56
1 UNIVERZITET U SARAJEVU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA KNJIŽEVNOSTI NARODA BOSNE I HERCEGOVINE Putopisi Ćamila Sijarića (MASTER RAD) MENTOR: KANDIDATKINJA: Prof. dr. Sanjin Kodrić Amra Kijamet Sarajevo, septembar 2014. Sadržaj UVOD ................................................................................................................................................ 1 1.Bošnjački putopis............................................................................................................................ 7 2. Putopisac Ćamil Sijarić ............................................................................................................... 11 2.1. Zapisi o gradovima .................................................................................................................. 15 2.2. Herceg-Bosno i tvoji gradovi ................................................................................................... 21 2.3. Oslobođeni Jasenovac .............................................................................................................. 26 3. Zanimljivost i novosti .................................................................................................................. 30 4. Obrazloženje ili okvir .................................................................................................................. 35 5. Subjekt putopisnog diskursa ........................................................................................................ 38 6. Pripovijedanje i opisivanje .......................................................................................................... 42 7. Dotematizacija ............................................................................................................................. 47 8. Figure kulturalnog pamćenja ....................................................................................................... 50 ZAKLJUČAK .................................................................................................................................. 58 O PISCU........................................................................................................................................... 61 SAŽETAK.........................................................................................................................................62 SUMMARY...................................................................................................................................... 63 IZVORI I LITERATURA....................................................................................................... 64

rad - MSTER RAD- AMRA.pdf

  • Upload
    amra

  • View
    149

  • Download
    16

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: rad - MSTER RAD- AMRA.pdf

1

UNIVERZITET U SARAJEVUFILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA KNJIŽEVNOSTI NARODA BOSNE I HERCEGOVINE

Putopisi Ćamila Sijarića

(MASTER RAD)

MENTOR KANDIDATKINJA Prof dr Sanjin Kodrić Amra Kijamet

Sarajevo septembar 2014Sadržaj

UVOD 11Bošnjački putopis 72 Putopisac Ćamil Sijarić 1121 Zapisi o gradovima 1522 Herceg-Bosno i tvoji gradovi 2123 Oslobođeni Jasenovac 263 Zanimljivost i novosti 304 Obrazloženje ili okvir 355 Subjekt putopisnog diskursa 386 Pripovijedanje i opisivanje 427 Dotematizacija 478 Figure kulturalnog pamćenja 50ZAKLJUČAK 58O PISCU 61SAŽETAK62SUMMARY 63IZVORI I LITERATURA 64

2

UvodNefikcionalni pripovijedni žanrovi rijetko su dio tradicionalne povijesti književnosti kako

svjetske tako i nacionalne Putopis a pored njega i dnevnik i autobiografija nisu primarni

predmeti njenog interesovanja Kako navodi Dean Duda ulaze u polje njezina interesa

gotovo usput i to samo ako pripadaju piscima koji su mjesto u povijesti književnosti

zaslužili značajnim ostvarenjem u nekom od velikih žanrova Ova konstatacija je polazna

tačka i jedan od razloga pisanja ovog masterskog rada jer Ćamil Sijarić je prvenstveno i

općepoznato romanopisac zatim stvaralac mnogih pripovjedaka a bdquonajmanjeldquo je

putopisac Putopis a i dnevnik i autobiografija najčešće se razumiju kao dokumenti

stvaralačkog procesa a ono što je karakteristično jeste razumijevanje u domeni bdquoautorske

osobnostildquo povijesnih okolnosti ili duha vremena

Matko Peić hrvatski književnik povjesničar umjetnosti i slikar početkom 70-ih godina

ističe da mnogi književni kritičari i povjesničari književnosti nepravedno gledaju na

putopis a samim tim putopisac doživljava uvredu Postoje samo dva razloga za to Prvi je

taj što sami pisci na svoje putopise gledaju kao na nešto što je sporedno u odnosu na npr

romane Kao drugi razlog izdvaja se taj da kritičari i povjesničari književnosti putopis

smatraju manje važnom književnom vrstom

Iako je zanimanje za bdquorubne književne žanroveldquo književnost manjih estetskih dometa

minimalno u posljednje vrijeme čak posljednjih nekoliko desetljeća ono je znatno poraslo

Takvi žanrovi smatrani su manje značajnim za razvoj i historiju književnosti te je

bdquograničnildquo karakter putopisa i putopisne književnosti općenito bio zanemarivan

Postmoderna im donosi snažan pomak od periferije prema središtu Putopis dobija važno

mjesto u okviru komparativnog proučavanja književnosti Bitna značajka toga je činjenica

da su putopisci često prvi izvjestitelji o stranoj kulturi tamošnjoj baštini i književnom

životu Putopisac istovremeno predstavlja vlastitu kulturu u stranom prostoru i upoznaje taj

prostor sa vlastitom kulturom što je svakako komparativnog karaktera

Putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju ndash osim jezika ndash oslanja podjednako i na

stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava

Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u

3

putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti (V Brešić

1997)

U Hrvatskoj općoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže putopis se

definira u širem značenju kao općekulturna književna vjersko-religiozna znanstvena i

popularno znanstvena vrsta teksta u kojoj autor izlaže svoje putničko iskustvo Njegov se

razvoj može pratiti s jedne strane na općekulturnom području s obzirom na povijest

putovanja migracija i razmjene trgovine hodočašća zemljopisnih otkrića antropoloških

istraživanja turizma dokolice te na političku i diplomatsku povijest a s druge strane na

uže književnom gdje se uz spomenute smjernice putopis promatra unutar institucije

književnosti kao estetska jezična tvorevina S književnoznanstvenoga stajališta putopis je

temeljni žanr širega područja kulture putovanja i povlaštena vrsta komparatističkih

imagoloških istraživanja Višefunkcionalan i hibridan prema svojem kulturnom položaju i

značenju putopis je često i žanrovski kontaminiran pa se oblikuje i u privatnijim

žanrovima ndash dnevnicima pismima autobiografskim zapisima i memoarima Početci

putopisa zapravo su žanrovski kontaminirani i obično se vezuju uz antičke izvore

Putopis kao forma razvija se još u antici a u srednjem vijeku uglavnom se svodi na

hodočasničke tekstove U renesansi doživljava procvat zahvaljujući geografskim otkrićima

i razvoju kartografije U okvirima antičke grčke književnosti prvi put se može promatrati

kako putopis funkcionira i u fikcionalnom i faktografskom obliku Bio je obavezan dio

pustolovnog romana Kada je u pitanju srednji vijek putopise najčešće pišu hodočasnici

kao zasebna cjelina izdvaja se čitava skupina skandinavskih bdquoflores peregrinationisldquo

koji su nažalost izgubljeni u požaru kopenhagenske knjižnice te se ono što nam je poznato

svodi uglavnom na fragmente iz kojih je moguće izdvojiti tri glavna hodočasnička smjera

istočni zapadni i rimski

Obično se XIX i prva polovina XXemspst određuju kao zlatno doba putovanja što se u

književnosti potvrđuje profesionalizacijom putopisnoga stvaranja pa se već početkom

XXemspstoljeća uz književno trajanje žanra u modernističkoj izvedbi i svojevrsnom razvoju

turizma i putovanja pojavljuju profesionalni popularni putopisci Naime dugo vremena je

bilo potrebno da se općenito bdquorubni žanrovildquo a posebno putopis počnu drugačije

posmatrati i interpretirati Iako ta drugačija interpretacija opet podrazumijeva bdquograničnildquo

karakter taj karakter je posmatran na potpuno novi način Ta nova interpretacija

uvjetovana je drugačijim interpretacijama svega onoga što je predstavljalo izučavanje

proznih tekstova i književnosti općenito Tako i bdquorubni žanrovildquo uzgredno dobijaju

drugačiji karakter

4

S tim da napominje kako je treba uzeti uvjetno Dean Duda daje sljedeću definiciju

putopisa Putopis je književna vrsta tematski oblikovana vjerodostojnim putovanjem

subjekta diskurza (putopisca) koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima

putuje i mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o

njihovim običajima i načinu života te počesto o kulturnim i umjetničkim znamenitostima

krajeva u kojima se zatječe

Ova definicija ne obuhvata djela u stihu a neki teoretičari smatraju da se i ona trebaju

svrstati u putopisnu književnost Pri odabiru kriterija za utvrđivanje žanrovskih obilježja

putopisa većina kritičara osvrće se na kategoriju fikcionalnosti ili nefikcionalnosti uvodeći

pojam referencijalnog pakta to jeste na tipičnu potrebu da se putopisi odnose na

vantekstualnu stvarnost Iako je lahko napraviti razliku između elemenata realnog i

čudesnog često je vrlo teško odrediti stvarna zbivanja i odvojiti ih od onih koja

podražavaju stvarnost Jan Borm ističe da se kao što u romanima i pripovijetkama pisci

koriste historijski materijal i dokumenta u putopisima može naići na elemente fikcije

poput izmišljenih priča i mitova Pisci mogu radi postizanja satiričnih ili nekih drugih

efekata koristiti izmišljena imena iza kojih je moguće iščitati stvarna postojeća mjesta i

situacije Isto tako je moguće i situirati izmišljenu radnju u okviru poznatih geografskih

prostora Takvo shvatanje doprinosi proučavanju putopisa kao poluknjiževnog žanra u

slučajevima kada se eliminiraju imaginarna putovanja Borm također smatra da odlike

Aristotelovog podražavanja (mimesis) trebaju da obuhvate sva djela pripovjedačke proze a

ne samo fikcionalna djela kako čine mnogi kritičari

Ksenija Polouektova predlaže drugačiji oblik razlikovanja S obzirom da je svako

predstavljanje stvarnosti nužno neka vrsta interpretacije stvarnost ne treba da bude

svojevrsna prezentacija već različiti oblici prezentacija stvarnosti i njihova kako poetska

tako i politička efektna snaga

Žak Derida ukazuje da se problemi u definiranju javljaju zbog samog principa

klasificiranja zapravo zbog mišljenja i vjerovanja da postoje čisti žanrovi On također

tvrdi da jedan tekst sadrži odlike više žanrova a da pri tome ne pripada niti jednom u

potpunosti

Pored toga što je teško definirati putopis tu se pojavljuje još jedan problem a odnosi se na

pitanja šta zapravo čini i šta obuhvata jedan putopis Da li se prilikom određivanja uzima

u obzir posebnost subjekta putopisnog diskursa razlozi njegova putovanja perceptivna

sposobnost fikcionalna ili dokumentarna usmjerenost teksta i pripovjedačko umijeće

5

Mnogi kritičari tvrde da se na te odrednice nerijetko zaboravlja Uglavnom svaki tekst koji

sadrži putovanje svrstava se pod putopisnu književnost

Sve je od Homerove bdquoOdisejeldquo starogrčkih fantastičnih priča o putovanju poput

Čudnovatih zgoda onkraj Tule Antonija Diogena i perijegetičke književnosti preko

srednjovjekovne epike i pikarskog romana do prosvjetiteljskih filozofskih pripovijesti i

romantičarskih putopisa smješteno u isto žanrovsko polje

S obzirom da se ne pravi jasna granica između onoga što jeste dio putopisne književnosti i

onoga što nije često se povezuje roman i putopis stih i proza izmišljeno i stvarno itd

Dovoljno je da putovanje predstavlja tematsku ili kompozicijsku okosnicu nekog teksta

kako bi se odmah odredila njegova pripadnost putopisnoj književnosti Iako je svakako

nesporna veza između pripovijedanja i putovanja putopis kao književni žanr ima tu

nevjerovatnu povijesnu otpornost Dok se razdoblja žanrovske hijerarhije i književne

mode neprestano mijenjaju putovanje ostaje među najfrekventnijim temama George

Gingras napominje da putovanje egzistira u različitim pojavnim oblicima kao jedna od

najosnovnijih najrasprostranjenijih i najtrajnijih tema u svjetskoj književnosti Mihail

Bahtin potvrđuje da je putopis najbolji način da se razvije i prikaže prostorna i društveno-

statična raznolikost zemlje grada kulture naroda različitih društvenih skupina i uvjeta

njihova života

Važnost putovanja u književnosti potvrđuju i pokušaji Michela Butora koji predlaže

utemeljenje iterologije posebne nauke o premještanju pomicanju ili kretanju tačnije i

najjednostavnije rečeno o putovanju

Prilikom teoretiziranja žanrova D Duda nužno podrazumijeva njihovu podjelu i

definiranje a samim tim i proces isključivosti i uključivosti hibridnih književnih žanrova

Granični književni žanrovi i publicistika su forme koje su i književnost i nauka s tim da se

jasna granica između književnosti i nauke nikako ne može povući Nisu ni čista

književnost niti čista nauka ali putem klasifikacije njihovih elemenata imamo bazu za

različite vrste izučavanja pa i onu koja se tiče književne teorije i književne kritike Kao

granični književni žanr putopis se kreće po širokoj skali koja na jednoj strani ima

reportažu a na drugoj lirsku ili meditativnu ili filozofsku ispovijest Ponekad putopis

može prerasti u esej ili studiju o novoj manje poznatoj sredini Moguća definicija putopisa

se izvodi upravo iz hibridnih karakteristika ovog žanra

Porast popularnosti putopisa od kraja devetnaestog a posebno u dvadesetom stoljeću brza

smjena društveno-historijskih poredaka i kulturna različitost prije svega zahtijevaju

mogućnost novog čitanja i osvjetljavanja karakteristika ovog žanra koje se reflektiraju kroz

6

ideologiju teksta Kada je u pitanju čovjekov odnos prema granicama i prostoru ljudi su

uvijek dijelili svijet na oblasti predstavljajući ili stvarnu ili zamišljenu liniju razdvajanja

Najpoznatija takva podjela jeste ona prema geografskoj odrednici Zapad ndash Istok ili još

popularnije nazvano Okcident ndash Orijent Poseban doprinos proučavanju putopisa dale su

postkolonijalne studije s pojavom orijentalizma Edvarda Saida On je baveći se

konstrukcijom orijentalnog Drugog u kolonijalnoj kulturi kroz analizu pretežno putopisnih

djela pokušao da ilustrira dijalektičke odnose kulture i imperije Said vjeruje da Orijent nije

bio slobodan predmet mišljenja zbog uspostavljanja određenih načina izlaganja i pisanja o

Orijentu kao važećeg normativa Smatra da se orijentalizam bolje shvata kao bdquoniz

ograničenja u području mišljenja nego kao pozitivna doktrinaldquo Također on navodi da

orijentalizam nije skup laži i mitova niti bilo šta drugo što nema oslonac u nekoj

korespondentnoj stvarnosti

Orijentalizam nije nestvarna evropska fantazija o Orijentu nego stvoreni korpus teorije i

prakse prihvaćena rešetka kroz koju je Orijent kao kroz filter ulazio u zapadnu svest

Svaka podjela nužno zahtijeva i međusobni odnos bdquodrugi u odnosu na sebeldquo što je tipični

proizvod podsvijesti a ne postojanja stvarnih granica Na literarnom polju govor o

Drugima proizlazi iz vlastitih iskustava onoga koji govori Otuda dolazi ograničeni broj

tipičnih oblika putovanje povijest izmišljanje stereotip polemičko sučeljavanje Sve ove

odrednice koje imaju negativnu konotaciju mogu se odnositi na putopis kao pismo o

Drugostima proizvod kulturne dominacije Zapada Govor o Drugima je uspostava

antitetične pozicije iz koje se generiraju sterotipi Pri tome svaki dio vidi sebe kao normu a

one druge kao odstupanje od norme Imagologija koja se bavi slikama Drugog u

književnosti (M Todorova) postaće oruđe za osvjetljavanje igara moći i nadmoći u

tumačenju kulturalnih sporova same ideje kulture ideologija i u artikulaciji pitanja

svakodnevnog života između klasa rasa polova nacija itd

Često se postavlja pitanje šta je to u putopisu kao tekstu što postaje zanimljivo čitaocima

Brešić navodi kako je zanimanje za nepoznato koje je uvijek privlačno i izazovno upravo

ta polazišna tačka putovanja Samim tim i pripovijedanje o nekom putovanju odnosno

putopis kao tekst biva zanimljiv čitaocu jer može zadovoljiti njegovu žudnju za

otkrivanjem novog a nerijetko ga i potaknuti na samo putovanje

7

Bošnjački putopisTako naši ljudi mučno kretahu u svijet i nerado ostavljahu tragove svoga putovanja

Kada je riječ o putopisu našeg prostora i Balkana općenito poseban značaj ima Marija

Todorova i njen pojam bdquobalkanizamldquo Ona definira taj pojam kao neki specifični diskurs

koji određuje stavove prema Balkanu i radnje usmjerene na njega odnosno kao stabilni

sistem stereotipa koji stavljaju Balkan u kognitivne mengele

To je jedan od najstarijih recepata formi šema ili mentalnih obrazaca putem kojih se

plasiraju informacije o Balkanu i to naročito u novinarstvu politici i književnosti

S jedne strane Orijent se prikazuje kao apsolutno Drugo u odnosu na Evropu dok se sa

druge Balkan prikazuje kao most ili kao raskršće koje spaja Istok i Zapad Ta

međupozicija između Evrope i Azije dovodi do razumijevanja Balkana kao polurazvijenog

polukolonijalnog polucivilizovanog i poluorijentalnog Dakle dok orijentalizam

predstavlja bdquodiskurs o imputiranoj opozicijildquo Todorova smatra da je balkanizam bdquodiskurs o

imputiranoj dvosmislenostildquo

Među žanrovima koji su najvažniji putevi za širenje balkanizma Todorova izdvaja

putopise političku esejistiku i akademsko novinarstvo Posebnu pažnju poklanja

putopisima i izvještajima političkih posmatrača agenata i diplomata jer se u njima mogu

otkriti počeci i postepeno uobličavanje predstave o Balkanu kao posebnom geografskom i

kulturnom entitetu Ti putnici imali su ulogu današnjih novinara pa se u njihovim opisima

može pronaći kombinacija skoro svih elemenata koji su oblikovali postojeći stereotip o

Balkanu

Ono što je zajedničko i kategoriji orijentalnog i balkanskog jeste da su obje korištene da

označe suprotnost predstavi o Evropi koja simboliše čistoću red samokontrolu karakter

osjećaj za zakon pravdu efikasnu administraciju

Sa naših prostora Ivan Frano Jukić (Slavoljub Bošnjak kako je sebe nazivao) je prvi pravi

putnik ističe Alija Isaković u svojoj knjizi Hodoljublje Iako je sam dosta toga zabilježio

8

zapisao i ostavio generacijama koje dolaze poslije njega nažalost tek nakon njegove smrti

ti radovi dobijaju zasluženu vrijednost On ističe pomalo surovu realnost koja je takva

ostala i dan-danas a to je Bosna koliko nesretna i potlačena toliko nepoznata i neopisana

Bošnjaci su uvijek putovali nekada neplanirano a nekada sasvim namjerno radi svojih

putopisa Neki su spriječeni u toj svojoj namjeri stvaranja jednog putopisa tako da su

mnogi još neotkriveni i neistraženi Profesor F Rizvanbegović u Antologiji bošnjačkog

putopisa 20 vijeka ističe da je iz tih razloga putopis Hadži- Jusufa Livnjaka prvi putopis

koji poznajemo Hadži-Jusuf Livnjak je krenuo iz Duvna na hadž 1615 godine

U tom periodu javljaju se i drugi putopisci

Mnogi su se složili kako je Evlija Čelebija najpoznatiji svjetski putopisac On je rekao da

je više od 50 godina svoga života posvetio putovanju Smatra se da je prešao oko 350000

kilometara tragajući za novim prostorima ljudima i običajima Obišao je cijelo Osmansko

carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta Tokom putovanja bilježio je sve pojedinosti o

životu i običajima ljudi koje je sretao opisivao do detalja mjesta koja je obilazio historiju

građevine običaje tradiciju kao i značajne ličnosti On nije zapisivao samo ono što je

vidio već i priče koje je sakupljao iz naroda

Veliki dio svoga života preko 20 godina Čelebija je posvetio Balkanu uključujući tu i

sandžačke gradove Njegova ostavština smještena je na 7000 stranica odnosno u sedam

tomova Bitno je spomenuti da i sam Ćamil Sijarić u svojim putopisima spominje velikog

Evliju Čelebiju

Za bošnjačku književnost u osmanskom periodu karakteristična je književnost u stihu ali i

u prozi koja je među bošnjačkim piscima bila najzastupljenija u ljetopisu i u putopisu o

odlasku na hadž Književnost na orijentalnim jezicima nastajala je najvećim dijelom na tlu

Bosne i tematski je za nju često veoma vezana (epigrafika pjesme o gradovima ljetopisi u

kojima su bilježeni značajni događaji putopisi s opisom bosanskih i stranih gradova kroz

koje su hodočasnici prolazili)

Karakteristični su oni pisci specifične poezije šehrengiza Šehrengiz ili opis gradova i

života u njima specifičan je istočnjački pjesnički žanr putopisne koncepcije Doprinos su

mu dali i neki naši autori primjerice eminentni pjesnici Derviš paša Bajezidagić (umro

1603) i Nerkesi Sarajlija (1584-1635) navodi Ivan Lovrenović u svom tekstu Prostori

putopisa 1984 godine

Putopis se pojavljuje i u hronikama s putopisnom podlogom kao npr kod Saliha Sidkija

Hadžihuseinovića i Envera Kadića Administrativno-diplomatski izvještaji također sadrže

elemente putopisa a izdvaja se Osman Šehdi- efendija u Sefaretnami gdje je opisao put u

9

Moskvu 1858 godine Međutim u njima je najmanje književnoga što je i razumljivo s

obzirom na formulaičnost i shematičnost jezika takvih spisa ali ih vrijedi zabilježiti zbog

njihove dokumentarno-historijske vrijednosti i mogućnosti da posluže kao književna građa

Najbrojniji među njima su izvještaji s apostolskih vizitacija slani iz Bosne u Rim

Uspon bošnjačkog putopisa veže se za kraj prošlog stoljeća Njegovi oblici su različiti i

brojni to je ili reportaža sa pojavom moderne bošnjačke štampe ili opis putovanja na hadž

ili nešto sasvim drugo Ibrahim ef Čokić-Hakki i Hafiz Muhamed ef Krpo su ponudili

najbolje opise putovanja sa hadža Edhem Mulabdić pisac prvog bosanskog i bošnjačkog

romana ujedno je i zaslužan za osnivanje prvog bošnjačkog modernog putopisa opisujući

jedan vikend u Fojnici Ta njegova prvobitna reportaža pokazala je novi model putopisnog

književnog oblika i pristupa On na taj način otkriva svoj posmatrački dar i rječitost

Kasnije će se ti pristupi neprekidno razvijati sve do Skendera Kulenovića Zuke Džumhura

i Alije Isakovića

A Isaković smatra da je daleko najzanimljiviji sarajevski trgovac Risto Besarović koji je

živo i svježe ispričao svoj put u Carigrad 1889 godine Iako s povremenim pretjerivanjem

u samom iskazu i sa ponekom nacionalno-političkom opaskom putopisci nam nude sliku

svijeta koji mi bdquopreko njihldquo doživljavamo Kako to Isaković ističe možda ne pravu a tu

nikad ne- ali zato onu kakvu je vidio naš čovjek

Potrebno je još spomenuti i to da u knjizi Hodoljublje Alija Isaković spominje i niz

novinara-publicista i novinara-književnika koji nisu živjeli u BiH ali su rođeni Bosanci

jer su tek oni zakoračili u zemlje i krajeve gdje se naš čovjek rijetko ili nikako nalazio

Oni su učinili prvi naš bdquoprodor u svijetldquo Zahvaljujući trudu i talentu svih mi ćemo

bdquoHodoljubljemldquo obići skoro sve kutke svijeta i susresti brojne rase i narode

Tako on kao dio bosanskohercegovačkog putopisa spominje i mnoge trgovce oficire

fratre hafize novinare itd

Držeći se onog što sam već tvrdio ne bi trebalo da nas u bosanskohercegovačkom

putopisu iznenadi što su uvršteni putopisi jednog književnika jednog trgovca oficira

nogometaša mitropolita fratra hafiza buntovnika naučnog radnika novinara

političara humoriste težaka

Kažu Bošnjaci da je putniku najveća planina kućni prag a to je istina (Ivan Frano Jukić

1843)

10

Putopisac Ćamil SijarićĆamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem

ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje

drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek

Književno djelo Ć Sijarića je višeslojna tvorevina u kojoj se međusobno prepliću različiti

narativni obrasci Slike i predstave koje na površinu izbijaju kao pamćenje iz djetinjstva ili

izuzetno dobro oblikovane anegdote i scene ne izražavaju samo prolazno uzbuđenje ili

neko izuzetno bdquostanje dušeldquo nego se pretvaraju u šire vizije života i svijeta pri čemu je

emotivnost samo sredstvo dočaravanja dubljih čovjekovih nemira i neizvjesnosti njegove

sudbine

Izuzme li se prvo veće putovanje školarca Sijarića od rodnih Šipovica do Skopja za njega

će ostati upečatljivo putovanje odlaska u Đalovsku klisuru do izvora vode do nekakve

pećine Ta rijeka koja je tekla iz izvora ta priroda koja je bila u klisuri ta tajanstvena

pećina činili su mu se toliko netaknutim kao da nije do tada nijedna ljudska noga tuda

prošla To je uzbuđivalo njegovu maštu

Husein Zvrko navodi kako je upravo to naivno dječije vjerovanje da je prvi vidio u

Đalovskoj klisuri ono što još niko nije imao prilike pobudilo u njemu želju da i dalje

putuje posmatra i istražuje

Nosila ga je misao da se putovanjem i pričanjem dva puta živi

11

On još dodaje i to kako je put za Ć Sijarića simbol trajanja saznavanja upoznavanja

savladavanja prepreka te učenje da svaki jad i muka imaju svoje trajanje pa i sam putnik

Kad čovjek ne ide nikud od kuće on je opet putnik ide od svog postanka ka kraju koji je

neminovan

Izdvajaju se dva osnovna strukturna pristupa kod onoga što se naziva građom za bošnjački

putopis Za neke autore putopis je opis putovanja svojevrsna geografija historija i

etnografija Drugima je putovanje povod za iskaz vlastitosti a trećima je ono čiji je

predmet književno djelo ili književna ličnost koju pohode

Ćamil Sijarić pripada prvoj grupi Za njega je putops jednostavno opis putovanja zajedno i

geografija i historija i etnografija Kako navodi profesor Rizvanbegović Sijariću nije bitan

predmet opisa isto kao i historijski fakti Historijska priča je ona koja zauzima primarno

mjesto u njegovom putopisnom opusu Ona postaje umjetnost putopisa Ćamil Sijarić

nastoji spoznati ljude prošlosti koji ostavljaju trag i prenose ga na čitaoca

Karakteristične i bitne odrednice motivi i termini za njegove putopise su doba mjesto i

trajanje Dobaemspje ključna riječ za razumijevanje tih putopisa za Sijarićaemspmjestoemspima smisao

ako imaemsptrajanje sam prostor je irelevantan Sami Borhes navodi da je duhovni život

čovjeka bez prostora sasvim moguć ali bez vremena nije Tome sad treba dodati onaj drugi

zahtjev za živim ljudima mada se tijesno vezuje za historiju

Sijarić i u putopisima bdquoostaje pisacldquo On sve zna prethodno bi proučio sve što je mogao

naći o mjestu prema kojem putuje sve je naučio poznaje svaki kamen ali nije historičar a

daleko od toga da je arheolog Vrijeme je za njega onoliko duboko koliko je stiglo da

uobliči da zapiše ljudsku sudbinu mada ona može biti zapisana i u kamenuemsp

Njegovi putopisi su moderni prozni šehrengizi On priča isključivo o gradovima jer su

gradovi historija i jer sela nemaju tu historiju Sela su samo postojanja koja su najčešće

prolazna i ne toliko bitna ona ne pamte historiju

Od svojih sagovornika tražio je obaviještenost istinitost jasnoću eventualno zanimljivost

Tvrtko Kulenović kaže da je on samemspbio isti onaj Ćamil koji je pisao one fantastične

pripovijetke sa onom fantastičnom sposobnošću uranjanja u ljudsku sudbinu onim

fantastičnim jezikom koji je već sam po sebi bio umjetnička kreacija najvišeg reda

Nije to od njih zahtjevao to je samo od sebe išlo Ne mora biti ali može biti osobina

genija u svakom slučaju je sudbina književnih poštenjaka da zanemaruju ne primjećuju

12

ono što su sobom svojim bićem iznutra donijeli a insistiraju na onome što je uneseno

spolja na znanju na iskustvu na posmatranju na rdquoživoturdquo a ne na rdquoumjetnostirdquo (Tvrtko

Kulenović)

Svojim knjigama Zapisi o gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Oslobođeni

Jasenovac Ćamil Sijarić zaokružuje svoje putopisno umijeće Bosanski putopisi Ćamilovi

su gradovi tu je njihova prošlost historija a upravo su ti gradovi prepuni historije a ta

historija je prepuna lica i naličja ili jednostavno likova koji i današnji lik određuju

U ovom masterskom radu prikazat će se Sijarićevi putopisi Zapis o gradovima Herceg-

Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Ono što sam pisac poručuje ovim djelima je to da

prošlost ne smije ostati u sjenci zaborava da će se ona uvijek pamtiti i prenositi novim

generacijama (to je posebno istaknuto u onim dijelovima gdje pisac govori o Drugom

svjetskom ratu) Tako npr u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić govori o Lenjingradu te

posebno ističe kako se ne smije zaboraviti na mnogobrojne žrtve rata

Možeš samo da ćutiš i da se izgubiš u nečemu što je groblje što je smrzavanje gladovanje

i umiranje ndash što je onih devet stotina dana Dobro bi bilo da tu brojku znaju svi profesori ndash

svih jezika i svih narodnosti i da je đacima daju u zadatak Svim đacima i u svim

zemljama ndash na svim jezicima Nek bi se ta brojka znala i pamtila kako se više ne bi

ponovila ndash ni u ovom gradu ni u drugom gradu ni u jednom mjestu

Kada je riječ o prošlosti ona je uvijek nedovoljno poznata otkrivena sačuvana i

tajanstvena U jednom trenutku sam Sijarić se pita šta je prošlost kakva je ona i čija je

jednostavno izgovaramo zidine starine vremena nekakva nekakva stoljeća ndash nekakva

tama prošlosti ndash kakve to prošlosti čije prošlosti I čudo jedno prošlost nam se svačija

nekako učini kao da je to i naša prošlost Kao da su tuda prošli naši stari Tu živjeli tu

gradove gradili tu snove sanjali ndash i otišli oni otišli a mi došli

U predgovoru knjige Zapisi o gradovima sam pisac navodi da su po cijeloj našoj Bosni i

Hercegovini razasuti bezbrojni srednjovjekovni gradovi Za mnoge od njih se ne zna ni

kada su građeni ko ih je gradio niti kojim povodom Također njihova imena su

zaboravljena posebno od dolaska Osmanlija Srednjovjekovni gradovi su najčešće građeni

u župama kao odbrambeni centri i središta-provincijske vlasti to jeste vlasti gradskih

upravnika Najveći razvoj doživjeli su uz krstaške ratove

13

Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo

u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku

Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i

jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li

iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po

njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu

Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni

ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni

Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla

a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov

svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim

(Miljenko Jergović)

