraajui posebnu pozornost dobroj praksi i zatiti ljudskih prava osoba s duevnim poremeajima

6.5. Razvijati mreu regionalne razmjene informacija izmeu sektora

6.6. Poboljavati suradnju s medijima6.7. Podravati meunarodnu suradnju6.8. Podravati istraivanja na podruju sustava zatite

mentalnog zdravlja.

14

4. Vulnerabilne populacijske grupe

Vulnerabilne populacijske grupe su recentniji konstrukt kojim se oznaavaju grupe s poveanim rizikom ranjivosti, osjetljivosti i one koje su podlone utjecajima okoline. Dakle, vulnerabilni su svi oni koji na neki nain ne mogu normalno funkcionirati u svakodnevnom ivotu. Posebno se to odnosi na invalide, osobe ometene u (osobito intelektualnom) razvoju, kronino bolesne osobe, djecu bez adekvatne roditeljske skrbi, rtve rata i one koji pate od posttraumatskog stresnog poremeaja te stare i nemone osobe. Vulnerabilnost, odnosno ranjivost pojedinaca, zasigurno poveava rizik po njihovo mentalno zdravlje. Kada ova ranjivost vie nije karakteristika samo na pojedinanoj razini ve su ranjive cijele populacijske grupe, pojedinci se u takvim grupama mogu osjeati jo ranjivijima. Nacionalna strategija posebno ranjivima prepoznaje grupe: djecu roditelja s mentalnim bolestima, mlade i adolescente, rtve rata te njihove obitelji i skrbnike, osobe izloene nasilju (vrnjakom, onom u obitelji), starije osobe te osobe s intelektualnim tekoama. Kada se ukrie rizici odnosno kada je pojedinac pripadnik vie ovakvih grupa rizici se multipliciraju. Tako je i sa starim osobama koje su esto u nekoliko rizinih grupa. U skrbi za bolesnog starijeg ovjeka postupke je potrebno usmjeriti geroprofilaksi (ouvanju funkcionalne sposobnosti i zadovoljenju zdravstvenih potreba ovih osoba), a svakako

je potrebno usmjeriti nastojanja u smjeru izbjegavanja tzv. gerijatrijskog domino-efekta (gerijatrija je medicinska grana koja se bavi sprjeavanjem nastanka bolesti kod starijih ljudi te dijagnostikom i lijeenjem starijih bolesnika kao i njihovom rehabilitacijom) uz koji se vezuje gerijatrijski sindrom poznat kao 4N (nepokretnost, nestabilnost, nesamostalnost i nekontrolirano mokrenje). Prema popisu stanovnitva jo iz 2001. godine Republika Hrvatska je u etvrtoj grupi europskih drava, onoj s vrlo starom populacijom. Udjel starih u ukupnom stanovnitvu kod nas je vii od 10%.

Prema podacima Dravnog zavoda za statistiku, 2011. godine registrirana je skoro petina starog stanovnitva u Republici Hrvatskoj (17,7%). Ove injenice velikim dijelom determiniraju i odnos pomagakih struka prema ovoj populacijskoj grupi pa i prema skrbi o mentalnom zdravlju populacije openito. Novo vrijeme zahtjeva i nove pristupe pa e prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO, International Association of Gerontology and Geriatric) u godinama koje slijede aktivnosti biti usmjerene na to bolje razumijevanje biologije starenja, prepoznavanje i tumaenje demografskih pokazatelja o starenju, razvoj farmakologije vezane uz bolesti starenja, prepoznavanje rizinih i zatitnih initelja (samaki ivot, ekonomska (ne)ovisnost starih, prihvaanje starenja i bolesti i sl.), kreiranje potpore obiteljima starih (i nemonih), razvoj prevencije i rehabilitacije, poticanje interdisciplinarnosti u meusektorskom kontekstu, kreiranje zdravih osnova za starenje jo u ranijim

15

razvojnim fazama, bolje poznavanje mehanizama velikih gerijatrijskih sindroma (osobito onih vezanih uz mentalno zdravlje starih osoba), poticanje razvijanja pozitivnih stavova o starenju (suzbijanje stereotipa i predrasuda), sprjeavanje zlostavljanja i zanemarivanja starijih te razvoj svijesti i dijaloga o etikim problemima skrbi o starijima u terminalnoj fazi ivota. O ovoj pojavi i rizinim imbenicima koji poveavaju mogunost upravo ovih neeljenih pojava bit e govora neto kasnije u tekstu.

