Saved by the Mercury

I tako spremam se ja već tjednima kod jednog našeg mobilnog operatera da potpišem produženje ugovora i ušićarim neku novu mobilnu igračku. Naravno, moj dragi mora me pratiti u toj važnoj misiji. Danas, kada sam se nameračila da idemo, sjetim se jedne prilično važne činjenice, ako ne za druge, barem za mene koja se bavim astrologijom – Merkur je retrogradan. A kao što svaka astrološka početnica kaže kada je Merkur retrogradan ne kupuj, ne potpisuj i ne pričaj gluposti! Pametnom dosta, ali meni…

Doduše bilo je i nekih drugih koji upozorenja o retrogradnom Merkuru nisu shvatili ozbiljno – na primjer udruga koja je odaslala pozive za svoje predavanje u vrijeme retrogradnog Merkura pa se na predavanju nije pojavio nitko od pozvanih. Razlog: iako su poslane na vrijeme, pozivnice su stigle dan-dva poslije predavanja. Gdje su bile gotovo dva tjedna između vremena slanja i vremena uručivanja u poštanske sandučiće samo Merkur zna. Kao žrtve retrogradnog Merkura pali su i moji negdašnji poslodavci. Oni su u vrijeme retrogradnog Merkura odlučili kupiti kuću. Kako nisam tip koji prijeti prstom, ja sam ih prilično jasno, ali blago upozorila da baš i nije neko vrijeme za takav potez, ali… Navest ću na kraju i vlastiti primjer da ne ispadnem kako sam ja pametna, a svi drugi bedasti. Dakle, nakon mog diskretnog upozorenja krenuše puni entuzijazma na put kako bi potpisali kupoprodajni ugovor. Iznenađenje prvo: Prodavatelj je naprasno povećao cijenu! Reakcija: Jednako naprasno kupci su napustili mjesto sastanka. Ipak: kupci se vraćaju na mjesto zločina, pristaju na izmjenu cijene donekle (informacija koju sam ja dobila). Ugovor se potpisuje. Kuća je kupljena! Situacija koja slijedi: Prodavatelj odugovlači s iseljenjem svojih stvari iz kuće. Na kraju ih kupci sami moraju izbaciti van. Dobar početak, zar ne? Priča se nastavlja dalje… Visoka cijena koju su kupci platili za kuću podrazumijevala je i podizanje još jedne etaže, obzirom da je kuća najniža u susjedstvu. Svi su drugi oko njih to bez problema učinili. Ali ne i naši novi kupci. Problemi su počeli kada prva susjeda nije htjela potpisati suglasnost za gradnju „jer će joj sunce onda dolaziti u vrt pola sata kasnije“. !? Odlično, što drugo reći. Ali kupci su ostali uporni. I krenuli su obilaziti urede, boriti se birokracijom (u prijevodu boriti se s vjetrenjačama). Ipak, obzirom da se radi o upornim ljudima mic po mic sve su bliže svom cilju. Ali svaki put kada se sretnemo kažu mi kako me se sjete kada pokucaju na nova vrata ili napišu novi dopis. Nije da sam nešto vesela što to čujem, ali uvijek je interesantno čuti što se zapravo dogodilo dok ste lamentirali i razmatrali različite mogućnosti na nebu.

Nego moj primjer. Obećala sam pa evo. Dakle, ne znajući ili možda bolje ne obraćajući pretjeranu pažnju na efemeride kako se to meni već zna dogoditi potpisala sam ugovor o kupoprodaji. Pa recimo negdje na početku moje astrološke karijere. Puno je toga doprinijelo tom potpisivanju – žurba, pritisak, skoro putovanje. I tako. Odležala je ta kupoprodaja par godine, sve u njoj ide po PS-u. I onda jednog lijepog dana nazove me usplahirena odvjetnica kako s predmetom nešto nije u redu. Uglavnom, frka s papirima, rješenja nema. Ili ipak ima? Obzirom da je prošlo puno vremena i puno se toga promijenila, do rješenja smo morali doći zaobilaznim putem, pisanjem molbi, dopisa i tome

1

slično. I zamislite kada se cijelo to klupko odmota – naravno opet u vrijeme retrogradnog Merkura. Ne bi čovjek vjerovao kako zapapri život. Ali kada bolje razmislim to mu je i funkcija. Pa što bi život bio bez začina?

No ostala sam dužna objašnjenje koga je spasio Merkur. Retrogradni. Mog dragog koji je bezuspješno pokušao izbjeći da ide sa mnom u šoping centar gdje mobilni operater obitava. I tko zna što bi još sve bilo da ga nije spasio. Merkur.

P.S. Merkur je retrogradan do 11.05. Da ne bi bilo da vam nisam rekla. :-)

Tko o čemu...

… kurva o poštenju. Uvijek ista priča. Kod svakog od nas. Uvijek kada imamo potrebu o nečemu puno i previše razglabati i neprestano ponavljati kako smo dobri, pošteni, ispravni, u meni uvijek zazvoni alarm. Nešto mi tu ne štima. Bez obzira na složenost i slojevitost osobnosti svakog od nas, manje-više zna se otprilike kakav je netko – dobar, loš, zao, slab, kolebljiv, promjenjiv… Naravno, naše mišljenje o nama samima zna se prilično razlikovati od objektivne istine. Tako je i bolje jer bojim se kako ne bismo mogli podnijeti istinu. Svakom od nas treba malo bajke u životu. Čak i onima koji se smatraju nepopravljivim realistima. Njihovu žeđ za bajkom vidim u njihovoj gorčini i u njihovoj ironiji. Duboko u sebi negdje žale što bajka ipak ne postoji.

Nekad sam mislila kako nešto meni nije baš jasno kada bih slušala te silne priče i uvjeravanja o nečijim vrlinama, a ja sam, igrom slučaja, znala kako stvari stoje odnosno kako se dotična osoba pokazala u konkretnim situacijama. Osjećala sam se prilično glupo. Ni danas takve situacije nisu rijetkost.

Ovaj post započela sam pisati prije skoro pune dvije godine. I on, kao i mnogi drugi moji postovi, dokazao kako treba zapisivati svoje ideje i da će one prije ili kasnije ugledati svjetlo dana. Sada je vrijeme za ovaj post. Dakle, jedan naš vrli i zgodni političar, ne baš uspješan kandidat za predsjednika republike, u emisiji jednako vrlog i zgodnog našeg novinara izjavio je kako su Hrvati neobrazovan narod, bez radnih navika, navikli živjeti na tuđi račun. Ma daj, nisam znala. To govori čovjek za kojeg baš (barem meni) baš i nije jasno što radi i kako zarađuje svoj kruh svagdašnji. A da ne spominjem instituciju (nisam čak sigurna je li državna ili ne, ali nije ni važno) koju predstavlja. Instituciju čiji su članovi, htjeli to ili ne, svi poslovni subjekti u ovoj zemlji. Za koju ne znam što točno radi i čime se to bavi. I ne znam što poslovni subjekti imaju od članstva u toj instituciji. Ako pogledate njihovu web stranicu vidjet ćete interesantne sadržaje – pa bal ovaj pa bal onaj, vidi se, ubili se od posla. A naš vrli i zgodni političar mudruje na nacionalnoj dalekovidnici.

Ne kažem, nismo mi Hrvati neka idealna nacija. Ali ovakva prijezirna izjava… Nije u redu. Ne, dok živiš na račun istih tih lijenih i neobrazovanih, onih koji žive na tuđi račun. Da, puno je toga potrebno promijeniti. Ali savjetujem vrlom

2

i zgodnom političaru da krene od sebe. Za početak. Jer ćemo tako i mi i on biti sigurni da će posao biti odrađen kako treba. Jer, je li, ne spada među nas stoku. Uf, što sam ljuta na takve tipove. A sad ću učiniti, kao i uvijek, filozofski odmak i krenuti s astrološkim dijelom priče započete još u proljeće negdje 2008.