14

Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove

tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu

knjigu putopisa

Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora

ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi

na kamenu

Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati

pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i

graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu

i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom

hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama

Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni

tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav

putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako

da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje

vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto

da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi

historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne

historijske i literarne asocijacije

Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega

prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i

izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog

Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi

ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz

klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema

handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i

priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema

hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa

bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju

Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po

broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da

čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen

Nijemcima

15

Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac

majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima

lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo

Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski

jezik što znači močvara

Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je

toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime

mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna

Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada

mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10

stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča

On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr

Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po

vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija

kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji

Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem

Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije

breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo

Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne

zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I

sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za

oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta

Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo

na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i

putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i

grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično

zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu

Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i

Ohridskom jezeru

No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda

i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati

Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad

treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na

sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru

16

Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu

poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok

naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je

bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga

vodila

Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što

čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče

niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i

vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio

razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju

prave vode iz cijevi

Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o

slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si

potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš

šta hoćeš

Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba

Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog

čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi

tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon

pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji

trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U

zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom

rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog

nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su

sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od

vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli

sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom

Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi

drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu

Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od

najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje

nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće

Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme

neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash

17

bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su

zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer

Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti

bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a

današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od

najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve

što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i

strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku

takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi

rat

Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim

ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske

vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga

tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim

naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi

nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i

njih čeka

Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja

Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi

drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge

koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom

Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost

opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu

onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa

se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove

stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju

u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj

grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu

na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila

jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su

uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz

tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim

išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao

što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da

18

posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim

ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da

ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija

Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August

Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav

Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo

staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome

postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom

varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji

Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj

putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti

način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom

putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u

ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke

(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli

19

bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često

objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i

Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i

odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i

Hercegovine

Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je

prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put

čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski

đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno

od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u

Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za

kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini

počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a

posljednji je bio Prȍzor

Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio

ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo

gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada

ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to

što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto

dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti

bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom

Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i

osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju

datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju

onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje

Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463

poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu

Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali

jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa

kojih pjevaju djevojke

One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu

na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme

Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o

fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja

20

postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog

vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno

Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli

zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te

objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog

rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što

znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih

činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da

je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi

mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i

drago kugo pusta da te bog ubije

Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te

anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog

putopisa

Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava

mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava

Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u

putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i

ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se

pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju

krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti

Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome

kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv

upečatljiv metaforičan i slikovit način

U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za

druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake

u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod

drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako

nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije

Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi

domaćini rado ugoste svakog prolaznika

21

i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi

gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od

onoga čega Gračanica ponajviše i ima

Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj

Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci

Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo

značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili

turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u

Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari

Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i

prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka

kojom je zavodio red u Bosni

Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić

prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi

carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom

Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su

mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri

Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil

Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije

samo onaj ko nije stigaoldquo

Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom

svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda

o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio

Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju

sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru

oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka

srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju

U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je

Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da

će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca

Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput

njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac

grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz

koju je survan ndash Radakovoj stijeni

22

Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na

generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je

taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo

detaljno opisuje

To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni

malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz

one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A

kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u

sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak

možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno

Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao

zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je

samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil

Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo

Oslobođeni Jasenovac

23

Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A

gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše

kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok

je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo

Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi

Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog

broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem

ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne

isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke

Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija

U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i

da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni

Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac

opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio

među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog

putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On

prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što

je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih

Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ

Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje

smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo

Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da

nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući

o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave

Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe

nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda

je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne

ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori

kad bi zaista govorioldquo

Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu

djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije

lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova

24

Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu

čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi

sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju

Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku

radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao

zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao

je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je

Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i

zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve

zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali

izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti

pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog

razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode

u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga

Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći

iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog

čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i

nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek

poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i

sve ono što je ljudsko

Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da

zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to

vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da

shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu

sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste

čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna

Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u

logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove

po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti

životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite

Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan

pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće

25

Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom

putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava

je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne

mjeren i ne ograđenldquo

Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić

pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog

jugoslovenskog Malapartea

Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju

dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla

su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao

u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se

zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi

u novo zlo

Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a

što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca

Maj je

Trava je

Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja

nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća

Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih

reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u

jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim

načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud

o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži

faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to

pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno

zaboli želudac

26

Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od

latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u

stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i

putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i

procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima

ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva

osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog

znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što

pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost

njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za

znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog

posredovanja

Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit

novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput

putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive

zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo

suprotno

Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima

predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su

27

zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to

zainteresiranim ispripovijedati

Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim

dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o

bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari

tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj

pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način

Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor

Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o

Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini

slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak

zanimljivosti

Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće

zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do

polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj

sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se

kazalo šta čeka Radojicu

Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san

nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome

svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu

carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina

Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-

pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih

podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša

Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja

bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim

radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u

Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je

danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu

sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara

Mustafu koji je izgradio Rudo

Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa

manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi

28

između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash

to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud

Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a

isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a

svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri

kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja

Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i

ostavljala za sobom pustoš

Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa

što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka

Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što

je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava

Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj

grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan

po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da

je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo

loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na

čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze

Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog

nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim

gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili

daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije

Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia

Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima

(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako

kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek

bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi

Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a

visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu

Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju

bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to

što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi

Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega

historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom

29

legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis

ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra

Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi

poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i

najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i

godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu

bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to

ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima

štitili grad Hatru

Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije

moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno

znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne

novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno

tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog

trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju

upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki

način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je

isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu

U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi

se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u

Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji

sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile

su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima

Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica

nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost

prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data

još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na

ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena

značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina

ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd

U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću

piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik

i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je

naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao

30

boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama

a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju

(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o

Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer

bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo

bdquoKako da ne idem miralaj me zove

Miralaj me zove kafu da mu služim

Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo

Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta

njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice

vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem

putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces

čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se

javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu

Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri

okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge

pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i

implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič

On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs

Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo

obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja

a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa

putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni

31

gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za

to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo

kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a

ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o

bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su

vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina

Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije

zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima

nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i

ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu

Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje

sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam

pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima

Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod

mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije

Krista na području naseljenom još u brončano doba

Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će

me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika

kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su

može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se

drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`

natrag

U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa

Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili

gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada

živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak

koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo

Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove

Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da

opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On

polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne

sluti šta će sve zateći i vidjeti

Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu

dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom

32

putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne

rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na

samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o

historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne

zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet

govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te

starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja

nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme

stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad

bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako

putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo

vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo

razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo

Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati

da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom

umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti

Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve

donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni

prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u

tome gradu i da ga izbliza vidim

33

Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije

načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim

podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna

strujanja

Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i

u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava

izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom

predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje

obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili

osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao

postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili

pripovjedača

Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući

prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu

susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama

obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila

Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi

svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra

obaviještenost putopisca

Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka

putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti

neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako

dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje

funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni

postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove

sklonosti ili indiferentnosti prema njoj

Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene

obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u

svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih

dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu

Estergon kada opisuje samo putovanje i put

34

Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju

mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele

Trećega i Bele Četvrtoga

Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost

prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić

opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je

Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad

ljudskim glavamaldquo

Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o

putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih

bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo

Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da

spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj

ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme

Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne

oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`

Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u

rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima

kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja

Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi

partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje

o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima

koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red

detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo

Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz

pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve

glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve

glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili

pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih

glasova Takvih da od njih izludite

Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego

što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis

Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se

spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put

35

Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima

historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i

nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili

izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško

utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni

znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata

mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije

djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu

izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu

neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima

približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se

javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može

naslutiti

U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi

dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči

Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni

Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio

spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa

možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući

posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može

zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka

koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna

mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi

Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na

stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava

Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u

putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti

36

Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom

prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet

Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje

je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost

putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu

(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu

diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj

kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova

sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje

Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno

usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama

običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili

naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se

drugačije odlike

Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo

žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu

- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-

Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti

svijeta nego prema pripovijedanju zgoda

Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti

deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje

37

i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što

je doživljeno

Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar

nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni

prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i

ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča

Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu

Osmanskog carstva u tom gradu

U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće

orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd

kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i

neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka

Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici

samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor

Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek

dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače

prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim

Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za

planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo

U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i

književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi

sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta

uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj

koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju

znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno

statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak

znanja

Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više

rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika

pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve

podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova

tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci

geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i

dolina

38

Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta

Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji

prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo

Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu

spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane

prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje

funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je

došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene

mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan

okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je

napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično

opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu

U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju

istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno

pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u

tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako

zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako

karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na

faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako

karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog

pripovijedanja

Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno

zaboli želudac

Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu

poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera

koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko

nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu

krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod

ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju

tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična

Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila

cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud

god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko

mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole

39

Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika

Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio

ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor

I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam

vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud

odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami

ubijaju

U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim

tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja

kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi

na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora

Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i

pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog

putovanja nije ni slutio da će vidjeti

Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji

mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama

Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka

života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku

oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u

jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje

Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i

zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i

gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo

tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao

da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica

ta roda

40

DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i

realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste

Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno

putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za

približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer

se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske

cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se

postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog

diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta

Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa

za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja

uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija

postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje

su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman

Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija

figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao

manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu

autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi

postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom

Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi

gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje

41

spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan

u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati

I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno

zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od

svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer

nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za

njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i

pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer

koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih

mramorova

Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja

približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog

putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak

dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem

mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča

Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće

slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama

Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji

siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću

budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao

živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se

izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti

Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata

je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A

neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim

crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti

Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja

nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća

Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna

nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova

shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je

figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj

baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu

Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog

42

vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi

u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna

bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv

crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i

dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo

pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je

figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim

postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču

Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju

Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća

pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je

Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u

43

tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja

se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a

umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni

fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja

U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim

putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao

sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i

sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra

da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura

sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se

rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije

sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku

karakterističnu diferenciju

Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u

neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema

društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja

Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa

nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek

prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom

prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i

svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom

specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji

gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku

Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave

Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i

sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu

žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova

džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine

1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i

najljepših

Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti

Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u

simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i

neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već

44

prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije

provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a

takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini

Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena

sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga

otrovala svoju sestru

Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i

željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu

I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali

da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči

uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je

Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio

Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici

pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi

putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i

sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno

pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje

identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni

identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura

Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe

Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o

drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i

begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim

sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva

Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju

i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom

značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić

govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je

podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća

Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u

onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle

se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva

njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su

iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i

45

prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje

žalosno

Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura

kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom

simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o

sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih

slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže

intertekstualnošću

Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih

književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i

vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U

dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G

Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo

se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim

područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da

kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije

Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces

osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio

u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i

prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine

strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja

čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na

prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer

je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja

se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj

prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a

prostor se osmišljava i meri vremenom

Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek

igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani

konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je

taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću

nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu

Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za

povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta

46

Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta

Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj

formi života

U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene

gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u

kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke

vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati

kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao

kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto

duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe

Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o

prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem

Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura

najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac

Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike

pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili

bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor

uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa

pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha

tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno

osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće

i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo

Zato je ova zemlja tako utabana

Zato je tako jadna

Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje

ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema

Ovo je bilo mjesto umiranja

Logor smrti

Bilo mu je ime Jasenovac

Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo

Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega

onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda

jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih

mrtvih ljudskih tijela

47

I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje

Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i

jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao

odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u

vodi bio sam zbunjen i preplašen

D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj

prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane

klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i

sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika

njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i

strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa

pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći

Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na

obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo

dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje

pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju

Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih

Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su

prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za

sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i

njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još

srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra

se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život

njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav

reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i

vremena

U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna

karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su

bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je

postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred

međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu

Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša

Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim

izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je

48

i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete

i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash

koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da

predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi

se prikrilo pravo brojno stanje logora

U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor

je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog

prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942

u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne

sobe

Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga

uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga

Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O

Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan

način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim

sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o

tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji

izgubi dragu osobu

Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj

zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja

nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao

ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za

poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci

Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke

djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici

Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika

djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane

Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja

i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog

svjetskog rata

49

Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim

oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od

posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos

geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je

putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje

zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom

putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula

organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine

likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u

posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako

manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u

pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac

Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed

događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli

povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o

gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više

50

bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava

Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj

historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik

preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju

kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima

govori ono što je manje i više poznato

Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je

pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar

već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje

činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi

njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje

ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji

ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine

Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku

isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja

Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog

putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu

Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim

vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja

Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni

gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna

rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo

Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se

desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti

Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna

usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na

tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve

te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku

znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o

gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i

historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je

i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti

Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje

je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost

51

putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji

gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje

mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj

izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima

pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u

slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu

pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom

tekstu

Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i

postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje

putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna

postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim

postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i

naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-

estetski stil

Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila

Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu

Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja

su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne

čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku

prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj

prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na

smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i

gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto

pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje

52

O piscu

Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem

ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje

drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek

Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj

Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta

kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935

godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke

aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936

godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a

za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški

iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je

novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947

godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i

redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje

sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine

Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi

bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio

svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih

epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i

danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja

53

objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne

objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i

Akademije naua i umjetnosti Crne Gore

Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine

13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr

Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine

SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana

putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i

mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim

običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih

krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i

historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom

putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o

gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima

objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi

Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je

Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način

Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta

Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar

putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive

zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je

zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu

Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi

kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna

izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom

20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u

funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke

54

prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u

samom radu

SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category

thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes

places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural

and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of

travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his

travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima

Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970

Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is

with its form and content established differently Framework and notices are authors

expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of

travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places

However this author search for new and ineresting in his country in a completly different

way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic

elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of

late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo

occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered

meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as

shown

55

Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim

visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST

Zenica 2005

Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3

(2008)

Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila

Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na

httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-

knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)

Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr

Matica hrvatska Zagreb 1998

Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012

Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija

reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno

na httphrcaksrcehr86365 (1352014)

Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008

Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177

Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973

Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga

deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991

Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka

Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-

8sadrzajsadrzaj14htm (562014)

Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila

Sijarića Sarajevo 2003

Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na

httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)

Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih

tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske

Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)

Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010

56

Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976

Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D

Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006

Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013

Page 2: rad - MSTER RAD- AMRA.pdf

2

UvodNefikcionalni pripovijedni žanrovi rijetko su dio tradicionalne povijesti književnosti kako

svjetske tako i nacionalne Putopis a pored njega i dnevnik i autobiografija nisu primarni

predmeti njenog interesovanja Kako navodi Dean Duda ulaze u polje njezina interesa

gotovo usput i to samo ako pripadaju piscima koji su mjesto u povijesti književnosti

zaslužili značajnim ostvarenjem u nekom od velikih žanrova Ova konstatacija je polazna

tačka i jedan od razloga pisanja ovog masterskog rada jer Ćamil Sijarić je prvenstveno i

općepoznato romanopisac zatim stvaralac mnogih pripovjedaka a bdquonajmanjeldquo je

putopisac Putopis a i dnevnik i autobiografija najčešće se razumiju kao dokumenti

stvaralačkog procesa a ono što je karakteristično jeste razumijevanje u domeni bdquoautorske

osobnostildquo povijesnih okolnosti ili duha vremena

Matko Peić hrvatski književnik povjesničar umjetnosti i slikar početkom 70-ih godina

ističe da mnogi književni kritičari i povjesničari književnosti nepravedno gledaju na

putopis a samim tim putopisac doživljava uvredu Postoje samo dva razloga za to Prvi je

taj što sami pisci na svoje putopise gledaju kao na nešto što je sporedno u odnosu na npr

romane Kao drugi razlog izdvaja se taj da kritičari i povjesničari književnosti putopis

smatraju manje važnom književnom vrstom

Iako je zanimanje za bdquorubne književne žanroveldquo književnost manjih estetskih dometa

minimalno u posljednje vrijeme čak posljednjih nekoliko desetljeća ono je znatno poraslo

Takvi žanrovi smatrani su manje značajnim za razvoj i historiju književnosti te je

bdquograničnildquo karakter putopisa i putopisne književnosti općenito bio zanemarivan

Postmoderna im donosi snažan pomak od periferije prema središtu Putopis dobija važno

mjesto u okviru komparativnog proučavanja književnosti Bitna značajka toga je činjenica

da su putopisci često prvi izvjestitelji o stranoj kulturi tamošnjoj baštini i književnom

životu Putopisac istovremeno predstavlja vlastitu kulturu u stranom prostoru i upoznaje taj

prostor sa vlastitom kulturom što je svakako komparativnog karaktera

Putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju ndash osim jezika ndash oslanja podjednako i na

stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava

Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u

3

putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti (V Brešić

1997)

U Hrvatskoj općoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže putopis se

definira u širem značenju kao općekulturna književna vjersko-religiozna znanstvena i

popularno znanstvena vrsta teksta u kojoj autor izlaže svoje putničko iskustvo Njegov se

razvoj može pratiti s jedne strane na općekulturnom području s obzirom na povijest

putovanja migracija i razmjene trgovine hodočašća zemljopisnih otkrića antropoloških

istraživanja turizma dokolice te na političku i diplomatsku povijest a s druge strane na

uže književnom gdje se uz spomenute smjernice putopis promatra unutar institucije

književnosti kao estetska jezična tvorevina S književnoznanstvenoga stajališta putopis je

temeljni žanr širega područja kulture putovanja i povlaštena vrsta komparatističkih

imagoloških istraživanja Višefunkcionalan i hibridan prema svojem kulturnom položaju i

značenju putopis je često i žanrovski kontaminiran pa se oblikuje i u privatnijim

žanrovima ndash dnevnicima pismima autobiografskim zapisima i memoarima Početci

putopisa zapravo su žanrovski kontaminirani i obično se vezuju uz antičke izvore

Putopis kao forma razvija se još u antici a u srednjem vijeku uglavnom se svodi na

hodočasničke tekstove U renesansi doživljava procvat zahvaljujući geografskim otkrićima

i razvoju kartografije U okvirima antičke grčke književnosti prvi put se može promatrati

kako putopis funkcionira i u fikcionalnom i faktografskom obliku Bio je obavezan dio

pustolovnog romana Kada je u pitanju srednji vijek putopise najčešće pišu hodočasnici

kao zasebna cjelina izdvaja se čitava skupina skandinavskih bdquoflores peregrinationisldquo

koji su nažalost izgubljeni u požaru kopenhagenske knjižnice te se ono što nam je poznato

svodi uglavnom na fragmente iz kojih je moguće izdvojiti tri glavna hodočasnička smjera

istočni zapadni i rimski

Obično se XIX i prva polovina XXemspst određuju kao zlatno doba putovanja što se u

književnosti potvrđuje profesionalizacijom putopisnoga stvaranja pa se već početkom

XXemspstoljeća uz književno trajanje žanra u modernističkoj izvedbi i svojevrsnom razvoju

turizma i putovanja pojavljuju profesionalni popularni putopisci Naime dugo vremena je

bilo potrebno da se općenito bdquorubni žanrovildquo a posebno putopis počnu drugačije

posmatrati i interpretirati Iako ta drugačija interpretacija opet podrazumijeva bdquograničnildquo

karakter taj karakter je posmatran na potpuno novi način Ta nova interpretacija

uvjetovana je drugačijim interpretacijama svega onoga što je predstavljalo izučavanje

proznih tekstova i književnosti općenito Tako i bdquorubni žanrovildquo uzgredno dobijaju

drugačiji karakter

4

S tim da napominje kako je treba uzeti uvjetno Dean Duda daje sljedeću definiciju

putopisa Putopis je književna vrsta tematski oblikovana vjerodostojnim putovanjem

subjekta diskurza (putopisca) koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima

putuje i mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o

njihovim običajima i načinu života te počesto o kulturnim i umjetničkim znamenitostima

krajeva u kojima se zatječe

Ova definicija ne obuhvata djela u stihu a neki teoretičari smatraju da se i ona trebaju

svrstati u putopisnu književnost Pri odabiru kriterija za utvrđivanje žanrovskih obilježja

putopisa većina kritičara osvrće se na kategoriju fikcionalnosti ili nefikcionalnosti uvodeći

pojam referencijalnog pakta to jeste na tipičnu potrebu da se putopisi odnose na

vantekstualnu stvarnost Iako je lahko napraviti razliku između elemenata realnog i

čudesnog često je vrlo teško odrediti stvarna zbivanja i odvojiti ih od onih koja

podražavaju stvarnost Jan Borm ističe da se kao što u romanima i pripovijetkama pisci

koriste historijski materijal i dokumenta u putopisima može naići na elemente fikcije

poput izmišljenih priča i mitova Pisci mogu radi postizanja satiričnih ili nekih drugih

efekata koristiti izmišljena imena iza kojih je moguće iščitati stvarna postojeća mjesta i

situacije Isto tako je moguće i situirati izmišljenu radnju u okviru poznatih geografskih

prostora Takvo shvatanje doprinosi proučavanju putopisa kao poluknjiževnog žanra u

slučajevima kada se eliminiraju imaginarna putovanja Borm također smatra da odlike

Aristotelovog podražavanja (mimesis) trebaju da obuhvate sva djela pripovjedačke proze a

ne samo fikcionalna djela kako čine mnogi kritičari

Ksenija Polouektova predlaže drugačiji oblik razlikovanja S obzirom da je svako

predstavljanje stvarnosti nužno neka vrsta interpretacije stvarnost ne treba da bude

svojevrsna prezentacija već različiti oblici prezentacija stvarnosti i njihova kako poetska

tako i politička efektna snaga

Žak Derida ukazuje da se problemi u definiranju javljaju zbog samog principa

klasificiranja zapravo zbog mišljenja i vjerovanja da postoje čisti žanrovi On također

tvrdi da jedan tekst sadrži odlike više žanrova a da pri tome ne pripada niti jednom u

potpunosti

Pored toga što je teško definirati putopis tu se pojavljuje još jedan problem a odnosi se na

pitanja šta zapravo čini i šta obuhvata jedan putopis Da li se prilikom određivanja uzima

u obzir posebnost subjekta putopisnog diskursa razlozi njegova putovanja perceptivna

sposobnost fikcionalna ili dokumentarna usmjerenost teksta i pripovjedačko umijeće

5

Mnogi kritičari tvrde da se na te odrednice nerijetko zaboravlja Uglavnom svaki tekst koji

sadrži putovanje svrstava se pod putopisnu književnost

Sve je od Homerove bdquoOdisejeldquo starogrčkih fantastičnih priča o putovanju poput

Čudnovatih zgoda onkraj Tule Antonija Diogena i perijegetičke književnosti preko

srednjovjekovne epike i pikarskog romana do prosvjetiteljskih filozofskih pripovijesti i

romantičarskih putopisa smješteno u isto žanrovsko polje

S obzirom da se ne pravi jasna granica između onoga što jeste dio putopisne književnosti i

onoga što nije često se povezuje roman i putopis stih i proza izmišljeno i stvarno itd

Dovoljno je da putovanje predstavlja tematsku ili kompozicijsku okosnicu nekog teksta

kako bi se odmah odredila njegova pripadnost putopisnoj književnosti Iako je svakako

nesporna veza između pripovijedanja i putovanja putopis kao književni žanr ima tu

nevjerovatnu povijesnu otpornost Dok se razdoblja žanrovske hijerarhije i književne

mode neprestano mijenjaju putovanje ostaje među najfrekventnijim temama George

Gingras napominje da putovanje egzistira u različitim pojavnim oblicima kao jedna od

najosnovnijih najrasprostranjenijih i najtrajnijih tema u svjetskoj književnosti Mihail

Bahtin potvrđuje da je putopis najbolji način da se razvije i prikaže prostorna i društveno-

statična raznolikost zemlje grada kulture naroda različitih društvenih skupina i uvjeta

njihova života

Važnost putovanja u književnosti potvrđuju i pokušaji Michela Butora koji predlaže

utemeljenje iterologije posebne nauke o premještanju pomicanju ili kretanju tačnije i

najjednostavnije rečeno o putovanju

Prilikom teoretiziranja žanrova D Duda nužno podrazumijeva njihovu podjelu i

definiranje a samim tim i proces isključivosti i uključivosti hibridnih književnih žanrova

Granični književni žanrovi i publicistika su forme koje su i književnost i nauka s tim da se

jasna granica između književnosti i nauke nikako ne može povući Nisu ni čista

književnost niti čista nauka ali putem klasifikacije njihovih elemenata imamo bazu za

različite vrste izučavanja pa i onu koja se tiče književne teorije i književne kritike Kao

granični književni žanr putopis se kreće po širokoj skali koja na jednoj strani ima

reportažu a na drugoj lirsku ili meditativnu ili filozofsku ispovijest Ponekad putopis

može prerasti u esej ili studiju o novoj manje poznatoj sredini Moguća definicija putopisa

se izvodi upravo iz hibridnih karakteristika ovog žanra

Porast popularnosti putopisa od kraja devetnaestog a posebno u dvadesetom stoljeću brza

smjena društveno-historijskih poredaka i kulturna različitost prije svega zahtijevaju

mogućnost novog čitanja i osvjetljavanja karakteristika ovog žanra koje se reflektiraju kroz

6

ideologiju teksta Kada je u pitanju čovjekov odnos prema granicama i prostoru ljudi su

uvijek dijelili svijet na oblasti predstavljajući ili stvarnu ili zamišljenu liniju razdvajanja

Najpoznatija takva podjela jeste ona prema geografskoj odrednici Zapad ndash Istok ili još

popularnije nazvano Okcident ndash Orijent Poseban doprinos proučavanju putopisa dale su

postkolonijalne studije s pojavom orijentalizma Edvarda Saida On je baveći se

konstrukcijom orijentalnog Drugog u kolonijalnoj kulturi kroz analizu pretežno putopisnih

djela pokušao da ilustrira dijalektičke odnose kulture i imperije Said vjeruje da Orijent nije

bio slobodan predmet mišljenja zbog uspostavljanja određenih načina izlaganja i pisanja o

Orijentu kao važećeg normativa Smatra da se orijentalizam bolje shvata kao bdquoniz

ograničenja u području mišljenja nego kao pozitivna doktrinaldquo Također on navodi da

orijentalizam nije skup laži i mitova niti bilo šta drugo što nema oslonac u nekoj

korespondentnoj stvarnosti

Orijentalizam nije nestvarna evropska fantazija o Orijentu nego stvoreni korpus teorije i

prakse prihvaćena rešetka kroz koju je Orijent kao kroz filter ulazio u zapadnu svest

Svaka podjela nužno zahtijeva i međusobni odnos bdquodrugi u odnosu na sebeldquo što je tipični

proizvod podsvijesti a ne postojanja stvarnih granica Na literarnom polju govor o

Drugima proizlazi iz vlastitih iskustava onoga koji govori Otuda dolazi ograničeni broj

tipičnih oblika putovanje povijest izmišljanje stereotip polemičko sučeljavanje Sve ove

odrednice koje imaju negativnu konotaciju mogu se odnositi na putopis kao pismo o

Drugostima proizvod kulturne dominacije Zapada Govor o Drugima je uspostava

antitetične pozicije iz koje se generiraju sterotipi Pri tome svaki dio vidi sebe kao normu a

one druge kao odstupanje od norme Imagologija koja se bavi slikama Drugog u

književnosti (M Todorova) postaće oruđe za osvjetljavanje igara moći i nadmoći u

tumačenju kulturalnih sporova same ideje kulture ideologija i u artikulaciji pitanja

svakodnevnog života između klasa rasa polova nacija itd

Često se postavlja pitanje šta je to u putopisu kao tekstu što postaje zanimljivo čitaocima

Brešić navodi kako je zanimanje za nepoznato koje je uvijek privlačno i izazovno upravo

ta polazišna tačka putovanja Samim tim i pripovijedanje o nekom putovanju odnosno

putopis kao tekst biva zanimljiv čitaocu jer može zadovoljiti njegovu žudnju za

otkrivanjem novog a nerijetko ga i potaknuti na samo putovanje

7

Bošnjački putopisTako naši ljudi mučno kretahu u svijet i nerado ostavljahu tragove svoga putovanja

Kada je riječ o putopisu našeg prostora i Balkana općenito poseban značaj ima Marija

Todorova i njen pojam bdquobalkanizamldquo Ona definira taj pojam kao neki specifični diskurs

koji određuje stavove prema Balkanu i radnje usmjerene na njega odnosno kao stabilni

sistem stereotipa koji stavljaju Balkan u kognitivne mengele

To je jedan od najstarijih recepata formi šema ili mentalnih obrazaca putem kojih se

plasiraju informacije o Balkanu i to naročito u novinarstvu politici i književnosti

S jedne strane Orijent se prikazuje kao apsolutno Drugo u odnosu na Evropu dok se sa

druge Balkan prikazuje kao most ili kao raskršće koje spaja Istok i Zapad Ta

međupozicija između Evrope i Azije dovodi do razumijevanja Balkana kao polurazvijenog

polukolonijalnog polucivilizovanog i poluorijentalnog Dakle dok orijentalizam

predstavlja bdquodiskurs o imputiranoj opozicijildquo Todorova smatra da je balkanizam bdquodiskurs o

imputiranoj dvosmislenostildquo

Među žanrovima koji su najvažniji putevi za širenje balkanizma Todorova izdvaja

putopise političku esejistiku i akademsko novinarstvo Posebnu pažnju poklanja

putopisima i izvještajima političkih posmatrača agenata i diplomata jer se u njima mogu

otkriti počeci i postepeno uobličavanje predstave o Balkanu kao posebnom geografskom i

kulturnom entitetu Ti putnici imali su ulogu današnjih novinara pa se u njihovim opisima

može pronaći kombinacija skoro svih elemenata koji su oblikovali postojeći stereotip o

Balkanu

Ono što je zajedničko i kategoriji orijentalnog i balkanskog jeste da su obje korištene da

označe suprotnost predstavi o Evropi koja simboliše čistoću red samokontrolu karakter

osjećaj za zakon pravdu efikasnu administraciju

Sa naših prostora Ivan Frano Jukić (Slavoljub Bošnjak kako je sebe nazivao) je prvi pravi

putnik ističe Alija Isaković u svojoj knjizi Hodoljublje Iako je sam dosta toga zabilježio

8

zapisao i ostavio generacijama koje dolaze poslije njega nažalost tek nakon njegove smrti

ti radovi dobijaju zasluženu vrijednost On ističe pomalo surovu realnost koja je takva

ostala i dan-danas a to je Bosna koliko nesretna i potlačena toliko nepoznata i neopisana

Bošnjaci su uvijek putovali nekada neplanirano a nekada sasvim namjerno radi svojih

putopisa Neki su spriječeni u toj svojoj namjeri stvaranja jednog putopisa tako da su

mnogi još neotkriveni i neistraženi Profesor F Rizvanbegović u Antologiji bošnjačkog

putopisa 20 vijeka ističe da je iz tih razloga putopis Hadži- Jusufa Livnjaka prvi putopis

koji poznajemo Hadži-Jusuf Livnjak je krenuo iz Duvna na hadž 1615 godine

U tom periodu javljaju se i drugi putopisci

Mnogi su se složili kako je Evlija Čelebija najpoznatiji svjetski putopisac On je rekao da

je više od 50 godina svoga života posvetio putovanju Smatra se da je prešao oko 350000

kilometara tragajući za novim prostorima ljudima i običajima Obišao je cijelo Osmansko

carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta Tokom putovanja bilježio je sve pojedinosti o

životu i običajima ljudi koje je sretao opisivao do detalja mjesta koja je obilazio historiju

građevine običaje tradiciju kao i značajne ličnosti On nije zapisivao samo ono što je

vidio već i priče koje je sakupljao iz naroda

Veliki dio svoga života preko 20 godina Čelebija je posvetio Balkanu uključujući tu i

sandžačke gradove Njegova ostavština smještena je na 7000 stranica odnosno u sedam

tomova Bitno je spomenuti da i sam Ćamil Sijarić u svojim putopisima spominje velikog

Evliju Čelebiju

Za bošnjačku književnost u osmanskom periodu karakteristična je književnost u stihu ali i

u prozi koja je među bošnjačkim piscima bila najzastupljenija u ljetopisu i u putopisu o

odlasku na hadž Književnost na orijentalnim jezicima nastajala je najvećim dijelom na tlu

Bosne i tematski je za nju često veoma vezana (epigrafika pjesme o gradovima ljetopisi u

kojima su bilježeni značajni događaji putopisi s opisom bosanskih i stranih gradova kroz

koje su hodočasnici prolazili)

Karakteristični su oni pisci specifične poezije šehrengiza Šehrengiz ili opis gradova i

života u njima specifičan je istočnjački pjesnički žanr putopisne koncepcije Doprinos su

mu dali i neki naši autori primjerice eminentni pjesnici Derviš paša Bajezidagić (umro

1603) i Nerkesi Sarajlija (1584-1635) navodi Ivan Lovrenović u svom tekstu Prostori

putopisa 1984 godine

Putopis se pojavljuje i u hronikama s putopisnom podlogom kao npr kod Saliha Sidkija

Hadžihuseinovića i Envera Kadića Administrativno-diplomatski izvještaji također sadrže

elemente putopisa a izdvaja se Osman Šehdi- efendija u Sefaretnami gdje je opisao put u

9

Moskvu 1858 godine Međutim u njima je najmanje književnoga što je i razumljivo s

obzirom na formulaičnost i shematičnost jezika takvih spisa ali ih vrijedi zabilježiti zbog

njihove dokumentarno-historijske vrijednosti i mogućnosti da posluže kao književna građa

Najbrojniji među njima su izvještaji s apostolskih vizitacija slani iz Bosne u Rim

Uspon bošnjačkog putopisa veže se za kraj prošlog stoljeća Njegovi oblici su različiti i

brojni to je ili reportaža sa pojavom moderne bošnjačke štampe ili opis putovanja na hadž

ili nešto sasvim drugo Ibrahim ef Čokić-Hakki i Hafiz Muhamed ef Krpo su ponudili

najbolje opise putovanja sa hadža Edhem Mulabdić pisac prvog bosanskog i bošnjačkog

romana ujedno je i zaslužan za osnivanje prvog bošnjačkog modernog putopisa opisujući

jedan vikend u Fojnici Ta njegova prvobitna reportaža pokazala je novi model putopisnog

književnog oblika i pristupa On na taj način otkriva svoj posmatrački dar i rječitost

Kasnije će se ti pristupi neprekidno razvijati sve do Skendera Kulenovića Zuke Džumhura

i Alije Isakovića

A Isaković smatra da je daleko najzanimljiviji sarajevski trgovac Risto Besarović koji je

živo i svježe ispričao svoj put u Carigrad 1889 godine Iako s povremenim pretjerivanjem

u samom iskazu i sa ponekom nacionalno-političkom opaskom putopisci nam nude sliku

svijeta koji mi bdquopreko njihldquo doživljavamo Kako to Isaković ističe možda ne pravu a tu

nikad ne- ali zato onu kakvu je vidio naš čovjek

Potrebno je još spomenuti i to da u knjizi Hodoljublje Alija Isaković spominje i niz

novinara-publicista i novinara-književnika koji nisu živjeli u BiH ali su rođeni Bosanci

jer su tek oni zakoračili u zemlje i krajeve gdje se naš čovjek rijetko ili nikako nalazio

Oni su učinili prvi naš bdquoprodor u svijetldquo Zahvaljujući trudu i talentu svih mi ćemo

bdquoHodoljubljemldquo obići skoro sve kutke svijeta i susresti brojne rase i narode

Tako on kao dio bosanskohercegovačkog putopisa spominje i mnoge trgovce oficire

fratre hafize novinare itd

Držeći se onog što sam već tvrdio ne bi trebalo da nas u bosanskohercegovačkom

putopisu iznenadi što su uvršteni putopisi jednog književnika jednog trgovca oficira

nogometaša mitropolita fratra hafiza buntovnika naučnog radnika novinara

političara humoriste težaka

Kažu Bošnjaci da je putniku najveća planina kućni prag a to je istina (Ivan Frano Jukić

1843)

10

Putopisac Ćamil SijarićĆamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem

ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje

drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek

Književno djelo Ć Sijarića je višeslojna tvorevina u kojoj se međusobno prepliću različiti

narativni obrasci Slike i predstave koje na površinu izbijaju kao pamćenje iz djetinjstva ili

izuzetno dobro oblikovane anegdote i scene ne izražavaju samo prolazno uzbuđenje ili

neko izuzetno bdquostanje dušeldquo nego se pretvaraju u šire vizije života i svijeta pri čemu je

emotivnost samo sredstvo dočaravanja dubljih čovjekovih nemira i neizvjesnosti njegove

sudbine

Izuzme li se prvo veće putovanje školarca Sijarića od rodnih Šipovica do Skopja za njega

će ostati upečatljivo putovanje odlaska u Đalovsku klisuru do izvora vode do nekakve

pećine Ta rijeka koja je tekla iz izvora ta priroda koja je bila u klisuri ta tajanstvena

pećina činili su mu se toliko netaknutim kao da nije do tada nijedna ljudska noga tuda

prošla To je uzbuđivalo njegovu maštu

Husein Zvrko navodi kako je upravo to naivno dječije vjerovanje da je prvi vidio u

Đalovskoj klisuri ono što još niko nije imao prilike pobudilo u njemu želju da i dalje

putuje posmatra i istražuje

Nosila ga je misao da se putovanjem i pričanjem dva puta živi

11

On još dodaje i to kako je put za Ć Sijarića simbol trajanja saznavanja upoznavanja

savladavanja prepreka te učenje da svaki jad i muka imaju svoje trajanje pa i sam putnik

Kad čovjek ne ide nikud od kuće on je opet putnik ide od svog postanka ka kraju koji je

neminovan

Izdvajaju se dva osnovna strukturna pristupa kod onoga što se naziva građom za bošnjački

putopis Za neke autore putopis je opis putovanja svojevrsna geografija historija i

etnografija Drugima je putovanje povod za iskaz vlastitosti a trećima je ono čiji je

predmet književno djelo ili književna ličnost koju pohode

Ćamil Sijarić pripada prvoj grupi Za njega je putops jednostavno opis putovanja zajedno i

geografija i historija i etnografija Kako navodi profesor Rizvanbegović Sijariću nije bitan

predmet opisa isto kao i historijski fakti Historijska priča je ona koja zauzima primarno

mjesto u njegovom putopisnom opusu Ona postaje umjetnost putopisa Ćamil Sijarić

nastoji spoznati ljude prošlosti koji ostavljaju trag i prenose ga na čitaoca

Karakteristične i bitne odrednice motivi i termini za njegove putopise su doba mjesto i

trajanje Dobaemspje ključna riječ za razumijevanje tih putopisa za Sijarićaemspmjestoemspima smisao

ako imaemsptrajanje sam prostor je irelevantan Sami Borhes navodi da je duhovni život

