PAVAO PAVLII- RASPRAVE O HRVATSKOJ BAROKNOJ KNJIEVNOSTI*ANROVI HRVATSKE BAROKNE KNJIEVNOSTI*- 4 osnovna anra- 2 naslijeena i modificirana: ep i lirika

- 2 nova: melodrama i poema

LIRIKA

- zbog sadraja nije prihvatljiva novoj poetici (vrijeme protureformacije, a dotadanja lirika je petrarkistika)

- esti paradoksi, sklonost antitezi, spoj religioznog i svjetovnog, duhovnog i senzualnog

*sadrajna sfera:

- prodor duhovne lirike- zemaljska ljubav zamijenjena je ljubavi prema boanstvu, ali se i dalje opisuje na isti, petrarkistiki, nain

- nastojanje da se prilagodi ostalim rodovima baroknog razdoblja- zato pokazuje stanovite motivske/sadrajne slinosti s npr. epom i poemom

- postaje normirana i skuena

* sfera izraza:- nedodirnuta zahtjevima izvanknjievne kontrole te se stoga vie oslanja na tradiciju

- preuzimanje i daljnje razvijanje pjesnikog izraza (stih, rima, oblici, petrarkistiki elementi...) i metaforike

- buja inovacijama

-zbog izvanknjievnog utjecaja nastala je diskrepancija meu sferama izraza i sadraja koja se s vremenom ustalila i postala baroknom konvencijomEP

- potpuno oprean poloaj u odnosu na liriku( najprihvatljiviji anr

- zbog svoje narativnosti bio je najbolji za ostvarivanje tadanjih knjievnih ciljeva

- najvie odreen sadrajem

- tendenciozan- treba prikazivati borbu za kranstvo, uzdizati naciju, njezinu silu i povijesnu ulogu te junake(paradigmatska tematika

- nadren drugim anrovima i tei ih u sebe ukljuiti- daje vlastitu sliku ljubavi koja je inae predmet lirike ili pak vjere koja je predmet religiozne poeme te takoer koristi motive svojstvene drugim anrovima na mjestima u epu gdje su teme karakteristine za te motive (npr. petrarkistiki motiv enskog kupanja u Osmanu)

- hijerarhija dijelova epa ne uspostavlja se po njihovu mjestu u epu, ve po kriteriju sadraja( glavni tok i epizoda postaju ravnopravni- rezultat je velik broj epizoda, este i opirne digresije (izgubljena pjevanja Osmana nedostaju anm zbog radnje, ne zbog broja pjevanja)- pnovno diskrepancija izmeu normiranog sadraja i razmahanog izraza

MELODRAMA

- produkt renesansnog naina miljenja- nastojanje da se u sistem anrova na prazno mjesto uvede pandan klasinoj tragediji jer renesansa nema tragedije

- tei se klasini anr obnoviti sa svim njegovim formalnim osobinama- na nivou radnje i nivou strukture

- tema: dogaaj presudan za opsanu zajednicu pa je sudbina svih likova vezana uz sudbinu protagonista- u poetku su teme iz antikih sadraja (Gundulieve melodrame npr.), a kasnije se prelazi na teme iz nacionalne povijesti (Palmotieve melodrame npr.)- reproduciraju grku tragediju u sferi strukture( polaze od vjerovanja da su bar djelomino pjevane:- strukturira se tekst u skladu s time( nove organizacije stiha i strofa (tj.metrike)

- pojava dramaturki nefunkcionalnih prizora kojima je zadatak istai glazbu

- esti su zborovi i to po vie njih (po jedan za svaku dramsku situaciju)

- pojava simetrije meu prizorima i unutar pojedinih scena (pod utjecajem glazbe jer su to uglavnom prizori sa zborom)

- stilsko obiljeavanje metrike- dvostrukorimovani 12erac najee funkcionira kao nulta razina, tj. proza, takoer se nastoji pojedini stih, odnosno strofu, pripisati koru, monologu glavnog junaka i dr.

Povijesna uloga u hr.knjievnosti:- nije dala neka znaajnija djela

- nije se dugo zadrala (u doba Ignjata urevia ve je nema)- nije ostavila presudnijih tragova na razvoj hr. dramske knjievnosti

- ipak, znaajna je na metrikom nivou- uvela je u hr.knjievnost mnoge stihove i strofe davi im upotrebu u kontekstu, uvela ih je toliko da se metrika situacija nakon nje bitno promijenila

POEMA

- ne zna se kad je nastala, a iako i u ranijim razdobljima postoje tvorevine koje bi se mogle tako nazvati, ona je barokni anr jer:

- ima znaajno mjesto u baroknom anrovskom sistemu

- do te je mjere iznova odreena i normirana da se sama namee kao novi anr- ona je stvorena da bi izrazila sadraje koji nisu dovoljno opseni ni vani da bi se obradili epom i to izrazila na nain koji je blii lirskom izriaju

- normirana je prvenstveno na sadrajnom nivou

Karakteristike barokne poeme na razini strukture:- opisan dogaaj unutar sebe nema gotovo nikakva razvoja

- poetna situacija nalikuje zavrnoj, esto samo suprotan predznak

- malen broj likova, samo jedan glavni

- malen broj situacija i ambijenata bez obzira na duljinu djela

- najee monoloki nain izlaganja

- na razini sadraja razlikuju se u hr.knjievnosti dvije skupine poema: - religiozne

- komine

Religiozna poema:- uzak tematski krug: pokajanje grenika (protureformacija je inzistirala najvie na maginosti pokajanja i povratku u krilo crkve te sugerirala biblijsku tematiku)- Gunduli, Buni, urevi, Kanili- niz stalnih motiva koji su dio anrovskih konvencija- motiv pilje i pustoi, reminiscencija na grijeh, opis enske ljepota koja je grijehu bila uzrok itd.-monoloka ustrojenost, pievi su komentari svedeni na najmanju mjeru

- 3 nejednako duge faze spjeva: 1. uvodna, kratka, s pievim komentarima

2. centralna, najdua

3. dobivanje oprosta, takoer kratka

Komina poema: - tema: ljubav kominog lika prema osobi koja je iz konvencijalnog, junaku nedohvatljivog, svijeta ili je pak i sama komina

- humorni efekti zasnivaju se na suprotstavljanju konvencijalnog i nekonvencijalnog svijeta

- suprostavlja se seosko i gradsko, duhovno i materijalno, doslovno i simbolino

- takoer est motiv osame, divljine ili nekog mjesta neprimjerenog raspoloenju- prevladava monolog lica koje nitko ne slua

1. uvod, lik se predstavlja ili to umjesto njega ini pisac, kratak

2. sredinji dio, sastoji se od ljubavnih izjava

3. zavrni dio, preokret- junak se trijezni i poduzima korake koji tome odgovaraju, takoer kratak

- humornost 1. i 3. dijela zasniva se na karakternim osobinama lika, a 2. dijela na nainu njegova izraavanja

- obje vrste poema imaju zajedniki odnos prema tradiciji:

- petrarkistikoj- religiozna poema za opisivanje duhovne ljubavi koristi petrarkistika sredstva opisivanja zemaljske ljubavi, a komina poema svoju humornost najee zasniva na iskrivljavanje istog

- poemi kao anru- koriste se signali pripadnosti anru (npr. rima ababcc), komina se poema ponekad parodijski odnosi prema religioznoj poemi iskrivljavajui metafore koje ona najee koristi*BAROK KAO PERIOD STARIJE HRVATSKE KNJIEVNOSTI*- problematino shvaanje perioda:- periodiziranje po stoljeima i dekadama ne omoguuje bolje razumijevanje baroknih djela- izmeu znaajnih pisaca postoje veliki vremeski razmaci na jednoj, a stilske i tematske podudarnosti s druge strane

- teorija generacija smatra da se neka vana zbivanja u nacionalnim knjievnostima podudaraju sa stupanjem na scenu ljudi roenih u malom vremenskom razmaku, ali je pogreno tu bliskost roenja tumaiti kao zajedniku sudbinu i izvoritem osobina svih njihovih djela

- periodi kao pojmovne sheme koje slue boljem razumiejvanju pojava, ali same nikad ne postaju povijesnim bitkom- djela jednog perioda povezuju zajednike stilske crte, ali to nije dovoljno jer se iste crte mogu pojaviti i u drugih perioda, uz to i predodba novog ovjeka i njegova svijeta zbog premalo predradnji o hr.baroku, autor e umjesto ovog drugog uvesti kriterij imanentne poetike- nain funkcioniranja pojedinih osobina knjievnog djela u tim djelima

Djelovanje poetike:

1. poetika jednog razdoblja odreeuje koji su preduvjeti da neki tekst uope bude knjievni- prema tome se periodi razlikuju po otrini granica literature i po podrujima koja obuhvaaju

2. poetika ustanovljuje, oblikuje i normira anrove za dato razdoblje

3. peotike raznih perioda razlikuju se i u odnosu prema stilu (poeljnija stilska sredstva i sl.)