Astrološki, ovo o čemu pišem borba je između Neptuna i Saturna. Neptuna, koji nas potiče da stvari vidimo ljepšima nego što one doista jesu, da zanemarimo ´sitnice´ i bavimo se cjelokupnim dojmom i Saturna, starog čangrizavca i cinika, koji u svemu vidi samo poteškoće, ograničenja i za kojeg sutra može biti samo gore od danas. E sad je ovisno u kakvim smo odnosima sa svakim od ova dva planeta. Po defaultu, ljudi ne vole Saturn, odnosno vole sigurnost, stabilnost i predvidljivost koji on donosi no ne vole sve ono što moraju učiniti kako bi iste te stvari zaslužili. Zato pokušavaju zadržati pod svaku cijenu svoje formalne pozicije i formalne odnose svjesni kako im oni osiguravaju mjesto u društvu iako su vrlo često puke forme bez sadržaja. Kada se izražava negativno, Saturn je kruti formalist, podržavajući nepromjenjivost u svakom pogledu, spreman učiniti sve kako bi njegov svijet ostao zauvijek isti – sjetite se samo Krona koji je bez beda proždirao vlastitu djecu. Zato nam se puno primamljivim čini Neptun. Neptun, koji nas obavije maglom svojih iluzija u kojima se osjećamo sretni i zadovoljni svojom vlastitom savršenošću, povezani s beskrajnim svemirom. Sve je dobro i sve je prihvatljivo u neptunovom svijetu. Nije nam važno što negdje duboko u sebi znamo da stvari baš i ne izgledaju tako, Neptun nam šapće na uho i uvjerava nas da je naša bajka istinita. Zato je Neptun povezan i sa svim vrstama opijata, lažnom, ali glamuroznom slikom koji neki ljudi njeguju o sebi u javnosti. Neptun je opsjena, varka, prevara, ali i obećanje raja. Međutim, kao i sa svim transpersonalnim planetima radi se o dimenzijama koje nazivamo višima i koje možemo doseći razvijemo li prethodne planetarne principe, završno s već gorespomenutim Saturnom. A to znači da moramo prihvatiti sve svoje ljudske dimenzije – i ono što je dobro u nama, ali i biti svjesni svoje ljudske nesavršenosti, ne upirući prstom u tuđe mane dok nismo pomeli pred svojim vratima. Uostalom, otkud nam pravo suditi drugima? Tako je i ovih dana naš vrli i zgodni političar prozvao cijelu naciju zaboravljajući da je sam prilično daleko od savršenstva. Ili su ga uvjeravanja laskavaca uvjerila kako drugačije? A možda je povjerovao isfriziranim člancima u ženskim magazinima i isfotošopiranima vlastitim fotografijama? Jedan mi je moj poznanik kada sam mu predbacila da je napravio bespotrebnu glupost rekao: „A što je, ti si svetica?“. Tako mi i treba. A skoro sam počela stvarno vjerovati da sam više biće. Pih!

Tako to biva

Iako to nije informacija koju nisam znala zamislilo me kada je moj dragi rekao kako su njegovi roditelji kada je rekao kako bi se htio postati kuhar frknuli nosom. Za svoga sina nisu zamišljali takvu budućnost. Biti kuhar nije im se činilo ´neko´ zanimanje za njihovo dijete pa su ga usmjerili prema nečem ´boljem´. Nije važno koje je to zanimanje, ali on doista ima smisla za sjeckanje, kuhanje i aranžiranje hrane i prava je šteta što nije učio za kuhara.

3

Ali tako je to. Da je bilo pitati mene, ja bih danas bila psiholog ili psihoanalitičar (pa sam evo u astrologiji i to psihološkoj koja je relativno bliska navedenim područjima), ali moji roditelji su isto za mene imali neke druge planove. Nije mene nitko prisiljavao ni na što, ali dala sam se nagovoriti. Kaže moj dragi kako zanimanja odabiru nas. Neka mu bude ako mu je tako lakše.

Tema zanimanja, profesije i životnog poziva su teme za koje imamo poprilično astrološkog materijala. Zajedno s roditeljima, iako sam o temi roditelja već prilično puta pisala. Svatko od nas odrasta u obiteljskom gnijezdu gdje nas uzgajaju i oblikuju, očekuju da postanemo ovo ili ono, ostvarimo ono što naši roditelji nisu sami ostvarili ili da nastavimo njihovim stopama… Kako god, to su prilično teška opterećenja i mnogi od nas ih se ne uspiju otarasiti cijeli život. Što će mama/tata reći na ovo? Hoće li biti zadovoljni s onime što sam učinio/učinila? Je li ovo dovoljno dobro? Os četvrte i desete kuće (u astrološkom žargonu poznati kao IC-MC) zovemo još i roditeljskom osi. Četvrto polje predstavlja uvjete odrastanja u našem djetinjstvu, naš dom, ali i jednog od roditelja. Nekad se smatralo da je četvrto polje majka, jer je četvrto polje toplina kućnog ognjišta koje je po tradiciji uvijek održavala žena. Danas je teško odrediti predstavlja li četvrto polje majku ili oca. To možete odrediti ako saznate kakvu je ulogu imao otac, a kakvu majka u životu osobe čiji horoskop analizirate. Znam porodice u kojima je majka ta koja poslovno angažirana, a otac je kod kuće i održava domaćinstvo i naravno da će otac onda vjerojatno biti predstavljen četvrtom kućom. Prije nego što napustim domenu četvrte kuće da kažem još koju o njoj. Prirodni vladar četvrte kuće je Mjesec (jer je u prirodnom horoskopu Rak u četvrtom polju), dakle planet koji predstavlja nesvjesno i instinkte. Ako to povežemo s temom odabira profesije možemo reći kako naše obiteljsko okruženje može imati veliki utjecaj na naše odabire ili ako idemo malo u krajnost da nas ponekad čak spriječi da se ostvarimo na profesionalnom planu radi obaveza (pravih ili izmišljenih) prema obitelji. Obitelj može procijeniti da smo joj toliko potrebni da naše profesionalno ostvarenje baš i nije toliko važno. Poznajem nekoliko ljudi iz doduše starije generacije koji radi obaveza prema svojim obiteljima ili roditeljima nisu otišli na školovanje ili nisu iskoristili mogućnosti za napredovanje u karijeri. Nekima je to bilo eksplicitno tako rečeno, a neke su na to raznim manipulativnim metodama uvjerili članovi obitelji. Tužno.

Gornji dio roditeljske osi je vrh desetog polja, onog koji predstavlja roditelja kojeg smo doživljavali (vjerojatno i još doživljavamo) kao autoritativnog i koji je odredio naše životne standarde, a u dobroj mjeri i profesionalni odabir. Roditelj koji je simboliziran desetim poljem oblikovao je naš stav prema vanjskom svijetu, naučio nas (ili nam ga zauvijek zgadio) odnosu s autoritetima. Prirodni vladar desetog polja je Saturn, socijalni planet, konvencionalan i zahtjevan. Dakle, bilo bi najbolje da odaberemo nešto društveno prihvatljivo i cijenjeno, posao koji će nam osigurati status i materijalnu sigurnost. Bez obzira na sve, naši roditelji nas žele osigurati, biti mirni znajući da se možemo sami za sebe brinuti i da oni napokon mogu odahnuti i spokojno spavati (ako im se doista tako ikada učini). I većina nas upravo ostane na toj razini sputana ograničenjima koje su nam nametnuli najprije roditelji i društvo, a kasnije posve uspješno mi sami prepuštajući se prosječnosti naših života. Na posao idemo od 8 do 16, dva tjedna godišnjeg

4

ljeti, tjedan dana zimi, vikendi koji uvijek prekratko traju, hvala bogu na praznicima kada ih pokušavamo ´spojiti´ s vikendom i tako odgoditi za koji dan odlazak na posao u dosadnu i poznatu rutinu… Uglavnom, prilično mizerno. No mora ni biti tako? Ne mora.

Postoji neka druga vrsta ljudi. Oni koji s guštom rade svoj posao. Oni kojima nije muka od same pomisli na posao. Oni koji, vidi čuda, uživaju u onome što rade. A čak ih i plate. Ponekad i jako dobro. Oni koji su se usudili slijediti ono što zovemo životnim pozivom. Ima i za životni poziv astrološki signifikator.

To je Sunce. Opet to Sunce, sunce mu njegovo! Kao i sve jednostavne stvari i kod Sunca zakompliciramo do daske. Kada smo mali maštamo o tome što ćemo biti kada budemo veliki odnosno što ćemo raditi kad odrastemo. Naša obitelj to uglavnom smatra dječjim maštarijama i uporno nas vraća na ´pravi put´. Onako kako su oni zamislili da izgleda pravi put za nas. Bez obzira koliko su oni sami bili (ne)uspješni u odabiru svog vlastitog ´pravog puta´.

Slijediti svoje Sunce odnosno svoj životni poziv nije lako. Iako je to jednostavno. Mada treba puno hrabrosti. Jer ne ide glatko. Odazvati se svom životnom pozivu znači uputiti se na put koji je zapravo prilično neizvjestan. I za koji ne možemo biti sigurni gdje će nas odvesti. Jer možemo krenuti u jednom smjeru, a završiti tko zna gdje. I to je dio puta. Odnosno dio životnog poziva. Kako god, nije lako biti ono što zapravo jesmo. Jer kada smo doista ono što jesmo, onda svijetlimo najjače, onda smo izloženi, možda nekome i opasni, a netko će nam sigurno i zavidjeti. Ako smo dobri u poslu koji radimo, netko će nas smatrati konkurencijom, morat ćemo stalno biti bolji i savršeniji. Ali tako je to ako smo odabrali slijediti svoj životni poziv. S druge strane, ne zaboravimo koliko zadovoljstva i ispunjenosti donosi raditi ono što volimo, u čemu uživamo, u čemu smo dobri. To nas čini potpunijom osobom u svakom pogledu. I zapravo nikad nije kasno da krenemo na put. Da prihvatimo životni poziv. Da slijedimo svoje Sunce.

