Ratna 1994. - 1995. godina - SREDNJA BOSNA OD …zatebebih.ba/pdf/Srednja Bosna od Washingtona do Daytona.pdf · Ratna 1994. - 1995. godina - SREDNJA BOSNA OD WASHINGTONA DO DAYTONA

Ratna 1994. - 1995. godina - SREDNJA BOSNA OD WASHINGTONA DO DAYTONA

Zbornik radova sa okruglog stola odranog pod ovim nazivom13. aprila 2013. godine u Travniku

Izdava: Udruenje za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu, Nedima Filipovia 19, 71000 Sarajevo e-mail: [email protected] www.zatebebih.ba

Za izdavaa: Mustafa Polutak

Urednik: Jasmin Gani

Redaktor: Remzija iljak

Lektor i korektor: Nazif Osmanovi

DTP: Abdulah Vrselj

tampa: tamparija Fojnica

Za tampariju: ehzija Buljina

Tira: 500 primjeraka

Izdanje: 2014.

-------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

94(497.6)1994/1995(063)(082)

RATNA 1994.-1995. godina : Srednja Bosna odWashingtona do Daytona : zbornik radova saOkruglog stola odranog 13. aprila 2013. godine uTravniku / [urednik Jasmin Gani]. - Sarajevo :Udruenje za zatitu tekovina borbe za Bosnu iHercegovinu, 2014. - 271 str. : ilustr. ; 24 cm. -(Argumenti i dokumenti)

Bibliografija i biljeke uz tekst.

ISBN 978-9958-819-14-8

COBISS.BH-ID 21072902-------------------------------------------------

Udruenje za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu

Sarajevo, 2014. godine

Ratna 1994. - 1995. godinaSREDNJA BOSNA

OD WASHINGTONA DO DAYTONAZbornik radova sa okruglog stola odranog

13. aprila 2013. godine u Travniku

SADRAJRIJE UREDNIKA ...................................................................................................................... 7

ZNAENJE KORITENIH SKRAENICA ..........................................................................13

ZBORNIK RADOVA .............................................................................................. 19

Dr.sc. Kenan DautoviWASHINGTONSKI MIROVNI SPORAZUM 1994. GODINE .......................................23

Jasmin GaniSTANJE NA TERITORIJI SREDNJE BOSNE POSlIJE POTPISIVANJA PRIMIR-JA IZMEU ARBIH I HVO, PRESTRUKTUIRANJE ARMIJE RBIH I fORMI-RANJE 7. KORPUSA ARBIH .................................................................................................37

General, Mustafa PolutakUTICAJ G ORUANIH SNAGA RBIH NA PlANIRANJE I IZVOENJE B/D NA PODRUJU SREDNJE BOSNE .....................................................................................51

Mr. pukovnik, Fahir amdiBORBENA DEJSTVA NA VlAIKOM PlATOU TOKOM 1994. GODINE .............67

Atif HaskiBORBENA DEJSTVA NA RAZMEU OPINA NOVI TRAVNIK, TRAVNIK, BUGOJNO I DONJI VAKUf 1994.GODINE .....................................................................77

mr. Edin RamiKUPREKA OPERACIJA JESEN-94 .................................................................................83

Brigadir Remzija iljakVlAIKA OPERACIJA .......................................................................................................101

Pukovnik, Senad Dautovi77. VRBASKA DIVIZIJA ...................................................................................................... 147

Mr. Amer Durakovi770. SBBR U BORBAMA ZA OSlOBAANJE DONJEG VAKUfA ......................... 181

Besim dralovi707. SBBR U BORBAMA ZA OSlOBOENJE DONJEG VAKUfA, 1995. GO-DINE ..........................................................................................................................................185

Fuad Zec i mr. Edin Rami317. / 717. SlAVNA BRIGADA OD VAINGTONA DO DEJTONA........................ 195

Brigadir Zijad aberOSlOBAANJE KOMARA I OSTATKA VlAIKOG PlATOA ................................229

General Fikret uskiMOBIlNOST JEDINICA 7. KORPUSA ARBIH ...............................................................237

Dr. Selmo CikotiDAYTONSKI MIROVNI SPORAZUM 1995. GODINE .................................................245

PRILOZI U BOJI .................................................................................................. 251

RIJE UREDNIKA

Potovani itatelji,

Predstavlja mi ast i zadovoljstvo da vam se obratim u ulozi urednika zbor-nika radova sa okruglog stola: Srednja Bosna od Washingtona do Daytona i da sa par prigodnih rijei predstavim sadraj ovog printanog izdanja. U organizaciji Udruenja za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu Srednjobosanskog kantona, ovo je trei po redu zbornik radova koji u kon-tinuitetu nudi hronoloki tok zbivanja na prostoru Srednje Bosne u periodu od 1991. do 1995. godine.Kroz sve ove godine, koje nisu bile niti lahke, niti naklonjene izdavatvu u pogledu obezbjeenja financijskih sredstava, zbornici radova su zadrali svoju prepoznatljivost koja ih svrstava u red aktivnosti kojima smo pokuali otrgnuti od zaborava deavanja iz nae bliske prolosti. Koliko smo u tome uspjeli, odgovor e dati vrijeme i itaoci kao relevantni faktor u ostvarenju naih namjera kojima smo osim znanja eljeli ponuditi i subjektivno zado-voljstvo itanja.Organizacija okruglog stola i publikovanje autorskih radova u formi zborni-ka radova bilo je otvoreno za razne autore, ijom je zaslugom i doprinosom zadran ne samo kontinuitet u radu, ve je ostvaren potreban nivo kvaliteta koji je primjeren jednom ovakvom poduhvatu. U elji da slijedimo i usvo-jimo to vea dostignua i standarde u izdavanju zbornika radova sa ok-ruglog stola, urednitvo je uloilo napore koji uope nisu bili nimalo zane-marljivi u ostvarenju naeg cilja. Svim dosadanjim autorima najsrdanije smo zahvalni na njihovim prilozima, sa potpunim uvjerenjem da e se naa saradnja nastaviti i u budunosti. Zahvala pripada i ustanovama i pojedin-cima koji su svojim financijskim prilozima omoguili da zbornik radova ugleda svoje printano izdanje.Kao to se moe vidjeti iz samoga naslova, tema ovoga zbornika obuh-vata period koji odreuje vrijeme izmeu dva mirovna sporazuma vana za Bosnu i Hercegovinu, a to su Vaingtonski i Dejtonski. Prvi predstavlja zavretak oruanih sukoba izmeu jedinica ARBiH i HVO, dok je drugi si-nonim za prestanak borbenih dejstava i zavretak rata na prostoru cijele Bosne i Hercegovine.to se tie samog sadraja, u ovome zborniku radova obraen je niz za-nimljivih tema kojima smo pokuali obuhvatiti glavne aktere i dogaaje u vremenu koje je definisao naslov zbornika.U tekstu Washingtonski mirovni sporazum 1994. godine prikazan je bilans ambivalentne hrvatske politike, nedosljednost meunarodne zajednice, kao i kljuni dogaaji koji su prethodili potpisivanju mirovnog sporazuma. Sljedeim tekstom predstavljeno je stanje na teritoriji Srednje Bosne poslije

potpisivanja Vaingtonskog mirovnog sporazuma, prestruktuiranje snaga ARBiH i formiranje 7. korpusa ARBiH. Predstavljamo djelovanje najviih nivoa komandovanja na planiranju i izvoenju borbenih dejstava na prostoru Srednje Bosne kroz osvrt na kljuna deavanja u 1993. godini, kada je bila organizovana odbrana na tri fronta i aktivnosti G OS BiH u 1994. i 1995. godini.U radovima koji opisuju borbena dejstva na Vlaikom platou i ratna deavanja na razmeu opina Novi Travnik, Travnik, Bugojno i Donji Vakuf u 1994. godini, moemo sagledati poetke aktivnosti ARBiH na oslobaanju dijelova okupirane teritorije.Kontinuitet toga djelovanja vidljiv je u radu Kupreka operacija JESEN-94, kroz prikaz borbenih dejstava sa hrvatskim snagama i borbenim dejstvima u zoni odgovornosti 7. korpusa kroz planiranje i izvoenje kupreke oper-acije.Namjera autora rada Vlaika operacija bila je prikaz i sagledavanje bor-benih dejstava kroz prizmu izvorne dokumentacije agresorskih komandi i jedinica koje su uestvovale u ovim borbenim dejstvima.Tekstovi pod naslovom Borbe za osloboenje Donjeg Vakufa, septembar 1995. godine iz ugla tri autora predstavljaju doprinos u spoznaji uea i djelovanja komandi i jedinica u oslobaanju jednog grada na podruju Srednje Bosne.Uee pojedinih jedinica u borbenim dejstvima izmeu dva mirovna sporazuma predstavljen je u tekstu o 317./717. Sbbr, koji je uraen kroz prizmu dva autora.Radovi o oslobaanju Komara i ostatka vlaikog platoa, kao i tekst o mobil-nosti jedinica 7. korpusa predstavljaju uvid u borbenim dejstvima komandi i jedinica 7. korpusa ARBiH nakon oslobaanja Donjeg Vakufa.U posljednjem zborniku O sutini pregovora u Daytonu kojim je i simbolino predstavljena vremenska odredba u definisanju naega projek-ta, po prvi put javno su iznesene injenice direktnog uesnika u mirovnim pregovorima kojima moemo sagledati sutinu pregovora koji su pretho-dili potpisivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma.U odnosu na planirani tok okruglog stola i izlaganja pojedinih autora, ima-mo odstupanja u finalizaciji izrade zbornika radova. Tako je umjesto plani-ranog Hasiba Belegia navedenu temu obradio i prezentovao Atif Haski. U predstavljanju uea 707. Sbbr u borbama za oslobaanje Donjeg Vak-ufa, kroz svoj rad, predstavio je Besim dralovi umjesto planiranog Almira Idrizovia. Urednitvo zbornika radova odluilo je da rad o 717. Sbbr nak-nadno uvrsti u zbornik iz razloga ukazane potrebe za sagledavanjem cjelok-upnih odnosa u izvoenju borbenih dejstava jedinica sa prostora Vrbaske doline. UREDNIK

1

ZatebeBiHS B K ________________________________________________________________________ Broj:06-14-1/13_ ________ Travnik, 25.01.2013.godine

PROJEKAT OKRUGLOG STOLA

Srednja Bosna od Washingtona do Daytona

ARGUMENTIMA I DOKUMENTIMA DO ISTINE ________________________________________________________________________

Travnik, 25.01.2013.godine

UDRUENJE ZA ZATITU TEKOVINA BORBE ZA BOSNU I HERCEGOVINU SREDNJOBOSANSKOG KANTONA TRAVNIK, KONATUR BB, TEL./FAX.: ++ 387 30 501 848, MOB 061 793 985, RAUN KOD SPARKASSE BANKE D.D. BIH, FILIJALA TRAVNIK, BROJ: 199-052-00481177-20IDENTIFIKACIJSKIBROJ:4236459980006

e-mail: [email protected]

Povod odravanja:

Obiljeavajui znaajnije datume i dogaaje koji su proistekli iz posljednjeg rata, dajui akcenat na godinjicu 7. korpusa i ARBiH, Udruenje za zatitu tekovina borbe za BiH SBK organizuje odravanje okruglih stolova sa pri-godnim temama. Ove godine tema okruglog stola je Srednja Bosna od Washingtona do Daytona.

Tema okruglog stola:

Washington i Dayton predstavljaju sinonime za prekretnice u etapama borbe za BiH u posljednjem Odbrambeno-oslobodilakom ratu. Prvi sadri Washingtonski mirovni sporazum iz 1994. godine, kojim je zaustavljen su-kob izmeu pripadnika ARBiH i HVO, dok je drugi Daytonski mirovni spora-zum iz 1995. godine oznaio kraj rata na prostoru Bosne i Hercegovine. Zavrne operacije za oslobaanje BiH su voene u 1994. i 1995.godini, u periodu izmeu potpisivanja Washingtonskog i Daytonskog mirovnog sporazuma.Bitna obiljeja u 1994. godini su potpisivanje Washingtonskog mirovnog sporazuma, 18. marta 1994. godine, zavretak sukoba sa postrojbama HVO i stvaranje uslova za prelazak u ofanzivna borbena dejstva prema agreso-ru. Borci Srednje Bosne oslobaaju privremeno okupiranu teritoriju na sjeveroistonom dijeluVlaikog platoa, naselja platoa Vidrike, na tromei opina Novi Travnik, Donji Vakuf i Bugojno, a sa posebnim zadovoljstvom istiemo sjajnu pobjedu Armije R BiH na Bugojanskom ratitu u Kuprekoj operaciji, to je rezultiralo oslobaanjem samog Kupresa, cijele teritorije opine Bugojno i dijelova opine Donji Vakuf.Posljednju godinu rata, 1995., karakterie preuzimanje strateke inicijative od strane Armije R BiH. Armija R BiH je stasala za izvoenje operacija i boje-va irih razmjera, a bosansko proljee u 1995.godini krenulo je ba sa naih prostora. Sa Vlaia se pronio glas da borci Armije R BiH mogu savladati i nemogue. U Vlaikoj operaciji, marta 1995.godine, skinuta je kapa Re-publike Srpske - najvii vrh Vlaia, a u nastavku su oslobaani okupirani dijelovi opina Srednje Bosne: Komar, Donji Vakuf, Babanovac, teritorija opina Donji Vakuf i Jajce.Borci Srednje Bosne (7. korpusa Armije R BiH) stiu i na ratita van svoje zone odgovornosti, na Sarajevsko i Treskaviko ratite, a i u zavrne oper-acije oslobaanja Bosanske Krajine.Velianstvene pobjede boraca Armije R BiH Srednje Bosne u 1994. i 1995.godini zasluuju da se otrgnu od zaborava, da se dokumentuju i u pisanom obliku ostave buduim generacijama za nauk.

