RAZGOVORI List za roditelje OŠ „Đuro Ester“

Broj 11 – godina XI – 2016.

Tema broja:

BONTON U RAZREDU I ŠKOLI

RAZGOVORI BROJ 11

2

Dora Švegović 3.b Sandi Santor, 3.b

Nika Bači, 4.b Valentina Piršlin, 4.b

RAZGOVORI BROJ 11

3

1. Bonton u razredu i školi

2. Aktivnost Svi za+jedno

3. Ponašanje – što je i koliko je važno?

4. Poticanje učenika na volontiranje i

humanitarni rad

5. Aktivni u mnogim projektima

6. Dugogodišnje obilježavanje Frankofonije

u našoj školi

7. Prometna kultura mladih

8. Crtica iz učiteljske prakse – povjerenje

razrednika i roditelja

9. Utjecaj fizičke aktivnosti na učenje

10. Iskustva roditelja učenika s teškoćama

čitanja, pisanja i koncentracije

11. Učenje kroz izvanučioničku nastavu—

Razredni projekt „Od bicikla do bicikla“

Poštovani roditelji,

i ove školske godine izlazimo u

tiskanom i elektroničkom obliku i dostupni

smo vam na internetskoj stranici naše škole.

Kao i svake godine donosimo vam stručne

teme o odgoju i obrazovanju vaše djece i

naših učenika te zanimljive projekte iz naše

škole. Ovaj broj lista tematski je posvećen

bontonu u razredu i školi kojim naglašavamo

važnost kulture komunikacije, pristojnog

ponašanja, kao i značaj empatije za naše

ponašanje. Određujemo što je ponašanje i

zašto je ono važno u našem životu. Donosimo

vam i iskustva roditelja učenika s teškoćama

čitanja, pisanja i koncentracije navedenim

teškoćama koje su sastavni dio života. U

nastavku donosimo informacije o svim našim

projektima i postignućima u njima.

Želimo vam ugodno čitanje i ovog broja

našeg lista i uspješnu suradnju roditelja i škole

i tijekom ove i narednih godina.

mr.sc. Jasna Relja, pedagoginja

Izdavač: OŠ „Đuro Ester“

Trg slobode 5

Koprivnica Tel.048/622-433, 048/222-735 Ravnateljica: mr. Sanja Prelogović Glavna urednica: mr.sc. Jasna Relja, pedagoginja savjetnica Uredništvo: Jasna Relja, Sanja Prelogović, Dijana Lukačić, Renata Glavica, Miroslav Kanisek, Tijana Martić, Tomislava Kraljić, Dubravka Bijelić, Dubravka Vajdić Kolarić Lektorica: Sanja Antolić Naslovnica: Najbolji u aktivnosti „Svi za+jedno“ Grafička priprema: Snježana Mihočka Tisak: Tiskara Rihtarić Koprivnica List je besplatan Ana Miklošić, 3.b

RAZGOVORI BROJ 11

4

Ove godine ostvarili smo aktivnost u ok-

viru Razvojnog plana škole pod nazivom „Svi

za+jedno“ s ciljem razvoja i poticanja socijal-

nih vještina učenika. Uočili smo potrebu razvi-

janja bontona

i definiranja

normi pristoj-

nog ponašanja

u razredu i

školi.

Cilj ak-

tivnosti je bio

potaknuti za-

jedništvo u

razredu, razvi-

jati prihvatlji-

ve oblike po-

našanja te ja-

čati moralnih

vrijednosti kod

učenika, razvi-

janjem osjećaja solidarnosti, poštovanja, pris-

tojnosti, suradnje, razumijevanja i zajedništva.

U okviru aktivnosti zadatak, je osvijestiti cijeli

razred na njihove mogućnosti pomaganja i utje-

caja jednih na druge te na prepoznavanje jakih

strana razreda kao zajednice koja može svakom

učeniku biti poticaj i pomoć u rastu i razvoju.

Tijek aktivnosti:

1. razrednik upoznaje učenike na Satu

razrednika sa ciljem aktivnosti na način da osvi-

jesti jake i slabe strane razreda, kojim vrijed-

nostima teže, koji cilj si kao razred žele posta-

viti u ovoj aktivnosti i da shvate međusobnu in-

terakciju i ulogu u razredu i na vrijednost sva-

kog pojedinca u razredu.

2. razrednik i razredno vijeće na kraju

svakog mjeseca ocjenjuju ocjenom od 1 do 5

razred kao cjelinu prema navedenim kriterijima

tako da svoju ocjenu javljaju pedagoginji.

3. učenici razreda također na kraju mje-

seca ocjenjuje sebe prema navedenim kriteriji-

ma s kojima ih

upoznaje razred-

nik, a razrednik

ocjenu javlja

pedagoginji.

4. od ocjena uči-

telja i učenika

izvodi se pros-

ječna ocjena ra-

zreda za svaki

mjesec i po zavr-

šetku aktivnosti,

ona će biti dos-

tupna samo raz-

redniku po uvidu

u evidenciju kod

pedagoginje.

5. aktivnost traje od studenog 2015. do

kraja veljače 2016., a na školskom panou preds-

tavlja se razred koji je po završetku aktivnosti

dobio najvišu ocjenu u Aktivnosti „Svi

za+jedno“.

6. pri procjeni treba uzeti u obzir učeni-

ke s razvojnim teškoćama (problemi u učenju,

ponašanju i emocionalnim problemima) koji u

skladu s njima otežano usvajaju socijalne vješ-

tine i sporije se uklapaju u zajednicu.

7. ova aktivnost je proces odgojno - ob-

razovnog djelovanja škole i cilj je kontinuirano

razvijati kod učenika prihvatljive oblike ponaša-

nja kroz dulje vremensko razdoblje i ne smije

biti razlog pritiska na razred.

8. ove je godine predviđeno da razred-

nici i članovi RV sudjeluju dobrovoljno.

BONTON U RAZREDU I ŠKOLI:

AKTIVNOST: SVI ZA+JEDNO

RAZGOVORI BROJ 11

5

9. ova aktivnost nije zamišljena kao na-

tjecanje i konkurencija između razrednika i raz-

reda nego kao procjena ponašanja učenika s

ciljem razvijanja vještina samovrednovanja.

KRITERIJI ZA PRAĆENJE RAZREDA KAO

ZAJEDNICE:

1. praćenje nastave (aktivnost na nasta-

vi, radna atmosfera, disciplina)

2. izvršavanje školskih obaveza

(pisanje domaćih zadaća, nošenje školskog pri-

bora i opreme, urednost radnog mjesta)

3. komunikacije s učiteljima

(poštovanje, pristojnost, iskrenost)

4. komunikacije između vršnjaka

(solidarnost, pristojnost, pomaganje, zajedniš-

tvo)

Na kraju aktivnosti dva su razreda ostva-

rila najbolje rezultate. To su 6.a i razrednica

Sanja Antolić te 5.b i razrednik Ivan Piskač.

Učenici su nagrađeni diplomama, izletom po

našoj županiji te su istaknuti i na Danu škole.

mr. sc. Jasna Relja

Donosimo razmišljanja

učenika o svom razredu

Moj razred je najbo-

lji. U svom razredu se

osjećam dobro. Imamo

najboljeg nastavnika i

predsjednika. Čistili

smo lišće i smeće ispred

škole. Sadili smo cvije-

će.

Stjepan Grobenski, 5.b

Moj razred je jako do-

bar. Nitko nikoga ne tu-

če, a kada se netko ras-

plače nitko se ne smije i svi si pomažemo. Sve u

svemu jako volim svoj razred.

Šimun Benedikt Kopričanec, 5.b

Mislim da je moj razred dobar po tome

što smo svi složni i ne svađamo se. Trebali bi-

smo popraviti dizanje ruku kad netko želi nešto

reći.

