RRIF-plus d.o.o., VLAŠKA 68, ZAGREB POŠTARINA · PDF fileNOMOTEHNIKA - izrada općih akata (zakona, ... II. Posebni porezi i ... Najvažnije odredbe, koje će dio stupiti na snagu

STARO

^ASOPIS ZA PRAVNU I EKONOMSKU TEORIJU I PRAKSU

www.rrif.hr

12Prosinac 2016.GODINA XXV.

RRIF-plus d.o.o., VLAŠKA 68, ZAGREB • POŠTARINA PLAĆENA HP-u d.d. U POŠTANSKOM UREDU 10000 ZAGREB – TISKANICA

� ČLANCI – iz sadržaja • POREZNO PRAVO

Novosti u oporezivanju PDV-om – Renata KALČIĆ

Novosti u oporezivanju dohotka od 1. siječnja 2017. – Lucija TURKOVIĆ-JARŽA

Sklapanje porezne nagodbe za dio novoutvrđene porezne obveze

– mr. sc. Mirjana MAHOVIĆ KOMLJENOVIĆ Promjene u oporezivanju prometa nekretnina od 1. siječnja 2017.

– Nikolina PRATZER Obračun PDV-a kod prodaje dobara na sajmovima

– dr. sc. Tamara CIRKVENI FILIPOVIĆPorezni nadzor u svjetlu prijedloga novih poreznih zakona

– Marijana RADUSIN LIPOŠINOVIĆ• PRAVO TRGOVAČKIH DRUŠTAVA

Statusne promjene trgovačkih društava (I.) – Vesna BULJAN

• PRAVO ZAŠTITE TRŽIŠNOG NATJECANJAPristup informacijama i zaštita povjerljivih informacija (I.)

– dr. sc. Mirta KAPURAL• OBVEZNO PRAVO

Ugovor o darovanju (I.) – mr. sc. Hrvoje KORDIŠ

• STVARVNO PRAVOZaštita prava vlasništva u sudskom postupku (rei vindicatio)

– dr. sc. Ljiljana MATUŠKO ANTONIĆ

U PRIPREMI

� TUMAČENJA I STAJALIŠTA

• MINISTARSTVO FINANCIJAPorezna uprava– Porez na dodanu vrijednost– Porez na dohodakCarinska uprava– Posebni porezi i trošarine

MINISTARSTVO GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA DOMAĆA SUDSKA PRAKSA I STAJALIŠTA INOZEMNA SUDSKA PRAKSA I STAJALIŠTA PITANJA I ODGOVORI

SRETAN BOŽIĆ I USPJEŠNU NOVU

2017. ŽELIMO SVIM PRETPLATNICIMA,

ČITATELJIMA I SURADNICIMA

RRIF-a

NOMOTEHNIKA - izrada općih akata(zakona, uredaba, pravilnika, statuta, poslovnika, naredaba, i dr.)

S PRAKTIČNIM PRIMJERIMA

+ dodatakKOMENTAR jedinstvenih

nomotehničkih pravilaOpseg: 112 str.

Cijena za obje knjige u kompletu: 231,00 kn

AKTUALNO

AKTUALNO

Autori: doc. dr. sc. Ivan Milotić, dipl. iur. i Domagoj Peranić, dipl. iur. Suradnici: Anamarija Livaja, mag. iur.; Terezija Marić, dipl. iur.; Marko Zoričić, dipl. ang. i soc., spec. konf. prev.; Ivan Palčić, dipl. iur.; Vjekoslav Ivančić, mag. iur. Opseg: 416 str.

Radni odnosi + Prilog Primjena Zakona o raduVII. IZMIJENJENO I DOPUNJENO IZDANJE 2015.+ PRILOG: Nove evidencije u području rada i obračuna plaćeOvaj priručnik omogućit će vam lakše snalaženje i primjenu novog Zakona o radu u praksi, donoseći vam pritom na jednom mjestu, na pregledan način, niz upotrebljivih obrazaca, odluka i ugovora iz ovog područja, kao i sve po-vezane zakonske i podzakonske akte (pravilnike, uredbe, kolektivne ugovore i sl.), te kao radne evidencije.

Opseg: 760 + 140 str.Cijena kompleta: 462,00 kn

Autori:prof. dr. sc. Vilim GORENC; doc. dr. sc. Zlatko ĆESIĆ,

Vesna BULJAN, dipl. iur. i dr. sc. Vlado BRKANIĆOpseg priručnika je 1660 stranica. Tvrdi uvez.

+ dodatak: Zakon o trgovačkim društvima (pročišćeni tekst) - 2015.

Cijena komentara i dodatka: 997,50 kn

KOMENTAR ZAKONA O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA

IV. izmijenjeno i dopunjeno izdanje 2008. (dodatak 2015.)

Prosinac 2016.

PRAVO I POREZI, br. 12/16. 1

S A D R Ž A J

�POREZNO PRAVO ✐ Renata KALČIĆ, dipl. oec.

Novosti u oporezivanju PDV-om ..............................................3 ✐ Lucija TURKOVIĆ-JARŽA, dipl. oec. i ovl. rač.

Novosti u oporezivanju dohotka nakon 1. siječnja 2017. godine .................................................................................. 6

✐ Doc. dr. sc. Ivan MILOTIĆDjelo i autorsko djelo u pravnom i poreznom sustavu RH ....................................................................................... 14

✐ Mr. sc. Mirjana MAHOVIĆ KOMLJENOVIĆ, dipl. oec.Sklapanje porezne nagodbe za dio novoutvrđene porezne obveze ............................................................................. 23

✐ Nikolina PRATZER, dipl. iur.Promjene u oporezivanju prometa nekretnina od 1. siječnja 2017. godine ....................................................... 29

✐ Dr. sc. Tamara CIRKVENI FILIPOVIĆ, viša pred. i ovl. rač.Obračun PDV-a kod prodaje dobara na sajmovima u RH i u Sloveniji ............................. 33

✐ Željka MARINOVIĆ, dipl. oec.Popis zaliha i obračun razlike trošarine na cigarete 1. prosinca 2016. godine ........................................................... 38

✐ Marijana RADUSIN LIPOŠINOVIĆ, dipl. oec., univ. spec. oec.Provedba poreznog nadzora u svjetlu prijedloga novih poreznih zakona .............................................................. 44

�PRAVO TRGOVAČKIH DRUŠTAVA ✐ Vesna BULJAN, dipl. iur.

Statusne promjene trgovačkih društava (I.) ................... 51 ✐ Tino BEGO, dipl. iur.

Osnivanje d.o.o.-a s jednim članom (I.) .............................. 59

�MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO ✐ Prof. dr. sc. Vilim BOUČEK

Unifikacija europskoga međunarodnog privatnog prava i izglednost za Europski zakonik o MPP-u ........... 62

�PRAVO ZAŠTITE TRŽIŠNOG NATJECANJA ✐ Dr. sc. Mirta KAPURAL, dipl. iur.

Pristup informacijama i zaštita povjerljivih informacija u postupcima iz prava tržišnog natjecanja (I.) .................... 73

�OBVEZNO PRAVO ✐ Mr. sc. Hrvoje KORDIŠ, dipl. iur.

Ugovor o darovanju (I.) .............................................................. 82 ✐ Dr. sc. Damir JURAS

Izvanredni zdravstveni pregled policijskih službenika .... 86

�STVARNO PRAVO ✐ Dr. sc. Ljiljana MATUŠKO ANTONIĆ, dipl. iur.

Zaštita prava vlasništva u sudskom postupku (rei vindicatio) ................................... 87

✐ Vicko PRANČIĆ, dipl. iur.Korištenje i uporaba posebnog dijela nekretnine ....... 93

�GRAĐANSKO PRAVO ✐ Dinko JAKELIĆ, mag. iur.

Materijalni i procesni karakter sudske nagodbe ........100

P TUMAČENJA I STAJALIŠTA DRŽAVNIH TIJELA, TIJELA JEDINICA PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE I JAVNIH USTANOVA

✐ MINISTARSTVO FINANCIJA ......................................................103Porezna uprava .............................................................................103

I. Porez na dodanu vrijednost ..............................................103III. Porez na dohodak ...............................................................107

Carinska uprava ............................................................................107II. Posebni porezi i trošarine ..................................................107

✐ MINISTARSTVO GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA .......................................................................................114

P DOMAĆA SUDSKA PRAKSA ................................................... 118 P INOZEMNA SUDSKA PRAKSA I STAJALIŠTA ................... 126 P PITANJA i ODGOVORI ............................................................... 133

U PRODAJI !

Opseg: 1.102 str.

HRVATSKI RAČUNOVODSTVENI SUSTAVVII. izdanje 2016.

Od 1. siječnja 2016. godine u primjeni su izmijenjeni Hrvatski standardi financijskog izvje-šćivanja (Nar. nov., br. 86/15.) i Međunarodni standardi financijskog izvješćivanja usklađeni s Uredbom (Ez) br. 1606/2002. Europskog parlamenta.

Svi obveznici primjene Zakona o računovodstvu, odnosno poduzetnici koji vode dvostavno profitno računovodstvo i plaćaju porez na dobitak, obvezni su u knjigovodstvenim postupcima primijeniti HSFI-je odnosno MSFI-je. Svaka poslovna činjenica vrednuje se i priznaje na knjigo-vodstvenim računima i obračunima prema pravilima koje određuju računovodstveni standardi.

U ovoj su knjizi tiskani izmijenjeni i dopunjeni Hrvatski standardi financijskog izvještavanja (HSFI) koji se primjenjuju za izvještajna razdoblja koja započinju 1. siječnja 2016., i to u pročišćenoj verziji, te važeći Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI), također u pročišćenoj verziji. Uz to se daje i pročišćeni tekst novog Zakona o računovodstvu koji se primjenjuje od 1. siječnja 2016. godine te kratki komentar tog Zakona.

Cijena (s PDV-om)tiskano izdanje 294,00 kne-knjiga 300,00 kn

Prosinac 2016.

PRAVO I POREZI, br. 12/16.2

O BAV I J E S T I

5. Ako ste iskoristili sve gratis minute za tekuću godinu (s osnove pret-plate na RRIF – 40 minuta , Pravo i poreze – 20 minuta i Porezni priruč-nik – 20 minuta ), čut ćete poruku:“Iskoristili ste sve plaćene i gratis minute savjeta. Usluge naših savjet-nika možete koristiti pozivom na broj 060/60-20-60. Pozivom na broj 01/4699-760 možete dobiti našu pretplatu.”U odjelu pretplate dobit ćete sve potrebne informacije u vezi s doplatom minuta, a o tome možete pročitati i na našoj internetskoj stranici http://www.rrif.hr/savjeti.html. Svi pretplatnici koji jednom doplate minute za savjete, svoje pozive upućuju putem broja 01/4699-122 .

6. Ako niste naš pretplatnik, na telefonski broj 060/60-20-60 savjeti se mogu dobiti bez uporabe PIN-a (za pozive iz fiksne mreže svaka zapo-četa minuta poziva naplaćuje se 6,99 kn (PDV uključen); za pozive iz mobilne mreže svaka započeta minuta poziva naplaćuje se 8,41 kn (PDV uključen)). Operator 060 usluge je HT d.d., Savska 32, Zagreb; telefon: 0800 (1234).

7. U dane održavanja seminara savjetnici rade u smanjenom broju pa molimo za razumijevanje.

Telefonski broj za savjete: 01/4699-111

1. Nakon uspostavljanja veze biranjem telefonskog broja 01/4699-111 čuje se pozdravna poruka:“Dobili ste savjetnike RRIF-a. Ako ste pretplatnik, na telefon-skom aparatu birajte broj 1, a ako niste – usluge savjetnika mo-žete dobiti na broj 060/60-20-60. Pozivom na broj 01/4699-760 možete dobiti našu pretplatu.”

2. Ako izaberete broj 1, slijedi poruka:“Unesite svoj PIN” – PIN ima sedam znamenaka i nalazi se na računu za plaćenu pretplatu. „Na raspolaganju imate još (navodi se broj) minuta“.

3. Zatim slijedi poruka:“Molimo odaberite područje:1. Računovodstvo, porezi i financije2. Plaće i doprinosi3. Radno i trgovačko pravo4. Proračun i neprofitni

4. Po uspostavljenoj vezi, korisnik razgovara sa savjetnikom. Ako su svi savjetnici trenutačno zauzeti, dobit ćete poruku: “Svi savjetnici su zauzeti, trenutak molim”, a razgovor počinje kada se oslobodi jedan od savjetnika.

Da biste uspostavili vezu s našim savjetnicima, potrebno je imati telefon s tonskim biranjem jer sustav ne podržava pulsno biranje.

Pristup savjetnicima ostvaruje se na sljedeći način:

PRAVO I POREZIČasopis za pravnu i ekonomsku teoriju i praksuNakladnik: RRiF-plus – društvo s ograničenom odgovornošću za nakladništvo i poslovne usluge, d.o.o.

Zagreb, Vlaška 68 Direktor: Branimir MARKOTA; Savjeti i odgovori samo od 8,00 do 13,00 sati na telefon: 01/4699-111PRETPLATA: 01/4699-760 − Suzana MIHALIĆ, fax: 01/4699-766. Tajništvo uredništva: 01/4699-700 − Mirela ROGULJA

NAKLADNIČKO VIJEĆE: akademik Jakša BARBIĆ; prof. dr. sc. Tomislav BORIĆ (Beč); dr. sc. Vlado BRKANIĆ; dr. Lothar BUBLITZ (Hamburg); dr. sc. Neven CIRKVENI; dr. sc. Zlatko ĆESIĆ; dr. sc. Marijan ĆURKOVIĆ; prof. dr. sc. Mihajlo DIKA; mr. sc. Zlatko FABIJANČIĆ, dipl. oec.; prof. dr. sc. Vilim GORENC; mr. sc. Iris GOVIĆ PENIĆ, dipl. iur.; mr. sc. Bojan HUZANIĆ, dipl. iur.; prof. dr. sc. Hrvoje KAČER; mr. sc. Josip KOS, dipl. iur.; dr. sc. Ljiljana MATUŠKO ANTONIĆ, dipl. iur.; prof. dr. sc. Nikola MIJATOVIĆ; doc. dr. sc. Ivan MILOTIĆ; mr. sc. Hrvoje MOMČINOVIĆ, dipl. iur.; prof. dr. sc. Krešimir SAJKO; dr. sc. Hartmunt L. SCHWAB (Augsburg).GLAVNI UREDNIK: prof. dr. sc. Vilim GORENC • UREDNICI: dr. sc. Vlado BRKANIĆ; dr. sc. Ljerka MARKOTA, dipl. oec.; Tino BEGO, dipl. iur. i Ante VIDOVIĆ, dipl. iur. Lektura: EDIT d.o.o. Die Steuerberaterkammer München und RRiF plus d.o.o. Zagreb haben eine Vereinbarung über die Zusammenarbeit und gegenseitiger Unterstützung ihrer Mietglieder geschlossen.Komora poreznih savjetnika München i RRiF plus d.o.o. Zagreb sklopili su Sporazum o suradnji i pomoći za svoje članove.Pretplata za 2016. na tiskano izdanje iznosi 1.186,50 kn; na tiskano+Internetsko izdanje 1.525,50 kn; te e-pretplata+internetsko izdanje 1.375,00 kn • Cijena pojedinog primjerka časopisa prema internom cjeniku • Časopis izlazi mjesečno.IBAN HR2624020061100033007Za članke, crteže i oblikovanja objavljena u ovom časopisu sva su prava pridržana. Nedopuštena je objava, prerada, reproduciranje, umnožavanje, imitiranje i drugi način prenošenja bez suglasnosti nakladnika. Rukopise ne vraćamo.Grafička priprema i tisak: d.o.o. Zagreb, Trumbićeva 12.

Redakcija ovog broja dovršena je 9. prosinca 2016.

Porezni broj: 0355348 OIB: 18376805890

RRiF-ova internetska stranica: www.rrif.hr RRiF-ova e-pošta: [email protected]

U PRODAJI !

Opseg: 276 str.

PROPISI IZ STVARNOG PRAVAtravanj 2015.

Redakcijski pročišćeni tekstovi propisa iz stvarnog prava:1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima2. Zakon o zemljišnim knjigama3. Zakon o upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na

pokretnim stvarima i pravima4. Pravilnik o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih

poslova u zemljišnoknjižnim odjelima sudova (zemljišnoknjižni poslovnik)5. Pravilnik o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu

vlasništva posebnog dijela nekretnina (etažnog vlasništva) Cijena (s PDV-om)tiskano izdanje 105,00 kn

http://www.rrif.hr/savjeti.html%20.l

http://www.rrif.hr/savjeti.html%20.l

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

Ovim se pregledom daju izmjene i dopune Zakona o PDV-u koje će stupiti na snagu 1. siječnja 2017. godine. Najvažnije odredbe, koje će dio stupiti na snagu 2017., dio

2018., a dio 2019. godine, odnose se na preraspodjelu između stope PDV-a od 25 % i 13 % na određena dobra i usluge, izbor za oporezivanje nekretnina za obveznike PDV-a koji ne priznaju pretporez u cijelosti, omogućavanje odbitka 50 % pretporeza za nabavu ili najam osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz. Povećava se i prag za upis u registar obveznika PDV-a na 300.000,00 kn od 1. siječnja 2018. godine i dr.

UDK 336.2

Novosti u oporezivanju PDV-omRenata KALČIĆ, dipl. oec.

1. UVODZakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na

dodanu vrijednost (dalje: Zakon) donesen je 2. prosinca 2016. godine na drugoj sjednici Hrvatskog sabora i stu-pa na snagu 1. siječnja 2017., s time da neke odredbe stupaju na snagu 1. siječnja 2018., a neke odredbe 1. siječnja 2019. godine. U ovom se članku navode najvaž-nije promjene ovisno o tome kada stupanju na snagu.

2. IZMJENE ZAKONA O PDV-u OD 1. SIJEČNJA 2017. GODINE

¾ Ovim su Zakonom propisane izmjene u vezi sa stopama PDV-a koje se primjenjuje na određene isporuke dobara i usluga. Oporezivanje isporu-ka dobara i usluga po stopi PDV-a od 5 % nije se mijenjalo pa se stopa PDV-a od 5 % primje-njuje i dalje na:

� sve vrste kruha � sve vrste mlijeka (kravlje, ovčje, kozje) koje se stavlja u promet pod istim nazivom u tekućem stanju, svježe, pasterizirano, homogenizirano, kondenzirano (osim kiselog mlijeka, jogurta, kefira, čokoladnog mlijeka i drugih mliječnih proizvoda), nadomjestke za majčino mlijeko � knjige stručnog, znanstvenog, umjetničkog, kulturnog i obrazovnog sadržaja, udžbenike za pedagoški odgoj i obrazovanje, za osnovnoškol-sko, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazova-nje, u svim fizičkim oblicima � lijekove koji se izdaju na liječnički recept i koji imaju odobrenje nadležnog tijela za lijekove i medicinske proizvode � medicinsku opremu, pomagala i druge sprave koje se koriste za ublažavanje liječenja inva-lidnosti isključivo za osobnu uporabu invalida propisane Pravilnikom o ortopedskim i drugim pomagalima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje � kino ulaznice � novine novinskog nakladnika koji ima statut medija, otisnute na papiru koje izlaze dnevno, osim onih koje u cijelosti ili većim dijelom sadr-žavaju oglase ili služe oglašavanju � znanstvene časopise.

Od 1. siječnja 2017. PDV se obračunava i plaća po sniženoj stopi od 13 % na isporuke sljedećih dobara i usluga:

� usluge smještaja ili smještaja s doručkom, polu-pansiona ili punog pansiona u hotelima ili objek-tima slične namjene, uključujući smještaj za vrije-me odmora, iznajmljivanje prostora u kampovima za odmor ili u mjestima određenima za kampiranje te smještaj u plovnim objektima nautičkog turizma � novine i časopise novinskog nakladnika koji ima statut medija te novine i časopise nakladnika za koje ne postoji obveza donošenja statuta medija prema posebnom propisu, osim onih iz st. 2. t. g) ovoga članka, otisnute na papiru koji izlaze perio-dično te osim onih koji u cijelosti ili većim dijelom sadrže oglase ili služe oglašavanju � jestiva ulja i masti, biljnog i životinjskog podrijetla � dječje sjedalice za automobile te dječju hranu i prera-đenu hranu na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu

� isporuku vode, osim vode koja se stavlja na tržište u bocama ili u drugoj ambalaži, u smislu javne vodo-opskrbe i javne odvodnje prema posebnom propisu � ulaznice za koncerte � isporuku električne energije do drugog isporučite-lja ili krajnjeg korisnika, uključujući naknade ve-zane uz tu isporuku

� javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvo-jenog sakupljanja otpada prema posebnom propisu, � urne i lijesove � sadnice i sjemenje � gnojiva i pesticide te druge agrokemijske proizvode � hranu za životinje, osim hrane za kućne ljubimce.

Međutim, snižena stopa PDV-a više se neće primje-njivati na usluge pripremanja hrane i obavljanje uslu-ga prehrane u ugostiteljskim objektima te priprema-nje i usluživanje bezalkoholnih pića i napitaka, vina i piva u tim objektima. Opća stopa PDV-a primjenjivat će se i na isporuke bijelog šećer od trske i šećerne repe koji se na tržište stavlja u kristalnom obliku.

¾ Člankom 8. Zakona izmijenjen je čl. 40. st. 4. Za-kona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13. i 143/14., dalje: Zakon o PDV-u) čime je omogućeno da porezni ob-veznik ima pravo izbora za oporezivanje nekretnina koje su oslobođene PDV-a kada takvu nekretninu prodaju poreznom obvezniku upisanom u registar obveznika PDV-a koji u cijelosti ima pravo na odbi-

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

tak pretporeza po osnovi isporuke na koju se pravo izbora za oporezivanje želi primijeniti. To znači da će porezni obveznik, koji primjenjuje razmjer-ni odbitak pretporeza na ulazne račune koje ne može u potpunosti pripisati oporezivim ili oslo-bođenim isporukama, moći nabaviti nekretninu koja je, u načelu, oslobođena PDV-a prema čl. 40. st. 1. t. j) ili k), s prijenosom porezne obveze, u skladu s čl. 75. st. 3. t. c) Zakona o PDV-u, ali pod uvjetom da mu ta nekretnina u potpunosti služi za obavljanje oporezive djelatnosti za koju ima u potpunosti pravo na odbitak pretporeza.

¾ Zakonom je također propisano da se u čl. 75. st. 2. Zakona o PDV-u dodaje t. f) kojom je propisano da ministar financija može, nakon primitka potvrde Odbora za PDV pri Europskoj komisiji u skladu s čl. 199.b Direktive Vijeća 2006/112/EZ, u slučaju izni-mne hitnosti propisati pravilnikom da je primatelj obvezan platiti PDV za određene isporuke dobara i usluga u svrhu suzbijanja iznenadnih i golemih pri-jevara koje mogu dovesti do značajnih financijskih gubitaka. Naime, zbog brzog reagiranja na velike prijevare takva je mogućnost propisana Direkti-vom 2013/43/EU u vezi s primjenom mehanizma obrnute napate PDV-a u vezi s određenim dobri-ma i Direktivom 2013/42/EU o primjeni meha-nizma brze reakcije na prijevaru u vezi s PDV-om.

¾ Potrebno je napomenuti da je došlo i do promjene u vezi s podnošenjem prijava vezanih na stjecanje i isporuku novih prijevoznih sredstava (obrazac Stjecanje – NPS i obrazac Isporuka – NPS) iz Eu-ropske unije. Naime, od 1. siječnja 2017. godine osobe koje nisu registrirane za potrebe PDV-a pri stjecanju novoga prijevoznog sredstva iz Europske unije svoje obveze u vezi s PDV-om podmirit će u nadležnom Carinskom uredu, a ne više u Poreznoj upravi. Tamo će podnijeti i obrazac Stjecanje – NPS. Međutim, porezni ob-veznici upisani u registar obveznika PDV-a i oni koji su registrirani za potrebe PDV-a i obvezni su podnositi prijavu PDV-a (obrazac PDV), koji stječu nova prijevozna sredstva iz Europske unije obvezu PDV-a i dalje podmiruju putem prijave PDV-a.