Ciljevi okruglog stola:

U dosadanjoj objavljenoj literaturi i pojedinanim publikacijama nije pri-kazana sveobuhvatnost vojno-politikih prilika na prostoru Srednje Bosne i aktivnosti jedinica 7. korpusa u 1994. i 1995. godini. Cilj odravanja ok-ruglog stola je da razmotrimo najznaajnije vojno-politike aspekte tog perioda, prikaemo stanje koje je vladalo poslije primirja sa HVO na pro-storu Srednje Bosne i razvoj i ustrojstvo jedinica 7. korpusa u pripremama i izvrenju zavrnih operacija u proteklom ratu, da argumentima i doku-mentima analiziramo najznaajnije borbe, bojeve i operacije, te da objav-ljivanjem zbornika radova sa okruglog stola uinimo dostupnim sadanjim i buduim generacijama zapis o velianstvenim pobjedama Armije R BiH.

Vrijeme i organizacija okruglog stola:

Okrugli sto bit e odran 13. aprila 2013. godine u vremenu od 10:00 do 16:00 sati u sali opine Travnik. Povod odravanja okruglog stola je obiljeavanje godinjice 7. korpusa i godinjice ARBiH.Izlaganja i printani radovi autora bie objavljeni u Zborniku radova sa okru-glog stola, a itaocima e jednim dijelom biti dostupni i u asopisu Korak i na web stranici Udruenja za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegov-inu.Od obraivaa navedenih tema oekujemo da autorizuju svoje radove i da iste u elektronskoj i printanoj verziji dostave organizatoru najkasnije do 29. marta tekue godine.Partneri u organizaciji okrugloga stola: Udruenje za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu Srednjobosanskog kantona, Uprava za pitanje bo-raca i invalida odbrambeno-oslobodilakog rata SBK i opine SBK. Izvrni organizator je Udruenje za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu Srednjobosanskog kantona.

Obraivai pojedinih tema okrugloga stola:

Autor(i) Naziv teme

Dr. Kenan Dautovi Washingtonski mirovni sporazum 1994. godine.

Jasmin GaniStanje na teritoriji Srednje Bosne poslije potpi-sanog primirja izmeu ARBiH i HVO i prestruktu-iranje ARBiH i formiranje 7. korpusa.

Gen. Mustafa Polutak Utjecaj G OSBiH na planiranje i izvoenje bor-benih dejstava na podruju Srednje Bosne.

Dr. Selmo Cikoti Daytonski mirovni sporazum, novembar 1995. godine.

Mr. fahir ami Ofanzivna borbena dejstva na Vlaikom platou 1994. godine.Hasib Belegi Oslobaanje Vidrikog platoa i sela Gole.Mr. Edin Rami Kupreka operacija.

Remzija iljak Vlaika operacija.Senad Dautovi, Amer Durakovi, Almir Idrizovi

Borbe za oslobaanje Donjeg Vakufa, septem-bar 1995. godine.

Zijad aber Oslobaanje Komara i ostatka Vlaikog platoa.

Gen. fikret uskiBorbena djelovanja jedinica iz sastava 7. kor-pusa van dodijeljene zone odgovornosti (Sara-jevsko ratite i operacije oslobaanja B.Krajine)

KOORDINATOR AKTIVNOSTI PREDSJEDNIK Jasmin Gani Remzija iljak

ZNAENJE KORITENIH SKRAENICA

A R BiH Armija Republike Bosne i HercegovineATG Antiteroristika grupa

b/d Borbena dejstvab/e Borbeni eelon b/i Borbeni izvjetajb/p Borbeni poredakb/z Borbeni zadatakbbr Brdska brigada BNT Bratstvo Novi Travnikbr Brdska etaBRITBAT Britanski bataljon bVP Bataljon VP

CIR Civilni invalidi rata CSB Centar slubi bezbjednostiCR Civilne rtve rata

etaABHO eta ABHO

d DivizijaDb Diverzantski bataljonDVpbr Donjovakufska pjeadijska brigada

ECMM Evropska posmatraka misijaEZ Evropska zajednica

FTV federalna televizija

Gbr Gardijska brigadaGO Glavni odborG Glavni tab i Generaltab

HDZ Hrvatska demokratska zajednicaHNV Hrvatsko narodno vijeeHOS Hrvatske odbrambene snage

HR HB Hrvatska Republika Herceg-BosnaHRD Hrvatski dinarHV Hrvatska vojskaHVO Hrvatsko vijee obraneHZ HB Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

ICRC Meunarodni komitet crvenog krstaICTY Meunarodni sud za ratne zloine za bivu Jugoslaviju Idbr Izviako-diverzantska brigadaId Izviako-diverzantska etaIDG Izviako-diverzantska grupaIdv Izviako-diverzantski vodIKM Istureno komandno mjestoInSl Intendantska slubaIO Izvrni odborIZM Istureno zapovjedno mjesto

JNA Jugoslovenska narodna armijaJPN Jedinice posebne namjene

k KotaK 3.K Komanda 3.korpusaKbbr Krajika brdska brigadaK-da KomandaK-dant KomandantKK VRS Krajiki korpus VRSKM Komandno mjestoKOS Kontraobavjetajna slubaKPS Kontrolno-propusna sluba Krd Krajika divizijaKrpbr Krajika pjeadijska brigada

l/o linija odbraneLbr laka brigadaLoB logistika bazalpbr laka pjeadijska brigada lpd laka pjeadijska divizija LRL laki raketni lanserm/v Motorno vozilo

MAP Mjeoviti artiljerijski pukMB MinobacaMbbr Muslimanska brdska brigadaMB Minobacaka etaMES Minsko-eksplozivna sredstvaMlbr Muslimanska laka brigadaMOS Muslimanske snagemtb Motorizovani bataljonmtbr Motorizovana brigadaMTS Materijalno-tehnika sredstvaMUP Ministarstvo unutranjih poslovaMZ Mjesna zajednica

n/v Nadmorska visinaNATO Sjevernoatlantski savezNC Nastavni centarNG Naelnik Glavnog tabaNIP Nauno-istraivaki projekatNNG Naoruanje sa nastavom gaanjaNS Naelnik stoeraN Naelnik taba

OC Operativni centar Odred PSN CSB Odred za posebne namjene CSBOFS Organizacijsko formacijska strukturaOG Operativna grupa OG BK Operativna grupa Bosanska KrajinaOkTO Okruni tab Teritorijalne odbraneOMJ Oklopno-mehanizovane jediniceOOR Odbrambeno-oslobodilaki ratOpSNO Opinski sekretarijat za narodnu odbranuOpO Optinski tab odbraneOpOS Otinski tab oruanih snagaOpTO Optinski tab Teritorijalne odbraneOS R BiH Oruane snage Republike Bosne i HercegovineOZ Operativna zonaOZ S/Z H Operativna zona Sjeverozapadna HercegovinaOZ SB Operativna zona Srednja BosnaPA Protivavionski

PAM Protivavionski mitraljezpbr Pjeadijska brigadapd Pjeadijska divizijaPDO Protivdiverzantski odredPEB Protivelektronska borbaPK Pomonik komandanta PL Patriotska ligaPMEZ Posmatraka misija Evropske zajednicePOB Protivoklopna borbaPO Protivoklopna etaPS Policijska stanica PT ProtivtenkovskePU Policijska upravaPVO Protivvazduna odbrana

RAP Rezervni alat i priborRB Runi bacaRBiH Republika Bosna i HercegovinaRC Regionalni centar RH Republika HrvatskaRP Ratno predsjednitvoRS Republika SrpskaRSP SJB Ratne stanice policije stanice javne bezbjednostiRVI Ratni vojni invalidi

s (ime sela) selo SAD Sjedinjene Amerike Drave SAO Srpska autonomna oblastSbbr Slavna brdska brigadaSBK Srednjobosanski kantonSCA Srpsko-crnogorski agresor SCG Srpsko-crnogorskogSDA Stranka demokratske akcijeSdb Samostalni diverzantski bataljonSDS Srpska demokratska strankaSFRJ Socijalistika federativna Republika JugoslavijaSJB Stanica javne bezbjednostiSkbbr Slavna krajika brdska brigadaSlbr Slavna laka brigada

Snb Sanitetski bataljonSnSL Sanitetska slubaSPS Slobodan Princip SeljoSR Savezna RepublikaSR BiH Socijalistika Republika Bosna i HercegovinaSVLR Samohodni viecjevni lanser raketaVK tab vrhovne komande

TAM Tvornica automobila Maribort Tenkovska etaTG Taktika grupaTO Teritorijalna odbranatt Trigonometrijska taka

UN Ujedinjene nacijeUNHCR Meunarodni komitet za izbjegliceUNPROFOR Zatitne snage Ujedinjenih naroda

v/r Vojni rokVBR Viecjevni baca raketaVd Vrbaska divizijaVES Vojno-evidenciona specijalnostVJ Vojna jedinicaVJ Vojska Jugoslavije VK Vrhovna komandaVO Vojna oblastVP Vojna policija VRS Vojska Republike Srpske

z/o Zona odgovornostiZK AR BiH i HVO Zajednika komanda Armije R BiH i HVOZM Zapovjedno mjestoZP Zborno podruje

/s iva sila

ZBORNIK RADOVA

WASHINGTONSKIMIROVNI SPORAZUM

1994. GODINE

Dr. sc. Kenan Dautovi

23Ratna 1994. - 1995. SREDNJA BOSNA OD VAINGTONA DO DEJTONA

Dr.sc. Kenan Dautovi

WASHINGTONSKI MIROVNI SPORAZUM 1994. GODINE

BILANS AMBIVALENTNE HRVATSKE POLITIKE

Rjeavanje hrvatsko-bonjakih odnosa dominiralo je dogaajima u Sred-njoj Bosni krajem 1993. i poetkom 1994. godine. A, zapravo, ini se da je sutinski ambivalentna hrvatska politika napravila cijeli krug, shvatajui da se bosanskohercegovako pitanje ne moe rjeavati bez bonjakog fak-tora.Ova ambivalentnost ogleda se, prije svega, u injenici da je hrvatski faktor u BiH, uz maksimalan oslonac na zvaninu politiku Republike Hrvatske, nas-tojao silom urediti stanje na terenu u skladu s meunarodnim planovima koji su joj ili naruku u tom periodu. Jo preciznije, iako potezi zvaninog Zagreba nikada zvanino nisu nazvani agresijom, postoji obilje dokaza koji idu u prilog ovakvoj tvrdnji. Neki od dokaza ogledaju se u spektru aktivnosti od neprekidnog logistikog snabdijevanja postrojbi Hrvatskog vijea ob-rane (HVO) do kontinuiranog angamana Hrvatske vojske (HV), posebno na prostoru Srednje Bosne. U konanici, i meunarodna zajednica je, svjesna ovih injenica, jasno zaprijetila Republici Hrvatskoj sankcijama ukoliko nas-tavi sa svojim direktnim angamanom u BiH (Rezolucija UN Vijea sigurn-osti UNSCR 787, od 16.11.1992. godine).Istovremeno, bilo bi pogreno izvesti zakljuak da hrvatska politika prema BiH nije imala i drugaiji pristup, jer da to nije sluaj, kako bi se objasnila injenica da je Republika Hrvatska bila tranzitnom takom ili utoitem ogromnog broja bonjakih izbjeglica; da je pod svoju skrb primila ve-liki broj ranjenih i bolesnih, kako civila tako i pripadnika ARBiH; da je bila bazom logistikog snabdijevanja jedinica ARBiH, dozvoljavajui njihovo naoruavanje, opremanje, formiranje i obuavanje; da je bila bazom za smjetaj i djelovanje velikog broja humanitarnih organizacija koje su djelovale na teritoriju BiH; da je omoguavala kolovanje bonjake djece u svojim kolama, i sl.