Sasvim na svoj način živi Antuntun

Dakle, ovaj zanimljiv članak u meni je pobudio cijeli niz ideja i emocija. Od smiješka na usnama i sjećanja na djetinjstvo do naivnog uvjerenja moje prijateljice kako ova pjesmica govori o njezinom tati. Kaže tekst kako se seljak koji je bio inspiracija za ovu pjesmu uvrijedio i kako uopće nije bio neobičan (seljak). Mada mi nije jasno zašto bi se uvrijedio. Zar je tako strašno imati neobičan um?

Elem, zanimljiva mi je ta priča o neobičnom Antuntunu. Pravom uranskom tipu. A i ova cijela priča vrvi uranskim temama. Dakle sam Antuntun je uranski lik koji radi sve po svome, njegov um je neobičan. Osim toga, ako pretpostavimo da je istinita priča kako je Antun Tun bio inspiracija Grigoru Vitezu za pjesmu radi svog odbijanja da preda državi dio vlastitog uroda, vidimo da je u pitanju tvrdoglavi i nepokolebljivi čovjek koji se, unatoč ne tako

5

maloj prijetnji od strane države, izborio za svoja uvjerenja. Sam socijalizam i komunizam su društvena uređenja koja povezujemo s Uranom. Iako su ljevičarske ideje temeljno neptunske, socijalizam, a posebno komunizam radi svojih ekstremnih i uravnilovskih metoda povezane su s Uranom koji je unatoč svoje naizgled humane prirode (ne zaboravimo ipak radi se o transpersonalnom planetu) vrlo hladan i nemilosrdan. Baš poput društvenog uređenja u kojem su svi bili jednaki, a neki jednakiji, koji je govorio o slobodi istovremeno vrlo revno kažnjavajući svaki verbalni delikt. Ali skrenula sam previše u politiku koji i inače baš i ne volim. Ili ipak…?

Nego, onda sam malo još kopala dalje po netu pa sam ustvrdila kako je Grigor Vitez rođen 15. veljače, dakle, u znaku Vodenjaka. Da sam namještala, ne bih mogla namjestiti – književnik rođen u znaku kojim vlada Uran, s Merkurom, planetom odgovornim za komunikaciju, pisanje, čitanje odnosno za sve mentalne aktivnosti također u znaku Vodenjaka. Ne znam koliko je vjerovao u ono što je radio u ime Partije, ali ako je ova pjesma bila način da se nekom osveti, doista je to napravio na originalan način. Podsjeća me na jednog riječkog uglednika Luja Adamića koji je biste onih koji su protiv njega lažno svjedočili postavio uz cestu da služe kao kameni krajputaši za vezivanje konja i ostalog blaga. Moram priznati volim taj čudan smisao za humor.

Spomenula sam Merkur kod Grigora Viteza i to ne slučajno. Merkur i Uran su povezani. Uran je viša oktava Merkura odnosno Uran je Merkur na kvadrat. Svi mentalni procesi simbolizirani Merkurom kod Urana su ubrzani i poboljšani, dovodeći tako do čiste spoznaje i apsolutne istine. Merkur je jedini neutralni planet što govori o njegovoj objektivnoj i racionalnoj prirodi, sposobnoj za analitične zaključke, neovisno od emocionalnih utjecaja. Njegov zadatak je da prenosi i povezuje, a ne da sudi o sadržaju s kojim dolazi u kontakt. Ta njegova osobina kod Urana još više dolazi do izražaja. Pa tako za njega ne bi bilo ništa neobično od svega onoga što radi Antuntun jer u njega je malo neobičan um. Pa ni ovo:

Crazy

Ovaj naslov meni drage Sealove pjesme i refren no we´re never gonna survive unless we get a little bit crazy govori o onome o čemu svako toliko razmišljam. O nekim mojim posve realno lošim i katastrofalnim situacijama. Ne, nije riječ o onome o čemu sam pisala jučer – o plutonijadi i sličnome – nego o posve objektivnim materijalnim problemima. I neizvjesnosti kako na globalnom tako i na osobnom nivou. Ali, ipak ne brinem se oko toga. Gotovo uopće. Kada se samo sjetim kako je moj Saturn u Biku prije nekih desetak godina razmišljao o tome kako ću umrijeti od glavi (upravo toliko ekstremni su bili ti strahovi) ako ne znam koliko ću zaraditi i što će biti sutra. A sada. Situacija je neizvjesnija nego prije. A ja se ne grizem. Ili sam poludjela ili ne znam što. Ili sam se odlučila uzdati u život. Ne znam.

6

Naravno da sam razvila teoriju dalje. Prvo mi je pao na pamet Jupiter. I to kako je Jupiter i njegov optimizam zamijenio Saturna i njegov pesimizam. Ipak, ne mogu reći kako samo euforična. Posve mi je jasno kakva je objektivna situacija oko mene, koliko je ljudi bez posla, kako se događa pad sistema. Pluton u Jarcu čini svoje. A tek je počeo. Ne želim vas plašiti, ali tako je. Ništa više neće biti kao prije.

No čini se kako sam u sebi našla čvrstu točku. Napokon. I valjda, nadam se. U protivnom sam prolupala. :-) Pa ćemo možda nastaviti naše druženje na novom blogu pod nazivom Astrodrom iz umobolnice. :-) Čvrsta točka je moje natalno Sunce. A puno toga mi je napadalo i napada moje Sunce malo.

Po tko zna koji put naglasit ću koliko je važna pozicija Sunca u horoskopu. Ali i ono što činimo s istom tom pozicijom. Koliko je razvijamo. Koliko smo samosvjesni. Koliko smo spremni zauzeti se za sebe. Koliko se poznajemo. Shvaćamo li da sami kreiramo svoj život u mjeri u kojom upoznajemo i razvijamo svoju vlastitu osobnost. Shvaćamo li da je život putovanje, a ne destinacija. Shvaćamo li i prihvaćamo li da je svatko od nas zasebna i osebujna individua i da svatko od nas ima svoj posebni način da izrazi svoju osobnost.

Kada krenete izučavati astrologiju odnosno kada vas ona privuče prvo s čime se susretnete su znakovi Zodijaka odnosno pozicija Sunca po znakovima. U silnoj želji da naučite što brže i što više iz novog i tako zanimljivog sadržaja astrologije preskočite Sunce i krenete u istraživanje i analiziranje drugih planeta, aspekata, kuća, planetoida, harmonika, progresija, tranzita… Sunce je tu. Ono se podrazumijeva. I tako je jasno da ste vi Rak, Lav, Škorpion… Da se opisati u dvije rečenice. Kao da je nevažno da se oko Sunca vrte svi planeti našeg planetarnog sustava uključujući i Zemlju. Zaboravljeno je kako je Sunce izvor svjetlosti i topline i to ne samo na Zemlji nego i u našim horoskopima. I da svoje Sunce trebamo upoznati i upoznavati. Jer ćemo jedino na taj način shvatiti tko smo mi doista i koji je naš zadatak na majčici zemlji.

O da, kada pročitam sve ovo što sam napisala čini mi se da sam možda ipak a little bit crazy. Ma neka.

Usponi, penjanje i padovi

Nedavno me čitanje bloga koji piše o penjanju nagnalo na razmišljanje. Piše čovjek kako se ozljede uslijed penjanja događaju radi nedovoljnog opreza, osiguranja ili discipline penjača. I kako neki novi mladi penjači ne shvaćaju penjanje ozbiljno. I ne shvaćaju kako je to opasan sport. Slažem se s njim.

E onda sam ja odmah zamislila starog jarca kako dijeli lekcije mladim jarčićima. I govori im kako je život opasan, pun uspona i padova, opasnih uzvisina i strmih litica. I kako još puno toga moraju naučiti. Jer on već ima puno iskustva i zna kako stvari stoje. Ah ti jarci! U životinjskom svijetu i u Zodijaku. Misle da sve znaju. Često i znaju, ali ne nužno uvijek.

7

Na taj jarčevski princip podsjetila me i vijest kako je moj prijatelj iz djetinjstva dobio vrhunski posao u svojoj struci. I cijenjen i dobro plaćen. Gledajući njegov profesionalni uspjeh, površni promatrači rekli bi kako je uspio preko noći. Ništa nije dalje od istine. Oni ne znaju za njegovu nesređenu obiteljsku situaciju, djetinjstvo i odrastanje kada je bio prepušten sam sebi. Ne znaju koliko se od malih nogu mučio za svaki novčić, za svaki koračić na svom putu. Ne znaju kako su ga prezirali ili odbacivali oni s više novca ili boljeg društvenog statusa od njega. I ne znaju kako je zaboravio svu svoju prošlost samo da bi postao ovo što je sada. Divim mu se i drago mi je radi njegovog uspjeha. Ipak ne mogu razumjeti zašto je zaboravio sve nas koji smo mu nekad bili prijatelji. Kada ga slučajno sretnem imam osjećaj se srami onoga što je bio nekad i da bi htio da je netko ili nešto drugo. Iako je baš taj njegov put dokaz kako je uspješna i kvalitetna osoba.