Filip Zvonarek, 5.b

Naš razred je dobar. Ponekad se svađa-

mo, ali se uvijek pomirimo. Dobro se ponašamo

prema učiteljima.

Ivan Gajski, 5.b

Moj 5.b razred je složan i jako dobar.

Međusobno si pomažemo i zajedno se smijemo.

Volim svoj razred jer su u njemu moji prijate-

lji.

Dunja Međurečan, 5.b

RAZGOVORI BROJ 11

6

Sve što činimo je ponašanje, ono je

značajan dio komunikacije jer njime okolini

šaljemo različite poruke . Na temelju

ponašanja stvaramo sliku i dojam o nekoj osobi,

donosimo zaključke i izabiremo načine svog

odnosa prema njoj. Ne možemo ne ponašati se,

kao što niti ne možemo ne komunicirati, jer

npr. i kada šutimo ili nekome okrenemo leđa

šaljemo vrlo jasnu poruku.

Psihologija je znanost o ponašanju i

psihičkim procesima koja traži odgovore na

pitanja zašto se ponašamo, mislimo i osjećamo

na određeni način. Ponašanje možemo

razmatrati u socijalnom kontekstu odnosno

kroz perspektivu odnosa s drugim ljudima. Tako

govorimo o prosocijalnom, pristojnom i

uljudnom ponašanju što znači da osoba poštuje

druge, pridržava se opće prihvaćenih normi i

pravila, ugodna je i pristojna u ophođenju i

komunikaciji s drugim ljudima. Istraživanja

pokazuju, ali i iz iskustva znamo, da suradljiva i

uljudna djeca potiču kod odraslih i kod druge

djece, ugodne emocije i prihvaćanje, što

rezultira boljom međusobnom interakcijom,

zadovoljstvom, a time i postizanjem boljih

školskih rezultata. Poznato je i da ćemo

pozitivnim pristupom, uljudnošću i mirnoćom

postići znatno više nego ljutnjom, vikanjem i

agresijom (što nam govori i poznata stara izreka

„Lijepa riječ i željezna vrata otvara“). Tako će

mudra odrasla osoba u situaciji ljutnje, sukoba

ili agresivnog ponašanja djeteta, zadržati

mirnoću i kontrolu nad svojim ponašanjem te

kratko i jasno izreći svoja očekivanja i postaviti

granice. Time će djetetu biti primjer ponašanja

u problemskoj situaciji i poručiti da ne

dozvoljava vrijeđanje, nanošenje povrede

drugoj osobi ili uništavanje imovine, ali i tražiti

da na prikladan način popravi nanesenu štetu.

Na taj način daje djetetu priliku za učenje, a

dosljednim zahtjevima i njihovim provođenjem

pruža mogućnost usvajanja pozitivnih obrazaca

ponašanja.

O neprihvatljivim ponašanjima govorimo

kada osoba svojim postupcima na neki način

uznemirava ili ugrožava okolinu, što uključuje

cijeli spektar ponašanja: od ne-slušanja,

ometanja, zadirkivanja, ruganja do prkosna

suprotstavljanja, pa i verbalne i fizičke

agresije. U takvim situacijama stvara se

negativno ozračje, narušavaju se odnosi i

postoji potreba za dodatno usmjeravanje i rad s

djetetom vezan uz socijalne i emocionalne

vještine.

Rizična ponašanja odnose se na značajna

odstupanja u ponašanju vezana uz moguće

dugoročno štetne posljedice po sebe ili druge

osobe. U rizična ponašanja ubrajamo

konzumiranje sredstava koja izazivaju ovisnost,

bježanje iz škole ili od kuće, nasilnička

ponašanja, samoozljeđivanje, neodgovorno

spolno ponašanje, sklonost skitnji, hazardnim

igrama i sl. Takvim ponašanjima djeca i mladi

šalju jasnu poruku da imaju teškoće u

zadovoljavanju emocionalnih i socijalnih

potreba i tada im treba kontinuirana stručna

pomoć.

Razvoj ponašanja, pa tako i onih

rizičnih, treba promatrati kao složeni mozaik

osobnog i prethodnog socijalnog iskustva u

kojem ključnu ulogu ima obitelj.

Ako na ponašanje gledamo iz osobne

perspektive možemo reći da je ono način na

koji netko vlada i/ili upravlja sobom. Svako

ponašanje zadovoljava neku našu potrebu. Od

najranije dobi djeca po modelu imitacije uče

upravljati sobom, razvijaju strategije kojima

dolaze do ostvarivanja svojih želja i potreba.

Djeca svoje potrebe zadovoljavaju na način na

koji su naučila, najčešće onim ponašanjem

PONAŠANJE – ŠTO JE I KOLIKO JE VAŽNO?

RAZGOVORI BROJ 11

7

kojim su postigla svoj cilj. Primjerice ako dijete

zadobije pažnju odraslih upornim upadanjem u

riječ i „zanovijetanjem“ ili mu se kupi predmet

koji želi nakon što redovito izvede „scenu“ pri

kupovini, dijete će već u vrlo ranoj dobi usvojiti

takvo ponašanje kao učinkovito i svrsishodno.

Kada se dijete rodi, prirodno je da je

roditeljima ono „centar svijeta“ i da je egoizam

prva faza u socijalnom razvoju, no već od druge

godine života stvaraju se predispozicije za

spoznavanje drugih i učenje o interakcijama.

Značajne odrasle osobe, a djeci su to

prvenstveno roditelji i drugi članovi obitelji, a

potom odgojitelji i učitelji, imaju najveću ulogu

i odgovornost u razvoju i formiranju uljudnog i

odgovornog ponašanja djece.

U obiteljskom okruženju i u

svakodnevnom odnosu s djetetom imajte na

umu da su roditelji prvi i najvažniji modeli od

kojih uči o odnosu i načinu ophođenja prema

drugima, načinu rješavanja problema,

izražavanju osjećaja, stavovima i životnim

vrijednostima.

„Djeca nikada nisu bila dobra u slušanju

odraslih.

Ali nikada nisu propustila imitirati ih.“

James Baldwin

Lijepo ponašanje jest važno!

Djetetova sposobnost da se pravilno

postavi prema odraslima, a osobito prema

autoritetima, važan je aspekt njegove

društvenosti i znak je visoko razvijene

emocionalne inteligencije. U svakodnevnom

životu često se susrećemo s djecom koja su

neuljudna prema svojim roditeljima, drska

prema nastavnicima i gruba prema drugoj djeci.

Nedostatak uljudnosti ima vrlo ozbiljne

posljedice jer pridonosi porastu nasilja i

nestajanju moralnih vrijednosti. Okolina djecu

prosuđuje po tome kako se ponašaju prema

drugima, a roditelji su prvi koji mogu utjecati

na razvijanje navika lijepog ponašanja kod svog

djeteta. Uljudnost je jedna od vještina

emocionalne inteligencije koja se najlakše uči,

a može biti presudna za djetetov uspjeh u

društvu.

Lijepo ponašanje kod svog djeteta

roditelji mogu postići nedopuštanjem

neuljudnosti, manjka poštovanja i drskosti te

podizanjem razine očekivanja u pogledu

njegove uljudnosti.

Ako želite dobiti informaciju kako drugi

ljudi doživljavaju ponašanje vašeg djeteta

možete primijeniti priloženi test tako da

zamolite da ga riješe osobe koje poznaju dijete

(članove uže i šire obitelji, prijatelje) i samo

dijete.

