arhitekturi i jasnom prekretnicom, povratkomu naprednu struju modernizma".6 DjelaGaliÊa, Raπice, ©egviÊa, OstrogoviÊa, NikπiÊa iKuËana u Vukovarskoj ulici paradigmatski suprimjeri kontinuiteta moderne. Ni po Ëemu imse ne moæe pripisati socrealistiËku imple-mentaciju, a potpuno je nejasno u Ëemu sukritiËari toga razdoblja naπli nazadovanje uodnosu na djela meuratne arhitekture.Premda su Ëlanak "Definicija i znaËaj indus-trijskog oblikovanja" Bernarda Bernardija, tetraktat "Umjetnost oblikovanja" ZvonimiraRadiÊa objavljeni tek 1959,7 cijelo desetl-jeÊe, zapravo, odraæava njihove ideje ipromiπljanje sinteze plastiËkih umjetnosti.

radovan nikπiÊ

Radovana NikπiÊa ne treba usporeivati sexatovskim kolegama Raπicom i Richterom.Njegovi projekti nisu bili ni tako avangardniniti tako eksperimentalni kao njihovi, ali jeNikπiÊ, ipak, zajedno sa skupinom arhitekata skojima je najËeπÊe suraivao, veoma vaænaliËnost u kontekstu toliko osporavana konti-nuiteta internacionalnog stila moderne.Naime, moderna Êe doæivjeti stilsku zrelost unaπoj sredini tek u njihovim projektima iz

ljezne zavjese". Vrednovanjem prijeratne,moderne arhitekture, a osobito dosegaViktora KovaËiÊa i Drage Iblera, naπi suarhitekti uspjeli oËuvati kontinuitet razvojamoderne i svojim se djelima uvrstiti na listukvalitetnih radova na svjetskoj stilskoj razini.Glasovito Titovo "Ne!" Staljinu i Krleæinreferat na Kongresu knjiæevnika u Ljubljani,sluæbeno su oznaËili izlazak moderne iz "ile-gale".

KonstruktivistiËke tendencije EXAT-a najednoj, te ciklus Doæivljaj Amerike Ede MurtiÊana tragu suvremenoga ameriËkog ekspresio-nizma, na drugoj strani, odreuju umjetniËkuklimu poËetkom pedesetih godina te Ëineradikalan odmak od dnevno politiËke komu-nistiËke retorike.5 Primjenjivanje mod-ernistiËke paradigme dobilo je uskorodruπtvenu legitimnost, pa podruËje umjet-nosti postaje slobodan prostor πto ne trebaodraæavati aktualne druπtvene ideale.

Pedesete godine oslikane su u arhitekturiposve drukËijim bojama od onih πto ih nalazi-mo na stranicama Ëasopisa Arhitekturapotkraj Ëetrdesetih. Projekt kombiniranog pli-valiπta Rijeka — Suπak arhitekata Turine,Seiferta, RadiÊa i KuËana, 1950., KrunoslavIvaniπin smatra poËetkom "avangardnogeksperimenta u hrvatskoj poslijeratnoj

poslijeratna teorija arhitekture na

stranicama Ëasopisa arhitektura

i umjetniËka klima nakon 1948.

Posebnim izdanjem1 Ëasopisa Arhitektura1997. godine trebalo je obiljeæiti pedesetuobljetnicu njegova utemeljenja. U obradinekih teoretskih postavki iznesenih tijekompola stoljeÊa na stranicama Ëasopisa, uredniktoga broja, arhitekt Krunoslav Ivaniπin upozo-rio je na nekoliko tekstova πto upuÊuju nakoketiranje, ili toËnije, na vjerovanje u dogmesovjetskih estetiËara. Iz uvodnika prvogabroja Ëasopisa 1947. godine, a osobito izstava arhitekta Kazimira OstrogoviÊa2, dalobi se naslutiti kako je hrvatska poslijeratnaarhitektura krenula utabanim putovima socre-alizma. No premda su "upute za rad arhitekti-ma" tih godina na stranicama Arhitekturedavali Tito, RankoviÊ ili — –ilas, naπi suarhitektonski praktiËari i teoretiËari oËuvalizdrav razum i vrijednosne kriterije zagrebaËkearhitektonske πkole.3 "PoopÊeni" ili"druπtveni funkcionalizam" kojega 1947. zas-tupa Andrija MohoroviËiÊ, te svojevrsnoanticipiranje ideje "kritiËkog regionalizma"Nevena ©egviÊa 1951,4 tek su neki od poj-mova kojima se naπi vodeÊi teoretiËari pro-tive izolaciji i idejnome zagaenju iza "æe-