Naravno, on je Jarac. I to pravi. Dokazao je to na tisuću načina. I u pozitivnom i u negativnom smislu. Zaokupljeni penjanjem na društvenoj i profesionalnoj ljestvici, naši dragi Jarci zaborave otkud su, gdje su započeli i tko je bio uz njih kada su bili samo ljudi iz susjedstva. Žudnja za priznanjem i prihvaćanjem je jača od svega. Time Jarci hrane svoje samopouzdanje.

Svaki znak Zodijaka ima svog komplementarnog, suprotnog para. Jarčev par je njemu nasuprotni znak Raka. Vodeni, usporeni Rak, privržen svojoj obitelji, koji njeguje svoje korijene i uživa u pričama iz prošlosti. Rak jako dobro zna koliko je obitelj važna u odrastanju i formiranju svakog od nas. Naravno, pretjeruje u veličanju familijarnih vrednota pa se često ne usudi izaći iz svog vlastitog dvorišta. Dok se istovremeno Jarac penje na sve više i više vrhunce. S nebom kao granicom. I sve je dobro dok ni jedan niti drugi ne zaborave kako postoji i druga strana svake priče. Kada govorimo o Jarcu, može imati sav uspjeh i sva blaga ovog svijeta. Sve je to prazna i zapravo beskorisna ljuštura ako to nema s kime podijeliti pa na kraju svega može biti jednako usamljen i nesretan kao kad je krenuo na dugo putovanje do uspjeha.

Papagalo

Ovo znači papagaj, naravno. Odrastajući u kraju koji je tradicionalno sljubljen, pomiješan ili bio pokoren od strane Italije, u svakodnevnom govoru često upotrebljavamo talijanske riječi ili talijanizme. Jedna od njih je i ovaj papagalo uz paštu, đardin, đir, ređipet… Još jednom moram priznati kako volim lagane teme i lagane vijesti nakon moja dva posla koja zahtijevaju prilično koncentracije pa onda gledam tko se kako obukao, je li se netko udebljao ili smršavio, je li se netko zaljubio ili razveo i tako to. Naši portali (a i drugi mediji) baš poput papagaja prenose ono što su objavili strani portali bez da uopće razmisle što to pišu, a da o pravopisu ne govorim. Zaboravili su da ako već nemaju u svojim programima za pisanje provjeru pravopisa ili to po naški spell checker da se uvijek mogu pouzdati i provjeriti što su napisali u dobrom starom Hascheku (stranica je momentalno nedostupna, ne znam zašto). Bez obzira što se koristim sa svih deset prstiju u tipkanju i učila sam daktilografiju u školi i meni se često potkradaju greške. Moje misli su još uvijek puno brže od mojih prstiju.

8

Nego vidim ja tako vijest kako poznata manekenka ta i ta izgleda zanosno bez šminke kao i uvijek. Pogledam slike, a ono… Pa vjerojatno uživo izgleda prilično dobro, ali obzirom da nije u cvijetu mladosti i da fotografiranje baš i ne trpi prirodan izgled – izgleda bljedunjavo. Što je skroz normalno, tako bih i ja izgledala da me uhvate u prolazu. Zapravo izgledala bih tako relativno često. :-) Ali netko tko piše na portalu vidio je fotografije i tu vijest negdje drugdje obajavljenu pa je eto prenosi poput papagaja.

Nije da meni taj sindrom nije nepoznat. S jakim Merkurom u horoskopu često sam imala papagajske ispade – od prenošenja informacija bez razumijevanja njihovog pravog značenja pa do ogovaranja. Nije nešto na što sam ponosna, ali takva sam. Nastojim taj svoj Merkur nekako ukrotiti i obuzdati. Ali nije uvijek lako. No ako se želite baviti novinarstvom, pisanjem i sličnim trebat će vam jak Merkur u horoskopu. Jer riječi su domena Merkura. S riječima se treba igrati, žonglirati, kombinirati. Ipak, ne razmišljate li i ne pazite li o tome što s njima radite, dobit ćete samo besmisleni poredak riječi koji ništa ne znači. Nije jednostavno s Mekurom. Ako se znate njime koristiti – odnosno ako se znate koristiti vlastitim intelektom, riječima, analitičkim mentalnim procesima – možete doseći nebesa. Ako nemate kontrolu nad svime onime što predstavlja Merkur u horoskopu imate kaos i u sebi i oko sebe. Pa onda pišete gluposti po internetu. I drugdje. :-)

P.S. Nakon malo više od sat vremena komentar i naslov na sajtu su se promijenili i tako je naša ljepotica bez šminke odjednom postala umorni i iscrpljeni bivši model. Ma kažem vam, pravi papagalo efekt.

Mantra

Često slušam sebe i one s kojima dolazim u kontakt kako ponavljamo naša uvjerenja i očekivanja. Ono što bismo htjeli bude od nas ili naših života, ono što pokušavamo postići i ostvariti. Kao da ćemo čestim ponavljanjem naše želje pretvoriti u stvarnost. I doista, ponekad tako i bude. Ako dovoljno često ponavljamo mantru.

Za mene mantra predstavlja neku vrstu molitve čije redovito ponavljanje donosi mir, ali i promjenu stanja svijesti. Promjena stanja svijesti jedina je prava promjena jer donosi istinske promjene i u životu. Ali, naravno, kada su u pitanju sve takve jednostavne stvari zapravo ništa nije jednostavno. Jer smo mi ljudi skloni komplicirati. I nekako mi se čini kako baš i ne volimo biti sretni i zadovoljni.

Astrološki, mantru bih usporedila s Mjesecom. Mjesec je ritmičko ponavljanje jedne te iste radnje, ciklično obnavljanje, vječna mijena. Navike su čudna stvar – treba vremena dok ih steknemo, ali još i više da ih se riješimo ako su u pitanju loše navike. Mjesec je naše utočište, uvijek i nanovo vraćamo se onome što on predstavlja – domu, majci, obitelji, korijenima – iako ćemo radi njega manje biti svoji i individualni utonuvši po tko zna koji put u sigurno naručje nesvjesnog i kolektivnog. Ipak, on je važan dio horoskopa – on je naša kolijevka i prošlost. Tko bismo bili bez naše prošlosti? No vratimo se na

9

temu, Mjesecu i mantri.

Kada govorimo o Mjesecu, važno se sjetiti kako je on nerazdvojni dio para – njegov partner je Sunce, simbol svijesti i kreativnosti. Sunce generira svjetlost/svijest, Mjesec je taj koji je reflektira. Mantra doprinosi razvoju svijesti kao što ponavljajuće, instinktivne radnje pomoću kojih se snalazimo u našoj svakodnevici stvaraju stabilnu bazu kako bismo se mogli razvijati dalje, napredovati od instinktivnog bića ka svjesnom i kreativnom biću. Tako i mantra, ponavljajuća i naizgled besmislena, doprinosi pomacima u našoj svijesti. Opetovano ponavljanje jedne te iste tvrdnje ili stava u konačnici može uzrokovati integriranje tog istog stava u našu svijest. Zajedno sa spoznajom to doprinosi promjeni naše svijesti odnosno promjeni u našim životima.

Tamna strana

Puno se priča o eri Vodenjaka kao o eri humanosti, bratstva svih ljudi, jednakosti. Nekako me cijela priča o eri Vodenjaka podsjeća na postulate francuske revolucije – jednakost, bratstvo, sloboda. To nije ni čudno kada znamo da je Uran, suvremeni vladar Vodenjaka otkriven baš u vrijeme izbijanja francuske revolucije. Francuska revolucija bila je krasno zamišljena no pokazalo se kako su njezini principi imali i svoju drugu ne tako humanu stranu. Bez pardona na giljotini su završavali dojučerašnji revolucionari poput Robespierrea. Ali takva su Vodenjačko/Uranska posla.