U ovome je ivotnom periodu starija populacija primorana suoiti se s nekoliko potpuno novih zadataka:- umirovljenje i privikavanje na povuenijinain ivota- mogu gubitak suprunika- financijske gubitke- zdravstvene tegobe - itd.

Samim inom umirovljenja smatra se da je osoba ostarjela te da s ovim dogaajem osoba treba prihvatiti one norme koje su socijalno prihvatljive. Upravo u ovom podruju prevladavaju stereotipi i predrasude o tome kako umirovljena osoba ne bi trebala biti aktivna niti u jednom podruju, ve da sada, za osobu samu, nastupa razdoblje mira i pasivnosti.

Starija populacija spada pod vulnerabilnu grupu upravo zahvaljujui i svojoj podlonosti bolestima koje su karakteristine za

ovu populaciju. Dobro je poznata injenica da s kronolokim starenjem dolazi i do opadanja funkcioniranja organizma, iako to nije uvijek sluaj. Najdramatinije opadanje ogleda se u padu kognitivnih sposobnosti. Tipian takav sluaj dogaa se kada osoba oboli od demencije, iji su prvi znakovi zaboravljivost, nemogunost upamivanja itd. Demencija se, dakle, odnosi na globalni pad kognitivnih sposobnosti uz ouvanu razinu svijesti, ali uz oteenje sposobnosti pamenja, uenja, orijentacije i odluivanja. Konkretno, u Domu za psihiki bolesne odrasle osobe Borova otprilike treini korisnika postavljena je dijagnoza psihoorganskog sindroma koji se poistovjeuje s demencijom.No, kako je ranije u tekstu spomenuto da je za razumijevanje starenja potrebno uloiti napore u suzbijanju predrasuda o starenju, valja napomenuti da nije samo starija populacija (od 65-te navrene godine ivota) ta koja obolijeva od odreenog vida demencije. Ova bolest zahtijeva multidisciplinarni pristup jer nije uzrokovana jednim faktorom. Ne postoji jedinstveni test ili pretraga kojom bi se dijagnosticirao ovaj poremeaj, ve je najpouzdaniji nain za to primjena neuropsihologijskih metoda. Psihologijska struka u ovom dijelu moe doprinijeti primjenjujui psihologijska saznanja upravo u kritinim podrujima. Tako se, primjerice, za poboljanje pamenja moe koristiti tehnika dosjeanja kojom se potie stariju osobu na aktivno dosjeanje injenica o sebi samoj, ali i sudjelovanje u grupnim interakcijama.

16

Meutim, utjeno je i potrebno je znati da starija osoba jednako uspjeno moe rijeiti postavljeni intelektualni problem kao i osoba mlae dobi, jedino je starijoj osobi potrebno vie vremena. Ova injenica moe posluiti kao vodi za osobe koje su u neposrednom radu sa starijom populacijom te uvaiti sva ogranienja.

Kako je do sada bilo govora samo o negativnim posljedicama starenja ovdje emo spomenuti i neke injenice koje ukazuju i na pozitivne aspekte starenja kao to su: Zadovoljstvo ivotom U psihologiji je dobro poznat fenomen optimizmom

pamenja koji se manifestira na nain da starije osobe iz svoje prolosti pamte sretne dogaaje, ali ukljuuje i trenutno zadovoljstvo ivotom unato ne tako dobrom zdravstvenom stanju. Ova se pojava kod starijih osoba naziva paradoksom starije dobi.

Pozitivno obojene emocije (koje rastu s dobi) Kristalizirana inteligencija Rjenikim terminima ukljuuje opu informiranost,

znanje i kognitivne vjetine, a razvija se pod utjecajem kulture. Osobe starije dobi mogu nastaviti razvijati i svoje verbalne sposobnosti.