Zbornik radova sa okruglog stola, Travnik 2013.24

Sva kontroverznost hrvatske politike u i prema BiH moe se iitavati i u injenici da su hrvatski glasovi bili presudni (ali ne i jedini pored musliman-skih) kada je izglasana nezavisnost BiH na referendumu 1992. godine, ali da postoji i dovoljan broj injenica koje stavljaju u sumnju iskrene nam-jere ovoga ina, kroz alternativno livanjsko referendumsko pitanje, te uz svjesnost da bi ostanak u krnjoj Jugoslaviji znaio konani gubitak BiH za hrvatski narod u BiH i zvaninu hrvatsku politiku u RH. Nadalje, iako je neosporna injenica da se HVO suprotstavio srpsko-crnogorskom agresoru (SCA, tadanja kvalifikacija o. a.), isto tako je neupitno i da su linije odbrane prema SCA u Srednjoj Bosni posjedane iskljuivo u dijelovima direktnog kontakta i na teritoriji koju je HVO smatrao svojom zonom odgovornosti (ispred naselja s hrvatskom veinom), dok se veina aktivnosti, zapravo, svodila na kontrolu teritorije po dubini u funkciji zaokruivanja i kontrole zamiljene teritorije Herceg-Bosne.Konano, ne treba zaboraviti da je ekstremna hrvatska politika ponajvie tete nanijela upravo Hrvatima u BiH od kojih su mnogi morali napustiti itava podruja na kojima su stoljeima obitavali, da se broj hrvatskog stanovnitva u BiH dramatino smanjio, da je hrvatski narod preivio ogromne ljudske gubitke u ratnim djelovanjima, da je ostao veliki broj inval-ida, da su na odreenim podrujima doivjeli ratne zloine, da su doivjeli ogromnu materijalnu tetu, itd.Jo jedna vrlo zanimljiva dimenzija ambivalentne hrvatske politike ogle-da se u kvalitativno drugaijem pristupu hrvatskih sub-politika unutar BiH. Naime, ne moe se jednostavno povui znak jednakosti izmeu hrvatske politike i ponaanja u Posavini, Sjeveroistonoj Bosni, Bosanskoj Krajini, Srednjoj Bosni ili Hercegovini. Sudbinu Srednje Bosne odredila je mogunost fizikog spajanja s Hercegovinom, s jedne, i ambivalentna meunarodna politika, s druge strane.

NEDOSLJEDNOST POLITIKE MEUNARODNE ZAJEDNICE

Iako je meunarodna zajednica nastojala rjeavati pitanje bive Jugo-slavije koristei iroku lepezu instrumenata preventivne diplomatije, ipak su meunarodne konferencije predstavljale najozbiljnije pokuaje u tom smjeru. Meutim, upravo se na ovim konferencijama pokazivala sva nedo-sljednost meunarodne zajednice u smislu pridravanja principa koji su neprekidno naglaavani u rezolucijama Vijea sigurnosti UN neprizna-vanje silom postignutih efekata na terenu u smislu promjene granica ili etnikog ienja.Kratka analiza planova koji su bili rezultat ovih etapnih konferencija jasno ukazuje na princip - pristajanja meunarodne zajednice na prihvatanje re-alnog stanja na terenu; odnosno sankcioniranja svih promjena postignutih


silom i zloinom. Pored toga, uoljiva je kontinuirana dominacija etnikog principa nad dravnim. Takav pristup zapoeo je sa Cutillerovim (lisabonskim) planom od 18.03.1992. godine, kojeg je razradio lord Carrington i prema kome je 65% teritorije BiH trebalo da pripadne bosanskim Srbima. Ovakvo sankcioniran-je realnosti direktno je upuivalo na hrvatsko-bonjaki sukob iz najmanje dva razloga: prvi, jer Hrvatska u tom sluaju nije vidjela nijedan razlog za svoje samoiskljuenje u procesu namirivanja teritorija na raun BiH; i dru-gi, to su u pojedinim dijelovima, kao to je Srednja Bosna, Hrvati i Bonjaci bili previe pomijeani na maloj teritoriji.Snaan diplomatsko-politiki rad hrvatske politike dao je svoje rezultate u okviru Wance-Owenovog plana od 02.01.1993.godine, koji je predvidio 10 (nacionalnih) pokrajina, od kojih bi po tri bile s etnikom veinom, a Sara-jevo bi imalo status distrikta. Pokuaj implementacije hrvatskih veinskih provincija doveo je do direktnog sukoba HVO i AR BiH. I pored loih rezultata na terenu, hrvatska politika je raunala na uvjete dvostruke blokade koja mora izluiti rezultat na due staze, pa je Owen-Stoltenbergov plan od 20.08.1993.godine otiao korak dalje u ignoriranju bosanskohercegovake sutine, predviajui tri nacionalne republike. Ko-liko je meunarodna zajednica bila uporna u izvedbi ovog rjeenja govore i tri varijante ovog plana u periodu od dva mjeseca. Nastojanje hrvatske politike da realizira ovaj plan dovelo je do formiranja Hrvatske republike Herceg-Bosne i, naravno, nastavak sukoba sa AR BiH.Komparativna analiza ovih planova i deavanja koja su im prethodila, odnos-no koja su slijedila, jasno ukazuje na ope prihvaeni princip real-politike. Naime, teritorijalna podjela po nacionalnom principu koja uvaava stanje na terenu, postignuto vrlo esto zloinima i etnikim ienjem, luila je podeavanje stanja na terenu u skladu s vlastitim stratekim ciljevima, i tako ukrug.U sluaju Srednje Bosne, to je znailo nastavak borbi za Gornji Vakuf i Novi Travnik u cilju spajanja lavanske i lepenike doline i stvaranja osnovice s koje bi bili vraeni gradovi Travnik i Bugojno. Istovremeno, naputanje gradova Vare, Zenica i Kakanj smatralo se trajnim gubitkom.

KLJUNI DOGAAJI KOJI SU DOVELI DO WASHINGTONSKOG SPORAZUMA

Da bi se razumio kontekst u kojem je nastao Washingtonski mirovni spora-zum, koji je doveo do promjene kursa hrvatske politike prema BiH, te preki-da sukoba izmeu HVO (i HV) i AR BiH, neophodno je osvrnuti se na kljune dogaaje iz druge polovice 1993. i s poetka 1994. godine, a koji su za po-sljedicu imali potpisavanje sporazuma.


Iako smo ve spomenuli Owen-Stoltenbergov plan, bitno je naglasiti neko-liko njegovih bitnih determinanti. Prva varijanta ovog plana, koja je ob-javljena 30. 07. 1993. godine, u sutini je predstavljala Ustavni sporazum o Uniji republika BiH. U skladu sa sporazumom BiH je trebala biti drava sastavljena od tri konstitutivne republike sa zajednikom vladom, ali s ogranienim ovlastima. Dakle, radilo se o potpunom prekidu kontinuite-ta bosanskohercegovake dravnosti i nastanku neke nove drave koju ine tri (nacionalne) republike. Iako je sporazum predviao nemogunost izlaska iz unije bez saglasnosti svih republika, ipak je vie nego jasno da je ovakvo ustavno ureenje bilo samo korak do konanog raspada drave BiH. Predviena postepena demilitarizacija predstavljala je instru-ment pacifikacije prostora BiH, no sutinski je rtvu agresije ostavljala bez mogunosti da se brani ukoliko njeni susjedi ponovno odlue da svoje politike odnose rjeavaju na raun BiH. Na isti nain, promjena granica iskljuivo putem petolane Komisije nije bila nikakva garancija da dva susjeda, u sluaju dogovora, mogu preglasati stranu za koju je svaka op-cija, izuzev promjene meunarodno priznatih granica, mogla biti opcija o kojoj se moe razgovarati. Sav napor legalnih bosanskohercegovakih vlasti postignut na meunarodnom planu do nastanka ovog Sporazuma trebao je biti predmetom preispitivanja i ponovnog odobravanja svih meunarodnih sporazuma zakljuenih nakon 18.11.1990. godine, to je, praktiki, znailo odricanje od postignutog meunarodnog subjektiviteta i oslobaanje obaveze meunarodne zajednice da, u skladu s principima meunarodnog prava i Povelje UN, zatiti meunarodno priznatu lanicu i potpisnicu svih relevantnih sporazuma koji reguliraju status jedne drave u meunarodnim odnosima. Konano, i dvojno dravljanstvo Republike i Unije, imalo je za cilj inauguriranje dravnih atributa nacionalnih repub-lika, to bi, u politiko-pravnom smislu, predstavljalo uobiajenu praksu u sluaju disolucije drave.Iako e biti mnogo kritiara koji e za uvjetno prihvatanje ovog (i prethod-nih planova) optuivati tadanji dravni vrh, na elu sa predsjednikom Ali-jom Izetbegoviem, ipak se ni jednog momenta ne smije zaboraviti ukupni vojno-politiki kontekst nastao kao rezultat dvostruke agresije i pristajan-ja meunarodne zajednice na diktat sile. Na ovaj nain vjerovatno treba iitavati i politiko-vojno manevriranje dravnog vrha koji se prevashodno fokusirao na otvaranje koridora za humanitarnu pomo, razmjenu zaro-bljenika/poginulih, prekid vatre, zajednike patrole/komisije, i sl., odnosno, konani prekid neprijateljstava s hrvatskom stranom.Istovremeno, hrvatska politika je, iako ozbiljno uzdrmana vojnikim poraz-ima, naroito u Srednjoj Bosni, nastavila s realizacijom zacrtanih stratekih ciljeva usmjerenih ka formiranju hrvatske republike u BiH, pa je 28.08. 1993. godine donesena Temeljna odluka o uspostavi i proglaenju Hrvatske Re-


publike Herceg-Bosne (HR HB). U preambuli Odluke se prevashodno govori o promjeni poloaja hrvatskog naroda na nain da na dijelu teritorija BiH uspostavi svoju dravnu zajednicu, te o prenosu dijela konstitutivnih prava na budui savez republika uz pristanak na sudjelovanje u zajednikim insti-tucijama i slubama od zajednikog interesa u BiH, kako se to uredi trojnim ustavnim sporazumom konstitutivnih naroda. Granice ove republike su se oslanjale na kontinuitet Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (HZ HB), na nain da je u lanak 1 predviao preimenovanje HZHB u HRHB, a lanak 2 da je teritorij Republike podruje HZHB, a konane granice Republike utvrdit e se Ustavom Republike. Ova dva lana Odluke predstavljala su direktan osnov za nastavak sukoba sa AR BiH, jer su i dalje podrazumijevale stavl-janje pod kontrolu dijelova teritorije pod kontrolom zvaninih organa vlasti Republike BiH. I naravno, to je opet podrazumijevalo cjelokupno podruje Srednje Bosne.lanak 4 Odluke predviao je da suverenitet Republike (je) nedjeljiv, neotuiv i neprenosiv, a odreena prava i dunosti Republike moe ost-varivati u zajednikim tijelima Saveza republika. Republika se slobodno udruuje u savez republika, to jasno govori o konanim ambicijama ove republike u smislu priskrbljivanja atributa dravnosti.Nastojanja zvaninih politika Republike Hrvatske, a naroito Republike BiH, poluila su 14.09. 1993. godine Zajedniku deklaraciju Izetbegovia i Tumana (i Tajni sporazum o konfederaciji) koji je predviao hitan prekid svih neprijateljstava i vojnih sukoba izmeu AR BiH i HVO; rasputanje logo-ra i oslobaanje zatvorenika; slobodan i neometan prolaz svih humanitar-nih konvoja; radnu grupu za pitanja teritorijalnog razgranienja izmeu dvije republike u predvienoj Uniji, ukljuujui i pitanje izlaska na more; te istodobno stupanje u konfederalni odnos sa RH. I iz ove deklaracije je jasno vidljivo nastojanje zvanine vlasti Republike BiH da osigura prestanak dvostruke blokade, uz pristajanje na odreene kompromise koji se u tom momentu nisu inili potpuno racionalni, ali se s ove vremenske distance ine vrlo pragmatinim. Naime, radilo se o injenju ustupaka hrvatskoj strani koji su, s jedne strane trebali zaustaviti hrvatsku agresiju na R BiH, a ija implementacija je, s druge strane, zahtijevala vrijeme, a samim tim i mogunost promjene odnosa na terenu.Trea varijanta Owen-Stoltenbergovog plana ponuena je 20.09. 1993. godine na nosau aviona Invincible i ona se nastojala fokusirati na rjeavanja pitanja razgranienja i spornih teritorija; kontinuitet u lanstvu u meunarodnim organizacijama Muslimanskoj republici u sluaju raspada drave BiH; te o njenom izlazu na more. Druge dvije take jasno ukazuju na konzistentno nastojanje vlasti republike BiH da odri kontinuitet dravnosti, te da na svaki nain ishodi izlaz prema svijetu kako u budunosti ne bi bila potpuno okruena svojim sadanjim susjedima.