Dobar dio ljubitelja astrologije ima mišljenje kako su Vodenjaci ekscentrični i slobodoumni tipovi, otvoreni za novo i neistraženo, dragi i simpatični. No je li baš tako? Pa i nije. Iako ne pripadam tradicionalnoj astrološkoj struji, uvijek obratim pažnju, dapače dam prednost tradicionalnim planetima vladarima. Tako da nikako ne bismo trebali zaboraviti kako je tradicionalni vladar Vodenjaka hladni, racionalni, materijalni Saturn. Da, to je isti onaj Saturn kojeg tako ne volite i koji vas toliko plaši. Pa razmislite malo što to znači ako je on jedan od vladara znaka Vodenjaka. Ni Uran baš nije neka sreća. On spada u planetarne principe koji predstavljaju transcendentnu, neljudsku dimenziju, dakle možemo ga nazvati hladnim i distanciranim. Naravno da ova dva planeta obilježavaju i one rođene u znaku Vodenjaka. Pored toga, moram pridodati kako Vodenjak spada u grupu znakova fiksne kvalitete, dakle, snažne je i nepromjenjive volje, uporan i ustrajan, možda ponekad i krut?

Nego na pisanje ovog posta potakla me angažiranost raznijeh ljudi kada je u pitanju mir u svijetu, katastrofe u dalekim egzotičnim zemljama, ugrožene životinjske vrste, globalno zatopljavanje i tako dalje i tako dalje. Pravi prototip humanog i društveno aktivnog Vodenjaka. Nažalost, iz mog iskustva većina tih ´osviještenih´ prilično ležerno zanemaruje (ako ne i nešto gore) svoje bližnje – članove svojih obitelji, prijatelje, susjede, baveći se univerzalnim problemima. Oni su im valjda previše obični i pristupačni. Tako da pored njih oni koji možda najviše trebaju njihovu pomoć i podršku ostaju neprimijećeni dok istovremeno oni u svojoj zajednici važe za osviještene i društveno

10

senzibilizirane osobe. Istina je i jedno i drugo. Ovisno samo s koje strane promatrate te ljude. Nije da imam nešto protiv Vodenjaka. Dapače. Imam jednog pored sebe svaki dan. Mada ga ja ne doživljavam tako hladnim i distanciranim. Pa se ponekad iznenadim kada ga promatram sa strane i vidim da zna biti upravo takav s drugim ljudima. Ipak je njegovo Sunce u Vodenjaku, je li?

Pan(ika)

Sjedim tako danas u banci (!) i razmišljam. O strahovima. Strahovima koje odmah poistovjećujem sa Saturnom. Međutim, kada govorimo o strahovima ne možemo reći da je svaki strah nešto negativno. Strah je neophodan kako bismo preživjeli. Da se ne bojimo, srljali bismo glavom bez obzira u svaku situaciju kako god ona pogibeljna bila po nas. Strah je, između ostaloga, i tu da nas čuva od gluposti. Samo osjetljiva je ravnoteža (zato je i Saturn egzaltiran u Vagi) između realnog straha koji nas čuva od opasnosti i straha koji nas paralizira i ograničava. E ja bih danas o tom drugom strahu. Onome koji nas onemogućava da normalno funkcioniramo. Nečega se toliko bojimo da kada dođemo u bliski kontakt s time što nas plaši, izgubimo busolu i prepustimo se panici.

Kažu psiholozi da je panika oblik intenzivnog straha od iznenadne opasnosti te da uključuje često motoriku. To znači da kada nas obuzme panika reagiramo bijegom ili napadom. Zanimljivo. Nego uvijek kada mi netko spomene paniku ja se sjetim Pana, grčkog boga (ne hrvatskog piva). Pan baš nije bio neki omiljeni lik na Olimpu iako je Apolon od njega naučio i preuzeo moć proricanja, a Hermes proglasio svojom frulu koju je Pan izradio. Pan je bio izrazito tjelesan i seksualan bog, neprestano u potrazi za novim avanturama. Volio je svoj popodnevni odmor više od svega i onoga tko bi ga slučajno iz njega prenuo preplašio bi prodornim krikom. I inače ga je znalo zabavljati da iskače iz grmlja i plaši ljude. I tako je nastao i osjećaj panike i riječ panika. Ako krenemo kako je savršeni balans straha Saturn u znaku Vage, onda je njegov totalni disbalans u znaku nasuprot – u znaku Ovna.

U ovom vatrenom znaku kojim vlada Mars, Saturn je slab, dakle, naši strahovi i oprez slabe, ali s njima zajedno i sposobnost da realno procijenimo neke situacije. A to znači da možemo reagirati hrabro i neoprezno, ali i – panično. Ovan kao znak baš i nema previše veze s kontrolom, a kada nas obuzme pretjerani i intenzivni strah odnosno kada nas preplavi panika onda se doista možemo dovesti u pravu opasnost. U takvim trenucima ne kontroliramo vlastite reakcije i ponašanje, preplave nas instinkti i nesvjesno koji nas mogu odvesti tko zna kuda. Zato je dobro upoznati vlastite strahove, upoznati vlastite mehanizme djelovanja duboko u nesvjesnom jer tek tada imamo mogućnost smanjiti naše iracionalne strahove i paniku.

Tu nastupa drugi aspekt Saturna odnosno Pana. Onaj aspekt koji mu je u kršćanstvu priskrbio etiketu vraga, izvora svih zala. Jer vrag je u kršćanstvu

11

prikazan upravo tako – kao polučovjek-polujarac. Takav lik susrećemo i u petnaestoj velikoj arkani u tarotu. No što zapravo predstavlja lik Vraga u tom kontekstu? Na većini slika vidimo vraga kako u ruci drži uzicu na čijem kraju je dvoje ljudi, muškarac i žena. Ruke tih ljudi su slobodne i čini se da ih uzica ne steže previše čvrsto oko vrata, no oni i dalje plešu kako im Pan svira. Kao što možete vidjeti, atmosfera je na karti prilično mračna, ovaj se prizor odvija u mraku nesvjesnog. Koje je ´crna kutija´ u psihi svakog od nas – ne znamo što se u njemu doista događa no ti nesvjesni procesi imaju utjecaj na ponašanje svakog od nas. Što više negiramo postojanje našeg nesvjesnog te strahova koji u njemu počivaju, to oni nad nama imaju veću vlast. Baš kao što vrag ima vlast nad ono dvoje ljudi koji mu okreću leđa i prave se da ne postoji, misleći kako će on tako nestati. Neće. Kada im okrećemo leđa, naši strahovi samo rastu. Međutim, kada napokon skupimo hrabrosti i suočimo se s njima, situacija se mijenja. Naši strahovi više ne izgledaju tako veliki i nesavladivi. Pitamo se čega smo se i zašto to zapravo bojali. Kao što kažu da ni vrag nije tako crn kao što izgleda. Pa tako i ovo dvoje ljudi može bez problema skinuti ogrlice sa svojih vratova i odlučivati samostalno i slobodno o svom životu. Ipak, možda će i dalje nastaviti po starom. Jer sloboda znači odgovornost. Odgovornost za svoje vlastite postupke i odluke. Nema više crnog vraga koji je kriv za sve. Želimo li ipak biti slobodni od vlastitih strahova i ograničenja?

Ciju mijau

Moj prethodni post govorio je o vatri odnosno ljudima rođenima u vatrenim znakovima i njihovim hrabrim srcima. Iako Sunce, ultimativni vatreni planet, vlada znakom Lava, hrabrošću i srčanošću mogu se prije podičiti Ovnovi i Strijelci. Zašto? U znaku Ovna Sunce je egzaltirano to jest nalazi se u najboljoj poziciji u Zodijaku gdje s lakoćom izražava svoje najbolje osobine. Strijelac je, s druge strane, pod zaštitom moćnog i dobrohotnog Jupitera, uvijek uvjeren kako će na kraju sve ispasti dobro. Što najčešće tako i ispadne. Vjera doista čini čuda.

Ali vratimo se mi na Lava. Nije jednostavno biti Lav. Bez obzira kako nam se čini kako je to kraljevski znak, siguran u sebe, čak i tašt. Ipak, Sunce koje se u znaku Lava nalazi u svom prirodnom okruženju ima svoje prednosti i nedostatke. Teško je biti solaran, dokučiti tko si, kamo ideš, što doista želiš. Sva ta pitanja koje si postavlja svatko od nas kod onih rođenih u znaku Lava su još izraženija i dubioznija. Kombinirane s izraženim ponosom i često nesposobnošću da se prihvati i prizna vlastite ljudske slabosti i nedostaci. Jer Lav je ipak kralj. Koji želi zadržati taj status pred drugima. Zato pripadnicima ovog znaka, posebno ako su muškog roda, treba puno vremena, iskrenosti i hrabrosti kako bi stali na loptu u igri života. Češće obigravaju oko nje. Lavicama je nekako lakše. Po mom iskustvu one su snažne, stabilne, odlučne, jednako uspješne poslovno i privatno, energično upravljajući svojim životom. Tako sa znakom Lava (ili bolje rečeno znakom Lavice) povezujemo i lik kraljice štapova u tarotu. Već kad je pogledamo manje-više nam je sve jasno – to je moderna žena, samosvjesnog držanja, očito neovisna i odlučna. Kojoj nije nužno potreban muškarac koji će je voditi kroz život i štiti. Često ona to zna puno bolje od svog životnog partnera.

