http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
1/509
TRAVAUX TOME 3
SARAJEVO 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
2/509
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
3/509
Ova knjiga Radova posveena je prof. dr. Ibrahimu
Karabegoviu (1931-2011)
SARAJEVO 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
4/509
Knjiga 3 2014.
Ova knjiga Radova posveena je prof. dr. Ibrahimu
Karabegoviu (1931-2011)
REDAKCIONI ODBOR
Amila Kasumovi, Fahd Kasumovi, Amra Šai, Adnan Kaljanac, Haris
Derviševi, Andrea Baoti, Amir Duranovi, Emir O. Filipovi
SEKRETAR REDAKCIJE Emir O. Filipovi
UREDNIK Esad Kurtovi
Nauna gledišta u pojedinim prilozima odraz su stavova autora,
a ne nuno i Redakcije asopisa.
Ovaj broj Radova dio je izdavake aktivnosti Filozofskog
fakulteta u Sarajevu planirane za 2013. godinu.
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
5/509
(1931-2011)
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
6/509
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
7/509
• 7
Sadraj
Rije redakcije
.............................................................................................
15 Amila Kasumovi, ivotni put prof. dr. Ibrahima Karabegovia
(5. juni 1931 – 27. august 2011)
..............................................................................
17
OKRUGLI STOL ENE U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI
Pejo oškovi, Krstjanice, bosanske redovnice, u oima
suvremenika ...................... 23
Elmedina Duranovi, ene iz Bosne na trištu roblja u Dubrovniku
1279-1301 ...... 47
Enes Dedi, Uestalost enskih imena u srednjovjekovnoj Bosni
............................... 63
Narcisa Semi, Predstava ena na stecima u srednjovjekovnoj
Bosni ...................... 75
Slaven Tadi, Nakit i nošnja ena u srednjovjekovnoj Bosni
..................................... 85
Irfan Teskeredi, Dvorske dame u srednjovjekovnoj Bosni
......................................93
Nedim Rabi, Maria ...on Bosnien, bosanska ojvotkinja – njemaka
grofica ..... 105
Amer Sulejmanagi, “Anna de Bosna, de regno Dalmacie” – Ana od
Švidnice (1339-1362)
.................................................................................
131
Denan Dautovi, Bosansko-ugarski odnosi kroz prizmu braka
Ludovika I Velikog i Elizabete, kerke Stjepana II Kotromania
............................141
Amer Dardagan, O bugarskim princezama na bosanskom dvoru sa
posebnim osvrtom na kraljicu Doroteju
..................................................... 159
Emir O. Filipovi, Kerka i unuk bosanskog vladara? Prilog
prosopografiji i heraldici Kotromania
..........................................................169
Marjan Drma, Kraljevske svadbene sveanosti u srednjovjekovnoj
Bosni ............... 185
Husein Sejko Mekanovi, Portret i nadgrobna ploa bosanske
kraljice Katarine Kotromani (1425-1478) u Rimu
.............................................. 199
Senja Mahini, ivotni put posljednje bosanske kraljice Mare,
nakon propasti Bosanskog
kraljevstva.......................................................................
211
Semir Hambo, Samostalnost u poslovnoj inicijativi dvije bosanske
ojvotkinje: Jelena Hrani i Jelena Nelipi
.............................................. 225
Esad Kurtovi, Najmljeno dojenje i odgoj malodobne djece u
Dubrovniku i dubrovakom zaleu u razvijenom srednjem vijeku
.........................235
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
8/509
Devad Drino – Benjamina Londrc, Posebnost pravnog poloaja
ene u bosanskom srednjovjekovlju
...........................................................................
253
LANCI I RASPRAVE
Amra Šai, Mithraism in the territory of today’s Herzegovina
..............................263
Edin Veletovac, Kasnoantike bazilike u Bosni i Hercegovini
.................................277
Esad Kurtovi, Vlasi Pilatovci
.................................................................................
301
Amila Kasumovi, ojek iz sjene: Eugen Sladovi pl. Sladoeviki
....................... 311
Mitsutoshi Inaba, Obitelj u modernoj Bosni i Hercegovini iz
perspektive pedagogije Herberta Spencera
................................................................321
Amir Kliko, Prilog prouavanju stradanja Bošnjaka i
Hrvata Prijedora 1992.
...........................................................................................
341
Mesud Šadinlija, Prsten za glavu adaje: Sarajevo u
strateškim ciljevima Republike Srpske 1992-1995
..................................................355
PRIKAZI, RECENZIJE I OSVRTI
podruja Bosne i Hercegovine, ANUBiH, Djela, Knj.
LXXXIII,Centar za balkanološka ispitivanja, Knj. 9, Sarajevo, 2012,
543 str. ..................... 387
Denan Brigi, Salmedin Mesihovi, Rimski vuk i ilirska zmija.
Posljednja borba, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2011,
495 str. ................................392
Edin Veletovac, , IV i V , , , . 26, , 2002, 220 str.
...............................................................................395
Midhat Dizdarevi, , . ,
, 3, , 2005, 224 str. .......... 400 Midhat Dizdarevi, , –
| Jewelry from Novo Brdo – From the Archaeological
Collection of the Late Middle Ages, , , 2006, 301 str.
................................................................405
Senja Mahini, Esad Kurtovi, Vlasi Bobani, Društvo za
prouavanje srednjovjekovne bosanske historije, Posebna
izdanja, knj. I, sv. 1, Sarajevo, 2012, 162 str.
...........................................................................................409
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
9/509
Enes Dedi, Zrinka Pešorda Vardi, U predvorju vlasti. Dubrovaki
antunini u kasnom srednjem vijeku, Zavod za povijesne znanosti HAZU
u Dubrovniku – Hrvatski institut za povijest, Zagreb-Dubrovnik,
2012, 240 str..........................415
Irfan Teskeredi, Dubravko Lovrenovi, Bosanska kvadratura
kruga, Synopsis, Sarajevo – Zagreb, 2012, 495 str.
............................................................
418
Enes Dedi, Nenad Vekari, Vlastela grada Dubrovnika, Svezak 1:
Korijeni, struktura i razvoj dubrovakog plemstva, Svezak 2:
Vlasteoski rodovi (A-L), Svezak 3: Vlasteoski rodovi (M-Z), Zavod
za
poijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Posebna izdanja,
Serija: Prilozi povijesti stanovništva Dubrovnika i okolice,
Knjiga 17, Svezak 1-3, Zagreb-Dubrovnik, 2011-2012, 352, 336,
384 str. ................................................421
Enes Dedi, Zbornik radova: Stjepan Tomaševi (1461.-1463.) –
slom srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva, ur. Ante Birin,
Hrvatski institut za povijest – Katoliki bogoslovni fakultet
u Sarajevu, Zagreb – Sarajevo, 2013, 294 str.
...........................................................................425
Nedim Rabi, Miroslav Palameta – Miro Ragu – Marinko Šutalo,
Tajna Boljuni | The Mystery of Boljuni, Stolac, 2012, 170 str.
...............................429
, , , , , 2011, 254 .
...........................432
Lorens Kugi, Mustafa Spahi – Osman Lavi, Reis Mehmed Teufik
efendija Azabagi, Dobra knjiga, Sarajevo, 2013, 280
str............................ 435
Lorens Kugi, Bosna i Hercegovina 1941: novi pogledi (Zbornik
radova), Institut za istoriju, Posebna izdanja, Knjiga 9,
Sarajevo, 2012, 259 str. ................438
Sanja Gladanac, Davor Kovai, Redarstveno-obavještajni sustav
Nezavisne Drave Hrvatske od 1941. do 1945. godine, Hrvatski
institut za povijest, Zagreb, 2009, 328 str.
..............................................................441
Mitsutoshi Inaba, Stefan Willer – Sigrid Weigel – Bernhard Jussen
(Hg.), Erbe Übertragungskonzepte zwischen Natur und Kultur,
Suhrkamp, Berlin, 2013, 274 str.
............................................................................444
Enes Dedi, Pedeset godina Centra za balkanološka ispitivanja
Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 1963. – 2013.
(istorijat i bibliografija izdanja), ur. Devad Juzbaši, prir.
Melisa Fori – Minela elmo, ANUBiH CBI, Sarajevo, 2013, 170
str. ........................................................................
450
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
10/509
Nedim Rabi, Ekonomska i ekohistorija: asopis za gospodarsku
povijest i poijest okoliša, br. 6, Zagreb – Samobor, 2010,
271 str. ........................................453
Denan Dautovi, – , . 1,
, , 2013, 348 str. .................456
AKTIVNOSTI ODSJEKA ZA HISTORIJU
Kemal Abdi, Okrugli stol “Zemlje antikog Ilirika prije i poslije
Milanskog edikta”, Filozofski fakultet u Sarajevu, 7. maj
2013. godine .................. 463
Denan Dautovi, Šesta bijenalna konvencija Asocijacije za izuavanje
perzijaniziranih društava (Sixth Biennial Convention of
Persianate Societies), Sarajevo, 1 – 6. septembar 2013. godine
.................................................469
Denan Dautovi, Izvještaj o radu Društva za prouavanje
srednjovjekovne bosanske historije za 2012. i 2013. godinu
....................................473
Denan Dautovi, Okrugli stol “ene u srednjovjekovnoj Bosni”,
Filozofski fakultet u Sarajevu, 29. novembar 2012. godine
.....................................477
Denan Dautovi, Obiljeavanje 550 godina od pada
srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva (1463 – 2013)
..........................................481
Amila Kasumovi, Znanstveni skup “Nijemci u Hrvatskoj i Bosni
i
Hercegovini – Nova istraivanja i perspektive | Die Deutschen
in Kroatien und Bosnien und Herzegowina – Neue Forschungen und
Perspektiven”, Filozofski fakultet u Sarajevu, 4-5. oktobar 2013.
godine
........................................................................................
487
IN MEMORIAM
Diplomirani studenti Prvog i Drugog ciklusa po Bolonjskom sistemu
studiranja na Odsjeku za historiju, Katedri Historija umjetnosti i
Katedri Arheologija (2012-2013)
..............................................................499
Spisak suradnika
.......................................................................................
505
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
11/509
A word from the Editor
......................................................................................................15
Amila Kasumovi, The Life Path of prof. dr. Ibrahim
Karabegovi(5th June 1931 – 27 th August 2011)
..........................................................................
17
ROUND TABLE WOMEN IN MEDIEVAL BOSNIA
Pejo oškovi, Krstjanice, Bosnian nuns, in the eyes of
contemporaries ......................23
Elmedina Duranovi, Women from Bosnia on the Slave Market in
Dubrovnik 1279-1301
..............................................................................................
47
Enes Dedi, Frequency of Female Names in Medieval Bosnia
.................................. 63
Narcisa Semi, Representations of Women on the Steci of
Medieval Bosnia ............ 75
Slaven Tadi, Jewellery and Clothing of Women in Medieval
Bosnia ....................... 85
Irfan Teskeredi, Court Ladies in Medieval Bosnia
................................................ 93
Nedim Rabi, Maria …on Bosnien: Bosnian Dutchess – German
Countess ........105
Amer Sulejmanagi, “Anna de Bosna de Regno Dalmacie” – Anna of
Schweidnitz (1339-1362)
.........................................................................131
Denan Dautovi, Relations between Bosnia and Hungary through
the prism of the Marriage between Louis the Great and
Elizabeth, the Daughter of Stjepan II Kotromani
.................................................................1441
Amer Dardagan, Bulgarian Princesses on the Bosnian Court with
special regard to Queen Doroteja
.............................................................................159
Emir O. Filipovi, The Daughter and Grandson of a Bosnian ruler?