¾ Zakonom o PDV-u propisano je da mali porezni ob-veznik može od Porezne uprave na vlastiti zahtjev tražiti upis u registar obveznika PDV-a iako nije prešao prag od 230.000 kn u prethodnoj kalendar-skoj godini, međutim, tada je obvezan u tom postup-ku ostati pet kalendarskih godina. Zakonom je u čl. 21. propisano da se mijenja čl. 90. st. 3. Zakona o PDV-u te se taj rok od pet kalendarskih godina smanjuje na tri kalendarske godine.

Porezni obveznici koji već imaju rješenje prema ko-jem su obvezni sljedećih pet kalendarskih godina biti upisani u registar obveznika PDV-a mogu tražiti od 1. siječnja 2017. godine brisanje iz registra obveznika PDV-a ako nisu u 2016. godini prešli prag isporuka od 230.000 kn, a prošlo je više od tri kalendarske godine.


¾ Člankom 12. Zakona o PDV-u izmijenjen je čl. 61. Zakona o PDV-u kojim je propisano ograničenje prava na odbitak pretporeza. Tim se člankom, u biti, od 1. siječnja 2018. godine omogućava odbitak 50 % pretporeza obračunanog za naba-vu ili najam osobnih automobila i drugih sred-stava za osobni prijevoz čija vrijednost prelazi 400.000,00 kn nabavne vrijednosti po jednom sredstvu. Porezni obveznik može odbiti 50 % pretporeza pri nabavi svih dobara i usluga u vezi s tim dobrima.

Porezni obveznik može odbiti pretporez u potpunosti ako je riječ o plovilima i zrakoplovima kojima se obavlja djelatnost prijevoza putnika i dobara te iznajmljivanja ili se nabavljaju za daljnju prodaju te ako je riječ o osobnim automobilima i drugim prijevoznim sredstvima za osobni prijevoz koji služe za obuku vozača, testiranje vozila, ser-visnu službu, djelatnost prijevoza putnika i dobara, pri-jevoza umrlih, iznajmljivanja ili se nabavljaju za daljnju prodaju. Isto se odnosi i na motorna vozila kategorije N1 koja su razvrstana u tarifnu oznaku 8703 Carinske tarife i nisu predmet oporezivanja prema Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 15/13. i 108/13.).

¾ Zakonom je propisano da se od 1. siječnja 2018. godine prag za upis u registar obveznika podiže na 300.000 kn, stoga će porezni obveznici čija vri-jednost isporuka dobara i usluga u 2017. godini ne bude veća od 300.000 kn (bez PDV-a) moći tražiti da ih se ispiše iz registra obveznika PDV-a od 1. siječnja 2018. godine. Ti su porezni obveznici do 15. siječnja 2018. godine obvezni podnijeti zahtjev za brisanje iz registra obveznika PDV-a nadležnoj ispostavi Pore-zne uprave ili u tome roku pisanim putem zatražiti da ostanu upisani u registar obveznika PDV-a.

Porezni obveznici koji u 2017. godini ostvare vri-jednost isporuka dobara i usluga veću od 300.000 kn, obvezni su se od 1. siječnja 2018. godine upisati u registar obveznika PDV-a.

Porezni obveznici koji u 2017. ne ostvare isporuke veće od 300.000 kn, ostaju i dalje upisani u registar obveznika PDV-a ako su u registar upisani na vlastiti zahtjev, a nije prošlo više od tri kalendarske godine.

¾ Zakonom o PDV-u također je propisano da od 1. siječnja 2018. godine porezni obveznici koji pret-porez mogu odbiti u cijelosti, mogu primijeniti obračunsku kategoriju PDV-a pri uvozu strojeva i opreme iz Dodatka IV. Zakona o PDV-u vrijedno-sti veće od 1.000.000,00 kn (po jednoj carinskoj deklaraciji za puštanje u slobodan promet ili po jednom odobrenju o primjeni općeg pravila 2A u slučaju postupnog uvoza na temelju dodatne na-pomene 3 uz odsjek XVI. i dodatne napomene 2 uz odsjek XVII. Priloga I. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (Služ-

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

beni list br. L 256 od 7. rujna 1987.)) ako ime je Carinska uprava za to izdala rješenje.

Navedeno se može primijeniti pri uvozu sljedećih strojeva i opreme:

� Stroj ili oprema koja se na temelju općih pravila za primjenu Kombinirane nomenklature razvrstava u neki od tarifnih brojeva odsjeka XVI. koji čine:

Ý POGLAVLJE 84 – Nuklearni reaktori, kotlovi, strojevi i mehanički uređaji; njihovi dijelovi

Ý POGLAVLJE 85 – Električni strojevi i oprema te njihovi dijelovi; uređaji za snimanje i reproduk-ciju zvuka, uređaji za snimanje i reprodukciju televizijske slike i zvuka, njihovi dijelovi i pribor.

� Stroj ili oprema koja se na temelju općih pravila za primjenu Kombinirane nomenklature razvrstava u tarifne brojeve 8608, 8802, 8805, 8905 ili 8907:

Ý 8608 – Željeznički ili tramvajski kolosiječni sklopovi i pribor; mehanička (uključujući elek-tromehanička) oprema za signalizaciju, sigur-nost, nadzor ili upravljanje u prometu na pru-gama, cestama, unutarnjim vodenim putovima, parkiralištima, u lučkim postrojenjima ili zrač-nim lukama; njihovi dijelovi

Ý 8802 – Ostale letjelice (na primjer helikopteri, zrakoplovi); svemirske letjelice (uključujući sa-telite) i letjelice – nosači suborbitalnih i svemir-skih letjelica

Ý 8805 – O prema za lansiranje zrakoplova; opre-ma za zaustavljanje na palubi i slična oprema; zemaljski trenažeri letenja; dijelovi navedenih proizvoda

Ý 8905 – Brodovi – svjetionici, vatrogasna plovila, plovna jaružala, plovne dizalice i ostala plovila kod kojih je plovnost sporedna u odnosu na nji-hovu glavnu funkciju; plutajući dokovi; plutajuće ili uronjive platforme za bušenje ili pridobivanje

Ý 8907 – Ostali plutajući objekti (na primjer spla-vi, spremnici, kesoni, iskrcajne platforme, plu-tače i svjetionici – plutače).


Zakon o PDV-u mora biti potpuno usklađen s Di-rektivom 2006/112/EZ pa tako i s Direktivom Vijeća 2016/1065/EU u vezi s tretmanom vrijednosnih ku-pona koja mijenja i dopunjuje Direktivu 2006/112/EZ. Direktiva Vijeća (EU) 2016/10651 objavljena je u Službenom listu Europske unije 1. srpnja 2016.2 godine i stupila je na snagu sljedećeg dana. Odred-be te Direktive moraju se prenijeti u nacionalne propise država članica najkasnije do 31. prosinca 2018. godine te je stoga Zakonom o PDV-u propisano da odredbe o oporezivanju vrijednosnih kupona stupaju na snagu 1. siječnja 2019. godine.

U Zakonu o PDV-u dodani su čl. 11.a, 11.b i 11.c koji-ma je propisano da je vrijednosni kupon instrument za

1 http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A32016L10652 Official Journal, OJ L 177, 1. srpnja 2016, p. 9 – 12

koji postoji obveza da ga se prihvati kao naknadu ili dje-lomičnu naknadu za isporuku dobara ili usluga i kada su dobra ili usluge koji se isporučuju ili identitet njihovih potencijalnih isporučitelja naznačeni ili na samom in-strumentu ili u povezanoj dokumentaciji, uključujući i uvjete uporabe takvog instrumenta.

Obračun PDV-a kod transakcija povezanih s vrijed-nosnim kuponima ovisi o specifičnim karakteristika-ma vrijednosnog kupona, stoga se razlikuju dvije vr-ste vrijednosnih kupona: jednonamjenski vrijednosni kuponi i višenamjenski vrijednosni kuponi. Jednona-mjenski vrijednosni kupon je vrijednosni kupon za koji su mjesto isporuke dobara ili usluga na koje se vrijednosni kupon odnosi i PDV koji se mora platiti na ta dobra ili usluge poznati u vrijeme izdavanja vri-jednosnog kupona, dok je višenamjenski vrijednosni kupon onaj vrijednosni kupon koji nije jednonamjen-ski vrijednosni kupon.

Potrebno je napomenuti da se putne karte (pri-mjerice karte za vlak, autobus ), kinoulaznice, ula-znice za muzeje i kazališta, poštanske marke i slično ne smatraju vrijednosnim kuponima.

Najvažnija razlika između jednonamjenskog i višena-mjenskog vrijednosnog kupona je u trenutku nastanka porezne obveze.

Svaki prijenos jednonamjenskog vrijednosnog kupo-na koji obavlja porezni obveznik koji djeluje u svoje ime smatra se isporukom dobara ili usluga na koje se odnosi vrijednosni kupon. Stvarna predaja dobara ili stvarno obavljanje usluga u zamjenu za jednonamjenski vrijed-nosni kupon koji je isporučitelj prihvatio kao naknadu ili dio naknade ne smatraju se neovisnom transakcijom. To znači da stvarna isporuka dobara ili usluga ne podli-ježe oporezivanju s obzirom na to da je porezna obveza nastala već kod izdavanja, odnosno prijenosa jednona-mjenskog vrijednosnog kupona.

Ako prijenos jednonamjenskoga vrijednosnog kupo-na porezni obveznik (distributor) obavlja u tuđe ime, smatrat će se da je prijenos, odnosno isporuku dobara ili usluga, obavio porezni obveznik u čije se ime obav-lja prijenos jednonamjenskoga vrijednosnog kupona. Dakle, porezni obveznik koji obavlja prijenos jedno-namjenskoga vrijednosnog kupona u ime druge osobe smatrat će se distributerom, odnosno posrednikom koji obavlja isporuku u tuđe ime, i neće se smatrati stvarnim isporučiteljem. Međutim, ako porezni obveznik djeluje u svoje ime, smatrat će se isporučiteljem jednonamjensko-ga vrijednosnog kupona neovisno o tome je li on izdava-telj takva kupona ili ne.

Kada isporučitelj dobara ili usluga nije porezni obve-znik koji je, djelujući u vlastito ime, izdao jednonamjen-ski vrijednosni kupon, neovisno o tome smatra se da je taj isporučitelj obavio isporuku dobara ili usluga povezanih s tim vrijednosnim kuponom tom poreznom obvezniku.

Kod višenamjenskih vrijednosnih kupona oporezi-vanju PDV-om podliježe samo stvarna predaja dobara ili stvarno obavljanje usluga u zamjenu za višenamjen-

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

ski vrijednosni kupon koji je isporučitelj prihvatio kao naknadu ili dio naknade. U lancu isporuke bilo koji prethodni prijenos toga višenamjenskog vrijednosnog kupona ne podliježe PDV-u, što znači da može doći do prodaje višenamjenskoga vrijednosnog kupona više puta, a da pritom ne nastane obveza PDV-a. Stoga se kod višenamjenskih vrijednosnih kupona PDV obra-čunava i plaća u trenutku stvarne isporuke dobara ili stvarnog obavljanja usluga.

Ako prijenos višenamjenskoga vrijednosnog kupona obavi porezni obveznik koji nije porezni obveznik koji obavlja transakciju koja podliježe PDV-u, svako obavlja-nje usluga koje se može utvrditi, poput distribucije ili promidžbenih usluga, podliježe PDV-u.

Prema tome, kada porezni obveznik koji ne djeluje u svoje ime primi bilo kakvu posebnu naknadu za prijenos vrijednosnog kupona, ta je naknada oporeziva PDV-om.

Porezna osnovica za isporuku dobara ili usluga obavljenu u odnosu na višenamjenski vrijednosni kupon, jednaka je naknadi plaćenoj za vrijednosni kupon ili, ako nema informacija o toj naknadi, nov-čanoj vrijednosti navedenoj na samom višenamjen-skom vrijednosnom kuponu ili u povezanoj doku-mentaciji, smanjena za svotu PDV-a koja se odnosi na isporučena dobra ili usluge.

Porezna osnovica kod isporuke dobara ili usluga u zamjenu za jednonamjenski vrijednosni kupon je sve ono što čini naknadu koju je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za isporu-čena dobra ili usluge, uključujući i subvencije izrav-no povezane s cijenom tih isporuka. Stoga se PDV obračunava na naknadu primljenu za jednonamjen-ski vrijednosni kupon pri svakoj transakciji odnosno prodaji jednonamjenskoga vrijednosnog kupona.

U okviru cjelovite porezne reforme mijenjaju se, dopunjuju i donose novi propisi prema kojima se uređuju izdatci fizičkih osoba s osnove javnih davanja iz svojih ostvarenih

plaća i drugih zarada, a stupaju na snagu od 1. siječnja 2017. godine. Riječ je o Izmjeni i dopuni Zakona o doprinosima te novom Zakonu o porezu na dohodak. Budući da je temelj-no načelo oporezivanja dohotka „načelo blagajne“, novi će se način oporezivanja dohotka primjenjivati na sve isplate plaća i ostalih primitaka nakon 1. siječnja bez obzira na to kada su primitci ostvareni.

UDK 336.2

Novosti u oporezivanju dohotka nakon 1. siječnja 2017. godine

Lucija TURKOVIĆ-JARŽA, dipl. oec. i ovl. rač.

je obvezan podmirivati poslodavac za svoje radnike ili ostale fizičke osobe za sebe, i to za obvezno zdravstveno osiguranje zdravstveno osiguranje u slučaju nezgode na radu te doprinos za slučaj nezaposlenosti, s nekim izu-zetcima od plaćanja tih doprinosa. Stoga je oporezivanje primitaka uređeno Zakonom o porezu na dohodak usko povezano i s izdatcima s osnove doprinosa čije je izdva-janje uređeno Zakonom o doprinosima. Predstojeća je porezna reforma vrlo opsežna te zahtijeva donošenje no-vih zakona ili izmjenu i dopunu već postojećih zakona, pa tako u ovom članku pišemo što nam donose odredbe novog Zakona o porezu na dohodak te Zakon o izmjena-ma i dopunama Zakona o doprinosima.

2. OPOREZIVANJE PLAĆA PREMA NOVIM PROPISIMA

Glede oporezivanja plaća cilj je porezne reforme pore-zno rasterećenje plaća, a time povećanje neto-plaća, što bi omogućilo poboljšanje životnog standarda, povećanje po-trošnje s regresivnim djelovanjem na povećanje prihoda proračuna s osnove povećanja poreza na promet dobara i usluga (PDV-a). U praksi se možda ne stječe taj dojam jer se zadovoljavajući rezultati ovako ciljne porezne reforme mogu uočiti tek kod većih primanja, što je i razumljivo,

1. UVODNE NAPOMENEOporezivanje primitaka fizičkih osoba uređeno je Za-

konom o porezu na dohodak različito, što ovisi o „izvori-ma“ primitka. Izvori primitka su primitci s osnove:

¾ plaće ostvarene nesamostalnim radom na temelju radnog odnosa kod poslodavca

¾ mirovine ostvarene na temelju bivšeg rada, a ste-čene s osnove obveznoga mirovinskog osiguranja tijekom radnog vijeka

¾ samostalne djelatnosti obrta, profesionalnih zani-manja i ostalih slobodnih zanimanja

¾ kapitala (dividende, kamate, kapitalni dobitci i sl.) ¾ osiguranja s obilježjem štednje ¾ povrata preplaćenih doprinosa za mirovinsko osigu-ranje na temelju generacijske solidarnosti (I. stup)

¾ autorskog djela, ugovora o djelu i svih ostvarenih pri-mitaka koje ne možemo smatrati primitcima iz pret-hodno navedenih izvora te ih u Zakonu o porezu na dohodak prepoznajemo pod nazivom drugi dohodak.

Na temelju ostvarenih primitaka fizičke osobe stječu i određena prava s osnove socijalnih osiguranja koja se ostvaruju iz sredstava prikupljenih plaćanjem doprino-sa iz pojedinih primitaka, i to mirovinskog doprinosa na teret osobe koja ostvaruje primitak te doprinosa koje

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

jer nije riječ o povećanim bruto-plaćama nego samo o po-reznom rasterećenju postojećih plaća. S obzirom na to da su prosječne plaće u hrvatskom gospodarstvu relativno niske, stoga u većini slučajeva jedva zadovoljavaju najni-ži standard stanovništva. Polazeći od vrlo niske minimal-ne plaće i nesređenog tržišta rada bolji rezultat porezne reforme ne možemo očekivati. Naime porez na dohodak i možebitni prirez na porez je dio ugovorene plaće koja se prema čl. 92. st. 4. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14.) ugovara u bruto-svoti. Iz tako ugovorene plaće podmiruju se doprinosi za mirovinsko osiguranje (I. i II. stup, što i nadalje iznosi ukupno 20 %), a iz ostatka podmiruje se porez na dohodak nakon priznavanja pripadajućega ne-oporezivog dijela plaće (pripadajućega osobnog odbitka) koji je kod niskih bruto-plaća čak veći od oporezivog di-jela plaće te se porez ne plaća ili se plaća u vrlo niskim svotama. Prema tome, neto-plaća je veća ako je manja porezna obveza. Porezna reforma nam donosi povećanje osobnog odbitka, što znači smanjenje porezne obveze, a ako te porezne obveze nije bilo ni do sada, neće je biti ni u buduće pa neto-plaća ostaje nepromijenjena. Ako je pak porezna obveza bila mala, reformom se i ta plaća oslobađa od oporezivanja povećanjem osobnog odbitka, a neto-plaća povećava se upravo za tu svotu poreza i prire-za. Ako je bruto-plaća bila visoka te potpadala pod sve tri porezne stope, čak i onu najvišu od 40 %, porezno će se rasterećenje znatno osjetiti u korist neto-plaće radnika. Prema tome, za znatno povećanje viših plaća nije kriva porezna reforma već niske plaće (bruto) u našem gospo-darstvu i visoka nezaposlenost.

2.1. ŠTO SE MIJENJA U OPOREZIVANJU PLAĆA2.1.1. Povećanje osobnog odbitkaPrema novom Zakonu o porezu na dohodak osnovni

osobni odbitak povećava se s 2.600,00 kn na 3.800,00 kn. Pripadajući osobni odbitak s osnove uzdržavane dje-ce i drugih članova obitelji i dalje će se utvrđivati prema faktorima koji je povećan samo za prvo dijete i uzdrža-vanog člana s 0,5 na 0,7. No faktori se neće više, kao do sada, primjenjivati na osnovni osobni odbitak nego na fiksnu osnovicu od 2.500,00 kn.

U skladu s navedenim, svote osobnih odbitaka prema novom Zakonu o porezu na dohodak u usporedbi s dosa-dašnjim propisima iznosit će kako je pokazano u tablici 1 u nastavku.

Tablica 1. Usporedni pregled osobnih odbitaka

Osnova Trenutno stanje

Prema odredbama

ovog Prijedloga zakona

Osnovica za utvrđivanje 2.600,00 2.500,00

Opis Faktor Iznos Faktor IznosUzdržavani član 0,5 1.300,00 0,7 1.750,00Prvo dijete 0,5 1.300,00 0,7 1.750,00Drugo dijete 0,7 1.820,00 1,0 2.500,00Treće dijete 1,0 2.600,00 1,4 3.500,00Četvrto dijete 1,4 3.640,00 1,9 4.750,00

Opis Faktor Iznos Faktor IznosPeto dijete 1,9 4.940,00 2,5 6.250,00Šesto dijete 2,5 6.500,00 3,2 8.000,00Sedmo dijete 3,1 8.060,00 4,0 10.000,00Osmo dijete 3,9 10.140,00 4,9 12.250,00Deveto dijete 4,8 12.480,00 5,9 14.750,00Osobe s invaliditetom 0,3 780,00 0,4 1.000,00Osobe s invaliditetom po jednoj osnovi 100 % i/ili koje radi invalidnosti imaju, na temelju posebnih propisa, pravo na doplatak za pomoć i njegu

1,0 2.600,00 1,5 3.750,00

2.1.2. Nove odredbe u vezi s pravom roditelja odnosno uzdržavatelja na korištenje osobnog odbitka za uzdržavano dijete odnosno drugoga uzdržavanog člana obitelji

Dosadašnjim je odredbama Zakona o porezu na doho-dak bilo uređena granica iznad koje roditelj odnosno uz-državatelj djeteta ili drugoga uzdržavanog člana obitelji gubi pravo na povećani osobni odbitak. Naime, ako je di-jete ili uzdržavani član ostvario primitak veći od svote 5 osnovnih osobnih odbitaka, što je iznosilo 13.000,00 kn (2600,00 x 5 u poreznom razdoblju (kalendarskoj godi-ni), roditelj odnosno uzdržavatelj gubio je pravo korište-nja povećanoga osobnog odbitka s osnove uzdržavanja za cijelo to porezno razdoblje.

Prema novim odredbama Zakona o porezu na doho-dak ta je granica povećana na 15.000,00 kn, što iznosi 6 osnovica prema kojima se utvrđuje svota pripadajućega osobnog odbitka s osnove uzdržavanja djeteta ili drugog člana obitelji.

U svotu od 15. 000.00 kn ne uračunavaju se: ¾ socijalne potpore ¾ doplatak za djecu ¾ novčana pomoć, koju ostvaruje nezaposlena osoba, koja ne premašuje 1663,00 kn (50 % od proračun-ske osnovice koja iznosi 3.326,00 kn.) mjesečno

¾ rodiljne i roditeljske potpore koje ne premašuju 1.663,00 kn mjesečno

¾ potpore za novorođenče do 3.326,00 kn ¾ obiteljske mirovine djece nakon smrti roditelja ¾ darivanja od strane pravnih i fizičkih osoba za zdravstvene potrebe

¾ naknade prijevoza na posao i s posla uzdržavane djece i drugih uzdržavanih osoba te isplaćene im dnevnice i troškovi službenog putovanja ako ih radom ostvaruju uzdržavana djeca i drugi uzdr-žavani članovi koji to mogu biti ako zadovoljavaju prethodno navedene uvjete.

2.1.3. Porezne stope i porezni razrediU oporezivanju plaća ukinuta je najniža porezna sto-

pa od 12 % te će se plaće oporezivati samo s dvije pore-zne stope: 24 % i 36 %. Stopa od 24 % primjenjivati će se

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

na poreznu osnovicu do 17.500,00 kn, a iznad te svote primjenjivat će se stopa od 36 %. U nastavku se daje

usporedna shema oporezivanja plaća do kraja 2016. i od 1. siječnja 2017. godine.

Tablica 2. Usporedna shema obračuna plaća

Red. br. O P I S

OBRAČUN PLAĆA ISPLAĆENIH DO

31. PROSINCA 2016.

OBRACUN PLAĆA ISPLAĆENIH NAKON

SIJEČNJA 20171. PLAĆA (bruto) 2. Doprinosi za mirovinsko osiguranje:

I. stupII. stup

20 %15 % 5 %

20 %15 %

5 %3. DOHODAK red. br. 1 – 2 red. br. 1 – 24. Osnovni osobni odbitak 2.600,00 3.800,005. Osobni odbitak za djecu i

uzdržavane članove obitelji 2.600,00 x faktor 2.500,00 x faktor

6. Porezna osnovica red. br. 3 – 4 – 5 red. br. 3 – 4 – 5 7. Porez: 2.200,00 x 12 %

11.000,00 x 25 %Ukupno 13.200,00Iznad 13.200,00 x 40 %

17.500,00 x 24 %Iznad 17.500,00 x 36 %

8. Prirez Po propisanoj stopi (ako je propisano plaćanje prireza u gradu ili općini)

Ako je propisani (ako je propisano plaćanje prireza u gradu ili općini)

9. Ukupno porez i prirez Porez x kpr Porez x kpr10. Neto-plaća red. br. 3-9 red. br. 3 – 911. Doprinos za obvezno zdrav. osig. 15 % 15 %12. Doprinos za zaštitu zdrav. na radu 0,5 % 0,5 %13. Doprinos za zapošljavanje 1,7 % 1,7 %14. Ukupno doprinosi na plaću

(red. br. 11 + 12 + 13) 17,2 % 17,2 %

15. UKUPNO TROŠAK POSLODAVCA red. br. 1 + 14 red. br. 1 + 14

Primjer 1.Utjecaj novih odredaba Zakona o porezu na doho-

dak na plaće uz primjenu samo jednoga osobnog od-bitka u svoti od 3.800,00 kn odnosno 2.600,00 kn u prethodnom razdoblju.

Tablica 3.

Red. br. O P I S

Do31. prosinca

2016.

Od 1. siječnja

2017.