4. uspostavlja hijerarhiju meu pojedinim komponentama djela unutar nekih razdoblja (isticanje stila, teme, oblika, originalnosti ili ega drugoga kao glavne karakteristike), a unutar drugih uope ne

5. poetika razdoblja odreuje i svrhu knjievnosti- nastoji udovoljiti itatelju-prema tome barokna poetika nastojat e se utvrditi kroz usporedbu s renesansnom :

1. barok i renesansa razliito dijele knjievnost od neknjievnosti:

a) u renesansi djelo mora pripadati nekome od konvencionalnih i poznatih anrova i imati uzor u kakvom ostvarenju antikih autoraa) barok istie originalnost kao jedan od vrhunskih kriteriaj, odsustvo uzora vie je vrlina nego mana- ak se pojavljuju djela bez jasne anrovske pripadnosti

b) pripadnost nekom anru u renesansi omoguuje djelu da se na odreeni nain slui jezikom (figurama npr.)b) jezik se moe upotrebljavati na literaran nain ak i u tekstovima bez literarne namjene( granica koja djeli literarno od neliterarnog vie nije otra

c) granice koje knjievnost obuhvaa su iroke, ali konane- pojava novih anrova jedva je mogua, jedino kao oivljavanje neke od antikih vrstac) u baroku su anrovi razmijerno malobrojni, ali se uvijek moe pojaviti novi tip teksta i postati literaturom jer anr ne odluuje o literarnosti

2. svaka poetika razdoblja anrove barem u nekom smislu iznova konstituira pa je tako i anrovska situacija u renesansi i baroku razliita:

a) u renesansi se pojedini anrovi konstituiraju prije svega prema idealnom sistemu anrova, svaki sa svojom tematikom, stilom i drutvenim i duhovnim aspektom kojem se kod itatelja obraaa) u baroku se geocentrina slika svijeta s ovjekom u sredini raspada, nema idealnog ureenja pa tako ni u knjievnosti- anrovi se konstituiraju unutar sebe, obino oko neke specifine teme i formiraju vlastita, ne pretjerano vrsta pravila

b) u renesansi anr ima slinu funkciju kao i jezik- predstavlja unaprijed zadan krug mogunosti, jedina je mogunost da se izrazi neki sadraj, izuzetci su rijetkib) u baroku je anr slian metrici- pjesnik se za njeg opredjeljuje slobodno jer uvijek postoji mogunost da se taj sadraj uzrazi i drugim anrovima

pr.Skvadri- Maus i avalica- bez predloka s radnjom iz pastorale, zadrava neke elemnte scenskog djela (radnja iza pozornice)

c) u renesansi nalazimo razmjerno velik broj anrova u sva tri temeljna roda, ti anrovi moraju biti podrani od autoriteta klasinih ili dovoljno jakih novovjekih pisacac) u baroku je sve svodivo na etiri osnovne vrste jer za brojne modifikacije nije potrebno otvarati novi anr, anrovi (pr.poeme) ulaze u sustav po principu originalnosti, a ne dominirajuim autoritetom

3. poetika uloga stila:

a) normiranje stila u renesansi- hijerarhiziranje, klasificiranje stila i stoga nemogunost interferencije razliitih stilova (osim kad je interferencija dio stila odreenog anra- npr. tipa Drieve pastorale s ubaenim petrarkistikim stihovima)a) barokni stil nije predmet poetikog normiranja pa se tako neki stilski postupci (npr.petrarkistiki) upotrebljavaju i van svog anra (ima ih i u melodrami, epu i poemi)

b) u renesansi je stil vezan uz pojedini anrb) u baroku se stilovi ne veu uz pojedine anrove

c) mjerilo vrijednosti kvalitete stila je sklad i primjerenost- itatelju se daje na uvid jo jedno otjelovljenje modela koji on ve poznajec) originalnost je glavni indikator kvalitete u baroku

4. normiranje raznih elemenata u djelu, vanost i rang koji im se pridodaje:

a) u renesansi nema oigledne hijerarhije meu raznim komponentama djela jer je svakoj pridodan primjeren sadraj i ima svoje mjesto i ulogu pa ne moe izostati, ali postoji hijerarhijameu anrovima (ep je vii od komedije, pastorala od farse i sl.)a) u baroku postoji hijerarhizacija elemenata unutar djela- sadrajni elementi poinju prevladavati nad formalnima (zato i dolazi do brojnosti izraza/oblika jer se ne smatraju presudnima za djela, presudan je sadraj)

b) iako se renesansa literatura razvijala u blaoj i povoljnijoj drutvenoj klimi od barokne, njena je poetika stroa i iskljuivija- neudovoljavanje kojem aspektu dovodi do neprepoznavanje djela kao literarnogb) barokna je knji. bila velikim dijelom pod utjecajem katolike obnove, ali upravo stoga doputaju se razne formalne koncesije

5. razlike na razini imanentnih poetika:

a) postojanje hijerarhije duhovnih disciplina u renesansi dovodi do toga da se knjievnost moe baviti predmetima i pojavama vieg ranga preko alegorije i sredstava simbolizacijea) barokna knjievnost nema vrstog mjesta na vrijednosnoj ljestvici ni autonomije prema drugim duhovnim disciplinama i zbilji stoga se njena vrijednost mjeri po istinitosti prema zbilji- naputanje alegorije se najbolje vidi u epu koji redovito doslovno govori o suvremenim dogaajima (Osman, Odiljenje sigetsko, Adrijanskoga mora sirena)

b) renesansi je vanija relacija prema ustrojstvu svemira uope nego prema drutvu pa knjievnost nema potrebu da si postavlja drutvene zadatke, pokrenuta je razlozima viim od drutvenih i kada se ve bavi aktualijama (pr. Molitva suprotiva Turkom) vodi vie rauna o njihovu simbolinu znaenju ahvaajui aktulnu situaciju kao univerzalnu, prispodobivu nekim drugim ve opisanim dogaajimab) barokna knjievnost inzistira na aktualnosti jer je dio i posljedica drutvenih zbivanja, a ne opeg reda stvari i stoga joj je najvanija sadrajna komponenta- veinom svojih djela prihvaa ideje katolike obnove i zadae koja ona pred knjievnost stavlja- didaktinost, djelovanje na itatelja i njegovo voenje k dobrome ivotu, povlai se kao intencija kroz sve anrove nae barokne knjievnosti

- osobine perioda ni u jednom djelu ne bivaju u potpunosti realizirane pa stoge nema niti tvorevine koja bi se smjela u potpunosti smatrati reprezentom svojega razdoblja(tako npr. Suze sina razmetnog imaju element alegorije, ali je to razliito od renesansnih Planina u kojem se zbiljski put i alegorijski teku paralelno i svaki detalj kreira nova znaenja na alegorijskoj razini, ovdje se put due i razmetnog sina podudaraju samo na najopenitiji nain)- barok se u hrvatskoj knji. pojavljuje onda kada na scenu gotovo istodobno stupa nekoliko znaajnih pisaca: Gunduli, Stijepo urevi, Ivan Buni Vui- iako se naslanjaju na svoje prethodnike, odmak od dotadanje knjievnosti oit je po novoj metrikoj i anrovskoj situaciji, a to im je omoguilo novo shvaanje literature s novim kriterijima literarnosti- u renesansi je individualan autorov stil teio da se utopi u konvenciju vrste kojoj djelo pripada,a u baroku on postaje prepoznatljiviji- mogue je nekom autoru pripisati pojedine ope stilske principe, izrazite postupke i pojedinane figure- npr. Gunduli esto koristi asidentsko nabrajanje (u scenskim djelima, poemi, epu, a i prigodnicama), apostrofu, neke pojedinane slike koje iscrpljuje

