ROMANSKI JEZICI I VULGARNI LATINITET:

Petar Skok: Osnovi romanske lingvistike; Dolazak Slovena na MediteranPavao Tekavčić: Uvod u vulgarni latinitet-enciklopedija YU: Dalmatski; Vlasi; Istroromanski; Istrorumunjski

DEFINICIJA I POVIJESNI RAZVOJ ROMANSKIH JEZIKA

- romanski jezici i vulgarni latinitet: 2 pojave koje povezuje genetski kontinuitet- RJ su današnja faza VL na pojedinim podr. na koja se proširio lat. jezik kao jezik svakodnevne

komunikacije- ta je genetska veza materijalna- glavnina građe rom.jezika (gram. morfemi, leksemi, osnovne

sintakt. strukt.) mogu se izvesti iz latinskog prema konstantnim fonetskim podudarnostima- * cabalus (keltska posuđenica u L)- c ispred a ostaje u rum, tal, prov, kat, šp, port c (k): caballo, cavalo (tal)- u franc, frankoprov, neki retor. dijalekti (furlanski)- c (č) u srv., danas ch (š): cheval- VL stalno u dodiru s najrazličitijim jezicima:- germanski (zap.)- arapski ( Iberski poluotok, juž.Italija)- slavenski-- turski- Balkan, Dacija- grčki-- domorodači jezici asimilirani u lat.- veliki dio građe koji ne potječe iz L- razvoj iz L prema RJ nije bio mehanički- razl. faktori, mnogo toga izgubljeno, mnogo se razvijalo prema analogiji- koliko ima romanskih jezika?- drastične razlike izm. pojedinih priručnika u pogledu tog broja- taj broj je konvencija- ovisno o tome koji i koliko je kriterija primijenjeno za utvrđivanje

posebnosti RJ- današnja faza VL na pojedinim područjima- raznolikost RJ proizlazi iz VL jedinstva; svi bi se mogli promatrati kao jedinstvena pojava- u praksi se polazi od odgovarajućeg entiteta koji se rijetko definira samo lingv., nego i socio-

lingv., etno-lingv, knjiž-pov- prve poredbene gramatike sredinom prošlog stoljeća- utemeljitelj poredbene lingvistike Friedrich Diez: (1836-1843), 3 velika toma: njegovi

kriteriji razlikovanja izm. jezika i dijalekata: poseban RJ je samo onaj iza kojeg stoji država, službeni jezik, ili onaj na kojem postoji vrlo značajna literatura

- 6 posebnih RJ: - 1. portugalski: (zapadnoromanski jezici): 7,5 st. neprekinuta drž. samostalnost, službeni i

govorni jezik, bogata lit - danas najmanje 180 mil. ljudi (+Brazil, Mozambik, Angola)- s kraja 12.st. prvi galj.port. tekstovi, pravni dokumenti- kraj 13.st. prvi književni tekstovi- uglavnom lirski sastavi- nakon odvajanja galj.-port u 16.st. dekadencija galj. kao pisanog jezika, a port. se razvija u

stand. i knjiž. jezik velike imperijalne sile- Port. 1 od najranijih uspješnijih kolonizatora Novog svijeta- 16-20 st. P postao svj.j., jezik međunarodne trgovačke komunikacije, mnogobrojne faktorije

(trgovačke ispostave), kasnije kolonije u Aziji, Africi, Goa, Macao u Indoneziji- port.misionari ne samo da su širili p. pokrštavajući domoroce, nego su preveli biblijske

tekstove, Novi zavjet na najrazličitije južnoamer., afr., az. jezike- podloga za komparativna lingv. istraživanja (u 19. st. sustavno)

- 2. španjolski: najmanje od kraja 15. st jezik moćne države na Iber. poluotoku- veliki broj govornika, ne zna se točno, donja granica 300 mil., broj raste- SAD oko 50 mil. šp. kao prvi jezik (do 2050. 100 mil., trećina)

- zahvaljujući postojanju središnje i trajne državne institucije (Castilla), već u 10. st. zapisan, u velikom broju glosa- lat. riječi slabije poznate redovnicima, protumačene pučkim rom. riječima- Emilijanske i Siloske glose ( ' Glossas Emilianenses i Silenses', samostani San Millan i u Silosu)

- prvi kontinuirani knjiž. tekst na šp.- sred. 12. st, oko 1140., nije sačuvan izvornik, samo prijepis iz 1307.- spjev Cantar del Mio Cid- jedna od po vrijednosti najvećih srv. rom. knjiž. tekstova

- sred. i juž. dio Iber. pol. pod Arapima- puno arap. i žid. pjesnika- posebna vrsta pjesama- dvojezične- osn. tekst na arapskom ili rjeđe hebrejskom, a završeci strofa ili pojedine strofe na pučkom, RJ, šp. ili točnije mozarapskom (nečisti arapski)- pjesme muwaschaha, stihovi ili pripjevi na RJ- hardže (jarchas)

- nakon 12. st. na šp. razmjerno bogata pisana trad., vrijedno knjiž. stvaralaštvo- od 16. st. Šp. svjetska velesila, osvajanje Novog svijeta- veliko bogatstvo- jedna od najznačajnijih rom. i zap. eur. knjiž.- nakon 1492. Š. se proširila u Novi svijet- juž. dio sj. Amerike, sred. Amerika i najveći dio juž.

(osim Gvajane i Brazila)- šp. govori većina st.- domoroci i crni robovi- šp. stekao posebne značajke- 1492. došlo do progona Židova (Sefardi) iz Šp.- sklonili se najprije u Fr. i sj. Afriku, jedan dio

Nizozemske (Amsterdam), Italija, ali većina od poč. 16.st. u zemljama pod otomanskom, turskom vlašću- u poč. 3 velika središta- Solun, Izmir (Smirna), Carigrad (Istambul)

- otuda nastale žid. kolonije na velikom dijelu Balkana (Sarajevo, Beograd) i Mala Azija (Bursija)- tu se šp. govorio do 2. svj. rata, danas jako malo

- žid. šp.- jedan od značajnih izvora za prouč. pov. šp.j.- sačuvan izgovor, gram. struktura, dobrim dijelom vokabular s kraja 15.st

- 3. francuski:- (i u Belgiji i zap. Švic.) od 9. st., podjela carstva Karla Velikog, državni kontinuitet, od 15. st.

stalno drž. i administrativni jezik- među prvim rom. jez.- zabilježen 842. cjeovitim tekstom- Strasburške prisege- 1. tekst na RJ- od 10.st do danas kontinuirana pisana tradicija- od sred.11 st. kont. knjiž. trad.- 1040. La vie de st. Alexis, La chançon de Roland- od 12. st. kad je konsolidirano kraljevstvo dinastije Kapetovići počinje fr.jez. centralizam i

ekspanzionizam, asimilirao dijalekte- do 14.st knjiž.jez.osn. normanska, šampanjska- od 14.st. se piše isključivo na francijskom dijalektu- standardni i knjiž. fr.j.- od 15.st. franc. prodro do samog juga, Pirineja, juž. Alpa kao j.javne uporabe i kj.j.- nakon velikih geog.otkrića uz port. i šp. prenesen u Novi svijet- Kanada, kasnije Gijana

(French Guiana, j.A)- kraj 18. 19. kolon. ekspanzija u Afr. i Aziji, ili fr.enklave, npr. na ter. Indije, ili kolon.carstvo,

gotovo pola Afrike- tamo postao ne samo jezik javne kom., nego su i mnogi Afrikanci (Alžirci) pisali (i pišu) na

njemu (lakše nego na arap., šira pubilka)- s nestankom kolonijalizma- novi perfidniji oblici- ne nužno manje efikasni- npr. globalizacija

ili frankofonija- bivše fr.zemlje, financira ih koliko ih treba, ucjenjuje, ulaže u fr.jezik- deseterostruko izvlači

preko ekon.projekata- govori se i u Belgiji, Lux, Švic., Monaku (služb.)- 55 mil u Fr, više od mil. u Šv., 4,5 mil u Belgiji, 150 000 Lux.-doma oblik njem., u školama

radije fr.- 200 mil. potencijalnih govornika- Afr., juž. Amerika, Azija- sabiri i kreolski jezici nastali na bazi fr.- 4. provansalski ili okcitanski:- podr. nekad. Galije, Fr., Švic., juž. Belgija: jezik juga Francuske- nekoliko značajnih polit.

tvorevina, gotovo potpuno samostalnih, ili formalno priznavale vlast Fr. ili Engl., ali funkc. kao samostalne

- ni jedna jedinica ne obuhvaća u srv. sve dijelove gdje se govori prov., samo pojedina područja- nakon Križarskog rata protiv Albigenza u 13.st. te političke jedinice uništene i podvrgnute

dijelom fr. kralj. vlasti, dijelom anglo-normanskoj kr.vlasti- od kraja 11. do sredine 14. st.- na prov. jedna od najbogatijih eur. pjesničkih tradicija , 1 od

najbolje normiranih knjiž.jezika- staroprovansalski (limuzinski)- niz stoljeća ne samo knj.j. juga Franc. nego i velikih dijelova sj. i sred. Italije, Katalonije- prov. pjesništvo i knjiž.jezik- obavezni sastavni dio naobrazbe 12. i 13. st. na jugu Franc., sj.

Ital., mnogim dijelovima Šp.(posebno Galicija i Katalonija), sj. Francuska od sredine 12. st- djelomično u Eng. i Njem.

- ranije provansalski, jezik pokrajine Provanse uz ušće Rone i jezik cijle juž. Fr.- do srv. prve potvrde iz 10,11 st., uglavnom u lat.tekstovima- odlomak epskog spjeva Boecis (Boecije), 250 stihova, 1.pol. 12.st, 1102. prvi cjeloviti zapis- 12/13.st na prov. 1 od najznač.srv.rom. i eur.knjiž.- trubadurska lirika-jasno razrađene

ritmička, versifikacijska, jezična norma, visoko unificirani knjiž.jez.-cijeli jug Fr., velik dio sj. Ital., Kat., drug dijelovi Šp.

- staroprov. se učio i u neromanskim zemljama (Njem.)- zbog vjerskih ratova od 13.st. i križ.ratova, fr. kraljevi protiv Albigenza-j.Fr. visoko razv.

kultura, (za razl. od poludivlje sj. Fr.) civilizacijski i ekon.uništena, poharana visoka civilizacija

- u sljed.st. još se pomalo pisalo na prov., ali 14, 15.st dekadencija, sve snažnije prodiranje fr. u javnu, služb. uporabu, ali i književnost

- 16-19.st. tu i tamo koji tekst, ali ne više na starom standardiziranom jez., nego lokalne varijante- najbogatija tradicija na gaskonjskom

- 19.st. u Provansi- nac.kult.jez. obnova- felibriž, na čelu Frederic Mistral (Nobelova nagrada za spjev), obnova prov. kao knjiž.jez., skupina mladih pisaca piše na obnovljenom jeziku ali na dijalektima Provanse, s vremenom i u drugim krajevima- razvoj nekoliko paral.oblika knj.j.na jugu Fr, bar 6.:

- provansalski (oko ušća Rone)- overnjatski- langedočki- limuzinski- bearndski (s gaskonjskim izdvojen iz provansalskog)- gaskonjski- obnova nije uspjela, Fr. ne dopušta drugi jezik- na izvornom terit. okcitanskog- 20 mil. ljudi- od njih prema nesluž. statistikama oko 12,5 mil

razumiju okc., no normalno govore fr. kao prvi jezik- 5-6 mil ga povremeno i aktivno upotrebljavaju u razl. tipovima komun.- 2-2,5 mil. mogu okcitanski govoriti u svim živ. prilikama- sociološka ograda- ili isključivo u

udaljenim selima ili visoki intelektualci- klubovi okcitanista- na sveuč. u juž. Fr.- jezik u izumiranju, ako se odnos države prema njemu ne promijeni- 5. talijanski- Ital. i ist. dio Balkana, jezik nekoliko država +papinske; 14-19.st. izvanredno

bogata knjiž. tradicija na uvedenom jedinstvenom knj.jez. na toskanskoj podlozi (svi su to uglavnom prihvatili)

- podr. Apeninskog poluotoka, susj. otoka i Alpa- službeni jezik u Italiji- u svakodnevnoj uporabi pored jedinstvenog, visoko standardiziranog knj.j.- veliki broj

posebnih dijalekata (pijemontski, sicilijanski, napolitanski) s velikim međusobnim razlikama, važno za poredbene studije

- zabilježen vrlo rano u izdvojenim reč., kraj 8., poč. 9. st.- Veronska zagonetka- oko 960. lat. tekst s umetnutim tal.izrazima Placiti (cassinesi) di Capua- prvi kontinuirani kniž. tekst- 2. pol 12. st Ritmo Giularesco Toscano ?- zahvaljujući izvanrednom ekon. prosperititu tal. državica (ekon. najrazv. Toscana) u 14.st.

(kraj 13.)- veliki pisci trečentisti- Dante, Petrarca, Boccaccio- knjiž. djela s vjernom čitalačkom publikom u cijeloj Italiji, bez pol. i vojne ekspanzije do poč. 16.st. toskanski oblik

tal. u cijeloj Italiji se nametnuo kao visoki knj.j., a ubrzo i kao j.javne administracije, međudržavne kom.

- jedinstven jezik stvoren bez jake središnje pol. volje- zahvaljujući tome u Italiji nije nikad došlo brisanja starih romanskih dijalekata (kao u Šp,

Port.ili Fr.- sustavna centralizacija od 12.st.- do kraja 19. st. izbrisao fr.dijalekte)- živi dijalekti, u upotrebi, visokovrijedna lit. (pisci pišu na dijalektu i na knj.j)

- Carlo Goldoni- komedije- toskanski, venecijanski, mješavina- na tal. dijalektu znač.lit.- pjesništvo- Porta piše na emilijanskom- političari demagozi za razl. od fr. govore dijalektima- u zadnje vrijeme tv uništila dijal.,pred medijima uzmaknuli tal. dij. i govori; ipak prilično

značajna uloga- jedno vrijeme jezik trgovine i diplomacije na Mediteranu, eur. jezik glazbe 18, 19.st., ali ipka

nije imao ekspanziju kao šp., port., jer je tal. kolonizacija kratkog vijeka- Libija, Eritreja, Etiopija

- 6. rumunjski - (on ga je zvao vlaški), nekad Dacija; do poč. 19.st jezik dviju polusamostalnih kneževina, do

1812. pod patronatom Otomanskog carstva- nakon 1861. ujedinjenje Moldavska+Vlaška= jedinstvena država- dio jez. teritorija- u sklopu Ugarske- i tamo rum. knjiž. i adm. jezik- među prvima priznat- do 1952. gdje god se govorio (Rum., Bug., Jugosl., Mađ., Ukrajina, Sovj. savez, Moldavska

rep.) uvijek se priznavao kao poseban RJ- do 1861. pisan gotovo isključivo ćirilicom- osamostaljenje Rum., mješavina lat/ćir-do 1. svj.

rata (1812-1861 prijelazno razdoblje), 1905/6- definitivno latinica- 1952. odlukom skupa sovjetskih lingvista- uz ruski u Moldaviji (sovj.republika) 2. službeni

jezik 'moldavski'- romanski jezik koji se piše ćirilicom- drugi istočno/balkano- RJ uz rumunjski

- Rum. do 1918. pod SSSRom, jedan od najvećih satelita, dogovor izm.Hitlera i Staljina- od 44. Moldavska ponovo u sklopu Sovj. saveza- svi lingvisti koji su držali do svog imidža u lingv. nisu podržavali odluku 1952. , no odr. broj

lingvista je razvilo teoriju ne samo da je moldavski poseban jezik, nego da na Blakanu i u Daciji postoje još 4 posebna RJ:

- 1. arumunjski/cinsatski/macedorum- 2. meglenorumunjski (Grčka, Makedonija)- 3. istrorumunjski (sela u Istri)- 4. dakorumunjski- tretirani kao pov. dijalekti rum., prve bilješke u 19.st., dijalektolozi i svećenici- od 1952. do 1991.- 5 posebnih RJ- problem- moldavski knjiž. jezik pisan ćirilicom nije se temeljio na mjesnim mold.jez.- ćirilica

zapravo jedina razl. od rum., osim nekih elemenata umjetno unesenih u jezik- prisilno uveden moldavski izgovor, fakultativan i u dijelu Rumunjske

- već nekoliko st. knjiž. jezik s bogatom produkcijom, od poč 16.st- visoko standardiziran- različita prošlost- ostali RJ živjeli i nakon 476. u stalnoj međusobnoj vezi i pod patronatom

crkv. i adm. lat.-taj lat.- zajedničk poveznica zap.RJ, rum. ne dijeli njihovu sudbinu- rum. nakon 271 (od 107), povlačenje rim.vojske iz Dacije, sve do novijeg doba, malo u renes.

i klasici, intenzivno tek od romantizma počeo imati veze s lat. i drugim zap.RJ- za razl. od ostalih RJ pov. rum. do 12.st. –niz kontradiktornih teorija- u 18.st. teor. o mjestu i vremenu nastanka rum.naroda i jezika- 2 teorije: migracije (išli su za rimskom vojskom); kontinuitet (ostali su iza Rimljana, a za

barbarskih provala se sklonili u planine i šume)- mađarski i njemački povjesničari i romanisti- dokazati ugarsko prvo na Erdelj, tvrde da se

nakon 271 pomaknulo sve rom.st- Dacija prepuštena barbarima, redali se razl. barbarski

narodi (Goti, Slaveni), a rom.st. južno od Dunava da je pojačalo prvotnu romanizaciju i ondje se razvio rum.jezik i narod

- tek nakon stvaranja slavenske države na srednjem Balkanu rom. se st. pomaknulo nazad u Daciju i opet ju romaniziralo- nisu autohtoni u Daciji

- sa stajališta rum. nac. interesa- povlačenje cijelog st. nemoguće, poljoprivrednici i stočari nisu imali što izgubiti, bez obzira na to tko bio na vlasti

- neutralni lingvisti- kompromisna teorija- ipak ostalo nekoliko jezgrenih područja- kontinuitet romanstva od rimskog doba do danas (istina)

- teorija migracije južno od Dunava se pokušava potvrditi- kod bizantskih pisara- 2 riječi, o biz.vojnicima koji su se u 1 bici počeli razbježavati;

zapovjednik zove: Torna, t. frate- 1 od dokaza da je na jugu Balkana bilo rom.st.- 12.st. anonimni bilježnik- prisutstvo transhumantnih stočara koji govore vlaškim/rumunjskim

jezikom- Dacija- nakon podjele carstva pod jurisdikcijom Bizanta- kršć. istočnog tipa, bogoslovija na grčkom, kasnije na crkveno-slav. jez., na kojem su Rum.

pisali sve pravne i povijesne tekstove- izm. 12-poč. 16.st. puno imena i izoliranih rumunjskih riječi

- 1. pisani kontinuirani tekst na rum.j- 1521, u vezi s reformacijom sred. 16.st. nastaje kontinuirana pismenost, od 19.st i vrlo bogata književnost

- u prilog djelomičnoj teoriji migracije- rum.j. se danas dijeli na 3 pov.dijalekta koji su najmanje od 10.st. bez međusobne veze

- 1. dakorumunjski- sj. od Dunava, rum. Karpata, Dnjestra na istoku, Banata i mađar.granice- na temelju njega razvijen stand.knjiž.jezik

- 2. arumunjski/macedonski/cincarski- od jz. Bugarske, Makedonije, j. Albanije te sj. Grčke, od granice pa do Jadrana; u planinskim dijelovima

- najmanje 300 000 Arumunja, možda i duplo više jer u Grčkoj ima puno arum. st.- za javnost se deklariraju kao Grci, ali u kući se koriste tim dijalektom

- Cincari osobito važni za ukupnu kulturu, ekon., pov.- duga tradicija na Balkanu, najprije stočari, od 17.st. se spuštaju u gradove, postali uspješni

trgovci, već vrlo rano održavaju veze sa Carigradom ali i sa zap.E., posebno Italijom- gotovo sve nac.oslobodilačke pokrete na Balkanu u 18, 19 st.vode Cincari (Kruševska

republika u Makedoniji)- od 18.st počinju kao trgovci dolaziti u Austr i Ugarsku...stvorili velika trgovačka središta-

Odesa, Bukurešt, Trst, Zagreb, Zemun- važni za organizaciju srednje- i zap.eur. trgovine u 18, 19 st.- vrlo brzo se izgubili kao elita, zagovaraju druge nacionalizme (npr. puno srpskih političara u

19.st bili Cincari)- u Hrv. Dimitrija Demeter, jedan od najznačajnijih pisaca Ilirskog preporoda, piše i na grčkom- pov. Cincara- vrlo bitna u kulturnom smislu, vrlo značajna i za jez. pov. Balkanskog

poluotoka- 3. meglenorumunjski- dolina Mglen, okolne planine, sj. Grčka, krajnji jug Makedonije- nakon stvaranja granice izm. Grčke i Jugoslavije 1918? većina u Rum, oko 2000 u J.- svo st. otišlo iz sela u gradove, Đerđelija, Titov Jeles i Skopje- samo u Vojvodini- raseljeni još 50-ih, danas 2,5-3 tisuće ljudi između Kirgistana

(megl.muslimani) i Vojvodine i Makedonije- 4. istrorumunjski- 60-ih oko 1250 ljudi u 1 selu u Ćićariji i 6 malih sela juž. od Učke u dolini

oko Čepićkog jezera?- demografska katastroa unutrašnjosti Istre- danas u tim selima im aoko 200 ljudi koji govore ir.-gotovo isključivo starci ili djeca

predškolske dobi- važan u kult.-pov. pogledu jer:- Istrorumunji su masovno dospjeli u Istru i na Krk kr.15., poč. 16.st, kada je tamo harala kuga i

malarija, opustjeli krajevi

- kn. Frankopani, Mletačka rep. naseljavali te krajeve Vlasima iz Dalm. zaleđa, j. Velebita, sj. Dinare (Cet. i Sinjski krajevi) gdje je vlaško st. živjelo od 13, 14.st, često plaćena vojska hrv.feudalaca- zemlja na uživanje

- uživali i posebno Vlaško pravo- ne hrv. suci nego vlaški, i feudalci su im priznali u cet.kraj. da biraju vlastiti sud i da sude prema vlastitom običajnom pravu

- vlaško st. u Dalm. Bosni, Srbiji- nekoliko tipičnih zanimanja- transhumantno, polunomadsko stočarstvo, karavanska trgovina (izm. Db. i balk.zaleđa, Sr.Mak.), kirijaštvo ili prijevozništvo, služenje oružjem za novac- plaćenićka vojska

- već u Srbiji (Kosovo) od 12.st. počeli se slavizirati, ime Vlah počelo označavati razl.druge kategorije

- uloga Vlaha u hrv. jez. i pol. povijesti- u 20.st. Vlah znači svašta (Talijan)- Laško pivo- u srv. Vlasi mletački i firentinski trgovci, njihovi vinogradi- mađ. olas- Talijan- olah- Rum.- polj. voh/ rus. Volh= Rumunj- na Balkanu Makedonci Arumunje i Meglenor. zovu Vlasi- Grci Arum. zovu vlah (blakoi)- Turci- jedan dio Rum.- iflak- u sji. Srbiji- oko 450 000 st. službeno Srbi, doma govore oblik rum., Srbi ih zovu Vlasi kao i

Rumunje u Banatu- Hrv- puno Vlaha došlo slavizirano- Vlah= došljak (naročito u Dalm.); pravoslavac; u najnovije vrijeme Srbin- I. Raos: 'Prosjaci i sinovi'- nadimci iz tog romana- vlaški sufiksi- između Soluna i Trsta, s najvećom gustoćom izm. sj. Crne gore i u plan. u dalm. zaleđu- dosta

riječi i toponima, prezimena koja se mogu protumačiti samo rumunjskim- u juž. Srbiji i sji. Crnoj gori- predio Pešer- od rum.pl. pestera- pesteri (pešter)- teren građen ili od pješčenjaka ili od vapnenaca, puno

pećina- Durmitor- lat dormitorium- mjesta gdje se stada odmaraju- plan. Cincar u okolici Livna- u C.G. i ist. Hercegovini trag od stada od ovaca- urma- stado još u 19.st.-turma; prolaz u toru-

strunga; neka vrsta svježeg sira- urda- na cijelom podr. zap. od današnje srp-bug. granice do Jadr. ima niz prezimena- ili rum.

određeni član u sastavu- Šerbula, (šerb=rum. kmet, servus; ul=član, od illum; a= vj. slavenska preradba prema v. Šerbule), Mamula , Đakula

- u dalm. zagori Kokorić- kokor- tipično rum.leksem, predrim. podrijetla=ždral)

- iza 5 jezika stoji država i pisana i književna tradicija (knjiž.-politički teritorij)- nakon Dieza u 19. i 20. st. –promjene u gledanju na RJ i njihov broj- u 2. pol. 19.st. tal. lingvist, komparatist, europeist, dijalektolog G. I. Ascoli (Židov iz sj.

Italije, kritika na Dieza, predavao na sveuč. u Milanu inde. lingv, keltske i semitske jezike)- proučava na terenu žive govore sj. Italije i Franc. – utvrdio da na temelju čisto lingv. kriterija bez obzira na pol. i knjiž. treba razlikovati još barem 2 r.jezika:

- 1. ladinski (ladino)- kasnije ga njem. romanisti nazivaju retoromanski, prema predrimskim Retima na podr. ji. Švic.