A Contribution to the Prosopography and Heraldry of the
Kotromani
dynasty.......................................................................................
169
Marjan Drma, Royal Nuptial Festivities in Medieval
Bosnia................................185
Husein Sejko Mekanovi, The Portrait and Tombstone of Bosnian
Queen Katarina Kotromani (1425-1478) in Rome
..............................................199
Senja Mahini, The Life of the Last Bosnian Queen Mara after the
fall of the Bosnian
Kingdom.....................................................................................211
Semir Hambo, The Independece in Business Initiative of two Bosnian
Dutchessess: Jelena Hrani and Jelena Nelipi
.......................................................225
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
12/509
• 12
Esad Kurtovi, Breastfeeding for Hire and the upbringing of
Under-Age Children in Dubrovnik and its Hinterland in the Late
Middle Ages ..................... 235
Devad Drino – Benjamina Londrc, The Particularity of the
Legal
Position of Women in Medieval Bosnia
...................................................................
253
ARTICLES AND TREATISES
Amra Šai, Mithraism in the territory of today’s Herzegovina
..............................263
Edin Veletovac, Late Antique Basilicas in Bosnia and
Herzegovina ......................277
Esad Kurtovi, The Pilatovci Vlachs
.......................................................................301
Amila Kasumovi, The Man from the Shadows:
Eugen Sladovi pl. Sladoeviki
.................................................................................
311 Mitsutoshi Inaba, The Family in Modern Bosnia and
Herzegovina
from the perspective of the Pedagogy of Herbert Spencer
..........................................321
Amir Kliko, A Contribution to the Study of the Suffering of
Bosniaks and Croats of Prijedor in 1992
.................................................................341
Mesud Šadinlija, A Ring for the Head of a Dragon: Sarajevo in
the Strategic Goals of Republika Srpska 1992-1995
..................................................... 355
BOOK REVIEWS AND RECENSIONS
Ivana Boi, Veljko Paškvalin, Antiki sepulkralni spomenici s
podruja Bosne i Hercegovine, ANUBiH, Djela, Knj. LXXXIII,
Centar za balkanološka ispitivanja, Knj. 9, Sarajevo, 2012, 543
str. ..................... 387
Denan Brigi, Salmedin Mesihovi, Rimski vuk i ilirska zmija.
Posljednja borba, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2011,
495 str. ................................392
Edin Veletovac, ,
IV i V , , ,. 26, , 2002, 220 str.
...............................................................................395
Midhat Dizdarevi, , . , , 3, , 2005, 224 str. ..........
400
Midhat Dizdarevi, , – | Jewelry from Novo Brdo – From
the Archaeological Collection of the Late Middle Ages, ,
, 2006, 301 str.
............................................................................................
405
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
13/509
Emir O. Filipovi, Jagoda Juri-Kappel, Bosnien im Spiegel
älterer Schriften. Philologisch-linguistische Studien | Bosna
u ogledalu starije pismenosti. Filološko-lingvistike studije,
Liaunigg, Wien, 2013, str. 172.
................................412
Enes Dedi, Zrinka Pešorda Vardi, U predvorju vlasti. Dubrovaki
antunini u kasnom srednjem vijeku, Zavod za povijesne znanosti HAZU
u Dubrovniku – Hrvatski institut za povijest, Zagreb-Dubrovnik,
2012, 240 str..........................415
Irfan Teskeredi, Dubravko Lovrenovi, Bosanska kvadratura
kruga, Synopsis, Sarajevo – Zagreb, 2012, 495 str.
............................................................
418
Enes Dedi, Nenad Vekari, Vlastela grada Dubrovnika, Svezak 1:
Korijeni, struktura i razvoj dubrovakog plemstva, Svezak 2:
Vlasteoski rodovi (A-L), Svezak 3: Vlasteoski rodovi (M-Z), Zavod
za poijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Posebna izdanja,
Serija: Prilozi povijesti stanovništva Dubrovnika i okolice,
Knjiga 17, Svezak 1-3, Zagreb-Dubrovnik, 2011-2012, 352, 336,
384 str. ................................................421
Enes Dedi, Zbornik radova: Stjepan Tomaševi (1461.-1463.) –
slom srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva, ur. Ante Birin,
Hrvatski institut za povijest – Katoliki bogoslovni fakultet
u Sarajevu,
Zagreb – Sarajevo, 2013, 294 str.
...........................................................................421
Nedim Rabi, Miroslav Palameta – Miro Ragu – Marinko Šutalo,
Tajna Boljuni | The Mystery of Boljuni, Stolac, 2012, 170 str.
...............................429
, , , , , 2011, 254 .
...........................432
Lorens Kugi, Mustafa Spahi – Osman Lavi, Reis Mehmed Teufik
efendija Azabagi, Dobra knjiga, Sarajevo, 2013, 280
str............................ 435
Lorens Kugi, Bosna i Hercegovina 1941: novi pogledi (Zbornik
radova), Institut za istoriju, Posebna izdanja, Knjiga 9,
Sarajevo, 2012, 259 str. ................438
Sanja Gladanac, Davor Kovai, Redarstveno-obavještajni sustav
Nezavisne Drave Hrvatske od 1941. do 1945. godine, Hrvatski
institut za povijest, Zagreb, 2009, 328 str.
..............................................................441
Mitsutoshi Inaba, Stefan Willer – Sigrid Weigel – Bernhard Jussen
(Hg.), Erbe Übertragungskonzepte zwischen Natur und Kultur,
Suhrkamp, Berlin, 2013, 274 str.
............................................................................444
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
14/509
• 14
Enes Dedi, Pedeset godina Centra za balkanološka ispitivanja
Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 1963. – 2013.
(istorijat i bibliografija izdanja), ur. Devad Juzbaši, prir.
Melisa Fori – Minela elmo,
ANUBiH CBI, Sarajevo, 2013, 170
str. ........................................................................
450 Nedim Rabi, Ekonomska i ekohistorija: asopis za
gospodarsku povijest i poijest okoliša, br. 6, Zagreb –
Samobor, 2010, 271 str.
........................................453
Denan Dautovi, – , . 1, , , 2013, 348 str.
.................456
ACTIVITIES OF THE HISTORY DEPARTMENT
Kemal Abdi, Round table “The Lands of the Ancient Illyricum
before and after the Edict of Milan”, Faculty of Philosophy in
Sarajevo, 7 th of May 2013 ................. 463
Denan Dautovi, Sixth Biennial Convention of Persianate Societies,
Sarajevo, 1 st – 6 th of September 2013
.......................................................................469
Denan Dautovi, Report about the Activities of the Society for
the Study of Medieval Bosnian History for 2012 and 2013
.......................................... 473
Denan Dautovi, Round table “Women in Medieval Bosnia”,
Faculty of Philosophy in Sarajevo, 29th of November 2012
...................................... 477
Denan Dautovi, Marking of the 550 th
Anniversary of the fallof the Bosnian Kingdom (1463 – 2013)
.................................................................481
Amila Kasumovi, Scientific conference “Germans in Croatia and
Bosnia and Herzegovina – New research and perspectives”,
Faculty of Philosophy in Sarajevo, 4th – 5th of
October 2013 ....................................487
IN MEMORIAM
Emir O. Filipovi, In memoriam Tibor
ivkovi ........................................................
495
Graduate students of the First and Second cycle of the Bologna
system of education at the History Department, the Chair for the
History of art and the Chair for Archaeology
(2012-2013)............. 499
List of contributors
...................................................................................
505
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
15/509
Rije Redakcije
Poštovani itaoci.Trei broj naših Radova odraava praksu
dvogodišnjeg izlaenja koja postaje prepoznatljivom i
ustaljenom. Ovaj broj posveujemo našem nedavno preminulom
prof. dr Ibrahimu Karabegoviu (1931-2011). Iako kao ve
dokazani i istaknut na- uni radnik, profesor Karabegovi došao je na
Odsjek za historiju kada je to bilo najpotrebnije, u presudnim
trenucima ratne opsade Sarajeva. Njegovo ranije bogato nauno i
radno iskustvo u Institutu za istoriju sa veim brojem iskusnih i
mlaih naunih saradnika omoguilo mu je lakše prilagoavanje u novoj
sredini i rad sa kolegama i studentima koji su ga svesrdno
prihvatili. Profesor Karabegovi ostavio
je znaajnog traga u preivljavanju, stabilizaciji imida i
nastavnoj i naunoj obnoviOdsjeka za historiju. Kao šef Odsjeka
istrajno se zalagao za njegovo pozicionira- nje meu najvanijim
naunim institucijama u Bosni i Hercegovini. Ovim brojem
Radova izraavamo duboku zahvalnost našem Šefu i
Profesoru. Biranim rijeima o profesoru Karabegoviu dr. Amila
Kasumovi otvara stranice našeg asopisa.
Rubrike koje nudi naš asopis i koje odraavaju djelatnost Odsjeka za
historiju i katedri Historija umjetnosti i Arheologija zapoinjemo
prezentacijom izlaganja sa okruglog stola posveenog temi ene u
srednjovjekovnoj Bosni kojeg je organiziralo i njegove
rezultate za štampu pripremilo Društvo za prouavanje
srednjovjekovne bosanske historije. Ustaljenim rubrikama u kojima
je svoj doprinos dao vei broj autora, studenata svih ciklusa,
saradnika i nastavnika, pripadaju lanci i rasprave, Prikazi,
recenzije i osvrti, Izvještaji i pregled Aktivnosti Odsjeka za
historiju. Na kraju asopisa, u rubrici In memoriam, prisjeamo se
nedavno rano preminulog ista- knutog djelatnika i našeg prijatelja
dr. Tibora ivkovia.
U ime Redakcije koristim priliku da se zahvalim autorima na
njihovim dopri- nosima i našoj kui, Filozofskom fakultetu
Univerziteta u Sarajevu, na omoguava- nju izlaenja ovog broja. Za
oekivati je da e ponueni sadraji opravdati uloene napore i
predstavljati prijatne trenutke za ljubitelje historije, historije
umjetnosti i arheologije.
Esad Kurtovi Urednik
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
16/509
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
17/509
ivotni put prof. dr. Ibrahima Karabegovia (5. juni 1931 – 27.
august 2011)
Postoje ljudi koji ostave dubog trag u našem sjeanju. To su
ljudi ije šale, zgode
i nezgode rado prepriavamo, ijoj se jednostavnosti i neposrednosti
uvijek iznova
divimo. Njihov odlazak ostavlja prazninu i sjetu. Profesora
Karabegovia srela sam prvi put kao studentica etvrte godine.
Mojoj
generaciji je ostao u sjeanju po lakoi kojom je
pripovijedao povijest Jugoslavije, ubacujui uzgred neku
prikladnu šalu i anegdotu. Nedugo nakon toga smo postali kolege;
istina, vrlo kratko jer je profesor otišao u penziju, a ja sam
naslijedila njegov kabinet: soba broj 139. Sudbina je htjela da
povodom profesorova odlaska u penziju upravo ja napišem njegovu
biografiju i bibliografiju. Tada sam došla na ideju da ura- dimo i
jedan intervju, koji neu nikada zaboraviti. Taj mi je intervju dao
mogunost da doivim Ibrahima Karabegovia kao ovjeka, a ne samo kao
profesora. Upravo
zbog toga, nikada mi nee biti teško pisati o profesoru Karabegoviu.
