29
Visoka Tehnička škola strukovnih studija Novi Beograd Seminarski rad iz Računarskih mreža Tema: Bežične mreže

Racunarske mreze

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Racunarske mreze

Visoka Tehnička škola strukovnih studija Novi Beograd

Seminarski rad iz Računarskih mrežaTema: Bežične mreže

Mentor: Student:Dr. Goran Vujačić Željko Miljević 154/2010

Page 2: Racunarske mreze

Sadržaj:

Podela mreža prema dometu uređaja i brzini prenosa podataka……………1

Pan…………………………………………………………………………………….1

Lan…………………………………………………………………………………….2

Man……………………………………………………………………………………2

Wan…………………………………………………………………………………2-3

Protokoli, WLAN (WiFi), WLAN norme……………………………………..3-10

Podešavanje bežične mreže………………………………………………………11

Veza širokog propusnog opsega i modem………………………………………11

Podešavanje modema i Internet veze……………………………………………12

Postavljanje bežične mrežne skretnice………………………………………….12

Obezbeđivanje Bežične mreže………………………………………………..13-14

Dodavanja računara mreži……………………………………………………….14

Deljenje datoteka i štampača………………………………………………...15-16

Bežična mrežna skretnica…………………………………………………….16-17

Adapteri bežične mreže……………………………………………………….17-18

Page 3: Racunarske mreze

Podela mreža prema dometu uređaja i brzini prenosa podataka

Slika 1. prikazuje nekoliko tehnologija koje su prilagođene dometom ili brzinom prenosa raznim primenama. Prema dosegu one pokrivaju veća ili manja područja pa ih tako i delimo. Tu podelu ćemo ukratko opisati.

Slika 1. Podela bežičnih mreža prema dometu uređaja i brzini prenosa podataka

PAN (eng. personal area network)  To je bežična mreža previđena za upotrebu u neposrednoj okolini osobi koja radi sa umreženim uređajem. To mogu biti mobilni telefon, slušalice, prenosni računar i druga oprema koju korisnik nosi sa sobom.

Domet te mreže je nekoliko metara. Najznačajniji predstavnik je bežični sistem Bluetooth u kojem aktivno može sudelovati do 8 uređaja. Bluetooth radi prilagođene ethernet protokole. Slijedeća generacija PAN uređaja će isto koristiti prilagođeni ethernet protokol. To je norma IEEE 802.15.3. Kod istog dometa od svega nekoliko metara (destak) UWB (engl. High Speed Wireless PAN) će imati brzinu prijenosa podataka do 1 Gb u sekundi (Gbps).

-1-

Page 4: Racunarske mreze

LAN (engl. local area network)

Jedna od najčešće susretanih mreža je LAN (eng. local area network). To je računarska mreža koja pokriva malo zemljino područje (dom, ured, engl. small office – home office) ili nekoliko bliskih zgrada. LAN se obično temelji na Ethernet protokolu kod žičanih veza ili WLAN-u kod bežičnih veza.

Ethernet i WLAN su norme primenjene na fizičkoj "podatkovnoj vezi" (engl. data link). Protokol prenosa je obično TCP/IP. Glavne karakteristike LAN-a su:

- obično veća brzina prenosa podataka nego kod WAN-a (internet-a npr.), - male udaljenosti, - obično se rade posebni prenosni vodovi (kablovi) samo za LAN.

Na slici 1. je prikazan WLAN s normama IEEE 802.11 a/g ili b. Dolazeća norma 802.11n će biti brža od postojećih a/g ili b inačica. Domet uređaja ostaje isti i iznosi približno 100 metara.

MAN (eng. metropolitan area network)

To je mreža koja može pokriti i ceo grad. Radi se obično bežična struktura ili stakleno vlakno za povezivanje pojedinih područja i njihovih LAN mreža u veliku celinu. Na slici 1. je prikazana bežična tehnologija WIMAX prema standardu IEEE 802.16 sa dometom do 50-tak kilometara i brzinom prenosa usporedivom sa WLAN tehnologijama. Ta tehnologija je posebno obrađena u jednom od posebnih poglavlja.