Test lijepog ponašanja

Na crtu upišite djetetovo ime i ocijenite, u zagradama, sljedeće izjave ocjenama od 1 do 5, pri čemu je: 5 = uvijek; 4 = uglavnom; 3 = katkad; 2 = rijetko; 1 = nikad _________________________ je točan/na. ( ) _________________________ je uljudan/na. ( ) _________________________ se pristojno ponaša za stolom. ( ) _________________________ nije drzak/drska. ( ) _________________________ ne prekida druge. ( ) _________________________ govori „molim“, „hvala“, „izvoli“ i „oprosti“. ( ) _________________________ izražava zahvalnost kad dobije dar. ( ) _________________________ je strpljiv/a i čeka svoj red. ( ) _________________________ koristi svaku priliku da ljubaznim gestama pomogne ljudima ( ) (npr. pridržava vrata). _________________________ općenito pokazuje zanimanje i brižnost za druge. ( )

RAZGOVORI BROJ 11

8

Savršen rezultat je pedeset bodova,

rezultat ispod trideset pet znak je za uzbunu.

Ako je vaše dijete postiglo loš rezultat,

neka vas utješi to što se uljudnost očituje u

sasvim određenom segmentu ponašanja koji se

lako ispravlja.

(Preuzeto iz: Shapiro, L.E. (2007.).

Kako razviti emocionalnu inteligenciju djeteta,

Zagreb, Mozaik knjiga)

Pripremila: Renata Glavica, dipl.

psihologinja

VRIJEDNOST EMPATIJE

Empatija je sposobnost da razumijemo

svijet iz perspektive druge osobe, odnosno da

razumijemo i da se uživimo u osjećaje druge

osobe. Da bismo se dobro slagali s drugima i

razumjeli jedni druge, empatija ima važnu

ulogu. Bez empatije ne bismo bili u stanju

brinuti se za svoje bližnje, utješiti ih, radovati

se s njima ili im dati osjećaj sigurnosti. Osobe

koje su vješte u promatranju situacije s tuđeg

gledišta i uživjeti se u tuđe emocionalno stanje

ujedno su vrlo vješte u međuljudskim odnosima.

Stoga kažemo da se dobro osjećamo zbog

empatije, ali i da je ona dobra za nas. Ako nam

je stalo do drugih ljudi, ako se trudimo

razumjeti tuđe ponašanje i osjećaje, tada ćemo

i sami biti sretniji i bogatiji radi odnosa koje na

taj način stvaramo. Jasno nam je da će se

međuljudski odnosi narušiti ako se barem jedna

osoba osjeća kako je druga osoba ne sluša, ne

razumije njezine potrebe i osjećaje.

Empatija je ključni element u

djetetovom socijalnom i emocionalnom razvoju.

Empatična djeca su uspješnija i sretnija

u školi te u socijalnim situacijama, imaju više

prijatelja i osjećaju se zadovoljno. Stoga je vrlo

važno da djeca prepoznaju svoje osjećaje, da ih

prikladno izraze, ali i da stvari promotre iz

drugog kuta. Tako će neka djeca nježno prići

zaplakanom prijatelju, staviti mu ruku na rame

i pozvati ga na igru ili mu ponuditi čokoladicu

utjehe. Druga djeca će samo proći pokraj

prijatelja nakon što su ga (ne)namjerno gurnuli

u igri ili mu uzeli omiljenu igračku.

Pomanjkanje empatije je i važan

društveni problem. Kultura koja promovira kako

je najvažniji cilj biti bogat, mlad, slavan i

zabavan osiromašuje djecu i mlade za

poboljšanje kvalitete svakodnevnog života koju

nudi empatija. Tome je razlog što su djeca

često nagrađivana za svoja osobna postignuća, a

rijetko za sposobnost suradnje, dijeljenja i

zajedništva. Na taj način empatija, dobrota,

velikodušnost i drugi oblici dobronamjernog

ponašanja često se smatraju iznimkom, a ne

pravilom. Svakodnevni život pruža primjere

negativnih ponašanja, sebičnost, natjecateljski

individualizam, pretpostavke i predrasude o

drugima. Djecu trebamo učiti da ih to

ograničava i oslabljuje kvalitetu njihovih

odnosa. Također, potrebno ih je učiti da

prepoznaju svoju individualnost i jedinstvenost,

ali i da poštuju jedinstvenost druge osobe, da

postupaju prema drugima kao jednako

vrijednim osobama te da pokazuju interes za

tuđe situacije i osjećaje.

Kada gledamo fotografiju gladnog

djeteta, ona u nama izaziva određenu

emocionalnu reakciju (tugu, suosjećanje,

zabrinutost i sl.). Međutim, ako smo

svakodnevno preplavljeni lošim, uznemirujućim

i deprimirajućim vijestima može doći do

empatijskog zamora. Te informacije se nekako

RAZGOVORI BROJ 11

9

potiskuju, odbacuju ili zanemaruju.

Primjerice, mogli bismo suosjećati s

ažrtvama rata u Siriji, ali se

istovremeno uvjeravati da naša

pomoć ili neki postupak ne bi mogao

riješiti tako veliki problem pa samim

time i odustati od pokušaja. Mogli

bismo misliti kako će se naša

donacija zloupotrijebiti. Empatične

osobe će vidjeti ove prepreke i

djelovati unatoč njima.

Svakom je djetetu potrebna

pomoć u učenju kako biti empatičan. Kao i

druge vještine i empatija zahtjeva praksu i

može se naučiti. Ali, dijete neće postati

empatično ako ga opominjete da bude

empatično. Ono će postati empatično ako ćete

s njime biti empatični, ako pokazujete interes

za njegove doživljaje i izražavanje svih

osjećaja. Također, ako se roditelj ne uživljava

u tuđe situacije i ignorira tuđe osjećaje, dijete

će činiti isto. Kada god primijetite znakove

empatije kod djeteta, svakako to istaknite i

pokažite djetetu da to cijenite.

U školi već drugu godinu provodimo mali

projekt „Naj dječje djelo“ koji je nastao prema

ideji gradskog projekta koji su osmislili članovi

Dječjeg gradskog vijeća. Namjera je poticati

aktivno djelovanje i angažiranost djece u

školskoj, obiteljskoj ili lokalnoj zajednici. Kroz

oblike pomaganja prema vršnjacima, starijim

osobama, siromašnima, osobama s invaliditetom

i ranjivim skupinama, djeca razvijaju socijalnu

osjetljivost i empatiju. Na taj način stavljamo

naglasak i važnost na činjenje dobrih djela i na

međusobnu solidarnost, a kroz simbolične

nagrade i priznanja, djeci želimo ukazati na

vrijednost humanog ponašanja.

Ovo nas vodi zaključku kako smo, prije

svega, mi odrasli pozvani da budemo empatični,

brižni, tolerantni, velikodušni, pošteni,

ustrajni, hrabri, pozitivni i sl. Živeći u skladu s

ovim vrijednostima, djeci postajemo uzor i

pokazujemo im put prema ispunjenom životu.

Stoga je dobro imati na umu da su

djeca odlični imitatori i vrlo

vjerojatno će se odnositi prema

ljudima iz svoje okoline na način na

koji mi to radimo. Djeca uče ono

što žive.

Dijana Lukačić,

prof. socijalna pedagoginja

Korištena literatura: Krznaric, R.

Empatija. Zagreb: Planetopija,

2014.

1.a pobjednici projekta „Naj dječje djelo“

RAZGOVORI BROJ 11

10

Učenici 7.b razreda naše škole već treću

godinu provode brojne volonterske i humanitar-

ne aktivnosti kojima razvijaju pozitivne osobine

vidljive u svakodnevnom radu. Sve je počelo s

bojanjem vrata na učeničkim sanitarnim čvoro-

vima koja nisu uređivana dvadesetak godina i

koja su bila išarana neumjesnim i neprimjere-

nim sadržajima, a nakon akcije je i ovaj prostor

poprimio pristojan izgled.