- novi se anrovi na poetku baroka javljaju prije svega u vezi s novim sadrajima i motivima, a ne u vezi s novim stilom kao u renesansi (ljubavna lirika u vezi s petrarkistikim stilom)

- anrovi, iako se njihovi sadraji ponekad interferiraju, ipak postepeno grupiraju pojedine sebi svojstvene tematske i motivske jedinice koje onda povratno djeluju na njihovu strukturu i metriku- zato postoje srodnosti izmeu Suza sina razmetnog, Bunieve Mandalijene pokornice i urevievih Uzdaha Mandalijene pokornice te Dervia, Bunieva Gortaka i urevievih Suza Marunkovih- dva glavna naina realizacije aktualnosti u baroknim djelima: 1. na razini fabule, vremena radnje i ideja za koje se djelo zalae ( epovi

2. na razini cilja- pruiti itatelju to mu je u tom vremenu potrebno: podsjetiti ga da nije kasno da spasi duu ako se obrati na put pokajanja ( religiozne poeme

- barokna knjievnost prestaje u nas uglavnom smru Ignjata urevia i Jerolima Kavanjina, ne zbog nedostatka talenata, ve zbog stupanja na scenu nove poetike- klasicistike kada na scenu ponovno stupa formalni, retoriki kriterij mjesto sadrajnogaklasicizam- svijest o istroenosti moderne literature i potrebi za povratkom klasinim uzorima

- ponovno aktualizira naelo imitacije, vanost anrovske pripadnosti i klasinih uzora, ali ne u renesansnom obliku i znaenju

- glavni dometi hr.klasicizma nisu na hrvatskom, nego na klasinim jezicima

- predstavnici su Bruerovi, Betondi, Sorkoevi i dr.

- originalnost ne igra presudnu ulogu ni na motivskoj ni na stilskoj razini,a stroga anrovska definiranost dolazi na visoku cijenu

- oivljavaju predbarokni anrovi (elegije, poslanice, pastorale, pastirski razgovori...), budi se scenska djelatnost- prijevodi Molierovih klasicistikih komedija, nestaje sa scene poema

- stil se ponovno vee uz anr, primjerenost sadraja postaje opet mjerilo kvalitete, nema vie zaudnosti, nema vie tenje za iscrpljivanjem sadraja metafore, smanjuje se broj slika unutar pjesme, iezava njihova tematska povezanost, povratak alegorije, nestanak barokne aktualnosti

- postoje i djela iz vremena razdoblja baroka koja odstupaju od barokne poetike- potrebno je utvrditi stupanj njihove baroknosti i razlozima njihova smjetanja van baroka- pr. Barakovieva Vila slovinka, Kanilieva Sveta Roalija *HRVATSKA BAROKNA LIRIKA PREMA RENESANSNOJ*

-barokna lirika- bujna metaforika, konetuoznost, osobitost

RenesansaBarok

odnos prema predmetu opjevavanja

- zajedniki predmet- obino neka ljubavna zgoda o kojoj se govori u prvom licu

- u renesansi su zbog temeljnog pravila imitacije sadraji i motivi pjesnitva u najveoj mjeri konvencionalizirani, razmjerno su ogranieni, zajedniki veini pjesnika i lako prepoznatljivi

- stvaranje lirske pjesme je zapravo ukraavanje zadanog sadraja po pravilima ornatusa, pjesnici se vrednoju po originalnosti tema i metafora, ve po vjetini njihova kombiniranja i retorikom skladu pjesme

- sadraj pjesme je svodiv na svoje racionalne elemente pa se moe prepriati u prozi, uglavnom pripovjeda anegdotu- ponekad je anegdota predloak pjesmi, ali ona polazi od metafore, pjesnike slike uope, konstatacija koja je ve sama po sebi metaforina

upotreba pjesnikih ukrasa

- budui da renesansna pjesma predstavlja pripovijedanje dogaaja, ona nastaje prostim nizanjem metafora, pjesnikih slika

- zadaa je pjesnikih slika da ukazuju na literarnost, ali i da dokazuju pripadnost odreenom smjeru, odnosno udovoljavaju naelima imitacije

-nizanje stiskih ukrasa koji meusobno nisu povezani (za razne faze dogaaja uzimaju se usporedbe iz razliitih sfera- on je rob, ona je vila, gorak pelin...)- barokna pjesma pak polazi od metafore, a ne neeg to treba ispripovijedati, pa njena cjelina predstavlja razradu te metafore, koritenje svih njenih aspekata, metaforiziranje njenih sastavnih dijelova na najrazliitije naine

- vrijednost se pjesme mjeri po originalnosti i novosti poetne pjesnike slike

- pjesma nije nizanje metafora, ve razrada jedne osnovne metafore, tenja za iscrpljivanjem metafore koja ujedno nastoji obuhvatiti cijelu situaciju (pr. Bunieva pjesma Gledaj, Rakle, dobro moje, Kanaveliev Boj od celova i dr.)* to je karakteristino za Marina i njegove sljedbenike- esta upotreba brojnih sinonima osnovnih motiva, naglaena igra antitezama- poetna slika postaje ishoditem za niz drugih aspekata pjesme: rimarij, sintaksu, jezik, metriku...

- i renesansna i barokna duhovna lirika podvrgavaju se slinim principima kao i ljubavna lirika (pr. Bunieva pjesma Vrhu smrti)

- slian odnos prema opredmetu opjevavanja i pjesnikoj slikovitosti javlja se i u drugim baroknim anrovima osim lirikePr. Iz Gundulieva Osmana:

Eto zora kljumi od zlata/vedri otvorit istok ide,/proz korajna neka vrata/nadvor arko sunce izide.

- tematska i motivska slinost renesansnog i baroknog pjesnitva proizlazi iz tradicije petrarkistikog pjesnitva:- predmet su intimni, ljubavni osjeaji prezentirani kao pjesnikovi vlastiti osjeaji pa je stoga najei govor u prvom licu

- konvencija odustajanja od ljubavnog pjesnitva s ime je esto u vezi i obraanje duhovnoj lirici- podrijetlo je u Petrarkinoj podjeli prije i poslje ljubavne zablude s Laurom

- odnos prema ovim dvijema konvencijama nije u oba razdoblja isti:

poloaj lirskog subjekta

- u renesansnom pjesnitvu lirski je subjekt utopljen u konvenciju, niim se ne istie, nije izrazito prisutan u pjesmi, premda je ona pisana u 1.licu, preputa da norma preuzme voenje pjesme i izraavanje individualnosti, zadovoljava se tek akrostihom kao oitom razlikom od djela drugih autora- barokni lirski subjekt prisutan je izrazitije, nastoji biti prepoznatljiv na prvi pogled po motivu i realizaciji pjesme i za tim se tei intencionalno(to je dio konvencije, nije plod sluaja

bavljenje lirikom kao anrom

- u rensansi pisci, doslijedno konvenciji, sastavljaju pjesme koje odgovaraju razliitim stupnjevima razvoja ljubavi, tj. raznim fazama petrarkistikoga kanconijera, ali one ne predstavljaju loginu posljedicu ranijih sastavaka, nego iskljuivo udovoljavaju konvenciji- pjesme istog autora nemaju isto ishodite niti jedinstvenu perspektivu, kao da nisu plod jednog lirskog subjekta iako su u jednom kanconijeru- tee da budu razumljive same za sebe,a kanconijer kao cjelina ne pridonosi bitno njihovu razumijevanju (npr.ikove pjesme u Ranjinu zborniku iznose oprene misli o ljubavi, karakter lirskog subjekta i gospoje je razliit pa ak niti njeno ime nije uvijek isto)