- u 19. st. govoren na 3 odvojena područja:- a) dio švic. kantona Grižuna- b) tal. Tirol (Dolomiti)- c) Furlanija, sji. Italija- tal. lingvisti se iz pol. razloga dugo opirali tome da se ladinski prizna kao posebni jezik- samo

oblik tal., dijalekt ( i danas Talijani to tako gledaju)- uopće ne postoji jedinstveni jezik, iako ga se pokušalo uvesti 70ih, već nekoliko koliko-toliko

srodnih rom. idioma- retoromanski (ladino)- Tal. sustavno osporavaju njegovo postojanje i posebnost

- 1938. Mussolini- zahtjev da se sva podr. gdje se govori RR pripoje Ital. – prešutan sporazum s Hitlerom (i ist. Švic.)

- referendum u cijeloj švic. konfederaciji da se rr prizna status 4. nac. jezika Šv. (ne služb. kao ostali, samo u dijelovima kantona gdje žive govornici)

- od tada definitivno priznat u romanistici, velika zasluga njem. i austr. romanista, čisto lingvistički kriteriji, dovoljna Ascolijeva argumentacija

- 3. RJ na podr. Italije (fr.lingv.-retofurlanski, tal.lingv.-ladino)- sj. Italija, ji. Šv., kanton Graubinden (grižunski), tal. Dolomiti (ladinski), Furlanija- rane potvrde, 10, 11 st. –interlinearni prijevodi nekih latinskih tekstova- 14.st. prvi kontinuirani tekstovi- reformacija pokreće pismenost u nekoliko grižunskih dijalekata- od 16.st 2 jezik tipa- gornji tok Inna i Rajne- svaki jezični tip- katolička i protestantska

varijanta (Švic.)- surselvanski-pretežito kat.- sudselvanski- -//- prot.- sulmiranski- gornjoengadinski- donjoengadinski- 1527.spjev na gornjoengadinskom- 1562. psalam na donjoengadinskom- od 18.st između Rajne i Inna surmiranski, jedva 50 000 ljudi- 5 razl. knjiž. i standardnih jezika, svi zajedno priznati kao 4. nac. jezik Švicarske- grižunjski-

rumantsch grischun- jedinstveni jezik koji se pokušava stvoriti- 19. st. značajna lit., danas na umoru- velika važnost za poredbenu romansku lingv, zbog izolacije u Alpama osebujne osobine- u tal Dolomitima, Tirolu, nekoliko lokalnih varijanti (gardenski, gaderski, liminalonski), cca

70 000 ljudi, 28 000 službeno, varijeteti ladinskog valgardena- zapisi od 18.st. ali nema jedinstvenog jezika niti znatnije standardizacije, za potrebe lokalnih

zajednica- 2. frankoprovansalski: zap. Švic. , najveći dio rom. Švic. službeni franc; ist. Franc.,

uglavnom Lionsko podr.- nikad pol. samostalnost tog podr.- bez trajnije pisane tradicije (malo, na lokalnim dijalektima)- služb. dokumenti na L ili franc.- na teritoriju nekadašnje Galije, ist.Fr., i zap.Švic.- nema služb. status ni pisanu normu, piše se na lokalnoj varijanti (nikad nije bio standardiziran,

jer je već od 12.st. službeni jezik francuski)- nema posebnog nac.osjećaja, danas na umoru- jezik školstva-franc.- od milijun Švicaraca u rom.Šv. jedva 1% se aktivno njime služi- važan za poredbenu rom.lingv.i jez.pov. Galije- 13.st. prvi tekstovi na razini lokalnih varijeteta, od 13.st. sve više na tom teritoriju, piše se

franc.- od 16.st. školstvo se razvija, frp. se zapisuje sve rjeđe- iz 19.st poznat iz folklornih zapisa

- tal. i austr. romanisti istraživali na terenu na Sardiniji ( u 19. st. prihvatili tal. kao jezik javne i služb. komunikacije, a ranija trad. tal. jez. postoji u admin. i knjiž.)- ustvrdili da se tamo govori posebni RJ- sardski (sardinski)- izdvojen potkr. 19.st.

- bitno razl. od tal., do nedavno nije imao gotovo nikakve funkcije u javnom životu, a poslije nekoliko desetljeća pomalo u javnu komunikaciju

- nema služb. status, ali ga i tal.lingvistika priznaje kao poseban RJ zbog inheretnih lingv. značajki, često čuva vrlo arhaične rom.elemente kakvih nema ni u jednom drugom RJ- vulgarnolatinske

- nije jedinstven, 2 velika dijela- logudorski i kampidanski- središnji sardski dijalekti, arhaični- najarhaičniji nuorski (Nuoro)

- i snažno toskanizirani oblici- sasarski, galurski- u pisanom obliku se pojavio u srv. zbog niske obrazovanosti i kulturne razine st.(najbogatiji

pravnim tekstovima od svih RJ, čak ni svećenici ne znaju lat.) - nakon Punskih ratova Sardinija zaboravljena zemlja- sačuvan arh.jezik- u srv. objekt kolon. eksp.- Pisa, Genova- donijele tal. dijalekte, toskanski- snažan utjecaj- od 14.st- katalonska kolonija; kat-arag. kralj+kastiljansko- širenje šp. na Sardiniju- do 19.st uz toskanski snažan i katalonski i kastiljski utjecaj- Algero na sj. Sard. od 14.st. do danas govori arhaičan katalonski dijalekat- danas neorganizirani nacionalistički pokret

- Iberski poluotok:- tijekom Reconquiste izm 11. i kraja 15. st. kastiljski se proširio od Kantabrijskog gorja uz

Atlantsku obalu do Sredoz. mora na jugu- katalonski:- iz podr. Pirineja i ist od rijeke Ibro do Valencie i Alicantea, te na Baleare- slično s katalonskim- izm. 9 i 11 st. prvi službeni tekst- upotrebljava se na kat. području u srv. (11, 12 st.) kao književni jezik- blisko srodan provansalskom, nekoliko značajnih trubadura- katalonska grofovija- postupno osamostaljenje, vojn., pol., ekon. snažna- na katalonskom se od 13. st. (14., 15) razvila izvanredno značajna književnost- pjesništvo, ali i

proza- barcelonske grofovije ujedinjuju se s Aragonskim kraljevstvom, i tu je kat. zbog tradicije

postao služb. jezik i jezik kulture- snažna kolonijalna ekspanzija na Mediteranu (dijelovi Sardinije, Sicilije, j. Italija, Cipra)- krajem 15.st. zbog prava nasljedstva aragaonsko-katalonsko kraljevstvo ujedinjeno s

kastiljskim, pod parom katoličkih kraljeva (Ferdinand aragonski i Izabela kastiljska)- to kraljevstvo igra glavnu ulogu u velikim geografskim otkrićima, postalo jedno od velikih

kolonijalnih imperija- od 16. st. i u Kataloniji nametnut kastiljanski ili španjolski jezik- 15-19.st. dekadencija kat.jezika, sveden na uporabu u obitelji (lokalni govori)- činilo se da će kastiljanski apsorbirati katalonski- romantizam- preporod u Kataloniji 1836.- buđenje nac. svijesti, opet se govori o srv. pism. i knjiž. kat. tradiciji- tada dobro normiran

književni jezik- slično i na jugu Francuske- Frederic Mistral na čelu pokreta- ep na provansalskom- Nobelova

nagrada- prov. pokret felibriz- zbog jake trad. centralizacije Fr. nema značajnih rezultata u obnavljanju

prov.- u Kat.- značajne jezične posljedice- od sredine 19. st. niz pisaca na kat. jeziku- razvila se

svijest o kat. posebnosti- izm. 2 svj. rata u doba republike jedno vrijeme priznat kao službeni u Kat., Val. i na

Balearima, ali pobjedom Francova režima zabranjen do '49.- 1979. kao i galješki priznat kao kooficijelni zajedno sa Šp. na podr. principata (Katalonija),

djelomično u Val. i Balearima- šp. centralizam nije imao takvu tradiciju kao fr. kralj. centr.( od Capeta do fr. revolucije koja

nastoji uništiti sve što nije bilo na fr. jeziku)- u Šp. i danas najrazvijeniji dio upravo Kat., Valencia, Baleari, većina turist. objekata, u doba

Franca 60% dionica u javnom prometu- unatoč nepoticanju upotr. kat. od strane države domaći kat. kapital poticao izdavaštvo-

normalno funcionira kao književni i kulturni jezik- nakon Francove smrti izabran Juan Carlos upravo u kat., sportaš, dobar znalac jezika, naučio

kat. i galj., dosta dobro baskijski (1. nastup u Barceloni – progovorio na katalonskom)- kat. nije imao državu- dvije struje

- a) njem., austr. romanisti- tretiraju kat. kao oblik okcitanskog, srodnost, kulturna razmjena (stalni dodir)

- b) ugl. šp. i dijelom tal. stručnjaci- kat. kao skup hispanskih dijalekata ili govora- riješeno 1927. šv-austr. romanist Luebke: ,Das Katalanische'- na temelju čisto lingv. kriterija

kat. treba promatrati kao poseban RJ, u najmanju ruku kao i port. i okcitanski- ne nalikuje ni na jedan od dosad spomenutih, 'lengua puente' os provansalskog prema

iberorom.j.- danas ga govori 8 mil. ljudi, nisu svi Katalonci- od 1979. kooficijelni u provinciji Cataluñi, te dijelom u Valenciji i na Balearima- 1. potvrde kat. jezika- izrazi u lat. pravnim dokumentima iz 9. i 11. st.- prvi kontinuitani tekst- kraj 12. poč 13. st.- Humilies Durgaña (Humilije iz Durganje)- 12, 13. st na tlu Cataluñe knjiž.j. provansalski (jezik trubadura, nekoliko značajnih trubadura

iz Cat.)- 2. pol. 13. st. Ramon Llull- filozof, teolog, pisac, fratar, poliglot ( kat, lat, grč, arap, hebr,

provan), jeedan od prvih modernih filozofa- boravio i u sj. Africi- dao prve velike i visoko vrijedne prozne sastave na RJ- romane i velike

novele- veliki broj najrazl. knjiž. djela- pjesme, epovi, dijalozi, monolozi, teol. i fil. rasprave- zahvaljujući njemu kat. dobio čvrstu jez. normu koja se u 2. pol. 13, 14, 15 st. proširila na

podr. cijele katalonske grofovije (Kat.+Argonsko kraljevstvo)- nakon Llulla mnogi pišu kat., pogotovo književnost- 14, 15. st na kat. stvorena 1 od najbogatijih srv. knjiž., ravnoprav. s prov, fran, tal.- za razl. od ostalih knjiž. u kat. prevladava proza- znak odr.zrelosti- publika koja čita a ne samo

sluša- Kat. u 14.st. na čelu eur.kult.obnove (s Italijom)- 1479. ujedinjenje Kat.-Arag.kraljevstva s kralj. Kastilja- šp.kralj- centralizacija na svim

razinama- uvođenje kast. u sve oblike javne komunikacije- od 16.st. dekadencija- do 19.st. na kat. pisano za osobne potrebe, lokalne, sve što ima karakter javnog dokumenta na

šp. ili lat.- 1836.romantizam- nac. i kult. preporod (kat. renaixença)- velik broj obrazovanih ljudi

prikuplja kat.knjiž. i jez. blago, pišu na kat.- prvo pjesme, onda drame, novele, romane- 1836-9. služb.j. u Kat. i Valenciji (doba republike)- kraj 19., 1.pol. 20.st.-ponovno se razvio u vrijedan knjiž.jezik sa zavidnom knjiž.produkcijom- za Francova režima kao jezik republikanaca zabranjen do 1949., nije se smjelo ni govoriti kat.- zajedničko djelovanje katoličke crkve i komunističke partije- u samostanima pripremali

tekstove koji su objavljeni od '49- razl.histor.studije, monografije, knjiž.djela- Cataluña-jedan od najrazvijenijih dijelova Šp., najveći dohodak i privatni kapital, nakon '49.

kat. postao jezik javne uporabe, pravi knjiž.jezik- tek 1979. službeno priznat, kralj Juan Carlos, koof. uz šp. (i galješki tako)- na tim podr. (K,V,B)- 5 mil. Katalonaca uz 2,5-3 mil. useljenika iz razl.dijelova Šp., posebno

siromašnih, unutr.Andaluzije, Estremadure-planski dovedeni radi kastiljanizacije Katalunje- zbog prestiža domaćina 90% djece doseljenika deklarira se kao Katalonci-prvi j.-kat.- baskijski- predindoeuropski i predsemitski jezik, kooficijelni u 2 sjeverne provincije u Šp., ali

ne i u 2 južne, kao niti u malom dijelu Francuske- galješki- proširen na cijelo podr. Portugala- potkraj 19.st. se umjesto o port. govori o galješko-port- port. na jugu- posljedica razvoja galješkog dijalekta koji se proširio sa sjevera- nitko tad nije govorio o samostalnom galješkom jeziku- nakon osamostaljenja Portugala galicijski ili galješki ostao vezan uz Kastilju i Šp., razvijao se

drugačije- na podr. Galicije jaka folk.tradicija do 19. st. , u 19.st. obnova lit. na galješkom- razvoj svijesti o kulturnoj i jezičnoj galjeskoj posebnosti (u 20. st. dobro organizirana)

- u doba Francove diktature bez službenog statusa, prešućivan kao mogući posebni jezik- samo skup lokalnih govora

- nakon uspostave demokracije 1979. galješkom je priznat status kooficijelnog (suslužbenog) jezika na podr. Galicije

- otada na galj. razvijeno školstvo- priznat istom u novije doba- ranije tretiran kao pov. dijalekt port. ili funcionalni dijal. šp.- galj. i port. prije bili isti RJ, današnji port. je rezultat širenja galj. prema jugu tijekom

Reconquiste- odvajanje počinje 1093.- kralj Castille i Leona Alfonso VI u okviru kraljevstva osnovao

portokalsku grofoviju (condado portocalense, središte grad o Port, da grofoviju zetu Henriku)- osamostalila se 1128. , 1130. proglašena neovisnim port. kraljevstvom- napredovanjem Reconquiste prijestolnica se selila prema jugu, do Lisabona- do jezičnog odvajanja Galicije i Portugala nije došlo odmah nakon pol. odvajanja, tek od

druge pol. 15. st. potpuno odvojeni- 1. pol. 15.st. galj. knjiž. jezik lirskog pjesništva na cijelom sred. i zap. dijelu Iberskog

poluotoka- nakon 1479., nakon 15.st. i stvaranja šp. kraljevstva- dekadencija galj.-port. postaje drž. jezik- od 2. pol. 15. do 19.st. galj. samo skup ruralnih govora bez znatnije pisane djelatnosti i jasno

oblikovanog standarda- 19.st. galj. obnovljen, ali tretiran kao šp. dijalekt (nema države)- tek 1979. u Galiciji proglašen kooficijelnim za sve stupnjeve školstva i medija- u tih 20-ak godina Gal. uspjeli stvoriti vrlo visok standard općeg književnog , standardnog

jezika (posebno zanimljiv u sociolingvističkom smislu)- u genetskolingv.smislu-kako se selio na jug tako se razvijao, ponekad vrlo dinamično

(konsonantizam), a na starom podr. Galicije (Šp.) ostao vrlo arhaičan, mijenjao se malo, naročito pod kastiljskim utjecajem

- tal. udaljeni dijalekti- često veća materijalna razlika daleko veća nego izm. toskanskog tal. i šp. (Mussolini nije bio sasvim u krivu)

- tal Tirol (Dolomiti), Furlanija, kanton Gramblinger nisu pod kapom toskanskog tal. , kulturno prevladava njemački

- u Furlaniji- prije Mletački prevladavao, tek kasnije toskanski- korzički-- malo posebniji varijetet toskanskog- od 1160. u rukama Franc.- Korzika u 18. st. prodana Francuskoj- u ranom srv. RJ srodan sardskome, bizantska, đenoveška kolon.- Korzika toskanizirana- do franc. revolucije nema sustava školstva- poč. 20. st., 1. svj. rat, službeni franc. u školi, u krugu obitelji lokalni govori- Korzikanci

dvojezični- izm. 2 svj.rata javlja se pokret koji se temelji na pov. pravima na etničku i jezičnu posebnost-

razmahao se nakon 2. svj.rata- traže ili otcjepljenje od Fr. ili visoki stupanj samostalnosti- najkompaktnija jez. manjina u Fr.- efikasne mjere represije, ali nakon 2. svj.rata metoda koja

je zbunila i Fr.- bombaški terorizam, ubojstva, intranzigentni separatizam i nacionlizam- Fr. pokleknula- korz. se uz franc. upotrebljava kao nastavni jezik u vrtićima, osn.školama, fakultativno u srednjim i na nekoliko sveučilišta

- genetski-tal. dijalekt- priznat kao poseban RJ- u poč. (prije 10.st.) po jez. obliku vrlo blizak sardskom- dijal. južne Korzike- arh.oblici bliski sardskom- poč. 2. milenija toskanizacija, oblik koji se danas govori zaptravo je oblik toskanskoga (iz

Pise)- 1876. Fr. kupila Korziku- fr. uveden u školu i jez. upotrebu, posebno nakon fr.revolucije- nakon 2.svj.rata korzički nacionalizam, terorizam '60, '70-ih

- slomili Franc. centralizam tamo, priznata odr.jezična autonomija, u osn.školi se može učiti korzikanski, na nekim sveučilištima, vjerojatno će biti priznat kao suslužbeni

- danas prihvaćen kao posebni RJ- genetski i povijesno- samo oblik toskanskoga- asturski- Asturias y Leon, osebujan varijetet iberoromanskog- oko 2 mil.ljudi, 46 škola na tom jeziku- do sada mu nije mu priznat status posebnog jezika, koraci naprijed-nazad

- pitanje jezika- zapravo relativno- ovisno o kriterijima ima ih više ili manje- klasifikacija- predložio Muljačić prije 25. godina- nakon propasti ZRC lat. ostao u upotrebi kao pisani jezik crkv. admin., tradic. održ. u srv. - manje-više jedinstveni idiomi puka izm. 476.-1100. već definitivno nove romanske države, u

najmanju ruku 800. stvoreno franc. carstvo- razgovorni jezik se raspao na brojne lokalne idiome- u 10. st. u zap.Romaniji oko 1000 razl. rom. idioma- danas se smatra da na podr. RJ u Europi ima između 1400-1500 razl. rom. dijalekata i govora- neki razmjerno jedinstveni (franc.- centralizacija, rum- duga trad. nomad.stočarstva,

komunikacija, šp., port.- Reconquista (tip jezika proširen sj-j)- u Italiji najmanje 3 RJ:- a) ladinski- b) sardski- c) talijanski- 14 velikih i vrlo razl. skupina dijalekata ili narječja (pijemontski, sicilijanski,

lombardski)- u aragonskim planinama- 30 000 ljudi, zanimljiv jezik, ali teško bi obavljao sve društv.

funkcije, male šanse- furlanski- sj. Italija, služb. 400 000 govornika, dijalektolozi: 700/800 000- jezik seoskih zajednica i manjih gradova, pokrajina Furlanija, Venecija- prvi pisani spomenici iz 12.st.- 1. knjiž.tekst 14.st., od 16.st. kontinuirana djelatnost na knj.furl.jeziku- neunificiran, no svi oblici međusobno razumljivi- spontano stvoren jedinstveni jezik na osnovi udinskog- nakon 2.svj.rata znatniji zahvati u pogledu unifikacije i standardizacije- regionalni jezik, u vrtićima, školama, na nekoliko sveučilišta, može se studirati u Trstu,

Veneciji- danas izumire, nekoliko 100, Rovinj, Bale, Vodnjan, Šišani, Galežani- istriotski ili istroromanski- prijelaz izm. dalmatskoga i rom. idioma sj. Italije- Rovinj, Pula, Galižana, Fažana, Vodnjan- govornici prihvaćaju obično istromletački- bez većeg kult. značenja, pisane tradicije- od 18.st. povremeno dokumenti s elementima istriotskog- bez pisane kontinuirane djelatnosti, ribarske i seoske zajednice- danas pun venecijanskog utjecaja, ali u svojoj osnovici više od tal. dijalekta- govornici se osjećaju Talijanima i upotrebljavaju talijanski- važan za proučavanje jez. pov. Istre, posebno toponimije (Motovun)- jedini zapisi iz 20.st.- dalmatski- ist. obala Jadrana- od Krka do Budve ili Ulcinja- izumro, posljednji govornik Tone Udina Burbur umro 1898., Bartoli od njega zabilježio poslj.

tekstove i podatke na tom jeziku (1906. disertacija 'Das Dalmatische')- nakon dolaska Slavena na Jadran i dalje u srv. se govorio u dalm. gradovima (Zd, Trog, St,

Db, Kotor, Budva, Ulcinj), na kvarnerskim otocima, ponajprije Krk, vj. Rab i Lošinj- na jugu vrlo rano napušten i zamijenjen hrvatskim- već u 12.st. stan. Zadra pozdravilo papu na svom slavenskom jeziku- St. Tr- vj. do 11, najranije izumro u 10.st

- Db- 15.st. , jedan tal. pisac zapisao 4 riječi, Filip (di) Diversis, na domaćem RJ (u tom obliku ni u kom drugom RJ): pen-kruh, teta-otac, kesa-domus (kuća), nikako ne mogu biti talijanske jer su se iz tal. posuđivali ribarski i pomorski termini

- u rom.st. su dubrovačke vlasti predvidjele kaznu za sve plemiće koji bi se u drž.institucijama koristili drugim jezikom

- tada počelo zamjenjivanje hrvatskim u svakodnevnom govoru- ostaci u živom govoru, u knjiž. i pov. tekstovima, česti u pomorskoj i ribarskoj terminologiji,

kuća, kuhinja, odjevni predmeti- 1 od najzanimljivijih ostataka- svjedoči i o fonetskim osobinama- vlastito ime Plakir kod

Držića (čuva k ispred palatala)- u 16.st.- i apelativ- užitak, radost, veselje (lat. placere, subst.inf.)- zamjenjena tal. posuđenicom- krilat- velika svijeća (cereus latus)- u dubr. hrv. govoru sačuvano puno elemenata dalm.- u knjiž.hr- jarbol- preko dalm. jarbul, lat. arbol- St., Tr, ostaci prvenstveno u prezimenima i mjesnim imenima- Krk- raširena toponimija, dijelovi pod jurisdikcijom krčkog biskupa, Kancijt od Kanetum- dalm. se izm. 5. i 13.st govorio na ist. obali Jadrana- utjecao na hrv. ne samo u posuđenicama

u rječniku, nego i u gram., morf., sint. u priobalnim podr.- gaskonjski:- zapadno od provansalskog, inače bliži kastiljanskom, prijelaz iz šp. u fr.- počeci pismenosti kraj 12.st, 1129.- 13.st. do renesanse- kontinuirano stvaralaštvo- obnova u 19.st.

DEFINICIJA POJMA ROMANIJA

- nakon velikih geogr. otkrića pojedini RJ preneseni u Novi svijet- FRANCUSKI- sj. Amerika(Kanada), dijelovi SAD-a (Vermont, Mane, Massachusetts,

Luisiana); mnogobrojne zemlje Afrike- Benin, Gabon, Gvineja, Zair, Obala bjelokosti, Senegal, Ruanda)- i nakon direktnog fr. kol. gosp. ih drži jezik- nadnac., nadplemenski jezik komunikacije

- otkrili formulu za nastavak ekon. ili pol. utjecaja u afr.zemljama promicanjem frankofonije: neo-kolonijalna franc. dominacija, koja ima kao alternativu samo engl. dominaciju

- osim 60, 70 tis. ljudi koji govore fr. u Eur. u svijetu još 200-250 000 potencijalnih govornika- ŠPANJOLSKI-sr. i juž. Amerika osim Br. i dio G., neke zemlje sj. Afrike (male enkave u

Maroku i zap. Sahari, Filipini- oko 40 mil. govornika Califrornia, New Mexico, Arizona, Texas, Florida- PORTUGAL.- Brazil, Angola, Mozambik- ostao i nakon propasti kol. vlasti služb.jezik; u

pojedinim bivšim kolonijama, Goa, Timor, Macao- fr.-nema u pisanom jez.većih razlika- šp.-u pisanom obliku, javna komunikacija- nema bitnih razlika- u govornom jeziku da, i stilski u knjiž.- osn. strukt. fr., šp., port. ostaje identična- nakon kolonizacije Novog svijeta- Američkog kontinenta, dijelova Afrike i Azije gdje su zbog

bolesti koje su domorocima donijeli Europljani (nisu bili otporni) uglavnom izumrli ili su ih potamanili u ime više civilizacije- pusti krajevi, pitanje radne snage

- razvoj trgovine crnim robljem- kraj 16, 17, 18 osobito Brit, Šp, Braz, dijelom Fr.-na obalama Afrike djelomično sami love

robove i vode ih u Am.- arapski lovci na robove, lovci iz susjednih plemena- jezična rascjepkanost, npr. na brodu 180 robova, 120 jezika- Afrikanci se međusobno nisu

mogli sporazumjeti afr.jez., prihvatili elem. jezika bijelih gospodara (prilagodili jezik za potrebe komunikacije s njima)

- razvoj tipa kontaktnog jezika (označavaju mješavinu najrazličitijih govora koja je nastala u velikim trg. središtima, za kuturološki različita podr.; nemaju gramatike, samo 50 do 150 riječi)- PIDGIN (prema kineskom izgovoru riječi business)- sa strancima, reduciran u gram. i leks. smislu za kom. o odr. temama; ili SABIRI (na mediteranskom podr.) prema jednom kontaktnom jeziku na rom. osnovi- 16.st na Mediteranu, djelomično opisan kod Molierea?