WAN (eng.wide area network)

To je računrska mreža koja pokriva veliko zemljino područje s mnogo računara. Najpoznatiji primer je Internet. U nekim slučajevima velika preduzeća u okviru svog WAN-a objedinjuju pojedina LAN područja koja mogu biti kilometrima udaljena itd.

-2-

Page 5: Racunarske mreze

Na slici 1. je prikazana bežična WAN tehnologija označena sa 2.5G, 3G i 4G. To su poznate i raširene tehnologije mobilnih telefona. 1G nije bila predviđena za prenos podataka a 2G je za mnoge primene prespora tehnologija. Slovo "G" se koristi za označavanje generacije tehnologije.Kod toga vredi :

1G = analogne mreže mobilne telefonije, preteče GSM tehnike. U Austriji su to bile A-, B-, i C-mreže.2G = GSM (engl. Global System for Mobile Communication) ili DCS, koji koriste u raznim delovima svijeta razne frekvencije: 900-MHz, 1800 MHz i 1900 MHz.

2.5G = GPRS, HSCSD ili EDGE su tehnologije koje koriste paketni prenos podataka slično internetu.3G = UMTS, CDMA-2000, UWC-136 i TDD. UMTS (engl. Universal Mobil Telecommunication System). To su mobilne tehnologije koje trenutno dobijaju na značaju. 4G = dolazeća 4. generacija mobilne telefonije koja za sada još nije normirana.

Mobilne mreže pokrivaju u međuvremenu velike delove gotovo svih kontinenata. U gusto naseljenoj Evropi je ta pokrivenost gotovo 100%-tna. Ta sveprisutnost je vrlo važna karakteristika te tehnologije

Da ne bude zabune, napomenimo da će dolazeće generacije mobilnih telefona omogućavati govornu komunikaciju kao i dosadašnji mobilni telefoni, ali će im brzina prijenosa podataka biti dovoljna da mogu zadovoljiti i potrebe prenosa podataka mobilnih potrošača sličnom brzinom kao što to omogućava ADSL ili DSL u fiksnim telefonskim mrežama.

Protokoli

U svetu komunikacija se pod pojmom "protokol" podrazumeva skup normi (njem. die Norme, eng. standard) koji definšu način na koji računari razmenjuju podatke. Kod toga mislimo u programskom smislu na sintaksu, otkrivanje grešaka, sinkronizaciju prenosa i dr. a na strani sklopova na primjenjene komponente i njihovo ponašanje u procesu razmjene podataka. Skup protokola koji definiše jednu primenu se naziva zbirka protokola (eng. protocol suite). Primer je TCP/IP zbirka protokola (eng. TCP/IP suite). 

-3-

Page 6: Racunarske mreze

Protokol za razmenu podataka između dva učesnika WLAN mreže potiče od Ethernet protokola za 100 Mbps prenos koji je objavljen 1995. Gotovo istodobno definisan je i protokol WLAN nazvan IEEE 802.11 (1997) koji je u kasnijim godinama (1999) doživeo promene i bio dopunjen. Ethernet protokol izvorno potiče od firme Xerox.

Autor ethernet protokola, Robert Metcalfe je prvi tvrdio da količina razmenjenih podataka u nekoj mreži raste sa kvadratom broja učesnika. Broj mogućih dvostrukih veza u jednoj mreži s N korisnika je N*(N-1)/2. Za veliki N taj izraz teži prema N2/2.

Razvoj etherneta je zadnjih godina bio vrlo intenzivan. Nalazimo ga kod WLAN-a, Bluetootha, Aple norme 1394 (popularan naziv engl. fire-wire), u nekoliko generacija normi za prenos podataka kablom itd.