Slijedilo je nekoliko aktivnosti prikuplja-

nja novaca i prehrambenih potrepština za uče-

nicu našeg grada koja je morala ići na operaci-

ju , i za stradale u poplavi u Slavoniji. Slijedile

su brojne aktivnosti s Udrugom slijepih za čije

smo aktivnosti izradili pisanice dvije godine za-

redom te božićne i novogodišnje čestitke na

Braillovom pismu kojima smo ih oduševili. Naša

suradnja se nastavila zajedničkim radionicama

POTICANJE UČENIKA NA VOLONTIRANJE I

HUMANITARNI RAD

Naša škola već nekoliko godina nastoji u

Školski kurikulum (dostupan je na našim

školskim internetskim stranicama) unijeti i

planirati što više aktivnosti i projekata iz

područja humanitarnog rada i volontiranja.

Takvim aktivnostima želimo kod učenika

razvijati pozitivan odnos prema drugima,

odnose solidarnosti, aktivizma, pomaganja i

suosjećanja s drugima. Humanitarne aktivnosti

spadaju u područje socijalnih vještina suradnje

s drugima za koje smatramo da nedostaju

učenicima što zbog načina života koji je

orijentiran na individualne sadržaje slobodnog

vremena kao što su Internet, TV, mobiteli, što

zbog manjka moralnih vrijednosti u društvu.

Unazad nekoliko godina ove vrijednosti

razvijamo kod naših učenika svih uzrasta kroz

aktivnosti kao što su projekt Škole za Afriku,

Božićno darivanje, darivanje bolnice dječjim

igračkama, pomaganje starijima u Domu za

starije i nemoćne, pomoć psima lutalicama,

pomoć izbjeglicama, doniranje hrane Crvenom

križu, Akcija solidarnosti i mnoge druge. Jedna

od aktivnosti je i izbor za Naj dječje djelo u

kojoj nagrađujemo učenike koji se istaknu u

svom razredu ili školi pomažući drugima u

učenju ili organizirajući materijalnu pomoć za

učenike kojima je ona potrebna. Učenici,

učitelji i njihovi roditelji rado se uključuju u

ovakve aktivnosti i projekte. Pomažući drugima

pomažemo i sebi, razvijamo svoje ljudske

potencijale i moralne vrijednosti koje su

univerzalne ljudske vrijednosti.

mr.sc. Jasna Relja

„SVAKI MJESEC JEDAN SAT VOLONTIRAM“

PROJEKT UČENIKA 7.B RAZREDA

RAZGOVORI BROJ 11

11

na kojima smo izrađivali različite

ukrase, a čime smo kvalitetno

proveli vrijeme te se socijalizirali

i družili s našim sugrađanima oš-

tećena vida. I brojne suradnje sa

Crvenim križem Koprivnice i Soci-

jalnom samoposlugom temeljili

smo na prikupljanju hrane za pot-

rebite, ali i igračaka te knjiga za

djecu koja su slabijeg imovinskog

statusa. Čak smo i volontirali pri-

likom podjele paketa pomoći u

Socijalnoj samoposluzi te smo vi-

djeli da doista potrebiti dolaze po

pomoć. Naše smo aktivnosti nas-

tavili uređenjem školskog igrališta

i autobusnog stajališta, ali i čišće-

njem okoliša škole od smeća. Još imamo mnogo

ideja, ali pred nama je čitava godina te smo

uvjereni da ćemo nešto i realizirati.

Za naše je volontersko djelovanje čula i

gradonačelnica koja nas je protekle godine na-

gradila ulaznicama za kino predstave, a ove go-

dine zahvalili smo joj unikatnim pisanicama s

motivima grada Koprivnice. Nacionalna zaklada

za razvoj civilnog društva je upoznata s našim

aktivnostima te su nas nagradili novčanom na-

gradom koja će nam poslužiti za

plaćanje ulaznica u kulturne usta-

nove tijekom maturalnog putova-

nja. Dio naše nagrade potrošili smo

za financiranje maturalnog putova-

nja za dvoje učenika našeg razre-

da. Dokazali smo da nam je stalo

do osoba slabijeg imovinskog statu-

sa, invalidnih osoba, gradske vlasti

i drugih učenika te da svatko od

nas ako odvoji malo svojega slobo-

dnog vremena, može uraditi neko

dobro djelo.

Miroslav Kanisek,

prof. biologije i kemije

RAZGOVORI BROJ 11

12

Termin Frankofonija ili La Francophonie prvi puta je upotrijebio francuski geograf Onesime Reclus oko 1880. godine kako bi njime označio zajednicu ljudi i država koji govore francuski. 1970.stvorena je Agencija za kulturnu i tehničku suradnju koja je s vremenom postala Međunarodna organizacija Frankofonije(Organisation internationale de la Francophonie). Frankofonska zajednica danas podrazumijeva 274 milijuna govornika francuskoga jezika raspoređenih na 5 kontinenata.

Osim punopravnih članica, Frankofoniji pripadaju i zemlje koje imaju status promatrača kao što je i Hrvatska. Cilj ove organizacije je razvoj demokracije, sprečavanje i uklanjanje sukoba, podržavanje prava čovjeka, jačanje međukulturnog dijaloga, zbližavanje ljudi, solidarnost i promoviranje obrazovanja. Njena misija je promicanje francuskoga jezika te kulturne i jezične raznolikosti, promicanje mira te razvijanje suradnje zemalja članica s ciljem ostvarivanja održivog razvoja.

Svake godine, u ožujku se širom svijeta obilježvaju Dani Frankofonije. Učenici naše škole koji uče Francuski jezik također tradicionalno svake godine svojim aktivnostima doprinose tom svjetskom slavlju francuskoga jezika i frankofonske kulture. Od 2009. godine učenici su u sklopu redovne nastave, kroz rad Francuske grupe i u sklopu projekata, na razne načine istraživali i prezentirali francuski jezik i frankofonsku kulturu.

Igrokazom „Asterix i Obelix“ učenici su nas odveli u vrijeme Rimskog Carstva i Galije. (2010.)

Prikazom života i zabave na francuskom

dvoru kroz lik i život Luja XIV., Marije Antoanete te plemstva tog vremena i njihove posluge prošetali smo kroz francusku povijest. (2010.)

Igrokaz „Le petit Nicolas“. Učenici su

prikazali zabavne dogodovštine simpatičnog Nicolasa i njegovih prijatelja kroz igrokaz „La Photo de classe“ (2011.)

Učenici šestih razreda pripremili su

DUGOGODIŠNJE OBILJEŽAVANJE

FRANKOFONIJE U NAŠOJ ŠKOLI

RAZGOVORI BROJ 11

13

igrokaz La Schtroumpfette. Naučili su da je autor Štrumfova Pierre Culliford Peyo, belgisjki crtač stripova te da su Štrumfovi rođeni 1958. godine kada su prvi puta objavljeni u stripu Le Journal de Spirou. (2012.)

Igrokaz „Blanche-Neige et les Sept Nains“ ( 2014.)

Učenici 4.razreda pjevaju francuske dječje pjesmice. (2014.)

Igrokaz „Ce n'est pas un crime“ (2014.)

Učenici osmih i petih razreda poveli su nas na zamišljenu turističku šetnju Parizom. S njima smo posjetili muzej voštanih figura „Musée Grevin“. (2015.). Također su učili o poznatim pariškim građevinama i izrađivali njihove makete. (2015.)

Učenici 4. i 6. razreda zajedno su sudjelovali u igrokazu „Alice au pays des merveilles. ( 2016.)

Uspješno smo surađivali s Umjetničkom školom „Fortunat Pintarić – odjelom suvremenog plesa, koju vodi profesorica Olja Vilić.

RAZGOVORI BROJ 11

14

Svakodnevno se susrećemo sa

stradavanjem mladih u prometu, bilo kao

pješaci, vozači bicikla, mopeda, suvozači u

automobilu. Kako smanjiti stradavanje u

prometu pitanje je kojim se stalno bavimo.