Do 31. prosinca

Od1. siječnja

Do 31. prosinca

Od1. siječnja

Do31. prosinca

Od1. siječnja

1. PLAĆA (bruto) 3.120,00 3.120,00 8.000,00 8.000,00 10.000,00 10.000,00 20.000,00 20.000,002. Doprinosi za

mirovinsko osiguranje :I. stupII. stup

624,00468,00156,00

624,00468,00156,00

1.600,001.200,00

400,00

1.600,001.200,00

400,00

2.000,001.500,00

500,00

2.000,001.500,00

500,00

4.000,003.000,001.000,00

4.000,003.000,00

3. DOHODAK(red. br. 1 – 2) 2.496,00 2.496,00 6.400,00 6.400,00 8.000,00 8.000,00 16.000,00 16.000,00

4. Osnovni osobni odbitak 2.469,00 2.496,00 2.600,00 3.800,00 2.600,00 3.800,00 2.600,00 3.800,00

5. Osobni odbitak za djecu i uzdržavane članove obitelji

0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00

6. Porezna osnovica (red. br. 3 – 4 – 5) 0,00 0,00 3.800,00 2.600,00 5.400,00 4.200,00 13.400,00 12.200,00

Opseg: 740 str.Cijena: 462,00 knRadni odnosi + prilog

Primjena Zakona o radu

VII. IZMIJENJENO I

DOPUNJENO IZDANJE 2015.

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

Red. br. O P I S

Do31. prosinca

2016.

Od 1. siječnja

2017.

Do 31. prosinca

Od1. siječnja

Do 31. prosinca

Od1. siječnja

Do31. prosinca

Od1. siječnja

7. Porez: 2.200,00 x 12 %1.600,00 x 25 %2.600,00 x 24 %

3.200,00 x 25 %4.200,00 x 24 %

11.000,00 x 25 %200,00 x 40 %

12.200,00 x 24 %Ukupno porez

0,00

0,00

0,00

0,00

264,00400,00

664,00

624,00

624,00

264,00

800,00

1.064,00

1.008,00

1.008,00

264,00

2.750,0080,00

3.094,002.928,002.928,00

8. Prirez 18 % 0,00 0,00 119,52 112,32 191,52 181,44 556,92 527,049. Ukupno porez

i prirez 0,00 0,00 783,52 736,32 1.255,52 1.189,44 3.650,92 3.455,04

10. Neto-plaća(red. br. 3 – 9) 2.496,00 2.496,00 5.616,48 5.663,68 6.744,48 6.810,56 12.349,08 12.544,96

11. PORAST NETO-PLAĆE 0,00 47,20 66,08 195,88

Primjer 2.Utjecaj novih odredaba Zakona o porezu na doho-

dak na plaće uz primjenu uvećanoga osobnog odbit-ka za jednoga uzdržavanog člana u svoti od 5.550,00 kn odnosno 3.900,00 kn u prethodnom razdoblju.

Tablica 4.

Red. br. O P I S

Do31. prosinca

2016.

Od1. siječnja

2017.

Do31. prosinca

Od1. siječnja

Do31. prosinca

Od1. siječnja

Do31. prosinca

Od1. siječnja

1. PLAĆA (bruto) 3.120,00 3.120,00 8.000,00 8.000,00 10.000,00 10.000,00 20.000,00 20.000,002. Doprinosi za

mirovinsko osiguranje :I. stupII. stup

624,00468,00156,00

624,00468,00156,00

1.600,001.200,00

400,00

1.600,001.200,00

400,00

2.000,001.500,00

500,00

2.000,001.500,00

500,00

4.000,003.000,001.000,00

4.000,003.000,00

3. DOHODAK(red. br. 1 – 2) 2.496,00 2.496,00 6.400,00 6.400,00 8.000,00 8.000,00 16.000,00 16.000,00

4. Osnovni osobni odbitak 2.496,00 2.496,00 2.600,00 3.800,00 2.600,00 3.800,00 2.600,00 3.800,00

5. Osobni odbitak za djecu i uzdržavane članove obitelji

2.496,00 0,00 1.300,00 1.750,00 1.300,00 1.750,00 1.300,00 1.750,00

6. Ukupna svota osobnog odbitka 3.900,00 5.550,00 3.900,00 5.550,00 3.900,00 5.550,00

7. Porezna osnovica (red. br. 3 – 6) 0,00 0,00 2.500,00 850,00 4.100,00 2.450,00 12.100,00 10.450,00

8. Porez: 2.200,00 x 12 %

300,00 x 25 %850,00 x 24 %

1.900,00 x 25 %2.450,00 x 24 %9.900,00 x 25 %

10.450,00 x 24 %Ukupno porez

0,00 0,00

264,00 75,00

339,00204,00

264,00

475,00

739,00

588,00

588,00

264,00

2.475,002.739,00 2.508,00

9. Prirez 18 % 0,00 0,00 61,02 36,72 133,02 105,84 493,02 451,4410. Ukupno porez

i prirez 0,00 0,00 400,02 240,72 872,02 693,84 3.232,02 2.959,44

11. Neto-plaća (red. br. 3 – 9) 2.496,00 2.496,00 5.999,98 6.159,28 7.127,98 7.306,16 12.767,98 13.040,56

12. PORAST NETO-PLAĆE 0,00 159,30 178,18 272,88

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

Iz pokazanih je primjera vidljivo da se smanjenje po-reza očituje kod viših plaća koje su sada, a i u prethod-nom razdoblju, bile pod većim poreznim opterećenjem. Povećanje osobnog odbitka, smanjenje stope 25 % na 24 % te povećanje prvoga poreznog razreda na 17.500,00 više je utjecalo na smanjenje poreznog opterećenja na veće plaće. Tendencija smanjenja poreznog opterećenja odnosno povećanja neto-plaće nastavlja se prema još ve-ćim plaćama od prikazanih u prethodnim primjerima.

3. OPOREZIVANJE MIROVINA Prema odredbama novog Zakona o porezu na doho-

dak smanjuje se porezno opterećenje mirovina. Osobni odbitak umirovljenika ostaje nepromijenjen odnosno izjednačen je s osnovnim osobnim odbitkom ostalih po-reznih obveznika. Međutim, izračunanu svotu poreza uplaćivat će samo u visini 50 %.

Primjer 3. Obračun poreza na dohodak i prireza na mi-rovinePretpostavka je da mirovina iznosi 5.000,00 kuna.Tablica 5. Usporedni prikaz oporezivanja mirovina

Red. br. O P I S

Do 31. prosinca

2016.

Od 1. siječnja

2017.1. Mirovina 5.000,00 5.000,002. Osobni odbitak 3.800,00 3.800,003. Porezna osnovica 1.200,00 1.200,004. Porez:

1.200,00 x 12 %1.200,00 x 24 %

144,00288,00

5. Prirez 18 % 25,92 69,126. Ukupno porez i prirez 213,12 357,127. Smanjenje poreza i prireza

za 50 % (red. br. 6 x 0,5) 0,00 178,56

8. Porez i prirez za uplatu 213,12 178,569. Neto-svota mirovine

(red. br. 6 – 7) 4.786,88 4.821,44

10. Povećanje neto-svote mirovine 34,56

4. OPOREZIVANJE DRUGOG DOHOTKADrugim se dohotkom, prema odredbama Zakona o po-

rezu na dohodak, smatraju osobito:1. primitci po osnovi djelatnosti članova skupština i

nadzornih odbora trgovačkih društava, upravnih odbo-ra, upravnih vijeća i drugih njima odgovarajućih tijela drugih pravnih osoba, članova povjerenstava i odbora koje imaju ta tijela i sudaca porotnika koji nemaju svoj-stvo djelatnika u sudu

2. autorske naknade isplaćene prema posebnom za-konu kojim se uređuju autorska i srodna prava

3. primitci po osnovi djelatnosti športaša4. primitci po osnovi djelatnosti trgovačkih putnika,

agenta, akvizitera, športskih sudaca i delegata, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika, konzultanata, sud-skih vještaka te druge slične djelatnosti

5. primitci u naravi – korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita i

druge pogodnosti prema čl. 21. st.3. Zakona, a koje dava-telji tih primitaka daju fizičkim osobama koje nisu njihovi radnici i osobe koje ostvaruju primitke iz čl. 21. Zakona

6. nagrade učenicima za vrijeme praktičnog rada i na-ukovanja iz čl. 9. t. 4. ovog Zakona, iznad propisane svote

7. primitci učenika i studenata na redovitom školovanju za rad putem učeničkih i studentskih udruga prema poseb-nim propisima iz čl. 9. t. 6. Zakona, iznad propisane svote

8. stipendije učenicima i studentima za redovito ško-lovanje na srednjim, višim i visokim školama i fakulteti-ma iz čl. 9. t. 14. Zakona, iznad propisane svote

9. športske stipendije koje se prema posebnim propi-sima isplaćuju športašima za njihovo športsko usavrša-vanje iz čl. 9. t. 16. ovog Zakona, iznad propisane svote

10. nagrade za športska ostvarenja i naknade špor-tašima amaterima prema posebnim propisima iz čl. 9. t.17. ovog Zakona, iznad propisanih svota

11. ostali posebno nenavedeni primitci koje fizičkim osobama isplaćuju ili daju pravne i fizičke osobe (obveznici poreza na dobitak i obveznici poreza na dohodak koji obav-ljaju samostalne djelatnosti) i drugi isplatitelji i davatelji.

Kako je vidljivo, široki je spektar primitaka koje fi-zičke osobe ostvaruju obavljajući navedene poslove koji nisu vezani za rad u radnom odnosu.

I ti su primitci obuhvaćeni u okviru socijalnih osigu-ranja, a time i obvezom doprinosa iz primitka (doprinosi za mirovinsko osiguranje) i doprinosa za obvezno zdrav-stveno osiguranje koji je obvezan obračunati i uplatiti isplatitelj primitka. Prema prijašnjim odredbama Zako-na o doprinosima, drugi dohodak koji ostvaruju umirov-ljenici bili su izuzeti od plaćanja doprinosa.

Prema novim odredbama Zakona o doprinosima obvezom plaćanja doprinosa obuhvaćeni su i umi-rovljenici, što znači da su glede plaćanja doprinosa izjednačeni s ostalim osobama.

Međutim, stope doprinosa se prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprino-sima smanjuju za 50 % te se plaćaju po stopama:

- doprinos za mirovinsko osiguranje 10 % (7,5 % za I. stup i 2,5 % za II .stup)

- doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje 7,5 %.Osnovica na koju se obračunavaju doprinosi je:- za sve primitke koje prepoznajemo u Zakonu kao

drugi dohodak, bruto-svota primitka- za autorske honorare primitak smanjen za 30 %

paušalnog izdatka odnosno 55 % paušalnog izdatka za umjetnike, uz potvrdu umjetničke udruge da je riječ o umjetničkom djelu.

U nastavku se pokazuje usporedni pregled obraču-na doprinosa i poreza na drugi dohodak (tablica 6).

KALKULATOR PLAĆAObračun plaće (s neta na bruto) možete izračunati primjenom “kalkulatora” koji je dan na RRiF-ovoj internet stranici: www.rrif.hr

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

Tablica 6. Usporedni pregled obračuna doprinosa i poreza na drugi dohodak (uključujući i drugi dohodak umirovljenika )

Red. br. O P I S

DRUGI DOHODAKdo 31.

prosinca 2016.

od 1. siječnja

2017.1. Primitak (bruto) 10.000,00 10.000,002. Doprinos za MO: 20 %

- I. stup 15 %- II. stup 5 %

10 %- I. stup 7,5 %- II. stup 2,5 %

2.000,001500,00

500,00---

---

1.000,00750,00250,00

3. Porezna osnovica(red. br. 1 - 2) 8.000,00 9.000,00

4. Porez: 25 % 24 %

2.000,00-

-2.160,00

5. Prirez 18 % 360,00 388,806. Ukupno porez i prirez 2.360,00 2.548,807. Neto-primitak

(red. br. 3 – 6 ) 5.640,00 6.451,20

8. Povećanje neto-svote 811,20 kn9. Doprinos za zdrav. osig. 7,5 % 1.500,00 750,00

10. UKUPNO TROŠAK ISPLATITELJA (red. br. 1 + 9) 11.500,00 10.750,00

11. Smanjenje troška isplatitelja 750,00 kn

Tablica 7. Usporedni pregled autorskog honorara i autorskog honorara umjetnika

Red. br. O P I S

Autorski honorar Autorski honorar umjetnika

do 31. prosinca

2016.

od 1. siječnja

2017.

do 31. prosinca

2016.

od 1. siječnja

2017.1. Primitak (bruto) 10.000,00 10.000,00 10.000,00 10.000,002. Postotak paušalnog

izdatka 30 % 30 % 55 % 55 %

3. Svota paušalnog izdatka 3.000,00 3.000,00 5.500,00 5.500,004. Osnovica za doprinose

(red. br.1 – 3) 7.000,00 7.000,00 4.500,00 4.500,00

5. Doprinos za MO: 10 %- I. stup 7,5 %- II. stup 2,5 %

---

700,00 525,00 175,00

---

450,00337,50112,50

6. Porezna osnovica (red. 4 – 5) 7.000,00 6.300,00 4.500,00 4.050,007. Porezna stopa 25 % 24 % 25 % 24 %8. Porez (red. br. 6 x 7) 1.750,00 1.512,00 1.125,00 972,009. Prirez na porez 18 %

(Zagreb) 315,00 272,16 202,50 174,96

10. Ukupno porez i prirez (red. br. 8 + 9) 2.065,00 1.784,16 1.327,50 1.146,96

11. Neto-primitak(red. br.1 – 5 – 10) 7.935,00 7.515,84 8.672,50 8.403,04

12. Doprinos za zdrav. osig. 7,5 % (red. br. 4 x 7,5 %) - 525,00 - 337,50

13. UKUPNO TROŠAK ISPLATITELJA (red. br. 1 + 12)

10.000,00 10.525,00 10.000,00 10.337,50

14. Smanjeni neto-honorar za 419,00 kn 269,46

5. PRIMITCI KOJI PODLIJEŽU GODIŠNJEM OBRAČUNU POREZA NA DOHODAK

Prema novom Zakonu o porezu na dohodak godiš-njem obračunu podliježu:

- plaća- dohodak od nesamostalnog rada- drugi dohodak (uključujući i autorske honorare).Godišnji će se obračun obavljati prema dvjema pore-

znim stopama na godišnju poreznu osnovicu :- 24 % na 210.000,00 kn (17.500,00 x 24 %)- 36 % na osnovicu iznad 210.000,00 kn. Porezna je osnovica razlika između bruto-primitka,

uplaćenih mirovinskih doprinosa i godišnjega osob-nog odbitka.

Iznimno, ako bi godišnja osnovica s osnove drugog dohotka premašila svotu od 210.000,00 kn koja podlije-že oporezivanju po stopi od 24 % za manje od 12.500,00 kn, ta se svota neće oporezivati po stopi od 36 %.

U nastavku pokazujemo nekoliko primjera godišnjeg obračuna poreza na dohodak i prireza.

- časopis s najvećom nakladom u Hrvatskoj!

Zašto tolika čitanost?

Sadrži najviše čla-naka za praktičnu uporabu, jer su Vam savjetnici za konzultacije sva-kodnevno na raspo-laganju i jer njegu-jemo najviše stan-darde stručnosti.

DOKUP MINUTA ZA STRUČNE SAVJETEmožete obaviti na:

01/4699-760; mob. 099/4699-760

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

Primjer 4.

Red. br. OPIS PRIMITKA Dohodak

brutoPaušalni izdatak

Doprinosi za

mirovinsko osiguranje

Osobni odbitak

Porezna osnovica

Plaćeni porez

tijekom godine

1 2 3 4 5 6 7 (3 – 4 – 5 – 6) 8

1. Plaća 120.000,00 24.000,00 45.600,00 50.400,00 14.273,28

2. Dohodak od sam. djelatnosti 50.000,00 - - 50.000,00 10.000,00

3. Autorski honorar 200.000,00 60.000,00 14.000,00 - 126.000,00 30.240,004. Ukupno 370.000,00 60.000,00 38.000,00 45.600,00 226.400,00 54.513,28

Godišnji obračun 210.000,00 x 24 % = 50.400,00 16.000,00 x 36 % = 5.760,00Godišnja porezna obveza 56.160,00Uplaćeno tijekom godine 54.513,28Razlika za uplatu 1.646,72 kn

Primjer 5.



Doprinosi za


Osobni odbitak

Porezna osnovica

Plaćeni porez

tijekom godine

1 2 3 4 5 6 7 (3 – 4 – 5 – 6) 8

1. Plaća - - - - - -

2. Drugi dohodak(ugovor o djelu) 150.000,00 0,00 15.000,00 0,00 135.000,00 38.232,00

3. Autorski honorar 250.000,00 75.000,00 17.500,00 0,00 157.500,00 37.800,004. Ukupno 400.000,00 75000,00 32.500,00 292.500,00 76.032,00

Godišnji obračun 292.000,00 – 45.600,00 = 246.400,00 x 24 % = 59.136,00 46.000,00 x 36 % = 16.560,00Godišnja porezna obveza 75.696,00Uplaćeno tijekom godine 76.032,00Razlika za povrat 336,00

Primjer 6.



Doprinosi za


Osobni odbitak

Porezna osnovica

Plaćeni porez

tijekom godine

1 2 3 4 5 6 7(3-4-5-6) 8

1. Plaća 120.000,00 - 24.000,00 45.600,00 50.400,00 14.273,28

2. Drugi dohodak(ugovor o djelu) 188.888,88 - 18.888,88 0,00 170.000,00 48.144,00

3. Autorski honorar 4. Ukupno 308.888,88 42.888,88 45.600,00 220.400,08 62.41728

Godišnji obračun Godišnja porezna obveza = 210,000,00 x 24 % = 59.472,00 10.400,00 x 24 % = 2.945,28Ukupno 62.417,28 kn

Razlike poreza nema jer je riječ o drugom dohotku koji je premašio godišnju poreznu osnovicu za manje od 12.500.00 kn (little job) pa u tom slučaju ne podliježe oporezivanju po stopi od 36 %.

6. PRIMITCI KOJI SE NE UKLJUČUJU U GODIŠNJI OBRAČUN

Prema novom Zakonu o porezu na dohodak, primitci koji nisu spomenuti prethodno u ovom članku oporezuju se u trenutku isplate prema za njih propisanim stopama i tako plaćeni porez smatra se konačnim podmirenjem porezne obveze.

To su primitci koji su navedeni u tablici 8. Daje se us-poredni pregled poreznih stopa koje će se primjenjivati u 2017. godini u odnosu na stope koje su se primjenjiva-le u 2016. godini.

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

OBRAČUN PLAĆA, NADOKNADA I DRUGIH DOHODAKA

- i sve o JOPPD -rujan 2015.

Po prvi se put u jednoj knjizi, u najnovijem izdanju RRIF-a, detaljno na praktičnim primjerima prikazuje obračun plaće i nadoknada, neoporezive isplate, isplate drugih dohodaka uz iskazivanje u obrascu JOPPD. Primjeri prikazuju, isplatu plaće po sudskoj presudi, plaće izaslanih radnika, dopunsko zapo-šljavanje i nepuno radno vrijeme, nadoknade radi privremene spriječenosti za rad (bolovanje, komplikacije u trudnoći, ro-diljni i roditeljski dopust), materijalna prava radnika Daju se i primjeri novih isplatnih lista obračuna plaće i naknade plaće, evidencije o radnicima i evidencije o radnom vremenu.

AKTUALNO

Tablica 8. Usporedni pregled poreznih stopa na konač-ni dohodak

KONAČNI DOHODAKDohodak od imovine ostvaren od najamnine i zakupnine 12 % 12 %

Dohodak od imovinskih prava 25 % 24 %Dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava 25 % 24 %

Dohodak od otuđenja posebnih vrsta imovine 12 % 12 %Dohodak po osnovi primitaka po osnovi dodjele ili opcijske kupnje vlastitih dionica 25 % 12 %

Dohodak po osnovi primitaka od dividendi ili udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu 12 % 12 %

Dohodak od kapitala po osnovi kapitalnih dobitaka 12 % 12 %

Dohodak od osiguranja 12 % 12 %Dohodak po osnovi povrata doprinosa 40 % 36 %Dohodak po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena 40 % 36 %

Dohodak od izuzimanja imovine i korištenja usluga 40 % 36 %

7. OSTALE ZNAČAJNIJE NOVOSTI U OPOREZIVANJU DOHOTKA

Zakon o porezu na dohodak na kojem se temelji re-forma u oporezivanju dohotka potpuno je novi Zakon u kojem je većina odredaba preuzeta iz prijašnjeg Zakona koje su u nekim člancima nešto razumljivije napisane. U ovom smo članku objasnili što nam donose nove odredbe toga Zakona prema kojima se provodi porezna reforma.

Osim navedenih odredaba, u nastavku navodimo još neke značajnije novosti.

U oporezivanju samostalnih djelatnosti uređena je mogućnost paušalnog oporezivanja djelatnosti obrta (osim trgovine i graditeljstva) i djelatnosti poljoprivrede,

pod uvjetom da ostvareni primitci u poreznom razdoblju ne premaše određenu svotu primitaka.

U prijašnjem je Zakonu to bila svota od 149.500,00 kn godišnje. Prema odredbama novog Zakona o porezu na dohodak ta svota se povećava na 230.000,00 kn. Ta svota predstavlja prag za obvezan ulazak u sustav PDV-a koja ostaje nepromijenjena u 2017., a u 2018. godini prag ulaska u sustav PDV-a povećava se na 300.000,00 kn pa će se ta granica primijeniti u svrhu paušalnog oporezivanja. Prema tim novim odredbama paušalno se mogu oporezivati i djelatnosti trgovine i graditeljstva.

Rok za plaćanje doprinosa i poreza na dohodak na pri-mitke u naravi pomiče se na 15. u mjesecu za primitke ostvarene u prethodnom mjesecu. Do sada su doprinosi i porez na dohodak dospijevali u mjesecu za mjesec.

Produljuje se rok za uplatu doprinosa i poreza na primitke koje fizičke osobe ostvaruju iz inozemstva s 8 dana na 30 dana.

Prema čl. 20 Zakona o doprinosima(Nar. nov., br. 84/08. – 143/14.), poslodavci se oslobađaju plaćanja doprinosa na plaću ako zaposle osobu koja do prvog za-poslenja nema evidentiran mirovinski staž u HZMO-u. Prema izmijenjenim odredbama toga Zakona poslodavci će moći biti oslobođeni doprinosa na plaću ako zaposle osobu koja ima najviše 8 dana staža evidentiranog u mi-rovinskom osiguranju.

Propisuje se najniža svota plaće (bruto) za člano-ve uprave i izvršne direktore koji su zaposleni u tom društvu. Ta se plaća izjednačava s osnovicom za plaća-nje doprinosa obrtnika koji će za 2017. godinu iznosi-ti 5.030,35 kn mjesečno. Ako su zaposleni na nepuno radno vrijeme, najniža se plaća utvrđuje u razmjernom dijelu u odnosu na 5.030,35 kn. Primjerice, ako mjesec sadržava 176 radnih sati, a osoba radi u polovini rad-nog vremena 88 radnih sati, najniža plaća može iznositi: 5.030,35 : 176 x 88 = 2.515,17 kn.

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

1. UVODNE NAPOMENE O ČINIDBI TE O UGOVORIMA O RADU, DJELU I AUTORSKOME DJELU

Predmet je svakog ugovora činidba. Činidba je ono što je dužnik obvezan ispuniti vjerovniku (dug) ili, gle-dajući iz perspektive vjerovnika, činidba je ono što je vjerovnik ovlašten potraživati od dužnika (tražbina). Či-nidba se može sastojati u davanju (prijenosu vlasništva ili kakva drugog stvarnog prava), činjenju (činidbi rada koja se sastoji od trošenja radne snage), propuštanju (tj. nečinjenju, što podrazumijeva neizvršavanje nekih rad-nji od obveznika koje bi inače ta osoba mogla poduzeti da nije u takvome obveznom odnosu – propušta se uvi-jek vlastita radnja), trpljenju (sastoji se od podnošenja tuđe radnje, tj. nesprječavanja radnje druge osobe koju bi se inače spriječilo da se ta osoba ne nalazi u obve-znom odnosu – trpjeti se može samo tuđa radnja).1

Kada se činidba sastoji od činjenja, njezin je predmet rad prilikom čega to može biti funkcija rada, tj. obavljanje kakvoga rada kao takvoga ili njezin pred-met može biti rezultat rada, prilikom čega naglasak nije na procesu rada, nego na onome čime on rezultira. U hrvatskome pravnom poretku postoji više ugovora čiji je predmet činidba (bilo kao funkcija rada bilo kao rezultat rada), a ti ugovori, osim obveznopravnom po-dručju, pripadaju i drugim granama prava poput rad-noga prava i autorskoga prava.