5. Skrb o mentalnom zdravlju psihiki bolesnih odraslih osoba; mjesto i proaktivna uloga psihologa

5.1. MJESTO I ULOGA PSIHOLOGA U JAVNOZDRAVSTVENOM SUSTAVU

U kontekstu meusektorske suradnje skrbi o mentalnom zdravlju velik prostor za djelovanje povjeren je javnozdravstvenom sustavu koji ima formirane strune timove koji se ve godinama bave lijeenjem, prevencijom i suzbijanjem ovisnosti i kojemu je u posljednje vrijeme pridruena i skrb o mentalnom zdravlju. Skrb o mentalnom zdravlju ovim je slubama pridruena kako bi se iskoristili kapaciteti za djelotvorne intervencije u smjeru ouvanja mentalnog zdravlja, ne zanemarivi pri tome poslove prevencije (i lijeenja) ovisnosti koje su kao primarnu djelatnost do tada ove slube nastavile i dalje obavljati. iroka je lepeza strunih postupaka i aktivnosti koje se provode u ovim slubama: pregledi (prvi i kontrolni), intervjui, savjetovalini tretmani (individualni, obiteljski i grupni savjetodavni rad), rad na modifikaciji ponaanja, grupna obiteljska terapija (za lanove obitelji i partnere), grupna socioterapija, rad u malim

17

grupama, psihijatrijske obrade i pregledi, psihoterapijski postupci (individualni, obiteljski, grupni), tehnike oputanja, psiholoke obrade (psihodijagnostika), pomaganje u rjeavanju zdravstvenih potreba korisnika usluga, konzultacije i savjeti, ekspertize, raznolike preventivne aktivnosti (predavanja, tribine, seminari, radionice, izrada publikacija, medijska promocija zdravlja i sl.), istraivake aktivnosti, sudjelovanje u posebnim programima, struno usavravanje i mnogi drugi ostali poslovi koji ukljuuju interdisciplinarnu i meusektorsku suradnju. Slube su organizirane na upanijskoj razini u mrei upanijskih zavoda za javno zdravstvo (s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo kao krovnom ustanovom) i to tako da se sastoje od strunih timova (vei zavodi imaju i vie timova) koje sainjavaju zdravstveni (lijenici, mahom psihijatri te medicinske sestre odnosno tehniari) i nezdravstveni (mahom psiholozi) kadrovi. Vizualnom inspekcijom popisanih poslova koji se u slubama provode odmah je uoljivo kako mnogi od njih ukljuuju znanja i vjetine koje imaju (i) psiholozi pa je opravdano njihovo znaajno mjesto u interdisciplinarnim strunim timovima. Psiholozi zaposleni u upanijskim zavodima za javno zdravstvo odmah je prepoznala ovaj prostor za psiholoku struku i kapacitete psihologije za djelotvorne intervencije u podruju brige o mentalnom zdravlju. Uslijedila je potom meu psiholozima struna javna rasprava za koju je poticaj bila knjiga Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja, objavljena 2010. godine u izdanju Zavoda za javno zdravstvo Sveti Rok Virovitiko-podravske upanije. Javna je rasprava

rezultirala izradom prijedloga smjernica za psiholoku djelatnost u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja, koje su 2011. godine objavljene u knjizi Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja; prijedlog smjernica za psiholoku djelatnost u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja. Ova knjiga prvi puta do tada za psiholoku struku operacionalizira smjernice za mjere (navedene na stranicama 11.-13.) i postupke koje psiholozi provode ili mogu provoditi u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja. Ovako koncipiran pristup projektu nametnuo je potom i potrebu kreiranja publikacije koja bi upuivala, na temeljima dobre psiholoke prakse i iskustva, u strune postupke koje psiholozi provode ili imaju znanja i vjetine za njihovo provoenje. Tako je 2012. godine nastala knjiga Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja; prirunik za psiholoku djelatnost u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja koja sadrajem obuhvaa prioritetna podruja Nacionalne strategije i prezentira dobru psiholoku praksu u tim podrujima, afirmirajui strune aktivnosti psihologa u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja. Knjiga je koncipirana kao temelj psiholoke djelatnosti u unaprjeivanju meusektorske suradnje u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja, s ciljem potpunijeg ukljuivanja psihologije i psihologa te uinkovite primjene potencijala psiholoke struke u ovome podruju. Dakle, potonje dvije knjige u potpunosti su usuglaene s Nacionalnom strategijom zatite mentalnog zdravlja za razdoblje od 2011. do 2016. godine. Ovakvim pristupom psihologija je prvi puta dobila referentni okvir za djelovanjem u podruju proaktivne