čovjeka bez prostora sasvim moguć ali bez vremena nije Tome sad treba dodati onaj drugi

zahtjev za živim ljudima mada se tijesno vezuje za historiju

Sijarić i u putopisima bdquoostaje pisacldquo On sve zna prethodno bi proučio sve što je mogao

naći o mjestu prema kojem putuje sve je naučio poznaje svaki kamen ali nije historičar a

daleko od toga da je arheolog Vrijeme je za njega onoliko duboko koliko je stiglo da

uobliči da zapiše ljudsku sudbinu mada ona može biti zapisana i u kamenuemsp

Njegovi putopisi su moderni prozni šehrengizi On priča isključivo o gradovima jer su

gradovi historija i jer sela nemaju tu historiju Sela su samo postojanja koja su najčešće

prolazna i ne toliko bitna ona ne pamte historiju

Od svojih sagovornika tražio je obaviještenost istinitost jasnoću eventualno zanimljivost

Tvrtko Kulenović kaže da je on samemspbio isti onaj Ćamil koji je pisao one fantastične

pripovijetke sa onom fantastičnom sposobnošću uranjanja u ljudsku sudbinu onim

fantastičnim jezikom koji je već sam po sebi bio umjetnička kreacija najvišeg reda

Nije to od njih zahtjevao to je samo od sebe išlo Ne mora biti ali može biti osobina

genija u svakom slučaju je sudbina književnih poštenjaka da zanemaruju ne primjećuju

12

ono što su sobom svojim bićem iznutra donijeli a insistiraju na onome što je uneseno

spolja na znanju na iskustvu na posmatranju na rdquoživoturdquo a ne na rdquoumjetnostirdquo (Tvrtko

Kulenović)

Svojim knjigama Zapisi o gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Oslobođeni

Jasenovac Ćamil Sijarić zaokružuje svoje putopisno umijeće Bosanski putopisi Ćamilovi

su gradovi tu je njihova prošlost historija a upravo su ti gradovi prepuni historije a ta

historija je prepuna lica i naličja ili jednostavno likova koji i današnji lik određuju

U ovom masterskom radu prikazat će se Sijarićevi putopisi Zapis o gradovima Herceg-

Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Ono što sam pisac poručuje ovim djelima je to da

prošlost ne smije ostati u sjenci zaborava da će se ona uvijek pamtiti i prenositi novim

generacijama (to je posebno istaknuto u onim dijelovima gdje pisac govori o Drugom

svjetskom ratu) Tako npr u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić govori o Lenjingradu te

posebno ističe kako se ne smije zaboraviti na mnogobrojne žrtve rata

Možeš samo da ćutiš i da se izgubiš u nečemu što je groblje što je smrzavanje gladovanje

i umiranje ndash što je onih devet stotina dana Dobro bi bilo da tu brojku znaju svi profesori ndash

svih jezika i svih narodnosti i da je đacima daju u zadatak Svim đacima i u svim

zemljama ndash na svim jezicima Nek bi se ta brojka znala i pamtila kako se više ne bi

ponovila ndash ni u ovom gradu ni u drugom gradu ni u jednom mjestu

Kada je riječ o prošlosti ona je uvijek nedovoljno poznata otkrivena sačuvana i

tajanstvena U jednom trenutku sam Sijarić se pita šta je prošlost kakva je ona i čija je

jednostavno izgovaramo zidine starine vremena nekakva nekakva stoljeća ndash nekakva

tama prošlosti ndash kakve to prošlosti čije prošlosti I čudo jedno prošlost nam se svačija

nekako učini kao da je to i naša prošlost Kao da su tuda prošli naši stari Tu živjeli tu

gradove gradili tu snove sanjali ndash i otišli oni otišli a mi došli

U predgovoru knjige Zapisi o gradovima sam pisac navodi da su po cijeloj našoj Bosni i

Hercegovini razasuti bezbrojni srednjovjekovni gradovi Za mnoge od njih se ne zna ni

kada su građeni ko ih je gradio niti kojim povodom Također njihova imena su

zaboravljena posebno od dolaska Osmanlija Srednjovjekovni gradovi su najčešće građeni

u župama kao odbrambeni centri i središta-provincijske vlasti to jeste vlasti gradskih

upravnika Najveći razvoj doživjeli su uz krstaške ratove

13

Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo

u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku

Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i

jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li

iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po

njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu

Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni

ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni

Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla

a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov

svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim

(Miljenko Jergović)

14

Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove

tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu

knjigu putopisa

Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora

ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi

na kamenu

Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati

pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i

graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu

i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom

hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama

Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni

tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav

putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako

da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje

vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto

da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi

historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne

historijske i literarne asocijacije

Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega

prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i

izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog

Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi

ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz

klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema

handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i

priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema

hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa

bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju

Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po

broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da

čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen

Nijemcima

15

Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac

majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima

lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo

Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski

jezik što znači močvara

Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je

toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime

mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna

Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada

mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10

stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča

On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr

Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po

vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija

kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji

Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem

Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije

breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo

Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne

zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I

sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za

oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta

Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo

na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i

putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i

grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično

zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu

Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i

Ohridskom jezeru

No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda

i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati

Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad

treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na

sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru

16

Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu

poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok

naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je

bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga

vodila

Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što

čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče

niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i

vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio

razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju

prave vode iz cijevi

Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o

slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si

potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš

šta hoćeš

Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba

Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog

čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi

tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon

pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji

trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U

zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom

rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog

nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su

sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od

vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli

sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom

Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi

drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu

Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od

najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje

nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće

Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme

neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash

17

bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su

zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer

Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti

bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a

današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od

najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve

što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i

strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku

takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi

rat

Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim

ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske

vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga

tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim

naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi

nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i

njih čeka

Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja

Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi

drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge

koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom

Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost

opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu

onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa

se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove

stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju

u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj

grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu

na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila

jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su

uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz

tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim

išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao

što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da

18

posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim

ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da

ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija

Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August

Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav

Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo

staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome

postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom

varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji

Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj

putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti

način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom

putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u

ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke

(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli

19

bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često

objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i

Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i

odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i

Hercegovine

Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je

prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put

čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski

đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno

od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u

Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za

kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini

počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a

posljednji je bio Prȍzor

Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio

ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo

gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada

ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to

što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto

dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti

bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom

Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i

osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju

datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju

onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje

Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463

poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu

Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali

jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa

kojih pjevaju djevojke

One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu

na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme

Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o

fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja

20

postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog

vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno

Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli

zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te

objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog

rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što

znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih

činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da

je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi

mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i

drago kugo pusta da te bog ubije

Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te

anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog

putopisa

Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava

mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava

Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u

putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i

ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se

pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju

krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti

Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome

kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv

upečatljiv metaforičan i slikovit način

U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za

druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake

u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod

drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako

nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije

Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi

domaćini rado ugoste svakog prolaznika

21

i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi

gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od

onoga čega Gračanica ponajviše i ima

Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj

Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci

Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo

značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili

turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u

Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari

Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i

prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka

kojom je zavodio red u Bosni

Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić

prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi

carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom

Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su

mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri

Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil

Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije

samo onaj ko nije stigaoldquo

Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom

svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda

o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio

Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju

sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru

oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka

srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju

U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je

Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da

će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca

Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput

njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac

grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz

koju je survan ndash Radakovoj stijeni

22

Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na

generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je

taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo

detaljno opisuje

To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni

malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz

one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A

kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u

sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak

možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno

Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao

zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je

samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil

Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo

Oslobođeni Jasenovac

23

Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A

gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše

kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok

je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo

Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi

Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog

broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem

ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne

isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke

Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija

U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i

da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni

Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac

opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio

među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog

putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On

prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što

je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih

Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ

Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje

smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo

Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da

nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući

o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave

Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe

nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda

je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne

ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori

kad bi zaista govorioldquo

Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu

djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije

lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova

24

Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu

čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi

sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju

Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku

radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao

zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao

je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je

Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i

zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve

zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali

izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti

pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog

razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode

u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga

Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći

iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog

čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i

nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek

poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i

sve ono što je ljudsko

Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da

zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to

vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da

shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu

sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste

čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna

Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u

logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove

po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti

životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite

Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan

pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće

25

Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom

putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava

je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne

mjeren i ne ograđenldquo

Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić

pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog

jugoslovenskog Malapartea

Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju

dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla

su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao

u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se

zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi

u novo zlo

Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a

što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca

Maj je

Trava je

Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja

nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća

Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih

reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u

jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim

načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud

o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži

faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to

pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno

zaboli želudac

26

Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od

latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u

stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i

putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i

procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima

ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva

osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog

znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što

pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost

njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za

znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog

posredovanja

Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit

novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput

putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive

zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo

suprotno

Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima

predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su

27

zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to

zainteresiranim ispripovijedati

Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim

dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o

bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari

tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj

pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način

Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor

Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o

Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini

slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak

zanimljivosti

Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće

zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do

polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj

sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se

kazalo šta čeka Radojicu

Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san

nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome

svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu

carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina

Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-

pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih

podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša

Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja

bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim

radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u

Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je

danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu

sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara

Mustafu koji je izgradio Rudo

Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa

manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi

28

između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash

to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud

Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a

isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a

svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri

kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja

Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i

ostavljala za sobom pustoš

Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa

što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka

Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što

je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava

Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj

grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan

po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da

je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo

loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na

čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze

Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog

nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim

gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili

daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije

Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia

Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima

(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako

kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek

bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi

Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a

visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu

Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju

bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to

što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi

Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega

historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom

29

legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis

ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra

Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi

poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i

najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i

godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu

bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to

ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima

štitili grad Hatru

Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije

moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno

znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne

novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno

tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog

trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju

upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki

način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je

isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu

U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi

se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u

Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji

sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile

su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima

Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica

nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost

prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data

još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na

ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena

značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina

ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd

U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću

piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik

i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je

naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao

30

boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama

a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju

(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o

Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer

bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo

bdquoKako da ne idem miralaj me zove

Miralaj me zove kafu da mu služim

Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo

Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta

njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice

vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem

putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces

čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se

javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu

Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri

okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge

pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i

implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič

On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs

Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo

obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja

a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa

putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni

31

gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za

to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo

kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a

ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o

bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su

vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina

Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije

zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima

nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i

ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu

Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje

sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam

pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima

Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod

mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije

Krista na području naseljenom još u brončano doba

Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će

me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika

kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su

može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se

drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`

natrag

U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa

Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili

gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada

živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak

koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo

Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove

Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da

opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On

polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne

sluti šta će sve zateći i vidjeti

Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu

dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom

32

putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne

rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na

samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o

historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne

zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet

govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te

starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja

nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme

stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad

bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako

putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo

vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo

razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo

Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati

da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom

umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti

Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve

donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni

prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u

tome gradu i da ga izbliza vidim

33

Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije

načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim

podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna

strujanja

Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i

u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava

izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom

predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje

obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili

osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao

postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili

pripovjedača

Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući

prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu

susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama

obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila

Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi

svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra

obaviještenost putopisca

Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka

putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti

neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako

dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje

funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni

postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove

sklonosti ili indiferentnosti prema njoj

Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene

obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u

svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih

dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu

Estergon kada opisuje samo putovanje i put

34

Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju

mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele

Trećega i Bele Četvrtoga

Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost

prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić

opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je

Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad

ljudskim glavamaldquo

Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o

putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih

bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo

Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da

spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj

ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme

Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne

oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`

Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u

rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima

kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja

Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi

partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje

o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima

koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red

detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo

Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz

pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve

glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve

glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili

pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih

glasova Takvih da od njih izludite

Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego

što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis

Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se

spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put

35

Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima

historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i

nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili

izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško

utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni

znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata

mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije

djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu

izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu

neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima

približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se

javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može

naslutiti

U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi

dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči

Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni

Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio

spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa

možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući

posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može

zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka

koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna

mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi

Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na

stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava

Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u

putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti

36

Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom

prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet

Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje

je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost

putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu

(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu

diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj

kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova

sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje

Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno

usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama

običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili

naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se

drugačije odlike

Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo

žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu

- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-

Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti

svijeta nego prema pripovijedanju zgoda

Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti

deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje

37

i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što

je doživljeno

Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar

nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni

prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i

ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča

Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu

Osmanskog carstva u tom gradu

U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće

orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd

kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i

neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka

Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici

samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor

Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek

dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače

prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim

Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za

planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo

U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i

književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi

sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta

uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj

koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju

znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno

statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak

znanja

Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više

rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika

pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve

podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova

tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci

geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i

dolina

38

Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta

Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji

prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo

Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu

spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane

prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje

funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je

došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene

mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan

okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je

napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično

opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu

U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju

istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno

pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u

tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako

zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako

karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na

faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako

karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog

pripovijedanja

Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno

zaboli želudac

Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu

poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera

koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko

nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu

krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod

ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju

tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična

Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila

cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud

god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko

mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole

39

Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika

Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio

ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor

I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam

vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud

odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami

ubijaju

U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim

tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja

kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi

na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora

Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i

pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog

putovanja nije ni slutio da će vidjeti

Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji

mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama

Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka

života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku

oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u

jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje

Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i

zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i

gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo

tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao

da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica

ta roda

40

DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i

realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste

Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno

putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za

približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer

se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske

cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se

postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog

diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta

Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa

za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja

uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija

postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje

su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman

Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija

figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao

manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu

autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi

postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom

Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi

gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje

41

spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan

u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati

I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno

zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od

svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer

nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za

njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i

pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer

koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih

mramorova

Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja

približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog

putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak

dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem

mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča

Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće

slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama

Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji

siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću

budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao

živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se

izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti

Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata

je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A

neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim

crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti

Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja

nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća

Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna

nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova

shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je

figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj

baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu

Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog

42

vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi

u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna

bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv

crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i

dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo

pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je

figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim

postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču

Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju

Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća

pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je

Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u

43

tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja

se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a

umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni

fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja

U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim

putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao

sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i

sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra

da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura

sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se

rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije

sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku

karakterističnu diferenciju

Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u

neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema

društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja

Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa

nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek

prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom

prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i

svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom

specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji

gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku

Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave

Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i

sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu

žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova

džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine

1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i

najljepših

Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti

Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u

simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i

neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već

44

prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije

provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a

takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini

Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena

sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga

otrovala svoju sestru

Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i

željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu

I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali

da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči

uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je

Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio

Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici

pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi

putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i

sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno

pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje

identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni

identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura

Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe

Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o

drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i

begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim

sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva

Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju

i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom

značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić

govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je

podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća

Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u

onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle

se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva

njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su

iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i

45

prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje

žalosno

Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura

kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom

simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o

sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih

slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže

intertekstualnošću

Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih

književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i

vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U

dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G

Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo

se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim

područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da

kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije

Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces

osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio

u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i

prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine

strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja

čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na

prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer

je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja

se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj

prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a

prostor se osmišljava i meri vremenom

Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek

igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani

konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je

taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću

nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu

Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za

povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta

46

Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta

Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj

formi života

U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene

gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u

kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke

vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati

kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao

kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto

duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe

Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o

prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem

Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura

najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac

Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike

pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili

bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor

uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa

pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha

tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno

osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće

i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo

Zato je ova zemlja tako utabana

Zato je tako jadna

Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje

ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema

Ovo je bilo mjesto umiranja

Logor smrti

Bilo mu je ime Jasenovac

Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo

Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega

onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda

jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih

mrtvih ljudskih tijela

47

I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje

Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i

jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao

odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u

vodi bio sam zbunjen i preplašen

D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj

prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane

klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i

sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika

njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i

strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa

pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći

Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na

obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo

dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje

pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju

Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih

Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su

prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za

sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i

njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još

srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra

se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život

njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav

reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i

vremena

U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna

karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su

bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je

postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred

međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu

Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša

Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim

izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je

48

i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete

i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash

koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da

predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi

se prikrilo pravo brojno stanje logora

U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor

je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog

prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942

u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne

sobe

Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga

uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga

Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O

Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan

način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim

sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o

tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji

izgubi dragu osobu

Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj

zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja

nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao

ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za

poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci

Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke

djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici

Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika

djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane

Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja

i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog

svjetskog rata

49

Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim

oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od

posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos

geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je

putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje

zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom

putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula

organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine

likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u

posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako

manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u

pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac

Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed

događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli

povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o

gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više

50

bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava

Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj

historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik

preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju

kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima

govori ono što je manje i više poznato

Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je

pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar

već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje

činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi

njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje

ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji

ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine

Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku

isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja

Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog

putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu

Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim

vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja

Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni

gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna

rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo

Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se

desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti

Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna

usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na

tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve

te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku

znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o

gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i

historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je

i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti

Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje

je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost

51

putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji

gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje

mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj

izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima

pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u

slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu

pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom

tekstu

Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i

postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje

putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna

postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim

postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i

naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-

estetski stil

Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila

Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu

Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja

su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne

čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku

prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj

prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na

smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i

gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto

pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje

52

O piscu

Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem

ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje

drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek

Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj

Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta

kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935

godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke

aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936

godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a

za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški

iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je

novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947

godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i

redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje

sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine

Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi

bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio

svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih

epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i

danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja

53

objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne

objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i

Akademije naua i umjetnosti Crne Gore

Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine

13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr

Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine

SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana

putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i

mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim

običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih

krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i

historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom

putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o

gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima

objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi

Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je

Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način

Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta

Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar

putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive

zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je

zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu

Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi

kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna

izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom

20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u

funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke

54

prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u

samom radu

SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category

thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes

places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural

and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of

travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his

travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima

Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970

Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is

with its form and content established differently Framework and notices are authors

expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of

travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places

However this author search for new and ineresting in his country in a completly different

way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic

elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of

late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo

occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered

meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as

shown

55

Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim

visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST

Zenica 2005

Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3

(2008)

Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila

Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na

httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-

knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)

Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr

Matica hrvatska Zagreb 1998

Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012

Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija

reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno

na httphrcaksrcehr86365 (1352014)

Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008

Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177

Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973

Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga

deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991

Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka

Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-

8sadrzajsadrzaj14htm (562014)

Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila

Sijarića Sarajevo 2003

Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na

httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)

Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih

tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske

Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)

Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010

56

Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976

Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D

Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006

Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013

Page 3: rad - MSTER RAD- AMRA.pdf

3

putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti (V Brešić

1997)

U Hrvatskoj općoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže putopis se

definira u širem značenju kao općekulturna književna vjersko-religiozna znanstvena i

popularno znanstvena vrsta teksta u kojoj autor izlaže svoje putničko iskustvo Njegov se

razvoj može pratiti s jedne strane na općekulturnom području s obzirom na povijest

putovanja migracija i razmjene trgovine hodočašća zemljopisnih otkrića antropoloških

istraživanja turizma dokolice te na političku i diplomatsku povijest a s druge strane na

uže književnom gdje se uz spomenute smjernice putopis promatra unutar institucije

književnosti kao estetska jezična tvorevina S književnoznanstvenoga stajališta putopis je

temeljni žanr širega područja kulture putovanja i povlaštena vrsta komparatističkih

imagoloških istraživanja Višefunkcionalan i hibridan prema svojem kulturnom položaju i

značenju putopis je često i žanrovski kontaminiran pa se oblikuje i u privatnijim

žanrovima ndash dnevnicima pismima autobiografskim zapisima i memoarima Početci

putopisa zapravo su žanrovski kontaminirani i obično se vezuju uz antičke izvore

Putopis kao forma razvija se još u antici a u srednjem vijeku uglavnom se svodi na

hodočasničke tekstove U renesansi doživljava procvat zahvaljujući geografskim otkrićima

i razvoju kartografije U okvirima antičke grčke književnosti prvi put se može promatrati

kako putopis funkcionira i u fikcionalnom i faktografskom obliku Bio je obavezan dio

pustolovnog romana Kada je u pitanju srednji vijek putopise najčešće pišu hodočasnici

kao zasebna cjelina izdvaja se čitava skupina skandinavskih bdquoflores peregrinationisldquo

koji su nažalost izgubljeni u požaru kopenhagenske knjižnice te se ono što nam je poznato

svodi uglavnom na fragmente iz kojih je moguće izdvojiti tri glavna hodočasnička smjera

istočni zapadni i rimski

Obično se XIX i prva polovina XXemspst određuju kao zlatno doba putovanja što se u

književnosti potvrđuje profesionalizacijom putopisnoga stvaranja pa se već početkom

XXemspstoljeća uz književno trajanje žanra u modernističkoj izvedbi i svojevrsnom razvoju

turizma i putovanja pojavljuju profesionalni popularni putopisci Naime dugo vremena je

bilo potrebno da se općenito bdquorubni žanrovildquo a posebno putopis počnu drugačije

posmatrati i interpretirati Iako ta drugačija interpretacija opet podrazumijeva bdquograničnildquo

karakter taj karakter je posmatran na potpuno novi način Ta nova interpretacija

uvjetovana je drugačijim interpretacijama svega onoga što je predstavljalo izučavanje

proznih tekstova i književnosti općenito Tako i bdquorubni žanrovildquo uzgredno dobijaju

drugačiji karakter

4

S tim da napominje kako je treba uzeti uvjetno Dean Duda daje sljedeću definiciju

putopisa Putopis je književna vrsta tematski oblikovana vjerodostojnim putovanjem

subjekta diskurza (putopisca) koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima

putuje i mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o

njihovim običajima i načinu života te počesto o kulturnim i umjetničkim znamenitostima

krajeva u kojima se zatječe

Ova definicija ne obuhvata djela u stihu a neki teoretičari smatraju da se i ona trebaju

svrstati u putopisnu književnost Pri odabiru kriterija za utvrđivanje žanrovskih obilježja

putopisa većina kritičara osvrće se na kategoriju fikcionalnosti ili nefikcionalnosti uvodeći

pojam referencijalnog pakta to jeste na tipičnu potrebu da se putopisi odnose na

vantekstualnu stvarnost Iako je lahko napraviti razliku između elemenata realnog i

čudesnog često je vrlo teško odrediti stvarna zbivanja i odvojiti ih od onih koja

podražavaju stvarnost Jan Borm ističe da se kao što u romanima i pripovijetkama pisci

koriste historijski materijal i dokumenta u putopisima može naići na elemente fikcije

poput izmišljenih priča i mitova Pisci mogu radi postizanja satiričnih ili nekih drugih

efekata koristiti izmišljena imena iza kojih je moguće iščitati stvarna postojeća mjesta i

situacije Isto tako je moguće i situirati izmišljenu radnju u okviru poznatih geografskih

prostora Takvo shvatanje doprinosi proučavanju putopisa kao poluknjiževnog žanra u

slučajevima kada se eliminiraju imaginarna putovanja Borm također smatra da odlike

Aristotelovog podražavanja (mimesis) trebaju da obuhvate sva djela pripovjedačke proze a

ne samo fikcionalna djela kako čine mnogi kritičari

Ksenija Polouektova predlaže drugačiji oblik razlikovanja S obzirom da je svako

predstavljanje stvarnosti nužno neka vrsta interpretacije stvarnost ne treba da bude

svojevrsna prezentacija već različiti oblici prezentacija stvarnosti i njihova kako poetska

tako i politička efektna snaga

Žak Derida ukazuje da se problemi u definiranju javljaju zbog samog principa

klasificiranja zapravo zbog mišljenja i vjerovanja da postoje čisti žanrovi On također

tvrdi da jedan tekst sadrži odlike više žanrova a da pri tome ne pripada niti jednom u

potpunosti

Pored toga što je teško definirati putopis tu se pojavljuje još jedan problem a odnosi se na

pitanja šta zapravo čini i šta obuhvata jedan putopis Da li se prilikom određivanja uzima

u obzir posebnost subjekta putopisnog diskursa razlozi njegova putovanja perceptivna

sposobnost fikcionalna ili dokumentarna usmjerenost teksta i pripovjedačko umijeće

5

Mnogi kritičari tvrde da se na te odrednice nerijetko zaboravlja Uglavnom svaki tekst koji

sadrži putovanje svrstava se pod putopisnu književnost

Sve je od Homerove bdquoOdisejeldquo starogrčkih fantastičnih priča o putovanju poput

Čudnovatih zgoda onkraj Tule Antonija Diogena i perijegetičke književnosti preko

srednjovjekovne epike i pikarskog romana do prosvjetiteljskih filozofskih pripovijesti i

romantičarskih putopisa smješteno u isto žanrovsko polje

S obzirom da se ne pravi jasna granica između onoga što jeste dio putopisne književnosti i

onoga što nije često se povezuje roman i putopis stih i proza izmišljeno i stvarno itd

Dovoljno je da putovanje predstavlja tematsku ili kompozicijsku okosnicu nekog teksta

kako bi se odmah odredila njegova pripadnost putopisnoj književnosti Iako je svakako

nesporna veza između pripovijedanja i putovanja putopis kao književni žanr ima tu

nevjerovatnu povijesnu otpornost Dok se razdoblja žanrovske hijerarhije i književne

mode neprestano mijenjaju putovanje ostaje među najfrekventnijim temama George

Gingras napominje da putovanje egzistira u različitim pojavnim oblicima kao jedna od

najosnovnijih najrasprostranjenijih i najtrajnijih tema u svjetskoj književnosti Mihail

Bahtin potvrđuje da je putopis najbolji način da se razvije i prikaže prostorna i društveno-

statična raznolikost zemlje grada kulture naroda različitih društvenih skupina i uvjeta

njihova života

Važnost putovanja u književnosti potvrđuju i pokušaji Michela Butora koji predlaže

utemeljenje iterologije posebne nauke o premještanju pomicanju ili kretanju tačnije i

najjednostavnije rečeno o putovanju

Prilikom teoretiziranja žanrova D Duda nužno podrazumijeva njihovu podjelu i

definiranje a samim tim i proces isključivosti i uključivosti hibridnih književnih žanrova

Granični književni žanrovi i publicistika su forme koje su i književnost i nauka s tim da se

jasna granica između književnosti i nauke nikako ne može povući Nisu ni čista

književnost niti čista nauka ali putem klasifikacije njihovih elemenata imamo bazu za

različite vrste izučavanja pa i onu koja se tiče književne teorije i književne kritike Kao

granični književni žanr putopis se kreće po širokoj skali koja na jednoj strani ima

reportažu a na drugoj lirsku ili meditativnu ili filozofsku ispovijest Ponekad putopis

može prerasti u esej ili studiju o novoj manje poznatoj sredini Moguća definicija putopisa

se izvodi upravo iz hibridnih karakteristika ovog žanra

Porast popularnosti putopisa od kraja devetnaestog a posebno u dvadesetom stoljeću brza

smjena društveno-historijskih poredaka i kulturna različitost prije svega zahtijevaju

mogućnost novog čitanja i osvjetljavanja karakteristika ovog žanra koje se reflektiraju kroz

6

ideologiju teksta Kada je u pitanju čovjekov odnos prema granicama i prostoru ljudi su

uvijek dijelili svijet na oblasti predstavljajući ili stvarnu ili zamišljenu liniju razdvajanja

Najpoznatija takva podjela jeste ona prema geografskoj odrednici Zapad ndash Istok ili još

popularnije nazvano Okcident ndash Orijent Poseban doprinos proučavanju putopisa dale su

postkolonijalne studije s pojavom orijentalizma Edvarda Saida On je baveći se

konstrukcijom orijentalnog Drugog u kolonijalnoj kulturi kroz analizu pretežno putopisnih

djela pokušao da ilustrira dijalektičke odnose kulture i imperije Said vjeruje da Orijent nije

bio slobodan predmet mišljenja zbog uspostavljanja određenih načina izlaganja i pisanja o

Orijentu kao važećeg normativa Smatra da se orijentalizam bolje shvata kao bdquoniz

ograničenja u području mišljenja nego kao pozitivna doktrinaldquo Također on navodi da

orijentalizam nije skup laži i mitova niti bilo šta drugo što nema oslonac u nekoj

korespondentnoj stvarnosti

Orijentalizam nije nestvarna evropska fantazija o Orijentu nego stvoreni korpus teorije i

prakse prihvaćena rešetka kroz koju je Orijent kao kroz filter ulazio u zapadnu svest

Svaka podjela nužno zahtijeva i međusobni odnos bdquodrugi u odnosu na sebeldquo što je tipični

proizvod podsvijesti a ne postojanja stvarnih granica Na literarnom polju govor o

Drugima proizlazi iz vlastitih iskustava onoga koji govori Otuda dolazi ograničeni broj

tipičnih oblika putovanje povijest izmišljanje stereotip polemičko sučeljavanje Sve ove

odrednice koje imaju negativnu konotaciju mogu se odnositi na putopis kao pismo o

Drugostima proizvod kulturne dominacije Zapada Govor o Drugima je uspostava

antitetične pozicije iz koje se generiraju sterotipi Pri tome svaki dio vidi sebe kao normu a

one druge kao odstupanje od norme Imagologija koja se bavi slikama Drugog u

književnosti (M Todorova) postaće oruđe za osvjetljavanje igara moći i nadmoći u

tumačenju kulturalnih sporova same ideje kulture ideologija i u artikulaciji pitanja

svakodnevnog života između klasa rasa polova nacija itd

Često se postavlja pitanje šta je to u putopisu kao tekstu što postaje zanimljivo čitaocima

Brešić navodi kako je zanimanje za nepoznato koje je uvijek privlačno i izazovno upravo

ta polazišna tačka putovanja Samim tim i pripovijedanje o nekom putovanju odnosno

putopis kao tekst biva zanimljiv čitaocu jer može zadovoljiti njegovu žudnju za

otkrivanjem novog a nerijetko ga i potaknuti na samo putovanje

7

Bošnjački putopisTako naši ljudi mučno kretahu u svijet i nerado ostavljahu tragove svoga putovanja

Kada je riječ o putopisu našeg prostora i Balkana općenito poseban značaj ima Marija

Todorova i njen pojam bdquobalkanizamldquo Ona definira taj pojam kao neki specifični diskurs

koji određuje stavove prema Balkanu i radnje usmjerene na njega odnosno kao stabilni

sistem stereotipa koji stavljaju Balkan u kognitivne mengele

To je jedan od najstarijih recepata formi šema ili mentalnih obrazaca putem kojih se

plasiraju informacije o Balkanu i to naročito u novinarstvu politici i književnosti

S jedne strane Orijent se prikazuje kao apsolutno Drugo u odnosu na Evropu dok se sa

druge Balkan prikazuje kao most ili kao raskršće koje spaja Istok i Zapad Ta

međupozicija između Evrope i Azije dovodi do razumijevanja Balkana kao polurazvijenog

polukolonijalnog polucivilizovanog i poluorijentalnog Dakle dok orijentalizam

predstavlja bdquodiskurs o imputiranoj opozicijildquo Todorova smatra da je balkanizam bdquodiskurs o

imputiranoj dvosmislenostildquo

Među žanrovima koji su najvažniji putevi za širenje balkanizma Todorova izdvaja

putopise političku esejistiku i akademsko novinarstvo Posebnu pažnju poklanja

putopisima i izvještajima političkih posmatrača agenata i diplomata jer se u njima mogu

otkriti počeci i postepeno uobličavanje predstave o Balkanu kao posebnom geografskom i

kulturnom entitetu Ti putnici imali su ulogu današnjih novinara pa se u njihovim opisima

može pronaći kombinacija skoro svih elemenata koji su oblikovali postojeći stereotip o

Balkanu

Ono što je zajedničko i kategoriji orijentalnog i balkanskog jeste da su obje korištene da

označe suprotnost predstavi o Evropi koja simboliše čistoću red samokontrolu karakter

osjećaj za zakon pravdu efikasnu administraciju

Sa naših prostora Ivan Frano Jukić (Slavoljub Bošnjak kako je sebe nazivao) je prvi pravi

putnik ističe Alija Isaković u svojoj knjizi Hodoljublje Iako je sam dosta toga zabilježio

8

zapisao i ostavio generacijama koje dolaze poslije njega nažalost tek nakon njegove smrti

ti radovi dobijaju zasluženu vrijednost On ističe pomalo surovu realnost koja je takva

ostala i dan-danas a to je Bosna koliko nesretna i potlačena toliko nepoznata i neopisana

Bošnjaci su uvijek putovali nekada neplanirano a nekada sasvim namjerno radi svojih

putopisa Neki su spriječeni u toj svojoj namjeri stvaranja jednog putopisa tako da su

mnogi još neotkriveni i neistraženi Profesor F Rizvanbegović u Antologiji bošnjačkog

putopisa 20 vijeka ističe da je iz tih razloga putopis Hadži- Jusufa Livnjaka prvi putopis

koji poznajemo Hadži-Jusuf Livnjak je krenuo iz Duvna na hadž 1615 godine

U tom periodu javljaju se i drugi putopisci

Mnogi su se složili kako je Evlija Čelebija najpoznatiji svjetski putopisac On je rekao da

je više od 50 godina svoga života posvetio putovanju Smatra se da je prešao oko 350000

kilometara tragajući za novim prostorima ljudima i običajima Obišao je cijelo Osmansko

carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta Tokom putovanja bilježio je sve pojedinosti o

životu i običajima ljudi koje je sretao opisivao do detalja mjesta koja je obilazio historiju

građevine običaje tradiciju kao i značajne ličnosti On nije zapisivao samo ono što je

vidio već i priče koje je sakupljao iz naroda

Veliki dio svoga života preko 20 godina Čelebija je posvetio Balkanu uključujući tu i

sandžačke gradove Njegova ostavština smještena je na 7000 stranica odnosno u sedam

tomova Bitno je spomenuti da i sam Ćamil Sijarić u svojim putopisima spominje velikog

Evliju Čelebiju

Za bošnjačku književnost u osmanskom periodu karakteristična je književnost u stihu ali i

u prozi koja je među bošnjačkim piscima bila najzastupljenija u ljetopisu i u putopisu o

odlasku na hadž Književnost na orijentalnim jezicima nastajala je najvećim dijelom na tlu

Bosne i tematski je za nju često veoma vezana (epigrafika pjesme o gradovima ljetopisi u

kojima su bilježeni značajni događaji putopisi s opisom bosanskih i stranih gradova kroz

koje su hodočasnici prolazili)

Karakteristični su oni pisci specifične poezije šehrengiza Šehrengiz ili opis gradova i

života u njima specifičan je istočnjački pjesnički žanr putopisne koncepcije Doprinos su

mu dali i neki naši autori primjerice eminentni pjesnici Derviš paša Bajezidagić (umro