Profesor Ibrahim Karabegovi roen je 5. juna 1931. godine u Modrii,
gdje je
završio osnovnu školu. Srednjoškolsko obrazovanje je nastavio u
Banjoj Luci, Doboju i Derventi. Studij historije je upisao na
Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sa- rajevu. Diplomirao
je 1956. godine. Postdiplomski studij je nastavio na Filozofskom
fakultetu u Beogradu, gdje je 1966. godine odbranio magistarski rad
Rascjep u rad- nikom pokretu BiH 1919-1920. godine. Deset
godina poslije je odbranio i doktorsku disertaciju Reformizam
u radnikom pokretu u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska rata
(1919-1941). Disertacija je odbranjena na Filozofskom fakultetu u
Sarajevu.
Nakon završenog studija historije, profesor Ibrahim Karabegovi se
vratio u rod- ni kraj, gdje je radio kao profesor historije u
osnovnoj školi i gimaniziji. Godine 1963. je primljen na mjesto
asistenta na Institutu za istoriju radnikog pokreta (da- nas
Institut za istoriju). Zvanje naunog savjetnika je stekao 1985.
godine. U nared- nom periodu je biran na poziciju direktora
Instituta, u dva navrata. Takoer, bio je glavni i odgovorni urednik
asopisa Prilozi, koje je izdaje Institut za istoriju.
Od 1994. godine je bio angairan na Odsjeku za historiju Filozofskog
fakulteta u Sarajevu. Biran je u zvanje redovnog profesora. Drao je
nastavu iz predmeta Istorija
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
18/509
• 18
Jugoslavije. Profesor Karabegovi je bio mentor za nekoliko
magistarskih radnji i doktorskih disertacija. Takoer, bio je i lan
komisija za odreeni broj magistarskih i doktorskih radnji koje su
odbranjene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, te Filo-
zofskom fakultetu u Zadru. Predmet profesorovog naunog
interesovanja predstavljali su problemi iz so-
cijalne povijesti i povijesti reformistikog radnikog pokreta u
Bosni i Hercegovi- ni. Rezultat njegova naunog angamana su dvije
knjige ( Radniki pokret u Bosni i Hercegovini izmeu
revolucionarne i reformistike orijentacije 1909-1929. godine,
Svjetlost, Sarajevo1973; Reformistiki pravac u radnikom
pokretu Bosne i Hercego- vine 1919-1941, Svjetlost, Sarajevo 1979).
Pojavio se kao koautor u još šest izdanja, objavio je znaajan broj
naunih i strunih radova, prikaza i ocjena u respektabilnim
asopisima kao što su Godišnjak Društva istoriara Bosne i
Hercegovine, Prilozi
Instituta za istoriju, Glasnik Arhiva i Društva arhivskih radnika i
sl.Nagrade Veselin Masleša i 27. juli predstavljaju krunu
profesorova naunog i društvenog angamana.
Umro je 27. augusta 2011. godine, sedam godina nakon što je
penzioniran. Osta- vio je dubok trag u sjeanjima svojih
kolega i prijatelja, ostavio je toplinu u srcima onih koji su ga
poznavali, ostavio je djeli svoje ljudskosti da nas podsjea na ono
što je uistinu bitno.
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
19/509
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
20/509
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
21/509
OKRUGLI STOL
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
22/509
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
23/509
27-87.645-055.2(497.6)“04/14”
P
Krstjanice, bosanske redovnice, u oima suvremenika*
Apstrakt: Rad je zamišljen kao prilog razmatranju velike teme
o poloaju i ulozi ene u
srednjovjekovnom bosanskom društvu. S obzirom na injenicu da je ta
tema iznimno široka i sveobuhvatna, autor je svoju znatielju
usmjerio prema posebnoj skupini koja je svojim
ivotnim pozivom i djelovanjem u slubi drugih uivala veliki ugled,
ali joj sve to nije osigu- ralo pozornost suvremenika. Rije je o
eni u crkvi, tonije o bosanskim redovnicama, kako onima u katolikoj
Bosanskoj biskupiji tako i onima koje se poslije javljaju kao
krstjanice u okviru heterodoksne Crkve bosanske. Prednost muških
lanova crkve je izrazita, ene su neizbjene pratilje koje “u tišini”
obavljaju svoje “enske poslove” i pomau redovnicima u ispunjenju
svojega poslanja. Svakodnevni ivot je pred njih znao stavljati
svakovrsna isku- šenja, napose u vremenima kada je popuštala stega
i razmahale se strasti, što je mješovitim redovnikim zajednicama
nanosilo velike i nepopravljive štete, pa su crkvene i
redovnike
vlasti nalagale izbjegavanje sumnjivih prilika koje su
poslije u zlobnim prepriavanjima su-
vremenika usporeivane s teškim scenama biblijskih iskustava.
Stvarni ivot je oduvijek biodrukiji kako u nesebinoj plemenitosti
tako i u neokajanoj grješnosti, pobonost je bila protokol
kojega su se iskreno drali bogobojazni, a oni drugi su više brinuli
o ovozemalj- skim dobrima i udobnostima ivota. Benediktinsko naelo
“ora et labora” podijelilo je po- slove i dnevne obveze društvene
zajednice “oratores” i preporodilo privredni ivot Zapadne Evrope.
Bosanske redovnice su pod starost i u bolestima bile upuene na
dobrotu i pomo drugih. Je li njihova “poslovina” pobonost prezrela
ovozemaljska dobra ili je siromaštvo stalea iz kojega dolaze lanovi
njihova reda i Crkve ozbiljno pritiskalo osobito nemone, ostaje u
ovom trenutku bez odgovora.
Kljune rijei: Bosanska biskupija, bosanske redovnice, krstjanice,
krstjani, povijesna vrela, ena, bosansko društvo, poloaj,
uloga
Abstract: The paper is conceived as a contribution to the
study of a larger topic about the role and position of women in the
medieval Bosnian society. Considering that this su- bject is
extremely broad and all encompassing, the author only directed his
curiosity towar- ds the members of a distinct group which did not
draw much attention of contemporaries
* Rad je izvadak iz veega rukopisa.
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
24/509
• 24
despite of their great reputation achieved by their life calling
and work in the service. This concerns females in the Church, more
specifically Bosnian nuns, those within the Catholic Bosnian
bishopric, as well as those which appear later as
Krstjanice within the heterodox
Bosnian Church. The advantage of male Church members was obvious,
females were sim- ply their inevitable followers who “quietly”
performed their “female chores” and helped the monks in the
fulfilment of their mission. Everyday life placed in front of them
various lures, especially in those times when discipline slackened
and passions flared, which inflic- ted great and irreparable damage
to the mixed monastic communities, so the Church and monastic
authorities ordered the avoidance of suspicious circumstances which
were later compared by contemporaries to the difficult scenes of
Biblical temptations. The real life
was always different in the altruistic dignity but also in
the unrepentant sinfulness, piety was a protocol which was
strictly adhered to by god-fearing individuals, while others took
more care about worldly goods and the comforts of life. The
Benedictine motto “ora et labora” divided jobs and daily tasks of
the social community of “oratores” and revived the economic life of
Western Europe. Bosnian nuns in their old age and sickness were
depen- dent on the goodness and help of others. The question
whether they rejected the worldly goods because of their
“proverbial” piety or whether this was merely a result of the
poverty of their class still remains unanswered.
Key words: Bosnian bishopric, Bosnian nuns, krstjanice, krstjani,
historical sources, women, Bosnian society, position,
role
Redovništvo pravovjernoga i heretikoga usmjerenja na podruju
srednjovjekov-ne bosanske drave pokazalo se iznimno izazovnom i
zahvalnom temom te je o nje- mu nastala opsena struna i popularna
literatura. Moglo bi se stoga olako pomisliti kako su sva vana
pitanja s tom problematikom u cijelosti istraena i znanstveno
obraena te da više generacija povjesniara nee dulje vremena imati
potrebu baviti se njima. Ipak, nije baš tako! Dok je primjerice o
redovnicima, heterodoksnim kr- stjanima i pravovjernim
franjevcima mnogo pisano i puno se toga o njima saznalo – ali, ni
priblino sve što bismo o njima rado eljeli znati – o redovnicama
oba usmje- renja, koliko nam je poznato, nije posebice pisano, a o
krstjanicama nije napisan nijedan samostalan rad.
Usmjeravanjem pozornosti prema eni, njezinu poloaju i ulozi u
srednjovjekovnom društvu u velikim historiografijama otvoreno je
istrai- vanju novo veliko podruje prošlosti u kome je
smješten i od oiju javnosti sakriven itav jedan svijet u kojemu eni
pripada središnje mjesto. Zanimanje za enu i enske zajednice u
srednjovjekovnom bosanskom društvu, kako za one laikoga tako i za
one klerikoga statusa, u današnje vrijeme takoer je u porastu i za
oekivati je da se i na tom polju razmaknu granice saznanja i smanji
prostor “mranoga srednjega vije- ka”. Ovim radom pokušat emo
pridonijeti tom nastojanju tako što emo svoju istra- ivaku
radoznalost ciljano usmjeriti prema onoj malobrojnoj skupini
bosanskih
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
25/509
, ,
• 25
ena koje su odluile ivjeti pobonim i svetim ivotom, a suvremeni ih
izvori na- zivaju krstjanicama. Okolnosti u kojima se rodila
ideja za ovu temu te prigodni ka- rakter rada nameu ogranienja zbog
kojih se naslovljena problematika nee moi
cjelovito zahvatiti i iscrpno obraditi tako e se i nakon ovoga rada
traganje za izgu-bljenom prošlošu bosanskih redovnica moi nastaviti
ugledajui se na entuzijazam s kojim su znani i neznani pisali o
Crkvi bosanskoj, uz upozorenje da budui istra- ivai koji se budu
bavili djelovanjem bosanskih redovnica nee biti u tako dobrom
poloaju kao oni koji su napisali tolike radove o bosanskim
redovnicima. I u toj se injenici jasno oitava podreeni poloaj ene u
društvu i njezina potpuna iskljue- nost iz vršenja javnih,
graanskih i crkvenih slubi.