Jedino djelotvorno rješenje je preventivno

djelovati na djecu od malih nogu. Baš se na taj

način i djeluje u našem gradu Koprivnici. U

vrtićima se djeca i roditelji educiraju kako na

siguran način sudjelovati u prometu, kao

pješaci, suvozači u automobilu ili vozači bicikla.

U nižim razredima osnovne škole u

suradnji s Prometnom policijskom postajom i

Auto-klubom Koprivnica organiziraju se

predavanja i radionice. U petom razredu

učenici se uključuju u Prometnu grupu, gdje

stječu znanja i vještine za sigurno sudjelovanje

u prometu. Učenici s velikim interesom i u

velikom broju pohađaju grupu. Nastavak slijedi

u sedmom razredu gdje se učenici uključuju u

rad Školske prometne jedinice. U OŠ „ Đuro

Ester“ Koprivnica već dugi niz godina djeluje

INA Školska prometna jedinica. Grupa broji 20.

učenika sedmih i osmih razreda.

Interes učenika je veliki obzirom da se

dalje u srednjoj školi učenici uključuju u rad

Jedinice prometne mladeži, koja regulira

promet u gradu , za što su adekvatno plaćeni.

Cilj cijelog ovog ciklusa je smanjiti stradavanje

mladih u prometu, te razvijati i promicati

prometnu kulturu. Učenici svojim ponašanjem u

prometu postaju uzor mlađim učenicima, koji

također poštuju prometna pravila i propise.

Drugi ozbiljan problem je zaštitna

biciklistička kaciga, koju veliki broj učenika ne

koristi. Budući da živimo u modernom vremenu

okruženi elektroničkim uređajima, većina

mladih koristi za vrijeme vožnje bicikla

slušalice uz mobilne uređaje ili mp4 uređaje.

Djeca se izravno izlažu opasnosti jer do njih ne

dopiru zvučni signali što je veoma opasno u

prometu.

Podaci iz postaje prometne policije

Koprivnica prikazani su u tablici.

U 2010. godini u prometnoj nesreći

smrtno je stradalo dijete koje se prevozilo u

osobnom automobilu.

Sve ove spomenute aktivnosti i

edukacije koje realiziramo pomažu da se broj

PROMETNA KULTURA MLADIH

Obilježavanje Frankofonije je također prilika da učenici otkriju i degustiraju francusku kuhinju patako mogu kušati quiche lorraine, tarte aux pommes, les croissants ili mousse au chocolat. Učenje francuskog jezika neodvojivo je od učenja o frankofonskoj kulturi. Dani Frankofonije su prilika da učenici nadograđuju svoja znanja i razvijaju vještine koje će im kasnije biti potrebne kako bi aktivno sudjelovali u

društvu kao govornici francuskoga jezika. Naše su aktivnosti organizirane uz uspješnu suradnju i potporu Francuskog kruga Koprivnice te Francuskog veleposlanstva u Zagrebu.

Tomislava Kraljić, prof. francuskog i engleskog

RAZGOVORI BROJ 11

15

učenika koji stradavaju u prometu smanji, a

prometna kultura dovede u visoki stupanj.

Ove školske godine u suradnji s Auto -

klubom Koprivnica izvršili smo edukaciju svih

učenika petih razreda za samostalno

sudjelovanje u prometu kao pješaci ili kao

vozači bicikla. Učenici su usvojili naviku

korištenja biciklističke kacige, nakon što su

upoznati s posljedicama nenošenja zaštitne

kacige. Također smo u suradnji s Policijskom

postajom Koprivnica izvrš i l i

edukaciju novih članova Školske

prometne jedinice. Njihov zadatak

je preventivno djelovati u školi i

izvan škole. Učenici svakodnevno

dežuraju na pješačkom prijelazu kod

škole, te pomažu učenicima i

starijim osobama pri prelasku

kolnika.

Učenici su pomagali prilikom

organizacije utrke Tour of Croatia

biciklističke koja je prošla kroz

Koprivnicu.

Škola se uključila u Projekt

Lets'Move koji se odvija u sklopu

programa Erasmus+. Cilj projekta je

motivirati učenike da u školu dolaze

biciklima, ukazati na važnost kretanja i utjecaj

na zdravlje, te izgraditi sigurne staze za

učenike kako bi sigurno dolazili i odlazili u

školu. Smatramo da sve navedene aktivnosti

pomažu u razvoju prometne kulture naših

učenika.

Tijana Martić, prof. tehničke kulture

UKUP-

NO

STRA-

DALIH

POGI-

NULE

OSO-

BE

TEŠ-

KO

PO-

VRIJE

ĐENI

LAKO

PO-

VRIJE

ĐENI

SUDJELOVALO

MLADIH DO 18

GOD.KAO BICI-

KLISTI

SUDJELOVALO MLADIH

DO 18 GOD. KAO PJE-

ŠACI

Godine

ZADO-

BILI

LTO

ZADO-

BLI

TTO

ZADO-

BILI

LTO

ZADO-

BLI

TTO

SMRT-

NO

STRA-

DALI

2010 176 6 34 136 6 2 1 2

2011 218 4 41 173 1 2 4

2012 197 6 31 160 7 3 1

2013 204 3 28 173 10 6 1

2014 188 4 31 153 11 1 2 1

Do

30.09.20

15.

119 1 20 98 4 1 1

CRTICA IZ UČITELJSKE PRAKSE – POVJERENJE

RAZREDNIKA I RODITELJA

Biti osoba od povjerenja, steći nečije

povjerenje važno je u učiteljskom životu, a

naročito u odnosu učitelj- roditelj. Često se na

početku školovanja, kao sadržaj predavanja

roditeljima prvačića, može čuti rečenica:" Vi

nam povjeravate na brigu nešto najvrednije što

imate, a to su vaša djeca." Učiteljica gradi

povjerenje od prvog dana. Zamoli roditelje da

joj povjere sve što bi trebala znati kako bi bolje

upoznala njihovo dijete ili bila pripremljena na

neke neočekivane situacije. Naravno da su to

povjerljivi podaci i oni ostaju povjerljivi.

U svojoj dugogodišnjoj praksi imala sam

i imam divne odnose sa roditeljima, ali bilo je i

onih roditelja čije povjerenje nisam stekla iako

sam pokušavala biti jednaka prema svima.

Povjerili su mi dječje bolesti, alergije,

događaje koji su utjecali na ponašanje djeteta,

obiteljsku situaciju, a nešto sam saznala u

zadnji čas ili kroz naivno objašnjenje.

Na kraju četvrtog razreda učenici putuju

na višednevni izlet ili školu u prirodi. Većini

RAZGOVORI BROJ 11

16

učenika je to prvo odvajanje od roditelja gdje

se moraju brinuti o sebi bez onog: "Mama, gdje

mi je.....? " ili " Mamaaa daj mi..." tako sam

neposredno prije ukrcaja u autobus saznala da

dijete ima noćne more i strahove i da nije do

sada nikada spavalo samo bez roditelja. Moja

reakcija? Naravno da sam bila jako iznenađena,

ali sam preuzela odgovornost. Dijete je u tri

noći provedene u hotelu kucalo na moja vrata,

a ja sam ga smirivala i uvjeravala da je sigurno.

Da sam to znala prije, mogla sam s roditeljima

smisliti bolju strategiju. U to doba nije bilo

mobitela.

I još jedan zanimljiv slučaj. Djevojčica

pred kraj četvrtog razreda, tjelesno razvijenija

od drugih, svaki je mjesec izostajala sa sata

tjelesnog jer su joj se pojavljivali "čirevi" na

nogama, a zapravo je to bila mjesečnica.

Prihvatila sam takvo mamino objašnjenje, ali

mi je ipak bilo žao što mi nije rekla istinu.

Zaštitila bih djevojčicu kao što i jesam.

Vjerojatno je majci bilo neugodno povjeriti se.