Slika 2. Razvoj Etherneta

-4-

Page 7: Racunarske mreze

Bežična lokalna mreža (engl. wireles local area network, WLAN) je tehnologija zemljopisno malih bežičnih mreža dimenzioniranih za male udaljenosti koje u gradskim uslovima iznose od nekoliko desetaka do nekoliko stotina metara. Konzorcijum firmi koji overava (potvrđuje da su kompatibilni s normama) WLAN uređaje drugih proizvođača radi za tu tehnologiju naziv WiFi. Na slici 1. je prikazan krug delotvornosti za RFID, Bluetooth, WLAN (WiFi), WIMAX i UMTS (3G) mreže.

RFID je tehnologija elektroničkih nalepnica koje u promenjivom magnetskom polju mogu magnetnim putem saopštiti sadržaj svoje memorije. Doseg magnetnog polja je vrlo mali (približno jedan metar). To nije mrežna tehnologija. O njoj će biti govora u posebnom poglavlju.

Na slici 3. su prikazana područja delovanja pojedinih mreža. Mobilna telefonija i WIMAX mreže delotvorno rade na većim udaljenostima. Tu udaljenosti prijemnika i odašiljača mogu iznositi i do 50 km. Bluetooth (odnosno novija tehnologija UWB) i WLAN (WiFi) su mreže delotvorne na kraćim udaljenostima. Bluetooth je delotvoran do desetak metara, a WLAN do stotinjak metara. Ta osnovna obeležja su razumljiva ako se uzme u obzir namena.

Istorijski gledano mobilna telefonija je imala zadatak prenositi vrlo malo informacija – samo ljudski govor i to na srednje udaljenosti (do najviše nekoliko desetaka kilometara pri idealnim uslovima). WLAN je stvoren da prenosi veće količine podataka između dva računara ali na kraće udaljenosti.

Slika 3. Domet pojedinih vrsta bežičnih mreža

-5-

Page 8: Racunarske mreze

Na slici 4. je prikazana poređenje WLAN i UMTS sistema. Na vrhovima trougla su pojmovi mobilnost, širina frekventnog pojasa (dakle brzina prenosa podataka) i pokrivenost nekog područja. Veća udaljenost od središta trougla prema vrhovima trougla kaže da je to svojstvo više izraženo. Vidljivo je da je WLAN prilagođen za veliku širinu frekventnog područja (dakle brzi prijenos podataka) a UMTS za razmenu informacija i u pokretu (automobil, voz itd.).

Slika 4. Poređenje WLAN-a i UMTS-a

WLAN norme

WLAN je normiran. Dodeljeno mu je frekventno područje ISM (kratica od eng. industrial, scientific, medical) u okolini 2,4 GHz. Ukupna snaga zračenja antene ne sme prelaziti 1 W. Kasnije je novim normama dodeljeno i frekventno područje u okolini 5 GHz ali je i tu snaga zračenja ostala mala. Tehnologija je očigledno bila zamišljena za primenu na malim udaljenostima. Postoji nekoliko normi koje su poznate pod zajedničkim imenom IEEE 802.11. WLAN radi načela Ethernet protokola koji je definisan normom IEEE 802. U toj porodici normi su 802.11 norme koje definišu WLAN i norme 802.16 koje definišu WIMAX tehnologiju. Sledi kratak opis porodice 802.11 normi:

-6-

Page 9: Racunarske mreze

802.11 Prvobitna norma iz 1997. godine

Prijenos podataka bruto 1 ili 2 MBit/s Frekvencija 2,400 do 2,485 GHz Zastario, ne primenjuje se više

802.11a Proširenje, 1999

Prijenos podataka bruto 54 MBit/s (neto ca. 50 %) Frekvencija 5,15 do 5,72 GHz (u Nemačkoj 13. novembra 2002

prihvaćena kao 802.11h) Slabo rasprostranjen

802.11b Proširenje, 1999

Prenos podataka bruto 11 MBit/s (neto ca. 50 %) Frekvencija 2,400 do 2,485 GHz Još relativno dobro rasprostranjen

802.11g Proširenje 2003

Prenos podataka bruto 54 MBit/s (neto ca. 50 %) Frekvencija: 2,400 do 2,485 GHz Najrasprostranjeniji standard

802.11n Novi standard u razvojnoj fazi, standardiziranje krajem 2006

Prijenos podataka bruto 540 MBit/s Frekvencija: planirana 5 GHz Nije u upotrebi

802.11p Proširenje 802.11a za povezivanje u vozilo-vozilo mrežama i prenos podataka. Planirano standardizovanje oko kraja 2008.

