lavi ajna

I 2146 28: 395-053.6

0132680

c.

COBISS

nisalei ahlak. lijepom i runom ponaanju.

c: t ur sk za

umliamedansku mlade u Bosni i Hercegovini priredio i poslovieama narodnim i arapskim

okitio muhamedanski kolski odbor okruja sarajevskoga

a odobrio Reis-el-ulsma za Bosnu i liercegovinu,

U Sarajevu 1300 (1S53) Trokom mearif sanduka okruja sarajevskoga.

Tioak zematjske tiskare.

Ilisalei ahlak. lijepom i runom ponaanju.

Po t s za

muhamedansku mlade u Bosni i Hereegovini priredio i poslovicana narodnim i arapskim

okitio

muhamedanski kolski odbor okruja sarajevskoga a odobrio

Reis-el-ulema za Bosnu i Hercegovinu.

U .Sarajevu 1:100 (1883) Trokom mearif sanduka okruja sarajevskoga.

tampa: IGKRO Svjetlost OOUR tamparija Sarajevo Tisak zemaljske tiskare.

Za tampariju: Branko Kandi

COB I SS

U ime Boga premilostivogai (Bismillah-i- rahman- rahim)

POUKA o lijepom i runom .ponaanju.

(Risalei ahlak) Poznato je, da se ovjek od ivoti 7

nje razlikuje time, da moe nauiti ono, to ne zna, upOznati lijepu i runu ud, te lijepu prigrliti a runu odbaciti ; jerbo i ivotinja kao i ovjek, jede, pije, lijee i ustaje ; stvoreno je ,oboje jednako. _Ali ovjek se od ivotinje odvaja zna-njem, pameti, mislima i govorom rije i. Um ljudski usavrava se samo uenjem nepoznatih stvari od u enih ljudi i iz knjiga, a ovjeanstvo se uzvisuje samo oplemenjivanjem udi. Zato djeca kad ponu ralikovati bijelo od crna, treba

cla se ue razlikovati lijepe i rune udi jer je mladost kao i mladikovo drvo: mlado drvo kolikogod krivo bilo, lako ga je ispaviti. Tako i ovjek. U djetin-stvu lako ga se prima odgoj, ali kad od aste, a osobito kada zle navade u njega prevladaju, mu no ga je od njih odvratiti i na pravi put izvesti.

Nu bilo kako mu drago, vrijeme mladosti neocjenjiv je dar, na kom se nemoe dosta hvaliti.

Stoga neka djeca, kada k pameti stanu dolaziti, ne budu labumna, i neka ne troe vrijeme svoje zabavlja-ju

se samo igrom i drugim beskoris-nim stvarima, nego nek nas oje, kako e mudru nauku razumjeti i prema onom to naue, ud svoju urediti, da onda pred licem rogjaka i vrnjaka svojih asna i potovana budu, i da svatko, tko ih upozna, uzmogne re i: gle kako dijete toga ovjeka estitim

postade, kako je pristalo uz nauku ; pribavilo si znanja i oplemenilo ud.

Nemoj pako ii onim putem, kud e ti svaki na tvoju sramotu moi kazati: vajmeh jadna li djeteta! Kakvi su mu otac i djedovi dobri ljudi bili, a to dijete hrgjom im izagje, makar mu se je otac trudio i muio za njega; ali ono se nimalo Dije staralo da pravim putem ide, pa eto ga, kakvom je hrgjom i nit-kovom postalo, akoprem mu se je otac trudio i inuio za njega. Zato je nuno svoj djeci, a dapae i velikima, koji ne znaju, da se dobro nau e, to je lijepo i valjano, a to zlo i runo.

7

Pobonost. (Ibadet). Veliki Bog na stvoritelj stvorio je i po-

stavio ovaj svijet, ne bivi ni nas ni svijeta, i darovao nam je sve to jedemo i pijemo, te smo po pameti i po zakonu uvjek duni dobro initi, bojei se Boga ne raditi runih stvari, danju i noi Bogu sluiti, te mu hvaliti na tolikim do-broinstvima.