Pravna i teološka shvaanja te tadašnja prirodoznanstvena mišljenja
o eni ostavila su vidljivoga traga na stupanj naše obaviještenosti
o naslovljenoj temi. Unato tome
vrlo oskudna svjedoanstva njihovih suvremenika ipak pruaju
nepobitan dokaz dasu redovnice na podruju srednjovjekovne bosanske
drave doista postojale, da su ih tretirali potpuno ravnopravno
stavljajui ih uz bok muškim lanovima reda te da im je, prema
oekivanju, molitva propisana pravilom njihove redovnike zajednice
bila jedna od glavnih obveza. Krstjani su inili
okosnicu Crkve bosanske, bili su nosioci njezina javnog i duhovnog
djelovanja i sva je pozornost crkvene i društvene javnosti bila
usmjerena prema njima, pa stoga suvremena izvorna svjedoanstva
biljee samo njihove nastupe i istiu ugled koji su uivali ne samo u
bosanskome društvu nego i šire, kako se primjerice hvalio i u toj
ulozi uivao gost Milutin Crnianin. Protivno njima, o krstjanicama
se uope nije govorilo, kao da ih suvremenici nisu primjeiva- li,
njihov doprinos duhovnosti kao da nisu cijenili, a zbog šutnje
izvora moglo bi se pomisliti da ih uope nije ni bilo ili da
im je pojava u srednjovjekovnom bosanskom društvu ostala potpuno
nevana. Sve to valja staviti u širi društveni kontekst polo- aja i
uloge ene u društvu toga doba u kome je za nju i njezino djelovanje
bio re- zerviran zatvoreni prostor uglavnom omeen sa etiri kuna
zida, a ona svedena na domaicu i roditeljicu u laikim te
moliteljicu u crkvenim krugovima. S obzirom na injenicu da je
prostor za djelovanje srednjovjekovne ene, prema tadašnjim shvaa-
njima, openito bio vezan uz kuu, voenje kuanstva i obavljanje svih
uobiajenih poslova, redovnicama je, kao osobama posveenim
Bogu, bila nametnuta obveza
dnevne molitve. Ostavši zatvorene unutar samostanskih
zidina,1 one nisu mogle na sebe svratiti pozornost suvremenika
koji bi o njima i njihovim djelima zabiljeili poneku
zanimljivu pojedinost i tako na njih sauvali uspomenu i otrgnuli ih
od
1 ak je i Franjo Asiški nalagao enama da ostanu zatvorene meu
samostanskim zidovima, usp. Raoul Manselli, Sveti Franjo Asiški,
Svjetlo rijei, Franjevaka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo,
2011, 250. Strah pred enom kao moguom zavodnicom nagnao je najviše
crkvene vlasti da zabrane klericima da posjeuju ene, da ih
zadravaju kod sebe ili da s njima zajedno stanuju, od zabrane su
izuzete njihove majke, sestre ili druge enske osobe koje su radi
poodmakle ivotne dobi bile izvan svake sumnje, Codex iuris canonici
Pii X, 32, can. 133.
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
26/509
• 26
potpunoga zaborava. Njihove molitve koje su po svojoj
redovnikoj obvezi bile du- ne moliti u odreene sate u toku dana i u
sve dane u tjednu, mjesecu i liturgijskoj godini bile su
jednostavnije i ogranienije od molitava i liturgijskih obreda
pridra-
nih muškim lanovima njihova reda, one su u molitvama obvezno
sudjelovale, ali ih, po svemu sudei, nisu predvodile. U takvim
okolnostima uobiajeni kuni, to jest samostanski poslovi za potrebe
svoje redovnike zajednice ispunjavali su najveim dijelom njihovu
svakodnevicu, a to se njihovim suvremenicima, kako laicima tako i
klericima, inilo obinim i nevrijednim da bi o tome ostavili traga u
svojim spisima i djelima. Taj opsegom i raznovrsnošu svoga sadraja
vrelima ne opisani posao mo- gao bi se, ini nam se, najprikladnije
usporediti s onim kakav je obavljala posluga na
vlastelinstvima s veim brojem lanova.
Jedan od razloga zašto o krstjanicama nije ni znanstveno
ni popularno pisano
treba potraiti u injenici da o njima gotovo uope nema vijesti u
sauvanim po- vijesnim vrelima na temelju kojih bi se moglo
govoriti o njihovu ivotu i radu te izvoditi cjeloviti i pouzdani
zakljuci. Objašnjenje takvog stanja u izravnoj je vezi s tadašnjim
shvaanjima ene i njezina podlonog poloaja u društvu u kojemu je ona
bila iskljuena iz javnih slubi, iako su se od vremena razvijenoga
srednjega vijeku mogli sve eše uti glasovi koji su zagovarali
njezinu punu ravnopravnost s muškar- cem. Prvi spomen redovnica u
srednjovjekovnoj Bosni zabiljeen je u Bilinopoljskoj
izjavi od 8. travnja 1203, gdje se za njih jednostavno kae da
su “ene našega reda” za koje se priori krstjanskih samostana
obvezuju pred papinskim legatom Ivanom de Casamarisom da e ubudue
one biti odvojene od muškaraca u spavaonicama i
blagovaonicama.2 Potpuno je suglasna tom obeanju bosanskih
redovnika odred- ba pariške sinode iz 1212. ili 1213, odrana
zauzimanjem kardinala i papinskoga legata u Francuskoj Roberta
Courçona, kojom se zabranjuju posjeti enskih osoba
redovnicima,3 uz napomenu da su istovjetne zabrane našle svoje
mjesto u pravilima nekih prosjakih redova, poput Reda manje brae,
utemeljitelja Franje Asiškoga, koji je svojim sljedbenicima, uz
druge propise, strogo zapovijedao da se nasamo ne drue i ne
razgovaraju sa enama i da ne ulaze u samostane redovnica, kako
zbog
2 “Femine vero, que de nostra erunt religione, a viris
separate erunt, tam in dormitoriis quam refectoriis,
et nullus fratrum solus cum sola confabulabitur, unde possit
sinistra suspicio suboriri,” AugustinTheiner, Vetera monumenta
Slavorum meridionalium historiam illustrantia (= Monumenta
Slavorum) I, Osnabrück, 1968, 20; usp. Joseph Koller,
Historia epsicopatus Quinqueeccelsiarum I, Posonii,
1782, 311; Tadija Smiiklas, Diplomatiki zbornik Kraljevine
Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (= CD), III, Zagrebiae, 1905,
25; Dragutin Kniewald, “Vjerodostojnost latinskih izvora o
bosanskim krstjanima, Rad JAZU , knj. 270, Zagreb, 1949,
128; Pejo oškovi, “Interpretacija Kniewaldova kritikog izdanja
Bilinopoljske izjave”, Prilozi, br. 32, Institut za istoriju,
Sarajevo, 2003, 114.
3 Karl Joseph von Hefele, Conciliengeschichte, nach den
Quellen bearbeiter V, Freiburg im Breisgau, 1866, 867;
usp. Leo Petrovi, “Kršani bosanske crkve”, Hrvatski narodni
kalendar br. XXXV, Napredak, Sarajevo, 1944, 186, bilj.
290.
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
27/509
, ,
• 27
toga meu njima ne bi nastala sablazan.4 Oito loša iskustva iz
ranije prakse redov- nikih zajednica i novih pokreta s vjerskim
predznakom utjecala su na najviše crkve- ne vlasti da preventivno
porade na suzbijanju negativnih pojava i neodgovornoga
ponašanja meu svojim posveenim lanovima. Naš jedini pisani
izvor nepobitno potvruje da je na podruju katolike Bosan-
ske biskupije potkraj XII. i u poetku XIII. st. na duhovnom polju
djelovalo redov- ništvo, ali ništa odreeno ne kae kojemu su
crkvenom redu pripadali bilinopoljski krstjani i “ene njihova
reda”, kako su ih sami u spomenutome spisu nazvali. To je
pitanje zaokupljalo povjesniare od samih poetaka zanimanja za
vjerske i crkvene prilike u srednjovjekovnoj Bosni, pa su
pokušavali na njega dati odgovor, ali jedin- stveno rješenje još
nije pronaeno jer bi se slinost koju bi u njih našli, rasplinula
kad kod bi ih gledali oima velikih crkava.5 Tu nemo u
sagledavanju zorno je i nehotice
izrazio Dragutin Kniewald napisavši da se za krstjane s kraja
XII. i poetka XIII. st. jedva moe pretpostaviti da su
redovnici a njihova zajednica samostan u zapadnom ili istonom
znaenju te rijei.6 Upravo gledanje na bosanske redovnike oima
veli- kih crkava onemoguivalo je istraivaima da kau što su i kakvi
su oni uistinu bili jer ih je u svakom pokušaju usmjeravalo
da istiu kod njih ono što oni nisu. Ukratko, oni nisu lanovi
nijedne od dviju velikih crkava, njihova vjera “koju vjeruju” je
“vjera bosanska” (la fede bosignana), a crkva kojoj pripadaju
je Crkva bosanska.
Što se stanja povijesnih vrela tie i njihovih vijesti relevantnih
za naslovljenu temu, nakon sporazuma predstavnika krstjana s
papinskim legatom de Casama-
risom na Bilinom Polju i njegove potvrde pred kraljem Emerikom na
dunavskomotoku Csepelu 30. travnja 1203, gdje su u ime bosanskoga
redovništva obveze pre- uzeli njihovi priori Ljubin i Draeta
(Brageta),7 krstjani i krstjanice, odnosno “ene
njihova reda” koji su djelovali na podruju i u sastavu katolike
Bosanske bisku- pije više se ne spominju. Unato postignutome
sporazumu i preuzetim obvezama
4 Ta zabrana nalazi se u oba Franjina pravila, onom
nepotvrenom pravilu (Prvo pravilo) iz 1221. i potvrenom pravilu
(Drugo pravilo) iz 1223, usp. Franjevaki izvori, 168, 195. Na strah
od kompromitacije upuuje oštar prijekor biskupa Marboda iz Rennesa
koji je uputio Robertu d’ Arbrisselu što u svom pokretu ima iznimno
velik priliv ena, napomenuvši u duhu poznate izreke da je teško,
ako ne i nemogue zamisliti, da se ne zapali slama blizu vatre.
Manselli, Sveti Franjo Asiški, 241.
5 Daniele Farlati, Illyricum sacrum IV, Venetiis,
1769, 46, je pretpostavljao da su krstjani Bilinopoljske izjave po
svoj prilici bili bazilijanci. Traganja za odgovorom nastavljena su
a da neslaganja nisu prevladana, usp. Pejo oškovi, Crkva
bosanska u XV. stoljeu, Institut za istoriju, Sarajevo, 2005,
241-242, 246-247, napose bilj. 54-66, gdje su navedeni vaniji
autori.
6 Kniewald, “Vjerodostojnost”, 138; usp. Aleksandar Hoffer,
“Dva odlomka iz poveeg rada o kršanskoj crkvi u Bosni”, Spomen
knjiga iz Bosne, Zagreb 1910, 80.
7 Theiner, Monumenta Slavorum I, 20; usp.
Koller, Historia I, 312; Smiiklas, CD III, 25; oškovi,
“Interpretacija”, 114-115.
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
28/509
• 28
pred hrvatsko-ugarskim kraljem Emerikom,8 crkveni je
ivot u zemlji bana Kulina nastavio, po svemu sudei, tei bez bitnih
promjena jer se u vrelima nepunih dvadeset godina poslije ponovo
govori o jaanju krivovjerja u Bosni, gdje heretici – kako je
pisao
papa Honorije III. svojemu legatu Akociju i ostrogonskome
nadbiskupu Ivanu – “javno propovijedaju bludnje svoje zloe na
veliku štetu stada Gospodnjega”,9 ali u tim vijestima, kao i
onima što su slijedile potom, nema spomena ni krstjanima ni
krstjanicama.