12

Hrabro srce

Nedavno, slučajno na jednom blogu naletjeh na sliku jednog mog poznanika koji je preminuo prije malo manje od godine dana. Na blogu, osim njegove slike, isječak s YouTube-a – on u velikom društvu, širokog osmijeha i dječji iskren. I kada ovo pišem i sjetim ga se i ja se smiješim. Takav je to čovjek bio, odnosno takve je reakcije izazivao u drugim ljudima. Ne volim generalizirati stvari no ljudi poput njega, s vatrenim Suncem (on je bio Strijelac) imaju tu otvorenost i spontanost, koju mi drugi znakovi, nemamo. Barem ne u toj količini u kojoj je oni posjeduju.

Sunce je vatreni planet, vlada vatrenim znakom Lava i egzaltirano je u vatrenom znaku Ovna. Sunce je simbol središnjih, vitalnih organa u ljudskom tijelu – srca i kičme. Srce pumpa krv našim tijelom, a kičma nas održava uspravnima, čini nas ljudskim bićima. Čak i fraze koji koristimo uz ove organe govori koliko su oni važni. Tako možemo imati ili nemati srca, biti srčani; možemo imati kičmu ili biti beskičmenjak.

Kao što rekoh, Sunce vlada Lavom no iskreno u životu sam upoznala puno više onih rođenih sa Suncem u Ovnu ili Strijelcu koje bih mogla nazvati srčanima ili još bolje ljudima hrabra i otvorena srca. Razlog moje fasciniranosti i divljenja prema ovim ljudima je što su u sve što su učinili u životu uložili sebe u potpunosti, otvorena srca, iskreno do boli, hrabro. Rekao bi netko da baš nisu bili previše inteligentni – dapače, oni koje barem ja poznajem bili su i jesu osobe razvijene inteligencije no nisu previše analizirali i kalkulirali – prvenstveno su djelovali. I bez obzira što vatrene znakove optužuju kako su sebični i egocentrični, ne djeluju oni samo za sebe i radi sebe. Često čine stvari za druge onako nesebično bez razmišljanja što će dobiti zauzvrat. A ne dobiju uvijek zahvalnost nego često budu povrijeđeni i ismijani. I uvijek mi ih bude tako žao kada vidim povrijeđenost i iznenađenje na njihovim licima. Zapravo kao da ne razumiju što se i zašto zapravo dogodilo.

Ja sam voda i nije mi lako živjeti s vatrom. Ali volim ove ljude radi onoga što jesu. Radi toga što mi se čini kako ih krasi elementarna ljudskost – i u pozitivnom i u negativnom smislu. Radi toga što me uvijek podsjete koliko smo se udaljili od svoje prave prirode i kako racionaliziramo svoje živote. Radi toga što mi je toplo oko srca kada sam s njima ili pomislim na njih. Radi toga što mi daju vjeru da još uvijek ima nade za sve nas. Da otvorimo svoja srca za sebe i za druge. Jer su naši životi postali pusti i predvidljivi bez vatre u srcima. Ne zaboravimo kako Zodijak počinje vatrenim Ovnom, on je beskompromisna iskra života koja inicira novi ciklus. Hrabro i bez oklijevanja.

13

Dvadesete, tridesete, četrdesete

Neki dan na chatu naletjeh na poznanicu koju već dugo ne vidjeh (ne znam što su ovo – aoristi ili prošlo svršeno, možda i pogledam kasnije gdje spadaju). Njezin status – depresivna, u potrazi za poslom koji ne nalazi, uglavnom već prenese na tebe dio lošeg raspoloženja samo kada pogledaš pozdravnu poruku. Nekad mi se nije činila takvom. Ipak, poznajem njezinu porodičnu povijest, roditelje i tako to i zapravo su mi stvari jasnije. Njezin obiteljski background (moram upotrijebiti ovaj izraz jer mi na pada trenutno adekvatan izraz na hrvatskom) je upravo takav – pesimističan, fatalan, beznadan. Pa nije ni čudo što je ona u jednom trenutku potonula u svoju obiteljsku dinamiku. To je normalno, čak očekivano. Kada dođemo u pubertet i kasnije u dvadesetima (a neki od nas i cijeli život) ljute se kada im lijepe etikete zbog toga što pripadaju nekoj obitelji poznatoj po ovome ili onome. Od puberteta nadalje htjeli bismo biti svoji, drugačiji, posebni.

Kada nekoga upoznate u doba puberteta ili do njegove tridesete upoznat ćete osobu koja u potrazi za sobom i značenjem života, koja svoju osobitost obznanjuje cijelom svijetu bilo ponašanjem, bilo odijevanjem, bilo razmišljanjem. Ako slučajno imate priliku upoznati njezine/njegove roditelje, možete imati dojam kako su ti mladi ljudi daleko od toga da budu kopija svojih roditelja. To su te godine kada smo otvoreni prema svijetu, vrijeme između prve Saturnove opozicije i Saturnovog povratka, vrijeme prvog Uranskog kvadrata. Vrijeme kada možemo biti sve i želimo biti sve.

Ipak, nakon prvog Saturnovog povratka stvari se polako mijenjaju. Saturnov povratak označava stvaranje čvrste osobne strukture, u vrijeme Saturnovog povratka prvi put doista odrastamo. Zaokružen Saturnov ciklus donosi velike krize, velika osobna preispitivanja, ali i nagrade za uložen trud i energiju tijekom netom završenog ciklusa. Stvaranje čvrste strukture ima i neke druge posljedice – naš karakter pa čak i naša fizička pojavnost rezultat su naših djelovanja u prethodnom periodu. Možda smo puno toga postigli, a možda nismo radili – ništa. Polako blijedi naš mladenački šarm, na vidjelo izlazi naš pravi karakter. I u njemu sve više prepoznajemo svoje roditelje, svoju obitelj, svoje porijeklo. No sa svim tim sadržajima imamo se priliku susresti na drugačiji način. Više nismo malo dijete u okrilju obitelji, sada smo odrasla osoba, sposobna sagledati svoju obiteljsku anamnezu na posve drugačiji način. Učiniti od svojeg obiteljskog nasljeđa najbolje. Ili pustiti obiteljskom nasljeđu da od nas učiniti što mu drago. Upravo mi je to palo na pamet kada sam pročitala status moje kolegice na chatu.

Svatko od nas se nalazi razapet između obiteljskih obrazaca i individualnog izražaja. Između lunarne predvidljivosti i solarne kreativnosti. Između udobnosti nesvjesnog i uznemirujuće svjesnosti. Između carstva instinkata i kraljevstva duhovnosti. I kada vidim svoje vršnjake ili one malo mlađe ili one malo starije, vidim na njima rezultate tog odabira. Sve više ličimo na naše starce, izvitoperavajući ono što smo naslijedili ili ako nam bog da pameti i zdravlja, oplemenjujemo svoje obiteljsko nasljeđe.

14

Fatalna privlačnost

Bez obzira na količinu horoskopa, ljudi i sudbina s kojima sam se susrela, nisam neki statističar i analitičar. Tek u posljednje vrijeme vodim bilješke o pojedinim horoskopima i onome što se s njima i u njima događa. Ipak, pamćenje me relativno dobro služi, a neke stvari i događaji urežu se u memoriju da se posebno i ne trudim. Tako su mi ostala u sjećanju i ova tri slučaja. Zapravo, najprije sam mislila kako ću pisati samo o dva, a onda mi je tijekom pisanja uvoda pao na pamet i ovaj treći. Dakle, o čemu to pišem danas? O tranzitu Plutona na natalnu Veneru. Kombinaciji koja djeluje fatalno. U ovim slučajevima se doista takvom i pokazala.

Pa krenimo. Slučaj prvi. Moja poznanica koja mi je postala i klijentica sreće muškarca prilično poznatog u javnom životu gradu. Naravno, oženjenog. Ona je slobodna. Naravno, strast se razbukta do krajnjih granica. Naravno, tranzitni Pluton bio je u konjunkciji s njezinom natalnom Venerom. Uz takve tranzite (kao i uz druge, da tako kažem, jake tranzite) uvijek ide upozorenje – pusti da tranzit odradi svoje pa onda poslije donosi odluke. Ipak, vrlo često kada nas po glavi opali Uran, Neptun ili Pluton ponašamo se kao muha bez glave. Doslovno. Jer donosimo prilično glupave odluke. Ili nas naše strasti i porivi odnesu bog te pita gdje. Danas su njih dvoje u braku. Ne baš sretnom. On ponavlja svoje stare obrasce. Dakle, sve manje je kod kuće i sve više vani s društvom. Tko zna s kakvim. Po gradu se priča svašta. Mene nije briga za priče, ali ne znam kako je njoj. Dugo se nismo ni čule ni vidjele. Nadam se da se zna nositi sa zlim jezicima.