Radi dobro, boj se Boga, pa se ne boj nikoga. lifoli Boga, ko da e sutra umrijeti, a ini

dobro, ko da e- uvjek ivjeti.

Znanje. ovjeku je od svega najpotrebitij-e znanje,

a to je : nepoznate stvari nau iti i prigrliti. Neukost je kada tko za ovjeanstvo najnun,i:jih stvari ne zna. To je veoma runo, te ovjeka sramoti i nagrgjuje, a med vrnjacima svaki mu ugled otimlje.

Ali nemoj samo zato prianjati uz nauku, da se pred drugima ne uzmora postiditi, a ni zato,

10

Jer kada jedno tkogod izagj'e na glas da

je laac, poslije mu se ne vjeruje ni kad istinu govori, i tako e sam sebi tete nanijeti.

U lai su kratke noge. Bolje je biti wjemac nego laac.

Haberonoenje (Stoku enje). (Nemmamluk).

To je svojstvo runo kao i la, dapa e jo i runije, kada tko uje, gdje je njetko Q drugom njeta runa rekao, ili to nepravo u inio , pa to odmah otigje javiti onomu o kom se je go-vorilo, i koga se tie ono to je u injeno, bilo da se takva vijest dojavi rje ma, pismom, bud namigujud oima ili obrvama. To ne valja isto tako ni onda, kada se takve vijesti drugomu donose ili raznose iz pizme ili mrnje.

to tko djela, predanj pada. Pljuni nada se, pasti e na te.

Dvolinost. (Iijz1i1ik) Dvolinost je kada tko k dvojici zavagjenih

ili nezavagjenih ljudi dolazi, pa svakomu naposeb takve rije i govori, koje e ili zavadu jim uve-dati, ili prijateljstvo med njima zatrti.

11 -

To je takogjer veoma runo i ukora vrijedno svojstvo, a veli mu se i zavadljivost (nifak). Tako ne valja raditi niti tijem putem ne hoditi, jer se tako ljudi jedan na drugoga ozlovoljuju, pa mnoge i mnoge neugodnosti otuda nastaju , a onaj koj takvo svojstvo ima, svakomu je oduran i svatko ga prenre.

Ravast *) kolac u zemlju ne ide. Svako djelo do e na vidjelo.

Kleveta.. (Gibet). I pamet i vjera u i te, da. se ovjeku ne pri-

stoji o drugom iza njegovih legja govoriti runih stvari, kojih mu ne moe u lice rei, a da ga ne uvrijedi. Jer ako on i ne dozna, to si o njem zla govorio, valja ipak imati na umu, da nije ni dostojno ni doputeno, proti svomu bratu ovakim se runim nainom sluiti. Dozna li on pako za to po vremenu, vreba e i on priliku, imko da se osveti onomu koj je tako o njem govorio. Zato se takvoga govora valja uvati i jezik svoj na uzdi drati.

Ne govori ono o drugom, to nijesi rad, da se o tebi, govori.

Ne ini drugomu, to nije tebi, drago. Raljast, rasohast.

12

Nanaanje tete. (Zijan arluk). Zlo je svojstvo, kada tko voli drugima tetu

nanositi; na primjer oeve, materine, . bratove itd.

stvari, koje im trebaju pri poslu razbijati, bacati, derati, priti , jer to svojstvo pokazuje nepra-vednoga i neposlunika. Neka se djeca toga uvaju i neka to ne rade, ve

neka nasuprot i vr:41jacima svojim, kao i odraslima nastoje dobro initi, gdje samo mogu.

Ne uini, ne boj se, ne reei, ne kaj se.

Ob olost, (Enamjet). To je, kada se tko sam sebi svigja, sama

sebe , velikim smatra, te misli da zna i ono to

ne zna. To je veoma runo svojStvo. Neka bi tko god znanjem, vjetinom, bogat-

stvom i drugim stvarima ba i bio bolji od drugih, valja mu ipak biti poniznim; jer je to plemenito. Vieput su upravo .

oni, koji su se drali ponizno, ba postali veliki ljudi, do im su onakvi, koji su se veliali , ostali ponieni i posramljeni. NemOj se zato oholiti, ve

sa svakim budi prijazan i umiljat.