Potkraj vladavine bana Prijezde u njegovoj se dravi pojavila nova
crkvena orga- nizacija iz suvremenih vrela XIV. i XV. st. poznata
kao dualistika Crkva bosanska sa svojim redovnicima –
krstjanima i redovnicama – krstjanicama. O njima izrijekom
govori najpoznatiji lan crkvene hijerarhije, gost Radin Butkovi u
svojoj oporuci od 5. sijenja 1466. Prema njemu “pravi krstjani” i
“prave krstjanice” su kršteni i “prave su vjere apostolske” za koje
navodi da su se sastajali na odreenim mjestima
radi molitve “svaki veliki dan” – u sve nedjelje, petke i velike
blagdane tijekom itavegodine, a s obzirom na podrijetlo dolazili su
iz oba društvena stalea, iz reda seljaš- tva (kmetova) i plemstva
(dobri mui). Osim tih podataka, gost Radin u oporuci navodi po
imenu tri krstjanice, bratuedu Vukavu, sinovicu brata mu
Tvrtka, zatim sestrinu Vukavu mlau, ker sestre Vukne i Milisavu,
koja s njim nije rodbinski povezana nego je pripadala uskom
krugu onih crkvenih osoba zajedno s dvojicom krstjana, Radojem
i Radanom, za koje se kae da su pošli za njim.10 Po
stilizaciji tog 8 “…obligavit, quod si de cetero supradictos
vel alios homines in heresi scienter manutenere vel
defendere in terra sua presumpserit, mille marcas argenti
persolvet, quarum medietas vobis, altera vero fisco nostro
medietas obvenit,” Theiner, Monumenta Slavorum I, 22;
Smiiklas, CD III, 36- 37. Odorico Raynaldi, Annales
ecclesiastici ab anno 1198. ubi desinit Cardinalis Baronius I,
Lucae 1747, 120-121, ispravu je objavio pod 1202. godinom, a
Georgius Pray, Annales regnum Hungariae ab anno Christi
997 ad annum 1564 I, Vindobonae, 1763, 192; i J. P. Migne,
Patrologiae cursus completus, ser. secunda, Patrologia latina
CCXV, Prope Portam Lutetiae Parisiorum, 1855, 240; CCXVI, 289-290,
navode 1204. kao godinu njezina izdavanja. Usp. Vjekoslav
Klai, Poiest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882,
43-64; , “ ”, , . 15, 1903, 364, Marko Perojevi, “Ban Bori i
ban Kulin”, u: Poiest Hrvatskih zemalja BiH
od najstarijih vremena do godine 1463. I, HKD Napredak,
Sarajevo, 1942, 213-214, navode da je obveze u ime bosanske strane,
uz plaanje novane kazne od 1000 srebrenih maraka ako bi se hereza u
zemlji ponovno javila ili bi sumnjieni bosanski redovnici otpali od
katolike vjere, preuzeo banov sin koji se nalazio na ugarskome
dvoru. Franjo Raki,
Bogomili i patareni, , .LXXXVII, , .38, 1931, 395, je
pogrešno ustvrdio da je tom prigodom u Ugarsku išao sam ban Kulin,
a , , , , . CXXIX, . 53, 1940, 173, bilj. 1, izrijekom
upozorio na njegovu pogrešku.
9 “…sicut audivimus, in partibus Bosnie tamquam in cubilibus
structionum heretici receptati, velut lamie nudatis mammis catulos
suos lactent, dogmatizando palam sue pravitatis errores in enorme
gregis dominici detrimentum”, Augustin Theiner, Vetera monumenta
historica Hungariam sacram illustrantia (= Monumenta
Hungarorum) I, Osnabrück, 1968, 31; Smiiklas, CD III,
196.
10 iro Truhelka, “Testamenat gosta Radina. Prinos patarenskom
pitanju”, GZM , knj. 23, Sarajevo, 1911, 371-375 i Tab. I-IV;
Jaroslav Šidak, Studije o ‘’Crkvi bosanskoj’’ i bogumilstvu,
Zagreb, 1975, 170-172; Franjo Šanjek, Bosansko-humski
krstjani u povijesnim vrelima (13. – 15. st.), Zagreb,
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
29/509
, ,
• 29
dijela oporuke dalo bi se pomisliti da se tu oporuitelj namjeravao
pobrinuti za du- hovne osobe, krstjane i krstjanice. Uz neka
tu navedena imena, poput “Stojsave mla- e moje”, Radinove sestre
Vukne i njegove sinovice Vuice, oznaka o njihovoj redov-
nikoj pripadnosti nema, pa se pred istraivaima otvara široko polje
mogunosti ukojemu plodno niu nesigurne pretpostavke, stoga je ovdje
dovoljno upozoriti na Truhelkino mišljenje da bi i one mogle biti
redovnice.11 Toj pretpostavci protivi se spominjanje
oporuiteljeve sestre Vukne koja je bila udana ena i imala
potomstvo, njezina je ker spomenuta krstjanica Vukna mlaa. Vijesti
o krstjanicama u oporuci gosta Radina mnogo su vanije kao podloga
za pretpostavku da je njihov ukupan broj morao biti razmjerno
velik, ak da ih je bilo više od samih krstjana, budui da je
samo ua rodbina najpoznatijega lana hijerarhije Crkve bosanske dala
dvije re- dovnice, a još jedna se vezala slubom uz njega. Podlogu
za takvo promišljanje prua
porast raspoloenja u tadašnjih ena koje su osjeale potrebu da
slue redovnicima isveenicima, a oni da ih zauzvrat štite i paze na
stegu, odnosno iskrena elja velikog broja muškarca i ena da provode
ivot potpuno predan Bogu.12
Tim pojedinanim imenima krstjanica moglo bi se, uz duan oprez,
pridodati još ime krstjanice Beoke (Bjelka, Bjeloka) koje se, prema
Šefiku Bešlagiu, 13 spominje u natpisu na njezinu nadgrobnom
spomeniku pronaenom u selu Vlaholju kraj Kalinovika. Na oprez pri
korištenju toga podataka upozorio je Marko Vego, prema kojemu se u
natpisu ne govori i krstjanici Beoki nego o Krstjašinu, njezinu
muu.14 Prihvati li se Bešlagievo itanje navedenoga natpisa,
podatak o toj krstjanici obogatio bi naše poznavanje Crkve
bosanske jednim podatkom više i postao bi upotrebljiv za
2003, 362-367, s prijevodom na suvremeni hrvatski jezik, a
Alexandar Solovjev, “Le testament du gost Radin”, Radovi
Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu, Mandiev zbornik, br. 1, Rim
1965, 152-155, objavio ga je u francuskom prijevodu i uinio
dostupnim znanstvenim krugovima na Zapadu.
11 Truhelka, “Testamenat gosta Radina”, 367. Aleksandar
Solovjev, “Gost Radin i njegov testamenat”,
Pregled knj. 2, Sarajevo,1947, 316; Isti, “Le
testament”, 148, ne dvoji da su sva navedena imena bili “pravi
krstjani.”
12 Usp. Jacques Dubois, Monaški redovi, Novi Sad, 1988,
7. 13 Šefik Bešlagi, “Nekoliko novopronaenih natpisa na
stecima”, GZM , Nova serija (Arheologija),
knj. 14, Sarajevo, 1959, 242-243; Isti, Steci i njihova
umjetnost , Sarajevo, 1971, 96;
Isti, Leksikon steaka, Sarajevo, 2004, 68, 129.
14 Marko Vego, “Novi i revidirani natpisi II”, GZM , Nova
serija (Arheologija), knj. br.15-16, Sarajevo,
1961, 231; Isti, “Novi i revidirani natpisi III”, GZM , Nova
serija (Arheologija), knj. br.17, Sarajevo, 1962, 201-202;
Isti, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i
Hercegovine III, Sarajevo, 1964, 51, br. 186; Isti, Iz
historije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1980, 215,
266-267. Tek su rijetki povjesniari obratili pozornost na ta
neslaganja, usp. John V. A. Fine Jr, Bosnian Church: A
New Interpretation. A study of the Bosnian Church and Its
Place in State and Society from the 13th to the 15thCenturies, New
York – London, 1975, 286, bilj. 149. , , , 1988, 152, 163,
Beoku jednostavno naziva “gospojom”, kako se oslovljavaju
ugledne svjetovne osobe.
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
30/509
• 30
dokazivanje teze o društvenom podrijetlu njezinih lanova, dotino da
je ta crkvena zajednica primala svoje lanove iz kruga bosanskoga
plemstva.
Oekivali bismo da bogata graa Dravnog arhiva u Dubrovniku u svome
obilju
i raznovrsnosti ponudi istraivaima poneki podataka o
krstjanicama, ali njima u dubrovakim vrelima nema ni traga.
Takvo stanje treba ponajprije potraiti u i- njenici da su Dubrovani
iz praktinih razloga pomno biljeili svoje poslovne veze i sklapanje
unosnih poslova s ljudima iz zalea te da im bosanske redovnice u
tome, koliko je danas poznato, nisu bile poslovni partneri niti su
im se obraale nekim poslom. Na temelju poznatih dubrovakih
vijesti o krstjanima15 razlono se namee pitanje jesu li
narudbama i isporukama dubrovake robe bile rješavane i njihove
potrebe. Takvo razmišljanje ini se vjerojatnim, što nas vodi
na pomisao da su one boravile sa krstjanima u istim hiama ime bi ve
spominjana elja pobonih ena da
slue redovnike i sveenike, a da oni o njima brinu i da ih štite,
dobila svoje ispunje-nje u opem stremljenju društva da svaki
pojedinac nae svojega zaštitnika.16
Dubrovake vijesti o trgovini robljem iz Bosne, koje su uglavnom
inile ene, dje- vojke i djeca, ne mogu se niti u jednom
poznatom primjeru dovesti u izravnu vezu s bosanskim redovnicama,
iako je društveno priznato opravdanje za takvu trgovinu bila
tvrdnja da su prodavane osobe bile sljedbenice patarenske vjere ili
uz neki drugi izraz opravdanja iz kojega je suvremenicima vidljiva
povezanost prodavanih osoba s bosanskim
krivovjerjem.17 Naprotiv, u brojnim sudskim postupcima se esto
doka- zivalo da su dotine osobe bile roene od kršanskih roditelja,
nerijetko katolikih,
nakon ega su oslobaane, kako to pokazuje primjer Grlice, Stojane i
Tvrdisave. 18
Tvrdnje koje sam svojedobno iznio o Dragoslavi, prodanoj u
roblje 7. listopada 1392. i Tvrdisavi, prodanoj u roblje 14.
travnja 1394, nisu vrste da bih i dalje bra- nio njihovu pripadnost
krstjanicama, rije je naprosto o neophodnom uvjeravanju druge
strane u poslu da je dotina trgovina dozvoljena i da se prodaja moe
“valjano” obaviti.19 Isto vrijedi i za izvore nastale u drugim
sredinama, na primjer u Barceloni, u povodu prodaje bosanskoga
roblja. U tim ispravama javljaju se pojmovi “bosan- ski” i
“patarenski” u razliitim jezinim cjelinama, ali u svijesti
suvremenika imaju isto znaenje20 te ne pruaju nikakav oslonac
za razmatranje naše problematike.