-perspektiva gledanja na ljubav se iz pjesme u pjesmu stalno mijenja, ali lirski subjekt ne doivljava nikakve promjene, stalno je jednako udaljen od svojeg predmeta

- to je posljedica toga lirski sastavak u renesansi nije izraz pjesnikove biografije ili vlastitih misli i emocija, ve je sastavljanje lirskih pjesama smatran poslom dostojnim uena ovjeka na normiran nain- da je to smatrano povezanim s autorom ne bi Pietro Bembo kao visoki crkveni dostojanstvenik nikad mogao pisati ljubavnu liriku, ili barem ne bez posljedica- barokni se pjesnik trudi da se uspostavljeni poetni odnos izmeu zaljubljenih odri kroz cijeli kanconijer kao i karakterne osobine te konstante u ponoanju ljubovnika i gospoje- pjesme ponekad ak i eksplicitno sugeriraju da proizlaze jedna iz druge (Buni ima ak 3 pjesme u kojima gospoja dri dijete koje se uvijek zove Miljenko)

- lirski subjekt takoer zadrava svoj kontinuitet- manje-vie isto miljenje o ljubavi, gospoji i sl., a do mjena u pogledu na ljubav dolazi postepeno, kao posljedica prethodne pjesme i vodi prema zavrnoj misli kanconijera( odustajanje od ljubavne lirike- u baroku se eli stvoriti dojam kao da lirski subjekt doivljava mijene i razvija se, cjelokupni lirski opus jednog pjesnika nastoji sugerirati kako su sve pjesme plod jedne svijesti- moda nisu sve barokne pjesme povezane s autorovom biografijom i osjeajima, ali barokna poetika trai da se stvori dojam kao da jesu- kontinuitet lir.subjekta namee povezanost s autorom-izvanknjievna je kontrola zahtjevala da pjesma djeluje na itatelja, da ga poui, preobrati i vrati u krilo vjere pa od tuda konvencija kontinuiranosti lirskog subjekta i njegov put od sagreenja preko spoznanja do skruenja i odricanja od svoje prolosti i onoga to je stvorio- dva su najpoznatija sluaja Gunduli i Ignjat urevi- prvi se doista i preobratio radikalno se odrekavi svojih lirskih pjesama i melodrama zatirui im svaki trag dok je urevi iako je napisao da ih je spalio, ali su ih drugi, eto, sauvali, zapravo lagao i sam ih raspaavao i sastavljao nove

poloaj duhovne lirike

- u renesansi se pojavljuje kao odijeljena vrsta- u baroku se nastoji predstaviti kao izraz unutranje pjesnikove potrebe koji proizlazi iz dotadanjeg djelovanja u lirici i posljedica njegova preobraenja- tako pjesnici na poetku religioznih poema istiu da opisujui grenika zapravo opisuju sebe sama

odnos lirskog pjesnitva prema drugim anrovima

- renesansni se anrovi shvaaju kao posve odijelita podruja pri emu je njihovo mijeanje nemogue- u baroku se pojavljuju naznake mijeanja meu anrovima pa se nastoji i u drugim anrovima odrati iluzija o prisutnosti istog onog lirskog subjekta koji je stvorio ljubavni konconijer i potom ga zanijekao

3 osnovne razlike izmeu renesansne i barokne lirike:- u renesansi se cjelovitim lirskim djelom smatra pojedinana pjesma, a u baroku istom opus, odnosno kanconijer- zato jer je za renesansu vana konvencija,a za barok i protureformacijski izvanknjievni kontekst put do preobraenja i skruenja

- pitanje strukture lirskog opusa: u renesansi nema kontinuiteta meu pojedinim pjesmama, nema razvoja lirskog subjekta koji se pak u baroku nastoji sugerirati- smisao je cjeline suprotnost izmeu tree i prvih dviju faza opusa/kanconijera(renesansna raznolikost (samostalnost pojedinih pjesama) : barokno jedinstvo (vanost cjelovitog djela)- odnos prema konvenciji: renesansna je razina uspostavlja najvie na razini pjesme (odabire unaprijed datu situaciju, koristi ustaljene ornamente...), a barokna se lirika na konvenciju oslanja cjelinom pojedinanog opusa (priom koja se nizanjem pjesama stvara-put k skruenju), a pojedinanu pjesmu (stil, metar, motiv...) preputa autorovoj originalnosti- u renesansi je lirika po nizu svojih osobina odvojena od ostalih anrova, a u baroku je ona sklonija da s drugim anrovima interferira iz dva glavna razloga:

- jer se pojavljuju novi anrovi koji su ve po svojoj prirodi interferentni (komina i religiozna poema na razmeu lirike i epike)

- zbog tenje k stvaranja osjeaja originalnosti te zato posezanjem za motivima i postupcima karakteristinim za koji drugi anr

- stil je u renesansnom razdoblju bio jedan od glavnih signala pripadnosti nekog djela lirici, a u baroku je lirika bez odreenog stila, kao i uostalom i epika i druge vrste- barokni se stil prepoznaje i identificira u svakom anru kao neto zajedniko i epici i lirici i scenskim djelima- ni motiv pjesme prema kojem se u renesansi odabirao prikladni anr, u baroku vie nije signal anra iako se neki motivi posuuju iz tradicije- ali se ipak odabiru oni koji se smatraju manje ustaljenimaMetrika:

- s pojavom baroka prodiru u nau literaturu, koja je do toga vremena bila pisana iskljuivo dvostrukorimovanim dvanaestercem i osmerakim katrenom, od stihova esterci, sedmerci, deveterci i drugi, te niz do tada nerabljenih strofikih kombinacija- do tga je dolo pojavom melodrame koja je, zbog svoje sprege s glazbom, traila od teksta da se prilaava razliitim melodijama i tako uvela stihove raznih duina i razne tipove njihovih spajanja u strofe

- metrika slika je i jak signal izvantekstovnih veza- renesansna je lirika opetovanom upotrebom upravo dvostrukorimovanog dvanaesterca i osmerakih katrena signalizirala svoju pripadnost upravo hrvatskoj knjievnosti, dok barokna lirika vie, ini se, nije imala tu potrebu i signalizirala je pripadnost nacionalnoj literaturi na nekim drugim razinama te je slobodnije uvodila nove stihove i strofe

- u renesansi sva tri temeljna roda upotrebljavaju iste metrike oblike, a u baroku se potojei stari anrovi (izmeu ostalog i lirika) trude u metrikom smislu razlikovati od renesansnih prethodnika, a novi se nastoje vezati za neku metriku sliku

- u baroku lirska pjesma moe posegnuti i za stihom i oblikom kojeg drugog anra, a da pri tom njezina prepoznatljivost upravo kao lirske pjesme ne bude dovedena u pitanje

Razlike u dimenziji itatelja:

- renesansna je lirika bila upuena krugu erudita, namijenjena zabavi i pouci, a barokna iskljuivo pouci i to veem krugu itatelja pri emu se knjievna sredstva koritena radi vee sugestivnosti- renesansi je itatelj subjekt ravnopravan autoru, a u baroku on mora pristati na ulogu objekta na kojeg se knjievnou djeluje- u baroku nema univerzalnog principa niti samo jednog itanja svijeta, nego ih ima bezbroj, a problem je da se izabere ono pravo i zato barok uvijek istie varljivost svijeta, njegovu kaotinost, komliciranost i injenicu da je u njem stalna samo mijena*NEKE ZAJEDNIKE CRTE BAROKNIH PLAEVA*

