Igor KrnjetaERiHP19ST.: 22.5.2015.

Reakcija na francusku okupaciju i osnivanje Ilirskih provincija u slovenskim zemljamaOkupaciju moemo definirati kao oruano zauzimanje i pozicioniranje vojnih snaga na nekom podruju sa svrhom kontroliranja odreenog teritorija ili drave djelomino ili u potpunosti. Zbog poveane koncentracije vojnika, svakodnevica se uvelike mijenja te se postavlja pitanje reakcije lokalnog stanovnitva. U nekim sluajevima, okupacijske trupe e se na nekom prostoru zadravati iskljuivo zbog kontrole strateki relevantnog podruja, dok e u drugima pokuavati aktivno sudjelovati u razvijanju i poboljanju politikog ili ekonomskog ivota. Kada je rije o francuskoj okupaciji slovenskih zemalja, svakako moemo govoriti o potonjem sluaju, to je vidljivo u francuskoj posveenosti prosvjetiteljskim ciljevima sa organiziranjem Ilirskih provincija (1809.-1813.), no svakako valja uzeti u obzir cjelokupnu prolost te okupacije. Prvi poraz Austrijancima Napoleonove snage pod zapovjednitvom generala Bernadettea nanose 1797. u sjevernoj Italiji i tada se vri prva okupacija veine slovenskih zemalja ukljuujui i sredinji grad Ljubljanu. Prva okupacija nee trajati niti dva mjeseca te e povlaenje biti obznanjeno Leobenskim mirom u travnju 1797. Tada e Napoleon prvi i zadnji put posjetiti Ljubljanu. Druga okupacija poinje i zavrava 1805., te kao i prva traje oko dva mjeseca, dok trea poinje nakon Schnbrunnskog mira 1809. i traje do povlaenja francuskih snaga iz cijele regije 1813.

Ukoliko uzmemo u obzir injenicu da je jedan od Napoleonovih ciljeva bilo irenje ostavtine Francuske revolucije kojoj je temeljno naelo opa jednakost, moemo se zapitati kako je okupacija bila doekana u slovenskim zemljama. Tema ovoga eseja biti e analiza reakcije domaeg slovenskog stanovnitva ne samo na stanje okupacije kao takve, ve i na francusko unoenje noviteta, kao i uspjenost ustaljivanja tih ideja u slovenskom drutvu.Prva okupacija iz 1797. godine nije mogla imati veeg utjecaja na sustav ili stanovnitvo djelomino zbog kratkog vijeka trajanja, a djelomino zato to je veina aktivnosti koju su francuski zapovjednici provodili bila bazirana na smirivanju lokalnog stanovnitva koje se zadojeno austrijskom protu-francuskom propagandom razbjealo i skrivalo. Ve u ovom sluaju je vidljivo uvianje vanosti lokalnih jezika koje se oitovalo u tome da su se Francuzi koristili slovenskim jezikom u javnim proglasima koji su govorili Slovencima da ih se ne moraju bojati. Druga okupacija iz 1805. takoer je bila kratkoga trajanja, no ona je zapamena negativnije od prve zato to su Napoleonove snage zauzele austrijsko dravno vlasnitvo, stanovnitvu nametnule vojne obveze, te nametnule visoka porezna davanja. Ona o kojoj e u ovom eseju biti najvie rijei je trea (1809.-1813.) zato to je imala najvie utjecaja i na lokalno stanovnitvo kao i na pokuaje reformiranja dotadanjeg sustava. Kljuna obiljeja tree okupacije do uspostave Ilirskih provincija su sukobljavanja izmeu Francuza i lokalnog stanovnitva. Moemo pretpostaviti da su Austrijanci nakon uvida u izvrsnu koordiniranost i spremnost Napoleonove vojske shvatili da bi u sluaju poraza moglo doi do jo jedne okupacije. Upravo zbog toga, austrijske vlasti poele su brino razraivati protu-francusku propagandu u vidu promoviranja austrijskog patriotizma i stvaranja provincijalnih obrambenih snaga koje moemo smatrati izvjesnom varijantom paravojski. Francuzi su na takve okolnosti takoer odgovarali represivnim mjerama izvorno poveavanjem poreza i javnih dunosti, a ubrzo i nasiljem kada su poele seljake bune u Kranjskoj koje su podupirale obrambene snage. Tenzije e se djelomino smiriti osnivanjem Ilirskih provincija.