15 Najveim dijelom objavio ih je , III , , ,1967,
181-236. 16 Usp. Hefele, Conciliengeschichte, V, 867; Petrovi,
“Kršani bosanske crkve”, 186; usp. Marc Bloch,
Feudalno društvo, Zagreb, 2001, 240, 337. 17 Npr. “de
natione et genere Bosinensium patarenorum; dicentem se esse
patarenam; generis
patarenorum”, , III , 54, 57, 75. 18 ,
III , 63-64; usp. , “
. 1661.” GZM , Nova serija (Društvene nauke), knj. 1,
Sarajevo, 1946, 148. 19 oškovi, Crkva bosanska, 29. 20 ,
“ XIV XV ”,
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
31/509
, ,
• 31
Za našu temu neobino je vaan stav Srpske pravoslavne crkve koja je
bila neprija- teljski raspoloena prema Crkvi bosanskoj koju je
smatrala krivovjernom te je njezine redovnike i redovnice i obine
vjernike osuivala kao “zle heretike”. To je najsnanije
dolazilo do izraaja u nomokanonu ili krmiji, slubenom zborniku
graanskih i cr-kvenih propisa i sinodicima, slubenim crkvenim
propisima koji su sadravali ispovi- jedanje pravoslavne vjere
i osudu krivovjerja, a itali su se u svim sabornim (patrijaršij-
skim i episkopskim) crkvama za vrijeme liturgije u prvu nedjelju
korizme (Veliki post) za koju se uobiajio naziv “nedjelja
pravoslavlja”. Ovom prigodom bismo upozorili da oskudne vijesti o
Crkvi bosanskoj, njezinim krstjanima i krstjanicama
upotpunjuju na svoj nain opu predstavu koja je o tome vladala na
širem junoslavenskom prostoru. Tako se primjerice podatci sadrani u
Sarajevskoj krmiji iz prve polovice XIV. st. ne tiu izravno naše
naslovljene teme, ali su vani za njezino promatranje u širem
kon-
tekstu uzrono-posljedinih veza, jer se u glosi srpskoga redaktora
masalijani nazivajuuiteljima bogumila, a oni se pak izjednauju s
babunima.21
Sljedei korak u tom povezivanju predstavlja poistovjeivanje babuna
s bosan- skim hereticima – krstjanima i krstjanicama. O tom
postupku svjedoe dopune srp- skoga preraivaa unesene u sinodik
pravoslavlja danas dostupnom u tri prijepisa njegove srpske
redakcije. Pljevaljski prijepis, nastao u posljednja dva desetljea
XIV. st. najprije donosi etiri ope anateme upuene protiv “zlih
heretika, prokletih ba- buna i lanih krstjana koji se rugaju pravoj
vjeri”, zatim protiv onih koji “vjeruju u babunsku vjeru i
prihvaaju uenje babuna”, protiv onih koji “primaju babune u svoju
zemlju i štite ih” te protiv onih koji “ne proklinju heretike
babune”. Nakon tih navoda i “vjene pameti” Savi jeromonahu slijede
anateme pojedinaca, meu kojima se izrijekom navode, dobro poznati
Rastudije bosanski, zatim potpuno nepoznati Radomir, Drailo, Tolko,
Tvrdoš te “svi oni koji se zovu krstjani i krstjanice a ne klanjaju
se svetim ikonama i asnome kriu”, a drugom je rukom naknadno anate-
miziranima dopisano ime hercegova gosta Radina.22 Zagrebaki
prijepis sinodika, nastao prema Vladimiru Mošinu najvjerojatnije
1380-ih godine,23 takoer sadri
, . XXVIII, , 1981, 37; usp. , “ ”, , . 10, ,
1982, 7-32.
21 Aleksandar Solovjev, “Svedoanstva pravoslavnih izvora o
bogumilstvu na Balkanu”, Godišnjak Istorijskog društva
BiH , br. V, Sarajevo, 1953, 32-33; usp. Dominik Mandi,
Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Chicago, 1962,
39-40.
22 , “ ” , , . XVI, , 1959, 301-302;
Isti, “Rukopis pljevaljskog sinodika pravoslavlja”, Slovo, br.
6/8, Zagreb, 1957, 158-161; usp. , “‘’’’, . . . . ”, , . LVI, ,
1922, 25-28; Solovjev, “Svedoanstva”, 54-64.
23 Mošin, “Rukopis”, 155, bilj. 6; usp. Solovjev,
“Svedoanstva”, 54-64; Jaroslav Šidak, “Današnje stanje pitanja
‘’Crkve bosanske’’ u historijskoj nauci”, Historijski zbornik,
br. 7, Zagreb, 1954, 133 i bilj. 19 (= Studije, 75, bilj.
19).
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
32/509
• 32
srpsku dopunu s osudama heretika, najprije openito svih
krivovjeraca, a potom sli- jede dvije skupine pojedinano
navedenih osoba, u prvoj su Belizmenac, Rastudije, Drailo, Tvrdoš,
Dobrko, Radosim, Rastina gost, pop Drug, Tvrdto, pop Braten i
Hoteš te svi krivovjerci bosanski i humski, a u drugoj Vojihna,
Prijezda, Nelipac,Stogšin, Boroje i Lepin. Nakon što je navedeno
još nekoliko opih anatema, opet se pristupilo poimeninom
proklinjanju poznatih heretika nama danas uglavnom pot- puno
nepoznatih kao što su Vuko, Grubešin otac i mati mu Radoslava te
Neradova baka Gradislava, pojedinci Prvoslav, Brego, Stogšin,
Vojihna i Rastudije te dvije ene, Vlahinja i Voljavica, a u njihovu
društvu našali su se i bosanski ban Stjepan i snaha mu
Protomara.24 Deanski prijepis sinodika je najmlai, potjee iz
XVI. st., najslabije je prouen i poznat je samo po ispisima koje je
1864. objavio arhimandrit Serafim Risti,25 a danas mu se
zametnuo svaki trag. Poput prethodna dva prijepisa
i ovaj sadri naelne anateme protiv svih heretika, napose se
izdvajaju ikonoborci, pavliani, bogumili te svi bosanski i
humski krstjani. Potom se pojedinano navo- di prvih devet
imena za koja zna i Zagrebaki prijepis sinodika, to su Belizmenac,
Rastudije, Drailo, Rastima gost, pop Tvrdoš, Dobrko, Radosim,
Tvrtko i popo Braten. Znaajnija razlika izmeu popisa anatemiziranih
imena u ta dva prijepisa je u tome što je u Deanskome
prijepisu Tvrdoš naveden kao pop te što su u njega unesena još tri
nova imena, to su poznata lica iz bosanske srednjovjekovne
povijesti, Vlah Dobrovojevi i Vlah Opankovia s bratom
Belošem.26
S puno razloga spominjanje krstjana i krstjanica moe se uzeti
tako kao da se ti podatci odnose na redovnike i redovnice
Crkve bosanske, ali nam ne mogu pomoi da bolje upoznamo ustroj,
djelovanje ili organizaciju njihove redovnike zajednice. Tome nas
ne mogu pribliiti ni podatci o etiri ene koje se spominju meu
anatemiziranim osobama u Zagrebakome prijepisu sinodika. Za prve
dvije sa sigurnošu se zna da nisu bile redovnice – krstjanice nego
svjetovne osobe, tad ve u starijoj ivotnoj dobi, koje su imale
svoje obitelji i potomstvo, mlaa Radoslava, imala je sina Grubešu,
a starija unuka Nerada. O druge dvije ene još je tee nešto odreeno
rei, Aleksandar Solovjev je dopustio mogunost da je tu rije o
jednoj osobi Vlahinji Voljavici te da podatak o velikašima
Dobrovojeviu i Opankoviu potvruje da su i Vlasi bili zahvaeni
krivovjerjem.27 Ma u kom se smjeru tragalo za njihovim
povijesnim identitetom,
24 , “ II”, 345-346; . , “ ”, , . XXXI, ,
1898, 5; usp. Solovjev, “Svedoanstva”, 53-54, 60-64; Vladimir
Mošin, irilski rukopisi Jugoslavenske akademije 1, Zagreb,
1955, 59-61; Šidak, “Današnje stanje”, 133 i bilj. 20 (= Studije,
75, bilj. 20).
25 , , , 1864, 24-26. 26 , , 26; usp.
Solovjev, “Svedoanstva”, 54, 61-64; , “
II”, 348; Šidak, “Današnje stanje”, 133 i bilj. 20 (=
Studije, 75, bilj. 20). 27 Solovjev, “Svedoanstva”, 67, bilj.
169. Ova dvojica su podanici i suvremenici banova Stjepana
II.
Kotromania i Tvrtka, usp. Jaroslav Šidak, “Bogumilstvo i heretika
‘’Crkva bosanska’’”, Historijski
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
33/509
, ,
• 33
njihovo mjesto u Crkvi bosanskoj, po svemu sudei, valja traiti u
širokom krugu njezinih vjernika kao što su to bila i spomenuta
dvojica velikaša.
Navedena izvorna svjedoanstva ipak nepobitno potvruju da se izmeu
Srpske
pravoslavne crkve koja ima “pravu vjeru apostolsku” i Crkve
bosanske koja svoju vjeru takoer smatra “pravom vjerom
apostolskom” isprijeio teško premostivi jaz mjeren snagom najtee
duhovne osude – prokletstvom. Gledano oima drugih, su- protna
strana je uglavnom doivljavana kao nešto strano, loše i
neprihvatljivo, re- eno rjenikom naših izvora tamo su “zli
heretici” i “lani kršani”. Na isti nain doivljavali su ove
“pravovjerne” oni koji su na njih gledali s druge obale pri emu je
suprotstavljenost postala potpuna, a suvremenici zamagljena pogleda
nisu u svojoj iskljuivosti propuštali proklinjanjem osuivati i
ene.
U djelima humanistikih pisaca na Zapadu spominju se neke ene,
tonije ugled-
ne gospoe koje su iz zavjeta, uz suglasnost svojih mueva, odlazile
u manihejskaobitavališta i provodile ondje neko vrijeme sluei
tamošnje redovnike. Te vijesti potjeu od humanista i
povijesnoga pisca Eneje Silvija Piccolominija, poznatijega kao papa
Pio II. Kao vrhovnom crkvenom poglavaru i glavnom zagovorniku
protu- turske politike u vidokrug njegove politike ušlo je Bosansko
Kraljevstvo s tadašnjim vladarima Stjepanom Tomašem i sinom
mu Stjepanom Tomaševiem te se potrudio stei dobar uvid u sloene
politike i crkve prilike u toj zemlji s kojom je imao svoje
planove. Saznao je tako papa da su vjerske i crkvene prilike
u zemlji Kotromania vrlo zamršene i da su izostanak svakog
snanijeg politikog angairanja bosanski
vladari opravdavali strahom za svoj vladarski poloaj koji bi
im ugrozili sljedbeni-ci dualistike Crkve bosanske. Pišui o
bosanskim krivovjercima papa ih u maniri Rimske kurije naziva
manihejcima, govori o njima kao redovnicima – monasima, spominje
njihova obitavališta – samostane, odnosno hie (domus
christianorum), reeno rjenikom domaih i dubrovakih vrela, a zna i
za neke negativne pojave koje se s njima i sa spomenutim enama
dovode u vezu zbog ega su u katolikim sredi- nama došli na zao
glas. Za te manihejske samostane papa piše da se nalaze smješteni
po zabitim planinskim uvalama i da u njima ive redovnici
(monachos),28 koje on
pregled , knj. 4, vol. 2, Zagreb, 1958, 104; Isti, “O
pitanju heretikog ‘’pape’’ u Bosni 1223. i 1245.”,
Razsprave SAZU , 5 (Hauptmannov zbornik), Ljubljana,
1966, 152, bilj. 24 (= Studije, 93-94, bilj.19, 217, bilj. 24).