18

skrbi o mentalnom zdravlju, a psiholozi su kao lanovi strunih timova napokon dobro i kvalitetno definirali svoje mjesto i ulogu u ovim aktivnostima temeljei svoje postupke na znanstvenim spoznajama koje su stavljene u funkciju stratekog planiranja na nacionalnoj razini. Javnozdravstveni sustav ovdje ima sredinju ulogu i odgovornost biti upuen na ostale dionike u meusektorskom pristupu skrbi o mentalnom zdravlju. U tom se smislu ogleda i skrb psihologa o mentalnom zdravlju odraslih osoba koje imaju tekoe s mentalnim zdravljem.Javnozdravstveni je sustav koncipiran tako da se aktivnosti usmjeravaju promociji zdravlja i prevenciji bolesti. U tom kontekstu ondje zaposleni psiholozi imaju kapacitete za djelotvorne intervencije osobito u sljedeim podrujima:1. Istraivanje pojavnosti (tekoa u mentalnom

funkcioniranju)2. Kreiranje preventivnih i savjetodavnih programa i njihova

evaluacija3. Istraivanje zatitnih i rizinih initelja za mentalno

zdravlje4. Medijska promocija zdravlja i zdravog naina ivljenja5. Psihoedukacija i specifina edukacija6. Modifikacija ponaanja7. Savjetodavni rad s klijentima.

Sustavniji tretmanski postupci za sada ostaju u podruju klinike psihologije, a osobito u vanom, ali na alost jo uvijek vrlo zapostavljenom podruju skrbi o mentalnom zdravlju

starijih u sustavu institucionalne skrbi, odnosno u domovima za psihiki bolesne odrasle osobe u kojima jo uvijek radi premalo psihologa, a njihova su znanja i iskustva osobito vana u podruju skrbi o mentalnom zdravlju odraslih, a meu njima i onih starijih osoba.

5.2. MJESTO I ULOGA PSIHOLOGA U SUSTAVU INSTITUCIONALNE SKRBI (DOMOVIMA ZA PSIHIKI BOLESNE ODRASLE OSOBE)

Institucionalna skrb odnosi se na brigu o tienicima smjetenima u ustanovu socijalne skrbi, koja brine o svim potrebama njezinih tienika. Takva ustanova prua usluge koje zadovoljavaju primarne potrebe tienika, ali i usluge socijalne skrbi te psihosocijalne rehabilitacije. Openito, domovi za psihiki bolesne odrasle osobe jedna su od takvih ustanova koja zbrinjava obje kategorije spomenute u ovoj publikaciji (odrasle osobe s psihikim poremeajima i starije osobe).

19

Ulo

ga p

sihol

oga

zapo

sleno

g u

dom

u za

psih

iki

bol

esne

odr

asle

oso

be m

ogla

bi s

e sli

kovi

to p

rikaz

ati n

a slj

ede

i na

in:

