U M J E T N O S T R E N E S A N S E

FIRENCA U 15. STOLJEĆU

U Toskani jaka antička tendencija – posebno u arhitekturi. Rim je propao, on je selo – bez političke i

ekonomske snage, vraća je već sredinom 15.st.

Firenca kao središte, i već u to doba određuje ta svijest o antici, te njeno političko i ekonomsko stanje.

Već tijekom 14.st firentinske obitelji razvijaju novi sustav potreban za trgovinom: bankarstvo., svoje

podružnice otvarali su diljem Europe, time se određene firentinske obitelji jako obogaćuju, posebno

Medici u 15.st, te bogate obitelji mogle su ulagati u vrhunsku umjetnost.

Kao politički faktor jakosti javlja se jaka republikanska tradicija, Firentinci us po legendi smatrali da su

njihov grad osnovali republikanski bjegunci iz Rima. Tako su smatrali da je Republikanski ustroj

jedini pravedan, a osim Firence još je samo Venecija imala republikanski ustroj u to doba.

Druga važna industrija u Firenci je tkaninarska, vuna, svila.

U 15.st javlja se nova ideja o čovjeku, nova umjetnost koja je odraz nečeg dubljeg, ideja

antropocentričnosti čovjek kao središte svega…to je početak modernog sustava razmišljanja,

korijen modernoga doba. Čovjek je mjera svih stvari!

Tijekom 15.st je i jako popularna Platonova1 ideja: neoplatonizam (otvara se i „Platonova“ akademija)

Umjetnici počinju pisati traktate, počinju razmišljati filozofski, matematički, o svojoj umjetnosti, a ovi

traktati pridonose širenju tih ideja.

U arhitekturi se počinje razmišljati u kanonima.

Francesci di Giorgio Martini usporedio je jonski stup sa ženskim tijelom. Usporedbe muškog tijela sa

tlocrtom crkve. Svaki najmanji dio stoji u odnosu sa cjelinom.

FILIPPO BRUNELLESCHI (1377 – 1446)

On je jedan od prvih koji se ugledao na dekorativne i strukturalne motive antike i koji u njih unosi svoja

djela. Osim toga na njega utječe i toskanska tradicija.

1 PLATON Aristoklo (Platon nadimak, platos=široko…imao je široka leđa) (427 – 347.gpr.n.e.) tvorac je idealizma. Materija i tijelo donje su stepenice u odnosu na duh, a do prave spoznaje ne dolazi se iskustvom i razumom, nego s pomoću mistične ekstaze.

1

Bio je rođen u dobrostojećoj obitelji, otac mu je bio jedan od notara, te je mogao steći vrhunsko

obrazovanje. Školovao se za zlatara. (zlatarski ceh u Firenci bio je jako važan, 1404., mnogi umjetnici

su tu započeli)

Uz to se bavio i znastvenom granom: teorijom optike, koja ga je jako zaokupila (ona je bila aktualna i u

srednjem vijeku), kasnije je često primjenjuje u umjetnosti.

Perspektiva se u renesansi također jako proučava, osvajanje prostora oko čovjeka ključan je ne samo

u umjetnosti nego i šire (Gutenbergov izum također je dio tog osvajanja)

Zlatari se često bave i skulpturom (npr. Lorezo Ghiberti 1381 – 1455)

- Nakon školovanja javlja se na natječaj za izradu 2. vratnica firentisnke krstionice2 - za glavni

ulaz, tj. onaj koji ide prema katedrali. Posao je dobio vještiji majstor, Lorenzo Ghiberti:

Abraham žrtvuje Izaka.

Nakon tog neuspjeha zajedno sa Donatellom odlazi u Rim, tada napušta kiparsku i zlatarsku aktivnost

i posvećuje se arhitekturi. U Rimu su proučavali antičke ruševine, a posebno ih je zanimala

građevinska struktura tih ruševia.

Počinje razmišljati skulpturalno, a ne samo o primjeni antikizirajućih detalja. Razmišlja o principu

antičkog kanona gradnje.

1404 – 1415.g Brunelleschi se ne spominje u nijednom dokumentu, pa se samo pretpostavlja da je

putovao i u druge krajeve i tako sakupio veliko iskustvo i upio razne utjecaje.

U to doba se u Firenci javlja velik problem - radi se o dovršenju KUPOLE na katedrali. Bio je izgrađen

velik tambur promjera 43m (slično jedino Panteonu). Ta veličina bila je rezultat republikanske

samosvijesti i želje da budu iznad drugih. 1416 bio je konzultiran u vezi tog problema, a 1418.g

raspisan je natječaj, i Ghiberti se javio!

1420 F. Brunelleschi i L. Ghiberti zajedno su proglašeni protomajstorima gradnje.

Iza katedrale nalazi se Museo del 'opera del Duomo, gdje se čuva drveni model ideje za tu kupolu,

koju je Brunelleschi izradio zajedno sa Donatellom.

Firenca,kupola Katedrale S. Maria del Fiore, 1420 – 36

Značajna je zbog više činjenica:

OBLIK KUPOLE: odstupa se od polukružnog oblika, jer šiljasti

lakše podnosi bočne potiske

2 Prve vratnice glavnoga ulaza načinio je ANDREA PISANO 1330.g, koje su premještene na južnu stranu krstionice.

2

DVIJE LJUSKE kupole (u unutrašnjosti dakle nije jedinstvena), praznima između tih dviju ljuska ju čini

puno lakšom.

OSNOVNI POTISCI se preko rebara (kao u gotici lebdeći kontrafori) prenose na pilone, između rebara

s unutarnje strane postoje još rebara, a segmenti između rebara ima i poprečno postavljene vijence.

OPUS SPICATUM preuzeto od starih Rimljanapolaganje opeke u riblju kost, čime ona bolje podnosi

težinu.

U galeriji Uffizi postoji opus i crtež „opusa spicatum“ ispod kojeg piše: „ovako su gradili naši stari.“

Postavlja se pitanje kako je B. došao do tih spoznaja (dvostruka ljuska, riblja kost) i gdje, jer su to česti

elementi orijentalne umjetnosti, ali to je još otvoreno pitanje.. 1436.g dovršena je kupola do baze

lanterne (oko 1425.g Ghiberti napušta rad na kupoli zbog svađe). Opće oduševljenje građana nakon

toga. Sad se pojavio problem u vezi lanterne, novi natječaj je raspisan. Opet pobjeđuje B., ali je

gradnja kasnila – tako je započeta tek 1446.g, nakon Brunelleschijieve smrti, ali po njegovome

modelu.

Lanterna ima osim dekorativne i konstruktivnu ulogu: ona je ishodišna točka silnica potisaka koja ih

raspoređuje. A na LANTERNI su radili: Michelozzo, B. Rosselino, Manetti.

Oko 1439 na dno kupole je B. dodao egzedre (polukupole), koje se stilom razlikuju od njegovih djela

(jedno od posljednjih djela po njegova života).

Firenca, Opsedale degli innocenti 141 9 – 24.

B. radi na prvoj ranorenesansnoj

građevini u Italiji: prihvatilište za

napuštenu djecu. Na njoj postavlja

temelje toskanske renesanse, koja će se

kasnije širiti. Pod njegovim nadzorom

izgrađen je TRIJEM: vitki stupovi sa

profiliranim lukovima, te nad njima

vijenac koji odvaja dva registra. U

gornjem registru su otvoreni kvadratni

prozori sa trokutastim zabatima. U trokutastim poljima iznad lukova javljaju se tonde iz radionice

A. della Robbia sa prikazima beba. Trijem je nadsvođen malim plitkim kupolama (ideja vjerojatno

iz Venecije). S desne strane je trijem iz 16.st. koji imitira B. stil, sa lijeve strane je Crkva

Sanctissima Annunziata, također sa trijemom, u toj crkvi čuvala se čudotvorna slika – cilj

hodočasnika, zbog čega je upravo takav urbanizam trga (slično s Venecijom).

3

Moduli (kanoni) u organizaciji trijema, osnovna mjera jedinice su: intekolumniji, a modul je baza

stupa. Sve je u međusobnom omjeru i harmoniji. Imposti preuzeti su iz bizantske umjetnosti.

Firenca, S. Lorenzo 1419 – 46.

Tlocrt latinskog križa, a krakovi transepta iste

su dužine kao i glavni brod. U kvartu je gdje

žive bogate obitelji koje daju i novce za

preuređenje stare kršćanske crkve. Modul je

izveden iz tlocrta kvadrata na križištu i

ponavlja se duž glavnoga broda u svakom

traveju, bočni brodovi su polovica tog kvadrata

(niže kocke u prostoru!). kasetirani svodovi –

karakteristika su renesansnih crkava. Kapele

su trebale biti grobišne kapele tih bogatih

obitelji, i da bi rješio problem njihovih smještaja

B. ih niže uz kor i duž čitavog transepta (uzima gotičku invenciju lokalnog tipa ali je izvodi

elegantnije – Sta. Croce)

Kao novi element javljaju se povećani IMPOSTI. Iznad arkanture je naglašeni vijenac koji daje

osjećaj longitudinalnosti. Iznad bočnih kapela su okulusi sa lateralnim osvjetljenjem.

B. u ovoj crkvi ostvaruje princip primjene modula koji se rasprostire po čitavoj građevini i daje

skladni i prozračni prostor.

Svetištu s lijeva Giovanni di Bichi, rodonačelnik obitelji Medici, naručuje izgradnju obiteljskog

mauzoleja – gdje je i 1428.g pokopan (crveno), kasnije je to prostor stare sakristije, a svetištu s

desna kasnije nastaje nova sakristija(zeleno), gdje će Michelangello smjestit grob Medicejeca. U

toj sakristiji u tlocrtu ponovno primjenjuje kvadrat sa kupolom, a s jedne strane je zid otvoren gdje

se nalazi svetište koje iznosi ¼ kvadrata također sa kupolom tondama koja je oslikana zvjezdanim

nebom.

Kupola sakristije je drugačije konstruirana: kišobranasta kupola sa unutarnjim rebrima, a u

tamburu maleni okulusi – tada je to bilo revolucionarno rješenje.

Brunelleschi je bio purist u arhitekturi!

U pandantivima kupole su bile tonde u kojima je Donatello izveo scene iz života Sv. Ivana

Evanđelista, 1430.g.

4

B. je često koristio kromatski kontrast sivog kamena (pietra serena) za konstruktivne elemente

(pilastri, vijenci…) i bijelog zida.

Firenca, Kapela Pazzi u klaustu Crkve Sta. Croce 1430 – 33., a kupole i trijem oko 1460.g

Glavni prostor u osnovi ima kvadrat sa kupolom koji se otvara prema koru, koji je ¼ kvadrata sa

kupolom na čijim pandantivima

se nalaze okrugli reljefi s

prikazima Evanđelista. Glavni

prostor ima dvije adicije (ne

tako monument.) sa bačvastim

svodom. (dodan trijem

podsjeća na rimske slavoluke).

Nešto se u B. ukusu mijenja,

on više ne razmišlja onako

elementarno, nego sada više

skulpturalno – zanima ga

krajnji cilj.

U tridesetima je vjerojatno

opet bio u Rimu, nakon čega slijede građevine njegove 2. Faze stvaranja: manje su elegantne i

vitke.

Bočne prigradnje su ojačale osjećaj prostora, na pandantivima su tonde koje je ukrasio Andrea

della Robbia, kupola je sa okulusima. (kapela Bl. Ivana u Trogiru isto je imala jedino osvjetljenje

okuluse na kupoli).

Firenca, S. Maria degli Angeli 1434 započeta, gradnja napuštena

1437.

Njegove dotadašnje geometrijsko plošne forme mijenjaju se – sad su

veoma elegantne ali nestaje ona snaga i entuzijazam u umjetnosti.

Crkva je tek 30-ih godina 20.stoljeća dovršena! Oktogonalna.

(uspoređuje se sa hramom Minerve Medici u Rimu) . Rotunda – oktogon sa osam kapela koja su

radijalno oko oktogonalnog središta postavljene. Na tamburu su opet okulusi, a sama kupola je

kišobranasta. (danas je tu institut za učenje stranih jezika?)

5

Odlike Brunelleschijeve arhitekture: ČVRSTOĆA,

KOMPAKTNOST, SKULPTURALNOST, i odudaranje

ranijih elegantnih oblika (prve faze), ROBUSNIJA je, kao

rimska arhitektura.

Firenca, San Spirito, 143 (gradnja 1436 – 82)

Modul je opet kvadrat na sjecištu. Tlocrt latinskog križa.

…(kapele?) su postavljene duž čitavog oboda crkve, B. ih

je htio staviti na pročelje, tako da bi crkva imala 4 portala.

…(?)…je htio ostaviti slobodne u prostoru, istaknute polukružnim …?…ali su one kasnije zazidane pa

je crkva dobila zidove.

Strukturalna igra B. druge faze: kupola je na pandantivim,

elegantni stupovi glavnoga broda i polustupovi bočnih na

koje su naslonjene bočne kapele. Pročelje je sada

barokno.

- latinski križ- dodatna igra sa kapelama- niše su trebale izvorno biti uokolo cijele građevine

- na pročelju su trebale biti 4 niše sa 4 portala_ulazi u traveje - ponovno središnji modul sa kupolom na pandantivima- stupovi na jednoj strani, a uz bočne brodove piloni na koje su trebale biti dodane niše - okulusi

- koristi toskanska iskustva romanike i gotike (St. Croce); bizantske principe; Perzijske; Rimske antičke modele

Firenca, Katedrala Santa Maria del Fiore, egzedre 1439-45.

- posljednje njegovo djelo- duboke niše- egzedre su visoke- volute lanterne postaju gotovo skulpturalne- igra s mahovinastim oblicima- lanterna je kao akroterij s konstruktivnom ulogom

MICHELOZZO di BARTOLOMEO (1396. – 1471.) 3

- preuzima dio Brunelleschijevih elemenata

- javlja se kao njegov suradnik- sin krojača burgundskog podrijetla- lošije naobrazbe, zlatar i ljevač metala

- KIPARSTVO njegov prvi poziv_ surađuje s DONATELLOM

3 Fali u pisanoj skripti pa kopirala iz „skripte predavanja“ i dodala iz svojih bilješka

6

- 1410. prvi put se spominje u kovnici novca- 1420. grobnica pape (Ivana 23) u Firentinskoj katedrali

MUGELLO, SAN FRANCESCO AL BOSCO (franjevački samostan?) - Gotička crkva koju je pregradio- Jednobrodna dvoranska crkva sa jednostavnim svođenjem i bočnim kapelama- izvire iz Toskanske arhitekture- križni svodovi s gotičkim konzolama

- Loggia del Lanzi(usporedba)

Firenca, San Marco (kraj 1430. – ih)

- dominikanski samostan

- narudžba Cosima Medicija ( 1432. Izgnan iz Firence; prva buna protiv Medicejaca; protjerani u Veneciju)

- Michelozzo slijedi svog mecenu i s njim se ponovo vraća u Firencu

- 2

KLAUSTRA + KNJIŽNICA(3djelni prostor razdijeljen stupovima sa polukružnim lukovima koji drže križne svodove nad bočnim dijelom)

- radio i unutar crkve (pretpostavka, ne zna se što?)

- koristi Brunelleschijeve ideje, ali se više bavi skulpturom

- gotička presvođenja(križna); jonski kapiteli 1X

Firenca SA NTISSIMA ANUNCIATA ( od 1440.) tempietto - od 1440. radi na izgradnji privatne kapele

- narudžba obitelji Gonzaga iz Mantove

- kružna građevina/ ROTUNDU (8 niša uokolo, razdvojenih snažnim pilonima) ; obliku rimskog hrama; građena na mjestu svetišta

- Firentincima se to nije sviđalo

- dovršio ju ALBERTI ; jedini stao u njegovu obranu; KUPOLA- Brunelleschi je bio protiv ovoga iako je i sam koristio ovakav obli

Firenca, PALAZZO MEDICI ( 1444 .) - Obitelj Ricardi je kasnije kupila- PROTOTIP FIRENTINSKIM PALAČAMA 15. st.- prvu ponudu za izgradnju dobio je Brunelleschi,

no projekt mu je bio pregrandiozan pa se Medici uplašili

7

- niz prostorija uokolo središnjeg prostora sa trijemom _ CORTILLEA( ključni problem je kut CORTILLEA 4; konačno riješenje donost tek LUCIJAN VRANJANIN)→ Nosači djeluju krhko!!→ Prozori su u OSI LUKOVA (Michellozo), kasnije arhitekti stavljaju prozore u osi stupova(ritam puno – prazno)!!!

- taj koncept ponavlja se i na katu- etaže iz vana jasno odijeljene vijencima, donji dio je rustičan,

srednji srednje, a gornji skoro je glatki

- ritmična podijela renesansnih otvora (izvana sve skladno dok iznutra nije moralo biti)

- BIPARTITNI PROZORI sa vanjskim lukom

- BUNJATO RUSTIKA (grubo obrađeni kamen, izbačen van, kao utvrda); GRADIRANJE BUNJATA

- DUBOKI KROVNI VIJENAC kao sijena (zamijenio osmatračnice)

- Loggia za javnost; 1517. tzv. "klečeće prozore" koji ju zatvaraju izradio MICHELANGELO

- na prijelazu iz 17./18. st. produžena je za 7 prozorskih osi (Riccardi)

- Girlande (vijenci od lišća i voća); SGRAFITO tehnika koje se pripisuju Mezzu di Bartolomeu (njemu se pripisuje i klaustar dominikanskog samostana u DU.)

- KAPELA u palazzo Medici→ (kanelire na pilastrima; freske- unutra se nalazi Apoksiomen- M. na pilastrima u kapelama koristi kanelire, što Brunelleschi nikad nije činio

S. MINIATO AL MONTE

- Tabernakul kao bačvasti svod nad stupovima- Slično slici Massacia- Stupovi u 1.planu, pilastri u 2., kasetirani svod

MILANO, SAN EUSTORGIO, kapela PORTINARI 5 poč.1460.

- KVADRAT sa tamburom + okulusi + plitka kupola

- komponira Lombardske elemente - tornjići sa strane i na vrhu kupole - tambur izrazito visok- na veći kvadrat se nadovezuje manji ponovno sa kupolom(nešto slično Brunelleschiju)- gusta skulptura

MILANO, BANCO MEDICI

- sačuvan samo PORTAL (muzej CASTEL SFORESCO Milano)

- elementi toskanskih prostora: bipartitni prozori, ali sa šiljatim završetkom na 2.katu - prenatrpanost dekoracije – horror vaccui (lombardska osobina)- lombardska gradnja- prenatrpanost detaljima, skulptura- kanelirani stupovi

- sačuvan crtež pročelja: sa tipičnim elementima toskanske palače- u gornjem djelu je niz prozora.

4 Cortille – unutarnje otvoreno dvorište5 Portinari je bio firentinski????

8

Tabernakul S.Miniato al Monte

MICHELOZZO U DUBROVNIKU(1461. – 1464.)

- MINČETA + BOKAR(dovršen)

- napravio je PLAN + NACRT za KNEŽEVU PALAČU koja se Dubrovčanima činila preskupom- 1463. stradao knežev dvor a on je napravio plan za rekonstrukciju, ali je dubrovčanima činilo

previše monumentalno i skupo- Michelozzo odlazi bijesan – ali pretpostavlja se zbog samoga izgleda kneževa dvora da se

uveliko pridržavalo njegove elemente- Dubrovčani PRI OBNOVI koristili IDEJE + NACRTE MICHELOZZA- Ston???

Michelozzo je od 1461 do 1464.g u Dubrovniku

LEON BATTISTA ALBERTI (1404 – 1472)

- Prvenstveno teoretičar o arhitekturi (3 traktata: skulptura, slikarstvo, arhitektura)

- Rođen u Firenci, rano počeo školovanje u Padovi (lat., grč.) u Bologni studirao pravo

- Bogat i plodan pisac, napisao komedije na klasičan latinski jezik

- Tomaso da Sarzano (kasnije papa Nikola V) bio velik prijatelj Albertijev

- U Rimu je počeo proučavati antičke ruševine (kao i Brunelleschi) – zanimaju ga problemi

proporcije i perspektive, i matematičke i geometrijske komponente u slikarstvu

- 1428.g prestaje izganstvo njegove obitelji te se vraćaju u Firencu: upoznaje Brunelleschia,

Donatella, Ghibertia.

- 1.traktat o slikarstvu 1530. „Della pictura“, posvećeno Brunelleschiu, Donatellu, Ghibertiu,

Lucci della Robbia i Massaciou – o problemima proporcije i perspektive

- VARIETA – (različitost, raznolikost) kad se na slici prikazuje više osoba, svaka osoba mora

gestom, bojom itd. odudarati od drugih (često se pojavljuje u prikazima Posljednje večere)

- Usavršio je cameru obscuru – projiciranjem se trodimenzionalni predmet pretvara u 2D

- racionalan i naturalistički pristup umjetnosti, voje teorije racionalnim promišljajem izvlači iz

svijeta oko sebe.

- 1452.g traktat o arhitekturi „Della Aedicatoria“,posvećen papi Nikoli V. (Tomas odi Sarzano)

- Vitruvijevski model razmišljanja, rukopis otkriven 1415.g – ali njegova svijest građenja uvijek je

bila prisutna – 10 knjiga o arhitekturi mu je bila uzor i razradio ju je

- ideje ranog humanizma: razvoj osobnosti kroz vježbanje volje, suzdržavanje od

prenaglašenih osjećaja, rzvoj osobnih snaga s ciljem postizanja općeg dobra

- Prva koherentna teorija o upotrebi 5 klasičnih redova (iz modula stupa izvodi zaključak da se

na tom modulu mora proporcionalno stvoriti cijela građevina)

Alberti proučava stupove, ali u potpunosti ne shvaća: da su to konstruktivni elementi! On ih

smatra dekorativnim (ma vidi ti njega!!)

9

- Urbanističke teme: projekti kuća koji potrebama odgovaraju različitim društvenim slojevima

(predlaže skromne varijante kuća)

- Pita se što je ljepota u arhitekturi? – ljepota je sklad i jedinstvo svih dijelova cjeline kojoj se

bez narušavanja iti ništa ne može dodati niti oduzeti (usporedba sa kristalom) time teoretski

nastavlja ono što je već viđeno kod Brunelleschia: gradi na temelju modula kojeg izvlači iz

kvadrata na sjecištu.

- Descriptio Urbis Romanae – bavi se odnosima pojedinih dijelova korintskog kapitela

• Firenca, Palazzo Rucellai, 1445 – 70.g

- mnogi elementi antičke arhitekture: podjela okomito

(pilastrima) i vodoravno (široki vijenci sa simbolima

obitelji Rucellai)

- surponiranje antičkih redova: svaki kat drugim

kapitelima: prizemlje toskanskim, 1.kat korintskim,

2.kat klasičnim rimskim (Colosseum, Rim), a na vrhu

završava istaknutim vijencem sa snažnim konzolama.

Bifore na katovima.

- na pročelju 2 glavna ulaza (palača Medici ima samo jedan!) a os sa portalima samo je malo šira

od ostalih

- bunjato – ali uredniji od onog na palači Medici, nije toliko rustičan

- pri dnu zida prizemlja: Alberti koristi antičke strukturalne oblike, ali se ovdje koriste kao dekorativni.

- modul je otvor prozora do ispod vijenca - modul se širi po čitavom pročelju.

• Rimini, Tempio Malatestiano, oko 1450.g

- Alberti se najčešće javlja kao projektant, ali ne sudjeluje i u gradnji.

- Sigismondo Malatesta (humanistički tiranim, vladao

RIminijem kao okrutan vladar), na svom dvoru okuplja

brojne humaniste… želi pregraditi gotičku franjevačku

crkvu u mauzolej u svoju čast (Papa Pio II konetirao je

da je to hram za štovanje demona!)

- Projekt dovršen, ali je sačuvana medalja albertijeva

suradnika sa pročeljem

- U unutrašnjosti ništa nije dirao, ostalo je gotički, dok je

izvana u potpunosti renesansna

- Donji dio pročelja: u vidu slavoluka – zamišljeno je trilobno pročelje, bočni elementi su

dovršeni, dok glavni nije.

10

- Dva bočna slijepa luka u koje je Malatesta htio smjestiti svoju i ženinu grobnicu – takvi slijepi

lukovi javljaju se i na bočnim stranama, a konstruirani su poput rimskih akvedukata – u tim

dubokim nišama trebali su biti postavljeni sarkofazi svih onih umjetnika i humanista koji su

djelovali na dvoru.

- Nad korom predviđena je kupola sa rebrima uzorom na Brunelleschijevu u Firenci (ali manje

šiljatom) (Alberti je dovršio kupolu na koru S. Anunziate u Firenci) – ova u Riminiju nije

ostvarena, kao ni gornji dio krovišta

- U unutrašnjosti su nasljednici dodali nešto renesansne plastične dekoracije

• Firenca, Sta Maria Novella, 1458-70.g

- sa obitelji Rucellai dogovorio je pregrađivanje

postojeće dominikanske crkve: tako je „nalijepio“

polikromirano renesansno pročelje

- kao modul opet mu poslužio kvadrat na pročelju, u

donjem djelu su dva kvadrata koja su odvojena

velikim portalom koji iznosi pola modula. Gornji dio

je od donjem odvojen velikim vijencem (tri portala, 5

niše, rozeta, volute skrivaju krovove)

- portali i niše s šiljastim lukom!

- iznad bočnih brodova u gornjem dijelu se po prvi puta javljaju ogromne naglašene volute (koje

se kasnije često koriste)

• Kapela u crkvi San Pancrazio, 1467.g (Kapela Rucellai)

- Narudžba od obitelji Rucellai (opet!) - a izrađena je po uziru na na kapelu nad Sv. Grobom u

Jeruzalemu.

- Kvadratič

- 1brodna kvadratična s bačvastim svodom i polukružnim

završetkom, a u sredini Sv. Grob kako ga on zamišlja

- koristi korintske kapitele na kaneliranim pilastrima

- na vijencu su slova klasične kapitale, a na vrhu je mali timburio.

- Raznobojni mramor, inkrustracije – nije dovršena, nije uspio stavit kupolu

11

• Mantova, San Sebastiano, 1460.

- najčudnija renesansna crkva, nikad dovršena

- 20-ih godina u 20.st pretvorena u memorijal za pale

vojnike - ima

2 etaže: donja je 7-brodna kripta na snažnim pilonima

- A na gornjoj etaži je crkva sa križnim svodovima i

golemom kupolom

(koja je kasnije

urušena), natreks

- Izvorno se u donju etažu ulazilo izvana kroz galeriju sa 5 otvora

- Utjecaji (kod Albertija su to često antički): Teodorikov mauzolej

u Raveni (2 etaže) i Mauzolej Gale Placidije (križni tlocrt)

- Izgrađena ja na mjestu manje crkvice iz 10.st u kojoj se štovala

neka čudotvorna Gospa.

- Corzaga Ludovico – ukazao mu se Sv. Sebastijan(?)

- Wittkover smatra da se na pročelju nalazilo ogromno stepenište po uzoru na rimske hramove

• Mantova, S. Andrea 1470.g

-relikvija Kristove krvi

-ovdje mijenja i unutrašnjost!

-tlocrt latinskog križa s kupolom na križištu

-uz glavni brod snažni piloni koji razdvajaju bočne kapele, piloni su šuplji što dovodi do

dinamične igre svjetla i sjene

-jednobrodna crkva s kapelama i ½ kružnom apsidom, dio transepta nije izvornog projekta,

dovršena čak iza 1800.g

-na pročelju snažni antički elementi – snažni piloni od dna prema vrhu (kasnije čest element

kod Michelangela)

-nad zabatom po 1.x koristi „veliki kišobran“ , konstrukcija koja daje više svjetla

12

-iznutra su veliki bačvasti (lagano zašiljeni) kasetirani svodovi promjera 17m

CONCINITAS dovršenost, potpunost nekog projekta – do toga se može tek doći kada se ispune 3

glavna uvjeta:

1. NUMERUS – kvantiteta

2. FINITIO – kvaliteta

3. COLLOCATIO – sjedinjenje tih elemenata

- Sjedinjenje svih elemenata u jednu cjelinu gdje se više ništa ne može dodati niti oduzimati

• Pienza, Trg grada 1459 – 64.

- Papa Pio II želi COSIGNANO, svoje rodno selo, preurediti u grad: Pienza – da bi postao grad

mora imato određene elemente: projekt za grad naručio je kod arhitekta Roselina (bio je

graditelj za Albertija na palači Rucellai) – Papa intenzivno sudjeluje na projektu

- Na trgu se nalazi KAEDRALA, BISKUPSKA PALAČA i PALAČA OBITELJI PICOLLOMINI

- To je u 15.st 1.projekt planiranja grada

- Biskupska palača djelomično je dovršena, dok su palača Picollomini i katedrala u potpunosti

dovršene na palači Piccilomini i Katedrale jasno se vide Albertijanski utjecaji: superponirani

redovi, bipartitni prozori, vijenac sa konzolama, a postavljene su u zakrivljenoj osi

- KATEDRALA: ima transept, papa je htio stvoriti „domus vitrea“ – sa puno stakla kroz koje ulazi

svijetlost, a uzor mu je austrijska dvoranska gotička crkva papa Pio II isključivo to želi:

dvoransku crkvu južno njemačkoga tia sa velikim prozorima, svod nose piloni sa 4 polustupa,

a kor završava poligonalnom apsidom

- PALAČA PICCOLOMINI – [cortille] stoji na rubu litice, na stražnjoj strani se javlja troetažni

trijem koji se otvara na raskošni vrt (do rub litice). Planirano se želi ostvariti belveder: mjesto

sa lijepim pogledom na prirodu – tada postaje popularno „čisto uživanje“.

FIRENTINSKE PALAČE 15. STOLJEĆA

13

STAMBENA ARHITEKTURA : dosta je povezana uz društveno, političko i svjetovno stanje. Firenca

je u 15.st obilježena republikanstvom, stavljen je naglasak na jednakost i suradnju.

Još od 13.st su ključne dvije stranke u odnosu na politiku prema papi:

I. GIBELINI – za veću neovisnost od pape

II. GUELFI – sa odnose bliže papi

Kroz vrijeme odnos tih dviju stranka mijenja se, u Firenci su u 15.st Guelfi jači, dok su u Sieni npr. Jači

Gibelini. Sukobi su nekad znali biti i krvavi.

Firentinski GUELFI žele povezati aristokraciju i lokalnu trgovačku oligarhiju (žele ih osnažiti) – što im

uspijeva uz pomoć cehova: postoje veliki cehovi (arti maggiori) :

Arti dei Gindici e Notai

Arti della lana, arti della seta, arti della calimala, arti della cambio,

Arti del Pelicciai, arti della Medici e Speciali

U ovaj posljednji ceh apotekara spadaju i slikari – jer se bave miješanjem boja!

Na čelu tih cehova bili su pripadnici nekih ključnih firentinskih obitelji, cehovi su financirali velike

gradske narudžbe (Or san Michele: svaki ceh financira izgradnju kipa u pojedinoj misi)

Mali cehovi (arte minori): njihovi rukovoditelji bili su pod utjecajem obitelji Medici, koji su tako vršili

politički utjecaj na veće cehove. (Medici vs. Ostale obitelji)

Po uzoru na palaču Medici ostale obitelji žele svojim palačama iskazati također svoju moć

također uzimaju najvažnije arhitekte i umjetnike.

A geneza renesansnih palača izvodi se iz dviju gotičkih javnih palača:

Firenca, Palača Vecchio 1298 – 1340.

Firenca, Palača Bargello, započeta 1255.g

Firenca, Palazzo Vecchio 1298 – 1340.g

- Na glavnom gradskom trgu u Firenci, sjedište gradske uprave

(Vijećnica!)

- Dosta fortifikacijskih elemenata, kroz stoljeća dosta je mijenjana,

ali je pročelje zadržalo dosta originalnosti: prizemlje dosta

zatvoreno sa malim gotičkim prozorima. Na 1.i 2.katu su bipartitni

14

prozori, na vrlo snažnim kruništem sa istaknutim konzolama za obrambene svrhe. Oko

prozora su radijalno postavljeni kameni blokovi, a etaže dijele horizontalno postavljeni vijenci.

Firenca, Palazzo Bargello, započet 1255.g

-firentinska sudnica, ali je kombinirana javna i stambena funkcija

(jer glavni sudac nije smio iz Firence i tu je boravio za vrijeme

službe). Fasada fortifikacijskog izgleda. Prizemlje opet zatvoreno,

na 1.katu bipartitni prozori, snažno krovište, jako istaknuti razdjelni

vijenci. Ima unutarnje dvorište sa gotičkim pilonima. Danas se u

njoj nalazi muzej skulpture.

Palazzo Davanzati , kasno 14.st

- Visoka i uska gotička palača, danas je u njoj smješten muzej namještaja. Isto ima fortifikacijski

karakter, prizemlje rastvoreno je s 3 polukružne arkade, iznad čije arhivolte je po jedan

četverokutni prozor. Zatim slijede na tri etaže jednostavni prozori polukružnim završecima. Na

samome vrhu je neka vrsta natkrivene galerije sa stupovima.

Firentinska ARISTOKRACIJA bila je jako vezana uz trgovinu, pa se na palačama u prizemnom

dijelu otvaraju gospodarske prostorije: banke, skladišta, pogoni… prostorije su otvorene snažnim

lukovima prema gradu. Iako je rastvoreno, prizemlje svejedno zadržava fortifikacijski karakter. Na

1.katu živi obitelj: PIANO NOBILE najnaglašeniji kat, npr grbom obitelji. Na 2.katu su

spavaonice ili priručne prostorije. Na zadnjem katu su kuhinja i prostorije za poslugu. Cortille je bio

uzak, pa je na krovu bila dodana loggia, koja preuzima ulogu cortillea!

Palazzo Medici započeta 1444.g (vidi str.9)

MICHELOZZO di BARTOLOMEO;

- 1517.g Michelangelo zatvara kutnu loggiu, bunjato je jako istaknut u prizemlju, elementi

fortifikacije, stišava se prema gore. Na vrhu istaknuti vijenac sa konzolama, reminiscencija na

osmatračnice.

U renesansi se CORTILLE dodatno oslobađa, prozori gornje etaže nalaze se u osi luka donje

etaže – tako se postiže ritmički odnos puno-prazno (jer su inače prozori u osi stupova)

Osim palače Medici je i palača RUCHELLAI prototip za renesansne palače van Rima (uzor za

superoniranje redova)

15

Palazzo Pitti, započeta 1458.g

-obitelj je podiže nakon povratka iz izgnanstva. Na obali rijeke ARNO, ali na suprotnoj strani

od ostalih. Proširena u 16.st: 7 osnovnih osi je izvorno!

- ne zna se tko je arhitekt, nalazi se na malom brežuljku, monumentalnija je od palače Medici.

Luca Pitti želi je takvu palaču, da palača Medici stane

u njezin cortille! Puno više albertijanskih elemenata

nego brunelleschijevih! (rimska monumentalnost,

križni pravokutni prozori sa lukom opeke iznad). 3

etaže dijele vijenci, tj ovdje 1.x balkonijada (stupići

koji ističu horizontalnost). U prizemlju golemi

bugnato, koji se mrvicu stišava prema vrhu. U 16.st

dolazi u vlasništvo Medici i oni je proširuju i dodaju cortille (iza je golemi maniristički park)

Palazzo Pazzi Quaratesi, 1462 – 70

- Arhitektonsku plastiku radili su GIULIANO i BENEDETTO da

MAIANO, dok je arhitekt nepoznat.

- Trijem cortillea napravljen je po uzor na Brunelleschijev trijem

ospidale degli innocenti

- Na prizemnlju pročelja opet bugnato, dok su gornje etaže

glatke.

- u drugoj polovici 15.st javlja se bogatija plastična dekoracija, ali ostaju isti elementi: 3 etaže

odijeljene vijencima, bipartitni prozori, piano nobile naglašen grbom i snažno krovište.

Palazzo Gondi, 1490 – 98.

- GIULIANO da SANGALLO, graditelj,

- ključne stvari se ne mijenjaju, ali se

modificiraju. Vijenac podjela uvijek čini podprozornik.

Bugnato se prvi puta zaglađuje , što daje kombinaciju

elegancije i fortifikacije.

-

16

Palazzo Strozzi, 1489 – 1507. dovršena

- graditelj: GIULLIANO da SANGALLO i BENEDETTO da MAIANO , a dovršava je 1498 –

1507. IL CRONACA

- Na kutovima oštri bridovi koji daju dojam strogosti u samome gradsku tkivu. U cortilleu opet se

javlja 1 stup na uglu i prozori u osi lukova. Danas je tu institut za renesansu.

RIMSKE PALAČE

- Rimu se želi vratiti stari sjaj, dolazi do urbanističke obnove Rima i jačanje centra papinske

države

- Ove dvije RIMske palače ključne su za formiranje tog karaktera rimskog ukusa koji do vrhunca

dolazi gradnjom brojnih palača u 16.st

Palača Venezia, započeta 1455., novo krilo 1464 – 71.

-prvotna funkcija joj je bila dom mletačkih

kardinala, kardinal Pietro Barbo (kasnije papa

Pavao II) dolazi u Rim i započinje gradnjom

palače uz Crkvu San Marco – koja postane dio

palače, jer je jako monumentalna. Kardinal sa

sobom u Rim dovodi IVANA DUKNOVIĆA (koji

je izradio PORTAL 1.njegov rad u RIMU), kad

je postao papa proširuje palaču. Ukus je bitno različit od firentinskog! B. Musollini ju je

bitno pregradio svojedobno!

Pročelje na tri etaže odijeljeni vijencima, ima kulu osmatračnicu, svijetli otvori su

karakteristični križni otvori (na 1. Katu, u prizemlju polukružni a na zadnjoj etaži

pravokutni). Ti križni otvori mogu se povezati sa Albertijem: on je u to vrijeme boravio u

Rimu! „loggia blagoslova“ – na staroj bazilici Sv. Petra u Vatikanu, naručio ju je papa

Nikola V. Javlja se superponiranje antičkih redova, 3 etaže pročelja sa lukovima crkva

Sv. Marka uz palaču imitira to pročelje (ima 2 etaže sa lukovima, osjeća se Albertijev duh)

- Palača je imala prigrađeno dvorište bočno od pročelja, PALAZZETTO- 1.faza

- U 2.fazi nastaje monumentalni CORTILLE;

- Razlika između PALAZZETTA i CORTILLEA palazzetto ima renesansne kapitele na

stupovima trijema koji se otvara prema vrtu, cortille teži monumentalnosti,

strogosti, ozbiljnosti. Prauzor je antička arhitektura, tu se možda već anticipira divovski red

16.st (Michelangelo)

17

U Rimu dolazi do specifične pojave kod autor: firentinski naručitelji rad u potpunosti prepuštaju

arhitektima, dok se u RIMU naručitelj, a pogotovo crkava, aktivno angažira pri gradnji: konačni

izgled se u velikoj mjeri razlikuje od prvotnog nacrta!

kod Sv. Marka javlja se FRANCESCO del BORGO – „genijalni ahitekt“-kao nadzornik radova.

Palazzo della Cancelleria, 1486 – 96.

- Staru palaču dao je izgraditi kardinal Rodrigo

Borgia (1458 – 1652). A kardinal

RAFAELLO RIARIO podiže ovu novu – kao

privatnu palaču, a nakon njegove smrti

prelazi u vlasništvo papinske kancelarije. -

---- Golemih je dimenzija, dolazi do variranja

albertijanskih elemenata sa palačom

Rucellai. Tri etaže sa razdjelnim vijencima –

koji se ovdje ne javljaju u ulozi potprozornika – između je parapet.