- u početku kolonizacije robovi su za međusobnu komunikaciju koristili kontaktne jezike, a njihova su djeca tu mješavinu imala za materinji jezik, i taj nazivamo kreolskim

- robovi rođeni na plantažama- mora upotrebljavati pidgin- nedovoljno- obogaćivao se jezikom bijelih gospodara- tako su se, pretpostavlja se, razvili KREOLSKI jezici

- nastali izm. 17. i 18.st- a) franc. osnovica: više od 8 mil.st., Luisiana, Mauritius, Sejšeli, Haiti, Antili- b) port.osnovica: 1 mil. Surinam, Macao, Šri Lanka, Malezija, Singapur (Indonezija)- c) šp.osn.: 350 000- Filipini, Amerike, papiamento (Aruba, Bonaire i Curacao, ABC otoci)- na velikim prostorima Am., Afrike, otoka u Ind.oceanu, pojed. dijeova Azije, Filipinima

upotrebljavaju se kreolski jezici kao jez.domorodačkog st., ugl.bivših robova ili radnika na plantaži, rijetki postaju služb.jezici u obliku javne komunikacije

- kreolski franc.jezik u Luisiani (ugl.crnci)- bez ikakve pisane tradicije; u šatrovačkom jeziku (engl) New Orleans često pojedini izrazi iz tog pidgina

- kreol.j. na fr. osnovi i na Haitiu (poslanici u parlamentu mogu govoriti kreolski, ali ga ne upotrebaljavaju često; u vrtićima, neke novine i radioemisije) i Dominikanskoj rep., ali fr. još uvijek glavni jezik

- na Sejšelima i u nekim oblicima školstva, neka glasila; služb. engl.- kreol.j. na fr. osn. govori oko 10 mil. ljudi- u služb. javnoj komunikaciji ugl. eng. ili fr.- Španj.- mudriji kolonizatori- oni koji su došli pod šp. vlast ili postali dvojezični, ili prihvatili

šp. kao jedini jezik- u Africi se port. i franc. još koriste kao službeni jezici, jer se ne mogu naći drugi koji ne bi

izazvali nemire ( u Angoli 60 razl. jezika, u Mozambiku 50)- pojava šp.kreolskog- ili privremena ili obuhvaća manje podr. (Venezuela, Filipini)- kreol.j. na port. osnovi- privremena pojava u Brazilu, sa školom se eliminira- često u Mozambiku i Angoli, Gvineji Bisau, Kapverdskim otocima i drugim bivšim

kolonijama, neke oaze u Aziji; uz port. u služb. i javnom životu- rom.jezici druge generacije- 3 pojasa:- 1. Am.pojas- od Luisiane do Ven. i Paname te sj. Brazil- 2. Afr.pojas- Gvineja Bisau, Kapver., Angola, Mozambik, otoci u Tihom oceanu- 3. pojas ji. Azije- Makao, Goa, Timor

- ukupno područje RJ od 1860-ih obično se naziva ROMANIJA- učeno ime, u lingv. ga uveo fr.lingvist Gaston Paris: ukupnost RJ u ono doba

- u starom vijkeu označavalo nešto drugo: a) sve pod rimskom vlašću, u rimskoj državi (od Brit. i Gibraltara gotovo do Mezopotamije i ist. Kavkaza)

- b) podr. koja su romanizirana, na kojima se govori lat. j- s razvojem rom. filol. u 2. pol. 19.st., 1. pol. 20. se Romanija prema stupnju očuvanosti RJ i

prema kronologiji očuvanja RJ obično dijeli na 3 vrste:- 1. ROMANIA CONSERVATA- podr. koja su bila kolon. u rimsko doba, u kojima se VL

razvio kao j. svakodnevne kom. i koji se u kontin. razvoju održao do danas u obliku nekog RJ- P*,Šp*, F,Švic, Bel, Ital, Rum*- ograde: uzeti u obzir Reconquistu na Iber. pol, ponovna romanizacija u doba R., 9-15. st.,

izbrisali sve mozarapske govore iz rim.doba, zato danas manje razlike izm.dijalekata; pomicanje Rum.

- 2. ROMANIA PERDITA ili R. SUBMERSA- podr. koja su u rimsko doba bila romanizirana u manjoj ili većoj mjeri, na kojima se razvio ponekad i neki RJ o kome znamo nešto više (ostaci u preživjelim RJ, toponimi, imena)

- a) sj. Afrika izm. Cirenaike do Atl.obale, Magreb (Casablanca)+ dio Libije (Tripoli)- u rim. doba temeljito romanizirana, odatle nakon rimske pobjede potječu mnogi rimski pisci

- nakon arap.osvajanja u 7.st. –latinitet brzo zbrisan, zamijenjen arapskim

- u imenima mjesta, u vokabularu berberskih jezika- elementi tog vokabulara u vrlo starom obliku

- i u arapski ušao odr.broj riječi i naziva; velik broj posuđenica unutar inače berberskih i hamitskih autohtonih govora

- b) juž. polovica Vel. Brit. (Engl.)- od 11-14.st najviše utjecali romanizirani Normani (Franci) i Francuske

- razvoj vrlo znač. latiniteta, jezik svakodn.komunikacije, zbog prodora keltskih a kasnije germ.barbara na kraju morali napustiti Britaniju

- velik broj ostataka i u keltskim jez.- c) u porječju Rajne- germanski prevladao još u 7/8. st., ali i danas velik broj staroromanskih i

lat.korijena imena mjesta (Köln- Colonia)- Balkanski poluotok južno od Dunava do Jiričekove linije, Dalm., otoci, zap.Istra- Panonija, Dalmacija, Mezija (Bugarska, Srbija, Makedonija)- nakon dolaska Slavena i Mađara lat. nestao, danas sačuvan u imenima mjesta i pojedinačnim

pojmovima- JIREČEKOVA (JIREČEK-SKOKOVA) linija: označava granicu sfere lat. utjecaja na sj. i

grčkog na jugu Balk.pol., određena na temelju grč. i lat. natpisa na tom podr.: Lješ (Albanija), Drina, Prizren, Skopje, Sofija, Haemus uz crnomorsku obalu, delta Dunava; ili od južne granice Dalmacije i Mezije prema Makedoniji i Trakiji

- Skok ju miče prema jugu: Drač-Ohrid-Solun-Carigrad-Orijent- zaključci: arumunjsko st. je moralo doći sa sj., nisu autohtoni (južno su od crte), kao i Albanci,

sj. od Drine, ji Srbija, zap. Bugarska- drugo jezično podr., i grč. i lat. utjecaj- c) ROMANIA NOVA- zemlje u kojima nije bilo romanizacije u doba rimskog carstva ni u

srv. nego tek sa velikim geografskim otkrićima i osvajanjem Novog svijeta- obje Am. osim SADa i najv.dijela Kanade, Afrika, Azija

- prilično gruba, komotna podjela, ne ulazi se u detalje, kamo bi pripadala Rumunjska, je li taj narod nastao sj. od Dunava u Daciji ili na Balkanu

- arumunjski i meglenorumunjski- govorni i pisani jezik uvijek je bio grčki- slučaj kat/šp/port. te istriotskog istisnutog od venecijanskog

NAZIVLJE ROMANSKIH JEZIKA

- s tim u vezi pitanje naziva romanskih jezika; lat.nazivi za lat.jezik:- a) Roma- romanus (lingua romana): prilog romane ('na rimski način', nije se sačuvalo)- od lingua romana- l. romana- rumunjski; l. armana- cincarski, kratko pod rimskom

vladavinom, ustuknula pred civilizacijom lokalnih naroda, izolirano područje, periferna pozicija- svjedoči o starosti

- b) Latium- latinus (lingua latina): latine (vrlo stari nazivi, od 1.pis.spom.lat.j.)- potkraj carstva se pojavio termin:- par izoliranih područja, najstariji sloj- retoromanski u dolini Inna- l. ladina (ladin), donji i gornji Engadin, ji. Švic., kanton Grižun;

jez. u tal Dolomitima- španj. ladino pučki jezik za razl. od latino, ali se nije sačuvao do danas, samo u značenju vješt,

prepreden, lukav- u židovskom šp.(1492. protjerani s Ib. pol., nastanjuju se u sj. Africi, Balkan, Mala Azija)-

ladino= šp. jezik doslovnih prijevoda s hebrejskog, koji se do 19.st u razl. krajevima (Bosna) upotrebljavao u pedagoške svrhe kad su učili hebrejski

- ladino se danas vrlo često krivo upotrebljava kao opći naziv za judio esp. (žid. španjolski), u Sarajevu: španj. ili džido?

- u Dalm. se radi razlika izm. 'testes croati' i 'testes latini'- c) Romania- politička oznaka za kasnog rim.carstva- orbis/imperium romanum + provincije- kasnije pol. značenje sačuvano u ist.rim.carstvu, s grčkim naglaskom romania (za Grke

značilo Bizantsko carstvo)- Grci se dosta dugo nazivali Romaioi (Rumeji) prije nego se povratio naziv 'Heleni'

- románicus (lingua romanica): romanice

- od tih starih naziva na ter. RJ sačuvalo se malo, jer je veza izm. imena kraja i jezika bila jasna, to više nije odgovaralo (Roma.jezik cijelog carstva)

- hipotetski u Dalm.- dalm. gradovi u doba stvaranja hrv.drž. imali pretžno rom.st., često pod direktnom bizantskom zaštitom/upravom

- Dalmatia= bizantski gradovi u temi Dalmaciji: Budva, Kotor, Db, Trog, Zd, Krk, vj. Rab i Osor (kvarnerski otoci)

- u srv. komunikacija s ostatkom Romanije otežana- u gradovima često harale epidemije (kuga, kolera, malarija), znalo se dogoditi da je nakon epidemije st. prepolovljeno

- u Kotoru u 11.st ostala desetina st.- dopušteno naseljavanje st. iz zaleđa, govorili hrv., dobivali građansko pravo

- u razl. razd. dalm. gradovi su kroatizirani: St, Tr, Zd- vj. 11. st., nije ziher, u 12.st. papu dočekali pjesmama na slav.jeziku, a još i u 14.st. tekstovi s elementima dalm.

- Db- članovi republičkog vijeća koji ne bi govorili na domaćem, dalmatskom jeziku- kazne, ali dalm. na umoru, nameće se hrv.uz lat. i tal, međunarodne veze, hrv. veze sa zaleđem

- St- Toma Arhiđakon razlikuje 2 vrste svjedoka: testes chroati/ testes latini (P.Skok misli da je ovo drugo bio i naziv za njihov domaći RJ, refleks istočne Romanije, nije se dogodila romanizacija nego kao u Rum.

- d) zap. Istra- ostaci istriotskog ili istroromanskog, od starine bili u intenzivnim vezama s okolnim hrv.st., posudili iz hrv. nekoliko vrlo starih riječi

- do prije 20ak godina se za tu skupinu st. (ne za Tal. općenito) upotrebljavao naziv latin- jezik latinski, ne tal., oni sami sebe zvali bombari (bumbarski jezik)

- u RJ je načinski prilog stvoren od pridjeva- od imena Romania: 2 značenja: a) ukupnost rim. carstva kao pol.jed. sa sjedištem u Rimu; b)

ukupnost podr. gdje u svakodnevnom govoru prevladava lat.- Romania s lat. naglaskom ostala u sji. Italiji- pokrajina Romagna, južno od gornjeg? toka

rijeke Po, dugo pod izravnom upravom Bizanta kao naslj. ist. rim. carstva (u upotrebi gr. i lat.)- biz. Grci stvorili svoj oblik- Romanía- tim nazivom često označavali ili cijelo podr. biz-.

carstva kao pravog nasljednika rimskog carstva; na ter. biz. carstva je do 19.st. (stvaranja nac. država balkanskih naroda, Grč, Bug, Rum, Srb) taj naziv za podr. biz. carstva na Balkanu

- 1812. stvorena unija, najprije carinska, 60ih državna- 2 rumunjske kneževine, Moldavska i Vlaška (pod otoman. upravom) došle pod protektorat Rusije i nekih zap.zemalja, nije bilo jedinstvenog naziva za njih iako su se služile gotovo identičnim jezikom

- ak. ROMANU(M)- ruman- u dakorum. kmet, rob, seljak, pastir, za razl. od feudal. gospodara- ne znači nacionalnost u to doba

- od ROMANICUS- nema pouzdanog pučkog refleksa, ali ima- od ROMANICE, u retorom. u kantonu Grižun u gornjem toku Rajne-

romontsch/rumontsch/rumantsch, autohtoni naziv za mjesnu jedinicu- u Engadinu- nziv za ukupnost retor. govora na ji. Švic.- u sj. Franc. ROMANZ- najprije kao prilog, kao i u lat; krivo interpretiran kao pridjev, počinje

se tretirati i kao pridjev i kao imenica- nom. CS romanz; ak. CR roman/- u provan. i šp. u starom j. i romance- romanski, pučki- Turonski koncil- propovjedi na romanica rustica- na romanskom ili njemačkom- na galorom. i iberorom. podr. ti nazivi počeli označavati knjiž. vrstu pisanu na pučkom- u fr. iz roman/- roman- pisano pučkim jezikom, za zabavu- od 12.st prihvaćen kao naziv za

djela arturovskog ciklusa (ciklus o vitezovima okruglog stola i kralju Arthuru); kako su se ti spjevovi prerađivali u prozu- roman u modernom smislu- događaji koji su vjerojatni, pravi ljudi, ne divovi i sl.- Antoine de la Salle- 'L petite Jean de Saintre..', Mali Ivan, 1456.

- sličan razvoj na Iber. pol.- romance- pučki jezik, na pučkom jeziku, opet poimeničen- pučka knjiž. vrsta (za razl. od lat.), epsko-baladična knjiž., spjevovi o junacima iz doba Karla Velikoga obično govore o junačkim podvizima u kršć.-maurskim sukobima, uvijek prepletene ljubavnim zgodama, najč. drama, često s tragičnim ishodom

- to je sve što se očuvalo od starih lat. naziva za jezik

- nazivi za druge RJ: dvojakoga podrijetla- nazivi za jezike i nazivi za narode- RJ obično dobili ime ili po predrim. st., geograf. nazivima ili imenima osvajača

- neka imena često stvarana umjetno, u znanst. terminologiji- galješki- priznat i službeno i lingvistički- prema predrim. keltskom st., lat. Galaeci; pokrajina

Galaecia (Galicia, gallego)- portugalski- nastao tako što je jedna grofovija dobila visoku autonomiju, u 12.st. postala

kraljevstvo i odvojilo se od Castille i Leona- prijestolnica u gradu O Porto- lat.pridjev portocalensis- (Portugal, portugues, lingua

portuguesa)- španjolski- vrlo staro ime koje se počelo upotrebljavati tek kraj.15.poč.16., ujedinile se

Castilla (+Leon)i Aragon (+Cataluna)- do tad castellano, država Castilla- nakon Reconquiste u graničnim podr. Castilla bila

načičkana utvrdama, lat. castellum, pl. castella- kolektivno ime Kastjelja- širenjem kraljevstva prema jugu- promjena, javio se oblik castillo (utvrda), castilla (utvrde), iz

toga izveden pridjev castellano, označava jez. i etn. pripadnost- naziv España, español izveden od lat. naziva Hispania- neki tvrde da je feničkoga podrijetla,

znači 'zemlja kunića’- cijeli Ib. poluotok prema starim grčkim geografima bio obrastao gustim šumama, pa je vjeverica mogla stići s jednog kraja na drugi a da se ne spusti na zemlju

- od Hispania- lat. prid. hispaniensis- nije direktno sačuvan- nastankom pol. tvorevine Castilla+Aragon nativ izveden iz lat. Hispania- España, a pridjev iz

hispaniolus (deminutivni izvedeni pridjev)- español- katalonski- komplicirana situacija- Cataluña, llengua catalana, catala- a) naziv koji potječe od imena naroda Catalauni, varijanti Gota ( Gothalauni)- ne može se u

potpunosti dokazati (Cataluna- Gothalania)- b) proistječe iz zlobe susjeda, u vezi s arapskim korijenom qtl- ubiti, zaklati- poznati gusari na

Mediteranu, fonetski teško moguće- nema ništa latinskog s čim bi se moglo povezati- francuski- u najstarije doba naziv zabilježen u lat., lingua romanica, koji se čuva u pridjevu i

imenici roman(z)- iz pol. razloga prevladalo ime germ. osvajača koji su na razvalinama rim. carstva stvorili

moćnu barbarsku državu (5.st.)- prvi franački kralj Klodovik- jako kraljevstvo sj. od Loire (Loare), ist. od Rajne, stalno

pritjecalo st. s podr. Nizozemske, sjz. Njemačke gdje su živjeli Franci- do poč. 8. st. Franci kao vojnička elita, feudalni gospodari, nametnuli ime- 10% st. na ukupno

6 mil.st.- počeli se romanizirati, u 10.st. iščeznuo germ.jezik- frank; pridjev francus, na germ. iskren, slobodan, hrabar- romanski u juž. Francuska- u srv. nekoliko naziva, visoki pisani standard: ili- provansalski - provençal (lengua provençala)- prema geogr. nazivu Provença, od rimske opće

imenice provincia, ili limusí (lengua limusina)- od imena jednog keltskog plemena- 120. pr.kr na jugu Fr.- uski pojas uz Sred. more- nastala prva provincija- Provincia romana

Narbonensis (prema gl. gradu)- pokraćivanje- Provincia postaje ime za pokrajinu, provençal od provincial

- okcitanski- u 19.st. prema nazivu Okcitanija (podr. juž. od Garonne i M. Centrala)- ostali nazivi: lengua d'oc- *oli=hoc ille; oc=hoc; si=sic- frankoprovansalski- nema vlastitog naziva za jezik, svako mjesto svoj govor naziva po imenu

mjesta, kraja- obično st. ga zove patois- naziv stvorili lingv. u 19.st. za ukupnost jezika zap. Švic., sji. Ital., ist. Fr, = francoprovensale-

umjetni naziv- retoromanski - naziv po pokrajini Reciji, Reti; za Grižunski kanton- rumantsch, za tal.

Dolomite ladino, za Furlaniju lingua furlana (furlanski)- od forum julii- pogranični kraj, tal. friuli- friulano- furlan,-a

- sardski, korzički - nema starinski nego današnji geogr. naziv, Sardegna/Corseca, oba imena predrimska, iz liburskog ili nekog drugog predeurposkog jezika

- st. nazivaju govore prema imenima mjesta (campidanese, longudonese)- talijanski- predrimski naziv, ne zna se točno porijeklo, većina misli da je ime italsko, ne iz lat.,

u vezi s lat. vitellus- tele (zemlja teladi, stočarstvo)- sve do renesanse postoje i toscano (danas standard), romano, milanese, veneto...po

pokrajinama; lengua italiana- naziv preuzet u ren. iz lat.- istriotski - ist. obala Jadrana- vj. naziv od latinus, ali se nije očuvao; u Db. lingua ragusina; u

Istri prema imenima mjesta, rovinjski (rovignese)- Hrvati u zaleđu zovu ih Latinima; lokalno bombaro (bumbarski), pogrdno- za krčko dalmatski zadnji govornik umro 1898., sačuvao Matteo Giulio Bartoli- domaći naziv prema imenu mjesta- veklisun, lengua veklisuna- gradić Punat- Civitas nova: grad Krk- Civitas vetus- u romanskom nestalo, sačuvan samo

refleks- od vetulum,a -veclu,a- pridjev za star u RJ- prema Civitas Vetus u RJ umanjenica Civitas Vetula, od supstantiviranog pridjeva Vekla- stari

dalm. naziv za grad Krk, od toga pridjev veklisun- tal. refleks od vecla- u knj.tal.- vechio, u sj.ta.govorima veglio, veglia (večo, veča)- Veglia još od srv. tal.naziv za Krk, i danas kažu Veja- Hrvati u Vrbniku tamošnji dalm.jezik zvali veljski- rumunjski - naziv ruman (rumn)- soc./prof.značenje- tek u 19.st. umjetnim nametanjem naziva za zamlju i pridjev, koji je reromaniziran- Romania,

ruman,a-relativiziran- roman,a- u srv. kad su na Balkanu nastale slav.države (Bug, Mak, Srb), velik dio rom.st. se prebacio

ponovno sj. od Dunava, najprije mješavina slav. i rum.st., o tome svjedoči toponimija (mjesta, vodeni tokovi)

- najviše planine najč. rom./rum. imena, u gornjim tokonima rum. imena, u donjim slav. ili na sj. mađ.

- rum.st. očuvalo se uglavnom kao stočarsko st. u planinama- u dolinama ratarsko st. slavensko, od 10.st mađarsko- nastanak kneževina: juž. i ist. od Karpata- izm. Dunava i Karpata- Valahia ili Vlaška, ist. od

Karpata do Dnjestra- Moldavija, ili prema jednom vladaru Besarabija- sj. i zap. od Karpata- od 10.st. uključeno u mađ. kraljevstvo (od 1918. sastavni dio Ugarske)- rum. krajevi podijeljeni na ugarski i neugarski dio, kasnije u 3 države: 1. Transilvanija, 2.

Erdelj (Ardial) 3. Sedmogradska (Siebenbürgen)- Vlaška- od naziva Vlah- u poč. označavalo keltsko pleme u ji. Fr. i Švic., živjelo u susjedstvu

Germana; kad se to pleme romaniziralo, Germ. su svoju varijantu valhos (volkos) upotr. za svo rom.st. i sve RJ

- u ist. i sred. Eur. srodnim terminima se označ. RJ- rumunjski, talijanski- valhu- naziv za sve koji govore romanski, među Slavenima na donjem Dunavu, nakon

propasti ZRCa (hrv Vlah, polj Vloh, rus Voloh, mađ. Olah, tur Iflak)- kako je kod Rumunja rasla svijest nakon reformacije i renesanse o vezama s Rimljanima, ali i

o tome da su oni nešto drugo nego njihovi gospodari, naziv Valahija pretvoren u 'T(c)ara rominasca', zemlja Rumunja, zemlja običnog svijeta

- do 18.st. okolni narodi zvali Valahija, l.romaneasca (rominjaska)- jezik prostog puka- Vlaška- juž. Rumunjska- Vlasi, Vlahoj- Cincari (Arumunji), Meglenorumunji i Istrorumunji- naziv za sebe- Welsh- negermansko st. kod Angla i Sasa- Welsc- Belgijanci koji govore fra. u Dankoj, Švedskoj, Nizozemskoj- Welsch- Retoromani u Švic.- u Njem. Rotwelsch (nerazumljivi jezik, Gaunersprache), Kauderwelsch (nerazumljiva

mješavina ili Fachsprache)- na Blakanu- promjene značenja imena Vlah- tijekom srv. vlaško st. na srednjem Dunavu

uživalo posebna prava- karavanama trgovaca se kretali prema zap. (u Srpskoj državi)- krajem srv. bili plaćenici a-u vojske, 'kraljevski vlasi'- 16.st. dobili posebno vlaško pravo (zabilježeno na lat.) od hrv. feudalaca, 'cetinski Vlasi'- 12-14.st. u Srbiji- nagla slavizacija Vlaha

- pred Turcima idu na zap. i sjz., Istrorumunji kao posljednji ogranak Vlaha (područja okupirana od Turaka dugo uopće nisu pokrštavana, a kada je za to došao čas nije bilo kriterija za određivanje ko je katolik a tko pravoslavac, pa je svo st. jednog sela bilo pokršteno već prema tome koji je svećenik u njega prije stigao

- od Vlaha koji su postali katolici nastaju hrv. Vlasi, a od onih drugih srpski

ROMANSKI SLOJEVI U HRVATSKOJ- glavni: - latinski- dalmatski- vlaško- rumunjski- sporedni:- židovsko- španj.- Db. 16.st, ono što danas čujemo je utjecaj došljaka iz Mostara i Sarajeva;

Split 50ih i 60ih godina 20.st.- još uvijek prisutan u žid. zajednici- mletački- od 10.st. na ist. jadranu- Mlečani pomorci i trgovci, osvajali pa gubili- Db.- autohtono romansktvo- dalmatski u senatu+ vlastela do 15.st.- od 15.st. i toskanski tal., posljedica dosljedno čuvanje infinitiva u hrv.- Db.- kalkovi- bez druge (bez daljnjega)- u to doba nema ni na tal. ni hrv. podr. neke jake nacionalne povezanosti, pa Venecija nije

imala razloga provoditi politiku denacionalizacije hrv., utjecali su samo toliko koliko im je trebalo za trgovinu- zato je bilo moguće da se na Hvaru, Braču...razviju književnosti onakvih razmjera kao Marulićeva, Držićeva...