Kraj septembra donio je i konani oblik Owen-Stoltenbergovog plana, pod nazivom: Mirovni paket o BiH sa 7 dodataka, koji je sutinski ostao na tragu dotadanjih napora, uz napomenu da prilikom odreivanja granica kon-stitutivnih republika podruje muslimanske veinske republike ne bude manje od 30 posto od ukupnog podruja saveza republika BiH.Da neprijatelji BiH nisu mirovali u pomenutom periodu svjedoi Sporazum o miru Radovana Karadia i fikreta Abdia, potpisan 22.10. 1993. godine, kojim Republika Srpska, kao jedna od tri konstitutivne republike, uvaava postojanje, volju graana i legalnu vlast Autonomne Pokrajine Zapadne Bosne Republike Bosne, jedne od triju konstitutivnih republika Unije Bosne i Hercegovine. Dakle, nepostojea republika nepostojee Unije BiH ovim sporazumom priznaje uspostavu autonomne pokrajine u sastavu druge nepostojee republike nepostojee Unije BiH. No, ovaj politiki sporazum je, na neki nain, oznaio i doticanje dna zvanine politike Republike BiH, jer su joj, u meuvremenu, snage AR BiH svojim uspjesima omoguile mno-go bolju pregovaraku poziciju i od tog momenta ukupna situacija poinje da dobija drugaiji tok.Kada se analiziraju razlozi agresije RH na R BiH moglo bi se doi do zakljuka da se, zapravo, oslobaanje okupiranog dijela teritorije RH moglo izvriti samo na dva naina. Prvi je podrazumijevao da se to uradi sa prostora RH u direktnoj konfrontaciji sa snagama samoproglaene Republike Srpske Krajine. Ova opcija je sutinski zamrznuta Sarajevskim primirjem, s poetka 1992. godine, i tada je rjeavanje hrvatsko-srpskog sukoba preneeno na prostore BiH. Ve su operacije u Dubrovakom zaleu svjedoile o percep-ciji politikog vrha RH da teritoriju BiH vidi kao dubinu vlastitog teritorija. Na tragu takve logike, zaokruivanje hrvatskog povijesnog prostora u BiH trebalo je posluiti dvostrukoj svrsi. Prva svrha se ogledala u formiranju hrvatskog dravnog prostora u susjednoj republici, to bi, u konanici, tre-balo poboljati ukupan geostrateki poloaj matice Hrvatske. Druga svrha se ogledala u stvaranju strateke osnovice za napad na snage RSK iza lea, ime bi se konano rijeilo pitanje okupiranih teritorija RH. Pored ova dva strateka cilja, HV je u meuvremenu vrila naoruavanje i obuavanje, a na prostoru BiH i uvjebavanje sopstvenih snaga za konane oslobaajue operacije.Kako su se snage AR BiH pokazale isuvie jakim protivnikom, predsjednik Tuman je uveo promjenu strategije, ali ne i osnovnog cilja. Ta promjena se ogledala u stvaranju politikih uvjeta za povratak osnovnom cilju oslobaanju teritorije RH. U tom kontekstu treba posmatrati Mirovnu inici-jativu predsjednika RH franje Tumana, od 02. 11. 1993. godine, koja se sas-tojala od Prijedloga provedbe mirovnog plana na podruju pod zatitom UN (UNPA) u Hrvatskoj, te Prijedloga za okonanje rata i uspostavu mira u BiH.


Istovremeno, dolazi i do zaokreta u pristupu meunarodne zajednice rjeavanju bosanskohercegovakog pitanja, pa sterilne i retrogradne poli-tike velikih evropskih sila, posebno Velike Britanije i francuske, ustupaju mjesto konceptu Kontakt grupe u kojem glavnu rije preuzimaju SAD. Osim toga, dolazi i do promjena vlasti u Parizu i londonu, koje donose je-dan drugaiji pristup rjeavanju bh. problema. Ruska federacija je jo uvi-jek slaba, ali ostaje ukljuena zbog svog utjecaja na srpsku politiku. U tom periodu se profilira i snana vanjska politika Republike Turske koja se nas-toji etablirati kao vaan regionalni faktor, posebno u posredovanju izmeu RH i R BiH. U tom kontekstu treba posmatrati i Sarajevsku zajedniku deklaraciju, od 12.11.1993. godine, koju su potpisali Mate Grani i Haris Silajdi, kao predsjedniki povjerenici uz posredovanje ministra vanjskih poslova Re-publike Turske Hikmeta etina. Ova deklaracija nastala je kao reakcija na rasplamsavanje sukoba u Srednjoj Bosni. A intenziviranje sukoba u Srednjoj Bosni jasno potvruje tezu da je predsjednik Tuman promijenio strategiju ali ne i glavni cilj. Dakle, dok se na jednoj strani politikim putem priprema-lo otvaranje fronta u RH, u BiH se jo jednom pokualo doi do istog cilja zaokruivanje hrvatskog teritorija i omoguavanje napada na RSK iz vie pravaca.Ova posljednja operacija HVO i HV u Srednjoj Bosni nosila je simbolian na-ziv Sve ili nita i vrlo jasno govori u prilog gore navedenoj analizi. Naime, bio je to posljednji pokuaj ovladavanja Srednjom Bosnom prije prekida borbenih dejstava protiv AR BiH. Ova operacija poela je 24.01.1994. go-dine napadima na teritorij prozorske opine, selo Here, a potom su se inten-zivirali i prenijeli na kompletan prostor opine Gornji Vakuf, sa teitem na prostor Privora. U drugoj polovici februara, ofanziva hrvatskih snaga, zbog vrste odbrane jedinica ARBiH, ali i visokih snjenih nanosa gubi na intenz-itetu i prelazi u aktivnu odbranu. Kako je to ve i sugerirano, dok su trajale pripreme za operaciju Sve ili nita hrvatska politika je vodila diplomatsko obmanjivanje, pa je 10.01.1994. go-dine potpisan Ugovorni sporazum o uspostavljanju trajnog i cjelovitog mira izmeu hrvatskog i bonjako-muslimanskog naroda u BiH i osnovama daljnjeg zajednikog suivota koji je predvidio prestanak neprijateljstava do 15.01.1994.; podjelu teritorije u odnosima 17,5% za HRHB, a 33,33% za Bonjako-muslimansku Republiku; te je reguliran postupak u sluaju pres-tanka Unije. Nakon to je postajalo jasno da ni operacija Sve ili nita nee poluiti eljeni rezultat, diplomatska aktivnost dobija na ozbiljnosti i polako mijenja smjer prema alternativnoj strategiji prestanku sukoba s legalnim odbram-benim snagama RBiH i prenoenju teita na oslobaanje teritorija RH. Tako je 10.02.1994.godine objavljena Zajednika izjava Grania i Silajdia,


kojom se predviao zajedniki nastup prema UN i zahtjev za potivanjem granica; potreba da se Deli i Roso sastanu u narednih 7 dana da bi dogovo-rili potpuni prekid vatre; bezuvjetna razmjena svih zatvorenika; nastavak razgovora o svim modelima buduih odnosa, te povratak izbjeglica.Konano, 23.02. postignut je Sporazum o prekidu vatre izmeu HVO i AR-BiH koji su potpisali generali Roso i Deli, a kojem su svjedoili generali Cot i Rose, te Yasushi Akashi. Ovaj Sporazum regulirao je trenutni i potpuni prekid neprijateljstava, to obuhvata: prekid ofanzivnih b/d, prestanak pro-pagandnog djelovanja, dok su linije dodira i postojei poloaji trebali ostati nepromijenjeni. Imajui u vidu da je postojala suglasnost strana u sukobu, dogovoreno je rasporeivanje snaga UNPROfOR-a na osjetljiva podruja, stavljanje tekog naoruanja iznad 12,7 mm pod kontrolu UNPROfOR-a, minobacaa iza 10, a tenkova i topova iza 20 km. Zajednika komisija koju je trebalo uspostaviti imala je zadatak implementirati ovaj Sporazum.Paljivom analizom dogaaja koji su prethodili Washingtonskim sporazumi-ma jasno ukazuju na injenicu da do promjene hrvatske politike nije dolo samo zbog vlastitih procjena situacije, ve je oigledno da su SAD odluile da preuzmu vodeu ulogu u cjelokupnom procesu rjeavanja jugosloven-ske krize. Na tom putu prvi korak koji je amerika administracija preduzela jeste prekid sukoba izmeu hrvatske i zvanine bosanskohercegovake politike. Nagrada ovakve politike ogledala se u kasnijoj svesrdnoj amerikoj pomoi Republici Hrvatskoj prilikom oslobaajuih operacija Bljesak i Oluja.

WASHINGTONSKI SPORAZUMI

Nakon to je osiguran trajan prekid neprijateljstava na terenu, pristupilo se finaliziranju politikog okvira u kojem e bosanskohercegovaki Hrvati i graani RBiH koji su se nalazili na teritoriji pod kontrolom ARBiH. Taj set sporazuma koji je usuglaen u Washingtonu 01.03. 1994. godine nazvan je Okvirni sporazum o federaciji BiH, a obuhvatio je i Nacrt prethodnog spora-zuma o Konfederaciji izmeu Republike Hrvatske i federacije BiH. Svoje pot-pise na Izjavu o suglasnosti stavili su Kreimir Zubak, Haris Silajdi i Mate Grani, slaui se s priloenim Okvirnim sporazumom kojim se uspostav-lja federacija na podrujima Republike Bosne i Hercegovine s veinskim bonjakim i hrvatskim puanstvom i s priloenim Nacrtom prethodnog sporazuma o Konfederaciji izmeu Republike Hrvatske i federacije. Oni su se suglasili da e osnovati Prijelazni odbor na visokoj razini, koji e poduzeti hitne i konkretne korake radi osnivanja federacije i Konfederacije. Odbor e zapoeti sa radom 4. oujka 1994. godine u Beu i nastojat e do 15. marta 1994. donijeti slijedee: (1) Ustav federacije;


(2) Prethodni sporazum o Konfederaciji izmeu Republike Hrvatske i predloene federacije; (3) Sporazum o vojnom rasporedu na podruju predloene federacije; (4) Prijelazne mjere za ubrzanje osnivanja Konfederacije i federacije, ukljuujui, gdje je to mogue, stvaranje dravnog ustroja kako je to naznaeno u Okvirnom sporazumu, kao i sve ostale mjere koje e se sma-trati potrebnim. Okvirni sporazum o federaciji BiH u dijelu I, pod nazivom Osnovanje pred-vidio je da Bonjaci i Hrvati, kao konstitutivni narodi (zajedno s ostalima) i graani Republike Bosne i Hercegovine u vrenju svojih suverenih prava pretvaraju unutranje ustrojstvo podruja s veinskim bonjakim i hrvats-kim puanstvom u Republici Bosni i Hercegovini u federaciju koja se sas-toji od federalnih jedinica s jednakim pravima i odgovornostima. Odluke o ustavnom ustrojstvu podruja Republike Bosne i Hercegovine s veinskim srpskim puanstvom donijet e se tijekom pregovora o mirnom rjeenju i na Meunarodnoj konferenciji o bivoj Jugoslaviji.esti dio Sporazuma koji se odnosi na Vojne dogovore predvidio je osniv-anje ujedinjenog vojnog zapovjednitva oruanih snaga federacije, s na-pomenom da e tokom prelaznog razdoblja postojea komandna orga-nizacija biti zadrana, da e se snage obiju strana odmah razdvojiti, s ciljem povlaenja na sigurnu udaljenost koja e biti poblie odreena vojnim sporazumom; te da e sve inostrane vojne snage, osim onih koje su prisutne u sporazumu s Republikom Bosnom i Hercegovinom ili uz ovlatenje Vijea sigurnosti UN, napustiti podruje federacije.Dogovor tokom prelaznog razdoblja (Dio VIII) predvidio je osnivanje Odbo-ra na visokom nivou koji e pripremiti nacrt Ustava federacije i usklaivati ostala pitanja vezana s provedbom Okvirnog sporazuma, a da e do stu-panja na snagu Ustava federacije vrijediti postojee upravno ureenje pos-vuda u Bosni i Hercegovini ako Odbor konsenzusom ne odlui drugaije, osim u opini Mostar, kojom e, kako su se suglasile obje strane, do najvie dvije godine upravljati Upravitelj Europske Unije. Ovakva odluka moe se dovesti u direktnu vezu sa najavljivanjem nove uloge Evropske unije koja e kasnije nastojati da preuzme glavnu ulogu u rjeavanju krize u BiH.Splitski sporazum, od 12.03.1994.godine, dodatno je razradio vojne aspe-kte kroz prihvatanje vojnih aranmana iz Okvirnog ugovora i potvrivanje sporazuma o razdvajanju snaga i orua potpisanog na aerodromu Pleso 23.02., u suradnji sa UNPROfOR-om. Takoer su potvrene vrijednosti do-punskih mjera (oslobaanje zarobljenika, uspostava Zajednikih timova za vezu pri tabovima AR BiH i HVO i niim nivoima komandovanja, razmjena obavjetajnih podataka, oznaavanje minskih polja, prethodne obavijesti o vojnim operacijama,...), a predvieno je i ustrojavanje savezne vojske kroz formiranje zajednikog zapovjednitva zaduenog za kontrolu svih oper-


ativnih vojnih zona, Zdruenog taba nakon potpisivanja Ustava fBiH, te formiranje vojnih podruja s komandantom i zamjenikom kojima e odgo-varati sve jedinice AR BiH i HVO.Konano je na temelju lana IX, (1) i (3) Ustava federacije Bosne i Herce-govine Ustavotvorna skuptina federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Ustavotvorne skuptine, odranoj 30. 03. 1994. godine, donijela Odluku o proglaenju Ustava federacije Bosne i Hercegovine, ime je okonana jed-na vrlo teka i znaajna faza u odbrani Republike Bosne i Hercegovine.