Bilo je još događaja i sretna sam što su

svi dobro završili.

Imajte povjerenja u svoju učiteljicu ili

ga barem pokušajte izgraditi.

Dubravka Bijelić,

učiteljica razredne nastave

UTJECAJ FIZIČKE AKTIVNOSTI

NA UČENJE

Tijekom zadnjih godina opadaju dječje

sposobnosti učenja zbog načina života koji je

orijentiran na sjedenje pred ekranom

televizora, kompjutora ili mobitela te

manjkom fizičke aktivnosti djeteta i cijele

obitelji. Putem fizičke aktivnosti dijete razvija

svoje potencijale mozga i centre za govor,

čitanje, pisanje, koncentraciju, motoriku

tijela. Dakle, fizička aktivnost i igra itekako u

funkciji zdravog djetetovog razvoja.

Na početku jedno pitanje i nekoliko odgovora :

Kojim dijelom tijela učimo?

Mozak ne može učiti sam.

Drugi dijelovi tijela dobavljaju mu

informacije.

Oči, uši, ruke i noge isto su tako organi

za učenje.

Oni dovode osjete iz vanjskog svijeta u

mozak.

Osjetilna iskustva grade neuronske

mreže.

Od rođenja su važni podražaji i poticaji

za razvoj djetetovih refleksa.

Veliki je značaj puzanja, hodanja, vrtnje,

bacanja u zrak, ljuljanja, visenje

naglavce, penjanja…za djetetovo učenje,

sposobnost pamćenja, čitanja, pisanja i

koncentracije.

Zbog načina života i zbog ograničavanja

dječjih motoričkih igara sve je više djece

Dinko Blažek, 3.b

RAZGOVORI BROJ 11

17

s kombiniranim teškoćama:

(hiperaktivnost, disleksija, disgrafija, lošija fina

i gruba motorika, držanje olovke, držanje

tijela, slabija koncentracija, pažnja i

pamćenje…) .

Suvremena ovisnost djece o medijima

Loše strane ove suvremene ovisnosti su

manipulacija sadržajima (reklame, sapunice…),

zračenje, otuđenje čovjeka od čovjeka, gubitak

koncentracije i pažnje, gubitak emocija, lošija

kvaliteta slobodnog vremena, lošije zdravlje

(slabiji motorički razvoj, pretilost…)

Što donosi ova ovisnost, osim već navedenog?

Stvara izmišljeni svijet kod djeteta

Izaziva lažna sjećanja – djeca postaju mali

odrasli, ponašaju se i govore kao da su

zrelija i starija

Uzrokuje probleme s koncentracijom i

pažnjom – nerealno brzi ritam izmjene

prizora u emisijama može izmijeniti

normalni razvoj mozga, on se razvija

tijekom prve tri godine (tada ne bi smjelo

biti gledanja televizije), manjak sna,

teško zaspu, nemir

Izaziva ravnodušnost

Uči različitim oblicima nasilja, posebno

verbalnom nasilju koje se ogleda u

povećanom broju ogovaranja drugih,

ucjenjivanja, vrijeđanja, omalovažavanja,

ismijavanja …

Utjecaj video igrica na živčani sustav

Što više vremena dijete provodi

gledajući televiziju i igrajući video-igre, to se

više navikava orijentirati na snažne podražaje i

impulzivnu akciju. U stvarnom svijetu podražaji

su mnogo blaži, a aktivnost obično usporenija.

Javlja se dosada i počinje tražiti sve snažnije

podražaje u okolini.

Televizija i video-igre, istovremeno

izazivaju snažne osjećaje i potrebu za akcijom.

Tako se nakuplja živčana i mišićna napetost.

Nakon što se 'vrati u stvarni svijet' djetetu je

teško naći način izražavanja i otpuštanja te

energije i napetosti.

Značaj koncentracije za

djetetovo učenje

Koncentracija se definira kao

„sposobnost voljnog usmjeravanja misli u

željenom smjeru“. Biti koncentriran znači imati

mogućnost da svoje misli određeno vrijeme

usmjerimo na neki zadatak. Kako bismo izvršili

bilo koji zadatak, važna je koncentracija, ona

je jedna od osnova učenja. Da bi mogla nešto

naučiti, djeca se moraju usredotočiti na

zadatak, ostati sjediti određeno vrijeme, pratiti

uputu i zapamtiti je. Zato je važno vježbati

koncentraciju.

Što pomaže boljoj koncentraciji?

Obratiti pažnju na fiziološke potrebe

Devet sati sna, manje šećera u hrani, zdrava

prehrana, povećati unos proteina, kretanje i

fizička aktivnost.

Osigurati atmosferu koja potiče

koncentraciju

Uredno mjesto gdje dijete boravi i uči

(neurednost potiče nemir) i stalno mjesto za

učenje (mozak se zna pripremiti za posao kad

dođe u prostor gdje je navikao raditi).

Aktivnosti rukama

Neka djeca bolje se koncentriraju kad

rade rukama – rezanje papira, oblikovanje

gline, glinamola, kućanske aktivnosti, pomoć u

dvorištu ili vrtu, igra.

Obavezno dovršiti aktivnost

Kad se počne igrati, crtati, slagati

kocke, ne prekidati dijete. Tako se vježba

usmjeravanje pozornosti i koncentracija.

Promijeniti način gledanja na

djetetovo učenje

fizička aktivnost je osnova psihičkog

socijalnog i emocionalnog razvoja, kao i

sposobnosti učenja

RAZGOVORI BROJ 11

18

nedostatak fizičke aktivnosti uzrokuje i

depresiju, depresivna djeca pate od

osjećaja krivnje, loše slike o sebi, loše

koncentracije, slabije motoričke vještine

učiti dijete samostalnosti (samostalno

oblačenje, zdrava prehrana, dječje

obavljanje kućanskih poslova…)

mr.sc. Jasna Relja

ISKUSTVO MAJKE UČENIKA

S POTEŠKOĆOM ČITANJA I PISANJA

U rujnu smo krenuli u školu. Bili smo

sretni, zadovoljni i ponosni. U početku zadaće

nam nisu predstavljale problem, rješavali smo

ih bez većih problema. Nakon tri tjedna nastave

moje dijete je krenulo na dopunsku nastavu iz

hrvatskog jezika. Sve mi je to bilo u redu,

mislila sam kako je to dobro, bolje će naučiti.

Međutim, kako je vrijeme odmicalo i gradivo

išlo dalje počeli smo se susretati sa sve većim

poteškoćama. Svakim danom nam je za

rješavanje zadaće trebalo sve više i više

vremena. Došli smo do toga da smo sjedili po 2-

3 sata za knjigom.

Na informacijama je učiteljica govorila

kako se kod njega vidi velik napredak i kako to

njemu ide na bolje. Prošli su zimski praznici,

došlo je drugo polugodište i vrijeme za

ocjenjivanje. Moje dijete je dobilo prvu peticu

iz vjeronauka. Sreća, veselje, ponos. Odmah

smo zvali tatu da mu kažemo sretnu vijest. Pet

dana nakon toga, PLJUSKA, nedovoljan iz

diktata. U tom trenutku nije mi ništa bilo jasno.

Nisam imala iskustva s tim. Starije dijete koje

polazi sedmi razred je odličan učenik od samog

početka, čak je išla i na županijsko natjecanje

iz povijesti.

Testovi su zaredali, moje dijete iz

nijednog ne može dobiti veću ocjenu od 3.

Zimski mjeseci su nam bili jako teški. Mislila

sam da je meni najteže, nije mi bilo jasno gdje

sam pogriješila. Bila sam tužna, ljuta i

razočarana. Starije dijete nosi doma petice a

mlađe pita:" Zašto ja ne mogu dobiti pet?","

Kad ću ja mama dobiti pet?". Teško je djetetu

objasniti takve stvari.