- dalmatski- govorio se na ist. obali Jadrana, 10-19. st.- arhaizam (fonetski arhaizmi) ga povezuje sa sardskim (Sardinija rano izolirana;

Dalm.periferni položaj, jedno vijeme pod istom vlašću)- čuvanje velarnih konsonanata ispred palatalnih vokala e, i- k ispred e, i se čuva u imenu Plakir (do 16.st. i apelativ u Db.)- u mnogobrojnim posuđenicama primjeri takvih riječi- kanata, kenata- likovo (gozba kada se

završi neki značajan posao), od lat. caena- večera- dalmatski nije prvi rom. sloj sačuvan u hrv., počeo se razvijati nakon dolaska Hrvata (nakon

7.st.)- još prije ušlo iz balk. VL: račun (ratio,-ionem (ak)), košulja (casula), kolede (calendae),

rusalje, svečanost ruža u Bugarskoj (rosalium), ocat (acedum, neki drže da je u općeslavenski ušla još u pradomovini iz gotskog)

- u toponimiji se preko lat. sačuvao velik dio inventara čak i predrimskih (ilir., kelt.) naziva mjesta; Cetina , Krka, Raša- ilirske, predrimske; Cavtat (civitatem, preddalm., inače bi bio Keftat); Oglej (Akvileja, u Furlaniji)

- na hrv. teritoriju još nekoliko rom. slojeva- ravnopravan s dalm.- istroromanski sloj- manje tragova, u toponimiji: Motovun (Montona), i u

nekim lokalnim terminima u Istri- još dva značajna sloja i jedan perifernog značenja, prvi u ling. kult. smislu, drugi u kult.

obilježili hrv. i zap. balk. pov.i kulturu- mlečanski oblik talijanskog i vlaški, balk. odvojak rum.jezika

- treći je židovsko-španjolski- od poč. 16.st. nastanili se u unutr. Balk. poluot., najprije u Db., Venecija ih je nastanila i u St., te dvije kolonije do 2.svj.rata neki do početka 80-ih; u hrv. nije ušao značajan broj riječi (zanemarivo)

- od 16.st. se u Db. arhivu često spominju Židovi, termini koji se odnose na trgovinu sa zaleđem, dokum. na hebr., španj.,djelomično latinicom,- pov.kult. bitno za St., Db.

- mletački utjecaj dopirao duboko u kopno, ne samo u Istri- vlaški- od 12.st. u stalnom kretanju st. s ji. Balk. pol. na zap. (Carigrad-Solun-Trst)- u više valova su Vlasi kao stočarsko transhumantno st. naseljavali dijelove Bosne i hrv. zaleđe- uvijek periferno st., spominje se u dokumentima samo u incidentnim slučajevima, o njima

nema mnogo pov.zapisa, ali analiza toponimije, naročito pl. vrhova (C.Gora- Durmitor, Visitor, Pirlitor; Bosna: Čokor

- nekoliko folk.naziva (pastirska i ruralna kultura)- urda- vrsta sira; turma- trag stada; jabušoliti (u nekim govorima zap. Bosne), igrati se kao malo dijete

- 20-ih Skok zabilježio da pastiri na juž. Velebitu broje ovce rumunjski u parovima (2,4,6- do, pato, šaso)

- značaj Vlaha (dijelom romanska populacija, kad su došli u Hrv. već slavizirani) u kult. smislu na stvaranje gorštačkog, planinskog mentaliteta u Bosni i Hrv.

- ima ih i Hrv. i Srb. i Muslimana- pitanje prostiranja lat. na Balk. poluotoku:- lat. u svom širenju vrlo brzo apsorbirao mnogobr.jez. u st. i pol u Galiji, u 2 i pol st. na jugu

Ib.poluot. (najveći dio), na sj. se održali Baski- osvojeni dijelovi Alpa i Germanije, cijela Italija, balk. poluotok do Dunava i Drave, Afrika- na

sve te dijelove proširio se lat.- Rim pobijedio Grčku, ali je grčka kultura nadvladala rimsku; na podr. gdje je postojalo grč.st.

i trad. (grč.kult.krug) lat. utjecaj nije imao šanse jer su Grci Rimljane držali barbarima (kao zap.eur. jezici u Kini- Europljani za Kineze poludivljaci prema njihovoj pismenoj tradiciji)

- podjela Rim.carstva- na zap. podr. prevladava lat. (cijela Eur. osim juž. Balkana, sjz. Afrike (od Cirenajke (Libija) do Maroka, do Crvenog mora- prevladava grčki uz koptski, na obali ist. Sredozemlja- aramejski i fenički, u velikim gradovima grčki (Odesa, Damask), grčki barem u priobalnom pojasu Male Azije i po obalama Crnog mora)

- na Balkanu specifična situacija- rastumačio Jireček, češki povjesničar, 1902. (studija 'Romani u dalm.gradovima tijekom srv.)

- na temelju kovanog novca gradova prilično precizno se može odrediti podr. grč./lat.jez. utjecaja, ili barem prevlasti na Balkanu

- od Lješa u Albaniji prema Sofiji, paralelno sa Starom planinom uz Crno more- južno- podr.pretežno grč.utjecaja

- nekoliko desetljeća kasnije Skok razmotrio Jirečekovu liniju; analiza riječi, toponima- u zap. dijelu(Alb., zap. Makedonija) se crta mora pomaknuti na jug, od Lore do Ohrida, kod Skoplja se spaja s J.l.

- na dijelu ist. Mak. i Bugarske- dvojezično; u ist. Mak. taj proces mnogo jasniji- na Balkanu- kult.granica izm grč. il lat.- ta granica bitna za pov. slav. i rom. j. na Balkanu- prema ovome Rum. ne mogu biti autohtoni tu gdje su sad, mogli s doći ili s podr.sj. od

Dunava, ili sj. od te crte- niz pretpostavki, nije dokazano- Jireček-Skokova crta- 1 od bitnih elemenata za ist.granicu lat.j.

KLASIFIKACIJA RJ- kako ih grupirati da međusobni i odnosi prema lat. budu jasni- prvu pokušao napraviti Friedrich Diez u svojoj gram.RJ- modificirao ju je u raznim izdanjima:6 jezika- zapadni: port. šp.- sj. (zap.): fr., okcit.- istočni: tal., rum.- vodio računa samo o knjiž.j. (duga trad. pisanog i stand.j.), ne vodi računa o stanju na terenu- do izm. 2 svj.rata manje-više se upotrebljavale klas. koje su polazile od modifikacija Diezove

klasifikacije; pokazalo se da je ona pol-knjiž-pov., a ne na lingv.kriterijima (jezik- ili duga pisana trad., ili država)- od Ascolija (1880) do W.M. Lübkea (kraj 20-ih) prevladava klasifikacija temeljena na supstratima jezične podloge na nekom podr. na kojem se razvio lat.; one su same nestale, ali ostavile traga u fonetici i gramatici novonastalih jezika (izvanlingvistički kriteriji)

- Ascoli poč. 19.st. na rom. teritoriju razlikuje 4 razl supstrata:- 1. iberoromanski- port, špa, Luebke dodaje kat., danas i galješki- određivanje ovog supstrata je problematično, jer iberorom. je trećina poluotoka, galješki u

sredini poluotoka+akvitanski (gaskonjski)- protobaskijski supstrat- sj. poluotoka i zap. Pirineji- 2. galoromanski- zap. Švic., Belg, Fra- franc, okcit, frankoprovansalski- galski supstrat

povezuje sva 3 RJ, najčišca situacija

- 3. italički/ apeninsko-alpski- Italija +otoci- izrazito heterogeno podr.- italski jezici- latinski, faliskički, oskički, umbrijski- grčki na jugu, 8. i 7.st. pr. Kr.- venetski na sj. sličan italičkim- utjecaj galskoga u dolini Po, 1.tisućljeće- neindoeuropski jezici- ligurski- Ligurija (Genova), retski- Alpe- 4. ilirsko-trački- samo pretpostavka, premalo se zna da bi se ustvrdio stupanj srodnosti- 1936. austr.ling. Walter von Wartburg- prva klas.temeljena na čisto lingv. krit.- nije uzeo u obzir današnju lingv.situaciju, već onu od 3. do 7.st., dakle sam nastanak RJ- 2 kriterija: - 1. fonetsko-morfološki: kako se u RJ razvijalo finalno -s, koje ima morf. funkciju u nom.

m.roda u 1. i 2. dekl./ u ak. u svim dekl./ u svim drugim licima glagola- 2. fonetski: tretiranje intervokalnih bezvučnih okluziva (-p-,-t-,-k (c)-) (-qu-,-s-)- La spezia- Rimini- dijeli ist. od zap. Romanije- I konz/inov.- II inov/konz- III konz/konz-- I čuva se finalno -s , ptk, qu, s- ozvučuju se- bdg, gu, z- zapadna Romanija (+-7. st.)- gotovo cijeli Ib.pol., cijela Galija, rom.podr.Alpa i Apen.pol. do

crte La Spezia-Rimini- neki od RJ zadržali ovakvo stanje do danas, a u nekima je nakon ozvučenja došlo do

spirantizacije ili frikativizacije: amicum-amigo; vita-vida; aqua-agua, u fr. danas gu nestao- (aue)(eue), danas eau (o); rosa-roza

- II -s nestaje ili prelazi u –i, ptks ostaju, -qu-=-b-- Istočna Romanija: Italija južno od crte La Sp-Rimini( od La Spezie na Ligurskom moru do

Riminija na Jadrankoj obali), Balk.pol., Dacija- tu cantas- tu canti- kritičari Wartburga kažu da nije mislio na današnje odnose nego iznio VL kronološku granicu

i prve jasne diferencijacije- crta La S-R- nakon 7.st nastao širok granični pojas- sj. granica se povukla u Alpe, gdje se čuva

furlanski i retoromanski (ladinski i grižunski), jedna juž. karakt. se prošitila na sjever u mnogobrojnim posuđenicama

- toskanski- osnova ist.rom, puno elemenata zap.Romanije preuzetih nakon 7.st.- III pojas kojim se W. nije bavio, sve ostaje isto- Sardinija- konzervativna prema oba kriterija- ta W. klasifikacija RJ vrijedi samo za najranije razd. (do 7.st.), kasnije su se ti odnosi

poremetili- poslije ih razl. lingv. dijelili prema stupnju srodnosti, prema udaljenosti od lat.- šp.ling.- a) Balkanoromanija (rum, dalm)- b) od Sicijie i juž.Ital. do fran. Bretanje i sj. Port. i Galicije- nema jasne granice izm.pojedinih jezika, stalni prijelazi; nove, realističnije podjele- Carlo Tagliavini- tal.lingv.i poliglot- uočio da razl. RJ imaju neke zajedničke značajke: kat. s

galoromankim, ali i sa šp. i port.; gaskonjski (osnovica galorom.) s iberorom.; dalmatski s istriotskim (apeninski supstrat), inače pripada ilirsko-tračkom (balkano-rom.) supstratu—ti se jezici moraju promatrati izvan teorije supstrata, trea ih nekako drugačije razvrstati

- predvidio da bi izm.tih velikih podr., unutar njih izdvojiti prijelazna podr.- 1. IBEROROMANIJA- port, šp,(+galješki danas)- 2. GALOROMANIJA- fr, frankoprov, okcit.- 3. ITALOROMANIJA- tal. s alpskim retorom. idiomima, sardski- 4. BALKANOROMANIJA- Amado Alonso- špa, uveo termin prijelaznog područja, lengua puente, niti jednom supstratu

ne pripada u potpunosti- kat.=iberorom-galorom

- gaskonjski=galorom.-iberorom.- dalmatski i istriotski=balkanorom-italorom.- uveo i pojam perifernih RJ, fonološki, gram. i jez. različitih- rumunjski (Romania isolata, i

fizički izoliran od ostalih) i francuski (Romania periferica, iako se drži ostatka Romanije, potpuno izvan značajki, atlantski sj.RJ, smatra se najmanje RJ zbog utjecaja Germana

- Romania continua- prava R., od Sicilije i Trsta do Galicije i Portugala, nigdje nema oštrih jez.granica, one koje jesu su pol. i admin.

- Antoni Badia i Margarit, šp.lingv.-katalonski- lengua puente izm. 1. i 2., nakon 8.st. se nekoliko st. razvijao pod izravnim utjecajem Galoromanije

- gaskonjski- 2. lengua puente, obično se uzima kao varijetet okcitanskog, u osnovici blizak iberorom. jez. (pogotovo kastiljanskog)

- kao što je na kast. djelovao baskijski, tako je kast. djelovao na gaskonjski- retoromanski- nema jedinstvenog rješenja, neki bi ih smatrali prijelaznim jezicima, to se ugl.

odbacuje (k ispred a prelazi u č, kar-čer)- dalmatski- prijelazni j., ist. VL osnovica kao i rum.; od karolinškog doba pod stalnim zap. utj.-

temeljito talijaniziran, balkaniziran- istriorski i istroromanski isto- najznač. klas. tijekom 60-ih- do danas najsuptilnija: dinamička klas. RJ u binarističkom

načelu, prof. Muljačić, iz koje je izašla njegova teorija tima za opću lingv.: relativistički model u definiranju jezika i dijalekata

- pošao od konstatacija koje su bile očite; kritizirali su Wartburga kriterijima koje on nije primjenjivao

- na temenlju 2 Wart. krit. se primjenom binar.metode daju izdvojiti 3 podr.-p-, -t-, -k- -s

Zapadna Romanija

+ -

Istočna Romanija

- +

Sardinija - -- + mijenja se/- ne mijenja se- po fonološkom kriteriju ist. Rom. i Sardinija arhaične- po morfološkom zap. Rom. i Sardinija arhaične- problem talijanskog- njegovim prostorom prolazi granica izm. ist. i zap. Romanije, a sj.tal.

dijalekti ne poznaju čuvanje –s- ove klasifikacije nisu primjenjive na današnje stanje , jer je danas čitavo podr. Romanije

prijelazno podr.- nedostaci: teško je biti pouzdan sa samo 2 kriterija; teško je tretirati kriterije dane jednom

zauvijek- za utvrđivanje položaja jednog idioma unutar Romanije, broj kriterija mora biti

reprezentativan, ne samo 2, i gram.(morf.sint) i leksički krit., ne samo fonološki- napravio samo metodološki uzorak, izabrao 30 kriterija- npr. kako se tvori futur: pomoću inf. i prez. gl habere ili inf. i gl debere, analitički ili sintetički- da li se direktni objekt izražava bez ili sa prijedlogom ispred- Gianbatista Pellegrini povećao broj krit. na 40, uvodi neke tal.dijalekte i retorom. idiome,

pokazao da se tal. dijalekti međusobno razlikuju više nego neki RJ- Maria Iliescu- 60-ak- Varga- na temelju sintaktičkih struktura reč.- oduvijek su se svađali što jest posebni RJ a što nije, ugl. se išlo na izvanlingv. elemente- Muljačić drži da se unaprijed ne može reći što jest posebni Rj a što dijalekt (možemo kao

poseban RJ uzeti sve što nam padne na pamet), polazeći od Humboldtova paradoksa (Wilhelm von Homboldt, ispred svoga vremena)- s podjednakim pravom se može reći da svi ljudi govore jedan jezik, i da svaki pojedinac govori svoj jezik, bespredmetno je govoriti o tome

- treba analizirati, da svaki jezik dobije svoj index koji određuje njegov položaj unutar Romanije, u odn. prema lat. i njihov međusobni odnos

- 12 jezika, 30 kriterija, + ili -, rijetko +- (irelevantno)

- pokazalo se da se svaki Rj može egzaktno definirati pomoću brojačanog indeksa (odnosi prema VL i drugim RJ), bez sentimentalnog ili pol. krit., pitanje posebnosti RJ prestaje biti bitno

- fr., rum- goleme razlike; sardski- blizak VL- ta dinam.klas. unijela u romanistiku hladnog, objektivnog promatranja, ocjenjivanja činjenica- Muljačić razvio teoriju relativističkog pristupa, npr. za koji idiom se ne može unaprijed reći u

kojoj je mjeri samostalan a u kojoj je mjeri povezan s drugim, nego se pokazuje u praksi da na tako velikom podr. postoji velik broj razl. pojava koje se manifestiraju na većem ili manjem dijelu prostora, za svaku točku se može izraziti njegova objektivna značajka u odn. na lat. polazište, a onda je pitanje kult. tranzicija, pol. okolnosti, volja ljudi koji se njime služe hoće li se on tretirati kao dijalekt ili poseban jezik

- npr. nema smisla govoriti o arumunjskom, meglenorumunjskom ili istrorumunjskom kao o dijalektu rum., jer oni s njim odavno nemaju nikakvih kontakata; to su povijesni dijalekti rum.j. ali je istrorum. zapravo funkcionalni dijal. hrvatskoga

- 29.11- broj RJ ovisi o kriterijima- kako se njihov broj mijenja, mijenja se i broj RJ- predlaže dinamičku klasifikaciju- u visokom stupnju objektivna znan.klasifikacija (granica izm. jezika i dijalekata vrlo slabo

određena- fluidan, relativan pojam)- 1. svaki kriterij mora biti formuliran sa da/ne- 2. okomito sociolingv. i lingv. kriteriji- 3. vodoravno jezika kolko hoćemo- 4. bodovanje svakog odgovora: + (2 boda), +/- (1 bod), - (0 bodova)- 5. izračunavanje indeksa za svaki jezik posebno- razlike i podudarnsoti su objektivne- može se preciznije odrediti koliko se koji jez. udaljio od lat. i kolko su pojedini jet.

međusobno bliski- sardski- najbliži VL; fr i rum najudaljeniji; kat, engad, retor- srednja vrijednost- Muljačić- uzeo 30 krit. koji se mogu povećavati (praktički koliko hoćemo)

PODRIJETLO I RAZVOJ RJ- poredbena romanska filologija (znan.discipl.) razvila se od sred. 19.st., od Diezove gram.

(1836-1846)- ukupna građa RJ je proučena i predstavljena poredbeno- RJ i L- indoeuropska porodica- RJ su osn. građu naslijedili iz praindoeur.j.- lat.-italička (italska) grupa jezika- 4 člana- lat.(Rim, Latio) i faliskički (grad Falerij), umbrijski

(sj. i sji. od Rima) i oskički (ji. i juž. od Latia i Rima)- 2 podgrupe italske grupe: latinsko-faliskička i oskičko-umbrijska- faliskički rano nestao, 3.st.pr.Kr., nakon nagle romanizacije- oskički i umbrijski- zadržali se i nakon osvajanja, suživot traje stoljećima, velik broj riječi

ulazi u lat. (lupus, cobina)

PRADOMOVINA INDOEUROPLJANA- italski jezici- kentum skupina jezika; centum- sto- slav., satun. avestički; octo- osam, ašta-

avestički- u sred. Aziji, na Kavkazu, ist. Rusiji, sj. od Crnog mora (Ukr.), Poljska- nijedno nije posve

isključeno, ali ne i dokazano kao praosnovica Indoeuropljana- pitanje praindoeur. zajednice- razd. kad su bili relat. jedinstveni- najmanje riskantno- inder. prazajednica morala se raspasti najviše 3500 pr.Kr- današnji

indoeur. jezici su se morali razvijati 5500 god.- 1. arheolozi lansirali teoriju- praindoeur.zaj. najmanje morala postojati 8000 pr.Kr- 2. prazajednica se raspala 2000 pr.Kr- najstariji ostaci ind.j. sežu u prvu pol. 2. tisućljeća pr.Kr.- otkada su latini i lat.j. na Apen. pol., koga su zatekli, s kojim je jez. lat. bio u doticaju sve do

vremena pov. izvora (kraj 7., poč. 6 st. pr.Kr. prvi pismeni zapisi ili 3.st.pr.Kr. poč. relativno pismene zajednice na lat)

- zaključci- na temelju analize jez.građe

- prvi Indoeur. , preci Latina stigli krajem 2.tis. pr.Kr.juž. do rijeke Po iz sred. Europe (Češka, ji Njemačka)- arheološki nalazi, ostaci vojničkih naselja prije Poa

- međutim bilo je i drugih skupina koje su nadirale- skupine nomada, ratobornih ljudi, pljačkaša- poč. 1. milenija pomakli su se prema J. i nastanili se u dolini Tibera (Latini i Faliski)

- pod pritiskom novih skupina ljudi- Osci i Umbri krenuli krajem 2. i poč. 1. mil. pr. Kr.- od Indoeur. koji nisu išli prema J- Veneti- do poč. carstva kad su romanizirani- jezici Latina, Oska, Umbra i Veneta su blisko srodni- Latini: najbolji komad zemlje, blaga klima, voda (Tiber) za natapanje i okolne planine sa

zalihama vode, razvijena poljoprivreda i stočarstvo; Lacija- strateški pogodno mjesto, tamo se križaju trg. putevi sa sj. prema jugu i morski put (brodovima se može uploviti sve do Rima, koji je najvažnija luka), zbog toga se uvijek oko njega ratovalo, zato je uspio postati svjetska sila

- Apen. pol. nije bio pust, bilo je st.- Liguri- sjz. Apen. pol. prema zap. Alpama- ne zna se točno jesu li indoeur. ili predind. st., ali

već predind.st. s dijela Ap.pol. i zap. Alpi koje je bilo snažno indoeur. pod utjecajem leponskoga (blizak keltskom)

- ji. Fr., sjz. It., Švic.- sačuvao se leponski u RJ- ligurski sloj: calanco- calanque (rupa među stijenjem)- *cal- mediter. korijen (kamen, stijena)- chalet- Rousseau unio u knjiž.j. iz frankoprov.dijalekata sjz. Švic.- sufiks –ask, -isk, -esk, ligursko podr.kažu lingv.- primitivna svijet. lov, stočarstvo, gusarstvo, srodni prastanovništvu Korzike i Sardinije

(Protosardi i Protokorzi)- tal.lingv.izm 2 rata- teorija o mediteranskom supstratu- prije dolaska Indoeur.j. je na većini sredozemnog podr. postojala skupina srodnih jezika

kojima bi posljednji ostaci bili kavkaski (gruzijski) i baskijski- 2. velika skupina- Etruščani- nisu indoeuropljani, izm. Arna i Tibera (ji. i zap. od Arna i sjz. i

z. od Tibera), u Tirenskom zaljevu- prije 9.st.pr.Kr.- nema traga Etruščanima i njihovoj kulturi, ne zna se odakle i kada došli; izm

9-7.st. tragovi etrurske kult. – gradske kult., imali više gradova-država, visokorazvijene i napredne, širenje preko Poa, prema Alpama, na sj. prema Kampaniji, na čelu im bio kralj, povremeno se ujedinjavali u Etrurski savez, oko 5.st.pr.Kr. sustavno ugrožavaju Rim i Lacij i više ih puta uspijevaju pokoriti

- Etr.-pismen narod; od starine alfabetom (potječe od grč, nastavlja se na fenički), više od 10 000 zapisa na etr.- svega nekoliko riječi za koje možemo utvrditi što znače

- zgb. Arheološki muzej- Liber lindens- knjiga o lanenom platnu u koje je bila zamotana mumija; tekst na platnu pisan etr. jez.- više od 1500 riječi- 500 različitih, 3,4 kratka teksta

- 1. nije indoeur. u onom smislu u kojem su lat., sanskrt, staroslav.- 2. točno značenje 30-ak riječi usporedbama, analizama- 3. 100-ak riječi značenje otprilike- 4. funcija 10-ak gram. nastavaka- sufiksi, padeži- 5. možemo utvrditi strukt. proste reč.- na Egejskim otocima postoji natpis koji sadrži tekst na jeziku bliskom etr- Rimljani su bili učenici Etruščana- pismo, pravo, medicina- i Ciceron bio kod njih u školi, ali

nikad nisu citirali etrursku riječ, prešućivali njihovo postojanje; znamo da riječi persona i catena (lanac) dolaze iz etr.

- 2 verzije o tome kako su Etr. došli na Ap. pol.- 1. novija: oni su autohtoni st. Ap.pol., predindoeuropski st. Italije, stariji od Latina i Italika- 2. starija: došljaci okruženi indoeuropljanima, narod došao s istoka, iz Male Azije, morskim

putem, i nastanio se poč. 1. milenija pr. Kr., budući da im se kultura javlja odjednom u 9.st.pr.Kr., a u 8. i 7. su brojna nalazišta grobnica

- Osci i Umbri- također opasnost za Rimljane, gorštaci smješteni na brdima ji od Lacija i ist. od lijeve obale Tibera, bave se jedino ekstenzivnim stočarstvom, za hladnih zima i u nedostatku

hrane napadaju Rim i Lacij; uspjeli postići nekakav suživot s njima, u rano proljeće im dozvoljavali da napasaju stoku, ali samo zbog stalnih pritisaka

- 5.st.pr.Kr. –Latinski savez- Rimljani shvatili da se moraju obračunati s Etr. i Italicima; prvo pokoravaju Etruriju, onda Oske, Umbre, Sabinjane, pa čitavu Italiju, pa otoke, pa Hispaniju, pa Galiju

- s tim širenjem rimske vlasti i institucija širi se i lat.jezik- j. vojske, religije, ali i razgovorni, već početkom n.e. nema etrurskog, samo ponegdje oskički ili umbrijski (do 2. st.n.e.), isti taj proces izumiranja jezika odvijao se i na vim ostalim osvojenim podr.- latinizacija (romanizacija)

- neindoeuropski:- pomorski narodi 2 i 1 st. pr. Kr.- ugrožavaju Egipat, uništili Hetitsko carstvo u Maloj Aziji

(Etruščani?)- Liguri- ili kasnije keltizirani i romanizirani, ili bili rubni kelti pod utjecajem neindoeur.

naroda- pastiri, pljačkaši, razbojnici- Etruščani- najrazvijenija civilizacija starog vijeka- Sikeli, Bruti- očuvani tragovi na samom j. poluotoka i Sicilija- indoeuropski:- Italici: - Umbri i Osci- Veneti- također povezani s Italicima- Sikuli na Sardiniji- srodni Latinima- 5.st.pr.Kr. iz galije dolaze Gali, Kelti u donji tok Poa i osvajaju to podr.: Rim spasile guske,

mijenjaju čitavu povijest, Gali se povlače, a Rimljani se šire, Etruri i Liguri se povlače u planine (Alpe)

- Grci- značajan indoeur. narod, na potplatu čizme, gradovi-države Sirakuza, središte, prodiru duboko i u kopno

- 3.st pr.Kr. Rimljani krenuli u osvajanja!