- plaevi su uvjetan termin koji nije ope prihvaen, a koji se upotrebljava za religiozne poeme u kojima nije rije samo o vjerskim osjeajima i njihovu opjevavanju nego se uvijek radi o nekom greniku ili vjerskom preobraeniku koji se- plaui- kaje, pa i spjev biva podijeljen ne na pjevanja, nego na plakanja, cviljenja i uzdisanja- tu knjievnu struju je pokrenuo talijanski pjesnik Luigi Tansillo da Nola svojim smjevom Le lagrime di San Pietro- poema je dijelom objavljena 1560., a cijelo djelo, koje su dovrili drugi, objavljano je poslije autorove smrti 1585.g

- Tansillo se njome iskupljivao za prethodno djelo koje je papa stavio na indeks zabranjenih knjiga

- u 13 se plaeva opisuje tuga i kajanje svetog Petra poto je zanijekao Krista- postala je jako popularna i van Italije

- znaajnih djela ove vrste ima u hrvatskoj knjievnosti ak 3:

Suze sina razmetnoga Ivana Gunduli

Mandaljena pokornica Ivana Bunia Vuia

Uzdasi Mandaljene pokornice Ignjata urevia

(uvjetno i Kanilieva Sveta Roalija)

Zajednike karakteristike hrvatskih baroknih plaeva:

- pjesnik izjavljuje kako suzama pokajnika o kojem pjeva zapravo oplakuje vlastite grijehe i nada se da e mu djelo pomoi da stekne boju milost i ue u raj

- pjesnik upozorava da kajanje grenika o kojem pjeva treba biti primjer itatelju kako bi se na vrijeme vratio na pravi put i stekao oprost

- spjev uvijek zapoinje stanjem poslije grijeha akd se grenik ve kaje, najee na nekom osamljenom mjestu- uglavnom spilja

- pjesnik opisuje pojave iz prirode grenika, a ovaj se s njima usporeuje, zaziva prirodne nedae na svoju glavu

- grenik se sjea svog grijeha, rekonstruira ga do u tanine, udi se kako ga se usudio poiniti

- sjea se kako je dolo do preobraenja- pogodila ga je pogled ili zraka milosti u srce poput ljuvene strijele

- pokajnik osjea da mu nisu dovoljne vlastite suze pa moli za jo

- kad se naplae, pada no za koju moli da ga proguta- ponekad pokajnik ima vizije bojih uda ili Isusovih muka i dolazi do zakljuka da je milost najvee Boje udo

- pjesnik moli nekadanjeg pokajnika, sada sveca, da ga zagovara na nebu kako bi i on stekao milost( veina tih osobina moe se nai u Tansillovim Suzama svetoga PetraMandaljena pokornica Ivana Bunia Vuia

- 3 cviljenja u osmerakim katrenama rime abab- premda je osamljena, ne nalazi se u spilji, nego jo za trajanja spjeva nastoji i djelima iskupiti svoje grijehe, za to grenici u drugim plaevima obino nemaju priliku- ostalo je sve tipino

Uzdasi Mandaljene pokornice Ignjata urevia

- osam uzdisanja u osmerakim sesta rimama (ababcc)

- slinije Gunduluevim Suzama nego ureviu

Kanilieva Sveta Roalija- po svojoj strukturi nije pravi barokni pla kao navedena djela, zapravo je pismo to ga Roalija alje u Palermo- ona nije tako teka grenica kao Mandaljena ili sin razmetni, grijeila je tek kitei se i uljepavajui za blisku udaju

- nije podijeljena na plaeve, a i sadri tekovine Kanilieva vremena (djelo je nastalo 1780.)

- ipak, i ovdje je rije o pokajnici koja na osamljenu mjestu (u pilji) ali zbog svog grijeha, promilja Kristove muke, preobraenje dolazi s pogotkom strijele ljubavi nebeske, oan eli plakati to vie, dri dasu milost i preobraenje meu najveim udima

- ova su djela povezana prije svega svijeu i namjerom autora da piu jednu odreenu vrstu spjeva za koju italac zna kakav moe biti i tako svjesno prati nabrojane osobine(ukazuje na svijest o skupini spjevova kojima njihovo djelo pripada

- esto je izravno pozivanje jednih autora na druge (npr.Kanilia na urevievu Mandaljenu, parafraziranje Gundulievih Suza)

to je bilo prolo je vee,to ima biti nije toga,

a to je sada za as nee

od proastja ostat svoga;

na hip se brijeme vrti,

jedan hip je sve do smrti. (Suze, II, 247-252)

*PARODIJSKI ASPEKTI BAROKNIH KOMINIH POEMA*- u baroku je izraeno postavljanje izvanknjievnih zatjeva, ali je ono istovremeno i doba kada ima najvie krenja propisa, kada se javlja najvie parodija, kad se pisci najvie ale s ozbiljnom knjievnou koju istovremeno i sami piu

- komine poeme nisu parodije na neki tip knjievnosti koji se tada potuje ili koji se potovao ranije, nego prije svoju kominost zasnivaju na ideji da se u njima tom ozbiljnom knjievnou stao baviti neki lik koji je u tome posve nevjet

- najreprezentativniji primjeri:

Dervi Stijepe urevia

Buniev Gortak

Suze Marunkove Ignjata urevia

- u sva se tri sluaja radi o osobama nevjetim metafori i ljubavnom pjesnitvu koje uporno nastoje govoriti nainom koji im ne odgovara

- uz to, ti likovi posjeduju osobine koje su Dubrovani pripisivali stanovnicima nekih krajeva izvan svog grada- Marunko je Mljeanin, Gortak ivi u pustoi, a Dervi dolazi iz Bosne

- u ovom se tipu kominih poema osoba kojoj to ne pristaje u duem monologu obraa drugoj osobi slinoga ili viega stanja, udvarajui joj se na nain koji sama smatra uglaenim, uenim pa ak i knjievnimZajednike osobine hrvatskih baroknih kominih poema:

- junak kojem to ne pristaje udvara se na neki smijean nain- i Dervi, Gortak i Marunko nastoje dokazati kako nisu nepodobni za za pravu lirsku ljubav, nego su osobe u svakom pogledu dostojne potovanja- smatrajui u svojoj neukosti imutak osnovnom pretpostavkom one vrste ljubavi i udvaranja koju dre otmjenom, oni nude darove i opisuju svoje imanje ne bi li pridobili svoju odabranicu (Marunko ak navodi i cijenu onoga to posjeduje:)- mnogo se panje poklanja i kominih elementa izvodi iz junakove pohvale ljepoti drage i njegovu opisu gospojine okrutnosti- pohvala nastoji biti lirska, ali ispadne smijena zbog nespretnosti i pretjerivanja- Dervi npr. mijea prispodobe iz svakodnevnog ivota i nauenih, literarnih (donekle i krivo upotrijebljenih) metafora

- okoli u kojem je junak je sredina koja mu je bliska i u koju poziva svoju draganu, a ona je neprikladna u odnosu na lirski ugoaj to ga nastoji postii i to takoer stvara kominost

- u Bunievu i spjevu Ignjata urevia vie se parodira pastoralni aspekt knjievnosti (u opisu okolia), a u Derviu je naglaeniji petrarkistiki aspekt (nain izraavanja)- parodira se i samo bavljenje knjievnosti, ili barem ovom vrstom knjievnost junaci se na kraju predomisle shvaajui izaludnost svojih napora- Dervi i Marunko odluuju svoje drage tuiti sudu zbog naneenih ljubavnih jadi, Gortak vjea svoje diple o granu da u njih vjetar svira

- pisanje kominh poema ovi su autori smatrali jednako vrijednim knjievnim radom kao i pisanje ozbiljne knjievnosti azto je i bilo mogue da se ta djela razviju u neto autentino i samostojno, neto samo po sebi prepoznatljivo*KOJEMU KNJIEVNOM ANRU PRIPADA DUBRAVKA?*- nije anrovski isto djelo- najee smatrana pastoralnom, odnosno pastirskom igrom- pastirska su tema i okoli smatrani presudnim elementima djela- ipak, ona se razlikuje od pastorala kao to su Tassova Aminta ili Drieve pastorale ponajprije po mjestu koje u njoj zaprema ljubavni zaplet: u pravim pastoralama je on osnovni i gotovo jedini motiv, a u Dubravci je centralna ljubavna zgoda, kao i one sporedne, stavljena u kontekst dogaaja sa irim znaenjem- proslavljanje praznika slobode u idilinoj dubravi- ljubavni je zaplet funkcija i ilustracija toga, a ne obrnuto- uvoenje dubrave kao simbola Dubrovnika, tj. simbola konkretnih drutvenih odnosa u renesansnoj pastorali nije zamisliv na taj nain