Trenutak kad sam odlučila potražiti

pomoć je bio kad je moje dijete pisalo test,

naravno svi u razredu su dobili pet a moje

dijete 3. Došli smo doma a on je rekao: "Ja sam

glup, ubit ću se!" Odlučila sam obratiti se

pedagoginji kojoj sam beskrajno zahvalna na

strpljenju i trudu. Shvatila sam da mi više nisu

važne petice, samo želim da je moje dijete

sretno i da voli školu. Idemo pedagoginji na

vježbe grafomotorike, pisanja i čitanja i to nas

silno veseli. Upisali smo i školu rukometa. Moje

dijete je opet pomalo sretno i vraća mu se volja

za školom. Malo smo si drugačije organizirali

dan i obaveze i sada sve stignemo. Idemo

polako, iz dana u dan zajedno savladavamo

teškoće. Nije nam teško, jako smo strpljivi,

uporni i MI TO MOŽEMO.

Mama prvašića

RAZGOVORI BROJ 11

19

ISKUSTVO MAJKE UČENIKA S POTEŠKOĆOM

KONCENTRACIJE I HIPERAKTIVNOSTI (ADHD) Polaskom mog sina u školu bila sam u

iščekivanju, kao i svaki drugi roditelj kojem prvo

dijete kreće u školu, kako će prihvatiti i nositi se

s novim prostorom , novim obavezama, novom

djecom i učiteljima.

Uz to sam strahovala kako će uspjeti

mirno sjediti i biti pažljiv cijeli školski sat, jer se

prilično vrpolji i nemiran je. I eto, nije to bila

samo moja bojazan, već smo ustanovili da se

radi o poteškoći u koncentraciji i održavanju

pažnje te hiperaktivnosti. Nešto što je bilo

prisutno od njegovog rođenja, ali nije imalo

imena sve do prvog razreda.

Srećom mama sam veselog, znatiželjnog

i inovativnog dječaka velikih intelektualnih

mogućnosti . S obzirom na njegovu poteškoću

taj potencijal ne dolazi do izražaja u potpunosti,

ali mu uvelike pomaže pri svladavanju školskog

gradiva.

Rutina u dnevnom rasporedu je važna

jer se na taj način može lakše sjetiti što dalje

slijedi i samostalno odraditi obaveze. Pažnju

mu često zaokupi nešto i umjesto da dovrši to

što radi, prelazi na drugo. Kad hodamo ulicom

on će rijetko hodati uz mene i pratiti moj ritam

čak i ako sam ga to zamolila da učini. Pristojno

će se složiti sa mnom, ali će već idući trenutak

odlutati mislima i skakutati malo dalje od

mene, ne zato jer me nije želio poslušati, već

ga je u potpunosti zaokupila neka igra u

njegovim mislima. Takvih sličnih dogodovština u

toku dana ima dosta.

Uz veliko strpljenje i uporno bodrenje,

ponavljanjem, uz obaveznu pohvalu za svaki

trud svladava strahove i raste mu

samopouzdanje.

Osobito se veliki pomak uočava u

drugom polugodištu, jer je prihvaćen u razredu

od djece i učiteljice koji ga kao ravnopravnog

člana njihovog kolektiva potiču na trud i ne

odustajanje. Isto tako pomoć i podrška stručnog

osoblja škole, konkretno pedagoginje i

učiteljice, pozitivno djeluju na njega, ali i na

mene jer su mi olakšale i razjasnile

nedoumice, usmjerivši me kako još više pomoći

svojem djetetu, a i sebi.

Vježbamo koncentraciju i pažnju,

uporni smo i rezultati se pomalo primjećuju.

Trebat će nam još puno strpljenja, ponavljanja,

podsjećanja i podrške, ali je najbitnije da smo

se suočili s poteškoćom i krenuli u njezino

ispravljanje. Svaki mali "korak" na tom putu je

velik napredak za budućnost mog dječaka i

ostvarenje ispunjenijeg i kvalitetnijeg života

svih u našoj obitelji.

Mama prvašića

ISKUSTVO MAJKE UČENICE S POREMEĆAJEM

VJEŠTINA UČENJA I MUCANJEM

Kroz odnos sa svojom kćeri (kćerkama)

shvatila sam da u ovom kaosu današnjeg

suvremenog svijeta, djeci treba mir, poljubac,

zagrljaj i topla riječ. U jednoj stresnoj fazi za

moje dijete, ja joj to nisam pružila. Upravo

suprotno, postupila sam nezrelo. Mislila sam da

ću joj zabranama, oduzimanjem mobitela,

kaznama-neodlaska na aktivnosti i ružnim

riječima „lijena si“, natjerati da bude bolja u

učenju. Kako krivo!

Naime, krenuvši u prvi razred sve je bilo

jednostavno i lako. Oduševljavala me svojom

RAZGOVORI BROJ 11

20

samostalnošću, savjesnim i odgovornim

ponašanjem. Krenuvši u peti razred, sve je

krenulo u „krivom smjeru“. Počelo je

zaboravljanjem stvari, zadaća, ima li predsate

ili nema i dobivanjem slabijih i negativnih

ocjena. Škola je za nju postala veliki pritisak i

stres s kojim se nije znala nositi, a ja nažalost

još manje. Kad bi dolazila iz škole moje

pitanje bi bilo „Kako je bilo u školi?“ i „Koliko

si danas dobila?“, umjesto „Kako si?“. Sad

znam da sam dodatno vršila pritisak. U školu

me pozvala razrednica jer je primijetila da je

popustila, da je odsutna i tužna. Zahvalna sam

joj što mi je time ukazala na situaciju. Malo

smo više nakon toga pričale, ali se ništa nije

mijenjalo. Nije željela moju pomoć u učenju.

Vršeći pritisak, obje smo bile nervozne i bilo je

nemoguće surađivati. Završio je peti razred,

ali postignutim rezultatima ona nije bila

zadovoljna.

Počinje šesti razred i opet počinje

stresno stanje za obje. Počinju negativne

ocjene iz pojedinih predmeta, gdje je više

gradiva i dalje među nama nema suradnje. Ja

držim prodike sve dok jednom s očima punim

suza ona ne kaže: „ Sve mi uzmi, ali ništa se

neće promijeniti“. Odavala je nemoć i tugu.

Shvatila sam da nešto krivo radim i da joj treba

pomoć, ali ne moja. Tražim stručnu osobu koja

radi kao pomoć pri učenju u školi. Nakon par

sati njihovog zajedničkog rada, upozorena sam

na poteškoće u koncentraciji djeteta. Nakon

toga me savjetuje da krenemo do logopeda i

psihologa. Nakon svih testiranja otkrivene su

poteškoće u učenju radi težeg koncentriranja i

nesnalaženja u stresnim situacijama, što

dovodi do poteškoća u govoru-mucanje. Dobili

smo dijagnozu koja glasi: mješoviti poremećaj

vještina učenja i povećana anksioznost.

Situacija nije bila ugodna, ali je

donijela olakšanje. Ja sam konačno shvatila da

moram biti strpljivija i mirnija da bih to mogla

prenijeti na dijete. Shvatila sam da

negativnim stavom i pritiskom nismo ništa

postigle. Naučila sam biti suosjećajnija i blaža,

a samim time osjećam da je i ona sretnija.

Nadam se i daljnjoj ugodnoj suradnji s

osobljem škole i vjerujem da će

individualiziranim programom moje dijete ići s

veseljem u školu i lakše svladavati nastavni

program.

Mama učenice 6. razreda

UČENJE KROZ IZVANUČIONIČKU NASTAVU

RAZREDNI PROJEKT "OD BICIKLA DO BICIKLA" Projekt kao jedan od načina učenja

pruža velike mogućnosti u stjecanju novih i

proširivanju stečenih znanja, vještina i stavova,

ali razvija i jača kulturu ponašanja.