152

renata margaretiÊ urliÊ

socijalistiËko "prosvjetiteljstvo" i kontinuitet moderne

primjer rans-a moπa pijade

pedesetih i πezdesetih godina.8 Arhitekti, pri-padnici NikπiÊeva kruga ponajprije suNinoslav KuËan s kojim je projektiraoRadniËko sveuËiliπte (premda ga izvodi osob-no) i Bernardo Bernardi koji projektira opre-mu i pokuÊstvo za to zdanje. No, sâm NikπiÊpripadao je skupini Vladimira Turine, koja jebila bliska inæenjersko-konstruktivistiËkojstilistici. S Turinom je NikπiÊ suraivao naprojektu Dræavne preparandije i Zatvorenogplivaliπta "Mladost" na samom poËetkupedesetih.

Od ostalih NikπiÊevih biografskih podata-ka vaæno je spomenuti njegovo sudjelovanjena CIAM-u u Otterlou 1959. godine. Otiπaoje na poziv Jakoba Bakeme, voe Teama X uËijem je rotterdamskom uredu, 1956. NikπiÊradio kao stipendist nizozemske Vlade.ZagrebaËki arhitekt karlovaËkog podrijetlatamo je prouËavao, ne samo nizozemskumodernu arhitekturu, nego i najsuvremenijutehnologiju gradnje i graevne materijale. UKroler Müler Museumu Henrya van Veldea,na Ëijim su zidovima umjesto Van Goghovihslika tada visjele fotografije, tlocrti i perspek-tive posljednjih krikova svjetske arhitekture,9

NikπiÊ je predstavio poodmaklu fazu izvedbusvojega RANS-a. No to nije jedini, u svjetskimarhitektonskim krugovima tada poznat

NikπiÊev projekt. Premda se berlinski Interbauza Hansa Viertl, ne moæe nazvati "poslijerat-nim Weissenhofom", kritiËari ga vrednuju kaojednu od najvaænijih manifestacija arhitekture20. stoljeÊa10. NikπiÊ je za boravka u ureduVan der Broeka i Bakeme, zajedno s njihovimprojektantom Stoklom koji Êe ga poslijeizvesti na Interbau, projektirao stambenitoranj. Istraæivanje "ornamentike" proËelja snakanom razbijanja monotonije na neboderu,neodoljivo podsjeÊa na sliËna rjeπenjaNikπiÊevih stambenih Ëetvrti u Karlovcu,graenih prije nizozemske stipendije.

NikπiÊevo sudjelovanje na CIAM-u, vaænoje ne samo zbog vrjednovanja naπe tadaπnjearhitekture na meunarodnoj razini, nego izbog svojevrsna kontinuiteta hrvatskogudjela u tada najuglednijoj svjetskoj organi-zaciji arhitekata. U skladu s nakanamaTeama10, da se prema Le Corbusierovimnagovorima CIAM prepusti mlaim naraπtaji-ma, nakon Iblera11 hrvatski se predstavnikpomladio u liku Radovana NikπiÊa. Spominjemnjegovo sudjelovanje i zato πto promiπljanjefunkcionalizma u njegovim projektima i obra-zloæenjima jasno odraæava shvaÊanje i uvaæa-vanje, ne socijalistiËkih ili samoupravljaËkihveÊ posve ciamovskih humanistiËkih pristupaodnosu arhitekture i sredine u kojoj djelo

nastaje, sa svim njezinim socijalnim, duhovnimi ostalim potrebama i uvjetovanostima.

rans "moπa pijade"ili multimedijalni organizam

Upravo Êe zbog te Ëinjenice, na raspisannatjeËaj 1955, NikπiÊ i KuËan predloæiti sus-tav "totalno aktivnog prostora". Za razliku odpostojeÊih klasiËnih oblika πkolskog prostora,tim su konceptom htjeli oblikovati nov pros-torni medij kakav bi zadovoljio potrebe ose-bujne djelatnosti obrazovanja i kulturnogodgoja radnika, koji u RadniËko sveuËiliπtedolaze nakon redovita posla. Svjesni su,dakle, da je objekt obrazovanja odrasli Ëov-jek, te primjenjuju sustav industrijske andra-gogije sa πirokim spektrom multimedija. Ikako Êe sam NikπiÊ u izlaganju u Otterlouopisati njihov pristup, polaziπte je bila osnov-na obrazovna skupina s 15 do 20 sudionika.Dijalog je postao temeljni naËin komunicira-nja, pa se umjesto ustaljena poretka klupa sasuperiornom profesorskom katedrom, stvarademokratiËniji sustav okruglih stolova (prem-da ne uvijek u doslovnu obliku kruga).Podrobnom studijom raznovrsne postavestolova za osnovnu obrazovnu skupinu, od