Prenos podataka bruto 27 MBit/s Frekvencija: planirano 5,850-5,925 GHz (u Americi je za taj tip mreže

ta frekvencija već rezervisana) Nije u upotrebi

-7-

Page 10: Racunarske mreze

Spominje se i norma 802.11s koja bi trebala biti usaglašena i obelodanjena 2008 godine. Ta norma definiše MESH-WLAN. Pod tim pojmom možemo predstaviti WLAN mrežu u kojoj se pojedine pristupne tačke WLAN mreže (eng. access point) mogu samostalno bežično povezati i tako proširiti WLAN mrežu bez kablovske Ethernet veze između njih.

Slika 5. Komunikacija među WLAN pristupnim točkama (eng. access point)

Trenutno se uglavnom rade ove dve norme:

IEEE 802.11g vredi za prenose podataka brzinom od 54 MBps na frekvencijama od 2,400 do 2,485 GHz i na kratkim udaljenostima.

IEEE 802.11b se odnosi na brzinu prenosa od 11 MBps na frekvenciji od 2,4 GHz - 2,485 GHz sa mogućnošću prenosa podataka na udaljenosti do 300 metara. Kako se na tom frekventnom području rade i neki drugi sistemi (Bluetooth, mikrotalasne pećnice i dr.) u gradskim sredinama su moguće smetnje.

-8-

Page 11: Racunarske mreze

Kod WLAN veza razlikujemo "ad hoc" i "infrastrukturne" veze. Ad hoc veze su prikazane na slikama 6. i 7. To su veze dva računara ili drugih uređaja koji imaju ugrađene module za WLAN komunikaciju. Dodatni uređaji nisu potrebni. Kod infrastrukturnih veza prikazanih na slici 6. postoji dodatna infrastruktura. To je obično bežični usmerivač (engl. wireless router), slika 16. koji preko internet modema povezuje internet sa lokalnom mrežom. Međutim bežični usmerivač može biti upotrebljen i za povezivanje pojedinih WLAN učesnika i/ili celih lokalnih mreža i u primenama kada lokalna mreža nije spojena s internetom.

Slika 6. Ad hoc veza dva računara

U lokalnoj mreži mogu učesnici biti s bežičnim usmerivačem povezani kabelom (Ethernet) ili bežično preko njegove pristupne tačke (eng. access point), slika 8.

Za frekvencije WLAN-a je dovoljna štapna antena odgovarajuće dužine. Samo u vanrednim slučajevima kada se želi povećati doseg WLAN-a u jednom smeru može se primeniti usmerena antena.

Slika 7. Ad hoc veze nekoliko uređaja

-9-

Page 12: Racunarske mreze

Slika 8. Infrastrukturna veza posredstvom bežičnog usmjerivača (engl. wireless router)

Ako želimo neko udaljeno područje povezati u LAN, možemo to učiniti na dva načina: LAN kablom ili bežično. Ako to činimo bežično, bežični usmerivač spojen na LAN gradi most (eng. bridge) prema drugom bežičnom usmerivaču koji na svom, udaljenom području povezuje svoje WLAN učesnike.To je primer t.zv. transparentnog premošćavanja i povezivanja segmenata mreže.