UMJESTO ZAKLJUKA

Iako su odnosi hrvatske i zvanine politike RBiH odrali odreenu dinamiku do potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, na ovom se mjestu ipak mogu artikulirati pojedini zakljuci.Historija Bosne i Hercegovine nikada nije registrirala ozbiljnije sukobe izmeu Hrvata-katolika i Bonjaka-muslimana negoli su to bili sukobi to-kom 1992., a posebno 1993. godine, nakon ega njihovi odnosi teko da mogu biti isti. Situaciju dodatno komplikuju rezultati nasilne homogeniza-cije naroda provedeni stravinim zloinima, nasiljem i etnikim ienjem koji danas isporuuju tri razliite historijske interpretacije, tri razliite istine, itd.S druge strane, pak, postoje i podruja koja su ostala relativno multinaciona-lna, meu koje spada i podruje Srednje Bosne. Iako su tokom sukoba HVO (i HV) i ARBiH teritorije mnogih opina ostale gotovo jednonacionalne, da-nas ipak svjedoimo brojnim odrivim povracima. Imajui u vidu injenicu da Bosna i Hercegovina koju poznajemo moe o(p)stati jedino kao multi-nacionalna zajednica tri konstitutivna naroda i ostalih graana, utoliko je izuzetno vano hrvatsko-bonjako pomirenje, u kojem taj proces moe biti srednjobosanski generiran. Ipak, uvjet za takav pristup podrazumijeva adekvatno razumijevanje hrvatskog pitanja od prevashodno bonjake politike, s jedne strane, ali i naputanje herceg-bosanskog separatistikog projekta od hrvatske politike, s druge strane. Potonje posebno dobija na vanosti na prostoru Srednje Bosne, jer je upravo to teritorija koju predvia da obuhvati teritorijalna organizacija hrvatskog naroda u BiH, kako god se ona zvala. I upravo je to prostor koji bi generirao gotovo siguran sukob u sluaju nastojanja materijalizacije jedne takve ideje.U svakom sluaju, iskustva iz prethodnog, ali i mnogih drugih ratova jasno ukazuju na injenicu da je glasnoa neijeg glasa upravo proporcionalna njegovoj snazi. U tom kontekstu treba posmatrati i razvoj odbrambenih snaga BiH koje su konano formirale Armiju Republike Bosne i Hercegovine kao jedinog garanta opstojnosti drave BiH i graana koji su je doivljavali kao dravu i kao domovinu. Na tom putu ARBiH je prola put od gole borbe


za opstanak do procesa konsolidacije, reorganizacije, naoruavanja, koji je omoguio i prve ozbiljnije vojnike uspjehe, a koji su za rezultat imali skraivanje fronta, formiranje operativnih grupa i korpusa, te prelazak u operativno-strateku ofanzivu putem djelovanja grupacija za izvrenje za-datka (iz vie korpusa).Isto tako, koliko god je odreena drava i njena oruana formacija snana, postojanje ozbiljnih stratekih saveznika je izuzetno vano. Ova injenica je posebno relevantna za tzv. male drave, kakva je, zasigurno, i BiH. U konkretnom sluaju, SAD su, kao strateki partner RH i RBiH omoguile njihovo pomirenje putem Washingtonskog mirovnog sporazuma, ali su preduzele i odlune korake kako bi zaustavile sukob u cijeloj BiH, to je za rezultat imalo potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma. Naalost, oba sporazuma su prihvatila real-politiki pristup prihvatanja realnosti na terenu i balansa snaga.

LITERATURA

1. Begi, Kasim. Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog sporazuma (1991. 1996.). Sarajevo: Bosanska knjiga, 1997.

2. Bobetko, Janko. Sve moje bitke. Zagreb: Vlastita naklada, 1996.3. eki, Smail. Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu Knjiga

2. Sarajevo: Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, 2004.

4. Dautovi, Kenan. Prevencija konflikata u meunarodnim odnosima. Travnik: Preporod, 2007.

5. Jurevi, Josip. Ekspertiza za potrebe MKSJ: Bosna i Hercegovina 1990. 1995. godine. Zagreb: 2008.

6. Rotim, Karlo. Odbrana Herceg-Bosne. iroki Brijeg: Vlastita naklada, 1997.

7. Shrader, Charles R. The Muslim-Croat Civil War in Central Bosnia: A Military History, 1992-1994. Texas: University Press, 2003.

8. Tuman, Miroslav i Bili, Ivan. Planovi, sporazumi, izjave o ustavnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine 1991. 1995. Zagreb: 2005.

Jasmin Gani

STANJE NA TERITORIJI SREDNJE BOSNE POSLIJE POTPISIVANJA PRIMIRJA IZMEU ARBIH I HVO, PRESTRUKTUIRANJE ARMIJE RBIH I FORMIRA-NJE 7. KORPUSA ARBIH


Jasmin Gani

STANJE NA TERITORIJI SREDNJE BOSNE POSLIJE POTPISIVANJA PRIMIRJA IZMEU ARBIH I HVO, PRE-STRUKTUIRANJE ARMIJE RBIH I FORMIRANJE 7. KOR-

PUSA ARBIH

1. IMPLIKACIJE WASHINGTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA NA PROSTORU SREDNJE BOSNE

Kraj 1993. godine bio je u znaku propasti svih angamana meunarodne diplomatije u pokuajima rjeavanja krize u Bosni i Hercegovini. Razlog tome je nejedinstven stav zemalja lanica Evropske unije i suzdranost SAD u realizaciji mirovnih pregovora. Skeptinost amerike administracije prema Vance-Owenovom mirovnom planu izraena je iz razloga to su plan smatrali nerealnim, neostvarivim i naklonjenim srpskoj strani koja je nagraena priznavanjem njihovog vojnog osvajanja.1 Poboljanjem Vance-Owenovog mirovnog plana amerika vlada htjela je isti uiniti pri-hvatljivim svim stranama. Sastanak ministara vanjskih poslova lanica EU nije donio kompromisno rjeenje, jer se francuskom prijedlogu o ultima-tumu Srbima usprotivila Grka. Odluku za dalje djelovanje u rjeavanju krize u BiH preputeno je NATO savezu. Od tog momenta, administracija SAD se aktivno ukljuuje u rjeavanje bosanskohercegovake krize. Glav-ni problem koji je bio pred njima, bilo je pitanje kako obnoviti povjerenje izmeu bosanskohercegovakih vlasti i vlasti u Republici Hrvatskoj, kao i sa bosanskohercegovakim Hrvatima. To je bilo neophodno postii, jer je jedino koalicijom Bonjaka i Hrvata bilo mogue ostvariti potpuni mir sa Srbima u BiH.Od poetka ratnih sukoba izmeu Bonjaka i bosanskohercegovakih Hrvata potpisivano je nekoliko primirja i prekida sukoba, ali ni jedno nije imalo trajni karakter. Stvarni prekid sukoba postignut je uz posredovanje

1 luki Reno, Vanjska politika Clintonove administracije prema ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (1993.-1995.), Korak, broj 8, 2006, 25.


meunarodne zajednice, prvenstveno SAD, koje uzimaju odluujuu ulogu u rjeavanju krize na prostorima bive Jugoslavije. Kao prvi korak primjen-jena je opcija bonjako-hrvatskog saveza za koju su SAD imale podrku u evropskim silama, prvenstveno u Njemakoj.2 Nastavak prekinutog do-govora na rjeavanju krize izmeu Bonjaka i Hrvata aktueliziran je januara 1994. godine sastankom Izetbegovia i Tumana u njemakom gradu Bon-nu. Sastanak se odvijao u periodu najtee situacije u BiH, kada su u pitanju odnosi Bonjaka i Hrvata, jer je u to vrijeme jedna od varijanti bila da se Republika Hrvatska zvanino ukljui u ratni sukob i stavi svoje vojne kapac-itete snagama HVO na prostoru Bosne i Hercegovine.Svoje strateke ciljeve Republika Hrvatska trebala je definisati kojoj opci-ji da se orijentie, da li da definie strategiju pregovora sa Bonjacima ili sa Srbima? U toj dilemi kada su Srbi kontrolisali 27% teritorije Republike Hrvatske, a pregovori sa Bonjacima znaili bi redefinisanje stanja na terito-riji HR HB, hrvatske vlasti su odabrali pravac djelovanja ka pregovorima sa Bonjacima. Toj odluci doprinijelo je i djelovanje meunarodne zajednice koja je pritiscima ubrzala odluku Hrvata. Zaokret politike Republike Hrvatske i njenu orijentaciju prema Bonjacima, Tuman je objanjavao obeanom pomoi SAD i zapadnih zemalja Hrvats-koj u obnovi zemlje i njihovoj garanciji za regulisanje statusa teritorije Hrvatske koju su Srbi drali pod okupacijom. Meutim, postojali su i drugi razlozi koji su hrvatsku vlast usmjerili u ovome pravcu. U prvom redu to je pojava opozicije u samim redovima HDZ prema politici koja je voena u BiH, kao i nepostojanje preutne saglasnosti katolike crkve prema aktuelnoj politici koju je preferirao HDZ Hrvatske. Moda, glavni razlog redefinisanja politikog kursa politikih subjekata Hrvatske prema BiH lei u injenici sve loijeg stanja po bosanskohercegovake Hrvate na prostoru Srednje Bosne, gdje su snage HV i HVO doivljavale poraze od pripadnika ARBiH. februara 1994. godine, u Sarajevu, odran je Sabor Hrvata i formirano je Hrvatsko narodno vijee (HNV) koje predstavlja prijedlog na koji nain rijeiti odnose Bonjaka i bosanskohercegovakih Hrvata. Predstavljeni prijedlog odgovarao je amerikoj administraciji, jer je podrazumijevao federalno ureenje sa formiranjem kantona/upanija. Krajem februara, posredstvom SAD-a, nastavljaju se zapoeti pregovori Bonjaka i Hrvata. Pregovori su dobili novu politiku dimenziju, jer je Tuman za predsjednika HDZ, umjesto Mate Bobana, postavio Kreimira Zubaka.3 U tom momentu bilo je jasno da se Tuman odrie dotadanje ratne opcije, koju je provo-dio radikalno orijentisani Mate Boban i da prelazi na diplomatsku opciju u realizaciji svojih ciljeva za stvaranje isto etnikih hrvatskih teritorija na prostoru Bosne i Hercegovine. 2 R. Holbrooke,Zavriti rat, 56.3 Stenogrami o podjeli Bosne , Vol. I., str. 497-498.


Sutina pregovora bila je usmjerena na uspostavu novog naina ustrojstva teritorije BiH gdje su Bonjaci i Hrvati bili u dominaciji, to je realizovano kroz kantonalno ureenje teritorije. frankfurtski sastanak, koji je odran 19. februara 1994. godine izmeu predstavnika bosanskohercegovake vlas-ti, Harisa Silajdia, i ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske, Mate Grania, odvijao se u pravcu rjeavanja spornih pitanja u vezi budueg ustava, kao i prekida oruanih sukoba izmeu postrojbi HVO i jedinica AR-BiH. Washingtonski pregovori izmeu Bonjaka i Hrvata proizveli su do-govor o stvaranju federacije BiH i njenom teritorijalnom ureenju na bazi kantona sa velikom autonomijom i zajednikom vladom. Kao vrhunac do-govora, predstavljen je zajedniki prijedlog da federacija BiH ostvari kon-federalni odnos sa Republikom Hrvatskom. Uspostavljanje konfederalnog odnosa predstavljalo je jednu neminovnost za hrvatske vlasti, jer su u tom odnosu vidjeli mogunost kompenzacije za redefinisanu teritoriju HZ HB na nain da tim odnosima uspostave ravnoteu u brojnom stanju izmeu bosanskohercegovakih Hrvata i Bonjaka.Na osnovu dogovora sa sastanaka u Washingtonu, u Zagrebu je 23. febru-ara 1994. godine potpisan sporazum o prekidu sukoba, od strane koman-danata ARBiH i HVO Rasima Delia i Ante Rose. Sporazumom, primirje je trebalo stupiti na snagu 25. februara 1994. godine, u 12:00 sati.4 Tim inom zavrena je jedna krvava etapa odbrambenog rata, koja je za rezultat imala potpisivanje Washingtonskog mirovnog sporazuma i formiranje federacije Bosne i Hercegovine, ime je projekat stvaranja i djelovanja Hrvatske zaje-dnice Herceg Bosne od strane bosanskohercegovakih Hrvata propao.Posredovanje SAD bilo je kljuno za prekid sukoba izmeu bosansko-hercegovakih Hrvata i Bonjaka, kao uslova za stvaranje federacije Bosne i Hercegovine. Namjera administracije SAD-a bila je formiranje jedinstvene Bosne i Hercegovine kroz [...] stvaranje dvonacionalne drave BiH, kojoj bi se kasnije pridruili i Srbi.5 Razgovori u Washingtonu zavreni su 2. mar-ta 1994. godine, uz zakljuak - da u Beu, Visoki odbor, koji je imao ulogu prijelaznog tijela, pripremi nacrt sporazuma i Ustav federacije Bosne i Her-cegovine.6

Poslije izvrenih priprema i neophodnih radnji koje su prethodile konanom dogovoru, u Washingtonu je 18. marta 1994. godine potpisan sporazum o federaciji Bonjaka i Hrvata, koji su potpisali Haris Silajdi i Kreimir Zubak.7 4 Kronologija rata: agresija na Hrvatsku iBosnu i Hercegovinu , 351.5 Ibid., 350.6 Veernji list, 2. III. 1993., 3.7 Vaingtonski mirovni sporazum potpisan je 18. mart 1994. godine, Miroslav Tuman, Ivan Bili, Planovi, sporazumi, izjave o ustavnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine, 392.; Prilikom potpisivanja sporazuma gosp.IvoKomi,koji je bio u ulozi predstavnika HNV-a,iskazao je nezadovoljstvo zbog navedene titule koja je dodijeljena gosp. Kreimiru Zubaku, koji je predstavljen kao predstavnik