- Donji dio pročelja je zatvoren, dok u gornjim etažama pilastri razdvajaju otvore, superponiranje

redova. Na prvom katu se javljaju dva segmenta:

1. Širi kvadrat sa prozorom omeđen pilastrima

2. Uži kvadrat bez prozora omeđen pilastrima

- Zlatni rez. Desni krajnji dio pročelja istaknut je u prostoru.

- CORTILLE ima elegantne brunelleschijevske stupove - ali je u kut postavljen jači pilon (što

se 1.x javlja na VOJVODSKOJ PALAČI u URBINU, rad LUCIJANA LAURANE!)

Ove dvije palače imaju čisti bugnato, nije grub ni monumentalan.

SAKRALNA ARHITEKTURA U RIMU

o Santa Maria del Popolo, 1472 – 80.

- Sličan tlocrt ima gotička crkva Santa Maria sopra Minerva

(1280.)

- Trobrodna sa 4 traveja, križni svodovi, bočne kapele čiji su

nosači pilonina koje su prislonjeni pilastri, nad križištem je plitka

kupola koja se diže nad glavnim brodom i kvazitransepta koji

završava polukružnim apsidama.

18

- Početkom 16.st BRAMANTE dodaje duboku apsidu.

- Crkva je barokizirana ali je u tlocrtu ostala izvorna

- Na fasadi se javljaju potpuno renesansni oblici i velika sklonost eksperimentiranju.

- KARAKTERISTIČNOST: - podignutost na par stepenica

- golemi portal, ponekad neproporcionalno golemi

- nad manjim kvadratnim bočnim portalima polukružni otvori

- mramorne ploče sa natpisima na fasadi

Na vrhu se nalaze bočne volute, rozeta i trokutasti zabat

-u unutrašnjosti sklonost monumentalnosti i jedinstvu prostora

(Albertijanski uzori)

-kvazitransept i kupola nad križištem

- što je bitno drugačije rješenje od firentinskih!

o S. Agostino 1479 – 83.

- Kao graditelj se najvjerojatnije pojavljuje JACOPO da

PIETRASANTA, koji se također javlja pri gradnji loggia

blagoslova.

- 3brodna, križni svodovi, piloni ni

pilastri kao nosači, kvazitransept

sa polukružnim apsidama i kupola na sjecištu. Na pročelju se

nalazi stubište, mramorne ploče s natpisom, kvadratni portali iznad kojih su kružni otvori.

Volute su služile skrivanju izvornih gotičkih lebdećih kontrafora. Vijenac istaknut u prostoru a

postavljen je na neistaknute pilone. Istaknut zabat. Puno plastične dekoracije na antičke

uzore.

- Ima polukružne bočne kapele koje su možda bila istaknute u prostoru (kao u Santo Spirito) a

tek kasnije ugrađene u bočne zidove.

- U unutrašnjosti je stvoren drugačiji dojam: viši svod i tanji i bliže postavljeni piloni.

o Santa Maria della Pace, 1478 – 83.

- KLAUSTAR 1. BRAMANTEOVO djelo u RIMU!!

19

- Izgrađena je kao memorijalna kapela pape Siksta IV.. centralna građevina sa vestibulom od

dva traveja. Kasnije barokizirana

o San Pietro in Montorio, 1480 – 1500.g

- U dvorištu je BRAMANTE izgradio

TEMPIETTO!

- Monumentalna gradnja, 1brodna

crkva sa križnim svodom, bočnim

polukružnim kapelama, s jedne

strane su istaknute u prostoru, dok

sa strane gdje se nalazi dvorište

nisu istaknute. Plitka kupola, duboka glavna apsida, kvazitransept sa polukružnim apsidama.

Tipična monumentalna rimska crkva koja naglašava jedinstvo prostora. Pročelje je visoko i

jednostavno.

o Sikstinska kapela, 1473 – 81.

-graditelj GIOVANNI de'DOLCI, a građena je kao

zavjetna kapela pape SIKSTA IV.

- podsjeća na tvrđavu: na vrhu je krunište sa jakim

konzolama (dim. 41 x 13,3 x 20,7m) najvjerojatnije uzeta

iz Salomonova hrama u Jeruzalemu (iz 57.)

-izvorno je donji dio bio prazan, a gore prozori – kasnije

je i donji dio ukrašen, sada služi za konklave. Tim

neobičnim rješenjem naglašava se kultna važnost.

KARAKTERISTIKA RIMSKE renesansne arhitekture: neobičnost, albertijanski uzori, nema istaknutih

ličnosti!

ARHITEKTURA DRUGE POLOVICE 15. STOLJEĆA U VENECIJI

Lucijan Laurana projektant u Urbinu, umire u Pesaru

1479.g; URBINO, na

brdima Umbrije: tada je

20

vladao Frederico Montefeltra, koji promovira humanizam na svom dvoru (Francesco di Giorgo Martini i

Piero della Francesca su tada bili na dvoru). 40-ih godina 15.st započinje gradnja na vojvodskoj palači

na brežuljku u središtu grada. Nakon 1465.najveći zamah na gradnji, 1468. Lucijan Laurana spominje

se kao protomajstor gradnje. Donosi odnosnu pojavu u relaciji sa svojim elementima prema ostalim

palačama tog doba. Njegovo autorstvo se sa sigurnošću može dovesti u vezi sa sjeveroistočnim

glavnim ulazom, cortilleom i loggiom (loggia flankirana sa 2 tornjića i otvara se prema prirodi). Palača

je smještena u gradsko tkivo u blizini katedrale. Sjeveroistočni glavni ulaz je nedovršen, javljaju se

jednostavni renesansni svijetli otvori igra naizmjeničnog otvaranja (cik-cak) otvora u prizemlju i na

1. Katu.

U cortilleu se javlja geometrijska jednostavnost i čistoća, među lukovim trijema javljaju se tonde, a

iznad vijenac sa natpisom. Otvori su iznad lukova, u uglu su piloni, polustupovi trijema naslonjeni su

na pilone. Kod loggie se javlja superponiranje polukružnih ostvor – to je rješenje slično antičkim

slavolucima (4 etaže).

Smještaj arhitekture u krajolik: pokušaj da se što bolje uklope.

Na kapitelima starog Kneževa dvora u Dubrovniku radio je PIETRO da MILANO, a FRANJO

LAURANA se javlja kao njegov mlađi suradnik.

Napulj, Slavoluk Alfonsa Aragonskog, 1443.

- Alfonso Aragonski je španjolac i veliki humanist, 1443.g osvaja Napulj, te pred katedralom

podiže privremeni slavoluk.

- 1452 Pietro da Milano i Frane Laurana dolaze iz Dubrovnika, 1458.g Alfonso umire a do tada

je bio samo dovršen donji dio slavoluka, na gornjem dijelu trebao je biti prikazan Alfons na

konju i mnoštvo alegorijskih likova. Završna etaža sa zabatom bila je dovršena 1470-ih.

Napulj, Castel Nuovo

- Njegova palača na čijem pročelju se također nalazi

slavoluk. Prvi otvor imitira

antičke slavoluke

(slavoluk Sergijevaca u

Puli () a otvor je

flankiran sa dva

kanelirana stupa na

visokom postolju, iznad je

atika sa parapetom. Luk je

profiliran na antički način. Bočne kule su sa superponiranim lukovima, pa se pretpostavlja da

je to bio uzor za loggiu Lucijana Laurana u Urbinu. Relijef prikazuje ulazak Alfonsa u Napulj, a

21

pripisuje se Franji Laurani. Alfons je prikazan na zlatnoj kočiji ispred koje je plamen. Jake

glave s profila, mogu se usporediti sa njegovim kasnijim radovima u Francuskoj.

VENECIJA

- mletačka umjetnost iznimno je bliska sa bizantskom umjetnošću,osim bizantske snažna je i

gotička tradicija (kombinacija gotike sa renesansom)luminoznost, treperenje, fasade se

ocrtavaju na površini mora.

- Urbanističko tkivo Venecije je vrlo gusto, pa dolazi do velike rastvorenosti gotičkih fasada.

- Venecija NEMA bedeme, što je jedinstvena pojava u srednjem vijeku – more je njen bedem!

(branila se u Zadru, Krfu, Cipru).

- Pred samim ulazom u Veneciju je gust sustav otočića, a sa kopnene stran su močvare. Otočić

Giudeca je predgrađe sa vilama, a kanal Grande prolazi sredinom grada.

- u Veneciji se RENESANSA javlja tek 1460 – ih!

Duždeva palača, 14.st – 1442.

- Imala i javnu i stambenu funkciju

- Gotičko pročelje

- Palača čini uzor privatnim renesansnim palačama. U

prizemlju su gospodarske prostorije do kojih se dolazi

barkom, preko mula sa stepenicama gdje se nalazilo i stubište za gornji kat. Te prostorije

pune su vlage i nisu udobne za stanovanje.

- firentinska prizemlja izrazito su fortificirana dok su venecijanska rastvorena!

- Iznad prizemnog trijema, na katu, je ponovno trijem. Središnja os pročelja naglašena je

balkonom, a na drugim palačama se često naglašava i poliforom. Piano nobile ovdje je na

2.katu.

- Gusta dekoracija, čipkasta obrada kamena, polikromija na fasadama daju palači

impresionistički dojam

- TARACO TEHNIKA – na balkonu: glačanje raznobojnih umetaka.

22

Ca d' oro, 1427 – 36.g

- Naručitelj je Marino Contarini, a graditelj lombardijac MATTEO RAVERTI,( koji je radio i na

Milanskoj katedrali).

- Prizemlje – gospodarske prostorije i unutrašnje stubište za gornji kat. Trijem.

- Prvi kat ima bogatu dekoraciju – tako se uvijek naglašava kat na kojem je piano nobile.

Polifore srednjeg dijela pročelja flankirane su monoforama – ovdje se ta dekoracija pomiče iz

središta osi.

- Javlja se također polikromija pročelja: umeci crvenog kamena iz Verone. Sama palača je

inače rađena od bijelog istarskog kamena (koji se za svečane dane mazao uljem da bi sjajio i

podsjećao na mramor!) na pojedinim dijelovima pročelja javlja se i pozlata zlatnim listićima.

- Nema unutarnje dvorište! U unutrašnjosti se nalazi „Grand Salon“ koji je okružen sa 4 manje

prostorije.

- Ca skraćenica od casa: kuća od zlata.

- Iznad arkada loggia javljaju se kvadrilobi nad gotičkim lukovima!

Palazzo la Foscari, oko 1450.g

- Najznačajniji dužd 15.st, Francesco Foscari, je naručuje.

- Središnji dio je dekoracijom naglašen

- Trijem prizemlja je zatvoreniji, iznad se nalaze etaže sa

poliforama. Na prvom katu se nalazi grand salone, a bočno su

po dvije malene prostorije osnovno tlocrtno rješenje koje

varira, to se nekad zna javiti i na drugome katu. (ovo rješenje

tlocrta javlja se i na palači u Dubrovniku) Piano nobile je kod

ove palače na drugome katu! Na pročelju (koje je usmjereno prema kanalu) dva putta nose

grb.

U Veneciji nema mnogo cortillea, jer nema mjesta za to! A kada postoji se u njemu nalazi

zdenac za kišnicu. Ova palača IMA kortille , manje raskošan nego u Toskani. U njemu se

nalazi i stubište za gornji kat.

Arsenal, oko 1460.g

23

- Mletačko brodogradilište sa antikizirajućim

elementima – 1.x se javlja antikizirajuća

renesansna arhitektura!

- Ulaz je po uzoru na slavoluk Sergijevaca u Puli

(preslikan)[str.25], na atici se nalazi lav.

- Predstavlja početak novog razdoblja mletačke

umjetnosti.

Ca' del Duca, 1460 – 66.g

Francesco Sforca6, milanski vojvoda, naručio je gradnju. Prvi graditelj je Bartolomeo Bon,

sačuvalo se samo podnožje (sokl) palače – gdje se vide elementi onog modernog što je

Sforca htio izmiješati sa tradicijom. Bugnato. Kasnije je Filareta nad podnožjem zamislio trijem

sa mnogo stupova (55m široko, 11m dugo podnožje) . u gornjem dijelu javlja se bugnato

istaknut u obliku dijamanta, što se ovdje prvi puta javlja!

MAURO CODUSSI (1440 – 1504.)

- Prije Venecije radio je u Ravenni.

- 1. Rad mu je Crkva San Michele in Isola 1468 – 90.

- 1480.g radi na palači Corner – Spinelli

- 1482 – 90.g radi na zvoniku venecijanske katedrale (S. Pietro in Castello)

- 1483.g dovršava crkvu S. Zaccaria

- Dovršava Scuola Grande di San Marco, te scalone za Scuola Grande di Giovanni Evangelista

-

• Venecija, Duždeva palača – istočno krilo

6 Dvorski graditelj mu je FILARETE

24

- pregrađuje ga nakon požara u soklu se ponovno pojavljuje bugnato na dijamantni način,

kao kod palače Ca ' dell Duca.

- Pojavljuju se brojni prozori što je tipično za njegovu kasniju fazu umnožavanja i isticanja

ravnih linija otvora.

- Tada nastaje i unutrašnji dio pročelja koje se otvara prema cortilleu. Pojavljuje se nepravilan

raspored prozora, koji prati stari raspored prostorija.

- Naglašena je plastična dekoracija, koje je radio majstor ANTONIO RIZZI i majstori iz

Lombardije (Scala dei Giganti)

• Venecija, Corner Spinelli, započeta 1480.g

- Prizemlje zatvoreno stišanim bunjtom, stubište vodi do mula.

Prozori naizmjenično postavljeni. Na 1.katu piano nobile – ispred

se nalazi balkonada sa dvije bifore

- Koristi umnoženost gotičkih elemenata, polukružni lukovi sa

kružnom tondom umjesto gotičkih kvadriloba, a uokolo renesansno

profiliran luk. Pročišćeni elementi, to je noviji tip renesansnih bifore, koja izravno proizlazi iz

gotičkih bifora.

- Renesansa na novi način interpretira gotičke tradicionalne elemente.

- Piano nobile na 1.katu naglašen je udvojenim biforama. Klasicistički pilastri flankiraju pročelje.

• Venecija, San Michele in Isola1468 – 90

- Trilobno pročelje, opat Pietro Dona naručio je

nadogradnju stare crkve kamadonjanskog

samostana (taj opat ranije je djelovao u Raveni

blizu Riminija) pretpostavlja se da je uzor za

ove pregradnje bio Tempietto Maletestiano u

Riminiju.

- Na donjem dijelu pročelja javlja se bugnato, a

iznad snažni vijenac. Pročelje od istarskog kamena nalijepljeno je na Crkvu od opeke!

25

- Javljaju se kanelirani ukrašeni trilobni segmenti. U unutrašnjosti se javlja jednostavan tip crkve

sa tankim pilonima. NAD SAMIM ULAZOM nalazi se pjevalište, što je karakteristično za

mletačke crkve.

• Venecija, San Zaccaria, 1458.-82.g

- Samostanska crkva ženskih benediktinki. Izgradnju je naručila Lucia Dona predstojnica

samostana (to je sestra Pietra Done, te su benediktinke prve

sašile duždeve kapice)

- Trilobno pročelje sa 4 etaže! Donji dio je dosta zatvoren. U

crkvi se javlja deambulatorij za duždevske procesije na

uskršnje popodne. Golemi kor. Otvori na pročelju su

jednostavno profilirani, dolazi do umnožavanja dekorativnih

arhitektonskih elemenata, ali bez mnogo dekoracije – vijenac

je oštro istaknut.

- U unutrašnjosti se na kapitelima javljaju orlovi: replike ranijih

kapitela koje su napravili bizantski umjetnici . GIOVANNI

BORA autor je ovih kapitela.

- Mlečani svoju tradiciju smatraju antičkom, CODUSSI je graditelj samo glavnih

dijelova, dok ostalo rade pomoćnici.

• Venecija, Santa Maria Formosa, 1492.

- Pregradnja Crkve iz 8./9. Stoljeća, zadržava bizantski

tlocrt, ali pretače u renesansne oblike.

• San Giovanni Crisostomo (Sv. Ivan Zlatousti), 1497.

- Opet pregradnja sa respektiranjem bizantskih elemenata,

u unutrašnjosti se javljaju tanki nosači kupola codussi.

PIETRO LOMBARDO (1435 – 1515.)

Venecija, Scuola di San Marco, 1487 – 90.

26

- GIOVANNI BUORO i PIETRO LOMBARDO izradili prizemni dio. Jasno odijeljena u dva dijela

bratovštine. U prizemlju se javljaju reljefi iz života Sv. Marka se perspektivnim skraćenjima.

U Veneciji postoje 6 scuola grande (pripadnici iz važnijih slojeva) i oko 150 scuola mnori

Venecija, Palazzo Dario, 1487.

- Radionica Lombardo. Donosi odstupanje arhitekture od dotadašnjih rješenja, nema središnje

osi, neobični kružni otvori se javljaju a također antikizirajući dekorativni elementi, te mješavina

renesansnih elemenata i gotičke dekorativnosti.

PIETRO LOMBARDO djeluje u PADOVI od 1464. – 67., a u VENECIJU dolazi nakon

1462.g! ranije je vjerojatno boravio u Toskani: sinovi mu: TULIAN i ANTONIO LOMBARDO

Venecija, Sta Maria dei Miracoli, 1481. – 89.

- To je jedan od važnijih Pietrovih radova. Pregradnja starije crkve

(u njoj se čuva čudotvorna slika). Oblik relikvijara! Ima povišen

kor, kupolu na pandantivima i sa tondama.

- Pietro koristi i svoja toskanska iskustva na njoj, na pročelju se

javlja polikromija (što Codussi nikad nije radio). A Pietrovi sinovi

(Tulio i Antonio) rade vrlo izraženu arhitektonsku dekoraciju na

pročelju.

Scuola di S. Giovanni Evangelisti

- Dovršava dvorište, izrazita dekoracija sa antičkim elementima

se javlja.

- U Dalmaciji se ti Lombardeskni elementi dosta često koriste.

27

LOMBARDIJA 7 I MANTOVA

KARAKTERISTIKA LOMBARDSKE ARHITEKTURE:

Težnja za gustim ispunjavanjem zidne mase (mramorni umeci, inkrustracije, polikromija –

gotovo na horror vacui način)

Od karakterističnih renesansnih elemenata javljaju se:

Portal sa klasičnim trokutastim zabatom

Pilastar kao doprozornik

Klasična rozeta

Dolazi do grupiranja i gomilanja arhitektonskih elemenata (umnažanje svega)

…

Sklonost kompleksnim tlocrtima i grupiranju prostora

Velike površine zida (opeka)

Sklonost širenju prostora (u unutrašnjosti vodoravnim naglaskom pod niskim krovom,

te vodoravni naglasak u kompoziciji fasada)

GIOVANNI ANTONIO AMADEO – lombardski kipar i graditelj, rođen u Bergamu koji je pod

vlašću Venecije – ali je geografski u Lombardiji (te dvijue struje se prožimaju + toskanske

ideje).

Bergamo, Kapela Colleoni, 1470 – 73.

- Grobna kapela za Colleonovu kćer Medeju. Na pročelju se javlja

gusta dekoracija i polikromija (ima i romaničkih i gotičkih

elemenata)

- Tiburio,

7 Središte Lombardije je MILANO

28

- TIBURIO – središnji tornjić na vrhu lanterne, na križištu transepta i glavnoga broda

obavezan! Omiljeni element renesanse a lombardske arhitekture pogotovo! On stoji na mjestu

kupole. Na Milanskoj katedrali dovršen je između 1487 – 90. U gotičkim oblicima (inzistiranje

na tradicionalnim oblicima) - najvjerojatnije su ga radili Amadeo i Dolcebuono, a Francesco di

Giorgo Martini je kontaktiran u vezi sa nacrtom

Obitelj SOLARI: Giovanni, rođen 1410.g

Guiniforte

Pietro sinovi

Pavia, kartuzijanski samostan, započet 1473.g

- Po narudžbi obitelji Sforza, a na njoj su radili Giovanni i Guintiforte

Solari.

- Na pročelju se javljaju iste ideje kao i u Bergamu: umnožavanje

dekoracije i arhitektonskih elemenata. Ponovno se javlja galerija

što je romanička tradicija.

- Tiburio ovdje izgleda

poput renesansne lanterne. Rana renesansa se u

velikoj mjeri nadovezuje romaničke oblike. I glavni

portal se nadovezuje na romaniku. 4 ugaona tornja:

2 na pročelja i 2 na začelju. Iznutra 3brodna s

bočnim kvadratnim kapelama, unutrašnjost je

gotička, ali dobiva adiciju manjih prostora u tlocrtu.

U dvorištu vitki stupići i galerija romanika!

Milano, Santa Maria della Grazie, započeta 1463.g

- Guiniforte Solari je dobio narudžbu od obitelji Sforza za pregradnju crkve po uzoru na

narudžbu Gonzage u crkvi Sta Anunziata u Firenci!

(htjeli napraviti svoj mauzolej)

- Solari je radove dovršio do kora, a kasnije je

Bramante pregradio kor!

29

- Inzistira se na vodoravnoj artikulaciji zidova (od opeke) (u REFEKTORIJU je Leonardo da

Vinci radio na „Posljednjoj večeri“)

- U unutrašnjosti nalazimo teške gotičke križne svodove što je karakteristično za cijelu obitelj

Solari: u unutrašnjosti svih građevina koriste se gotičkim elementima!

[Alberti: SANTA MARIA NOVELLA jedina dobiva fasadu u renesansi, sve ostale dobivaju kasnije!]

ANTONIO A. FILARETE (1400 – 1469.)

Značajna ličnost toga doba, djelovao na dvoru Francesca Sforze. Do kraja 40-ih radio je kao kipar

u Rimu, doveo ga je papa Eugen IV.. 1448 – 50: Firenza, Venecija, Lombardija (postaje dvorski

arhitekt Francesca Sforze u Milanu).

- 1455 – 57. Castello Sforzesco

- 1460 – 65. Opsedale Maggiore

- 1461 – 64. Traktat o arhitekturi (tu razmišlja i o urbanizmu: što je sve potrebno u jednome

gradu da bi ljudi bili sretnmi) radi traktate na različite teme…

-

Milano, Castello Sforzesco

- Na pročelju tiburio od nekoliko etaža koje se sužavaju prema

vrhu, a na vrhu je poligonalna lanterna od opeke. Dogradio je i

biforne prozore (slične onima na palači Vecchio i palače Medici –

Ricardi) samo što se ovdje javlja gotički nadvoj, te mletački oblici

zatvorenosti u kvadratne oblike. 4 ugaone kule, djelomično s

obrambenom funkcijom. Bugnato je obrezan pa podsjeća na

dijamantne facete (Ca' de Duca i Codussi na Duždevoj palači).

Milano, Opsedale Maggiore, 1460 – 65.

- Kolosalan plan koji nikad nije dovršen!

30

- Niz zgrada oko kvadratnog dvorišta u sredini je zamislio glavnu upravnu zgradu koja ima

tiburio – koji je trebao biti okružen sa 4 tornjića.

- Čitavom kompleksu dodane su kule, poput rimskih utvrda: na uglovima i oko ulaza!

- Sačuvano je samo pročelje! Koje sliči na pročelje koje je Michelozzo izveo na Banco Medici.

- Javljaju se gotičke bifore, iznad kojih su polukružne niše sa stupićima (po tome se javlja

pretpostavka da je bancu izradi Filarete).

Plan za Sforzindu idealan grad koji je trebao biti

posvećen Francescu Sforzi.

- Utvrde bi trebale biti u obliku višekrake zvijezde, sa kružnim

obrambenim zidom uokolo. Sve ulice bi trebale pravilno

završavati u središtu gdje je taburio: sada kao cijela

građevina sa velikom kupolom na vrhu. (kupola vrlina i proroka: bordel, zvjezdarnica…)

razmišlja o funkciji građevine.

to je jedna od prvih ideja o idealnom gradu, gradovi nastali 70-ih preuzimaju te elemente!

DONATO BRAMANTE (1444. – 1514.)

- 1444.g rođen u Urbinu; 1480 – 99.g djeluje u MILANU, za vrijeme Lodovica Sforze („Il Moro“)

(1499. Lodovico je svrgnut)

- Utjecaji u milanskog fazi : lombardska tradicija, toskanski utjecaji (u Milano dolazi preko

Firence), antička i kasnoantička arhitektura (u većoj mjeri nego kod ranijih graditelja)

- 1499.g dolazi u RIM to je vrijeme kada prestaje rana renesansa! I počinje klasična!

o Milano, Sta Maria presso S. Satiro

- Prvo njegovo djelo u Milanu.

- Vrši dogradnju na predromaničkoj crkvi, koja nikad nije dovršena.

- Izradio je izduženo predvorje koje ima tlocrt kvadrata sa kupolom na pandantivima i sa

tondama uzor Brunelleschi i kapela Pazzi u Firenci!! Bramante ponavlja one bočne

31

prostore iz kapele, ali ih utrostručava. Ovi bačvasti bočni prostori imaju teški kasetirani svod

(slično Alberti: S. Andrea u Mantovi) pilastri su od opeke a kapiteli od kamena.

o Pavia, Katedrala

- Pretpostavlja se da je B. sudjelovao na KRIPTI

o Milano, Sta Maria della Grazie

- Bramante radi na prenamjeni kora po narudžbi obitelji Sforza. Izvana je to tipično lombardska

gradnja: opeka, polikromija, tiburio, dok se u unutrašnjoti javlja spoj Albertija i Brunelleschija.

- Alberti: monumentalnost prostora i pametna uporaba svijetla

- Brunelleschi: pandantivi s okulusima, rebrasta (kišobranasta) kupola, monumentalni nosivi

piloni.

- Javljaju se lombardske kužne tonde, sklonost dekoraciji, te filtriran utjecaj antičkog Rima.

MANTOVA

Lodovico Gonzaga markiz je Mantove, na vlast dolazi 1437.g a politički balansira između Venecije i

Milana. Njegov djed: Gian Francesco I (1407-44.) osnovao je ustanovu Casa Giocosa (kuća za

igranje).: središte humanističkih znanosti, nešto kao akademija.

Lodovico je bio mecena A. Mantegni koja dolazi 1460.g

Mantova posjeduje karakterističnu sklonost fantastičnome, koju povezuje sa lombardskom i

mletačkom umjetnošću.

Od 1460 – 1500.g traje njihov vlastiti stil.

Mantova se nalazi u močvarnom području, na rubu močvare nastaje veliki kompleks (sa

stambenim i fortifikacijskim karakteristikama) :

Mantova, Castello San Giorgio, 1406.

1460.g preuređen je tako da samo stambene prostorije ima (oslikani zidovi bračne sobe,

Mantegna oslikao Cameru pictu)

Mantova, Palazzo Concorezzo, 1455.g

32

Renesansa u Mantovi, pogotovo u rubnim područjima, pokazuje sklonost bizarnom,

ornamentalnom, neobičnom.

LUCA FANCELLI

Radio je na pregradnji kaštela san giorgo

Na kući u ulici Frattini, 1460., pokazuje ljubav prema antici, tako što na vrhu pročelja u niše

ostavlja kipove u togama.

Dogradio je i krilo gotičke palače 1481.: NOVA DOMUS – pročelje bez arhitektonske dekoracije,

osim dva vijenca koja dijele pročelje.

• Mantegnina kuća, dovršena 80-ih

Smještena nasuprot crkve San Sebastiano. Ima kružno unutarnje dvorište, koje je služilo

kao galerija za antičke fragmente koje je skupljao. Javlja se antikizirajuća arhitektonska

dekoracija.

EMILIA ROMAGNA

BOLOGNA

• Bologna, Katedrala S. Petranio, započeta 1390.

Građena je kroz čitavo 15.st, u samoj Bologni je ostalo vrlo malo renesansne

građe.

• Bologna, Palazzo Sanuti – Bevilacqua, 1480.g

Predstavlja jedan od rijetkih primjera stambene arhitekture. Od firentinskih palača preuzima

atrij/cortille, a od lombardskih bugnato.

FERRARA

Samostalna državica u kojoj vladaju humanistički vladari, mecene: obitelj d' Este.

gradnja OPEKOM, bogata dekoracija - ljubav prema biljnim ornamentima, girlandama, vijencima i

slično (što se javlja i u ferr. bizarnom i nakićenom slikarstvu – Cosme Tura, Ercole Roberti, Francesco

Cossa).

33

Borso I. i Ercole I., ferrarski vladari, koji se bave i urbanizmom: dograđuju se dijelovi grada sa

pravilnim ulicama i sa mnogo zelenila!

• Ferrara, Addizione Ercole, 1492

Narudžba Ercola d' Estea, a arhitekt je lokalni majstor BIAGIO ROSSETTI (1447-1516)

• Palazzo Scifanoia (skifanoja = tjeranje dosade)

Graditelj vjerojatno opet BIAGIO ROSSETTI, (u novonastalim četvrtima manje je stambenih, a više

ladanjskih građevina) Predvorje i sala za primanje ukrašene su freskama (trijumf Minerve i alegorija

Ožujka) astrologija, mjeseci i prizori iz antičke povijesti.

• Crkva San Francesco, 1494.

Čisto pročelje, bez previše dekoracije. Pilastrima podijeljena na 5 djela, velike volute prate krovno

konstrukciju, tri jednostavna antikizirajuća portala, iznad glavnoga portala kružni prozor. Trokutasti

zabat na vrhu.

• San Cristoforo, 1498

• Casa Rossetti, 1490.

BIAGIO ROSSETTI; Karakteristika ferrarskih palača su istaknuti polukružni nadvoji nad prozorima!!

• Palazzo dei Diamanti, 1493.g

Javlja se ekstremna verzija Filaretovih dijamantnih faceta bugnata: na prizemlju vršci dijamanta

usmjereni su prema gore, na prvom katu ravno, a na drugom katu prema dolje! Na uglovima palače

javljaju se pilastri. Pod krovom: mezamin(?) sa okruglim prozorima, gusta ornamentalna dekoracija

glavnoga portala.

GULIANO DA SANGALO

FRANCESCO DI GIORGIO MARTINI

oni sažimaju iskustva ranijih toskanskih graditelja kroz filtar kraja stoljeća i naglašavaju

monumentalnost visoke renesanse.

• Villa Medici u Poggio a Caiano, 1480-ih

34

Naručio Lorenzo Magnifico kod Guliana de Sangala, predstavlja prototip humanističkih vila 16.st:

ladanjska vila koja stoji u interakciji sa perivojem.

U prizemlju se prema prirodi otvara trijemom, iza kojeg su gospodarske prostorije. Dvostruko stubište

vodi na kat do loggie (sa jonskim stupovima i trokutastim zabatom antički uzor) koja stoji glavnim

ulazom u glavni salon. Bočno su ostale prostorije i spavaće sobe.

• Zavjetna crkva Maria delle Carceri, Prato

Guliano da Sangalo koristi stare toskanske ideje na nov način: križni tlocrt (grčki križ), na sjecištu

kupola sa tamburom i okulusima. Daje dojam jedinstvenosti prostora, te monumentalnosti. U

unutrašnjosti se također javlja kontrast kaneliranih u pietvi sereni (?) i bijelog zida.

početke visoke renesanse karakterizira dakle jedinstvenost i težnja prema čistoj monumentalnosti.

odreći se dekorativnosti da bi se postigla monumentalnost; treba krenuti prema simplifikaciji, te

jedinstvenost prostora

• Sta Maria del Calcinaio, Cortona, 1484.

Francesco di Giorgio Martini. Križni tlocrt, pročelje je jedinstveno: fina razdijeljenost prizemlja i 1.kata

(okulusi). Sličnosti sa San Pietro in Montorio, Bramante.

SKULPTURA

Pojava renesanse skulpture u Toscani

1. i 2. desetljeće 15. Stoljeća

35

Pope Hennesy: „Jedinstvo renesansne skulpture u smislu njezina zajedničkog nazivnika ne treba

tražiti u različitim oblicima koje je preuzimala, već u ljestvici vrijednosti i svojstvenome cilju kojima je

nadahnuta.“

U gotičkoj skulpturi postoje već neki antikizirajući elementi, tako je i obitelj Pisano imala značajnu

ulogu u početku razvoja renesansne skulpture.

Ghibertijevi Commentarii, 1478. (samo proporcionalnost tvori ljepotu)

- umjetničko stvaralaštvo nije samo artizanski, već i intelektualni čin

- komentira preporod slikarstva kod Cimabuea i Giotta, ali ne spominje Pisane u kontekstu

preporoda skulpture!

- Za njega se renesansna skulptura odvija u njegovom vremenu (upravo s njim)

Početkom 15.st mijenja se odnos društva prema kiparimaviše nisu smatrani majstorima!!

G. B. Alberti: De Statua

Jedini traktat o kiparstvu u 15.stoljeću!!

- Skulptura ima porijeklo u prirodi, ponekad debla ili grumeni zemlje nevjerojatno nalikuju

ljudskim oblicima

- Kiparstvo je stoga umijeće stvaranja oblika koji oponašaju prirodne, a rimska je skulptura

najpouzdaniji vodič za takvo oblikovanje.

- Renesansa na području skulpture ne donosi samo preporod kiparskog iluzionizma, već sasvim

novu intelektualnu podlogu kiparskog oblikovanja

renesansna umjetnost ne oponaša antičku, već oponaša stvarnost!

Prekretnica iz koje je sve počelo je: NATJEČAJ ZA DRUGE VRATNICE BAPTISTERIJA U FIRENCI!

(1. Andrea Pisano one su bile postavljene na istočnu stranu nasuprot katedrale, pa su premještene

na sjevernu stranu) 1401.g. Ceh Sukmara je raspisao natječaj (za te istočne vratnice) i zadao

ikonografsku temu: Žrtvovanje Izaka (bronca, i

prizore iz Kristova života).

36

Ghiberti pobjeđuje (1403-24.). danas se u Museo dell Opera del Duomo čuvaju predlošci Ghibertija i

Brunelleschija.

Zadan je i okvir: četverolisne formele, što je preuzeto sa Pisanovih vratnica.

Ghibertijev rad bio je jeftiniji, bio je odliven o jednog komada bronce (osim stijene i desne Abrahamove

ruke), a iznutra je šupljina Brunelleschijevi likovi su bili od pune bronce.

GHIBERTI: jasnija i sažetija i kompaktnija kompozicija, a dijagonalna stijena dijeli prikaz na dva dijela.

Javljaju se antički citati: torzo Izaka, što se i kod Brunelleschija javlja: Spinario (Dječak vadi trn iz

noge). Radovi na vratnicama traju do 1424.g, svi su bili oduševljeni, pa već 1425.g Ghiberti dobije

narudžbu za nove vratnice: Porta dell Paradiso.

Tako su Pisanove vratnice premještene na jug, Ghibertijeve 1.vratnice na sjever a njegove 2.vratnice

na istok! Na njima se javljaju prizori iz SZ, na1.vratnicama se javlja Pilat, Posljednja večera, Bičevanje

Krista…

1.vratnice: Ghiberti je još duboko gotički kipar, javlja se idealizacija internacionalne gotike, ali se

pomalo već u kasnijim djelima razrađene. Neke radnje smješta pred antičkom arhitekturom, a

trodimenzionalnost je dosta naglašena.

Javlja se jedino problem sa dosta sabijenim prostorom, pogotovo kod velikih kompozicija.

Svaka formela je zatvorena u kvadrat, a uokolo je florealna dekoracija sa ljudskim glavama u sjecištu.

Figure na prikazima svojim pokretima stvaraju ritam događanja, proporcije su elegantne, izdužene –

gotičke S-linije, ali ipak nagovješćuju renesansu.

Kipovi za vanjsku galeriju sjevernog transepta katedrale:

DONATELLOV David (nastao 1408-09, najranije Donatellovo djelo)

NANNI di BANCO Izaja (smješteni su ispod tambura kupole)

oba kipa u kasnogotičkom obliku, elegancija, izduženost, S-linija, ali u pojedinim dijelovima se

počinju ugledati na antičku skulpturu: pogotovo glaveuzor na antički rimski

portret (posebno rimskih senatora)

DONATELLO: genijalnost u koncentriranju snage i ekspresije na licima likova.

On inzistira na psihološkom izrazu!

Ovdje se kod Donatella već javlja razmišljanje o proporcijama tijela:

prenaglašene, predimenzionirane ruke i dlanovi… (što se javlja i kod

Michelangelova Davida)oni ranije znaju da će kip biti postavljen na velikoj

visini, pa tako promatrač može doživjeti pravu percepciju lika. Sada je skulptura u

komunikaciji sa promatračem.

37

DONATELLO 1410 Sv. Ivan Evanđelista

NANNI di BANCO Sv. Luka

oni su naručeni za pročelje firentinske katedrale, kod Donatella opet predimenzioniranje dijelova

tijela.

Javlja se razlika između renesansnih kipova ovoga doba i kasnogotičkih kipova u novom konceptu,

ideji i komunikaciji (kipovi sad oponašaju prirodu). U licima kipova javlja se koncentracija misli, javlja

se neka vrsta zabrinutosti, te koncentracija snageto je Michelangelu uzor za Mojsija.

NANNI di BANCO: donosi manje inovacije duha, ali donosi više

antikizirajučih elemenata. On dovršava ukrase lunete na sjevernom

bočnom ulazu u krstionicu: PORTA DELLA MANDORLA 1414-21.:

Uznesenje Bogorodice u mandorli, a uokolo su gusti gotikizirajući ukrasi.

(B. baca pojas Sv. Tomi, a u drugoj ruci ima ljiljan – taj pojas i ljiljan bili su

od pravog materijala pa su joj stavili u ruke za neke svečanosti, taj pojas

se čuva kao relikvija u Pistoi)

Vasari za anđele uokolo mandorle kaže da su do tog vremena najljepše

izrađeni anđeli: prikazani su u bestežinskom stanju, plemenitih lica.

Tu se nalazi i reljefni prikaz Herakla: prikazanog kao antički mladi junak, te se javlja pokušaj

prikazivanja muskulature.

Stara Crkva Orsanmichele, Firenca, 1414, GHIBERTI , Sv. Ivan Krstitelj u niši

Svaki ceh dobio je zadatak financirati po jednu nišu uokolo cijele crkve.

Potpuno je izliven u bronci (Ghiberti u to vrijeme najspretniji ljevač bronce). Izgleda kao uvećan lik koji

je izašao iz vratnica. Gotička S-linija, ali već pokušava koncentrirati i izraziti nekakvu ideju prema

promatraču.

DONATELLO , 2 niše: Sv. Marko i Sv. Juraj

On ruši granice i postavlja nove norme. Likovi su kompaktni, čvrsti, blagi kontrapost, ponovno se javlja

snažna glava, naglašeno čelo, je jak psihološki izraz.

već se kod njega razvija jedna fizionomija koja se ponavlja: to preuzima njegov učenik Nikola Ivanov

Firentinac.

Sv.Juraj – u niši koju je financirao ceh oružara: vitez, ovdje brončana kopija, dok je mramorni original u

Museo Barghello. Ispod kipa nalazi se reljef Sv. Jurja kako ubija zmaja taj reljef je značajan jer se

na njemu javlja SCHACCIATTO (sjaćjato) ili STACCIATTO (staćjato) “stiješteno“- prvi plan je

38

prikazan u gotovo punom reljefu, dok su svi daljnji planovi u sve plićem reljefu (ono najdalje tek je

urezano)

Kod nas prvi puta IVAN PRIBISLAVIĆ na crkvi Sv. Ivana.