Tko na visoko leti , na nisko pada. Da niJe ohol, bio bi sokol.

13

Tko menikar hator pazi , uprija sam nek me gazi, tko se od me benevre i *) od njega sam pedo**) ve i.

Zavidnost. (Hased). Zavidnost je, kada koga mrzi, to druyi

ima bud lijepu odje u ili drugih krasnih stvari, ili vije kakvo dostojanstvo obnaa od njega, pa eli da onaj to izgubi.

To pokazuje vrlo runu ud, pa je dui od tete ba kao bolest tijelu. Lako se moe . do-goditi, da onaj ovjek ono, to mu zavidi izgu-bije, a tebe ne zapane, pa eto onda njemu tete a tebi nikakve koristi. Ako dakle u drugoga vidi dobru stvar, koja se i tebi svigja pa ju i ti eli, nemoj njemu zaviditi i eliti da je se domogne po njegovu kvaru, ve moli Boga, koj sve daje, neka i tebi takvu stvar udijeli.

Tko pod drugim jamu kopa, on,u istu p`rvi pada Zlo misli tugjem teletu, Bog e dati tvomu

djeletu

Skitnja. (Hajlazluk). Skitanje,m si djeca Veliku tetu ine, jer ono

bude uzrokom, te ostanu u neukosti i neznanju. *) D dri

**)

14 15

Kada djeca u kolu ne idu, ne @iu, za naukoin se ne trude, ve

nepristojnim rijeima, u igri i etnji vrijeme troe, onda sveto i dragocjeno vrijeme, u kom bi trebalo da si znanja pribave, izgube, a na poljedku se pokaju, jadikuju

: Goleme li tete, gdje mi progje' vrijeme, koje mi je koristit moglo, a ja se ne nau

ih nikakvu znanju, nikakvoj vjetini ni zanatu".

Mora se zato od djece traiti, neka se lije-nosti ne podaju, ni u beskorisnim igra,ma za mladih godina ne gube vrijeme, koje se nikad vie ne moe povratiti, ve

neka u toj dobi na-stoje da si svakovrsno znanje i vjetinu u pismu prisvoje, a u to ime da svakim danom kolu polaze.

Pitae te starost, gclje je bila mladost. Mlad delija star prosjak.

Toga se zla dakle treba uvati, i uvjek se poteno vladati.

Bolje je pc*eno umrijeti, nego nepoteno ivjeti Svako udo za tri dana, a sramota za vijeka.

Raskalaenost i nepristojne ale. (Arsuzluk ve maskaraluk).

Djeci, koja su k pameti dola, nikako se ne pristoji raskalanost pa lude i bestidne ale, n. pr. u kojekakvu se odjeu oblaiti namjerom da drugog zasmije, pustit se u razno pretva-ranje, govoriti i initi kojekakve pritvornosti, izgovarati besramne rije i, initi togod sramotna rukama i clrugim udovima tjelesnim. To su djela, koja nijednomu ovjeku ne prili e i sva-komu su na sramotu, pa ako se koje dijete u takve ine pusti, ne e mu u nikoga ostati asti -ni, ugleda, niti e ga tko voliti. Neka se dakle svako dijete privikne pristojnu vladanju, a neka se okani lude i besramne ale.

Teko onomu, tko od sebe alu i maskaru gradi. Gdje je vele smijeha, tu je malo pameti.

Lukavost. (Hillearluk).

Lukavost je, kada tko kojekakvim izgovo-rom i laljivim rijema roditelje, u itelje i druge vara, kako bi mogao raditi ono to se njemu hoe, a od nauka se izbaviti. To je sasvim runo

nevaljalo, a kada lukava varka kanje izagje na vidjelo, onda lukavac ostane osramljen i po-stigjen, a najposlije i teta ne nastaje tim ni-komu drugomu ve

njemu samu.

--- 16

Psovke i ruan gOvor, (Bed-zebanluk.)