1603) i Nerkesi Sarajlija (1584-1635) navodi Ivan Lovrenović u svom tekstu Prostori

putopisa 1984 godine

Putopis se pojavljuje i u hronikama s putopisnom podlogom kao npr kod Saliha Sidkija

Hadžihuseinovića i Envera Kadića Administrativno-diplomatski izvještaji također sadrže

elemente putopisa a izdvaja se Osman Šehdi- efendija u Sefaretnami gdje je opisao put u

9

Moskvu 1858 godine Međutim u njima je najmanje književnoga što je i razumljivo s

obzirom na formulaičnost i shematičnost jezika takvih spisa ali ih vrijedi zabilježiti zbog

njihove dokumentarno-historijske vrijednosti i mogućnosti da posluže kao književna građa

Najbrojniji među njima su izvještaji s apostolskih vizitacija slani iz Bosne u Rim

Uspon bošnjačkog putopisa veže se za kraj prošlog stoljeća Njegovi oblici su različiti i

brojni to je ili reportaža sa pojavom moderne bošnjačke štampe ili opis putovanja na hadž

ili nešto sasvim drugo Ibrahim ef Čokić-Hakki i Hafiz Muhamed ef Krpo su ponudili

najbolje opise putovanja sa hadža Edhem Mulabdić pisac prvog bosanskog i bošnjačkog

romana ujedno je i zaslužan za osnivanje prvog bošnjačkog modernog putopisa opisujući

jedan vikend u Fojnici Ta njegova prvobitna reportaža pokazala je novi model putopisnog

književnog oblika i pristupa On na taj način otkriva svoj posmatrački dar i rječitost

Kasnije će se ti pristupi neprekidno razvijati sve do Skendera Kulenovića Zuke Džumhura

i Alije Isakovića

A Isaković smatra da je daleko najzanimljiviji sarajevski trgovac Risto Besarović koji je

živo i svježe ispričao svoj put u Carigrad 1889 godine Iako s povremenim pretjerivanjem

u samom iskazu i sa ponekom nacionalno-političkom opaskom putopisci nam nude sliku

svijeta koji mi bdquopreko njihldquo doživljavamo Kako to Isaković ističe možda ne pravu a tu

nikad ne- ali zato onu kakvu je vidio naš čovjek

Potrebno je još spomenuti i to da u knjizi Hodoljublje Alija Isaković spominje i niz

novinara-publicista i novinara-književnika koji nisu živjeli u BiH ali su rođeni Bosanci

jer su tek oni zakoračili u zemlje i krajeve gdje se naš čovjek rijetko ili nikako nalazio

Oni su učinili prvi naš bdquoprodor u svijetldquo Zahvaljujući trudu i talentu svih mi ćemo

bdquoHodoljubljemldquo obići skoro sve kutke svijeta i susresti brojne rase i narode

Tako on kao dio bosanskohercegovačkog putopisa spominje i mnoge trgovce oficire

fratre hafize novinare itd

Držeći se onog što sam već tvrdio ne bi trebalo da nas u bosanskohercegovačkom

putopisu iznenadi što su uvršteni putopisi jednog književnika jednog trgovca oficira

nogometaša mitropolita fratra hafiza buntovnika naučnog radnika novinara

političara humoriste težaka

Kažu Bošnjaci da je putniku najveća planina kućni prag a to je istina (Ivan Frano Jukić

1843)

10

Putopisac Ćamil SijarićĆamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem

ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje

drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek

Književno djelo Ć Sijarića je višeslojna tvorevina u kojoj se međusobno prepliću različiti

narativni obrasci Slike i predstave koje na površinu izbijaju kao pamćenje iz djetinjstva ili

izuzetno dobro oblikovane anegdote i scene ne izražavaju samo prolazno uzbuđenje ili

neko izuzetno bdquostanje dušeldquo nego se pretvaraju u šire vizije života i svijeta pri čemu je

emotivnost samo sredstvo dočaravanja dubljih čovjekovih nemira i neizvjesnosti njegove

sudbine

Izuzme li se prvo veće putovanje školarca Sijarića od rodnih Šipovica do Skopja za njega

će ostati upečatljivo putovanje odlaska u Đalovsku klisuru do izvora vode do nekakve

pećine Ta rijeka koja je tekla iz izvora ta priroda koja je bila u klisuri ta tajanstvena

pećina činili su mu se toliko netaknutim kao da nije do tada nijedna ljudska noga tuda

prošla To je uzbuđivalo njegovu maštu

Husein Zvrko navodi kako je upravo to naivno dječije vjerovanje da je prvi vidio u

Đalovskoj klisuri ono što još niko nije imao prilike pobudilo u njemu želju da i dalje

putuje posmatra i istražuje

Nosila ga je misao da se putovanjem i pričanjem dva puta živi

11

On još dodaje i to kako je put za Ć Sijarića simbol trajanja saznavanja upoznavanja

savladavanja prepreka te učenje da svaki jad i muka imaju svoje trajanje pa i sam putnik

Kad čovjek ne ide nikud od kuće on je opet putnik ide od svog postanka ka kraju koji je

neminovan

Izdvajaju se dva osnovna strukturna pristupa kod onoga što se naziva građom za bošnjački

putopis Za neke autore putopis je opis putovanja svojevrsna geografija historija i

etnografija Drugima je putovanje povod za iskaz vlastitosti a trećima je ono čiji je

predmet književno djelo ili književna ličnost koju pohode

Ćamil Sijarić pripada prvoj grupi Za njega je putops jednostavno opis putovanja zajedno i

geografija i historija i etnografija Kako navodi profesor Rizvanbegović Sijariću nije bitan

predmet opisa isto kao i historijski fakti Historijska priča je ona koja zauzima primarno

mjesto u njegovom putopisnom opusu Ona postaje umjetnost putopisa Ćamil Sijarić

nastoji spoznati ljude prošlosti koji ostavljaju trag i prenose ga na čitaoca

Karakteristične i bitne odrednice motivi i termini za njegove putopise su doba mjesto i

trajanje Dobaemspje ključna riječ za razumijevanje tih putopisa za Sijarićaemspmjestoemspima smisao

ako imaemsptrajanje sam prostor je irelevantan Sami Borhes navodi da je duhovni život

čovjeka bez prostora sasvim moguć ali bez vremena nije Tome sad treba dodati onaj drugi

zahtjev za živim ljudima mada se tijesno vezuje za historiju

Sijarić i u putopisima bdquoostaje pisacldquo On sve zna prethodno bi proučio sve što je mogao

naći o mjestu prema kojem putuje sve je naučio poznaje svaki kamen ali nije historičar a

daleko od toga da je arheolog Vrijeme je za njega onoliko duboko koliko je stiglo da

uobliči da zapiše ljudsku sudbinu mada ona može biti zapisana i u kamenuemsp

Njegovi putopisi su moderni prozni šehrengizi On priča isključivo o gradovima jer su

gradovi historija i jer sela nemaju tu historiju Sela su samo postojanja koja su najčešće

prolazna i ne toliko bitna ona ne pamte historiju

Od svojih sagovornika tražio je obaviještenost istinitost jasnoću eventualno zanimljivost

Tvrtko Kulenović kaže da je on samemspbio isti onaj Ćamil koji je pisao one fantastične

pripovijetke sa onom fantastičnom sposobnošću uranjanja u ljudsku sudbinu onim

fantastičnim jezikom koji je već sam po sebi bio umjetnička kreacija najvišeg reda

Nije to od njih zahtjevao to je samo od sebe išlo Ne mora biti ali može biti osobina

genija u svakom slučaju je sudbina književnih poštenjaka da zanemaruju ne primjećuju

12

ono što su sobom svojim bićem iznutra donijeli a insistiraju na onome što je uneseno

spolja na znanju na iskustvu na posmatranju na rdquoživoturdquo a ne na rdquoumjetnostirdquo (Tvrtko

Kulenović)

Svojim knjigama Zapisi o gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Oslobođeni

Jasenovac Ćamil Sijarić zaokružuje svoje putopisno umijeće Bosanski putopisi Ćamilovi

su gradovi tu je njihova prošlost historija a upravo su ti gradovi prepuni historije a ta

historija je prepuna lica i naličja ili jednostavno likova koji i današnji lik određuju

U ovom masterskom radu prikazat će se Sijarićevi putopisi Zapis o gradovima Herceg-

Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Ono što sam pisac poručuje ovim djelima je to da

prošlost ne smije ostati u sjenci zaborava da će se ona uvijek pamtiti i prenositi novim

generacijama (to je posebno istaknuto u onim dijelovima gdje pisac govori o Drugom

svjetskom ratu) Tako npr u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić govori o Lenjingradu te

posebno ističe kako se ne smije zaboraviti na mnogobrojne žrtve rata

Možeš samo da ćutiš i da se izgubiš u nečemu što je groblje što je smrzavanje gladovanje

i umiranje ndash što je onih devet stotina dana Dobro bi bilo da tu brojku znaju svi profesori ndash

svih jezika i svih narodnosti i da je đacima daju u zadatak Svim đacima i u svim

zemljama ndash na svim jezicima Nek bi se ta brojka znala i pamtila kako se više ne bi

ponovila ndash ni u ovom gradu ni u drugom gradu ni u jednom mjestu

Kada je riječ o prošlosti ona je uvijek nedovoljno poznata otkrivena sačuvana i

tajanstvena U jednom trenutku sam Sijarić se pita šta je prošlost kakva je ona i čija je

jednostavno izgovaramo zidine starine vremena nekakva nekakva stoljeća ndash nekakva

tama prošlosti ndash kakve to prošlosti čije prošlosti I čudo jedno prošlost nam se svačija

nekako učini kao da je to i naša prošlost Kao da su tuda prošli naši stari Tu živjeli tu

gradove gradili tu snove sanjali ndash i otišli oni otišli a mi došli

U predgovoru knjige Zapisi o gradovima sam pisac navodi da su po cijeloj našoj Bosni i

Hercegovini razasuti bezbrojni srednjovjekovni gradovi Za mnoge od njih se ne zna ni

kada su građeni ko ih je gradio niti kojim povodom Također njihova imena su

zaboravljena posebno od dolaska Osmanlija Srednjovjekovni gradovi su najčešće građeni

u župama kao odbrambeni centri i središta-provincijske vlasti to jeste vlasti gradskih

upravnika Najveći razvoj doživjeli su uz krstaške ratove

13

Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo

u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku

Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i

jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li

iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po

njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu

Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni

ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni

Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla

a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov

svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim

(Miljenko Jergović)

14

Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove

tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu

knjigu putopisa

Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora

ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi

na kamenu

Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati

pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i

graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu

i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom

hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama

Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni

tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav

putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako

da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje

vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto

da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi

historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne

historijske i literarne asocijacije

Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega

prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i

izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog

Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi

ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz

klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema

handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i

priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema

hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa

bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju

Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po

broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da

čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen

Nijemcima

15

Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac

majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima

lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo

Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski

jezik što znači močvara

Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je

toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime

mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna

Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada

mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10

stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča

On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr

Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po

vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija

kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji

Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem

Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije

breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo

Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne

zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I

sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za

oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta

Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo

na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i

putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i

grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično

zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu

Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i

Ohridskom jezeru

No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda

i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati

Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad

treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na

sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru

16

Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu

poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok

naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je

bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga

vodila

Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što

čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče

niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i

vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio

razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju

prave vode iz cijevi

Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o

slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si

potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš

šta hoćeš

Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba

Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog

čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi

tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon

pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji

trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U

zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom

rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog

nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su

sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od

vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli

sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom

Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi

drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu

Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od

najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje

nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće

Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme

neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash

17

bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su

zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer

Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti

bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a

današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od

najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve

što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i

strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku

takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi

rat

Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim

ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske

vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga

tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim

naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi

nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i

njih čeka

Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja

Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi

drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge

koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom

Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost

opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu

onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa

se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove

stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju

u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj

grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu

na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila

jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su

uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz

tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim

išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao

što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da

18

posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim

ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da

ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija

Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August

Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav

Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo

staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome

postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom

varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji

Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj

putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti

način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom

putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u

ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke

(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli

19

bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često

objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i

Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i

odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i

Hercegovine

Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je

prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put

čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski

đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno

od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u

Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za

kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini

počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a

posljednji je bio Prȍzor

Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio

ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo

gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada

ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to

što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto

dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti

bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom

Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i

osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju

datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju

onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje

Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463

poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu

Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali

jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa

kojih pjevaju djevojke

One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu

na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme

Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o

fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja

20

postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog

vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno

Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli

zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te

objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog

rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što

znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih

činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da

je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi

mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i

drago kugo pusta da te bog ubije

Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te

anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog

putopisa

Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava

mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava

Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u

putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i

ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se

pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju

krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti

Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome

kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv

upečatljiv metaforičan i slikovit način

U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za

druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake

u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod

drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako

nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije

Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi

domaćini rado ugoste svakog prolaznika

21

i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi

gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od

onoga čega Gračanica ponajviše i ima

Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj

Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci

Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo

značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili

turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u

Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari

Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i

prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka

kojom je zavodio red u Bosni

Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić

prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi

carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom

Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su

mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri

Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil

Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije

samo onaj ko nije stigaoldquo

Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom

svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda

o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio

Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju

sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru

oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka

srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju

U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je

Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da

će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca

Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput

njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac

grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz

koju je survan ndash Radakovoj stijeni

22

Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na

generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je

taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo

detaljno opisuje

To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni

malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz

one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A

kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u

sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak

možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno

Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao

zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je

samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil

Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo

Oslobođeni Jasenovac

23

Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A

gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše

kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok

je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo

Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi

Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog

broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem

ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne

isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke

Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija

U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i

da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni

Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac

opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio

među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog

putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On

prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što

je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih

Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ

Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje

smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo

Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da

nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući

o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave

Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe

nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda

je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne

ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori

kad bi zaista govorioldquo

Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu

djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije

lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova

24

Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu

čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi

sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju

Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku

radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao

zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao

je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je

Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i

zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve

zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali

izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti

pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog

razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode

u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga

Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći

iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog

čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i

nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek

poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i

sve ono što je ljudsko

Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da

zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to

vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da

shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu

sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste

čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna

Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u

logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove

po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti

životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite

Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan

pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće

25

Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom

putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava

je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne

mjeren i ne ograđenldquo

Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić

pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog

jugoslovenskog Malapartea

Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju

dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla

su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao

u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se

zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi

u novo zlo

Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a

što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca

Maj je

Trava je

Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja

nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća

Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih

reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u

jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim

načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud

o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži

faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to

pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno

zaboli želudac

26

Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od

latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u

stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i

putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i

procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima

ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva

osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog

znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što

pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost

njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za

znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog

posredovanja

Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit

novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput

putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive

zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo

suprotno

Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima

predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su

27

zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to

zainteresiranim ispripovijedati

Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim

dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o

bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari

tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj

pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način

Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor

Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o

Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini

slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak

zanimljivosti

Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće

zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do

polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj

sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se

kazalo šta čeka Radojicu

Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san

nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome

svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu

carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina

Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-

pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih

podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša

Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja

bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim

radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u

Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je

danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu

sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara

Mustafu koji je izgradio Rudo

Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa

manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi

28

između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash

to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud

Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a

isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a

svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri

kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja

Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i

ostavljala za sobom pustoš

Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa

što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka

Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što

je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava

Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj

grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan

po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da

je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo

loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na

čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze

Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog

nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim

gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili

daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije

Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia

Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima

(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako

kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek

bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi

Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a

visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu

Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju

bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to

što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi

Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega

historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom

29

legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis

ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra

Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi

poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i

najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i

godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu

bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to

ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima

štitili grad Hatru

Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije

moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno

znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne

novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno

tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog

trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju

upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki

način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je

isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu

U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi

se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u

Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji

sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile

su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima

Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica

nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost

prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data

još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na

ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena

značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina

ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd

U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću

piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik

i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je

naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao

30

boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama

a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju

(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o

Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer

bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo

bdquoKako da ne idem miralaj me zove

Miralaj me zove kafu da mu služim

Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo

Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta

njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice

vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem

putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces

čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se

javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu

Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri

okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge

pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i

implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič

On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs

Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo

obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja

a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa

putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni

31

gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za

to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo

kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a

ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o

bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su

vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina

Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije

zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima

nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i

ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu

Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje

sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam

pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima

Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod

mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije

Krista na području naseljenom još u brončano doba

Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će

me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika

kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su

može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se

drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`

natrag

U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa

Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili

gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada

živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak

koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo

Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove

Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da

opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On

polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne

sluti šta će sve zateći i vidjeti

Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu

dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom

32

putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne

rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na

samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o

historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne

zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet

govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te

starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja

nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme

stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad

bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako

putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo

vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo

razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo

Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati

da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom

umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti

Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve

donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni

prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u

tome gradu i da ga izbliza vidim

33

Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije

načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim

podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna

strujanja

Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i

u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava

izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom

predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje

obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili

osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao

postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili

pripovjedača

Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući

prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu

susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama

obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila

Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi

svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra

obaviještenost putopisca

Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka

putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti

neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako

dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje

funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni

postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove

sklonosti ili indiferentnosti prema njoj

Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene

obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u

svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih

dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu

Estergon kada opisuje samo putovanje i put

34

Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju

mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele

Trećega i Bele Četvrtoga

Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost

prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić

opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je

Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad

ljudskim glavamaldquo

Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o

putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih

bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo

Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da

spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj

ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme

Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne

oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`

Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u

rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima

kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja

Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi

partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje

o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima

koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red

detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo

Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz

pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve

glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve

glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili

pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih

glasova Takvih da od njih izludite

Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego

što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis

Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se

spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put

35

Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima

historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i

nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili

izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško

utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni

znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata

mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije

djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu

izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu

neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima

približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se

javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može

naslutiti

U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi

dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči

Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni

Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio

spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa

možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući

posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može

zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka

koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna

mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi

Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na

stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava

Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u

putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti

36

Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom

prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet

Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje

je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost

putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu

(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu

diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj

kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova

sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje

Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno

usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama

običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili

naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se

drugačije odlike

Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo

žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu

- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-

Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti

svijeta nego prema pripovijedanju zgoda

Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti

deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje

37

i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što

je doživljeno

Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar

nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni

prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i

ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča

Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu

Osmanskog carstva u tom gradu

U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće

orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd

kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i

neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka

Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici

samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor

Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek

dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače

prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim

Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za

planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo

U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i

književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi

sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta

uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj

koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju

znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno

statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak

znanja

Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više

rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika

pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve

podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova

tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci

geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i

dolina

38

Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta

Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji

prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo

Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu

spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane

prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje

funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je

došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene

mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan

okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je

napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično

opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu

U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju

istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno

pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u

tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako

zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako

karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na

faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako

karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog

pripovijedanja

Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno

zaboli želudac

Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu

poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera

koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko

nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu

krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod

ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju

tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična

Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila

cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud

god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko

mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole

39

Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika

Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio

ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor

I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam

vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud

odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami

ubijaju

U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim

tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja

kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi

na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora

Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i

pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog

putovanja nije ni slutio da će vidjeti

Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji

mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama

Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka

života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku

oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u

jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje

Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i

zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i

gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo

tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao

da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica

ta roda

40

DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i

realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste

Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno

putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za

približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer

se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske

cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se

postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog

diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta

Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa

za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja

uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija

postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje

su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman

Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija

figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao

manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu

autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi

postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom

Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi

gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje

41

spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan

u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati

I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno

zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od

svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer

nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za

njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i

pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer

koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih

mramorova

Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja

približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog

putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak

dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem

mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča

Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće

slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama

Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji

siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću

budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao

živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se

izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti

Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata

je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A

neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim

crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti

Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja

nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća

Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna

nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova

shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je

figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj

baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu

Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog

42

vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi

u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna

bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv

crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i

dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo

pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je

figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim

postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču

Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju

Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća

pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je

Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u

43

tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja

se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a

umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni

fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja

U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim

putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao

sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i

sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra

da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura

sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se

rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije

sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku

karakterističnu diferenciju

Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u

neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema

društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja

Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa

nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek

prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom

prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i

svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom

specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji

gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku

Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave

Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i

sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu

žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova

džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine

1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i

najljepših

Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti

Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u

simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i

neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već

44

prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije

provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a

takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini

Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena

sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga

otrovala svoju sestru

Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i

željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu

I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali

da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči

uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je

Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio

Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici

pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi

putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i

sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno

pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje

identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni

identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura

Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe

Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o

drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i

begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim

sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva

Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju

i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom

značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić

govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je

podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća

Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u

onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle

se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva

njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su

iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i

45

prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje

žalosno

Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura

kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom

simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o

sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih

slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže

intertekstualnošću

Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih

književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i

vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U

dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G

Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo

se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim

područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da

kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije

Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces

osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio

u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i

prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine

strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja

čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na

prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer

je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja

se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj

prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a

prostor se osmišljava i meri vremenom

Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek

igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani

konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je

taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću

nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu

Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za

povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta

46

Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta

Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj

formi života

U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene

gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u

kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke

vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati

kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao

kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto

duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe

Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o

prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem

Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura

najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac

Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike

pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili

bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor

uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa

pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha

tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno

osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće

i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo

Zato je ova zemlja tako utabana

Zato je tako jadna

Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje

ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema

Ovo je bilo mjesto umiranja

Logor smrti

Bilo mu je ime Jasenovac

Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo

Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega

onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda

jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih

mrtvih ljudskih tijela

47

I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje

Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i

jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao

odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u

vodi bio sam zbunjen i preplašen

D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj

prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane

klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i

sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika

njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i

strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa

pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći

Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na

obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo

dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje

pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju

Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih

Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su

prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za

sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i

njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još

srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra

se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život

njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav

reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i

vremena

U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna

karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su

bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je

postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred

međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu

Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša

Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim

izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je

48

i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete

i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash

koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da

predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi

se prikrilo pravo brojno stanje logora

U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor

je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog

prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942

u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne

sobe

Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga

uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga

Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O

Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan

način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim

sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o

tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji

izgubi dragu osobu

Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj

zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja

nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao

ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za

poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci

Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke

djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici

Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika

djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane

Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja

i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog

svjetskog rata

49

Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim

oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od

posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos

geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je

putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje

zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom

putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula

organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine

likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u

posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako

manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u

pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac

Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed

događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli

povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o

gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više

50

bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava

Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj

historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik

preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju

kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima

govori ono što je manje i više poznato

Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je

pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar

već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje

činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi

njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje

ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji

ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine

Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku

isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja

Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog

putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu

Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim

vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja

Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni

gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna

rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo

Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se

desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti

Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna

usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na

tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve

te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku

znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o

gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i

historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je

i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti

Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje

je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost

51

putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji

gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje

mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj

izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima

pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u

slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu

pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom

tekstu

Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i

postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje

putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna

postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim

postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i

naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-

estetski stil

Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila

Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu

Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja

su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne

čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku

prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj

prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na

smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i

gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto

pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje

52

O piscu

Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem

ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje

drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek

Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj

Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta

kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935

godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke

aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936

godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a

za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški

iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je

novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947

godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i

redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje

sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine

Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi

bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio

svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih

epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i

danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja

53

objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne

objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i

Akademije naua i umjetnosti Crne Gore

Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine

13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr

Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine

SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana

putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i

mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim

običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih

krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i

historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom

putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o

gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima

objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi

Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je

Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način

Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta

Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar

putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive

zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je

zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu

Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi

kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna

izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom

20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u

funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke

54

prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u

samom radu

SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category

thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes

places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural

and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of

travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his

travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima

Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970

Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is

with its form and content established differently Framework and notices are authors

expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of

travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places

However this author search for new and ineresting in his country in a completly different

way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic

elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of

late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo

occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered

meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as

shown

55

Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim

visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST

Zenica 2005

Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3

(2008)

Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila

Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na

httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-

knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)

Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr

Matica hrvatska Zagreb 1998

Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012

Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija

reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno

na httphrcaksrcehr86365 (1352014)

Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008

Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177

Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973

Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga

deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991

Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka

Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-

8sadrzajsadrzaj14htm (562014)

Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila

Sijarića Sarajevo 2003

Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na

httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)

Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih

tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske

Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)

Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010

56

Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976

Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D

Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006

Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013

Page 4: rad - MSTER RAD- AMRA.pdf

4

S tim da napominje kako je treba uzeti uvjetno Dean Duda daje sljedeću definiciju

putopisa Putopis je književna vrsta tematski oblikovana vjerodostojnim putovanjem

subjekta diskurza (putopisca) koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima

putuje i mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o

njihovim običajima i načinu života te počesto o kulturnim i umjetničkim znamenitostima

krajeva u kojima se zatječe

Ova definicija ne obuhvata djela u stihu a neki teoretičari smatraju da se i ona trebaju

svrstati u putopisnu književnost Pri odabiru kriterija za utvrđivanje žanrovskih obilježja

putopisa većina kritičara osvrće se na kategoriju fikcionalnosti ili nefikcionalnosti uvodeći

pojam referencijalnog pakta to jeste na tipičnu potrebu da se putopisi odnose na

vantekstualnu stvarnost Iako je lahko napraviti razliku između elemenata realnog i

čudesnog često je vrlo teško odrediti stvarna zbivanja i odvojiti ih od onih koja

podražavaju stvarnost Jan Borm ističe da se kao što u romanima i pripovijetkama pisci

koriste historijski materijal i dokumenta u putopisima može naići na elemente fikcije

poput izmišljenih priča i mitova Pisci mogu radi postizanja satiričnih ili nekih drugih

efekata koristiti izmišljena imena iza kojih je moguće iščitati stvarna postojeća mjesta i

situacije Isto tako je moguće i situirati izmišljenu radnju u okviru poznatih geografskih

prostora Takvo shvatanje doprinosi proučavanju putopisa kao poluknjiževnog žanra u

slučajevima kada se eliminiraju imaginarna putovanja Borm također smatra da odlike

Aristotelovog podražavanja (mimesis) trebaju da obuhvate sva djela pripovjedačke proze a

ne samo fikcionalna djela kako čine mnogi kritičari

Ksenija Polouektova predlaže drugačiji oblik razlikovanja S obzirom da je svako

predstavljanje stvarnosti nužno neka vrsta interpretacije stvarnost ne treba da bude

svojevrsna prezentacija već različiti oblici prezentacija stvarnosti i njihova kako poetska

tako i politička efektna snaga

Žak Derida ukazuje da se problemi u definiranju javljaju zbog samog principa

klasificiranja zapravo zbog mišljenja i vjerovanja da postoje čisti žanrovi On također

tvrdi da jedan tekst sadrži odlike više žanrova a da pri tome ne pripada niti jednom u

potpunosti

Pored toga što je teško definirati putopis tu se pojavljuje još jedan problem a odnosi se na

pitanja šta zapravo čini i šta obuhvata jedan putopis Da li se prilikom određivanja uzima

u obzir posebnost subjekta putopisnog diskursa razlozi njegova putovanja perceptivna

sposobnost fikcionalna ili dokumentarna usmjerenost teksta i pripovjedačko umijeće

5

Mnogi kritičari tvrde da se na te odrednice nerijetko zaboravlja Uglavnom svaki tekst koji

sadrži putovanje svrstava se pod putopisnu književnost

Sve je od Homerove bdquoOdisejeldquo starogrčkih fantastičnih priča o putovanju poput

Čudnovatih zgoda onkraj Tule Antonija Diogena i perijegetičke književnosti preko

srednjovjekovne epike i pikarskog romana do prosvjetiteljskih filozofskih pripovijesti i

romantičarskih putopisa smješteno u isto žanrovsko polje

S obzirom da se ne pravi jasna granica između onoga što jeste dio putopisne književnosti i

onoga što nije često se povezuje roman i putopis stih i proza izmišljeno i stvarno itd

Dovoljno je da putovanje predstavlja tematsku ili kompozicijsku okosnicu nekog teksta

kako bi se odmah odredila njegova pripadnost putopisnoj književnosti Iako je svakako

nesporna veza između pripovijedanja i putovanja putopis kao književni žanr ima tu

nevjerovatnu povijesnu otpornost Dok se razdoblja žanrovske hijerarhije i književne

mode neprestano mijenjaju putovanje ostaje među najfrekventnijim temama George

Gingras napominje da putovanje egzistira u različitim pojavnim oblicima kao jedna od

najosnovnijih najrasprostranjenijih i najtrajnijih tema u svjetskoj književnosti Mihail

Bahtin potvrđuje da je putopis najbolji način da se razvije i prikaže prostorna i društveno-

statična raznolikost zemlje grada kulture naroda različitih društvenih skupina i uvjeta

njihova života

Važnost putovanja u književnosti potvrđuju i pokušaji Michela Butora koji predlaže

utemeljenje iterologije posebne nauke o premještanju pomicanju ili kretanju tačnije i

najjednostavnije rečeno o putovanju

Prilikom teoretiziranja žanrova D Duda nužno podrazumijeva njihovu podjelu i

definiranje a samim tim i proces isključivosti i uključivosti hibridnih književnih žanrova

Granični književni žanrovi i publicistika su forme koje su i književnost i nauka s tim da se

jasna granica između književnosti i nauke nikako ne može povući Nisu ni čista

književnost niti čista nauka ali putem klasifikacije njihovih elemenata imamo bazu za

različite vrste izučavanja pa i onu koja se tiče književne teorije i književne kritike Kao

granični književni žanr putopis se kreće po širokoj skali koja na jednoj strani ima

reportažu a na drugoj lirsku ili meditativnu ili filozofsku ispovijest Ponekad putopis

može prerasti u esej ili studiju o novoj manje poznatoj sredini Moguća definicija putopisa

se izvodi upravo iz hibridnih karakteristika ovog žanra

Porast popularnosti putopisa od kraja devetnaestog a posebno u dvadesetom stoljeću brza

smjena društveno-historijskih poredaka i kulturna različitost prije svega zahtijevaju

mogućnost novog čitanja i osvjetljavanja karakteristika ovog žanra koje se reflektiraju kroz

6

ideologiju teksta Kada je u pitanju čovjekov odnos prema granicama i prostoru ljudi su

uvijek dijelili svijet na oblasti predstavljajući ili stvarnu ili zamišljenu liniju razdvajanja

Najpoznatija takva podjela jeste ona prema geografskoj odrednici Zapad ndash Istok ili još

popularnije nazvano Okcident ndash Orijent Poseban doprinos proučavanju putopisa dale su

postkolonijalne studije s pojavom orijentalizma Edvarda Saida On je baveći se

konstrukcijom orijentalnog Drugog u kolonijalnoj kulturi kroz analizu pretežno putopisnih

djela pokušao da ilustrira dijalektičke odnose kulture i imperije Said vjeruje da Orijent nije

bio slobodan predmet mišljenja zbog uspostavljanja određenih načina izlaganja i pisanja o

Orijentu kao važećeg normativa Smatra da se orijentalizam bolje shvata kao bdquoniz

ograničenja u području mišljenja nego kao pozitivna doktrinaldquo Također on navodi da

orijentalizam nije skup laži i mitova niti bilo šta drugo što nema oslonac u nekoj

korespondentnoj stvarnosti

Orijentalizam nije nestvarna evropska fantazija o Orijentu nego stvoreni korpus teorije i

prakse prihvaćena rešetka kroz koju je Orijent kao kroz filter ulazio u zapadnu svest

Svaka podjela nužno zahtijeva i međusobni odnos bdquodrugi u odnosu na sebeldquo što je tipični

proizvod podsvijesti a ne postojanja stvarnih granica Na literarnom polju govor o

Drugima proizlazi iz vlastitih iskustava onoga koji govori Otuda dolazi ograničeni broj

tipičnih oblika putovanje povijest izmišljanje stereotip polemičko sučeljavanje Sve ove

odrednice koje imaju negativnu konotaciju mogu se odnositi na putopis kao pismo o

Drugostima proizvod kulturne dominacije Zapada Govor o Drugima je uspostava

antitetične pozicije iz koje se generiraju sterotipi Pri tome svaki dio vidi sebe kao normu a

one druge kao odstupanje od norme Imagologija koja se bavi slikama Drugog u

književnosti (M Todorova) postaće oruđe za osvjetljavanje igara moći i nadmoći u

tumačenju kulturalnih sporova same ideje kulture ideologija i u artikulaciji pitanja

svakodnevnog života između klasa rasa polova nacija itd

Često se postavlja pitanje šta je to u putopisu kao tekstu što postaje zanimljivo čitaocima

Brešić navodi kako je zanimanje za nepoznato koje je uvijek privlačno i izazovno upravo

ta polazišna tačka putovanja Samim tim i pripovijedanje o nekom putovanju odnosno

putopis kao tekst biva zanimljiv čitaocu jer može zadovoljiti njegovu žudnju za

otkrivanjem novog a nerijetko ga i potaknuti na samo putovanje

7

Bošnjački putopisTako naši ljudi mučno kretahu u svijet i nerado ostavljahu tragove svoga putovanja

Kada je riječ o putopisu našeg prostora i Balkana općenito poseban značaj ima Marija

Todorova i njen pojam bdquobalkanizamldquo Ona definira taj pojam kao neki specifični diskurs

koji određuje stavove prema Balkanu i radnje usmjerene na njega odnosno kao stabilni

sistem stereotipa koji stavljaju Balkan u kognitivne mengele

To je jedan od najstarijih recepata formi šema ili mentalnih obrazaca putem kojih se

plasiraju informacije o Balkanu i to naročito u novinarstvu politici i književnosti

S jedne strane Orijent se prikazuje kao apsolutno Drugo u odnosu na Evropu dok se sa

druge Balkan prikazuje kao most ili kao raskršće koje spaja Istok i Zapad Ta

međupozicija između Evrope i Azije dovodi do razumijevanja Balkana kao polurazvijenog

polukolonijalnog polucivilizovanog i poluorijentalnog Dakle dok orijentalizam

predstavlja bdquodiskurs o imputiranoj opozicijildquo Todorova smatra da je balkanizam bdquodiskurs o

imputiranoj dvosmislenostildquo

Među žanrovima koji su najvažniji putevi za širenje balkanizma Todorova izdvaja

putopise političku esejistiku i akademsko novinarstvo Posebnu pažnju poklanja

putopisima i izvještajima političkih posmatrača agenata i diplomata jer se u njima mogu

otkriti počeci i postepeno uobličavanje predstave o Balkanu kao posebnom geografskom i

kulturnom entitetu Ti putnici imali su ulogu današnjih novinara pa se u njihovim opisima

može pronaći kombinacija skoro svih elemenata koji su oblikovali postojeći stereotip o