IND

IVID

UA

LNI

RAD

GR

UPN

IR

AD

ORG

ANIZ

IRAN

OST

AN

OVA

NJE

RA

D S

DJE

LATN

ICIM

AG

RU

PNI

RA

DED

UK

AC

IJA

I SU

RA

DN

JA

RA

D S

KO

RIS

NIC

IMA

RA

D S

DJE

LATN

ICIM

A

IND

IVID

UA

LNI

SAV

JETO

DAV

NI

RA

D

SAV

JETO

DAV

NI

RA

D

GR

UPN

I SA

VJE

TOD

AVN

I R

AD

KO

MU

NIK

AC

IJSK

EV

JET

INE

PRO

CJE

NA

K

OR

ISN

IKA

ZA

O

RG

AN

IZIR

AN

O

STA

NO

VAN

JE

SEN

ZIB

ILIZ

I-R

AN

JE

ZA

PO

TREB

E K

OR

ISN

IKA

IND

IVID

UA

LNI

TER

API

JSK

I PO

STU

CI

O

UVA

NJE

M

ENTA

LNO

G

ZD

RAV

LJA

RA

D U

MA

LIM

G

RU

PAM

A

GR

UPA

I G

RU

PNA

D

INA

MIK

A

PRIP

REM

A Z

A

OR

GA

NIZ

IRA

NO

ST

AN

OVA

NJE

PRA

EN

JE I

EVA

LUA

CIJ

A

TRET

MA

NA

GR

UPN

I TE

RA

PIJS

KI

POST

UPC

I

GR

UPN

A

DIN

AM

IKA

UB

LA

AVA

NJE

PO

SLJE

DIC

A

INST

ITU

CIO

N-

ALN

E N

EUR

OZ

E

PSIH

O-

DIJ

AG

NO

STIK

A

RJE

AVA

NJE

M

EU

SOB

NIH

K

ON

FLIK

ATA

PRA

EN

JE

NA

IN

A

PRIL

AG

OD

BE

RJE

AVA

NJE

SP

ECIF

IN

IH

PRO

BLE

MA

UV

O

ENJE

N

OV

IH

KO

RIS

NIK

A

EDU

KA

CIJ

A

KO

RIS

NIK

A

STR

U

NO

U

SAV

RA

VAN

JE

SUR

AD

NJA

S

OST

ALI

M

INST

ITU

CIJ

AM

A

PSIH

OLO

G U

DO

MU

20

U domovima socijalne skrbi najee je zaposlen po samo jedan psiholog koji svojim aktivnostima treba obuhvatiti iroku lepezu aktivnosti. Rad psihologa u takvoj ustanovi svakako treba ukljuivati savjetodavne postupke, ali i rad s obitelji ukoliko je to mogue. Prijedlog ovakvog programa moe se pronai u ranije navedenoj knjizi Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja; prirunik za psiholoku djelatnost u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja.

Openito, rad u domu za psihiki bolesne odrasle osobe mogao bi se okvirno podijeliti na:

1. Rad s korisnicima: individualni, grupni te program samostalnog stanovanja

Iako i ostali struni radnici imaju veliku ulogu u podizanju kvalitete ivota korisnika usluge, posebnost uloge psihologa ogleda se upravo kroz podizanje svijesti, sprjeavanje nastanka institucionalne neuroze, kao i osposobljavanje za samostalan ivot. Specifinost populacije ogleda se kroz poremeaje mentalnog zdravlja koji su neizljeivi jer se razvijaju odreeni specifini naini doivljavanja realnosti te zahtijevaju primjerene strune postupke.

2. Rad s djelatnicima: individualni i grupni, te edukacija djelatnika i meuinstitucionalna suradnja

Strunim postupcima ponekad je potrebno obuhvatiti i djelatnike. Upravo se kroz rad s djelatnicima ovakvih ustanova moe prevenirati mogunost nepoeljnog ponaanja prema korisnicima. Iscrpljivanjem i izgaranjem smanjuju se kapaciteti za rad s ovakvom populacijom, a time se i poveava umor i zasienost osoblja. Psiholog svoje aktivnosti moe usmjeriti na poboljanje komunikacije na svim razinama, djelovati savjetodavno prema djelatnicima te na taj nain doprinijeti kvaliteti rada i ivota u ustanovi.Kada govorimo o kvaliteti ivota u ustanovi, anketom koja je provedena u Domu za psihiki bolesne odrasle osobe Borova, saznaje se da je najvei prostor ostavljen upravo na podruju komunikacije izmeu korisnika i djelatnika kao i na samostalnom odluivanju.

Primjer sluaja:Prilikom dolaska korisnika starije ivotne dobi na redovan savjetodavni razgovor kod psihologa zaposlenog u Domu za psihiki bolesne odrasle osobe Borova, te pitajui ga kako je to biti korisnikom ustanove i kako provodi svoje dane, dobiva se odgovor: ... ah, kao da sam tu svojom voljom. Nitko me se i ne sjeti..