U LAN mrežama nalazimo i HUB-ove koji nisu bežična komponenta ali nju treba radi potpunosti spomenuti. HUB je komponenta koja povezuje nekoliko LAN komponenti u jedan mrežni segment. Kod toga HUB radi na fizičkoj razini OSI modela i primljeni signal na jednim vratima (eng. port) prosledi zavisno o adresi paketa podataka na neka od svojih drugih vrata. Njegov bežični pandam u WLAN mrežama je u tom slučaju pristupna tačka (eng. access point)

-10-

Page 13: Racunarske mreze

Podešavanje bežične mreže

Zamislite da sedite na kauču u dnevnoj sobi i pregledate Veb ili da ćaskate sa prijateljima na mreži dok se opuštate u krevetu uveče ili da šaljete dokumente sa računara u kuhinji na štampač u kućnoj kancelariji. Bežična mreža pruža najbolje po pitanju prilagodljivosti mreže, a njeno podešavanje je lakše nego što mislite. Ovaj članak vas vodi kroz korake za podešavanje bežične mreže i početak njenog korišćenja.

Veza širokog propusnog opsega i modem

Internet veza širokog propusnog opsega jeste Internet veza velike brzine – za razliku od pozivne veze, koja je sporija i nije dovoljno moćna da podrži bežičnu mrežu. DSL i kablovska veza predstavljaju dve najuobičajenije veze širokog propusnog opsega. Vezu širokog propusnog opsega možete dobiti tako što ćete se obratiti dobavljaču Internet usluga (ISP). ISP-ovi koji obezbeđuju DSL obično su telekomunikaciona preduzeća, a ISP-ovi koji obezbeđuju kablovsku vezu jesu TV preduzeća. ISP-ovi često nude modeme za vezu širokog propusnog opsega, a mogu ga i instalirati umesto vas. Neki ISP-ovi nude i kombinaciju modema/bežičnih mrežnih skretnica. Njih takođe možete pronaći u prodavnicama računarske opreme ili elektronike.

Slika9. Tipičan kablovski modem (levo) i DSL modem (desno)

-11-

Page 14: Racunarske mreze

Podešavanje modema i Internet veze

Kada nabavite svu opremu, potrebno je da podesite modem i Internet vezu. Ako modem nije podesio dobavljač Internet usluga (ISP), sledite uputstva koja ste dobili uz modem da biste ga povezali sa računarom i Internetom. Ako koristite DSL, povežite modem sa telefonskim konektorom. Ako koristite kablovsku vezu, povežite modem sa kablovskim konektorom.

Postavljanje bežične mrežne skretnice

Bežičnu mrežnu skretnicu postavite na mesto na kome će dobijati najjači signal sa najmanje smetnji. Za najbolje rezultate sledite ove savete:

Postavite bežičnu mrežnu skretnicu na centralnu lokaciju. Postavite bežičnu mrežnu skretnicu što bliže centralnom delu svog doma kako biste povećali jačinu bežičnog signala kroz kuću.

Nemojte postaviti bežičnu mrežnu skretnicu na pod i držite je daleko od zidova i metalnih objekata kao što su metalne kartoteke. Što je manje fizičkih prepreka između računara i signala mrežne skretnice, to je verovatnije da ćete koristiti punu jačinu mrežne skretnice.

Svedite smetnje na najmanji nivo. 802.11g oprema za umrežavanje koristi radio frekvenciju od 2,4 gigaherca (GHz). U pitanju je frekvencija koju koristi većina mikrotalasnih pećnica i veliki broj bežičnih telefona. Ako uključite mikrotalasnu pećnicu ili primite poziv na bežičnom telefonu, bežični signal može privremeno imati smetnje. Većinu ovih problema možete izbeći korišćenjem bežičnog telefona sa višom frekvencijom, na primer 5,8 GHz.