Balkanu

Ono što je zajedničko i kategoriji orijentalnog i balkanskog jeste da su obje korištene da

označe suprotnost predstavi o Evropi koja simboliše čistoću red samokontrolu karakter

osjećaj za zakon pravdu efikasnu administraciju

Sa naših prostora Ivan Frano Jukić (Slavoljub Bošnjak kako je sebe nazivao) je prvi pravi

putnik ističe Alija Isaković u svojoj knjizi Hodoljublje Iako je sam dosta toga zabilježio

8

zapisao i ostavio generacijama koje dolaze poslije njega nažalost tek nakon njegove smrti

ti radovi dobijaju zasluženu vrijednost On ističe pomalo surovu realnost koja je takva

ostala i dan-danas a to je Bosna koliko nesretna i potlačena toliko nepoznata i neopisana

Bošnjaci su uvijek putovali nekada neplanirano a nekada sasvim namjerno radi svojih

putopisa Neki su spriječeni u toj svojoj namjeri stvaranja jednog putopisa tako da su

mnogi još neotkriveni i neistraženi Profesor F Rizvanbegović u Antologiji bošnjačkog

putopisa 20 vijeka ističe da je iz tih razloga putopis Hadži- Jusufa Livnjaka prvi putopis

koji poznajemo Hadži-Jusuf Livnjak je krenuo iz Duvna na hadž 1615 godine

U tom periodu javljaju se i drugi putopisci

Mnogi su se složili kako je Evlija Čelebija najpoznatiji svjetski putopisac On je rekao da

je više od 50 godina svoga života posvetio putovanju Smatra se da je prešao oko 350000

kilometara tragajući za novim prostorima ljudima i običajima Obišao je cijelo Osmansko

carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta Tokom putovanja bilježio je sve pojedinosti o

životu i običajima ljudi koje je sretao opisivao do detalja mjesta koja je obilazio historiju

građevine običaje tradiciju kao i značajne ličnosti On nije zapisivao samo ono što je

vidio već i priče koje je sakupljao iz naroda

Veliki dio svoga života preko 20 godina Čelebija je posvetio Balkanu uključujući tu i

sandžačke gradove Njegova ostavština smještena je na 7000 stranica odnosno u sedam

tomova Bitno je spomenuti da i sam Ćamil Sijarić u svojim putopisima spominje velikog

Evliju Čelebiju

Za bošnjačku književnost u osmanskom periodu karakteristična je književnost u stihu ali i

u prozi koja je među bošnjačkim piscima bila najzastupljenija u ljetopisu i u putopisu o

odlasku na hadž Književnost na orijentalnim jezicima nastajala je najvećim dijelom na tlu

Bosne i tematski je za nju često veoma vezana (epigrafika pjesme o gradovima ljetopisi u

kojima su bilježeni značajni događaji putopisi s opisom bosanskih i stranih gradova kroz

koje su hodočasnici prolazili)

Karakteristični su oni pisci specifične poezije šehrengiza Šehrengiz ili opis gradova i

života u njima specifičan je istočnjački pjesnički žanr putopisne koncepcije Doprinos su

mu dali i neki naši autori primjerice eminentni pjesnici Derviš paša Bajezidagić (umro

1603) i Nerkesi Sarajlija (1584-1635) navodi Ivan Lovrenović u svom tekstu Prostori

putopisa 1984 godine

Putopis se pojavljuje i u hronikama s putopisnom podlogom kao npr kod Saliha Sidkija

Hadžihuseinovića i Envera Kadića Administrativno-diplomatski izvještaji također sadrže

elemente putopisa a izdvaja se Osman Šehdi- efendija u Sefaretnami gdje je opisao put u

9

Moskvu 1858 godine Međutim u njima je najmanje književnoga što je i razumljivo s

obzirom na formulaičnost i shematičnost jezika takvih spisa ali ih vrijedi zabilježiti zbog

njihove dokumentarno-historijske vrijednosti i mogućnosti da posluže kao književna građa

Najbrojniji među njima su izvještaji s apostolskih vizitacija slani iz Bosne u Rim

Uspon bošnjačkog putopisa veže se za kraj prošlog stoljeća Njegovi oblici su različiti i

brojni to je ili reportaža sa pojavom moderne bošnjačke štampe ili opis putovanja na hadž

ili nešto sasvim drugo Ibrahim ef Čokić-Hakki i Hafiz Muhamed ef Krpo su ponudili

najbolje opise putovanja sa hadža Edhem Mulabdić pisac prvog bosanskog i bošnjačkog

romana ujedno je i zaslužan za osnivanje prvog bošnjačkog modernog putopisa opisujući

jedan vikend u Fojnici Ta njegova prvobitna reportaža pokazala je novi model putopisnog

književnog oblika i pristupa On na taj način otkriva svoj posmatrački dar i rječitost

Kasnije će se ti pristupi neprekidno razvijati sve do Skendera Kulenovića Zuke Džumhura

i Alije Isakovića

A Isaković smatra da je daleko najzanimljiviji sarajevski trgovac Risto Besarović koji je

živo i svježe ispričao svoj put u Carigrad 1889 godine Iako s povremenim pretjerivanjem

u samom iskazu i sa ponekom nacionalno-političkom opaskom putopisci nam nude sliku

svijeta koji mi bdquopreko njihldquo doživljavamo Kako to Isaković ističe možda ne pravu a tu

nikad ne- ali zato onu kakvu je vidio naš čovjek

Potrebno je još spomenuti i to da u knjizi Hodoljublje Alija Isaković spominje i niz

novinara-publicista i novinara-književnika koji nisu živjeli u BiH ali su rođeni Bosanci

jer su tek oni zakoračili u zemlje i krajeve gdje se naš čovjek rijetko ili nikako nalazio

Oni su učinili prvi naš bdquoprodor u svijetldquo Zahvaljujući trudu i talentu svih mi ćemo

bdquoHodoljubljemldquo obići skoro sve kutke svijeta i susresti brojne rase i narode

Tako on kao dio bosanskohercegovačkog putopisa spominje i mnoge trgovce oficire

fratre hafize novinare itd

Držeći se onog što sam već tvrdio ne bi trebalo da nas u bosanskohercegovačkom

putopisu iznenadi što su uvršteni putopisi jednog književnika jednog trgovca oficira

nogometaša mitropolita fratra hafiza buntovnika naučnog radnika novinara

političara humoriste težaka

Kažu Bošnjaci da je putniku najveća planina kućni prag a to je istina (Ivan Frano Jukić

1843)

10

Putopisac Ćamil SijarićĆamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem

ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje

drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek

Književno djelo Ć Sijarića je višeslojna tvorevina u kojoj se međusobno prepliću različiti

narativni obrasci Slike i predstave koje na površinu izbijaju kao pamćenje iz djetinjstva ili

izuzetno dobro oblikovane anegdote i scene ne izražavaju samo prolazno uzbuđenje ili

neko izuzetno bdquostanje dušeldquo nego se pretvaraju u šire vizije života i svijeta pri čemu je

emotivnost samo sredstvo dočaravanja dubljih čovjekovih nemira i neizvjesnosti njegove

sudbine

Izuzme li se prvo veće putovanje školarca Sijarića od rodnih Šipovica do Skopja za njega

će ostati upečatljivo putovanje odlaska u Đalovsku klisuru do izvora vode do nekakve

pećine Ta rijeka koja je tekla iz izvora ta priroda koja je bila u klisuri ta tajanstvena

pećina činili su mu se toliko netaknutim kao da nije do tada nijedna ljudska noga tuda

prošla To je uzbuđivalo njegovu maštu

Husein Zvrko navodi kako je upravo to naivno dječije vjerovanje da je prvi vidio u

Đalovskoj klisuri ono što još niko nije imao prilike pobudilo u njemu želju da i dalje

putuje posmatra i istražuje

Nosila ga je misao da se putovanjem i pričanjem dva puta živi

11

On još dodaje i to kako je put za Ć Sijarića simbol trajanja saznavanja upoznavanja

savladavanja prepreka te učenje da svaki jad i muka imaju svoje trajanje pa i sam putnik

Kad čovjek ne ide nikud od kuće on je opet putnik ide od svog postanka ka kraju koji je

neminovan

Izdvajaju se dva osnovna strukturna pristupa kod onoga što se naziva građom za bošnjački

putopis Za neke autore putopis je opis putovanja svojevrsna geografija historija i

etnografija Drugima je putovanje povod za iskaz vlastitosti a trećima je ono čiji je

predmet književno djelo ili književna ličnost koju pohode

Ćamil Sijarić pripada prvoj grupi Za njega je putops jednostavno opis putovanja zajedno i

geografija i historija i etnografija Kako navodi profesor Rizvanbegović Sijariću nije bitan

predmet opisa isto kao i historijski fakti Historijska priča je ona koja zauzima primarno

mjesto u njegovom putopisnom opusu Ona postaje umjetnost putopisa Ćamil Sijarić

nastoji spoznati ljude prošlosti koji ostavljaju trag i prenose ga na čitaoca

Karakteristične i bitne odrednice motivi i termini za njegove putopise su doba mjesto i

trajanje Dobaemspje ključna riječ za razumijevanje tih putopisa za Sijarićaemspmjestoemspima smisao

ako imaemsptrajanje sam prostor je irelevantan Sami Borhes navodi da je duhovni život

čovjeka bez prostora sasvim moguć ali bez vremena nije Tome sad treba dodati onaj drugi

zahtjev za živim ljudima mada se tijesno vezuje za historiju

Sijarić i u putopisima bdquoostaje pisacldquo On sve zna prethodno bi proučio sve što je mogao

naći o mjestu prema kojem putuje sve je naučio poznaje svaki kamen ali nije historičar a

daleko od toga da je arheolog Vrijeme je za njega onoliko duboko koliko je stiglo da

uobliči da zapiše ljudsku sudbinu mada ona može biti zapisana i u kamenuemsp

Njegovi putopisi su moderni prozni šehrengizi On priča isključivo o gradovima jer su

gradovi historija i jer sela nemaju tu historiju Sela su samo postojanja koja su najčešće

prolazna i ne toliko bitna ona ne pamte historiju

Od svojih sagovornika tražio je obaviještenost istinitost jasnoću eventualno zanimljivost

Tvrtko Kulenović kaže da je on samemspbio isti onaj Ćamil koji je pisao one fantastične

pripovijetke sa onom fantastičnom sposobnošću uranjanja u ljudsku sudbinu onim

fantastičnim jezikom koji je već sam po sebi bio umjetnička kreacija najvišeg reda

Nije to od njih zahtjevao to je samo od sebe išlo Ne mora biti ali može biti osobina

genija u svakom slučaju je sudbina književnih poštenjaka da zanemaruju ne primjećuju

12

ono što su sobom svojim bićem iznutra donijeli a insistiraju na onome što je uneseno

spolja na znanju na iskustvu na posmatranju na rdquoživoturdquo a ne na rdquoumjetnostirdquo (Tvrtko

Kulenović)

Svojim knjigama Zapisi o gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Oslobođeni

Jasenovac Ćamil Sijarić zaokružuje svoje putopisno umijeće Bosanski putopisi Ćamilovi

su gradovi tu je njihova prošlost historija a upravo su ti gradovi prepuni historije a ta

historija je prepuna lica i naličja ili jednostavno likova koji i današnji lik određuju

U ovom masterskom radu prikazat će se Sijarićevi putopisi Zapis o gradovima Herceg-

Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Ono što sam pisac poručuje ovim djelima je to da

prošlost ne smije ostati u sjenci zaborava da će se ona uvijek pamtiti i prenositi novim

generacijama (to je posebno istaknuto u onim dijelovima gdje pisac govori o Drugom

svjetskom ratu) Tako npr u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić govori o Lenjingradu te

posebno ističe kako se ne smije zaboraviti na mnogobrojne žrtve rata

Možeš samo da ćutiš i da se izgubiš u nečemu što je groblje što je smrzavanje gladovanje

i umiranje ndash što je onih devet stotina dana Dobro bi bilo da tu brojku znaju svi profesori ndash

svih jezika i svih narodnosti i da je đacima daju u zadatak Svim đacima i u svim

zemljama ndash na svim jezicima Nek bi se ta brojka znala i pamtila kako se više ne bi

ponovila ndash ni u ovom gradu ni u drugom gradu ni u jednom mjestu

Kada je riječ o prošlosti ona je uvijek nedovoljno poznata otkrivena sačuvana i

tajanstvena U jednom trenutku sam Sijarić se pita šta je prošlost kakva je ona i čija je

jednostavno izgovaramo zidine starine vremena nekakva nekakva stoljeća ndash nekakva

tama prošlosti ndash kakve to prošlosti čije prošlosti I čudo jedno prošlost nam se svačija

nekako učini kao da je to i naša prošlost Kao da su tuda prošli naši stari Tu živjeli tu

gradove gradili tu snove sanjali ndash i otišli oni otišli a mi došli

U predgovoru knjige Zapisi o gradovima sam pisac navodi da su po cijeloj našoj Bosni i

Hercegovini razasuti bezbrojni srednjovjekovni gradovi Za mnoge od njih se ne zna ni

kada su građeni ko ih je gradio niti kojim povodom Također njihova imena su

zaboravljena posebno od dolaska Osmanlija Srednjovjekovni gradovi su najčešće građeni

u župama kao odbrambeni centri i središta-provincijske vlasti to jeste vlasti gradskih

upravnika Najveći razvoj doživjeli su uz krstaške ratove

13

Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo

u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku

Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i

jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li

iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po

njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu

Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni

ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni

Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla

a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov

svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim

(Miljenko Jergović)

14

Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove

tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu

knjigu putopisa

Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora

ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi

na kamenu

Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati

pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i

graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu

i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom

hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama

Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni

tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav

putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako

da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje

vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto

da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi

historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne

historijske i literarne asocijacije

Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega

prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i

izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog

Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi

ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz

klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema

handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i

priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema

hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa

bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju

Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po

broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da

čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen

Nijemcima

15

Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac

majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima

lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo

Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski

jezik što znači močvara

Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je

toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime

mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna

Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada

mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10

stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča

On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr

Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po

vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija

kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji

Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem

Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije

breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo

Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne

zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I

sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za

oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta

Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo

na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i

putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i

grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično

zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu

Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i

Ohridskom jezeru

No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda

i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati

Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad

treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na

sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru

16

Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu

poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok

naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je

bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga

vodila

Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što

čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče

niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i

vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio

razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju

prave vode iz cijevi

Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o

slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si

potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš

šta hoćeš

Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba

Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog

čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi

tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon

pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji

trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U

zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom

rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog

nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su

sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od

vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli

sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom

Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi

drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu

Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od

najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje

nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće

Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme

neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash

17

bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su

zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer

Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti

bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a

današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od

najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve

što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i

strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku

takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi

rat

Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim

ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske

vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga

tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim

naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi

nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i

njih čeka

Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja

Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi

drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge

koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom

Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost

opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu

onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa

se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove

stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju

u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj

grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu

na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila

jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su

uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz

tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim

išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao

što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da

18

posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim

ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da

ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija

Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August

Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav

Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo

staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome

postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom

varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji

Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj

putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti

način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom

putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u

ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke

(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli

19

bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često

objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i

Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i

odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i

Hercegovine

Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je

prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put

čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski

đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno

od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u

Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za

kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini

počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a

posljednji je bio Prȍzor

Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio

ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo

gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada

ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to

što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto

dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti

bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom

Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i

osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju

datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju

onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje

Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463

poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu

Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali

jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa

kojih pjevaju djevojke

One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu

na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme

Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o

fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja

20

postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog

vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno

Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli

zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te

objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog

rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što

znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih

činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da

je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi

mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i

drago kugo pusta da te bog ubije

Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te

anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog

putopisa

Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava

mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava

Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u

putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i

ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se

pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju

krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti

Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome

kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv

upečatljiv metaforičan i slikovit način

U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za

druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake

u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod

drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako

nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije

Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi

domaćini rado ugoste svakog prolaznika

21

i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi

gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od

onoga čega Gračanica ponajviše i ima

Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj

Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci

Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo

značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili

turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u

Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari

Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i

prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka

kojom je zavodio red u Bosni

Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić

prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi

carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom

Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su

mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri

Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil

Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije

samo onaj ko nije stigaoldquo

Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom

svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda

o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio

Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju

sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru

oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka

srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju

U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je

Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da

će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca

Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput

njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac

grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz

koju je survan ndash Radakovoj stijeni

22

Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na

generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je

taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo

detaljno opisuje

To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni

malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz

one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A

kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u

sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak

možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno

Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao

zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je

samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil

Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo

Oslobođeni Jasenovac

23

Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A

gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše

kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok

je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo

Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi

Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog

broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem

ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne

isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke

Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija

U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i

da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni

Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac

opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio

među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog

putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On

prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što

je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih

Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ

Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje

smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo

Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da

nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući

o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave

Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe

nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda

je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne

ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori

kad bi zaista govorioldquo

Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu

djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije

lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova

24

Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu

čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi

sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju

Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku

radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao

zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao

je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je

Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i

zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve

zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali

izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti

pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog

razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode

u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga

Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći

iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog

čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i

nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek

poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i

sve ono što je ljudsko

Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da

zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to

vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da

shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu

sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste

čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna

Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u

logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove

po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti

životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite

Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan

pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće

25

Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom

putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava

je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne

mjeren i ne ograđenldquo

Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić

pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog

jugoslovenskog Malapartea

Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju

dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla

su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao

u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se

zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi

u novo zlo

Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a

što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca

Maj je

Trava je

Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja

nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća

Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih

reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u

jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim

načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud

o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži

faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to

pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno

zaboli želudac

26

Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od

latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u

stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i

putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i

procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima

ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva

osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog

znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što

pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost

njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za

znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog

posredovanja

Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit

novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput

putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive

zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo

suprotno

Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima

predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su

27

zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to

zainteresiranim ispripovijedati

Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim

dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o

bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari

tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj

pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način

Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor

Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o

Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini

slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak

zanimljivosti

Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće

zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do

polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj

sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se

kazalo šta čeka Radojicu

Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san

nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome

svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu

carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina

Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-

pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih

podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša

Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja

bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim

radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u

Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je

danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu

sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara

Mustafu koji je izgradio Rudo

Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa

manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi

28

između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash

to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud

Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a

isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a

svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri

kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja

Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i

ostavljala za sobom pustoš

Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa

što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka

Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što

je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava

Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj

grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan

po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da

je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo

loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na

čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze

Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog

nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim

gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili

daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije

Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia

Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima

(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako

kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek

bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi

Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a

visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu

Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju

bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to

što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi

Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega

historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom

29

legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis

ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra

Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi

poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i

najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i

godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu

bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to

ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima

štitili grad Hatru

Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije

moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno

znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne

novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno

tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog

trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju

upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki

način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je

isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu

U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi

se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u

Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji

sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile

su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima

Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica

nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost

prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data

još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na

ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena

značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina

ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd

U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću

piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik

i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je

naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao

30

boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama

a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju

(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o

Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer

bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo

bdquoKako da ne idem miralaj me zove

Miralaj me zove kafu da mu služim

Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo

Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta

njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice

vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem

putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces

čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se

javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu

Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri

okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge

pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i

implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič

On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs

Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo

obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja

a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa

putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni

31

gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za

to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo

kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a

ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o

bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su

vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina

Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije

zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima

nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i

ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu

Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje

sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam

pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima

Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod

mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije

Krista na području naseljenom još u brončano doba

Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će

me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika

kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su

može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se

drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`

natrag

U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa

Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili

gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada

živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak

koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo

Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove

Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da

opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On

polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne

sluti šta će sve zateći i vidjeti

Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu

dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom

32

putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne

rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na

samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o

historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne

zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet

govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te

starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja

nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme

stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad

bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako

putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo

vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo

razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo

Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati

da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom

umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti

Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve

donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni

prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u

tome gradu i da ga izbliza vidim

33

Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije

načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim

podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna

strujanja

Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i

u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava

izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom

predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje

obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili

osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao

postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili

pripovjedača

Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući

prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu

susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama

obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila

Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi

svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra

obaviještenost putopisca

Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka

putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti

neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako

dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje

funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni

postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove

sklonosti ili indiferentnosti prema njoj

Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene

obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u

svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih

dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu

Estergon kada opisuje samo putovanje i put

34

Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju

mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele

Trećega i Bele Četvrtoga

Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost

prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić

opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je

Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad

ljudskim glavamaldquo

Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o

putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih

bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo

Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da

spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj

ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme

Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne

oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`

Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u

rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima

kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja

Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi

partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje

o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima

koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red

detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo

Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz

pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve

glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve

glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili

pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih

glasova Takvih da od njih izludite

Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego

što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis

Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se

spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put

35

Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima

historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i

nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili

izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško

utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni

znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata

mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije

djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu

izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu

neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima

približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se

javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može

naslutiti

U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi

dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči

Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni

Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio

spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa

možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući

posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može

zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka

koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna

mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi

Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na

stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava

Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u

putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti

36

Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom

prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet

Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje

je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost

putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu

(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu

diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj

kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova

sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje

Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno

usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama

običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili

naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se

drugačije odlike

Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo

žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu

- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-

Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti

svijeta nego prema pripovijedanju zgoda

Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti

deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje

37

i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što

je doživljeno

Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar

nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni

prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i

ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča

Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu

Osmanskog carstva u tom gradu

U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće

orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd

kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i

neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka

Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici

samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor

Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek

dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače

prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim

Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za

planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo

U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i

književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi

sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta

uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj

koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju

znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno

statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak

znanja

Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više

rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika

pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve

podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova

tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci

geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i

dolina

38

Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta

Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji

prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo

Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu

spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane

prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje

funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je

došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene

mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan

okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je

napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično

opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu

U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju

istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno

pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u

tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako

zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako

karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na

faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako

karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog

pripovijedanja

Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno

zaboli želudac

Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu

poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera

koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko

nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu

krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod

ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju

tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična

Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila

cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud

god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko

mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole

39

Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika

Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio

ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor

I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam

vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud

odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami

ubijaju

U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim

tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja

kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi

na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora

Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i

pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog

putovanja nije ni slutio da će vidjeti

Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji

mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama

Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka

života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku

oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u

jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje

Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i

zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i

gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo

tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao

da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica

ta roda

40

DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i

realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste

Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno

putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za

približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer

se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske

cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se

postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog

diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta

Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa

za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja

uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija

postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje

su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman

Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija

figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao

manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu

autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi

postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom

Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi

gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje

41

spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan

u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati

I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno

zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od

svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer

nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za

njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i

pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer

koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih

mramorova

Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja

približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog

putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak

dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem

mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča

Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće

slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama

Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji

siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću

budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao

živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se

izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti

Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata

je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A

neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim

crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti

Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja

nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća

Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna

nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova

shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je

figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj

baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu

Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog

42

vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi

u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna

bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv

crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i

dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo

pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je

figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim

postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču

Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju

Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća

pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je

Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u

43

tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja

se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a

umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni

fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja

U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim

putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao

sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i

sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra

da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura

sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se

rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije

sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku

karakterističnu diferenciju

Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u

neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema

društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja

Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa

nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek

prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom

prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i

svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom

specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji

gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku

Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave

Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i

sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu

žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova

džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine

1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i

najljepših

Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti

Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u

simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i

neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već

44

prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije

provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a

takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini

Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena

sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga

otrovala svoju sestru

Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i

željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu

I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali

da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči

uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je

Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio

Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici

pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi

putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i

sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno

pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje

identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni

identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura

Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe

Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o

drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i

begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim

sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva

Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju

i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom

značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić

govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je

podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća

Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u

onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle

se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva

njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su

iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i

45

prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje

žalosno

Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura

kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom

simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o

sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih

slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže

intertekstualnošću

Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih

književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i

vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U

dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G

Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo

se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim

područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da

kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije

Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces

osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio

u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i

prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine

strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja

čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na

prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer

je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja

se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj

prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a

prostor se osmišljava i meri vremenom

Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek

igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani

konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je

taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću

nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu

Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za

povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta

46

Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta

Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj

formi života

U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene

gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u

kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke

vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati

kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao

kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto

duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe

Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o

prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem

Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura

najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac

Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike

pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili

bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor

uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa

pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha

tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno

osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće

i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo

Zato je ova zemlja tako utabana

Zato je tako jadna

Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje

ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema

Ovo je bilo mjesto umiranja

Logor smrti

Bilo mu je ime Jasenovac

Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo

Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega

onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda

jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih

mrtvih ljudskih tijela

47

I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje

Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i

jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao

odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u

vodi bio sam zbunjen i preplašen

D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj

prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane

klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i

sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika

njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i

strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa

pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći

Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na

obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo

dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje

pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju

Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih

Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su

prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za

sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i

njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još

srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra

se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život

njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav

reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i

vremena

U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna

karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su

bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je

postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred

međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu

Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša

Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim

izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je

48

i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete

i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash

koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da

predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi

se prikrilo pravo brojno stanje logora

U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor

je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog

prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942

u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne

sobe

Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga

uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga

Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O

Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan

način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim

sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o

tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji

izgubi dragu osobu

Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj

zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja

nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao

ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za

poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci

Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke

djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici

Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika

djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane

Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja

i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog

svjetskog rata

49

Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim

oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od

posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos

geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je

putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje

zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom

putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula

organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine

likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u

posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako

manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u

pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac

Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed

događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli

povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o

gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više

50

bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava

Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj

historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik

preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju

kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima

govori ono što je manje i više poznato

Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je

pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar

već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje

činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi

njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje

ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji

ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine

Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku

isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja

Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog

putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu

Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim

vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja

Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni

gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna

rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo

Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se

desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti

Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna

usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na

tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve

te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku

znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o

gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i

historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je

i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti

Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje

je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost

51

putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji

gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje

mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj

izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima

pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u

slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu

pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom

tekstu

Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i

postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje

putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna

postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim

postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i

naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-

estetski stil

Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila

Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu

Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja

su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne

čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku

prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj

prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na

smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i

gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto

pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje

52

O piscu

Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem

ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje

drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek

Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj

Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta

kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935

godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke

aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936

godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a

za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški

iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je

novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947

godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i

redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje

sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine

Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi

bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio

svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih

epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i

danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja

53

objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne

objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i

Akademije naua i umjetnosti Crne Gore

Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine

13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr

Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine

SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana

putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i

mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim

običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih

krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i

historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom

putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o

gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima

objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi

Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je

Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način

Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta

Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar

putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive

zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je

zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu

Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi

kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna

izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom

20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u

funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke

54

prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u

samom radu

SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category

thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes

places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural

and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of

travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his

travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima

Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970

Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is

with its form and content established differently Framework and notices are authors

expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of

travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places

However this author search for new and ineresting in his country in a completly different

way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic

elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of

late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo

occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered

meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as

shown

55

Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim

visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST

Zenica 2005

Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3

(2008)

Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila

Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na

httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-

knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)

Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr

Matica hrvatska Zagreb 1998

Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012

Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija

reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno

na httphrcaksrcehr86365 (1352014)

Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008

Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177

Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973

Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga

deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991

Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka

Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-

8sadrzajsadrzaj14htm (562014)

Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila

Sijarića Sarajevo 2003

Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na

httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)

Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih

tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske

Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)

Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010

56

Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976

Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D

Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006

Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013

Page 5: rad - MSTER RAD- AMRA.pdf

5

Mnogi kritičari tvrde da se na te odrednice nerijetko zaboravlja Uglavnom svaki tekst koji

sadrži putovanje svrstava se pod putopisnu književnost

Sve je od Homerove bdquoOdisejeldquo starogrčkih fantastičnih priča o putovanju poput

Čudnovatih zgoda onkraj Tule Antonija Diogena i perijegetičke književnosti preko

srednjovjekovne epike i pikarskog romana do prosvjetiteljskih filozofskih pripovijesti i

romantičarskih putopisa smješteno u isto žanrovsko polje

S obzirom da se ne pravi jasna granica između onoga što jeste dio putopisne književnosti i

onoga što nije često se povezuje roman i putopis stih i proza izmišljeno i stvarno itd

Dovoljno je da putovanje predstavlja tematsku ili kompozicijsku okosnicu nekog teksta

kako bi se odmah odredila njegova pripadnost putopisnoj književnosti Iako je svakako

nesporna veza između pripovijedanja i putovanja putopis kao književni žanr ima tu

nevjerovatnu povijesnu otpornost Dok se razdoblja žanrovske hijerarhije i književne

mode neprestano mijenjaju putovanje ostaje među najfrekventnijim temama George

Gingras napominje da putovanje egzistira u različitim pojavnim oblicima kao jedna od

najosnovnijih najrasprostranjenijih i najtrajnijih tema u svjetskoj književnosti Mihail

Bahtin potvrđuje da je putopis najbolji način da se razvije i prikaže prostorna i društveno-

statična raznolikost zemlje grada kulture naroda različitih društvenih skupina i uvjeta

njihova života

Važnost putovanja u književnosti potvrđuju i pokušaji Michela Butora koji predlaže

utemeljenje iterologije posebne nauke o premještanju pomicanju ili kretanju tačnije i

najjednostavnije rečeno o putovanju

Prilikom teoretiziranja žanrova D Duda nužno podrazumijeva njihovu podjelu i

definiranje a samim tim i proces isključivosti i uključivosti hibridnih književnih žanrova

Granični književni žanrovi i publicistika su forme koje su i književnost i nauka s tim da se

jasna granica između književnosti i nauke nikako ne može povući Nisu ni čista

književnost niti čista nauka ali putem klasifikacije njihovih elemenata imamo bazu za

različite vrste izučavanja pa i onu koja se tiče književne teorije i književne kritike Kao

granični književni žanr putopis se kreće po širokoj skali koja na jednoj strani ima

reportažu a na drugoj lirsku ili meditativnu ili filozofsku ispovijest Ponekad putopis

može prerasti u esej ili studiju o novoj manje poznatoj sredini Moguća definicija putopisa

se izvodi upravo iz hibridnih karakteristika ovog žanra

Porast popularnosti putopisa od kraja devetnaestog a posebno u dvadesetom stoljeću brza

smjena društveno-historijskih poredaka i kulturna različitost prije svega zahtijevaju

mogućnost novog čitanja i osvjetljavanja karakteristika ovog žanra koje se reflektiraju kroz

6

ideologiju teksta Kada je u pitanju čovjekov odnos prema granicama i prostoru ljudi su

uvijek dijelili svijet na oblasti predstavljajući ili stvarnu ili zamišljenu liniju razdvajanja

Najpoznatija takva podjela jeste ona prema geografskoj odrednici Zapad ndash Istok ili još

popularnije nazvano Okcident ndash Orijent Poseban doprinos proučavanju putopisa dale su

postkolonijalne studije s pojavom orijentalizma Edvarda Saida On je baveći se

konstrukcijom orijentalnog Drugog u kolonijalnoj kulturi kroz analizu pretežno putopisnih

djela pokušao da ilustrira dijalektičke odnose kulture i imperije Said vjeruje da Orijent nije

bio slobodan predmet mišljenja zbog uspostavljanja određenih načina izlaganja i pisanja o

Orijentu kao važećeg normativa Smatra da se orijentalizam bolje shvata kao bdquoniz

ograničenja u području mišljenja nego kao pozitivna doktrinaldquo Također on navodi da

orijentalizam nije skup laži i mitova niti bilo šta drugo što nema oslonac u nekoj

korespondentnoj stvarnosti

Orijentalizam nije nestvarna evropska fantazija o Orijentu nego stvoreni korpus teorije i

prakse prihvaćena rešetka kroz koju je Orijent kao kroz filter ulazio u zapadnu svest

Svaka podjela nužno zahtijeva i međusobni odnos bdquodrugi u odnosu na sebeldquo što je tipični

proizvod podsvijesti a ne postojanja stvarnih granica Na literarnom polju govor o

Drugima proizlazi iz vlastitih iskustava onoga koji govori Otuda dolazi ograničeni broj

tipičnih oblika putovanje povijest izmišljanje stereotip polemičko sučeljavanje Sve ove

odrednice koje imaju negativnu konotaciju mogu se odnositi na putopis kao pismo o

Drugostima proizvod kulturne dominacije Zapada Govor o Drugima je uspostava

antitetične pozicije iz koje se generiraju sterotipi Pri tome svaki dio vidi sebe kao normu a

one druge kao odstupanje od norme Imagologija koja se bavi slikama Drugog u

književnosti (M Todorova) postaće oruđe za osvjetljavanje igara moći i nadmoći u

tumačenju kulturalnih sporova same ideje kulture ideologija i u artikulaciji pitanja

svakodnevnog života između klasa rasa polova nacija itd

Često se postavlja pitanje šta je to u putopisu kao tekstu što postaje zanimljivo čitaocima

Brešić navodi kako je zanimanje za nepoznato koje je uvijek privlačno i izazovno upravo

ta polazišna tačka putovanja Samim tim i pripovijedanje o nekom putovanju odnosno

putopis kao tekst biva zanimljiv čitaocu jer može zadovoljiti njegovu žudnju za

otkrivanjem novog a nerijetko ga i potaknuti na samo putovanje

7

Bošnjački putopisTako naši ljudi mučno kretahu u svijet i nerado ostavljahu tragove svoga putovanja

Kada je riječ o putopisu našeg prostora i Balkana općenito poseban značaj ima Marija

Todorova i njen pojam bdquobalkanizamldquo Ona definira taj pojam kao neki specifični diskurs

koji određuje stavove prema Balkanu i radnje usmjerene na njega odnosno kao stabilni

sistem stereotipa koji stavljaju Balkan u kognitivne mengele

To je jedan od najstarijih recepata formi šema ili mentalnih obrazaca putem kojih se

plasiraju informacije o Balkanu i to naročito u novinarstvu politici i književnosti

S jedne strane Orijent se prikazuje kao apsolutno Drugo u odnosu na Evropu dok se sa

druge Balkan prikazuje kao most ili kao raskršće koje spaja Istok i Zapad Ta

međupozicija između Evrope i Azije dovodi do razumijevanja Balkana kao polurazvijenog

polukolonijalnog polucivilizovanog i poluorijentalnog Dakle dok orijentalizam

predstavlja bdquodiskurs o imputiranoj opozicijildquo Todorova smatra da je balkanizam bdquodiskurs o

imputiranoj dvosmislenostildquo

Među žanrovima koji su najvažniji putevi za širenje balkanizma Todorova izdvaja

putopise političku esejistiku i akademsko novinarstvo Posebnu pažnju poklanja

putopisima i izvještajima političkih posmatrača agenata i diplomata jer se u njima mogu

otkriti počeci i postepeno uobličavanje predstave o Balkanu kao posebnom geografskom i

kulturnom entitetu Ti putnici imali su ulogu današnjih novinara pa se u njihovim opisima

može pronaći kombinacija skoro svih elemenata koji su oblikovali postojeći stereotip o