Sa uspostavom Ilirskih provincija, francuski upravitelji su se suoili sa problemom organiziranja autoriteta na niim drutvenim razinama jer nisu bili dovoljno upoznati sa situacijom u drutvu. Nisu na vrijeme uvidjeli da lokalno stanovnitvo nije bilo kvalificirano za provedbu novih administrativnih zadataka, dok je veliki problem takoer bilo odbijanje suradnje sa okupatorom. Jedna od glavnih misli vodilja u uspostavi Ilirskih provincija bila je elja za ukidanjem feudalizma i modernizacijom koja je izvorno doekivana uz negodovanje (uostalom kao i mnoge druge reforme), no ini se da se pri kraju trajanja Ilirskih provincija, ak i meu feudalcima koji su zastupali Austrijance, postepeno intenzivirala elja za ukidanjem feudalizma. S druge strane, reforme poput pojednostavljivanja poreznog sistema, stavljanja pravosua pod dravnu kontrolu, micanje javno-pravnih funkcija lokalnog plemstva i modernizacije kolstva nisu uope pokazivale kratkotrajnu korist, dok su doprinosile antagoniziranju odnosa sa lokalnom populacijom. Jedan od glavnih problema bio je manjak financija kojih nije bilo dovoljno za pokrivanje trokova i uprave i vojske. Drugi problem vezan uz financije bio je deficit kojemu su posljedica bili veliki dugovi i kanjenje sa isplatom mirovina i plaa. Zbog svega toga, Francuzi nisu bili u mogunosti uspostaviti trite za odreene vrste robe, to je moda uzrokovao bojkot koji je dolazio iz Austrije te se pokazalo da je trenutno ekonomsko stanje glavni regulator javnog miljenja o okupatoru. Oni kojima je francuska vlast smetala ranije, smetala je i sada. Naposljetku, za normalizaciju stanja i navikavanje lokalnog stanovnitva dugorono gledano nije bilo vremena to je rezultiralo mnogim polovinim rjeenjima. Jedno od njih je bio pokuaj rjeavanja, odnosno ublaivanja Kontinentalne blokade gradnjom cesti od Osmanskog Carstva preko Italije i sa ishoditem u Francuskoj. One su trebale prolaziti preko Ilirskih provincija te su ih trebali financirati njihovi stanovnici, a ponegdje se spominje i da su imali radnu obvezu sudjelovati u njihovoj izgradnji. Slovensko stanovnitvo su dodatno antagonizirali visoki porezi koji su u narodu ostali u iznimno neugodnom sjeanju te su naredno stoljee porezi bilo koje vrste kolokvijalno nazivani frankima. Francuska vlast je posebno razoarala seljatvo zato to su oekivali da nakon to im je okupator podigao status nee plaati poreze. Ta razoaranja su kulminirala bunama 1811. i 1813. godine. Koliko god da su Francuzi procijenili da je vano pridobiti za sebe iroke mase, prioritet im je bilo plemstvo koje su do kraja Ilirskih provincija potpuno izgubili. Iz svega ovoga vidljivo je da francuske vlasti nisu uspjele skupiti veliku koliinu pristaa. Bili su u sukobu sa pobornicima starog ustroja, seljatvom i Crkvom. Liberalnom ekonomskom politikom i ukidanjem cehova izgubili su dio trgovaca. Sa Crkvom su bili u loim odnosima zbog promoviranja jednakosti i raspodjele moi, uvoenja masonskih loa i civilnih brakova te reforme kolstva zato to je dotad primat u kolstvu imala Crkva. Meutim, francuska uprava je imala podravatelje u krugovima obrazovanih, onih orijentiranih reformama, bogatim idovima (zbog uvoenja masonskih loa) i preporoditeljima (zbog poticajnog odnosa prema slovenskom jeziku). Naposljetku, francuske trupe e napustiti prostor Ilirskih provincija i slovenskih zemalja u ljeto 1813. te e nedugo nakon toga taj prostor biti reokupiran od strane Austrije. U narodu su se ustalili veinom loi dojmovi o dobu francuske uprave, no u kasnom 19. i ranom 20. stoljeu, Napoleonovo doba se slavilo kao doba osloboenja od Habsburke vlasti.