Za ugovor o radu valja pripomenuti da on ima i jav-nopravne i privatnopravne značajke te da se od svih ostalih ugovora čiji je predmet činidba rada razlikuje s obzirom na činjenicu da sadržaj ugovora o radu jest obavljanje činidbe rada na način da se trajno i konti-nuirano obavljaju konkretni poslovi točno određenog radnog mjesta.2 Prema V. Gotovcu ugovor o radu po-drazumijeva i radnika koji ugovorom o radu poslodavcu na raspolaganje trajnije i kontinuirano stavlja svoj radni potencijal i sposobnost preuzima obvezu osobnog obav-

1 O tome vidi: Vedriš, M., Klarić, P., Građansko pravo, Zagreb, 2006., str. 92-93.2 Gotovac, V., „Razlikovanje ugovora o radu i ugovora o djelu“, u: Pravo i porezi,

br. 1, 2012., str. 16. Također, o tome vidi i: Knežević, N., „Ugovor o djelu, sklapanje ugovora o radu i ugovor na određeno vrijeme“, u: Revizija, računovodstvo i financije, br. 3, 2012., str. 170-172.

ljanja činidbe rada, dok izvršitelj koji preuzima obvezu u pogledu rezultata činidbe rada ne mora nužno to osobno i obaviti. Osobno obavljanje činidbe rada kao bitan element radnog odnosa podrazumijeva obvezu radnika da poslove svog radnog mjesta obavlja osobno, bez mogućnosti da ih privremeno ili trajno, sa suglasnošću ili bez suglasnosti poslodavca, prenese na treću osobu.3 U okvirima radno-pravnog odnosa radnik je osobno podređen uputama poslodavca te radniku pripada i pravo na plaću u novcu koja se isplaćuje u razdobljima koja nisu dulja od mjesec dana.4 Prema L. Turković-Jarža, … rad po ugovoru o dje-lu je rad u svoje ime i za svoj račun, a rad po ugovoru o radu znači rad u ime i za račun poslodavca.5

U privatnopravnom području postoji ugovor o djelu koji je uređen u čl. 590. – 619. Zakona o obveznim od-nosima (Nar. nov., br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.; u nastavku: ZOO) te niz različitih obveznopravnih ugo-vornih situacija koje se u praksi vrlo često pojavljuju, a podvode se pod nazive ugovor o autorskom djelu, ugo-vor o autorskom honoraru i sl. Premda ugovori poto-njih naziva nisu izrijekom uređeni u ZOO-u ili kakvome drugom propisu, ugovorna sloboda i činjenica da je broj ugovornih odnosa pojmovno neograničen (ne vrijedi nu-merus clausus), dokle god oni nisu protivni ustavu RH, prisilnim propisima i pravilima morala, dopušta njihovo takvo formuliranje. Predmet je svih navedenih ugovora činidba uperena na rezultat rada (djelo, autorsko djelo). Povrh svega, u Zakonu o autorskom i srodnim pravima (Nar. nov., br. 167/03., 79/07., 80/11., 125/11., 141/13. i 127/14.; u nastavku: ZAPSP) izrijekom su uređeni ugo-vori koji za svoj predmet također imaju činidbu čiji je predmet rezultat autorskoga rada. Nazivaju se autor-skopravni ugovori (čl. 51. – 55. ZAPSP-a) te su posebno razrađene njihove zasebne vrste (čl. 56. – 74. ZAPSP-a).

U nekim se slučajevima u hrvatskome pravu jedan isti posao može obavljati na temelju različitih ugovornih osnova. S obzirom na to da fizička osoba ostvaruje pri-

3 Gotovac, V., op. cit. u bilj 2, str. 16.4 Ibid., str. 17.5 Turković-Jarža, L., „Rad po ugovoru o djelu“, u: Revizija, računovodstvo i

financije, br. 5, 2008., str. 96.

U našem se pravnom i poreznom sustavu (sustavu poreza na dohodak) međusobno bit-no razlikuju djelo i autorsko djelo, kao i ugovori čiji su oni predmet. Premda je i u

pravnom i poreznom smislu to razlikovanje jasno i potrebno, ponekada u primjeni može doći do dvojba što je samo djelo, a što je autorsko djelo. S druge strane, često se u praksi, prvotno zbog poreznih razloga, nešto što nije autorsko djelo, nego je ili djelo ili nešto tre-će, namjerno takvim pokušava pogrešno prikazati. U tome kontekstu, ali i poradi recentne rasprave o drukčijemu oporezivanju primitaka ostvarenih od autorskih djela (koji su bili dio šire rasprave o poreznoj reformi) te praktičnog značenja ove teme, u ovome se radu, s jedne strane, analizira ugovor o djelu i djelo te, s druge strane, ugovor o autorskom djelu i autorsko djelo kako s pravnoga tako i s poreznoga gledišta.

UDK 347.77; 336.1.

Djelo i autorsko djelo u pravnom i poreznom sustavu RH

Doc. dr. sc. Ivan MILOTIĆ

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

mitak u vezi s tim radom, primitak ima obilježje opore-ziva dohotka. S obzirom na različitost pravnih osnova na temelju kojih se posao obavlja, u sustavu oporezivanja dohotka primitci osoba mogu biti oporezivi na različite načine.6 To je slučaj s ugovorima kod kojih se provodi razlikovanje između djela (u smislu predmeta ugovora o djelu) i autorskoga djela (u smislu predmeta ugovora o autorskom djelu i prethodno navedenih ugovora iz po-dručja autorskoga prava). Naime, autorsko djelo može se podvesti pod širi pojam djela, ali se djelo ni na koji način ne može podvesti pod pojmovno znatno uži i specifičniji pojam autorskoga djela.

Zbog znatnih razlika u tretmanu dohotka (drugoga) ostvarenog na temelju ugovora o djelu i dohodaka ostva-renih na temelju različitih vrsta ugovora čiji je predmet autorsko djelo,7 u domaćoj se pravnoj i poslovnoj praksi razabire stalno protupravno nastojanje da se što je mo-guće veći broj djela podvede pod autorsko djelo. Manji je dio tih nastojanja posljedica neznanja ili nenamjernih pogrešaka, dok je najveći njihov dio posljedica svjesnih i namjernih zloraba koje se sastoje u podvođenju pod autorsko djelo nečega što to nije niti objektivno to može biti. Opisana je kvarna praksa recentno dovela do zakono-davne rasprave o tome da se dohodak ostvaren na teme-lju stvaranja djela i autorskoga djela trebaju jednako ili analogno tretirati u sustavu oporezivanja dohotka (dru-goga). Takva promišljanja, koja su – doduše – razumljiva u kontekstu opisane kvarne prakse, ipak su neopravdana jer bi se dva sasvim različita instituta i ugovornih temelja za nastanak dohotka (drugog) podvela pod jednaka pore-zna pravila. Ovaj je članak napisan kako bi se spomenuto razlikovanje bolje razumjelo, ali i s ciljem uspostavljanja razumnoga pristupa njezinu rješavanju. U tom će se smi-slu objasnit razlikovanje između djela i autorskoga djela, ali i ugovora o djelu te različitih ugovora čiji je predmet činidba rada usmjerena na nastanak autorskoga

2. POJAM I MEĐUSOBNO RAZLIKOVANJE DJELA OD AUTORSKOGA DJELA

2.1. POJAM DJELADjelo je predmet ugovora o djelu, ali i bitan sastojak

toga ugovora, zajedno s naknadom. Prema tome, djelo mora biti specificirano prilikom sklapanja ugovora o djelu. ako se to ne učini, ugovor o djelu ne postoji. Djelo je izri-jekom uređeno u čl. 590. ZOO-a gdje se donosi pojmovno određenje kako samog ugovora o djelu tako i njegova pred-meta: Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određe-ni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, iz-vršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Činidba izvođača sastoji se od izvršenja određenog djela, pod čime se podrazumije-va određeni posao, ali s time da je naglasak ne na samome obavljanju posla nego na onome što iz toga uslijedi, tj. na

6 Dremel, N., „Ugovori o djelu s fizičkim osobama različitog statusa“, u: Revizija, računovodstvo i financije, br. 2, 2015., str. 71.

7 Turković-Jarža, L., „Obračun poreza na autorske honorare“, u: Revizija, raču-novodstvo i financije, br. 12, 2014., str. 166-173; Turković-Jarža, L., „Oporezivanje dohotka ostvarenih povremenim radom – honorari i dr.“, u: Revizija, računovodstvo i financije, br. 4, 2001., str. 88-96.

rezultatu rada – djelu. Shvaćanje da je predmet ugovora o djelu rezultat rada je načelno i u praktičnome životu najraširenije, ali se ono ne primjenjuje beziznimno. Vilim Gorenc et al. komentirajući ZOO iznose shvaćanje prema kojemu bi predmet ugovora o djelu, kada bi rad zavisio o kauzalnosti (činjenicama koje su izvan njegova dosega i ni na koji način ne ovise o njegovoj volji), mogla biti i funk-cija rada. Tada bi se zapravo ugovarao savjestan i stručan rad izvođača, ali se ne bi davalo jamstvo da će nastupiti željeni rezultat, tj. da će željeno djelo uistinu nastati.8

Pojam djela u ovoj je zakonskoj definiciji postav-ljen iznimno široko i otvoreno. To znači da je njome obuhvaćen skup sasvim različitih poslova usmjerenih na rezultat rada s najširim mogućim rasponom: od jed-nostavnih do složenih poslova, od fizičkih do visoko intelektualnih (umnih). Krug tih poslova nije zatvoren zakonskom definicijom, već on može izići iz njezinih okvira, tj. ta se definicija može proširiti i općenito širiti kako bi se pod nju podveo cjelokupan zamisliv raspon različitih poslova. Nomotehnički gledajući, rabeći me-todu primjerične i otvorene enumeracije, zakonska de-finicija izrijekom spominje: izradu neke stvari (koja se može obavljati prema uputama, u skladu sa zamislima i pod nadzorom naručitelja u smislu čl. 593. ZOO-a),9 popravak neke stvari, izvršenje kakvoga fizičkoga rada, obavljanje umnog (intelektualnog) rada.

Za problematiku razlikovanja djela od autorskoga djela posebno je bitno osvrnuti se na činjenicu da pred-met ugovora o djelu može biti djelo koje je rezultat umnoga rada. S toga gledišta, djelo koje je posljedica umnoga rada može pod određenim pretpostavkama biti djelo koje udovoljava pretpostavkama za postojanje au-torskoga djela. U takvom će slučaju ovisiti o volji ugo-vornih strana hoće li, držeći se pravila ZOO-a, sklopiti ugovor o djelu čiji će predmet biti djelo koje je rezultat umnoga rada (a time i autorsko djelo) ili će se odlučiti sklopiti ugovor o autorskom djelu čiji predmet može biti isključivo takvo (autorsko) djelo.

Djelo kao predmet ugovora o djelu mora na neki način biti opredmećeno, tj. materijalizirano. Rezultat rada mora biti opipljiv.10 Stoga pravni posao ne može biti predmet ugovora o djelu jer pravnoposlovna aktivnost s obzirom na svoju narav nije opredmećena. Jednako tako, pravni je posao predmet nekih drugih ugovora koji su nastali samo zato da obuhvate takve nematerijalizirane fenome-ne, poput ugovora o nalogu. Naime, prema čl. 793. st. 1. ZOO-a, ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogo-primac poduzimati za račun nalogodavca određene poslo-ve. S druge strane, nužno je napomenuti da činjenica da se rad obavlja umno (tj. da je radni proces uman, a ne fizički) ne znači da rezultat toga rada ne može biti mate-rijaliziran – primjerice u slučaju pružanja različitih vrsta usluga koje imaju opredmećenu pojavnost.

8 Gorenc, V., et al., Komentar Zakona o obveznim odnosima, Zagreb, 2014., str. 943.

9 Naručitelj ima pravo nadzora nad obavljanjem posla i davati upute kad to odgovara naravi posla, a izvođač mu je to dužan omogućiti. Članak 593. ZOO-a. Vidi: Gorenc, V., et al., op. cit. u bilj. 9, str. 942.

10 Vedriš, M., Klarić, P., op. cit. u bilj. 1, str. 537. O tome također vidi: Gorenc, V., et al., op. cit. u bilj. 8, str. 942-943.

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

Djelo u načelu mora u svemu biti određeno, dok će se tek iznimno, u slučajevima kada ga je nemoguće u trenutku sklapanja ugovora u cijelosti specificirati, do-pustiti da je neodređeno, ali odredivo. Nije li barem odredivo, nedostaje bitan sastojak ugovora o djelu pa stoga takav ugovor ne nastaje.11 Za djelo se traži da je njegova izrada moguća i pravno dopuštena jer u su-protnome ugovor o djelu nije valjan.12

Osim općih pravila o djelu koja se nalaze u okvirima uređenja ZOO-ovskog ugovora o djelu, postoje i posebne odredbe ZOO-a kojima se na primjeru specijalnih i spe-cifičnih i ugovora, za svakoga posebno, uređuju posebne vrste djela.13 Primjerice, u ZOO-u kod:

Ý ugovora o građenju kao djelo se navodi građevi-na (Ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu. Čla-nak 620. st. 1. ZOO-a.)

Ý kod ugovora o prijevozu navodi se prijevoz (Ugo-vorom o prijevozu obvezuje se prijevoznik prevesti na određeno mjesto neku osobu ili stvar, a putnik, odnosno pošiljatelj se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu. Članak 661. st. 1. ZOO-a.)

Ý kod ugovora o organiziranju putovanja to je uslu-ga prijevoza, smještaja ili drugih turističkih uslu-ga (Ugovorom o organiziranju putovanja obvezuje se organizator putovanja pribaviti putniku najmanje dvije usluge koje se sastoje od prijevoza, smještaja ili drugih turističkih usluga što čine cjelinu i koje se pružaju u vremenu dužem od 24 sata ili uključuju barem jedno noćenje (paket-aranžman), a putnik se obvezuje platiti mu za to jednu ukupnu (paušalnu) cijenu. Članak 881. st. 1. ZOO-a.) i dr.

Valja pripomenuti kako se i glede autorskoga djela u li-teraturi navodi da je riječ o specifičnome tipu djela koje je uređeno specijalnim propisom (lex specialis) te da se, po-dredno, u izostanku općih odredaba na njega primjenjuju opća pravila ZOO-a; zasigurno će u praksi to prvenstveno biti pravila o ugovoru o djelu (čl. 590.-619- ZOO-a). O tome će se iscrpnije govoriti u nadolazećemu poglavlju.

2.2. POJAM AUTORSKOGA DJELAU praksi se često postavlja pitanje o tome što se

smatra autorskim djelom te s obzirom na koje se činje-nice, pretpostavke i kriterije autorsko djelo razlikuje od djela u smislu predmeta ugovora o djelu. Odgovor na to pitanje i navedeno razlikovanje posebno je važno zbog različitih načina utvrđivanja porezne obveze osobe koja je ostvarila određeni primitak koji se u poreznom smislu smatra drugim dohotkom. Stoga je iznimno bitno najpri-je, osobito kada je riječ o autorskome honoraru, utvrditi što se smatra autorskim djelom kako bi se taj primitak pravilno odredio u poreznome sustavu.

11 Ibid., prema Informator br. 4210 i 4211. i VTS Pž-3098/93 od 22. ožujka 1994. 12 Gorenc, V., et al., op. cit. u bilj. 8, str. 943.13 Ibid., str. 943.

Pojam autorskoga djela izrijekom je određen u čl. 5. st. 1. ZAPSP-a i glasi kako slijedi: Autorsko djelo je origi-nalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Prvo je obilježje autorskoga djela njegova original-nost (izvornost). Ono podrazumijeva da je takvo djelo unikat (tj. da ne postoji drugo takvo djelo; to znači da ima obilježje jednokratnosti14), da je novost i stvoreno po prvi put, da je rezultat kreativnosti i da je kao takvo neponov-ljivo. Prema shvaćanju Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, originalnost podrazumijeva novost, ali u smi-slu autorskog prava ne zahtijeva apsolutnu novost, već se traži tzv. subjektivna originalnost (izvornost), odno-sno novost u subjektivnom smislu. Djelo se smatra subjek-tivno originalnim ako autor ne oponaša drugo njemu po-znato djelo.15 Kako bi bilo originalno, autorsko djelo mora biti izraz autorove osobnosti.16 Različita djela koja su re-zultat ponavljanja, plagiranja, oponašanja, nedovoljnoga razlikovanja od drugih sličnih ili analognih djela ne zado-voljavaju pretpostavku originalnosti (izvornosti). S druge strane, različite obrade, prilagodbe i prijevodi postojećih djela koje u sebi sadržavaju element subjektivne novosti (originalnosti) i specifičan su izraz autorove osobnosti jesu autorska djela.17 Jednako je i sa zbirkama otprije po-stojećih autorskih djela koje kao takve odražavaju neku subjektivnu novost ili autorov poseban izraz.18 Prema čl. 6. ZAPSP-a, autorskim djelom se smatraju i prijevodi, pri-lagodbe, glazbene obrade i druge prerade autorskog djela, koje su kao originalne intelektualne tvorevine individual-nog karaktera, zaštićene kao samostalna autorska djela. To mogu biti i prijevodi službenih tekstova iz područja za-konodavstva, uprave i sudstva osim ako su učinjeni radi službenog informiranja javnosti i kao takvi objavljeni. U autorskome se pravu za definiciju autorskoga djela stoga ne zahtjeva samo apsolutna, nego je dovoljna i relativna originalnost (izvornost). Za pojmovno odre-đivanje autorskoga djela njegova je namjena bez ikakva značenja te na nju ni na koji način ne utječe.

Drugo je obilježje autorskoga djela da je riječ o inte-lektualnoj tvorevini. S obzirom na to, autorsko je djelo posljedica umnoga rada (duhovnoga, kreativnoga). Pre-ma tome, autorsko djelo ne može biti djelo koje je isklju-čivo rezultat fizičkoga (neumnoga) rada. Intelektualna tvorevina podrazumijeva da je riječ o izričaju čovjekova

14 Autorskim se djelom smatra intelektualna (duhovna) tvorevina s područja književnosti, znanosti i drugih područja stvaralaštva bez obzira na vrstu, način i oblik izražavanja ... VTSRH Pž-3460/94 od 15 studenog 1994. Tužiteljevo djelo govori o postupcima, metodama, i izračunima, ono predstavlja određeni rad na primjeni već poznatih postupaka, metoda i izračuna (sam tužitelj, kako to proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova, je u svom radu naveo da se radi o novoj vrsti klađenja gle-dajući iz matematičkog aspekta, ovaj projekt potpuno je isti kao i bilo koja loto igra kod nas ili u svijetu, a razlika je samo u tome što se prema ovom projektu pogađaju utakmice, na kojima će biti postignuto najviše golova, dok se kod loto igre pogađaju brojevi koji će biti izvučeni), međutim, ono ne predstavlja autorsko djelo ... VSRH Revt 184/2009-4 od 17. studenog 2010.

15 http://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/autorsko-pravo/autor-sko-djelo/

16 Pravni leksikon, Pezo, V. (ur.), Zagreb, 2007., str. 58.17 Takva se autorska djela u teoriji, za razliku od apsolutno izvornih autorskih

djela, nazivaju izvedenim autorskim djelima.18 VTSRH Pž 6654/08-3 od 29. listopada 2008.

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

duha koji rezultira nečim novim. Taj se čovjekov inte-lektualni duh na primjeru autorskoga djela na neki na-čin i u nekom obliku opredmećeno izražava pisanom ili usmeno izgovorenom riječju, pokretima tijela, zvukom, različitim dvodimenzionalnim i trodimenzionalnim ob-licima i dr. Autorsko djelo kao intelektualna tvorevina mora se prema van, tj. prema trećim osobama, izraziti u nekom opipljivom obliku. U svojoj opredmećenoj pojav-nosti kao rezultat intelektualnoga (kreativnoga, duhov-noga, umnoga) rada ono se može istodobno izraziti na različitim mjestima, oblicima i izričajima. Autorskoprav-nu zaštitu uživaju izražaji, što podrazumijeva zamjetljiv oblik (formu) određene ideje koja se postiže pomoću ra-zličitih sredstava izražavanja, kao što su npr. pisana ili govorena riječ, pokret tijela, zvuk, kao različiti dvodimen-zionalni ili trodimenzionalni oblik.19

Ideja nije autorsko djelo jer autorsko djelo može biti samo materijalizirana (realizirana, ostvarena) ideja u bilo kojem obliku dostupnom ljudskim osjetilima. Dostupnost može biti izravna ili putem pomagala (npr. skenera koji pre-tvara znakove u slova-riječi ili note itd.). Dakle, sama ideja ne uživa autorsku zaštitu. Autorsko djelo - predmet autorske zaštite - mora biti materijaliziran i činiti jednu konzisten-tnu cjelinu (bilo u pisanom obliku ili drugim umjetničkim načinima izražavanja).20 Sama ideja ne uživa autorsku zaštitu; bez materijaliziranja ideje, njenog vanjskog izraza i ostvarenja same ideje kao nešto novo, nešto što ranije nije bilo poznato, nema niti autorskog djela.21

Za autorsko se djelo, kao treća kumulativna pret-postavka, zahtijeva da pripada književnom, znan-stvenom i umjetničkom području. Prema shvaćanju Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, to treba shvatiti na sljedeći način: Dalje je potrebno da je djelo iz književnog, znanstvenog ili umjetničkog područja. Uz to osobito treba upozoriti da navedena sintagma ima u au-torskom pravu značajno šire značenje, nego što u teoriji književnosti znače književna djela, a u povijesti umjetno-sti umjetnička djela.22

Autorsko djelo, nadalje, mora imati individualan ka-rakter, tj. mora biti izričaj autorove individualnosti, ali i samo po sebi mora, u odnosu prema drugim postojećim djelima, biti individualizirano – dovoljno razlučeno.

Za autorsko djelo u RH nije relevantna ocjena ima li ono kakvu vrijednost, primjerice, estetsku, umjet-ničku, praktičnu, tržišnu i dr.23

U čl. 5. st. 2. ZAPSP-a nomotheničkom metodom pri-mjerične enumeracije navode se neki primjeri autor-skih djela:

¾ jezična djela (pisana djela, govorna djela, računal-ni programi)

¾ glazbena djela, s riječima ili bez riječi ¾ dramska i dramsko-glazbena djela ¾ koreografska i pantomimska djela


20 VTSRH Pž-3484/95 od 1. listopada 1996.21 VTSRH Pž-7219/02-3 od 1. veljače 2005.22 http://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/autorsko-pravo/autor-

sko-djelo/23 VTSRH Pž 3304/05-4 od 5. veljače 2008.

¾ djela likovnih umjetnosti (s područja slikarstva, ki-parstva i grafike), te ostala djela likovnih umjetnosti

¾ djela arhitekture ¾ djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog di-zajna

¾ fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnom fotografskom

¾ audiovizualna djela (kinematografska djela i djela stvorena na način sličan kinematografskom stva-ranju)

¾ kartografska djela, prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi, skice, tablice i dr.

Riječ je o primjeričnom nabrajanju nekih vrsta autor-skih djela koje su u praktičnome životu najčešće, me-đutim, taj popis ne predstavlja numerus clausus, tj. taj popis nije isključiv.

U nastavku se toga članka također navodi:(3) Predmet autorskog prava može biti svako autorsko

djelo osim onoga koje to ne može biti po svojoj naravi kao i onog za koje je odredbama ovoga Zakona određeno da ne može biti predmetom autorskog prava.

(4) Predmet autorskog prava je autorsko djelo u cjelini, uključujući i nedovršeno autorsko djelo, naslov te dijelovi autorskog djela koji udovoljavaju pretpostavkama iz stav-ka 1. ovoga članka.

(5) Naslov autorskog djela koji ne udovoljava pretpo-stavkama da bi bio predmet autorskog prava, a koji je već korišten za neko autorsko djelo, ne može se koristiti za djelo iste vrste ako bi mogao izazvati zabunu o autoru.