NANNI di BANCO, 2 niše

1.niša: Quatro Santi Coronati (četiri okrunjena sveca) – zaštitari ceha kamenara i kamenorezaca.

Postavljani tako da formiraju polukrug. U relativno manjoj niši postavljeni su četiri golema kipa, a nije

izgubljeno gotovo ništa od cjelinešto je novina koji Di Banco donosi. Ponovno se javlja studija

antičke portretne skulpture (kovrčava kosa i brada)

JACOPO DELLA QUERCIA

Lucca, Kated rala, nadgrobni spomenik Ilarie del Caretta, 1406-07

Mramor, njegov najraniji rad. Spomenik liči na burgundske

kasnogotičke nadgrobne spomenike. Na poklopcu je lik

pokojnice, a na bočnim stranama poreže se naokolo red

putta koji nose florealni vijenac, golemih su dimenzija a

predstavljaju relativno ranu pojavu.

Siena, Fonte

Gaia, 1408-09.

Veliki zdenac na glavnome trgu, s nizom reljefa. U sredini je

Gospa, a uokolo ženski likovi alegorija (vrlina, nada…) na

bočnim rubovima su 2 golema kipa: Acca Laurentia i Rhea

Sylvia (antički likovi vezani uz Romula i Remarimske

pramajke, time se želi naglasiti povezanost Siene sa antičkim

Rimom) (jedan iz prizora Izgon iz Raja)

kategorija Quercijeve umjetnosti koja se ovdje na zdencu javlja, a kasnije je neizostavna: snažna

linearnost, osobito naglašena u naborima odjeće. Više se naglašava linearni elementi od plasticiteta. I

snažne geste se javljaju.

Bologna, San Petronio, Geneza na bočnim pilastrima glavnog portala, započete 1425

Scene Stvaranja, Iskušenja, Izgona…- opet snažna linearnost, anatomski elementi naglašeni su

linearnošću, što se pogotovo javlja i u firentinskom slikarstvu (Botticelli). Javljaju se

snažne geste (Eva-Venera Pudica na sceni Izgona)

Siena, Krstionica, Krsni zdenac 1416-21.

39

Na BAZI: Ghiberti i Donatello

Quercia: Zaharija u Hramu pred anđelom

Ghiberti: Krštenje Kristovo pomak u njegovom djelu-prizori sadržavaju gotičku linearnost i izduženost,

ali se približavaju renesansnom izrazu koji kulminira na vratnicama:

Porta del Paradiso1425-52

U potpunosti napušta oblik formela i smanjuje broj prikaza. Prozori u

kvadratnim pločama, odnosno prema vrhu zbog visine blago trapezoidne.

Stvaranje Adama, Susret kralja Salomona i Kralice od Sabe, između prizora

javljaju se proroci i Sibile, a između tonde sa glavama (pretpostavlja se da je

jedna autoportret i portret njegovoga sina)

-stvaranje, pad i izgon – u jednoj ploči

-Kain i Abel – jedinstven prostor sa više scena, opet se koristi dijagonalama koje dijele prostor,

schiacciatto

-Noino pijanstvo – u pozadini se javlja piramida-eksperimentalni prikaz korištenja linearne perspektive

-Pripovijest o Josipu – dvije scene na kojima se javlja i arhitektura, oba prikaza imaju zajednički

nedogled.

-Izak i sinovi

-Salomon i Kraljica od Sabe – pred nekom arhitekturom, pretpostavlja se da je to firentinska katedrala

1437.g završen je Koncil u Ferrari i Firenci o spajanju zapadne i istočne crkve, a ugovor je potpisan

na stepenicama katedrale – važan događaj toga doba, pa se pretpostavlja da je to ovdje prikazano.

-Sibile u nišama sa užlijebljenim školjkama na vrhu.

DONATELLO (1386 – 1466)

U njegovoj mlađoj fazi formirao se kao umjetnik i postao sve poznatiji.

Druga faza počinje nakon 1430-ih. Od 1432 – 34.g boravio je u RIMU, kada je i obitelj Medici bila u

izgnanstvu, a to je njegov jedini sigurno potvrđeni i dokumentirani boravak u Rimu (svako rimsko

iskustvo mijenja umjetnika).

RIM – 1402.g, 1420-ih, 1432 – 34.g

FIRENCA: 1434 – 43, 1453 – 66 (snažna ekspresivnost i stanovita rezignacija)

PADOVA: 1443 – 53

40

- Donatello je zajedno sa NANNI di BARTOLOM (ili ROSSO, jer je imao riđu kosu) izradio

kipove Proroka za zvonik katedrale!

o Il Pensieroso (mislilac) 1415-18

Istaknut je odnos lijeve noge u kontrapostu i podignute lijeve ruke. Bogata draperija oko jakog tijela.

Opet ideja o prenaglašenim dijelovima tijela – zbog visine na kojoj će biti postavljen. Opet snaga i

koncentracija.

o Prorok sa svitkom 1418-20.

Nevjerojatna ljepota glave, potpuno različita od Mislioca. U velikoj mjeri ponovno mu je uzor rimska

portretna plastika. Donatella ne zanimaju toliko pojedinačne sitnice: njegovo djetlo je sumarno sigurno

u svoje oblike, njemu ne trebaju detalji, ne treba mu horror vacui. Javljaju se golemi nabori haljine, a

ispod se nazire pokret tijela.

Danas se svi četiri kipovi nalaze u Museo dell' Opera del Duomo.

o 1421.g DONATELLO i ROSSA: Abraham i Izak

Po prvi puta treba smjestiti dvije figure u jednu nišu! Anđela nema, ali je D. to riješio tako da ga je

implicirao Abrahamovim pogledom (to će biti tipično za barok). Kompleksnost kompozicije

naglašena je zaokrenućem obje figure, a time se naglašava i dubina prostora. Manje vješti detalji su

vjerojatno Rossijev rad.

o Jeremija, 1423-26

3.figura proroka za zvonik katedrale. Opet ugledanje na rimske portrete, javlja se i antička kosa i

brada, ali sumarno. Ponovno dodatno naglašava snagu hiperdimenzioniranom rukom, lijeva noga u

kontrapostu.

o Habakuk (Il Zuccone tikvan, ćelavac) 1427-36

4.figura za zvonik. Velik stupanj realizma i izražajnosti. Glava je nagnuta prema dolje – komunicira sa

ljudima.

o Marzocco, Bargello, Firenca, 1419-20

Radi se o amblemu, simbolom republike! Naručio ga je papa Martin V. – važna je sama narudžba, jer

je D. bio još mlad umjetnik.

o Sv. Ludovik Tuluški, 1421-25 (Muse odi Sta Croce, Firenca)

Njegova 1.velika skulptura od bronce. U to doba lijevanjem bronce više su se bavili zlatari. Vasari za

nju rekao da mu je to najgora skulptura i da je treba sakriti, jer odnosi tijela nisu proporcionalni, a ispod

bogate draperije ne nazire se tijelo!

41

o Siena, Krstionica, 1423-27.

Herodova gozbaD. je radio reljef od bronce, utjecaj slikarstva: koristi perspektivni trik – koristi se

geometrijskom perspektivom. Radnja u 3 plana: u 2. i 3. Se javlja arhitektura koja podsjeća na antičku.

o Poprsje – relikvijar Sv. Rossorea, 1424-27

Bronca, nastao za samostan u Firenci, ali se nalazi u Museo di S. Matteo u

Pisi. to je ikonografska novost: relikvijar izrađen po uzoru na antička poprsja!

Za razliku od ranijih D. djela ovdje se javljaju puno detalja (možda i zbog

samog materijala, jer kamen i mramor dopuštaju manje detalja od bronce)

Od 1425 D. počinje surađivati sa Michelozzom, vjerojatno su 1426.g preselili radionicu u Pisu, koja je

bliža moru, ali i Cerrari, gdje se vadio cerrarski mramor.

o Siena, Katedrala, nadgrobni spomenik Giovannija Peccija, nakon 1426.

Tradicionalna forma sa ležećim likom i linearnim naborima, bez previše kiparskih osobina. Ispod je

D. natpis.

u crkvi na Belafuži nalazi se stilski sličan nadgrobni spomenik kojeg je Ivo Petricioli pripisao D.

učeniku: Nikoli Firentincu.

(nadgrobni spomenik Giovannija Crivellija, Sta Maria Aracoeli, Rim 1432.)

Donatello i Michelozzo

• Firenca, Krstionica, nadgrobni spomenik antipape Ivana XXIII. (Baldasare Cossa), 1422-

28

Tražio je da bude pokopan u krstionici, a odobrili su mu to jer im

je poklonio prsten Sv. Ivana Krstitelja. Tim nadgrobnim

spomenikom uvode novi tip nadgrobnih spomenika, koji će

kasnije postati neizostavan. Ovo je prototip: nalazi se između 2

granitna stupa, spomenik više nije u podu, nego je uz zid i ima

više etaža.

Na samome dnu nalazi se antički sarkofag s puttima koji nose festone (slično Quercia, Ilare del

Caretto)

Iznad toga u tri reljefa sa ženskim figurama: vjera, nada i ljubav – smještene u kanelirane niše i

slabijeg su stilskog izraza, to se pripisuje Michelozzu. (one su element koji je preuzet sa nadgrobnih

spomenika Napulja, jer je taj antipapa bio rodom iz Napulja)

42

Zatim slijedi visoko postolje za odar na snažnim konzolama, tu se nalaze i dva starija putta, tzv.

spiriteli, koji drže natpis o samome papi.

Sam odar drže dva lava, tzv marzocca, a na njemu se nalazi potpuno trodimenzionalan lik pokojnika

od bronce, lice mu je okrenuto prema promatraču, a D. ga je izveo prema posmrtnoj masci.

Iza se javlja trodijelna podjela pozadine na pravokutnike. Iznad toga javlja se Gospa s Kristom u

kaneliranoj luneti, a iznad toga rastvoreni baldahin.

Cijeli arhitektonski postav pripisuje se Michelozzu, a također i Gospa s Kristom. Kod D. rijetko se

javljaju uzburkani i gusto nabrani nabori, njegove likove već krase vrlo paralelni nabori, koji padaju u

vrlo elegantnom i smirenom ritmu.

• Napulj, Sant' Angelo a Nilo, nadgrobni spomenik kardinala Rainalda Brancaccia, 1426-28.

Ponovno se javljaju isti elementi ali malo drugačije izvedeni. Središnji reljef sa sigurnošću se može

pripisati Donatellu, a prikazuje: UZNESENJE BOGORODICE – prikaz koji je odmaknut od uobičajene

ikonografije. Nema mandorle! Ali se nalazi negativno udubljenje koje je implicira. Također je

implicirana i položajem anđela. Još jedna novost je to, što je Bogorodica prikazana kao starica i sa

zabrinutim licem. Izraziti naturalizam.

PREDAJA KLJUČEVE SV. PETRU I UZAŠAŠĆE: Victoria & Albert Museum, London, kraj 1420-ih,

također neobičan ikonografski prikaz: dvije scene spojene u jednu! Na kristovom putu do beba, on Sv.

Petru daje ključeve (slično sa Bogorodicom koja Sv. Tomi daje pojas, Nanni di Banco: Porta della

Mandorla) na ovom prikazu prvi put nakon reljefa Sv. Jurja ponavlja schiacciatto. Prikaz je dug oko

1,5m, ali je jako plitak (najdublji dio ima tek 11mm).

• Madonna Pazzi, 1425-30, Berlin, Staatliche Museen, Donatello

Ponovo neka inovacija: ovo je prototip kasnijih čestih prikaza zagrljaja

mlade Gospe i maloga Krista. Istaknut je snažan psihološki odnos

majke i djeteta, ali i zabrinutosti na njezinome licu. Mramor, nježni i meki

nabori tkanine. Prikaz je smješten u jako malen, snažno skraćen prostor

čime je postignuto dodatno zbližavanje likova. Oni su time istaknuti u

prvome planu. Opet je vidljivo kako D. razmišlja u odnosu djela i publike.

• Bostonska Madona, 1428-30, Boston, Museum of Fine Arts

Ponovno prikaz tog zagrljaja, a pripisuje se krugu D. učenika.

• Rim, Sta Maria Aracoeli, nadgrobni spomenik Giovannija Crivellija, 1432

Jako konzervativan prikaz, vjerojatno zbog toga što je Rim u to doba još duboko u gotici (renesansa u

Rim stiže tek 1450-ih!!!). D. je u Rimu vjerojatno proučavao antičku umjetnost, i ovaj nadgrobni

spomenik pokazuje stilske sličnosti ako onaj na Belafuži!

43

• Prato, Katedrala, vanjska propovjedaonica, Donatello i učenici, 1433-38

Na uglu pročelja, kružna sa jakim konzolama, Michelozzo je izradio okvire za

prikaze od kaneliranih pilastra. Na 7 plča su prikazani putti kako plešu, a samo

je središnja D. djelo, dok su ostale izradili suradnici. Putti u divljem,

neobuzdanom plesu.

• Firenca, Katedrala, Pjevalište (cantoria)

1431. je Lucca della Robbia izradio 1.pjevalište!

1434. naručeno kod D. 2.pjevalište-nasuprot ovog 1.

Pjevališta su postavljena na snažne konzole, na prednjim

stranama su po 4 prikaza a 2 na bočnim.

Među njima postoji razlika u izvedbi ali i u duhu

1.kod Robbie u su strogo odvojeni kaneliranim pilastrima. Reljef

jako plitak, pa ga je R. kasnije produbljivao. R. ima miran duh rane

toskanske renesanse, karakteriziraju ga nježnost, elegancija i

profinjenost likova. Putti pjevaju i plešu, iz njih izlazi melodija.

2. kod D. su prikazi samo u prvom planu odvojeni stupovima, a iza

toga putti plešu u neprekinutom nizu. D. izlazi iz tih okvira. Njegovi

putti su divlji i neobuzdani, po uzoru na bakantice(? Bakanilje??) iz njih izlazi ritam.

Danas se oba pjevališta nalaze u Museo del' Opera dell Duomo.

o Pariz, Musee Jaquesmart Andre, nakon 1440-ih, 2 anđela (bronca)

o Firenca, Sta Croce, Navještenje Cavalcanti, 1435 ili oko 1445., južni bočni zid

Elegantno i fino navještenje: B. u vrlo finoj pozi antičkog tipa Pudike (ruka joj je

na grudima), produhovljen izraz lica, a pokazuje i iznenađenost toj nadnaravnoj

pojavi. Likovi u blago dijagonalnom postavu: gornji dijelovi tijela više nisu u

reljefu – već su u cijelosti 3d

44

Donatello, 1434

Lucca della Robbia 1431

Prikaz između dva pilona sa jonsovim licem na kapitelu. Iznad svega toga dva mala

putta koji nemaju baš neku izravnu vezu sa središnjim prikazom, jedan se toliko

prestrašio pojavom Gabrijela da je skoro pao sa te visine, a drugi ga je uhvatio. D.

uvodi žanr, anegdotske likove, čime negira svečanost i ozbiljnost prikaza, što pak

naglašava njegovu duboku religioznost (spaja ovo i onozemaljsko).

o Firenca, San Lorenzo, stara sakristija, 1437-43

Lorenzo Veličanstveni je kod D. naručio ukras stare sakristije. Izveo je 4 tonda s prizorima iz života Sv.

Ivana Evanđelista:

1.oživljavanje Druzijane – pojava zračne perspektive, antikizirajući likovi koji sudjeluju u prizoru, koji ih

se uopće ne tiče! Gl. Lik naglašen je drugom bojom. (svi su bijeli a on crni)

2.Sv. Ivan E. na Patmosu – dojam prostora ostvaren je prirodnim i kromatskim elementima.

3.Mučeništvo Sv. Ivana E. – tu se javlja predprostor iz kojeg kao iz rupe izlazi lik u 1. Planu, to će

često koristiti slikari.

4.Uznesenje Sv. Ivana E. - javlja se kompliciran arhitektonski sklop.

V. prikaz 4 Evanđelista nad vratima – likovi smješteni u namještaj, tipičan citat antičkog rimskog

namještaja, a prikazani su sa svojim simbolima u trenu kad pišu Evanđelja. (Pope Hennessy vidi

utjecaj Bizanta)

VI. brončane vratnice mučenika i vratnice Apostola – u svakom prikazu su po dva lika u različitim

vrstama komunikacije, na svakim vratnicama su 10 kvadrata. Koristi se Albertijevim principom varieta

(različitost)

VII. Sopraporte (nad vratnicama) – prikazi zaštitnika obitelji Medici:

Sv. Stjepan i Sv. Lovre; Sv. Kuzma i Sv. Damjan - prikazani u trenutku međusobne

komunikacije, vidi se razlika u obradi tijela i draperiji – pa se Sv. Kuzma i Damjan pripisuju Michelozzu!

o Firenca, Bargello, David, 1440.

Eleganciju naglašava chiaro – scurom, kip je 30 godina stajao u cortileu palače Medici.

Naglašavajući nježnost kombinirao je neke od antičkih ikonografskih elemenata

(Hermes – čizme i šešir).

to je prvi slobodnostojeći akt nakon antike!!! NOVOST – svojevrsna androginost i

odmak od klasične snažne muskulature. Elegantan odnos između linije šešira i glave.

Tijelo je u kontrapostu.

o Firenca, Bargello, Atys Amor, 1440.

45

Ekspresivnost izraza, mala skulptura, nije jasno koga predstavlja, lagan kontrapost. Ima uzdignute

ruke – vjerojatno je nešto držao s njima, nogama gazi zmiju. Na pojasu su pupoljci maka, a na

ramenima krila. Sretan i bezbrižan izraz lica, slobodnostojeća figura vještog oblikovanja anatomskih

detalja. Na vrh čela mu je neka rozetica, a na sebi ima neke „hlače“ u laganom materijalu. Kovrčava

dugačka kosa.

o Firenca, Bargello, Niccolo da Uzzano, 1432.

Poprsje, pripisuje mu se zbog naturalizma, živosti i ekspresivnosti. Sačuvana je i polikromija. Lik ima

arogantan izraz lica i podsjeća me na rimske portrete.

o Venecija, Sta Maria dei Frari, Sv. Ivan Krstitelj, 1432.

Na leđima je upisana godina. Ekspresivnost lica i koštate ruke. To je kip iz D. kasne faze. Na sebi ima

krzno a oko ramena ima prebačen plašt, u ruci drži otvoren svitak sa natpisom „ecce (?)“.

o Padova, Crkva Sv. Ante, Raspelo, 1444

Ekspresivnost, izmučen torzo, naglašena muskulatura nogu. U BAROKU je dodana perizoma! Lice

se povezuje sa licem Sv. Ivana Krstitelja iz Venecije

o Padova, Sv. Antun Padovanski, glavni oltar, 1446-77

Postav oltara ne odgovara D. postavu. Grupa je izmišljena kao Sacra Conversazione. U središtu je

Gospa ukočena položaja na prijestolju (frontalan), u nekakvom pokretu kao da se diže da prijestolja.

Nabori mirno padaju, a uz nju su Sv. FRANE i Sv. ANTE – koji izvorno nisu bili uz nju, oba lika

okrenuta su na desnu stranu, izraz lica uhvaćeni su u mislima. Uz njih još su smješteni Sv. LUDOVIK

TULUŠKI i Sv. PROSDOCIM (krstio lokalne svece). Ludovik je statičan i zatvoren a Prosdocim drži vrč

sa svetom vodom. Draperija je učvorena,a ispod se nadziru ravni nabori.

Uz Gospu su najvjerojatnije izvorno stajali i DANIJEL i Sv. JUSTINA.

Javlja se dvojnost između draperija: kod Justine javlja se čvor oko pojasa, a kod Danijela je draperija

mirna, a njegovu lijevu ruku naglašava sama draperija.

MRTVI KRIST – okolo prizori iz života Sv. Ante Padovanskog (čudo s magaricom iz Riminija i čudo s

novorođenčetom) – smještanjem golemih grupa u jedan prostor. (čudo srditoga sina i čudo sa srcem

škrca). Na stražnjoj strani je OPLAKIVANJE KRISTA. Stariji likovi su prikazani sa snažnijim čelima.

Sve je smješteno u antikizirajuću arhitekturu u geometrijskoj perspektivi.

o Padova, Gattamelata, 1446 - 53

Konjanička skulptura vojskovođe (nije nadgrobni spomenik), anđeli nose grb.

Snažna, golema figura konja (1. Samostojeća nakon antike), lik u

antikizirajućem oklopu.

46

o Firenca, Raspeće Bargello, 1454

1454-godina povratka u Firencu. Na liku Magdalene vidljivo je strašno očajavanje. U prikazu golemih

grupa D. redovito primjenjuje Albertijev princip varieta. Polikromija i pozlata.

o London, V. & A. Museum, Madonna Chellini, 1456

Tondo sa dvije strane: stražnja kao kalup za odljeve, napravio ga za svog doktora Chellinija. BsD a

uokolo njih anđeli. Kao da stoje ispred neke ograde. Ona je priljubila obraz uz maloga Krista.

o Firenca, Museo dell' opera dell Duomo, Sv. Marija Magdalena, 1450

Naturalistička ekspresivnost lica. Prikazana kao starica, koštate fizionomije i tijela. Ruku sklopljenih u

molitvu.

o Firenca, Palazzo Vecchio, Judita i Holoferno, 1453-57

Prvotno je bila smještena u cortilleu palače Medici. Na Juditinom licu, koje je pobjedonosno,

primjećujemo nešto od ranijih skulptura. Desnom nogom je nagazila njegove genitalije. U trenutku

kada zamaše nožem nad glavom kako bi je odsjekla. Na postamentu sa reljefima.

o Siena, Katedrala, Sv. Ivan Krstitelj, 1456

Čini se da je nastao u Firenci, pandan Mariji Magdaleni. Namreškana obrada kože u koju je odjeven.

Isposničko lice . U lijevoj ruci drži križ na dugoj dršci.

o London, Victoria & Albert Museum, Oplakivanje, 1460

Snažne ekspresije lica i tijela.

o Firenca, San Lorenzo, reljef za dvije propovjedaonice (Uskrsnuća i Muke)

Očito je da su ih izradili njegovi učenici!!!

Propovjedaonica USKRSNUĆA – Krist - simbol potištenosti i žene na grobu. Silazni postav figura.

Molitva u Getsemaniji: proporcionalno nizanje likova prema pozadini. Raspeće i depozicija

(skidanje s križa). Polaganje u grob i mučenje Sv. Lovre!

Propovjedaonica MUKE – bičevanje, iznad svega je povorka anđela. (i na propovjedaonici

Uskrsnuća).

Gattamelata, 146 – 53., PADOVA

47

Kiparstvo sredine 15.stoljeća

LUCA DELLA ROBBIA

Firenca, Katedrala, Cantoria, iznad ulaza u sakristiju 1442

Detalj UZAČAŠĆA – glazirane terakote, snježno bijele figure i azurno plava pozadina. Elegantni

pokreti. Krist i klečeći Apostoli.

Anđeo s kandelabrom, 1448 (pretpostavlja se izvorno namjenjen oltaru Katedrale, Museo dell'

Opera, Firenca

Fine proporcije i nježnost.

Firenca, San Miniato al Monte, deko. svoda kapele portugalskog Kardinala

1446. (kao grobna kapela kardinala) ponovno glazirane terakote. 4 kreposti

i golubica Duha Svetoga u tondima.

Firenca, Sta Trinita, nadgrobni s. biskupa Benozza Federiglija, 1453

Izvorno nije iz te crkve. Pojednostavljen način: na prednjoj strani sarkofaga

su 2 genija s natpisom. Iznad je ležeća figura s glavom okrenutom prema

gledaocu. Iznad tijela je prikaz Deisisa, u gornjem i donjem djelu je dek. u

glaziranoj terakoti.

Firenca, Bargello, Madonna s jabukom, 1460

Senzibilnost, elegancija, nježnost. Ruka Madonne „upala“ je u meku nožicu

Krista. Ona zamišljeno gleda i čvrsto privija Krista k sebi. Krist drži jabuku!

Firenca, Bargello, Poprsje Djevojke u tondu, 1460.

Firenca, Orsanmichelle, Stemma Bogorodica s djetetom (detalj)

U tondi se nalazi sjedeći lik BsD unutar polukružne arkade sa toskanskim polustupićima. Krist joj

stoji na lijevom koljenu. Izvan okvira arkade su neki biljni motivi.

ANDREA DELLA ROBBIA (Lucin nečak)

• Tondo za Opsidale degli Innocenti

Prikaz malene dječice umotane u pelene. Shematiziran izraz.

48

• Firenca, Bargello, Madonna dei lapicidi, 1475-80 (M. kamenoklesara)

Niži stupanj senzibilnosti, sklonost shematiziranome prikazu. S unutrašnjeg okvira

smješteni su kerubini. Dolazi do zatamnjenja palete, raste količina dekoracije

okvira.

• Radionica Della Robbia: Getsemani, 16.st,

Louvre

Zatamnjenje kolorita.

BERNARDO ROSSELLINO

• Firenca, Sta Croce, grob Leonarda Brunija, 1444-47

Sarkofag s natpisom kojeg nose dvije Nike. Glava pokojnika okrenuta

prema gledaocu, nose ga orlovi. U luneti je u tondu prikazana BsD, te

dva putta s grbom Leonarda Brunija.

DESIDERIO DA SETTIGNANO

Firenca, Sta Croce, grob Carla Marsuppinija, 1453-63

Čitavo tijelo je okrenuto promatraču. U luneti s tondom prikaz BsD.

Prikaz je dekorativniji, gubi se klasična monumentalnost.

'

Firenca, San Miniato al Monte, grob portugalskog Kardinala

Jaimea, 1461-66

A. i B. Rossellino, Piero i Antonio Pollaiuola, Alessio

Baldovinetto, Lucca della Robbia. Smješten u nišu unutar

kapele.

49

MINO DA FIESOLE

Firenca, Bargello 1453 Piero de Medici, poprsje

Piero de Medici, sin Cosima starijeg. Nema postamenta, kombinacija

idealizacije i naturalističkog prikaza.

Firenca, Badia, Grobnica

ANTONIO ROSSELLINO

London, Victoria & Albert Museum, Giovanni Chellini, 1456

Naturalizam i unutrašnja snaga. Poprsje.

Firenca, Bargello, Matteo Palmieri, 1468

Živost, anatomski detalji, bez idealizacije.

Žensko poprsje, 1460-70

Idealizacija, ponegdje naglašene karakterne crte lica, modni detalji.

BENEDETTO DA MAIANO

Firenca, Bargello, Pietro Mellini, 1474

Humanistički duh.

ANDREA DEL VEROCCHIO (1436 – 1488)

• Ginerva de Benci, 1475-80

Do razine struka, u prikaz izlaze i ruke, mani stupanj idealizacije.

50

Firentinska skulptura s kraja quattrocenta

(posljednja trećina 15. Stoljeća)

Vladavina LORENZA VELIČANTSVENOG (vladao do 1494.). Također se nastavlja razvoj i ostalih

aristokratskih obitelji. Oni su se bunili protiv prikrivene apsolutističke vladavine obitelji Medici.

Lorenzo Veličanstveni na svom dvoru okuplja razne humaniste, filozofe i umjetnike. Tu se školovao i

mladi Michelangelo. U velikoj mjeri formira se i neoplatonizam. LORENZO MAGNIFICO bio je

središnja os u svemu tome, nije bio toliko veliki bankar, već se bavio umjetnošćubio je veliki

kolekcionar, okrenuo se privatnom kolekcionarstvu. Tada prestaju u modi biti financiranje javne

umjetnosti. Sakupljaju se mali brončani kipići (najveći proizvođač tada PADOVA)

• Napulj, Sta Ana dei Lombardi, oltar Navjštenja u kapeli Mastrogiudici, 1489

BENEDETTO DA MAIANO;

u skulpturi se javlja nova tendencija: želja za naglašavanjem

plastičnosti i težine figure. Kipovi „vire“ iz nišato je nagovještaj

onoga što će se razviti u 16.st.

• Firenca, Misericordia, Sv. Sebastijan, kraj 15.st

BENEDETTO DA MAIANO, puna plastika torza, izvijeno tijelo.

ANDREA DE VERROCCHINO

• Fi renca, San Lorenzo, nad. spom. Cosima Piera i Giovannia Medicia, 1469

Sarkofag od porfira u obliku kade, sa bogatom dekoracijom u bronci. Ispod je

postolje sa natpisom „oci domovine“. Iznad sarkofaga javlja se nešto

novomrežište, po uzoru na ranokršćansku dekoraciju. Sve skupa je

zaokruženo polukružnom lukom na kojem su u dnu dvije vaze iz kojih izrasta

florealna dekoracija. dolazi do promjene u samim elementima nadgrobnih

spomenika.

• Firenca, Orsanmichele, Krist i nevjerni Toma, 1470-e

U toj niši nalazio se Donatellov Sv. Ludovik Tuluški. Skulpture su puno

plastičnije i potpuno su se osamostalile, snažan plasticitet (ranije su figure

bile puno frontalnije). Krist je duboko u niši, a Toma je desnom nogom

potpuno iskoračio iz niše, postavljen je bočno od Krista. javlja se novi tip

51

fizionomije: sklonost eleganciji i linearizmu, blagost na licu, te duga kovrčava

kosa. (kod Verrocchia je učio Leonardo!) Oštre prelomljene draperije: ispod

mistično tijelo u pokretu (Verccochio je u tome vješt). Među likovima se javlja

igra gesti, stvorena je prostorna napetost i psihološka drama u interakciji među

likovima.

• Firenca, Bargello, David

Prvo se nalazio u palači Medici, a zatim u palači Vecchio. Do nogu mu je

Golijatova glava, dok on u trijumfirajućem stavu stoji kraj nje. Elegantna

fizionomija, anatomski detalji. Bronca.

• Firenca, palača Vecchio, Putto s dupinom

Visoka vještina rada u bronci, nekad je bio dio fontane u Koređi. Sigurni pokret,

ekspresija, energični pokret lika. Novost: naglašeno prodiranje u prostor.

Središnja os naglašena je glavom i nogom maloga putta, okolo se kreče druga

nožica: zavijena i isturena u prostor. Dupin ima zarotirano glavu, što je protuteža

isturenoj nozi=vrtložna kretnja oko glavne osi. Ovdje se javlja tzv. zmijolika

figura, koja će u 16.st biti česta.

• Venecija, Colleoni, 1483-88

Ispred gotičke crkve Sv. Ivana i Pavla (tu je Scuola di San Marco).

Konjanički kip vojnog plaćenika. Naglašavanje lica i gesti. Kip konja je

puno više razrađeniji, lijeva noga i ovdje je podignut, ali nije naslonjena na

uglu kao kod Donatella.

ANTONIO POLLIUOLO 8

Prvi se bavio proučavanjem prikaza ljudske anatomije! (posebno muškog tijela). Izradio je mnogo

studija: posebno je prikazivao antičke borce u borbi. On se i prvi bavio seciranjem leševa!!! U svrhu

proučavanja anatomije. Postavio je tezu, prvi korak, za daljnji razvoj tog proučavanja.

Juraj Ćulinović je svom učitelju Francescu Skvarčoneu ukrao neke crteže sa studijama anatomije.

Pretpostavlja se da su to bili Polliuolovi crteži, postavlja se pitanje kakav su utjecaj

imali ti crteži u Dubrovniku.

• Firenca, Bargello, Heraklo i Antej. 1470-e

10-12 cm visine, bronca – maleni po veličini ali

monumentalni po dramatičnosti među likovima. Velika

8 [polajolo]

52

drama u izrazima lica, ali i u napetosti gesta i tijela. Antejeva noga

rasturena je isturena u prostor. Inzistiranje na plastičnost i

trodimenzionalnost.

• Rim, Sv. Petar, nadgrobni spomenik pape Siksta IV., 1484-93

Neobična konstrukcija spomenika: to je poklopac sarkofaga, strane su

konkavne i malo skošene. Na vrhu lik pape, a okolo u kvadratnim panelima

Kreposti i papinski simboli. Na konkavnim stranama su likovi ženskih figura,

sa atributima različitih znanosti i umjetnosti. Nema više ništa sa kršćanskom

ikonografijom. Novost je što je cijeli spomenik od bronce!, ostali su većinom

od mramora. (u kripti sv. Petra nalaze se razni ostaci nadgrobnih spomenika)

• Rim, Sv. Petar, nadgrobni spomenik pape Inocenta VIII

Papa 2x prikazan. Gore na prijestolju, dolje kao ležeći pokojnik. Stari

crteži otkrivaju da je vjerojatno bilo obrnuto. Ovaj spomenik se svojom

konstrukcijom više približava onim tradicionalnim toskanskim

nadgrobnim spomenicima.

BERTOLDO DI GIOVANNI

Donatellov učenik, a jedan od Michelangelovih učitelja!

Firenca, Bargello, Bitka s Heraklom, nakon 1478.

Slijedi vlastitu liniju skulpture, ali je ipak nešto

preuzeo od Donatella. Brončani reljef: studija Bitke, a i

studija jednog kasnoantičkog mramornog

sarkofaga iz Campo Santa u Pisi. inače u svojoj

umjetnosti se dosta oslanja na kasnoantičke

uzore preuzima ta rješenja ali ih tumači na vlastiti način.

Komemorativna medalja urote Pazzi, 1478.

U to doba bilo je u modi naručivati medalje u čast

pojedinca ili određenih događaja. U toj uroti na uskršnje

jutro, poginuo je Lorenzov brat Giuliano, a sam Lorenzo je

ranjen. Ti je urotu najvjerojatnije naručio papa Siksto IV.

Beč, Kunsthistorisches Museum, Belerofon i

Pegaz, 1486.

53

Mala bronca. Tada su jako u modi bili prikazi iz grčke mitologije. Oba lika su u mističnoj interakciji,

borbi. Javljaju se elegantne proporcije tijela.

SIENA

VECCHIETTA 9

o Siena, Santa Maria della Scala, Krist

Uskrsli Krist kojeg je radio za kapelu vlastite obitelji u

toj crkvi. Pojavljuje se određeni Donatellovi utjecaji, ali

i utjecaji gotike. Bronca, duboka emotivnost.

o New York, Frick Coll., Uskrsnuće

Brončani reljef, ljubav prema piktorijalnosti, zaigranim površinama , detaljima

(karakteristike njegovih djela)

AGOSTINO DI DUCCIO

Izvire na tragu ovog ukusa u Sieni, ali je svoj ukus još dalje razvio. Ponekad podsjeća na della

Querciu. naglašena linearnost, a draperije djeluju maglovito, bestežinski, (Pope Hennesy je rekao

da ta draperija poput ektoplazme obavija likove)

o Siena, Tempio Maletestiano, kapela Mjeseca, reljefi astroloških tema

Božica mjeseca; Saturn jede svoju djecu; Anđeo;

o Peruggia, Oratorij Sv. Bernardina

Djeluje sablasno. Scene iz života Sv.

Bernardina. Javljaju se koščati likovi, i puno

nadrealne draperije – kao karakteristika

Duccieve umjetnosti.

RIM

FILARETE

Rim, Sv. Petar, brončane Vratnice, o. 1445

9 [vekijeta]=starčić

54

Jedno od njegovih najpoznatijih djela. Spadaju u inventar stare bazilike, a prenesene su na novu

baziliku. Kvadratne panele sa prizorima uokviruju gusti ornamenti. Krist i Gospa prikazani su u

čudnom frontalnom i ukočenom stavu. Ispod je prikaz Sv. Petra i Sv. Pavla, a na dnu mučenje Sv.

Petra. Reljefi se prizivaju na kasnoantičke i ranokršćanske prikaze.

prvi renesansni kipari u RIMU više inzistiraju na samoj antičkoj formi, nego na problem prostora i

dubine. Oni strože kopiraju antičke kipove, od npr. toskanskih kipara.

PAOLO ROMANO

• Rim, Vatikanska knjižnica, 4 reljefa s mučenjem Sv. Pavla, 1460-64

Vjerojatno su se nalazili u staroj bazilici Sv. Petra. Vojnici u antičkoj odjeći. Inzistira se na tjelesnim

oblicima.

• Rim, S.Andrea della Valle, grob pape Pia II, 1 465-70

Inzistiranje na antikizirajućim formama tijela, ali i na monumentalnosti!

• Tabernakul u Sezzeu

u donjem djelu kraj malih vrata stoje dva anđela,

dok u gornjem dijelu dva anđela drže baldahin u

obliku zastora. Iza zastora javljaju se rozete poredane

u polukružnim lukovima.

IVAN DUKNOVIĆ I PAOLO ROMANO

• Rim, Santa Marija sopra Minerva, grobnica kardinala Giacoma Tebaldija, oko 1475.

Kardinal preminuo 1466, zamišljen i započet od P. Romana, I.

Duknović je radio vjerojatno oko 1475, a pouzdano mu se pripisuje

lik pokojnika, reljefni grbovi na pobočnim bazama okvira te dva puta

sa strana natpisne ploče.

IVAN DUKNOVIĆ I MINO DA FIESOLE

• Vatikanske grotte, grobnica pape Pavla II, oko 1475

Grobnica je rastavljena, a I. Duknovićevi reljefi su:

USKRSNUĆE, STVARANJE EVE, kip NADE

55

IVAN DUKNOVIĆ I ANDREA BREGNO

• Rim, San Clemente, grobnica kardinala Roverelle, o.1470.

Polukružnu nišu flankiraju dva vegetabilnim ornamentima ukrašena pilastra, u

čijem dnu stoji sarkofag sa likom pokojnika na poklopcu. U samoj niši nalazi se

lik Krista u luneti okružen sa 4 kerubina sa svake strane, dok u pojasu ispod

imamo u središtu BsD pokraj koje stoje 2 anđela, dok su njoj s desna (nama s

lijeva, aha!) Sv. Petar i klečeći lik sveca (?) a njoj s lijeva Sv. Pavao apostol s

mačem u desnoj ruci i knjigom u lijevoj. Sve stoji na visokoj bazi s natpisom koji

na isturenim pilastrima flankiraju dva anđela naslonjenih na štitovima sa grbom.

IVAN DUKNOVIĆ

• Rim, izvorno u Crkvi Sv. Petra, grobnica kardinala Bernarda Erollia, o. 1479

Smatra se da ga je Duknović oblikovao samostalno u cjelini, osim ležećeg lika kardinala vrsnoćom

se ističu reljefi uskrslog Krista te reljefi Sv. Petra i Sv. Pavla , zrela faza njegovog stvaralaštva.

Andrea Bregno: pregrada u Sikstini

Cantoria u Sikstini

Oltar Piccolomini

NAPULJ

♣ Napulj, Catsel Nuovo, slavoluk Aragonaca, 1453

Na njemu su radili: FRANJO LAURANA, PIETRO DA MILANO,

PAOLO ROMANO, ISAIA IZ PISE i drugi.

FRANJO LAURANA: središnji reljef sa prikazom slavodobitnog

ulaska Aragonaca (Alfons I)u Napulj. Javlja se karakteristična

Lauranina obrada ljudskih

likova: neobično zdepaste ljudske proporcije s velikim glavama.

Laurana je imao veliku ulogu u širenju renesansne umjetnosti u

južnoj Italiji. Izrađivao je biste renesansnih princeza, koje su

sažimale skromnost i izrazitu idealizaciju, ali i jednostavnost.

♣ LAURANA, Battista Sforze – žena Sforze iz Urbina

Bista je nastala nakon njezine smrti pa se vidi nekakva hladnoća u licu.

56

♣ LAURANA, Princeza Isabela Aragonska, Palermo

Inzistiranje na nevinosti, čistoći, nježnostikoju postiže glačanjem površine.