ŠIRENJE LAT.JEZIKA- u poč. pol. i vojna ekspanzija Rima vrlo uspješna- prešlo im u naviku- pokorili Italike, Etrure, Gale, Ligure, dok su Magna Graecia (na višem stupnju kult. razvoja) i

Sicilija odolijevale- neka se podr. čak svojevoljno vezala uz Rim, radi dobivanja građ. prava ili radi vojne snage

Rima- u kasnijim razdobljima više ne razaraju gradove (uče iz pogrešaka), nego nameću svoj način

uprave, svoje vojnike i kolone- 5.st.pr.Kr. svi latinizirani narodi- fundus casianus- romanstvo- u poč. isključivo pol. pojam, pol. podložnost Rimu- ne nameću svoj jezik, prepametni za takvo što; s vremenom je st. naučilo lat. iz vlastite želje

za tim- rom.st- kolkoni, vojnici, nakon odsluženja ženili se domorotkinjama, te činovnici i trgovci,

radi opskrbe vojske- obavezni vojni rok 20 godina- tako se površina carstva bez vidljive prisile kroz par stoljeća povećala s oko 10 000 km2 na 8

milijuna km2; romanizacija uspjela svugdje osim u Grčkoj, lat. tek 2.služb.jezik

OSVAJANJA- 240/41 pr.Kr.- Sicilija- romanizacija Sikula, Sikona, Grka i Puna- 238- Sardinija i Korzika, gusari sa skupom jezika srodnih ligurskom- strateški važne za

kontrolu zap. Mediterana- 146- razorena Kartaga- Sardinija gubi vojni značaj, sad je u sredini države, ostala i jezično

izolirana, lat. puno arhaičniji- 215- dobrovoljno pokoreni Veneti (81. provincija)- 197- ušli u Hispaniju, od ji prema s, pokorena tek nakon 2 stoljeća, odolijevali Rimljanima- 191- pokorili cisalpinske Gale u dolini Poa

- 168- Makedoniju i Epir (grč. utjecaj), linija razgraničenja lat. i grč. utjecaja- Jireček- 167- Ilirik (59. postao provincija, 40. Dalmacija)- imao samo civilne postrojbe kao osiguranje,

vrlo brzo romaniziran- 146- sj Afrika- brza romanizacija, već nakon 2 stoljeća jedna od kulturano najrazvijenijih

provincija (Tertulijan, sv. Augustin)- 128-120- j. Galija, 'Provincia Romana Narbonensis', Masalia, bivši grč.grad Marseille- 58-51- Gali bježeći pred Germanima učestalo ugrožavali te prostore, došao Cezar i osvojio sve

kompletno- 107- Dacija, srodni tračkom, slijedi razvoj Rumunjskog- osvajanja i u Maloj Aziji i sjev. Africi, osvojili i Reciju, najsjeverniji dio Alpa

ETAPE ŠIRENJA LATINSKOG

- osvajanjima nastala višejezična situacija:- globalno podijeljeno na 2 područja, Jirečekovom linijom (u ist. dijelu carstva lat. je samo jezik

državne uprave, grčki glavni u svemu drugom)- sj. od Jir. linije od Dnjestra do kraja Iberskog poluotoka lat. jezik državne uprave i škole- Egipat- koptski (novoegipatski)- Libija, Magreb- berberski- Palestina- aramejski (hebrejski izumro u 4.st.)- j. i ist. arapski, iranski- ist- iranski i staroperzijski jezici- u zap. dijelu brzo potisnuo domorodačke j.:- Iberski poluotok :- Katalonija, Valencija, Baleari- iberski- zap. Pireneji- protobaskijski, akvitanski (baskijski i iberski nemaju srodnosti, zajedničke crte

su rezultat kontakta)- Betika, Andaluzija, juž. Portugal- turdetanski (tartezijski)- doneseni iz Palestine ili Sirije

krajem 1.st.pr.Kr.- središnji dio- 6.st.pr.Kr.-keltski jezici- od 7.st.pr.Kr. etničko miješanje- Keltiberi, ali keltski

jezik- mediteranska i dio atlantske obale- feničko-grči utjecaj (imena Alicante, Malaga, Cadiz-

fenički=bedem)- Galija - - 7,6,5 st. Kelti na čitavom tom području- Balkan:- 2 velika podr.: od ist. obale Jadrana do Velike Morave- Iliri, od Velike Morave do Crnog

mora- Tračani- sj. Bosna, Lika, Istra, te podr. Sava-Drava-Dunav: Liguri, kasnije Kelti- juž. od Dunava do Velike Morave- trački- sj. od Dunava do Velike Morave- dački- nestajanje domorodačkih jezika:- lat. je službeni, ali i prijeko potreban za bilo kakva putovanja i međuetničke odnose- velik broj miješanih brakova (odsluženi vojnici)- tako nametali lat. jezik- svi navedeni jezici postali supstrati, ostali vidljivi u pojedinačnim riječima, nazivima mjesta...

(oštrc, brava- ilirski)- odnos adstrata (izm. lat. i domorod. jezika):- su-postojanje dvaju jezika, jedan dio st. bilingvalan- odnos superstrata: jezici plemena Franaka, Burgunda, Langobarda, Arapa, Hrvata i Slavena

preslojili se preko lat., a on ih nije uspio apsorbirati

PERIODIZACIJA POVIJESTI LAT. JEZIKA- pov.jezika- zbog praktičnih razloga podjela na etape, mogući razl. i brojni kriteriji- periodizacija povijesti lat.j., jedna od mogućih- na temelju knjiž. pov., soc-lingv. krit.

- 1. razdoblje arhaičnog latinskog: kad se počeo zapisivati, bez jasnih naznaka normiranja- 2. razd. klasičnog lat.- pojavljuje se knjiž. kao organizirana i javno priznata, prve norme- 3. zlatni vijek lat.knjiž: stvorene eksplicitne, vrlo čvrste norme, zapisane- 4. postklasični latinitet: osgovara srebrnom vijeku lat. knjiž.- 5. razd. kasno- ili niskolatinskog: potkraj i nakon propasti ZRC, završava razd. kada je lat. bio

živi jezik u pravom smislu riječi, kada su ga učili u obitelji od roditelja- 6. razd. srednjevjekovnog lat.- vrlo neodređeno, kada se više ne uči u živoj govor. kom. nego

u odr. institucijama, djelatnostima (škola, crkva)- oni koji pišu lat. u svakodn. kom. upotrebljavaju neki drugi jez.- 7. razd. znanstvenog lat.- ako se moderna znanost počela razvijati tek od 13, 14 st.- tek od tog

razd.- i u doba srv.lat i znan.lat., lat. je modeliran svjesnim umjetnim, dobro organiziranim

intervencijama- u srv.lat. u doba karolinške reforme/renesanse pisani jezik administr. bio vraćen na norme

kl.lat (Ciceron, Cezar), koji je eliminirao 'makaronski' lat. iz 6,7,8 st.- u 12.st. reforma nakon dekadencije, nakon propasti carstva Karla Velikog- nakon humanizma i renesanse u Ital. , od 14.st. (drugdje st., dva kasnije, Šp. kraj 14, 15; Fr.

15, 16), pokret za obnovu antičkih vrednota- kult, knjiž, filoz.- ovakva podjela ne oslikava dovoljno stvarno stanje- unutar svakoga razd. još jedna podjela, u

nekima više, u nekima manje izraženo- kada se lat. počeo zapisivati, ono zapisano vrlo brzo postaje norma i teško se mijenja- pisani oblici- arhaičniji, konzervativniji; jezik izvan služb. uporabe razvija se prirodno- treba voditi računa o tome da postoji pisani oblik lat. i oblik govornog, svakodnevnog, pučkog

lat.jez. koji je oslobođen dirigiranih usmjeravanja- pisani jezik posebno ostaje arhaičan kako postaje predmetom službene brige škole,

bogoslužja, drž.adm.- u rim. drž. vrlo rano uvedeno školstvo gdje se sustavno učio lat. (osim etrušč..), pravila, pisci

na L, rimsko bogoslužje isto bdjelo nad tim (molitva morala biti pravilno izrečena), rimsko pravo (precizno, nedvosmisleno)- djeluje na ustaljivenje i normu pisanog L

PERIODIZACIJA POVIJESTI JEZIKA- temeljena na izvanjezičnim kriterijima, subjektivna- 1. ARHAIČNO LAT. RAZD. (7-3)- od prvih početaka, zapisa s kraja 7., poč.6.st., do 2.st.pr.Kr.- sačuvan na rijetkim uklesanim natpisima, u fragm. obrednih pjesama, pravnih formula,; samo

kod nekih pjesnika u 1. po. 3.st.- najstariji natpis na nekoj ploči (fibula=kopča)iz Freneste iz 6. st. pr.Kr.- Manios med fhefhahed Numasioi= - Manius me fecit Numerio (Manije me napravio za Numerija)- bliži grčkom nego KL- od gl. facere- reduplikacija koja je ugl nestala (osim cecidi, tetigi), nestanak finalnih vokala- dosta odudarao od lat. iz kasnijih razd., osporavalo se latinstvo tog teksta- od epigrafskih natpisa- veći br. tek od 5.st.- Cipionovi natpisi (3.st.pr.Kr)- 2. RAZD. PRETKLASIČNOG LAT. (2/1)- od poč 2.do sred. 1. st. pr. Kr, nakon traženja i kolebanja (fon.) stvara se knjiž.lat.jez.

jedinstven za cijelo podr. Lacija- sustavno pojavljivanje estetsko-književnih djela- počinje se unificirati ugl. po uzoru na jezik Rima, počinje se oslobađati arhaizama- književnici: pjesnik Quintus Ennius?- Enije(239-169)- prvi origin.lat.pjesnik- veliki pisci komedija: Plaut (251-184), Terencije (190-159)- tehnički pisci: Katon stariji (234-149), o poljodj.; Varon (Varije?) (116-27), gram, jez

(prijelaz prema KL)- na kraju- dva značajna pisca: Lukrecije, Katon mlađi (87-54)- Rim- već gl.grad glavnine Italije; j. Rima glavni za pisani L; unatoč brzom širenju odr.

vokabulara, normi, još nije strogo odijeljen pisani jezik od razgov.

- u knjiž.djelima citiranje razg. u stilske svrhe- dragocjeni podaci- iz komedija Plauta i Terencija prve pisane potvrde o tome kako je mogao izgledati VL

- 3. RAZD. KLASIČNOG LATINSKOG - sred. 1.st. pr.Kr.- 14. (smrt cara Augusta), liberalno opuštanje- najveći uspon rim. knjiž., apogeja rim.pol.moći, najdorađenija djela, Zlatni vijek- nekoliko velikih pisaca; predstavnici retorike: Ciceron 106-43- sustavno pročišćen L od

dijalekata, arhaizama, grč, etr.nanosa- KL sa strogo normiranom morf, sint, uporabom riječi- povjesničari, veliki vojskovođe, pol.- 100-44 Cezar 'De bello gallico', 'De bello civili'- postojala društvena potreba, država koja je trebala takav jezik- Salustije 86-35- povjesničar- Tit Livije 59-11 n.e.- Vergilije 70-19- epsko pjesništvo- Horacije 65-8- moralističko pjesništvo- epigramist i satiričar Tibul (45-), Propercije (47-15)- Ovidije (43-17 n.e.)- ljubavno pjesništvo- tad se stvara stroga granica izm. kodificiranog pisanog, knjiž.jezika i oblika j. koji su svojstvo

razg.jezika- u pisanim dokumentima malo vulgarizama, ali se uvijek zna da su vulgarizmi- jezična strogost- 4. POSTKLASIČNO RAZD. (srv. lat. knjiž.)- razd. rimskog knjiž. baroka, Srebrni vijek- 14. n.e- 200 n.e- nema jedinstvene tendencije jez. i knjiž. razvoja, više paralelnih matica- odr. broj pisaca i knj.radova nastavljaju kodificiranu maticu- kod većine prevladava: afektiran i ishitren stil- i arh. i pučki, dijalektalni oblici- rafinirani kjniž. jezik, komplicirana sintaksa, metafore, figure, arhaizmi- satiričari i pisci društvenih romana upotrebljavaju jezik za karakterizaciju likova- povjesničar Tacit- 55-120- anali Rimskog carstva- osobit ishitren i asimetričan stil- Seneka, do 65, filozof, društ.kroničar, jedan od najkompl. pisaca- Plinije ml.- prirodoslovac- o bilju, živ., na književnički način; jedna od prvih enciklopedija na

lat.- Petronije- u Neronovo doba, 1.st, društveni roman 'Satirikon'- na vrlo direktan način opisuje

događaje u rimskom društvu- za romanistiku bitan dio: 'Caena Trimalchionis'- o skorojevićima iz juž. Ital., naglo obogaćeni

oslobođeni robovi, nemaju nikakvog obrazovanja- taj svijet oslikao time kako se oni služe lat.jezikom; pučki iz najdonjeg sloja- satiričari i epigr.: Juvenal (kraj 1., 1.pol. 2.st); Marcijal (2.pol. 2.st)- o pojedinim likovima iz rim.društva- karakt. ih načinom izražavanja- 5. KASNO-, NISKOKLASIČNO RAZD.- 200 n.e. do nastanka RJ, nakon pojave kršćanstva- formalno-kada su se pojavili prvi natpisi/ stvarno-ta granica nije točno određena- vrlo heterogeno razd.- još uvijek razvoj Rim. drž. i kult. institucija, razv. školstvom (sustavna izobrazba na lat.j.;

tradicija pisanja na normiranom L, posebno u služb. i drž. dokumentima- početak moralne, polit, gosp. dekadencije Rim.carstva i jezika- doba antigonizama- sukobi s barbarima, ugrož.granice od pol. 2.st. (Germani, Goti, Huni)- dio barbara se nastanjuje na podr. rim.carstva, formalno prihvatili rim. institucije, unose nove

navike- mnogobrojne jez. varijante- pojava kršćana- prva pol. 1.st.- najprije u grad. tolerirano, poslije zabranjeno jer je zahtijevalo

neželjene društvene promjene (progoni)- od 4.st. dobili pravo opstanka, krajem 4.st. priznato kao jedna od, pa kao jedina drž. religija- kršć. inauguriralo uporabu 2 tipa L jez.

- kršćani se nisu opterećivali društvenim statusom, jednakovrijedni- u obraćanju širokim slojevima- na pučkom lat. koji su svi razumjeli

- u prvo doba su i sami kršć. naučavatelji bili slabo obrazovani- pučani iz Palestine, Grčke, bez posebnih škola, pisali lat.j. kakav su znali

- prvi kršć. tekstovi ugl. na pučkom L- kada je kršć. steklo poziciju u rim.drž, društvu, te se pojavilo i među elitom- novi odnosi

prema jez.- u 3.st. Tertulijan; 4, prva pol. 5.st. Augustin (bolje da nas kore gramatičari nego da nas ne

razumiju)- teološke i fil. rasprave najbiranijim, najnormiranijim klas.jez.- kada se obrać. širim slojevima znaju upotr. i pučke riječi- fukcionalno korištenje jez.- sv. Jeronim 340-420 prijevod Biblije 'Vulgata' (jedan od znač. izvora za poznavanje VL), iz

provincije Dalmacija, poznavao velik broj jezika- na temelju starijih prijevoda (1,2.st), nastali u Italiji i sj.Africi (Itala i Afra), trebao načiniti

službeni, potpuni, jedinstveni prijevod- osn. norma. strogo klasični lat.j., ali u sluč. kada je mogao birati izm.klas.jez.normi, birao

konstrukcije bliže govornom jez.- potkraj ovog razd. sve češći otkloni; od kraja 6.st. prestale postojati skoro sve institucije, do

karolinske reforme potkraj 8.st.- 6. SRENJEVJEKOVNI LAT.- od kraja 6,7, glavnina 8- prevladava lat. koji ne podliježe eksplicitnoj dogovorenoj normi,

pisali ugl. kako su govorili, među pukom vlada 'makaronski lat.'- u pov.prav., služb. spisima manje ili više barbarski lat. sa puno germanizama- nakon raspada Rim.car. i stvaranja germ.barb.drž. na području ZRCa, u pov.prav. i sl. spisima

sve više barbarskih konstrukcija i elemenata i pučkih utjecaja- lat. sve više postajao naslijeđe crkve, tradicionalizam, jedino u crkvi uz kaptole i samostane

(It, Šp, Irska) njegovala se znanja o KL i kl.lat. tekstovima- u karolinškoj renesansi pokušali uvesti KL u liturgiju, no shvatili da romanizirano st. više ne

razumije taj jezik- postoji javna svijest da uz pisani lat.j. postoji i razgovorni- na Turonskom crkv. koncilu 813.

potvrđuje se da postoji latina lingua i rustica romana lingua, svećenici dužni govoriti propovjedi na pučkom rim.j. ili na njemačkom kako bi puk mogao razumjeti

- nakon Karolinške renesanse (da bi obnovio ZRC) uveden u škole i crkve KL kao obavezni jezik- više se nije moglo propovijedati na tom jeziku- nerazumljiv

- poč. 9.st. su se ta 2 jezika definitivno razdvojila, više ne mogu funkcionirati kao 2 varijante istoga

- 842. pojavljuje se 1. tekst na pučkom RJ (in rustica romana lingua)- sačuvao se zbog dokum. vrijednosti; ne može se točno odrediti na kojem tipu RJ, iz sj.polovice Galije; jedni tvrde da je s krajnjeg istoka, drugi da je iz okolice Poatjea, treći da je sa sj. Fr.- 'Strasburški statuti (prisege)'- osn.znač. koje fr. dijele od lat. sadržane u tom tekstu

- 6-7. L više nije živi jezik- odlazi se na školovanje u samostane, uz neki kaptol- L se uči kao strani jezik- kroz cijeli srv. nije se govorio masovno, no neki su ga govorili i u kući- značenje za eur.jez.pov., posebno za zap. RJ- kada se počelo pisati na RJ:- 842 na fr.; 10.st. Glosas Emilianenses i Silenses u Šp.,od kraja 11.st. na prov.; od poč. 13. na

katal.; u 12. na tal.(9.st. Veronska zagonetka, 960 Placiti, najstariji spomenik tl. jezika)- 7. ZNANSTVENI LAT.- kad je piscima tekstova na pučkom j. ponestao izraz- pri ruci tekst na lat. (oni koji su znali

pisati, znali su nešto i lat.)- pogotovo u crkvi, administraciji lat.stalni izvor bogaćenja RJ i drugih; posebno pojačano

nakon 2.renesanse (12.st) sa razvojem gradova i trgovine (Fr, Niz, Belg, VB)- osnivanje sveučilišta (12/13)- služb.j.-KL- stoljećima nadnac. jezik učenih u cijeloj zap. i sr.

Europi- u RJ sve više ulaze posuđenice i konstr. iz lat.

- od 16.st. na sveuč. prodiru i drugi jezici- tek nakon fr.rev. dobili puno pravo- tek nakon 1.svj.rata lat. potpuno iscezao iz sveuč. uporabe- i kada je bio mrtav jezik- jezik mnogih institucija do novijeg doba- u Hrv. 1847. služb. ukinut kao služb.jezik, u svim drugim zemljama ranije- u sve eur. jez. ušli mnogobrojni lat.elementi- nakon srv.lat- znan.lat.- pisci koji su pisali na pučkom j. djela za zabavu i razonodu, kad bi se bavili ozbiljnim temama

(fil, teol, pravo)- pisali lat.; Dante- in lengua vulgar 'Božja komedija'; 'De vulg.eloq.' na lat., bio zadrti pol. borac 'De re publica'

- ta dvojnost u mnogim eur.zemljama do 19.st.- ovisno o potrebama, temama, publici- u hrv.knjiž. do 19.st. gotovo pravilo; stari db.pisci-komedije na hrv, fil.raspr., znan.djela na

lat.- Pavao Riter Vitezović- znanstveni lat. od 17.st. poseban razvoj- jer su se počele sustavno razvijetii znan.

terminologije, i kada je trebalo stvarati nazive za nove pojave označavalo se za poč.lat.riječima, vrlo često u znan.lat. unesen velik broj grč.tvorbenih elemenata i riječi

- podloga za znan, adm, pravnu terminol. većine eur.jezika danas- njem.,hrv.- puno kalkova (doslovnih prijevoda)- rumunjski- poseban status- do 19.st.razvijao se izvan zap.kult.kruga, dio pod turkim

gospodstvom, nešto više od trećine pod Ugarskom (bez praktične pravne autonomije)- Rumunji u ugar. dijelu pod utjecajem lat.dijela, posebno nakon stvaranja grkokatoličke

(unijatske) crkve u 17.st. kada je većina pravoslavaca te zap. Rum. prešla na unijatsku- kler se školovao u katol. institucijama u Austr, Ug, Ital- tek od 17.st prvi naraštaj latinista u Rum, počinje prodirati lat.- nakon osamostaljenja 1812, punopravnog ujedinjenja i osamostaljenja 1861. umjesto prevlad.

crkvenoslav. i grč. jez. utj., naglo kratkotrajno prevladava tal., zatim fr.jez.utj.- elitni sloj se školovao u Fr.- u 2.pol.19.st. Rum. je jako slavizirana, grecizirana...reromanizacija, ne toliko preko lat. koliko

preko fr.- znan.lat. 19. i poč.20.st. snažan utjecaj na formiranje rum.znan. terminologije- VL kao zajedničko ishodište svim RJ:- supostojeći sa služb. i pisanim u svih prvih 5 razd., a ako 6,7 uzimamo kao etape u razv.L, a

RJ kao današnje, onda supostoji i u 6,7- trojstvo: znan.lat., standard.fr. kao knjiž.j. i razgovorni fr.- u Rim.drž. u svim provincijama kao jez. služ.javne kom. pism i usm.(činovnici, časnici

vojske) bio u uporabi jedino KL; jezik države i za vjerske obrede- vezan uz središta, institucije, ugl. u gradovima- gradski jezik- SERMO URBANUS- njime se u svakodn.kom. nisu služili ni rimski kolonisti ni vojnici ni domaći oslobođenici, a ni

rimski časnici,činovnici, svećenici izvan službenih prilika, nego svakodnevnim, općim razg.jez.: SERMO CASTRENSIS (jezik vojnika u taboru)/PLEBEIUS/COTIDIANUS

- termin VL uveden u 19.st.- odviše udaljen od lingv.stvarnosti, ali već ušao u inventar romanistike, koristit ćemo ga uz neka objašnjenja (obično u opoziciji prema KL)- neslužbeni, nepisani, neknjiževni l.