Na temelju spomenutih odredaba, a na upit Ministar-stva financija, Državni zavod za intelektualno vlasništvo dao je svoje tumačenje (Klasa: 612-01/04-010/005, Ur-broj: 559-02/1-04-002) od 2. svibnja 2004. prema kojem: ... za pojam autorskog djela bitno je da se radi o original-noj, intelektualnoj tvorevini, da je ta tvorevina s književnog, znanstvenog ili umjetničkog područja te da je individualnog karaktera i da je na neki način izražena. Pritom, intelektual-nom se tvorevinom može smatrati samo tvorevina ljudskog intelektualnog uma odnosno tvorevina ljudskog duhovnog stvaralaštva. Ta tvorevina mora predstavljati nešto novo, originalno (izvorno) te ujedno biti individualnog karaktera. Definicija upućuje na potrebu ostvarivanja tzv. subjektivne originalnosti (izvornosti) odnosno novosti u subjektivnom smislu. Djelo se smatra subjektivno originalnim ako autor ne oponaša drugo njemu poznato djelo.24

U zasebnim člancima ZAPSP-a donosi se posebno uređenje za prerade te zbirke i baze podataka. Za prera-de, u što spadaju prijevodi, prilagodbe, glazbene obrade i dr., izrijekom se u čl. 6. st. 1. ZAPSP-a uređuje da to mogu biti autorska djela, ali isključivo ako udovoljavaju njihovim pretpostavkama (originalnost, intelektualna tvorevina, individualni karakter, pripadnost odgova-rajućemu području). Prijevodi službenih tekstova iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva zaštićeni su, osim ako su učinjeni radi službenog informiranja javno-sti i kao takvi objavljeni (čl. 6. st. 2. ZAPSP-a). Za zbir-

24 Tumačenje je objavljeno u: Turković-Jarža, L., „Autorski honorari u pravnom i poreznom sustavu“, u: Revizija, računovodstvo i financije, br. 8, 2009., str. 80.

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

ke i baze podataka, tj. za zbirke samostalnih autorskih djela, podataka ili druge građe (enciklopedije, zbornici, antologije, baze podataka i sl.), propisuje se u čl. 7. st. 1. ZAPSP-a da mogu biti autorsko djelo ako kao takve (ne s obzirom na autorska djela koja su u njih uključena) udovoljavaju pretpostavkama za autorsko djelo (origi-nalnost, intelektualna tvorevina, individualni karakter, pripadnost odgovarajućemu području).

2.3. NEKI PRAKTIČNI PRIMJERI ŠTO AUTORSKO DJELO JEST, A ŠTO NIJE

Predavanja i kompjutorske prezentacije. Prema Državnome zavodu za intelektualno vlasništvo slijedi: Stručna predavanja i kompjuterske prezentacije su au-torska djela, ako se radi o individualnim, originalnim, intelektualnim, ostvarenjima koja su izražene kao go-vorna djela, odnosno kao prikazi znanstvene ili tehničke prirode. Stručna predavanja u redovnoj nastavi u okvi-ru nastavnog plana smatraju se poslovima struke, a ne autorskim djelima.25 Predavanja, izlaganja, edukacije, usavršavanja i sl. koja nemaju originalnost ili se perio-dički ponavljaju ili je riječ o ciklusima predavanja nisu autorska djela neovisno o tome je li riječ o popularnim, stručnim ili znanstvenim takvim djelima.

Recenzija i lektura. Glede recenzija i lektura Dr-žavni zavod za intelektualno vlasništvo navodi sljede-će: Recenzija kao pisani prikaz i ocjena umjetničkog ili znanstvenog djela je jezično, pisano autorsko djelo, ako se radi o individualnoj originalnoj, intelektualnoj tvore-vini izraženoj kao pisano djelo. Lektura kao ispravljanje i uređivanje autorskog rukopisa s pravopisnog i jezičnog motrišta, posao je struke i nije autorsko djelo.26 S tim se tvrdim shvaćanjem ne možemo složiti. U nekim slučaje-vima (ne uvijek), osobito kod zahtjevnijih tekstova, lek-tura itekako sadržava element originalnosti i predstavlja intelektualnu tvorevinu lektora pa jest autorsko djelo. S druge strane, ovisno o sadržaju i radu recenzenta, recen-zije mogu i ne moraju biti autorska djela, dapače u prak-si, sadržajno gledajući, one najčešće nemaju nikakav element izvornosti. Sama činjenica da netko sastavlja znanstvenu ili stručnu recenziju ne znači da je to djelo ujedno i originalno.

Lektura, korektura i kontrola tiska. ... sud je utvr-dio da tehničko uređenje djela, tj. izrada „špigla“, lektura, korektura te kontrola tiska predstavljaju tehničke poslove, a ne autorsko djelo ...27

Grafičko oblikovanje. Citira se relevantni dio od-luke Visokoga trgovačkog suda RH: Sud je ocijenio da izgled odnosno grafičko oblikovanje stranica predstavlja originalnu intelektualnu tvorevinu koja sama po sebi odabirom boja, kompozicijom, pozadinom te svim ostalim elementima izgleda stranice predstavlja autorsko djelo, a da se fotografije same po sebi smatraju intelektualnom tvorevinom izvornog stvaralaštva.28


26 Idem.27 VTSRH Pž 7585/04-3 od 8. prosinca 2005.28 VTSRH Pž 2502/07-3 od 11. svibnja 2007.

Grafičko oblikovanje koje se oslanja na postojeće autorsko djelo. Prema shvaćanju Visokoga trgovačkog suda slijedi: Čest je slučaj da se autor prilikom stvaranja novog autorskog djela (naslanja) na već poznato autor-sko djelo, bilo da ga ono inspirira kao motiv ili da ranije djelo stvaralački varira, pretvarajući ga u novo djelo. Da-kle, radi se o autorskom djelu izvedenom iz već postojećih autorskih djela na stvarateljski dopušten način izmjenom sredstava izražavanja. U novom dijelu moraju biti sadr-žane prepoznatljive originalne specifične karakteristike prerađenog autorskog djela. S druge strane, djela koja su rezultanta samo tehničkih intervencija na postojećem autorskom djelu (npr. skraćivanja, transkripcije, transpo-zicije, reprodukcije u drugoj tehnici i slično) ne smatraju se djelom prerade. Originalnost predlagateljeva kalenda-ra očituje se u specifičnom postavljanju brojeva, teksta i fotografija u kombinaciji sa hrvatskim grbom te krugom oko grba. Dakle, izbor teme, fotografije, brojeva i slova i njihov raspored, odnos teksta i slike, veličine slike na podlozi itd., spadaju u ono što se naziva grafički dizajn i kao takvo predstavlja autorsko djelo ...29

Novinski članak i reportaža. Državni zavod za in-telektualno vlasništvo navodi sljedeće: Novinski članak je autorsko djelo ako se radi o pisanom djelu koje je ori-ginalno, intelektualno (duhovno) ostvarenje. Međutim, ako se radi o dnevnim novostima ili vijestima koje imaju karakter običnih medijskih informacija takvi članci nisu predmet zaštite autorskog prava. Reportaža (kao novi-narski izvještaj kojim se prikazuju događaji i okolnosti na temelju prikupljenih obavijesti) u načelu jest autor-sko djelo, ako se ne radi o gore opisanom slučaju običnih medijskih informacija.30

Rad članova upravnog i nadzornog odbora. Rad članova upravnog i nadzornog odbora u trgovačkim društvima i drugim pravnim osobama te analogni oblici rada ni na koji se način ne mogu podvesti pod pojam autorskoga djela. Dapače, ona ne ispunjavaju nijednu pretpostavku za postojanje autorskoga djela predviđe-nu ZAPSP-om (originalnost, intelektualna tvorevina, pripadnost književnome, znanstvenom i umjetničkom području). Unatoč očiglednoj točnosti iznesena takvog shvaćanja, u praksi se događa da se naknade članovima upravnog i nadzornog odbora protupravno isplaćuju na temelju ugovora o autorskom djelu kao autorski hono-rar. Opisana situacija motivirana je kudikamo povolj-nijim oporezivanjem autorskoga honorara od naknade koja se isplaćuje na temelju ugovora o djelu.

Računalni programi. Državni zavod za intelektualno vlasništvo navodi sljedeće: Računalni programi su zašti-ćeni kao jezična djela ako su izvorni (originalni) u smislu da predstavlja vlastitu intelektualnu tvorevinu svog auto-ra. Pojam računalni program obuhvaća izražaj računal-nog programa u bilo kojem obliku uključujući i pripremni dizajnerski materijal. Ideje i načela na kojima se zasniva bilo koji element računalnog programa, uključujući i ona na kojima se zasnivaju njegova sučelja, nisu zaštićena

29 VTSRH Pž 2835/08-3 od 8. svibnja 2008.30 http://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/autorsko-pravo/autor-

sko-djelo/

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

autorskim pravom.31 Visoki trgovački sud RH zauzeo je sljedeće shvaćanje: ... Dakle, prema čl. 107. ZAPSP-a, ra-čunalni program da bi bio originalan mora biti vlastita intelektualna tvorevina, a prema čl. 5. st . 1. ZAPSP-a, au-torsko djelo je originalna intelektualna tvorevina koja ima individualni karakter. Slijedi da se procjena o tome ima li računalni program autorskopravnu zaštitu provodi samo na temelju kriterija vlastite intelektualne tvorevine svog autora i nijednog dodatnog kriterija. Računalni program uz ispunjenje ranije navedene pretpostavke ima autorsko-pravnu zaštitu kao jezično djelo (čl. 5. st . 2. ZAPSP-a).32

Projektna dokumentacija. Državni zavod za inte-lektualno vlasništvo navodi sljedeće: Projektna doku-mentacija može se odnositi na područje građevinarstva, elektrotehnike, strojarstva itd. Projektne dokumentacije tehničkih područja nisu zaštićene autorskim pravom. Me-đutim, ako se radi o projektnoj dokumentaciji iz područ-ja arhitekture, dizajna, tada je idejni projekt, a to znači pisani i crtani dio, zaštićen autorskim pravom. Izvedbeni projekt kao dio projektne dokumentacije sadrži najvećim dijelom tehničke podatke (prikaz po elementima za građe-vinsku dozvolu, statičke izračune, projekt instalacija itd.) nije u načelu zaštićen autorskim pravom.33

Skice, nacrti i idejna rješenja. Prema shvaćanju Vi-sokoga trgovačkog suda slijedi: Skice i nacrti koji se od-nose na neko znanstveno područje zaštićeno su autorsko djelo ako predstavljaju individualnu ljudsku tvorevinu bez obzira na vrstu, način i oblik izražavanja. To se, naravno, odnosi i na skice i nacrte iz područja elektrotehnike. Ta-kvo autorsko pravo povređuje se i neovlaštenom objavom u bilo kojem sredstvu javnog priopćavanja u zemlji ili u inozemstvu.34 Isti je sud iznio i sljedeće shvaćanje: ... ino-vacija može biti izražena tekstom, brojkom i slično, ali se ne može štititi u isto vrijeme i kao patent i kao autorsko djelo. Kao autorsko djelo može se štiti ako je likovno izra-žena. Dvije skice koje priznaju i tuženici, da su izradili tužitelji u konkretnom slučaju prema obliku predstavlja-ju likovni izražaj, pa istima po navedenoj odredbi član-ka 3. Zakona o autorskom pravu priznaje se i autorstvo, a suglasno navedenim odredbama Zakona o autorskom pravu obrazloženju prvostupanjske presude i zaštita po tim odredbama. Idejno rješenje za objekt izražen u obliku skice, kao u ovom predmetu i uživa po navedenoj odredbi Zakona o autorskom pravu zaštitu. U takvim slučajevima moguća je i određena kombinacija zaštite po Zakonu o au-torskom pravu i kao industrijski dizajn.35

Fotografska djela. Državni zavod za intelektualno vlasništvo navodi sljedeće: Djela fotografije mogu biti autorska djela ako se radi o vizualnim djelima koja su originalna intelektualna ostvarenja. Originalnost se kod fotografskih djela može odnositi na izbor motiva i kuta snimanja, odabir osvjetljenja ili trenutka te izbor tehnič-kih sredstava. S druge strane, fotografije koje služe identi-

31 Idem.32 VTSRH Pž 6152/2010-4 od 5. prosinca 2012. O tome vidi i: VTSRH Pž-

1364/95 od 1. travnja 1997.33 http://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/autorsko-pravo/autor-

sko-djelo/34 VTSRH P-53/97 od 25. travnja 2006.35 VTSRH Pž 5348/04-3 od 5. ožujka 2006.

fikaciji ili one učinjene pomoću automata za snimanje ne mogu se smatrati autorskim djelom. Rok trajanja zaštite fotografskih djela je 70 godina od smrti autora.36 Prema shvaćanju Visokoga trgovačkog suda slijedi: Fotografija se smatra autorskim djelom ako je intelektualna tvorevi-na izvornog stvaralaštva. Uvjet priznanja autorske zaštite kod fotografskih djela je izvornost djela koja proizlazi iz intelektualnog stvaranja. Originalnost fotografije znači snimanje u izboru motiva, kut snimanja, osvjetljenje, teh-nička sredstva ili kasnija obrada (retuširanje, kopiranje, montaža snimke).37 Isti je sud zauzeo i sljedeće shvaća-nje: ... utvrđeno je da fotografije predstavljaju autorsko djelo, jer je tužitelj specifičnim odabirom načina i vremena fotografiranja stvorio fotografije koje predstavljaju autor-sko djelo, a rezultat su kreativnog rada tužitelja kao osobe koja se profesionalno bavi fotografijom, time da ocjena fo-tografija od strane vještaka u pogledu estetske vrijednosti nije relevantna za ocjenu autorskog djela.38 Na temelju čl. 6. Direktive Vijeća 93/83/EEZ o harmonizaciji traja-nja roka zaštite autorskog prava i nekih srodnih prava i Direktive 2006/116/EC Europskog parlamenta i Vijeća Europe, fotografije koje su izvornik u smislu da autorovo vlastito djelo zaštićene su u skladu s čl. 1. Nijedan se drugi kriterij neće primijeniti kako bi se utvrdila njiho-va prikladnost da budu zaštićene. S obzirom na to, za fotografije se ne traži da imaju umjetničko obilježje ili kakav drugi karakter, već je dovoljno da budu originalne i individualizirane.39

Kinematografsko djelo nastalo prilagodbom ili re-produciranjem. Kinematografsko djelo stvoreno prila-gođavanjem ili reproduciranjem književnih, glazbenih, znanstvenih ili umjetničkih djela zaštićeno je kao izvor-no djelo, čime se ne zadire u pravo autora prilagođenog ili reproduciranog djela.40

Tiskarske i tehničke grafičke radnje, grafički di-zajn. U sudskoj je praksi glede toga izraženo pravilno shvaćanje koje je iznimno kvalitetno obrazloženo: Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužitelj izvršio dio poslova grafič-kog uređenja, odnosno da je izvršio tiskarske ili tehničke radnje koje ne predstavljaju autorsko djelo, a oba sporna izdanja su u tehničkom i tehnološkom smislu isti grafički proizvodi s neznatnim razlikama koje su nastale iz teh-noloških razlika pa ocjenjuju da predmetni ugovori i po svojoj prirodi i sadržaju predstavljaju ugovor o djelu iz čl. 600. Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 91/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO), a ne ugovor o autorskom djelu ... Da bi se određeno djelo smatralo autorskim djelom, isto mora biti rezultat intelektualnog stvaralačkog rada, te mora predstavljati subjektivnu novost (izvornost) djela. Pod tim uvjetima i grafički dizajn predstavlja autorsko djelo te autor uživa autorskopravnu zaštitu. S obzirom na utvrđenja nižestu-


37 VTSRH Pž-6381/03 od 2. ožujka 2004.38 VTSRH Pž 3304/05-4 od 5. veljače 2008.39 O tome iscrpnije vidi: Aralica Martinović, G., „Fotografija kao autorsko djelo“,

u: Pravo i porezi, br. 1, 2011., str. 58.40 VTSRH Pž-3353/03 od 13. lipnja 2006.

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

panjskih sudova da su u tehničkom i tehnološkom smislu oba sporna izdanja isti grafički proizvod s neznatnim razli-kama koje su nastale iz tehnoloških razloga to je pravilan stav prema shvaćanju ovog suda nižestupanjskih sudova da predmetni ugovori po svojoj prirodi i sadržaju predstav-ljaju ugovor o djelu iz čl. 600. ZOO.41 Prema shvaćanju Visokoga trgovačkog suda RH: ... Prema tome, nije autor-sko djelo samo nešto što je izraženo i grafičkim dizajnom i tipom slova i likovnom obradom, te i tekstualnim znakom, nego te sve pojedinosti i svi ti elementi mogu na određen način biti autorsko djelo suglasno odredbi članka 5. sta-vak 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.42

Igre na sreću. Prema shvaćanju Visokoga trgovačkog suda RH: Pravila igre na sreću nisu autorsko djelo ako su stvorena primjenom poznatih matematičkih metoda. Au-torskim djelom smatra se intelektualna tvorevina s pod-ručja književnosti, znanosti, umjetnosti i drugih područja stvaralaštva bez obzira na vrstu, način i oblik izražavanja. Ovamo ne spadaju pravila igre na sreću do kojih je autor došao primjenom poznatih matematičkih metoda.43

Kopije. Shvaćanje Visokoga trgovačkog suda RH je sljedeće: Da bi jedno djelo uživalo autorsko pravnu zašti-tu kao autorsko djelo, mora predstavljati originalnu tvo-revinu duha, da ga je tvorac sam ostvario. Za postojanje autorskog djela nije od značaja na kakvom je materijalu stvoreno već je bitno da se radi o umjetničkom djelu koje je originalno i rezultat intelektualnog stvaranja. Pored izvornog djela likovne umjetnosti postoje i kopije tih djela. Ukoliko te kopije u sebi sadrže elemente originalnosti i in-dividualnosti uživat će autorsko pravnu zaštitu. Pod istim uvjetima mogu uživati zaštitu i djela koja su izvedena iz originalnog djela nastala prilagođavanjem i drugo.44

Obrasci. Prema shvaćanju Visokoga trgovačkog suda RH: Autorskopravnu zaštitu ne uživa svaka intelektualna tvorevina s područja književnosti, znanosti, umjetnosti i drugih područja stvaralaštva. Autorsko djelo je samo ona intelektualna tvorevina koja je rezultat intelektualnog stvaralačkog rada i koja predstavlja subjektivnu novost (izvornost, originalnost) djela. Djelo se smatra subjektivno novim ako autor nije oponašao drugo njemu poznato dje-lo. Obrasci koji se upotrebljavaju temeljem zakonskih ili drugih propisa i predstavljaju primjenu tih propisa nisu autorska djela, osim izuzetno ukoliko se pomoću njih na originalan način rješava određeni problem.45

Valja zaključiti da je ponekad na teorijskoj razini ne-moguće utvrditi je li nešto autorsko djelo jer jedna ista vrsta djela s obzirom na svoja obilježja to može biti, a druga ne. Stoga je bitno u svakome konkretnom slučaju propitati ispunjava li ono pretpostavke iz ZAPSP-a.

2.4. RAZLIKOVANJE DJELA OD AUTORSKOGA DJELA – KRITERIJI RAZLIKOVANJA

Ý Djelo je pojam koji pripada području obveznoga prava, dok autorsko djelo pripada području autor-skoga prava.

41 VSRH Revt 323/2010-2 od 29. siječnja 2013.42 VTSRH Pž 1251/06-3 od 9. prosinca 2008.43 VTSRH Pž-2416/93 od 7. prosinca 1993.44 VTSRH Pž 1268/06-6 od 10. veljače 2009.45 VTSRH Pž 6636/04-3 od 3. svibnja 2005.

Ý Opći pojam djela (kao višega rodnog pojma) u obveznom je pravu uređen u okvirima ugovora o djelu, i to konkretno u čl. 590. ZOO-a, dok su po-sebne (specijalne) inačice djela uređene u okvi-rima posebnih ugovora koji su, također, specijalne inačice ugovora o djelu, poput ugovora o građenju, ugovora o prijevozu, ugovora o organiziranju puto-vanja i dr. Autorsko djelo uređeno je isključivo u čl. 5. – 8. ZAPSP-a.

Ý Djelo može biti rezultat fizičkog ili umnoga rada, dok autorsko djelo mora biti intelektualna tvorevi-na, tj. rezultat umnog, duhovnog, kreativnoga rada. Fizički rad sam po sebi ne može dovesti do nastan-ka autorskoga djela.

Ý Djelo je, u načelu, rezultat rada, dok iznimno može biti i funkcija rada. S druge strane, autorsko djelo je kao intelektualna tvorevina uvijek rezultat krea-tivnog, duhovnog, umnog rada.

Ý Za definiciju pojma djelo nije od značenja je li ono originalno (izvorno) ili nije, dok je bitna pretpostav-ka postojanja autorskoga djela njegova original-nost (izvornost).

Ý Djelo, kako ga definira čl. 590. ZOO-a, ne mora pripadati nekom točno određenome području ili skupini područja jer je pojmovno postavljeno iznimno široko. S druge strane, autorsko djelo mora biti intelektualna tvorevina koja specifič-no pripada književnom, znanstvenom i umjetnič-kom području.

Ý Rezultat rada koji ne zadovoljava pretpostavke da bude autorsko djelo, u smislu čl. 5. – 9. ZAP-SP-a, u pravilu će zadovoljavati pretpostavke za djelo u smislu čl. 590. ZOO-a. Pojam autorskoga djela u hrvatskom je pravu točno zadan okvirom zakonskih pretpostavaka koje kumulativno mo-raju biti ispunjene. Pogrešno je tvrditi da pojam autorskoga djela treba shvatiti usko. Naime, to nije pravilna logika jer o autorskome je djelu ri-ječ kada su ispunjene izrijekom propisane pret-postavke za njegovo postojanje, a sva djela koje te pretpostavke ne ispunjavaju nisu autorska. Često se govori i o „nerastezljivosti“ pojma au-torskoga djela, međutim, to pitanje također treba sagledavati s gledišta zakonom propisanih pret-postavaka. Dokle god one kumulativno postoje, riječ je o autorskome djelu, a ne postoje li, tada je riječ samo o djelu. Sasvim je drugo pitanje što su pretpostavke za postojanje autorskoga djela pravni standardi, tj. pojmovi koji su neodređe-ni, ali su u konkretnome slučaju odredivi pa se u fazi primjene prava zapravo određuje njihovo pravo značenje i značenjski sadržaj.

Ý Izvođač kod ugovora o djelu može biti i fizička i pravna osoba,46 dok stvaratelj autorskoga djela može biti isključivo fizička osoba.47

46 Gorenc, V. et al., op. cit. u bilj. 8, str. 942.47 Autor djela je fizička osoba koja je autorsko djelo stvorila. Članak 9. st. 1.

ZAPSP-a.

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

3. UGOVOR O DJELU I UGOVOR O AUTORSKOM DJELU: KONCEPTUALNE ANALOGIJE I RAZLIKE

3.1. UGOVOR O DJELUUgovor o djelu je dvostranoobvezujući, konsenzu-

alan, neformalan, naplatan i kauzalan obvezni ugovor kojim se ugovora izvršenje djela od strane izvođača i naručiteljeva obveza da mu kao protučinidbu za to plati naknadu. Uređen je u čl. od 590. do 619. ZOO-a. Bit je ugovora o djelu sadržana u izvršenju, dovršenju, izradi, popravku, tj. radu koji se sastoji od nekog toč-no definiranog rezultata određene činidbe rada – djelu i odgovornosti izvođača u pogledu rezultata činidbe rada. Njime se ne ugovara kontinuirani rad izvođača u smislu funkcije rada, već je sklapanje toga ugovora usmjereno na postizanje konkretnoga cilja – izvr-šenje djela. Za to izvođač osobno odgovara naručitelju premda nije obvezan osobno izvršiti to djelo. Naime, osim ako iz sadržaja ugovora ili naravi posla ne pro-izlazi drukčije, izvođač može djelo izvršiti sam ili to povjeriti trećoj osobi tako da na nju prenese dio ili ci-jeli opseg činidbe rada usmjerene na izvršenje djela.48 Prema čl. 593. ZOO-a, naručitelj ima pravo nadzora nad obavljanjem posla i davati upute kad to odgovara naravi posla, a izvođač mu je to dužan omogućiti. Na-ručiteljev nadzor i upute su stvarne i neposredno su usmjerene na izvršenje djela.

Predmet ugovora o djelu – djelo – izvođač je obve-zan izvršiti kako je ugovoreno i prema pravilima struke, što i samo djelo karakterizira kao rezultat struč-noga rada. Ako je u ugovoru određen i rok, djelo se mora izvršiti u tome razdoblju, a ako on nije određen, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove. S druge strane, naručitelj ima obvezu primiti djelo obavljeno prema odredbama ugovora i pravilima struke te izvođaču platiti naknadu.

