www.sddh.hr

REHABILITACIJA I FIZIKALNA TERAPIJA BOLESNIKA S NEUROMUSKULARNIM BOLESTIMA

Zagreb 2004.

dr. Ida Kova

Naslov:

Autorica:

Struni suradnik za podruje kinezi terapije

Izdava:

Za izdavaa:

Tehniki uredio i grafiki oblikovao:

Lektor:

Ilustracije:

Priprema za tisak:

Naslovnica:

Tisak:

Prirunik je tiskan u 1.500 primjeraka

REHABILITACIJA I FIZIKALNA TERAPIJABOLESNIKA S NEUROMUSKULARNIM BOLESTIMA

Prim. mr. sc.

ISBN 953-99700-0-8

imir ,

Savez Drutava Distrofiara Hrvatske

prof. eljko Klepa

Tomislav Goll

Ivana Kurtovi Budja

eljko Matuko, Mirjana Goll -Tomi

Marsonica, grafiko i web oblikovanje - Slavonski Brod

Duga

EDOK - Samobor

o

dr. Ida Kova

Kre Horvat vii fizioterapeut

2

3

Posveeno bolesnicima koje sam imala povlasticu upoznati te biti dio njihovih ivota te ivota njihovih obitelji: Pei, Sai, Stjepanu, Ivanu, Marku, Marjanu, Ljubomiru, Branimiru, Ivani, Tei, Vatroslavu, Nikoli, Tomislavu ...

Ida Kova

Potreba za knjigom iji je sadraj rehabilitacija i fizikalna terapija bolesnika s neuromuskularnim bolestima osjea se meu strunjacima koji su ukljueni u program lijeenja bolesnika s neuromuskularnim bolestima, a jednako ima posebno znaenje za same bolesnike. Autorica knjige je na vodei strunjak na podruju rehabilitacije i fizikalne terapije neuromuskularnih bolesnika i sretna sam da je ovo izdanje napisala i pripremila za bolesnike. Budui da mnogi bolesnici imaju krivo miljenje o fizikalnoj terapiji, neki oekuju previe, a drugi je zanemaruju, a ona upravo mora biti kod ovih bolesnika dozirana kao i inae lijekovi te prilagoena svakom pojedinom bolesniku to znai da individualni rad kod ove vrste bolesnika ima posebno znaenje.Knjiga je pisana vrlo razumljivim jezikom, popraena je ilustracijama koje pomau bolesniku da u potpunosti razumije svaku vjebu i izvodi je kako treba. Jednako e biti od posebne vanosti i strunjaku koji bolesniku pomae. Uz knjigu je priloena i video prezentacija svih opisanih vjebi to jo vie pomae da bolesnik moe biti siguran u tonost izvoenja. Prikazan je program kinezioterapije i pasivnih vjebi istezanja koje su od posebnog znaenja kad bolesnik ne moe izvoditi aktivne voljne pokrete.Sigurna sam da e ova knjiga postati naim bolesnicima prijatelj koji je uvijek uz njih i od kojeg se nee odvajati. Ona e im biti velika podrka, budui da e redovitim jasno odreenim vjebama i duinom njihovog trajanja postii da to due odre miie u funkciji i da se odloi vrijeme pojave kontraktura. Knjiga e ih ujedno opominjati da je fizikalna terapija trajni postupak, a ne samo povremeni, kad se ciljano odlazi na fizikalnu terapiju ili boravi u nekom od rehabilitacijskih centara ili kad fizioterapeut dolazi u kuu bolesnika. Svakako e ova knjiga dobro posluiti i osobama koje brinu i pomau bolesniku, jer e ih spoznaja da ono to rade je upravo to to trebaju uiniti za svoje najblie koji su bolesni.Bez obzira na veliki napredak u medicinskoj znanosti jo uvijek ne moemo biti zadovoljni s lijeenjem neuromuskularnih bolesti. Timski rad je neophodan u zbrinjavanju neuromuskularnih bolesnika i sigurna sam da e svaki lan tima pozdraviti ovo izdanje jer e ga moi preporuiti bolesniku sa sigurnou u pozitivno djelovanje i rezultate.

Prof.dr.sc. Marija otarko,proelnica Odjela za neuromuskularne bolestiKliniki bolniki centar Zagreb

5

Rije autora

Potovani itatelji,

ovaj prirunik je prvenstveno namijenjen vama, bolesnicima s neuromuskularnim bolestima, lanovima vaih obitelji, a posebno, roditeljima naih najmlaih bolesnika.

Nastao je na inicijativu lanova Uprave Saveza Drutava distrofiara Hrvatske, a istodobno je ostvario i moju dugogodinju potrebu da kao fizijatar "popunim" prazninu za informacijama u podruju rehabilitacije neuromuskularnih bolesnika koju osjeam u svakodnevnom, klinikom radu i druenju s Vama. Nai susreti u ambulanti esto su prekratki za sva pitanja koja se nameu od poetka bolesti te nastavljaju i produbljuju u njezinim razvojnim fazama.

Naime, u tim susretima, objektivno nismo uvijek u mogunosti ni prihvatiti niti upamtiti sve poduke i informacije. Osim toga davno je reeno: Verba volant, littera scripta manet! iIi Rijeci lete, a pisana slova ostaju !

Podrujem rehabilitacije bolesnika s neuromuskularnim bolestima bavim se od poetka 80-ih godina kada sam se, tijekom edukacije iz elekromioneurografije u Centru za neuromuskularne bolesti Klinike za neurologiju KBC Zagreb poblie upoznala s tom problematikom. Zatim sam se, na inicijativu i uz pomo prof. dr. Jui, usavravala u Reha centru u Ulmu 1992. i zajedno s drugim kolegama, prenijela u Hrvatsku iskustva iz klinikog rada i s l o ene rehab i l i t a c i j e bo l e sn i k a s neuromuskularnim bolestima.

Predmet ovog prirunika jesu rehabilitacija i fizikalna terapija osoba s neuromuskularnim bolestima. Ta tema je vana jer su upravo fizikalna terapija, odnosno kontinuirana kineziterapija najznaajnije u borbi protiv posljedica ovih bolesti.

U Hrvatskoj su zadnjih nekoliko godina, medicinska rehabilitacija i fizioterapija osoba s neuromuskularnim bolestima znatno bolje organizirane nego ranije. One se provode na nekoliko naina: u vidu poliklinike fizioterapije, u Specijalnim bolnicama za rehabilitaciju kroz stacionarni oblik te kao kuna fizioterapija u bo lesn ikovu domu. Usprkos tomu , kinezioterapija koja se provodi uz pomo

fizioterapeuta i uz suradnju i nadzor fizijatra nedostatna je ako nije dopunjena s a m o s t a l n i m v j e b a n j e m i l i vjebom uz pomo lanova obitelji, a posebno roditelja. Osim toga, jo uvijek postoje sredine, ponajvie ruralne, gdje je fizioterapija slabije ili nije uope dostupna.

Prirunik je doprinos znanju o medicinskoj rehabilitaciji osoba s neuro-muskularnim bolestima, fizioterapiji s kinezioterapijom, ulozi kirukih zahvata i primjeni ortopedskih pomagala, da bi vas potaknuli ili dodatno ohrabrili za aktivan stav u borbi s neuromuskularnom boleu. On, naalost, nee pruiti recepturu za vjebe za svakoga od vas, ponaosob, jer je svaki bolesnik osobnost za sebe, pa je manifestacija iste bolesti drukija u razliitih osoba a, razliita je i u istog bolesnika u raznim fazama bolesti. Stoga,prirunik prua samo naela rehabilitacije i fizioterapije, a u suradnji sa svojim fizijatrom i fizio-terapeutom, vi ete odabrati vjebe koje su pogodne za vas ili ete ga koristiti kao podsjetnik za one vjebe koje ste ve nauili, da bi ih pravilno provodili.

Vjerujem da e biti od koristi ne samo vama, nego i svim zdravstvenim djelatnicima koji se bave rehabilitacijom osoba s neuromuskularnim bolestima, kao nadopuna strunoj literaturi koja je na ovom podruju u Hrvatskoj dosta oskudna.

Nastanak ovog prirunika i prateeg slikovnog materijala rezultat je zajednike suradnje s Kreimirom Horvatom, viim fizioterapeutom - strunim suradnikom za podruje kinezioterapije, Tomislavom Gollom, grafikim i tehnikim urednikom knjige i drugim lanovima grafikog tima kue Marsonica kojima se zahvaljujem na ueu u ovom projektu. Posebnu zahvalnost izraavam bolesnicima koji su sudjelovali u prezentaciji i ilustracijama vjebi.

U nadi da e prirunik ostvariti navedene ciljeve, s potovanjem ,

Ida Kova

6

7

Sadraj

Predgovor

Rije autora

I Sadraj

II Uvod

III Osnove anatomije i rjenik strunih izraza

IV Kinezioterapija bolesnika s neuromuskularnim bolestima

1. Aktivne vjebe 2. Vjebe za samoistezanje3. Pasivno istezanje - vjebe uzasistenciju pomonika4. Vjebe disanja5. Medicinska gimnastika s loptom6. Hidroterapija

V Rehabilitacija bolesnika s miinom distrofijom

1. Rehabilitacija u ranoj fazi- fazi samostalnog hoda2. Rehabilitacija u prijelaznoj fazi- fazi potekoa u hodu3. Rehabilitacija u fazi koritenja invalidskih kolica

VI S pecifinosti fizioterapije razliitih neuromuskularnih bolesti

VII Ortopedska pomagala u rehabilitaciji bolesnika s neuromuskularnim bolestima

1. Ortopedska obua 2. Ortoze za udove i kraljenicu 3. Pomona pomagala za kretanje 4. Primjena tehnikih pomagala 5. Osnovna naela adaptacije stana i okoline

II Uvod

8

Neuromuskularne bolesti predstavljaju grupu vrlo heterogenih bolesti ali su to, u veini sluajeva, kronine bolesti koje imaju progresivni karakter. Posljedica su oteenja ivanih i motorikih stanica odnosno motoneurona. Bolest moe zahvatiti tijela motorikih ivanih stanica u kori velikog mozga, modanog debla ili lene modine kao npr. kod amiotrofine lateralne skleroze. Kod druge grupe, tj. polineuropatija boleu su zahvaena periferna ivana, senzorika i motorna vlakna. Kod tree grupe bolesti patolokim procesom je zahvaena neuro-muskularna spojnica, mjesto prijenosa ivanih impulsa sa ivca na mii, a tipini predstavnik te grupe bolesti jest mijastenija gravis. etvrtu grupu bolesti ine miopatije, bolesti miinih vlakana, bilo nasljedne ili steene.

Zajedniki, dominantni kliniki znak neuromuskularnih bolesti jest gubitak miine snage. Kasnije se razvijaju sekundarne posljedice na miinokotanom sustavu: skraenja tetiva te smanjeni opseg pokretljivosti zglobova - kontrakture zglobova, deformacije kraljenice tipa skolioze. Pokretljivost bolesnika postepeno postaje oteana, a moe dovesti do gubitka sposobnosti samostalnog hoda. Zbog slabosti miia koji sudjeluju u disanju razvijaju se oteenja funkcije disanja.

Napori znanstvenika usmjereni su prema pronalasku lijeenja i mogueg lijeka za genetske defekte, ali budui da za veinu neuromuskularnih bolesti jo uvijek ne postoji uzrona terapija, vani oblik terapije predstav l ja ju f iz ioterapi ja odnosno rehabilitacija. Zbog toga je naglasak i nadalje na provedbi poznatih te pronalasku novih uinkovitih fizikalnih metoda tretmana ovih bolesti.

Rehabilitacija je zbir postupaka koji se poduzimaju za ublaavanje stupnja onesposobljenosti i hendikepa bolesnika. Usmjerena je na ublaavanje posljedica bolesti koje se oituju na ivano miinom kao i sekundarno, na lokomotornom sustavu. Sve navedene manifestacije su razliite za pojedine vrste neuromuskularnih bolesti pa

se i rehabilitacija planira na temelju to egzaktnije dijagnoze bolesti uz dobro poznavanje etiopatogeneze, klinikog tijeka i progresije svake bolesti za sebe.

Rehabilitacijske metode nisu specifine za pojedine dijagnoze iako postoji naelna slinost u odreenim grupama bolesti, nego je p r v e n s t v e n o u s m j e r e n a p r e m a funkcionalnom deficitu, tj. smanjenju ili gubitku odreenih fizikih sposobnosti i neovisnosti bolesnika. Rehabilitacija ne mijenja patofizioloki tijek bolesti, ali svakako utjee na funkcionalne mogunosti bolesnika.

Ciljevi u rehabilitaciji neuromuskularnih bolesnika jesu: ublaavanje ili sprjeavanje smanjenja funkcionalnog kapaciteta bolesnika, zadravanje neovisnosti u aktivnostima svakodnevnog ivota i samostalnog kretanja to je due mogue te savjetovanje i poduka bolesnika i njegove obitelji za samostalnost i s a m o z b r i n j av a n j e u nu t a r g r a n i c a funkcionalnih mogunosti.