Od psovke i runa govora treba veoma jezik uvati, jer je to grdan grijeh, te ne valja takve rijei ni psovke izgovarati ni drugima vrsnicima.

A da drugoga na to ne navede, ne valja nikoga vrijegjati, niti se bez uzroka s drugim gurati i tu i, ili idu

u kolu za drugim vikati i kamenjem se bacati, 176 se svagda i svuda valja pametno i lijepo vladati.

U jeziku je i med i jed. Najve a muka dolazi s jezika.

Kragja. (Sirkat). Kragj .a je i po zakonu i po pameti- jedan

od najgorih grijeha, i Boe sa uvaj, da se tko na to navadi, jer de mu biti na golemu sra-motu, pa e se prije ili poslije ljuto kajati. Uz to, tko se u to zlo pusti, on po kaznenom -za-konu dospijeva u zatvor i gvogje.

Kragja je tako ruina i zla stvar, da ako se pravo prosudi, nema kazne, koja bi mogla biti preotra za nju.

Stoga nikada ne uzimaj tugje bez znanja onoga ije je, pa ma ne vrijedilo vie od

17

10 drahma srebra, ili makar samo jednu paru ; niti nemoj to prodavati ili drugome davati.

Tko ukrade jaje, taj i koko . Neiste ruke, crn obraz. Tugje nevra eno, grijeh neoproten.

Slabost n'a rije i. (Agz-evekligi). To je, kada neta tajna vidi ili uje, pa

ne moe da preuti, ve svakomu kazuje. To je kodljivo i runo, pa se tomu ne valja u iti, jer kada se sazna, da njeki ovjek ima tu slabost, nitko pred njim ne e htjeti nita tajna re i. Kada bi tko drugomn po eo togod kazivati, a pridoao bi takav ovjek, ona bi dvojica odmah zaustavila govor i tako bi njegovu ast povrije-dili. Takvomu se ovjeku nita ne povjerava, u nikoga nema potovanja.

Tko neumije tajnu uvati, njega e se ljudi uvati . Kakva roba, takva joj i cijena.

Poniivanje drugoga. (Tahkir). Ni ovjenost ni uljudnost ne doputa ti

drugoga grdnjama ili prezirnim govorom posram-Ijivati, pa rnakar bio i nii, siromaniji ili slabiji

18

od tebe. Neismijavaj niti ne ponizuj nikoga, ve budi uvjek utiv i edan.

Tko se drugomu ruga, rugae se i njemu. Zaviri u svoju torbu, pa se drugomu rugaj.

Piz.ma i tajna mrnja. (Garaz ve in). Rune je udi, tko proti drugomu goji tajno

neprijateljstvo i mrnju i ne moe nikako zabo-raviti, to ga je moda koj put uvrijedio ili ote-tio, ve potajice vreba priliku, da mu se osveti. Isto tako kada nastoji drugomu zlo u initi i otetiti ga, makar on tebi nikada nita zla nije uradio, i to jedino svojoj koristi za volju. ovjek, koj tako radi, dostaje se hrgjava glasa. Nemoj da-kle nikada drugomu o zlu misliti, ve gdje ti se samo prilika desi, ini dobro svakomu.

to tko ini, ini sebi, danas meni, sutra tebi. Zlo sjeme, zao plod, zlo ime, zao rod.

Vijernost. (Sadakat). Lijepo je i pohvalno biti vijeran na djelu i

rijei. Vijernost dii i .uzvisuje svakoga ovjeka, i estitim ga pred svijetom . gradi. Valja dakle

19 --

prionuti pa se nauiti, da svaku zadanu rije , svako obeano djelo vijerno ispuni.

Vijernost nikada ne gine.

Budi na rijei. (Vefa arluk). Kada to obe a i na se uzme, onda to

zauhvano izvri, jer je tako duan initi svaki poten ovjek.

Bude li tako inio, svaki e imati vjeru u te i pred svakim e biti ugledan, a bez toga ne e ti rije imati pred nikim vrijednosti.

Ljudi se veu za jezik, a volovi za rogove. Obeanje sveto dugovanje.