Ovakvi iskazi, naalost, nisu rijetki i odraavaju samo dio nezadovoljstva starije populacije smjetene u ustanove socijalne

21

skrbi, koja ne moe samostalno ivjeti, kao ni samostalno odreivati aktivnosti tijekom dana (podsjetimo se sindroma 4N).No ini se da i tome ima lijeka, sasvim jednostavnog. Naime, i u jednom terenskom eksperimentu Langera i Rodina sudjelovali su tienici jednog doma za stare i nemone. Autori su krenuli s pretpostavkom da gubitak osobne odgovornosti za vlastiti ivot ini osobu manje sretnom, a time i manje zdravom, i obrnuto. Pretpostavili su da e tienici koji budu imali veu kontrolu bolje funkcionirati, pokazivati veu razinu mentalne aktivnosti. Onim tienicima kojima je pruena vea mogunost kontrole na kraju jesu pokazivali bolje psihofiziko funkcioniranje u usporedbi sa grupom koja nije imala tu mogunost.Ovakvi rezultati mogu posluiti kao izvrstan putokaz u daljnjem postupanju sa starijim osobama.

6. Perspektive i prostor za napredovanjem

Psihologija kao znanost, osobito gerontopsihologija kao grana primijenjene psihologije, ima kapacitete za djelotvorne intervencije u skrbi o mentalnom zdravlju i starijih osoba. To nije osobita novost za psihologiju, ali je vana injenica koju treba osvijestiti. Napokon, psiholozi i rade sa starijim osobama, u razliitim sustavima i na razliite naine. Meutim, nedovoljno je stabilnih programa, znanstveno utemeljenih i evaluiranih, a osobito nedostaju oni iskustveno evaluirani. Dakle, ostaje nam usustaviti pristupe, razvijati kvalitetne preventivne i tretmanske programe i razmjenjivati iskustva. Ova je publikacija upravo pojedinima od tih ciljeva i namijenjena. Vanost proaktivnog pristupa ouvanju zdravlja toliko je znaajna da se i prevencija sama konfigurira kao znanost (kao prevencijska znanost). Ljudi su ve prilino osvijestili potrebu uvanja vlastitoga zdravlja i pojedini se tvrdokorni stavovi polako mijenjaju, ali ljudi jo nisu u dovoljnoj mjeri ovladali vjetinama samozatitnog ponaanja. Prosjean ovjek ne poznaje dovoljno svoje tijelo pa je jasno da nema niti kapacitete primjereno se skrbiti o njemu. Takoer ne poznaje dovoljno niti vlastite psihike procese. Zadaa je psihologije ljudima pomoi usvajati znanja o vlastitim psihikim procesima i ponaanjima (kroz psihoedukaciju), razvijati zdrava ponaanja,

22

a izbjegavati ona rizina (kroz promociju zdravlja) te im po potrebi i pomoi mijenjati neodgovarajue oblike ponaanja (kroz modifikaciju ponaanja). Psihologija kao struka do sada nije dovoljno iskoristila ovaj prostor za djelovanjem te je on jo uvijek prostor za napredovanjem. No, perspektiva je dobra jer sve vie psihologa razumije vanost proaktivnog djelovanja u ouvanju mentalnog zdravlja.Govorei o vanosti koritenja dosada usvojenih psihologijskih znanja od iznimne je vanosti imati praktine upute u konkretnom podruju. Govorei o psihiki bolesnim odraslim osobama, naroito onima starije dobi, vano je znati koji su to imbenici koji mogu utjecati na mentalno zdravlje starijih osoba. Uvaavajui i potujui rezultate istraivanja koja govore u prilog postojanju biolokih i psiholokih imbenika u ouvanju mentalnog zdravlja valja spomenuti neke:- Suoavanje sa stresom Starije osobe ee koriste zrele naine suoavanja sa

stresom, koristei humor, prilagoavanje i ponovnu procjenu.

- Personalne karakteristike (osobine linosti kao to su neuroticizam)

Ovdje mogu pomoi tehnike relaksacije kao i socijalno ukljuivanje. Spomenuto je i istraivanje koje naglasak stavlja na samoodluivanje. Osjeaj bespomonosti nepovoljno djeluje na mentalno zdravlje.

- Socijalna podrka Starije osobe s razvijenom socijalnom mreom, koje imaju

socijalnu podrku, bolje funkcioniraju. To je vidljivo i kod osoba s poremeajima mentalnog zdravlja koji se ve nalaze u ustanovi. Naroito je bitna podrka primarne obitelji. Ovim se dobiva na osjeaju grupne pripadnosti i privrenosti grupi.