Sa svojim 5. a razredom osmislila sam

projekt " Od bicikla do bicikla". Krenuvši od

škole, oboružani planovima grada, prošetali smo

do Zrinskog trga i Trga bana Josipa Jelačića,

zatim Nemčićevom ulicom do Trga mladosti te

obišli Muzej biciklima na otvorenom. Kod

svakog smo saznali kada su postavljeni, čije

replike predstavljaju i iz kojeg su razdoblja.

Pokušali smo si zamisliti kako je bilo voziti se na

njima i usporedili ih sa svojim, današnjim

biciklima.

Nastavljajući svoj projekt, u 6. razredu

smo ugostili učenike 8. razreda iz OŠ Ivana

Lackovića Croate iz Kalinovca i njihovu

razrednicu Elizabetu Trepotec Marić.

Nakon druženja i uživanja u slasticama

koje su pripremile mame učenika domaćina,

podijeljeni u skupine, učenici su krenuli na

RAZGOVORI BROJ 11

21

izvršavanje dobivenih zadataka..

Na početku je učenica Manuela Horvat

uz plakat, u ime razreda predstavila kratkim

izlaganjem povijest razvoja bicikla, suvremene

vrste bicikla te bicikle koji su dio našeg muzeja

na otvorenom.

Svaka je skupina dobila isječak plana

grada i ucrtan smjer kretanja. Prateći označen

put, naši gosti trebali su uočiti ulice i neke

karakteristične objekte te stići do jednog

spomenika biciklu, a učenici domaćini su im u

tome trebali pomoći i sačekati ih kod pojedinog

spomenika. Članovi svake skupine trebali su

pripremiti kratko izvješće o biciklu,

fotografirati se te kasnije, povratkom u školu o

tome izvijestiti ostale.

Nakon rada po skupinama, sačekale su

nas učenice Sabina Pintarić i Sarah Posavec,

članice grupe Mali turistički vodiči i goste

upoznale s poviješću grada, trga i parka.

Osim što su upoznali učenike druge

škole, učenici su zajedno ponovili nastavne

sadržaje geografije o planu grada i orijentaciji

te učili jedni druge i

vježbali komunikacijske

vještine. Zaključili su da u

tome mogu još puno

napredovati.

Stigavši do 7. razreda,

povezali smo Muzej bicikala

na otvorenome i svoje

današnje bicikle s potrebom

kretanja i stalnog učenja o

svome gradu, ovaj puta o

biciklističkim stazama i o

našem parku.

Tako smo u Tjednu

cjeloživotnog učenja

prošetali parkom,

fotografirali njegove

pojedine dijelove i nove sadržaje povezali s

našim projektom.

Na ovaj smo način ostvarili

izvanučioničku nastavu, povezali sadržaje sata

razrednika s geografijom, uključili učenike

Malih turističkih vodiča, dali svoj doprinos

Tjednu kretanja i Tjednu cjeloživotnog učenja,

proširili znanja o svom gradu, podsjetili se na

kulturu ponašanja i kretanja gradom te

osvijestili potrebu što češćeg hodanja i vožnje

biciklom kako bi očuvali svoje zdravlje i

zdravlje svoga grada.

Uz sve to, ugodno smo se družili i

ostvarili suradnju s učenicima druge škole

izmjenjujući znanja i iskustva. Učenicima

preostaje sve ovo pokazati i roditeljima.

Vjerujem u nove ideje učenika u 8.

razredu.

Dakle, razredni projekt se nastavlja...

Dubravka Vajdić Kolarić, učiteljica

savjetnica geografije

RAZGOVORI BROJ 11

22

Naša škola je uključena u

mnoge projekte što

d o p r i n o s i s t r u č n o m

usavršavanju učitelja i

kvalitetnijem radu s

učenicima. Zbog visoke

motivacije kolektiva za

inovacijama učitelji su prošli edukaciju za

projekt e-Dnevnik tako da smo svi uključeni u

taj projekt. Opremljenost škole je na vrlo

visokom nivou zahvaljujući osnivaču Gradu

Koprivnici, donatorima i dobroj organizaciji u

školi. Radi razvoja nastavnog procesa i

stručnosti učitelja, škola vodi veliku brigu i o

stručnom usavršavanju učitelja prisustvovanjem

stručnim skupovima izvan škole i organizacijom

stručnih aktiva u školi. Svojim stručnim

usavršavanjem otvaramo školu za inovacije.

Tako smo postali eksperimentalna škola

u provedbi kurikuluma građanskog odgoja,

eksperimentalna škola izbornog predmeta

građanskog odgoja u osmim razredima, uveli

smo e-Dnevnik, izabrani smo u projekt e-Škole,

uključili smo se u projekt Rane odgojno-

obrazovne intervencije temeljene na

pokazateljima uspješnosti, u projekt Razvoj

kurikulumske kulture, Međunarodno nastavničko

vodstvo, usavršavanje učitelja za izradu e-

learning sadržaja u okviru projekta EduTeach,

pola kolektiva prošla je Superviziju. Ove godine

uključili smo se u nove projekte, neki od njih

su: Vodni agent s UZORom – mjerenje potrošnje

vode, projekt Nacionalne zaklade za razvoj

civilnog društva „Svaki mjesec jedan sat

volontiram“ u kojem smo dobili novčanu

nagradu, projekt: Regionalna zaklada za lokalni

razvoj Zamah, natječaj „Naš doprinos

zajednici“ (građanska akcija), projekt pod

nazivom „ Vodu štedim da vrt uredim“ u kojem

smo također dobili novčanu nagradu, u projektu

Lets moove – Erasmus + surađujemo sa svim

gradskim školama, a nositelj projekta je Grad

Koprivnica sa Španjolskom, Francuskom i

Poljskom. Projekt: Oboji svijet! bojama

tolerancije – učiti demokraciju i toleranciju –

škola je partner s Forumom za slobodu odgoja,

u projektu pod nazivom „Grad na drugi pogled“

partneri smo s Udrugom PUNKT i Gradskim

muzejom Koprivnica, nastavljamo s projektom

na temu održivog razvoja s gradom Grenoblom

u Francuskoj.

Surađujemo s drugim školama u

Republici Hrvatskoj i europskim gradovima. Na

međunarodnoj razini ostvarujemo i nastavljamo

suradnju s OŠ „Olga Meglič“ iz Ptuja, članovi

smo Međunarodne Eko škole, povezujemo

učenike koji uče francuski jezik s učenicima iz

Francuske, surađujemo s europskim

nastavnicima kroz projekt Internacional teacher

leadership. Energetsko osvještavanje učenika -

projekt je za koji smo primili nagradu u Italiji

(Napulju), a nakon toga na završnom natjecanju

drugu nagradu u Belgiji (Bruxelles) što nam je

otvorilo mogućnost odlaska nastavnika i učenika

na susrete u Europu.

mr. Sanja Prelogović, ravnateljica

OŠ „ĐURO ESTER“ AKTIVNA U MNOGIM PROJEKTIMA

RAZGOVORI BROJ 11

23

Hana Švelec , 7.b Mateo Čani, 6.b

Jelena Triplat, 8.a Ivan Buhić 6.b

Državna smotra iz građanskog odgoja i obrazovanja - Projekt građanin „Čuvajte nas, pazite nas“. Našu školu predstavljali su: Lea Miloš, Tara Kučina, Mihaela Šestanj i Filip Verčević, učenici 8.d. razreda. Mantorice: Ana-Marija Bobovčan i Tjana Martić

Našu školu su posjetili učenici Češke osnovne škole iz Daruvara u okviru izborne nastave građanskog odgoja u osmom razredu.

Grupa Mali turistički vodiči upoznali su goste iz Daruvara sa znamenitostima Koprivnice.

Treći razredi obilježili Klimatski tjedan čišćenjem okoliša škole.