- pastorale su bile ispjevane u jednome, neutralnom stihu, najee dvostruko rimovanome dvanaestercu, a u Dubravci se pojavljuju jo i osmerac i drugi stihovi i to organizirani u razliite strofe- Driev utjecaj: podudarnost pojedinih likova seljaka i satira, slinost imena nekih osoba, a sve daljnje slinosti autor smatra posljedicom zajednike knjievne tradicije

- utjecaj Gundulieva prethodnog rada na melodramama za koje je karakteristino prikazivanje dogaaja koji ima presudnu vanost ne samo na likove u igrokazu, nego i za cijelu zajednicu koju ti likovi reprezentiraju- glavni likovi zato uvijek imaju dalekoseno poslanje, a radnja povijesnu dimenziju; radnju komentira zbor (u nas skup) koji izraava stav zajednice o zbivanju na sceni- to proizlazi iz pokuaja obnavljanja antike tragedije za koju se smatra da je bila pjevana; zato se i posee za antikim motivima i sieima- Gundulieve melodrame (Arijadna, Prozerpina ugrabljena, djelomino sauvane Armida i Dijana), kao i Palmotieve, se dre naela obrade presudnog dogaaja(taj se zahtjev naim autorima ukazuje kao jedan od osnovnih anrovskih zatjeva melodrame i preduvjet njena postojanja

- pastorala je posve suprotna: opisuje se obian ljubavni sluaj, prepreke se najee sretno uklanjaju, a zajednica niim nije ugroena i, nakon epizode, ustaljeni ritam pastirskog ivota se ne remeti- iako se odvija u idilinom krajoliku, dogaaj koji se opisuje nije tek epizoda, nego bitan dogaaj u njegovoj povijesti o kojem ovisi budunost zajednice, a drutvena je zajednica hijerarhijski ustrojena- po tome je Dubravka blia melodrami nego pastorali- Dubravka nije sva pisana istim stihom- stalan odnos osmerca i dvostruko rimovanog dvanaesterca: prvi je za lirske momente, drugi je za dramske momente, izraavanje kolektivnih osjeaja i konkretnijih stvari; monolozi su gotovo uvijek u osmerakim katrenama- ima statinih scena koje ne pokreu radnju, ve im je funkcija isticanje glazbe jer se u Dubravci zacjelo pjevalo- to je inae karakteristino za melodrame

*O SEMANTIKOJ VRIJEDNOSTI METRIKIH ELEMENATA U PALMOTIEVIM MELODRAMAMA*- brojnost Palmotievih melodrama, njihova razmjerna raznolikost na razliitim nivoima te razliite knjievne vrijednosti daje reprezentativan uzorak scenskog stvaralatva u hr.baroku

- podrobnije e se analizirati Doastje od Enee k Ankizu njegovu ocuVeza glazbe i teksta u melodrami dovela je do:

-metrike arolikosti- melodrame se razliku po stupnju metrikog bogatstva- u Palmotievim djelima ne variraju vie strofe nego stihovi

- statikih motiva- nefunkcionalni prizori koji ne donose nove informacije nego slue isticanju glazbe, najei je oblik monolga ili kora

- simetrinosti prizora- tenja da se u prizorima u kojima se pojavljuje glazba tekst pravilno organizira u formalnome smislu, to moe biti na razliite naine: simetrian odnos izmeu replika pojedinih likov (svaki lik ima svoj tip strofe), pojedini lik moe imati i svoj tip stiha...- dvostruko rimovani dvanaesterac bio je dominantan u scenskim djelima prije pojave melodrame, a i u njoj je stekao status nulte (neobiljeene) razine govora- kod Palmotia tu razinu preuzima osmeraka katrena (nije sluaj u Atalanti koja se zapravo smatra pastoralom), a dvostruko rimovani dvanaesterac u Doastju ima ulogu ukazivanja na izuzetnost vanog lika koji ga upotrebljava i vanost njegovih replika koje su vrhunac djela- osmeraka sestina ababcc je do Plamotieva vremena, iako relativno nova, ipak povukla konotacije monolga i to zbog takve uporebe u Gundulievim Suzama i Derviu Stijepe urevia, dvama izrazito popularnim djelima, pa je i Palmoti tako upotrebljava u DoastjuTri osnovne funkcije metrikih oblika u Doastju:

- signal sadraja- naglaava da e se iznosti nekakav drugaiji sadraj no inae i da ga treba drugaije shvatiti, sprega s glazbom to jo vie podcrtava- signal funkcije prizora- prikazuje li se u njima radnja ili komentar radnje- signal statusa lika

- u Palmotievu dramskom opusu u pogledu metrike postoji s jedne strane kontinuitet vidljiv po ustrajnoj upotrebi nekih postupaka (simetrije prizora, metrikih diferencijacija likova, pojava statikih motiva itd.), a s druge strane razvoj koji je vidljiv u koliinskim omjerima u kojima su ti elementi upotrijebljeni u pojedinim melodramama i njihovu znaenju za smisao djela*PETRARKISTIKI ELEMENTI U HRVATSKOJ BAROKNOJ POEMI, MELODRAMI I EPU*

- petrarkizam nije u hrvatskoj baroknoj knjievnosti sasvim nesta sa scene iako je to opisivanje isprazne zemaljske ljubavi negativno kotiralo u sustavu vrijednosti kojim je dominirala crkva- petrarkistiki su elementi, u neto izmijenjenom, ali ipak razaznatljivom obliku, preivjeli na nekim glavnim razinama knjievnog djela i to iz 3 razloga:

1. jer se i dalje itaju, prevode i parafraziraju pjeme iz Petrarkina Kanconijera, a onada takoer i njegovih sljedmebenika i baroknih pjesnika na koje je petrarkizam utjecao,

2. zbog oslanjanja na renesansnu tradiciju koja je pak svojim veim bila petrarkistiki orjentirana

3. jer su se ouvali neki renesansni anrovi s kojima se pak dogodilo to da su petrarkistiki elementi postali shvaeni kao dio njihovih anrovskih obiljeja (ljubavna je lirika najbolji primjer)Petrarkistiki elementi koji se mogu pronai u baroknim djelima:

opis gospojine ljepote- nadahnut najprije po elementima koje nabraja, po onome to smatra da je vano istaknuti na gospojinu liku; poseban redosljed- prirodni red odozgo prema dolje, pa poinje s gospojinom kosom, a zavrava njenim hodom; a petrarkistikog je podrijetla i opisivanje uinka gospojine ljepote na one koji je gledaju (pr.zastane kao ukopan i sl.)- pr. u Mandalijeni pokornici kad Buni opsuje njeno kienje, izgled i njegovo djelovanje

opis ljubavi- esto proizlazi iz opisa ljepote, a karakterizira ga: to da je uzrok nastanka ljubavi najee ljepota voljene osobe; ljubav nastaje trenutno, najee u asu kad se ugleda ta ljepota; ta ljubav izaziva patnju pri emu ostaje otvorena mogunost ispunavanja zaljubljenikovih elja iako se to najee ne dogaa

- pr.u Palmotievu Pavlimiru- replike Margarite i Snijenice oblici Petrarkine i petrarkistike elokvencije- antiteze, parovi rijei, polisindetska i asindetska nabrajanja

- pr.u Osmanu Gunduli koristi petrarkistiki instrumentarij kada govori o ljubavi i opisuje ene, dakle teme koje su petrarkizmu blie nego epu-u baroku se odralo petrarkistiko poimanje enske ljepote iako je smisao cjelokupnog djela (npr.kanconijer) najee suprotan pojedinostima (kao to su petrarkistiki elementi i ljubavna problematika) i tako npr. voditi k odbacivanju ljubavne lirike, okretanju duhovnom i sl.