Poitovanje. (Riajetarluk). To ve narav od nas trai, da starijemu,

uenijemu i savrenijemu od sebe ast iskazujemo i viim ga od sebe priznajemo, ali ni mlagjega ol niega ne valja prezirom gledati, te i njemu treba davati ast, koja ga ide. Svakomu ast daju i sa svakim lijepo postupaju dobar cmo glas stei. Ne ini nikada drugomu, to. nijesi rada da tebi drugi ini , te svakomu bez iznimke i bez drugoga kakvoga uzroka eli zadovoljstvo, ast i napredak, i kako si svojoj rodbini i prija-

2*

20

/ teljima dobar, tako budi svakomu,i. svakomu imaj namjeru dobro initi. Takav otrjek to vie raste to sve vie u svom poslu i zanimanju napredak i ast nalazi, neka dakle ovjek svakomu dobro misli i eli.

Lijepo ponaanje od zlata je bolje. Sa svakim lijepo, pa e i tebi svaki.

tednja. (Kanaat). tednja daje ovjeku ast i zadovoljstvo i

namie mu dobro stanje. Ne glegji za tim, da ima mnogo, budi zadovoljan i zahvalan Bogu na onom daru kojim te je nadijelio, kao na jelu, pilu, odjei itd.

tedljiv ovjek ne trpe u jednu ruku osku-dice na ovom svijetu, a ne razbijaju si u drugu ruku glave tekim mislima kako e da mnogo stee, sprovodi najljepi svoj vijek u miru i za-dovolj stvu.

Treba dakle biti umjeren i uzdrati se, a ne uznimirivati svijeta za svata gladnih o iju; svaki neka se zadovolji stanjem u kom se nalazi ; ali treba takogjer nastojati da toliko stekne, koliko ti treba, da uzmoe dobre te po se i po narod korisne svrhe podupirati. To sve moe postidi samo potenim radom, pa zato ti valja

21

uz svoje zvanje, bila to trgovina, zanat ili knji-evna nauka marljivo prianjati.

U radie puno bjee, u tedie jote vie. Utedi, pa uredi.

Valjan.o drugovanje. (Husnikarin). uvaj se sastajanja i drugovanja s hrgjavima

i neurednim ljudma, te se drui samo s dobrima, jer takva je u ovjeka narav, da se za onim po-vodi i od onoga ud i navade prima, s kim se uvjek vigja i sastaje. Bude li se s hrgjavim ljudma razgovarao i druio, poprimi e i on hrgjavu jim ud i pokvarit se.

Dobro pazi, s kim e i u damiju. S kim te vide, s tim te piu. S kim si do podne, onaki si od podne

Hitnja*) i jogunluk. (Adele, inad).

Hitnja je, kada je tko brz u ljutini svak o zlo poiniti ma to bilo protivno i umu i zakonu.

Jogunluk je, kada ,tko uvigja, da je neto nepravo, pa to ipak ini, niti ne mari sluati savjet i pouku boljega od sebe, u itelja i maj-

*) Nagla ud

22 --

stora, ve sve radi po svojoj glavi, kako mu u pamet dogje. Poto je hitnja jogunluk ruan i tetan, to ga se valja uvati. Naroito jogunluk ovjeku pamet oduzme. Ljutit ovjek u hitnji kamen, zemlju'i nerazumnu ivotinju psuje. Kada te ljutina obuzme, bjei s onoga mjesta, gdje te je obuzela, pa e te i ljutina proi. Ne budi dakle ljutit, ve dobar i mekan, i sa svakim se pona-aj kao s bratom.

Ne budi ljuta, nee biti uta. Hitnja ejtanski *) je posao .

istoft. (Nezafet). istoda je svojstvo, koje i zakon i um pre-

porua. Najvea je potreba, istit se od svake neistoe, jer se istoom odaje i dii lijepa ud, neistodom pako runa i nevaljala.

Nije sramota imati priprosto odijelo, ali je sramota imati neisto. Kao to godi vidjeti o-vjeka ista lica i odijela, tako nam je odurno, kada k nama pristupi ne ist ovjek, ili kada ga vidimo.