Naknada se ugovora načelno, međutim, ako je pred-viđena kakvom obveznom tarifom ili kojim drugim obvezujućim aktom, tada se primjenjuju pravila tarife ili takva akta. Držeći se izričaja zakonskih odredaba, naknada može biti određena u novcu, ali nema zapreke da bude određena i u kakvoj drugoj stvari. Ona se tako-đer može davati odjednom ili u dijelovima. Ako nakna-da nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema uobičajeno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla. Naručitelj nije dužan isplatiti naknadu prije nego što je pregledao djelo i odobrio ga, osim ako je drukčije odre-đeno. Izvođač, pak, nije ovlašten zahtijevati naknadu dokle god nije obavio posao u cijelosti, na način kako je ugovoreno. Nadalje, ako nije izvršio djelo u cijelosti, nije ovlašten zahtijevati ni dio naknade, osim ako druk-čije nije ugovoreno49

48 (1) Ako iz ugovora ili naravi posla ne proizlazi što drugo, izvođač nije dužan posao obaviti osobno. (2) Izvođač i nadalje odgovara naručitelju za izvršenje posla i kad posao ne obavi osobno. Članak 600. ZOO-a. Izvođač odgovara za osobe koje su po nje-govu nalogu radile na poslu koji je preuzeo kao da ga je sam izvršio. Članak 601. ZOO-a.

49 Gorenc, V. et al., op. cit. u bilj. 8, str. 965.

3.2. UGOVOR O AUTORSKOM DJELU – ZAPRAVO AUTORSKOPRAVNI UGOVOR

Premda se naziv ugovor o autorskom djelu najčešće pojavljuje u praksi, a poslije njega i naziv ugovor o autorskom honoraru, treba reći da se pod tim nazivom izrijekom ne uređuje nijedan ugovor u pravnom po-retku RH. Ugovor na koji se misli pod nazivima ugo-vor o autorskom djelu i ugovor o autorskom honoraru zapravo je autorskopravni ugovor koji je uređen u čl. 51. – 55. ZAPSP-a. Zbog pravila da puko pogrešno imenovanje nekoga instituta ne škodi (falsa nomina-tio non nocet), tj. poradi toga što se vrsta i pravna na-rav ugovora ne procjenjuje s obzirom na njegov naziv nego sadržaj, postojeća je i u praksi raširena situacija sasvim zakonita i pravno održiva. U citiranim članci-ma ZAPSP-a uređena su samo osnovna pitanja glede autorskopravnog ugovora koja se odnose na njegov pojam, sadržaj, naknadu, pravo autora na promjenu ugovora te podrednu primjenu pravila ZOO-a.

Autorskopravni ugovor je takav ugovor kojim se ure-đuje iskorištavanje autorskoga djela. Načelna pret-postavka njegove valjanosti je sklapanje u pisanom obliku. To je tzv. oblik ad solemnitatem pa je i taj ugovor, u načelu, strogo formalan.50 Bitan sadržaj toga ugovora prema čl. 52. st. 1. ZAPSP-a čine: (1) autorsko djelo na koje se odnosi, (2) način korištenja autorskoga djela, (3) korisnika autorskoga djela – specificiranje osobe ovlašte-ne za njegovo korištenje. Autorsko djelo koje je predmet ovoga ugovora u načelu mora biti stvoreno u trenutku njegova sklapanja, ali dopušta se i da se takav autor-skopravni ugovor sklopi glede autorskog djela koje još nije stvoreno pod pretpostavkom da se njime odredi ba-rem vrsta i način korištenja budućeg djela (čl. 52. st. 2. ZAPSP-a). Kogentim je pravilom utvrđeno da se ne smije ugovoriti pravo iskorištavanja na svim autorovim budu-ćim autorskim djelima (čl. 52. st. 2. ZAPSP-a).

Autorskopravni ugovor je naplatan i u pravilu će naknada biti ugovorena među stranama. Međutim, za slučaj da bude drukčije, ili je njezina visina određena neprimjereno ili u nesuglasju s čl. 162 ZASP-a, zakon-sko pravilo predviđa da autor ima pravo na primjerenu naknadu. Primjerena je ona naknada koja se u prav-nom prometu pošteno mora dati u času zaključenja prav-nog posla s obzirom na vrstu i opseg korištenja autor-skog djela, uzimajući pri tom u obzir i financijski uspjeh u korištenju autorskog djela, vrstu i obujam autorskog djela, trajanje korištenja, postojanje sporazuma između odgovarajuće udruge autora i odgovarajućeg udruženja korisnika kojim se utvrđuje visina primjerene naknade, kao i druge elemente na temelju kojih se može donijeti odluku o primjerenoj naknadi.51

Zaštita autoru pruža se i na temelju čl. 53. ZAPSP-a propisivanjem pravila o autorovu pravu na izmjenu ugo-vora radi pravičnijeg udjela u zaradi. Riječ je o koncep-ciji koja je analogna načelu jednake vrijednosti činidaba

50 Ugovor na temelju kojeg se stječe pravo iskorištavanja autorskog prava (au-torskopravni ugovor) mora biti sklopljen u pisanom obliku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Članak 51. ZASP-a,

51 Čl. 52. st. 3. ZAPSP-a.

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

kako je utvrđeno u ZOO-u, ali i odstupanju od krute pri-mjene načela pacta sunt servanda. Relevantno pravilo u čl. 54. st. 1. ZAS-a glasi kako slijedi: Ako se korištenjem autorskog djela ostvari zarada koja je u očitu nerazmjeru s ugovorenom ili određenom naknadom, autor ima pravo zahtijevati izmjenu ugovora radi određivanja pravičnijeg udjela u zaradi ostvarenoj korištenjem njegova djela. U sljedećem stavku (2) kogentno je uređeno da se toga pra-va autor ne može odreći.

U izostanku pravila ZAPSP-a, na autorskopravne ugovore primjenjuju se relevantna pravila ZOO-a, ali i drugih propisa kojima se uređuju obvezni odnosi (čl. 55. ZAPSP-a). U prvome redu, primjenjivat će se pravila iz općeg dijela ZOO-a, ali i pravila iz posebnoga djela koja se odnose na ugovor o djelu. Premda je autorsko djelo u bitnome različito od djela, u smislu predmeta ugovora o djelu, autorsko je djelo, najšire gledajući, jedna sasvim osobita inačica djela pa su stoga relevantna pravila ZOO-a primjerena da popune praznine u ZAPSP-u.

O vrsti i obilježjima te naravi autorskoga djela i nači-nu njegova iskorištavanja ovisi o kojoj će vrsti autorsko-pravnoga ugovora biti riječ u konkretnome slučaju. ZAP-SP donosi osnovna i specijalna pravila za sljedeće takve autorskopravne ugovore: nakladnički ugovor (56.-67. ZAPSP-a), ugovor o izvođenju autorskog djela (čl. 68. – 70. ZAPSP-a), ugovor o scenskom prikazivanju au-torskog djela (71. – 72. ZAPSP-a), ugovor o stvaranju autorskog djela po narudžbi (čl. 73. – 74. ZAPSP-a).

4. POREZNI TRETMAN UGOVORA O DJELU I UGOVORA O AUTORSKOM DJELU

Do sada su se obrađivale pravne (institucijske) razli-ke između djela i autorskoga djela te onih ugovora čiji su oni predmeti – ugovora o djelu i ugovora o autorskom djelu. Međutim, osim očiglednih institucijskih razlika, isto toliko je izražena njihova međusobna razlika u po-reznome tretmanu. Različitost u poreznome tretmanu ogleda se kroz različito (povoljnije) porezno opterećenje primitka ostvarenoga kao naknade koji se u sustavu po-reza na dohodak smatra drugim dohotkom. Namjera je zakonodavca u tome smislu jasna: i poreznim pravilima stimulirati nastajanje autorskih djela te omogućiti njiho-vim stvarateljima, zbog specifične naravi takvih djela, razmjerno povoljniji porezni tretman u odnosu na izvo-đače djela koja nisu autorska.

Za ugovor o autorskome djelu situacija je kako sli-jedi. Od bruto-svote 30 % priznaje se kao paušal. Dakle bruto-svota smanjen za 30 % čini porezno osnovicu na koju se plaća 25 % poreza i prirez. Neka se za primjer uzme neto-dohodak od 1.000,00 kn i prirez od 18 %. To znači sljedeće: bruto je 1.260,24 kn, od čega je paušalno priznatih 30 % (378,07 kn); preostalih 882,17 je ujedno osnovica za obračun poreza od 25 % i prireza od 18 %; porez od 25 % iznosi 220,54 kn, a prirez od 18 % iznosi 39,70 kn; ukupno porez i prirez iznose 260,24 kn. Od bruto-svote kod ugovora o autorskome djelu autoru ostaje 79,35 %, što iznosi 1.000,00 kn neto.

Za ugovor o djelu situacija je umnogome drukčija za isti neto-primitak i prirez te nepovoljnija za izvođača

gleda li se njegov neto-primitak. Za isplatu neto-dohot-ka od 1.000,00 kn na temelju ugovora o djelu bruto-svota je 2.039,01 kn. Ta se bruto-svota smanjuje 15 % za zdravstveno osiguranje (265,96 kn), pa ostaje svota od 1.773,05 koja predstavlja osnovicu za doprinose. Ta se osnovica smanjuje za 20 % (15 %, 5 %) MIO-a, tj. za 354,61 kn, što znači da dohodak sada iznosi 1.418,44 kn. Na tu se svotu plaća 25 % poreza (345,61 kn) i 18 % prireza (63,83 kn). Od bruto-svote kod ugovora o djelu izvođaču ostaje 56,4 % od bruto-primitka.

5. NEOPRAVDANOST POREZNOG IZJEDNAČAVANJA PRIMITAKA OSTVARENIH NA TEMELJU UGOVORA O DJELU I AUTORSKOME DJELU ZBOG ZLORABA

U raspravama o poreznoj reformi koja se provodi krajem 2016. godine na poseban se način pružio osvrt na porezni režim primitaka ostvarenih kao naknade za autorsko djelo. Iznesena su shvaćanja da se pojedin-cima, posebice članovima nadzornih odbora u velikim poduzećima, na temelju ugovora o autorskome djelu, isplaćuju poveće naknade pa da bi stoga na neki način trebalo izjednačiti oporezivanje primitaka ostvarenih na temelju ugovora o autorskom djelu i ugovora o dje-lu. To bi značilo potrebu da se u oporezivanje primitaka ostvarenih od autorskoga djela uključe i doprinosi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, čemu bi, pak, po-sljedica bila izrazito povećanje bruto-naknada koje se isplaćuju za autorsko djelo.

Unatoč nespornoj činjenici da se ugovor u autorsko-me djelu u praksi zlorabi, predložen način rješavanja opisanoga problema u cijelosti je pogrešan. Elementarna logika takva pristupa naznačenome problemu je pogreš-na. Naime, problem se na sastoji od institucijskog razli-kovanja i od definicije ugovora o djelu (ZOO) i ugovora o autorskome djelu (ZAPSP) koji se prvotno razlikuju po svojemu predmetu – djelu i autorskome djelu. Normativ-ni je okvir tih instituta u hrvatskome pravnom poretku korektan i usporediv je s većinom relevantnih europskih pravnih poredaka. Problem je u de facto svjesnoj (na-mjernoj) i protupravnoj pojavi da se pod autorsko djelo podvodi neki oblik rada koji ne ispunjavanja zakonske pretpostavke u ZAPSP-u, a sve s ciljem da se izbjegne oporezivanje dohotka kakvo je povezano s primitkom ostvarenim na temelju ugovora o djelu. Prethodno je pri-kazano kako je porezno opterećenje u sustavu poreza na dohodak glede primitaka ostvarenih na temelju ugovora o djelu znatno veće negoli kod primitaka ostvarenih na temelju ugovora o autorskome djelu.

Opisani problem razumno se i na promišljeni način ne može i ne smije rješavati promjenom pravila o po-rezu na dohodak kojim bi se oporezivanje primitaka na temeljutih dvaju ugovornih osnova izjednačilo. Te se protupravnosti moraju otkloniti tijekom financijskih, re-vizijskih i poreznih nadzora na način da se onemogući takva praksa i da se pod autorsko djelo podvodi samo ono što ono jest prema odredbama i pretpostavkama pro-pisanima u ZAPSP-u.

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

6. ZAKLJUČAKRazlikovanje djela od autorskoga djela i ugovora čiji

su oni predmet, s pravnoga gledišta predstavlja koncep-tualnu opreku. U najširemu smislu, ta dva instituta imaju neki daleki zajednički nazivnik jer je, u krajnjoj liniji, u oba slučaja riječ o djelu kao rezultatu rada (u tom se smi-slu podredno i u izostanku specijalnih pravila ZAPSP-a na autorskopravni ugovor primjenjuju ZOO-ovska pravila o ugovoru o djelu). Međutim, u ovoj se prilici ističe da se oni razlikuju u svojim bitima. U pravno-gospodarskome smislu, ali i šire, oni se razlikuju također svojom funk-cijom i naravi, što u krajnjoj liniji prepoznaje i porezni sustav (pravila o porezu na dohodak) svojim drukčijim

uređenjem. U činjenici što pravila o porezu na dohodak glede primitka od autorskih djela propisuju razmjerno jednostavan i povoljniji režim poreznih opterećenja, ogle-da se i poticaj nastanku originalnih (izvornih) ostvarenja intelektualnoga (kreativnoga, duhovnoga, umnog) stvara-laštva. I na taj način država proklamira važnost ostvare-nja iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja, dajući značajan poticaj njihovu nastajanju, za razliku od, primjerice, drugih djela koja nemaju takva obilježja. Prav-na i porezna pravila u tome smislu čine dalekosežni okvir za promicanje duhovne kulture jednoga naroda pa bi i mi-jenjanje te zadiranje u postojeća porezna pravila trebalo učiniti krajnje promišljeno i oprezno.

Sklapanje porezne nagodbe posebni je porezni postupak u kojem se mogu izbjeći dugo-trajni sporovi i troškovi Porezne uprave i poreznog obveznika. Ako su u postupku pore-

znog nadzora obveze poreznih obveznika utvrđene procjenom, tada se sklapanjem porezne nagodbe novoutvrđena porezna obveza i zatezna kamata mogu smanjiti za ukupno 5 %. Ali, na preostali iznos novoutvrđenih obveza nakon umanjenja za 5 %, a ovisno o ugovorenoj svoti i roku plaćanja, mogu se još dodatno smanjiti utvrđene zatezne kamate.

Međutim, porezna nagodba može se sklopiti i za dio novoutvrđene porezne obveze kada je porezni obveznik dužan u prijedlogu za sklapanje porezne nagodbe, točno navesti koji je dio novoutvrđenoga poreznog zaduženja spreman platiti na dan zaključenja porezne na-godbe ili u roku od 90 dana. Sukladno novim odredbama OPZ-a uvodi se prekršajni progon poreznih obveznika.

UDK 658.6 /336.2

Sklapanje porezne nagodbe za dio novoutvrđene porezne obveze

Mr. sc. Mirjana MAHOVIĆ KOMLJENOVIĆ, dipl. oec.

Ý mogućnost Poreznog tijela da na temelju pisanog zahtjeva i uz podmirivanje određenih troškova izda poreznom obvezniku obvezujuće mišljenje o poreznom tretmanu budućih i namjeravanih tran-sakcija odnosno poslovnih događaja

Ý mogućnost ispravka porezne prijave na poziv i u roku koji odredi Porezno tijelo

Ý mogućnost sklapanja porezne nagodbe između Poreznog tijela i poreznog obveznika u postupci-ma poreznog nadzora, i to do uručenja zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru

Ý dostavu poreznih akata elektroničkim putem bez zahtjeva ili izričitog pristanka stranke te

Ý obvezu podnošenja statističkih izvješća Poreznoj upravi, dalje: PU, putem obrasca OPZ-STAT-1 za po-trebe utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje.

2. ŠTO SE SMATRA NOVOUTVRĐENIM OBVEZAMA

Prema čl. 91.e. OPZ-a, porezno tijelo i porezni ob-veznik mogu (ali nisu obvezni) za novoutvrđene obveze u postupku poreznog nadzora, do uručenja zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru, sklopiti poreznu nagodbu.

1. UVODRadi rasterećenja rada poreznog nadzora i samo-

stalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak te poticanja poreznih obveznika na dobrovoljno pod-mirivanje novoutvrđenih obveza u postupku poreznog nadzora, a time i osiguranja više razine naplate javnih davanja, u naš je porezni sustav uvedena mogućnost sklapanja porezne nagodbe.

Porezna nagodba može se sklopiti za novoutvrđene obveze u postupku poreznog nadzora, i to do uruče-nja zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru, prema odredbama Općega poreznog zakona (Nar. nov., br. 147/08. – 44/16., dalje: OPZ), te njegova provedbe-nog propisa Pravilnika o obvezujućim mišljenjima, ispravku prijave, statističkim izvješćima i poreznoj nagodbi (Nar. nov., br. 78/15, dalje: Pravilnik), koji je u primjeni od 25. srpnja 2015. godine.

Spomenuti Pravilnik sadržava pet dijelova, a u sva-kom dijelu obrađena su posebna područja odredaba OPZ-a, kao novih instituta našega poreznog sustava, a koji se odnose na:

Ý mogućnost sklapanja upravnog ugovora radi namirenja dospjelog poreznog duga u cijelosti ili djelomično

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

Prema čl. 24. Pravilnika, novoutvrđenim obvezama smatraju se novoutvrđene porezne obveze i zatezne ka-mate koje su utvrđene u postupku poreznog nadzora za razdoblje od dana nastanka poreznih obveza do dana za-ključenja porezne nagodbe.

Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da se zatezne kamate koje su predmet smanjenja porezne nagodbe, od-nose na novoutvrđene porezne obveze u postupku pore-znog nadzora. Stoga, ako nema novoutvrđenih poreznih obveza, ne može se ni podnijeti zahtjev za sklapanjem po-rezne nagodbe, primjerice samo za zatezne kamate koje se odnose na obvezu koja je prije iskazana i prijavljena.

Novoutvrđene obveze mogu se u postupku poreznog nadzora utvrditi na dva načina:

a) procjenom, a prema odredbama čl. 82. st. 2. OPZ-a teb) na temelju vjerodostojne knjigovodstvene doku-

mentacije o poslovanju za određeno razdoblje, u kojem je porezni obveznik propustio obračunati i uplatiti odre-đena javna davanja.

Prijedlog za sklapanje porezne nagodbe porezni ob-veznik može podnijeti u pisanom obliku nadležnom po-dručnom uredu PU-a koji je obavio porezni nadzor, i to:

¾ do uručenja zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru (čl. 91. e. OPZ-a )

¾ iznimno i nakon uručenja zapisnika o provedenom poreznom nadzoru ako obveza utvrđena rješenjem nije izvršena odnosno ako po izdanom rješenju nije obavljena uplata (čl. 29. st. 4. i 5. Pravilnika). Naime, izvršenim rješenjem smatra se rješenje po kojem je izvršena uplata, iz čega proizlazi da se po izdanom rješenju po kojim je izvršena uplata ne može ni podnijeti prijedlog za sklapanje pore-zne nagodbe.

2.1. ŠTO MOŽE BITI PREDMET POREZNE NAGODBE Predmet sklapanja porezne nagodbe može biti:

Ý novoutvrđena porezna obveza u postupku pore-znog nadzora, a do uručenja zapisnika o obavlje-nom poreznom nadzoru

Ý rok plaćanja novoutvrđenih obveza te Ý smanjenje obveze po osnovi utvrđene zatezne ka-

mate.Posebno se ističe da je u „starim“ odredbama OPZ-a

koje su se odnosile na poreznu nagodbu, a s primjenom do 31. prosinca 2016. godine bilo propisano odricanje poreznog tijela od prekršajnog progona, ako su porezni obveznici koji su sklopili poreznu nagodbu do donošenja odluke o pokretanju prekršajnog postupka, otklonili ili smanjili posljedice prekršaja, npr. podnošenjem obraza-ca, ili nadoknadili štetu koja je bila prouzročena plaća-njem propisane obveze.

Međutim, prema novim odredbama OPZ-a, koji se primjenjuje od 1. siječnja 2017. godine, iz odre-daba o poreznoj nagodbi brisan je kao element po-rezne nagodbe - odricanje od prekršajnog progona - budući da se na taj način činila pravna nejedna-kost između počinitelja prekršaja.

Navedeno znači da sa novim odredbama OPZ-a od početka 2017. godine porezno tijelo neće počinitelja prekršaja osloboditi od kazne, nego će se pokretati prekršajni postupak, neovisno o tome što je poči-nitelj prekršaja kao porezni obveznik sklopio pore-znu nagodbu.

2.2. UVJETI ZA SKLAPANJE POREZNE NAGODBEPrema čl. 91. e. st. 3. OPZ-a, uvjet za sklapanje po-

rezne nagodbe su prihvaćanje novoutvrđene obveze u postupku poreznog nadzora od strane poreznog obvezni-ka i njegovo odricanje od prava na korištenje pravnih lijekova. Uz pisani prijedlog za sklapanjem porezne na-godbe porezni je obveznik dužan dostaviti:

¾ potpisanu izjavu o prihvaćanju novoutvrđene ob-veze u postupku poreznog nadzora

¾ potpisanu izjavu o odricanju od prava na korište-nje redovitih i izvanrednih pravnih lijekova po predmetu poreznog nadzora

¾ dokaze o povlačenju prigovora na zapisnik, žalbe na rješenje te tužbe nadležnom sudu.

Porezna se nagodba sklapa u pisanom obliku i potpi-suju je odgovorna osoba poreznog obveznika i ovlaštena osoba PU-a, a smatra se sklopljenom potpisom stranaka.

2.3. NEMOGUĆNOST SKLAPANJA POREZNE NAGODBE

Odredbama čl. 91. OPZ-a te čl. 25. Pravilnika, porezna nagodba se ne može se sklopiti u slučajevima koje pri-kazujemo u dalje:.

NEMOGUĆNOST SKLAPANJA POREZNE NAGODBE ZAKONSKE ODREDBE

- kada bi sklapanje porezne nagodbe bilo pro-tivno propisima, javnom interesu ili pravima trećih osoba

čl. 91.e. st. 5. OPZ-a

- ako je u tijeku poreznog nadzora utvrđeno po-stojanje sumnje o počinjenju kaznenog djela.

Pod postojanjem sumnje u počinjenje kaznenih djela smatraju se postupci nadzora u kojima se podnosi kaznena prijava nadležnom Državnom odvjetništvu od strane PU-a. Međutim, ako na temelju činjenica utvrđenih u poreznom nadzoru Državno odvjetništvo neće podnijeti kaznenu prijavu, porezni obveznik može podnijeti zahtjev za sklapanjem porezne nagodbe

čl. 91.e. st. 6. OPZ-a

- za obveze koje su utvrđene prema izdanim po-reznim rješenjima po kojima je izvršena uplata

Iznimno, porezna nagodba može se sklopiti iako je porezni obveznik po drugostupanjskom rješe-nju uplatio novoutvrđene obveze i zatezne ka-mate, ako je protiv drugostupanjskog poreznog rješenja podnio tužbu Upravnom sudu, koji je na temelju presude uvažio tužbu poreznog obvezni-ka i poništio drugostupanjsko rješenje te predmet vratio na ponovni postupak. Budući da se prema čl. 115. Zakona o općem upravnom postupku, po-ništavanjem poreznog rješenja poništavaju i sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo, u tom slučaju porezni obveznik ima mogućnost u po-novljenom postupku podnijeti zahtjev za sklapa-njem porezne nagodbe za novoutvrđene obveze u postupku nadzora.

čl. 30. st. 2. OPZ-a

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

NEMOGUĆNOST SKLAPANJA POREZNE NAGODBE ZAKONSKE ODREDBE

- za novoutvrđene obveze u postupku pore-znog nadzora koje se odnose na porez na do-hodak, prirez porezu na dohodak i doprinose za obvezna osiguranja

čl. 25. st. 3. Pravilnika

- za obveze po osnovu utvrđenih zateznih kamata u postupku poreznog nadzora koje proizlaze iz obveze uplate doprinosa za mi-rovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje odn. REGOS-a.