Slučaj drugi. Moj prilično samozatajni i ako mogu reći smotani klijent. Živi s roditeljima, a nije u cvijetu mladosti. Upoznaje djevojku koja ga privlači. U međuvremenu dolazi kod mene na konzultacije. Tranzitni Pluton približava se u konjunkciju na njegovu natalnu Veneru. Spominjem mu što mu sve to može donijeti. Između ostalog spominjem mu primjer prvi, naravno, ne imenom i prezimenom nego sadržajem. On šuti i klima glavom. Nakon toga nema ga tri godine. Naš sljedeći susret počinje riječima: „Bili ste u pravu.„ S prijespomenutom djevojkom dobio je dijete. Međutim, ona je imala psihičkih problema koji su eskalirali njezinim samoubojstvom. Ostao je sam s djetetom koje mu je sve na svijetu. Naš razgovor zaključio je riječima: „A da mi niste govorili…“

Slučaj treći. Za promjenu s malo elemenata humora. Moja kolegica s godine na studiju astrologije. Dobrano već u godinama i dobrano dobrodržeća. Godinama već živi s muškarcem s kojim je u vezi. U jednom razgovoru postavi nam pitanje: „A što mislite, što bi mi mogao donijeti kvadrat tranzitnog Plutona prema natalnoj Veneri?. Niz nabrojenih mogućnosti zaključila je jedna druga kolegica napomenom kako ovaj aspekt može označavati ljubavne trokute. Nikad neću zaboraviti njezin začuđen pogled i naivno pitanje: „Ali ja nemam nikog?!“ I onda je krenulo. Svaki tranzit sporih planeta u većini slučajeva vraća se na jednu te istu točku odnosno u aspekt s jednim natalnim

15

planetom ili točkom tri puta (ponekad i više, čak pet, rjeđe samo jedanput). Tako je bilo i u njezinom slučaju. I šou program je počeo! Na prvi egzaktni tranzit otkrila je kako se njezin partner dopisuje s drugom ženom, na drugi egzaktni tranzit natjerala ga je da sve prizna, a kad je tranzitni Pluton treći put bio u kvadratu s njezinom natalnom Venerom, ona mu je odlučila vratiti milo za drago. Ipak, njihova veza je preživjela. Unatoč Plutonskim obratima kao iz nekog uzbudljivog trilera. Naravno, više ništa nije moglo biti isto. Ali više nisu živjeli u lažnoj idili kako je u njihovoj vezi sve u redu. Kako im se činilo sve dok im Pluton nije razbio iluzije.

Kada Pluton krene u akciju/aspekt ništa više ne može biti kao prije. Često nam se čini kako nam život donosi nešto fatalno i neizbježno. Na neki način to je tako. Iako ne mora u pitanju biti fatalna ljubav ili bilo kakav sudbonosan događaj. Ono što je neizbježno s tranzitom Plutona je totalna transformacija. I to ona vrsta koja će nas natjerati da zagledamo duboko u sebe, suočimo se sa svojim vlastitim mrakom i tabuima, priznamo kako je i taj mrak dio nas samih, pokušamo ga upoznati i prihvatiti. Ili će nas taj isti mrak progutati.

Baš čelik

Odrastajući u određenoj obitelji i sredini, s roditeljima takvima kakvi jesu, svako dijete stvara svoju sliku o svijetu. Moja je obitelj je prilično velika za suvremene pojmove, sastavljena od više raspadnutih obitelji, pridruženih članova, izgubljenih članova koji su se odjednom odnekud pojavili, pasa i mačaka (ponekad i drugih životinja) kao punopravnih članova obitelji. Dakle, sve u svemu prilično šarolika menažerija. U kojoj su svi morali biti glasni da bih ih su uopće čulo. U kojoj je bilo svakojakih incidentnih situacija, kriza, odlazaka od kuće, razbijanja stvari (hvala bogu ne i razbijanja nosova), financijskih problema, oskudice potom i velikih novaca, anonimnih ljudi i poznatih faca za istim stolom. Uvijek se kada pomislim na svoju obitelj sjetim lucidnih riječi svojeg negdašnjeg šefa. „A vi ste u obitelji individualci, svatko za sebe, je li?“. Kao da je bio malo začuđen tom spoznajom. Kao da unutar obitelji ne mogu funkcionirati individualci. Teško da mogu, ali mogu. Upravo radi toga je u mojoj obitelji bilo teških situacija na rubu raspada, ali preživjeli smo. I naučili promatrati svijet otvorenih očiju, reći svakome što mu ide, posvađati se skoro pa na nož, lupetati vratima, biti bez predrasuda, biti realni do boli, samokritični i još mnogo toga. Eto, to je bajka moje obitelji. Rekla bi Erin Sullivan – Uranska obitelj.

No, nije to jedina vrsta obitelji. Dakle, bazična obitelj jednog novopridošlog člana naše obitelji (valjda ćete razumjeti što sam htjela reći) je posve drugačija od moje obitelji. Svi se paze i maze, uvažavaju, razumiju, opravdavaju, vole, brinu jedni za druge. Susret s tom obitelji meni je bio svojevrsno upoznavanje s jednim posve novim svijetom, mirnim i staloženim, uvažavajućim, punim neke posebne povezanosti. Obzirom na moje ´divljake´ sve mi se činilo idealno. I svakako, moja obitelj bi imala od njih što naučiti. Ali kao i uvijek u životu, nije sve onako kako izgleda. Iza skladne vanjštine krilo se mnogo toga. Zapravo slične stvari i problemi kao i u mojoj i vjerojatno u svakoj drugoj obitelji, ali se o tome nije razgovaralo. Sve da se ne poremeti idealna slika – i to ne samo pred drugima – o nekim temama se nije

16

razgovaralo ni unutar njihova četiri zida. Znam iz pouzdanih izvora. :-) Naravno, ja sam kao Uranska naivka nekoliko puta upitala stvari koje očito nisam trebala i izrekla svoja mišljenja. Ne, nitko mi nije ništa rekao. Oko mene zavladala je pristojna šutnja i lagano izbjegavanje. Pa sam napokon shvatila. Kaže Erin Sullivan kako su ovakve Neptunske obitelji. Obitelji čiji su članovi okrenuti jedni drugima, vezani pa i ovisni jedni o drugima, obitelji u kojima baš i nije poželjno reći neko svoje mišljenje različito od prevladavajućeg mišljenja obitelji. I naravno da svi skladno funkcioniraju kada se zna gdje je kome mjesto. Neptun je poput meke kolijevke u kojoj smo zaštićeni i sigurni. No vanjski svijet je i dalje oko nas – okrutan i opasan. I zato mi nije čudno što su krhki i zaigrani članovi te Neptunske obitelji u više navrata nastradavali od opasnih zvijeri s kojima su se susretali u životu. I vraćali se natrag u sigurno okrilje obitelji koja ih je prigrlila kako to baš i treba biti no nije im pokušala reći gdje je kvaka da drugi put budu vještiji u nekoj životnoj bitci. Jer Neptunska obitelj ne želi da njezini članovi budu neovisni. Ona ih onako na fino kontrolira. Neptunska obitelj je zatvoren sistem, Uranska je otvoren sistem.

Jasno je da obitelj ne biramo (barem se toga ne možemo sjetiti iz nekog prošlog života ili nekog drugog stanja svijesti). Rođeni smo tu gdje jesmo. Obrasce koje smo naučili u okruženju naše obitelji ponavljamo kasnije u svojim vlastitim obiteljima. I zato mi je neobična sada ova situacija – ja iz Uranskog svijeta duboko zagledana u modre Neptunske dubine. Prilika da vidim i upoznam nešto drugo. Iako nekako sumnjam da ću nešto u svom životu promijeniti. Volim neovisnost, volim izravnost iako zato ponekad plaćam skupu cijenu. Ali koliko god boli, volim znati na čemu sam. Stvar izbora ili Uransko obiteljsko okruženje, tko će znati?

Nevolje u raju

Uvijek kada promatramo izvana živote drugih ljudi čini nam se kako oni imaju manje problema od nas. Posebno ako se radi o onima koji se ne žale, uvijek govore pozitivno o svemu i svakome dapače još ističu kako je sve u njihovom životu bajno, kako su u odličnim odnosima s obitelji, kako ih partner u potpunosti razumije. Ma idila jedna! Nego jak Pluton u mom horoskopu uvijek nešto propituje i sumnja. Priznajem, nije to baš uvijek neka sjajna osobina. Ali sve je u ovom materijalnom svijetu nesavršeno. I ja zapravo ne vidim zašto je to neki problem. Svi imamo svojim problema, svojih pogrešaka, svojih propusta. Svi smo učinili nešto čega se sramimo i što nam ne služi na čast. Ničiji roditelji nisu idealni, a svi naši međuljudski odnosi su jednako komplicirani i problematični kao što nam s druge strane donose radost i zadovoljstvo.