♣ LAURANA, Maria Sforza, Washington

Karakteristike: geometrizacija i apstrakcija, pojednostavljenje i linearizacija, glava

blago nagnuta na jednu stranu, spušten pogled a podignuta brada, lagana

asimetrija, zatvoren volumen poprsja spijeda 2cm viša nego odstraga.

SILVESTRO DELL' AQUILA

♦ Napulj, grobnica Marie Pereire i Beatrice Componeschi, o.1490

Javlja se inzistiranje na rimski način točnih tjelesnih formi i

bogata dekoracija. Lik mrtve žene na poklopcu sarkofaga, ispod

kojeg se nalazi lik mrtvog djeteta. Na stranicama su anđeoske

glave sa festonima. Sve počiva na bazi s natpisom.

NICCOLO DELL' ARCA iz Napulja

♠ Bologna, Raka Sv. Dominika, 1469-73

Započeo ju je Niccolo Pisano, dok je Arca napravio GORNJI DIO i kipove

PROROKA (ti kipovi pokazuju sličnost sa sjevernjačkom umjetnošću:

germanska ekspresivnost, oštre crte lica – slično Clausu Sluteru). Imago

pietatis, Gospa na vrhu, Sv. Marko…

karakteristike za Niccola dell' Arca: snažna, divlja, gruba ekspresija.

♠ Bologna, Pinacoteca

Nazionale, 1490

Slobodnostojeći likovi, koji u imaginarnom krugu stoje oko

Krista koji leži na podu. Glavom položenom na jastuku i

prekriženih ruku. Ta kompozicija je vjerojatno preuzeta iz

drama i kazališnih predstava toga doba. Koliko Krist odiše

mirnoćom, toliko su likovi oko njega ekspresivni, snažni, divlji i grubi!!!!

GUIDO MAZZONI iz Modene

Napulj, Sta Anna de Lombardi, Oplakivanje

Modena, Katedrala, Oplakivanje, prije 1495.

57

Isto kružna postava, ali manje izražajnom ekspresivnošću nego kod Arce. Polikromija.

PAVIA

• Pavia, La Certosa 10

Pročelja se oblače u guste dekoracije, poput paukove mreže.

GIOVANNI ANTONIO AMADEO

Bergamo, kapela Colleoni,

grobnica Medee Colleoni

Spoj antikizirajućih rimskih i toskanskih ideja. Pretrpavanje dekoracije!

CRISTOFORO SOLARI („il gobbo=gobavac)

Amadeov učenik.

Pavia, Kartuzija, grobnica Lodovica Sforze i Beatrice

d' Este, 1497

Inzistiranje na uzgibanoj dekorativnoj površini, sitnim

detaljima i gustoj dekoraciji.

MILANO

BARTOLOMEO BELLANO

♠ Firenca, Bargello, Europa, 1504

On se među prvima počeo baviti sitnom plastikom od bronce! Europa kako

jaše na biku, te bronce su većinom imale mitološke teme.

Padova je veći centar produkcije malih brončanih skulptura nego Firenca, a u njoj se očituje također

velika sklonost prema antičkoj tradiciji.

♠ Mjedena zmija

ANDREA BRIOSCO „il riccio“ 11

Bellanov učenik, a bio je bolji od njega u produkciji malih bronca!!!

o London, V. & A. Museum, Ratnik na konju

Točne životinjske fizionomije.

10 [la čertosa]11 [il rićo] kovrčavi

58

Satir, Otmica Europe;

PIER JACOPO ALORI BONACOLSI „Antico“

o Frankfurt, Gradski Museum, Apolon Belvederski, 1490

Predstavnik male bronce u PADOVI, a radio je kopije značajnih i poznatih

antičkih kipova. Ovaj kipić rađen je po rimskoj kopiji grčkoga originala. Bio je

vrlo vješt u malim dimenzijama izraditi uvjerljive anatomske pojedinosti.

o Medalja: Heraklo i Lernejska Hidra

Medalja sa plitkim reljefom – medalje i dalj vrlo popularne!

o Eros

VENECIJA

ANTONIO BREGNO sa jezera Como

♦ Sta Maria dei Frari, spomenik duždu F. Foscariju

Radio je u radionici obitelji Bon. Javlja se udio toskanskih

elemenata. Trodijelno rješenje, vertikalno superponirano, što je

često rješenje mletačkih nadgrobnih spomenika u 15.st. iznad je

zastor (slično rješenje grobnice Sv. Staša u Splitu, J. Dalmatinca)

ANTONIO RIZZO

o Sta Maria dei Frari, grobnica dužda Nicola Trono, 1476

On je jedan od prvih u čijim djelima počinju prevladavati renesansni

elementi nad gotičkim. Jako velika grobnica, sam dužd 2x: gore leži na

odru, a dolje stoji u niši. Javljaju se tri vertikalne osi.

o Eva s Arca Foscari, 1478-85

Sa gotičkim germanskim elementima + implikacija na

Veneru pudicu (pravi antikizirajući način prikazivanja

Eve kao Venere)

PIETRO LOMBARDO

• S. Giovanni e Paolo, grob. dužda Pietra Moceniga, 1476-81.

59

Ponovno trodijelna elevacija. Kipovi u nišama prikazani su poput antičkih heroja. Prilično uvjerljiva

izvedba, a često i kopija antičkih kipova.

TULIO LOMBARDO (sin)

o SS. Giovanni e Paolo, grob. Dužda Andree Vendramina, 1480-95

„Antičkiji od same antike“!!! Pa ima određeno hladnoću. Njegovi kipovi

još su jedan korak naprijed (u odnosu na oca) – prema slijepom

kopiranju antike.

o Ca d' Oro, reljefna poprsja, o. 1500.

Dvojni portret, kovrčava antička frizura, a vjerojatno su to

Bakho i Arijadna (autoportret sa

ženom?)

početkom 16.st su u mletačkom slikarstvu ovakvi dvojni

portreti bili jako popularni.

o Adam

ANTONIO LOMBARDO (2.sin)

o Neptun i Minerva

U puno većoj mjeri slijedi antičke sheme, još i više od brata

pokušava biti antičkiji od antike! – pa ispada hladno i besprizorno.

BREGNO: kardinal Nicola de Cusa u s Pietro in Vincoli

MAZZONI: Modena, Adoracija

60

Slikarstvo quattrocenta u Italiji

Kod slikarstva nije bilo antičkih uzora – nema baš puno ostataka, pa su umjetnici slikali

kako su oni zamišljali da se slikalo u antici (malo je sačuvanih fragmenata mozaika i

oslikane keramike). Javljaju se dva glavna problema u to doba:

1. Problem perspektive

2. Sklonost naturalizmu (mimezis) oponašanje stvarnih oblika u prirodi

Ti su problemi u 16.st prevladani. Od literarnih izvora iz antike koristili su se Plinije Stariji i

Luciana.

Vlastita predodžba antičkog slikarstva uključivala je:

Naturalistički duh

1420-50 slikarstvo krajolika

Predmeti iz svakodnevnog života

Tompe 'l oeil (Leonardove lastavice)naslikani predmeti činili su se stvarnima

Portreti

Sakralno slikarstvo ali i historijsko – narativno

Najveći dio narudžbi i dalje su činile sakralne teme

cognoscenti12privatne osobe koje za svoje privatne kuće naručuju slike,

pogotovo mitološke scene. Npr. Isabela D' Este: naručila je prikaze čitavog

mitološkog ciklusa, kojeg je sama osmislila za svoju kuću.

- Još uvijek su bili prisutni gotički elementi: npr. okvir slike, shema slike…

Glavni naručitelji:

sakralne institucije i pape (vrijeme obnove grada – renovatio

urbis.

12 [konjošenti]= poznavatelj

61

Lokalne vlasti rascjepkanih gradova – država (Rimini, Urbino,

Milano)

Ojačana aristokracija (naručili većinom za donacije kapelama)

Renesansno slikarstvo postavlja temelj zapadnom slikarstvu do 20.st. postoje razni metodološki pristupi (pokušaji organizacije golemog opusa):

♦ Biografski opus (Vasari)

♦ Dekadni pregled

♦ Pregled po školama

♦ Estetski pristup

♦ Ikonografski pristup

♦ Generacijski pristup:

o 3 generacije: 1.Rođeni oko 1410.

2.Rođeni oko 1445.

3.Rođeni oko 1480.

-Woelflin umjetnost dijeli na RANU RENESANSU (15.st.)- djevojačke figure, šarenih haljina,livade u cvatu, lepršavi velovi, prozračne dvorane nadsvođene visokim lukovima i vitkim stupovima;zrači svježina, snaga mladosti.

VISOKU RENESANSU – KLASIČNU UMJ. (16.st)- teško slikarstvo, arhitektura.

Unutar svake generacije postoje dvije glavne struje:

Uvjetna podjela,pojmovi klasičnog i romantičnog

♠ LIRSKA STRUJA – naglasak na nježnom, elegantnom,

dekorativnosti, zakrivljenim linijama, sklonosti naturalističkom detalju i razradi krajolika, naglasak na proporciji likova s ponešto izduženim glavama i udovima, boja i svjetlost su samostalni elementi

♠ MONUMENTALNA STRUJA – teški oblici, inzistiranje na

Volumetriji likova, prostor slike postavljen je scenografski, tektoničnost likova i predmeta, naglasak na vodoravnim silnicama, naglašena ili potpuna frontalnost, oštre konture figura, boja i svjetlost su u ulozi jasne definicije prostora.

Međutim, prevladavanje lirskih elemenata sliku čine: površnom, dekorativnom i kapricioznom, a prevladavanje monumentalnih elemenata čine sliku hladnom, mehaničkom i očituje se strogo slikarstvo.

Ni jedan slikar ne pripada isključivo jednoj struji!!! Već tijekom života prelazi od jednog do drugog.

62

63

Prva generacija slikara (rođenim oko 1410.g)

u toj uvjetnoj podjeli: većina je iz monumentalne struje!!

MASACCIO (1401 – 1428) 13

Uveo geometrijsku perspektivu u

slikarstvo;pod utjecajem Brunelleschija i

Donatella; utjecao na Michelangela.

Pieve di S. Pietro, pala S. Giovenale, 1422-24

Triptih, jedno od njegovih prvih poznatih djela. Imao je očito gotičkog učitelja, pa se još

uvijek osjeća trag gotike u njegovim djelima. Za razliku od elegantnog gotičkog slikarstva,

M. u svoja djela uvodi snažne i voluminozne likove. Javlja se snažan kontrast između

svjetlosti i sjene (to je već postojalo u gotici (Giotto), ali je između njih bio oštar rez –

kojeg M. čini nježnijim). Ispod prijestolja nalazi se natpis: u renesansi jedan od prvih u

kapitali. Na podovima ispod likova nalaze se linije koje pokušavaju definirati dubinu

prostora.

Firenca, Uffizi, Sv. Ana „Metterza“, 1423

Unutar prelomljenog gotičkog luka nalaze se Sv. Ana s

Bogorodicom i malim Kristom. Svjetlo i sjena čine voluminozne

likove, javlja se skraćivanje anđela u prostoru. Ponovno se javlja

postolje u prvom planu slike: koji daje dojam dubine u prostoru.

Firenca, Sta Maria Novella, Sv. Trojstvo, 1425.

Kombinirao je arhitektonske elemente (koji

podsjećaju na Brunelleschija). Niže nekoliko planova

jedan iza drugog. U 1.planu su po 2 stupa korintskim kapitelima ispred

grobnice sa sarkofagom, na kojem je naslikan kostur, iznad opet natpis

u kapitali. U 2.planu su dva donatora, prikazana kao ispred „kapele“,

jednako veliki kao i ostali likovi,realistični, pod plaštem se nazire

snažno, tektonsko tijelo. U 3.planu su dva pilastra te piloni sa

polukružnim likom. U 4. Planu su Gospa u Sv. Ivan E. sa voluminoznim

tijelima, u kapeli je kasetirani bačvasti svod.

Novost koju M. uvodi: jedan lik u slici okrenut je promatraču i gestom

ga uvodi u radnju (ovdje je to Gospa). Do tada su likovi bili sami sebi

13 Masaccio je umro od kuge!

64

dovoljni, sada se promatrač poziva da aktivno sudjeluje u djelu. U 5.planu je Raspelo s

Kristom, kojeg iza nosi Bog Otac i golubica Duha Svetoga. U 6.planu vidi se začelni zid i

sve to uokviruje kasetirani svod.

1560.g ta je freska bila okrečena i preko nje je naslikana Vasarijeva Gospa od Ružarija.

London, N. G., segment Gospe s poliptiha za karmelićane u Pisi, 1426.

Renesansna slika umetnuta u gotički poliptih. Čvrst, voluminozni lik Gospe.

Interakcija Majke i Djeteta daje dodatni dojam prostornosti. Kristova aureola je

skraćena. U prvom planu anđeli sviraju laute, dok se lijevo i desno od prijestolja

nalazi po još jedan anđeo. Prijestolje prikazano u geometrijskoj perspektivi.

Berlin, Staatliche Museen, segment s predele pale karmelićana u Pisi

Reduciran i suzdržan prizor, snažnih draperija, voluminoznih tijela. Svjetlo na likove pada

s jedne točke! U pozadini su teške

planine: ponovno se javlja igra svjetla

i sjene, koja ih čini teškima,

snažnima. Iza toga se javlja

atmosferska gradacija plave boje

neba, koja daje prozračnosti.

Skraćenje glava likova koji gledaju u pod, jake voluminozne stijene. Poklonstvo kraljeva.

Napulj, Galleria Nazionale di Capodimonte, Raspeće s pale

U gotičkom luku, vertikala je smirena s horizontalomkrak križa i

Kristove ruke. U dnu je Magdalena sa podignutim rukama koje

zatvaraju imaginarni trokut sa vodoravnom prečkom križa: što je u

suprotnosti sa gotičkim silnicama luka. Ponovno se javlja čvrstoća i

voluminoznost tijela, a sa ne baš točnom anatomijom (točna

anatomija javlja se tek 70-ih godina!!!!)glava krista spuštena

Firenca, Sta Maria delle Carmine, kapela Brancacci, freske,

1425-28

Njegovo kapitalno djelo! Jedna trećina stradala je u požaru u 18.st. Oslikavanje je započeo

MAZOLINO DA PAMKALE (?)-PONIKALE, a Masaccio je dovršavao oko 1427-28. Prizori iz

života Sv. Petra u dvije razine!

FILIPPINO LIPPI – 40-ih dovršio jedan dio.

65

Na antependiju oltara fali prikaz pa se pretpostavlja da tu možda bio Donatellov prikaz:

predaje ključeva Sv. Petru – jer je tu ključan prikaz iz njegova života, a nema ga drugdje u

kapeli!

Sv. Petar liječi sjenom – u pozadini arhitektura,skrućene strukture čak bunjato,

koja stvara dubinu prostora – korištenjem geo. Perspektive. Ponovno se javlja

samo jedan izvor svjetlosti (stvarni izvor bio je prozorčić nad oltarom)

Ananijina smrt – dosta žanr detalja koji daju stvarnost prizoru. Ponovno kombinira

arhitekturu sa geo. Perspektivom i snažne planine u pozadini.

Izgon iz Raja – stvara dramatičnost na licima i u gestama. Anđeo Urijel ih tjera.

Inzistiranje na realnosti, osjećaja i emocija. Gradiranje svjetla i sjene na ljudskom

inkarnatu.MASACCIO

Sv. Petar krsti neofite (novoobraćenici) – u pozadini opet snažna brda,

desakralizacija prizora, naglasak na realnosti. Lik koji se sa strane smrzava,često

kasnije preuziman.

Događaji s poreznim novčićem – (Petar je izvadio novčić iz ribe) 3 različite scene u

1 kontekstu (stripovski smješteno), uvjerljive individualne figure, u pozadini je

kombinacija planina (atmosferska perspektiva) i kuće (geometrijska perspektiva).

Masacciov kolorit prilično je snažan:

za ljudski inkarnat koristi zemljane boje u kojima se igra svijetlim i tamnim tonovima.

Kod odjeće koristi veoma otvorene i snažne boje: žutu, crvenu, ljubičastu…

tim bojama suprotstavlja skoro uvijek tamne boje neba.

Planine-čvrste, sive i tamne

Stopala likova čvrsto, teško stoje na zemlji.

FRA FILIPPO LIPPI (1406 – 1469)

1421.g zaređen u delle Carmine. Imao je dugu karijeru, te je utjecao na mnoge slikare.

Sredinom 30-ih bio je u PADOVI (F. Squarcione).

1450-ih dostiže vrhunac stila, na freskama u katedrali u PRATU.

Upustio se u vezu sa redovnicom, te im se rodio sin: Filippino Lippi. Kasnije se snjom

oženio, a obojica su dobila otpust iz reda. Osim sina Filippina i S. Botticelli mu bio učenik.

U klaustru crkve st. Maria della Carmine u Firenci nalazi se jedno od prvih njegovih djela:

66

♣ Pravila karmelićanskog reda, 1432, ciklus fresaka (nedovršen)

Javljaju se velike tamne i svijetle površine: kontrast

daje dubinu prostora. Osim toga i čvrste i uvjerljive

figure na Masacciovski način.

♣ Empoli, Musei Diocesano, Gospa, 1430.

♣ Rim, Galleria Nazionale d'Arte Antica, Madonna Tarquinia,

1437.

u neobičnom interijeru: puno svijetla na prijestolju. Lippi je u

Padovi došao vjerojatno u dodir sa flamanskim slikarima pa je ovdje

vidljiv njihov utjecaj. Kroz prozor vidljiv je krajolik s kulom, i puno, kao slučajno

ostavljenih, predmeta: inzistiranje na realizam predmeta i točnom padu svijetla,jednolično

obasjavanje prostora (flamanski uzori). Po 1.put u renesansnom slikarstvu se javlja

KARTELINO: rastvoreni rotulus u prvom planu na dnu prijestolja. Najčešće se koristi za

potpis slikara i godinu nastanka djela14. Javlja se gotovo donatellovska poza Krista, koja se

vidi u djelu Squarccionea i njegovih učenika (Lippi je tada bio u Padovi i vjerojatno je od

njega primao uzore).krist je mali i debeljuškast, podsjeća na S. , na anđele

Čulinovića(napuhana glavica, postav nogu) U svim njegovim djelima javlja se izrazita

ženska ljepota u fizionomiji,novi tip ženske ljepote-prototip. Sačuvala je svoj izvorni okvir:

kombinacija zlatnog gotičkog arhitektonskog dekora sa renesansnim elementima.

♣ Pariz, Louvre, pala Barbadori, 143 7-38

14 KARTELINO: rastvoreni rotulus u prvom planu na dnu prijestolja. Najčešće se koristi za potpis slikara i godinu nastanka djela

67

Ponovno lijepa fizionomija lica Gospe. Dva sveca kleče pred njom, vjerojatno se radi o

portretima. U pozadini 3 polukružna luka koji daju prostornost. Tada je u Firenci djelovao

Fra Angelico (predstavnik lirske struje), koji je također utjecao na Lippija:

- gomilanje likova na slici, inzistiranje na sitno naboranim draperijama, te na

liričnosti prizora(dekorativna liričnost),odmiče od monumentalne grupe

- u prvom planu se naslika predprostor, a iza su stepenice ili često podnica poput

šahovskog polja-stvaranje pretprostora za donatore-što daje iluziju dubine

prostora.

- Likovi su pomaknuti u drugi plan

- Liričnost u dekoraciji,uzor fra Angelico

♣ Firenca, Uffizi, Krunjene Djevice, 1441.

Gomila likova, ali nisu identični, različite

geste;pretrpanost prostora. Javlja se zastranjivanje

prema lirskoj struji pod utjecajem Fra Angelica.

Odrasle žene kao da variraju izgled madone

tranquilea. Ponovno se javlja lik okrenut prema

promatraču koji ga poziva u sam prizor (Masaccio).

Jedan od likova je vjerojatno Lippijev autoportret – onda bi to bio 1. autoportret u

renesansnoj umjetnosti.

♣ Firenca, San. Lorenco, Navještenje, 1440.

Geste između Gospe i Gabrijela podsjećaju na Donatellovo

Navještenje Cavalcanti u Sta. Croce. Svjetlo kupa čitavu sliku, a

gubi se u vazi pri dnu slike. Slika je smještena u arhitektonski

okvir, koji je kao neka loggia. Stup dijeli sliku u dva dijela: u

jednom su 2 anđela,a u drugom je Navještenje. Utjecaj

flamanskog slikarstva. Neki ovo djelo smatraju čak djelom Fra

Angelica!!!! Ponovno karakteristična fizionomija likova, te geo.

Perspektiva koso položenim zgradama. Sjene ralno padaju,

uvjerljivost prostora.

68

♣ Prato, Katedrala, posljednji ciklus , 1452-66

Sv. Luka u koru: (u odsječku svodova) u ovom ciklusu ponovno se vraća onoj

monumentalnoj struji iz mladosti. U naglasku na

obrubu oko likova, vidi se nagovještaj stila koji će

preuzeti i njegovi učenici (sin Filippino i S. Botticelli).

U koru su prikazana 2 ciklusa: iz života Sv. Stjepana

i iz života Sv. Ivana. Kamenovanje Sv. Stjepana

prodire u scenu pogreba Sv. Stjepana, 1455-66.

Prizor u arhitekturi Brunelleschijeva tipa. Geo. perspektivom ističe se dubina, a simetrično

postavljanje grupe likova dodatno naglašava tu perspektivu. Vertikalnu silnicu ublažava

vodoravnim naglaskom odra Sv. Stjepana.

DOMENICO VENEZIANO (1410 – 1461)

Cijeli svoj život je radio u TOSKANI.

1438.g preporučio se pismom Pieru di Cosimi, uspoređujući se Fra Angelicom i

Filippom Lippijem. (možda je kao mladić radio u radionici Fra Angelica). Nakon 1438

dobiva narudžbu za freske u koru S. Egidija 15 u Firenci : te freske su uništene, a na

njima je radio zajedno sa Pierom della Francescom i del

Castagnom.

o London, National Gallery, Madona Carnesecchi, 1433?

Jedno od njegovih najstarijih djela. BsD na prijestolju: javlja se odjek

lirizma kojeg je preuzeo od Fra Angelica, ali se ipak razlikuje: po

sklonosti geometrijziranju formi, čišćenjem od pretjeranih chiaro-

scuro elemenata to će osobito biti vidljivo kod Piera della

Francesca!

Skraćenje po uzoru na masaccia u glavi boga.

o Firenca, Uffizi, središnjia slika pale sv. Lucije, 1440. (ostali djelovi po EU)

Sveti razgovor, polukružna formacija oko Gospe koja je na

povišenom prijestolju. Fino lirsko disperzivno svijetlo stvara

uvjerljivu dubinu prostora, te prozračnu nježnu atmosferu.

Karakteristično je i to, da su likovi u 1.planu postavljeni jako

15 [san eđidi]

69

nisko u horizontu- stvara skraćen prikaz podnice na kojoj stoje likovi. Likovi su ponovno

gotovo stupoliki. Javlja se Albertijev princip varieta. Stoje u ranorenesansnoj arhitekturi sa

križnim svodovima i šiljastim lukovima. S lijeve strane (nama): Sv. Frane i Sv. Ivan

Krstitelj. A s desna: biskup (sv. Stjepan?) i Sv. Lucija.

o Washington, National Gallery, dio predele sa Sv. Sebastijanom

Akt sa naturalistički vjernim prikazom anatomije. U pozadini su oštro rezane planine

(uzor: Masaccio).

o Cambridge, Fitzwilliam Museum, dio predele prikazom Navještenja

Likovi u ranorenesansnoj arhitekturi, i pomaknuti pomalo udesno.

o Settigniano, vila I. Tatti, Madonna Berenson, o. 1440

Služila za privatno štovanje. Nježnost između majke i djeteta.

Fizionomija ponovno geometrijzirana. U pozadini je crvena u

potpunosti dekorirana podloga.

o Firenca, Museo di S.Croce, Sv.Ivan Krstitelj i Sv. Frane, '50

o. 1450.g, oštrina, ekspresivnost likova, snaga u tijelima, te

karakteristična uporaba svjetla. (možda je to dio velike kompozicije u

kapeli Cavalcani u Sta Croce). Likovi dosta sliče slikarstvu Andrea del

Costagna.

PIERO DELLA FRANCESCA (1420/22 – 1492)

1439 pomoćnik Domenica Veneziana na freskama u S. Egidiju u Fiernci.

1440-ih godina radi u FERRARI i rodnom BORGO SAN SEPOLCRO

1451 radi freske za S. Malatestu u RIMINIJU

1452-58 freske u koru Sv. Franje u AREZZU

Krajem 1450-ih nepoznati radovi za papu Pia II

1460-ih veze sa URBINOM u Fredericom Montefeltrom

70

1470-ih gubi vid i u potpunosti se posvećuje matematici i geometriji

Veći dio života spominje se u BORGO SAN SEPOLCROu, većina njegovih djela nastalo je u

provinciji

Nakon razdoblja zaborava porast popularnosti u 20.stoljeću

♠Arezzo, kor Sv. Franje, 1452-58

Završio je i scene koje je započeo gotički slikar 16. Us središtu kora nalazi se

Cimabuevo raspelo. Postav ciklusa fresaka (legenda o pravome Križu) je

srednjovjekovni. U nasuprotnim poljima na vrhu su dvije scene jednako

komponirane:

ADAMOVA SMRT: likovi su krajoliku, a scene postavljane narativno. Javlja se varieta. U

pozadini su oblaci i nebo, po prizoru slični onom na slici „Krštenja“.

Pera della Francesca ne zanima NEMESIS (oponašanje oblika iz stvarnosti i njihovo

premještanje u slikarstvo). Ispod je scena sa kraljicom od Sabe koja ide u posjet kralju

Salomonu (mistično sjedinjenje). U dnu je prikaz bitaka.

♠Urbino, Galleria Nazionale, Bičevanje Krista

neobično je što je bičevanje smješteno u dva plana –

u 1.svjetovna tema: 3 lika pričaju (simbolički možda

prikaz važnost ujedinjenja različitih crkvi). Još strožije

razrađen zlatni rez. U 1.planu su snažna skraćenja

podnice. Antikizirajuća arhitektura. Svjetlo je logički

raspoređeno i sjedinjuje cjelinu slike. Na nebu su

tipični oblaci. Najveći akcent svijetla pada na antički kip na vrhu stupa za koji je vezan

Krist.

Piero della Francesca nikad nije emotivan, ne zanimaju ga problemi kojima se liričari bave

(oni inzistiraju na emocije). Prvi puta se javlja da se slikarstvo odvaja od cilja koji je

odvojen od slikarstva. PRVA MODERNA SLIKA U POVIJESTI UMJETNOSTI.

Ne zanima ga ništa van slikarstva, samo isključivo slikarski problemi (razmještanje likova i

forma scene).

♠Urbino, Galleria Nazionale, Madonna di Senigallia, 1470-e

Tu se vidi da je slikarstvo napredovalo, ali se ipak ponavlja forma ranijih likova. Vidljivi su

uzori flamanskog slikarstva, jer je tada u Urbinu boravio flamanski slikar Justos iz Genta.

16 Raspelo Cimabue (1240-1302)??? Iz S. Domenika u Arezzu???

71

♠ Firenca, Uffizi, Federico da Montefefeltro i žena Battiste Sforza, 1474.

Dvojni

portret, u

pozadini je

krajolik po

uzoru na

flamansko

slikarstvo

(iza njega je morski krajolik,a iza nje zemaljski)

na njegovom licu javljaju se naturalistički detalji,

a njezina fizionomija je stilirizirana. Ponovno geometrizacija.

Na stražnjoj strani ponovno oni – u svečanim povorkama. Kočije vuku jednorogi (simboli

njihove osobne slave). Ispod je natpis u klasičnoj kapitali: o njihovoj slavi. Federico

prikazan je u oklopu.

♠Brera, Pinakoteka, iz Urbina, pala Brera (pala Montefeltro),

1472-74.

Sveti razgovor. Federico opet u oklopu kako se moli BsD na

koljenima. Sve je smješteno u polukružnu nišu sa kasetiranim

bačvastim svodom. Gusta zatvorena arhitektura albertijanskih uzora.

Svjetlo objedinjuje sliku, a kontrapunkt svjetla je u blještavom

Federicovom oklopu.

♠ London, National Gallery: Rođenje, o.1480

Jedno od njegovih posljednjih sačuvanih djela (jedino koje je u

vrijeme njegove smrti bilo u njegovome vlasništvu). Pomak prema

liričnosti, viši stupanj emocija. Nov kolorit: zemljane boje tla.

Okupanost svijetlošću. Nedovršeno je!

ANDREA DEL CASTAGNO (1419 – 1457)

Karakterizira ga oštro, pomalo grubo slikarstvo.

Rodom je Toskanac (u palači Verocchio naslikao je obješene

vojnike – impićate = obješen, freske nisu sačuvane)

72

1442.g boravio je u Veneciji.

Venecija, kor S. Zaccaria, Sv. Ivan Krstitelj, o. 1442.

'50-ih godina u pregradnji je kor postao kapela Sv. Tarasia (dobila je deambulatorij). Bog

Otac. Sv. Ivan Evanđelista.

Muka i Posljednja večera, 1447 - 49, Firenca,

zid refektorija samostana Sta Appolonia (taj

samostan kasnije je pretvoren u Castagnov muzej)

Prikaz u dva dijela: gore je Muka a dolje najstariji prikaz

Posljednje večere, njegovo najvažnije djelo! Nova ideja:

oštro perspektivno skraćenje bočnih zidova, daje dojam da

je to samo nastavak prave prostorije. Cijela prostorija ukrašena je al antica. Vrlo uvjerljiv

princip varieta kod Apostola. Iza su neobični kvadratni paneli, što je i Fra Angelico koristio

(=imitacija mramornih panela u romaničkim crkvama). Svijetlo pada kroz prozore na

bočnoj strani imaginarne prostorije (a vjerojatno su tu bili i pravi prozori).

Za vilu iznad Firence naslikao je 9 likova iz povijesti svijeta:

3 zapovjednika iz toskanske povijesti (Pippo Spanco, Niccolo Acciado)

3 velika gotička književnika (Dante, Petrarca, Bocaccio)

3 velike junačke žene

Likovi su smješteni u imaginarnim nišama, u apoteoznom stavu. Stopala nekih od likova

izlaze iz tih niša. Likovi žena oštro su linearno definirana. Ispod likova su natpisi.

Snažan grafizam bit će karakterističan za firentinsko slikarstvo druge polovine 15.st

Lirska strujanja

FRA ANGELICO (1399 – 1455)

Dominikanac u samostanu sv. Marka u Firenci, vrlo rano se zaredio.

Slikarstvo izuzetno religioznog nadahnuća.

Firenca, 1417 član bratovšine Sv. Luke

1437 Perugia

73

1438 Cortona

Do 1447 ponovno Firenca, zatim Rim

1448 Vatikan – radovi za papu Nikolu V.

1455 umire u Rimu (pokopan u Sta. Maria Sopra Minerva)

Blizak je Masolinu u stapanju gotičkih i renesansnih elemenata firentinske slikarske

tradicije

Učenici: P. della Francesca i Domenico Veneziano

Opus mu dosta varira u kvaliteti ali i stilskim elementima.

♣ Pala Sv. Petra Mučenika, 1427 – 28, Museo di

San Marco (muzej smješten je u tom samostanu Sv.

Marka)

u djelima je uočena mekana i lirska nota, te duboki vjerski

osjećaj (duboka religioznost). Kolorit ima veze sa gotičkim

tradicijama firentinskog slikarstva: otvorena crvena te plavo

– zeleni tonovi. Prekrasna

svijetlost kojom su okupani njegovi likovi karakteristični su za

njegova djela. Osim toga javlja se tradicionalna gotičko

firentinska linija, ali i odmak o linearnih, geometriziranih likova.

Ovdje su čvrsta tijela realno prikazana.

♣ Pala Linaiuoli, 1433., Museo di San Marco

FRA ANGELICO naslikao je središnji prikaz i prikaz na

vratnicama!

GHIBERTI je izradio okvir!

U središtu je BsDtradicionalne gotičke sheme. Nasuprot tome Sv. Petar i Sv. Pavao na

vratnicama izgledaju korak naprijed: pa više liče na Massaciovo slikarstvo!

Na predeli je imao veću slobodu u prikazivanju: POKLONSTVO DJETETU – kolorit, izvedba i

ostalo pokazuju njegov pravi talent!

74

♣ Pala Cortona, 1438 , Museo Diocesiano, Cortona

Ponovno isti elementi: gotički detalji i tradicionalna

shema. Uz to javlja i skladno uklopljena kompozicija

u elegantnu arhitekturu koju hrabru skraćuje.

Javljaju se duboke sjajne boje, gotička

dekorativnost, te popunjavanje cijelog prostora.

Na predeli je opet hrabriji: Prikaz VIZITACIJE – sa sumarnim oslikavanjem pozadine

(pejzaž, arhitektura). Neobično nebo, ima prenatrpavanja suvišnih elemenata

Slikarstvo Fra Angelica je isključivo u službi poticanja

religioznog zanosa!

♣ Pala Strozzi iz Sta Trinita, 1436 – 40, Museo di

San Marco

LORENZO MONACO izradio je okvire. Čitav okvir triptiha

pretvorio j u jednu scenu. SKIDANJE S KRIŽA s depozicijama, javlja se prenatrpanost

detalja, ali iza opet slobodni nepokrećeni prikaz neba. Sami likovi su vjerojatno portreti

donatora. Vidljiva je snaga i uvjerljivost licadokiaju ranije gotičke sheme u njegovim

djelima.

♣ Pala S. Marco, 1438-40, Museo di San Marco

Naručili Medici za glavni oltar Sv. Marka u Firenci.

S. Kuzma i Damjan (zaštitnici obitelji) nalaze se ispred

samog oltara u prvome planu, iza je BsD na prijestolju.

Skraćivanjem tepiha na podu – naglašena dubina prostora.

Fra Angelico ima probleme s komponiranjem prostora

kada mora nalsikati više likova. Iza je

prekrasna šuma, te bizantsko zlatno nebo u sumraku. vodi račun o stvarnom

izvoru svjetlosti! Igra se razinama stvarnosti: izmišlja trikove kako da mješta

stvaran prostor sa izmišljenim slikarstkim prostorim (slika navodni crkveni

prostor i zamišljeni slikarstki prostor: u kutovima slike vide se zastori, a u dnu

slike stavlja mali kartolino17 sa raspećem – slika u slici)

♣ Navještenje, 1440-e, iz ćelije br. 3, Samostan Sv. Marka

17 Kartolino: slika u slici

75

Oslikao je ćelije sbi i svojoj braći u samostanu, to su vizualne meditacije karakterističnih

tema. Ponovno magično svijetlo kupa likove i to je glavni i osnovni motiv slika. Iza je

prikaz jednog dominikanaca. A sve je smješteno u neki prostor sa gotičkim križnim

svodovima.

♣ Krunjene Djevice iz ćelije br. 9

Vrtlozi svjetlosti.

postoji razlika u namjeni t.j.u krajnom cilju slikarstva

između Fra Angelica i Pietra della Francesca.

♣ Kapela Niccolina, Vatikan 1447-50, privatna

kapela pape Nikole V.

Javalja se sasvim drugačije slikarstvo, možda pod

humanističkim uzorima u Rimu. To su puno svjetovni prizori: iz

života Sv. Stjepana i Sv. Lovre. Ponovno se javljaju problmi pri

postavljanju više likova. Sv. Lovre dijeli milodare.

Koristi sve elemente koje je naučio od prethodnika: studije

različitih pokreta, različitih likova…

Primjetan je pomak prema novijim idejama o arhitekturi, više se oslanja na rimsku

arhitekturu. Sve skupa odaje jako hladan prikaz.

BENOZZO GOZZOLI

Potvrđen učenik Fra Angelia.

• Poklonstvo kraljeva u kapeli Medici, 1456.

Javljaju se elementi kasnogotičke dvorske umjetnosti,

gomilanje likova (horror vacui), i krajolik je gotički.

PAOLO UCCELLO (1397 – 1475)

76

1413 ulazi u Ghibertijevu raionicu gdje se školovao kao zlatar

1415 upisao je ceh slikara

Učitelj mu je nepoznat

1425 mozaici Sv. Marka u Veneciji (nepozato)

1431 – 40 Firenca

1440-ih Padova, gdje je naslikao seriju Divova, koji su izgubljeni

1467-68 Urbino

1469-75 Firenca

U lirskoj struji najviše se bavio problemima perspektive i geometrije.

o Chiostro Verde 18 , prije 1436.

Samostan Sta Maria Novella,

Firenca

Slike sa temama iz GENEZE, većinom

su monokromatske, a samo ponegdje

koristi još jednu ili dvije boje. njega ne zanimaju boje, već samo perspektive!!!

Stvaranje: u planinskom pejzažu

Pad: nešto lošiji prikaz, nadrealističniji prikaz u dvije ili tri boje.

Potop: to je najslavniji prikaz (gore), možda je služio Michelangelu za prikaz potopa u

Sikstini. Javlja se vrlo oštro skraćenje bridova Noine Arke, kao da ih je dvije, a između je

prikazana panika i kaos. Oni se pokušavaju popeti na Arku. U pozadini je prikazan grom

koji je opalio u stablo i izazvao požar. Neobična kompozicija koja snagom prikaza kaosa

djeluje neobično za svoje vrijeme. Ponovno su prikazana tijela kao skulpture, sa hladnim

bijelim mramornim inkarnatom.

Noa: prikazana je njegova žrtva.

o Sir John Hawkwood, Firenca, Katedrala, 1436

Konjanički spomenik engleskom plaćeniku na zidu katedrale.

18 Chiostro Verde [kjostro verde] – zeleni trijem

77

Susreću se dvije perspektive: konjanik je prikazan frontalno, a postolje je postavljeno kao

gledano od dolje.

Hladne boje i ponovno mramorni inkarnat.

o Sat na unutrašnjem zidu pročelja katedrale, Firenca, nakon 1436

Sat i naokolo likovi proroka u okulusima.

Paolo Uccello je morao pripremiti i kartone kao predloške za vitraje u kupoli!

o Tri scene iz bitke kod S. Romana – za spavaću sobu Cosima Medici, 1440-

4 – 1456?

UFFIZI: Svrgavanje s konja sienskog generala

LOUVRE: Micheletto da Cortignola napada iz

pozadine

NATIONAL GALLERY: Niccolo da Tolentino kreće u

napad

Prikazan je kaotičan trenutak borbe, kaos koji pojačava jednim „mrežištem“ kojeg postiže

kopljima, oštro skraćenje likova. Koplja stvaraju vizualnu igru , organizirani kaos.

Promišljeno postavljanje likova, ali pokazuje i vješto crtačko umijeće!

o Petorica slavnih, oko 1450,

Louvre

Na drvenoj dasci prikazani su najslavniji u

svojim domenama: Giotto (slikarstvo),

Uccello (perspektiva), Donatello (skulptura), Manetti (matematika), Brunelleschi

(arhitektura)

Jedino za Uccella nije dokazano, ako je – onda je to autoportret.

o Sv. Juraj i zmaj, oko 1455., London, National

Gallery

Asptrahirani geometrijski oblicitu pokazuje svoj interes

za geometriju. To je prikaz nečeg začudnog, apstraktni

prikaz princeze i konja, te nadrealističko vedro nebo.

Sablasna spilja.

78

o 6 prikaza na predeli (Profanacija hostije), 1467-68, Urbino

Palu je dovršio JANUS IZ GENTA. Kršćanka je židovskim trgovcima prodavala hostiju, a on

ju je pokušavao spaliti. Nadrealne figure i ponovno jako skraćene.