Neka se zato djeca u e istoi, lice neka uvjek umivaju i iste,. da jim iz usta i nosa ne tee. Isto tako valja odijelo i glavu istiti od

*) djavolji

23

kala, praha i druge ne istoe, te uvjek i u svem se isto drati. Poslije jela ruke i usta lijepo valja oprati, a ne o se i o odijelo otirati. Neka. se djeca vazda o tom staraju, da ui i druge nesnage po sebi nemaju.

istoa je svakomu prva potreba, jer od neistoe postaju i njeke bolesti, kojima je teko lijeka nai. Zato se neistode treba vrlo uvati a istoi to vie priuavati.

stoa je Bogu mila . .Na neisto dij ete i k,omtje vi u. Kod neistoe nikad nije sree. istoa je pol zdravlja.

Dareljivost. (Sehavet).

Plemenito je, Bogu ugodno i pohvalno, od svoga imetka koliko se moe, bez ustezanja i dobre volje potpomagati one koji su potrebni. Tko poku i, taj dokui.

Baci niz vodu, sree. uz vodu.

Tvrdost. (Buhul).

To je svojstvo, protivno dareljivosti, t. j. kada tko ne da od stvarih onih, kojih ima, onomu koj tim oskudijeva, gdje to nuda i o-

24

25

vjenost trai. To pokazuje sasvirn hrgjavu ud. Ljudska je dunost, ne rasipaju , milost initi i davati milostinju, t. j. po ovjenosti davati brai svojoj i pravim putem, kako to zakon na-lae, od imanja, to mu ga je svemogu i .Bog dao ; na primjer : prema imetku svom, poklonom u novcu, hrani i drugim potrebo ama. Obi aj je. jo u ljudi i dokaz lijepe udi, kada tko svoje prave prijatelje asti jelom i drugim nainom.

Neka se ovjek dakle priu ava na to, to e mu u Boga blagoslov, a u svijeta hvalu stedi.

Za djetinstva svoga ovjek , istina, nema stvari, kojom bi drugoga darivati mogao, niti djeca ne upravljaju imetkom ; ali dareljivost ne stoji samo do mogunosti, ve i do dobre volje, pa i malen darak vrijedi, gdje se ve i ne smae, kao kada na primjer tko, ne imaju vie, dru-gomu samo polovicu jabuke dade, nastoje mu time elju

Neka dakle i djeca tako u koli i drugud, po svojoj mogunosti spram svojih vrsnika budu, dareljive ruke, i neka jim u potrebi s dozvo-lom oca i matere na pomoi budu novcem i drugim stvarima.

Tko ne asti drugoga, ne e astit ni njega. Tvrdici o i crna zemlja napuni.

Pomo i milosrgje.

(Muavenet ve efakat). Plemenite je udi onaj, tko saalivi se nad

nevoljom drugoga u pomo mu pritie i blago-

duje mu ini. I po zakonu i. po naravi lijepo je i. plemenito, ovjeku, koj se tekim poslom bori, u pomo pritei prema potrebi i mogu -nosti, rukom, novcem, jezikom ili ma kojim drugim nainom. Uzradi li tako, dogodie se, te de se i ti na i u poslu, pa e se onda i tebi nai pomodnik ; a ne bude li u tebe u ta-kvoj prigodi ovjenosti, ne e se ni tebi nai pomonik u munu poslu i teku vremenu. Vidi li dakle koga gdje hoe da pane, a ti uzanj stoji, prisko i k njemu i prihvati ga da ne pane, i kada ga nagje u mu nu poslu, po-mozi mu.

Gdjegod moe, o tom nastoj i tomu se priuavaj.

Pomozi drugomu' , i tebe e Bog pomo i.

uvanje zdravija. - (Hifzi sihat). Svakomu je od potrebe starati se o na inu

kojim e tjelesno zdravlje o uvati. Nije ovjeku

26

vede dobro na tom svijetu udijeljerio za koje bi mogao vie zahvalan biti, od zdravlja.