Moemo izvesti zakljuak da pokuaji etabliranja noviteta u doba francuske okupacije prostora slovenskih zemalja nisu proli uspjeno iz vie razloga. Najvaniji razlog je iznimno kratko vrijeme trajanja te politike tvorevine kao i manjak financijskih sredstava. Nadalje moemo pretpostaviti da je vaan faktor bilo formiranje javnog mnijenja o okupatoru od strane Austrijanaca, a u tom segmentu je vano napomenuti i mogu utjecaj mentaliteta naroda. Naposljetku bi bilo vrijedno ustvrditi da su Francuzi davali sve od sebe kako bi primjereno organizirali ondanji slovenski prostor, no nisu uspjeli u tako kratkom roku eliminirati sve okolnosti koje su radile protiv njih.Bibliografija:

1. Gestrin, Ferdo, Vasilij Melik. Historija Slovenaca od kraja osamnaestog stoljea do 1918. Sarajevo: Igkro Svjetlost, 1979.

2. tih, Peter, Vasko Simoniti, Peter Vodopivec. A Slovene History: Society Politics Culture. Ljubljana: Intitut za novejo zgodovino: Sistory, 2008.

Peter tih Vasko Simoniti Peter Vodopivec, A Slovene History: Society Politics Culture (Ljubljana : Intitut za novejo zgodovino: Sistory, 2008.), 262, 263.

Ibid, 262.

Ibid, 263.

Ibid, 264.

Ferdo Gestrin, Vasilij Melik. Historija Slovenaca od kraja osamnaestog stoljea do 1918. (Sarajevo: Igkro Svjetlost, 1979.), 28.

Ibid, 33.

Peter tih Vasko Simoniti Peter Vodopivec, A Slovene History: Society Politics Culture (Ljubljana : Intitut za novejo zgodovino: Sistory, 2008.), 264.

Ferdo Gestrin, Vasilij Melik. Historija Slovenaca od kraja osamnaestog stoljea do 1918. (Sarajevo: Igkro Svjetlost, 1979.), 30.

Ibid, 37, 38.

Ibid, 40.

Peter tih Vasko Simoniti Peter Vodopivec, A Slovene History: Society Politics Culture (Ljubljana : Intitut za novejo zgodovino: Sistory, 2008.), 264.

Ferdo Gestrin, Vasilij Melik. Historija Slovenaca od kraja osamnaestog stoljea do 1918. (Sarajevo: Igkro Svjetlost, 1979.), 34.

Peter tih Vasko Simoniti Peter Vodopivec, A Slovene History: Society Politics Culture (Ljubljana : Intitut za novejo zgodovino: Sistory, 2008.), 264.

Ibid, 265.

Ferdo Gestrin, Vasilij Melik. Historija Slovenaca od kraja osamnaestog stoljea do 1918. (Sarajevo: Igkro Svjetlost, 1979.), 38.

Peter tih Vasko Simoniti Peter Vodopivec, A Slovene History: Society Politics Culture (Ljubljana : Intitut za novejo zgodovino: Sistory, 2008.), 267.