- Kognitivne aktivnosti takoer mogu doprinijeti usporavanju propadanja organizma.

- Tjelesna aktivnost Tjelesna aktivnost djeluje kao zatitni imbenik u ouvanju

kako tjelesnog tako i psihikog zdravlja. Djeluje na nain da poveava zadovoljstvo ivotom.

Spomenuvi istraivanje koje govori o samostalnosti odluivanja, u ovom poglavlju, a govorei iz perspektive ustanove socijalne skrbi, direktnu poveznicu predstavlja radno okupaciona terapija koja u okviru svog djelovanja moe i treba razvijati funkcionalne sposobnosti pa samim time i samozbrinjavanje, odnosno samostalnost.

23

7. ZakljunoZdravlje ljudi ima presudnu ulogu u ljudskim ivotima, napokon o zdravlju ivot i ovisi, ali zdravlje posredno ima i veliku ulogu u razvoju drutva i civilizacije openito. Republika Hrvatska ima dugu tradiciju u podruju zatite mentalnog zdravlja, a od nedavno ima i nacionalni strateki okvir za djelovanjem. Nepovoljna je okolnost to nam populacija sve vie stari pa je zbog toga napore, moda vie nego drugdje i moda vie nego ranije, potrebno usmjeravati starijima, koji su uz to esto i nemoni. Ulae se za starost i u mladosti pa je skrb o mentalnom zdravlju od najranije dobi ustvari i posredna skrb za mentalno zdravlje u starijoj dobi. Skrb o zdravlju starijih osoba openito, a tako i o njihovu mentalnu zdravlju, postaje imperativ pomagakim zanimanjima u koja se svakako ubraja i psihologija. Ova skrb ima dva mogua smjera: reaktivni u sluaju kada se tekoe ve manifestiraju i kada je potreban tretmanski pristup i proaktivni usmjeren prevenciji tekoa i ouvanju mentalnog zdravlja. Psihologija ima dugu tradiciju klinikog pristupa mentalnom zdravlju, ali svoju potpunu afirmaciju moe postii samo integralnim pristupom proaktivnog i reaktivnog djelovanja. Posljedice nedovoljno obuhvatnog djelovanja preesto su uoljive onda kada je ve gotovo kasno, a najee se tada radi o starijoj ivotnoj dobi. Stoga je skrb o mentalnom zdravlju starije populacije, pa i prije negoli se starost priblii, put koji valja slijediti.

Kada se govori o psihiki bolesnim odraslim osobama naglasak se stavlja na razvoj samostalnosti i samozbrinjavanju. Slijedom toga valja usustaviti programe izraene od multidisciplinarnih timova koji e, uz mnogo napora i nakon godina pasivnog i reaktivnog djelovanja u srbi o mentalnom zdravlju, pokuati uvesti promjene i na ovom podruju u smjeru proaktivne skrbi o mentalnom zdravlju.

24

8. Biljeke o autorimaIme i prezime: Sinia Brlas

Zvanje: profesor psihologije

Datum i mjesto roenja: 04. listopada 1969. u Virovitici

Zaposlen: Zavod za javno zdravstvo Sveti Rok Virovitiko-podravske upanije, Djelatnost za prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti sa zatitom mentalnog zdravlja

Profesionalni ivotopis:Zavrio je studij psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1995. godine. U odgojno-obrazovnom sustavu napredovao je u zvanje strunog suradnika mentora. Bio je voditelj strunih vijea psihologa u osnovnim i srednjim kolama. Radio je kao struni suradnik psiholog i nastavnik u osnovnim i srednjim kolama, u sustavu socijalne skrbi (referada za brak i obitelj, provedba mjera nadzora nad izvrenjem roditeljske skrbi i pojaane brige i nadzora) i u policiji (kao slubenik za skrb o stradalnicima Domovinskog rata). Ima iskustva i u sustavu obrazovanja odraslih. Volontirao je kao psiholog u Domu za psihiki bolesne odrasle osobe Borova. Takoer ima iskustvo rada u ispitivanju javnog