Rehabilitacija se planira za svaku od tri razliite faze bolesti: a) faza samostalnog hoda, b) prijelaznu fazu ili fazu oteanog hoda te c) fazu pokretljivosti u invalidskim kolicima.

U sloenoj rehabilitaciji osoba s neuromuskularnim bolestima postoje tri komponentne a to su medicinska, psiholoka i socijalna. Idealno zamiljeno, sve bi ove razine rehabilitacije trebale biti koordinirane i usklaeno provoene. Naalost nerijetko smo svjedoci da u praksi takva suradnja ba i ne funkcionira, to ide u konanici, na tetu bolesnika. Tema ove publikacije je prvenstveno med ic inska rehab i l i t ac i j a osoba s neuromuskularnim bolestima.

Uspjena rehabilitacija tih bolesnika pretpostavlja interdisciplinarni pristup, timski rad i suradnju razliitih zdravstvenih djelatnika - lijenika specijalista (neurologa, fizijatra, pedijatra, ortopeda), zatim fizioterapeuta, radnih terapeuta, medicinskih sestara. U medicinskoj rehabilitaciji se koristi niz metoda: fizioterapija, radna terapija, primjena ortopedskih pomagala, primjena tehnikih pomagala u svakodnevnom ivotu. Poeljna bi odnosno nuna bila i suradnja s psiholozima, socijalnim radnicima, savjetnicima za profesionalnu orijentaciju i dr.

9

Vana je i suradnja s ortopedskim tehniarima koji izrauju pomagala. Cilj je kompleksne rehabilitacije sveobuhvatna skrb za sve potrebe bolesnika na medicinskom, p s i h o - s o c i j a l n o m , o b r a z o v n o m i profesionalnom planu.

Planiranje medicinske rehabilitacije provodi se individualno, na temelju rane dijagnoze i dobrog poznavanja patofiziolokih zbivanja u svakom razdoblju bolesti te progresije i prognoze bolesti. Zapoinje objektivnim vrednovanjem, procjenom trenutnog klinikog stanja bolesnika, procjenom motiviranosti bolesnika itd. Posebno je vana egzaktna procjena distribucije i stupnja miine atrofije ili pseudohipertrofije muskulature, procjena miine snage i izdrljivosti, aktivne i pasivne pokretljivosti zglobova udova i kraljenice odnosno kontraktura, eventualna izraenost deformacija kraljenice (skolioza), lopatica, stopala.

Procjenjuju se i klasificiraju fizike i funkcionalne mogunosti bolesnika, mobilnost i pato - biomehanika hoda pri emu je vrlo korisna i funkcionalna klasifikacija po Vignosu i Archibaldu.

Funkcionalni stupnjevi za gornje udove (u rasponu od 1- 6): 1. Bolesnik moe rairiti, abducirati ruke u punom opsegu s dodirom iznad glave; 2. Bolesnik podie ruke iznad glave samo s upotrebom pomonih miia ili skraenjem poluge ruku; 3. Bolesnik ne moe podii ruke iznad glave, ali moe podii au vode do usta, ako je potrebno i upotrebom obiju ruku; 4. Bolesnik moe podii ruku do usta, ali ne moe prinijeti au vode ustima; 5. Bolesnik ne moe podii ruke do usta ali moe rukom drati olovku ili podii novi; 6. Bolesnik ne moe prinijeti ruke ustima i nema nikakvu mogunost funkcije ake.

Funkcionalni stupnjevi za donje udove (raspon 1-9) : 1. Bolesnik hoda i penje se po stepenicama bez pomoi, samostalno; 2. Bolesnik hoda i savladava stepenice uz pomo rukohvata; 3. Bolesnik hoda i savladava stepenice sporo uz pomo rukohvata (preko 12 sec. za 4 stepenice); 4. Bolesnik hoda samostalno, bez pomoi, i die se sa stolice, ali ne moe savladavati stepenice; 5. Bolesnik hoda bez pomoi, ali ne moe ustati sa stolice ili penjati se po stepenicama; 6. Bolesnik hoda samo uz pomo ili hoda samostalno u dugim udlagama-ortozama; 7. Bolesnik hoda u dugim

udlagama-ortozama; 7. Bolesnik hoda u dugim udlagama-ortozama, ali zahtijeva pomo u odravanju ravnotee; 8. Bolesnik moe stajati u ortozama, ali ne moe hodati bez pomoi; 9. Bolesnik mora upotrebljavati invalidska kolica; 10. Bolesnik je nepokretan, vezan uz krevet.

Specifini ciljevi rehabilitacije bolesnika sa ivano miinim bolestima jesu: 1. poboljati/ zadrati ili usporiti gubitak miine snage; 2. sprijeiti ili smanjiti kontrakture; 3. razvijati/ poboljati ili produiti pokretljivost; 4. poveati fizike mogunosti i neovisnost bolesnika; 5. provoditi izobrazbu bolesnika i obitelji te 6. poboljati kvalitetu drutvenog ivota.

U ostvarivanju tih ciljeva primjenjuju se razliiti postupci i metode kao to su: procedure fizioterapije, radne terapije, primjena ortotskih i razliitih tehnikih pomagala, a u nekim sluajevima kirurko stabilizacijski postupci na udovima ili kraljenici. Tako se npr. kod djece s Duchenneovom miinom distrofijom, kombiniranom primjenom ortopedskih operacijskih zahvata produavanja tetiva radi kontraktura zglobova uz adekvatnu, kontinuiranu fizikalnu terapiju te se, u kombinaciji s primjenom ortoza za donje udove, faza samostalnog stajanja i hodanja produila za 1 do 3 godine.

Skolioza ili iskrivljenje kraljenice koja se razvija u mnoge djece s neuromuskularnim bolestima moe se operativno stabilizirati i korigirati pa e, nakon operacijskog zahvata na kraljenici, biti ponovno omogueno djetetu da sjedi ugodno i stabilno, a istodobno se usporava napredovanje insuficijencije disanja.

III Rjenik strunih izrazaANATOMSKI IZRAZI

I. IZRAZI KOJI OPISUJU POKRET

II MIII DONJIH UDOVA

slike tijela - miia s prednje i stranje strane

1. Fleksija: savijanje u zglobu2. Ekstenzija: izravnavanje zgloba (izraz se ne

koristi za gleanj)3. Abdukcija (ABD): odmicanje uda ili dijela uda

dalje od tijela ili dalje od sredinje linije uda4. Adukcija (ADD): primicanje uda ili dijela uda

prema tijelu ili prema sredinjoj liniji uda.5. Plantarna fleksija: usmjeravanje stopala i

nonih prstiju prema dolje. 6. Dorzifleksija: pomicanje prstiju i stopala u

glenju prema gore, tj. prema potkoljenici.7. Pronacija: okretanje podlaktice sa akom

prema dolje.8. Supinacija: okretanje podlaktice sa akom

prema gore.9. Inverzija: okretanje stopala prema unutra.10. Everzija: okretanje stopala prema van.11. Unutranja ili interna rotacija: rotacija,

okretanje ruke u ramenu ili noge u kuku prema unutra, tj. prema tijelu ili prema sredinjoj liniji.

12. Vanjska ili eksterna rotacija: rotacija, okretanje ruke u ramenu ili noge u kuku prema vani, u smjeru dalje od tijela ili sredinje linije.

1. Gluteusi: ti miii ekstendiraju i abduciraju nogu u kuku. Miii koji su vani miii za stabiliziranje noge pri hodanju. Kad se razvije slabost gluteusa, bolesnici sa miinom distrofijom se "ljuljaju" , gegaju pri hodu.

2. Aduktori kuka: ti miii smjeteni su s unutranje strane bedra. Kada se aktiviraju, privlae noge jednu prema drugoj, tj. prema sredini. Slabost tih miia oituje se kao poloaj "abljih nogu" koji se vidi kad dijete sjedi ili lei.

3. Iliopsoas: snaan mii koji savija, flektira nogu u kuku. Kod djece s miinom distrofijom podloan skraenju zbog ega nastaje fleksijska kontraktura kuka.

4. Iliotibijalni ligament: iroki, fibrozni ligament koji je smjeten s vanjske strane bedra, natkoljenice. Kad se ovaj ligament skrati, kao to se dogaa u miinoj distrofiji, to pridonosi poloaju "abljih nogu".

5. Kvadriceps (etveroglavi mii): snaan, veliki mii sastavljen od etiri miia smjetena na prednjoj strani natkoljenice.Imaju ulogu ispruanja, ekstenzije koljena. Vrlo su vani za uspinjanje uz stepenice i podizanje s poda, a radi slabosti tog miia u ranoj fazi miine distrofije oteano je uspravljanje iz prignutog, savijenog poloaja ili iz unja.

6. Miii stranje loe natkoljenice: smjeteni su sa stranje strane bedra i odgovorni su za savijanje (fleksiju) koljena. Skraenje ovih miia uzrokuje fleksijsku kontrakturu koljena. Mogu se skratiti ako dijete sjedi u kolicima kroz dui vremenski period, bez ispruanja koljena.

7. Gastroknemijus/soleus : mi i i potkoljenice. Gastroknemijus prolazi stranjom stranom potkoljenice i koljena, prolaze kroz gleanj i svojom kontrakcijom ispruaju stopalo prema dolje, tj. rade plantarnu fleksiju (poloaj stajanja na prstima). Mii zavrava irom tetivom kojom je privren na petnu kost, a koja se zove Ahilova tetiva. Kada se Ahilova tetiva skrati, to se dogaa kod miine distrofije, dijete e poeti hodati na prstima.

8. Tibijalis anterior: mii tibijalis anterior nalazi se s prednje strane potkoljenice. Glavni je mii za podizanje stopala i prstiju od poda tijekom hoda. Kada mii oslabi, to se esto dogaa dosta rano u miinoj distrofiji, osoba nespretno hoda, zapinje stopalom o pod ili mora visoko odizati nogu u kuku da se ne spotie preko vlastitog stopala.

9. Peroneusi: smjeteni su s vanjske strane potkoljenice, pomau podizanju stopala prema gore i rotaciji noge prema van. Djeluju zajedno s tibijalisom anteriorom. esto oslabe ve u ranoj fazi bolesti radi ega se razvija patoloki poloaj stopala tj. stopalo ima poloaj prema dolje i unutra.

10

11

12

13

II. MIII GORNJEG UDA

1. Stabilizatori ramenog obrua (rotatorna maneta, seratus anterior) : skupina miia koja je smjetena oko lopatice. Djelovanje im je potpomaganje pokreta ruke i stabilizicija kosti ramena i ruke da bi uope dolo do pokreta. Slabost tih miia moe dovesti do subluksacije ramena, tj. do pomicanja glave nadlaktine kosti iz svojeg normalnog poloaja u udubini lopatice jer su miii preslabi da zadre okruglastu glavu u odgovarajuoj udubini u lopatici.

2. Deltoideusi: to su veliki miii s vanjske strane nadlaktice, tj. ramena. Odgovorni su za pokrete fleksije, ekstenzije, abdukcije i adukcije ruke u ramenom zglobu.

3. Biceps: mii smjeten s prednje strane nadlaktice. Kontrakcijom bicepsa savija se lakat, izvodi fleksija uz rotaciju podlakticu. Dlan ake je usmjeren prema gore (supinacija). Ako se biceps skrati, prouzroit e fleksijsku kontrakturu lakta.

4. Triceps: miina skupina koja se nalazi sa stranje strane nadlaktice. Funkcija joj je ispruanje (ekstenzija) lakta, tj. podlaktice.

5. Pronatori podlaktice: ti miii okreu podlakticu i dlan prema dolje (suprotno supinaciji). Skraenje tih miia prouzroit e pronacijsku kontrakturu. To je takoer dosta esto u djece s DMD-om.

6. Supinatori podlaktice: okreu podlakticu i dlan prema gore, u suprotnom smjeru nego to to ine pronatori.

7. Fleksori runog zgloba i prstiju: smjeteni s prednje strane podlaktice (kad je dlan usmjeren prema naprijed). Djelovanjem tih dviju miinih skupina dlan se savija prema naprijed, a prsti se savijaju u stisnutu aku. U tim skupinama miia lako se razvije skraenje, ime nastaju fleksijske kontrakture runog zgloba i prstiju.

8. Ekstenzori runog zgloba i prstiju: smjeteni su sa stranje strane podlaktice (kad je dlan usmjeren prema naprijed). Kontrakcijom tih miia postie se ispruanje prstiju i ispravljanje ake.

OPENITI, ESTO KORITENI IZRAZI

1. Kontraktura: skraenje miia izazvano bilo fibrozom miia, bilo zadravanjem zgloba u odreenom poloaju, ali dovoljno dugo da se razvije ogranienje pune pokretljivosti zgloba.