- no ta 2 jez. imaju golemu većinu vokabulara zajedničku, glavninu gram.građe vrlo sličnu ili zajedničku, između ta 2 tipa ne da se uspostaviti jasna i čvrsta granica, razl. se od razdoblja do razdoblja, garnica varira i od autora do autora

- KL i VL- promatrati kao 2 stila/varijante istoga j., a ne kao 2 potpuno razl, odvojena sustava

VULGARNI LATINITET

- nikakav pisani spomenik ne može potpuno i vjerno prikazati govorni jezik- nema cjelovitih tekstova, ono što imamo je KL s vulgarnim elementima- izm. ta dva registra lat. postoji visoka podudarnost u pogledu leksika i sintakse- fonetske promjene u VL (2-4 st.) povećavaju razlike- IZVORI VL:- 2 osn. kategorije- pisani i kroz utjecaj na RJ

- kronološki: pretklasični, klasični i postklasični, nakon prospasti Carstva- kategorizacija po Vaananenu:- 1. latinski gramatičari: - puristi, osuđivali pogreške i propisivali pravila, katkad posve samovoljno (treba ih uzimati s

rezervom)- Kvintilijan, Sergije, Konsencije, Pompej (3.st.pr.Kr.-7.po Kr.)- Apije Klaudije (360. pr. Kr.)- Virgilije Maron iz Toulousa (7.st.)- Pavao đakon- Lombardija (8.st.)- Appendix Probi- dodatak rukopisu Probove gramatike lat.- po strukturi bi pripadao glosarima, 227 nepravilnih riječi i formula, s pravilnim preporukama-

svi RJ svoje oblike izvode od tih nepravilnih oblika- sve vulgarne forme su robusnije (lakše izgovorive) i imaju pravilne fonetske promjene, teže

jednostavnosti- vetulus non veclus (ispadanje kratkog u)- calida non calda (ispadanje kratkog i)- auris non oricla (od deminutiva auricula, ispadanje kratkog u)- vinea non vinia- speculum non speclum (ispadanje kratkog u, predzadnji nenagl.slog)- 2. latinski glosari:- jednojezični, eksplikativni riječnici sa popisima manje poznatih riječi i tuđica s tumačenjima,

od par desetaka do par stotina riječi- nastaju u doba kad je rascjep izm. pisanog i govornog lat. toliki da neke riječi treba tumačiti- 3.st. De verborum significatione- Verrius Flacus?- 6/7 st. Etymologiarum sive originum- Isidor iz Seville, dobro poznavao KL, izvor znanja; vrlo

malo vulgarnih elemenata, čak i stilističke uporabe tumačio kao neispravne- 9.st. Glossae iz Reichenaua (samostan)- polako sve kvalitetniji glosari (lat.-romanski glosari,

iz 9. i 10. st. najbolji izvori VL)- vjerojatno prijepis glosara iz sj. Francuske iz 8.st (izvornik)- pojašnjeni biblijski izrazi, i to u onim oblicima u kojima se nalze u tekstu- pulchra: bella (korijen bella u svim RJ)- arena: sabulo (arina samo u rum, port, šp)- isset: ambulasset (ira samo u futuru i kondicionalu)- transgredere: ultra allare (outre aller)- iecore: ficatum (foie)- Galia: Francia- in ore: in bocca- vespertilio: calvas sorices (chauve-souris)- šišmiš- 11.st. Glossae iz Kassela- navjerojatnije isto nastale prije (u 9, 10)- turistički romansko-njemački (bavarski) rječnik, izrazi korisni putnicima- indica mihi: sage mir- homo iste: deser man- tundi meo capili: skir min fahs (ošišaj me)- randi meo barba: skir minan part (obrij me)- 10.st. Glossae iz samostana San Millan (Emilianae), Logronho, Španjolska- 10.st. Glossae iz samostana u Silosu (Castilla)- repente: lueco-luego- multas: muchas, muitas- 3. latinski natpisi:- profanog ili sakralnog sadržaja, kasnije kršćanskog- a) stereotipni uklesani natpisi (posvete, nadgrobni spomenici)- malo pogrešaka, klesari bili obrazovani- ustaljene formule gramatičara, bile pisane pod strogim nadzorom jezičnih stručnjaka

- b) slikani natpisi s javnim proglasima (osobito iz Pompeja, lava zatrpala u 1.st.n.e.), nešto kao današnji grafiti, ono što se ljudi ne usude javno reći

- 'Quisquis ama, valia, peria qui n osci amare; bis tanti peria quis qu is amare vota!- Tkogod ljubi neka mu je sa srećom, neka propadne onaj tko ljubiti ne zna, dvostruko neka

propadne svatko koji ljubiti zabranjuje'- 'Omnia formonsis cupio donare puellis set mihi de populo nulla puella placet.- Sve lijepim želim dati djevojkama, ali meni iz puka nijedna se djevojka ne sviđa.- niti jedno 3. lice nema finalno –t (valiat:valia, pereat:perea)- hiperkorektnost- formosus nikad nije imao n- finalni konsonanti slabljeni, čak i ispred m (set mjesto sed)- c) natpisi šilom i ugljenom- anonimni autori (tabellae defixiorum, tablice proklinjanja-

urezane magične formule zazivanja demona)- 'Te rogo qui infernales partes tenes, conmedo tibi Julia Faustilla, Mari filia ut com celerius

abducas et ibi in numerum tu a(b)ias.- Tebe molim koji paklene strane držiš i preporučujem ti Juliju Faustillu, kći Marija, da ju što

prije odvedeš i tamo i sam odeš.- otpada finalno –m u akuz. (Juliam, Faustillam, Filiam)- to se događalo već i u versifikaciji, finalno –um se ne čita ako sljedeća riječ počinje vokalom

(Exegi monument(um) aere perenius...)- baš 'grafiti', natpisi na grafitnim pločicama/crijepu/kamenu- Pompeji, Herculanea- 4. latinski pisci (klasični, postkl. i stari)- Plaut i Terencije- u karakteriziranju likova vrlo često koriste vulgarizme (neodređena granica

izm. klas. i vulg.- klasični pisci- u službenim pismima nema vulgarizama, dok ih je u privatnim pismima

mnoštvo (Ciceron): Habeo epistulam scriptam...umjesto scripsi- postklasični- Petronije Arbiter: Cena Trimalchionis, nađena u Trogiru u 17.st; gosti na večeri

govore jezikom neukog puka- 5. tehnički traktati- praktična namjena, rasprave o liječenju, hrani...- zbog kulturne dekadencije opada i razina jezika- Vitruvije Polion (iz Augustovog doba): Non architectus pode esse grammaticus...traktat o

graditeljstvu, ispričava se zbog svog jezika- Mulomedicina Chironis- o liječenju mazgi- 4.st.- De recoquinaria- o kulinarstvu- Apicije- 5.st.- De medicamentis liber- Marcellus Empiricus iz Burdigale (Bordeauxa)- 6.st.- De observatione Ciborium'- dijetetski priručnik- 6. povijesti i kronike (od 6.st. nadalje)- djela bez književne a i dokumentarne vrijednosti, protkana vulgarizmima i reminiscencijama

na KL- 6.st. Grgur Turonski- Historia Francorum, u 10 knjiga- najvažniji izvor za poznavanje ranosrv.

fr.pov.- 7.st. Chronicarum libri 4 (djelo 3 autora)- 7.st. Liber historiae Francorum- 6.st. Jordanes: Gotska i svjetska povijest'- 7. zakoni, diplome, povelje, formule- daleko manje izloženi naknadnim promjenama, jer su službeni dokumenti- sred.6.st.-sred. 8.st.- merovinški dvor- Franci- 6/7 st.- lombardski/langobardski kraljevski edikti, vizigotski kraljevi u Šp.- 8. kršćanski pisci (u 3 etape)- I kršćanstvo zabranjeno- kratki prijevodi bibl. tekstova, da bi ih svijet razumio- Vetus Latina, Itala i Afra (fragmenti iz Italije i sj. Afrike), 2.pol. 2.st.- mnogo posuđenica i kalkova iz grč, hebr, aramej.- II 4.st. kršćanstvo- tolerirana religija- sv. Augustin- Bolje da nas kore gramatičari nego da nas ne razumije puk- III kršć. kao službena religija- tekstovi namijenjeni širim masama

- ima filozofskih djela (Augustin, Tertulijan) na KL, ali i onih za puk, u kojima je velik broj vulgarizama

- O putovanju u Svetu zemlju- ne baš eruditski tekst, već s pobožnom namjerom propagiranja kršćanstva

- Životi svetaca- Turonski- ne oštivao sintaksu, oblike i izgovor KL- 4.st. sv. Jeronim- Vulgata- čim ima više izbora, preferira one oblike bližeVL (npr. umjesto

konstrukcija upotrebljava zavisne reč.); inače je čak i u privatnim pismima bio čisto klasičan - 9. komparativno proučavanje RJ- + svih onih koji su s VL dolazili u doticaj: baskijski, hrv,

grč, njem, irski, berberski j.: najbogatiji izvor- 2 nedostatka:- a) rekonstruirani oblici se ne mogu potvrditi (većina potvrda seže do u rani srv., dok su

najstarije potvrde iz 2/3 st.- b) sve teorije imaju samo vrijednost hipoteze (označene su zvjezdicom), dok se ne potvrde u

tekstovima- rekonstrukcije vrlo pouzdane: ako dolaze u svim većim RJ: potere, pouvoir, aputea, poder-

potere; cantero, chanterer, cantare- cantare habeo (futur)- ako su izvedene iz geografski razmjerno jedinstvenih jezika (kompaktno podr.)- essere

umjesto esse

- 20.12.2002.

- REKONSTRUKCIJA VL:

- veliko značenje za rekonstrukciju imaju i neromanski jezici koji su bili u kontaktu s lat. : njem- keller: cellarium/ dalm. kaputa:cepula/ bask. bace: pacem- pretpostavljaju izgovor k a ne srv. lat. c

- VL ona činjenica koja RJ osigurava jedinstvo i homogenost- ne može ga se staviti u sistematizirane shematizme- u poč. je imao visok stupanj jedinstvenosti, s regionalnim razlikama- najnovija istraživanja: iste pojave su na jednom podr. vrlo česte dok se na drugima tek naziru-

s vremenom te kvantitativne razlike prelaze u kvalitativne- do promjena dolazi i zbog razl. supstrata:- Iberija: keltski, protobaskijski, iberski, grčki, fenički- Galija: galski, iberski, ligurski, akvitanski- Italija: keltski, venetski, etrurski, oskički, umbrijski, grčki, sikulski- Balkan: ilirski kompleks na zap., tračko-dački na ist., od 4 st. i keltski (Panonija)- RAZLIKE IZM. KL I VL- naglasak:- KL- navodno isti kao i u srodnim indeur. jez.- melodičan, tonski- mjesto naglaska nije imalo razlikovnu vrijednost: može biti na ultimi (oksitona), penultimi

(paroksitona), antepenultimi (proparoksitona)- određeno kvalitetom penultime (koja je bila duga ako je imala dugi ili kratki vokal+ konsonantsku skupinu koja nije muta com liquida

- rijetko bilo na ultimi, oko 2% riječi (onih kojima je još u predliterarnom dobu ispao posljednji slog) nostras- nostratis ili viden (od vides-ne).. od svih slučajeva ostalo vrlo malo u RJ (npr. franc. la od illac)

- VL- isto na jednom od posljednja 3 sloga- razlika e u funkciji- više nema kvantitete vokala- mjesto akcenta ima razlikovnu/fonološku vrijednost- fonološki distinktivno- zbog fonetskih promjena nestajanja kratkih vokala u penultimi često ispada zadnji slog, a neke

riječi s akc. na predzadnjem slogu- na posljednjem- 3 skupine mjesta naglaska su po frekvenciji gotovo izjednačene- VL ima ekspiratorni naglasak, što je karakteristično za germ. jezike- na antepenultimi su često nagl. riječi keltskog podrijetla (encastrum, Karnufras- današnji

Chartres)- RJ- obično čuvaju mj.nagl. iz VL

- nenagl.slogovi se lakše reduciraju i nestaju- postoje sustavne iznimke, fonološki, morfološki i semantički uvjetovane- a) fonološki:- 1. neke proparoksitone prelaze u paroksitone- viridem: verde; auricula:oricla- 2. sve proparoksitone s kratkim vokalom+ muta cum liquida prelaze u paroksitone:- palpebra-palpebra-paupiere; colubra-colobra-couleur; cathedtra-catedra; tenebras-tenebras-

tenebre- 3. sve proparoksitone s kratkim i/e u hijatu prelaze u paroksitone:

mulierem-mulirere-mulher/parietem-paretem-parois, parede- b) morfološki:- 1. glagoli 3.konjugacije kojima osnova završava na –u premještaju naglasak na slog ispred u:

batuere-battuere-battre; consuere-consuere-cosere, coudre- 2. u 3.l.pl.pf.ind. naglasak ide na 3. od kraja: dixerunt-dixerunt-dirent; fecerunt-fecerunt-

firent; portaverunt-portarunt-porterent- 3. kad se jednostavne paroksitone (s kratkim vokalom) nađu u složenicama u KL one postaju

proparoksitone, dok se u VL to pravilo ne poštuje- venit-convenit-convenit; capi-incipit-incipit; lego-relego-religo; nego-renego-renego- neke se riječi više ne osjećaju kao izvedenice: cumlocare-collocare-collocat- c) semantički:- 1.u oznakama brojeva za desetice u složenicama će se naglasak premjestiti na razlikovni

element, neće poštivati uvriježena pravila o naglašavanju:- quadraginta-quadraginta; quinquaginta-quinquaginta; viginti-venti, veinte; triginta-trenta- ali postoje i nesustavne iznimke- izolirane, malo ih je – Mercuri dies- Mercuri dies- Mercredi;

ficatum-ficatum-foie- VOKALSKI SUSTAV- KL- 10 vokala, jedino je kvantiteta razlikovna: 5 dugih, 5 kratkih- vokalizam u VL u odnosu na KL:

dz I ko I - - - - ko U dz U- dz E ko E - - ko O dz O -- - ko A dz A - - -

-- diftonzi AU- ão, AE (ai)-em, OE (oi)- õe drugi dift. nisu u RJ ostavili nikakva traga- mnoge riječi i oblici su se mogli razlik. samo po kvantiteti vokala: lévis- lagan, levis- gladak;

sólum-tlo, solum- samoga, ak.m/sr.r.; vénit- dolazi, venit- došao je; róma-Rim, roma- u Rimu; pópulus-narod, populus-jablan; bitno za razumijevanje poruka u KL

- potkraj carstva taj sustav se raspao- 1. znakovi tendencije da kvant.vok.sustav prestaje funkcionirati-već od 2.st.- dugi vokali se zatvaraju a kratki se otvaraju

- od 5.st. nema više razl. po kvantitetu- u VL sustav od 7 neutralnih vokala i 1 diftong, ostali se stegnuli: I, zE, oE, A, oO, zO, U + AU: osnovica vokalizma svih zap.RJ

- pored tog zap.rom VL sustava treba voditi računa da su na pojedinim manjim prostorima i drugačiji sustavi: Sardinija- 5 osn.vokala +AU, ae, oe prelaze u e

- kompromisni sustav: unutrašnjost Balk. poluotoka, Rum., neki dijalekti u ji Ital., dijelom lat.elem. u albanskom (i,e,e,a,o,u), Sicilija i mali dio juž.tal.kopna

- nema jedinstvenog vok.sustava- kad promotrimo razvoj RJ- regionalne razlike u rubnim dijelovima: Sardinija, Sicilija, juž. Italija, Balkan

- Sj. Fr. au sačuvan do 7.st- Ita/Šp. isto rano stegnut (monoftongiran)- Port. au očuvan do kraja srv., tek nedavno stegnut- Rum/okcit.- au još i danas prisutan- razlike u distribuciji vokala: ako je drugi slog od kraja nenaglašen, kratki vokali

ispadajužispred l,r uvijek, ali i u drugim kombinacijama- u nenagl.slogovima imamo samo 5 mogućih vokala: i, otv. e, a, otv. o, u

KONSONANTIZAM

- za razliku od vokalizma, nema sustavnosti i dosljednosti u promjenama, samo veći ili manji broj pojedinačnih promjena

- 5.st.- h- nestao u svim pozicijama još u Ciceronovo doba, danas ga nema u RJ, u renesansi ga

povratili u pismo (homme umjesto ome, kako se do tada pisalo)- qu- ograničena distribucija i to ispred a,i,e- rijetko ispred –o i –u- (kw) s tendencijom da se promijeni u (k)- proces trajao više od 1000 godina, u nekim jez. dosljedno provedeno- x- (ks) mijenja se u ss, s, ps (rum)- dixit-disse (tal)-zisse (rum.)-di (fr.)- j- jod-polukonsonant, ispred vokala miješa se s dj i gj, koji u RJ obično nestaju, svi postaju j- di, ti- u hijatu, kratko i- dj, tj- u 3.st. palataliziraju: sapientia- sapiensia; crescntiam-

crescentsiam- w- u KL se svi v izgovarali kao w (bilabijalno)- prelazi u labiodentalno v- prvi zvučni frikativ,

do tada bili samo f,s,h, bezvučni frikativi- k,g- ispred e,i- do 4.st. n.e.- palatalizirali svugdje osim u Dalmaciji i na Sardiniji- k,g-ć,đ-č,g-ts,dz (tal.)- caelum- celo, ceu, ciel, cielo- c+j- pj, bj/ tj, dj /kj, gj/ vj, fj, sj/ lj, nj...- nema jedinstvenog rezultata- l+j- lj; n+j- nj, ali ne uvijk, ne u svim slučajevima- k+j- c (brac), č (bracio), s (bras, braco)- najstarije posuđenice u njem./grč. u 5.st. još uvijek

zadržavaju nepromijenjene oblike (kaiser, keller)+ dalm, sardski, baskijski- tl,cl- vetulum- veclum- vec, vechio, vieil, viejo- ns-s- u svim pozicijama: consul-cosul, mensem-mesem, mensa-mesa, infans-enfas- promjene

se tiču početka i sredine riječi- promjene na kraju riječi:- imaju dalekosežne posljedice- u KL okluzivi ne mogu dolaziti na kraj riječi- mogu: r- laudor, laudatur, pauper, semper; s- 2. lica glagola: laudas, laudatis; nom. bonus,

civis, manus, res; ak. pl. svih dekl.(osim sr.roda): menses; t- 3.lica gl.: laudat, laudant: sačuvani u RJ barem do kraja srv.

- nazali u KL –m – ak.sg. svih rodova: terram, puelam; g.pl. 1- i 2. dekl.: terrarum (genitiv); -n – ak.sg.sr.roda: nomen

- u VL se krajnji –m i –n prestaju izgovarati, ako uostalom i u klasičnoj metrici- niti u jednom RJ nema tih finalnih –m, -n: nome, homo...- jedino u fr. jednosložne: meum, tuum, suum- mon, ton, son

MORFOLOGIJA- VL zbog fonet. promjena ne razlikuje pojedine kategorije tipične za stariji lat. - 1. 1. dekl. se stopila u samo 2 oblika u sg.: terrae (g,d) i terra (n,a,v, abl)- kratko i, dugo i kratko e se stapaju u e- kratko u, dugo i kratko o se stapaju u o- dugo i kratko e, o se prestaju razlikovati- veliki stupanj nerazlikovanja u VL- zbog tendencije za analogijom- reorganizacija kompletnog morološkog sustava- sve morfološke paradigme koje su predstavljale ikakav problem- pojednostavljene- gramatika i morfologija sve više analitičke, nasuprot KL, koji je imao sintetičku- 2. srednji rod- napušten kao kategorija- proces koji traje oko 1000 godina (zapravo ni do danas

nije u potpunosti završen)- ossum-ossus; brachium-brachius; folia (pl.)-folia (sg.); folium-folius- u VL su imenice sr.roda prešle u m.r. prema sg. ili prema pl. u ž.rodu- u rum. sustav dvoroda- u sg. postaju m.rod, a u pl. ž.rod- sr.rod kao relikt postoji u starom fr., šp, tal (osso, ossa)- 3. 4.dekl. prelazi u 2. (manus kao murus)

- iznimke 4. deklinacije (idus, tribus, porticus, acus, manus, domus, quercus) ipak postaju m.rod- socorus, nurus, neptis- socra, nora, neptia/nepota- mijenjaju tip dekl. da bi se jasnije izrazio

njihov ž.rod- 4. 5. dekl. prelazi u 1. (glacies, -iei- glacia, -ae)- neki takvi parovi postojalu još i u KL

(materies, materia)- res, fides, dies- relikti, zadržali se nakon promjena- 5. imparasilabičke imenice 3. dekl. postaju parasilabičke 2. dekl. (mons, -ntis- montis, montis)- oblici koji završavaju na –r prelaze u 2.dekl.- pridjevi- acer, -is, -e---acra, acrum; pauper, -is- paupera, pauperum- imenice: cohelare- cohelarium- rezime: - KL- stanje fiksirano u 3.st.- VL- neprestane promjene- KL- sintetički jezik: leksem+morfemi- VL- ide prema analitičkom ( i imenice i pridjevi)- sintetički/analitički jezici ne postoje (relativni pojmovi)- IMENICE- istočni tip (Balkan), Dacija: n,a- 1. padež, g,d- 2.padež, v- 3.padež (posuđen iz slavenskih

jezika)- zapadni tip (Ital, Iber.pol.): 1 padež za sg. i 1 za pl. (ili u n ili u ak)- Fr, juž. Belg, zap. Švic- dvopadežni sustav- do kraja srv.- n,v- cas sujet; g,d,a,ab- cas regime (opći kosi padež, fonetski ak)- a- kosi padež bez ičega- g- kosi padež s prijedlogom de- d- kosi padež s prijedlogom ad...ili po kontekstu- taj je sustav nestao s podr. Ital., Iber.pol.,Alpi i Sardinije još prije prvih pisanih spomenika,

dok se u Fr. zadržao i do 14.st- relikti: Dieu Merci (umjesto *Merci a Dieu)- gars (n) i garcon (kosi padež)- ist. Švic., Furlanija- pridj. i imen. kao dio imenskog predikata imaju oblik m.roda u n

(retoromanski), inače imaju oblik m.roda u a- PRIDJEVI- u KL imaju samo 3 dekl., u VL se pojednostavljuju- na kraju isti imaju samo cas S i cas R ( i u franc. i frankoprov.)- KL imao sintetičku komparaciju- ior, ius/ -issimus,-a,-um, + 2 slučaja analitičke (kad pridjev u

osnovi završava na vokal(idoneus, dubius, arduus) i u stilističkoj uporabi: plus, magis+ pozitiv=komparativ; valde, pene+pozitiv=apsolutni superlativ; maxime, plurime+pozitiv=rel. superlativ

- VL: komparacija prelazi iz sint. u analit.- dosljedno provedeno samo u rum. (najpučkiji, nije imao toliki utjecaj Crkve)- na zap. neki pridjevi koji označavaju osn. kvalitete sačuvali sint. komparaciju (dobar, loš..)- razlika izm. komparativa i superlativa je određena: - a) ili mjestom naglaska: plus+pridjev= superlativ; plus+pridjev=komparativ- b) ili korištenjem člana/determinativa u superlativu, a izostavljanjem istog u komparativu (il

piu bello/ piu bello)- BROJEVI- zap: sačuvan tip brojanja iz KL- osim: duo de viginti i un de viginti (18,19)- zamijenjeni- unus (unius, uni, uno) i duo- u KL idu po zamjeničkoj dekl., a u VL po imeničkoj )dui, due)- ist: za brojeve od 11 do 19 preuzimaju slavensko-balkanski tip (koji imaju svi na Balkanu

osim Grčke: unius super decem- uns prezeče (jedan na deset); due/i super decem- doisprezeče (dva na deset)

- zap. Italija/Iberski/ji. Galija- isti oblici kao u KL samo s drugačijim naglascima- fra. i prov.- vigezimalni sustav za parne desetice, 70 i 90 (proširio se od sjz. prema ji)

- keltski jezici (irski, velški, bretonski)- imaju slični sustav (od 10.st)- galski supstrat- Normani- inicirali te promjene na podr. Galije (iako su brzo bili odustali od svog jezika)- djelomice ga proširili i na Siciliju i Napulj (ili je to bio utjecaj albanskog)- ist. opet slavensko rješenje: duedeci- doezeč (dvije deseti) 20- treideci- treizeč (tri deseti)- sam sustav brojeva bio šarolik- ZAMJENICE- kao zamjenice sačuvane samo osobne u pravom smisli riječi- ostale imaju dvojni karakter (imenički, pridjevski, determinantni)- OSOBNE ZAMJENICE- 1. lice: ego- *eo- *eo/*io (io, yo, eu, eu(jeu, rum.), jo (žo, kat.), je (ž)- *eo- ego kao takav sačuvan samo u Sardiniji (eyo)- postoje oblici za nom. i ak., u tal. i rum. i za g i d: mihi (a mi, a me, mie (rum.)- 2. lice: vos iz 2.lica pl. je dobilo značenje 2. lica sg. iz poštovanja (car za sebe nos imperator,

drugi mu govorili vos imperator)- tako je u svim europskim jezicima (osim onih gdje je dugo na vlasti bila soc.demokratska

stranka i u planinama/ pastirskim civilizacijama- istrorumunjski)- port./špa.- u Lat. Americi imaju samo taj oblik (voce, usted)- rum.- čitav sustav osobnih zamjenica razvijen bez veze s latinskim, pod utjecajem Bizanta

(obraćanje djeci sa tu, roditeljima sa tvoje gospodstvo, učitelju, svećeniku sa njegovo gospodstvo, ministru sa vaše gospodstvo...)

- 3. lice: u KL označavano pokaznim zamjenicama (is, ea, id; ille, illa, illud)- na većini područja RJ danas razvijeni oblici za osobne zamjenice od ille/illa/illud- katalonski i sardski od ipse/ipsa/ipsum= sam,-a,-o- nom. ille (illi) illa + illui (od illi cui)- lui (fr, tal)- akk. (il)lu(m) (il)la(m) + illae- lei (tal, rum)- g/d pl.: illorum/illarum (vulg. oblik, kl. bi bio illis- leur, loro (rum, tal)- DEMONSTRATIVI/POSESIVI- u VL vrlo temeljito reorganiziran sustav, imaju isto kao i osobne zamjenice i g i d

Ovaj hic Haec hoc U pravom smislu riječiTaj Iste Ista IstudOnaj Ille Illa IlludOn(aj) Is ea Id U posebnim slučajevimaSam Ipse Ipsa Ipsumisti Idem eadem Idem

- hic, haec, hoc- sustavno se čuvaju m. i ž. rod, ako se srednji i čuva (dolazi u ne-analizabilnim oblicima):

- per hoc- pero (šp, tal)- pro hoc- poruoc (starofr)- apud hoc- avuec- avec (fr)- hoc- oc (da) u provans.(lengua d'oc)- hoc illi- oïl- oui u fr. (lengua d'oïl)- shema u VL:

Ovaj Iste IstaTaj Ipse Ipsaonaj Illa (illi) Illa Bio i osobna zamjenica i član

- da bi se umanjila učestalost konfuzije koristi se u kombinaciji s ecce/eccu(m):Evo ecce + iste/ista Este/esta (šp, port)eno Eccu(m) + ipse/ipsa Esse, essa (šp, port)

- u ostalim sustavima tendencija da se sustav od 3 demonstrativa svede na sustav od 2 (za blizu i daleko):dosljedno provedeno u fr.