ANTONIO PISANELLO (1395 – 1455)

Rođen i školovan u Veroni

Prije 1422.g radi s GENTILE DA FABRIANO u duždevoj palači

1422-26 radi za Gonzage u Mantovi

1427 nakon Gentilove smrti nasljeđuje njegovu rimsku radionicu

1431-32 Rim

1433-49 radi za Este' u Ferrari, a povremeno i u Mantovi, Firenci, Milanu

1449 na dvoru Alfonsa Aragonskog u Napulju

1455 umire u Veroni

Slikar i vješt crtač, ali radi i medalje, cijenjen je na aristokratskim dvorovima

Uspoređivan je sa grčkim slikarima ZEUKSOM i APELOM

♣ Nadgrobni spomenik Brenzoni, S. Fermo

Maggiore, 1424-26

Pisanello je radio slik. dio, dok je kiparski dio radio IL

ROSSO

Naslikao je NAVJEŠTENJE u dva odvojena odjela. U

njegovim ranijim djelima jako je naglašena kansogotička

slikarska tradicija.

animalist, postoji velik broj njegovih studija (npr.

Roda, Louvre)

♣ Sv. Juraj i zmaj, 1436 – 38, luk kapele Pellegrini u sta. Anastasia, Verona

79

Ima sličnosti sa Uccellom u skraćivanjima, ponovno vješt prikaz životinja (ovdje psi). Pred

gradskim vratima vidi se prozor dvaju obješenih, gdje se vidi da je za svaki prizor radio

dosta studija i puno crteža. Zahvaljujući toga javljaju se mnogi naturalistički i realistički

detalji.

♣ Vizija Sv. Eustahija, oko 1440., London,

National Gallery

♣ Studije konja, krava, majmuna…

Svakoj pojedinosti pristupa sa velikom pažnjom.

♣ Ukazanje Djevice Sv. Antunu Opatu i Sv. Jurju,

o.1445

♣ Članovi obitelji D'Este, 1440-4,

Bergamo i Louvre

Vjerni prikazi u profilu, prikaz idealizacije ženskog lika. Imao je

iznimnu crtačku vještinu, čak bolju od slikarske!

♣ Žigmund Luksemburški, o.1433, Beč, Kunsthistorisches M.

(ugarski kralj) – nije sigurno da je to njegovo djelo!

♣ Medalja Cecile Gonzage

Avers: obično se prikazuje profil osobe za koju se ta medalja radi, a na reversu je

alegorijski prikaz, ovdje KREPOSTI i prikaz jednoroga. Potpisao se.

80

♣ Avers medalje Ivana VIII. Paleologa, 1439.

FRANCESCO SQUARCIONE (1397? – 1468)

Tkalac, slikar, kolekcionar iz Padove

Od 1423 član slikarske bratovštine, vjerojatno samouk

1434 Filippo Lippi boravio u Padovi

Ranih 1460-ih je u Veneciji, ali inače čitav vijek u Padovi

Moguči utjecaji su: UCCELLO (izgubljen ciklus Divova) i DONATELLO

Vlasnik crteža drugih majstora (Pallainolo)

Učenici mu: Mantegna, Nicolo Pizolo, Marco Zoppo, Carlo Crivelli i Juraj Čulinović.

Važniji je kao učitelj nego kao slikar. Zanimao se za suvremenu firentinsku umjetnost.

Zasigurno se zna za samo dva njegova djela:

BsD iz crkve del Carmine, Padova, o. 1460., Berlin

Bogorodica je prikazana po uzoru na lijepe Bogorodice iz

Firence. Emotivna, elegantna Bogorodica. za njega je

karakteristično ponekad pretjerivanje u pokušaju realnog

prikazivanja tjelesnosti i dubine prostora, pa prelazi u

groteskni prikaz. Iza nje je neobičan svijećnjak u neobično

prostoru iznad kojeg je i neobično nebo!

karakteristično je također da B. stavlja iza parapeta na koje

stavlja voće. (sve te karakteristike preuzima i ČULINOVIĆ)

o Poliptih sa Sv. Jeronimom, iz Chiese del Carmine u Padovi, Padova, Museo Civico

Sveci postavljeni su na postamentima poput skulptura.

Sv. Jeronim u centralnom polju jedini je prikazan u

realnom prostoru.

o Heraklo i Antej, crtež

81

Tu su i studije akta, vjerojatno prema Polajolovim crtežima

o Kentauri i Satiri

JACOPO BELLINI (1400 – 1470/71)

1420-ih i 30-ih učenik GENTILEA DA FABRIANA, putuje snjim po Firenci, Rimu, Veroni…

Uglavnom radi u VERONI i VENCIJI

Imao je radionicu sa sinovima (GENTILE i GIOVANNI)

Vježbe perspektive, studije arhitekture, studije antičkih fragmenata, predlošci za kipove i

slike

sačuvane su dvije njegove bilježnice sa crtežima (British Museum i Louvre) – naslijedili

su ih sinovi.

Kći se udala za A. Mantegnu.

Malo su njegova djela sačuvana.

Navještenje S. Alessandro, 1444, Brescia

BsD i Lionelo D' Este, o. 1450, Louvre

U kasnijim djelima vidi se otvaranje

prema renesansnim elementima i renesansnoj umjetnosti.

Sv. Ivan Krstitelj, crtež iz bilježnice

Studije antičke arhitekture, životinjskih i ljudskih tijela. Ti

crteži nastali su neovisno od želje naručitelja (koji su imali

vlastite predodžbe)

Pokazivanje u Hramu, crtež

SASSETTA (1400 – 1450)

Stefano di Giovanni di Cusolo

82

SIENA, čvrsta veza sa gotičkim tradicijama.

1423 – 26 pala za Arte della Lana (izgubljena, osim predele)- za ceh vunara

1420 – ih radovi za mozaični pod u Katedrali.

♣ Fragment predele s Pale za Arte della Lano (ceh vunara), Vatikan, Pinacoteca

♣ Sv. Toma Akvinski pred raspelom

Bogati prikaz arhitekture, razrađen po gotičkim

uzorima.

♣ Heretik na lomači, Melbourne, Museum of Art

♣ Put triju kraljeva, o. 1435, NY, Metropolitan Museum of Art

Ispod je bilo prikazano poklonstvo kraljeva. Prikaz je izdvojen iz gotičke tradicije, iza su

planine i kula grada.

♣ Sv. Frane u slavi sa pale Sv. Frane u Borgo Sansepolcro, 1444.

Figura je prikazana poput stupa, pa je to bio uzor Pieru della

Francescu za njegovu Gospu s prve pale.

♣ Gospa ponizna, Zagreb, Strossmayerova Galerija

♣ Susret Sv. Pavla i Sv. Antuna, 1445

♣ BsD i 6 anđela, 1437-44, Louvre

♣ Stigmatizacija Sv. Franje, 1437-44, National Gallery

♣ Sv. Antun Opat muče demoni, Pinacoteca Nazionale

83

Druga monumentalna struja

ANDREA MANTEGNA (1431 – 1506)

PADOVA, VERONA, MANTOVA (dodiri i boravci u Pisi, Tireni, Rimu)

1458 do smrti u službi Gonzaga u Mantovi.

Rigorozna organizacija kompozicije, oštar i precizan crtež, eliminacija atmosfere.

Utjecaj Donatellovih Padovanskih rješenja.

Jedan od prvih renesansnih grafičara.

Rođen između Padove i Vicenze, a bitno je to što on nije Toskanac! Pa toskanska

umjetnost nema puno utjecaja na njegova djela.

U njegovom djelu osjeća se bitan utjecaj padovanske sredine.

Bio je u Squarcionevoj radionici: odakle preuzima težnju neobičnih prikaza Gospe i

Djeteta, te dosta ulomaka ili ukrasa iz antike.

1453/54 oženio se Nikoloziom (kći Jacopa Bellinija) i u tom razdoblju mu je oštar crtež

malo omekšan. (pod utjecajem obitelji Bellini)

♠ Sv. Jakova vode na pogubljenje, kapela Ovetari, Erimitanska crkva, Padova,

1450-57

svi njegovi raniji crteži imaju neobičnu vizuru: iz žablje

perspektive „di soto di sul“ – odozgo prema dolje: time

se naglašava drama i strahota prizora.

Na sam rub slike: u skroz prvi plan stavlja figure strašnih

vojnika.

u svim njegovim djelima vide se snažne reference na

toskansku umjetnost: pogotovo na kipove, ovdje se vidi

Donatellov Sv. Juraj. U pozadini je antička arhitektura: sa

mnogo citata i same te antičke umjetnosti, osobito u reljefima.

♠ Pogubljenje Sv. Jakova, kapela Ovetari, 1455-57

Lik sv. Jakova je

u prvom planu,

skvrčen i sputan,

84

te dosta skraćen, time da mu glava izgleda kao da će izaći iz slike (predplan). Jako

sugestivne freske, Mantegna je njima stekao veliki ugled. Precizno određene crte lica, čak

i psihologizacija. Neki detalji arhitekture u ovoj kapeli (što ih je slikao A. M.) veoma

nalikuju na ono što će NIKOLA FIRENTINAC raditi u Dalmaciji.

♠ Pala S. Zeno, Verona, 1456-60

Pala se nalazi na oltaru i zbog nje je u koru otvoren prozor da bi na nju padalo što

prirodnije svjetlo. U središtu je BsD na neobičnom postolju (bizarnost koja je preuzeta od

Squarcionea, osim toga i od njega je preuzeo i ukrašavanje „al antica“) oko su anđeli koji

muziciraju(što je bilo karakteristično za G. Bellinija). Lijevo Sv. Petar, desno Sv. Ivan

Krstitelj. Prizori su ugrađeni naslikanim stupovima. Iza su bijeli oblaci na tamnome nebu

karakteristično za Mantegnu. Na predeli je na sredini prikazano RASPEĆE, iza

karakterističan krajolik s neobičnim stijenama i opet oblaci. (Dubrovčanin Mihaelo Hamzić

je prikazivao slične stijene). Lijevo je MASLINSKA GORA a desno USKRSNUĆE.

ta Mantegnu su još karakteristična stabalca bez krošnje, te gradovi u pozadini.

o Sv. Sebastija, 1480, Louvre

Vidi se usavršavanje akta, te preciziranje

dramatičnosti. Iza opet ulomak antičke

arhitekture, i ponovno neobične stijene i gradovi u

pozadini.

♠ Sv. Sebastijan, Beč, Kunsthistorisches Museum

♠ Camera Picta, Castel Nuovo, Mantova, 1465-74

85

Beč, Kunsthistorisches Museum

Pariz, Louvre

Prizori iz dvora i prozora al antica u gornjoj zoni. To je

fresko ciklus spavaće sobe Gonzage. Naslikao je i lažnu

arhitekturu te sobe. (lažna rebra, te odsječci svoda sa

medaljonima). U središtu svoda je okulus i izgleda kao

kupola: vidi se nebo i anđeli koji gledaju prema dolje!

Javlja se snažno skraćenje

putta. Ponovno igra razine

stvarnosti.

U donjoj zoni sobe us prizori sa dvora Ludovica Gonzage

(1465 – 74) – to je vjerojatno prikaz trenutka kada Ludovico

prima pismo iz Rima: da njegov nećak Francesco Gonzaga

postaje kardinal. Okolo su pripadnici njegove obitelji i svite u

suvremenoj odjeći. Kao da je sve smješteno u nekoj lođi sa

zavjesima.

Bio je i sjajan animalist. Dva psa i jedan konj u jednom prizoru.

Naturalistički kolorit tada nije bio jako bitan – konj je ovdje u

plavičastoj boji. (Sluge s psima)

Na jednom dijelu putti nose natpis gdje se Mantegna potpisao. Putti

su u različitim pozama i skraćenjima.

♠ Madonna della Vittoria, 1496, Louvre

Prikaz u neobičnoj niši/apsidi, koja je sastavljena od

isprepletenih vijenaca i nekakvo voće. Na vijencima su

prikazane egzotične ptice. Gonzaga je prikazan u sjajnom

oklopu kako kleči uz prijestolje.

Gospin prikaz prototip blagog lica koji će se kod A.M.

često javljati.

♠ Parnas, 1495, Louvre

Prikaz prema ikonografskom programu Isabelle D'Este (ona

je imala vlastiti studiolo).

86

Prikaz trijumfa ljubavi (Venera i Mars): Vulkan je bio njezin muž, on se naljutio zbog

njihove ljubavi, ali su na kraju bogovi ga ismijali i narugali mu se. Orfej

svira, Muze plešu.

na kraju svog djelovanja Mantegna je malo napustio onaj svoj oštar

ton.

♠ Sv. Juraj, 1467 Galleria dell'Academia, Venecija

♠ Mrtvi Krist, 1500 , Galleria Brera, Milano

♠ San na Maslinskoj gori, 1455,

London National Gallery

GIOVANNI BELLINI [GIAMBELLINO] (1432? – 1516)

Rane godine: očeva radionica.

U nekim ranim djelima primjetan je utjecaj Mantegne

1483 je službeni slikar Mletačke Republike

Bogat opus, ključan za daljnji smjer Mletačkog slikarstva.

Učenici: Giorgone, Tizian, Sebastiano del Piombo

Karakterističan pristup crtežu, boji u svjetlu.

Mrtvi Krist s Gospom i Sv. Ivanom E., o.1470, Brera

Strogo organiziran i precizan crtež preuzet od Mantegne. Osim

toga vidi se i poetičnost izraza, što je karakteristično za

venecijansko slikarstvo davnih stoljeća.

Ta se poezija posebno vidi u tretiranju

boje i svjetla. U mletačkoj umjetnosti crtež nikada nije

dominantan, kao u Toskani. (u manirizmu dolazi do razlijevanja

87

obrisa i gubitka oštrog crteža). Nebo ostvaruje u prijelazima od žute do svijetloplave boje:

od Bellinija do Tintoretta u Venecijiigra svjetla i boje.

o Pala Pescaro, sred. 1470-ih, Pesaro, Museo Civico

(Peezaro)blizu Umbrije, pa je jedan od najvećih uzora P. della Francescu (rodonačelnik

umbrijskog slik.), ali i Mantegna. To je SVETI RAZGOVOR sa neobičnim prijestoljem koji

formira sliku unutar slike, gdje se i ovdje vidi igra stvarnosti. Na okviru su mali sveci u

nišama po tradiciji mletačkih poliptiha. Iza prijestolja je karakterističan neobičan pejzaž sa

gradom i neobičnim nebom. Na predeli: Sv. Juraj još hrabriji svjetlosni efekt i fini

koloristički prijelazi.

o Pala S. Giobbe, 1485-87 , Venecija, Accademia

Kasnija djela: Antonella da Messina: Pala San Cassiano

Giorgone: Pala Castelfranco

pokazuju sličnosti sa Bellinijevom palom, ne samo u fizionomiji

Gospe, već i u neobičnim prijestoljima. Bellini je postavio

karakterističan prikaz venecijanskih pala: one su prototipovi.

Kasetirani strop i neobični bizantski zlatni

mozaik u kupoli.

o Madonna degli Alberetti, 1487, Venecija, Accademia

Ponovno je donio prototip: Gospu za privatno štovanje malih dimenzija, to su nježne

Gospe! Ovdje su u pozadini stabla, pa tako i naziv: Madonna degli Alberetti = Madona od

stabalca. (slike dobivaju imena po nekim detaljima. Oblici se definiraju detaljima boje, jer

se ovdje već gubi oštar rub i obris likova.

prema ovim Gospama počeli su se raditi grafički listovi, koji su bili popularni za manje

imućne građane!

88

o BsD, 1510, Brera

Gospa ponovno pred zelenim parapetom, da se istaknu glavni likovi. U pozadini je

krajolik grada i ljudima , te antički spomenik s njegovim potpisom.

o Pala S. Zaccaria, 1505, S. Zaccaria

Ponovno Gospa u kapeli sa polukalotom, ali Bellini ovdje rastvara

tu kapelu i čini je poput neke lođe. Krist stoji u krilu po dva sveca

su na svakoj strani, muški svecu su u prvom planu, a svetice u

drugom. Svjetlo dolazi s gornje desne strane. Javljaju se nježni

preljevi žute i plave boje, te jaka crvena!

o Sveta Alegorija, 1505,

Uffizi

Neobična izrada SVETOG RAZGOVORA, neobično

postavljena u bočni dio slike. Likovi su slobodnije

predstavljeni. Na slici su i stari Job i Sv. Sebastijan. U

pozadini je neobičan krajolik: voda, planine, kuće. Ovo je njegovo ikonografski

najzagonetnije djelo.

o Gozba Bogova, 1514, Washington, National Gallery

Sliku su dovršili: TIZIAN i DOSSO DOSSE

Po narudžbi Isabelle D' Este. Bellini je najvjerojatnije dovršio

sve likove, a ostali su dovršili krajolik. Suzdržan prikaz

likova.

o Dužd Leonardo Loredan, 1501, London, National Gallery

Uspješno se bavio i portretima: čisti studiozni portreti. Počeo je

eksperimentirati tehnikom ulja, koje je koristio na dasci, ali nije otišao

dalje i koristio ga na platnu. Zato se vidi mekano svjetlo koje se

preljeva, tkanina djeluje mekano.

ANTONELLO DA MESSINA (1431? – 1479)

Sicilija, 1470-ih dolazi u Veneciju i vrši značajan utjecaj tehnikom

ulja, kasnije djeluje i u Milanu.

89

Spoj talijanske jedinstvene organizacije slikarskog prostora i sjevernjačke ljubavi za

naturalističku obradu detalja.

o Salvator Mundi, 1465, London, National Gallery

Veoma blizak plan prikaza Krista. Nema čvrstog crteža, vide se fini prijelazi boja i

svjetla. Svjetlo lice okupano svjetlom izlazi iz tamne pozadine. Ispred je kartelino.

Messina je perfekcionist!

o Poliptih S. Gregorio, 1473, Messina, Museo Regionale

Ova slika pokazuje veliku sličnost sa slikom VAN EYCKA: Madonna

kancelara Rollina, pa je očito da je Messina vrlo rano imao dodira sa

flamanskom umjetnošću.

o Pala S. Cassiano, 1475, Beč,

Kunsthistorisches Museum

Žarke boje, ponovno se vidi utjecaj flamasnkog slikarstva, ali

su i utjecaji Bellinijevih mletačkih pala vidljivi (široko lice

Bogorodice, simetrični prostor svetaca, visoki postav

Bogorodice…)

o Sv. Sebastijan, o.1476, Dresden, Gemäldegallerie

U pozadini suvremena mletačka arhitektura. Dosta svjetlo pada na lik

sveca.

o portret muškarca , Rim, Galleria Borghese

svjetlom okupano lice izlazi iz mraka. Nakon toliko godina otkad

je djelo nalsikano još uvijek se vidi svježina i životnost ulja.

unatoč svoj toj poetičnosti, svi ovi slikari prikazivali su vrlo

monumentalna i čvrsto građena tijela likova, pa spadaju u sredinu ove struje između

lirske i monumentalne struje!

90

MELOZZO DA FORLI (1438. – 1494.)

Rim, Urbino, Reggio Emilia

• Siksto IV. imenuje Platina

perfektom, 1475-77, Vatikan,

Pinacoteca

Quirinale

ANTONIO DEL POLLAINOLO (1431. – 1498.)

Zlatar, kipar, crtač, dizajner (predlošci za tapiserije, redatelj svečanosti za Medicije)

Mučenje Sv. Sebastijana, 1473-75, London, National

Gallery

Zanimaju ga problemi formiranja kompozicije. Likovi su

postavljeni u formi stošca (zanimaju ga formalni problemi). U

pozadini je kvalitetno napravljen krajolik.

Heraklo i Antej, 1470 , Uffizi

(na tu temu napravio je skulpturu

u Bargellu). Jako ga je zanimala

anatomija.

Bitka deset aktova

91

DOMENICO GHIRLANDAIO (1449/50. – 1494)

Toskana, povremeno Rim

Značajan utjecaj na slikare generacije

Nakon dospijeća triptiha Portinari iz Flandrije u Firencu 1483., usvaja flamanski

naturalizam detalja

Golem opus, djelatna radionica (kratko vrijeme je tu boravio i mladi Michelangelo)

Sv. Jeronim u studiolu, 1480, Ognissanti, Firenca

Na suprotnome zidu se nalazi Botticellijev Sv. Augustin,

a vjerojatno je da su ta dva prikaza bila na pregradama

kora. Oba prikaza su precizno crtana. Ghirlandaiovo

slikarstvo je usredotočeno na hladnu stvarnost, bez emocija.

Njegovo gledanje na stvarnost je preciznije, ali bez dubljeg

ulaženja u nju. Kod BOTTICELLIa je javlja romantični,

emotivni prikaz, sve je puno lirskije obrađeno.

Posljednja večera, 1480., Ognissanti

Sličan prikaz i postav kao kod Castagna. U

pozadini su voćna stabla i ptice u letu

(karakteristično za Ghirlandaiono slikarstvo).

Gotovo identičan prikaz ali ipak malo kvalitetniji.

Posljednja večera u refektoriju samostana S. Marco

Apostoli su prikazani strogo realistično, sa pomalo hladnim izrazima lica. G.je iskoristio

pravu konzolu svoda u svom prikazu i ono u središtu ističe lik Krista.

Poziv Sv. Petra i Sv. Andrije, 1481-82 , Rim, Sikstina

Prikazano u zoni bočnih zidova (oni su bili prvi

apostoli) izgleda da je Perugino osmislio sve

kompozicije slika, valjda je bio „voditelj radova“ –

92

njega karakterizira precizna simetrija. Likovi na prikazu su portreti firentinaca koji su tada

živjeli u Rimu. (papa Siksto IV naručio je te freske i valjda se time htio ispričati

firentincima za aferu Pazzi).

Uomini Famosi, u Sali dei Gigli 19 , Pal. Vecchio, 1482-

85

Brut, Skevola, Kamil – oni su vezani za republikansku

prošlost.

Poklonstvo pastira, kapela Sassetti, Sta. Trinita, 1485.

Uzor je Triptih Portinari u crkvi San Ogidio, slikan uljem na

platnu.

G. nikada nije preuzeo tehniku ulja, ali je preuzeo flandrijski

naturalizam. Stupanj naturalističkog prikaza lica pastira: vidi se

„bradica od jedan dan“. Mekano svjetlo koje se inače može

postići samo u ulju, a ovdje je G. to postigao u temperi! G.

nikada ne ide u tretiranje unutrašnje ljepote, njemu je ta

ljepota samo izvana. U pozadini je golema “dvorska“

povorka svite, tj. tri kralja.

Honorije

III.potvrđuje franjevački red, kapela

Sassetta. Sta Trinita, 1484. , Firenca

U pozadini se vidi Piazza della

Signoria i Palazzo Vecchio dakle

realistični prikaz suvremene firentinske

arhitekture, ali i prikaz obitelji Medici. U prvome planu je jama iz koje izlaze likovi:

mladi Medici i njegov tutorista takva jama je već viđena na Mantegninim

Raspećima.

19 Sala dei Gigli – sala ljiljana

93

Goes, triptih Portinari u crkvi San Ogidio

Rođenje Marijino, kapela Tornabuori u koru crkve Sta Maria Novella, Firenca, 1486-

90

Oslikana su oba zida: LIJEVO prizori iz Marijina

života, DESNO prozori iz života Sv. Ivana Krstitelja.

Autokratsko prikazivanje likova, pomalo ukočene

figure to je tzv. DEKORUM: poželjni način držanja

dama iz aristokratskog društva. Sjajan, bogat,

otvoreni kolorit, te bogat prikaz dekora interijera: friz putta.

Vizitacija, Sta Maria Novella

Na lijevom zidu, igra se inverzijom odnosa:

gore/dolje, 1. plan/2. plan. Ponovno krajolik

i karakteristične

ptice; te isti ženski

likovi.

Starac i unuk, 1490., Louvre

Prikaz nastao pod flandrijskim utjecajem. Starac ima neku

izraslinu na nosu koja je realistično prikazana. Postignut je topao

odnos među likovima.

Madonna, Ognisansti, Firenca

Poklonstvo triju kraljeva, 1488, Spedale degli Innocenti, Firenca

Smrt Sv. Fine, freska, 1475

Uzašašće sa četiri svetaca i jednim donatorom

BsD okružena svecima, 1484

Stigmatizacija Sv. Franje, Firenca, Sta Trinita

Portret Gianne Tornabuoni

Pokolj nevine dječice, 1485-90

94

Krštenje Isusovo, 1985-90

Vizitacija, 1491, Louvre

LUCA SIGNIORELLI (1450. – 1523.)

Cortona (granica Toskane i Umbrije)

Učitelj mu Piero della Francesca (učio zajedno sa Peruginom)

Toskana, Umbrija, Rim

Utjecaj na Michelangela (tretman anatomskih detalja)

Predstavnik umbrijske škole. On ide prema anatomski robusnijem slikarstvu: iskazivanje

snažne mišićave anatomije.

1470-ih odlazi ravno u Toskanu (odmah nakon učenja kod P.della Francesca) Toskana će

imati velikog utjecaja.

♣ Bičevanje, 1480, Brera

Ranija faza slikarstva. Vidi se Peruginov utjecaj:

formalizam i liričnost. Polajol je utjecao na njega kod

formalnog postavljanja figura u prostor, a tu je i

Francesco uzor. Iza Krista je stup

sa malom antičkom figurom na

vrhu to se isto javlja i kod Bičevanja Piera della

Francesca.

♣ Gospa, kasne 1480-e, Uffizi

Tondo sa Bogorodicom, iznad dva manja tonda sa apostolima. U

pozadini su goli mišićavi likovi: robusne snažne anatomije ovo je

Michelangelu bio uzor.

95

♣ Pojava antikrista, kapela S. Brizio, katedrala u Orviettu, 1499-1503.

Prikaz je započeo FRA ANGELICO, u lijevom kutu su prikazani Luca Signiorelli i Fra

Angelico!

Bizarna tema, ali i bizaran tretman te teme: prikaz posljednjeg dana (narativno:

više dana na jednom prikazu). Gomilanje likova, u pozadini neobična arhitektura.

♣ Uskrsnuće mrtvih, Kapela Brizio, katedrala u

Orviettu

Priprema se posljednji sud. To su studije anatomije, kao

da je radio skice pomoću seciranja leševa. Vidi se

napredak od Polajola, a također se vidi i formalizam,

svojevrsna ukočenost i ponavljanje istih likova.

♣ Prokleti i Blaženi, kapela Brizio, katedrala u

Orviettu

Sam Posljednji sud, poslije iz tog ciklusa (?).

manje je značajna vrijednost samih fresaka,

snaže geste likova naglašavaju svoju ulogu u

kontekstu naracije (kao strip crtež).

♣ Krist na križu sa Marijom Magdalenom, Uffizi

♣ Pričest Apostola, Cortona, Museo

Diocesano

♣ Navještenje, Volterra, Pinacoteca Civica

96

♣ Nevjerni Toma, bazilika, Loreto

♣ Oplakivanje, Cortona, Pin. Civica

♣ Portret muškarca , Berlin-Dahlem, G.g.

♣ Oltarna pala Sv. Onforija , Perugia, Museo Capitolare

♣ The Circumcision , London,

Nat.Gall.

LEONARDO DA VINCI (1452 – 1519.)

1465 ulazi u Verocchijevu radionicu (1476. još je uvijek zabilježen kao član botteghe)

(Andrea del Verrochio)

1472 član bratovštine Sv. Luke

1483 – 99 na dvoru Lodovica Sforze u Milanu

1499 Mantova – Venecija

1500 Firenca

1502 službeni arhitekt i lugeniraius Cesara Borgie, skice za Bitku kod Anghiarija u Palazzo

Vecchio

1506 u Milanu radi za Francuze, povremeno boravi u Firenci

1513 odlazi u Rim gdje radi za Giuliana Medicia, vojvoda od Nemoursa (Nemoure), živi u

palači Belvedere

1516 nakon smrti Giuliana Medici napušta Rim i odlazi u Francusku na dvor Francoisa I.,

gdje će i umrijeti (u Ambroiseu 1519.)

97

Zapravo je jako malo radio u slikarstvu: sačuvano je samo 15 njegovih slika, te mnoštvo

skica, crteža i različitih nacrta. (pisalo je 12???)

U svim njegovim slikama nazire se nešto od radosti promatranja života u svim njegovim

oblicima.

Radosni prikazi, sve živi unutrašnjim životom.

Prikazi su nadmaterijalni

Leonardo ima univerzalno mišljenje van samog slikarstva.

1. Madonna s karanfilom, o. 1475, München, Alte Pinakothek

2. Krštenje Kristovo, o. 1472-75 , Uffizi (Leonardno pomagao Andrei del

VerocchioANĐEO)

3. Navještenje, o. 1472-75, Uffizi

4. Madonna Benois, o. 1475-78, St. Petersburg, Ermitage

5. Ginevra de' Benci (portret mlade dame), o. 1478-80, Washington, National Gallery

(Ljepota resi vrlinu)

6. Sv. Jeronim, o. 1480-82, Rim, Pinacoteca Vaticana

7. Poklonstvo kraljeva, o. 1481-82, Uffizi (ulje na drvo)

8. Madonna u spilji (Madonna sa malim Kristom i malim Ivanom Krstiteljem), 1483-86,

Louvre

9. Madonna u spilji20, o.1493-95 i 1506-08, London, National Gallery

10.Dama s hermelinom (Cecilia Gallerani), o. 1490., Krakov, Czartozy Muzeum (ulje

na drvu)

11.Posljednja večera, o. 1495-98, Milano, Sta Maria delle Grazie, blagovaonica (ulje i

tempera na gipsu)

12.Bogorodica s Djetetom i Sv. Anom, o. 1502-16, Louvre

13.Mona Lisa (Lisa del Giocondo), o. 1503-06, Louvre

14.Sv. Ivan Krstitelj, o. 1513-16, Louvre

20 Madonna u špilji (Madonna sa malim Kristom i malim Ivanom Krstiteljem)

98

15.Sv. Ivan Krstitelj u odjeći Bakha, o. 1513-16, Louvre (odjeća naknadno dodana?)21

Traktat o slikarstvu: na temelju Leonardovih bilježaka sastavio ga je učenik

FRANCESCO MELZI.

Tisuće studija i crteža: veći dio crteža odnosi se na neslikarske eksperimente i studije.

♦ Crtež kra jolika, 5.8.1473 , Uffizi, tuš i pero

Pogled s Montalbana Valdimievde (dolina

Arna) – napisao je datum na taj crtež, ali

zrcalno, što je bilo karakteristično za njega.

Skica sadrži neke od klica tj. ideja koje će se

kasnije redovito pojavljivati na njegovim

djelima. Jednostavni crtački potezi. Po izadnju

„taschen“ smatra se prvim pravim prikazom samostalnog pejzaža.

♦ Anđeo Verrochijevog Krštenja, 1470-73, Uffizi

Ovaj anđeo pokazuje začudno odudaranje

od Verocchijevog slikarstva na ostatku

slike. Usporedba sa Verocchijevim Davidom

u Bargellu: fina ljepota, elegancija,

rafiniranost iz Verocchijeve radionice su

utjecale na Leonarda.

♦ Navještenje, o. 1473, Uffizi

Prvo nama poznato Leonardovo samostalno djelo! Tu je još prisutna formalnost

i čvrstina koja će se u kasnijim djelima ublažiti. za Leonarda je

karakterističan tretman detalja, kolorizam, te fantastičan krajolik.

21 Sve su u tehnici ulja na drvu osim Bakha – koji je naknadno prebačen s panela na platno

99

♦ Ginevra de' Benci 22 , o. 1475, Washington, National Gallery of Art

Slika je vjerojatno u donjem djelu odsječena. Od biljke joj je napravljena aureola: ginevre,

koja je simbol ženske duhovnosti, pa se javlja kontrast

između tamne aureole i blijede puti lica, emotivna

koncentracija lica; intenzivna životnost lika. Slapovi

svjetlosti na kosi. Potpuna definicija sfumata, sanjarski

krajolik. Ti se formalni elementi u kasnijim djelima

pojačavaju.

♦ Madonna Benois, o.

1478., St. Petersburg, Ermitaž

Ovo djelo mu se s velikom vjerojatnošću pripisuje.

Počinje ga zanimati kompozicija: najčeće stožasta

(piramida koja je uu sredini zaokrenuta: vrtložna

kretanja likova) to će imati utjecaja na Raffaela!

Ovdje se na Bogorodici vide nedefinirana

usta: nedostaju rubovi usana. Nema obrve (tada je

bila takva moda!!!) to sve najavljuje Mona Lisu!

Neobično nježni sfumato prosipa se po koži

Isusa i Bogorodice.

♦ Nedovršena priprema slike za Poklonstvo Kraljeva, o. 1482, Uffizi

Komplicirana kompozicija: piramida koja se

umnožava. Leonardo je bio sjajan animalist (pogotovo

konja!!!!) kao nitko prije ni kasnije!

Lodovico Sforza je bio

naručio skulpturu

konja, koja nažalost

nikada nija bila

napravljena.

♦ Madonna u spilji, 1483., Louvre

22 Đinerva de Benći

100

Postoje dvije verzije ove slike, druga ja u Londonu u National Gallery, koja je lošija

i nedovršena!!!

Ovdje: vlažna atmosfera – neobičan prikaz, izgleda kao da je mokra! Bogorodica i

Krist i Ivan Krstitelj kao djeca u spilji sa anđelima. Iz vlažnog mraka izviru nježna

lica u piramidalnoj kompoziciji, a u pozadini se javljaju bljeskovi svjetla između

stijena. Likovi imaju neobične geste: Bogorodica ima ispruženu ruku, a jedan od

anđela ispružen prst – što čini nevidljivu križnu kompoziciju. Osim toga, neobično

je što Bogorodica grli malog Ivana Krstitelja a ne Krista.23 Na Verziji iz Londona

Leonardo je Mariji, Kristu i Ivanu dodao aureolu a Ivanu još i štap u ruke.

♦ Posljednja večera, refektorij samostana S. Maria delle Grazie, Milano, 1495.-98.

Eksperimentirao je s tehnikom ulja na

način kako se koristi tempera: zato je

freska u jako lošem stanju i ne može se

restaurirati. Ovo je varijanta na temu

već ranijih slika. Slika je produžetak

stvarnog prostora, kao novost se javlja

to, što stol nema bočnih strana i Juda se

nalazi s iste strane stola, a ne ispred,

kao na svim dotadašnjim prikazima. Prostorija se oštro skraćuje, a iza je kao loggia –

tripartitni otvor koji naglašava središnji Kristov lik. Iza karakterističan Leonardov krajolik.

Prikazan je trenutak kada Krist kaže da će ga netko izdati. Ovdje je prvi put uspješno

prikazana drama: apostoli su u zajedničkoj drami. 4 grupe od po 3 apostola, nasuprotne

grupe ali prilično uravnotežene. Drama se prema sredini pojačava, i tzv. „piramidalna

ikonografija“. Juda je gestom odvojen i sklonio se od svjetla (tamniji je) ali i 1. put s iste

strane stola kao ostali.

♦ Isabella d'Este, 1500, Louvre

Skica za portret, vidi se nešto od razvoja (smjera) kojim

će ići Leonardovi portreti.

23 („taschen“ – bila je dio velikog oltarskog retabla za franjevačko Bratstvo bezgrešnog začeća crkve San Francesco Grande, 1. Slika mu nastala u Milanu)

101

♦ Mona Lisa, 1503-05?, Louvre

Izrađena je za Francesca del Gionda,

firentinskog trgovca svilom, koju

je naručio kako bi obilježio svoj novi

dom i rođenje sina Andree. 24

♦ Skica za Bitku kod Anghiarija

Louvre25 (lijevo)

Najpoznatija je kopija P. P. Rubensa. Golema

freska koju je Leonardo trebao naslikati za salu

velikoga vijeća u Palazzo Vecchio u Firenci

1505. (sjedište firentinske vlade). Na suprotnome zidu je i Michelangelo naslikao prikaz:

BITKE KOD KAŠINE – ali ni ona se nije sačuvala! Prikazuje vojnike koji izlaze iz rijeke i

pripremaju se za bitku. To je bila jedna vrsta natjecanja između Leonarda i Michelangela

24 Lisa del Giocondo – navodno je taj portret služio RAFFAELU za njegov e portrete kao uzor („taschen“)25 Navodno započeo nepoznati majstor a Rubens proširio rubove i dodao mač četvrtom konjaniku („taschen“)

102

kao dvojice najboljih26. Leonardo je ovdje također eksperimentirao sa tehnikom, pa je

slika brzo počela propadati.

♦ Studija za bitku kod Anghiarija, 1504 . (desno)

Studije lica sudionika borbe, intenzivna ekspresija osjećaja.

Leonarda su zanimale i karikature.

Važne su bile njegove studije anatomija, proučavao je pojedine

dijelove tijela.

(studija grla maternice)

♦ BsD i Sv. Anom, 1503-06., Louvre

Osobito popularna tema u Firenci! Ana Meterza:

skraćeno kao s. Ana Mesa terza (Ana kao treća na

slici). Piramidalna kompozicija: započeti vrtložni

pokreti. U Aninom krilu sjedi Bogorodica a mali Krist

pokušava zajahati ovčicu, dak ga Bogorodica

odgovara (simbol njegove žrtve). Tim Bogorodičinim

pokretom zaokrenuta je kompozicija.

Ponovno se javljaju karakteristični Leonardovi

elementi: mistično svjetlo (sfumato) na likovima i neobični krajolik u pozadini.

♦ Sv. Ivan Krstitelj - Bakho, o. 1516, Louvre

Negdje se čak ne pripisuje Leonardu, ali je prikaz značajan

zbog toga što se vidi da postoji mnogo „sljedbenika“ poslije

Leonarda koji rade na njegov („leonardovski“) način

ispružen prst, sfumato, piramidalna kompozicija. Ipak se

osjeća pad kvalitete!

26 PARAGONE – natjecanje dvojice autora na istu temu

103

PIETRO DI COSIMO (1461. – 1521.)

Uči u botteghi Cosima Rosellija (1481-82 s učiteljem na oslikavanju Sikstine).

Utjecaj Verocchija, Pilippina, Ghirlandaia.

Čitav umjetnički vijek proveo je u Firenci.

Režira firentinske svečanosti.

Česte narudžbe firentinske signorije.

Visoke Vasarijeve ocjene, ekscentrik.

Vizitacija, 1489-90, Washington, National

Gallery

Vidi se utjecaj flamanske umjetnosti, slika po tadašnjoj tradiciji, iza neobično

nagomilavanje ljudi.

Utjelovljenje sa svecima,

1505, Uffizi

Potpuno izvire iz

toskanske tradicije,

podpada pod

Leonardovske ideje.

Giuliano da Sangallo, 1500., Rijksmuseum,

Amsterdam

Slikao portrete: javlja se ono što će u 16.st biti karakteristično za portrete: likovi su

prikazani sa priborom koji karakteriziraju njihov

status ili ono čime se bave.

Simonetta Vespucci, 1485-90, Musee Conde,

Chantilly

104

Prikazana je kao Kleopatra: zmije oko vrata i glave. Njezin profil odražava se na

oblacima.

Perzej i Andromeda, 1515., Uffizi

Naslikao za studiolo Isabelle d'Este, naglasak na narativnosti (više scena na istoj slici)

Venera i Mars

druga generacija liričara

ANDREA VEROCCHIO (1435. – 1488.)