-12-

Page 15: Racunarske mreze

Obezbeđivanje Bežične mreže

Bezbednost je uvek važna, a u slučaju bežične mreže ima još veću važnost zato što se signal mreže može prostirati i van vaše kuće. Ako ne obezbedite mrežu, ljudi sa računarima u blizini mogli bi da pristupe informacijama uskladištenim na računarima na mreži i da koriste vašu Internet vezu da bi otišli na Veb. Da biste obezbedili mrežu, uradite sledeće:

Zaštitite mrežnu skretnicu tako što ćete promeniti podrazumevano korisničko ime i lozinku. Većina proizvođača mrežnih skretnica ima podrazumevano ime i lozinku na mrežnoj skretnici, kao i podrazumevano ime mreže. Neko može da iskoristi ove informacije za pristup mrežnoj skretnici bez vašeg znanja. Da biste izbegli taj rizik, promenite podrazumevano korisničko ime i lozinku za mrežnu skretnicu. Za uputstva pogledajte informacije koje ste dobili uz uređaj.

Podesite bezbednosni ključ za mrežu. Baš kao što kartoteke imaju ključeve i sefovi imaju kombinacije, bežične mreže imaju bezbednosni ključ za mrežu radi zaštite od neovlašćenog pristupa. Da biste podesili bezbednosni ključ za mrežu, sledite ove korake:

1. Otvorite stavku „Centar za mrežu i deljenje“ tako što ćete kliknuti na dugme Start , a zatim izabrati stavku Kontrolna tabla. U polju za pretragu otkucajte termin mreža, a zatim izaberite stavku Centar za mrežu i deljenje.

2. Izaberite stavku Podesite novu vezu ili mrežu.3. Izaberite stavku Podesi novu mrežu i kliknite na dugme Dalje.

Čarobnjak će vas voditi kroz kreiranje imena mreže i bezbednosnog ključa. Ako mrežna skretnica to podržava, čarobnjak će postaviti Wi-Fi Protected Access (WPA ili WPA2) bezbednost kao podrazumevanu. Preporučujemo da, ukoliko je moguće, koristite WPA2 zato što nudi bolju bezbednost od WPA ili Wired Equivalent Privacy (WEP) bezbednosti. Uz WPA2 ili WPA možete koristiti i frazu za prolaz tako da ne morate da pamtite tajni niz slova i brojeva.

-13-

Page 16: Racunarske mreze

Slika 10. Kreiranje bezbednosnog ključa za mrežu

Zapišite bezbednosni ključ i čuvajte ga na sigurnom mestu. Bezbednosni ključ možete sačuvati i na USB fleš disku tako što ćete slediti uputstva u čarobnjaku.

Koristite zaštitni zid. Zaštitni zid je softver ili hardver koji pomaže u zaštiti računara od hakera ili zlonamernog softvera. Pokretanje zaštitnog zida na svakom računaru na mreži može vam pomoći pri kontroli širenja zlonamernog softvera na mreži, kao i u zaštiti računara kada pristupate Internetu. Windows zaštitni zid uključen je u ovu verziju operativnog sistema Windows.

Dodavanja računara mreži

Da biste povezali laptop ili stoni računar sa bežičnom mrežom, sledite ove korake:

1. Otvorite opciju „Povezivanje sa mrežom“ tako što ćete na sistemskoj traci poslova kliknuti na ikonu mreže ( ili ).

2. Sa liste mreža izaberite mrežu sa kojom želite da se povežete, a zatim kliknite na dugme Poveži se.

3. Unesite bezbednosni ključ. Možete otkucati ključ ili ubaciti USB fleš disk koji sadrži bezbednosni ključ u USB port na računaru.

Page 17: Racunarske mreze

-14-

Deljenje datoteka i štampača

Većina ljudi ima bežičnu mrežu tako da mogu da pristupe Internetu iz bilo koje prostorije u kući, ali žele i slobodu bežičnog pristupanja datotekama i štampačima.

Najlakši način deljenja datoteka na mreži jeste podešavanje deljenja sa matičnom grupom. Ako nemate matičnu grupu, datoteke možete deliti tako što ćete ih postaviti u neku od javnih fascikli. Sve datoteke ili fascikle koje stavite u javnu fasciklu automatski se dele sa osobama povezanim sa mrežom. Da biste uključili deljenje javne fascikle, sledite ove korake:

1. Otvorite opciju „Više opcija za postavke deljenja“ tako što cete kliknuti na dugme Start i izabrati stavku Kontrolna tabla. U polju za pretragu otkucajte mreža, izaberite stavku Centar za mrežu i deljenje, a zatim u levom oknu kliknite na dugme Promeni više opcija za postavke deljenja.