U isto vrijeme, predsjednici Bosne i Hercegovine i Hrvatske, Izetbegovi i Tuman, potpisali su Sporazum o uspostavi konfederacije izmeu feder-acije BiH i Republike Hrvatske, ime su definisani bonjako-hrvatski odnosi u Bosni i Hercegovini. Na konstituirajuoj sjednici Parlamenta Bonjaka i Hr-vata, 30. maja 1994. godine, prihvaen je Ustav federacije BiH, a sutradan su jednoglasno izabrani za predsjednika federacije Kreimir Zubak i za pot-predsjednika Ejup Gani, dok je ovlatenje za formiranje Vlade federacije dobio Haris Silajdi. Tim inom uspostavljen je novi oblik funkcionisanja dva naroda, sa zajednikim osnovama i jedinstvenim opredjeljenjem za dalju opstojnost Bosne i Hercegovine koja je trebala biti zajedniki sadrilac i za pripadnike treeg naroda koji je neizostavni dio njene multietinosti.Karakter sukoba izmeu HVO i ARBiH na prostoru Srednje Bosne moemo posmatrati kroz prizmu novog oblika u pokuaju uspostave ureenja stanja na jednom dijelu teritorije. Taj nain jo nije nauno valorizovan i pojmovno definisan, a da za tim postoji potreba jasno je i iz postojanja drugih sukoba koji imaju slian karakter, prvenstveno mislimo na sukobe etnikih skupi-na sa karakteristinim spoljnim utjecajem, koji su proeti kroz zahtjeve o podjeli teritorijalnog jedinstva sukobljenih strana.U jednom trenutku postojali su realni uslovi da karakter rata na prostoru Sred-nje Bosne preraste u otvorenu agresiju Hrvatske, jer je dravni vrh Hrvatske bio u dilemi o daljem voenju spoljne politike prema BiH krajem 1993. i poetkom 1994. godine, kada je dosegnut vrhunac u sukobima izmeu AR-BiH i HVO. Meutim, ta opcija nije bila prihvatljiva za hrvatski politiki vrh i odustali su od ideje daljeg sukoba sa Bonjacima i prihvatili saveznitvo sa njima u borbi protiv srpskog agresora. Ni dravnom vrhu Bosne i Hercegov-ine nije bilo u interesu dalji sukobi sa bosanskohercegovakim Hrvatima koji su imali podrku aktuelne Hrvatske politike, jer je, bez obzira na postojei embargo o uvozu naoruanja i vojne opreme, vea koliina humanitarne i vojne pomoi pristizala preko teritorije Republike Hrvatske. Druga odred-nica koja je imala znaaj za bosanskohercegovaku vlast je nemogunost uspjenog voenja borbenih dejstava na dva fronta. Prestankom sukoba HVO i ARBiH dolo je do smanjenja linije fronta i oslobaanja velikog broja jedinica i njihovo angaovanja prema poloajima VRS.Iako su sukobi Bonjaka i bosanskohercegovakih Hrvata zavreni bez ka-pitulacije jedne od strana sa pravom moemo konstatovati da se Bonjaci na prostoru Srednje Bosne mogu smatrati kao relevantni pobjednici. Razlog tome lei u injenici da je ARBiH, po zavretku sukoba, kontrolisala vei dio teritorije Srednje Bosne, da su snage HVO ostale izolovane na manjem pros-toru i nisu imale direktnu komunikaciju sa Hercegovinom, da su odbranjeni

bosanskohercegovakih Hrvata. Poslije obavljenih konsultacija strana u pregovoru dogovoreno je potpisivanje sporazuma bez navoenja titula. Ivo Komi, Preivljena zemlja: tko je i kada dijelio BiH, 291- 293.


prostori koji su bili primarni za politiku bosanskohercegovakih Hrvata u namjeri prikljuenja prostora Srednje Bosne paradravnoj tvorevini HZ HB.Meutim, najveu korist od bonjako-hrvatskih sukoba izvukle su srpske snage, dok su ARBiH i HVO ratovali, trpei gubitke u ljudstvu, potronji MTS i troenju svih ostalih resursa za potrebe oruanog sukoba, u isto vrijeme su snage VRS imale mogunost odmora jedinica i konsolidaciju snaga i sred-stava koje su angaovale na linijama odbrane u Srednjoj Bosni. Na jednom dijelu fronta VRS je, bez borbe, poboljala svoju taktiku poziciju u odnosu na ARBiH, jer su im te poloaje prepustili pripadnici HVO. Karakteristini primjeri saradnje srpskih snaga sa postrojbama HVO na prostoru Sred-nje Bosne jasni su u primjerima epa, Varea, Kiseljaka, Novog Travnika, Travnika, Bugojna i Jajca.

2. PRESTRUKTUIRANJE ARBIH I FORMIRANJE 7. KORPUSA

Organizacijsko-formacijske promjene ARBiH bile su neprekidni i sastavni proces u njenom razvoju kojim se teilo pronalaenje najadekvatnijih sas-tava za uspjenije voenje oruane borbe. Jedan od kljunih momenata za ustrojavanje sastava ARBiH desio se 21. avgusta 1993. godine, kada je u Zenici odrano referisanje lanova Vrhovne komande sa komandantima korpusa, izuzev predstavnika 5. korpusa i IBOG, koji, iz objektivnih razloga, nisu mogli prisustvovati navedenom referisanju. Pored niza zakljuaka, dva su bitna za prostor Srednje Bosne. Prvi se odnosi na dodjelu nove zone od-govornosti 3. korpusa ARBiH, kada u njegov sastav ulaze jedinice OG 7-jug i samostalni Prozorski bataljon, dok je zona odgovornosti 6. korpusa proirena na opine Kreevo, Kiseljak, fojnica, Visoko, Breza, Ilija i Vare. Druga karakteristika je ta da se tada, po prvi put, govorilo o mogunosti formiranja 7. korpusa, te je jedan od zakljuaka savjetovanja bio [...] sainiti prijedlog za formiranje 7. korpusa...8 Ideja za formiranje 7. korpusa nije nastala samo iz vojne, nego i politike potrebe, odnosno elje da se obje-dini krajiki borbeni element u Srednjoj Bosni u posebnom korpusu ije bi teite djelovanja bilo prema Bosanskoj Krajini. S druge strane, 3. korpus je imao veliku zonu odgovornosti i veliko brojno stanje, to se jo dodatno usloilo ulaskom OG 7-Jug sa potinjenim jedinicama u sastav 3. korpusa, te je od dijela njegovih jedinica trebalo formirati poseban korpus koji bi na adekvatan nain omoguio rukovoenje i komandovanje u 3. korpusu i smanjio njegovu z/o.Na kraju 1993. i poetkom 1994. godine, 3. korpus ARBiH organizacijsko-

8 Zakljuci i zadaci sa savjetovanja starjeina Glavnog taba i komandanata korpusa, odranog u Zenici 21.i 22. avgusta 1993. godine, strogo pov.broj: 1/297-230, od 29. avgusta 1993. godine, 4. strana: Pored ovog zadatka rijeiti i slijedea pitanja:sainiti prijedlog za formiranje 7.korpusa


formacijski imao je slijedei sastav: komanda korpusa, operativne grupe, pritapske jedinice i jedinica na direktnoj vezi Komande 3. korpusa. Od operativnih grupa u njegovom sastavu bile su slijedee: Operativna grupa Bosna, Operativna grupa Bosanska Krajina, Operativna grupa 3-Sjever i Operativna grupa Zapad. Poetkom 1994. godine ukupan broj pripadnika 3. korpusa iznosio je 43.074, to je uveliko prelazilo standardne okvire bro-jnog stanja jedinice jaine korpusa.9

Organizacijsko-formacijska struktura 3. korpusa ARBiH u januaru 1994. go-dine.

OG BosnaOG

Bosanska Krajina

OG ZapadOG

3-Sjever

Na direktnoj

vezi

Pritapske jedinice

K.3.K.

318. bbr320. bbr309. bbr311. lbr

17. SKbbr37. Mlbr306. bbr308. bbr312. bbr325. bbr327. bbr

07. mtbr.307. bbr317. bbr370. bbr

303. Sbbr314. bbr319. bbr330. lbr

Odred El Mudahidin

7. MSbbr299. lbr

305. bbr333. bbr

3. mapNRC

K-da stana3. sib

3. lard PVO3. bVP3. lob

3. v3. ABHO

PEBId

3. t3. Idb

9 VK OS BiH, Odjeljenje za org. mob. poslove, Podaci o stanju popune jedinica ARBiH, str. pov. broj:05/204-20-3, od 11. januara 1994. godine.


Aktivnosti na prestruktuiranju jedinica jaine korpusa ARBiH poslije Wash-ingtonskog sporazuma bile su uslovljene angaovanju jedinica prema VRS i odnosom snaga koji se mijenjao u korist jedinica ARBiH. Prekidom sukoba sa HVO u zoni odgovornosti odreeni dio jedinica na prostoru lavanske doline i Uskopljanske kotline izgubio je svoju zonu odgovornosti i omoguio angaovanje svojih sastava na linijama odbrane prema VRS. U tom periodu poboljano je snabdijevanje naoruanjem, municijom i drugim MTS neo-phodnim za odravanje borbene gotovosti jedinica. Predsjednitvo RBiH svojom Odlukom broj: 02-111-19/94, od 11. januara 1994. godine, regulisalo je formiranje 7. i 8. korpusa, rasformiranje 6. kor-pusa i promjenu zona odgovornosti ostalih korpusa Armije RBiH na osnovu koje je tab Vrhovne komande OS BiH pokrenuo aktivnosti na formiranju 7. korpusa. Meutim, borbena dejstva sa dva neprijatelja u zoni odgovornosti 3. korpusa i u buduoj z/o 7. korpusa nee dozvoliti da se ova ideja u praksi realizira, ali e se intenzivirati prestankom neprijateljstava izmeu HVO i AR-BiH i potpisivanjem Washingtonskog sporazuma.Nareenjem VK OS, formirana je Komanda 7. korpusa sa pritapskim je-dinicama, sa sjeditem u Travniku. Korpus je formiran po privremenoj ratnoj formaciji broj T-412.191, sa dodijeljenim brojnim nazivom T-30009 i brojem vojne jedinice VJ 5029.10 Zona 7. korpusa obuhvatala je opine: Banja luka, Bosanska Gradika, Bo-sansko Grahovo, Bugojno, elinac, Donji Vakuf, Gornji Vakuf, Glamo, Jajce, Kotor Varo, Kupres, laktai, livno, Mrkonji Grad, Novi Travnik, Travnik, Vitez, Skender-Vakuf i ipovo. Dodijeljenom zonom odgovornosti definisan je pravac djelovanja 7. korpusa ARBiH ka zapadnim granicama BiH i spa-janje sa jedinicama 5. korpusa ARBiH u Bosanskoj Krajini.Granica zone odgovornosti 7. korpusa, zapadna granica prema 5. korpusu protezala se r. Sava (okuka istono od Mlaka)-Orahova-Prosara (ukljuno tt.363)-Mrakovica (iskljuno lisina tt.976)-Manjaa (ukljuno tt.688)-aavica (iskljuno tt.1615)-Vrbljari (iskljuno Gola kosa tt.1615)-Jadovi (iskljuno lisina tt.1636)-Ujiica (iskljuno Vrh tt.1664)-granica sa Repub-likom Hrvatskom. Juna granica z/o 7. korpusa u odnosu na 4. korpus je Kamenica (ukljuno Konj tt.1855)-Tunica (ukljuno tt.1697)-Radua (iskljuno tt.1995)- Vranica (ukljuno it tt.1949)-Kruica (iskljuno tt.1650)-Vlai (iskljuno Kapak tt.1411)-Borja (iskljuno tt.1078)-Dubrava (ukljuno tt.383)-rijeka Vrbas (iskljuno Martinci) i dalje do ua rijeke Vrbas u rijeku Savu.11

U organski sastav 7. korpusa ule su jedinice koje su bile u sastavu Opera-

10 tab Vrhovne komande OS, Nareenje, str. pov. broj: 14/75-160/94 od 11. januara 1994. godine.11 VK OS BiH, Organizacijske promjene u Armiji RBiH, Nareenje, str. pov. broj:14/75-160/94, od 11. januar 1994. godine.


tivnih grupa Bosanska Krajina i Zapad. U zavrnom dijelu nareenja is-taknuto je da e se posebnim nareenjem regulisati vrijeme formiranja 7. korpusa, preraspodjela zone odgovornosti i poetak funkcionisanja istog. Ovo nareenje moemo posmatrati kao pripremno za konanu realizaciju aktivnosti na formiranju 7. korpusa. Do toga dolazi neposredno po potpisiv-anju primirja izmeu ARBiH i HVO, jer je novu Odluku o formiranju 7. korpu-sa Predsjednitvo R BiH donijelo dan nakon stupanja na snagu sporazuma o prekidu neprijateljstava izmeu ARBiH i HVO, 26. februara 1994.godine.12 Istog dana Predsjednitvo RBiH je donijelo odluku da za komandanta 3. korpusa postavi brigadira Sakiba Mahmuljina, a za komandanta 7. korpusa brigadira Mehmeda Alagia.13