Balkanu

Ono što je zajedničko i kategoriji orijentalnog i balkanskog jeste da su obje korištene da

označe suprotnost predstavi o Evropi koja simboliše čistoću red samokontrolu karakter

osjećaj za zakon pravdu efikasnu administraciju

Sa naših prostora Ivan Frano Jukić (Slavoljub Bošnjak kako je sebe nazivao) je prvi pravi

putnik ističe Alija Isaković u svojoj knjizi Hodoljublje Iako je sam dosta toga zabilježio

8

zapisao i ostavio generacijama koje dolaze poslije njega nažalost tek nakon njegove smrti

ti radovi dobijaju zasluženu vrijednost On ističe pomalo surovu realnost koja je takva

ostala i dan-danas a to je Bosna koliko nesretna i potlačena toliko nepoznata i neopisana

Bošnjaci su uvijek putovali nekada neplanirano a nekada sasvim namjerno radi svojih

putopisa Neki su spriječeni u toj svojoj namjeri stvaranja jednog putopisa tako da su

mnogi još neotkriveni i neistraženi Profesor F Rizvanbegović u Antologiji bošnjačkog

putopisa 20 vijeka ističe da je iz tih razloga putopis Hadži- Jusufa Livnjaka prvi putopis

koji poznajemo Hadži-Jusuf Livnjak je krenuo iz Duvna na hadž 1615 godine

U tom periodu javljaju se i drugi putopisci

Mnogi su se složili kako je Evlija Čelebija najpoznatiji svjetski putopisac On je rekao da

je više od 50 godina svoga života posvetio putovanju Smatra se da je prešao oko 350000

kilometara tragajući za novim prostorima ljudima i običajima Obišao je cijelo Osmansko

carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta Tokom putovanja bilježio je sve pojedinosti o

životu i običajima ljudi koje je sretao opisivao do detalja mjesta koja je obilazio historiju

građevine običaje tradiciju kao i značajne ličnosti On nije zapisivao samo ono što je

vidio već i priče koje je sakupljao iz naroda

Veliki dio svoga života preko 20 godina Čelebija je posvetio Balkanu uključujući tu i

sandžačke gradove Njegova ostavština smještena je na 7000 stranica odnosno u sedam

tomova Bitno je spomenuti da i sam Ćamil Sijarić u svojim putopisima spominje velikog

Evliju Čelebiju

Za bošnjačku književnost u osmanskom periodu karakteristična je književnost u stihu ali i

u prozi koja je među bošnjačkim piscima bila najzastupljenija u ljetopisu i u putopisu o

odlasku na hadž Književnost na orijentalnim jezicima nastajala je najvećim dijelom na tlu

Bosne i tematski je za nju često veoma vezana (epigrafika pjesme o gradovima ljetopisi u

kojima su bilježeni značajni događaji putopisi s opisom bosanskih i stranih gradova kroz

koje su hodočasnici prolazili)

Karakteristični su oni pisci specifične poezije šehrengiza Šehrengiz ili opis gradova i

života u njima specifičan je istočnjački pjesnički žanr putopisne koncepcije Doprinos su

mu dali i neki naši autori primjerice eminentni pjesnici Derviš paša Bajezidagić (umro

1603) i Nerkesi Sarajlija (1584-1635) navodi Ivan Lovrenović u svom tekstu Prostori

putopisa 1984 godine

Putopis se pojavljuje i u hronikama s putopisnom podlogom kao npr kod Saliha Sidkija

Hadžihuseinovića i Envera Kadića Administrativno-diplomatski izvještaji također sadrže

elemente putopisa a izdvaja se Osman Šehdi- efendija u Sefaretnami gdje je opisao put u

9

Moskvu 1858 godine Međutim u njima je najmanje književnoga što je i razumljivo s

obzirom na formulaičnost i shematičnost jezika takvih spisa ali ih vrijedi zabilježiti zbog

njihove dokumentarno-historijske vrijednosti i mogućnosti da posluže kao književna građa

Najbrojniji među njima su izvještaji s apostolskih vizitacija slani iz Bosne u Rim

Uspon bošnjačkog putopisa veže se za kraj prošlog stoljeća Njegovi oblici su različiti i

brojni to je ili reportaža sa pojavom moderne bošnjačke štampe ili opis putovanja na hadž

ili nešto sasvim drugo Ibrahim ef Čokić-Hakki i Hafiz Muhamed ef Krpo su ponudili

najbolje opise putovanja sa hadža Edhem Mulabdić pisac prvog bosanskog i bošnjačkog

romana ujedno je i zaslužan za osnivanje prvog bošnjačkog modernog putopisa opisujući

jedan vikend u Fojnici Ta njegova prvobitna reportaža pokazala je novi model putopisnog

književnog oblika i pristupa On na taj način otkriva svoj posmatrački dar i rječitost

Kasnije će se ti pristupi neprekidno razvijati sve do Skendera Kulenovića Zuke Džumhura

i Alije Isakovića

A Isaković smatra da je daleko najzanimljiviji sarajevski trgovac Risto Besarović koji je

živo i svježe ispričao svoj put u Carigrad 1889 godine Iako s povremenim pretjerivanjem

u samom iskazu i sa ponekom nacionalno-političkom opaskom putopisci nam nude sliku

svijeta koji mi bdquopreko njihldquo doživljavamo Kako to Isaković ističe možda ne pravu a tu

nikad ne- ali zato onu kakvu je vidio naš čovjek

Potrebno je još spomenuti i to da u knjizi Hodoljublje Alija Isaković spominje i niz

novinara-publicista i novinara-književnika koji nisu živjeli u BiH ali su rođeni Bosanci

jer su tek oni zakoračili u zemlje i krajeve gdje se naš čovjek rijetko ili nikako nalazio

Oni su učinili prvi naš bdquoprodor u svijetldquo Zahvaljujući trudu i talentu svih mi ćemo

bdquoHodoljubljemldquo obići skoro sve kutke svijeta i susresti brojne rase i narode

Tako on kao dio bosanskohercegovačkog putopisa spominje i mnoge trgovce oficire

fratre hafize novinare itd

Držeći se onog što sam već tvrdio ne bi trebalo da nas u bosanskohercegovačkom

putopisu iznenadi što su uvršteni putopisi jednog književnika jednog trgovca oficira

nogometaša mitropolita fratra hafiza buntovnika naučnog radnika novinara

političara humoriste težaka

Kažu Bošnjaci da je putniku najveća planina kućni prag a to je istina (Ivan Frano Jukić

1843)

10

Putopisac Ćamil SijarićĆamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem

ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje

drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek

Književno djelo Ć Sijarića je višeslojna tvorevina u kojoj se međusobno prepliću različiti

narativni obrasci Slike i predstave koje na površinu izbijaju kao pamćenje iz djetinjstva ili

izuzetno dobro oblikovane anegdote i scene ne izražavaju samo prolazno uzbuđenje ili

neko izuzetno bdquostanje dušeldquo nego se pretvaraju u šire vizije života i svijeta pri čemu je

emotivnost samo sredstvo dočaravanja dubljih čovjekovih nemira i neizvjesnosti njegove

sudbine

Izuzme li se prvo veće putovanje školarca Sijarića od rodnih Šipovica do Skopja za njega

će ostati upečatljivo putovanje odlaska u Đalovsku klisuru do izvora vode do nekakve

pećine Ta rijeka koja je tekla iz izvora ta priroda koja je bila u klisuri ta tajanstvena

pećina činili su mu se toliko netaknutim kao da nije do tada nijedna ljudska noga tuda

prošla To je uzbuđivalo njegovu maštu

Husein Zvrko navodi kako je upravo to naivno dječije vjerovanje da je prvi vidio u

Đalovskoj klisuri ono što još niko nije imao prilike pobudilo u njemu želju da i dalje

putuje posmatra i istražuje

Nosila ga je misao da se putovanjem i pričanjem dva puta živi

11

On još dodaje i to kako je put za Ć Sijarića simbol trajanja saznavanja upoznavanja

savladavanja prepreka te učenje da svaki jad i muka imaju svoje trajanje pa i sam putnik

Kad čovjek ne ide nikud od kuće on je opet putnik ide od svog postanka ka kraju koji je

neminovan

Izdvajaju se dva osnovna strukturna pristupa kod onoga što se naziva građom za bošnjački

putopis Za neke autore putopis je opis putovanja svojevrsna geografija historija i

etnografija Drugima je putovanje povod za iskaz vlastitosti a trećima je ono čiji je

predmet književno djelo ili književna ličnost koju pohode

Ćamil Sijarić pripada prvoj grupi Za njega je putops jednostavno opis putovanja zajedno i

geografija i historija i etnografija Kako navodi profesor Rizvanbegović Sijariću nije bitan

predmet opisa isto kao i historijski fakti Historijska priča je ona koja zauzima primarno

mjesto u njegovom putopisnom opusu Ona postaje umjetnost putopisa Ćamil Sijarić

nastoji spoznati ljude prošlosti koji ostavljaju trag i prenose ga na čitaoca

Karakteristične i bitne odrednice motivi i termini za njegove putopise su doba mjesto i

trajanje Dobaemspje ključna riječ za razumijevanje tih putopisa za Sijarićaemspmjestoemspima smisao

ako imaemsptrajanje sam prostor je irelevantan Sami Borhes navodi da je duhovni život

čovjeka bez prostora sasvim moguć ali bez vremena nije Tome sad treba dodati onaj drugi

zahtjev za živim ljudima mada se tijesno vezuje za historiju

Sijarić i u putopisima bdquoostaje pisacldquo On sve zna prethodno bi proučio sve što je mogao

naći o mjestu prema kojem putuje sve je naučio poznaje svaki kamen ali nije historičar a

daleko od toga da je arheolog Vrijeme je za njega onoliko duboko koliko je stiglo da

uobliči da zapiše ljudsku sudbinu mada ona može biti zapisana i u kamenuemsp

Njegovi putopisi su moderni prozni šehrengizi On priča isključivo o gradovima jer su

gradovi historija i jer sela nemaju tu historiju Sela su samo postojanja koja su najčešće

prolazna i ne toliko bitna ona ne pamte historiju

Od svojih sagovornika tražio je obaviještenost istinitost jasnoću eventualno zanimljivost

Tvrtko Kulenović kaže da je on samemspbio isti onaj Ćamil koji je pisao one fantastične

pripovijetke sa onom fantastičnom sposobnošću uranjanja u ljudsku sudbinu onim

fantastičnim jezikom koji je već sam po sebi bio umjetnička kreacija najvišeg reda

Nije to od njih zahtjevao to je samo od sebe išlo Ne mora biti ali može biti osobina

genija u svakom slučaju je sudbina književnih poštenjaka da zanemaruju ne primjećuju

12

ono što su sobom svojim bićem iznutra donijeli a insistiraju na onome što je uneseno

spolja na znanju na iskustvu na posmatranju na rdquoživoturdquo a ne na rdquoumjetnostirdquo (Tvrtko

Kulenović)

Svojim knjigama Zapisi o gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Oslobođeni

Jasenovac Ćamil Sijarić zaokružuje svoje putopisno umijeće Bosanski putopisi Ćamilovi

su gradovi tu je njihova prošlost historija a upravo su ti gradovi prepuni historije a ta

historija je prepuna lica i naličja ili jednostavno likova koji i današnji lik određuju

U ovom masterskom radu prikazat će se Sijarićevi putopisi Zapis o gradovima Herceg-

Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Ono što sam pisac poručuje ovim djelima je to da

prošlost ne smije ostati u sjenci zaborava da će se ona uvijek pamtiti i prenositi novim

generacijama (to je posebno istaknuto u onim dijelovima gdje pisac govori o Drugom

svjetskom ratu) Tako npr u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić govori o Lenjingradu te

posebno ističe kako se ne smije zaboraviti na mnogobrojne žrtve rata

Možeš samo da ćutiš i da se izgubiš u nečemu što je groblje što je smrzavanje gladovanje

i umiranje ndash što je onih devet stotina dana Dobro bi bilo da tu brojku znaju svi profesori ndash

svih jezika i svih narodnosti i da je đacima daju u zadatak Svim đacima i u svim

zemljama ndash na svim jezicima Nek bi se ta brojka znala i pamtila kako se više ne bi

ponovila ndash ni u ovom gradu ni u drugom gradu ni u jednom mjestu

Kada je riječ o prošlosti ona je uvijek nedovoljno poznata otkrivena sačuvana i

tajanstvena U jednom trenutku sam Sijarić se pita šta je prošlost kakva je ona i čija je

jednostavno izgovaramo zidine starine vremena nekakva nekakva stoljeća ndash nekakva

tama prošlosti ndash kakve to prošlosti čije prošlosti I čudo jedno prošlost nam se svačija

nekako učini kao da je to i naša prošlost Kao da su tuda prošli naši stari Tu živjeli tu

gradove gradili tu snove sanjali ndash i otišli oni otišli a mi došli

U predgovoru knjige Zapisi o gradovima sam pisac navodi da su po cijeloj našoj Bosni i

Hercegovini razasuti bezbrojni srednjovjekovni gradovi Za mnoge od njih se ne zna ni

kada su građeni ko ih je gradio niti kojim povodom Također njihova imena su

zaboravljena posebno od dolaska Osmanlija Srednjovjekovni gradovi su najčešće građeni

u župama kao odbrambeni centri i središta-provincijske vlasti to jeste vlasti gradskih

upravnika Najveći razvoj doživjeli su uz krstaške ratove

13

Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo

u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku

Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i

jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li

iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po

njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu

Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni

ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni

Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla

a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov

svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim

(Miljenko Jergović)

14

Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove

tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu

knjigu putopisa

Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora

ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi

na kamenu

Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati

pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i

graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu

i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom

hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama

Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni

tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav

putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako

da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje

vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto

da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi

historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne

historijske i literarne asocijacije

Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega

prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i

izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog

Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi

ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz

klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema

handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i

priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema

hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa

bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju

Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po

broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da

čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen

Nijemcima

15

Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac

majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima

lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo

Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski

jezik što znači močvara

Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je

toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime

mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna

Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada

mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10

stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča

On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr

Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po

vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija

kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji

Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem

Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije

breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo

Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne

zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I

sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za

oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta

Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo

na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i

putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i

grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično

zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu

Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i

Ohridskom jezeru

No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda

i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati

Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad

treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na

sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru

16

Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu

poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok

naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je

bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga

vodila

Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što

čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče

niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i

vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio

razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju

prave vode iz cijevi

Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o

slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si

potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš

šta hoćeš

Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba

Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog

čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi

tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon

pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji

trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U

zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom

rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog

nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su

sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od

vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli

sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom

Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi

drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu

Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od

najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje

nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće

Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme

neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash

17

bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su

zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer

Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti

bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a

današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od

najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve

što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i

strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku

takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi

rat

Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim

ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske

vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga

tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim

naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi

nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i

njih čeka

Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja

Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi

drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge

koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom

Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost

opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu

onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa

se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove

stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju

u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj

grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu

na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila

jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su

uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz

tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim

išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao

što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da

18

posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim

ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da

ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija

Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August

Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav

Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo

staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome

postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom

varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji

Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj

putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti

način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom

putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u

ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke

(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli

19

bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često

objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i

Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i

odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i

Hercegovine

Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je

prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put

čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski

đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno

od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u

Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za

kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini

počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a

posljednji je bio Prȍzor

Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio

ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo

gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada

ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to

što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto

dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti

bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom

Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i

osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju

datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju

onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje

Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463

poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu

Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali

jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa

kojih pjevaju djevojke

One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu

na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme

Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o

fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja

20

postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog

vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno

Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli

zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te

objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog

rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što

znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih

činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da

je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi

mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i

drago kugo pusta da te bog ubije

Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te

anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog

putopisa

Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava

mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava

Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u

putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i

ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se

pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju

krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti

Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome

kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv

upečatljiv metaforičan i slikovit način

U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za

druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake

u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod

drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako

nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije

Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi

domaćini rado ugoste svakog prolaznika

21

i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi

gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od

onoga čega Gračanica ponajviše i ima

Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj

Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci

Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo

značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili

turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u

Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari

Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i

prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka

kojom je zavodio red u Bosni

Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić

prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi

carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom

Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su

mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri

Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil

Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije

samo onaj ko nije stigaoldquo

Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom

svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda

o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio

Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju

sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru

oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka

srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju

U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je

Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da

će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca

Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput

njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac

grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz

koju je survan ndash Radakovoj stijeni

22

Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na

generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je

taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo

detaljno opisuje

To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni

malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz

one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A

kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u

sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak

možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno

Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao

zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je

samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil

Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo

Oslobođeni Jasenovac

23

Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A

gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše

kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok

je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo

Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi

Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog

broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem

ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne

isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke

Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija

U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i

da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni

Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac

opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio

među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog

putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On

prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što

je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih

Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ

Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje

smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo

Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da

nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući

o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave

Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe

nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda

je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne

ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori

kad bi zaista govorioldquo

Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu

djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije

lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova

24

Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu

čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi

sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju

Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku

radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao

zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao

je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je

Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i

zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve

zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali

izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti

pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog

razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode

u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga

Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći

iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog

čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i

nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek

poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i

sve ono što je ljudsko

Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da

zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to

vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da

shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu

sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste

čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna

Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u

logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove

po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti

životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite

Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan

pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće

25

Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom

putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava

je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne

mjeren i ne ograđenldquo

Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić

pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog

jugoslovenskog Malapartea

Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju

dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla

su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao

u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se

zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi

u novo zlo

Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a

što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca

Maj je

Trava je

Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja

nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća

Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih

reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u

jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim

načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud

o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži

faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to

pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno

zaboli želudac

26

Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od

latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u

stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i

putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i

procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima

ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva

osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog

znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što

pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost

njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za

znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog

posredovanja

Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit

novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput

putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive

zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo

suprotno

Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima

predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su

27

zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to

zainteresiranim ispripovijedati

Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim

dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o

bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari

tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj

pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način

Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor

Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o

Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini

slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak

zanimljivosti

Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće

zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do

polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj

sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se

kazalo šta čeka Radojicu

Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san

nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome

svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu

carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina

Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-

pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih

podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša

Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja

bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim

radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u

Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je

danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu

sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara

Mustafu koji je izgradio Rudo

Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa

manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi

28

između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash

to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud

Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a

isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a

svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri

kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja

Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i

ostavljala za sobom pustoš

Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa

što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka

Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što

je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava

Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj

grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan

po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da

je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo

loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na

čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze

Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog

nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim

gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili

daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije

Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia

Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima

(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako

kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek

bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi

Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a

visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu

Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju

bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to

što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi

Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega

historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom

29

legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis

ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra

Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi

poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i

najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i

godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu

bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to

ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima

štitili grad Hatru

Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije

moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno

znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne

novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno

tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog

trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju

upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki

način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je

isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu

U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi

se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u

Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji

sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile

su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima

Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica

nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost

prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data

još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na

ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena

značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina

ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd

U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću

piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik

i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je

naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao

30

boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama

a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju

(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o

Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer

bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo

bdquoKako da ne idem miralaj me zove

Miralaj me zove kafu da mu služim

Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo

Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta

njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice

vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem

putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces

čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se

javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu

Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri

okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge

pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i

implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič

On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs

Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo

obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja

a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa

putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni

31

gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za

to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo

kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a

ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o

bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su

vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina

Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije

zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima

nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i

ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu

Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje

sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam

pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima

Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod

mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije

Krista na području naseljenom još u brončano doba

Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će

me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika

kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su

može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se

drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`

natrag

U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa

Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili

gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada

živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak

koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo

Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove

Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da

opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On

polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne

sluti šta će sve zateći i vidjeti

Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu

dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom

32

putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne

rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na

samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o

historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne

zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet

govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te

starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja

nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme

stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad

bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako

putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo

vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo

razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo

Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati

da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom

umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti

Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve

donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni

prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u

tome gradu i da ga izbliza vidim

33

Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije

načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim

podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna

strujanja

Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i

u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava

izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom

predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje

obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili

osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao

postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili

pripovjedača

Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući

prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu

susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama

obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila

Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi

svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra

obaviještenost putopisca

Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka

putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti

neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako

dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje

funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni

postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove

sklonosti ili indiferentnosti prema njoj

Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene

obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u

svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih

dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu

Estergon kada opisuje samo putovanje i put

34

Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju

mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele

Trećega i Bele Četvrtoga

Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost

prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić

opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je

Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad

ljudskim glavamaldquo

Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o

putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih

bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo

Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da

spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj

ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme

Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne

oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`

Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u

rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima

kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja

Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi

partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje

o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima

koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red

detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo

Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz

pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve

glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve

glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili

pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih

glasova Takvih da od njih izludite

Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego

što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis

Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se

spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put

35

Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima

historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i

nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili

izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško

utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni

znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata

mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije

djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu

izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu

neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima

približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se

javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može

naslutiti

U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi

dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči

Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni

Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio

spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa

možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući

posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može

zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka

koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna

mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi

Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na

stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava

Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u

putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti

36

Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom

prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet

Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje

je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost

putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu

(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu

diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj

kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova

sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje

Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno

usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama

običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili

naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se

drugačije odlike

Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo

žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu

- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-

Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti

svijeta nego prema pripovijedanju zgoda

Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti

deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje

37

i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što

je doživljeno

Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar

nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni

prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i

ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča

Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu

Osmanskog carstva u tom gradu

U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće

orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd

kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i

neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka

Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici

samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor

Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek

dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače

prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim

Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za

planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo

U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i

književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi

sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta

uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj

koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju

znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno

statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak

znanja

Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više

rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika

pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve

podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova

tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci

geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i

dolina

38

Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta

Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji

prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo

Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu

spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane

prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje

funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je

došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene

mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan

okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je

napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično

opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu

U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju

istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno

pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u

tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako

zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako

karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na

faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako

karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog

pripovijedanja

Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno

zaboli želudac

Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu

poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera

koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko

nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu

krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod

ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju

tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična

Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila

cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud

god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko

mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole

39

Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika

Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio

ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor

I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam

vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud

odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami

ubijaju

U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim

tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja

kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi

na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora

Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i

pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog

putovanja nije ni slutio da će vidjeti

Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji

mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama

Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka

života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku

oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u

jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje

Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i

zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i

gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo

tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao

da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica

ta roda

40

DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i

realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste

Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno

putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za

približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer

se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske

cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se

postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog

diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta

Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa

za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja

uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija

postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje

su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman

Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija

figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao

manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu

autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi

postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom

Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi

gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje

41

spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan

u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati

I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno

zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od

svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer

nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za

njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i

pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer

koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih

mramorova

Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja

približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog

putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak

dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem

mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča

Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće

slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama

Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji

siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću

budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao

živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se

izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti

Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata

je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A

neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim

crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti

Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja

nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća

Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna

nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova

shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je

figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj

baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu

Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog

42

vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi

u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna

bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv

crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i

dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo

pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je

figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim

postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču

Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju

Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća

pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je

Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u

43

tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja

se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a

umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni

fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja

U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim

putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao

sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i

sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra

da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura

sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se

rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije

sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku

karakterističnu diferenciju

Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u

neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema

društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja

Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa

nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek

prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom

prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i

svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom

specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji

gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku

Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave

Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i

sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu

žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova

džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine

1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i

najljepših

Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti

Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u

simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i

neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već

44

prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije

provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a

takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini

Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena

sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga

otrovala svoju sestru

Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i

željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu

I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali

da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči

uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je

Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio

Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici

pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi

putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i

sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno

pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje

identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni

identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura

Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe

Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o

drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i

begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim

sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva

Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju

i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom

značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić

govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je

podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća

Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u

onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle

se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva

njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su

iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i

45

prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje

žalosno

Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura

kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom

simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o

sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih

slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže

intertekstualnošću

Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih

književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i

vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U

dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G

Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo

se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim

područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da

kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije

Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces

osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio

u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i

prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine

strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja

čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na

prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer

je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja

se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj

prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a

prostor se osmišljava i meri vremenom

Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek

igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani

konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je

taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću

nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu

Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za

povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta

46

Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta

Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj

formi života

U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene

gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u

kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke

vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati

kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao

kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto

duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe

Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o

prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem

Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura

najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac

Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike

pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili

bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor

uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa

pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha

tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno

osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće

i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo

Zato je ova zemlja tako utabana

Zato je tako jadna

Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje

ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema

Ovo je bilo mjesto umiranja

Logor smrti

Bilo mu je ime Jasenovac

Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo

Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega

onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda

jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih

mrtvih ljudskih tijela

47

I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje

Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i

jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao

odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u

vodi bio sam zbunjen i preplašen

D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj

prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane

klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i

sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika

njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i

strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa

pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći

Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na

obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo

dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje

pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju

Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih

Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su

prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za

sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i

njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još

srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra

se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život

njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav

reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i

vremena

U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna

karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su

bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je

postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred

međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu

Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša

Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim

izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je

48

i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete

i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash

koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da

predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi

se prikrilo pravo brojno stanje logora

U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor

je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog

prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942

u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne

sobe

Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga

uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga

Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O

Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan

način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim

sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o

tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji

izgubi dragu osobu

Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj

zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja

nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao

ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za

poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci

Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke

djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici

Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika

djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane

Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja

i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog

svjetskog rata

49

Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim

oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od

posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos

geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je

putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje

zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom

putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula

organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine

likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u

posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako

manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u

pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac

Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed

događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli

povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o

gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više

50

bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava

Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj

historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik

preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju

kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima

govori ono što je manje i više poznato

Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je

pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar

već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje

činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi

njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje

ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji

ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine

Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku

isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja

Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog

putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu

Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim

vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja

Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni

gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna

rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo

Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se

desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti

Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna

usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na

tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve

te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku

znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o

gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i

historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je

i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti

Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje

je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost

51

putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji

gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje

mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj

izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima

pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u

slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu

pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom

tekstu

Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i

postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje

putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna

postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim

postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i

naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-

estetski stil

Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila

Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu

Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja

su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne

čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku

prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj

prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na

smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i

gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto

pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje

52

O piscu

Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem

ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje

drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek

Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj

Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta

kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935

godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke

aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936

godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a

za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški

iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je

novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947

godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i

redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje

sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine

Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi

bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio

svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih

epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i

danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja

53

objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne

objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i

Akademije naua i umjetnosti Crne Gore

Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine

13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr

Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine

SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana

putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i

mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim

običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih

krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i

historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom

putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o

gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima

objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi

Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je

Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način

Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta

Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar

putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive

zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je

zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu

Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi

kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna

izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom

20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u

funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke

54

prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u

samom radu

SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category

thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes

places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural

and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of

travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his

travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima

Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970

Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is

with its form and content established differently Framework and notices are authors

expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of

travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places

However this author search for new and ineresting in his country in a completly different

way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic

elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of

late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo

occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered

meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as

shown

55

Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim

visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST

Zenica 2005

Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3

(2008)

Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila

Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na

httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-

knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)

Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr

Matica hrvatska Zagreb 1998

Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012

Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija

reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno

na httphrcaksrcehr86365 (1352014)

Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008

Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177

Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973

Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga

deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991

Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka

Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-

8sadrzajsadrzaj14htm (562014)

Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila

Sijarića Sarajevo 2003

Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na

httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)

Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih

tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske

Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)

Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010

56

Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976

Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D

Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006

Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013

Page 6: rad - MSTER RAD- AMRA.pdf

6

ideologiju teksta Kada je u pitanju čovjekov odnos prema granicama i prostoru ljudi su

uvijek dijelili svijet na oblasti predstavljajući ili stvarnu ili zamišljenu liniju razdvajanja

Najpoznatija takva podjela jeste ona prema geografskoj odrednici Zapad ndash Istok ili još

popularnije nazvano Okcident ndash Orijent Poseban doprinos proučavanju putopisa dale su

postkolonijalne studije s pojavom orijentalizma Edvarda Saida On je baveći se

konstrukcijom orijentalnog Drugog u kolonijalnoj kulturi kroz analizu pretežno putopisnih

djela pokušao da ilustrira dijalektičke odnose kulture i imperije Said vjeruje da Orijent nije

bio slobodan predmet mišljenja zbog uspostavljanja određenih načina izlaganja i pisanja o

Orijentu kao važećeg normativa Smatra da se orijentalizam bolje shvata kao bdquoniz

ograničenja u području mišljenja nego kao pozitivna doktrinaldquo Također on navodi da

orijentalizam nije skup laži i mitova niti bilo šta drugo što nema oslonac u nekoj

korespondentnoj stvarnosti

Orijentalizam nije nestvarna evropska fantazija o Orijentu nego stvoreni korpus teorije i

prakse prihvaćena rešetka kroz koju je Orijent kao kroz filter ulazio u zapadnu svest

Svaka podjela nužno zahtijeva i međusobni odnos bdquodrugi u odnosu na sebeldquo što je tipični

proizvod podsvijesti a ne postojanja stvarnih granica Na literarnom polju govor o

Drugima proizlazi iz vlastitih iskustava onoga koji govori Otuda dolazi ograničeni broj

tipičnih oblika putovanje povijest izmišljanje stereotip polemičko sučeljavanje Sve ove

odrednice koje imaju negativnu konotaciju mogu se odnositi na putopis kao pismo o

Drugostima proizvod kulturne dominacije Zapada Govor o Drugima je uspostava

antitetične pozicije iz koje se generiraju sterotipi Pri tome svaki dio vidi sebe kao normu a

one druge kao odstupanje od norme Imagologija koja se bavi slikama Drugog u

književnosti (M Todorova) postaće oruđe za osvjetljavanje igara moći i nadmoći u

tumačenju kulturalnih sporova same ideje kulture ideologija i u artikulaciji pitanja

svakodnevnog života između klasa rasa polova nacija itd

Često se postavlja pitanje šta je to u putopisu kao tekstu što postaje zanimljivo čitaocima

Brešić navodi kako je zanimanje za nepoznato koje je uvijek privlačno i izazovno upravo

ta polazišna tačka putovanja Samim tim i pripovijedanje o nekom putovanju odnosno

putopis kao tekst biva zanimljiv čitaocu jer može zadovoljiti njegovu žudnju za

otkrivanjem novog a nerijetko ga i potaknuti na samo putovanje

7

Bošnjački putopisTako naši ljudi mučno kretahu u svijet i nerado ostavljahu tragove svoga putovanja

Kada je riječ o putopisu našeg prostora i Balkana općenito poseban značaj ima Marija

Todorova i njen pojam bdquobalkanizamldquo Ona definira taj pojam kao neki specifični diskurs

koji određuje stavove prema Balkanu i radnje usmjerene na njega odnosno kao stabilni

sistem stereotipa koji stavljaju Balkan u kognitivne mengele

To je jedan od najstarijih recepata formi šema ili mentalnih obrazaca putem kojih se

plasiraju informacije o Balkanu i to naročito u novinarstvu politici i književnosti

S jedne strane Orijent se prikazuje kao apsolutno Drugo u odnosu na Evropu dok se sa

druge Balkan prikazuje kao most ili kao raskršće koje spaja Istok i Zapad Ta

međupozicija između Evrope i Azije dovodi do razumijevanja Balkana kao polurazvijenog

polukolonijalnog polucivilizovanog i poluorijentalnog Dakle dok orijentalizam

predstavlja bdquodiskurs o imputiranoj opozicijildquo Todorova smatra da je balkanizam bdquodiskurs o

imputiranoj dvosmislenostildquo

Među žanrovima koji su najvažniji putevi za širenje balkanizma Todorova izdvaja

putopise političku esejistiku i akademsko novinarstvo Posebnu pažnju poklanja

putopisima i izvještajima političkih posmatrača agenata i diplomata jer se u njima mogu

otkriti počeci i postepeno uobličavanje predstave o Balkanu kao posebnom geografskom i

kulturnom entitetu Ti putnici imali su ulogu današnjih novinara pa se u njihovim opisima

može pronaći kombinacija skoro svih elemenata koji su oblikovali postojeći stereotip o

Balkanu

Ono što je zajedničko i kategoriji orijentalnog i balkanskog jeste da su obje korištene da

označe suprotnost predstavi o Evropi koja simboliše čistoću red samokontrolu karakter

osjećaj za zakon pravdu efikasnu administraciju

Sa naših prostora Ivan Frano Jukić (Slavoljub Bošnjak kako je sebe nazivao) je prvi pravi

putnik ističe Alija Isaković u svojoj knjizi Hodoljublje Iako je sam dosta toga zabilježio

8

zapisao i ostavio generacijama koje dolaze poslije njega nažalost tek nakon njegove smrti

ti radovi dobijaju zasluženu vrijednost On ističe pomalo surovu realnost koja je takva

ostala i dan-danas a to je Bosna koliko nesretna i potlačena toliko nepoznata i neopisana

Bošnjaci su uvijek putovali nekada neplanirano a nekada sasvim namjerno radi svojih

putopisa Neki su spriječeni u toj svojoj namjeri stvaranja jednog putopisa tako da su

mnogi još neotkriveni i neistraženi Profesor F Rizvanbegović u Antologiji bošnjačkog

putopisa 20 vijeka ističe da je iz tih razloga putopis Hadži- Jusufa Livnjaka prvi putopis

koji poznajemo Hadži-Jusuf Livnjak je krenuo iz Duvna na hadž 1615 godine

U tom periodu javljaju se i drugi putopisci

Mnogi su se složili kako je Evlija Čelebija najpoznatiji svjetski putopisac On je rekao da

je više od 50 godina svoga života posvetio putovanju Smatra se da je prešao oko 350000

kilometara tragajući za novim prostorima ljudima i običajima Obišao je cijelo Osmansko

carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta Tokom putovanja bilježio je sve pojedinosti o

životu i običajima ljudi koje je sretao opisivao do detalja mjesta koja je obilazio historiju

građevine običaje tradiciju kao i značajne ličnosti On nije zapisivao samo ono što je

vidio već i priče koje je sakupljao iz naroda

Veliki dio svoga života preko 20 godina Čelebija je posvetio Balkanu uključujući tu i

sandžačke gradove Njegova ostavština smještena je na 7000 stranica odnosno u sedam

tomova Bitno je spomenuti da i sam Ćamil Sijarić u svojim putopisima spominje velikog