čl. 26. st .4. Pravilnika

3. SMANJENJE NOVOUTVRĐENE POREZNE OBVEZE AKO JE POREZNA OSNOVICA ODREĐENA PROCJENOM

Predmet porezne nagodbe mogu biti novoutvrđene po-rezne obveze samo kod onih poreznih obveznika kod ko-jih su porezne obveze utvrđene procjenom prema odredbi čl. 82. st. 2. OPZ-a. Porezno će tijelo procijeniti poreznu osnovicu ako porezni obveznik za svoje poslovanje:

� ne može predočiti knjige ili evidencije koje je du-žan voditi prema poreznim zakonima � ne izdaje propisane račune ili ne vodi poslovne knjige točno, uredno i pravodobno � ne može dokazati podatke za oporezivanje vjerodo-stojnom dokumentacijom � odbija sudjelovati u poreznom postupku ili onemo-gućava provedbu poreznog postupka � ako vodi podatke u elektroničkom obliku, ali ne postupa u skladu s odredbama čl. 57. OPZ-a koji propisuje način osiguranja, tajnost i cjelovitost sa-držaja knjigovodstvene evidencije i način dostave podataka na zahtjev poreznog tijela.

U tom se slučaju novoutvrđene porezne obveze i za-tezne kamate utvrđene u poreznom nadzoru za razdo-blje od dana nastanka poreznih obveza do dana zaklju-čenja porezne nagodbe mogu smanjiti za ukupno 5 %, a u skladu s odredbom čl. 25. st. 1. Pravilnika.

Na preostalu se svotu novoutvrđenih obveza nakon smanjenja za 5 %, a ovisno o ugovorenoj svoti i roku plaćanja, primjenjuju odredbe o smanjenju zateznih ka-mata koje su propisane čl. 26. Pravilnika.

3.1. SMANJENJE ZATEZNIH KAMATA I ROKOVI PLAĆANJA NOVOUTVRĐENIH OBVEZA

Prema čl. 26. Pravilnika, obveze po osnovi utvrđenih zateznih kamata u postupku poreznog nadzora, za raz-doblje od dana nastanka poreznih obveza do dana za-ključenja porezne nagodbe, ovisno o svoti i roku plaća-nja novoutvrđenih poreznih obveza, smanjuju se prema sljedećim kriterijima:

ROK PLAĆANJAUPLAĆENA SVOTA NOVOUTVRĐENIH

POREZNIH OBVEZA

SMANJENJE KAMATA ZA:

Na dan sklapanja nagodbe od 10 % do 100 % 10 % do 100 %Plaćanje cijele ili ostatka svote novoutvrđenih poreznih obveza u roku od 90 dana

50 %

Za svotu koja se plaća na dan zaključenja porezne na-godbe, kamate se smanjuju razmjerno svoti uplaćenih novoutvrđenih poreznih obveza. To znači da se u slu-čaju plaćanja cjelokupne svote novoutvrđenih poreznih obveza na dan sklapanja nagodbe, i obveze po osnovi zateznih kamata otpisuju u cjelokupnoj svoti.

Ako je obavljeno plaćanje cijele svote novoutvrđenih poreznih obveza ili ostatka svote novoutvrđenih poreznih obveza u roku od 90 dana od dana sklapanja porezne na-godbe, preostale zatezne kamate smanjuju se još za 50 %.

Međutim, odredbom čl. 26. st.4. Pravilnika izričito je propisano da se obveze po osnovu utvrđenih zateznih kamata u postupku poreznog nadzora koje proizlaze iz obveze uplate doprinosa za mirovinsko osiguranje na te-melju individualne kapitalizirane štednje ne mogu sma-njivati. Navedeno znači da predmetom porezne nagodbe ne mogu biti utvrđene zatezne kamate po osnovi obveze uplate doprinosa za REGOS.

4. POREZNA NAGODBA AKO POREZNOM OBVEZNIKU NIJE URUČEN ZAPISNIK O OBAVLJENOM POREZNOM NADZORU

Odredbom čl. 111. OPZ-a propisano je da o ishodu po-reznog nadzora, a prije sastavljanja zapisnika, treba s poreznim obveznikom ili osobom koju je on imenovao obaviti zaključni razgovor te raspraviti o svim spornim činjenicama, pravnim ocjenama, zaključcima i njihovim učincima na utvrđivanje porezne obveze vezane za po-rezni nadzor, o čemu se sastavlja službena zabilješka.

Uz poziv na zaključni razgovor u pisanom obliku, i to najmanje 15 dana prije datuma održavanja zaključnog razgovora, poreznom se obvezniku dostavlja i pisana obavijest o visini novoutvrđenih obveza u poreznom nadzoru, s opisom činjenica i pravnih ocjena koje su bile od utjecaja pri određivanju visine novoutvrđenih obveza.

U pozivu na zaključni razgovor porezni se obveznik ujedno i obavještava o propisanoj mogućnosti podnoše-nja prijedloga za sklapanje porezne nagodbe.

4.1. ELEMENTI PRIJEDLOGA ZA SKLAPANJE POREZNE NAGODBE

Prema čl. 28. st. 2. Pravilnika, porezni obveznik može na zaključnom razgovoru, ili najkasnije u roku od 8 dana od datuma održanoga zaključnog razgovora, pod-nijeti područnom uredu PU-a koji je obavio porezni nad-zor, u pisanom obliku prijedlog za sklapanjem porezne nagodbe, a koji sadržava:

- ime i prezime, naziv, adresu i OIB poreznog obveznika- izjavu o prihvaćanju novoutvrđenih obveza u po-

stupku poreznog nadzora- rok plaćanja novoutvrđenih poreznih obveza- izjavu o odricanju prava na korištenje redovitih i

izvanrednih pravnih lijekova po predmetu nadzora.

4.2. POREZNA NAGODBA ZA DIO NOVOUTVRĐENE POREZNE OBVEZE

Porezna se nagodba može sklopiti i za dio novoutvr-đene porezne obveze. Stoga je porezni obveznik u svom prijedlogu za sklapanje porezne nagodbe obvezan na-

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

vesti koji je dio novoutvrđene porezne obveze spreman platiti, kako bi se za taj dio utvrdila visina zatezne ka-mate za razdoblje od dana nastanka porezne obveze do dana sklapanja porezne nagodbe.

Za preostali dio novoutvrđene porezne obveze za koji po-rezni obveznik nije podnio prijedlog za sklapanje porezne nagodbe, nastavlja se porezni postupak i izdaje se porezno rješenje. U tom je slučaju u izreci poreznog rješenja za dio novoutvrđene porezne obveze koja nije predmet nagodbe potrebno navesti da je za dio novoutvrđenih poreznih ob-veza porezna nagodba sklopljena te Klasu i Urbroj porezne nagodbe, a u skladu s odredbama čl. 91.e st. 8. OPZ-a.

Primjer 1. Prijedlog za sklapanje porezne nagodbe za dio novoutvrđene porezne obvezeSklapanje dijela novoutvrđene porezne obveze, kojeg

porezni obveznik Trešnja d.o.o. iz Zagreba, podnosi nadlež-nom Područnom uredu PU Zagreb u pisanom obliku na dan održavanja zaključnog razgovora. O mogućnosti za sklapa-nje porezne nagodbe, porezni je obveznik bio obaviješten u službenom Pozivu na zaključni razgovor. Porezni obveznik daje prijedlog za sklapanje porezne nagodbe samo za dio novoutvrđenih poreznih obveza s osnove PDV-a u svoti od 90.000,00 kn, dok će se za preostali dio novoutvrđenih po-reznih obveza po osnovi PDV-a i poreza na dobitak nasta-viti voditi porezni postupak izdavanjem poreznog rješenja.

Trešnja d.o.o.Zagreb, M. Magovca 10OIB:11111111112Zagreb, 9. studenog 2016.

Ministarstvo financija – Porezna upravaPodručni ured Zagreb

Služba za nadzorAv. Dubrovnik 32

10 000 ZagrebPredmet: Prijedlog za sklapanje porezne nagodbeU skladu s čl. 91.e. i 91.f. Općega poreznog zakona (Nar. nov., br. 147/08. – 44/16; dalje: OPZ) te čl. 28. i 29. Pravilnika o obvezujućim mi-šljenjima, ispravku prijave, statističkim izvješćima i poreznoj nagodbi (Nar. nov., br. 78/15.; dalje u tekstu: Pravilnik), društvo Trešnja d.o.o. iz Zagreba, B. Magovca 10, OIB: 11111111112, dostavlja svoj

PRIJEDLOG ZA SKLAPANJE POREZNE NAGODBE ZA DIO NOVOUTVRĐENE POREZNE OBVEZE

Dostavljenim prijedlogom za sklapanje porezne nagodbe društvo TREŠNJA d.o.o. iz Zagreba izjavljuje da želi sklopiti poreznu nagodbu prema propisanim uvjetima u skladu s odredbama OPZ-a i Pravilnika.U skladu s čl. 28. st. 3. Pravilnika navode se sljedeći bitni elementi za sklapanje porezne nagodbe:1. izjavljujem da prihvaćam cjelokupnu svotu novoutvrđenih obveza u postupku poreznog nadzora, a prema svotama koje su navedene u pisanoj obavijesti o visini novoutvrđenih obveza u poreznom nadzoru koju sam primio zajedno s Pozivom na zaključni razgovor, i to:- obvezu PDV-a i poreza na dobitak za razdoblje oporezivanja od

1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. godine

Brojčana oznaka

Vrsta poreza

Ukupno novoutvrđene

obveze

Svota novoutvrđene

glavnice

Svota novoutvrđene

zatezne kamate1201 PDV 161.820,00 150.000,00 11.820,00

1651 porez na dobitak 53.940,00 50.000,00 3.940,00

UKUPNO 215.760,00 200.000,00 15.760,00

2. Izjavljujem da će od ukupno novoutvrđene porezne obveze, u roku od 90 dana od dana sklapanja porezne nagodbe, na propisani račun Državnog proračuna biti plaćena svota od 90.000,00 kn PDV-a s utvr-đenim zateznim kamatama do dana sklapanja porezne nagodbe, a koje se umanjuju za 50 %.3. Izjavljujem da se ovim Prijedlogom za sklapanje porezne nagodbe odričem prava na korištenje redovitih i izvanrednih pravnih lijekova po predmetu nadzora.Moli se naslovljeno porezno tijelo da u skladu s odredbama OPZ-a i Pra-vilnika prihvati dostavljeni Prijedlog za sklapanjem porezne nagodbe.

Direktor:Ivan Ivić

4.3. UPLATA NOVOUTVRĐENIH OBVEZA

Ako se porezni obveznik u podnesenom prijedlogu za sklapanje porezne nagodbe odlučio na plaćanje cjelokupne svote ili samo dijela novoutvrđene porezne obveze, tada je obvezan nadležnoj ispostavi PU prema svom sjedištu, naj-kasnije u roku od tri dana od ugovorenog roka plaćanja, dostaviti nalog za plaćanje kao dokaz o uplati novoutvrđe-nih poreznih obveza s datumom kada je nagodba skloplje-na. Pri uplati duga po poreznoj nagodbi na propisani račun prema Naredbi o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih jav-nih potreba u 2016. godinu (Nar. nov., br. 35/16.), potrebno je uz ime ili naziv poreznog obveznika i OIB, navesti i svr-hu uplate » porezna nagodba » te datum sklapanja nagodbe.

Uz primjerak naloga za plaćanje kao dokaza o uplati, porezni je obveznik dužan dostaviti i izvadak poslovne banke o promjenama i stanju na transakcijskom računu banke kod koje se obavlja platni promet, a iz kojeg je vidljivo da je uplata provedena.

Jednako tako, ako porezni obveznik nakon skloplje-ne porezne nagodbe zatraži od nadležne ispostave PU-a izdavanje potvrde o stanju poreznog duga, potvrda će se izdati s napomenom da na dan izdavanje potvrde porezni obveznik nema duga po osnovi javnih davanja, o kojima službenu evidenciju vodi PU ako su zaduženja i uplate po sklopljenoj nagodbi na određenoj šifri prihoda izvršeni.

Primjer 2. Plaćanje dijela novoutvrđene obveze PDV-a u roku od 90 dana za sklopljenu poreznu nagodbu za dio novoutvrđene porezne obveze

OpisUkupno

novoutvrđene obveze

Svota novoutvrđene

glavnice

Svota novoutvrđene

zatezne kamateNovoutvrđene obveze u poreznom nadzoru

215.760,00 200.000,00 15.760,00

Svota za uplatu dijela PDV-a po poreznoj nagodbi

97.092,00 90.000,00 7.092,00

- ugovoreni rok plaćanja 90 dana

- smanjenje kamate 50 %

-3.546,00

Ukupno za uplatu u roku od 90 dana 93.546,00 90.000,00 3.546,00

Utvrđene porezne obveze po rješenju 118.668,00 110.000,00 8.668,00

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

Prema danom primjeru pisane obavijesti o visini no-voutvrđenih obveza, poreznom je obvezniku Trešnja d.o.o. iz Zagreba ukupno novoutvrđena obveza zajedno s kama-tama 215.760,00 kn. Na zaključnom razgovoru porezni je obveznik podnio Prijedlog za sklapanje porezne nagodbe u kojem prihvaća novoutvrđene obveze u postupku pore-znog nadzora, a prema svotama koje su navedene u pisa-noj obavijesti o visini novoutvrđenih obveza u poreznom nadzoru za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. godine po vrstama poreza, te traži sklapanje pore-zne nagodbe za dio novoutvrđene porezne obveze.

Dio novoutvrđene porezne obveze zajedno s kamata-ma u svoti od 93.546,00 kn koje se odnose na PDV, bit će plaćene u roku od 90 dana od dana sklapanja porezne nagodbe na propisani račun Državnog proračuna RH broj:

HR1210010051863000160, model uplate HR 68 i poziv na broj primatelja 1201-11111111112. U tom se slučaju poreznom obvezniku, prema čl. 26. st. 3. Pravil-nika, smanjuje svota zateznih kamata za 50 %, a koje su u ovom primjeru 3.546,00 kn.

Za preostali dio novoutvrđenih obveza u svoti od 118.668,00 kn (PDV u svoti od 60.000,00 kn, porez na dobitak u svoti od 50.000,00 kn, obračunane zatezne ka-mate u svoti od 8.668,00 kn) nastavlja se porezni postu-pak izdavanjem poreznog rješenja poreznom obvezniku.

Za praćenje izvršenja obveza utvrđenih poreznom nagodbom zadužena je nadležna ispostava PU-a koja je i zaprimila izvješće nadzora o zaduženju i sklopljenoj poreznoj nagodbi.

4.4. PLAĆANJE NOVOUTVRĐENE OBVEZE S RAČUNA NA KOJEM JE ISKAZANA PREPLATA

Novoutvrđenu poreznu obvezu na temelju sklopljene porezne nagodbe porezni obveznik može platiti i preknji-ženjem preplate s računa na kojem su iskazana više upla-ćena sredstava, a podnošenjem zahtjeva za preknjiženje.

Ako porezni obveznik ima pravo na povrat više pla-ćenog poreza (npr. PDV-a po mjesečnim ili tromjeseč-nim PDV obrascima, poreza na dobitak po verificiranom obrascu PD, poreza na dohodak po godišnjoj poreznoj prijavi i dr. poreza o kojima analitičku knjigovodstvenu evidenciju vodi PU), a podnio je zahtjev da se novoutvr-đene obveze po sklopljenoj poreznoj nagodbi plate sa računa na kojem je iskazana preplata, u tom je slučaju obvezan nadležnoj ispostavi PU-a podnijeti zahtjev za preknjiženje sredstava.

Kako se iskazna preplata na računu poreznom obve-zniku može priznati za podmirenje novoutvrđene obveze u postupku poreznog nadzora (u cijelosti ili samo djelo-mično), u zahtjevu za preknjiženje potrebno je navesti da se traži preknjiženje sredstava s vrste prihoda na kojem postoji preplata, na vrstu prihoda na kojem je iskazana novoutvrđena obveza za koju se sklapa porezna nagodba.

Prema tome, ne postoji nikakva zapreka da se obveze po sklopljenoj poreznoj nagodbi podmire, osim uplate novčanih sredstava na propisani račun prema vrsti po-reza i preknjieženjem preplate s računa na kojem pore-zni obveznik ima iskazana više uplaćena sredstava, na račun novoutvrđenih poreznih obveza.

5. PRAVNE POSLJEDICE NEISPUNJAVANJA POREZNE NAGODBE

Porezna nagodba koja se sklapa u pisanom obli-ku, i koju potpisuju odgovorna osoba poreznog obve-znika i ovlaštena osoba PU-a, u slučaju neispunjenja preuzetih obveza iz porezne nagodbe, postaje ovrš-nom ispravom.

Naime, porezna nagodba ima snagu izvršnog rje-šenja donesenog u postupku poreznog nadzora, koje postaje izvršnim na dan sklapanja porezne nagodbe. Navedeno znači da ako porezni obveznik ne ispuni pre-uzete obveze i uvjete iz sklopljene porezne nagodbe propisane odredbama čl. 91.e st. 9. OPZ-a, nagodba po-staje ovršnom ispravom i izvršava se prema pravilima o izvršenju poreznog rješenja, a novoutvrđene obveze u postupku poreznog nadzora naplaćuju se u visini novoutvrđenih obveza u cjelokupnoj svoti. To znači da porezni obveznik gubi pravo na smanjenje zateznih ka-mata stečenih u nagodbi prema čl. 26. Pravilnika, te je dužan platiti i zatezne kamate za razdoblje od dana sklapanja porezne nagodbe do dana uplate. Zbog ne-pravilnosti utvrđenih u postupku poreznog nadzora, porezno će tijelo podnijeti i optužni prijedlog.

6. PRIMJER IZRAČUNA NOVOUTVRĐENIH OBVEZA U KOJIMA JE POREZNA OSNOVICA ODREĐENA PROCJENOM

Radi utvrđenih nepravilnosti u poslovanju, poreznom su obvezniku u postupku nadzora procjenom utvrđene porezne obveze s osnove PDV-a u svoti od 220.000,00 kn, od čega glavnica iznosi 200.000,00 kn i 20.000,00 kn zatezna kamata.

Uz poziv na zaključni razgovor, poreznom je ob-vezniku dostavljena i pisana obavijest o visini no-voutvrđenih obveza u poreznom nadzoru u svoti od 220.000,00 kn. Porezni obveznik ispunjava propisane uvjete te je podnio prijedlog za sklapanjem porezne nagodbe u roku od 8 dana od datuma održanoga za-ključnog razgovora, a koji sadržava: izjavu o prihva-ćanju novoutvrđenih obveza u postupku nadzora, izjavu o odricanju od prava na korištenje redovitih i izvanrednih pravnih lijekova te odluku o roku pla-ćanja, o čemu će ovisiti svota za smanjenje zateznih kamata, propisanih čl. 26. Pravilnika.

Porezni obveznik može odabrati rokove plaćanja:a) na dan sklapanja porezne nagodbe plaća-

nje cjelokupne svote novoutvrđene porezne obve-ze uz cjelokupni otpis zatezne kamate

b) u roku od 90 dana plaćanje cjelokupne svote novoutvrđene porezne obveze uz smanjuje zatezne kamate za 50 %

c) na dan sklapanja porezne nagodbe raz-mjerno uplaćenoj svoti poreze obveze od 10 % do 100 %, smanjuju se i zatezne kamate od 10 % do 100 %, pri čemu se za sva ugovorena plaćanja u roku od 90 dana, preostala zatezna kamata sma-njuje još dodatno za 50 %.

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

Na primjer, na dan sklapanja porezne nagode: plaćanje 70 % svote porezne obveze, a 30 % u roku

od 90 dana → zatezna se kamata smanjuje za 70 %, a ostatak zatezne kamate još se smanjuje za 50 %, ili plaćanje 60 % svote porezne obveze, a 40 % u roku

od 90 dana → zatezna se kamata smanjenje za 60 %., a ostatak zatezne kamate još se smanjuje za 50 %, ili plaćanje 30 % svote porezne obveze, a 70 % u roku

od 90 dana, zatezna kamate smanjuje se za 30 %, pri čemu se preostala zatezna kamata smanjuje za još 50 %.

Tablica 1. Procjena novoutvrđene obveze i smanjenje porezne obveze i zateznih kamata za 5 % sklapanjem porezne nagodbe (čl. 25. st. 1. Pravilnika)

OpisUkupno

procijenjena porezna obveza

Glavnica Zatezna kamata

Procjena nadzora 220.000,00 200.000,00 20.000,00Smanjenje glavnice i kamata za 5 % 11.000,00 10.000,00 1.000,00

Svota za uplatu 209.000,00 190.000,00 19.000,00

Prema sklopljenoj poreznoj nagodbi, poreznom se obvezniku novoutvrđena obveza od 220.000,00 kn sma-njuje za 11.000,00 kn, nakon čega novoutvrđena pore-zna obveza za uplatu iznosi 209.000,00 kn. Preostala svota zatezne kamate koja je 19.000,00

kn, smanjuje se ovisno o svoti i roku plaćanja glavnice te se u slučaju plaćanja cjelokupne svote porezne obveze (100 %) na dan sklapanja nagodbe smanjuje i zatezna kamata za 100 %, a kako je to prikazano u tablici 2a.

Tablica 2.a – Uplata cjelokupne porezne obveze na dan sklapanja porezne nagodbe i smanjenje zatezne kamate za 100 % (čl. 26. st. 1. Pravilnika)

OpisUkupno



Svota za uplatu 209.000,00 190.000,00 19.000,00100 % uplata glavnice na dan sklapanja nagodbe

190.000,00

Smanjenje zateznih kamata za 100 %

- 19.000,00

Ukupna svota za uplatu 190.000,00 190.000,00 0,00

Ako porezni obveznik uplaćuje u roku od 90 dana cjelokupnu svotu porezne obveze, tada se zatezna kama-ta smanjuje za 50 %, kako je to prikazano u tablici 2.b.

Tablica 2.b – Uplata cjelokupne porezne obveze u roku od 90 dana i smanjenje zatezne kamate za 50 %

OpisUkupno



Svota za uplatu 209.000,00 190.000,00 19.000,00Ugovoreni rok plaćanja 90 dana od dana sklapanja nagodbe

190.000,00

Smanjenje zateznih kamata za 50 %

- 9.500,00

Ukupna svota za uplatu 199.500,00 190.000,00 - 9.500,00

Ako porezni obveznik uplaćuje na dan sklapanja nagodbe 70 % svote porezne obveze, a ostatak od 30 % u roku od 90 dana, tada se razmjerno uplaćenoj svoti smanjuje i zatezna kamata za 70 %, a za ugovoreni rok plaćanja od 90 dana, ostvaruje se još i dodatno smanjenje zatezne kamate za 50 %, što je prikazano u Tablici 2c.

Tablica 2.c – Uplata 70 % porezne obveze na dan skla-panja porezne nagodbe, a 30 % u roku od 90 dana uz smanjenje zatezne kamate za 70 %, te dodatno smanje-nje ostatka zatezne kamate za 50 %.

OpisUkupno



Svota za uplatu 209.000,00 190.000,00 19.000,0070 % uplata glavnice na dan sklapanja nagodbe

146.300,00 - 133.000,00

Smanjenje zateznih kamata za 70 % - 13.300,00

Ostatak za plaćanje 30 % 62.700,00 57.000,00 5.700,00

Ugovoreni rok plaćanja 90 dana od dana sklapanja nagodbe

57.000,00

Smanjenje zateznih kamata za 50 % - 2.850,00

Svota za uplatu u roku od 90 dana 59.850,00 57.000,00 2.850,00

Iz navedenih je primjera vidljivo da se sklapanjem porezne nagodbe smanjuju obveze utvrđene procje-nom u postupku poreznog nadzora za 5 % po osnovi glavnice i zateznih kamata, te da se obveze po osnovi utvrđenih zateznih kamata za razdoblje od dana na-stanka porezne obveze do dana zaključenja porezne nagodbe, mogu još dodatno smanjiti ovisno o svoti (od 10 % do 100 %) i roku plaćanja novoutvrđene obveze (na dan sklapanja nagodbe ili u roku od 90 dana), o čemu je porezni obveznik donio odluku u Prijedlogu za sklapanje porezne nagodbe koji se u pisanom obli-ku podnosi nadležnom Područnom uredu koji je oba-vio porezni nadzor.