Pripreme na formiranju 7. korpusa otpoele su u februaru 1994. godine. Imajui u vidu da e lavanska i Vrbaska dolina biti dijelom z/o novoformi-ranog 7. korpusa, te injenicu da je 1/7. Mbbr bio popunjen borcima sa ove teritorije, dolo se na ideju da se u sastavu 7. korpusa formira jedna musli-manska brigada. Poto je ve postojalo nareenje za formiranje 37. mtbr od izbjeglog i protjeranog stanovnitva sa prostora Bosanske Krajine, Kom-anda 3. korpusa je predloila da se ova jedinica preformira u 37. Mlbr, a da okosnica formiranja ove jedinice bude 1/7. MbbrU organizacijsko-formacijski sastav 7. korpusa ule su OG Bosanska Krajina i OG Zapad sa potinjenim jedinicama, a zona odgovornosti ovih opera-tivnih grupa postala je z/o 7. korpusa. Kada je u pitanju pravac djelovanja, regulisano je da 7. korpus borbena dejstva usmjeri ka zapadnim granicama Bosne i Hercegovine, ka Bosanskoj Krajini, a 3. korpus e teino djelovati prema sjeveru Bosne i Hercegovine, a po potrebi, oba korpusa e izdvajati dio snaga za djelovanje u zonama odgovornosti drugih korpusa.Primopredaja dunosti komandanta 3. korpusa izmeu brigadira Mehmeda Alagia i brigadira Sakiba Mahmuljina zvanino je izvrena 06. aprila 1994. godine14, a Komanda 7. korpusa i jedinice iz sastava 7. korpusa su, praktino, u funkciji od 07. aprila 1994. godine.15 Za datum osnivanja 7. korpusa uzet je 7. april, iz razloga to je toga dana iz Komande 7. korpusa upuen prvi zvanini operativni izvjetaj prema pretpostavljenoj komandi VK OS BiH. Novonastali uslovi podrazumijevali su i novu organizacijsku strukturu jedi-nica ARBiH. U prvom smislu, trebalo je operativne grupe, kao privremene

12 Odluka Predsjednitva RBiH o formiranju 7., rasformiranju 6. korpusa i promjenama zona odgovornosti ostalih korpusa Armije RBiH, broj: 02-8-135/94, od 26.02.1994.godine, www.slobodanpraljak.com13 Odluka Predsjednitva RBiH o postavljenju Sakiba Mahmuljina za komandanta 3. korpusa i Mehmeda Alagia za komandanta 7. korpusa, broj: 02-111-134/94, od 26.02.1994.godine.14 Zapisnik o primopredaji dunosti komandanta 3.korpusa, pov.broj: 05/4-858, od 06. aprila 1994.godine 15 Ratni dnevnik 7. korpusa, 1.strana: Organi Komande 7. korpusa po svim elementima stavljeni u funkciju


ORGANIZACIONA STRUKTURA OPERATIVNE GRUPE BOSANSKA KRAJINA APRIlA 1994. GODINE

ORGANIZACIONA STRUKTURA OPERATIVNE GRUPEZAPAD BUGOJNO


sastave transformisati u novi oblik organizovanja vojnih sastava koji bi u daljem izvoenju borbenih dejstava preuzeo inicijativu na ratitu. Teorija o ratnoj vjetini podrazumijeva inicijativu u izvoenju borbenih dejstava kao jedan od principa ratovanja, a za ispoljavanje najireg oblika inicijative u izboru i primjeni izvoenja borbenih dejstava organizacijsko-formacijska struktura divizije to omoguava.Imajui u vidu teorijska razmatranja, tab Vrhovne komande OS RBiH vri reorganizaciju ARBiH svojim organizacijskim nareenjem Reorganizacija Armije RBiH broj: 01-1/1273-3, od 18. novembra 1994. godine, takom 19. navedenog nareenja organizuje 7. korpus ARBiH mjeovitog sastava i to:

Komanda 7. korpusa sa pritapskim jedinicama Komanda garnizona Jedna divizija KoV Postojee brigade i druge samostalne jedinice.

Naziv korpusa ostaje nepromjenjiv, dok su se oznake za divizije formirale na nain da se uz indeks korpusa doda jo jedan broj. Postojala je mogunost da divizija ima brojanu oznaku od 71 do 79, ali obzirom da su u njenom sastavu bile brigade koje su imale broj sedam, najloginije je bilo da oznaka divizije, pored sedmice od korpusa, dobije jo jednu sedmicu. Tako je u 7. korpusu nastala 77. divizija KoV, koja je u svom sastavu imala, pored kom-ande i pritapskih jedinica, tri brdske brigade i to 705. Sbbr, 707. Sbbr i 770. Sbbr, uz jednu lahku brigadu - 717. Slbr

NAPOMENA:1. Naredbom komandanta 3. korpusa br. 02/3-628 od 08. 03. 1993. godine formirani su

privremeni sastavi-operativne grupe lava", Zapad", Bosna" i Bosanska Krajina".2. Nareenje G OS str. pov. 14/75-51 od 09. 06. 1993. godine pod t. l (b) pomenutog

nareenja , 317. bbr Gornji Vakuf i OpO Gornji Vakuf ulaze u sastav 6. korpusa, a izlaze iz sastava OG Zapad" 3. korpusa. Rok za realizaciju ovog nareenja bio je 25. 06. 1993. godine. Prvi dnevni operativni izvjetaj iz 317. bbr Gornji Vakuf upuen je komandi 6. korpusa 22. 06. 1993.godine ime od tog datuma se nalazi u sastavu 6. korpusa.

3. Pojanjenje komande 3.korpusa, u vezi zona odgovornosti OG Zapad" i OG Bosanska Krajina" str. pov. br. 02/33-1584-1 od 25. 06. 1993. godine, te sukoba sa HVO u Srednjoj Bosni, a u cilju poboljanja i efikasnijeg sistema RiK, te vreg sadejstva jedinice: 306. bbr, 308. bbr i 312. mtbr, OpO Travnik i N. Travnik, predpoinjavaju se OG Bosanska Krajina" izlaze iz sastava OG "Zapad" i nakon tog se vie ne vraaju u OG "Zapad".

4. 317. bbr i OpO Gornji Vakuf vraaju se u sastav OG "Zapad" 3. korpusa posljednji dnevni operativni izvjetaj iz 317. bbr poslat prema komandi 6. korpusa bio je 30. 07. 1993. godine, od narednog dana 31. 07. 1993. godine i nadalje izvjetaji idu samo za OG "Zapad" Bugojno.

5. Naredbom VK str. pov. br. 14-75-121 od 21. 10. 1993. godine ukidaju se (rasformiraju) OpO Bugojno, Gornji Vakuf i Donji Vakuf. Istom naredbom preformirana je 307. mtbr Bugojno u 307. bbr Bugojno, formirana je 370. bbr Donji Vakuf i mjeoviti haubiko-artiljerijski divizion (mhad) na direktnoj vezi komandi OG "Zapad" Bugojno.

6. U Decembru mjesecu 1993. godine formirana je jedinica veze u komandi OG "Zapad".


Kraj 1995. godine i potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma prekinuo je prirodni tok ustrojstva i razvoja jedinica ARBiH. Kao finalna faza bilo je planirano formiranje jedinica, jer je ukupan broj njenih pripadnika brojao oko 230.000. Planirano je bilo formiranje tri Armije divizijsko-brigadnog sastava i jedan korpus brigadnog sastava. Jednu Armiju bi inile jedinice iz sastava 5. i 7. korpusa, drugu jedinice 3. i 2. korpusa, a treu Armiju jedinice 1. i 4. korpusa. Dok je korpus trebao biti formiran od 14. i 18. divizije sa epakom brigadom.16

Ustrojstvo Armije RBiH po ovoj planiranoj dinamici nikada nije realizovano iz razloga prekida oruanih sukoba u Bosni i Hercegovini. Potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma nastupila je mirnodopska faza koja je po-drazumijevala demobilizaciju suprotstavljenih ratnih sastava na podruju Bosne i Hercegovine.17

16 Avdulah Kajevi, Separat, Razvoj odbrambeno-oslobodilakih snaga Bosne i Hercegov-ine u periodu 1992-1995. godine, NIP: Vojna iskustva iz rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. 17 Daytonski mirovni sporazum potpisan je 21. novembra 1995. godine.

General, Mustafa Polutak

UTICAJ G ORUANIH SNAGA RBIH NA PLANIRANJE I IZVOENJE B/D NA PODRUJU SREDNJE BOSNE


General, Mustafa Polutak

UTICAJ G ORUANIH SNAGA RBIH NA PLANIRANJE I IZVOENJE B/D NA PODRUJU SREDNJE BOSNE

1. OSVRT NA KLJUNA DEAVANJA U 1993. GODINI ODBRANI BIH NA TRI FRONTA

Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu u 1992. godini na stavlja se pojaanim intenzitetom i 1993., kako od strane srpsko-crnogorskog, tako i hrvatskog agresora. Krajem 1993. godine na zonu od govornosti 5. korpusa ARBiH napadaju i snage pod komandom fikreta Abdia, uz neposrednu pomo i jednog i drugog agresora, pa tako Armija RBiH u 1993. vodi borbu na tri fronta. Zbog toga, a i drugih bitnih okolnosti, 1993. godina se smatra prelomnom godinom za odbranu Bosne i Hercegovine.Ne ostvarivi u potpunosti strategijske ciljeve srpskog naroda u Bosni i Her-cegovini 1992. godine18, srpsko-crnogorski agresor je nastojao u 1993. go-dini:

1. slomiti otpor branilaca Sarajeva, okupirati ili bar podijeliti glavni grad BiH;

2. eliminisati granicu na Drini, okupirati okruene prostore: Srebreni-cu, epu i Gorade;

3. proiriti posavski koridor. Srpski agresor je 1993. drao pod okupacijom oko 70 % teritorije Bosne i Hecegovine, hrvatski agresor oko 20 %, a Armija RBiH je kontrolisala svega 10 % teritorije Bosne i Hercegovine (oko Sarajeva, Tuzle, Zenice, u dolini lave, Neretve i u okruenim enklavama Biha, Teanj, Maglaj, Gorade, Sre-18 Rije je o est stratekih ciljeva srpskog naroda u BiH, usvojenih na zasjedanju Skuptine srpskog naroda u BiH 12. maja 1992. godine, u Banja luci. Ti strateki ciljevi su:

1. dravno razgranienje od druga dva naroda;2. koridor izmeu Semberije i Krajine;3. uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno eliminisanje rijeke Drine

kao granice izmeu srpskih drava;4. uspostavljanje granice na rijekama Uni i Neretvi;5. podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski i uspostavljanje granice;6. izlazak Republike Srpske na more.


brenica i epa). Iako je srpsko-crnogorski agresor u 1993. godini dejstvovao po svim slo-bodnim dijelovima Bosne i Hercegovine, ipak najintenzivnije dejstvo je ispoljio prema Saraje vu, enklavama Srebrenici, epi i Goradu, te u Posavini i u dolini rijeke Krivaje. Djelimino je ostvario zacrtane ciljeve, i to:

uspio je stegnuti obru oko Sarajeva; uspio je znatno smanjiti slobodni prostor oko Srebrenice, epe i

Gorada; uspio je proiriti posavski koridor; uspio je, zajedno sa hrvatskim agresorom, dovesti u okruenje

Teanj i Maglaj.Radikalizacija velikohrvatske politike u 1993. godini se nastavlja u skladu sa postignutim dogovorom Miloevi-Tuman i Karadi-Boban o podjeli Bosne i Hercegovine. U tom cilju, Hrvatska, na elu sa Tumanom, uz sarad-nike u BiH - elnike HDZ i HVO, planirala je, angaovanjem Hrvatske vojske i HVO-a, okupirati teritorije koje su Vens-Ovenovim mirovnim planom bile predviene da pripadnu hrvatskoj strani.Ali, napadi HV i HVO na zonu odgovornosti 3. korpusa Armije RBiH doivljavaju pravi fijasko. HV i HVO gube bitke oko Kiseljaka, Kreeva, Busovae, Viteza, Travnika, Novog Travnika i Bugojna. Polovian uspjeh imaju oko Gornjeg Va kufa i epa.U zoni 4. korpusa Armije RBiH napadi HV i HVO imaju uspjeha u apljini i Stocu, gdje na pod mukao nain razoruavaju dio Bonjaka - pripadnika HVO i odvode ih u logore. U napadu na Mostar imaju polovian uspjeh, a u Jablanici i Konjicu doivljavaju potpuni poraz. Konano, kada su elnici Hrvatske i Herceg-Bosne shvatili da silom i ratom nisu i ne mogu postii to su eljeli, a ve su puno izgubili19, a i pod pritis-kom SAD, pristaju na pregovore i sporazume.Koliko god se na duu srpsko-crnogorskog agresora stavlja stradanje Sa-rajeva, genocid u Srebrenici i epi, pa stradanje Gorada, dio krivice snose politika i oruane snage Hrvatske i tzv. Herceg-Bosne. Pored toga to nisu uestvovali u borbama protiv agresora, oni su i nas onemoguavali u uspjenoj borbi, spreavajui nam dopremu naoruanja i druge opreme za odbranu.Poslije estokog rata izmeu Hrvatske i Srbije u Hrvatskoj - u Vukovaru, Istonoj Slavoniji, lici i Kordunu, neshvatljiva je njihova saradnja i njihovo sadejstvo na prostoru Bosne i Hercegovine u borbi protiv Armije RBiH. I pored zla to su uinili jedni drugima u Hrvatskoj, srpsko rukovodstvo, na elu sa Miloeviem i hrvatsko, na elu sa Tumanom, potpomognuti sa-19 Od 20 % teritorije koju su HVO i HV kontrolisali prije sukoba, u februaru 1994. godine, pred Vaingtonski sporazum, kontrolisali su svega 10 % teritorije.