- i u petrarkizmu je ljepota predstavljena kao iskuenje i svjetovna varka, ali u baroku se ljepota opisuje samo da bi odmah bila raskrinkana i negirana kao nitavna pa tako poeme zapravo ukazuju na pogubnost petrarkistike enske ljepote i njena djelovanja- izmeu zemaljske i duhovne ljubavi nema u baroku velike razlike- instrumentarij je slian petrarkistikom, trenutna ljubavna strijela, patnja, sline elje, samo je razliit ideoloki predznak- upotrebljavajui ista sredstav kao i njihovi prethodnici, ali za djela sasvim drugaijeg smisla i orijentacije, barokni su pisci zapravo inili dvije stvari:1. posredno reinterpretirali pojam lijepog u knjievnosti- ono se premijeta s detalja na cjelinu, s ljepote govora na njegov smisao, s retorike na poetiku razinu- zato je i bilo mogue da se na toj retorikoj razini petrarkistiki elementi i pojave jer ta razina gubi na vanosti u korist sfere znaenja

2. posredno su i najee nesvjesno reinterpretirali i pojam svrhe knjievnosti- teite se knjievnosti s pola lijepog (dulce) pomaklo na pol korisnosti (utile), vanosti pouke, a time i pol lijepog dobiva nov zadatak- da i sama ljepota pisanja bude korisna i predstavlja pouku iz umijea lijepog govora*JUDITA I OSMAN KAO TIPOVI EPA*

- kriteriji usporedbe na temelju kategorija koje je u razmiljanje o umjetnosti uveo Heinrich Wlfflin pojmovni par linearno-slikarsko- prouavajui slike Drera i Rembranta, Wlfflin je doao do zakljuka da renesansna djela karakterizira naglaenost kontura, lik je uvijek jasno istaknut na podlozi, a njegove su granice jasno vidljive, dok se u baroku pak ne istiu granini obrisi likova, nego, naprotiv, prikazani se objekti tretiraju kao dio jedinstvenoga tkiva slike

- u narativnoj strukturi epskoga djela ti bi se pojmovi mogli primijeniti na ona mjesta gdje se neto slika, tj. opisuje se neki prizor sa svojim vanjskim manifestacijama

Linearan prikaz- tenja da u potpunosti ocrta prikazane likove i pojave, s time da je svaki od opisanih elemenata jasno razgranien od drugogaSlikarski nain- daje prizor u naznakama, u pojedinanim opservacijama, pri emu se opisi pojedinih elemata prizora meusobno isprepliu

Marulieva Judita

-pr. opis Holofernove vojske u prvom pjevanjuGunduliev Osman- pr. Ali-paino pripovijedanje o Hoimskoj bici iz etvrtog pjevanja

- odvija sepo dvijema glavnim linijama: prva od opeg prema posebnome- od opisa vojske u cjelini sve vee pribliavanje do pojedinanih eta, ratnika i njihova oruja, konja, odjee; druga linija je u suprotnu smjeru- od manje vanog prema vanijem- od pojedinih vojnika do Holoferna samog, glavnog vojskovoe- ne donosi prikaz vojske u totalnu, nego samo openito spominje gdje su koje od protivnikih armija bile smejtene u odnosu na topografiju krajolika, a zatim odmah prelazi na opisivanje pojedinanih eta

- Maruli nastoji pobrojati sve aspekte prizora koji prikazuje (izgled i boju odjee, vrste oruja, izgled i dranje konja...), nastoji u potpunosti ocrtati prizor, da ga ogranii i odvoji od podloge- Gunduli se zadovoljava s time da istakne tek pojedinane naznake: kod jedne ete su to konji, kod druge odjea, kod tree karakterne osobine... jedina je konstanta opisivanje oruja (jer je najvanije za vojsku)-ne opisuje detalj po detalj nekog aspekta, nego uz pomo razliitih, u raznim prigodama drugaije naglaenih pojedinosti stvara sliku cjeline

-sistematinost u opisu- u deskripciji predmeta uvijek ide redom (bilo odozdo prema gore ili suprotno), a vizualne komponente prizora ne mijea s auditivnim ili nekim drugim- Gunduli poinje od detalja i kod njega nema podrobnog opisa cjeline vojske i dojma kojeg stvara, proizvoljno odabire as ovaj, as onaj aspekt bez obzira na njegov rang ili prirodu

-Maruli jasno odjeljuje pojedine aspekte izlaganja: kad se opisuje izgled, onda je on jedini predmet interesa, kad se daju psiholoke karakteristike, onda se opis bavi smao njima- ti su mali ulomci odijeljeni nekim vanjskim znakom: krajem stiha, cezurom ili sl.- kod Gundulia ne ostavlja se mogunost da se pojedini aspekt opisa nekako izdvoji i ogranii, u okviru iste strofe i iste reenice mijea se deskripcija vanjskog izgleda s psiholokim karakteristikama, a ove se mijeaju s retrospekcijama i sl.

-sve to treba doprinijeti stvaranju cjelovite slike

Razlika je u: - nainu vienja prikazane stvari- za renesansnog pjesnika ona sa svim svojim sporednim karakteristikama ini cjelinu, a barokn pjesnik vidi samo najvanije osobine opisanog predmeta koje smatra dovoljnima da se shvati cjelina predmeta

- nain prikazivanja objekta- renesansni autor nastoji predstaviti predmet u njegovoj posebnosti, dati njegov zaokruen opsi, a barokni e pjesnik nastojati prikazati vie objekata istovremeno, mjeajui pri tome njihova svojstva i dajui svom opisu osobni peat pojmovni par povrinskog kao karakteristike renesanse i dubinskog kao obiljeja baroka

-u epu se to oituje kao povrinsko ili prednjeplansko zbivanje koje se odvija pred itateljem i opisano je, i dubinsko zbivanje u drugom planu koje nije prikazano, nego se samo zna da se zbiva i nekako utjee na radnju

Judita

- u 6 pjevanja Judite dogaaji su prikazani kako slijede, jedan je prostor i jedno je vrijeme-nikad nema paralelnih radnji (Betuliju upoznajemo tek kad Holoferno doe pod njene zidine i Juditu tek u 3.libru) i nikada nema veih vremenskih skokova- kad se vrijeme zbivanja mijenja, to je naznaeno opisom prolaska vremena, tj. opisom zore, sutona, mjeseevih mjena i sl., nema niti prostornih skokova jer se svaki ambijent nadovezuje na prethodni (Akior radnju uvodi u Betuliju, pogled straara s kule vraa je u tabor i sl.), a iz toga proizlazi i to da nema djelovanja nevidljivih elemenata iz pozadine- sve to se pred itateljem zbiva uvjetovano je neim to se pred njim zbilo i ranijeOsman

- razna se zbivanja odvijaju paralelno- od itatelja se oekuje da ima u vidu sve te planove i shvati kako su oni jednako vani- perspektiva se esto mijenja pa prednji plan postaje stranji i obratno

- nema niti prostorno-vremenskog kontinuiteta, radnja skae s jednog centra zbivanja na drugi

- barok istie kompleksnost zbivanja i onog to ih uvjetuje, dogaaj je posljedica niza uzroka koji esto nisu vidljivi, ponekad niti spoznatljivi, a redovito su veoma sloeni

- u renesansi su uzroci uvijek razumljivi i opsivi

distinkcija izmeu zatvorene forme u renesansi i otvorene forme u baroku

- u renesansi je cjelina likovnog djela podvrgnuta naelu organizacije koje je katkada svodivo na geometrijski oblik, dok u baroku takvog naela nema, nego slika tei doarati kako je uhvaen sluajan, prolazni trenutak- to je na ep primjenjivo u domeni kompozicije, u sferi organizacije grae, njenog strukturiranja i izlaganja po pjevanjima