28 Taj prigovor katolika strana je esto upuivala krstjanima,
tako primjerice ini katoliki polemiar,
vjerojatno bosanski franjevac, kad u zamišljenom dijalogu
zamjera bosanskome patarenu što su se odcijepili od Rimske crkve i
pobjegli u bosanske planine, odnosno predbacuje im da borave u
brdima i šumama meu grmljem, za razliku od franjevaca koji se
nalaze u gradu, gdje su biskupi i ueni ljudi, usp. Šanjek,
Krstjani u povijesnim vrelima, 176; Raki, “Prilozi za
povijest bosanskih patarena”, Starine, knj. 1. Zagreb, 1869,
113; Isti, Bogomili i patareni, 517; Sima irkovi, “Bosanska
crkva u bosanskoj dravi”, u: Prilozi za istoriju Bosne i
Hercegovine, I, Društvo i privreda srednjovjekovne
bosanske drave, ANU BiH, Posebna izdanja, knj. LXXIX, Odjeljenje
društvenih nauka, knj. 17, Sarajevo, 1987, 213, bilj.
66.
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
34/509
• 34
naziva “svetim ljudima” (sanctos viros) i bili su veoma poštovani u
Bosanskome Kra- ljevstvu. K njima su, kako smo ve naveli, s
privolom svojih mueva dolazile ugledne gospoe koje su se u teškim
bolestima zavjetovale da e, kada budu ozdravile, neko
vrijeme ondje sluei ispuniti svoja zavjetna obeanja. Papa
nije propustio primijeti-ti kako one tamo ive zajedno s redovnicima
i provode s njima razvratan ivot,29 što je u njegovim
oima potpuno neprihvatljivo i teško kompromitira one koji se tako
ponašaju ili se na njihov raun iznose uobiajene objede.
Te podatke preuzimali su od njega poslije mlai povijesni pisci koji
su ih ugrai- vali u svoja djela uz neznatne prerade. Tako je
primjerice papin mlai suvremenik Marcantonio Sabellico unio u svoje
povijesno djelo opis “manihejskih samostana”, to jest krstjanskih
hia, izvještaj o neobinom obiaju zavjetovanja bolesnih ena u Bosni,
koje su u tim samostanima u zabitim mjestima ivjele neko vrijeme s
ta-
mošnjim redovnicima i sluile im, 30
ali nije ponovio onu zlobno intoniranu papinu primjedbu
o njihovu razvratnome ivotu. Najmlai od tri zapadna humanista Rafa-
el Volaterrano gotovo je u potpunosti preuzeo papine navode o
krstjanskim samo- stanima, redovnicima i zavjetima uglednih ena,
iako izravno ne spominje njihov razvratan ivot, ipak snano osuuje
njihovo zavjetovanje te istie da ta sramota i sada traje.31
Posredovanjem Sabellica i Volaterrana tim podatcima se potom
posluio i du- brovaki povijesni pisac Mavro Orbini. On je ustvrdio
da su u Bosni postojale dvije hereze, jedna je bila patarenska, a
druga manihejska. Sljedbenike prve pokrstio je
bosanski biskup, bivši vikar Bosanske vikarije, Peregrin Saksonac.
Pripadnike drugenaziva manihejcima i ponavlja ono što su o njima
zabiljeila spomenuta dva huma- nistika pisca. Tako primjerice pisac
ponavlja da su manihejci stanovali u samostani- ma smještenim u
dolinama i zabaenim mjestima te da su tamo obiavale iz zavjeta ii
ugledne gospoe (matrone) kad bi ozdravile od neke bolesti da ondje
kroz neko
29 “horum coenobia in abditis montium conuallibus sita
feruntur, in quibus aegrotantes matronae seruituras sanctis uiris,
si euaserint, ad certum tempus Deo vouent. Redditae sanitati
permittentibus uiris uota persoluunt, promiscue inter monachos
praefinito tempore uiuentes”, Enea Silvie Piccolomini, Cosmographia
Pii Papae in Asiae et Europae eleganti descriptione, Parrhisiis,
1510,
103 r
i 102 r
; usp. Josip Matasovi, “Tri humanista o Patarenima”, ,
I, , 1930, 245; Mandi, Bogomilska crkva, 191, bilj. 68;
oškovi, Crkva bosanska, 262.
30 “Cubant matronae morbo liberatae in templis, quae sunt in
conuallibus, ex uotoque uiuunt aliquandiu cum monachis uirorum
permissu”, Marco Antonio Coccio Sabellico, Rhapsodiae
historicae ab Orbae condto, tomus II, Opera omnia, Basileae, 1560,
949; usp. Matasovi, “Tri humanista”, 237; Petrovi, “Kršani”, 206;
Mandi, Bogomilska crkva, 191.
31 “Coenobia in abditis montium conuallibus habent: vbi
matronae quae ex voto servire se dicunt: atque ita inter monachos
mixtae vna viuunt: quae quidem labes adhuc durat, Raphaelis
Volaterrano, Commentarii urbanorum libri octo et triginta,
Basileae, 1603, 289; Matasovi, “Tri humanista”, 240; Petrovi,
“Kršani”, 206; Mandi, Bogomilska crkva, 191;
Fine, Bosnian Church, 67-69.
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
35/509
, ,
• 35
vrijeme slue spomenutim redovnicima ili, bolje rei,
hereticima te zna da se taj obi- aj odrao do 1520.
godine.32 Orbini je nedvojbeno bio vrstan poznavalac bosan-
ske srednjovjekovne povijesti te vjerskih i crkvenih prilika u
širem dubrovakome
zaleu tako da nije osjeao potrebu u cijelosti preuzeti pisanje
uenoga pape PijaII. Mljetski benediktinac nije ponovio onaj papin
pomalo zajedljivi podatak kojim se cilja na nedolian ivot uglednih
gospoa s moralno još uglednijim bosanskim redovnicima.
Pria o enama koje slue heretike u Bosni i tako opsluuju svoj zavjet
koji su obeale u teškoj bolesti, iako je zlobno ispriana i sugerira
katolikom suvremeniku i itatelju zakljuak o razbludnom ivotu
manihejskih monaha, odnosno bosanskih redovnika –
krstjana, bila je potkraj 1450-ih dobro poznata u susjednom
Dubrovni- ku, gdje je u govornom jeziku postojao naziv “babiza de
Patarinis”33 koji je, uz druge
s vrlo slinom porukom, sluio kao uvreda. O tome svjedoi dubrovaki
podatak prema kojemu je 5. veljae 1457. vlastelin Nikola
Marina Guetia uvrijedio Anu- klu, suprugu Nikole Alojzija Gutetia
rekavši joj da je “putana de bordello”, “batessa di bordello” i
“babiza de Patarinis”.34
S obzirom na našu temu umjesno je ovdje postaviti pitanje što su
bile te “ugledne gospoe” o kojima su s neskrivenom zlobom pisali
navedeni humanistiki pisci, a Du- brovani aludirajui na njih duboko
vrijeali svoje sugraanke dobacujui im neku od navedenih uvreda.
Iako je više nego jasno da ene o kojima govore spominjani podatci
nisu bile bosanske redovnice – krstjanice, jer se navodi više
elemenata iz kojih jasno
proistjee da su one ivjele obiteljskim ivotom, da su se iz
pobonih pobuda u bole-sti zavjetovale na sluenje “svetim ljudima”,
što je u njihovih katolikih suvremenika nailazilo na neodobravanje
i osudu te da je njihovo sluenje trajalo odreeno vrijeme – do
ispunjenja zavjeta. Govorei o toj pojavi Dominik Mandi naglašava da
je takvih zavjeta doista moglo biti te da se obiaj zavjetovanja u
bolesti odrao kod katolika u Bosni i Hercegovine do u suvremeno
doba, ali su se odnosili samo na muškarce. Mogunost takve prakse
kod redovnika Crkve bosanske, on je vidio u postojanju nje- zinih
dvostrukih samostana.35 Iz prilino nejasno sroene njegove
reenice o uesta- lom spominjanju “enskih lanova bosanskih krstjana”
u polovici XV. st. te da bi one morale biti brojne i da su boravile
u mnogim mjestima, dalo bi se zakljuiti da je on
32 Mauro Orbini, Il Regno de gli Slavi, 354 (= , 146).
33 M , “ ”, , . X, , 1959,
85 (= , , 1969, 200), istie da izraz pripada jeziku obrazovanih
ljudi, a ne narodnom govoru.
34 , II, , 1978, 278, bilj. 129; usp. , “ ”, : ,
, , 1968, 344; Šidak, Studije, 332; oškovi, Crkva bosanska,
262. Opširnije je o tim uvredama pisao , “ ”, 77, 83-85 (= , 184,
198-201).
35 Mandi, Bogomilska crkva, 191.
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
36/509
• 36
u svim spomenutim enama, koje se dovode u vezu sa samostanima,
vidio bosanske redovnice – krstjanice. Navedena povijesna
vrela spominju manihejske samostane i u njima redovnike kojima im
ondje iz zavjeta privremeno slue ugledne gospoe. Vijesti
koje su do nas dospjele nisu imale namjeru svjedoiti o mrei i
organizaciji samostanaCrkve bosanske i djelovanju njezinih
redovnika i redovnica. Vrela su ovdje nedvosmi- slena, spominju
“manihejske” samostane, redovnike i neke ene koje samostanima ne
pripadaju, ali ondje iz odreenoga razloga borave, bacajui
mrlju na samostanski ivot. Krstjanice su pripadale tom
svijetu, ali su ostale skrivene i neporone, njih zlobne pri- mjedbe
kršanskih suvremenika nisu pogaale, na njih se prigovori nisu
odnosili, iako su i one u dvostrukim samostanima ivjele posveenim
ivotom u trajnoj opasnosti da ne nastane sumnja i izbije
sablazan.
ini se, ipak, da se s pravom moe pretpostaviti kako su u Bosni
redovnici i redov-
nice, ali i mnoge druge osobe, uspijevale nadvladati probleme koje
je mnogima donosioivot pod istim krovom. Na takvu pomisao upuivali
bi navodi u pismu pape Eugena IV. koje je 3. travnja 1446. uputio
Fabijanu iz Baa, vikaru bosanskih franjevaca i nje- govoj subrai.