153

1

oblikovana da u radnika "razvije osjeÊaj zamjeru, formu i dobar stil". RazmiπljajuÊi tako1955, NikπiÊ i KuËan uspjeli su sagraditi"organizam" (kako su ga odreivali) kojimnogima svojim oblicima moæe privuÊi radni-ka i omoguÊiti mu da se prilagodi obrazovnimprogramima za koje je zainteresiran. Pokuπalisu, kako kaæe NikπiÊ, "stvoriti πto jednostav-niji objekt, s kojim Êe utjecati na ukus radni-ka, kako bi mu omoguÊili da se postupnonavikne na nove prostore, kako bi njihovajednostavnost postala dio njegova obrazo-vanja i dovela ga do stupnja na kojemu ÊepoËeti prihvaÊati takvu ljepotu. Sa svakom sepojedinom sobom æeljelo postiÊi pouËanutjecaj na polaznike, kako bi u njihovim pro-porcijama, povrπinama i prostorima moglipronaÊi sintezu arhitekture, slikarstva i skulp-ture".

Navedeni citat posve potvruje utjecajexatovskih ideja te primjenu obrazovnihnaËela Bauhausa. NikπiÊ je, osim toga,sudionike CIAM-a u Otterlou upoznao i sprvotnom nakanom da se pozove mladeumjetnike i arhitekte kako bi kreirali okolinukakva bi svakom Ëovjeku æeljnom stjecanjuznanja istodobno dala osjeÊaj i razumijevanjeumjetnosti. Tako su sobe opremljene dautjeËu i potiËu intelektualne i umjetniËke

skih suradnika. Prostorni sustav osmislili suda bude prilagodljiv, jer su predviali razvojnovih naËina obrazovanja, a osigurali su inajraznovrsnije moguÊnosti promjene nam-jene.

Jednostavnost i jasnoÊa tako Ëistihrjeπenja te sustav omjera kakav posve odgo-vara mjerilu ljudskog tijela, u potankosti icjelini, bila je dostojno i predstavljena.Upravo zato, kao prateÊi materijal prilaæemotiske fotografija Kreπimira TadiÊa i MarijanaSzaboa, umjesto onih koje bi nas mogle pod-sjetiti na tugu danaπnjeg stanja. SnimajuÊiproËelje (za koje su arhitekti u onomuprozirnom dijelu upotrijebili aluminijske pro-zorske okvire protegnute od poda dostropa), njezinu bijelu kamenu oplatu ilistupove od crnog mramora, TadiÊ i Szaboprihvatili su tadaπnje struËne prikaze ili kritikeu kojima je zgrada usporeivana s djelimageometrijske apstrakcije.

U referatu u Otterlou NikπiÊ je osobitoistaknuo nakanu stvaranja "drugoga doma zaradnike", koji se u raznovrsnim klupskim pros-torijama mogu odmoriti nakon dnevnog rada.To su, naime, veËernje πkole za polaznike sazavrπenih Ëetiri razreda osnovne πkole, a unekim sluËajevima ni toliko. Najvaænije je upo-zoriti kako je svaka prostorija bila briæno

individualnog do skupnog rada, stvorena jeoptimalna povrπina, iz koje proizlazi osnovnikonstruktivni raster zgrade. Oblikovanjemtransparentnih prostora i vizualnim povezi-vanjem gotovo svih povrπina u jedinstvenprostor, nastojalo se postiÊi doæivljaj cjelineradniËkog doma, mada je rijeË o povrπinivelikoj 20.000 Ëetvornih metara. Slobodnompostavom stubiπta prostori su spojeni i ver-tikalno te se prelijevaju jedan u drugi, obliku-juÊi "kontinuirani" prostor. Osim obrazovnihjedinica, velik dio zgrade bio je namijenjenCentru za dokumentaciju s bibliotekom,arhivom i filmotekom. Za pripremu udæbenikai sliËno predviena je i tiskara, te odvojeniprostori za pomoÊne djelatnosti SveuËiliπta.Osobito je zanimljivo kako su NikπiÊ i KuËanoblikovali viπenamjenske dvorane, manju za220 sluπatelja, namijenjenu seminarima, sim-pozijima i sliËnima masovnim oblicimainformiranja, te veliku dvoranu za 600 po-sjetitelja, koja je mogla posluæiti za projekcijufilmova, kazaliπnu scenu i koncertnu priredbu.Tako πiroko shvaÊenu koncepciju objekta,autori su uspjeli provesti do svake i najsitnijepotankosti. RaËunali su da trokatni objektomoguÊuje prosjeËan dnevni posjet do pettisuÊa polaznika te primjeren prostor za sto-tinjak stalno zaposlenih i viπe od tisuÊu vanj-154