Najvažniji kao kipar i zlatar, ali imao i vrlo razvijenu slikarsku radionicu (iako mu slikarstvo

djeluje suho i tvrdo)

Učenici: Sandro Botticelli, Leonardo da Vinci, Lorenz odi Credi

Kiparska djela: Krist i Sv. Toma na Orsanmichele

Grob Giovanija i Piera de' Medici

Colleoni

105

o Krštenje, 1470-88, Uffizi

I kod slika razmišlja kiparski; likovi izgledaju kao

kipovi: kao samostalno stavljeni u prostor. Nisu u

nikakvoj međusobnoj vezi. Veliku važnost daje

anatomskim detaljima. Likovi su oštro definirani.

Jedan od anđela u dnu, sigurno je LEONARDOV,

a za drugog se pretpostavlja da je možda

BOTTICELLIJEV! U pozadini su crtački fino

obrađene stijene, koje nestaju u krajoliku: što

podsjeća na buduće Leonardove krajolike.

o Pala Pistoia, 1445

BsD, Sv. Ivan Krstitelj i Sv. Donat. Prikazan je

neobični orijentalni sag sa resama. Ponovno se

javlja međusobna izoliranost likova.

SANDRO BOTTICELLI (1455. – 1510.)

Zlatarski nauk.

Bottegha Fra Filippo Lippija

1470-ih godina u Verrochijvoj radionici, zatim radovi u Firenci.

1481-82 s Ghirlandaiom, Peruginom i Cosimom Rosellijem

oslikavaju Sikstinu.

Na prijelazu stoljeća cijenjen kao arbitar ukusa, procjenitelj

radova na Firentinskoj katedrali, član komisije koja je odlučivala

o smještaju Michelangelovog Davida

106

karakteristike: snažno obrisno ocrtavanje likova, vrlo blag i svijetli kolorit.

• Alegorija snage, 1470, Uffizi

Najranije djelo! Prikaz 6 alegorija VRLINA u Trgovačkom sudu Firence, na velikom zaslonu.

PIERO POLAJOLO je naslikao ostale alegorije! Uvjerljivost i čvrstoća figure, pretjeranost

dekoracije prijestolja. Koščate ruke sa dugim prstima: gotovo gotička elegancija tijela

(zglobovi su kao iščašeni – što vizualno povećava izduženost) još karakteristično:

snažni nožni prsti i povijeni palac. Snažna obrubljenost lika: čvrsti volumen naglašen

linijom.

• Poklonstvo kraljeva, o. 1475, Uffizi

Za Medićejce ja naslikao nekoliko Poklonstva

kraljeva. Mnogo likova – varieta!!! Likovi su

zasigurno portreti. Prozor je smješten u

poluporušenu zgradu: kao simbol zalaska antike.

Pojavljuje se i njegov portret (a to često radi): lik

koji je okrenut promatraču!

• Sv. Augusti u studiolu, 1480, Ognissanti

Ponovno isti detalji: obrubne linije, koščate, nervozne ruke

• Mojsije u Egiptu, 1481-82, Sikstina

107

Ženski likovi dobivaju crtačke guste pramenove kose, prethodnice Primavere!

• Mojsije u Pustinji, 1481-82, Sikstina

• Kažnjavanje Kore i Aronovih sinova

• Kristovo iskušenje

=sve sa zatamnjenim koloritom –

po narudžbi slika.

• Primavera, 1479 – 81, Uffizi

Njegove slike su više ilustracije nekih

ideja, nego što ga zanimaju slikarski

problemi. Neoplatonizam: moda u

filozofiji u 15.st: čitaju se spisi

antičkih filozofa. Inzistira se na

neobičnom amalgamu između

kršćanstva i Platonovog savršenog

svijeta ideja. Gibanje na slici kreće iz

gornje desne , do donje lijeve strane.

Likovi su podijeljeni u 4 grupe!

108

• Rođenje Venere, 1483,

Uffizi

To je ilustracija

konkretnog mita. Venera

je postavljena u gestu

Venere Pudike. Ponovno

je prikazana gotovo

nemoguća anatomija

tijela: Venera ima

iščašeno rame, ali sve je

to u funkciji elegancije.

Kolorit je ovdje još prozračniji.

• Atena Pallada i Kentaur, 1482-83

Ona se smilovala i tješi ga. To je ilustracija ideje: ona se

svojom plemenitošću sažalila i ukroćuje snažnu tjelesnu

divljinu. (tak nekak)

• Madonna

Magnificat, 1485, Uffizi

Više je slikarska: svojom kompozicijom reflektira

tondo u kojem je slika smještena (ponavljaju kružni

oblik)a unutra kao snažna vertikala: Gospa i Dijete.

• Oplakivanje, 1490-e, Museo Poldi – Pezzoli, Milano

Pomak prema mističnom prihvaćanju kršćanskih tema (ne

slika više nekršćanske teme!). Prikazuje duboku bok, što je

109

za njega novost. Sama atmosfera ja dublja, mističnija: prikazuje duhovnost (duhovno

stanje) u kojem se Botticelli tada nalazio.

• Mistično rođenje, 1501, London, National

Gallery

Dolazi do naglog povećavanja Botticellinih

karakterističnih eteričnih likova. Prikaz mnoštva

anđela.

Kolorizam je potpuno neobičan, ali su i tjela

naglašeno nebeska.

Dodatnu mističnost daje natpis na grčkom na vrhu slike

(koji je u opreci sa nebeskom radošću).

Ovu sliku je za sebe naslikao!

• Sv. Sebastijan, 1474, Berlin, S.M.P.Kb.

• Navještenje, 1489-90

• BsD i 6 svetaca, 1470

• Portret Dantea, 1495

• Portret Giuliano de Medici, 1476-77

110

FILIPPINO LIPPI (1457. – 1504.)

U početku uči kod Fra Diamantea, a kasnije kod

Botticellija

Pala četiri sveca, 1483., Lucca, San

Michele

Naglašena linearnost, koščatost ruku – sličnost s

Botticellijevim krhkim rukama razlika od

Botticcellija koji koristi čisti grafizam.

Vizija Sv. Bernardina, o. 1485, Firenca, Badia

Koloristički puno hrabriji po tome sve bliži ocu!!

Sklonost neobičnim prikazima.

Njegov otac , Filippo Lippi, umro je kad je

Filippinu bilo 12 godina, ali je preko Botticellija

došao do njegove umjetnosti!

Oživljavanje Teofilovog sina i Sv. Petar na

prijestolju, kapela Brancacci, Firenca, prije 1484.

Suđenje i mučenje Sv. Petra

111

Dovršava MASSACIOVE freske!!! († 1428 od kuge)

Potpuno ispočetka naslikao na suprotnome zidu, figure su izduženije, eteričnije i potpuno

prilagođene atmosferi kompozicije (križanje Sv. Petra)

Krajem 1480-ih odlazi u Rim

Oslikao kapelu Carrafa u sta Maria sopra

Minerva, Rim, 1489-93

Obitelj Carrafa sudjeluje u događajima iz života Sv.

Dominika (smatrali su da im je on daleko predak). Dolazi

do umnožavanja broja likova, arhitekture u pozadini, te

umnožavanju dekorativne eteričnosti likova to

predstavlja novu fazu njegovog slikarstva. Vidi se i

pomak u koloritu.

Sv. Toma i heretici

Sklonost prema nobičnim likovima i rješenjima možda najava protomanirizma!!!

Gospa u slavi

Na začelnom zidu: u scenu je kao lažni umetak stavljeno NAVJEŠTENJE (u neobično

naslikanu arhitekturnu strukturu), iluzija stvarnosti.

Prizori iz života Sv. Filipa, kapela Strozzi, Sta Maria Novella, Firenca, 1500-02

vrhunac u slikarstvu s neobičnim scenama.

Sv. Filip Istjeruje demona

Dolazi do potpune razgradnje/otvaranja arhitekture (oltar). Neobičan eksperiment: pomak

prema protomanirizmu; vrlo avangardna umjetnost za

to doba u Firenci!

FRANCESCO DI GIORGIO MARTINI (1439. –

1501.)

Siena, Urbino, Napulj, Cortona.

Homo universale – inženjer, arhitekt, slikar, kipar.

Rođen je u Sieni i najznačajniji je kao arhitekt!

112

Putuje po manjim središtima.

Kao slikar je najviše traga ostavio u Sieni!

Krunjenje Djevice, 1472 , Siena, Pinacoteca

Sklonost dekorativnosti, gomilanje likova, svojevrsna plošnost, negiranje prostora: figure

kao da ne komuniciraju međusobno. Također se javlja

i neobična sklonost bizarnim elementima: čudni odsjaj

boja, čudni anđeli…

Rođenje, 1475, Siena, Pinacoteca

Renesansnija, monumentalnija slika, ali opet

ostaje neobičan tretman likova i pozadine.

Grubost i čvrstoća likova.

113

PIETRO PERUGINO (1452. – 1523.)

Firenca, Perugia

Kratki boravci u Veneciji, Pisi, Pavijii, Sieni, Orvietu i Milanu

1481 -82 predvodi radove na osliku Sikstine

Raffaelov učitelj!

Velika produkcija uz značajan doprinos više od jedne botteghe, djela variraju u kvaliteti

(nikad nije odbijao narudžbe)

Predstavnik umbrijskog slikarstva, a dosta može zahvaliti prvom predstavniku umbrijskog

slikasrtva: Pieru della Francescu.

o Predaja ključeva Sv. Petru, 1481-82,

Sikstina

Gotovo uvijek naslikana simetrična kompozicija,

gdje će dvije velike skupine figura biti

postavljeno simetrično oko glavnog prikaza.

Likovi su uvijek prikazani na nekom platou, trgu

sa linijama koje se horizontalno prostiru, a točka spajanja nestaje unutar središnje

centralne građevine u pozadini. Bočno su ovdje dva slavoluka ala antica. U pozadini su

često razbacane brojne figure u raznim gestama (ti su likovi često povezani za glavni

prikaz).

Karakteristične Perugine fizionomije: jednom kad je rješio te probleme do kraja je isto

slikao: nježne brade, mala usta, karakterističan položaj glave i ruku.

Iste te fizionomije žive i u Raffelovoj prvoj fazi!

Druga karakteristika za njega su prekrasna neba, postavljeno prilično nisko. Javlja se

čitava skala plave boje. Ispod neba su karakteristična stabalca,: tzv.“pernata stabalca“

(kao da titraju poput perca), što će taakođer

biti vidljivo kod Raffaela!

o Krštenje, Sikstina

Ponovno dvije simetrične grupe likova sa

glavnom scenom u središtu. Portreti

firentinaca u tim grupama. Iako ponekad

pokušavao eksperimentirati, ipak se u

114

gestama javlja ista tipizacija koja je karakteristična za njegov nježni izraz. Opet prekrasno

nebo, gore je Gospa u medaljonu.

o Gospa sa Sv. Ivanom Krstiteljem i Sv. Sebastijanom,

1493, Uffizi

„sladunjavo slikarstvo“ – idealizirani likovi. „Sakarinski

Perugino“. To je slikarstvo bilo posebno popularno u 19.st

(prerafaeliti). U tehničkom smislu: to je vrlo kvalitetno

slikarstvo. P. ima savršenu tehniku: savršeno tretiranje

nabora i prikazivanja svjetlosti na

likovima.

o Sv. Sebastijan, o. 1495., Louvre

115

Identičan prikaz Sv. Sebastijana kao i na prethodnoj slici. Kao da ga je samo prenio u drugi prostor

(samo je nešto drugačiji inkarnat).

Perugino je bio sjajan portretist!

o Sv. Marija Magdalena, o. 1500., palača Pitti

Ponovno karakteristična fizionomija, ali vrlo živi likovi!

o Francesco delle Opere, 1495, Uffizi

Sjajan tretman inkarnata, prikazane su određene misli i emocije. Krajolik liči na

Leonardov „magični krajolik“. To je neposredno živi portret. Govori o unutarnjem

životu osobe. Karakterističan položaj ruku.

o Portret: Angelo Donni

o Collegio del Cambio, Perugia,

1496-1500.

Prostorija za sastanke u jednoj komori

ceha, javlja se sličnost sa spavaćom

sobom Gonzage 27. Antički uzori.

ALEGORIJE I HEROJI – karakteristični

kontraposti, nagibi glave…

BOG OTAC S PROROCIMA I SIBILAMA – ponovno dvije simetrične grupe, iznad je Bog Otac

u medaljonu.

o Bitka Ljubavi i Kreposti, 1505, Louvre

Djelo je naručila Isabella d' Este i bilo je postavljeno

uz Mantegnin Parnos u njenom studiolu. Prekrasan

pejzaž slike: ispred svog vremena!

27 Mantova, Castel Nuovo, spavaća soba, ANDREA MANTEGNA 1465-74.

116

PINTURICCHIO (1460. – 1513.)

Perugia (Peruginov učenik)

Rim, Siena

Tipični predstavnik umbrijske škole

Nikad nije boravio u Firenci, što se vidi u njegovom slikarstvu!

Povezan sa NIKOLOM BOŽIDAREVIĆEM

[povjesničari umjetnosti vide izravan utjecaj Pinturicchina na Nikolu Božidarevića]

Smrt Sv. Bernardina, kapela Buffalini, Sta

Maria Aracoeli, Rim, kasne 1480-e

Od Peruginovog utjecaja vide se dvije grupe

figura, jedna je malo zakrivljena. U pozadini

je trg sa građevinama sličnog izgleda kao

kod

Perugina. Sladunjave karakteristike likova.

Svod u Appartmento Borgia, Vatikan, 1493

– 95.

Privatne odaje pape Aleksandra VI. Borgia.

Dekorativnim trakama su naglašena rebra. Uzor

je bio Collegio del Cambio28. Papa je naručio

ikonografske teme koje ilustriraju neke religije

koje se suprostavljaju kršćanstvu. To su neobični

prikazi motova.

1502 papa Julije II. je odbio tu živjeti, jer mu je to bilo grozno slikarstvo! (Stanze)

28 Perugia, Collegio dell Cambio, P. PERUGINO, 1496 – 1500.

117

To pokazuje kako se brzo ukus mijenja i kako je Pinturicchio zakasnio sa takvim

slikarstvom. Na svodu je prikazan APSIS (dolje). Pinturicchio

preuzima gotove sheme Peruginova slikarstva. „Horror vacui“

u dekoraciji. USKRSNUĆE sa portretom pape Aleksandra VI . – i

ponovno se javlja potreba da ispuni svaki dio slike.

Aritmetika

Suzana i starci – poligonalni zdenac

kao u Sieni

Pio II u Baselu, 1506 ., knjižnica Piccolomini u Katedrali u Sieni

Njegov drugi značajan ciklus, koji je ikonografski jako neobičan:

papa je naručio prizore iz svog života! U ovim prizorima se njegova

tamna paleta donekle rasčistila. Otvaraju se veće površine neba, ali

se i dalje javlja shematiziranost i ukočenost likova. Ovdje je prikazao

i nekoliko konja i psa.

[Pisanello je u Sieni crtao životinje i to je bio donekle utjecaj na

Pinturicchia]

Ciklus se nalazi u Kapeli u Katedrali (Siena) koju je papa nazvao LIBRERIA.

Pio II u Ankoni – u pozadini je portret grada

Pio II kanonizira Sv. Katarinu Siensku

Budući papa Pio II postaje Kardinalom , na oltaru je prikaz Bogorodice: slika

u slici je karakteristično za ono što Božidarevič radi.

118

Pio II postaje papom – događaj smješten je uz Sv. Ivan Lateranski

Navještenje, Sta Maria Maggiore, 1501, Spello

Gusta dekoracija na arhitektonskim elementima.

COSME TURA (1430. – 1495.)

Squarcioneov učenik (bottegha u Padovi)

Ferrara – bio je dvorski slikar obitelji D' Este

Borso, Ercole: dva glavna predstavnika obitelji D' Este

♠ Vratnice orgulja, Katedrala, Ferrara, 1469.

119

NAVJEŠTENJE – vidi se neobično slikarstvo Squarcioneova kruga. Nadrealan, bizarna

crtakarakteristika ferrarskog slikarstva. Vrlo gruba fizionomija i proporcije Bogorodice,

zagušeni tonovi i teška arhitektura ; u pozadini su strašne stijene. Neobični nabori plašta

Bogorodice, a iza se javlja čudan grad.

S druge strane je prikaz SV. JURJA kako probada zmaja – crveni tonovi prevladavaju, te

ponovno bizarne i grube fizionomije likova, pogotovo prikaz konja

to je zastrašujući prikaz.

Vratnice su rastavljene i nalaze se u muzeju Katedrale.

♠ Poliptih Roverella: središnja slika BsD, 1475-76., London,

Nat. Gall.29

Prikazano je neobično prijestolje: od mnogih arhitektonskih

elemenata koji nisu do sada nikad viđeni zajedno. Okolo su anđeli

sa instrumentima. Boje su čudne.

♠ Pieta, o. 1475, Beč, Kunsthistorisches

Museum

Goleme proporcije tijela, goleme glave! Time

je u njegovim djelima naglašena tjeskoba i

stisnutost.

♠ Palača Schifaiona, 1470 – 71, ladanjska palača obitelji D' Este u novom dijelu

Ferrare

TRAVANJ – djelo Cosme Ture ili učenika Francesca dell Cose

(iz ciklusa)

29 Ostali dijelovi su po mnogim muzejima

120

Tu su prizori iz antičke mitologije vezani uz određeni mjesec. ALEGORIJE MJESECA:

ZODIJAČKI ZNAKOVI: ANTIČKI BOGOVI i LOKALNI OBIČAJI vezani uz određeni mjesec!

Pretrpavanjekarakteristično za ferrarsko slikarstvo!

Lipanj s Merkurom; Srpanj s Jupiterom, Kolovoz sa Cererom,

Rujan s Vulkanom (lijevo).

GENTILE BELLINI (1429. – 1507.)

Sin Jacopa Bellinija, suradnik u očevoj radionici s bratom Giovannijem.

Službeni slikar mletačke Republike!

Portreti duždeva, prikazi svečanih procesija i historijskih scena.

(bio poslan u Carigrad gdje je vidio orijentalnu arhitekturu)

Njegova braća otišla su suprotnim putem: Giovanni je pripadnik monumentalne struje 3.

generacije!

Njegovo slikarstvo prilično je konzervativno, sklon je prikazima društvenog života u

Veneciji i koristi neke od narativnih metoda internacionalne gotike!

To su golemi prizori!

o Beato Lorenzo Giustiniani, 1460-ih, crtež

o Procesija na Tijelovo,

Venecija, Accademia, 1496

121

430 x 323cm. Golema povorka važnih ljudi na trgu Sv. Marka, to je portret društvenog

života Venecije! Likovi su vjerojatno realni portreti. Kao i Perugino koristi linije na

pločniku., koje nestaju u luneti portala Sv. Marka. Koristi anegdotalne elemente, da

poveća svečanost.

o Čudo s križem

Ponovno portret grada sa mnogo

građana.

Karakterističan je i vrlo vjeran

prikaz stvarne arhitekture grada!

VITTORE CARPACCIO (1460. – 1525.)

Otvoreno pitanje učitelja (ne zna se tko je, ali se u njegovim djelima vide utjecaji mnogih

slavnih prethodnika)

Suradnja s Giovannijem Bellinijem

Ciklus Sv. Uršule (u Accademiji )

Također radio cikluse i u scuoli dei San Giorgio de Schiavoli, u scuoli dei Albanesi i

u scuoli di San. Stefano

Nastavljač portreta grada!

• Ciklus Sv. Uršule,

Accademia, 1490

Prizori iz života svetice. Ona je bila

princeza iz Bretagne, velika

kršćanka, poznata po duhovnosti i

ljepoti. Engleski vladar ju htio za

ženu pa je poslao svog ambasadora. zanimljivo je da je ta scena postavljena pred

mletačke krajolike, iako bi se zapravo trebalo odvijati u Francuskoj. Uršula je postavila

nekoliko uvjeta: morao joj je poslati 11 000 djevica, financirat joj hodočašće po svim

122

ključnim mjestima, te je sam moro postati kršćnin. Kada se vraćala iz Rima, Huni su u

Kölnu ubili nju i djevice…

• Dolazak engleskog ambasadora (gore)

• Engleski ambasador na dvoru u

Bretagni

u pozadini je slavoluk al antica, sa

gotičkim elementima na vrhu. Vide se

utjecaji Perugina: prikaz likova i prikaz

neba. Carpaccio je dugo radio taj ciklus,

pa se vidi prilično naglo sazrijevanje.

(u slikama piše engl.amba.na engl.dvoru?)

• Otpuštanje engleskog ambasadora

Vrlo realistično svjetlo, pretpostavlja se da su ovi

kvalitetniji prikazi nastali tek nakon 1510.g.

[1490-ih je nastao

poliptih iz Zadra]

• San Sv. Uršule

Vjeran prikaz stambene arhitekture, do najsitnijih pojedinosti.

• Hodočasnici pred papom

Rim je naznačen utvrdom Sant Angeli na Tiberu (to je stvarna

arhitektura: Kadenov mauzolej).

Carpaccio uživa u detaljima koji su za scenu nevažni!

• Hodočasnici u Kölnu

u središtu scene prikaz grada.

Prikazana je jutarnja, jesenska

idila.

• Mučeništvo i smrt Sv. Uršule

123

• Apoteoza Sv. Uršule

To su raniji prikazi sa manje kvalitetnim tretmanom svjetla!

• Ciklus u Scuoli di S. Giorgio dei Schiavoli, 1502

Prikazani su ciklusi iz života triju svetaca: JERONIMA ; TRIPUNA; JURJA

• Vizija Sv. Augustina

Fantastičan prikaz svjetla i njegovo

odražavanje, to je zapravo prikaz iz života

SV. JERONIMA , jer se on glasom javio Sv.

Augustinu! To su realni žanr prikazi.

• Sv. Jeronim i lav

U pozadini je karakteristična arhitektura Venecije.

• Pogreb Sv. Jeronima

Vidi se zgrada same bratovštine.

• Sv. Juraj i zmaj

124

Prikaz se pomalo razlikuje: po eksperimentalnom horror naturalizmu. Mrtva

polupojedena tijela, čudne stijene, oštra kraćenja.

Mantegnin utjecaj! Ali vidljivi su i utjecaji

Bellinija i Perugina.

•

Krštenje Slenita

Prikazani su neobični ljudi s

turbanima.

• Sv. Tripun vrši egzorcizam

• Disputa Sv. Stjepana, 1504, Brera 707 x 347 cm

Iz bratovštine Sv. Stjepana, 3. faza. Vrhunac tretmana svjetla: pod jakim utjecajem

Giovanni Bellinija. Ponovno orijentalni motivi.

Porast kvalitete u njegovim djelima nije ravnomjeran: povremeno je imao bljeskove

(uspone i padove).

Sve njegove slike su potpisane na kartelinama.

Povjesničari umjetnosti smatraju da su učenici dovršavali djela, a Carapccio bi se

potpisao, čime bi djelo dobilo veću vrijednost.

• Meditacija o Kristovoj smrti, 1505., NY, Metropolitan Museum od Art

Jaki Mantegnini utjecaji! Potpis na karatelinu je

izblijedio pa se mislio da je to Mantegnino djelo! Netko

je čak bio krivotvorio Mantegnin potpis!

125

treća monumentalna struja

FRA BARTOLOMEO (1473. – 1517.)

Učenik Cosima Rosellija (nova istraživanja ga smještaju u blizinu Ghiraldaia i Leonarda)30.

Tijekom 1490-ih surađuje s Mariottom Albertinellijem.

1500 se zaređuje (Dominikanac).

Firenca, Venecija (vrlo kratko), Lucca, Rim (1512-14), Firenca.

Bio je vrlo duboko pod utjecajem Savonarole, pa se 1500.g zaredio u dominikance.

(Savonarola je spaljen 1498.)

Nakon zaređenja čini se da nije ništa slikao (1505-06.), a 1506 ponovno surađuje sa

Albertinellijem – u toj 2.fazi stvara svoja ključna djela.

1508 kratko boravi u Veneciji i tamo je na njega ključno utjecalo Bellinijevo svjetlo.

Od 1510 – 18 Fra Bartolomeo i Andrea del Sarta jedini su u Firenci, svi ostali su tada u

Rimu!!!

Savonarola, 1498., Museo di San Marco

Sa velikim postotkom sigurnosti mu se ovo djelo

pripisuje. Ovdje se već naziru karakteristike Fra

Bartolomeinog slikarstva.

Do tog vremena vi slikarski problemi su rješeni, tako

da se sav izraz svodio na formu, kroz nekoliko ključnih

poteza stvara se moćna, snažna i uvjerljiva forma.

30Woleflin: 20-ak prvih godina 16.st klasična renesansa, sve što je nastalo u tom periodu, imalo je velikog utjecaja na daljnju umjetnost (17., 18., 19.st – sve do Secesije

126

Posljednji sud, 1499, Museo di San Marco

Suradnja sa ALBERTINELLIJEM, vidi se Fra B. sumarna, snažna umjetnost koja se ne

zamara sitnim detaljima. U gornjem dijelu prikazan je Krist među apostolima. Krist ima

neobičnu gestu: podignutu ruku!

Vizija Sv. Bernarda, palača Pitti, galerija Palatini,

1504-07.

Sv. Bernardu se javlja Gospa s Kristom i anđelima. Ono što je

bilo karakteristično za slikarstvo 15.st likovi su tretirani

pojedinačno, nedostaje snaga jedinstva prikaza:to se

nakon 1500.g napokon gubi kod Fra B. Javlja se puno

uvjerljiviji, puno čvršći prikaz. Novost: DECORUM gesta

koju mora zauzeti lik kako bi se opisala neka emocija, stav…

U 16.st decorum se dalje razvija i vrhunac dostiže u manirizmu. Osim monumentaliziranih

likova (koji će pod Rafelom i Michelangelom još jačati) u ovo rano vrijeme vidi se utjecaj

Perugina: nježan, vrlo sladunjav izraz likova.

Bog Otac sa Sv. Katarinom Sienskom i Sv. Marijom

Magdalenom, 1509, Lucca, Pinacoteca

Djelo je nastalo za Veneciju, ali je brzo stiglo u Luccu. Snažni obrisi

likova, ponovno odraz Peruginovih saharinskih figura. Utjecaj

Bellinijevog svjetla (svjetlo čuva čitavu sliku), te monumentalnih

Leonardovih figura. Na slici je sažetak brojnih utjecaja pod kojima je

Fra B. bio prvih desetljeća 16.st.

Zaruke Sv. Katarine, 1511, Louvre

Gospa i sveci u zatvorenoj arhitekturi + svjetlo mletački

utjecaj. Monumentalni likovi + piramidalna kompozicija

utjecaj Leonarda. Za Fra B. je karakterističnoširoki teški

nabori, ali vrlo elegantni anđeli imaju neobične pokrete: to

su eksperimenti – analize pokreta.

127

slikari 16.st u prizore unose anegdotalne elemente.

Madonna Misericordia, 1515, Lucca, Museo

Nazionale

Gesta i pozeono što će biti karakteristično za visoku

renesansu. Gospa svojim plaštem štiti građane (B.

zaštitnica). Dolazi do potpunog oslobođenja slikarskog

prostora. Gospa nije stupolika, ni statična kao do sada u

prikazima ove teme.

u visokoj renesansi stavlja se naglasak na kretanje

prizora, ne posvećuje se više pažnja detaljima.

Izaija, 1516. Firenca, Accademia

Pretjerano zaokrenuta forma lika pod utjecajem

Michelangelovog svoda u

Sikstinskoj kapeli!

Salvator Mundi, 1516, Firenca, Pitti

Istaknuta preduga nogakarakterističan kontrapost. Krist na

visokom postolju. Fra B. jako pazi na odnose snage unutar

svojih kompozicija, svi likovi su promišljeno razmješteni.

Oplakivanje, 1515, Uffizi

Sve utjecaje upija, ali ih onda provlači

kroz svoj vlastiti filtar. Ponovno se

javljaju Michelangelovi utjecaji:

skulptura Pieta ovdje je po tome

tijelo Kristovo naslikano. Desno nedostaju Sv. Petar i Pavao. Vidljiv je Leonardov

sfumato. Također se vidi decorum.

za slikarstvo 16.st bitni su odnosi, kompozicije i kretanje sitnica, za razliku od

slikarstva 15.st gdje su bili bitni naturalistički detalji!

128

MICHELANGELO (1475. – 1564.)

Slikarski opus

1488 – 92 bottegha Ghirlandaio

1492 – 94 na dvoru Medici

1494 – 02 sjeverna Italija i Rim (radi uglavnom kao kipar!)

1502 – 05 Firenca

1504 narudžba za bitku kod Cascione

1504 – 05 Tondo Donni

1505 odlazi u Rim, papa Julije II naručuje grobnicu

1508 – 12 svod Sikstine (narudžba Julije II)

U ovom 2. Rimskom razdoblju gotovo uopće ne slika, osim što priprema kartone za druge

slikare (Sebastiano Del Piomba)

Radi na grobnici Julija II

1527 – 29 Firenca, Vrijeme Republike

Nakon 1534 više se ne vraća u Firencu, koja je pod Medićejcima

1536 – 41 Posljednji sud u Sikstini

1542 – 50 Kapela Paolina u Vatikanu

U posljednjoj fazi života ne bavi se slikarstvom = problemi kupole Sv. Petra, projekt za

Campidoglio.

♣ Tondo Donni, 1504 – 05, Uffizi

Luca Signorelli: Gospa u Uffizima jako je

utjecala na prvu fazu Michelangelova djela.

Za slikarstvo mu je bitno njegovo

kiparstvo. Temeljna ideja: TERIBILITA o

strahoti i užasnosti nad materijalnosti

ovoga svijeta.

129

Javljaju se snažne fizionomije muških i ženskih likova. Sv. Obitelj je u prvom planu,

parapet odvaja planove. Na tom zidiću je maleni Ivan Krstitelj. U drugom planu su

prikazani goli mišićavi ljudi (prior iz Sto Spirito mu je dopuštao da sa groblja uzima leševe

za sekcije, što crkva tada baš i nije dopuštala, pa se ovdje vidi jako precizna anatomija).

Koristi iznimno sjajne i otvorene boje; gotovo agresivne. Okvir tonda je izvorni i nastao je

prema Michelangelovim nacrtu – komplicirana vitica sa glavama proroka.

♣ Pripremni crteži za bitku kod Cascione

Kopiju prema tom crtežu napravio je

ARISTOTILE DA SANGALLO. Ta

scena je M. poslužila kao studija

anatomije i raznih portreta.

Monumentalnost i snaga pokreta.

Ponovno nije potrebno obraćati

pozornost na detalje, jer je prizor u potpunoj jedinstvenosti.

Za uzor mu je poslužio RELJEF BITKE u Casa Buonarotti

(Firenca), o. 1491 – koji je napravio po reljefu jedne bitke sa

sarkofaga.

♣ Svod Sikstinske kapele, Rim, 1508 - 12

1508 dobio je zadatak oslikati SVOD u Sikstinskoj kapeli u Rimu 31

31 Sikstina; Rim GIOVANNI DE DOLCI; 1473 – 81, dimenzija: 41 x 13; 5 x 20; 7m = Solomonov hram Hebr. laktovi) zato su značajne dimenzije – iz SZ

130

u trokutima: KRISTOVI PRECI

u manjim pravokutnicima između trokuta sve uokolo središnjih prizora: SIBILE i PROROCI

u sredini veća i manja pravokutna polja: GENEZA (9 komada) naracija

ove naracije nastaju po rasporedu koji ide suprotno od kronološkog redoslijeda!

1508 – 10 nastaje prva polovina

1510 – 12 nastaje ostatak!

1. NOINO PIJANSTVO (manji prikaz): riječni

bogovi u antici: njihov položaj i izgled su bili

uzor za prikaz Noe. I u ostalim likovima vide se

antikizirajući stavovi, monumentalni izraz i

teribilita.

Na rubovima (iznad trokuta i okolo ostalih prizora) postavljeni su INUDI – mladi goli

likovi (to su studije akta)

2. POTOP (veliki prikaz): vidi se utjecaj

Ucellovog potopa! U ovim prikazima

uopće nema pejzaža, sve je sumarno

prikazano. Pejzaž je dan samo u nekim

elementarnim naznakama. Noina arka

svojim dimenzijama i izgledom

podsjeća na izgled same Sikstine!

Također je vidljiv utjecaj Laokontove grupe

(iskopana, Michelangelo je sudjelovao u

njenoj restauraciji)

3. NOA PRINOSI ŽRTVU (manji prikaz)

4. PAD I IZGON (veliki prikaz)

Dva prikaza smještena su narativno u jedan, podjelu činio stablo dobra i zla sa zmijom

koja se oplela oko stabla. Adam odguruje Urielov mač: što je ista gesta kao i kod

Masaccia u Kapeli Brancacci.

Eva je u prikazu izgona ružna. Krajolik ponovno je vrlo sumaran. Sablastan nedostatak

detalja povećava dramu.

2. faza rada: 1510 – 12 – figure i inudi su

monumentalnije

131

5. STVARANJE EVE (mali prikaz). Bog izvlači Evu kroz riječ (ranije se prikazivalo kako je

doslovno izvlači iz Adamova rebra)

6. STVARANJE ADAMA (veliki prikaz) kao i u prethodnom prikazu ponavlja liniju tijela sa

linijom stijene na kojoj lik leži.

7. ODVAJANJE ZEMLJE OD VODE (mali)

8. STVARANJE SUNCA I MJESECA I

BILJAKA (veliki)

9. ODVAJANJE SVJETLA OD TAME (mali)

Torzo Belvedere, o. 50.g.pr.n.e. –

vjerojatno helenistički kip Herakla: iz

njega je Michelangelo izvlačio strukturu

svojih kipova.

Na svodu je prikazano 8 PROROKA i 12 SIBILA: postoje dvije vrte prikazivanja sibila:

starije i mlađe sibile.

One su muškobanjaste „skulpture“ , jako monumentalne. Sve sjede na golemim

prijestoljima i iz knjiga čitaju proročanstva o dolasku Krista. Kumejska sibila, Lidijska

sibila…

♣ Posljednji sud, Sikstinska kapela, Rim , 1536 – 41

Nazire se posljednja faza M. slikarstva – kad

se gubi jasnoća kompozicije i puno više

inzistira na teribilita. To je kaotičan prikaz, sa

golemom masom ljudi. Javlja se kovitlanje u

pravilnom redoslijedu: gesta desne Kristove

ruke pokrenula je to kovitlanje. Krist je

prikazan kao antički heroj (Heraklo).

132

Stvaranje sunca, mjeseca i biljaka.

Odvajanje svjetla od tame.

Proporcije figura rastu što su bliže Kristu. U lunetama je prikaz anđela koji nose

instrumente Kristove muke. Dolje su lijevo blaženi a desno prokleti prikazani. Ponovno

nema nikakvog pejzaža, nikakvog definiranja prostora. Krist je naglašen žutim svjetlom

iza njega to isticanje kasnije će biti karakteristično za Raffaela i Tiziana. Gospa kraj

Krista prikazana je užasnuta prizorom (Sv. Bartol sa oderanom kožom…)

♣ Kapela Paolina, Rim, 1542 – 50.

Tu si nastale posljednje dvije freske na

bočnim zidovima!

Oba prikaza velikih su dimenzija, sa

naglašenom kaotičnosti i i snažnim

likovima. Zagašeni kolorit.

OBRAČANJE SV. PAVLA, Vatikan, 1542 –

45

Stup svjetla (energetski stup) naglašava glavni prizor, te to svjetlo povezuje nebo i

zemlju.

MUČENJE SV. PETRA, Vatikan, 1546 – 50

Središnja silnica je u samome križu. Uokolo je gomila ljudi u različitim gestama.

RAFFAELO (1483. – 1520.)

Urbino. Otac Giovanni Santi.

Mogući učitelj Perugino.

Mladenačku fazu obilježio je brojnim djelima, sumnjive atribucije, bez izrazitije umjetničke

sposobnosti.

133

U kasnijem razdoblju pred-firentinske faze formira se njegov stil, no još je pod snažnim

utjecajem Perugina. (Zaruke Djevice u Breri)

1505 – 08 Firenca. Brojne Madonne s primjetnim utjecajem

Leonarda.

1508 Rim

1509 započinje s oslikom Stanzi

1511 dovršava 1. Stanzu: Stanza della Segnatura

1514 imenovan arhitektom Sv. Petra

1515 kustos antičke rimske baštine; kartoni za tapiserije

1517 narudžba za Transfiguraciju, koja će ostati nedovršena, jer Raffaelo umire

1520.

1. Faza: pred – firentinska / Peruginovska faza

Utjecaj Perugina i umbrijskog slikarstva: nježno, sladunjavo i elegantno

slikarstvo.

2. Faza: 1505. prekretnica – odlazi u Firencu (a tada su tamo Michelangelo i

Leonardo)

3. Faza: 1508. Rim – više se okreće monumentalnom slikarstvu

Prva narudžba u Rimu: Stanze pape Julija II.

Kroz 4 Stanza može se promatrati razvoj Raffaelovog slikarstva, ali se vidi dos lika sve

manje. Više slikaju njegovi pomoćnici! Sve više obavlja organizatorske poslove, a ne

slikarske funkcije.

1.Stanza je pod velikim utjecajem Michelangelove Sikstine. On

sve utjecaje filtrira i stvara novo slikarstvo – nije kopirant!

♦ Pala Castello, 1503, National Gallery, London

Karakteristični Peruginini saharinski likovi, identična kompozicija,

nježni treptavi krajolik. Ali vidi se da R. ide korak dalje: radi puno

dublje slikarstvo: polazi od Perugininih postavki ali razmišlja puno

dalje. Jako realan kontrast svjetla na Kristovom tijelu.

134

♦ Sposalizio, 1504, Brera

ZARUKE DJEVICE, identičan postav kao u Predaju

ključeva kod Perugina u Sikstini!

Dvije suprostavljene grupe, a u pozadini trg sa

centralnom građevinom. Ponovno umbrijsko nebo u

pozadini (zauzima veliki

dio slike).

♦ Tri gracije, 1505-06 , Chantily

Musee Conde. Djelo je nastalo u firentinskoj fazi, kada je

naprosto bio zapljusnut slikama pod antičkim uzorima.

Proporcije i položaj gracija izveden je po uzoru ne Veneru

Medici u Uffizima iz 3.st.pr.n.e.

Novo u njegovom slikarstvu je uvjerljiv volumen i čvrsta tijela.

♦ Polaganje u grob (Polaganje Baglioni), 1507, Rim, Gal. Borghese

Ovdje još uvijek razmišlja kako veliku grupu ljudi savršeno

smjestiti u prostor, ali nije baš uspio.

Raspored je dosta konfuzan, kao da je slika naglo

presječena. Međutim, u likovima se vidi napredak.

(savršenu kompoziciju postigao je tek u prvim stanzama)

1505. Tondo Donni kasnije po uzoru na to Sibila na

svodu Sikstine – dakle, Michelangelov utjecaj za likove

djevojaka. Još se vidi Peruginov utjecaj pri obradi

detalja, te ponovno njegov uzor na nebo.

♦ Predela s polaganja Baglioni, Pinacoteca Vaticana

Vjera, Nada, Ljubav likovi u

tondima. Sa svake strane po dva

putta. Monokromna tehnika, puno

kvalitetniji prikaz na predeli nego na

glavnome prizoru.

135

♦ Madonna Granduca, 1505, Pitti

Najveći dio djela u Firenci čine Madonne – sve su dobile naziv po velikim

karakteristikama. Vidi se Leonardov upliv u firentinskoj fazi. Madonna izlazi iz

tamne pozadine. Prekrasni sfumato na liku Gospe i malog Krista. Ove R. Madonne

imjau snažniji dojam nježnosti i prisnosti od Leonardovih. Prisnije su sa

promatračem.