Jer kada ovjeku, Boe sa uvaj, ponestane tjelesna zdravlja, niti se pravo moe brinuti o poslu svom, koj mu koristi, niti previnjemu Bogu slubu initi.

Zato neka se ovjek, koliko igda moe, uva od stvari, s kojih bi se mogao bolesti za-dobaviti. Na to treba i sam da pazi, i na boju pomo da se oslanja.

Mnogo je stvari, s kojih se u ovjeka bolest ragja, ali zato je ljekarsko znanje pronalo one lijekove, kojima ovjek bolest moe suzbijati, ili sam, ili po drugom.

I ako nije mogu e spram veliine ovc knji-ice o tom opirno ovdje pisat, opet ne e biti bez koristi, navesti ovdje nekoliko stvari, o ko-jima djecu valja pou iti.

Poto najvie bolesti iz stomaka *) postaje, prvo ti je, zdravlje u tom pravcu uvati Stvari, koje ovjek jede i pije, kuhaju se prije toga. Ali u tijelu kuhaju se po drugiput, a mjesto gdje se po drugiput kuhaju, zove se stomak ili eludac. Ako ovjek jede vie, nego u stomak stati moe, ili naglo jedno za drugim jede, prije nego se je ono prvo moglo prokuhati ; ili ako mnogo voa jede a zatim vodu pije : poznato je da e stomak

*) eludea.

27

pokvariti, od ega se onda razne bolesti javljaju. Naroito djeji stomak nije jak kao u odrasla, te se bre i pokvari. Zatc i veliki a jo vie djeca neka se uvaju premnogoga jela, a nezrelo voe nikako ne valja jesti, jer to zdravlju kodi. Vrlo je kodljivo piti studenu vodu u vrijeme kada se u igri, trkanju i t. d. umori i oznoji. U takvom stanju ne valja ni sladoleda jesti, niti skinuvi haljine sa sebe prehladit se. Obo-lide i od mnogoga hodanja po ljetnjem suncu. Tko se je god dakle pameti dovio , te sam sobom imaju

milosrgja bolest i ne eli, mali i veliki, neka zdravlje svoje uva, kako je gore razloeno.

uvaj zdravlje za starost, a ljetinu za zimnicu. Ti se uvaj, i Bog e te uvati. Dok si zdrav, i voda ti je slatka.

. Prijateljska panja. (Ulfet). Kada se ljudi jedan s drugim vigjaju i raz-

govaraju, neka budu umiljati i prijazni, a neka se uvaju runa ponaanja i takvih rije i, koje bi mogle drugoga uvrijediti. Doista nije lijepo, kada je tko namrgogjena lica a rijei izgovara kao da po glavi udara, jer to ini samo onaj, koj sam sebe suvie veli a.

-28

Ugodno je, kada ovjek rijei negovori su-vie brzo jednu za drugom, te onda ne dulji govor kako e sluaocu dosaditi, ve treba jaznim licem , bez ljutine i zabune jednu za drugom onako iskazati, kako e sluaoc najbolje moi razumjeti ; ali ne treba opet udarati u velik i nepristojan smijeh, te ponaanjem svojim isticati namjeru, da i drugoga zasmije.

Sa svakim lijepo, pak e ti i Bog lijepo dati. Lijepa &sjeda i gvozdena vrata otvara. Umiljato javje dvije majke doji.

Pristojnost i ,utivost. (Edeb ve hurmet).

To je svojstvo veoma potrebno i malom i velikom ovjeku, te treba; da mu se djeca ve iz malena priuavaju ; a to je, da ovjek uvijek veemu od sebe ast odaje. Kada k velikomu komu ovjeku pristupa , valja ti presumitivi skute uljesti i ruku mu poljubiti, a ako bi.. on dozvolio, onda sjesti uljudno i zahvalno. Ako te togod upita, odgovaraj uljudno i pametno, nogil ne pruaj, po nosu ne kopaj, ne igraj se ustima ni rukama. Vladaj se u svem tako, kako

' e te svaki moi pohvaliti i Da ga. Bog sauva od runa pogleda, i t. d. ; gledaju na

29

njego .v govor, ponaanje, sjedenje i pogled, ovo je dijete kao savren ovjek".