2

sposobnosti radnika. ©iroko otvoreno ulaznopredvorje nudilo je na panoima obavijesti osvima kulturnim dogaajima u gradu, teupuÊivao na nove knjige i Ëasopise.Pozornost se, dakle, usmjerivala na podizanjekulturne razine polaznika, πto je RANS-upribavilo status kulturnog ili multimedijalnogacentra, kakvog danas, usporedbe radi —nemamo. Ili kako je na sâmom poËetku ovogSimpozija istaknuo prof. dr. RadovanIvanËeviÊ: "O umjetnosti se raspravljalo odtvornice do trænice, od fakulteta doCentralnoga komiteta, no najviπe u RANS-u".Danaπnje stanje objekta, naæalost, ne odraæa-va duh pedesetih godina, veÊ krizu kulturnesvijesti devedesetih. No, toj priËi nije mjestona ovom skupu, nego nekom buduÊem, o vezis umjetnoπÊu i ideologijom devedesetih. •

biljeπke

1 ObljetniËki broj Ëasopisa objavljen je zbognedostatka novca umjesto 1997, tek 1999 godine. Istraæivπi materijal svih brojeva prije njegova tiskanja, uredniπtvo Ëasopisa ljubazno mi je ustupilo svu graupotrebnu za pripremu ovog Ëlanka.

2 Ulogu sovjetske arhitekture Kazimir OstrogoviÊ smatra vodeÊom u svijetu: "njezin demokratski karakter oËituje se u tome da je ona razumljiva i bliska narodu ida je narod voli". (Kazimir OstrogoviÊ, "Arhitektura SSSR-a 1917-1947", Arhitektura 4-6 (1947/48). Bez obzira na taj tekst, u OstrogoviÊevoj gradskoj vijeÊnici projektiranoj 1956. godine u tadaπnjoj ulici Proleterskih brigada, socrealistiËkim "zastranjenjima" nema ni traga.

3 "Glavna razvojna linija hrvatske teorije arhitekture od samog je poËetka prema tom nazadnom i pojednostavnjenom stavuzauzela odmak" (Krunoslav Ivaniπin, "O nekim teoretskim postavkama iznesenima na stranicama Ëasopisa Arhitektura od 1947. godine do danas", Arhitektura214 (1999).

4 Andrija MohoroviËiÊ, "Teoretska analiza arhitektonskog oblikovanja", Arhitektura 1/2 (1947). Neven ©egviÊ, "StvaralaËke komponente arhitekture FNRJ 2, Arhitektura 5/6 (1951).

5 "Borba protiv preæivjelih shvaÊanja i produkcije likovnih umjetnosti" jedno je od programskih naËela ispisano u Manifestu EXATA ‘51. Kao sljedbenica ideja Bauhausa, ruske avangarde i De Stijla ta je skupina smatrala kako "metode

rada i naËela nefigurativne, odnosno tzv. apstraktne umjetnosti nisu izraz dekadentnih teænji, veÊ naprotiv moguÊnost da se studijem tih naËela i metoda razvije i obogati podruËjevizualnih komunikacija". Osim toga, kao potrebu istiËu "usmjerenje likovnogdjelovanja prema sintezi svih likovnih umjetnosti i davanje eksperimentalnog pristupa radu, jer se bez eksperimenta ne moæe zamisliti progres kreativnog pristupana podruËju umjetnosti".

6 K. Ivaniπin (1999).7 Arhitektura 1-6 (1959).8 Tu, moæda poneπto preuzetnu tvrdnju,

trebalo bi potkrijepiti autoritetima poput Nevena ©egviÊa koji Êe upozoriti da upravo ti arhitekti "naglaπavaju tehniËki pristup, jasnoÊu i dobru organizaciju"; prikljuËenje NikπiÊa nizozemskom krugu smatra za naπe prilike "vrlo instruktivnim i korisnim", a RANS ocjenjuje kao "objekt novog sadræaja i profinjenih arhitektonskihoblika". Za svoga boravka u Zagrebu, glasoviti Richard Neutra izdvojio je to djelo kao primjer "dobra projektiranja kojebi mirne duπe moglo stajati u Los Angelesu." (intervju objavljen u Vjesniku, 23. listopada 1962.).

9 Apsolutne zvijezde otterloπkog CIAM-a bili su Kenzo Tange i Louis Kahn.

10 Na berlinskom Interbau sudjelovali su i najveÊi svjetski uglednici — Le Corbusier iAalto.

11 ZahvaljujuÊi ugledu Drage Iblera u toj svjetskoj arhitektonskoj udruzi, CIAM je 1956 odræan u Dubrovniku.

155

1-2 radoslav nikπiÊ, ninoslav kuËan, rans moπa pijade,

1955-1961.