2. Dislokacija: jedan kraj kosti je potpuno odmaknut od kraja nasuprotne kosti u zglobu tako da se njihove zglobne povrine ne dodiruju.

3. Fina motorika: obino se odnosi na delikatnije, bolje kontrolirane aktivnosti prstiju ruku. Najee se miii koriste pojedinano, umjesto grupa miia kao u gruboj motorici.

4. Gowersov znak: opis postupka ustajanja s poda na nain da se prvo pridigne na koljena pridravajui se rukama, zatim da se pritiskom ruku uvrste koljena, a potom se lea izviju u ekstenziju. To je znak slabosti kvadricepsa i glutealnih miia donjih udova.

5. Gruba motorika: odnosi se na velike, manje rafinirane pokrete ruku, nogu i tijela. Miine skupine djeluju zajedno da bi proizvele eljeni pokret.

6. Nona udlaga: statiki tip udlage ili ortoze koja se nosi nou da pomogne odrati isprueni poloaj odreenog zgloba.

7. Ortoza: ortopedsko pomagalo koje je obino izraeno od plastinog materijala, a koristi se u cilju potpore, omoguavanja ispruenog poloaja zgloba i stabiliziranja zgloba i dijela uda.

8. Ortotiar: ortopedski tehniar koji izrauje ortoze.

9. Ortoza gleanj - stopalo (AFO): medicinsko pomagalo koje je obino napravljeno od plastinog materijala i koje se koristi za odravanje ili stabilizaciju poloaja skonog zgloba.

10. Natisak: obino se manifestira kao zacrvenjeni dio koe koji nastaje zbog jakog pritiska, uglavnom na mjestu kotane izboine ili na mjestu prejakog pritiska ortoze.

11. Skolioza: postranino savi janje kraljenice. Skolioza moe biti fleksibilna ili fiksna. (Idiopatska skolioza: tip skolioze nepoznata uzroka, najee se via u adolescentnih djevojaka)

12. Subluksacija: zglobni krajevi kostiju u zglobu koji nisu potpuno razdvojeni ali meutim, nisu u ispravnom, funkcionalnom dodiru.

Kinezioterapija bolesnika s neuromuskularnim bolestima

UVOD

Kinezioterapija ili medicinska gimnastika jest fizioterapijska metoda kod koje se koristi pokret kao sredstvo lijeenja ili prevencije tegoba vezanih uz kotanozglobni i neuromuskularni sustav. Za razliku od ostalih rekreativnih aktivnosti koje se, takoer, bave pokretom, kinezioterapija koristi ciljano one kretnje koje na najbolji nain smanjuju posljedice bolesti na lokomotornom i neuromuskularnom sustavu. To je najkorisniji oblik fizioterapije bolesnika s neuromuskularnim bolestima.

Glavni ciljevi kinezioterapije jesu: jaanje oslabljene muskulature, odravanje elastinosti tetiva i miia, odravanje pokretljivosti zglobova, poboljanje koordinacije i ravnotee.

U k i n e z i o t e r a p i j i b o l e s n i k a s neuromuskularnim bolestima koriste se razliite vrste vjebi i to :

1) Aktivne vjebe:- aktivno potpomognute vjebe- aktivne vjebe nepotpomognute - aktivne vjebe protiv otpora2) Vjebe za samoistezanje : - statiko pozicijske vjebe istezanja- aktivno samoistezanje 3) Pasivno istezanje - vjebe uz pomo druge osobe, pomonika4) Vjebe disanja5) Medicinska gimnastika s loptom6) Hidroterapija

Openita preporuka za vjebe

U obilju vjebi koje ste tijekom dosadanjih fizioterapija za vrijeme rehabilitacije imali prilike upoznati ili se informirali iz drugih, danas dostupnih izvora i medija, esto je vrlo teko odabrati program vjebi, bilo da ste roditelj djeteta koje boluje od neke neuromuskularne bolesti ili za sebe osobno, kao bolesnika. U izboru vjebi koje e biti prilagoene stanju, potrebama

djeteta ili odraslog u odreenoj fazi bolesti, nuno je potrebno konzultirati fizijatra i fizioterapeuta koji se bavi rehabilitacijom osoba s neurolokim bolestima.

Kod planiranja i provoenja vjeba, postoje dileme i strah da se ne pretjera u vjebanju i time izazove pogoranje miine slabosti, osobito kod miopatija provokacijom dodatne degeneracije miia. Na temelju istraivanja, koja su provoena na ivotinjskim modelima i na ljudima, potvreno je da vjebe kod osoba s neuromuskularnim bolestima nisu tetne: a) ako slabost miia nije vrlo izrazita, a progresija slabosti je relativno blaga; b) ako se intenzitet postepeno poveava i paljivo nadzire te; c) ako je ukupna koliina dnevnog vjebanja ograniena i prilagoena svukupnoj dnevnoj fizikoj aktivnosti.

U kasnijim stadijima bolesti miine distrofije ili spinalne amiotrofije dodatnu potekou predstavljaju srani problemi i problemi disanja.Takoer je mjerenjima miine snage dokazano da se bolji rezultati u poboljanju snage postiu kod manje oslabljenih miia, nego kod znaajnije oslabljenih miia i zato je jedna od vanih preporuka da se s vjebanjem pone rano, ve od postavljanja dijagnoze, tj. onda kada su miina degeneracija i miina slabost jo minimalne. U ranim stadijima bolesti preteno se provode v j ebe s op tereen jem uz submaksimalni otpor, a kasnije aktivne vjebe bez optereenja. Kod vrlo slabih miia, gdje se ne savladava teina segmenta tijela, provode se asistirane aktivno potpomognute vjebe ili pasivne vjebe.

Kod provoenja vjebi, naelno, potrebno je izbjegavati iscrpljujue, naporne vjebe, a ukljuiti produene stanke i odmore izmeu pojedinih vjebi. Ako dijete osjea umor drugi dan nakon vjebanja, vjerojatno je intenzitet vjebanja bio pretjeran pa ga treba smanjiti za neko vrijeme, a zatim ponovno postepeno poveavati.

14

15

AKTIVNE VJEBE

ktivne vjebe su one vjebe koje bolesnik provodi samostalno, a kada ouvana snaga Amiia, uglavnom jo moe savladati teinu

odgovarajueg segmenta tijela.Aktivne vjebe se, prema postojeoj miinoj snazi

koja je potrebna za njihovo izvoenje, dijele na: a) aktivne potpomognute b) aktivno nepotpomognute vjebe i c) aktivne vjebe s otporom.

Aktivno nepotpomognute vjebe provode se onda kada osoba koja vjeba moe snagom svojih miia savladati teinu odreenog segmenta, dijela tijela. Aktivne vjebe s otporom su vrsta kinezioterapije koja se primjenjuje kada je mii u stanju, osim sile tee, savladati i odreeni otpor.

Ukoliko radi slabosti miia to nije mogue i izvedivo, aktivno potpomognutim vjebama, bolesnik uz pomo pomonika, zajedniki ini odreeni pokret.

Sve te vjebe pomau odravanju snage miia. Kod svakog bolesnika postoji individualna karta miine snage odnosno miine slabosti jer miii ne j edno l i ko s l abe kod r a z l i i t i h v r s t a neuromuskularnih bolesti. Osim toga radi promjena koje se zbivaju tijekom bolesti, ta se slika mjenja i kod svakog bolesnika ponaosob u razliitim fazama bolesti.

Zbog navedenih razloga potrebno je odgovorno i paljivo planiranje i provoenje kinezioterapije. Planiranje vjebanja treba zapoeti detaljnjim klinikim pregledom, zatim s mjerenjem miine snage (procjenom manualnim miinim testom s ocjenama od 0 do 5) a, tek zatim planirati kinezioterapijski program te zapoeti s vjebanjem. To je najbolje provesti u dogovoru s iskusnim fizioterapeutom koji e uiniti procjenu, planirati i provoditi vjebe koje su prikladne za Vae stanje i kliniki nalaz. Istovremeno, to je put i za uenje vjeba, koje ete nauiti i dalje ih moi samostalno provoditi.

I ovo poglavlje ima ulogu podsjetnika, da lake prepoznate vjebe koje su Vam preporuene i da se podsjetite na nain provoenja tih vjeba ili poticaj za uvoenje i dodatnih vjeba, koje moete savladati.

VJEBE U LEEEM POLOAJU NA LEIMA

1.Vjeba za snaenje ekstenzora koljena

2. Vjeba za snaenje miia nogu

4.Vjebe za snaenje miia trupa-pet naina

slika 1

slika 2

slika 4

Ispod koljena bolesnika treba staviti zakoturanu deku, prikladan jastuk ili spuvasti jastuk za vjebanje. Bolesnik iz poloaja sa oputenim potkoljenicama isprua noge u koljenu i u isto vrijeme stopalo zategne prema potkoljenici ( dorzifleksija stopala ). Noge trebaju ostati ispruene u tom poloaju oko 5 sekunda, a zatim je nuno otprilike i toliko vremena odmora izmeu dvije vjebe. Ista vjeba se moe izvoditi i s optereenjem. U tom sluaju na potkoljenicu iznad skonog zgloba je potrebno je uvrstiti vreicu teine oko jedan kilogram ( ria,eer ). Broj ponavljanja ovisi o stadiju bolesti i stanju miia, a kree se izmeu 10-20 puta.

U ovoj vjebi dolazi do aktivacije nekoliko miinih skupina na nogama. Bolesnik dovodi nogu u takav poloaj da su natkoljenica i potkoljenica pod pravim kutem, a stopalo je vrsto zategnuto ( dorzifleksija stopala ). U tom poloaju noga se zadri oko 5 sekundi, a zatim vrati na podlogu. Vjeba se izvodi naizmjenino jednom pa drugom nogom oko pet puta. Ukoliko je slabost miia uznapredovala ova vjeba se moe izvoditi uz pripomo pomagaa.

Bolesnik lei na leima sa savijenim, flektiranim koljenima. Iz tog poloaja treba podizati trup prema gore tako da natkoljenica i trup dou u istu ravninu. Stopala su s punim osloncem na podlozi; ruke trebaju biti ispruene i oslonjene na podlogu. Postignuti poloaj treba zadrati nekoliko sekunda, a onda tijelo polagano vratiti u poetni poloaj na leima sa skvrenim nogama. U ovoj vjebi se jaa nekoliko miinih skupina na nogama i trupu.

1.nain

3. Vjeba za snaenje miia trupa i nogu slika 3

Osoba koja vjeba lei na leima. Zadatak je da se bolesnik pokua podii u sjedei poloaj, bez koritenja ruku koje treba prekriiti na prsima. Ponoviti pet puta. To je prilino teka vjeba pa, ukoliko su trbuni miii oslabljeni, biti e dovoljno za aktivaciju trbunih miia da se odie glava i gornji dio trupa od podloge.

2.nain

Ova vjeba se izvodi slino kao i prethodna s tim da se bolesniku pridravaju ruke i uvrste noge tako da mu se olaka pokret, ali je svakako potrebno da bolesnik radi vlastitim miiima, koliko moe. Nemojte ga vui u sjedei poloaj.

Vjebu je mogue zapoeti i iz kosog poloaja tijela tako da se ispod glave i ramena poloi jedan ili dva jastuka. Taj, drugi nain izvoenja vjebe posebno je pogodan u kasnijim stadijima bolesti kada je slabost miia uznapredovala.

3.nain

Vjeba za jaanje trbunih miia moe se izvoditi i na taj nain da se pomaga nalazi iza bolesnika te svojim natkoljenicama podupre gornji dio lea i glavu bolesnika. Osoba koja vjeba pokuava se podii u sjedei poloaj uz pomo pomagaa koji svojim natkoljenicama i rukama potpomae pokret.

4. nain Iz poloaja sa nogama savijenim, flektiranim u

koljenima, bolesnik treba privui noge prema prsima. Pomaga mu prua lagani otpor u podruju koljena i stopala. Na taj nain dajemo dobar poticaj za snanu kontrakciju trbunih i nekoliko miia nogu.

5. nain

U ovoj vjebi bolesnik savije nogu pod kutem od devedeset stupnjeva, potiskuje koljeno na prsa uz istodobno pruanje otpora suprotnom rukom. Poloaj treba zadrati 4-5 sekundi. Za vrijeme vjebe bolesnik normalno die (ne zadrava dah ). Vjeba se izvodi naizmjenino jednom pa drugom nogom. Treba napomenuti, ova je vjeba ponajprije namijenjena bolesnicima u prvim fazama bolesti, dok jo snaga miia nije znaajno opala.

slika 5

slika 6

slika 7

slika 8

16

17

Slika1

Slika2

Slika3

Slika5

Slika6

Slika7

Slika8Slika4

5. Vjeba u leeem poloaju na leima za snaenje miia nogu i trupa

6. Vjeba u leeem poloaju na leima, za snaenje miia ruku

7. Vjeba okretanja iz lenog u boni poloaj za snaenje miia trupa

8. Vjeba snaenja zdjelinih i natkoljeninih miia- irenja i spajanja koljena

9. Vjeba za snaenje miia stopala

slika 1

slika 2

slika 3

slika 4

slika 5

Asistent ili roditelj podie nogu prema gore i malo prema suprotnoj strani tijela, zapravo prema nasuprotnom ramenu. Osoba koja vjeba treba gurati nogu prema dolje i van, a prste na stopalu savinuti prema dolje. Vjebu treba opetovati 5-10 puta.