telitima u Bosni i Hercegovini, veoma dobro su se slagali kada je u pitanju agresija na Bo snu i Hercegovinu i njena podjela.fikret Abdi, lan Predsjednitva RBiH, oduvijek je elio da bude u centru zbivanja i panje. Kada poslije poznatih dogaaja od 2. maja 1992. godine nije uspio stupiti na elo drave, sve vie se distancirao od rada u Predsjed-nitvu Bosne i Hercegovine. Svoju ansu da bude prvi, pa makar i na jed-nom malom dijelu teritorije Bosne i Hercegovine, vidio je u prijedlogu mi-rovnog plana Oven-Stoltenberg. Poeo je sa aktivnostima na formiranju i uspostavi autonomne pokrajine Zapadna Bosna.Interesantno je da fikret Abdi nailazi na blagonaklonu podrku Ovena i Stoltenberga koji ga promoviraju u jo jednog pregovaraa u mirovnom procesu. U namjeri da dalje cijepa Bosnu i Hercegovinu, saveznici su mu bili Miloevi i Tuman, naravno, zarad svojih ciljeva, odnosno ciljeva Srbije i Hrvat ske. Kada fikret Abdi sa svojim pristalicama i saveznicima ne uspi-jeva na miran nain preuzeti Bosansku Krajinu, krajem 1993. godine kree u otvoreni napad na 5. korpus Armije RBiH.Zna se kako je proao. Za ratne zloine koje je poinio u Bosanskoj Krajini, u Republici Hrvatskoj je optuen i osuen na viegodinju zatvorsku kaznu, koju je ve izdrao. Suoeno sa voenjem oruane borbe protiv dva agresora i snaga fikreta Abdia tokom 1993. godine, politiko i vojno rukovodstvo RBiH ini sve to je u njihovoj nadlenosti i moi da odbrane Bosnu i Hercegovinu i njene graane i ne dozvole ostvarenje agresorskih namjera da okupiraju i po-dijele Bosnu i Hercegovinu. Permanentno vri pritisak na meunarodnu zajednicu da zaustavi agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Ini cira i uestvuje u mirovnim pregovorima. Predsjednitvo Republike Bosne i Hercegov-ine, na elu sa gospodinom Alijom Izetbegoviem, prihvata Vens-Ovenov, odnosno Oven-Stoltenbergov mirovni plan, iako su nepravedni. ini sve da sprijei okupaciju opkoljenih enklava: Srebrenice, epe i Gorada, kao i pot-puno zatvaranje obrua oko Sarajeva.Posebno je angaovanje dravno-politikog i vojnog rukovodstva Bosne i Hercegovine na spreavanju sukoba izmeu ARBiH i HV, odnosno HVO. Zbog toga su pregovori i dogovori tokom 1993. godine izmeu rukovod-stava Bosne i Hercegovine i Hrvatske permanentni, ali se agresija HV i HVO nastavlja, po sebno na prostorima Hercegovine i Srednje Bosne.Tek nakon Vareke operacije, koju su uspjeno izvele snage 1., 2. i 3. kor-pusa ARBiH, hrvatski elnici i elnici Herceg-Bosne shvataju da nisu u stanju ostvariti svoj cilj. Sada oni trae mirno rjeenje sukoba. O poraavajuim rezultatima HV i HVO u sudaru sa ARBiH general Hrvatske vojske Anton Tus je rekao: HVO je u ratu sa ARBiH bio na rubu poraza. Na poetku rata nadzirao je vie od 20 % teritorije Bosne i Hercegovine, a uoi potpisivanja Vaingtonskog sporazuma 10 %.


Bitno je da su veliku ulogu u pribliavanju hrvatske i bosanskohercegovake strane i konanom uspostavljanju primirja imale SAD.Komanda 5. korpusa je shvatila pogubnost politike fikreta Abdia kako za Krajinu, tako i za Bosnu i Hercegovinu. Zato, upuuju pismo fikretu Abdiu, ukazujui mu na tetnost takvog djelovanja, pozivajui ga na sastanak s ciljem rjeenja nesuglasica. Umjesto pozitivnog odgovora, fikret Abdi nastavlja jo intenzivnije raditi na pripremama za proglaenje autono mne pokrajine Zapadna Bosna.Na ovako neprijateljsko djelovanje fikreta Abdia reaguje Predsjedni tvo RBiH, aljui mjeovitu delegaciju u Krajinu da pokua urazumiti fikre ta Abdia i sprijeiti obraun izmeu Bonjaka. Dravna delegacija se nije sa-stala sa fikretom Abdiem jer on to nije htio. Meutim, delegacija je uspjela u svojoj misiji. Najvei dio Bonjaka Krajine je stao uz 5. korpus Armije RBiH. To je, u konanici, znailo poraz snaga fikreta Abdia.

Organizaciono jaanje A RBiH u toku 1993. godine

Optereeni mirovnim pregovorima, borbom za ouvanje kontinuiteta dravnosti i meunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, te razrjea-vanjem unutranjih problema u zemlji, Predsjednitvo i drugi organi vlasti u Bosni i Hercegovini nali su vremena za angaovanje na daljnjem jaanju ARBiH. Uinili su koliko su mogli u datim okolnostima na:

1. poboljanju organizacije i sistema RiK-a u ARBiH;2. provoenju mobilizacije vojnih obveznika i materijalno-tehnikih

sredstava za potrebe Armije;3. stvaranju pretpostavki za bolju logistiku podrku Armiji.

Najbitnije organizacijske promjene tokom 1993. godine bile su:

ustanovljenje funkcije komandanta Glavnog taba Armije RBiH; formiranje 6. korpusa; uvoenje inova u ARBiH.

Uspostavljanjem funkcije komandanta Glavnog taba i dovoenjem na elo ARBiH strunog ovjeka lojalnog dravnom rukovodstvu umjesto dotadanjeg manje strunog, a posebno sve vie samo voljnog i suprotstav-ljenog Vrhovnom komandantu ARBiH, uinjen je pravi potez. Uspostavljen je funkcionalan sistem rukovoenja i komandovanja u ARBiH i u Oruanim snagama RBiH u cjelini. Stavovi pojedinaca, a posebno Sefera Halilovia, smijenjenog sa elne funkcije, da su promjene bile nepo trebne i da su neg-ativno djelovale na sistem RIK-a, ne stoje. Najbolji poka zatelji da je to bio


pravi potez Vrhovne komande su rezultati ARBiH u drugoj polovini 1993. godine, a posebno tokom 1994. i 1995. godine. ARBiH je neprekidno jaala, pobjeivala u odluujuim bitkama, oslobodila dijelove Bosne i Hercegov-ine od agresora i, na kraju, da nije zaustavljena od strane meunarodnih faktora, sigurno bi izala kao pobjednik nad agresorima.inovanje u ARBiH, iako je puno kasnilo, imalo je pozitivno djelovanje u sistemu RIK-a.U jeku najeih borbi protiv agresora, dravno i vojno rukovodstvo nalo je snage i vremena da se obrauna sa kriminalom i drugim negativnim dje-lovanjem u Oruanim snagama. Ovdje treba posebno spomenuti obraun sa neposlunim i odmetnutim komandantima u 1. korpusu ARBiH u Sara-jevu.Godina 1993. je prelomna u odbrani Bosne i Hercegovine. Uspjeno smo se odbranili od agresije sa istoka i sa zapada. Uspjeno smo se obraunali sa negativnostima u sopstvenim redovima. Pokazali smo i svijetu i agresorima da su se prevarili u svojim procjenama i ocjenama. Stvorili smo uslove da se u narednim godinama izborimo za slo bodnu, nezavisnu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu.Poseban odraz i pozitivno djelovanje na sva ukupna zbivanja u odbrani BiH imalo je Savjetovanje starjeina G i komandanata korpusa u Zenici 21. i 22. 08. 1993. godine, poslije kojeg su usvojeni zakljuci i izdati zadaci. U taki 11 izdatih zadataka nalae se Upravi za organizacijsko-mobilizacijske poslove da, izmeu ostalog, pripremi i saini prijedlog za formiranje 7. kor-pusa Armije RBiH. Glavni tab OS RBiH je, nakon izdatih zadataka sa savjetovanja u Ze-nici, usmjeravao i pruao adekvatnu pomo organizovanju, planiranju i izvoenju borbenih dejstava. Uloga Glavnog taba OS RBiH je dola do pu-nog izraaja u pruanju pomoi u planiranju i koordinaciji izvoenja b/d u dolini Neretve, gdje je ostvareno sadejstvo izmeu jedinica 4., 6. i 1. korpu-sa i u operaciji za oslobaanje Varea, gdje je ostvareno sadejstvo izmeu snaga 3., 2. i 6. korpusa. Uspjenim borbenim dejstvima pred kraj 1993. go-dine stvoreni su uslovi za jo uspjenije djelovanje u 1994. godini.

2. AKTIVNOSTI GLAVNOG TABA OS RBIH U 1994. GODINI

Zaustavljanje agresije Hrvatske vojske i Hrvatskog vijea obrane

Krajem 1993. i poetkom 1994. godine hrvatsko rukovodstvo, na elu sa franjom Tumanom, analizirajui b/d u BiH, konano je shvatilo da cilj koji su postavili u vezi sa podjelom BiH nisu u mogunosti ostvariti. Ve su bili izgubili polovinu teritorije u BiH koje su kontrolisali na poetku rata. Shvatili


su i da Armija RBiH jaa iz dana u dan i sve vie ima uspjeha u borbi protiv agresora. Plaei se da ne doive potpuni poraz, a i pod pritiskom i nagovor SAD, hrvatski politiari mijenjaju stav i pribjegavaju mirovnom rjeenju su-koba u BiH izmeu HV i HVO, sa jedne, i ARBiH, sa druge strane.Kao rezultat te promjene, uslijedili su mirovni sporazumi u Zagrebu, Spli-tu i Vaingtonu. Prvi konkretan korak ka zaustavljanju hrvatske agresije i traenju mirovnog rjeenja uinili su Haris Silajdi i Mate Grani, predsjed-nici vlada BiH i Hrvatske, na sastanku 10. februara 1994. godine, u enevi. Dogovorili su se da se vojni zapovjednici Roso i Deli sastanu i dogovore prekid rata izmeu HVO i ARBiH.Dogovor Roso Deli realizovan je u Zagrebu 23. februara 1994. godine, uz prisustvo ana Kota, komandanta meunarodnih mirovnih snaga za bivu Jugoslaviju i Majkla Rouza, komandanta snaga UNPROfOR-a za BiH. Kljune take Mirovnog sporazuma iz Zagreba su:

prekid vatre i potpuni nestanak neprijateljstava do 25.02.1994. go-dine, u 12 h;

postavljanje snaga UNPROfOR-a za kontrolu prekida vatre i nepri-jateljstava;

stavljanje tekog naoruanja iznad 12,7 mm pod kontrolu UNPRO-fOR-a, ili povlaenje 10 km od linije fronta, a 20 km za tenkove i artiljerijska orua;

uspostavljanje zajednike komisije ARBiH i HVO; otvaranje puteva; oslobaanje ratnih zarobljenika; uspostava snabdijevanja strujom, vodom, plinom i ostalim.

Splitski sporazum je, u sutini, vojni dio Vaingtonskog sporazuma u kome je definisano ustrojavanje budue Vojske federacije BiH. U prvom dijelu naglaeni se zadaci definisani Zagrebakim sporazumom, a u drugom definisani zadaci na ustrojavanju federalne vojske. Najbitnije odrednice Sporazuma su:

Vojska federacije BiH nastaje zdruivanjem ARBiH i HVO; uspostava Zajednike komande; formiranje Zdruenog taba;

Bitno je da su poslije Zagrebakog, Vaingtonskog i Splitskog sporazuma otvoreni putevi kroz Hrvatsku i Herceg-Bosnu za transport naoruanja i vo-jne opreme za potrebe ARBiH i omoguen uvoz sirovina i repromaterijala za domau namjensku industriju.

57Ratna 1994. - 1995. SREDNJA BOSNA

Documents

Ratna 1994. - 1995. godina - SREDNJA BOSNA OD …zatebebih.ba/pdf/Srednja Bosna od Washingtona do Daytona.pdf · Ratna 1994. - 1995. godina - SREDNJA BOSNA OD WASHINGTONA DO DAYTONA