mnijenja te u izdavakoj djelatnosti. Bio je lan Upravnog odbora i dopredsjednik Drutva psihologa Virovitiko- -podravske upanije. Kratko je bio lan Matice Hrvatske. lan je Strune radne grupe Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske za izradu Nacionalne strategije i Nacionalnog akcijskog plana. U strunom je timu Agencije za odgoj i obrazovanje za provedbu edukacije voditelja kolskih programa prevencije ovisnosti. lan je Povjerenstva za suzbijanje bolesti ovisnosti Virovitiko-podravske upanije. Zavrio je vie edukacija. Do sada je napisao vie knjiga iz podruja prevencije i suzbijanja ovisnosti, jedan rjenik ovisnosti i jedan srednjokolski udbenik. Jedan je od onih psihologa koji su potaknuli strunu javnu raspravu o kapacitetima psihologije za djelotvorne intervencije u podruju proaktivne skrbi o mentalnom zdravlju. Urednik je i autor poglavlja u knjigama o mentalnom zdravlju: Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja (2010.), Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja; prijedlog smjernica za psiholoku djelatnost u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja (2011.) i Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja; prirunik za psiholoku djelatnost u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja (2012.). Tri njegove knjige otkupljene su sredstvima Dravnog prorauna za sve kole u zemlji. Bavi se istraivakim radom vezanim uz pitanja djece i mladih, autor je ili koautor petnaestak strunih i popularnoznanstvenih lanaka u razliitim publikacijama, koautor je petnaestak publikacija te je ili svojim radovima ili u koautorstvu aktivno sudjelovao na nizu domaih i inozemnih strunih i znanstvenih skupova.

25

Ime i prezime: Marina Plea

Zvanje: diplomirani psiholog - profesor

Datum i mjesto roenja: 02. veljae 1986. u Naicama

Zaposlena: Dom za psihiki bolesne odrasle osobe Borova

Profesionalni ivotopis:Diplomirala je 19. studenog 2009. godine na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Radno iskustvo stjee od rujna 2009. godine kao nastavnik psihologije u Strukovnoj koli Virovitica. U prosincu iste godine zapoljava se kao struni suradnik psiholog u istoj koli. Od svibnja 2010. godine do danas zaposlena je u Domu za psihiki bolesne odrasle osobe Borova. Donedavno je vrila funkciju voditelja Strunog vijea, lan je Tima za organizirano stanovanje, koordinator je Tima za provoenje standarda kvalitete u socijalnoj skrbi, te je imenovana voditeljem projekta pri IPA-IV komponenti. U sijenju 2009. godine upisuje se i sudjeluje u radu Praktikuma iz bihevioralno kognitivne terapije te u veljai iste godine zavrava prvi stupanj edukacije.U oujku 2010. godine pridruuje se edukacijama vezanima uz superviziju, koje i dalje traju.Aktivno sudjeluje na strunim i znanstvenim skupovima pa

tako aktivno sudjeluje i na godinjim konferencijama hrvatskih psihologa 2010. godine s plakatom naslovljenim Uloga psihologa u sustavu institucionalne skrbi za psihiki bolesne odrasle osobe i programu organiziranog stanovanja korisnika te 2011. godine s radom koji objanjava potrebe razliitih u sustavu institucionalne skrbi.Godine 2011. pridruuje se psiholozima zaposlenima u Zavodima za javno zdravstvo te aktivno sudjeluje na strunim skupovima vezanima uz pitanje mentalnog zdravlja. Od poetaka je aktivno ukljuena u projekt Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja i meu autorima je u knjizi Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja; prijedlog smjernica za psiholoku djelatnost u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja (2011.) te autorica poglavlja u knjizi Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja; prirunik za psiholoku djelatnost u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja (2012.).




PSIHIKI BOLESNIHODRASLIH OSOBA


PSIHIKI BOLESNIH ODRASLIH OSOBA

Dom za psihiki bolesne odrasle osobe Borova

Zavod za javno zdravstvo Sveti Rok Virovitiko-podravske upanije



Sini

a B

rlas

Mar

ina

Ple

a

ISBN 978-953-7756-12-3

Documents

Psihologija u Zastiti Mentalnog Zdravlja Proaktivna Skrb