Evliju Čelebiju

Za bošnjačku književnost u osmanskom periodu karakteristična je književnost u stihu ali i

u prozi koja je među bošnjačkim piscima bila najzastupljenija u ljetopisu i u putopisu o

odlasku na hadž Književnost na orijentalnim jezicima nastajala je najvećim dijelom na tlu

Bosne i tematski je za nju često veoma vezana (epigrafika pjesme o gradovima ljetopisi u

kojima su bilježeni značajni događaji putopisi s opisom bosanskih i stranih gradova kroz

koje su hodočasnici prolazili)

Karakteristični su oni pisci specifične poezije šehrengiza Šehrengiz ili opis gradova i

života u njima specifičan je istočnjački pjesnički žanr putopisne koncepcije Doprinos su

mu dali i neki naši autori primjerice eminentni pjesnici Derviš paša Bajezidagić (umro

1603) i Nerkesi Sarajlija (1584-1635) navodi Ivan Lovrenović u svom tekstu Prostori

putopisa 1984 godine

Putopis se pojavljuje i u hronikama s putopisnom podlogom kao npr kod Saliha Sidkija

Hadžihuseinovića i Envera Kadića Administrativno-diplomatski izvještaji također sadrže

elemente putopisa a izdvaja se Osman Šehdi- efendija u Sefaretnami gdje je opisao put u

9

Moskvu 1858 godine Međutim u njima je najmanje književnoga što je i razumljivo s

obzirom na formulaičnost i shematičnost jezika takvih spisa ali ih vrijedi zabilježiti zbog

njihove dokumentarno-historijske vrijednosti i mogućnosti da posluže kao književna građa

Najbrojniji među njima su izvještaji s apostolskih vizitacija slani iz Bosne u Rim

Uspon bošnjačkog putopisa veže se za kraj prošlog stoljeća Njegovi oblici su različiti i

brojni to je ili reportaža sa pojavom moderne bošnjačke štampe ili opis putovanja na hadž

ili nešto sasvim drugo Ibrahim ef Čokić-Hakki i Hafiz Muhamed ef Krpo su ponudili

najbolje opise putovanja sa hadža Edhem Mulabdić pisac prvog bosanskog i bošnjačkog

romana ujedno je i zaslužan za osnivanje prvog bošnjačkog modernog putopisa opisujući

jedan vikend u Fojnici Ta njegova prvobitna reportaža pokazala je novi model putopisnog

književnog oblika i pristupa On na taj način otkriva svoj posmatrački dar i rječitost

Kasnije će se ti pristupi neprekidno razvijati sve do Skendera Kulenovića Zuke Džumhura

i Alije Isakovića

A Isaković smatra da je daleko najzanimljiviji sarajevski trgovac Risto Besarović koji je

živo i svježe ispričao svoj put u Carigrad 1889 godine Iako s povremenim pretjerivanjem

u samom iskazu i sa ponekom nacionalno-političkom opaskom putopisci nam nude sliku

svijeta koji mi bdquopreko njihldquo doživljavamo Kako to Isaković ističe možda ne pravu a tu

nikad ne- ali zato onu kakvu je vidio naš čovjek

Potrebno je još spomenuti i to da u knjizi Hodoljublje Alija Isaković spominje i niz

novinara-publicista i novinara-književnika koji nisu živjeli u BiH ali su rođeni Bosanci

jer su tek oni zakoračili u zemlje i krajeve gdje se naš čovjek rijetko ili nikako nalazio

Oni su učinili prvi naš bdquoprodor u svijetldquo Zahvaljujući trudu i talentu svih mi ćemo

bdquoHodoljubljemldquo obići skoro sve kutke svijeta i susresti brojne rase i narode

Tako on kao dio bosanskohercegovačkog putopisa spominje i mnoge trgovce oficire

fratre hafize novinare itd

Držeći se onog što sam već tvrdio ne bi trebalo da nas u bosanskohercegovačkom

putopisu iznenadi što su uvršteni putopisi jednog književnika jednog trgovca oficira

nogometaša mitropolita fratra hafiza buntovnika naučnog radnika novinara

političara humoriste težaka

Kažu Bošnjaci da je putniku najveća planina kućni prag a to je istina (Ivan Frano Jukić

1843)

10

Putopisac Ćamil SijarićĆamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem

ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje

drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek

Književno djelo Ć Sijarića je višeslojna tvorevina u kojoj se međusobno prepliću različiti

narativni obrasci Slike i predstave koje na površinu izbijaju kao pamćenje iz djetinjstva ili

izuzetno dobro oblikovane anegdote i scene ne izražavaju samo prolazno uzbuđenje ili

neko izuzetno bdquostanje dušeldquo nego se pretvaraju u šire vizije života i svijeta pri čemu je

emotivnost samo sredstvo dočaravanja dubljih čovjekovih nemira i neizvjesnosti njegove

sudbine

Izuzme li se prvo veće putovanje školarca Sijarića od rodnih Šipovica do Skopja za njega

će ostati upečatljivo putovanje odlaska u Đalovsku klisuru do izvora vode do nekakve

pećine Ta rijeka koja je tekla iz izvora ta priroda koja je bila u klisuri ta tajanstvena

pećina činili su mu se toliko netaknutim kao da nije do tada nijedna ljudska noga tuda

prošla To je uzbuđivalo njegovu maštu

Husein Zvrko navodi kako je upravo to naivno dječije vjerovanje da je prvi vidio u

Đalovskoj klisuri ono što još niko nije imao prilike pobudilo u njemu želju da i dalje

putuje posmatra i istražuje

Nosila ga je misao da se putovanjem i pričanjem dva puta živi

11

On još dodaje i to kako je put za Ć Sijarića simbol trajanja saznavanja upoznavanja

savladavanja prepreka te učenje da svaki jad i muka imaju svoje trajanje pa i sam putnik

Kad čovjek ne ide nikud od kuće on je opet putnik ide od svog postanka ka kraju koji je

neminovan

Izdvajaju se dva osnovna strukturna pristupa kod onoga što se naziva građom za bošnjački

putopis Za neke autore putopis je opis putovanja svojevrsna geografija historija i

etnografija Drugima je putovanje povod za iskaz vlastitosti a trećima je ono čiji je

predmet književno djelo ili književna ličnost koju pohode

Ćamil Sijarić pripada prvoj grupi Za njega je putops jednostavno opis putovanja zajedno i

geografija i historija i etnografija Kako navodi profesor Rizvanbegović Sijariću nije bitan

predmet opisa isto kao i historijski fakti Historijska priča je ona koja zauzima primarno

mjesto u njegovom putopisnom opusu Ona postaje umjetnost putopisa Ćamil Sijarić

nastoji spoznati ljude prošlosti koji ostavljaju trag i prenose ga na čitaoca

Karakteristične i bitne odrednice motivi i termini za njegove putopise su doba mjesto i

trajanje Dobaemspje ključna riječ za razumijevanje tih putopisa za Sijarićaemspmjestoemspima smisao

ako imaemsptrajanje sam prostor je irelevantan Sami Borhes navodi da je duhovni život

čovjeka bez prostora sasvim moguć ali bez vremena nije Tome sad treba dodati onaj drugi

zahtjev za živim ljudima mada se tijesno vezuje za historiju

Sijarić i u putopisima bdquoostaje pisacldquo On sve zna prethodno bi proučio sve što je mogao

naći o mjestu prema kojem putuje sve je naučio poznaje svaki kamen ali nije historičar a

daleko od toga da je arheolog Vrijeme je za njega onoliko duboko koliko je stiglo da

uobliči da zapiše ljudsku sudbinu mada ona može biti zapisana i u kamenuemsp

Njegovi putopisi su moderni prozni šehrengizi On priča isključivo o gradovima jer su

gradovi historija i jer sela nemaju tu historiju Sela su samo postojanja koja su najčešće

prolazna i ne toliko bitna ona ne pamte historiju

Od svojih sagovornika tražio je obaviještenost istinitost jasnoću eventualno zanimljivost

Tvrtko Kulenović kaže da je on samemspbio isti onaj Ćamil koji je pisao one fantastične

pripovijetke sa onom fantastičnom sposobnošću uranjanja u ljudsku sudbinu onim

fantastičnim jezikom koji je već sam po sebi bio umjetnička kreacija najvišeg reda

Nije to od njih zahtjevao to je samo od sebe išlo Ne mora biti ali može biti osobina

genija u svakom slučaju je sudbina književnih poštenjaka da zanemaruju ne primjećuju

12

ono što su sobom svojim bićem iznutra donijeli a insistiraju na onome što je uneseno

spolja na znanju na iskustvu na posmatranju na rdquoživoturdquo a ne na rdquoumjetnostirdquo (Tvrtko

Kulenović)

Svojim knjigama Zapisi o gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Oslobođeni

Jasenovac Ćamil Sijarić zaokružuje svoje putopisno umijeće Bosanski putopisi Ćamilovi

su gradovi tu je njihova prošlost historija a upravo su ti gradovi prepuni historije a ta

historija je prepuna lica i naličja ili jednostavno likova koji i današnji lik određuju

U ovom masterskom radu prikazat će se Sijarićevi putopisi Zapis o gradovima Herceg-

Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Ono što sam pisac poručuje ovim djelima je to da

prošlost ne smije ostati u sjenci zaborava da će se ona uvijek pamtiti i prenositi novim

generacijama (to je posebno istaknuto u onim dijelovima gdje pisac govori o Drugom

svjetskom ratu) Tako npr u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić govori o Lenjingradu te

posebno ističe kako se ne smije zaboraviti na mnogobrojne žrtve rata

Možeš samo da ćutiš i da se izgubiš u nečemu što je groblje što je smrzavanje gladovanje

i umiranje ndash što je onih devet stotina dana Dobro bi bilo da tu brojku znaju svi profesori ndash

svih jezika i svih narodnosti i da je đacima daju u zadatak Svim đacima i u svim

zemljama ndash na svim jezicima Nek bi se ta brojka znala i pamtila kako se više ne bi

ponovila ndash ni u ovom gradu ni u drugom gradu ni u jednom mjestu

Kada je riječ o prošlosti ona je uvijek nedovoljno poznata otkrivena sačuvana i

tajanstvena U jednom trenutku sam Sijarić se pita šta je prošlost kakva je ona i čija je

jednostavno izgovaramo zidine starine vremena nekakva nekakva stoljeća ndash nekakva

tama prošlosti ndash kakve to prošlosti čije prošlosti I čudo jedno prošlost nam se svačija

nekako učini kao da je to i naša prošlost Kao da su tuda prošli naši stari Tu živjeli tu

gradove gradili tu snove sanjali ndash i otišli oni otišli a mi došli

U predgovoru knjige Zapisi o gradovima sam pisac navodi da su po cijeloj našoj Bosni i

Hercegovini razasuti bezbrojni srednjovjekovni gradovi Za mnoge od njih se ne zna ni

kada su građeni ko ih je gradio niti kojim povodom Također njihova imena su

zaboravljena posebno od dolaska Osmanlija Srednjovjekovni gradovi su najčešće građeni

u župama kao odbrambeni centri i središta-provincijske vlasti to jeste vlasti gradskih

upravnika Najveći razvoj doživjeli su uz krstaške ratove

13

Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo

u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku

Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i

jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li

iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po

njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu

Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni

ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni

Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla

a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov

svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim

(Miljenko Jergović)

14

Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove

tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu

knjigu putopisa

Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora

ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi

na kamenu

Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati

pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i

graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu

i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom

hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama

Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni

tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav

putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako

da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje

vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto

da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi

historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne

historijske i literarne asocijacije

Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega

prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i

izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog

Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi

ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz

klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema

handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i

priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema

hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa

bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju

Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po

broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da

čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen

Nijemcima

15

Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac

majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima

lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo

Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski

jezik što znači močvara

Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je

toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime

mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna

Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada

mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10

stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča

On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr

Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po

vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija

kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji

Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem

Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije

breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo

Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne

zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I

sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za

oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta

Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo

na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i

putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i

grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično

zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu

Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i

Ohridskom jezeru

No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda

i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati

Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad

treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na

sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru

16

Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu

poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok

naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je

bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga

vodila

Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što

čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče

niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i

vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio

razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju

prave vode iz cijevi

Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o

slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si

potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš

šta hoćeš

Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba

Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog

čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi

tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon

pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji

trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U

zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom

rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog

nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su

sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od

vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli

sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom

Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi

drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu

Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od

najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje

nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće

Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme

neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash

17

bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su

zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer

Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti

bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a

današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od

najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve

što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i

strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku

takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi

rat

Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim

ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske

vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga

tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim

naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi

nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i

njih čeka

Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja

Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi

drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge

koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom

Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost

opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu

onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa

se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove

stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju

u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj

grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu

na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila

jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su

uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz

tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim

išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao

što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da

18

posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim

ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da

ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija

Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August

Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav

Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo

staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome

postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom

varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji

Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj

putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti

način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom

putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u

ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke

(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli

19

bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često

objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i

Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i

odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i

Hercegovine

Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je

prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put

čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski

đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno

od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u

Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za

kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini

počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a

posljednji je bio Prȍzor

Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio

ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo

gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada

ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to

što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto

dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti

bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom

Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i

osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju

datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju

onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje

Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463

poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu

Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali

jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa

kojih pjevaju djevojke

One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu

na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme

Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o

fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja

20

postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog

vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno

Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli

zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te

objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog

rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što

znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih

činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da

je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi

mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i

drago kugo pusta da te bog ubije

Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te

anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog

putopisa

Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava

mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava

Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u

putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i

ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se

pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju

krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti

Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome

kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv

upečatljiv metaforičan i slikovit način

U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za

druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake

u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod

drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako

nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije

Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi

domaćini rado ugoste svakog prolaznika

21

i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi

gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od

onoga čega Gračanica ponajviše i ima

Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj

Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci

Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo

značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili

turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u

Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari

Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i

prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka

kojom je zavodio red u Bosni

Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić

prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi

carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom

Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su

mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri

Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil

Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije

samo onaj ko nije stigaoldquo

Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom

svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda

o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio

Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju

sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru

oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka

srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju

U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je

Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da

će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca

Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput

njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac

grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz

koju je survan ndash Radakovoj stijeni

22

Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na

generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je

taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo

detaljno opisuje

To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni

malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz

one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A

kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u

sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak

možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno

Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao

zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je

samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil

Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo

Oslobođeni Jasenovac

23

Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A

gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše

kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok

je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo

Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi

Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog

broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem

ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne

isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke

Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija

U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i

da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni

Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac

opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio

među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog

putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On

prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što

je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih

Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ

Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje

smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo

Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da

nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući

o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave

Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe

nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda

je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne

ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori

kad bi zaista govorioldquo

Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu

djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije

lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova

24

Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu

čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi

sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju

Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku

radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao

zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao

je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je

Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i

zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve

zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali

izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti

pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog

razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode

u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga

Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći

iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog

čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i

nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek

poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i

sve ono što je ljudsko

Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da

zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to

vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da

shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu

sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste

čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna

Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u

logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove

po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti

životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite

Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan

pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće

25

Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom

putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava

je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne

mjeren i ne ograđenldquo

Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić

pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog

jugoslovenskog Malapartea

Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju

dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla

su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao

u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se

zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi

u novo zlo

Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a

što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca

Maj je

Trava je

Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja

nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća

Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih

reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u

jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim

načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud

o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži

faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to

pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno

zaboli želudac

26

Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od

latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u

stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i

putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i

procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima

ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva

osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog

znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što

pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost

njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za

znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog

posredovanja

Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit

novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput

putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive

zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo

suprotno

Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima

predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su

27

zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to

zainteresiranim ispripovijedati

Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim

dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o

bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari

tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj

pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način

Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor

Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o

Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini

slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak

zanimljivosti

Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće

zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do

polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj

sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se

kazalo šta čeka Radojicu

Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san

nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome

svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu

carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina

Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-

pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih

podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša

Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja

bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim

radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u

Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je

danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu

sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara

Mustafu koji je izgradio Rudo

Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa

manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi

28

između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash

to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud

Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a

isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a

svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri

kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja

Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i

ostavljala za sobom pustoš

Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa

što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka

Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što

je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava

Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj

grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan

po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da

je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo

loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na

čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze

Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog

nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim

gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili

daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije

Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia

Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima

(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako

kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek

bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi

Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a

visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu

Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju

bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to

što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi

Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega

historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom

29

legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis

ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra

Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi

poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i

najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i

godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu

bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to

ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima

štitili grad Hatru

Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije

moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno

znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne

novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno

tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog

trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju

upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki

način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je

isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu

U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi

se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u

Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji

sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile

su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima

Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica

nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost

prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data

još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na

ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena

značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina

ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd

U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću

piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik

i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je

naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao

30

boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama

a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju

(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o

Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer

bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo

bdquoKako da ne idem miralaj me zove

Miralaj me zove kafu da mu služim

Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo

Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta

njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice

vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem

putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces

čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se

javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu

Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri

okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge

pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i

implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič

On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs

Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo

obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja

a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa

putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni

31

gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za

to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo

kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a

ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o

bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su

vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina

Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije

zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima

nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i

ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu

Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje

sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam

pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima

Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod

mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije

Krista na području naseljenom još u brončano doba

Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će

me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika

kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su

može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se

drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`

natrag

U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa

Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili

gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada

živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak

koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo

Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove

Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da

opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On

polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne

sluti šta će sve zateći i vidjeti

Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu

dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom

32

putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne

rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na

samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o

historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne

zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet

govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te

starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja

nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme

stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad

bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako

putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo

vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo

razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo

Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati

da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom

umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti

Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve

donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni

prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u

tome gradu i da ga izbliza vidim

33

Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije

načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim

podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna

strujanja

Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i

u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava

izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom

predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje

obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili

osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao

postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili

pripovjedača

Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući

prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu

susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama

obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila

Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi

svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra

obaviještenost putopisca

Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka

putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti

neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako

dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje

funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni

postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove

sklonosti ili indiferentnosti prema njoj

Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene

obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u

svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih

dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu

Estergon kada opisuje samo putovanje i put

34

Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju

mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele

Trećega i Bele Četvrtoga

Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost

prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić

opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je

Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad

ljudskim glavamaldquo

Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o

putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih

bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo

Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da

spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj

ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme

Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne

oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`

Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u

rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima

kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja

Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi

partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje

o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima

koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red

detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo

Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz

pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve

glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve

glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili

pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih

glasova Takvih da od njih izludite

Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego

što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis

Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se

spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put

35

Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima

historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i

nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili

izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško

utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni

znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata

mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije

djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu

izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu

neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima

približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se

javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može

naslutiti

U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi

dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči

Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni

Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio

spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa

možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući

posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može

zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka

koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna

mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi

Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na

stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava

Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u

putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti

36

Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom

prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet

Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje

je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost

putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu

(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu

diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj

kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova

sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje

Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno

usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama

običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili

naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se

drugačije odlike

Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo

žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu

- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-

Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti

svijeta nego prema pripovijedanju zgoda

Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti

deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje

37

i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što

je doživljeno

Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar

nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni

prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i

ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča

Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu

Osmanskog carstva u tom gradu

U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće

orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd

kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i

neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka

Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici

samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor

Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek

dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače

prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim

Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za

planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo

U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i

književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi

sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta

uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj

koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju

znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno

statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak

znanja

Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više

rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika

pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve

podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova

tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci

geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i

dolina

38

Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta

Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji

prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo

Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu

spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane

prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje

funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je

došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene

mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan

okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je

napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično

opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu

U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju

istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno

pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u

tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako

zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako

karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na

faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako

karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog

pripovijedanja

Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno

zaboli želudac

Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu

poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera

koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko

nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu

krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod

ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju

tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična

Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila

cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud

god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko

mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole

39

Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika

Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio

ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor

I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam

vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud

odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami

ubijaju

U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim

tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja

kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi

na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora

Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i

pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog

putovanja nije ni slutio da će vidjeti

Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji

mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama

Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka

života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku

oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u

jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje

Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i

zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i

gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo

tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao

da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica

ta roda

40

DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i

realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste

Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno

putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za

približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer

se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske

cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se

postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog

diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta

Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa

za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja

uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija

postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje

su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman

Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija

figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao

manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu

autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi

postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom

Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi

gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje

41

spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan

u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati

I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno

zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od

svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer

nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za

njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i

pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer

koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih

mramorova

Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja

približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog

putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak

dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem

mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča

Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće

slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama

Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji

siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću

budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao

živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se

izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti

Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata

je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A

neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim

crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti

Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja

nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća

Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna

nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova

shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je

figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj

baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu

Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog

42

vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi

u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna

bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv

crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i

dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo

pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je

figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim

postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču

Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju

Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća

pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je

Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u

43

tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja

se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a

umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni

fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja

U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim

putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao

sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i

sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra

da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura

sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se

rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije

sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku

karakterističnu diferenciju

Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u

neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema

društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja

Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa

nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek

prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom

prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i

svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom

specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji

gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku

Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave

Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i

sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu

žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova

džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine

1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i

najljepših

Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti

Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u

simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i

neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već

44

prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije

provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a

takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini

Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena

sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga

otrovala svoju sestru

Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i

željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu

I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali

da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči

uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je

Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio

Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici

pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi

putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i

sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno

pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje

identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni

identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura

Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe

Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o

drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i

begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim

sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva

Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju

i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom

značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić

govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je

podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća

Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u

onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle

se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva

njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su

iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i

45

prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje

žalosno

Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura

kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom

simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o

sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih

slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže

intertekstualnošću

Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih

književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i

vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U

dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G

Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo

se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim

područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da

kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije

Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces

osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio

u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i

prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine

strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja

čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na

prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer

je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja

se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj

prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a

prostor se osmišljava i meri vremenom

Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek

igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani

konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je

taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću

nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu

Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za

povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta

46

Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta

Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj

formi života

U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene

gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u

kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke

vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati

kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao

kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto

duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe

Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o

prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem

Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura

najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac

Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike

pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili

bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor

uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa

pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha

tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno

osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće

i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo

Zato je ova zemlja tako utabana

Zato je tako jadna

Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje

ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema

Ovo je bilo mjesto umiranja

Logor smrti

Bilo mu je ime Jasenovac

Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo

Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega

onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda

jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih

mrtvih ljudskih tijela

47

I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje

Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i

jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao

odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u

vodi bio sam zbunjen i preplašen

D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj

prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane

klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i

sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika

njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i

strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa

pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći

Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na

obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo

dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje

pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju

Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih

Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su

prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za

sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i

njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još

srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra

se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život

njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav

reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i

vremena

U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna

karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su

bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je

postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred

međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu

Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša

Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim

izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je

48

i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete

i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash

koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da

predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi

se prikrilo pravo brojno stanje logora

U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor

je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog

prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942

u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne

sobe

Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga

uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga

Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O

Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan

način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim

sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o

tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji

izgubi dragu osobu

Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj

zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja

nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao

ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za

poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci

Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke

djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici

Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika

djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane

Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja

i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog

svjetskog rata

49

Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim

oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od

posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos

geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je

putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje

zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom

putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula

organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine

likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u

posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako

manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u

pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac

Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed

događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli

povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o

gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više

50

bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava

Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj

historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik

preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju

kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima

govori ono što je manje i više poznato

Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je

pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar

već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje

činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi

njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje

ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji

ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine

Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku

isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja

Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog

putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu

Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim

vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja

Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni

gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna

rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo

Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se

desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti

Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna

usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na

tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve

te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku

znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o

gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i

historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je

i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti

Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje

je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost

51

putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji

gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje

mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj

izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima

pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u

slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu

pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom

tekstu

Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i

postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje

putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna

postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim

postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i

naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-

estetski stil

Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila

Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu

Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja

su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne

čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku

prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj

prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na

smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i

gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto

pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje

52

O piscu

Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem

ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje

drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek

Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj

Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta

kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935

godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke

aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936

godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a

za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški

iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je

novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947

godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i

redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje

sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine

Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi

bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio

svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih

epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i

danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja

53

objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne

objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i

Akademije naua i umjetnosti Crne Gore

Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine

13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr

Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine

SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana

putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i

mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim

običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih

krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i

historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom

putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o

gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima

objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi

Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je

Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način

Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta

Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar

putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive

zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je

zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu

Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi

kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna

izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom

20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u

funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke

54

prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u

samom radu

SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category

thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes

places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural

and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of

travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his

travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima

Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970

Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is

with its form and content established differently Framework and notices are authors

expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of

travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places

However this author search for new and ineresting in his country in a completly different

way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic

elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of

late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo

occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered

meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as

shown

55

Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim

visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST

Zenica 2005

Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3

(2008)

Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila

Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na

httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-

knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)

Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr

Matica hrvatska Zagreb 1998

Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012

Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija

reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno

na httphrcaksrcehr86365 (1352014)

Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008

Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177

Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973

Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga

deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991

Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka

Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-

8sadrzajsadrzaj14htm (562014)

Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila

Sijarića Sarajevo 2003

Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na

httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)

Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih

tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske

Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)

Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010

56

Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976

Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D

Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006

Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013

Page 7: rad - MSTER RAD- AMRA.pdf

7

Bošnjački putopisTako naši ljudi mučno kretahu u svijet i nerado ostavljahu tragove svoga putovanja

Kada je riječ o putopisu našeg prostora i Balkana općenito poseban značaj ima Marija

Todorova i njen pojam bdquobalkanizamldquo Ona definira taj pojam kao neki specifični diskurs

koji određuje stavove prema Balkanu i radnje usmjerene na njega odnosno kao stabilni

sistem stereotipa koji stavljaju Balkan u kognitivne mengele

To je jedan od najstarijih recepata formi šema ili mentalnih obrazaca putem kojih se

plasiraju informacije o Balkanu i to naročito u novinarstvu politici i književnosti

S jedne strane Orijent se prikazuje kao apsolutno Drugo u odnosu na Evropu dok se sa

druge Balkan prikazuje kao most ili kao raskršće koje spaja Istok i Zapad Ta

međupozicija između Evrope i Azije dovodi do razumijevanja Balkana kao polurazvijenog

polukolonijalnog polucivilizovanog i poluorijentalnog Dakle dok orijentalizam

predstavlja bdquodiskurs o imputiranoj opozicijildquo Todorova smatra da je balkanizam bdquodiskurs o

imputiranoj dvosmislenostildquo

Među žanrovima koji su najvažniji putevi za širenje balkanizma Todorova izdvaja

putopise političku esejistiku i akademsko novinarstvo Posebnu pažnju poklanja

putopisima i izvještajima političkih posmatrača agenata i diplomata jer se u njima mogu

otkriti počeci i postepeno uobličavanje predstave o Balkanu kao posebnom geografskom i

kulturnom entitetu Ti putnici imali su ulogu današnjih novinara pa se u njihovim opisima

može pronaći kombinacija skoro svih elemenata koji su oblikovali postojeći stereotip o

Balkanu

Ono što je zajedničko i kategoriji orijentalnog i balkanskog jeste da su obje korištene da

označe suprotnost predstavi o Evropi koja simboliše čistoću red samokontrolu karakter

osjećaj za zakon pravdu efikasnu administraciju

Sa naših prostora Ivan Frano Jukić (Slavoljub Bošnjak kako je sebe nazivao) je prvi pravi

putnik ističe Alija Isaković u svojoj knjizi Hodoljublje Iako je sam dosta toga zabilježio

8

zapisao i ostavio generacijama koje dolaze poslije njega nažalost tek nakon njegove smrti

ti radovi dobijaju zasluženu vrijednost On ističe pomalo surovu realnost koja je takva

ostala i dan-danas a to je Bosna koliko nesretna i potlačena toliko nepoznata i neopisana

Bošnjaci su uvijek putovali nekada neplanirano a nekada sasvim namjerno radi svojih

putopisa Neki su spriječeni u toj svojoj namjeri stvaranja jednog putopisa tako da su

mnogi još neotkriveni i neistraženi Profesor F Rizvanbegović u Antologiji bošnjačkog

putopisa 20 vijeka ističe da je iz tih razloga putopis Hadži- Jusufa Livnjaka prvi putopis

koji poznajemo Hadži-Jusuf Livnjak je krenuo iz Duvna na hadž 1615 godine

U tom periodu javljaju se i drugi putopisci

Mnogi su se složili kako je Evlija Čelebija najpoznatiji svjetski putopisac On je rekao da

je više od 50 godina svoga života posvetio putovanju Smatra se da je prešao oko 350000

kilometara tragajući za novim prostorima ljudima i običajima Obišao je cijelo Osmansko

carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta Tokom putovanja bilježio je sve pojedinosti o

životu i običajima ljudi koje je sretao opisivao do detalja mjesta koja je obilazio historiju

građevine običaje tradiciju kao i značajne ličnosti On nije zapisivao samo ono što je

vidio već i priče koje je sakupljao iz naroda

Veliki dio svoga života preko 20 godina Čelebija je posvetio Balkanu uključujući tu i

sandžačke gradove Njegova ostavština smještena je na 7000 stranica odnosno u sedam

tomova Bitno je spomenuti da i sam Ćamil Sijarić u svojim putopisima spominje velikog

Evliju Čelebiju

Za bošnjačku književnost u osmanskom periodu karakteristična je književnost u stihu ali i

u prozi koja je među bošnjačkim piscima bila najzastupljenija u ljetopisu i u putopisu o

odlasku na hadž Književnost na orijentalnim jezicima nastajala je najvećim dijelom na tlu

Bosne i tematski je za nju često veoma vezana (epigrafika pjesme o gradovima ljetopisi u

kojima su bilježeni značajni događaji putopisi s opisom bosanskih i stranih gradova kroz

koje su hodočasnici prolazili)

Karakteristični su oni pisci specifične poezije šehrengiza Šehrengiz ili opis gradova i

života u njima specifičan je istočnjački pjesnički žanr putopisne koncepcije Doprinos su

mu dali i neki naši autori primjerice eminentni pjesnici Derviš paša Bajezidagić (umro

1603) i Nerkesi Sarajlija (1584-1635) navodi Ivan Lovrenović u svom tekstu Prostori

putopisa 1984 godine

Putopis se pojavljuje i u hronikama s putopisnom podlogom kao npr kod Saliha Sidkija

Hadžihuseinovića i Envera Kadića Administrativno-diplomatski izvještaji također sadrže

elemente putopisa a izdvaja se Osman Šehdi- efendija u Sefaretnami gdje je opisao put u

9

Moskvu 1858 godine Međutim u njima je najmanje književnoga što je i razumljivo s

obzirom na formulaičnost i shematičnost jezika takvih spisa ali ih vrijedi zabilježiti zbog

njihove dokumentarno-historijske vrijednosti i mogućnosti da posluže kao književna građa

Najbrojniji među njima su izvještaji s apostolskih vizitacija slani iz Bosne u Rim

Uspon bošnjačkog putopisa veže se za kraj prošlog stoljeća Njegovi oblici su različiti i

brojni to je ili reportaža sa pojavom moderne bošnjačke štampe ili opis putovanja na hadž

ili nešto sasvim drugo Ibrahim ef Čokić-Hakki i Hafiz Muhamed ef Krpo su ponudili

najbolje opise putovanja sa hadža Edhem Mulabdić pisac prvog bosanskog i bošnjačkog

romana ujedno je i zaslužan za osnivanje prvog bošnjačkog modernog putopisa opisujući

jedan vikend u Fojnici Ta njegova prvobitna reportaža pokazala je novi model putopisnog

književnog oblika i pristupa On na taj način otkriva svoj posmatrački dar i rječitost

Kasnije će se ti pristupi neprekidno razvijati sve do Skendera Kulenovića Zuke Džumhura

i Alije Isakovića

A Isaković smatra da je daleko najzanimljiviji sarajevski trgovac Risto Besarović koji je

živo i svježe ispričao svoj put u Carigrad 1889 godine Iako s povremenim pretjerivanjem

u samom iskazu i sa ponekom nacionalno-političkom opaskom putopisci nam nude sliku

svijeta koji mi bdquopreko njihldquo doživljavamo Kako to Isaković ističe možda ne pravu a tu

nikad ne- ali zato onu kakvu je vidio naš čovjek

Potrebno je još spomenuti i to da u knjizi Hodoljublje Alija Isaković spominje i niz

novinara-publicista i novinara-književnika koji nisu živjeli u BiH ali su rođeni Bosanci

jer su tek oni zakoračili u zemlje i krajeve gdje se naš čovjek rijetko ili nikako nalazio

Oni su učinili prvi naš bdquoprodor u svijetldquo Zahvaljujući trudu i talentu svih mi ćemo

bdquoHodoljubljemldquo obići skoro sve kutke svijeta i susresti brojne rase i narode

Tako on kao dio bosanskohercegovačkog putopisa spominje i mnoge trgovce oficire

fratre hafize novinare itd

Držeći se onog što sam već tvrdio ne bi trebalo da nas u bosanskohercegovačkom

putopisu iznenadi što su uvršteni putopisi jednog književnika jednog trgovca oficira

nogometaša mitropolita fratra hafiza buntovnika naučnog radnika novinara

političara humoriste težaka

Kažu Bošnjaci da je putniku najveća planina kućni prag a to je istina (Ivan Frano Jukić

1843)

10

Putopisac Ćamil SijarićĆamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem

ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje

drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek

Književno djelo Ć Sijarića je višeslojna tvorevina u kojoj se međusobno prepliću različiti

narativni obrasci Slike i predstave koje na površinu izbijaju kao pamćenje iz djetinjstva ili

izuzetno dobro oblikovane anegdote i scene ne izražavaju samo prolazno uzbuđenje ili

neko izuzetno bdquostanje dušeldquo nego se pretvaraju u šire vizije života i svijeta pri čemu je

emotivnost samo sredstvo dočaravanja dubljih čovjekovih nemira i neizvjesnosti njegove

sudbine

Izuzme li se prvo veće putovanje školarca Sijarića od rodnih Šipovica do Skopja za njega

će ostati upečatljivo putovanje odlaska u Đalovsku klisuru do izvora vode do nekakve

pećine Ta rijeka koja je tekla iz izvora ta priroda koja je bila u klisuri ta tajanstvena

pećina činili su mu se toliko netaknutim kao da nije do tada nijedna ljudska noga tuda

prošla To je uzbuđivalo njegovu maštu

Husein Zvrko navodi kako je upravo to naivno dječije vjerovanje da je prvi vidio u