♦ Madonna s Gardelinom, 1505-06, Uffizi

Mali Sv. Ivan Krstitelj drži gardelina (ptičica), mali Krist ga

gladi. Gardelin je simbol muke zbog crvene mrlje na čelu –

ubola ga je trnova kruna kad je sletio na križ. Leonardovska

piramidalna (stožasta) kompozicija. Krist s jednom nogom stoji

na Gospinoj nozi (ponovno Leonardova invencija) te ponovno

sfumato na inkarnatu. U pozadini Peruginovsko nebo sa

treperećim stablima.

♦ La Belle Jardiniere 32 , 1597, Louvre

Lijepa vrtlarica, ponovno piramidalna kompozicija i

sfumato. Mali Krist i mali Ivan Krstitelj sa križem.

♦ Madonna dei Tempi , 1507-08

München, Pinakothek

♦ Madonna Cowper, velika

32 La bel žardinjer – lijepa vrtlarica

136

♦ Madonna Cowper, mala

London, National Gallery

♦ Alba Madonna, 1509.,

Washington, Nat. Gal. Of

Art

♦ Stanza della Segnatura 33 , 1509 -

11

Sada: Michel. I Rafael. Paragone u Rimu

To su službene papinske prostorije.

Stanca od potpisa – tu su se potpisivali

važni dokumenti!

Cijela je oslikana – velike kompozicije su

u velikim nišama. Ispod su paneli sa

prikazima i grisailesu. I svod je oslikan!

DISPUTA, ATENSKA ŠKOLA, PARNOS +

ALEGORIJE u tondima (RELIGIJA,

FILOZOFIJA, POEZIJA, PRAVDA) – vezani

za ove ključne ljudske djelatnosti.

DISPUTA (religija)

U potpunosti je riješio problem

postavljanja velikih grupa. U središtu je

oltar, a obje strane su velike grupe. U prvom planu su krajnji na krajevima prikaza, a

daljnji likovi idu prema dubini prostora.

33 Stanze della Segnatura – soba od potpisa

137

Gore je Krist sa Bogorodicom i Sv. Ivanom Krstiteljem. Krist je na prijestolju, okružen

apostolima, a iznad je Bog Otac.

Kompozicijski postavi su slični

ATENSKA ŠKOLA (filozofija)

Scena u golemoj antičkoj arhitekturi, u

pozadini se vidi nebo u kojem nestaju sve

perspektivne silnice (kao na Leonardovoj

Posljednjoj večeri). Središnji likovi:

PLATON – pokazuje gore prema ideji.

ARISTOTEL – pokazuje naprijed prema

empiriji. Michealneglo (Diogen) ne mari.

Bramante.

PARNAS (alegorija poezije)

Kompozicija iznad prozora! Ispod su

monokromne freske koje imitiraju

antičke reljefe.

♦ Galatea,

freska u vili Farnese, Rim, 1511.

Njena figura serpentinata, jake fizionomije.

138

♦ Madonna di Foligno, 1511-12, Pinacoteca Vaticana

Iznad je BsD na prijestolju od oblaka. Ispod je mali putto sa antičkom pločom.

Lijevo: Sv. Franjo i Sv. Ivan Krstitelj. Desno: Sv. Jeronim i Kardinal (donator). Gospa

je smještena ispred golemog narančastog svijetlog diska (kruga). To je kasnije

Tizian često koristio.

♦ Sikstinska Madonna, 1512-

13, Dresden, Gemäldegallerie

Golemih je dimenzija, vrlo

monumentalna. Gospa je postavljena na višu

razinu, iza je opet svjetlija pozadina – neki

izvor svjetla. Ispod nje dva putta. Pogled

Gospe i Krista je užasavajući pred sudbinom

koja će ih zadesiti. Puti služe kao

protuteža užasa na licima BsD. Papa gleda u

njih, a Sv. Barbara gleda sa strane

prema dolje. Papa Lav X. (Medićejac) ju

naručio – papa Sikst IV(?) mu bio stric…

♦ Heliodorova stanza, 1512 – 13 (2. Stanza)

Prikaz IZGONA HELIODORA IZ HRAMA

139

Dvije odvojene grupe u prvom planu, lijevo je i papa Julije II. U središtu je arhitektura sa

bačvastim svodom a kroz lunete se vidi nebo (ključna točka silnica). Središte u prvome

planu je potpuno praznošto do sada nije viđeno! Na ovim prizorima već počinju

sudjelovati pomoćnici i učenici. Vide se također i ideje i korijeni manirizma (nakon 1520-

e)

MISA U BOLSENI (krvarenje hostije)

prizor okolo vrata (kao Parnas oko prozora)

Ponovno se javlja papa Julije II sa pratnjom.

Ova kompozicija je naizgled klasičnija.

Lijevi rub slike je uzburkan, oni su pod

utjecajem tog događaja. Drama je

pomaknuta na rubove.

OSLOBAĐANJE SV. PETRA

Ponovno oko prozora. Prikaz u 3 scene,

neobičan je i zanimljiv tretman svjetla:

gotovo na mletački način. Pred krug svjetla

smješten je anđeo.

♦ Stanza dell Inčentio (3. Stanza od

požara)

Požar u Borgu, predgrađe Rima – ispred

Vatikanskih zidina. Požar je blagoslovom

ruke ugasio papa Lav X

140

U pozadini se vidi prikaz starog pročelja bazilike Sv. Petra (Albertijeva loggia Blagoslova je

pred njom – koja se nije sačuvala!) ponovno se javljaju dva bočna događaja, 2 bočne

drame. Svi su planovi slike gušće povezani, a postoje i nekoliko individualnih likova, koji

prevelikim proporcijama odskaču od ostalih – goli mladić prenaglašene muskulature (u

tome će manirizam uživati) – on je izravan citat sa Pikopa iz Sikstine (mladić pokušava

iznijeti starca, lijevo). Do sada je R. kolorit bio duboko promišljen i prirodan, ali sada boje

postaju divlje. kasnije će njegovi učenici doći do intenzivnih i neprirodnih boja.

♦ Konstantinova stanza (4.stanza)1520 – 24

Nema uopće

Raffaela!!!!! Sve su

njegovi UČENICI!

Raffael je bio izvanredan

PORTRETIST, a izvedeni su iz

firentinske umjetnosti s kraja

15.st.

♦ Baldasare Castiglione, 1515., Louvre

(najznačajniji humanist 15.t, glavno djelo mu „Dvoranin“ – neka

vrsta bontoa)

Javlja se savršen tretman boja, svjetla i sjene, vrlo bliska

komunikacija sa promatračem.

♦ papa Lav X sa nećacima, 1517-18, Louvre. Nećaci:

Kardinali: Giulio Medici i Luigi Rossi. Izvanredno je

prikazana mekoća tkanine i inkarnata lica. Također i

izvanredno prikazano stanje duha likova. Živost

prikaza.

141

♦ Transfiguracija, 1518 – 20, Pinacoteca

Vaticana

To su vrlo jasno dvije slike: Raffaelov je gornji

dio sa samom Transfiguracijom: Krist, Mojsije, Ilija

i zaspali Apostoli.

Donji dio sa nevjerojatno bizarnim bojama su

djelo njegovih učenika (podivljale, metalne boje).

Prikaz opsjednutog dječaka i mnoštvo likova na

tamnoj pozadini prelazak u čisti manirizam!

SEBASTIANO DEL PIOMBO (1485. – 1547.)

Venecija, suradnja s Giorgoneom.

1511 Rim – na poziv Agostina Chigija. Utjecaj Raffaela a zatim u Michelanglovu krugu.

Iako u Rim unosi mletačku viziju slikarstva, uskoro se u potpunosti prilagođava rimskom

ukusu.

1531 se zaređuje (dobiva službu čuvanja papinog pečata [„del piomba“] na papinom

dvoru) – skoro više

uopće ne slika!

Pala S. Giovanni

Crisosostorno,

1509

Utjecaj Tiziana

i Giorgionea.

142

Polifem, 1511

Farnesina. Kombinacija mlet. svjetla (treperenje neba i krošnje) sa

monumentalnim divom (monumen. od Raffaela koju je on preuzeo od Miche.) –

dolazi do inverzije utjecaja!

Oplakivanje, 1517 – 18, Viterbo, Museo Civico

Ponovno nevjerojatno mletačko svjetlo (kobaltno

nebo) i monumentalni likovi (snažna rimska

muskulatura).

Lazarovo Uskrsnuće, 1517 – 18, London, National Gallery

143

Nastala u isto vrijeme kao i Raffaelova Transfiguracija. (isto papa

naručio)MICHELANGELO mu je izradio nacrte za sliku (to dokazuje da je bolji od

Raffaela!). geste likova su po uzoru na one iz Sikstinske kapele, ali nedostaje jasnoća i

čitkost Raffaelovih kompozicija. Vlada opći kaos i djeluje neuredno!

Andrea Doria, 1526., Galeria Doria - Pamphily

Bolji je portretist nego slikar sakralnih tema!!!

Papa Klement VII, 1526,

Napulj, Museo Capodiamonte.

Smrt Adonisa, 1511 – 12,

Uffizi

ANDREA DEL SARTE (1486. – 1530.)

Čitav život vezan uz Firencu (osim boravka u Fontainebleau,

1518)

Otmjeno, svečano i elegantno slikarstvo.

Uravnotežene i mirne kompozicije.

Karakteristični sfumato i izmaglice, na tragu Leonarda ali i

mletačke poezije Giorgionea i mladog Tiziana.

Učenik: Pontormo.

144

Vasari za njega kaže da je „slikar bez greške“

1512 – 25 ključni slikar u Firenci

Njegova umjetnost je vrhunac vrhunaca klasične umjetnosti.

U njegovim slikama vide se zametci firentinskog manirizma!

Slike izgledaju kao da su presvučene laganom sumaglicom, kao neka koprena – preuzeo

je sfumato od Leonarda, ali ga je još razvio.

Giorgionova poezija – kvaliteta eteričnosti, nadzemaljskog

poimanja.

Rođenje Djevice, predvorje Sta Annunziata, Firenca,

1516.

Nazire se ona klasična, puna elegancija. Ponovno se javlja

„decorum“ u gestama likova. Prikazana je distancirana ali

vrlo

disciplinirana elegancija.

Krštenje puka, zap. 1511.

Chiostro Scalzi

(klaustar bosonogih, u blizini crkve Sv. Marka). Monokromne freske – radio ih je dosta

dugo (do sredine 20-ih) tu se može pratit razvoj njegove umjetnosti! Prikazani su prizori iz

života SV. IVANA KRSTITELJA. Ponovno elegancija i ljepota, se samo chiaro – scuro akta,

nego i karakteristične geste: decorum , prekrasni nabori. Na malim golim tijelima vidi se

utjecaj Michelangela, a sfumato je preuzet od Leonarda.

Del Sarto često koristi kompozicije koje su „gurnute“ u prvi plan – pa podsjećaju na

rimske sarkofage, te koristi tzv. M UZORAK izlomljene linije.

145

Naslikao je 4 goleme freske u jako malenom klaustru .

MUČENJE SV. IVANA KRSTITELJA, 1520-e: vidi se pomak prema nekakvom manirističkom

nemiru.

PROPOVJEDANJE SV. IVANA KRSTITELJA: ponovno M kompozicija (?) i u svakom liku je

prisutna ta klasična elegancija: u gesti u stavu…

Na 4 mjesta ubačeni su SIMBOLI KREPOSTI

Madonna delle 'Arpie, 1517, Uffizi

BsD u jednoj a knjigom u drugoj ruci. Stoji na postolju

na kojem su prikazane monokromne sirene.

Piramidalna kompozicija: dva anđela drže Gospu, a

uz nju su Sv. Franjo i Sv. Ivan Evanđelist. Savršeno

izbalansirana kompozicija. Ponovno je jako prisutna

izmaglica preko cijele slike. Veoma monumentalni

likovi, pred nedefiniranom arhitekturom – koja stvara

dojam klaustrofobije! Na drugi pogled se vidi da se

svi likovi zapravo rušenagovještaj manirizma!

H. Woelflin smatra da se dobar umjetnik može prepoznat po tome kako slika zglobove, a

Del Sarto je ejdini uz Michelangela koji ih je savršeno izvodio.

Del Sarto je također i savršeni kolorist.

Disputa o Trojstvu, 1517. Palača Pitti

U prvom planu su Sv. Sebastijan i Sv. Marija

Magdalena, a u drugom su 4 crkvena oca34.

Elegantna i komplementarna kompozicija. Likovi

u prvom planu slici

daju dojam dubine

prostora, zbog njih

četiri lika u pozadini

izgledaju uvjerljivije.

Caritas, 1518, Louvre

34 ZAPADNI: Ambrozije, Augustin, Sv. Jeronim, Sv. Grgur Veliki (katkad i Leon Veliki)ISTOČNI: Atanazije, Bazilije, Grgur Nisenski, Ivan Krizostom (Zlatousti)

146

Jasna, čista, piramidalna kompozicija. Prikazana su 3 putta na Milosrđu (Caritas), ona je

prikazana predimenzionirano. Svi njegovi ženski likovi nakon Madonne delle'Arpie imali su

iste fizionomije (kao Madonna).

Oplakivanje, 1524, Palača Pitti

Zbog kuge Del Sarto bježi sa obitelji u malo mjesto van

Firence, gdje ovo djelo nastaje. Ponovno M kompozicija , i

ugledanje na Michelangela i Raffaela. Koristi nove, fantastične

boje, koje pomalo postaju metalne (manirizam).

Madonna del Sacco, Chiostro dei morti, Sta Annunziata, 1525

U luneti vrata između klaustra i crkve –

BJEG U EGIPAT. Čistoća,elementarnost i

ljepota kompozicije. BsD u piramidalnoj

kompoziciji u prvom planu. A Josip je

dijagonalno odvojen od njih i sjedi na vreći.

Sv. Ivan Krstitelj, 1528, Firenca, Palača Pitti

Atribucija je uvjetna. Ako je djelo njegovo, ako je djelo njegovo onda se vidi da je do

zadnjega trenutka zadržao svoj karakterističan klasični stil

GIORGIONE (1477. – 1510.)

Rođen u Castelfranco Veneto (malo mjesto sjeverno od

Venecije)

1507 prvi spomen u dokumentima (narudžba za izgubljenu

sliku u Duždevoj palači). Možda Bellinijev učenik.

1508 freske za Fondaco dei Tedeschi (njemačko skladište),

suradnja sa mladim Tizianom!

147

25.10.1510 u pismu Isabelle D'Este navodi se kao mrtav.

Refleks Leonardova slikarstva, ali i Antonella da Messine (od njega preuzima tehniku

ulja!), te umbrijskih krajolika i postava figura (Perugino).

Unatoč kratkom životu i malenom opusu: najznačajniji slikar generacije!!!

Giorgioleschi manje nadareni slikari koji slijede njegovu poetsku maniru.

Njegovo slikarstvo je dosta isprepleteno sa slikarstvom mladog Tiziana, pa se često javlja

velik problem atribucije!

Koristi Peruginovski krajolik (gusta, duboka, zelena struktura u stablima) – ali ga je još

razvio. Dolazi do rađanja modernog, emancipiranog krajolika!

Krajolik je u prvome planu: to je glavni prikaz, a naracija je

samo onako usput…

• Pala Castelfranco, župna crkva S. Liberale, Castelfranco,

1500-02

Tu se vide sva iskustva koja je stekao u Veneciji.

Karakteristična venecijanska

pala: Gospa na jako visokom

postolju (koje je G. ovdje još više povisio). Dva svetaca u

sacra convesazione . Iza je zagasit, trepereći krajolik. Gospa

je još uvijek tipična Bellinijevska: ovalno lice, elegancija –

ipak si G. likovi malo izduženiji od Bellinijevih i lica su im

nešto ovalnija. Vitez San Liberale u savršeno svjetlećem

oklopu i svetac franjevac. Čitava kompozicija oblivena je

svijetlom, a svjetlo dobiva ulogu poezije.

• Laura, 1506, Beč, Kunsthistorisches Museum

Djelo je na vrhu odrezano. Čudna slika – ne zna se je li riječ o portretu ili je riječ o

ideji, ili oboje zajedno…

Punašna fizionomija lika, ovalno lice,

vrlo fin inkarnat, obnažene

grudisve češće u 16.st!

148

• Oluja, 1596

Venecija, Accdemia

Najčudnije renesansa slika, malih dimenzija, jako čudan ikonografski sklop kompozicije.

Zapravo, likovi nisu ni važni, a ne mogu se ni prepoznati. Najbitniji je krajolik i sama

kompozicija slike. Uhvaćen je trenutak prije same oluje, trenutak mira dok se oluja

sprema. Lijevo je mladić sa štapom a desno mlada žena doji dijete. Postoje različite

pretpostavke kod objašnjavanja djela:

-možda je riječ o sacra conversazione neobičnog postava (rendgenski je ispod muškog

lika otkriven prvotni ženski lik).

-možda je prikaz raznih alkemijskih oblika: voda, vatra, zemlja, zrak i dva temeljna oblika:

muški i ženski.

-ili je možda mitološki prikaz Cerere ili Demetre (božica plodnosti) i poluboga Jaziona. Oni

su imali veze iz koje se rodio Pluton (bog bogatstva). Zeus se na to naljutio i ubio Jaziona.

Na ovm prikazu Zeus bi trebao biti munja. Kasnije je Demetra popustila Zeusu i iz njihove

veze se rodila Perzefona. Međutim, ni jedna od toh pretpostavki zapravo nije bitna, jer je

ovdje najvažnija nevjerojatna atmosfera, koja titra po čitavom prostoru.

prekretnica u slikarstvu: slikarstvo više nije u službi naracije!

• Venera, 1509, Dresden,

Gemäldegallerie (vidi

str.135)

Isto jako čudna slika

karakterističan prikaz za

Veneciju u 16.st. Erotska

nabijenost, prikaz radosti

života. Meki tretman kože.

Kvaliteta zamišljenosti i

kvaliteta utopljenostiu zemlju:

krajolik prati liniji njezina

tijela, oan se stopila sa

zemljom i počinje biti Gea. Postoji ženski principi stvaranja. Iza ponovno začudni krajolik

sa mističnom atmosferom, neopisivo stanje

krajolika. U 19.st nešto s puttom kraj nje…(ili u

usporedbi s Tizianovim djelom Venere, vidi dalje)

149

• Tri filozofa, 1510, Beč, Kunsthistorisches Museum

Sliku je završio SEBASTIANO DEL PIOMBO. Ponovno začudna atmosfera. Prikazana su

tri godišnja doba, tri rase, tri filozofa – likovi se mogu različito objasniti: riječ je o ideji koju

svatko različito doživljava.

• Fete Champetre 35 , 1510, Louvre

Problem atribucije: Giorgione ili

Tizian??? Nove rasprave više su je

pripisale G., to je prikaz nesputanog i

slobodnog života, možda je opet riječ

o prikazu nekakvih principa.

G. često namjerno ostavlja veliki

prostor za individualnu interpretaciju.

I ponovno venecijanska karakteristika

prikazivanja uživanja u životu.

• Sv. Obitelj, 1500, The National Gallery

• Madonna koja čita, Oxford, Ashmolean Museum

tonski prijelazi u inkarnatu (ponekad u draperiji, pejzažu…

Nježni romantični krajolici

Poezije – opća tajenstvenost, intelektualne, čudne atmosfere

Integracija likova i samog prostora

35 Fete šampetr = doručak na travi

150

PALMA STARIJI (1480. – 1515.?)

• Sibila, prije 1520., Windsor, Kraljičina kolekcija

Palama stariji je bio značajan po svojim karakterističnim prikazima ili portreta djeva

vesele, razdragane dame „slobodnog duha“ – vide se grudi!

• La Bionda, 1520., London, National Gallery

• Judita, Uffizi

• La Bella, 1525., Madrid, Musej Tjyssen – Bornemisza

Sjajan prikaz visine stila, raskošne razne tkanine, te su slike često bile za privatne

kolekcije.

• Tri sestre, 1520 ., Dresden, Gemäldegallerie

Iza je karakteristični Giorgionevski gusti krajolik.

karakteristike Palme st.: obla lica i otvaranje dekoltea.

• Sacra Conversazione, 1525., Accademia

Puno slobodniji raspored likova nego inače u prikazu ove teme.

TIZIAN (1477/78 ili 1488/90 – 1576)

Rođen u Pieve di Cadore, planinski dio Veneta

151

Iako je u njegovoj ranoj fazi atribuiran znatan broj djela, valja biti oprezan prilikom

određivanja odnosa Tiziana – Giorgione, po atribuciji Venere u Dresdenu i Fete Champetre

varira.

I. Mladenačka faza

1511 najraniji dokumenti, plaćen za 3 freske u Scuola di Santo u Padovi, nakon

Giorgionove smrti.

1513 započinje s freskom na mjestu murala iz 14.st u Scala del Gran Cousiglio u Duždevoj

palači (projekt završen nekoliko desetljeća kasnije)

II. Mladenačko razdoblje

1516 na dvoru u Ferrari, istovremeno narudžba za Assuntu u Frari (dovršena je 1518).

1517 službeni slikar Venecije, nakon Bellinija koji umire 1516.

1519 pala Pesaro za Frari.

1520 Pala za S. Francesco u Anconi, narudžba Alvisea Gozzea.

1523 spominje se u Ferrari, kontakt s Gonzagom u Mantovi.

1526 dovršava Palu Pesaro u Frari.

1530 – e godine

1530 dovršava palu Sv. Petra Mučenika za St. Giovanne e Paolo (uništena u požaru

1567.).

1531 nazočan krunjenju Karla V. u Bologni.

1532 započinje raditi za della Rovere u Urbinu.

1533 ponovno portretira Karla V., dobiva plaćenički naslov – glavni je carev slikar.

1538 dovršava mural u Scala del Gran Cousiglio (uništena u požaru 1577.).

1540- e godine

Krunjenje trninom krunom.

152

1545 odlazi u Rim, primljen na dvor gdje već rade Sebastiano del Piombo i Michelangelo.

1546 dobiva rimsko građanstvo, uzaludno traži službu čuvara pečata nakon Piombove

smrti, vraća se u Veneciju.

1545 i 1548 put u Augsburg Karlu V.

1550 – e godine

Nov, profinjen kolorit u kojem do osobitog izražaja dolazi ružičasta boja

1552 počinje raditi za princa Filipa.

1553 započinje seriju Poezija.

1555 Karlo V. abdicira u korist sina koji postaje Filip II. Španjolski.

1555 završava otmicu Europe za Filipa II (Boston, Isabella Stewart Gardner Museum)

1557 za filipa II dovršava Posljednju večeru (Escorial, San Lorenzo).

1558 dovršava stropni oslik za Gradsku vijećnicu u Bresci. (ili 1568?)

Ultima maniera (posljednje godine)

1566 izabran za člana firentinske akademije, vrlo je aktivan i slika do svoje smrti.

27. kolovoza 1576 umire, pokopan u Sta. Mari Dei Frari, gdje su smještene dvije od

njegovih najboljih pala.

dok radi za Filipa II. Šapanjolskog, koji je bio veliki vladar, bio je službeni slikar Europe!!!

Venera Urbinska 36

U pozadini tzv. casorne – kutija sa

oslikanim poklopcem, koje su

djevojke dobivale od majke na

dan vjenčanja. Slična postava lika

kao kod Giorgionea, ovaj puta

Venera gleda u promatrača i

smještena je u interijer – ili je tu

nešto sa puttom u 19.st??? (moja

predavanja nepotpuna…)

Čudo Sv. Ante, Scuola di Santo, Padova, 1511.

36 Usporediti sa Giorgionevom Venerom u Dresdenu (str.131)

153

Slikarstvo po „urbanim stazama“ venecijanskog slikarstva. To je također reminiscencija

na Mantegnu. Tretman likova i krajolika po uzoru na Giorgionea.

Schiavona, 1512, London, Nat. Gall.

Portret određene gospođe koja ovdje anticipira

tipične Tizianove portrete. Pred tamnom

pozadinom, oslonjena na parapet na kojem je

portret al antica (možda nje same). ¾ tijela, jer

je pred njom parapet odrezan. Vrlo svijetli

inkarnat. Tizian je bio sjajan portretist!

Sveta i Profana ljubav, 1514, Rim, Galleria Borghese

Dolazi do

svjetlijeg

inkarnata nego

kod Giorgionea.

Nježni prijelaz

chiaro – scuro, te

dolazi do

otvaranja duboke crvene boje. I boja neba je svjetlija. Krošnje su još tamne. Ipak se još

mnogo vidi od one Giorgionove začudnosti i ikonografski i dublje.

Profana ljubav – odjevena djevojka

Čista/Sveta ljubav – naga djevojka, duhovna, eterična, pa nema seksualnih aluzija.

Sjede na antikizirajućem sarkofagu, a mali putto rukama miješa vodu (bunar prije nego

sargofag…?) – tj. miješa te dvije ljubavi! Iza Svete ljubavi prikazano je otvoreno nebo i

arhitektura crkve i voda, a iza zemaljske ljubavi je prikaz zemlje, guste krošnje i kule (koja

implicira dom, djevičanstvo).

154

Assunta, Sta Maria dei Frari, 1516 – 18

UZNESENJE MARIJINO, prikazano u apsidi. 7m

visoka. Svjetlost zrači iz slike (dopire iza

Gospe). Jasna razdijeljenost u dvije zone:

zemaljska zona sa Apostolima i nebeska zona

sa Bogorodicom, Kristom(Bogom?) i anđelima.

Snažno podignuta ruka Apostola povezuje te

dvije zone. Vidi se uzor u monumentalnim

likovima Michelangela. Anđeli koji nose B.

formiraju tondo. I kolorit je jako ključan: crvena

boja Apostola sa rukom, preko anđela dolazi na

Bogorodičinu crvenu haljinu – a iza nje

eksplozija žute boje. Tizian se ovom slikom

javlja kao antipod između Raffaela i

Michelangela u Rimu.

Pala Pesaro, 1519 – 26, Frari

155

Dijagonalna kompozicija, sacra conversazione sa naručiteljem. Gospa na visokom

postolju. Jednu dijagonalu čini Gospa sa svecima, koja je naglašena jakim bojama. Druga

dijagonala ide od naručitelja preko ruke Sv. Franje opet do Gospe. Te se dijagonale sijeku

i pojačavaju doživljaj.

Marija Magdalena pokajnica, 1531-33, Palača

Pitti, Firenca

Najbolje pokazuje prijelaz iz Giorgionove faze utjecaja na kasniju fazu Tizianova

slikarstva. Već počinje ublažavanje obrisa i jake boje.

Pala Gozze, 1520, Ancona, Museo

Civico

Prva slika u T. opusu koju potpisuje na

kartelinu. Donator je dubrovački trgovac

Gučetić (Luigi Gozzi) kojui je živio u

Veneciji i od T. naručio tu sliku. Naručitelj

pokazuje na Gospu, kraj njega je Sv.

Franjo koji gleda u nju. Slika podsjeća na

postav Assunte: podignuta ruka stvara

komunikaciju između

zemaljskog i nebeskog dijela. Opet se javlja

žarko žuto svijetlo iza Gospe.

156

Zrela faza:

Štovanje Venere, 1518 – 19, Madrid, Prado

Gomila putta štuje kip Venere na desnoj strani.

Pokazana je na visokom postamentu, uz koje su

njene svećenice sa karakterističnom Tizianovom

fizionomijom. (zamišljeni, idealni prototip žene). U

gornjem lijevom dijelu sliku velik dio zauzimaju

Tizianova

tipična

stabla.

Kod putta

se javlja princip varieta.

Bakkho i Arijadna, 1520-23, Washington,

Nat.Gall.

U ovoj klasičnoj fazi prikaz inkarnata i tkanine dovodi do vrhunca. Ublažava konture likova

pod utjecajem svjetla i sjene. Tu započinje proces kojem je vrhunac: posljednja Tizianova

faza, te Tintoretto i Andrea Meldola sa potpunim rastapanjem oblika. Oblik i atmosfera se

grade isključivo uz pomoć boje što je karakteristika venecijanskog slikarstva.

Bakanal Andrijanaca, 1523-24, Prado

Prikaz tipične gozbe bogovajako

popularna tema u 16.st. ponovno varieta –

razne poze. U donjem desnom uglu je gola

Venera, po uzoru na Giorgionove Venere.

157

Mali ptto koji mokri (često u blizini Venere)simbol je tjelesnosti i plodnosti, ali ne u

onom klasičnom smislu.

Bogat kolorit! Tizianova karakteristikaizražavanje kroz isključivo svjetlosne

efekte prepune boje!

Polaganje u grob, 1525-30,

Louvre

Očit je utjecaj Raffaelova Polaganja ,

koji je došao preko nekih crteža do

Tiziana. Osim toga, uzor

Michelangela vidi se u

monumentalnoj ruci Krista, koja pada.

Očito se Tizian upoznao s njegovim

radom.

Krunjenje trnov om krunom, o. 1445., Louvre

Nakon boravka u Rimu vidi se da je to imalo snažan

utjecaj sada slika muskultaure po uzoru na

Michelangela. Sve hrabrije počinje koristiti jake

kontraste između tamne pozadine i svijetlog

inkarnata tijela. Ovdje iz mračne prostorije izvire

svijetla bista cara Tiberija (simbol Rima): to gura

Krunjenje u prvi plan. Razna koplja oživljavaju razne

silnice

oko

Krista i

pojačavaju njegovu muku (slična

koplja u Ucellovoj slici Bitka kod San

Romana).

158

Dijana i Akteon, 1559, Edinburgh, Gallery of Scottland

Inteziviranje crvene i ljubičaste boje , te razgradnja obrisa u joč večoj mjeri. Već su tu

odrazi mletačkog manirizma.

Mučenje Sv. Lovre, 1551, Venecija, Chiesa dei Gesniti

Ponovno tamna pozadina i pojedinačni svijetli blijeskovi prvog

plana koji pojačavaju dramatičnost. U pozadini je kolosalna

rimska arhitektura. Iz tamnog neba izvire zemaljsko svjetlo, a

iz tamnog hrama vidi se umjetno svjetlo – to je materijalnos

vjetlo (odsjaj vatre s gradelama, gdje već muče Sv. Lovru).

Ponovno mišićava muskulatura. Hrabri odrazi svjetla i sjene.

Dijagonalna kompozicija.

Tizianovi portreti

- Bio je najtraženiji venecijanski portretist i osobni

dvorski portretist.

- U svojim portretima primjenjuje izvanredan naturalistički tretman.

- I određenu psihološku karakterizaciju.

- Dvorski portreti imali su posebno zadane forme atmosfere.

- Vidi se Tizianova genijalnost u prikazu boja i forme.

159

Portret Karla V. sa psom,

1533, Prado

Karlo V. na konju, 1548, Prado

Pavao III. sa unucima, 1546,

Napulj, Museo Capodimonte

Ponovno se reflektira ono

rastakanje formi. Dosta se vidi

ugledanje na Raffaelov

portret Klementa VII. s

nečacima. Boje su prilično

zagušenije, nego kod

Raffaelovog portreta, ali su

intenzivne u svojoj dubini.

Ultima Maniera

slika doslovce udarcima kista!

Krunjenje trnovom krunom, 1570-76, München,

Alte Pin.

Dolazi do razmazivanja obrisa, posljednjih godina češće

slika prstima nego kistom! Sličan postav i ponovno koplja

kao na prvom prikazu krunjenja trnovom krunom.

Neobično ali vrlo dramatično slikarstvo, ponovno se

javljaju snažne Michelangelove muskulature.

Koplja – kaos slinica negativne energije oko Krista. U

pozadini nema biste, ali ovdje T. stavlja nekakav izvor

svjetla (kao luster). Trebao mu je neki kontrapunkt kao

simetrija s prednjim svjetlim elementima.

Na arhitekturi se vidi zamagljeni bugnato – vidi se kad se

gleda iz daleka, izbliza bi sve bilo zamračeno.

160

• Pieta, 1575-76.

Accademia, Venecija.

Posljednja slika koju nije dovršio. Na

njoj je dao vlastito opraštanje od

života i slikarstva. Sa strane je kao

slučajno postavljena slika: pokazuje

dva čovjeka koji se mole Djevici – to

su valjda sam Tizian i njegov sin kao

neki privatni ex voto. Osim toga,

prepoznaje ga se kao lik starca na

slici. To je prriavtna slika koja je

pronađena u njegovom ateljeru.

Kompozicija je dijagonalno, a u

pozadini je egzedra sa nešto jače

istaknutim bugnatom. Sliku je dovršio PALMA MLAĐI i naslikao je je malog putta na

samom vrhu egzedre. Možda je on pojačao bugnato. Na lijevoj strani ej snažan kip

Mojsija, od kojeg kreće snažna dijagonalna padajuća putanja. Izvor svjetla je mrtvo

Kristovo tijelo: to je nezemaljsko svijetlo. Tijelo je

beživotno i nije monumentalno, jedino živo u njemu je

to svijetlo, koje se reflaktira na kaloti egzedre.

• Alegorija vremena, 1565-70, National Gallery

• Kain i Abel, Santa Maria della Salute, Venecija

(dolje)

161

• Danaja, 1553-54, Prado

• Venera i Adonis, 1553-54, Prado

• Tri doba muškarca, 1522-12 , National Gallery of

Shottland,

Edinburgh

• Venera sa zrcalom, 1555 , Nat.

Gallery of Art

• Sv. Sebastijan, 1570, Ermitage, St. Petersburg

• Flora, 1515, Uffizi

162

• Noli me tangere, 1511-12, London, Nat. Gal.

• Sv. Obitelj sa donatorom, 1513-14,

München, Alte Pinakothek

treća struja liričara

LORENZO LOTTO (1480. – 1557.)

Treviso, Recanati, Rim, Marche, Bergamo, Venecij, Treviso, Ancona, Loretto.

Plodan slikar, heterogeni utjecaji – u početku vezanih uz Bellinijevu školu do Raffaelih

nota u kasnijim dijelima.

Neobičan, manično – depresivan karakter umjetnika odražava se i u heterogenosti opusa.

Nadrealistički prizvuci.

Manje pale, slike za osobnu devociju, portreti, rjeđe

mitološke scene.

♠ Alegorija, 1505, Washington, Nat. Gall. of Art

Neobično nebo, pejzaž i stabla, utjecaj Tiziana i

Raffaela. Na sredini je zasječen panj, ali je izbacio

mladicu i to dijeli sliku na dva dijela. Lijevo je sunčano

nebo i brdo i mali putto u igri, desno oluja a ispod

pijani

Satir.

Očito

je prikazan dva moguća životna puta.

163

♠ BsD i Sv. Petrom Mučenikom, 1503, Napulj, Museo Caposidmonte

Mali Ivan Krstitelj preslikan je u kasnjim godinama preko donatora. Giorgoneschni

krajolik. Lotto se potpisao na stolcu Bogorodice. Sv. Petar je prikazan sa duboko u glavu

zabijenim nožom, jako morbidan prikaz, nikad nije bio baš tako prikazan, to pojačava

našu uznemirenost. Gospa je lijepa, tipično venecijanska. Likovi su gurnuti u prvi plan i

nisu intergrirani u krajolik. Prikazani su jako precizno i materijalizirano.

♠ Pala Sta Cristina al Tivarone, Treviso, o. 1505.

Utjecaj ferrarske škole: skučena soba sa sacra

conversazione. Utjecaj padovanske škole:

pretjeranbo citiranje ukrasa i detalja. Postava svetaca je

tipično Giorgionevschi: 2 mlada i 2 stara sa svake

strane. U gornjem dijelu prikazan je Imago Pietatis,

stilski jako različita slika.

♠ Poliptih Recauti,

1508

Recauti, Pinacoteca Civici

Središnji dio: ponovno

klaustrofobično

naguravanje Gospe i

svetaca. Gore je kasetirani

strop. Gospa se neobično

nagnula i zanjihala čitavu

kompoziciju u desnu

stranu. Ispod su putti

nagnuti u suprotnu stranu. Na bočnim strana su po

dva svetaca.

Začudnost čitave

Kompozicije. MRTVI KRIST: precizan crtež

Kristova tijela.

164

Lotto mijenja utjecaje i načine slikanja ovisno kako se gdje nalazi, ali je u tome jako

uspješan. U slikama se javlja nadrealna atmosfera

i neposrednost.

♠ Sveta Obitelj, 1512, Princeton

Sada se ponovno vide i utjecaji Leonarda, jer je

putovao prema Lombardiji. Javlja se blagi sfumato

preko cijele slike, te ponovno naguravanje u mali

prostor.

♠ Suzana i

starci, 1517,

Uffizzi

Ponovno Leonardove karakteristične fizionomije lica, i

Leonardovski krajolik u pozadini.

♠ Pala Sta. Spirito, 1521, Bergamo

Ponovno utjecaj Leonarda, piramidalna

kompozicija. Javlja se otvorenija atmosfra.

♠ Bernardo

Rossi,

1505,

Napulj,

Museo Campodimonte

165

Lotto je bio izvanredan portretist! Nema ugodne distance od gledatelja. Najviše do

izražaja dolazi njegove neposrednost. Tamna pozadina izgurava lik prema vani.

Inkarnat je crvenkast.

♠ splitski biskup Toma Nigris, 1527,

Franjevački samostan na Poljudu

svježina i neposrednost u prikazu. Koristi

kolorističke efekte – pogotovo u njegovim

dubokim plavim očima. Savršen tretman

tkanine.

♠ Venera i Kupidon, 1540, NY, Metropolitan

M.of Art

Venera je naslikana po uzoru na postleonardovski

utjecaj. Kupidon mokri po Veneri. Inkarnat je jako

svijetli.

♠ Laura da Pola, 1544, Brera

♠ Febo da Brescia, 1544, Brera

(s upružnici)

♠ Sv. Jeronim u pustinji, 1506, Louvre

166

♠ Poliptih Sv. Dominika, 1506-08, Como,

Pin.

Po predavanjima je to poliptih Recauti…

♠ BsD i Sv. Jeronimom i Sv. Ante, 1525.

♠ Pala S. Bernardo, 1521, S. Bernardo

♠ Izdaja Krista, 1530 , Louvre

167

♠ Rođenje, 1523, Washington, The Nat. Gall. Of Art

♠ Spavajući Apolon , Muses and Fama, Szepmuveseti

CORREGGIO (1494? – 1534)

Najznačajniji emilijanski slikar, no djelujući u provinciji mogao je asimilirati brojne

suvremene formule i prilagoditi ih vlastitoj viziji,

uspješno izbjegavajući zamsku epigonstva.

Corregio, Rim (kratko), Parma.

Bliska veza s A. Mantegnom.

Kasnije je primjetan utjecaj Raffaela.

Učenik Parmigianina.

Madonna di S. Francesco, 1514-15, Dresden,

Gemäldegall.

168

Piramidalna kompozicija. Javlja se Paramigianovska tradicija: 2 stupa (loggia) te otvaranje

prema nebu. Sladunjavi likovi, nježna lica, te utjecaj Leonarda u likovima Ivana

Krstitelja(prst ruke).

Noli me tangere, o. 1520., Prado

Naglašena dijagonalna kompozicija: lomi se u

Kristovoj lijevoj ruci: implicira izlazak iz okvira

slike (karakteristika baroka). Magdalena

prepozanje Krista,

nježni tretman

inkarnata.

