RASPRAVA O PROBLEMU UNIVERZALIJAPitanje o prirodi ubniverzalija središnje je pitanje rane skolastike (od 9. do kraja 12.st.; shvaća odnos vjere i uma kao harmoniju i podudaranje rezultata), ali ostaje aktualno pitanje i poslije.

Problem univerzalija je pitanje jesu li opći pojmovi (universalia) nešto realno ili nisu, te njihov odnos prema pojedinačni stvarima.

Postoje dva pravca koja pokušavaju odgovoriti na ovo pitanje: realizam i nominalizam.

RealizamRalizam je tumačenje i shvaćanje svijeta i života usmjereno na stvarne , praktično prisutne pojave i probleme. Tvrdi da opći pojmovi realno postoje. Postoje ekstremni i umjereni realizam.

Ekstremni realizamNaučavaju ga Ivan Scot Eriugena I Anselmo Canterburyjski. Zastupa platonističko I novoplatonističko uvjerenje da opće postoji realno, prije i nezavisno od pojedinačkih stvari (universalia ante res), da postoji kao jedinstvena supstancija.

Umjereni realizamNaučava ga Toma Akvinski. Priznaje općem egzistenciju, ali tako da se opća bit individualno oblikuje u svakoj pojedinačnoj stvari (universalia in rebus).

NominalizamNominalizam je nauk koji u osnovi negira vrijednost pojmova I drži kako egzistiraju isključivo pojedinačne stvari, a pojmovi su samo imena za te pojedinačne stvari. Postoje ekstremni i umjereni nominalizam.

Ekstremni nominalizamNaučava ga Jean Roscelin iz Compiegnea. Uči da opće nije ništa realno. Postoje samo pojedinačne stvari, a opće jest tek riječ, ime (nomen), prazan zvuk kojim imenujemo I povezujemo više pojedinačnih stvari.

Umjereni nominalizamNaučava ga Petar Abelard. Umjereni nominalizma se još naziva I konceptualizmom. Zastupa gledište da opće postoji u umu kao pojam (conceptus) (universalia post res), a ne realno odvojeno kao samostalan bitak.