Bolesnik lei na leima s rukama prislonjenim uz tijelo. Pomonik mu pomie njegovu ruku u luku, preko tijela u smjeru suprotnog uha. Bolesnik zatim sputa ruku prema dolje i prema van te vraa na poetni poloaj uz tijelo. Ponoviti 5-10 puta sa svakom rukom.

Iz poloaja na leima guramo bolesnika u poloaj na boku, a bolesnik pokuava to sprijeiti te na taj nain aktivira stranje miine skupine lea i nogu. Ova vjeba je esto vrlo zabavna za djecu jer ih potie da pobijede u guranju. Vjeba se izvodi nekoliko puta.

Bolesnik je u leeem poloaju sa skvrenim nogama. Iz tog poloaja ini pokrete irenja natkoljenica u stranu, a potom ih vraa u poloaj kad se koljena priljubljuju. Pomonik prua otpor u jednom i drugom smjeru. Vjeba se izvodi 5 puta.

U ovoj vjebi bolesnik iz poetnog poloaja na leima sa skvrenim nogama podie stopala prema gore, a pomaga mu prua otpor. Vjeba se izvodi oko 10 puta, s time da bi bilo poeljno ponoviti izvoenje ove vjebe barem jo jednom u toku tretmana. Otpor koji daje pomonik svojim rukama treba prilagoditi snazi miia koji podiu stopala prema gore.

18

19

Slika1 Slika2

Slika3 Slika4

Slika5

VJEBE U LEEEM POLOAJU NA BOKU

1.Vjeba za snaenje miia kuka i natkoljenine muskulature, odnosno abduktora

2. Vjeba okretanja iz bonog poloaja u poloaj na leima

3. Vjeba za jaanje trbunih miia te miia nogu

Slika 1

slika2

slika 3

Bolesnik lei na boku, a za odravanje poloaja moe pomoi postavljanje tvrdog jastuka iza lea. Potrebno je podizati gornju nogu prema gore i malo prema nazad. Ponavlja se 10 puta. Nakon toga bolesnik se okrene i ponovi isto drugom nogom. Ukoliko je mogue s obzirom na kondiciju i snagu bolesnika, ova se vjeba, takoer, moe oteati tako da se zadri noga u podignutom poloaju dok se ne nabroji do 5.

Bolesnik se pokuava okrenuti iz boka u poloaj na leima, a pomonik daje otpor u podruju ramena i kuka. Na taj nain dolazi do jake aktivacije lenih i stranjih miia nogu. Vjeba se izvodi oko 5 puta.

Bolesnik je u bonom poloaju s ispruenim nogama. Pomonik treba poloiti jednu ruku na gornji prednji dio natkoljenice, a drugu na prednju stranu ramena. Bolesnik treba doi u skvreni boni poloaj, a pomonik mu prua otpor. Vjeba se izvodi oko 5 puta.

20

21

Slika1

Slika2

Slika3

VJEBE U LEEEM POLOAJU NA TRBUHU

1. Vjebe za snaenje ekstenzora kuka

2. Vjebe za snaenje miia ruku i trupa

slika 1

slika 2

slika 3

slika4

Leei na trbuhu s rukama ispod brade ili rukama postavljenim uz tijelo, podie se iz kuka prvo jedna noga, a zatim i druga noga. Noga treba biti ispruena u koljenu. esto dijete nesvjesno olakava vjebu naginjanjem tijela na stranu te je zato potrebno rukama pritisnuti djetetovu zdjelicu vrsto uz podlogu. Time smo sprijeili da se naginje i osigurali da se koriste pravi miii. Vjeba se ponavlja 10 puta svakom nogom.

Bolesnik lei na trbuhu drei ruke uz tijelo.

Potrebno je podizati ruke istovremeno. U krajnjem poloaju treba zadrati pokret nekoliko sekunda. Vjebu ponoviti 10 puta.

Leei na trbuhu, s rukama uz tijelo, treba podizati glavu, ramena i ruke od podloge. Potrebno je zadrati poloaj 5-10 sekunda, zatim se odmoriti isto toliko vremena. Vjebu ponoviti do 10 puta.

Ruke su pruene u ravnini glave, a potom pomou ruku treba podii gornji dio lea i glavu prema gore. (ne preveliki pokret !). U zavrnom poloaju treba zadrati pokret oko 3-5 sekunda. Vjebu ponoviti 5-10 puta.

22

Slika4

23

Slika2

Slika3

Slika1

VJEBE U SJEDEEM I STOJEEM POLOAJU

Vjeba za snaenje natkoljenine muskulature, odnosno ekstenzora potkoljenice

Vjeba ustajanja vjeba za snaenje natkoljenine muskulature i miia trupa

a) Slika 1a / 1b

Slika 2a / 2b

Sjedei, bilo na tvrdom stolcu, bilo na rubu kreveta, pridravajui se rukama za prednji rub, treba podii ili pokuati ispruiti koljeno, a istovremeno none prste i stopala odizati prema gore. Vrlo je vano koljeno ispruiti to je vie mogue, a da se pri tome osoba koja vjeba ne naginje prema nazad. Ako je potrebno, lea se mogu poduprijeti tako da ne dolazi do naginjanja (lea mogu biti naslonjena uza zid). Ova vjeba se moe uiniti teom tako da dijete zadri nogu ispruenom dok ne nabroji do 10. Ponoviti vjebu 20 puta ali s obveznih 5-10 sekundi odmora izmeu svakog ponavljanja.

Kada bolesnik savlada tu vjebu, moe se pokretu dodati otpor. Otpor je mogue pruiti na vie naina: runo, tj. pruanje otpora rukom asistenta ili postavljanjem utega u obliku manete, vreice s optereenjem na potkoljenicu ili improvizacijom, vjeanjem vreice tereta oko stopala (npr. vreica eera -1 kg). Vrlo je vano upozoriti da se ne smiju koristiti utezi ili otpor ako se koljeno ne moe potpuno ispruiti.

Vano: otpor koji prua ruka pomonika, koji pripomae pri vjebanju, treba biti toliki da bolesnik uspije u punom obujmu napraviti pokret.

U ovoj vjebi bolesnik se iz sjedeeg poloaja treba podignuti u stojei. Pokret treba biti vrlo polagan tako da se miii maksimalno aktiviraju. Pomonik treba uhvatiti bolesnika

za ruke i polagano ga voditi u pokret. Iz stojeeg poloaja potrebno je polagano se vratiti u sjedei poloaj. Vjeba se izvodi nekoliko puta. Treba napomenuti da se ne smije povlaiti bolesnika za ruke, nego samo voditi pokret. Ako je potrebno jo jedan pomonik moe olakati pokret ustajanja tako da svojim rukama obuhvati zdjelicu bolesnika i potpomogne taj pokret.

Poetni poloaj je stojei sa rairenim nogama u irini ramena. Potrebno je savijati koljena maksimalno do 90 stupnjeva, a zatim se vratiti u poetni poloaj. Stopala trebaju biti stalno priljubljena uz pod. Ruke moraju biti oslonjene uza zid ili neki predmet (npr. stol, krevet i sl.). Vjebu treba izvoditi vrlo polagano.

Vjeba za jaanje miia nogu unjevi

24

25

Slika1a Slika1b

Slika2a

Slika2b

3) Vjebe za snaenje ruku pomou tapa

4.) Vjebe za snaenje ruku koje su ujedno i vjebe disanja- opisane su pod vjebama disanja....

(napomena: ove vjebe se mogu izvoditi i u stojeem poloaju)

Vjebe sa tapom mogu biti prilino zanimljive za bolesnika. Sa tapom se mogu izvoditi mnogi pokreti ruku iz ramena ili lakta. Svaki pokret treba ponoviti 5-10 puta. Kod svake vjebe, kad tap doe u eljeni zavrni poloaj, potrebno je zadrati nekoliko sekundi u tom poloaju.

Slika 1a / 1bSlika 2 a / 2 bSlika 3Slika 4

pogledaj str. 44

26

27

Slika1a Slika1b

Slika 2a Slika 2b

Slika 3 Slika 4

Vjebe za mobilnost i snaenje miia trupa

U sjedeem poloaju moemo uspjeno aktivirati miie trupa i to n a t a j n a i n d a pomag a p r i p o m a g a n j e m , o d n o s n o usmjeravanjem pokreta postigne eljeno kretanje.

Time se trup moe kretati postranino ili iz nagnutog poloaja prema naprijed u uspravan poloaj lea ili se pak moe djelovati na mobilnost kraljenice u slabinskom dijelu. Svaki pokret treba ponoviti oko 5-10 puta.

Bolesnik je u sjedeem poloaju, a pomonik polae ruke u podruju prsa te donjeg dijela lea. Pomonik pomou svo j i h ruku da je informacije vjebau da izvodi pokret postraninog pomicanja trupa. Amplituda pokreta ne treba biti velika. I mali postranini pokret dovoljan je da se postigne eljena aktivnost trupa.

Bolesnik iz poetnog poloaja sa pognutom glavom i savinutim trupom treba doi u poloaj da su mu lea u potpuno uspravnom poloaju. Pomonik mu pripomae u tom pokretu te pomae, ako je potrebno,da se lea potpuno izravnaju (posebno u slabinskom dijelu ).

Bolesnik treba izvoditi pokret u slabinskom dijelu kraljenice. Poetni poloaj je oputeno sjedenje sa lagano savijenim trupom. Iz tog poloaja bolesnik uz pomaganje druge osobe treba potpuno izravnati lea i ostati u tom

slika 1a i 1b

slika 2a i 2b

slika 3a i 3b

poloaju barem 5 sekunda. Pomonik s odreenim pritiskom na slabinski dio kraljenice moe utjecati na uinkovitije provoenje ove vjebe.

Najvei problem je kako dijete privoliti na suradnju pretvarajui vjebu u igru, a izbjei da se dijete tjera na vjebanje. Vano je nai ravnoteu izmeu poticanja na vjebu i izmeu nareivanja vjebanja.

Vjebanje bi trebalo biti zabavno. Roditelji imaju dileme oko toga kada je

dovoljno, a kada previe, pa emo i ovdje ponoviti da vjebe, kao i svaki drugi trening, ne treba nikada raditi do iscrpljenja, nego samo do granice umora. Zato su vrlo vane stanke u vjebanju. Ipak malo je vjerojatno da ete uspjeti uvjeriti dijete da vjeba previe.

Vano je intenzitet vjebi prilagoavati tijeku bolesti. Kako bolest napreduje, vjebe trebaju biti lake to roditelji znaju dobro jer s djetetom provode svaki dan. Svakodnevno vjebanje mora biti zlatno pravilo!

Smjernice roditeljima za izvoenje vjebi s djetetom

28

Slika1a Slika1b

Slika3a

Slika3b

Slika2bSlika2a

29

VJEBE KROZ IGRU

Vonja biciklom

Igre s loptom

Vonja biciklom je poeljan nain rekreacije djece. Pored snaenja miia nogu, poboljava se i respiracija jer dolazi do dubljeg disanja uslijed takve ativnosti.

S obzirom na dob, spretnost i stanje miinog sustava, bicikl treba prilagoditi djetetu. To se prvenstveno odnosi na veliinu bicikla i pomone kotae. Pomoni kotai su najee nuni zbog mogueg pada, a naravno, i smanjuju mogui strah od bicikla.

Igre s loptom su vrlo zabavne za djecu pa je u onim

fazama bolesti kad je pokretljivost i snaga miia dovoljna da se one mogu provoditi, potrebno to vie vremena provesti u takvim aktivnostima. Meutim, treba biti oprezan da se ne prijee granica umora jer bi na taj nain ponitili pozitivne uinke tih vjebi kroz igru. Pozitivni uinci takvih aktivnosti su viestruki: snaenje gotovo svih miinih skupina, dublje disanje, poveanje mobilnosti kotano-zglobnog sustava te pozitivna psiholoka komponenta zabavnih igara. Ove igre sa loptom poeljno je prakticirati to vie na svjeem zraku.