Papa im je pisao kako je razumio da na podruju njihove vikarije
stanuju mnoge muške i enske osobe zajedno u stanovima koje im je
odredio biskup ili u svo- jim privatnim kuama, ive u “istoi i
pokori” i ne pripadaju nijednom od odobrenih crkvenih
redova.36 U tim je ljudima Dominik Mandi vidio bosanske
redovnike – kr- stjane i redovnice – krstjanice koji su
nakon obraenja na katoliku vjeru, prema njemu, eljeli nastaviti
ivjeti istim i pokornikim ivotom kakav su vodili dotada.37 Iz
samoga se pak pisma vidi da papa govori o onima koji ive u
dodijeljenim domovima kao i o onima koji su ostali ivjeti u svojim
obiteljskim kuama. Pismo potjee iz vremena po- jaane katolike
inicijative u zemlji Kotromania i valja ga promatrati i širem
kontekstu koje su odreivali kraljevo ureivanje odnosa s Rimskom
kurijom, pristajanje uz Kato- liku crkvu i enidba s Katarinom
Kosaom te krunidba. U novim okolnostima dolazi- lo je do promjene u
ponašanju bosanskih podanika, da su u tome prednjaila istaknutija
vlastela i krugovi najblii vladaru i dvoru, pa je, sasvim
razumljivo, bilo i sluajeva na- puštanja “vjere bosanske” i
pristajanja uz katoliku vjeru, ali Crkva bosanska u polovici
1440-ih nije bila rastoena, kako svjedoi ljutnja franjevaca na
kralja Tomaša kojega su optuivali da iskazuje ast krstjanskim
prvacima i odlinicima zbog ega je papa Eugen
IV. naloio 11. studenoga 1445. Tomi Tommasiniju, svojemu legatu u
Bosni da pomno ispita osnovanost franjevakih optubi, što je ovaj i
obavio prihvativši kraljevo objašnje- nje da je poklon inio po
starome bosanskom obiaju i iz uljudnosti”.38
36 Ulrich Hüntemann, Bullarium Franciscanum continens
constitutiones epistolas diplomata romanorum pontificum
Eugenii IV et Nicolai V ad tres ordines S.P. N. Francisci
spectantia, Nova series, I. (1431- 1455), Ad Claras Aquas
(uaracchi) prope Florentiam, 1979, 496-497; Luke
Wadding, Annales Mi- norum seu trium ordinum a. s. Francisco
institutorum, XI, Romae, 1734, 260-262.
37 Mandi, Bogomilska crkva, 191-192.
38 Farlati, Illyricum sacrum IV , 257-258; usp.
Raki, Bogomili i patareni, 456-457;
Mandi, Bogomilska
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
37/509
, ,
• 37
Sve dostupne vijesti o Crkvi bosanskoj i njezinim krstjanima
i krstjanicama upuuju na duboke promjene kroz koje je ona
prolazila pratei smjer kojim su se razvijale bosanske politike i
ekonomske prilike. Zaokret koji su crkvene strukture
napravile odveo ih je u slubu vlastele, trgovaca i obrtnika, a
sluenje ih je inilo sveslinijima onima koji su traili njihove
usluge. Ta nova uloga i poloaj u bosanskome društvu mnogima su
godili i time su se ponosili, poput ve spominjanoga gosta Mi-
lutina Crnianina39. Promjena o kojoj izvori svjedoe nije ostavila
ravnodušnima ni susjedne Dubrovane koji su se uspješno bavili
trgovinom i stjecali silno bogatstvo, a njihov je prigovor najbolje
sroio Benedikt Kotruljevi zabiljeivši da je na njegove sugraane
loše djelovalo ponašanje Bosanaca koji slijede manihejski obiaj pa
aste bogate i rado ih primaju u svoje gostinjce, a tjeraju
siromašne, tvrdei da slijede red Boga i Sree (Fortune).40 Jesu
li i krstjanice pošle putem novih izazova, ugledajui
se na krstjane,
napustivši skueni prostor svojih hia, na temelju dostupnih
vrela jošuvijek se ne moe sa sigurnošu odgovoriti. Neizvjesnost oko
Beokine pripadno- sti enskom krilu “reda krstjana” umanjuje
mogunost za takva razmišljanja, a krug poznatih
krstjanica vezanih uz gosta Radina potvruje da su one ostale
još uvijek
crkva, 201-202; Pejo oškovi, “O dolasku Stjepana Tomaša na vlast i
njegovom meunarodnom priznanju”, Istorijski zbornik,
knj. V, Banja Luka, 1985, 29; Isti, Bosanska Kraljevina u
prijelomnim godinama 1443-1446 , Banja Luka, 1988,
111.
39 Vego, Zbornik III , 53. Natpis je u više navrata
objavljivan i opisivan, pa u tom pogledu usp. , “ ”, , . 46, . 2
1934, 79-82; iro Truhelka, “Bosanska narodna (patarenska)
crkva”,
u: Poiest hrvatskih zemalja BiH
I, HKD Napredak, Sarajevo, 1942, 778; 781; 788; , “ ?”,
GZM , Nova serija, knj. III, Sarajevo, 1948, 91; Isti,
“Le symbolisme des monuments funéraries bogomiles”, Cahiers d’
études cathares, 6, vol. 18, Arquas, 1954, 99; Alija Bejti,
“Povijest i umjetnost Foe na Drini”, Naše starine knj.
III, Saraje- vo 1956, 28-29; Marko Vego, “Novi i revidirani
natpisi iz Hercegovine III”, GZM , Nova serija (Arheologija),
knj. XIX, Sarajevo, 1964, 207-208; Isti, Iz historije,
273-274; Isti, Zbornik III , 53; Bešlagi, Steci –
kultura, 249; Isti, Leksikon, 119-120; Franjo Šanjek,
Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u
srednjem vijeku, Zagreb, 1975, 189; Isti, Bosansko-humski
krstjani u poijesnim vrelima, 371; M. D.
Lambert, Medieval heresy. Popular movements from Bogomil to
Hus, London, 1977, 145; , “ ‘’ ’’”, , . 4, . IV, ,
1983, 16-18. Najopširniji opis nadgrobnog spomenika gosta Milutina
Crni- anina dala je Maja Mileti, “I ‘’Krstjani’’ di Bosnia alla
luce dei loro monumenti di petra”, Orienta-
lia christiana analecta, no. 149, Roma, 1957, 124-178; usp. Georg
Wild, Bogumilen und Katharerin ihrer Symbolik I. Die Symbolik
des Katharertums und das Problem des heterodoxen Symbols im
Rahmen der abendländischen Kultureinheit, Wiesbaden
1970, 28-29.
40 “Et specialmente nella nostra patria, la quale tracho non
sò che dal ritto dè i Bosnesi, liquali seguonò l’ costume de
Manichei, honorando li ricchi, et ricevendoli volontieri nelli loro
sospity, et discacciando li poveri, allegando seguir in ciò l’
ordine di Dio et della fortuna”, . , “ ”, , . LXXX, . 47, ,
1909, 101, bilj. 1; Benko Kotruljevi, O trgovini i savršenu
trgovcu, JAZU, Djela znanosti Hrvastke, sv. 1, Zagreb, 1985, 196;
usp. Milan Loos, Dualist Heresy in the Middle Ages, Praha,
1974, 325, bilj. 79; Fine, Bosnian Church, 329-330; irkovi,
“Bosanska crkva”, 238; oškovi, Crkva bosanska, 222.
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
38/509
• 38
daleko od njegova bogatstva i ugleda. Rodbinska povezanost s njim
uinila ih je poznatima, inae bi i one bile dio naše povijesti
o kojoj se u vrelima ne govori.
S obzirom na stanje izvora o Crkvi bosanskoj i njezinim
redovnicima, Dominik
Mandi je upozorio da se nakon propasti srednjovjekovne bosanske
drave u kasno proljee 1463. u “zapadnim vrelima” o njima
prestaje govoriti, sudbina im je bila zapeaena, a povijest
završena.41 Dugogodišnji kroniar historiografske literature o
toj temi, hrvatski povjesniar Jaroslav Šidak pomaknuo je tu granicu
na 1466, go- dinu pisanja poznate oporuku gosta Radina Butkovia,
najvrjednijeg svjedoanstva kojim završava poznati dio povijesti
dualistike Crkve bosanske. Nakon toga sudbi- na te crkve i njezinih
krstjana i krstjanica koja je snano obiljeila posljednja dva i
pol stoljea bosanskoga srednjovjekovlja utonula je u šutnju
jedne prošlosti koja je mrtva.42 Preostalo je još uglavnom
varljivo pamenje na donedavno ivu stvarnost
što se naglo rasplinula u nepovratnoj prošlosti koja se, u oima
onih koji se kao su- vremenici još sjeaju ili onih što po
kazivanju drugih pamte, pokazala gruba i nepra- vedna jer je
krstjanima i krstjanicama dala primjerice “prokletoga kralja”
za kojega je u defteru iz 1530. zabiljeeno kako je u naselju
Orahovici u nahiji Neretvi odu- zeo krstjanima neku parcelu
zvanu Babino brdo i dao je tamošnjim stanovnicima.43 Osmanski
izvori – katastarski defteri u rasponu od 1468. do 1588, koje je
ispisao i 1960. objelodanio Tyyib Okiç, spominju na više mjesta
“krstjane – kristyane” i na taj su nain sauvali uspomenu na Crkvu
bosansku i njezine sljedbenike.
Prema podatcima tih pisanih spomenika u njima se oko šezdesetak
puta spomi-
nju krstjani i krstjanice, uglavnom vezano uz nasljedna zemljišta,
te se tako doznajeza krstjanske baštine, oranice, vinograde ifluke
i selišta, te da su krstjanske skupine spominjane u osmanskim
vrelima tretirane kao obina raja. Jedini poznati izuzetak u tom
pogledu predstavlja status poznatog i više puta spominjanoga gosta
Radina Butkovia kojemu su nove vlasti priznale mulk-ifluk,44 a
u selu Didevo zabiljeena su u poimeninom popisu hercegovakoga
sandaka iz 1477. etiri vinograda od
41 Dominik Mandi, “Bosanski krstjani u turskim izvorima”,
Rasprave i prilozi iz stare hrvatske poijesti, Rim,
1963, 568.
42
Jaroslav Šidak, “‘’Bosanska crkva’’. Problem bosanskog
‘’bogumilstva’’ i sredovjena ‘’Crkvabosanska’’”,
Suvremenik br. 26, vol. 11, Zagreb, 1937, 393. 43 Taib
Okiç, “Les Kristians (Bogomiles Parfaits) de Bosnie d’ après des
documents inédits)”,
Südost-Forschungen XIX, München, 1960 128 (= “Bosanski
kristijani (bogumili) prema nekim neobjavljenim osmanskim
izvorima”, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, br. XXI-XXII,
Sarajevo, 2003 152); usp. objašnjenje toga podatka u Mandi,
“Bosanski krstjani”, 574-575 i Muhamed Hadijahi, “Zemljišni posjedi
‘’Crkve bosanske’’ (Nacrt za jednu studiju), Historijski
zbornik, br. XXV-XXVI, Zagreb 1974, 465.
44 Nedim Filipovi, “Napomene o islamizaciji u Bosni i
Hercegovini u XV vijeku”, Godišnjak, knj. VII, Centar za
balkanološka ispitivanja, knj. 5, Sarajevo, 1970, 151; Isti,
Islamizacija u Bosni i Hercegovini, Tešanj, 2005,
94.
8/20/2019 Radovi FF Historija 2014
http://slidepdf.com/reader/full/radovi-ff-historija-2014
39/509
, ,
• 39
kojih je jedan na temelju carske naredbe bio dodijeljen gostu
Radinu.45 Kad su u pitanju osmanska izvorna svjedoanstva
pada u oi da se u njima nigdje ne spomi- nju posjedi Crkve
bosanske, ali valja istaknuti da zamjetan broj krstjanskih
baština
predstavlja individualni posjed pojedinih krstjana te
da na takvim baštinama, kaona crkvenim zemljoposjedima nisu
zabiljeena duhovna lica, niti su upisani seljaci koji su ih
obraivali niti njih