Blisko ecce Isti/ista (i)cest/(i)cesteecce Istu(m)/ista(m) (i)cest/(i)ceste Ce(t)/cette

daleko ecce Illi/illa (i)cil/(i)celeecce Illu(m)/illa(m) (i)cil/(i)cele 0/celleecce Istui/istei (i)cestui/(i)cestiecce Illui/illei (i)celui/(i)celi (i)celui upao u zamjenu za onaj gore oblik

0 koji nije postojao - talijanski- pokušaj čuvanja tročlanog sustava:

Eccu(m) Iste/ista Questo/questaEccu(m) Ille/illa Quello/quella

- rum.- današnji oblici ili od ecce ili od eccum, no vjerojatno je postojao sustav 3.lica kod demonstrativa, u dijalektu se čuvaju jednostavni oblici demonstrativa

POSESIVI- postojao dobro strukturirani sustav u VL:

Meus 3 Tuus 3 Suus 3noster voster Suus

- port./rum.- meus utječe na tuus/suus- teu, seu- tal/špa.- čuvaju mio/tuo/suo, mi/tu/su- fr- meum, tuum, suum- mon, ton, son- mea, tea, sea- ma, ta, sa- suus- pravi posesiv (VL: illui/illei; illorum- ostalo u tal. i fra.- loro), refleksivni posesiv- u port., špa. ostalo: su casa-casa de el/ella/ellos/ellas

UPITNE ZAMJ. I PRIDJEVI- iz KL quis, quid=tko, što, pomiješali se pa se svode na jedno

NEODREĐENI OBLICI- promatramo ih individualno kroz svaki jezik, gotovo ni u jednom slučaju nema zajedničkog

nazivnika za sve RJ:- aliquis/aliquem/aliquod- alguem, algo (pridjev je aliqui, aliqua, aliquod)- cataunus, catauno- cada uno- cata- cada- cata+quisque- casque unus- chacun, tal. ciascuno

ZAMJENIČKI PRILOZI/priložne zamjenice- inde (odanle)- *inne- en, ne- ibi (ovdje)- y (fr)- de unde- *donde

ČLAN- pojava člana je najznačajnija promjena u imenskoj sintagmi- pojavio se pod utjecajem grčkog jezika u kršćansko doba- pretpostavka- nastao od lat. demonstrativa u svim RJ: ille/illa/illud u proklitičkoj poziciji

Sg N Ille- elli- *(il)li- li (fr.)Illa- (el)la- la

A Illu(m)- (el)lu- lo, le Illa(m)- (el)la- lapl N Elli- illi- li

Ellas- las, lesA Ellos- los, les

Ellas- las, les

- katalonski- od ipse/ipsa/ipsum- es, se- sardski isto- es/so, sa- rum.- član iza imenice

Neodređeni oblik Određeni oblikOm Omulcasa Casa

GLAGOLI

Infectum(nesvršeno) Perfectum(svršeno)Budućnost Fut.1(ind, imperativ) Futur2.- egzaktni(indikativ)Sadašnjost Prez.(ind, konj, imperativ) Pf (ind, konj)Prošlost Impf.(ind, konj) Plpf (ind, konj)

- svi ovi oblici imaju 3 lica i 2 broja (sg. i pl.)- razlikovali i načine (ind, konj, imperativ)- stanje prije promjena:- razlika u izražavanju aspekta (infectum/perfectum) bila jako važna ( u kasnijem će razdoblju

perfectum oblici izražavati radnju koja se dogodila prije nečega)- glagolski pridjevi (participi)- izražavaju aspekt, imaju rod i broj, ali ne izražavaju vrijeme- u aktivu je tvorba vremenskih oblika tipološki identična i za infectum i perfectum (sintetička,

pomoću nastavaka)- u pasivu su oblici u perfektumu analitički (to je ono što je pokrenulo lavinu promjena u VL)-

izjednačavali su npr. laudatus sum- perf. pasivni od laudare, i bonus sum- pridjev+ prezent od sum, esse, fui

- kolizije koj su uzrokovale promjene: - u pasivu: homofoni oblici- laudabor (fut): laudatus ero (fut.II)- laudor (pz.): laudatus sum (pf.)- laudabar (impf.): laudatus eram (plpf.)- oblici iz prvog stupca ispadaju iz sustava- oblici iz drugog stupca poprimaju značenja tih ispalih- potpuno novi oblici dolaze na mjesto tih pomaknutih i sustav je opet simetričan:- laudatus fuero (fut.II)/fui (pf.)/fueram (plpf)- jednostavni oblici zamijenjeni složenim- intervokalni b i v pomiješani- u nekim se oblicima inf. i pf. ne razlikuju (3.l.sg.amabit

(fut)/amavit(pf); 1.l.pl. amabimus/amavimus)- finalno –m otpada- intervokalni konsonanti općenito slabe (pr.ego)- i i e se stapaju- u 3. i 4. konjugaciji kolizija izm. konj. pz. i ind.fut.- izm. konj.pf (laudaverim), fut.egzaktnog (laudavero) i konj. impf. (laudarem)- na mjesto starih oblika dolaze potencijalni novi- u KL pom.gl. sintetički, a u VL se razbili na sast.dijelove- analit.- anteriorna vremena su složena (analitička) u VL- u pf. javljaju se analit. oblici- laudatum habeo- futur postao analitički (izražen pomoću perifraze)- shema razlika izm. KL i VL glagolskog sustava (nije se pojednostavio, nego je morao

izmisliti nova rješenja da popuni rupe)oblik KL VL

Ne-anteriornost/ simultanost

Anteriornost (prethodnost)

Ind.fut.akt. Laudabo Laudar + aio Haber + aio laudatumInd.fur.II Laudavero / /

Ind.pz.akt Laudo Laudo Laudatum habeoInd.pf.akt. laudavi Laudavi Laudatum habuiInd.impf.akt. Laudabam Laudabam Laudatum habebamInd.plpf.akt Laudaveram Laudaveram (u poč.)Konj.pz.akt. Laudem Laudem Laudatum habeamKonj.pf.akt LaudaverimKonj.impf.akt. Laudarem Laudatum habiussemKonj.plpf.akt. Laudavissem Lauda(vi)ssem

- u VL svi ovi oblici još uvijek imaju 3 lica i 2 broja- pojavio se fut. iz perspektive prošlosti: le futur dans le passe, futuro nel pasato, po analogiji s

običnim futurom: laudar+ habebam (laudar + ea); habere+ habebam laudatum (aver + ea laudatum)

- iz ovog sustava se mogu izvući gotovo svi oblici fr i špa, nešto manje tal- rum, sard, dalm imaju drugačija rješenja u detaljima- naknadne promjene: uzrokovale razlike među jezicima i još više zakomplicirale sustav- francuski:- 1.l.pl.- amus: -emus: - imus- imus: -iemus- mus: -umus- većina vrlo rano eliminirana, ostalo: -umus,-omus,-ons (starofr.),-(õ)- 2.l. pl.- atis: -etis: -itis- itis: -ietis- tis: - isto tako, ostao samo: -atis- ez (-ets)- (e)- talijanski:- finalni –s ili nestao ili dao –i (jer dio Italije potpada pod područje ist. Romanije)- cantate mogao doći i od ind. i od imperativa- nema općih zakona, fonetskih i gramatičkih promjena, pa svaki jezik moramo analizirati

posebno... ova shema samo pretpostavka

- razvoj analitičkog sustava za pasiv trajao gotovo 1000 godina (podatke o prvim promjenama imamo još iz 1.st, a još u 10.st. u Glosas Emilianenses i Silenses nailazimo na sintetičke oblike)

- isti oblik koji u VL izražava futur u prošlosti izražava i kondicional (nešto što se u KL izražavalo na potpuno drugi način)

- balkanska Romanija: nakon 3.st. veze Italije i ist. Jadrana oslabile, pa se otad razvija zasebno- oblik futura egzaktnog se sačuvao kao sintet., ali je značio običan futur (cantavero)- rumunjski: st. koje govori RJ u oštroj opreci s takvim st. zap. Romanije- to su koloni iz juž. Italije/Sirije/Male Azije/sj. Afrike- mnogo niži društveni slojevi, jezik više

pučkog karaktera- nakon 3.st.- samostalni razvoj, u svakom slučaju, bilo po teoriji migracije, bilo po onoj da su

se skrivali u gorama)- sačuvao laudaveram- preuzeo neka značenja perfekta, zadržalo se ind. značenje- konj. ostao samo u 3.licu pz. i upotrebljava se za sva vremena (relikt)- laudavissem ostao kao ind. plpf. jedino u rum.- sardski: relativno samostalan razvoj nakon razorenja Kartage, Sardinija više nije bila strateški

važna Rim.carstvu

promjene u globalu:- nakon što je nestao laudabo (fut.I) nastupaju sljedeće varijante:- zap. Romanija: laudare + aio- rum. (balk-slav.rješenje): voleo laudare- Sardinija- debeo laudare- debeo ad laudare

- je vais louer- isti taj oblik znači blisku prethodnost u katalonskom- 2. i 3. konj.se nastojale stopiti (danas razlike često sačuvane još samo u inf. i još pokojem

obliku): mordeo 2- mordo 3; respondeo 2- respondo3; cado 3- cadeo 2- špa/port. sveli ta 2 tipa konjug. na 1, bez iznimke- rum. u 2.konj. ostalo samo 10-ak glagola, 3.je glavna- nepravilni gl. ušli u očekivane paradigme:- esse-essere-etre- possum, e- possere- potere, poder- volo, e- volere- vouloir- offerre- offerire- sufferre- sufferire- oblici s pojačanim afektivnim, stilističkin značenjem su s više sačuvali: supin, particip, dok

običan neizvedeni oblik nestaje- adiuvo 1.- pomagati- nema reflekse u RJ, ali se može stvoriti iterativni oblik ayudar- mjesto riječi :- u KL- više-manje proizvoljan (osim gl. koji je najčešće bio na kraju)- u VL- više-manje obavezan: s-g-o, zbog smanjenja broja padeža i analitičke tvorbe- funkc.

koje su obavljali padeži- u knj. jeziku slobodan poredak riječi, nerijetko odvajali čak i dijelove sintagme (Ex templo

libie magnas id fama per urbes contra quis ferat arma Deos)- upitnost: - KL- upitnim pridjevima i zamjenicama- gotovo redovito inverzijom, u zav.rečenicama veznikom si- VL i RJ zadržali taj sistem- poz.neg.odgovori :- KL nema riječi da/ne, već ponavlja cijelu reč. iz pitanja + non na predikatu- VL- ne ponavlja cijelu reč, javlja se novi tip odgovora- upotrebljava adverbe: certe, verum, etiam, sic, ita +est- ustalio se oblik sic (tako)- u špa, port, kat, tal, retorom. i fr.- provansalski: hoc-oc=da- starofra.- hoc illi- oil 'to on' (otu (hoc tu=to ti), oje (hoc ego=to ja)- rum. posudio da iz balk.jezika- analogno pozitivnom imamo i negativan non od kojeg imaju reflekse svi RJ- SINTAKSA:- VL preferirao parataksu hipotaksi, što je za očekivati budući da je govorni jezik- consecutio temporis čija pravila ili uopće nisu poznavali, ili su poznavali samo njihove

rudimente- reorganizirali i uporabu gl. vremena općenito- karolinška renesansa- ponovno uvela KL kao uzor- 2. renesansa (sveučilišta)- obnova KL u gradovima, obrazovani i kler i plemstvo i građanstvo- prva renesansa- tzv. makaronski lat. potpuno istjeran sa sveuč. i škola- sve to znači da je KL definitivno postao uzor za uređivanje sintakse zap. rom. jezika- LEKSIK:- promjene su tu najvidljivije- opet nemamo izravnih dokaza, no glavninu VL ipak možemo definirati, rekonstruirati i

sistematizirati- VL i KL nisu u filijalnom odnosu (jedan se nije razvio iz drugog)- KL zaustavljen u svom razvoju, anrazini u kojoj je bio u 3.st.,i dalje čuvan od gramatičara,

pisaca, škole, vjere, vojske, administracije- IZMJENE U LEKSIČKOM FONDU:- 1. gubljenje riječi- čestom uporabom smanjuje se fonetski obujam riječi i njena izražajnost, pa

ona postaje manje korištena i obnavljanje fonda- zbog psiholoških, socijalnih, etničkih faktora- PSIHOLOŠKI FAKTORI- nedovoljno slikovite ili netransparentne riječi zamjenjuju se slikovitijim ili etimološki

transparentnijim izrazima

- jednosložne riječi često dolaze u fonetsku koliziju, pa su mijenjane višesložnim riječima- nepravilni oblici po analogiji zamijenjeni pravilnima- esse-essere- volo-volere- ferre-portare (prtiti na leđima)- ire- u KL ima i jednosložnih i višesložnih oblika- u VL se zadržali samo oni oblici koji se mogu razdvojiti na 2 sloga- eo, is, it- nemogući u VL: ambulare/ seducere/ salire/vadere- edere (ese)- cum + edere- comedere- comer (šp. i port.)- manducare (žvakati punim ustima)- mangiare, manger- loquor 3- u KL je deponentan (ima samo pasivne oblike koji znače aktiv) i to mu je veliki

nedostatak- fabulare (ćaskati)- falar, hablar- parabolare (govoriti u parabolama)- parler, parlare, parlar- conventare- cuventa (rum)- scio 4- isto ima jednosložne oblike, zadržan samo u izoliranijim podr. (Sardinija, Rumunjska)- sapio 3.- sapere (imati okus, biti sočan)- saber, savoir, sapere- fleo 2- isto jednosložni oblici, plangere (oplakivati mrtve, udarati se u prsa od žalosti),

piangere- plorare- llorar, pleurer- equus- cabalus (iz galskog: tovarni konj, raga)- cheval, cavalo, caballo- equa- iape (rum), iegua (šp.), ieve (starofr.)- caput: tamo gdje se zadržao (tal, rum, fra, šp, port) treba pretpostaviti pojednostavljene capum,

-i ili capus, -i (2.dekl.)- testa (ćup)- testa, tete- capitionem- cabeza, cabeça- pulcher- nema familije riječi u lat., treba pretpostaviti etrursko podrijetlo- bellus 3- beau, bel,

bello; forma (kalup)- formosus 3- frumos, hermoso, furmoso- glagolski izvedeni oblici se tvorili prema supinu/participu- iterativno/intenzivno značenje,

jednostavni oblici tih gl. nisu nigdje sačuvani: canto,3 cantatus sum- chanter, cantare- iacio 3, iacto 1, jeter- no 1, nato 1, naitre- opće je pravilo da se u RJ sačuvala izvedena riječ- morfološki pravilnija, robusnija i slikovitija- mnogi deminutivi istisnuli obične izraze, ali izgubili deminutivno značenje: sol- soliculum-

soleil, ouris- ouricula- oreille, cepa-cepula-kapula- SOCIJALNI FAKTORI- svaki društveni sloj ima svoje jezične osobitosti- iz posebnih društvenih grupa (kulinarstvo, medicina, veterina, obrti, religije) neka riječ može

prijeći u širu primjenu:- minor 1 (prijetiti), deponentan- meno1 (prijetiti stoci štapom, voditi, goniti)- mener...menacer-

minacia- iecur, -oris- stara indeur. riječ, kao i jetra i hepa, -tos u grč.- iecur ficatum- jelo od guščje jetre i smokava- ficatum- obična jetra- ficat (rum), figao (sard.), ficat (furl.)- ficatum- igado, figado- ficatum- fegato, foie, feje- caecus (slijep)- ab oculis (prijevod s grč.- med.)- avogol, aveugle- verbum- znanstveni rječnik (parabola, iz grč.)- parola, parole, palabra- dies lune/martis/mercuris/iovis/veneris- ostali u korijenima današnjih dana u tjednu,

kršćanstvo nije marilo što se dani u tjednu nazivaju poganskim imenima- dies saturni/solis- morali biti promijenjeni, jer su sveti dani- sabatum (iz grč. tj.

hebrejskog)/dies domenica/us- u germanskim jezicima sačuvani poganski oblici za cijelu paradigmu (engl, njem)- saturday,

Sonntag...

ETNIČKI FAKTORI- dolazili u doticaj s Galima, Germanima, Ligurima, Ilirima, Tračanima- KL- budno bdio nad osuđenicama, tj. pazi da ne prodru barbarske riječi- one koje ima su iz italičkih jezika (iz predliterarnog doba) ili iz grčkogn (prije nego je jezik

bio fiksiran)- VL- nije se puno opterećivao time je li riječ bila strana ili domaća, ušao velik broj riječi - iz grčkog: calamus, aer, apoteca, charta, braghium, chorda, machina, petra, poena, bursa,

podium, kata-, poli-, pena-- iz keltskog (za gradnju kola): ima ih i na zap. i u Rum.: carrus (tovarna kola, lat. već imao

izraz za bojna kola currus), aloe (alouette), braca (široke hlače-pelene); cambiare (cambiar, changer), cabalus, camisia, legus (lieu)

- iz germanskih: burgus, brutis (bru), companio (prijevod s germ.- koji s nekim dijeli kruh), werra (guerre), baronis (ratnik, junak, plemić, muškarčina)

- daleko otvoreniji i za onomatopejske i ekspresivne izraze (što KL nije podnosio)- pipio 1- pipionis- pigeon, pipone- papare 1 (jesti)- pappa- papati- semantičke inovacije- pomaci, proširenja, suženja- collocare (staviti s)- smjestiti u krevet (suženje znač.)- plicare (preslojiti)- stići (chegar)- spustiti jedra, doći do obale- proširenje značenja- focus- zamjena s focarium, fugo znači nešto drugo--

REKONSTRUKCIJA VL- 9. kategorija izvora: indirektni (rekonstr. VL na temelju usporedbi između RJ )- ni jedna rekonstr.nije potpuno sigurna- svi RJ imaju infinitive potere umjesto posse (razmjerno, gotovo sigurno sa esse-inf.essere, ne

pretp. svi RJ nego samo dio zap. RJ na teritoriju Italije, Galije, Alpa- pravilo- u onim sluč. kad se odr.rekonst. oblik nalazi na velikom kompaktnom području

(Italija, Galija)- pored svih mjera opreza- neke slučajeve koji upućuju na mogućnost rekonstruiranja VL- nije teško zaključiti: jardin/gardino- srodni elementi, veliko komp.podr.- pri glasovnoj analizi- tal. gardino i jardin- posuđenice iz franačkog, jer da je autohtona čitalo

bi se kao g- kada za sve RJ postoji isti sufiks (lat. –itia), u svim RJ odgovaraju refleksi fonet. ece, eca, es,

eza (tinerece-mladost, rum., tenerezza, tenereza, tendres)- do spajanja odr.leksema u svakom jeziku moglo doći neovisno i naknadno, teneritia ne mora

biti, moguće da spajanje leksema i sufiksa u svakom jeziku neovisno- VL i RJ- stalna tendencija da se pomijesaju gl. 2. i 3. konj., prijelazni gl.- rum. a kade, tal cadere, šp. caer- umj. KL cado, ere, cadeo, cadere- u VL pretpostaviti- VL ni indirektno ni direktno zabilježeni- ni na koji način se ne može potvrditi- akcent- u RJ ona karakt.riječi koja se jako rijetko mijenjala- samo u izn. sluč. u VL i RJ

promjena mjesta akc. u odn. na KL- zlatno pravilo romanistike: bez obzira na to kakve promjene doživljavali nenagl. slogovi, nagl

se u lat, VL i RJ redovito čuva ili neizmijenjen ili s manjim i većim promjenama, ali nikad ne nestaje

- KL- predstavnik starije faze lat.- pretpostavka- samu u KL u prvo vrijeme (muzički?) akcenti kao grčki ili sanskrt, nedokazivo (irelevantno)

- bez obzira na to je li imao m.akcenat da se pored njega pojavio rano (prije 1.zapisa) jačinski dinamički nagl. na prvom slogu- svjedoče slučajevi kod dodavanja prefiksa kad vokali koji su u neizvedenim e,a prelaze u i

- utvrđen odnos izm. KL i VL kao zajedničkog ishodišta za sve RJ- mjesto akcenta u KL odr. pravilom penultime (predz.slog)- ako je dug, naglasak je na njemu,

ako je kratak, nagl. je na antepenultimi (3.slog od kraja), kad je predz. dugi vokal ili diftong ili kad iza vokala dolazi kons.skupina koja nija muta cum liquida

- ta skupina ne produžuje vokal nego nagl. na 3. slogu od kraja- 98% za mali broj riječi- moguće da se riječi naglašavaju na poslj.slogu- kad je u novijoj fazi

lat.j. ispao 1.slog na kraju e iza k mogu se svesti na: svega par imenica ima u nom.jd.naglasak na finalnom slogu- nostras,-atis (našijenac, Landsmann); arpinas, -atis

- nijedan od njih nije ostavio traga u RJ- 2. videu umjesto videsne- 3. odr. broj imperativa prezenta 2.lice jd.- finalno e nestaje- aducere- aduc(e)- prilozi mjesni i vremenski, ispadanje finalnog vokala, nagl.slog na kraju- illic, illuc, illoc- od tih prilog illac- tragovi u RJ- voditi računa o tome da se u VL s jedne strane uporno čuva ista akcenatska struktura kakva je

bila u KL, a s druge strane razl. fonetske promjene donekle mijenjaju strukt. u VL- bez obzira na promjene koje su doživjeli nenagl. slogovi da se u VL i RJ nagl.slog uvijek čuva- tako su pojedine fonetske promjene dovele ili do ispadanja finalnih vokala: calidus-caldus;

fumavit, 3.l.pf., - fumat, fumant (u pjesništvu nestaje vi)- zbog kontakata s keltskim, grč.,germanskim i posuđivanja promijenile se naglasne str. u VL- zbog keltskog u vokabularu i toponimiji- razvoj riječi s nagl. na 3 slogu otraga- encaustrum-

ne odgovara KL- keltrska plemena tricases, carantes- odudara od lat. navika naglašavanja- VL teži statističkom izjednačavanju naglasaka na posljednjem i pretposljednjem slogu- 3 kategorije uvjetovanja: fonetsko, morfematsko, semantički folklor- 1. sinkopa vokala nenagl. predzadnjeg sloga- kad su u susjedstvu vokala likvida l ili r: calida-

calda; viridis-virdis; veturus- vetlus- veklus; auricula- oricla- konsonantske skupine muta cum liquida u KL nije produživala pret. vokal: palpebra, gr.

cathedra, integrum, tenebras, tonitrum- u VL takve se skupine ponašaju drugačije- vokal se ponaša kao da je dug- dobiva naglasak:

palpebra- tal.dij.palpedra; colubra, colobra- port.cobra, šp. culebra- catedra- catedra, fr.chair; cadera šp., katrida, kadira- Istra stolica- integru- (ontje) fr, entero šp.- tenebras- tenebras; tinieblas- u riječima u kojima je nagl. u KL na 3. slogu od kraja vokali i,e, u nalaze se u hijatu, i, e i

kratki u gube nagl. i postaju poluvokali, a nagl prelazi na vokal pretposljednjeg sloga- fi/li/o/lum- VL fil/io/lu

- 3 skupine otklona uvjetovanih morfematskim faktorima:- a) infinitivi 3.konj. isto sa nagl. na 3.slogu otkraja u KL na kratkom u u hijatu: battuere-

battere; consuere- cosere- b) 3.l.pf.ind. u KL nagl. na predzadnjem slogu: dixerunt- dixerunt; fecerunt- fecerunt;

miserunt- slabi gl. portare portarunt umjesto portaverunt- radikalne promjene nagl.str. 3.l.pf. dosljedno potvrđene u RJ- c) nanovo složene riječi u KL kod 2 složena oblika glagoli s prefiksima, ako je vokal

predz.sloga bio kratak, nagl. je na prefiksu: lego-religo; nego-renego; venit-convenit; capit-incipit; plico-implico;

- u VL kompozicijama više ne vrijedi pravilo da se naglasak prebacuje na prefiks, nego uvijek isti: convenit-convenit (conviene); incipit- incipit; KL perdidi-VL perdidi (perdi)

- promjene mjesta naglaska: separat-separat- semantički razlozi odstupanja od KL mjesta naglaska u brojevima; u VL budući da je nagl.bio

na elementu koji nije razlikovan u VL, premiješta se na razlikovni elemenat- sexaginta- refleksija RJ; viginti- veinte; cuadraginta- cuarenta- ficatum- fika (rum.), fegato, higado- VL ipak unatoč općem načelu da se naglasak uvijek čuva, nagl.strukt. se u VL znatno

izmijenila

- VL konsonantizam- koherentno prikazan, velik broj sitnih razlika od KL- H- u izgovoru RJ nije ostalo ništa- nedosljedna promjena X(ks)- ss: dixit-dissit; u imenicama nije provedeno- Q, labiovelarni konsonant reducira se u k pred svim vokalima osim pred a - d, t ispred vokala u hijatu teže prema palatalizaciji, od 2.st.- crescentia-ti-tsi; sapientiae- lat. nije imao labiodentale nego bilabijale W- ispadanje ns u svim pozicijama: mensa-mesa; - m,n, finalni nazali koji su se u KL izgovarali, u VL nestaju- 1. pojava koja je sistematska- najveći dio Romanije u doba carstva- palatalizacija velara; k, g

ispred svijetlih vokala e, i, vrijedi za cijelo podr.osim izoliranih area (Sardinija (kentu), ist.obala Jadrana, dalmatski- kentum (sto))

- placeo,-ere- Db. plakir- težnja da se diftonzi monoftongiraju- ako RJ poznaju vok.kvantitetu- nastala naknadno, nema veze s lat.- konsonantizam-globalne promjene; VL-KL velik broj pojedinačnih promjena- komb.konsonanata s jodom (poluvokal)- daju palatalne rezultate- svi RJ zahvaćeni, ali na

svakom rom.podr. u razl.smjerovima- 3.sustavne promjene- slabljenje finalnih konsonanata- malen broj konsonanata koji mogu doći na kraj riječi- među njima se izdvajaju nazali m i n koji u VL nestaju bez traga osim u jednosložnim riječima

na dijelu područja- s,t-obavljaju u lat. znač. gram.morf. funkciju- s- 2.lice glagola, ak.pl.,nom.sg, imena- t- 3.l.gl.- u govornom jeziku očuvani s i t koji u pučkom jez. Italije nestali- poč.kršćanske ere-ne pozna finalno s- u dijelovima rano odvojenim od Rima (Sardinija) i dalje s, arhaično stanje- težnja prema analitičkoj str., za razl. od KL koji teži sintetičkoj (da se nastoji da leksički elem.

i oni el. koji označavaju gram.odnose nastoje dolaziti kao jedna fonetski jedinstvena riječ: amabantur, neki misle da se ne može dijeliti: am(korijen)a(osnova)ba(impf.ind.)nt(3.l.pl.)ur(pasiv)

- KL nije isključivo sint. ni RJ isključ. analitički- 1 os osnovnih težnji- napuštanje sint.str. na račun analitičkih- karakt. VL- zbog analogije ili napuštanja anomalnih ili rijtkih gram.pojava- pojednostavljene

gram.str.(morfologija), ovisi o subjekt.krit., navikama- kod gl. u konjugaciji- 1. morfološke karakteristike imena (imenica, prid, zamj, br)- razl. imenički i opisni pridjevi do

kraja pojednostavili svoju morf. u suvr. RJ- jedan oblik za jedn., drugi za množ.- vrijedi za sve- u starom provans. i starofr.- sustva dekl. od 2 padeža- padež subjekta nastavlja lat.nom; opći

kosi padež- akuzativ- napušten krajem 14, poč.15.st najkasnije- retoromanski dijalekt surselski- tragovi- reumunjski- od 4.st. se razvija odvojeno od zap.Rom., dvopadežni sustav i danas ali drukčijeg

tipa: stpili se N i A u VL i G i D- posljedica kontakata s balk.jezicima- svi RJ osim rum. imaju jedna oblik za jd. i jedan za mn.- treba istaknuti da se romanske imenice redovito izvode od lat.ak. a samo u iznimnim sluč. od

lat. nom.- kada izvodimo imenice i opisne pridjeve polazimo od ak.- determ. prid, posv, demon, relat zamj. se razlikuju od imenica i opisnih pridjeva- čuvaju i N i

A najmanje, a često i D ili G-D- imenice- u KL kategorije nasljeđuju iz starijih jez.stanja (praitalski, indoeur.) koji nisu u lat.

kad je zabilježen bile jasno motivirane- jedna od slabo motiviranih kategorija je rod- kad se podudara sa spolom nije bilo problema, ali

kad se radi o neživom, sustav od 3 roda- zamijenjeni onim od 2- za neživo rod arbitraran- svi RJ imaju samo m. i ž. rod kao jasno definirane kategorije, ali ima mnogo tragova sr.roda-

rum. na razvalinama sr.roda stvorio dvorod (u jednini se sklanja kao im. m.roda a u mn.