30

31

VJEBE ZA SAMOISTEZANJE

II. AKTIVNO SAMOISTEZANJE

I. STATINO POZICIJSKO ISTEZANJE

Kinezioterapija bolesnika s neuromuskularnim bolestima

To su vjebe koje se provode aktivno, samostalno, istezanjem odreenih miia i tetiva.

a) vaan je poloaj bolesnika kod vjebanja b) stabilizacija tijela - treba ciljano pomicati samo one zglobove koji su nuni za izvoenje vjebi istezanja - ako se dijete ne moe adekvatno stabilizirati, treba mu pomoi. c) trajanje istezanja 1. zaponite s 10-20 sekundi s 4-6 ponavljanja. postepeno produujte vrijeme istezanja do 1. minute ali kroz 2-3 ponavljanja. 2. to se dulje dri odreeni poloaj, to bolje.d) intenzitet vjebanja - dovoljno je umjereno odnosno submaksimalno istezanje, ali se treba osjetiti odreeni stupanj rastezanja da bi se postigao cilj.e) postupci za poveanje fleksibilnosti 1. preporuuju se vjebe istezanja nakon tople kupke. 2. preporuuje se provoenje istezanja nakon tjelovjebe. 3. isteite zglobove koristei i snagu vlastitih miiaSamoistezanje se moe provoditi na dva naina, tj. odravanjem odreenog poloaja tijela.

Smjernice za vjebanje:

Samoistezanje se moe provoditi na dva naina tj. aktivno kao i pasivno, tj. odravanjem odreenog poloaja tijela.

Smjernice za vjebanje:

Ovakvo istezanje je predvieno za bolesnika odnosno dijete u ranoj fazi miine distrofije ili kod lakih oblika ostalih neuromuskularnih bolesti. Ako se radi o djetetu kao bolesniku, najbolje je izvoditi vjebe uz nadzor roditelja.

a) poloaj bolesnika i stabilizacija- izaberite poloaj koji rastee odreene miine grupe, a osigurajte za dijete stabilnu i dobru potporu. c) trajanje ovaj tip istezanja se moe i due provoditi. Ponite s 5 minuta, a produavajte postupno i do 15 minuta, ako bolesnik podnosi.d) intenzitet ovakav tip istezanja je slabijeg uinka od aktivnog istezanja, ali potreban je manji napor bolesnika i izaziva manje neugodnosti. e) metode za pojaavanje uinka istezanja primjena korektivnih ortoza, dugih udlaga za noge s primjenom tijekom noi radi odravanja statinih poloaje.

32

33

STATINO POZICIJSKO ISTEZANJE

AKTIVNO SAMOISTEZANJE1. Istezanje stranje loe potkoljenice -

m. gastroknemijusa

2. Istezanje stranje loe potkoljenice - m. soleusa

3. Istezanje prednje loe natkoljenice- m. kvadricepsa

4. Istezanje miia kuka- m. iliopsoasa

Da bi se mii istegnuo, stanite malo dalje od vrstog uporita (npr. zid) na koje ete se nasloniti dlanovima ili podlakticama. Lagano savijte jednu nogu i postavite stopalo na pod ispred sebe dok je druga noga ispruena prema nazad. Polagano pomiite kukove prema naprijed, pazei da vam donji dio lea bude ravan. itavo stopalo stranje noge, ukljuujui petu mora biti oslonjeno na podu, dok zadravate isprueni poloaj kroz 30-tak sekundi.

Kleknuti na jednu nogu, a drugom nogom unuti. Oslonac punim stopalom, ukljuujui petu, na savijenoj nozi koja mora ostati na podu. Treba se nagnuti prema naprijed da bi se istegnuo mii soleus.

Kleknite, spustite se i sjednite na potkoljenice. U

tom poloaju se nagnite nazad. Ako treba, rukama se oslonite o pod.

1. nain Bolesnik lei na rubu kreveta. Nogu koja se istee

pustite se da visi prema dolje. Osjetit ete istezanje s prednje strane bedra i duboko s prednje strane zdjelice. Pokret istezanja se moe pojaati tako da se noga aktivno pomie prema dolje. Da bi se sprijeilo preveliko optereenje u slabinskom dijelu kraljenice, pod glavu i gornji dio lea treba podmetnuti vei jastuk. Iz istog razloga noga treba biti savijena, flektirana u koljenu.

slika 1

slika 2a,2b

slika 3a, 3b

slika 4

2. nain gornja slika

Da bi istegnuli m. iliopsoas, mii s prednje strane kuka, jednu nogu ispruite prema nazad, a drugu savinite, flektirajte u koljenu. Savijajte nogu u koljenu i pomiite se koljenom prema naprijed pri emu je stopalo oslonjeno na podlogu. Druga noga je stopalom i koljenom oslonjena na podlogu. Sputaje se kukom prema dolje dok ne osjetite osjeaj zatezanja u prednjem dijelu kuka, a moda i u stranjem dijelu natkoljenice. Zadrite takav poloaj 30 sekundi .

Lezite na pod uz izboeni ugao ili prolaz tako da jedna noga bude ispruena po podu kroz prolaz ili uza zid. Nogu koju isteete dignite prema gore i naslonite na zid s lagano savijenim koljenom (to su miii stranje loe krai, koljeno e biti savijenije). Ispruite nogu tako da se stranji dio koljena, koljenska jama, prisloni uza zid u trajanju od 30-40 sekunda. Ponovite vjebu jo jednom. Osjetit ete istezanje sa stranje strane bedra. Da biste pojaali istezanje, savijte stopalo prema dolje (da bude usmjereno prema Vaoj glavi). Kako s vremenom napredujete, primiite tijelo sve vie prema zidu sve dok vam cijela stranja strana bedra ne prilegne sasvim uza zid.

Slika 5

slika 6

5. Istezanje stranje loe natkoljenice, u leeem poloaju

Slika 1

34

35

Slika 2a Slika 2b

Slika 4 Slika 5

Slika 3a Slika 3b

Slika 6

6. I s tezanje stranje loe natkoljenica- u stojeem poloaju

7. Istezanje stranje loe natkoljenica u sjedeem poloaju

8. Istezanje lenih miia

9. Serija vjebi za istezanje lenih miia

Podignite jedno stopalo na niski stoli ili sjedalicu. Zadrite nogu ispruenu u koljenu; ne dozvolite pritom da vam se savije koljeno pa se nagnite prema naprijed u kuku i izdrite 30-40 sekundi. Pazite da vam istovremeno donji dio lea bude ravan. Ponovite vjebu jo jednom. Kako s vremenom napredujete, koristite sve vii stoli ili sjedalicu.

Sjednite tako da vam lea budu to vie izravnata, pri emu su vam kukovi savijeni 90 stupnjeva. Steite miie prednje strane bedra dok istovremeno savijate stopala prema sebi. Koljeno e se ispruiti, a vi ete osjetiti istezanje sa stranje strane bedra. Stegnite 10 sekundi pa opustite iduih 10 sekundi, a zatim ponovite istezanje sljedeih 20 sekundi. Ovo se moe takoer provoditi i s naslanjanjem lea na zid ili uz asistenciju pomonika (vidi sliku). Ova vjeba istezanja moe se provoditi i u dugim udlagama za noge.

Elastinost i fleksibilnost lea vana je za sve druge pokrete u tijelu. Leei na leima na tvroj podlozi, isteite se tako da savinete noge u koljenima pa pribliite koljena prsima tako da privlaite noge drei ih ispod koljena. Pribliite noge, natkoljenice to blie prsima i zadrite poloaj, ako moete, 10 sekunda. Vjebu radite 5 puta.

Ponite u kleeem poloaju, oslanjajui se na dlanove i na koljena,

slika 1

slika 2

slika 3

( slike od 4, 5, 6, i 7)

Slika 4:

gledajui prema Pustite lea da se opuste prema dolje i zadrite takav poloaj 5 sekunda.

Nakon toga savinite lea tako da se izboe u luku prema gore (prema stropu) stegnite trbune miie. Zadrite takav poloaj 5 sekundi. Ponovite vjebu nekoliko puta; ako moete do 10 puta.

Da biste istegnuli donji dio lea, spustite se i nagnite posve prema nazad tako da zapravo sjednete na vlastite pete. Istegnite se. Zadrite donji dio lea ravno i ne dozvolite da vam se pete okrenu prema van kad se vraate.

Tada se polako pomaknite prema naprijed, a pritom ostanite oputeni. Pustite trup da se spusti prema dolje u poloaj luka. Zadrite poloaj 5 sekundi.

naprijed.

Slika 5:

Slika 6:

Slika 7:

36

37

Slika 4

Slika 5 Slika 6

Slika 2Slika 1

Slika 3

Slika 7

Kinezioterapija PASIVNO ISTEZANJE-VJEBEUZ ASISTENCIJU POMONIKA

VJEBE I SLIKE ISTEZANJA

Pas ivno istezanje predstav l ja obl ik kinezioterapije u kojem asistent, pomonik provodi vjebe s primarnim ciljem odravanja ili poboljanja fleksibilnosti, elastinosti miia i tetiva. Manuelno istezanje zahtijeva vjetinu u izvoenju

Za sigurno i pravilno provoenje vjebi treba se potivati nekoliko uvjeta:pravilan poetni poloaj osobe koja vjebapravilan poloaj i aktivnost pomonikapravilan pokret

Osoba koja vjeba mora imati ugodan poloaj Vjebajte na tvrdoj podlozi za vjebanje kao

to je prostirka na podu ili na neto tvroj podlozi na krevetu

Pomonik mora biti u poloaju koji doputa slobodno manipuliranje rukama, a koristite stojei, sjedei ili kleei poloaj, ovisno o udobnosti.

Stabilizirajte one zglobove koji nisu predvieni da se pokreu.

Trajanje istezanja: to due - to bolje !Pokuajte zadrati poloaj 20 sek. do 1 minute,

ako vam poloaj doputa!.Ponavljajte svako istezanje 2-5 puta, ovisno o

duljini trajanja istezanja!

Naela provoenja vjebi

Smjernice za manualno istezanje i preporuke za vjebanje:

Crteima i opisom vjebi prikazat emo poloaj ruku pomagaa te smjer sile i pokreta.

KukoviZglob kuka nadziru neki od najveih miia u ljudskom tijelu.

Intenzite t- umjereno ili submaksimalno istezanje

Isteite do toke otpora i/ili umjerene nelagode bolesnika

1.Tehnika pomaganja Zamolite bolesnika neka pomakne ekstremitet

u smjeru istezanja najvie to moe i neka se nakon toga opusti. Zatim vi runo istegnite dotini zglob jo malo vie i zastanite. Ponovite postupak.

2. Tehnika stezanja- oputanjaPostavite zglob u umjereno savijen, skvren

poloaj. Neka vae dijete vue u suprotnom smjeru (tj. neka ga pokua ispruiti) 3 sekunde, to Vi nemojte dopustiti, ve drite zglob izometrino. Nakon 3 sekunde istezanja, neka se dijete potpuno opusti. Pomalo pomiite zglob prema ispruenom poloaju. Ponovite postupak u novom poloaju.

Naini za poboljanje uinka vjeba istezanja1. Toplina - istezanje je povoljnije nakon tople

kupke.2. Tjelovjeba - mii je puno lake istegnuti

kad je ve zagrijan, ali ne izvodite tjelovjebu do stadija umora jer to moe djelovati nepovoljno i provocirati greve u miiima.

3. Njena masaa

Tehnike za poboljavanje istezanja

Skraenjima su najpodloniji miii koji vre savijanje ili podizanje noge prema naprijed (fleksori kuka) i oni koja pomiu nogu na stranu, prema van (abduktori kuka).

Postoje tri razliita naina za istezanje ovih miia. Sve vjebe za kuk je potrebno ponoviti 5-10 puta na svakoj strani, ukoliko je to mogue.

38

2. Bolesnik lei bono:

Bolesnik lei bono. Gornja noga je savijena u koljenu a donja noga moe biti savijena ili ispruena. Pomonik, koji se nalazi iza bolesnika, postavi jednu ruku vrsto na vrh bedrene kosti, zdjelicu, da je uvrsti. Drugu ruku pomonik postavlja ispod bedra gornje noge, neto iznad koljena ili ispod koljena. Nogu bolesnik zatim povlai ravno prema nazad, tj. prema pomoniku da bi se istegnuli fleksori kuka koji se nalaze s prednje strane bedra.

Slika 2

39

Slika 1a Slika 1b

Koju ete vjebu odabrati ovisi najvie o tome to je najudobnije za pomonikai bolesnika.

Istezanje fleksora kuka

1. Bolesnik lei na trbuhu. slike 1a, 1b

Pomonik jednom rukom vrsto pritisnite stranjicu na onoj strani na kojoj ete istezati kuk, a drugu ruku podvucite pod bedro, tik iznad visine koljena. Natkoljenicu , bedro podiite prema gore isteui time miie koji se nalaze s njegove prednje strane. Ponovite isto s drugom nogom. Lake je izvoditi vjebu ako se nalazite na strani suprotnoj od one koju isteete.