Jupiter i Io, 1532

Beč,

Kunsthistorisches Museum

Visoki stupanj erotiziranosti, jer su ove slike bile za

privatni studij D'Este. Zeus zavodi Iju u obliku oblaka,

samo mu se lice nazire.

Otmica Ganimeda, 1531, Beč,

Kunsth.

Leonardovski krajolik.

169

Danaja, 1531, Rim, Galleria

Borghese

Svjetli inkarnat pojačan bijelim

plahtama, u dnu su dva putta

presvučena sfumatom.

Srebrnkast preljev.

Camera di S. Paolo, Parma,refektorij samostana – kasnije otvorena dvorana za

humaniste

Oslik svoda: u gornjem dijelu tondi, a ispod u linetama monokromni prikazi ALEGORIJA.

Tri Gracije slikane po uzoru na Raffaelove Tri Gracije, ali i po uzoru na Mantegninu

Cameru dei Sposi u Mantovi.

170

Capela S. Giovanni Evangelista, 1520 – 23, Parma, kupola

Trenutak kada Ivan ulazi u nebo, gdje ga

dočekuju Krist i 11 Apostola. Apostoli su

prikazani okolo ruba kao anđeli koji vire preko bunara u Manteginom osliku kupola

Camere Picte u Castel Nuovu u Mantovi37. Isto kao i tamo, ti su likovi jako skraćeni,

što daje dojam produbljenja kupole. Mišićava tijela. U središtu tog prikaza lebdi Krist na

žutoj podlozi (kao kod Raffaelovih Madonna ili Tizianove Assunte). Tim svjetlom se

naglašava središnja uloga tih likova

Uznesenje Djevice, kupola Katedrale u Parmi, 1522 – 29.

Dodatno umnožen br. likova, time još više

produbio dubinu prostora. Proporcije izduženije:

1:9. U su tamburu stojeći likovi Apostola. Iznad

započinje naglašena centrifuga oblaka i malih

putta, koji produbljuju put do Boga Oca koji

prihvaća Gospu (iza njega ponovno žuto svjetlo).

Il Giorno, 1525 – 28, Parma, Pinacoteca

37 Andrea Mantegna, Camera Picta, Castel Nuovo, Mantova, 1465 – 74 (str. 78)

171

BsD, Sv. Jeronim i Sv. Marija Magdalena. Ponovno utjecaj Leonarda: piramidalna

kompozicija, te njegove karakteristične fizionomije lica.

Sv. Jeronim je jako uvećan i remeti sklad kompozicije to je početak manirizma.

Prekrasna Magdalena. Fina, nježna, elegantna ljepota visoke renesanse.

La Notte, 1528, Dresden,

Gemäldegallerie

(Rođenje). Svjetlo koje osvjetljava

središnji prikaz, izvire iz maloga Krista

(što će se koristiti u baroku), aokolo je

sve u tami.

Correggio često koristi izume drugih slikara, sve to filtrira i stvara novo slikarstvo, i to vrlo

avangardno za to vrijeme!!!

Obuka Kupida, 1528, National Gallery, London.

Venera s kupidom i Satirom, 1528, Louvre

Leda, 1531-33, Berlin,

Gemäldegallerie

172

PARMIGIANINO (1503. – 1540.)

Učenik i sljedbenik Correggiovog senzualnog stila u kojeg upliće i elemente Raffaelovog

klasicizma.

1523 – 27 Rim; snažan utjecaj kasnog Raffaela i prijatelja Rosso Fiorentino.

Parma, Rim, Bologna, Parma.

Jedan je od prvih talijanskih bakrorezaca.

Manirist.

♣ Autoportret, o. 1523, Beč,

Kunsthistorisches M.

Vrlo neobičan, konkavan prikaz. Vidi se da je u

potpunosti usvojio klasične tradicije, ali je išao i

dalje i igrao se da neobičnim elementima: igra

stvarnosti. Izdužena ruka i pomaknut prozor

(zbog konkavnog prikaza). Već je sa Correggiom, kao njegov učenik, na kupoli

katedrale u Parmi, naslikao neobično izdužene anđele38.

♣ Gospa s Sv. Ivanom Krstiteljem i Sv. Jeronimom, 1525., London, National Gallery

Vide se snažni utjecaji: Raffaela (Gospa pred blijeskom

svjetla), Michelangela (snažna ruka Ivana), te

Leonarda.

Sve te utjecaje utapa u vlastite ideje. Jasna posjela slike u

dva dijela. Gore Gospa sa predimenzioniranim Kristom,

dolje Sv. Ivan Krstitelj koji prstom upire u njih, dok Sv.

Jeronim u drugome planu spava.

Dolazi do uznemiravanja klasične, uravnotežene

kompozicije.

[Vizija Sv. Jeronima]

38Correggio, Katedrala u Parmi, Uznesenje Djevice u kupoli, 1522 - 29

173

♣ Kupidon priprema luk, 1523, Beč, Kunsthistorisches

Museum

Golemo Kupidonovo tijelo u prvom planu okrenuto je leđima

prema nama, a mekana koža prikazana je po uzoru na

Correggiov prikaz Zeusa i Ije.

Noge su neobično izdužene, što je namjerno tako manirizam se

želi igrati oblicima, pokazao je svoju ljubav prema neobičnom,

ružnom…

U pozadini se vide dva anđela, koji su naizgled razigrani, a koji se

zapravo tuku. Jedan sa demonskim pogledom jako stišće drugog,

koji od bali radi grimase.

♣ Gospa dugog vrata, 1535., Uffizi

Neobična slika velikih dimenzija.

Neobično izdužena Gospa dugim

vratom sa

hiperpredimenzioniranim Kristom

u krilu – koji djeluje sablasno

zbog jako blijedog inkarnata i

ruke koja pada kao mrtvačka,

dok on zapravo samo spava.

Bočno su nagurani anđeli:

ponovno izduženih udova – jedna

izdužena noga je u prvom planu,

ali je prikaz ipak slikarski tretiran

kao kod Correggia. Iza je bijeli

stup bez kapitela koji ništa ne

nosi. U njegovom podnožju je

mali prorok sa otvorenim

rotulusom, jako tamnoga

inkarnata. Višestruko je manji od

174

ostalih, iako se nalazi u istom planu. Tu se manirizam vraća srednjovjekovnoj metodi:

hijerarhijskoj perspektivi.

Iako sve djeluje kao neobilno, bez reda psolagane elemente – oni su svi točno

ikonografski određeni a ikonografska podloga dobro je razrađena.

♣ BsD. 1525, Rim, Galleria Doria – Pamphili

♣ Gospa sa svecima, 1530, Uffizi

♣ Krštenje, 1519, Berlin, Staatliche

Museen

♣ Odmor na Bijegu u Egipat,

1524, Prado

175

♣ Portret muškarca, 1528, Rim, Galleria Borghese

♣ Alegorijski krajolik Washington, National Gallery of Art

DOMENICO BECCAFUMI (1484. – 1551.)

Siena, u Sieni je mogao vidjeti Signorellija, Perugina, Pinturrichija, te Michelangelove

kipove za oltar Piccolomini.

Stilski sjedinjuje firentinske (Fra Bartolomeo, Rosso i Pontormo) i rimske utjecaje (Raffaelo

i Michelangelo).

Osim kratkog putovanja u Rim i kratkog boravka u Genovi, cijeli je život vezan za rodni

kraj.

• Triptih Sv. Trojstva, 1513.,

Siena, Pinacoteca

Neobično čudni, bizarni

bočni likovi, neobično

izduženi. Tamna

pozadina a oni kao da

se naginju iz prostora.

• Stigmatizacija Katarine Sienske, o. 1515.

Siena, Pin.

Cijela je slika pod utjecajem Perugina (arhitektura i

iza nebo), dok su snažni likovi pod utjecajem Fra

Bartolomea.

Fina Peruginovska, ali ipak monumentalna Fra

Bartolomejovska lica.

176

• Mojsije i zlatno tele, 1535-37, Pisa, Katedrala

• Pad Anđela

u kasnjim djelima sve više

poprima odlike manirizma:

Igranje različitim

perspektivama u

perspektivama. Javljaju se

neobične boje, te

zaokretanje tijela tipično

manirističko slikarstvo!

ROSSO FIORENTINO (1495. – 1540.)

Uz prijatelja Pontorma (zajednički učitelj Andrea del Sarto) vodeći manirist!

Rana djela kombiniraju Michelangelove utjecaje s visokom nabijenom emotivnošću.

1523 s Pontormom odlazi u Rim, gdje na njega

utječu Michelangelov svod Sikstinske kapele,

kasni Raffael i Parmigianino.

Toskana, Rim (do 1527), Umbrija.

1530 preko Venecije odlazi u Francusku na

dvor Francoisa I. (Fontainbleau).

Nije se više vraćao u Italiju, počinio je

samoubojstvo!

177

Uznesenje Djevice, predvorje SS. Annunziate,

1517., Firenca

Vidljiv utjecaj Andrea del Sartra (boje, kompozicija), i utjecaj Fra Bartolomea (snažna

tijela).

Rosso je vrlo brzo pošao su samostalne vode (sa Pontormom i del Sartom slikao je u

SS. Annunziate)

Sacra Conversazione, 1518, Uffizi

U manirizmu se često javljaju zastrašujuće

fizionomije: ovdje Sv. Jeronim izgleda kao

demon (skoro kao kostur). U kompoziciji se

još uvijek vidi utjecaj del Sarta. Ali se javlja

odstupanje u kolorizmu (obilno koristi

nervoznu crvenu boju na licima) – kao da

imaju groznicu!

Kroz novi ukus želi se prikazati nešto novo, nešto

zanimljivo. Karakteristično u manirizmu u središtu

slike javlja se zatamnjenje (crna rupa) – ovdje u

plaštu Gospe.

Pala Dei, 1522, Firenca, Palača Pitti

178

Ponovno sacra conversaziona, ponovno crna rupa u središtu. Utjecaju del Sarta u

liku klećeće svetice.

Nema jasnih obrisa između likova i njihove okoline.

Zaruke Djevice, Spozalitio, 1523,

Firenca, S. Lorenzo

Sada se javlja puno više likova, središte je promaknuto prema dolja (crna prazna rupa)- u

pozadini neki likovi izlaze iz okvira slike, neki djeluju nedovršeno.

Mojsije i Jetrove kćeri, 1523, Uffizi

Geometrizacija prelazi u pretapanje, pod

oduševljeavanjem Michelangelovim likovima.

Vrlo snažni likovi u nemogućim pozama, ali

slikani i na njegov karakterističan način.

Uskrs

n uće, 1528-30,

Castello, Katedrala

Zatamnjen kolorit

te dublja

religioznost.

179

Galerija Francoisa I., Fontainebleau,

1530-e

Dizajner ŠTUKO UKRASA! Više nije baš

slikao: više arbitar ukusa. Između štuko

ukrasa su veliki paneli koji mu se pripisuju.

Bogorodica u slavi, Ermitage,

St.Petersburg

Pieta, 1530-35, Louvre

Portret mlade žene, Uffizi

Mrtvi Krist, NY, Museum of fine Arts

Depozicija sa križa, Voltera, Pin. Civica

Depozicija, S. Lorenzo Sansepolcro

Svirajući Anđeo, 1520, Uffizi

180

JACOPO PONTORMO (1494. – 1557.)

Učenik Piera Di Cosima.

Uz prijatelja Rossa nositelj otklona od klasicizma Raffaela i Michelangela.

Individualno, čak ekscentrično slikarstvo; temeljeno na vještom crtežu, razrađenoj

senzibilnosti i jednostavnom koloritu.

Čitav život u Firenci, jedan od rijetkih umjetnika koji nikad nije otputovao u Rim.

Učenik: Agnolo Bronzio.

Oslikao je Kapelu Medici u S. Lorenzu – što znači da je bio jako cijenjen.

♦ Vizitacija, atrij Ss. Annunziate, Firenca,

1514-16

Utjecaj del Sarta u kompoziciji i boji.

181

♦ Pala Pucci, S. Michele Visdomini,

Fiernca, 1518

Dolazi do rastakanja del Sartovih mirnih

kompozicija u jedan kaos i gužvu. Brojni udovi koji impliciraju brojne kaotične

silnice.

vrlo brzo počne nijekanje del Sartove umjetnosti!

182

♦ Vertumnus i Pomona, vila Medici u Poggio e Caiano, 1519-21

(rimska božanstva plodnosti i proljeća)

To su bile ikonografski zadane freske:

ilustracije grčkih i rimskih mitova prigodne za

ladanjski život. Prikaz u luneti sa kružnim

prozorom. Mnoštvo likova koji međusobno ne

komuniciraju, a prikazani su u krajoliku

(ladanju). Svaki lik je posebna maniristička

studija.

♦ Depozicija Capponi, Sta Felicita, Firenca, 1525.

Najzanimljivija maniristička slika. Fascinantan svjež

kolorit. Pontormo kolorit dovodi do vrhunca, kompozicija

je apstraktna. Kolorit ulazi u funkciju kompozicije, jer boje

smatraju vrtložnu kompoziciju, a to također naglašava i

ruke Bogorodice, te polukružno postavljeno Kristovo tijelo

koji ističe neprekidnu kružnu radnju.

karakteristika Pontormova slikarstva je ovalno lice sa

nabranim usnama (tjeskoba i nemir u licima).

♦ Sacra

Conversatione,

1529, Louvre

Uz Gospu i Krista su: Sv. Ana (ona u Firenci

ima političke implikacije). Narudžba je

republikanska po ideji (u dnu je prikazana

grupica republikanaca). Stražnja dva lika su u

čistom profilu (to će kasnije Bronzini koristiti,

koji će biti sjajan portretist).

183

♦ Mučenje Sv. Maura (11 oo

mučenika), 1531

Palača Pitti, Firenca

Istraživanje i studije za beskrajne aktove.

Vrlo kaotična kompozicija, neobičan

tretman svjetla.

♦ Cosimo Stariji, 1520, Uffizi

Pontormo je sjajan portretist (Bronzini to

dostojno nastavlja, a također će nastaviti i

suradnju sa Medičejcima – postat će njihov

dvorski slikar). Ovdje nije riječ o realnom

portretu, jer je Cosimo St. u to vrijeme već dugo

mrtav. Ovo je godina kada je rođen mali Cosimo

I., koji nije bio iz ove grane, već iz grane rođaka

Cosime St. u pozadini je grana lovora, što

simbolizira zamiranje loze Cosima st. s druge strane

tog lovora miče nova mladica, što simbolizira drugu

granu te obitelji.

♦ Mladić s helebardom, 1530?, Getty Museum, Malibu,

CA

Izvanredan tretman tkanine i svjež prikaz lica. Taktilni prikaz

metala. Sve je to imalo veliki utjecaj na Bronzina.

♦ U Londonu u National Gallery: scene sa Sv. Josipom

184

♦ Capella Capponi, Sta Felicita, Firenca 1527-28

NAVJEŠTENJE, Sv. IVAN…

K I P A R S T V O S E

I C E N T A

MICHELANGELO (1475. – 1564.)

Kiparski opus

Krenuo je u smjeru nemirne, snažne, helenističke umjetnosti. Uzori: J. della Quercia (u

Bologni radio pročelje S. Petronia) i Donatello, a u Bologni, osim Quercie i neobična

ferrarska slikarska škola. Ipak, ovi uzori su minorni, a njegovo kiparstvo većinom

djelom izlazi iz njegovog vlastitog duha.

♣ Madonna della Sacala, Casa Buanarotti, Firenca, 1489 –

92

(kuća je u ulici Sta Croce)

Nastaje nakon što je Michelangelo napustio radionicu

Ghirlandaia.

Od kraja 80-ih do 1492. M. je radio u neobičnoj kiparskoj

akademiji koju su organizirali Medici u jednom vrtu blizu Sv.

Marka. Bertoldo di Giovanni je tamo bio nešto kao mentor.

Rad u toj akademiji jako će ga odrediti. Tu nastaje ovaj reljef.

„vrlo jednostavno kaže jako mnogo“ odlika svih velikih

umjetnika, pa tako i M.

Koristi promišljene i vrlo mudro vođene linije, te pazi na njihove međusobne odnose.

Kompozicija je rotirajuća. Bogorodica ima hladno i suzdržano (klasificirajuće) lice i snažno

golemo tijelo. Madonna „della scala“ – ona se vidi kao jedini put između neba i zemlje. U

pozadini su mali putti, koji liče na putte Donattelove Cantorije u Katedrali.

185

Svi M. likovi su herojski, „veći od života“ to izvire iz neoplatonističke ideje prapočetak

je u Bogu, ali sada se duh nalazi u grešnom tijelu i želi se izbaviti iz toga. Ta se ideja

prožima kroz sva njegova djela.

♣ Bitka Kentaura, Casa Buanarotti, 1492,

Firenca

Nastaje kao kopija rimskih reljefa. (strahota,

užas, tjeskoba)- grčevita borba duhato će

stalno biti prisutno u M. djelu.

Učvorenost tijela je gušća prema sredini, a

rjeđa prema krajevima.

♣ Raspelo iz Sta Spirito, Casa Buanarotti (nedavno

vraćeno u crkvu, 1495

Javljaju se izduženije proporcije Kristova tijela, ali

nema naglašene muskulature (te izdužene

proporcije javljat će se samo još u njegove

posljednje tri Piete).

nakon 1494 Michelangelo napušta Firencu Nicolo

del'Arca NIKOLO PISANO započeo je raku Sv. Dominika, a rad nastavio je NICOLO

DEL' ARCA, a Michelangelo je dobio narudžbu da je napokon

završi!

Napravio je tri kipa.:

♣ Sv. Petronije, S. Domenico, raka Sv. Dominika, Bologna,

1494.

186

Snaga umjetničkog izraza vidi se u stavljanju u odnos svakog pojedinog detalja

usklađenog sa cijelom vizijom likapreuzima od Donatellalagani kontrapost: iskorak

lika prema promatraču, malo povišen postav, te lagano spuštena glava.

♣ Sv. Prokul, sa iste rake

Javljaju se snažni antički elementiuzor B. di Giovanni.

Namršteno lice lika otkriva činjenicu da je M. prije Bologne

boravio u Padovi (gdje je vidio Donatellovu Gattamelattu)-

oni imaju namrštenu koncentraciju lica, ovdje to nije citat –

kopija, već je M. preuzeo tu ideju i filtrirao je kroz svoj stil.

Moćna draperija. Nijedan

detalj nije slučajan.

♣ Anđeo sa iste rake.

Na prvi pogled predstavlja citat

della Robbijevih anđela sa

kandelabrom, ali ipak je to filtrirano.

♣ Bakhus, Bargello, do 1495

Po prvi puta dolazi u Rim (1. Rimska faza)- kip je tretiran

kiselinama i zemljom da izgleda kao izvorni helenistički

kip!!! Pokušali su ljudima podvaliti te „originale“, ali kad su

otkriveni shvatili su, da ljudi vole biti obmanjivani na takav

način. Ovaj kip završio je u vrtu jednog bankara. Napeti

odnosi linija tijela, pažljivo balansirano. Iza je mali lik koji

drži ali istovremeno i gura pijanog Bakha.

187

♣ Pieta, Sv. Petar, Vatikan, 1498-99

1.njegova Pieta, koja se od njegovih zadnjih

3 razlikuje: po tome što je potpuno dovršena,

što u njemi utjelovljuje ideale klasične

ljepote, te što se u njoj vidi stilksi utjecaj

Leonarda (piramidalna kompozicija).

Njegove posljednje tri Piete su izraz čista

Michelangelova uma. Ovdje je mramor na

licu Djevice tretiran tako, da djeluje kao da je

lice prekriveno Lonardovom sfumatom.

Rađena je za francuskog naručitelja, a

sama ideja apstrahiranja došla je sa

sjevera. M. u djelu suprotstavlja dvije okomice:

Gospina vertikala i Kristova horizontala, a to postaje dio

cjeline (široki Gospin plašt čini široki donji dio piramide).

Mrtvo ali prekrasno Kristovo tijelo je eterično, elegantno,

božanski lijepo. Nema teribilita to se javlja samo kod

zemaljskih likova! Ovdje je prikazana tih, plemenita

rezignacija.

Ovdje se i vidi da je već apsolutno prevladao

tehniku kiparstva.

♣ David, 1501 – 04, Accademia, Firenca

Nakon Savanardine smrti Piero Soderini je doživotno došao

na čelu vijeća Republike. Na njegov poziv Michelangelo

dolazi iz Rima.

Vijeće je odlučilo da kip postave ispred Palazzo Vecchio,

David je utjelovljenje same Republike, te klasični

univerzalni ideal ljepote. Javljaju se neki izlasci iz kanona,

ali oni djeluju tako da se uklapaju u cjelinu i nitko ih ne

primjećuje. (sada je kopija ispred same Palače Vecchio).

♣ Madonna Bruges, Notre Dame, Bruges, 1501-02

188

Naručuje je vijeće od trgovaca u Brugesu. U načinu funkcioniranja (prilično

vertikalna, ne više raširena piramida) djeluje kao da je bočno odrezana. Spušteni

pogled: stvara energetski stup koji dodatno naglašava: vertikala njenog tijela. U tu

vertikalu usađena je Kristova desna noga. Prikazan je kao mali putto, ali neobično

težak i zaokrenut. Glava mu je predimenzionirana. Izgleda kao da mu je neugodno

tu: nagovještaj muke. Gospina ljepota je klasična i eterična.

♣ Tondo Taddei, 1502-04, London, Royal

Accademy.

Tri kamena tonda za privatne naručitelje. Od ta 3,

ovaj se možda pripisuje M. SURADNICIMA.

Nedovršen: „non finito“M. to često radi, da

djela ostavi nedovršena.

♣ Tondo Pitti, Bargello, 1502-03

Završeniji je, ali ne skroz. Dijelovi tijela su nedovršeni,

javlja se kontrast izbrazdane

površine na glatkim

dijelovima. Fizionomija i

geste Gospe jako su slični

Sibilama koje će malo kasnije

nastati u Sikstini.

♣ Sv. Matej sa pročelja Katedrale u Firenci, 1505-06,

Accademia

Vijeće naručuju 12 Apostola za pročelje katedrale. Jedini

započeti je Sv. Matej. Prisutna je teribilita u predimenzioniranim

mišićima (herojski likovi)

Zaokrenut torzo i pogled prema gorecitat helenizma!

189

1506. M. dva puta odlazi u Rim.

Kao uzori služe mu: Pasquino i torzo Belvedere.

♣ grobnica pape Julija

II.

1505 – prvi projekt

U dimenzijama i

ambiciji zamišljeno je

nemoguće djelo. To

je trebala biti

građevina u

građeviniu glavnoj

apsidi Sv. Petra u

Rimu. U donjoj etaži

su trebale biti niše sa

kršćanskim vrlinama

i oko niša kipovi

robova – sve je to

trebalo biti na

visokom podnožju.

Na drugoj etaži

(1.kat) u uglovima su

trebali biti postavljeni

kipovi (jedan je od njih Mojsije). Na trećoj etaži (2.kat) 2 anđela (jedan plače,

drugi se smije)su trebali držati sarkofag sa tijelom pape Julija II.

M. je nakon toga 8mjeseci proveo u Cerrari i birao mramor i kamen.

Drugi projekt grobnice pape Julija II

Došlo je do velike redukcije prvotnog projekta. Sad je bio zamišljen:

pravokutni tlocrt otvoren sa tri strane

190

dva tabernakula sa pilastrima sa 12 likova (poput robova)

nad vijencem sarkofag, kojeg bi nosila 4 lika

oko njega je trebalo biti 6 likova na prijestoljima (koji su morali sličiti onima sa

svodova Sisktine)

uz zid je morala biti još jedna kapelica sa 5 likova, većih od donjih

♣ Treći projekt grobnice pape Julija II., 1516., Crkva Sv. Petra in Vincoli

Sada još reduciraniji projekt: više nije arhitektura u prostoru, a prihvaćeni su kipovi koji su

već bili gotovi (pariški robovi i Mojsije – na kraju su jedini koji su ipak na grobnici, koja se

nalazi u crkvi Sv. Petra in Voncoli)

♣ Pobunjeni rob i Umirući rob, 1513, Louvre

Kipovi koji su najvjerojatnije pripadali drugom projektu, u njima dolazi do pune izražajne

snage, dolazi do zaokrenutosti mišića (kao u grču). Kod prvog je naglašenija interpretacija

zaokrenutosti torza i dodatna zaokrenutost glave s pogledom prema gore.

Kod umirućeg roba je suprotno: on se gasi, potpuno odustaje od bilo kakve ideje pobune.

♣ Mojsije, 1513-15 i 1545., S. Pietro in Vincoli

Potpuno dovršen kip i jedini koji će na kraju

završiti na samoj grobnici pape Julija II. to je

iznimno snažna herojska, ali i ljudska figura.

Prikazan je u trenutku gnjeva i bijesa nad

ljudskom sudbinom. Silna energija kuka u torzu i

penje

sa

preko

brade

do

njegovog koncentriranog lica, te se opet

spušta preko njegove ruke do bogate

draperije.

191

♣ Uskrsli Krist, Sta. Maria sopra Minerva, Rim, 1518-19 (1521?)

1516. M. se treći put vraća u Firencu. Postoji mogućnost da je kip dovršio M. učenik.

Postoji neodlučnost u konačnom konceptu. M. j bio nezadovoljan s ovi kipom. Ima nešto

neprirodno u kontrapostu i postavu glave.

♣ Atlas, 1519-20 (ili kraj 1520-ih) Firenca, Accademia

U Accademiji su i 4 M. ROBA. Ovo je nedovršen rob za

grobnicu pape Julija II. u potpunosti je izražena ideja

njegove biti ali je ostao vezan za kamen iz kojega nastaje.

Dugo je stajao u vrtu Boboli iza palače Pitti.

♣ Bradati rob, Accademia

Ovaj je možda najviše oslobođen, u svojoj gesti najviše se

približava umirućem robu u Louvreu.

♣ Mladi rob, Accademia

Predstavlja neku vrstu kontrapunkta Bradatome robu, ima isto

gestu kao i on, samo drugom rukom.

♣ Probuđeni rob, Accademia

Sličniji je Pobunjenom robu iz Louvrea.

192

♣ Grobnica Medici , 1519 – 34, S. Lorenzo, Firenca (Nova sakristija)

Julio Medici = papa Clement VII. (Michelangelo 1534. napušta Firencu)

Lorenzo vojvoda od Urbina – grobnice Lorenzovih sinova Lorenza i Giuliana!

Giuliano de Nemoursa

Arhitektonsko – kiparski sklop: mauzolej u crkvi San Lorenzo: nasuprot staroj sakristiji.

Ovo je sada „nova sakristija“! Grobnica na kraju nije u potpunosti izvedena po

Michelangelovu nacrtu.

Ovo je visoko renesansna reinterpretacija Brunelleschijeve stare ideje. Kanelirani pilastri

u Pietri Sereni, ali između njih je M. uklopio renesansne elemente: prozore sa trokutastim

zabatom te goleme niše između pilastra iznad vrata. Ispod niše postavljene su goleme

„klečeće“ konzole. Sve to stvara klaustrofobičan dojam čitave kapele.

Budući papa Clement VII naručio je grobnice Lorenza Veličanstvenog i njegovog brata

Giuliana, te Lorenzovih sinova Lorenza i Giuliana.

Konačno su izvedene samo grobnice Lorenzovih sinova!!! Postavljene su na suprotnim

zidovima. Dvije ležeće figure na sarkofagu, a iznad su u kvadratnim nišama kipovi

pokojnika. Pokojnici su licem okrenuti prema glavnome oltaru sa BsD i Sv. Kuzmom i

Damjanom – oni su u vječnoj komunikaciji sa Gospom!

193

Ispod sarkofaga su izvorno trebali biti ležeći kipovi Riječnih bogova – koji nikad nisu bili

izvedeni! Ali su ključ za shvaćanje čitave neoplatonističke ikonografije. S obzirom da su

izvorno trebale biti 4 grobnice, ti su kipovi trebali predstavljati 4 rijeke u Hadu (podzemni

svijet).

pokojnici su prikazani kao dva koncepta ljudskog roda: vita activa (Giuliano) i vita

contemplatica (Lorenzo). Ležeći likovi ispod tih niša predstavljaju doba dana.

Ispod VITE ACTIVE ( Giuliano ): Dan i Noć (fiksni, točno definirani)

Ispod VITE CONTEMPLATIVE ( Lorenzo ) : Zora i Sumrak (oni su sama najava onog što će

tek doči)

Gospa u kapeli postaje Logos: ona božanska ideja iz koje sve nastaje. Gospa je čudno

izvedena: toliko zgusnuta i vertikalizirana, te kao da je bočno odsječena. Desna noga je

zarotirana u prostoru i po njoj se penje mali Krist zaokrenutog tijela, koji liči na

predimenzioniranog Krista sa Madonne iz Brugesa.

194

Lorenzo Veličanstveni iz Urbina Giuliano de Memoursa

Ponovno se javlja kontrast glatkih i izbrazdanih površina. Kod kipa Gospe javlja se kao

nikad do tad kod M. inzistiranje na kompaktnosti.

♣ David – Apolon, 1525 – 26 i 1530 – 31, Bargello

Postoji mnogo neodređenosti i malog pada u kvaliteti

izvedbe. Otvara dosta pitanja.

♣ Stubište Laurentiane, 1530, Firenca

Samostan San Lorenzo. Stubište ima bit manirističke

arhitekture, to je predvorje biblioteke na jako malom

zatvorenom prostoru. M. tu koristi iste arhitektonske

elemente kao u Novoj Sakristiji. Taj mali prostor

djeluje jako natrpano. Iako M. iz Firence odlazi

1534.g – stubište je dovršeno točno po njegovim nacrtima 1540-ih godina! (što god radi,

M. ostaje kipar!)

♣ Alegorija Pobjede, 1532?, Firenca, Palazzo Vecchio

Prikaz alegorije Pobjede i Snage vječno obnovljive mladosti nad starošću.

Tu je vjerojatno riječ o portretima: Tomasa Cavalinia i Vittorie Colone (pjesnikinja 16.st)

195

♣ Brut, 1540, Bargello

Portret Lorenzina koji je ubio omraženog Alessandra Medici († 1537) koji je tiranski

vladao.

♣ Grobnica Julija II, San Pietro in Vincoli, 1545

Lea (vita activa) i Rahela (vita cotemplativa)

U nišama uz Mojsija. Okrenute su prema gore.

Ostale likove izradili su SLIJEDBENICI.

♣ Pieta, Musei dell'Opera del Duomo, Firenca, 1546-

55

Namijenjena za Katedralu u Firenci.

U sve tri posljednje Piete koristi: u osnovi piramidalnu

kompoziciju i ideju rušenja i nošenja.

Pri radu mu se slomila žila u radu, pa je poremetila

glavnu koncepciju. Nakon toga je razbio velike dijelove,

ali je jedan UČENIK uspio nešto obnoviti.

Nikodemova glava započinje liniju padanja i ide u dva

dijela: preko Gospinog plašta i preko Kristove ruke.

Magdalena odudara jer je dio prvotnog koncepta.

♣ Pieta Palestina, 1550-60, Accademia, Firenca

Nedovršena, ponovno se javlja padanje. Moćni

Kristov torzo.

♣ Pieta Rondamini, Castello Sforzesco, Milano,

1546-64

196

Ponovno nedovršena, vjerojatno je umro dok je radio na njoj.

Nema Nikodema ni Magdalene, ostali su samo Krist i Marija. Pronađena je još

jedna Kristova glava, gdje se vidi da je prvotno htio ponovno prikazati ideju

padanja, ali je odustao i sad Krist nosi Bogorodicu…

BRAMANTE U RIMU

1500. započinje visoka renesansa u

arhitekturi.

Bramante je u Rimu boravio između 1500

do 1514.g

197

♠ Sta Maria Della Pace, Rim, klaustar

1500

Kasnije je u baroku pregrađena!

Bramante je ovdje počeo polako

mijenjati arhitekturu: dodatno je

monumentalizira i pročišćuje i to

izravno pod utjecajem antičke rimske

arhitekture. Ovdje gotovo uopće

nema arhitektonske dekoracije, jedini

dekor sada čine stupovi:

U prizemlju piloni sa pilastrima.

Prvi kat piloni i stupovi

Nad lukovima prizemlja, suprotno tradicija postavlja stupiće. Vodoravnost

gravitacijske težine (II. rimska faza)

♠ Tempietto, dvorište crkve S. Pietro in Montorio, 1502.

Prva čista arhitektura visoke renesanse! Tu je sažeta sva Bramanteova genijalnost.

Svođenje arhitekture na isključivo konstruktivne elemente

1502 su taj tempietto naručili Izabela i Ferdinano – na brežuljku gdje je mučen Sv. Petar.

(uz Heraklov hram u blizini Sta Maria in Cosmedin, iskopan 1480-ih).

Ovo je mješavina hrama i memorije. Sastavljena je od središnje niše i vanjske kružnice

koja počiva na stupovima. Središnja kružnica završava visokim tamburom sa kupolom.

198

U izvornom Bramantevom projektu dno toga je zamišljen još jedan prsten stupova

(kružno dvorište). NEDOVRŠEN – uokolo tog „hrama“ trebao je radijalno biti postavljen

klaustar, ovako djeluje ukovano u pravokutnom prostoru.

Stupovi su toskanski (izvedeni iz dorskog reda), po Vitruvijevoj ideji: ovisno o spolu

mučenika!

Ti stupovi nose vijenac sa balustradom – otvorena galerija pred tamburom. Kupola je od

cementa i pojačana plitkim lezenama. Cijela građevina dignuta je na 3 stepenice.

Iako je malih dimenzija, on je veoma monumentalan.

♠ Raffaelova kuća, 1512.

Tu je palaču B. napravio za sebe,a nakon njegove smrti tu je nastavio živjeti njegov

učenik Raffael. Kuća je uništena u 18 st (po skripti)39. Palača je strukturalno drugačija od

rimskih palača 15.st. ona postaje prototip novog tipa rimskih palača. Prizemlje ima

bugnato: snažan ali veoma pravilan. Uvelike po uzoru na rimske kuće: u prizemlje

postavlja prostorije za gospodarstvo i javne namjene.

jasnoća, razdijeljenost, logičnost, vrlo jasno odvojeno i čitko ne kao u manirizmu, gdje

se sve dodiruje i stapa.

♠ Dvorište Belvedere 40 , Vatikan, 1505.

Nalazi se iznad papinske palače, uz Konstantinovu baziliku, na samom vrhu brežuljka.

Golemi 3-katni i 2 – katni kompleks (visoki krov izjednačuje brežuljak) s egzedrom na

kraćoj strani – kao perivoj i prijelaz između papinske palače i ljetnikovca. egzedre su

česte u visokoj renesasni i manirizmu u Rimu.

SV. PETAR U RIMU

39 Po mojim bilješkama uništena u 17.st za Berninijevu kolonadu…nalazila se ispred Vatikana40 Belvedere znači Lijep pogled

199

Michelangelo

Raffael

Bramante

Michelangelo

Carlo Maderna

Gianlorenzo Bernini

200

♠ Rim, Sv. Petar

Julije II. u dogovoru sa Michelangelom.

Dijelovi pilona sa kupolom na sjecištu grčkog križa – samo je to dovršeno za njegova

života.

Michelanglelo je htio na sva četiri kraka križnog tlocrta postaviti ulaze – radi potpune

negacije longitudinalnosti.

Longitudinalan prostor dodao je ANTONIO DA SANGALLO.

Michelangelo je organičan, sažetiji.

Izvana je planiro goleme pilastre, i dvostruke korintske stupove

na tamburu.

Kupolu su nakon M. smrti dovršili GIACOMO DELLA PORTA i

DOMENICO FONTANA 1585-90.

o Rim, S. Eligio degli Orefici, gradnja nakon 1514.

RAFFAEL i BRAMANTE

- Logičnost, jasnoća, suzdržljivost, čitljivost.

o Raffael, Rim, Palazzo Vidoni Caffarelli

o Palazzo Branconi dell Aquila nel sec, 1515 –

20, srušena.

-inverzija logičnih postavljanja stupova/nosaća…

201

o Rim, Villa Madama, započeta

1516

Poluurbana vila van Rima.

Monumentalni, bramanteskni svodovi.

202

GIULIO ROMANO (1499 – 1546)

Slikar i arhitekt.

Do 1520 glavni Raffaelov suradnik.

Nakon smrti Raffaelove ostaje u Rimu do 1524. – palače Cicciaporci i Maccarani.

Nakon odlaska iz Rime je u Mantovi u službi Federica Gonzage.

♣ Mantova, Palazzo del te, 1520 –

34

To je poluladanjska vila (nema spavaćih

soba). Ali ima konjušnice.

Ugodna i otvorena arhitektura, razigranost,

horizontalnost. Razigranost – kroz glavni

ulaz – zalutat će se.

Kombinacija s jarcima – gubi zaštitnu funkciju = iznutra.

Pad Giganta , 1526-34, freska

Svadba Psihe, Sala di Psiche,

1528.

♣ Mantova, Kuća Giulia Romana, 1540-e

203

Ključni kamen često je „spušten“ – djeluje kao da će se srušiti na nas.

BALDASSERE PERUZZI (1481 – 1535)

Rođen u Sieni, umro u Rimu. Arhitekt i scenograf.

Uz Raffaela i Giulia Romana vodeći član Bramanteova kruga.

1503 dolazi u Rim.

Učitelj Sebastiana Serila (traktatist)

Rim, Villa Farnesina, 1509-11

Farnese će je kupit u 17.st, zato ime. Ubiti nije

vila, niti ladanjska kuća – ona je usred Rima.

Rim, Palazzo Massiomo alle

Collone, započeta 1535.

U ulici Via Papelle – i sama ulica je malo

savijena – pa tako i pročelje!

204

Sveopće prožimanje. Djeluje kao da su oko prozora kožni ovici.

Apolon i Muze, 1520, Firenca, Galerija Palatina

ANTONIO DA SANGALLO ml. (1503 – 1546.)

Učenik Guiliana i Antonija starijeg.

Radio na Sv. Petru kao prvi pomoćnik Bramanteov, kasnije voditelj gradnje i protomajstor.

205

Akademizam. Michelangelo ih mrzi!!!!

Rim, Palazzo Farnese, 1513;

1534-36

MICHELANGELO dovršio nakon njegove

smrti.

Sada je tu Francuska Ambasada!

Sangallo ml.: bez središnjeg djela na

pročelju i bez drugog kata!

On ne radi naglasak na središnju os – time gubi logičnost i uvjerljivost.

Michelangelo dodaje balkonat, čime dobije tu uvjerljivost!

MICHELANGELO (1475 – 1564)

kao arhitekt

♣ Projekt za pročelje S. Lorenza, započet 1516.

Papa Lav X naručio je od Michelangela fasadu, ali je kasnije odustao od projekta, te on

nije bio izveden.

Postoji drveni projekt i crteži.

♣ Predvorje Laurenziane, 1524-34

Stubište djeluje nespretno – kao da ćeš se skotrljat! Vrlo

uski ali visoki prostor. U klaustru samostana Sv. Lovre.

♣ Campidoglio, preoblikovanje započeto 1546.

206

Bavio se i urbanističkim rješenjima. Capitol/Forum.

Karlo V. došao je 1565./35??? u Rim – na konju je htio ujahati, što je bilo nemoguće, te ja

naručen za to od Michelangela projekt za to.

Porta Pia, nakon 1561

Projekt je njegov, nakon njegove smrti nastavljen je rad.

Jedna je od prvih rimskih gradskih vrata.

Logična i živa arhitekltura!

♣ Palazzo dei Conservatori

detalj

- Senatorska palača.

207

208