Đalovskoj klisuri ono što još niko nije imao prilike pobudilo u njemu želju da i dalje

putuje posmatra i istražuje

Nosila ga je misao da se putovanjem i pričanjem dva puta živi

11

On još dodaje i to kako je put za Ć Sijarića simbol trajanja saznavanja upoznavanja

savladavanja prepreka te učenje da svaki jad i muka imaju svoje trajanje pa i sam putnik

Kad čovjek ne ide nikud od kuće on je opet putnik ide od svog postanka ka kraju koji je

neminovan

Izdvajaju se dva osnovna strukturna pristupa kod onoga što se naziva građom za bošnjački

putopis Za neke autore putopis je opis putovanja svojevrsna geografija historija i

etnografija Drugima je putovanje povod za iskaz vlastitosti a trećima je ono čiji je

predmet književno djelo ili književna ličnost koju pohode

Ćamil Sijarić pripada prvoj grupi Za njega je putops jednostavno opis putovanja zajedno i

geografija i historija i etnografija Kako navodi profesor Rizvanbegović Sijariću nije bitan

predmet opisa isto kao i historijski fakti Historijska priča je ona koja zauzima primarno

mjesto u njegovom putopisnom opusu Ona postaje umjetnost putopisa Ćamil Sijarić

nastoji spoznati ljude prošlosti koji ostavljaju trag i prenose ga na čitaoca

Karakteristične i bitne odrednice motivi i termini za njegove putopise su doba mjesto i

trajanje Dobaemspje ključna riječ za razumijevanje tih putopisa za Sijarićaemspmjestoemspima smisao

ako imaemsptrajanje sam prostor je irelevantan Sami Borhes navodi da je duhovni život

čovjeka bez prostora sasvim moguć ali bez vremena nije Tome sad treba dodati onaj drugi

zahtjev za živim ljudima mada se tijesno vezuje za historiju

Sijarić i u putopisima bdquoostaje pisacldquo On sve zna prethodno bi proučio sve što je mogao

naći o mjestu prema kojem putuje sve je naučio poznaje svaki kamen ali nije historičar a

daleko od toga da je arheolog Vrijeme je za njega onoliko duboko koliko je stiglo da

uobliči da zapiše ljudsku sudbinu mada ona može biti zapisana i u kamenuemsp

Njegovi putopisi su moderni prozni šehrengizi On priča isključivo o gradovima jer su

gradovi historija i jer sela nemaju tu historiju Sela su samo postojanja koja su najčešće

prolazna i ne toliko bitna ona ne pamte historiju

Od svojih sagovornika tražio je obaviještenost istinitost jasnoću eventualno zanimljivost

Tvrtko Kulenović kaže da je on samemspbio isti onaj Ćamil koji je pisao one fantastične

pripovijetke sa onom fantastičnom sposobnošću uranjanja u ljudsku sudbinu onim

fantastičnim jezikom koji je već sam po sebi bio umjetnička kreacija najvišeg reda

Nije to od njih zahtjevao to je samo od sebe išlo Ne mora biti ali može biti osobina

genija u svakom slučaju je sudbina književnih poštenjaka da zanemaruju ne primjećuju

12

ono što su sobom svojim bićem iznutra donijeli a insistiraju na onome što je uneseno

spolja na znanju na iskustvu na posmatranju na rdquoživoturdquo a ne na rdquoumjetnostirdquo (Tvrtko

Kulenović)

Svojim knjigama Zapisi o gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Oslobođeni

Jasenovac Ćamil Sijarić zaokružuje svoje putopisno umijeće Bosanski putopisi Ćamilovi

su gradovi tu je njihova prošlost historija a upravo su ti gradovi prepuni historije a ta

historija je prepuna lica i naličja ili jednostavno likova koji i današnji lik određuju

U ovom masterskom radu prikazat će se Sijarićevi putopisi Zapis o gradovima Herceg-

Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Ono što sam pisac poručuje ovim djelima je to da

prošlost ne smije ostati u sjenci zaborava da će se ona uvijek pamtiti i prenositi novim

generacijama (to je posebno istaknuto u onim dijelovima gdje pisac govori o Drugom

svjetskom ratu) Tako npr u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić govori o Lenjingradu te

posebno ističe kako se ne smije zaboraviti na mnogobrojne žrtve rata

Možeš samo da ćutiš i da se izgubiš u nečemu što je groblje što je smrzavanje gladovanje

i umiranje ndash što je onih devet stotina dana Dobro bi bilo da tu brojku znaju svi profesori ndash

svih jezika i svih narodnosti i da je đacima daju u zadatak Svim đacima i u svim

zemljama ndash na svim jezicima Nek bi se ta brojka znala i pamtila kako se više ne bi

ponovila ndash ni u ovom gradu ni u drugom gradu ni u jednom mjestu

Kada je riječ o prošlosti ona je uvijek nedovoljno poznata otkrivena sačuvana i

tajanstvena U jednom trenutku sam Sijarić se pita šta je prošlost kakva je ona i čija je

jednostavno izgovaramo zidine starine vremena nekakva nekakva stoljeća ndash nekakva

tama prošlosti ndash kakve to prošlosti čije prošlosti I čudo jedno prošlost nam se svačija

nekako učini kao da je to i naša prošlost Kao da su tuda prošli naši stari Tu živjeli tu

gradove gradili tu snove sanjali ndash i otišli oni otišli a mi došli

U predgovoru knjige Zapisi o gradovima sam pisac navodi da su po cijeloj našoj Bosni i

Hercegovini razasuti bezbrojni srednjovjekovni gradovi Za mnoge od njih se ne zna ni

kada su građeni ko ih je gradio niti kojim povodom Također njihova imena su

zaboravljena posebno od dolaska Osmanlija Srednjovjekovni gradovi su najčešće građeni

u župama kao odbrambeni centri i središta-provincijske vlasti to jeste vlasti gradskih

upravnika Najveći razvoj doživjeli su uz krstaške ratove

13

Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo

u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku

Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i

jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li

iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po

njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu

Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni

ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni

Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla

a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov

svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim

(Miljenko Jergović)

14

Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove

tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu

knjigu putopisa

Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora

ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi

na kamenu

Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati

pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i

graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu

i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom

hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama

Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni

tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav

putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako

da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje

vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto

da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi

historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne

historijske i literarne asocijacije

Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega

prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i

izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog

Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi

ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz

klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema

handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i

priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema

hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa

bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju

Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po

broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da

čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen

Nijemcima

15

Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac

majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima

lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo

Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski

jezik što znači močvara

Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je

toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime

mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna

Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada

mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10

stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča

On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr

Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po

vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija

kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji

Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem

Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije

breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo

Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne

zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I

sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za

oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta

Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo

na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i

putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i

grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično

zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu

Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i

Ohridskom jezeru

No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda

i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati

Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad

treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na

sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru

16

Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu

poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok

naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je

bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga

vodila

Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što

čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče

niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i

vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio

razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju

prave vode iz cijevi

Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o

slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si

potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš

šta hoćeš

Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba

Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog

čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi

tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon

pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji

trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U

zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom

rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog

nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su

sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od

vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli

sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom

Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi

drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu

Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od

najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje

nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće

Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme

neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash

17

bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su

zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer

Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti

bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a

današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od

najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve

što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i

strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku

takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi

rat

Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim

ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske

vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga

tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim

naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi

nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i

njih čeka

Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja

Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi

drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge

koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom

Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost

opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu

onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa

se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove

stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju

u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj

grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu

na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila

jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su

uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz

tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim

išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao

što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da

18

posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim

ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da

ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija

Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August

Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav

Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo

staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome

postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom

varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji

Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj

putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti

način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom

putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u

ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke

(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli

19

bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često

objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i

Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i

odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i

Hercegovine

Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je

prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put

čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski

đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno

od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u

Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za

kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini

počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a

posljednji je bio Prȍzor

Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio

ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo

gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada

ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to

što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto

dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti

bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom

Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i

osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju

datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju

onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje

Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463

poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu

Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali

jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa

kojih pjevaju djevojke

One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu

na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme

Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o

fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja

20

postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog

vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno

Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli

zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te

objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog

rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što

znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih

činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da

je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi

mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i

drago kugo pusta da te bog ubije

Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te

anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog

putopisa

Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava

mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava

Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u

putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i

ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se

pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju

krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti

Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome

kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv

upečatljiv metaforičan i slikovit način

U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za

druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake

u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod

drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako

nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije

Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi

domaćini rado ugoste svakog prolaznika

21

i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi

gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od

onoga čega Gračanica ponajviše i ima

Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj

Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci

Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo

značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili

turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u

Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari

Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i

prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka

kojom je zavodio red u Bosni

Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić

prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi

carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom

Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su

mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri

Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil

Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije

samo onaj ko nije stigaoldquo

Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom

svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda

o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio

Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju

sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru

oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka

srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju

U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je

Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da

će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca

Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput

njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac

grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz

koju je survan ndash Radakovoj stijeni

22

Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na

generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je

taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo

detaljno opisuje

To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni

malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz

one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A

kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u

sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak

možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno

Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao

zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je

samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil

Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo

Oslobođeni Jasenovac

23

Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A

gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše

kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok

je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo

Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi

Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog

broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem

ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne

isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke

Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija

U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i

da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni

Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac

opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio

među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog

putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On

prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što

je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih

Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ

Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje

smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo

Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da

nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući

o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave

Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe

nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda

je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne

ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori

kad bi zaista govorioldquo

Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu

djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije

lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova

24

Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu

čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi

sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju

Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku

radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao

zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao

je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je

Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i

zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve

zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali

izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti

pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog

razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode

u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga

Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći

iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog

čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i

nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek

poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i

sve ono što je ljudsko

Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da

zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to

vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da

shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu

sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste

čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna

Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u

logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove

po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti

životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite

Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan

pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće

25

Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom

putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava

je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne

mjeren i ne ograđenldquo

Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić

pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog

jugoslovenskog Malapartea

Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju

dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla

su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao

u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se

zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi

u novo zlo

Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a

što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca

Maj je

Trava je

Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja

nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća

Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih

reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u

jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim

načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud

o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži

faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to

pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno

zaboli želudac

26

Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od

latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u

stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i

putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i

procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima

ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva

osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog

znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što

pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost

njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za

znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog

posredovanja

Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit

novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput

putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive

zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo

suprotno

Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima

predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su

27

zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to

zainteresiranim ispripovijedati

Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim

dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o

bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari

tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj

pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način

Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor

Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o

Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini

slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak

zanimljivosti

Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće

zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do

polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj

sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se

kazalo šta čeka Radojicu

Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san

nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome

svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu

carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina

Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-

pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih

podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša

Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja

bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim

radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u

Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je

danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu

sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara

Mustafu koji je izgradio Rudo

Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa

manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi

28

između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash

to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud

Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a

isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a

svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri

kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja

Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i

ostavljala za sobom pustoš

Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa

što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka

Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što

je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava

Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj

grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan

po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da

je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo

loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na

čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze

Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog

nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim

gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili

daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije

Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia

Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima

(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako

kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek

bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi

Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a

visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu

Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju

bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to

što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi

Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega

historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom

29

legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis

ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra

Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi

poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i

najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i

godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu

bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to

ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima

štitili grad Hatru

Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije

moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno

znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne

novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno

tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog

trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju

upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki

način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je

isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu

U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi

se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u

Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji

sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile

su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima

Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica

nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost

prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data

još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na

ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena

značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina

ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd

U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću

piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik

i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je

naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao

30

boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama

a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju

(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o

Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer

bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo

bdquoKako da ne idem miralaj me zove

Miralaj me zove kafu da mu služim

Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo

Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta

njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice

vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem

putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces

čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se

javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu

Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri

okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge

pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i

implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič

On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs

Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo

obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja

a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa

putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni

31

gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za

to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo

kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a

ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o

bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su

vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina

Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije

zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima

nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i

ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu

Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje

sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam

pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima

Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod

mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije

Krista na području naseljenom još u brončano doba

Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će

me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika

kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su

može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se

drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`

natrag

U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa

Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili

gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada

živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak

koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo

Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove

Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da

opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On

polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne

sluti šta će sve zateći i vidjeti

Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu

dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom

32

putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne

rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na

samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o

historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne

zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet

govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te

starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja

nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme

stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad

bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako

putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo

vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo

razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo

Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati

da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom

umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti

Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve

donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni

prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u

tome gradu i da ga izbliza vidim

33

Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije

načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim

podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna

strujanja

Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i

u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava

izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom

predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje

obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili

osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao

postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili

pripovjedača

Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući

prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu

susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama

obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila

Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi

svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra

obaviještenost putopisca

Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka

putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti

neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako

dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje

funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni

postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove

sklonosti ili indiferentnosti prema njoj

Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene

obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u

svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih

dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu

Estergon kada opisuje samo putovanje i put

34

Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju

mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele

Trećega i Bele Četvrtoga

Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost

prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić

opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je

Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad

ljudskim glavamaldquo

Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o

putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih

bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo

Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da

spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj

ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme

Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne

oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`

Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u

rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima

kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja

Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi

partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje

o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima

koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red

detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo

Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz

pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve

glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve

glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili

pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih

glasova Takvih da od njih izludite

Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego

što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis

Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se

spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put

35

Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima

historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i

nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili

izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško

utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni

znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata

mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije

djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu

izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu

neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima

približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se

javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može

naslutiti

U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi

dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči

Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni

Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio

spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa

možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući

posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može

zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka

koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna

mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi

Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na

stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava

Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u

putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti

36

Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom

prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet

Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje

je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost

putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu

(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu

diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj

kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova

sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje

Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno

usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama

običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili

naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se

drugačije odlike

Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo

žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu

- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-

Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti

svijeta nego prema pripovijedanju zgoda

Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti

deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje

37

i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što

je doživljeno

Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar

nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni

prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i

ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča

Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu

Osmanskog carstva u tom gradu

U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće

orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd

kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i

neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka

Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici

samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor

Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek

dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače

prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim

Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za

planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo

U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i

književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi

sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta

uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj

koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju

znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno

statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak

znanja

Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više

rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika

pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve

podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova

tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci

geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i

dolina

38

Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta

Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji

prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo

Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu

spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane

prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje

funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je

došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene

mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan

okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je

napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično

opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu

U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju

istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno

pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u

tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako

zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako

karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na

faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako

karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog

pripovijedanja

Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno

zaboli želudac

Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu

poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera

koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko

nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu

krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod

ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju

tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična

Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila

cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud

god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko

mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole

39

Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika

Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio

ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor

I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam

vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud

odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami

ubijaju

U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim

tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja

kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi

na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora

Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i

pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog

putovanja nije ni slutio da će vidjeti

Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji

mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama

Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka

života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku

oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u

jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje

Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i

zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i

gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo

tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao

da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica

ta roda

40

DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i

realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste

Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno

putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za

približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer

se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske

cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se

postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog

diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta

Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa

za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja

uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija

postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje

su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman

Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija

figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao

manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu

autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi

postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom

Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi

gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje

41

spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan

u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati

I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno

zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od

svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer

nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za

njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i

pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer

koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih

mramorova

Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja

približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog

putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak

dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem

mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča

Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće

slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama

Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji

siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću

budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao

živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se

izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti

Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata

je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A

neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim

crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti

Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja

nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća

Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna

nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova

shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je

figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj

baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu

Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog

42

vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi

u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna

bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv

crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i

dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo

pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je

figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim

postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču

Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju

Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća

pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je

Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u

43

tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja

se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a

umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni

fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja

U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim

putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao

sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i

sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra

da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura

sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se

rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije

sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku

karakterističnu diferenciju

Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u

neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema

društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja

Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa

nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek

prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom

prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i

svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom

specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji

gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku

Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave

Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i

sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu

žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova

džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine

1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i

najljepših

Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti

Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u

simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i

neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već

44

prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije

provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a

takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini

Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena

sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga

otrovala svoju sestru

Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i

željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu

I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali

da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči

uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je

Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio

Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici

pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi

putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i

sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno

pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje

identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni

identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura

Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe

Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o

drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i

begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim

sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva

Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju

i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom

značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić

govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je

podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća

Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u

onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle

se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva

njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su

iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i

45

prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje

žalosno

Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura

kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom

simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o

sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih

slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže

intertekstualnošću

Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih

književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i

vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U

dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G

Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo

se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim

područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da

kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije

Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces

osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio

u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i

prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine

strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja

čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na

prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer

je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja

se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj

prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a

prostor se osmišljava i meri vremenom

Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek

igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani

konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je

taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću

nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu

Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za

povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta

46

Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta

Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj

formi života

U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene

gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u

kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke

vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati

kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao

kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto

duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe

Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o

prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem

Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura

najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac

Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike

pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili

bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor

uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa

pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha

tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno

osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće

i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo

Zato je ova zemlja tako utabana

Zato je tako jadna

Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje

ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema

Ovo je bilo mjesto umiranja

Logor smrti

Bilo mu je ime Jasenovac

Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo

Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega

onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda

jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih

mrtvih ljudskih tijela

47

I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje

Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i

jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao

odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u

vodi bio sam zbunjen i preplašen

D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj

prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane

klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i

sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika

njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i

strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa

pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći

Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na

obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo

dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje

pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju

Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih

Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su

prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za

sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i

njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još

srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra

se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život

njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav

reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i

vremena

U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna

karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su

bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je

postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred

međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu

Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša

Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim

izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je

48

i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete

i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash

koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da

predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi

se prikrilo pravo brojno stanje logora

U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor

je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog

prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942

u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne

sobe

Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga

uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga

Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O

Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan

način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim

sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o

tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji

izgubi dragu osobu

Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj

zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja

nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao

ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za

poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci

Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke

djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici

Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika

djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane

Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja

i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog

svjetskog rata

49

Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim

oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od

posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos

geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je

putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje

zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom

putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula

organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine

likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u

posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako

manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u

pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac

Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed

događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli

povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o

gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više

50

bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava

Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj

historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik

preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju

kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima

govori ono što je manje i više poznato

Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je

pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar

već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje

činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi

njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje

ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji

ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine

Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku

isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja

Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog

putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu

Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim

vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja

Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni

gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna

rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo

Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se

desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti

Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna

usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na

tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve

te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku

znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o

gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i

historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je

i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti

Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje

je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost

51

putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji

gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje

mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj

izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima

pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u

slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu

pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom

tekstu

Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i

postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje

putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna

postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim

postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i

naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-

estetski stil

Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila

Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu

Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja

su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne

čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku

prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj

prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na

smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i

gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto

pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje

52

O piscu

Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem

ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje

drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek

Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj

Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta

kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935

godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke

aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936

godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a

za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški

iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je

novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947

godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i

redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje

sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine

Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi

bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio

svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih

epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i

danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja

53

objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne

objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i

Akademije naua i umjetnosti Crne Gore

Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine

13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr

Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine

SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana

putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i

mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim

običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih

krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i

historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom

putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o

gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima

objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi

Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je

Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način

Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta

Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar

putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive

zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je

zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu

Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi

kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna

izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom

20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u

funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke

54

prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u

samom radu

SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category

thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes

places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural

and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of

travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his

travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima

Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970

Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is

with its form and content established differently Framework and notices are authors

expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of

travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places

However this author search for new and ineresting in his country in a completly different

way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic

elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of

late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo

occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered

meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as

shown

55

Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim

visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST

Zenica 2005

Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3

(2008)

Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila

Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na

httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-

knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)

Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr

Matica hrvatska Zagreb 1998

Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012

Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija

reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno

na httphrcaksrcehr86365 (1352014)

Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008

Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177

Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973

Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga

deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991

Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka

Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-

8sadrzajsadrzaj14htm (562014)

Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila

Sijarića Sarajevo 2003

Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na

httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)

Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih

tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske

Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)

Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010

56

Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976

Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D

Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006

Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013

Page 8: rad - MSTER RAD- AMRA.pdf

8

zapisao i ostavio generacijama koje dolaze poslije njega nažalost tek nakon njegove smrti

ti radovi dobijaju zasluženu vrijednost On ističe pomalo surovu realnost koja je takva

ostala i dan-danas a to je Bosna koliko nesretna i potlačena toliko nepoznata i neopisana

Bošnjaci su uvijek putovali nekada neplanirano a nekada sasvim namjerno radi svojih

putopisa Neki su spriječeni u toj svojoj namjeri stvaranja jednog putopisa tako da su

mnogi još neotkriveni i neistraženi Profesor F Rizvanbegović u Antologiji bošnjačkog

putopisa 20 vijeka ističe da je iz tih razloga putopis Hadži- Jusufa Livnjaka prvi putopis

koji poznajemo Hadži-Jusuf Livnjak je krenuo iz Duvna na hadž 1615 godine

U tom periodu javljaju se i drugi putopisci

Mnogi su se složili kako je Evlija Čelebija najpoznatiji svjetski putopisac On je rekao da

je više od 50 godina svoga života posvetio putovanju Smatra se da je prešao oko 350000

kilometara tragajući za novim prostorima ljudima i običajima Obišao je cijelo Osmansko

carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta Tokom putovanja bilježio je sve pojedinosti o

životu i običajima ljudi koje je sretao opisivao do detalja mjesta koja je obilazio historiju

građevine običaje tradiciju kao i značajne ličnosti On nije zapisivao samo ono što je

vidio već i priče koje je sakupljao iz naroda

Veliki dio svoga života preko 20 godina Čelebija je posvetio Balkanu uključujući tu i

sandžačke gradove Njegova ostavština smještena je na 7000 stranica odnosno u sedam

tomova Bitno je spomenuti da i sam Ćamil Sijarić u svojim putopisima spominje velikog

Evliju Čelebiju

Za bošnjačku književnost u osmanskom periodu karakteristična je književnost u stihu ali i

u prozi koja je među bošnjačkim piscima bila najzastupljenija u ljetopisu i u putopisu o

odlasku na hadž Književnost na orijentalnim jezicima nastajala je najvećim dijelom na tlu

Bosne i tematski je za nju često veoma vezana (epigrafika pjesme o gradovima ljetopisi u

kojima su bilježeni značajni događaji putopisi s opisom bosanskih i stranih gradova kroz

koje su hodočasnici prolazili)

Karakteristični su oni pisci specifične poezije šehrengiza Šehrengiz ili opis gradova i

života u njima specifičan je istočnjački pjesnički žanr putopisne koncepcije Doprinos su

mu dali i neki naši autori primjerice eminentni pjesnici Derviš paša Bajezidagić (umro

1603) i Nerkesi Sarajlija (1584-1635) navodi Ivan Lovrenović u svom tekstu Prostori

putopisa 1984 godine

Putopis se pojavljuje i u hronikama s putopisnom podlogom kao npr kod Saliha Sidkija

Hadžihuseinovića i Envera Kadića Administrativno-diplomatski izvještaji također sadrže

elemente putopisa a izdvaja se Osman Šehdi- efendija u Sefaretnami gdje je opisao put u

9

Moskvu 1858 godine Međutim u njima je najmanje književnoga što je i razumljivo s

obzirom na formulaičnost i shematičnost jezika takvih spisa ali ih vrijedi zabilježiti zbog

njihove dokumentarno-historijske vrijednosti i mogućnosti da posluže kao književna građa

Najbrojniji među njima su izvještaji s apostolskih vizitacija slani iz Bosne u Rim

Uspon bošnjačkog putopisa veže se za kraj prošlog stoljeća Njegovi oblici su različiti i

brojni to je ili reportaža sa pojavom moderne bošnjačke štampe ili opis putovanja na hadž

ili nešto sasvim drugo Ibrahim ef Čokić-Hakki i Hafiz Muhamed ef Krpo su ponudili

najbolje opise putovanja sa hadža Edhem Mulabdić pisac prvog bosanskog i bošnjačkog

romana ujedno je i zaslužan za osnivanje prvog bošnjačkog modernog putopisa opisujući

jedan vikend u Fojnici Ta njegova prvobitna reportaža pokazala je novi model putopisnog

književnog oblika i pristupa On na taj način otkriva svoj posmatrački dar i rječitost

Kasnije će se ti pristupi neprekidno razvijati sve do Skendera Kulenovića Zuke Džumhura

i Alije Isakovića

A Isaković smatra da je daleko najzanimljiviji sarajevski trgovac Risto Besarović koji je

živo i svježe ispričao svoj put u Carigrad 1889 godine Iako s povremenim pretjerivanjem

u samom iskazu i sa ponekom nacionalno-političkom opaskom putopisci nam nude sliku

svijeta koji mi bdquopreko njihldquo doživljavamo Kako to Isaković ističe možda ne pravu a tu

nikad ne- ali zato onu kakvu je vidio naš čovjek

Potrebno je još spomenuti i to da u knjizi Hodoljublje Alija Isaković spominje i niz

novinara-publicista i novinara-književnika koji nisu živjeli u BiH ali su rođeni Bosanci

jer su tek oni zakoračili u zemlje i krajeve gdje se naš čovjek rijetko ili nikako nalazio

Oni su učinili prvi naš bdquoprodor u svijetldquo Zahvaljujući trudu i talentu svih mi ćemo

bdquoHodoljubljemldquo obići skoro sve kutke svijeta i susresti brojne rase i narode

Tako on kao dio bosanskohercegovačkog putopisa spominje i mnoge trgovce oficire

fratre hafize novinare itd

Držeći se onog što sam već tvrdio ne bi trebalo da nas u bosanskohercegovačkom

putopisu iznenadi što su uvršteni putopisi jednog književnika jednog trgovca oficira

nogometaša mitropolita fratra hafiza buntovnika naučnog radnika novinara

političara humoriste težaka

Kažu Bošnjaci da je putniku najveća planina kućni prag a to je istina (Ivan Frano Jukić

1843)

10

Putopisac Ćamil SijarićĆamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem

ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje

drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek

Književno djelo Ć Sijarića je višeslojna tvorevina u kojoj se međusobno prepliću različiti

narativni obrasci Slike i predstave koje na površinu izbijaju kao pamćenje iz djetinjstva ili

izuzetno dobro oblikovane anegdote i scene ne izražavaju samo prolazno uzbuđenje ili

neko izuzetno bdquostanje dušeldquo nego se pretvaraju u šire vizije života i svijeta pri čemu je

emotivnost samo sredstvo dočaravanja dubljih čovjekovih nemira i neizvjesnosti njegove

sudbine

Izuzme li se prvo veće putovanje školarca Sijarića od rodnih Šipovica do Skopja za njega

će ostati upečatljivo putovanje odlaska u Đalovsku klisuru do izvora vode do nekakve

pećine Ta rijeka koja je tekla iz izvora ta priroda koja je bila u klisuri ta tajanstvena

pećina činili su mu se toliko netaknutim kao da nije do tada nijedna ljudska noga tuda

prošla To je uzbuđivalo njegovu maštu

Husein Zvrko navodi kako je upravo to naivno dječije vjerovanje da je prvi vidio u

Đalovskoj klisuri ono što još niko nije imao prilike pobudilo u njemu želju da i dalje

putuje posmatra i istražuje

Nosila ga je misao da se putovanjem i pričanjem dva puta živi

11

On još dodaje i to kako je put za Ć Sijarića simbol trajanja saznavanja upoznavanja

savladavanja prepreka te učenje da svaki jad i muka imaju svoje trajanje pa i sam putnik

Kad čovjek ne ide nikud od kuće on je opet putnik ide od svog postanka ka kraju koji je

neminovan

Izdvajaju se dva osnovna strukturna pristupa kod onoga što se naziva građom za bošnjački

putopis Za neke autore putopis je opis putovanja svojevrsna geografija historija i

etnografija Drugima je putovanje povod za iskaz vlastitosti a trećima je ono čiji je

predmet književno djelo ili književna ličnost koju pohode

Ćamil Sijarić pripada prvoj grupi Za njega je putops jednostavno opis putovanja zajedno i

geografija i historija i etnografija Kako navodi profesor Rizvanbegović Sijariću nije bitan

predmet opisa isto kao i historijski fakti Historijska priča je ona koja zauzima primarno

mjesto u njegovom putopisnom opusu Ona postaje umjetnost putopisa Ćamil Sijarić

nastoji spoznati ljude prošlosti koji ostavljaju trag i prenose ga na čitaoca

Karakteristične i bitne odrednice motivi i termini za njegove putopise su doba mjesto i

trajanje Dobaemspje ključna riječ za razumijevanje tih putopisa za Sijarićaemspmjestoemspima smisao

ako imaemsptrajanje sam prostor je irelevantan Sami Borhes navodi da je duhovni život

čovjeka bez prostora sasvim moguć ali bez vremena nije Tome sad treba dodati onaj drugi

zahtjev za živim ljudima mada se tijesno vezuje za historiju

Sijarić i u putopisima bdquoostaje pisacldquo On sve zna prethodno bi proučio sve što je mogao

naći o mjestu prema kojem putuje sve je naučio poznaje svaki kamen ali nije historičar a

daleko od toga da je arheolog Vrijeme je za njega onoliko duboko koliko je stiglo da

uobliči da zapiše ljudsku sudbinu mada ona može biti zapisana i u kamenuemsp

Njegovi putopisi su moderni prozni šehrengizi On priča isključivo o gradovima jer su

gradovi historija i jer sela nemaju tu historiju Sela su samo postojanja koja su najčešće

prolazna i ne toliko bitna ona ne pamte historiju

Od svojih sagovornika tražio je obaviještenost istinitost jasnoću eventualno zanimljivost

Tvrtko Kulenović kaže da je on samemspbio isti onaj Ćamil koji je pisao one fantastične

pripovijetke sa onom fantastičnom sposobnošću uranjanja u ljudsku sudbinu onim

fantastičnim jezikom koji je već sam po sebi bio umjetnička kreacija najvišeg reda

Nije to od njih zahtjevao to je samo od sebe išlo Ne mora biti ali može biti osobina

genija u svakom slučaju je sudbina književnih poštenjaka da zanemaruju ne primjećuju

12

ono što su sobom svojim bićem iznutra donijeli a insistiraju na onome što je uneseno

spolja na znanju na iskustvu na posmatranju na rdquoživoturdquo a ne na rdquoumjetnostirdquo (Tvrtko

Kulenović)

Svojim knjigama Zapisi o gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Oslobođeni

Jasenovac Ćamil Sijarić zaokružuje svoje putopisno umijeće Bosanski putopisi Ćamilovi

su gradovi tu je njihova prošlost historija a upravo su ti gradovi prepuni historije a ta

historija je prepuna lica i naličja ili jednostavno likova koji i današnji lik određuju

U ovom masterskom radu prikazat će se Sijarićevi putopisi Zapis o gradovima Herceg-

Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Ono što sam pisac poručuje ovim djelima je to da

prošlost ne smije ostati u sjenci zaborava da će se ona uvijek pamtiti i prenositi novim

generacijama (to je posebno istaknuto u onim dijelovima gdje pisac govori o Drugom

svjetskom ratu) Tako npr u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić govori o Lenjingradu te

posebno ističe kako se ne smije zaboraviti na mnogobrojne žrtve rata

Možeš samo da ćutiš i da se izgubiš u nečemu što je groblje što je smrzavanje gladovanje

i umiranje ndash što je onih devet stotina dana Dobro bi bilo da tu brojku znaju svi profesori ndash

svih jezika i svih narodnosti i da je đacima daju u zadatak Svim đacima i u svim

zemljama ndash na svim jezicima Nek bi se ta brojka znala i pamtila kako se više ne bi

ponovila ndash ni u ovom gradu ni u drugom gradu ni u jednom mjestu

Kada je riječ o prošlosti ona je uvijek nedovoljno poznata otkrivena sačuvana i

tajanstvena U jednom trenutku sam Sijarić se pita šta je prošlost kakva je ona i čija je

jednostavno izgovaramo zidine starine vremena nekakva nekakva stoljeća ndash nekakva

tama prošlosti ndash kakve to prošlosti čije prošlosti I čudo jedno prošlost nam se svačija

nekako učini kao da je to i naša prošlost Kao da su tuda prošli naši stari Tu živjeli tu

gradove gradili tu snove sanjali ndash i otišli oni otišli a mi došli

U predgovoru knjige Zapisi o gradovima sam pisac navodi da su po cijeloj našoj Bosni i

Hercegovini razasuti bezbrojni srednjovjekovni gradovi Za mnoge od njih se ne zna ni

kada su građeni ko ih je gradio niti kojim povodom Također njihova imena su

zaboravljena posebno od dolaska Osmanlija Srednjovjekovni gradovi su najčešće građeni

u župama kao odbrambeni centri i središta-provincijske vlasti to jeste vlasti gradskih

upravnika Najveći razvoj doživjeli su uz krstaške ratove

13

Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo

u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku

Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i

jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li

iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po

njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu

Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni

ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni

Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla

a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov

svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim

(Miljenko Jergović)

14

Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove

tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu

knjigu putopisa

Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora

ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi

na kamenu

Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati

pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i

graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu

i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom

hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama

Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni

tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav

putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako

da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje

vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto

da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi

historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne

historijske i literarne asocijacije

Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega

prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i

izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog

Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi

ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz

klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema

handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i

priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema

hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa

bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju

Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po

broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da

čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen

Nijemcima

15

Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac

majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima

lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo

Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski

jezik što znači močvara

Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je

toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime

mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna

Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada

mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10

stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča

On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr

Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po

vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija

kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji

Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem

Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije

breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo

Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne

zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I

sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za

oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta

Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo

na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i

putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i

grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično

zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu

Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i

Ohridskom jezeru

No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda

i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati

Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad

treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na

sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru

16

Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu

poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok

naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je

bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga

vodila

Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što

čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče

niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i

vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio

razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju

prave vode iz cijevi

Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o

slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si

potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš

šta hoćeš

Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba

Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog

čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi

tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon

pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji

trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U

zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom

rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog

nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su

sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od

vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli

sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom

Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi

drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu

Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od

najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje

nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće

Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme

neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash

17

bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su

zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer

Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti

bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a

današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od

najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve

što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i

strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku

takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi

rat

Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim

ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske

vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga

tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim

naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi

nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i

njih čeka

Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja

Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi

drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge

koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom

Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost

opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu

onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa

se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove

stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju

u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj

grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu

na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila

jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su

uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz

tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim

išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao

što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da

18

posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim

ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da

ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija

Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August

Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav

Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo

staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome

postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom

varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji

Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj

putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti

način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom

putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u

ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke

(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli

19

bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često

objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i

Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i

odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i

Hercegovine

Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je

prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put

čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski

đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno

od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u

Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za

kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini

počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a

posljednji je bio Prȍzor

Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio

ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo

gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada

ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to

što Sijari