RAČUNALNE MREŽEUVOD

Razne oblike komunikacije ne možemo realizirati jednim velikim protokolom.

Umjesto toga protokole organiziramo u razine, odnosno slojeve

DONJI SLOJNeposredno radi s hardverom i podacima u

"sirovom" obliku. Primjer: ethernet

SREDNJI SLOJPoziva usluge srednjih slojeva, te tako postaje

neovisan o hardverskim detaljima. Primjer: TCP

GORNJI SLOJPoziva usluge srednjih slojeva i bavi se

porukama specifičnim za određenu aplikaciju.

Primjer: HTTP

Mreže računala dijelimo u 3 skupine s obzirom na načine povezivanja računala:

LOKALNA MREŽA - LAN (Local Area Network)

Sastoji se od računala smještenih na relativno malom prostoru (npr. jedna zgrada).

Za povezivanje se koristi jedna određena tehnologija s jednim određenim protokolom donjeg sloja (npr. Ethernet).

Velika brzina prijenosa. Ograničenje u pogledu maksimalne dozvoljenje

udaljenosti ili broja spojenih računala.

Rasprostranjena (globalna) mreža - WAN (Wide Area Network)

Povezuje računala raspoređena na većim udaljenostima (npr. u nekoliko gradova).

Za povezivanje se koristi jedinstvena tehnologija. Brzina prijenosa je bitno manja nego kod LAN-a. Osim računala, u mrežu su uključeni posebni

komunikacijski uređaji sklopke (switches) koji služe za priključivanje računala, povezivanje udaljenih dijelova mreže i prijenos podataka.

Sklopke su najčešće povezane telefonskim linijama.

INTERNET Skup raznorodnih mreža (LAN i WAN) međusobno

povezanih u jedinstvenu mrežu. Povezivanje se ostvaruje posebnim

komunikacijskim uređajima tzv. usmjerivačima (eng. router) čija je zadaća prebacivanje podataka iz jedne mreže u drugu, konvertiranje podataka iz jednog formata u drugi, te usmjeravanje podataka prema odredištu.

Svaki usmjerivač je istodobno čvor u dvije mreže (lokalnu i globalnu).

Za transparentnu komunikaciju između mreža nužno je da sva računala koriste isti protokol srednjeg sloja (TCP/IP)

Slika ilustrira lokalnu mrežu (LAN). Sva računala su povezana preko koncentratora, odnosno HUB-a koji omogućuje da poruku koju šalje jedno računalo vide sva ostala računala.

Shema LAN-a

Shema WAN-a

Na slici je ilustracija rasprostranjene mreže (WAN-a). Okosnicu čine sklopke koje su međusobno povezane (najčešće) telefonskim linijama. Svako računalo spojeno na pojedinu sklopku mora biti u relativnoj blizini sklopke (npr. ista zgrada), dok same sklopke mogu biti prilično udaljene jedna od druge (npr. u različitim zgradama ili gradovima).

KORIŠTENJE MREŽA

Da bi mreže računala zaista mogli upotrebljavati, potrebne su nam mrežne aplikacije.

Mrežna aplikacija je skup programa koji rade na više umreženih računala na način da komuniciraju nekim protokolom iz gornjeg sloja (HTTP, SMTP, FTP...).

Programi unutar mrežne aplikacije se obično dijele u dvije skupine: klijenti (traže usluge) i posluživači (daju usluge).

Primjeri mrežnih aplikacija

World Wide Web Mrežna aplikacija za "surfanje Internetom". Koristi HTTP (HyperText Transfer Protocol). Ulogu klijenata imaju programi poznati kao web

preglednici (Chrome, Firefox, Opera, ...). Ulogu poslužitelja imaju programi poznati kao

HTTP-serveri koji se izvršavaju na udaljenim računalima, a svrha im je posluživanje web stranica.

E-mail (Elektronička pošta) Aplikacija za slanje i primanje poruka u virtualne

poštanske sandučiće putem Interneta. Svaki sandučić je identificiran svojom adresom

koja je oblika ime_sandučića@ime_računala. Za slanje poruka se koristi SMTP (Simple Mail

Transfer Protocol) Za primanje poruka se koriste se POP3 (Post

Office Protocol version 3) i IMAP (Internet Message Access Protocol).

Klijent može biti izveden kao zasebni desktop program (Outlook Express, Mozilla Thunderbird...) ili kao dio www aplikacije.

PEER-TO-PEER APLIKACIJE

Aplikacije na Internetu namijenjene dijeljenju datoteka kod kojih ne postoji jasna razlika klijenta i poslužitelja.

Jednog klijenta (korisnika) istodobno može posluživati više poslužitelja (korisnika) na način da se različiti dijelovi datoteke "skidaju" od različitih poslužitelja, čime se dobiva na brzini.

Najčešća vrsta takve aplikacije danas je BitTorrent

PREDNOSTI UMREŽAVANJA

DIJELJENJE RESURSA

Korištenje s jednog računala hardverskih ili softverskih resursa koji pripadaju drugom računalu (printer, datoteka, program...).

OTVORENOST

Mogućnost povezivanja hardvera i softvera različitih prozvođača, pod uvjetom da svi poštuju određene standarde.

PARALELNI RAD

Usklađeni procesi koji se odvijaju na više računala obave više posla nego jedno računalo u istom vremenu.

SKALABILNOST

Performanse umreženog sustava mogu se povećati dodavanjem novih računala u sustav.

ROBUSNOST

U slučaju kvara jednog računala poslovi se mogu rasporediti na ostala računala, pa sustav i dalje radi.

TRANSPARENTNOST

Korisniku se integrirani mrežni sustav može predočiti kao jedna cjelina, pa time korisnik ne mora brinuti gdje se fizički nalaze resursi koje koristi.

MANE UMREŽAVANJA SLOŽENOST

Nužno je usvojiti velik broj tehnologija i standarda. Potreban je glomazan komunikacijski softver. Mrežne aplikacije teško je testirati jer paralelni rad može dovesti do suptilnih grešaka.

SMANJENA SIGURNOST

Podatke koji putuju mrežom moguće je presresti i mijenjati.

OTEŽANO UPRAVLJANJE

Velik broj raznorodnih umreženih računala i komunikacijskih uređaja teže je držati pod kontrolom nego jedno računalo.

NEPREDVIDIVOST KVALITETE USLUGE

Brzina odziva promatrane aplikacije ovisi o ukupnom opterećenju mreže, ne samo o toj aplikaciji.