Tako da se u principu osjećam prilično glupo kada slušam o nečijem idealnom životu. I bez obzira na sve, uvijek sam pomalo u dilemu – a možda je ipak sve tako savršeno? Neptunski dio u meni žudi za idealom, za rajem, za odnosima u kojima je uvijek sve puno razumijevanja, međusobnog uvažavanja i prihvaćanja, tolerancije i ljubavi. Ah da, raj. U raju je sve bilo savršeno. Adam i Eva u rajskom vrtu obilja, blaženi i nevini poput djece, pod zaštitom svemogućeg boga. I samo s jednim upozorenjem – ne kušajte plodove s drva spoznaje dobra i zla. Upravo je raj savršeni primjer Neptunskog svijeta –

17

idealnog i sveprihvaćajućeg, međutim također i svijeta koji može funkcionirati besprijekorno jedino zatvoren sam za sebe bez opasne spoznaje koja dovodi do razmišljanja, premišljanja, diferencijacije. I zato Adam i Eva nisu smjeli jesti s drva spoznaje dobra i zla.

Zmija koja je navela Evu da kušaju plodove s tog stabla astrološki je

povezana s Plutonom. Pluton, vladar podzemnog svijeta i svih strahota koje u njemu obitavaju, uvijek je simbol zvijeri i čudovišta, osobito zmajeva i zmija. Tako dakle i zmija iz rajskog vrta pripada Plutonskoj simbolici. U priči o Adamu i Evi, zmija je potakla Evu da nagovori Adama da kušaju plodove s drveta spoznaje dobra i zla. Radi čega su iz idealnog okruženja rajskog vrta prognani u materijalni svijet pun muka i problema. I nije samo to u pitanju. Nakon kušanja zabranjenih plodova ni rajski vrt vjerojatno više nije izgledao isto i pitanje je koliko bi Adam i Eva u njemu bili i dalje bili jednako sretni. Kao i Pluton u astrologiji, i zmija u rajskom vrtu simbolizira sve potisnuto i skriveno, tabu teme i mračne strane naše vlastite osobnosti, stvari koje najčešće ni sami sebi ne možemo ili ne smijemo priznati. Ali koje su tu. Poput zmije koja nagovara na grijeh ili stabla spoznaje dobra i zla koje mami da kušamo njegove plodove.

Zašto je baš žena pokleknula pred zmijinim nagovaranjem? Motiv Adama i Eve u rajskom vrtu pojavljuje se u velikoj arkani Rider-Waite tarota u karti Ljubavnici. Žena je lunarno biće odnosno bazični simbol žene u astrologiji je Mjesec – instinktivan i nesvjestan, ćudljiv i nepredvidljiv, baš poput žene same. Žena je otvorenija prema svijetu flore i faune, sklonija da postupi prema trenutnom raspoloženju, radoznala je i lakše se prepušta iskušenju. S druge strane muškarac, simboliziran Suncem, razuman je i discipliniran (to je jedan od razloga zašto muškarci podnose lakše disciplinu i ustroj u institucijama poput vojske). Sunce je u astrologiji simbol svijesti i duha, kreativnosti i individualnosti. Ipak za razliku od Mjeseca u horoskopu čije se osobine iskazuju spontano i prirodno, Sunce je princip čije je potencijale potrebno svjesno razvijati kako bi došle do punog izražaja. U takvom procesu važnu ulogu igra Mjesec u kojem se reflektira sunčeva svjetlost kako u svemiru tako i u astrološkoj karti i zato se često naglašava kako je u horoskopu dobro imati Sunce i Mjesec u bilo kakvom aspektu, makar on bio i napet nego da uopće ne budu povezani. Njihova međusobna povezanost olakšava osobni razvoj. Baš kao što je lunarna Eva zagrizla jabuku spoznaje pa je ponudila solarnom Adamu.

Što nas ljudskih bića tiče, raj je još prilično daleko, nešto za čim možemo žuditi baš kao što žudimo za svim onim što predstavlja Neptun u astrologiji – idealnom stanju združenosti sa cijelim svijetom, osjećaju bezbrižnosti i opuštenosti, zadovoljenih potreba u svakom pogledu. Ipak, ovaj svijet nije rajski vrt – čak i ako tako ponekad mislimo. Svako toliko neka zmija podsjeti nas na tamnu stranu života i naš vlastiti mrak, izaziva nas da zagrizemo. Obično to i napravimo. Nitko od nas nije savršen niti mi je život u savršenoj ravnoteži. Savršena ravnoteža postoji tek neki kratki tren. Ostaju nam, dakle, naši nesavršeni život, nesavršeni odnosi. I zapravo nije tako strašno kao što izgleda. Ako prihvatimo tuđu i vlastitu nesavršenost, napravili smo veliki korak, pozdravili iluzije i krenuli u kreativno življenje.

18

Valentinovo s najdražim

Čitam evo na jednom našem portalu kako bi petina ispitanika radije provela Valentinovo sa svojim kućnim ljubimcem nego s partnerom. Hm. Nezgodno za njihove partnere. Za mene skoro čak očekivano. Ja se sa životinjama često bolje razumijem bolje nego s ljudima. Ali ipak?

Ne bih željela uvrijediti one kojima su njihovi psi, mačke, papigice, hrčci, zamorci članovi obitelji (životinje su članovi i moje obitelji), ali životinja je ipak – životinja. I odnos čovjeka i životinje nije odnos čovjeka i čovjeka. Zašto? Promatramo li astrološki odnose s ljudima možemo ih podijeli na više polja – prvenstveno sedmo polje (partnerske veze i odnos prema društvu/javnosti općenito), ali također i treće polje (braća i sestre, susjedi), jedanaesto polje (prijatelji, interesne skupine). Zapravo kada bolje razmislim, u svakom polju mogu pronaći neku vrstu naših odnosa. Nego ja bih se vratila malo prvenstveno sedmom polju, njegovoj poziciji u prirodnom horoskopu. Sedmo polje se nalazi u drugoj polovici horoskopa, predstavljajući tako naš izlaz na svjetlo dana i ulazak u javnost te stupanje u partnerske odnose. Iako se čini kako je pronalaženje životnog partnera ono za čim svi u životu žudimo, naši bliski odnosi nisu uvijek ni jednostavna ni laka tema. Svaki naš partnerski odnos služi nam kao neka vrsta ogledala, a ono što u tom ogledalu vidimo neće nam se uvijek svidjeti. Ipak, bliski partnerski odnosi mogu biti poticaj za osobni napredak zbog njihove dinamike i intenziteta.

A što je s kućnim ljubimcima i planovima za Valentinovo? U horoskopu kućni ljubimci nalaze se u šestom polju, dakle, jedno polje prije sedmog polja trajnih veza i odnosa, još uvijek u donjoj polovici prirodnog horoskopa. Za razliku od, recimo to tako, našeg neovisnog i samostalnog partnera, o ljubimcima se trebamo brinuti, nahraniti ih, paziti ih, maziti. Zauzvrat oni nam daju mnogo toga – vesele nam se kao nitko drugi kada dođemo kući (često se sjetim kako moj tata kaže da mu se jedino pas veseli kada dođe na vrata), pružaju nam bezuvjetnu ljubav, općenito čine naš život bogatijim. I zapravo mi se ne čini nimalo čudnim pa ni iznenađujućim što će neki radije provesti Valentinovo s kućnim ljubimcem nego s vlastitim partnerom. No ono što me brine je zatvaranje prema ljudima, zapravo prema bliskim odnosima s ljudima. Lako je voljeti i biti voljen od vaše mačke ili psa. Oni će vas voljeti bez obzira kako se ponašali. Čak i ako se ponašate loše prema njima (dobro za mačke baš i ne znam, ali ako ih dobro hranite dobro će razmisliti što će učiniti), oni će vam i dalje biti privrženi. Tako će se doduše ponašati i neki vaši partneri. :-) S ljudima je uglavnom ipak druga priča – rijetki će vas bezuvjetno voljeti, prigovarat će vam, svađat će se s vama, ukazivati vam na vaše pogreške, ljutiti vas, iritirati vas, neće slušati vaše savjete nego će raditi po svome, ali će vam i ohrabrivati, poticati, tješiti vas kada ste tužni, učiniti nešto umjesto vas, njegovati kada ste bolesni, braniti vas pred drugima. Kako god okrenete, međuljudski odnosi su komplicirani na momente i nemoguće teški. No ne bismo trebali odustati od drugih ljudi, koliko god imali loših iskustava, koliko god nam se drugi ljudi zamjerili. Najlakše je odustati od ljudi, okrenuti se samoći ili životinjama koje nas uvijek tako dobro razumiju. No, je li nam to baš

dovoljno?

19

20