ženskog); u zap. RJ (tal., staroprov, manje starofr. i šp.) posebne kat. imenica koje pokazuju što pokazuje rum.gram.sustav (il braccio, le braccia)

- napuštanje sr.roda još nije završeno- duga pov., već u najstarijim stanjima lat. za mnoge im. moguće ustvrditi kolebanje (caseus/caseum- sir)

- neke imenice sr.roda prema pluralnom obliku na –a dobivaju novi oblik (zadržao se kao relikt): folium/folia, -ae- list)

- kolebanja izm. m. i ž. roda- u lat. pravilo da im. koje označ. stabla- ž.r., ali u RJ postaju m.r.- imenice na –or, -oris, u KL obično m.r., u VL mnoge takve imenice prelaze u ž.rod

(apstraktno značenje)- dolor,-oris- nurus, -us- snaha; neptis- nećakinja, unuka; strips-vještica- lat. u svojoj starijoj fazi iamo 5 dekl. tipova za imenice, a samo prva 3 tipa- femina,-ae- pridjevi nisu imali ni 4. ni 5. dekl., one koje su išle po 5. bile brojčano salbo predstavljane:

materies,-iei-/ materia, -ae; glacies, -ie/glacia,-ae-VL; rabies, -iei/rabia,-ae; facies,-iei/facia,-ae: u Rj po prvoj deklinaciji, ne po 5.- rano nestali iz živog jezika

- res, dies, fides- u nekim RJ mogle se zadržati u obliku koji se prije izvodi iz 5.neg iz 1.- dies,-iei- dio zap. Romanije- dia (šp, prov, katal); sred. i ist. Romanija, fr., retor, dio prov, tal.

Dolomiti, rum- pretp. 5.dekl. (di di festa, inače giorno)- manus,-us/manus,-i- gelus,-u/gelum, 2.dekl- imenice 3.dekl. s pomičnim nagl.-doktor,-oris; civitas,-atis; odupirale se ujednačavanju- imenice i pridjevi 3.dekl. s osn. na –r redovito prelaze u 2.dekl.: acer,-is,-e prelazi u acer,acra,

acrum; pauper,-eris_ pauper, -era, -erum- neke prelaze iz 3. u 1.: tempestas,-atis/ tempesta,-ae- bogata dekl. br. u VL reducirana pa nejednoznačni morfemi s više varijanti, dekl. se svodi na

sustav u kojem morfemi teže tome da imaju što manji broj varijanti- u svim dekl. odr. broj oblika s 2 padežna značenja- da su ti odnosi u svim dekl.sust. identični u 1,2,3 dekl. bilo bi bolje, ali- nestanak finalnih nazala u VL- oznaka ak.jd. za sve imenice m. i ž. roda i veći dio

sr.roda............- 24.1.03.- gaudeo 3 gavisum sum- oblici perfektivne osnove, pasivni- hortor,avi,-atus sum- cijela paradigma pasivna ali s aktivnim značenjem, deponentni gl.- gubljenje finalnog m- stapanje i,e/u,o u nenagl. slogovima- glavnina promjena počela od pasiva- pasiv infectum- trajni oblici- sintetički oblici, 2.l.sg.- laudabaris- ti bijaše hvaljen- laudaris- ti si hvaljen- averis- ti ćeš biti hvaljen/ hvalit će te- perfectum- samo analitički oblici, part. pas. ,3 roda i broj i oblici pom.gl. biti- plpf.- laudatus,a,um eras- ti bijaše bio hvaljen- pf.(svrš.pz.)- laudatus 3 es- fut.- laudatus 3 eres- u trećim licima pom.gl. mogao biti interpertiran kao čisti prezent- bonus es- on je dobar- laudatus es- njega su pohvalili/on je pohvaljen- analogija izm. pridjeva koji dolazi s biti i participa dovela do toga da analit./perifrast. oblici

dobiju opće značenje- laudatus eras počinje značiti ono što je značio laudabaris, ono što je značio laudaris- laudatus

est; laudaberis- laudatus eris- stari oblici perfekta dobili značenje infectuma- ispražnjena mjesta, u 2.dijelu donje tablice- * laudatus fueras/fuisti/fueris- u KL se nisu upotrebljavali ali su bili mogući, nema sustava- u VL umj. oblika za perfectum potenc. oblici postali redoviti oblici za označavanje perfekta- pasiv potpuno prešao u analitičku konstrukciju- infectum-sintet.- VL cijela paradigma pasiva analitička- revolucionarna promjena

- deponentni gl. (sa pas.konj, a aktivnim značenjem) dobili ili aktivnu konj. i uklopili se u sustav ili nestali i zamijenjeni sinonimima koji su već imali ak.konj.

- nakon te radikalne promjene u konj.pasiva- promjene u konj. aktiva iz nužde- neka lica futura i perfekta: laudavit- on će hvaliti; laudatimus- mi ćemo hvaliti, on će

pohvaliti, mi smo pohvalili- intervokalno –v-,-b-, razl. fonemi u KL, u VL se stopili u jedan jedinstveni fonem:

laudabit/laudavit- ne mogu razlikovati pf. i fut.- futuru umjesto starog načina (tvoren sintetički abo, abis, abit)- uvedena konstrukcija

inf+habeo2, habes,habet, habemus...- u VL kao u kajkavskom budem budeš- bum, buš: *aio, as, at (alegro oblici, oblici brza govora)- pretp. *laudare+aio u zap.RJ- oblici futura- analitički futur koji se tvori inf.gl. koji se spreže i

alegro oblika pom.gl.habere-sačuvan u najvećem dijelu Romanije- 2 rješenja: pom.gl. habere u pz. ispred inf. i vezan s njim prijedlogom ad- habeo ad laudare (sardski sačuvao debeo, debes laudare); rum. volo, vele (VL voleo, volere),

voleo laudare- uništen, stari sint.futur- analitički, krajem srv. ponovno skraćen- pf. mogao ostati laudaraio fut., ali je semantički bio dvojak- pz. označavao već od najstarijih

tekstova, laudavi- upravo sam sad pohvalio + čisto prošla radnja koja više nema veze s pz. (pohvalih)

- zato u pf.- s jedne strane čuva u ovom preteritalnom značenju, vezano isključivo za prošlost, a drugo značenje gotova radnja- habeo laudatum (pz.pom.gl/part.pas.)- nova paradigma tzv. složenog pf. očuvan u svim RJ

- polazište za potpunu dezintegraciju starog gl. sustava u aktivu- u oblicima perfectum česta pojava već u KL, obilno zabilježena, gdje je trebalo dobiti odr.

broj slogova- slogovi ve, vi u oblicima perfectuma ispadali- zbog nestanka finalnih nazala i stapanja kratkog e, i, kratkog u, o u jedinstvene glas. oblike

koji su se prije razlikovali, au VL više ne- kolizije u nekim oblicima (konj.pf. i fut.II)- od svih oblika aktiva sačuvan impf. kao sintet. oblik sa sintet. konj.(laudabas)- sačuvan pf. sa sint.konj (laudavisti), pz. (laudas)- oblici kao futur: laudar(e)+aio (sintet.), pz. laudas pored *aio laudatum, slož.pf- svrš.pz.- radnja koja se odvija neposredno prije trenutka govora- nije ostao u VL i RJ

usamljen- analogno stvaranje drugih oblika- pf. fuisti laudatum, fut. habere+as laudatum- često preklapanje s oblicima za plpf., fII, s vremenom preuzeli te funkcije- prema tome stari oblici za plpf. ili stari oblici za fut.II- laudaveo,-eris,-erit- postali suvišni- iz

RJ nakon nekoliko st. razvoja nestali, sačuvani u iznimnim slučajevima- fr.do 11.st plpf. laudaveram, onda nestaje; rum.sard.šp.port.-oblici sačuvani do danas-

značenje drugačije- u VL sustavu oblik koji se djelomično preklapa sa starim sust. isto postao analitičan- 5 oblika koji odgovaraju infectumu, samo 3 sint., 2 analit.- 5 potpuno novih nizova oblika isključivo analitičkih- anteriornost, 2 sustava- neanteriornost (simultanost, pz, impf.) svi romanski gl.sustavi- samo prva 3 oblika nasljađeni iz starijih stanja, samo impf, pz manje više identična značenja- VL- sustav s 3 niza analit.oblika u ind. za impf, pf, pz- 2 niza oblika sint. za future u prošlosti-

neanteriornost, simultanost i 5 nizova obilka koji po str. analit., a osn. znač. im je anteriornost- u semant.smislu relativni (radnja u odnosu na neku drugu)

- konj.-praktički sve isto, ne poznaje u VL, ni KL- u prošlosti prema impf, pf samo jedan oblik- konj. impf.- po 1 oblik za konj.plpf.; jedan za

konj.pf i konj.pz.- imperativ- u KL iz perspektive pz.- zapovijed, želja, usmjeren na daljnju budućnost, odlaganje

izvršenja rada, imper.pz (lauda, hvali)i fut. (laudato-hvali kad stigneš), laudare-budi hvaljen; laudator-neka budeš hvaljen kad za to dođe vrijeme

- imper.pz.puno češći od fut.- iščezli u VL, samo imper.pz.zadržan!- od neličnih oblika gl.- infinitivi i participi (aktivni i pasivni), supin-akt., slag.vremena-pas.- inf, part- razgranat sustav oblika

- inf.pf-nestao, samo inf.pz.- inaf.fut-nestao, inf.pasiva- izražen analitički- laudatus 3 esse- po uzoru na oblike za anteriornost i inf.pz. dobio oblik za anterior. koji se tvori po istom

načelu: habere laudatum (mjesto inf.pf.- anteriorni inf., Rj ga tako izvode)- particip-6, aturus- nestao; adventura- ono što će se dogoditi- akt.part.-samo part.pz.-laudamus, antis, zap.RJ- pas.part.-andus 3 (gerundiv)- nestao- RJ samo part. laudatus 3- gl. imenice- supin nestao iz svih zap.RJ, ali se zadržao u rum. (izoliran, periferan): andi, o, um

(laudando)- izt ablat. oblika, dobila adverbialno značenje, sačuvan kao gl.prilog pomoću kojeg se izražava istovremenost

- elem. na temelju kojih se mogu rekonstrirati razvoji gl.sustava u svim RJ iz VL- pored tih promjena- još nekoliko elemenata- sustav izraž. lixca i broja u RJ uglavnom dobro očuvan- 3.l.jd./3.l.mn.- Sardsky- za pojedine gl. bez ikakvih promjena: KL canto,as,a, amus, avis, an- šp: canto, as,a, amos, ais, an- tal: canto, canti, canta, cantiamo (konj.nastavak), cantano- svi RJ dobro čuvaju razl.lica, br.morf.- fr: doživio veliku redukciju na govornom planu- za mnoge gl. isti oblik u izgovoru za sva 3

lica jd. i 3.lica mn., a grafija ostala dovoljno arhaična da bi bila bliska lat.nač.- unutar pojedinih gl. tipova- puno analogija: tal. 1.lice pl.- konj. nast. generalizirao u ind.- fr. najdalje otišao umjesto nekoliko nizova nastavaka za 1,2, lice pl. amus, emus, itis, ietis;

2.lice pl. atis (generalizirano, u starofr. ez, danas e), etis, itis, ietis/iti- sintaksa: pojedini padeži bili dokinuti, ak,dar,abl u zap.Rom, n,ak,g,d na Blakanu- da je sintaksa zadržana kao u KL jezik ne bi mogao funkcionirati, jezične poruke što

neovusnije o kontekstu, čitav niz promjena- KL: Petrus Paulum applellat. sub.1, dalji obj. 2, 3- 1,3,2- normalan poredak u lat.(213,231,312,321 nisu podjednko uobičajeni, ali su mogući,

poredak u načelu nema distinktivnu funkciju, nego bez obzira na funkciju riječi u rečenici može dolaziti na bilo kojem mjestu- 6 mogućih rješenja, sva dopuštena

- Paulus mihi librum dat. (1234) Pavao mi daje knjigu, 24 moguće varijacije; još veća mogućnost varijacija u reč. s više elemenata- i do nekoliko stotina

- kad je u VL nestala mogućnost razlikovanja padeža- otpada finalno m, u ist.Romaniji i s- ne razlikuje se objekt od subjekta

- VL umjesto te slobode- sustav- za izjavne reč. obavezan, S-gl.O (ne više SOG), S, O odijeljeni glagolom: Petru appellat Paulu. (sgo) Paulu appellat Petru (sgo)

- u fr. red riječi doveden do krajnjih granica, ista riječ u odnosu na gl. ima drugu funkciju; šp.- manje strog normativni pritisak- veća sloboda

- odnos između paratakse i hipotakse: kod nezavisne i zav.slož.reč.- ovlaš karakterizacije u udžbenicima: VL napustio hipotaksu i parataksa je prevladala- to treba

modificirati- VL je bliži razgovornom jeziku i kao i svaki razg.j. češće upotrebljava parataktičke nego hipotaktičke konstrukcije, pa svi RJ i dijalekti u svojoj sintaksi imaju najnormalnije oblike hipotakse

- svi RJ imaju zavisne reč.- u VL je parat. postala češća od hip., ali ova nikad nije napuštena kao moguća

- u VL se dogodile neke znač. promjene u sintaksi- za cijeli niz hipotaktičkih sveza uveden niz novih elemenata, i to ugl. zato da bi se sint. veze učinile jasnijima i jednoznačnijima- radi jednostavnosti u VL i RJ nestaje i hiperbaton (prebacivanje dijelova, međusobno zavisnih unutar sintagme), u kojem se često 2 sint.blisko povezane riječi nađu odvojene nizom drugih riječi

- u VL samo neprelomljeni, linearni red riječi- izražavanje upitnosti i odgovora na pitanje; potvrdnog i negat. odgovora- u lat. niz čestica kojima izražavamo upitnost- postponiran –ne: videsne- u VL upitnost se sve češće izražava obrnutim redom riječi, inverzijom, subjekt na 2.mjesto,

iza gl.

- u VL i RJ razvijen način izražavanja indirektne upitnosti pomoću si?- jedna od znač. inovacija u VL

- odgovori na pitanja- u lat. nema potvrd, negat.odgovora samo jednom riječju ili česticom koja bi imala vrijednost cijele rečenice

- u VL za potvr. cijeli niz riječi- certe, verum, etiam, ita, sic- da!- u RJ preživio sic (lat. 'tako'): tal, šp- si; fr. si, ali specifična upotreba- pozitivan odgovor na

negativno pitanje (kao doch)- po analogiji za neg.odgovore- nonć- svi RJ od VL razd. za izražavanje kako potvr. tako i neg. odgovora na pitanja razvili sustav

čestica- u rum: da/nu (od no); u fr. osim si, oui (hoc ille, to on), port. sim- negacija u port. težila da bude što ekspresivnija i slikovitija- česte dodatne negacije- u VL riječi- punctum. passum (korak), micam (mrvicu), guttam- psihički faktori promjena- ferre- nositi- nezgodan, jedan dio oblika izvan sustava- guerrere- nema familije riječi, ne može biti proziran etimološki- u VL zamijenjeni sa portare

('prtiti na leđima'), u RJ ili refleks od portare ili naknadno od levare (llevar, levar)- locur, locui- deponentan, dvosložan u mnogim oblicima- sveden na mali fonetski obujam,

nema bogate familije riječi, zamijenjen slikovitim fabulor, ari- fabulo, are (čavrljati, naklapati, razgovarati)- opet afektivan prikaz- hablar, falar, sard. faidare

- od 1.st dalje- kršćanska tehnička terminologija- parabolare (govoriti u prispodobama kao što je govorio Krist): tal, fr, okcit, kat- parlare, parlaire

- scio, scire- 2 nedostatka- mnogi oblici postaju jednosložni u VL, siromašna familija riječi od istog korijena- zadržao se samo na 2 izolirana podr. Sardinija (scire)i Dacija (a šti, aštire- do 16.st, danas imenica, znati)

- inače: sapio, sapere; sapeo, sapere- imati okus, biti sočan; razumjeti se u nešto- scire- neutralan inte. znati/ sapere- kužiti- tal. sapere, saber- pleo, plere- plakati, nije sačuvan u RJ, često afektivni izrazi, cmizdriti, sliniti- VL- ploro,

plorare (jaukati, stenjati), llorar, chorar, fr, ploare- rum. plango, ere (udarati se u prsa, oplakivanje mrtvaca)- a plenđe, pianđer; sard. prangere- konj- eccus, ecui, nije se zadržao ni u jednom RJ- zbog fonet.promjene (ecua- kobila, rum,

iberor, starofr)- potkraj rimskog razdoblja posuđenica iz keltskog- caballus- tovarni konj, raga- sačuvan u

svim RJ, od rom. do port.- os, oris- slabe strane, u VL se nije zadržao- 3 sinonim. izraza- vilica, obraz: tal.bocca, šp.boca;

rostrum- (staviti nešto u) kljun, rum.rost- usta, kat, šp- rostre, rostro- lice- caput, -itis sr.rod- u VL- u m.rodu sg., u ž.rodu pl., capus,-i (tal-capo,-i, specijalizirano znač.,

kao i fr.- capo-šef, u starijim j.- glava); šp. cabo-kraj, gornji dio, rijetko glava, zamjena testa (posuda od pečene gline, razbijena, loše napravljena, črepnja)- od tal. preko port. do fr.zamijenjena sa caput,-itis

- šp, port. riješili jednosložnost- capotia- cabeza- aeger, aegrotus- slaba familija riječi- zamj. sa infirmus u 1 dijeli Romanije- nemoćan, slab-

bolestan- enfermo; ili male habitus- slabo raspoložen- malhad u fr., malato u tal., danas amalato

- pulcher, chra, chrum- gotovo nikakva familija, ne zna mu se točna etimologija, nije sačuvan- u VL dvije zamjene- 1. sinonim formosus (učinjen prema kalupu- lijep)- sačuvan u periferiji-

hermoso, formoso, rum. frumos- česta pojava- lateralni, periferni RJ čuvaju starija stanja od srednjeg prostora- carsko doba- iz vojničkog jezika, opsceno značenje- bellus,a,um- zgodan, ljepuškast (žena),

veliki sred prostor (fr, prov, tal)- mnoge lat. riječi se ne čuvaju u jednost. obliku skučenog fonetskog obujma, nego se čuvaju

deminutivni i izvedeni oblici- socijani faktori: društveni slojevi- velik prestiž, ili brojniji, ili način izražavanja privlači

pozornost- 18, 19.st u svim eur, jez.medicinska terminologija ima veliku ulogu u obnovi općeg vokabulara

- VL- nekoliko tehn. i soc. podr. iz jezika kojih se crpile inovacije- kuhinja, medicina, obrtništvo, religija

- naziv za jetru- indoer. porijekla- jecur,-oris- nije sačuvan u RJ- kulinar.trem. iz grč.:jetra punjena smokvama: ficatum- polazište za nazive u RJ

- rum- fikat, sard- figao, furl-fija, šp. higado, port- figado, tal. fegato, fr. (foa)- kalkirana riječ se teško adaptirala VL, ali je ipak eliminirala staru- dani u tjednu- što je u ranom kršć. bilo važno- KL prema odr. božanstvu, planetima- P- dan Mjeseca- dies lune- U- dan boga Marsa- martis dies- S- Merkurov dan- mercuri dies- Č- Jupiterov- jovis dies- P- Venerin dan- veneris dies- port. segunda feira...- ali sub. i ned. važni u kršćanskoj predaji, bitni događaji- S- saturni dies- N- solis dies- nisu imali šanse, sačuvali se kao posuđenice ili kalkovi u onim jez. koji su rano

došli u doticaj s Rimljanima a do kasna odolijevali kršćanstvu: saturday, Sonntag- iz grč. ili hebr.- šabat- dan mirovanja, lat. sabbatum, rum. sabata, šp. sabado- kršć. term.;

mjesto solis dies uveden prema grč. hemera curiace- gospodnji dan- dies dominicus- dominica- tal domenica, rum. duminea, šp. domingo, fr. dimanž

- etnički folklori- KL osim najstarijih posuđenica, grč, italski, etrurski- VL- bitno drugačije stanje, neobrazovan puk: sva sila riječi, termina iz pokorenih naroda i

onih s kojima se dolazi u doticaj (grč.)- od kraja 3.st.pr.Kr.- u Rimu grč. škole, ostaci: aer, bracium,calamus, corona, calapus- rano ušli

u lat.- zatim keltski, galski, germanski izrazi

NAJVAŽNIJE OPĆE KARAKTERISTIKE VL

1. vokali se ne razlikuju po kvantitetu nego po aperturi2. diftonzi ae i oe ne postoje u sistemu3. sekvence k i g + palatal. poluvokal (ki, gi) se palataliziraju4. u odr. sloju riječi postoji sinkopa intertonike (oculus-oclus)5. diftong au ispred u u sljedećem slogu mijenja se disimilacijom (augusto-agusto)6. intervokalno b prelazi u spirant (cabalo-cavalo)7. deklinacija imenica vrši se prijedlozima8. posebna kategorija riječi za aktualizaciju imenica- članovi9. komparacija je analitička (složena)10. pridjevi tvari u konkretnom značenju zamijenjeni prijedložnim izrazima s de11. lične zamj.pokazuju 2 serije, u zavisnosti od naglasaka (nagl. diftongira: me-moi)12. brojevi 17,18,19 tvore se dodavanjem jedinice desetici13. arizotonički perfekt (sintetički), ispada glas v14. anteriorna vremena su složena (analitička)15. futur je analitički izražen perifrazama16. kondicional kao samostalni način postoji17. supin, imper.futura, gerundiv, part.fut. ne postoje18. oblik na –ssem nije više konj. plpf. već konj. impf (rum.)19. postoji jedan univerzalni korijen u funkciji nominalizatora20. konstrukcija ak+inf. je rijetka21. rečenične samostalne afirmacije postoje22. složenice tipa gl+im kao i složeni prijedlozi i prilozi ne postoje- nestaju h i m (osim u cum i rem),- ns-s; tl-d; ks-ss