2. Kliknite na ševron da biste razvili trenutni profil mreže.

3. U okviru stavke Deljenje javne fascikle izaberite neku od sledećih opcija:

o Uključite deljenje tako da sve osobe koje imaju pristup mreži mogu da čitaju i upisuju datoteke u javnim fasciklama

o Isključite deljenje javnih fascikli (osobe prijavljene na ovaj računar i dalje mogu da pristupe ovim fasciklama)

4. Kliknite na dugme Sačuvaj promene.  Ako vam bude zatražena administratorska lozinka ili njena potvrda, otkucajte lozinku ili je potvrdite.

Prethodne korake ćete morati da ponovite na svakom računaru sa kojeg želite da delite datoteke.

Da biste delili svoje datoteke, sačuvajte ih ili kopirajte u javnu fasciklu na svom računaru. Za svaki tip biblioteke („Dokumenti“, „Muzika“, „Video zapisi“ i „Slike“) postoji javna fascikla. Te fascikle dele sve osobe koje imaju korisnički nalog na računaru. Na primer, da biste otvorili fasciklu „Javni dokumenti“:

1. Otvorite biblioteku dokumenata tako što ćete kliknuti na dugme Start , a zatim izabrati stavku Dokumenti.

Page 18: Racunarske mreze

-15-

U oknu za navigaciju, u odeljku Biblioteke dvaput kliknite na stavku Dokumenti, a zatim dvaput kliknite na stavku Javni dokumenti.

Slika 11. Fascikla „Javni dokumenti“

Bežična mrežna skretnica

Mrežna skretnica šalje informacije između mreže i Interneta. Pomoću bežične mrežne skretnice možete povezati računare sa mrežom korišćenjem radio signala umesto žica. Postoji nekoliko različitih tipova bežičnih mrežnih tehnologija, uključujući 802.11a, 802.11b i 802.11g. Preporučuje se korišćenje mrežne skretnice koja podržava 802.11g zato što je ova tehnologija brza i obezbeđuje jak bežični signal.

Page 19: Racunarske mreze

-16-

Slika 12. Tipična bežična mrežna skretnica

Adapteri bežične mreže

Mrežni adapter jeste uređaj koji povezuje računar sa mrežom. Da biste povezali laptop računar ili stoni računar sa bežičnom mrežom, računar mora imati adapter bežične mreže. Većina laptop računara – i mnogi stoni računari – dobijaju se sa već instaliranim adapterom bežične mreže. Da biste proverili da li računar ima adapter bežične mreže, sledite ove korake:

1. Otvorite upravljač uređajima tako što cete kliknuti na dugme Start , izabrati stavku Kontrolna tabla, izabrati stavku Sistem i bezbednost, a zatim u odeljku Sistem kliknuti na dugme Upravljač uređajima.  Ako vam bude zatražena administratorska lozinka ili njena potvrda, otkucajte lozinku ili je potvrdite.

2. Kliknite dvaput na opciju Mrežni adapteri.3. Potražite mrežni adapter čije ime sadrži reč „bežični“.

Slika 13. Upravljač uređajima koji prikazuje adapter bežične mreže

Page 20: Racunarske mreze

-17-

Ako je računaru potreban adapter bežične mreže, možete ga kupiti u prodavnici računarske opreme ili elektronike i sami ga instalirati. USB (univerzalna serijska magistrala) tipovi adaptera predstavljaju dobar izbor zato što su mali, lako se instaliraju i mogu se premeštati na različite računare. Uverite se da ste nabavili isti tip adaptera kao bežična mrežna skretnica. Tip adaptera najčešće je označen na pakovanju, obično slovom, na primer G ili A.

Slika 14. Tipični USB bežični mrežni adapter