- zatvorena je forma je organiziranje narativnog materijala tako da postoji uoljiva pravilnost u odnosima izmeu pojedinih elemenata, a otvorena je forma ona u kojoj takve pravilnosti nema ili se ona pri itanju ne pecipiraJudita

- sadrajna simetrija epa- prva tri pjevanja organizirana su kao drama o Asircima, a druga tri kao drama o Juditi- zbog toga se lako mogu raditi usporedbe izmeu 1. i 4., 2. i 5. te 3. i 6. pjevanja- npr. sila koja bjesni u 3.pjevanju i radost Betuljanja u 6.pjevanju- sva su pjevanja podjednake duine- zadnje je najdue jer sadre zavrne formule o kraju djela

Osman

- najdulje je pjevanje skoro tri puta dulje od najkraeg

- odsutnost numerike pravilnosti- karakteristina je i za mnoge druge barokne autore (Kavanjanina, Vitezovia, Zrinskog i dr.), nema niti pravilnog organiziranja pjevanja oko neke centralne osi- nema korespodencije meu pojedinim pjevanjima u smislu simetrije-nema niti pravilnosti u broju pjevanja koja su posveena pojedinim sadrajima- dogaajima oko mladog cara posveena su samo uvodna i zavrna pjevanja, Kazlaraga je dobio dva, a Alipaa u misiji ak pet pjevanja i td.

-u Marulia je pravilnost i simetrija ono to namee organizacija materijala, a u Gundulia je priroda i koliina materijala ono to odreuje nain vanjske organizacije djela po pjevanjima i cjelinama unutar pjevanja

- simetrija kao i njezino odsustvo imaju odreeni semantiki naboj- odraava pogled na svijet: uvjerenje o pravilnom rasporedu stvari i ciklinosti zbivanja u renesansi, odnosno uvjerenje o svemoi sluaja i nedohvatnosti sila koje upravljaju zbivanjima u baroku-odsutnost simetrije u baroknome epu zacijelo je posljedica nestanka simetrinog poloaja ovjeka u svijetu nakon propasti geocentrinoga sistema

distinkcija izmeu mnotvenosti svojstvene za renesansu i jedinstvenosti karakteristine za barok

- renesansno se likovno djelo sastoji od niza ravnopravnih, realiziranih elemenata koji su hijerarhizirani zajednikom ompozicijom, abarokna je slika podreena jednom centralnom motivu i sredtu slike-u epu se to tie samostalnosti fabulativnih jedinica (motiva, epizoda, pjevanja) unutar strukture fabule u cjelini

JuditaOsman

- svako pjevanje predstavlja cjelinu, informacijski je jedinstveno i razumljivo bez dodatnih podataka, ini loginu cjelinu

- pjevanje je uvijek strukturirano tako da je glavni njegov dogaaj uvijek u sredini- pjevanja nisu strukturirana tako da je glavni dogaaj na njihovu vrhuncu, to varira

- nisu razumljiva zasebna- esto zapoinju kao nastavak nekog prethodnog pjevanja

- pjevanje ne predstavlja ni jedinstvenu ni informacijski samostalnu jedinicu i za njegovo razumijevanje potrebna su dodatne obavijesti

- taj princip vrijedi i za elemente unutar pjevanja- svaka od tih cjelina ima svoju informativnu vrijednost, razumljiva je i bez onog to je okruuje (pr. zaziv boje milosti i najava teme epa (5-20 stih), Nabukodonosorova odluka da osvoji svijet i ono to joj je prethodilo (21-84) i td.)-epizode su dio vee cjeline od kojeg su teko odvojive jer su bez samostalnog znaenja u sebi

jasnoa kao osobina renesanse i nejasnost kao svojstvo baroka

- jasno je ono to o prikazanim dogaajima govori iscrpno ne ostavljajui nita nasluivanju, a nejasno je pak ono to upravo na nasluivanje najvie rauna

- opozicija Judite i Osmana u ovom se sluaju moe pratiti na dva glavna plana:

1. na planu prikaza dogaaja

2. na planu njihova meusobna povezivanja

Na planu prikaza dogaaja:

- u Juditi prikazani dogaaji predstavljaju autorovo vienje stvari: on je centralna inteligencija koja zna smisao opisanih dogaaja i razloge upravo takvog njihovog iznoenja

- o zbivanjima progovara neposredno i dajui, kad to smatra potrebnim, vlastiti komentar

-autor koristi objektivnu perspektivu-Gunduli tei dogaaje prikazati kroz vienje nekog od likova pa tako iznosi to je vano za lik, a ne ono to je zbilja u njima bitno (Ali-paa govori o Hoimskoj bitci iz svoje, turske, perspektive)

-na taj su nain dogaaji manje jasni, treba ih se promatrati kroz psihu likova

-jedinstvena perspektiva s obzirom na hijerarhiju dogaaja po vanosti- u svim je prizorima najvaniji ishod Juditine misije- u Osmanu se vanosna hijerarhija mijenja ovisno o tome koji je lik trenutno u centru opisa (dok pratimo Krunoslavu zaboravljamo na Osmana)- tim se postupkom zamagljuje i pogled na cjelinu

Na planu povezivanja dogaaja:

-novi dogaaji, likovi i ambijenti u Juditi su uvijek posljedica neeg to se dogodilo neposredno prije- u Osmanu je vie toga ostavljano na volju autorovoj nakani

- nova se zbivanja uvode po logici radnje-lik se ee kroz prostor i naa ga radnja prati pa se tako naemo na drugom mjestu gdje poinje nova radnja- vremenski i prostorni skokovi su normalna pojava kao i promjena centra interesa itatelja i pisca

-renesansni pisac nastoji prikazati zbivanje, a barokni izazvati u itatelju osjeaje prema tim zbivanjima i tako ga ponukati da se ukljui u rekonstrukciju njihove cjeline

- renesansni se ep vodi istoom formalne organizacije, a pred barokni ep su stavljeni zahtjevi vezani uz sadraj- mora biti religiozno ispravan, teze moraju biti jasne, tema mora biti aktualna i nacionalna...

- renesansni je ep normiran ponajvie na retoriki nain i retorikim sredstvima, naime normirani su u njemu literarni postupci koje valja primijeniti; a barokni je ep normiran sredstvima poetike naravi, prije svega s obzirom na svrhu koju valja postii, a koja se u baroku smatra svrhom svekolike knjievnosti

- Juditi i Osmanu, kao i veini slinih djela njihovih epoha, uzor je Vergilije- renesansni su epovi vergilijanski najprije po svojim formalnim osobinama, a barokni svojim sadrajnim aspektom

Renesansno slijeenje vergilijanskog epa:Barokno slijeenje vergilijanskog epa:

- svako je pjevanje izgraeno kao zasebna cjelina

- pjevanja su povezana prostorno-vremenskim kontinuitetom

-djelovi su spjeva simetrino rasporeeni-jaka formalna obiljeenost poetka i kraja djela (renesansa uvodi konvenciju negiranja muza i isticanje kranskog boanstva na poetku; na kraju je esta metafora o knjievnom poslu kao broenju-njome i Maruli daje signal da je djelo gotovo)- rije je o nacionalnoj epopeji, raanje naroda ili neki vano razdoblje u njegovoj povijesti

- opisan je dogaaj s velikim historijskim posljedicama (Gunduli vidi bitku kod Hoima kao poetak novog razdoblja u kojem e Slaveni zaigrati neku pristojniju ulogu ili barem Turci vie nee biti to su bili)

- preuzeti motivi (opisi bitaka, opisi ljubavnih zgoda, opisi prijateljstava...)

Razlike izmeu renesansnog i baroknog epa uope:1. renesansno djelo tei k objektivnosti, a barokno k subjektivnosti

2. tenja za prikazivanjem opeg u renesansi i posebnog u baroku

3. renesansni ep tei k prikazivanju vjenoga, a barokni k prikazivanju prolaznoga

4. u renesansnom epu sie nema samostalnog znaenja- on je ii alegorian ili figuralan, a barokni ep pak nije mogue tumaiti ni alegorijski ni figuralno, niti on to od svojeg itatelja oekuje 26