Slika 2

Koljena

1. nain

Bolesnik lei na leima, s izravnanim i blago razmaknutim koljenima. Pomonik klei izmeu nogu bolesnika. Jedna noga, koja je ispruena u koljenu, oslonjena je na ramenu pomonika a pomonik stavlja ruku na koljeno, kako bi zadrao izravnati poloaj noge. Treba se paziti da se ne izazove nelagoda u bolesnika, pretjeranim istezanjem koljena. Postupak se ponovi i s drugom nogom.

2. nain

Bolesnik lei na leima. Pomonik fiksira koljeno jednom rukom, a drugom rukom obuhvaa stopalo tako da mu aka doe ispod pete. Istezanje u koljenu izvodi se na taj nain da jedna ruka uvruje koljeno, a druga lagano povlai potkoljenicu u suprotnom smjeru. U isto vrijeme pomonik moe svojom podlakticom obavljati i istezanje stopala u smjeru podkoljenice.

Bolesnik lei na leima, s izravnanim koljenima.Pomonik obuhvaa potkoljenicu noge i

lagano pritie prema podlozi. Drugom rukom obuhvaa stopalo, s unutranje strane pete, te ga pomie i savija u smjeru potkoljenice. Dok se to radi, treba provjeriti je li noga ispruena ravno, tj. ne izvre li se prema unutra ili prema van. Stopalo bi trebalo biti u ravnini sa koljenom, a koljeno pak posve isprueno. Istu vjebu valja ponoviti i s drugim stopalom, zamijenivi ruke.

Vjebe istezanja u koljenskom zglobu

I s t e z a n j e A h i l ov e t e t i v e ( m . gastrocnemius/ soleus)

slika 1a 1b

slika 2a, 2b

slika 3a,3b

Glenjevi i stopala

40

41

Slika 1a Slika 1b

Slika 2a

Slika 3bSlika 3a

Slika 2b

2.nain:

3. nain

Gornji udoviIstezanje lakta

Istezanje podlaktice ( pronacija / supinacija)

Bolesnik lei na trbuhu, a noga je savijena u koljenu. Pomonik obuhvaa gleanj jednom rukom a drugom rukom obuhvaa prednji dio stopala, na tabanu te pritie stopalo prema dolje do krajnje mogue dorzalne fleksije stopala odnosno do toke veeg otpora ili vee nelagode bolesnika.

Bolesnik lei na leima, noga na kojoj se istee stopalo u skvrenom je poloaju. Pomonik koji istee stopalo se podvlai koljenima ispod natkoljenice bolesnika, jednom rukom obuhvaa nogu na stranjem dijelu potkoljenice, a drugom rukom obuhvaa stopalo noge koja se istee tako da aku stavi na stranji, donji dio potkoljenice kod Ahilove tetive. Svojom podlakticom i nagibom tijela pomonik obavlja istezanje stopala u smjeru potkoljenice (dorzalna fleksija).

Bolesnik lei na leima, s ispruenim rukama pokraj tijela s dlanovima okrenutim prema gore. Pomonik prihvaa ruku koju istee i jednom rukom stabilizira nadlakticu odnosno rame, a drugom prihvaa zapee. Ruku prvo treba maksimalno ispruiti, a zatim se savija u laktu i dovodi ruka do ramena. Okrenite podlakticu tako da usmjerite dlan prema gore. Ruku zadrati u ispruenom poloaju oko 30-60 sekunda. Ponovite isto s drugom rukom. Vjeba se moe izvoditi i u sjedeem poloaju kao i u kolicima - slika 3c

Vjeba se izvodi u leeem ili u sjedeem poloaju s rukom savijenom u laktu pod pravim kutem.

Pomonik prihvaa ruku koju istee i jednom

Slika 1

Slika 2

Slika 3a, 3b,3c

Slika 4

rukom stabilizira nadlakticu, a drugom prihvaa zapee te zarotira podlakticu u pronaciju. Zadrite tako 30-60 sekunda. Tada ponovite isto za supinaciju.

Bolesnik lei na leima ili sjedi s rukom savijenom u laktu, pod pravim kutem.

Jednom rukom pomonik obuhvaa podlakticu a drugom obuhvaa dlan te radi pokrete savijanja ake u zapeima prvo prema gore a zatim prema dolje. Zadrite poloaj 30-60 sekunda. Potom se nastavlja s istezanjem zapea, postraninim pokretima ake prema unutra/ prema van.

Idealno je da se vjebanje izvodi svaki dan, na svim zglobovima kroz itav opseg pokreta.

Takoer je korisno izvoditi vjebe svakog dana u isto vrijeme.

Vano je da se pomonik koji asistira istezanju osjea udobno i da ne optereuje pretjerano vlastitu kraljenicu.

Korisno je podijeliti odgovornost asistiranja vjebama meu odraslim lanovima obitelji ako se radi o bolesnom djetetu jer one odnose dosta vremena kroz dulje razdoblje, takorei doivotno.

Ako imate potekoa s izvoenjem vjeba, konzultirajte se s fizioterapeutom.

S fizikalnom terapijom valja zapoeti im se djetetu dijagnosticira neuromuskularna bolest. Da bi vjebanje moglo biti dobro provedeno dijete, odnosno bolesnik, mora se opustiti i suraivati s pomagaem. Ako se dijete opire njemu e biti neugodno, a pomagau, najee roditelju, zamorno.

Dogovorite se s bolesnikom, osobito s djetetom, unaprijed, da vas upozori o uinku istezanja. Pojasnite mu da ete stati ako ga previe boli. Moete koristiti, na primjer, skalu boli i istezanja s brojevima od 1-10: pri emu bi 1 bilo istezanje bez boli, a 10 bi oznaavalo maksimalnu istegnutost i maksimalnu bol.

Istezanje runog zgloba

Kod provoenja pasivnih vjebi korisno je pridravati se sljedeih preporuka:

Specifinosti vjebanja s djetetom:

Slika 5a, 5b

42

Slika 3

Slika 2

Slika 5a

Slika 3a

Slika 3c

Slika 3b

Slika 1

Slika4

Slika5b

43

VJEBE DISANJA

Kinezioterapija bolesnika s neuromuskularnim bolestima

Problemi s disanjem su, relat ivno esto, izraeni kod bolesnika s n e u ro m u s k u l a r n i m bolestima, a najvie kod osoba oboljelih od miine distrofije (MD) i teih oblika spinalne miine atrofije. Kliniki s i m p t o m i s e manifestiraju poveanom osjetljivou za infekcije d i n o g s u s t a v a , p o t e k o a m a p r i kaljanju i iskaljavanju, o t e an im d i s an j em (plitkim i brim) te smetnjama kod spavanja radi smanjene ventilacije.

Problemi disanja se javljaju kao posljedica slabljenja dinih miia koji su zahvaeni u okviru ope slabosti miia, a kasnije se javljaju i promjene na pluima. Intenzitet promjena na dinim miiima a stoga i posljedice sa smetnjama disanja te vrijeme njihova pojavljivanja, vrlo je varijabilno zbog ega zahtijeva individualni pristup bolesniku uz ozbiljan i odgovoran medicinski pristup u lijeenju.

Disanje se ostvaruje pomou dinih, inspiracijskih miia (meu kojima je i dijafragma) koji uvlae zrak u plua. Nakon udaha slijedi pasivno oputanje prsnog koa prilikom kojeg zrak izlazi iz plua (izdah). Kod forsiranog izdaha, tj. kada se izdie na silu, koriste se pomoni dini miii. Pomona dina muskulatura ukljuuje trbune, prsne i vratne miie. Tijekom vremena ovi miii slabe zbog osnovne bolesti, a u konanici se, radi slabljenja dine i pomone

m u s k u l a t u r e , smanjuje vitalni kapacitet p l u a . Z n a a j n o smanjenje ventilacije s smanjenim unosom i zasienou krvi kisikom, tzv. hipoventilacija plua, nastupa kada je vitalni kapacitet smanjen ispod 50%.

U f a z i g u b i t k a samostalne pokretljivosti, kada se trajno koriste kolica, dolazi i do u b r z a n o g r a z v o j a skolioze, zakrivljenosti kraljenice. Prsni ko i k r a l j e n i c a i n e funkcionalno jedinstvo pa se, razvojem deformacije kra l jenice dodatno

smanjuje vitalni respiratorni kapacitet plua te poveava rizik dinih komplikacija.

Budui da se ove promjene razvijaju postepeno tijekom bolesti, potrebno je provoditi periodine procjene dinog statusa, uz precizni fizikalni pregled s testovima plune funkcije nakon kojih treba slijediti plan respiratorne terapije i prikladnih tehnika respiratorne njege koji se prilagoavaju potrebama svakog bolesnika u razliitim razdobljima neuromuskularne bolesti.

Specifina terapija disanja je u domeni lijenika specijaliste-pulmologa, koji je jo dodatno usmjeren na problematiku neuromuskularnih bolesti, to znai da pulmolog odabire i nadzire takvu dijagnostiku i lijeenje.

Naa je namjera opisati naela respiratorne

44

Shema- slika plua

terapije koja se provode fizikalnim metodama te koje predstavljaju dio f i z ioterap i j skog programa u okv iru rehabilitacije oboljelih od neuromuskularnih bolesti.

Procjena plucne funkcije se provodi specificnim testovima:

a) spirometrijom, kojom se mjeri kapacitet i plucni volumen. Podatak o vitalnom kapacitetu vrlo je vaan podatak na temelju kojeg se stvara plan respiratorne terapije ovisno o specificnim potrebama oboljele osobe

b) analizom nacina disanja, kojom se ispituje koordinacija prsnog koa i abdominalnih miica

c) oksimetrijom, kojom se mjeri kolicina kisika koji prenose crvena krvna zrnca

d) kapnografijom, kojom se mjeri kolicina ugljicnog dioksida u izdahnutom zraku

e) mjerenjem plinova u kapilarnoj krvi, to daje podatke o kolicini kisika, ugljicnog dioksida i bikarbonata u krvi.

Spirometrija predstavlja jednostavan, rutinski, neinvazivni test za procjenu dinog sustava. Provodi se tako da bolesnik forsirano izdie kroz usnik, cjevcicu u ustima (uz kvacicu na nosu). Testom se odreduje vitalni kapacitet, a to je podatak o kolicini zraka koju osoba moe izdahnuti forsiranim izdahom. Mjera vitalnog kapaciteta je vana jer odaje kolika je dina rezerva pluca, a vitalni kapacitet ovisi o djetetovoj visini i teini. Normalan je vitalni kapacitet do 75% ili vie od volumena predvidenog za dijete odredene visine i teine.

Funkcioniranje pluca se prati tijekom bolesti. Kada rezultati spirometrije, zajedno s fizikalnim nalazom, pokau pogoranje koje se odnosi na vitalni kapacitet, znamo da je vrijeme da se zapocne sa specificnom respiratornom potporom koju planira i vodi pulmolog. Spirometrija, zajedno s drugim parametrima funkcija disanja, daje dragocjene podatke kod planiranja fizioterapije, lijecenja problema disanja kao i kod planiranja kirurkog lijecenja skolioze, operacijskog zahvata stabilizacije i korekcije zakrivljenosti kraljenice.

Prvo vrednovanje funkcije dinih miica trebalo bi biti u vrijeme postavljanja dijagnoze miicne distrofije jer ce to pruiti osnovicu za daljnje postupke. Vjerojatno ce tada plucna funkcija djeteta biti normalna za njegovu dob, visinu i teinu.

Na kontrolnim pregledima se provodi objektivna procjena plucne funkcije, a u ce s t a l o s t p re g l ed a ov i s i o v r s t i neuromuskularne bolesti, posebno tipu miicne

distrofije, o dobi oboljele osobe, anamnezi i fizikalnom statusu.

Rana i uinkovita pluna rehabilitacija je nuna ako se ele izbjei upale plua ili ostali tei problemi vezani uz disanje kod djece s miinom distrofijom, a korisna je i kod ostalih neuromuskularnih bolesti s afekcijom dinih miia. Stroga zabrana puenja za odrasle osobe, a izbjegavanje boravka u prostoriji s puaima za djecu oboljelu od neuro-muskularnih bolesti. Izbjegavajte pretilost, jer dodatna tjelesna teina dodatno oteava disanje. Prevencija debljine je usvajanje zdravih prehrambenih navika. Valja smanjiti izloenost nepovoljnim vanjskim prilikama, izloenost ekstremnim temperaturama (bilo visokim, bilo niskim), vlanosti i prostorijama s gomilom ljudi. Treba poticati duboko disanje i kaalj jer su to prirodni naini na koje tijelo isti plua od gomilanja sluzi. Valja oprezno primjenjivati lijekove koji potiskuju, sprjeavaju kaalj, tzv. antitusike kao i sredstva za smirenje tzv. sedative, naroito prije spavanja, jer oni ometaju izbacivanje sekreta, sluzi. Mora se ozbiljno i odgovorno pristupiti lijeenju infekcija gornjeg dinog sustava tzv. prehlada da bi se sprijeile mogue ozbiljnije komplikacije: prehlade, upala plua ili grla.