Bblji je lijep glas nego zlatan pds. Zvanje . *) je pravo imanje.

Ljubav blinjega. (ilukuki iihvet). . Plemenito je i ovjeno svojstvo, .da ovjek

iskazuje ljubav i iskrenost svomu blinjemu te da ga kao i rogjena brata miluje. Ne zavidi bratu i rogjaku, ako je u njega to dobra, ve se veseli njegovoj sre i i zadovoljan budi kao da . je u tebe sama, a isto tako aluj s njime ako je s esa oalo en, kao da je i tebe samoga alost snaia. Svakomu budi spreman po gunosti dot;ro

Miluj Boga svrhu svake stvari, a iskrenog ko i sam,a sebe.

Potenje i estitost. (Iffet ve hamijet),

To je .jedno od prvih i najglavnijih dobrih svojstva, bez koga nema valjana ovjeka, a oso-bito rrilade neka nanj pazi, t. j. treba se u-

*) Dobar glas.

30

vati od srainotnih i nepotenih iije i i djela, s kojih pred Bogom i pred ljuelma gubi ast.

I zakon i pamet u i te, cla svoju ast uva. Svaija je to dunost bez razlike; i malo"ga i ve-likoga jer dok u ovjeka nema asti i potenja, ma da je najve i bogata i najsretniji , u naroda mu nema potena imena ve ostaje prezren ovjek.

uvaj si dakle ast i poteno ime, li,jepu i istu

uvaj se, dok ti nijesu rekli aronja. Svakoj rani ima lijek, a sramota za uvijek.

31 --

Pa ako se megju takvorn dvojicom i dogodi stvar, s koje bi se jedan na drugoga poljutili, ne valja onda zaboraviti pregjanje milovanje-i ljubeznost, ve take male stvari treba oprostivi prezreti, a na ljutnju zaboraviti.

Osobito kada odraste, pazi na, volju onoga, koj ti je dobra tvorio, i lijepo ga nagradi.

Vrlo je pako lijepo izmiriti i dva prijatelja, koji su se bili porijekali.

Niije dobro ne valja zaboraviti.

t.1 0 7.4, cO

ZAVICAJNA *? ' ZBIPWA

A JE Njegovanje prijateljstva. (Riajeti hukuki ulfet).

Ako megju dvojicom po$oji milost i lju-beznost, te obojica uivaju inei dobro jedan drugomu, neka to zbog kakvih malenkdti ne zaboravljaju. Ni im se na svijetu ne da tako dobro ime stei, kao dobro tvOred, a ni im opet tako se lako nesrea ne ragja, kao runim vla-danjem spram drugoga. Nikada dakle nemoj drugomu o zlu misliti, a najmanje onomu s kim te ljubav i prijateljstvo vee .

- 32 -

Pouka o lijepom i runom ponaanju (Risalei ahlak) prva je knjiga u povijesti islamskog obrazovanja bosanskih Muslimana tampana latinicom. Nepodijeljeno je miljenje da je njen prire-diva Mehmedbeg Kapetanovi Ljubuak, premda ima nepotvrde-nih pretpostavki da mu je u pripremanju pomagao Ibrahim-beg Repovac. Od prvog objavljivanja, knjiica Risalei ahlak nije vie nikada tiskana, a zacijelo je to zasluivala po mudrosti svojih poruka i svojom odgojno-obrazovnom ivotno u. Aktualnost i neposredna uputnost njenog sadraja i za nas dananje razlog je njenog ponovnog objavljivanja i stoga su u ovom reprint izdanju izostavljene zavrne re enice uvoda i posljednji pasus knjiice, kojima je, zbog njihove vezanosti za politi ki trenutak u kome je knjiica nastala, vrijeme davno oduzelo vaku moraInti izraajnost.

U Sarajevu zul-kadeta 1398. REDAKCIJA TAKVIMA

Page 1Page 2Page 3Page 4Page 5Page 6Page 7Page 8Page 9Page 10Page 11Page 12Page 13Page 14Page 15Page 16Page 17