Treba redovito provoditi cijepljenje protiv gripe ili pojedinih bakterija (pneumokok bakterija) u konzultaciji s infektologom, pulmologom i pp. neurologom; osim ako za to ne postoji kontraindikacija, koju je postavio lijenik.

1. Upala plua- pneumonijaKod bolesnika s miinom distrofijom

poveana je sklonost razvitku upale plua i to zbog slabije aktivnosti dinih miia kao i oslabljene snage iskaljavanja. Stoga dolazi do poveanog nakupljanja sekreta, sluzi u pluima sa zaepljenjem pojedinih dinih putova koji mogu dovesti do slabljenja ili gubitka funkcije dijela plua. Dijagnoza se postavlja klinikim pregledom, rentgenskim snimanjem plua te po potrebi i ostalim pretragama koje odreuje pulmolog.

Ope preporuke za sprjeavanje problema disanja i odravanja zdravog stila ivota koje mogu produiti stabilnost plune funkcije:

Ozbiljnije plune komplikacije:

45

Vano je istaknuti da se pravovremenim lijeenjem te odgovornim stavom roditelja i lanova medicinskog tima, koji se brine o oboljelom (posebno ako se radi o djetetu), u ranoj fazi respiratorne infekcije moe sprijeiti nastanak pneumonije.

Promjene navika u spavanju mogu biti znak dinih potekoa odnosno znakom manjka kisika u krvi kao rezultata posljedice oslabljenog disanja. Manifestiraju se kao potekoe s usnivanjem, nonim morama, nonim strahovima ili uestalim buenjem tijekom noi. Znakovi oslabljenog disanja tijekom noi mogu takoer biti i pospanost tijekom dana, buenje s osjeajem umora ili uestale glavobolje. Vano je uoiti te probleme da bi se moglo provesti njihovo rano i uinkovito tretiranje, to esto rezultira i poboljanjem opeg stanja.

Skolioza je teka deformacija kraljenice koja se razvija u miinoj distrofiji i drugim neuromuskularnim bolestima zbog slabljenja miia koji normalno podupiru kraljenicu. Za dijete u rastu vano je praenje stupnja skolioze, klinikim i rendgenskim pregledima kod fizijatra i ortopeda jer deformacija moe napredovati iznenaujue brzo, a osobito kada nastupi faza trajnog koritenja invalidskih kolica.

Prema podacima iz strune literature, znaajna skolioza se razvija u oko 90% djece sa Duchenneovom miinom distrofijom te kod vie od 90% djece sa spinalnom miinom atrofijom, koja zapone rano.

Operativno ispravljanje kraljenice omoguava stabilno i ugodnije sjedenje te usporava napredovanje insuficijencije disanja. Operacija skolioze je zahtjevni operativni zahvat, koji planiraju zajedno ortoped, fizijatar, pulmolog kao i anesteziolog. Izravnavanje i stabilizacija kraljenice kod skolioze moe usporiti brzinu smanjenja plunog kapaciteta s 20% godinje, ukoliko operacija nije uinjena, na 5% godinje- ukoliko je proveden operacijski zahvat na kraljenici.

Vrlo je vaan odabir pravog vremana za kirurku intervenciju, tako da se ona izvede onda kada je dijete jo u dobrom stanju to se

2. Poremeaji disanja u spavanju

3. Utjecaj skolioze, deformacije kraljenice na disanje

tie dinog sustava jer je tada najmanji rizik komplikacija.

46

Fizikalna terapija prsnog koa i vjebe za dine miie

Glavni cilj respiratorne terapije jest usporiti smanjenje vitalnog kapaciteta a fizioterapijom djelujemo na odravanju pokretljivosti prsnog koa, jacanju dinih miica, povecanju dubine disanja, opskrbljenost plucnog tkiva kisikom i lake odstranjivanje sluzi iz dinih putova. Preduvjeti za dobru pokretljivost prsnog koa jesu slobodna pokretljivost zglobova izmedu prsne kosti i rebara; izmedu rebara i kraljeaka i izmedu pojedinih kraljeaka medusobno.

Vjebe mobilizacije prsnog koa imaju za cilj odrati ili poboljati pokretljivost zglobova izmedu prsne kosti, kraljenice i rebara te kraljenice u svim smjerovima, zatim postici elasticnost muskulature i odrati ili poboljati uspravno dranje tijela jer sve to utjece na disanje. Ucinak vjebi na jacanje dinih miica je bolji u ranijim fazama bolesti, a ucinkovitije je na inspiracijske miice tj. one kojima udiemo nego na ekspiracijske miice (miice izdaha).

Neke vrste aktivnih vjebi primjerenije su vie prvoj fazi bolesti, kada je snaga miica takva da su moguci svi pokreti iz ramena a neke vjebe se mogu provoditi u svim fazama bolesti, ukljucujuci i kasnije faze, a ako treba i uz asistenciju druge osobe.

Vjebe disanja se mogu provoditi u svim poloajima: sjedecem, leecem i stojecem, a izbor ovisi o bolesnikovim sposobnostima.

Provodenje vjebi disanja treba biti redovito i one su dio svakog kinezioterapijskog programa. Kao i kod drugih oblika vjebi, realizacija programa zapocinje temeljitom podukom bolesnika i clanova obitelji, uz fizioterapeuta, koji odabire vrste vjebi kao i broj vjebi koji je prilagoden svakom pojedinom bolesniku.

U nacelu, vana je ucinkovitost vjebi, a ne njihov broj! Kljuc uspjeha je u redovitom vjebanju.

Sport i igra nije nadomjestak za vjebe jer bolesnik nesvjesno izbjegava neke pokrete, ali je

RESPIRATORNA TERAPIJAvrlo korisna nadopuna. To je osobito vano

kod djece, kod kojih se vjebe disanja mogu uspjeno, i na zabavni nacin provoditi sviranjem razlicitih duhackih instrumenata ili kroz igru pjevanjem. Takoder je djelotvorna igra lopticom od vate tzv. stolni puhomet u kojoj se na vecem stolu naprave dva gola , sa svake strane se nalaze dva bolesnika ili bolesnik sa suigracem koji nastoje jedan drugom upuhati lopticu i zabiti gol. Igra je korisna jer doprinosi ventilaciji pluca i podizanju respiratornog kapaciteta.

Korisna je i igra dodavanja lopte iz poluprignutog poloaja pa s postupnim podizanjem ruku, sve do poloaja kada su ruke podignute ili uzdignute do maksimalno moguceg poloaja za bolesnika. Pri tome se izmenjuju duboki inspirij, udah s ekspirijem, izdahom.

1. Vjebe dubokih udaha, samostalne ili uz pomocnika s otporom.

Provode se vec u ranim stadijima miicne distrofije a dio su programa za stimulaciju disanja. S takvim respiratornim vjebama treba zapoceti kada vitalni kapacitet padne ispod 75% od ocekivanog. Duboki udasi su vrlo vani za odravanje razine kisika u krvi i za sprjecavanje kolabiranja krajnjih dijelova dinih putova. Jednako su nuni za ucinkovito kaljanje, to je prirodni mehanizam tijela za uklanjanje sluzi iz pluca.

Nacin izvodenja vjebe: Bolesnik moe biti u sjedecem ili leecem poloaju ali treba biti oputen i osjecati se ugodno. Vjeba se provodi dubokim i laganim udisanjem dovoljnog volumena zraka kroz nos, za dubok udah, a bolesnik treba zadrati taj volumen 10-ak sekunda. Izdie se lagano. Preporucuje se 10-15 dubokih udaha, 4-6 puta dnevno.

Ucinak vjebi se moe pojacati istodobnim pruanjem otpora na prsni ko pri udisaju. Otpor prua bolesnik samostalno ili pomocnik, pritiskom rukama na donje dijelove rebara, prsnog koa, i to pri udisaju.

VJEBE DISANJA

47

2. Vjeba disanja - forsiranog disanja prsnim koem

Bolesnik moe biti u sjedecem ili leecem poloaju, ali treba biti oputen i osjecati se ugodno. Jednu ruku poloi na prsni ko a drugu na trbuh, cime kontrolira pokrete prsnog koa i trbuha.

Vjeba se provodi dubokim i laganim udisanjem na nos, pri cemu nastaju kombinirani dini pokreti prsnog koa i trbuha. Na kraju udisanja slijedi pauza, stanka u udisanju od dvije do tri sekunde.

Slijedi izdisanje kroz nos ili usta - i to prvo oputeno, brzo, bez rada izdisajnih miica, a zatim slijedi polagano i dugo izdisanje, uz tzv. produeni ekspirij, pri cemu se izgovara slovo S ili F (kako bi se zvucno kontroliralo vrijeme izdisaja u sekundama).

Bolesnik lei na ledima. V j e b a s e p r o v o d i d u b o k i m i l a g a n i m udisanjem na nos, pri cemu n a s t a j u ko m b i n i r a n i dini pokreti prsnog koa i t r b u h a . P r i u d i s a j u s e podiu ruke u a b d u k c i j u i vanjsku rotaciju, p o d p r av i m ku t em , r a d i p o b o l j a n j a disanja prsnim koem. Slijedi izdisanje kroz nos ili usta uz vracanje ruku u pocetni poloaj.

3. Vjebe disanja kombinirane s pokretima ramenog pojasa i ruku

a)

Ova vjeba se moe provoditi i u sjedecem poloaju.

Bolesnik lei na ledima. Vjeba se provodi dubokim i laganim udisanjem na nos uz podizanje ispruenih ruku uz trup i glavu. Nakon toga slijedi izdisanje kroz nos ili usta i vracanje ruku u pocetni poloaj.

Bolesnik je u sjedecem ili stojecem poloaju. Vjeba se provodi podizanjem ruku iznad glave, uz duboki udisaj a potom bolesnik vraca ruke u pocetni poloaj uz polagano izdisanje i izgovaranje sss.

Bolesnik je u s j e d e c e m i l i stojecem poloaju. Vjeba se izvodi podizanjem laktova u h o r i z o n t a l n i poloaj, u visini ramena. Podlaktice su pod prav im

kutem u odnosu na nadlakticu. Kad se podiu ruke izvodi se udisaj, a pri sputanju ruku se isputa zrak.

Bolesnik je u sjedecem poloaju, ruke su sputene prema dolje a ake su isprepletene prstima. Ruke se podiu, laktovi dovode do visine ramena, ali prsti pri tom ostaju isprepleteni. Prilikom podizanja ruku izvodi se duboki udisaj a prilikom sputanja ruku u pocetni poloaj polagano se isputa zrak i izgovara sss.

b)

c)

d)

e)

48

f)

g)

Bolesnik je u poetnom sjedeem poloaju. Ruke se nalaze uz tijelo, ramena se podiu prema gore u smjeru uiju i pritom se polagano izvodi udisaj. Nakon toga ramena se polagano vraaju u poetnu poziciju i pri tome se polagano isputa zrak.

Bolesnik je u sjedeem poloaju, ruke treba poloiti na kukove. Potrebno je izvesti pokret skupljanja lopatica i istezanja prednjih grudnih miia, ramena se polako povlae prema nazad. Kod izvoenja pokreta izvodi se udisaj, a kod vraanja ramena u poetni poloaj izvodi se izdisaj.

49

h) Bolesnik je u sjedeem ili stojeem poloaju. ake trebaju biti isprepletene prstima i poloene na stranji dio vrata. Iz tog poloaja laktove treba "spajati", a zatim "rairiti" do krajnjeg poloaja, tako da se osjeti zatezanje u ramenima. U fazi razdvajanja laktova vri se duboki polagani udisaj, a kod obrnutog pokreta slijedi polagani izdisaj.

4. Vjebe disanja s rucno potpo-mognutim disanjem i kaljanjem, samostalno ili uz pomoc pomocnika

Kod osoba s miinom distrofijom oslabljena je snaga kalja, a poznato je da je kaalj eksplozivno izbacivanje veeg volumena zraka iz plua koje predstavlja prirodni nain kojim se iz plua izbacuju tetne tvari. Kod osoba s miinom distrofijom moe oslabiti snaga kalja koji je vitalan u izbacivanju sluzi tijekom akutne respiratorne infekcije.

Provoenje vjebe: Bolesnik moe biti u sjedeem ili leeem poloaju; treba biti oputen i osjeati se ugodno.

Od bolesnika se zatrai da duboko udahne a potom izdahne. Pri tome sam bolesnik ili pomonik poloi ruke na prsni ko, sa strane, na rebra, rukama se prati udah sa irenjem prsnog koa a kod izdaha se pritiskom ruku na prsni ko potpomae izdisaj, ekspirij.

Konacno, od bolesnika se zatrai da na kraju izdaha zakalje i pokua iskaljati sekret.

Potekoce provodenja rucno potpo-mognutog disanja i kalja javljaju se kod osoba koje imaju deformacije prsnog koa odnosno skolioze.

Vjebe disanja s aparatom - flutterom, dinim aparatom koji je oblikom slican zvidalici, omogucava vjebe izdisanja protiv otpora. Otpor prua metalna kuglica u aparatu, koja se giba brzo gore-dolje. Zbog promjene tlaka u izdisaju koji radi kuglica, nastaju promjene tlaka i irine u bronhijima pa se sluz oslobada od stijenke i olakava izbacivanje sekreta.Vjebe disanja s f luteterom preporucuju se i nakon operacije skolioze.

5. Vjebe disanja s aparatom- flutterom

50

6. Perkusija toraksa Perkusija toraksa i poloajna drenaa su

postupci fizikalne terapije prsnog koa koji slue za oslobaanje i izbacivanje plunih sekreta jer sekret oteava prohodnost dinih puteva. To je osobito potrebno kod bolesnika koji su nepokretni, naroito kod miine distrofije gdje je izbacivanje sekreta nedostatno. Duboko disanje i iskaljavanje odnosno potpomognuti kaalj, nuni su tijekom i nakon ovakvih oblika fizikalne terapije. Terapija moe biti vrlo uinkovita u uklanjanju sekreta koji se nakupio u pluima tijekom akutne respiratorne bolesti ili kod nepokretnih bolesnika, u kombinaciji s posturalnom drenaom. Tehniku izvoenja ovih postupaka treba savladati uz fizioterapeuta.

Perkusija ili tapkanje prsnog koa je ritmino udaranje rukama iznad odreenih regija plua zbog ega se, tj. zbog vibracije oslobaa sluz i pluni sekreti. Na taj nain se sprjeava stvaranje sluznog epa koji moe zaepiti dine putove. Perkusija se obino radi na stranjem dijelu i postraninim dijelovima prsnog koa. Moe se kombinirati i s v ibr ira ju im prit iskom kojeg izvodi fizioterapeut a izvodi se na prednjem dijelu prsnog koa.

7. Poloajna drenaa Poloajna drenaa je primjena odreenih

poloaja tijela kako bi se, koristei gravitaciju, olakala drenaa sekreta iz periferije plua u velike bronhe odakle e biti lake iskaljan i izbaen iz plunog sistema. Svaki pluni segment zahtijeva i posebni drenani poloaj

koji se trebaju potivati jer omoguavaju da se promjenom poloaja tijela, svaki pojedini dio plua postavlja u poloaj okomit na velike bronhe u koje se odljepljeni sekret usmjerava.

Ovi specifini postupci se provode u fazi akutnih respiratornih bolesti. Svjesni smo da provoenje drenanih postupaka nije jednostavno, stoga i ovdje, kao i kod ostalih vjebi, ponovno upuujemo na konzultaciju s fizioterapeutom, koji e u trenucima akutne respiratorne bolesti ili upale, u dogovoru s pulmologom, uiniti izbor nekoliko postupaka. U naelu preporuuje se provoenje drenae nekoliko puta dnevno po 10 minuta, te postupak zapoinje s drenaom gornjih apikalnih dijelova, a zatim bazalnih dijelova plua. Mogue da se izbor svede na samo nekoliko poloaja koje je kod kue, u ogranienim tehnikim uvjetima i mogue provesti.

51

1. Drenani poloaj za apikalni segment gornjeg renja oba pluna krila

2. Drenani poloaj za anteriorni segment gornjeg lijevog plunog krila

3. Drenani poloaj za anteriorni segment gornjeg desnog plunog krila

4 . D r e n a n i p o l o a j z a apikoposteriorni segment gornjeg renja desnog plunog krila

5 . D r e n a n i p o l o a j z a apikoposteriorni segment gornjeg renja lijevog plunog krila

6. Poloaj za drenau srednjeg renja desnog plunog krila :

Bolesnik lei na leima, u polusjedeem poloaju s uzdignutim uzglavljem. Koljena su blago savijena, a ispod koljena je postavljen jastuk.

Bolesnik lei na leima s jastukom ispod glave. Koljena su blago savijena, a ispod koljena je postavljen jastuk. Lijeva strana prsnog koa poduprta je jastukom, lijevo rame i lijevi kuk odignuti su od podloge.

Bolesnik lei na leima s jastukom ispod

glave. Koljena su blago savijena a ispod koljena je postavljen jastuk. Desna strana prsnog koa poduprta je jastukom, a desno rame i desni kuk su odignuti od podloge.

Bolesnik lei potrbuke, polubono, na ravnoj podlozi. Trup i prsni ko blago su zarotirani te poduprti jastucima, s odignutim desnim ramenom i desnim kukom od podloge. Bolesnik se oslanja tj. lei na lijevoj strani trupa.

Bolesnik lei potrbuke, u polukosom

poloaju od 45, podignute glave i ramena,. Lijeva strana prsnog koa je blago zarotirana, tako da su lijevo rame i lijevi kuk poduprti jastucima i odignuti od podloge a bolesnik se oslanja tj. lei na desnoj strani trupa. Bolesnik je poduprt jastucima. Lijeva ruka je savijena pod pravim kutem, a desna ruka je ispruena uz tijelo.

slika1

slika 2

slika 2

slika 3a,3b

slika 4

Bolesnik lei na leima, s glavom prema nie na jastuku dok je leaj u kosom poloaju , s podignutim podnojem za 35 cm. Trup je zakrenut tako da je uzdignuto desno rame i desni kuk a bolesnik lei na lijevoj strani tijela. Poloaj se postie podupiranjem jastucima.

7. Poloaj za drenau srednjeg

renja lingule lijevog plunog krila slika 5

52

Bolesnik lei na leima, s glavom prema nie , poloaj bolesnika se postie podizanjem podnoja kreveta za oko 30-40 cm, ili podupiranjem jastucima (kao na slici). Jastucima je poduprt trup i nagnut tako da su lijevo rame i lijevi kuk odignuti od podloge, a bolesnik lei na desnoj strani tijela. Koljena su flektirana, savijena i poduprta jastukom.

Slika 1

Slika 3b

Slika 5

Slika 3a

Slika 4

Slika 2

53

8. Poloaj za drenau apikalnog segmenta donjeg renja lijevog i desnog plunog krila

13. Poloaj za drenau posteriornog

segmenta donjeg renja desnog plunog krila

14. Poloaj za drenau posteriornog segmenta donjeg renja obaju plunih krila

Bolesnik lei potrbuno, ispruen ravno. Ispod trbuha je postavljen jastuk, a koljena su blago savijena. Potkoljenice su poduprte jastukom. Ruke su flektirane, savijene u visini glave.

Bolesnik lei polubono, na lijevoj strani tijela, glavom prema nie. Leaj je u kosom poloaju, podnojem podignut za 50 cm. Jastucima, postavljenim ispod trbuha odrava se ravni poloaj kraljenice, postavljanjem ispod trbuha, te flekstirani poloaj desnog koljena. Lijeva noga ravno je ispruena. Ramena se ne smiju oslanjati na jastuku.

Bolesnik lei potrbuno, s glavom prema nie. Ispod trbuha su postavljena dva jastuka te je bolesnik u "presavinutom poloaju" a prsni ko, ramena i ruke savijeni prema naprijed i dolje. Treim jastukom su poduprte potkoljenice da bi i koljena bila lagano flektirana, savijena.

slika 6

slika 7

slika 8a, 8b

Slika 6

Slika 7

Slika 8a

Slika 8b

54

Mijenjanje poloaja bolesnika

Uenje glosofaringalnog disanja

POTPOMOGNUTO DISANJE

Mehaniki potpomognuto disanje

Uinkovita i jednostavna metoda za sprjeavanje nakupljanja plunih sekreta . Trebala bi se primjenjivati i danju i nou, a naglasak je na estom mijenjanju poloaja bolesnika (iz sjedeeg u leei poloaj i obrnuto te okretanje s jedne strane na drugu). Za vrijeme respiratornih infekcija promjena poloaja bi se trebala raditi svaki sat nou, a tijekom dana bi bolesnika trebalo postavljati u sjedei poloaj, barem neko vrijeme.

To je metoda "gutanja" zraka kod bolesnika s kroninom hipoventilacijom koja je posljedica tee slabosti dinih miia. Takvi bolesnici diu na taj nain da djelovanjem jezika, mekog nepca, drijela i grla "gutaju", usiu zrak koji onda potiskuju u plua. Takvo disanje se naziva jo i "ablje disanje". Pozitivni uinci su poveanje vitalnog kapaciteta, poboljanje snage kalja i poboljanje elastinosti plua i prsnog koa.

Ima za cilj poboljati fiziologiju disanja, poboljati kvalitetu i duinu ivota.

Obuhvaa razliite metode mehanikog potpomaganja disanja tijekom progresije osnovne bolesti, kada samostalno disanje postaje nedostatno. Radi se o zahtjevnim i kompleksnim metodama koje su u podruju rada pulmologa, od postavljanja indikacija za primjenu, tako i provedbe pojedinih terapija. Trenutno je dostupno vie metoda za poboljanje disanja:

Neinvazivna ventilacija preko usta ili preko nosa, s intermitetnim pozitivnim tlakom u udahu tj. hiperinflacija se rabi kada vitalni kapacitet padne ispod 60% oekivanog. Pomou ureaja se, preko usnika, aplicira dodatni tlak udaha, po 15-20

minuta dnevno 2-4 puta dnevno.Kad vitalni kapacitet padne ispod 40%

oekivanog, tijekom spavanja se moe koristiti respirator kao metoda mehanike asistencije. Uvodi se kod bolesnika s hipoventilacijom tijekom spavanja, nakon detaljnog ispitivanja. Za apliciranje zraka se koristi maska za nos ili usta koja se prikljuuje na cijev sa zrakom. Maske su napravljene od plastike i posebno oblikovane da prianjaju na lice tijekom spavanja.

Budui da vitalni kapacitet pada ispod 30% oekivanog, respirator se koristi nou i danju, jer je potrebna cjelodnevna pomo zbog znaajno oslabljenog disanja. Mogue je tijekom dana koristiti usnik, a nou masku na nosu ili preko cijelog lica.

Kad se respirator koristi i danju i nou, a radi intolerancije usnika ili neprikladnosti trajne primjene maske, postoji mogunost primjene zraka s drugaijim nainom spajanja cijevi za zrak, a to je traheotomijom, kroz maleni, trajni rez na vratu ispod grkljana umee se plastina cjevica, traheostoma, izravno u dunik.

2. Invazivna ventilacija preko traheostome- Traheotomija

55

MEDICINSKA GIMNASTIKAS LOPTOM

Kinezioterapija

Gimnastika s loptom je korisni oblik kinezioterapije, a istodobno, donekle razliit od uobiajenih naina vjebanja pa prua veselje za djecu, a poeljnu raznolikost odraslijim bole-snicima. Lopte su dostupne u razliitim veliinama, a izbor lopte je dobro uiniti u dogovoru s fizioterapeutom.

Preporuuje se zapoeti s vjebama ruku, a potom samo vjebama nogu. Kako se u vjebama napreduje i poboljava koordinacija, moete vjebama dodati poskakivanje na lopti kao i poskakivanje sa simultanim vjebama rukama i nogama.

Iako je jasno da vjebe moraju biti osmiljene po mjeri svakog pojedinog djeteta, odnosno bolesnika, ovisno o njegovim potrebama, snazi i dobi, vjebe na lopti, koje su prikazane u knjizi, su uglavnom izvedive bolesnicima koji imaju jo relativno ouvanu snagu miia.

1a 1c

1d 1e

Vjebe poskakivanja na lopti

1)

2)

3)

slike 1a, 1b, 1c, 1d, 1e,

Vjebe poskakivanja na lopti doprinose poboljanom dranju kraljenice, boljoj cirkulaciji i prehrani zglobova, stimulaciji receptora u zglobovima te poboljanju tonusa miia zbog simultane kontrakcije vie grupa miia.

Vjeba se zapoinje laganim poskakivanjem na lopti dok se ne stekne osjeaj ravnotee i osjeaj kako se poskakuje.

Zatim se odgurujte nogama, tako da se pokret odvija u kukovima

Potom se pokua poskakivati na lopti odgurujui se nogama, pokretima glenjeva. Vjeba se moe kombinirati sa pokretima u ramenima i zapeima.

1b

56

Vjebe za snaenje miia trupa

1) vjeba:

a) Vjebom se zapoinje u sjedeem poloaju na lopti

b) Noge se isprue prema naprijed a ruke su ispruene sa strane, radi odravanja ravnotee.

c) Kotrljajui se na lopti, sputa se u leei poloaj, a zatim se ponovno uspravlja. U zadnjem leeem poloaju, dakle prije nego se krenete uzdizati nazad u sjedei poloaj, treba stegnuti miie stranjice (g