...sva RRiF izdanja dostupna svugdje...

više na www.rrif.hr

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

7. ZAKLJUČAKPorezna nagodba može se sklopiti samo za novoutvrđe-

ne porezne obveze i zatezne kamate u postupku poreznog nadzora. Prijedlog za sklapanje porezne nagodbe podno-si se na zaključnom razgovoru ili najkasnije u roku od 8 dana od datuma održanog zaključnog razgovora. Ako su novoutvrđene obveze i zatezne kamate utvrđene procje-nom, porezne obveze i zatezne kamate za razdoblje od dana nastanka poreznih obveza do zaključenja porezne na-godbe mogu se smanjiti za ukupno 5 %. Na preostalu svotu novoutvrđenih obveza nakon umanjenja za 5 %, a ovisno

o roku plaćanja i ugovorenoj svoti koju porezni obveznik namjerava platiti, primjenjuju se odredbe o smanjenju za-teznih kamata koje su propisane čl. 26. Pravilnika.

U postupku porezne nagodbe ne mogu se smanjivati novoutvrđene obveze koje se odnose na porez na doho-dak, prirez porezu na dohodak i doprinose za obvezna osiguranja te obveze po osnovi utvrđenih zateznih ka-mata za doprinose za mirovinsko osiguranje REGOS-a.

Porezna se nagodba ne može sklopiti ako je u tijeku poreznog nadzora utvrđeno postojanje sumnje o počinje-nju kaznenog djela.

U sklopu cjelovite porezne reforme pristupilo se izradi novog Zakona o porezu na promet nekretnina s ciljem pojednostavljenja u postupanju i pojeftinjenja porezne administra-

cije s obzirom na to da je uočeno da su administrativna opterećenja koja proizlaze iz tog Za-kona značajna u odnosu na prihod koji se ostvari ubiranjem tog poreza. Nadalje, postupak utvrđivanja poreza na promet nekretnina potrebno je učiniti bržim i učinkovitijim, imajući na umu da je jedna od temeljnih zadaća Porezne uprave pravodobno utvrđivanje i naplata porezne obveze. U ovom se članku daje pregled promjena u oporezivanju nekretnina koje nastaju za porezne obveznike.

UDK 336.2

Promjene u oporezivanju prometa nekretnina od 1. siječnja 2017. godine

Nikolina PRATZER, dipl. iur.

ljaju PU-u. Te isprave PU danas od navedenih osoba prima u svrhu nadzora prijave nastalih prometa nekret-nina. Javni bilježnici isprave dostavljaju elektroničkim putem, dok sudovi i ostala javnopravna tijela isprave dostavljaju prema pravilima o osobnoj dostavi. U tom se dijelu ništa ne mijenja, osim što se nadzorna funkcija mijenja u funkciju prijave prometa nekretnina.

Međutim, ako ispravu o prometu nekretnina ne ovje-ri ili ne sastavi javni bilježnik niti ju izda sud ili javno-pravno tijelo u sklopu svoje nadležnosti, za poreznog se obveznika ne mijenja ništa te je u obvezi i dalje nadlež-noj ispostavi PU-a dostaviti prijavu prometa nekretnina i ispravu. Stjecatelj nekretnine kao porezni obveznik u tom slučaju i dalje prijavu i ispravu dostavljaju PU-u prema mjestu gdje se nekretnina nalazi, na jednak na-čin kako su to činili i do sada. Ista obveza postoji i za isporučitelje nekretnina na koje se plaća porez na doda-nu vrijednost kao i kod prijenosa porezne obveze.

Ta se obveza poreznog obveznika i isporučitelja ne-kretnine smatra iznimkom s obzirom na to postoji obve-za prema posebnim propisima da svaka isprava kojom se raspolaže nekretninama mora biti ovjerena u skladu s posebnim propisima. Stoga se pretpostavlja da će pore-zni obveznici iznimno sastaviti ispravu koja neće proći ovjeru javnog bilježnika i koju će sami morati prijaviti PU-u pa se porezni obveznici i isporučitelji nekretnina u glavnini rasterećuju toga nepotrebnog administrativnog

1. UVODNovi Zakon o porezu na promet nekretnina (dalje:

novi Zakon), koji zadržava isti naziv kao i dosadašnji Zakon o porezu na promet nekretnina (Nar. nov., br. 69/97., 26/00., 153/00., 22/11. i 143/14. – dalje: stari Zakon) stupa na snagu s 1. siječnja 2017. godine te se u bitnome ne mijenja – i dalje se oporezuje svako stje-canje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj bez obzira na to stječe li se vlasništvo nekretnine uz naplatu ili bez naplate i bez obzira na to kako su stranke nazvale ugovor ili drugi pravni posao, već je njegov cilj, u skladu s ciljevima porezne reforme, pojednostaviti proceduru prijave prometa nekretnina, a donošenje rješenja svesti na slučajeve kada se utvrđuje porez. Time će se stjecate-lje nekretnina rasteretiti dosadašnjih obveza, a admini-stracija Porezne uprave (dalje: PU) preusmjeriti će se na poslove značajnijega financijskog učinka.

Novim su Zakonom uređena i pojedina oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina s ciljem njihova pojednostavljenja odnosno radi pravednijeg oporezivanja.

2. PROMJENE U OPOREZIVANJU2.1. PRIJAVA PROMETA NEKRETNINAU svrhu rasterećenja poreznih obveznika nepo-

trebnih administrativnih opterećenja, promet ne-kretnina će se na temelju novog Zakona smatrati prijavljenim dostavom isprava od javnih bilježnika, sudova i drugih tijela koja donose odluke o raspola-ganju nekretninama, a koji i danas te isprave dostav-

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

opterećenja popunjavanja obrasca Prijave prometa ne-kretnina i njezina dostavljanja PU-u.

Primjer 1.Majka daruje sinu nekretninu koja se nalazi u Za-

grebu. Darovni ugovor ovjere kod javnog bilježnika. Javni bilježnik elektroničkim putem u zakonskom roku dostavlja ugovor o darovanju Područnom uredu Zagreb, Ispostavi za građane u Zagrebu, te se obveza prijave prometa nekretnina smatra izvršenom.

Primjer 2. Majka daruje sinu nekretninu koja se nalazi u Za-

grebu. Međutim, darovni ugovor nije ovjeren kod jav-nog bilježnika. Sin je u obvezi u roku od 30 dana od dana potpisanog ugovora dostaviti ugovor Područnom uredu Zagreb, Ispostavi za građane u Zagrebu, zajedno s popunjenim obrascem Prijava prometa nekretnina.

2.2. POREZNA OSLOBOĐENJAOslobođenja se u novom Zakonu i dalje dijele na opća

oslobođenja, oslobođenja pri unosu nekretnina u trgo-vačka društva te na oslobođenja od plaćanja poreza pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju bez nakna-de. Međutim, novi Zakon više ne poznaje oslobođenje za kupnju prve nekretnine kojom se rješava vlastito stambeno pitanje kao niti oslobođenje za kupnju ze-mljišta na kojem će se izgraditi kuća radi rješavanja vlastita stambenog pitanja.

2.2.1. Opća oslobođenjaOslobođenja koja su se u starom Zakonu smatrala

općima, u većoj su mjeri prenesena sadržajno nepromi-jenjena i u novi Zakon. Međutim, nastale su određene promjene radi veće pravne sigurnosti poreznih obvezni-ka, jednakosti u postupanju, ali i radi pojednostavljenja određenih postupaka.

Poreznim obveznikom oslobođenim od plaćanja poreza ne smatraju se više humanitarne udruge nego sve neprofitne pravne osobe registrirane za pružanje humanitarne pomoći. Time se ne ostavlja diskrecijska ocjena službeniku da ocjenjuje tko se bavi humanitarnim radom, nego se oslobođenje pri-znaje samo onima registriranima za pružanje huma-nitarne pomoći u skladu sa Zakonom o humanitar-noj pomoći (Nar. nov., br. 102/15.).

Pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na teme-lju ugovora o doživotnom uzdržavanju priznaje se istoj skupini poreznih obveznika i na temelju ugovora o do-smrtnom uzdržavanju. Dakle, bračni drug, izvanbračni drug, formalni i neformalni životni partner koji stekne nekretninu sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržava-nju također će na temelju novog Zakona biti oslobođen od plaćanja poreza na promet nekretnina.

Jednako se tako pojednostavljuje postupak utvrđivanja prava na oslobođenje kod razvrgnuća suvlasništva i diobe zajedničkog vlasništva na način da se oslobađa svaki pro-met koji je predmet tih ugovora. Do sada se ovog poreza oslobodio samo onaj porezni obveznik koji je nekretninu stekao na temelju ugovora o razvrgnuću suvlasništva ili di-

obom zajedničkog vlasništva, a da je pritom stekao, unutar jedne te iste nekretnine, isti omjer te nekretnine. Ako su se imovinskopravni odnosi rješavali unutar više nekretnina neovisno o omjerima prije i nakon razvrgnuća, porez se je plaćao, a ovaj se je promet tretirao kao zamjena nekretnina tako da je svaki porezni obveznik platio porez na dio ne-kretnine koji je stekao. Prema novom Zakonu porez se ne plaća ako se nekretnina ili više njih steknu rješava-njem imovinskopravnih odnosa sklapanjem ugovora o razvrgnuću suvlasništva ili ugovora o diobi zajednič-kog vlasništva neovisno o omjerima prije i nakon sklo-pljenog ugovora. Dakle, niti jedan se ugovor više neće tretirati kao zamjena i na taj način oporezivati.

Primjer 3.Porezni obveznici suvlasnici su gospodarske zgrade

i pašnjaka katastarske čestice broj 234/4, ukupne po-vršine 1.040 m2. Suvlasništvo je podijeljeno u omjeri-ma 27/52 i 25/52. Porezni su obveznici katastarsku česticu 234/4 razdijelili na način da katastarska če-stica 234/4 ima površinu 540 m2 te je parcelacijom utvrđena nova katastarska čestica 234/48 površine 500 m2. Ugovorom o razvrgnuću suvlasništva porezni obveznici postaju vlasnicima tako da suvlasnik koji je u suvlasništvu imao omjer suvlasništva 27/52, posta-je vlasnikom katastarske čestice 234/4 površine 540 m2, dok suvlasnik koji je u suvlasništvu imao omjer suvlasništva 25/52, postaje vlasnikom katastarske čestice 234/48 površine 500 m2. Niti jedan porezni ob-veznik ne plaća porez na promet nekretnina

Primjer 4.Porezni obveznik namjerava sklopiti kupoprodajni

ugovor te kupiti idealni dio 1.150,18 m2 građevin-skog zemljišta, koji je trenutačno u sastavku k. č. br. 2445/1 (5.339 m2) i k. č. br. 2446/1 (5.275 m2). Na-kon sklapanja ugovora o kupoprodaji, ishodila bi se dozvola za gradnju te provela parcelacija dviju česti-ca na ukupno pet čestica, od kojih će se drugim ela-boratom obaviti spajanje čestica kako bi se formirala parcela poreznog obveznika. Nakon parcelacije suvla-snici će razvrgnuti suvlasništvo na više nekretnina te nisu u obvezi platiti porez na promet nekretnina.

2.2.2. Oslobođenje pri unosu nekretnine u trgovačko društva

Prema starom Zakonu, kada je vlasnik trgovačkog društva ili njegov član unio nekretninu u trgovačko društvo, bio je oslobođen plaćanja poreza na promet ne-kretnina ako ju je unio u temeljni kapital ili radi njegova povećanja. Isto je morao dokazati evidentiranjem tog po-većanja u sudski registar, što iziskuje određene troško-ve poreznim obveznicima, što je u suprotnosti s intenci-jom oslobođenja, a to je poticanje i razvoj poduzetništva.

Stoga se to oslobođenje dodatno proširuje na na-čin da se poreza oslobađa svaki unos nekretnine vla-snika ili člana društva, neovisno o tome kamo će se pozicionirati ta nekretnina – u temeljni kapital ili u rezerve. Dakle, ako se nekretnina pozicionira u temeljni kapital, poreznom obvezniku i dalje ostaju oni isti troš-

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

kovi koje ima da bi isto proveo u sudskom registru, me-đutim, kod njegova izbora na odluku više neće utjecati obveza plaćanja poreza.

Primjer 5. Vlasnik trgovačkog društva unio je vlastitu nekret-

ninu u trgovačko društvo radi povećanja temeljnog kapitala. To je povećanje provedeno i u sudskom regi-stru. Javni bilježnik dostavlja ugovor o unosu nekret-nine u trgovačko društvo, a trgovački sud rješenje o povećanju temeljnog kapitala te se porezni obveznik oslobađa plaćanja poreza na promet nekretnina.

Primjer 6.Član trgovačkog društva unio je vlastitu nekretni-

nu u trgovačko društvo te ju u bilanci pozicionirao u kapitalne rezerve. Nadležnoj ispostavi PU-a dostavi-ti će ugovor o unosu nekretnine u trgovačko društvo ako ugovor nije ovjeren kod javnog bilježnika. Ako je ugovor ovjeren kod javnog bilježnika, isti će PU-u do-staviti javni bilježnik.

2.2.3. Oslobođenja od plaćanja poreza pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju bez naknade

Radi preciznosti, u novom se Zakonu dodatno uređuje koje osobe su oslobođene od plaćanja poreza na način da, prema načelu transmisije, poreza nisu oslobođene osobe koje nasljeđuju umjesto osoba uz primjenu tog načela. Način oporezivanja se ne mijenja, nego se isti samo pre-cizira. Naime, prema načelu transmisije koje poznaje postupak nasljeđivanja, kada nekretninu u postup-ku nasljeđivanja stekne snaha iza svekrve, jer je nje-zin sin, koji je ujedno i suprug toj snahi, umro prije no što je završen ostavinski postupak iza svekrve, odnosno majke toga umrlog sina, snaha ne može biti oslobođena od plaćanja poreza budući da je nekret-ninu stekla od svekrve, a ne od supruga, a poreza mogu biti oslobođeni samo bračni i izvanbračni dru-govi, formalni i neformalni životni partneri, predci i potomci koji čine uspravnu liniju te posvojenici i posvojitelji koji su u tom odnosu s umrlim.

2.2.4. Izjednačavanje izvanbračne zajednice i životnih partnera s pravima bračnih drugovima

Novim Općim poreznim zakonom u poreznim postup-cima izjednačuju se prava bračnih i izvanbračnih drugo-va i istospolnim zajednicama te će se isto primjenjivati na sve porezne postupke pozivanjem na navedeni Zakon. Iz navedenog se razloga u pojedinim materijalnim pro-pisima navodi samo oslobođenje za bračne drugove, no to oslobođenje mogu iskoristiti i izvanbračni dru-govi te formalni i neformalni životni partneri.

2.2.5. Ukinuto oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina radi rješavanja vlastita stambenog pitanja

Kako bi se izbjeglo daljnje nejednako postupanje u odnosu na osobe koje rješavaju vlastito stambeno pita-

nje kupnjom nekretnine na koju se plaća porez na doda-nu vrijednost i koje tog poreza ne mogu biti oslobođene, ukida se oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina radi rješavanja vlastita stambenog pita-nja. Dakle, stjecatelji nekretnine više ne mogu podnijeti zahtjev za oslobođenjem od plaćanja poreza na promet nekretnina kada kupe svoju prvu kuću ili stan kao niti kada kupe građevinsko zemljište s namjerom izgradnje kuće radi rješavanja svoga vlastitog stambenog pitanja. Prije ukidanja tog oslobođenja, a nakon što je uočena nejednakost u postupanju u odnosu na osobe koje svoju prvu nekretninu kupuju i na nju su obvezne platiti porez na dodanu vrijednost, učinjena je analiza o broju kori-štenja tog oslobođenja. Kao rezultat te analize uočen je konstantni pad u njegovu korištenju. To je oslobođenje uvedeno u 2002. godini, a od 2007. njegovo korištenje je u padu. U 2007. godini tako je korišteno gotovo 22 tisuće oslobođenja, dok je u 2015. godini broj pao na oko 8 ti-suća oslobođenja. Iz navedenog je razvidno da se mlade obitelji odlučuju za kupnju nekretnine na koju se plaća porez na dodanu vrijednost za čiju kupnju, kako je već rečeno, ne mogu biti oslobođeni od plaćanja toga poreza. Vidljivo je, dakle, da na činjenicu kupnje nekretnine ne utječe najviše činjenica hoće li građanin biti oslobođen plaćanja poreza ili neće. Stoga, budući da je uočeno da je ugrožena Ustavom zajamčena jednakost svih pred zakonom, jer svi građani koji kupuju prvu nekretninu kojom rješavaju vlastito stambeno pitanje nemaju jed-nak porezni tretman u primjeni poreza na promet, isto je usklađeno novim Zakonom.

2.3. NOVA POREZNA STOPAUkidanjem oslobođenja od plaćanja poreza na

promet nekretnina za kupnju nekretnine radi rješa-vanja vlastita stambenog pitanja, kao kompenzacij-ska mjera ali svim poreznim obveznicima, smanjena je stopa poreza na promet nekretnina s 5 % na 4 %. Kod utvrđivanja nove visine stope poreza na promet ne-kretnina bilo je potrebno voditi računa o razini prihoda jedinicama lokalne samouprave koja se nije smjela sma-njiti. Stoga promjenom porezne stope nije došlo do sma-njenja razine prihoda jer, kao što je već rečeno, isto se nadomješta prihodom od poreznih obveznika koji su do sada bili oslobođeni od plaćanja poreza radi rješavanja vlastita stambenog pitanja.

2.4. IZDAVANJE RJEŠENJA POREZNIM OBVEZNICIMA

Poreznoj se upravi godišnje prijavi između 200 do 250 tisuća isprava kojima dolazi do prometa nekret-nina, od kojeg je broja gotovo polovina oslobođena od plaćanja tog poreza. Radi postizanja racionalizacije postupka, svi će se prometi nekretnina evidentirati u evidencijama PU-a, a za one promete koji su oslo-bođeni od plaćanja poreza, bilo na temelju novog Za-kona bilo na temelju posebnih propisa, neće se vodi-ti niti upravni postupak niti će se izdavati rješenje. Dakle, rješenje će porezni obveznici zaprimiti samo ako se utvrđuje obveza plaćanja poreza. No i ovdje postoje

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

određene iznimke, a to je kada se porezni obveznik, primjerice na temelju Zakona o područjima posebne državne skrbi, oslobađa od plaćanja poreza pod uvje-tima određenim tim Zakonom. U tom se slučaju ipak donosi porezno rješenje s obzirom na to da PU na-rednih 10 godina pazi po službenoj dužnosti da po-rezni obveznik i dalje zadovoljava te uvjete. A ako te uvjete ne zadovoljava, porez se naknadno naplaćuje.

Postoje isprave o prometu nekretnina na temelju kojih se neće moći utvrditi zadovoljava li porezni obveznik uv-jete za oslobođenjem od plaćanja poreza, stoga će se u tim slučajevima porezni obveznik i dalje pozivati u nadležnu ispostavu PU-a da isto dokaže određenim dokaznim sred-stvima, ako se ta dokazna sredstva ne mogu pribaviti iz evidencija drugih javnopravnih tijela ili sudova.

Primjer 7.Doneseno je rješenje o nasljeđivanju na temelju ko-

jeg je supruga stekla nekretninu iza svoga pokojnog supruga. Rješenje je donio javni bilježnik kao povjere-nik suda, koji je prije donesenog rješenja iz vjenčanog lista utvrdio međusobni odnos između nasljednice i ostavitelja. Javni bilježnik elektroničkim putem do-stavlja rješenje o nasljeđivanju nadležnoj ispostavi PU-a. S obzirom na to da je riječ o postupku koje je proveo povjerenik suda, u kojem su nedvojbeno utvr-đene bitne činjenice za oslobođenje, a to je srodstvo između nasljednika i ostavitelja koje dovodi do oslo-bođenja od plaćanja poreza, nadležna ispostava PU-a evidentira rješenje u svojoj evidenciji, bez potrebe da poziva nasljednicu kao i bez donošenja rješenja.

Primjer 8.Suprug daruje nekretninu svojoj supruzi. Ugovor

su ovjerili kod javnog bilježnika i javni bilježnik taj ugovor dostavlja nadležnoj ispostavi PU-a.Nakon zaprimanju predmetnog ugovora Porezna uprava pribavlja vjenčani list te utvrđuje srodstvo između supružnika koji dovodi do oslobođenja od plaćanja poreza. Vjenčani list može PU-u dostaviti i sama su-pruga. Nadležna ispostava PU-a evidentira ugovor u svojoj evidenciji, bez potrebe da poziva daroprimate-lja i bez donošenja rješenja. U konkretnom je slučaju potrebno dokazati taj međusobni odnos budući da se ono što su ugovorne stranke navele u ugovoru kao u privatnoj ispravi ne smatra dokazanim te je isto po-trebno dokazati, u ovom slučaju, vjenčanim listom.

2.5. PRAVO ŽALBEDodatna novost prema novom Zakonu je da žalba

ne odgađa izvršenje rješenja neovisno rješava li se neposredno ili u ispitnom postupku, čime se željelo pridonijeti ostvarivanju načela učinkovitosti i eko-nomičnosti u poreznim postupcima koji bi se trebali obavljati što je moguće jednostavnije, bez odgode i uz što manje troškova, ali tako da se utvrde sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje u tim postupcima.

Primjer 9.Porezni je obveznik zaprimio privremeno porezno

rješenje koje je doneseno neposrednim rješavanjem te

kojim je utvrđena obveza plaćanja poreza. Žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja te je porezni obveznik dužan platiti porez u roku od 15 dana od dana kada je zaprimio svoje rješenje.

Primjer 10.Porezni je obveznik zaprimio porezno rješenje koje

je doneseno u ispitnom, dakle u dokaznom postupku. Rješenjem je utvrđena obveza plaćanja poreza. Žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja te je porezni obveznik dužan platiti porez u roku od 15 dana od dana kada je zaprimio svoje rješenje.

3. PRIJELAZNO RAZDOBLJENa sve sklopljene ugovore i druge isprave o stjeca-

nju nekretnina, odnosno na sve odluke koje su postale pravomoćnima do 31. prosinca 2016. godine. primje-njuju se odredbe starog Zakona, neovisno o statusu porezne prijave. To znači da će porezni obveznik na takav ugovor, odluku ili bilo koju drugu ispravu nastalu do 31. prosinca 2016. godine platiti porez prema stopi od 5 %, odnosno ostvariti oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina prema odredbama starog Zakona, te svi postupci koji su započeti prema starom Zakonu, a nisu pravomoćno okončani, završit će se po starom Zakonu.

Međutim, obveznici poreza na promet nekretnina koji su do dana stupanja na snagu novog Zakona sklo-pili ugovor o kupoprodaji nekretnine kojom rješavaju vlastito stambeno pitanje, obvezni su prijaviti zahtjev za oslobođenjem od plaćanja poreza na promet ne-kretnina ispostavi PU-a na području kojem se nalazi nekretnina u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu novog Zakona.

Dakle, zahtjev za oslobođenjem od plaćanja pore-za na promet nekretnina za kupnju prve nekretnine neće se moći dostaviti PU-u u ožujku, svibnju ili ko-lovozu neovisno o tome što je na ugovoru navedeno da je sklopljen prije stupanja na snagu novog Zako-na, već ga je potrebno dostaviti u zakonskom roku od 30 dana. Jednako je tako bitno znati da nije dovoljno sklopiti predugovor o kupoprodaji nekretnine i na teme-lju istog zatražiti oslobođenje, jer predugovor nije opo-reziv porezom na promet nekretnina, nego je potrebno sklopiti tzv. glavni kupoprodajni ugovor.

Porezna će uprava, u skladu sa starim Zakonom, i dalje provoditi postupak naknadne naplate za ostvarena oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina za kupnju prve nekretnine kojom se rješava vlastito stam-beno pitanje ako se utvrdi da porezni obveznik ne ispu-njava uvjete, i to naredne tri godine.

4. ZAKLJUČAKSmisao samog Zakona nije promijenjen, dakle i dalje

se oporezuje svaki promet nekretnina na koji se ne plaća porez na dodanu vrijednost. Donošenjem novog Zakona že-ljelo se pojednostaviti procedura utvrđivanja poreza na ne-kretnine, kako poreznim obveznicima tako i samom PU-u.

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

Autorica u članku objašnjava u kojim se slučajevima porezni obveznici iz EU-a trebaju registrirati za potrebe PDV-a kada obavljaju prodaju dobara na sajmovima u RH i u Slo-

veniji. Navedeno se definira ovisno o tome prodaju li se dobra poreznim obveznicima ili oso-bama koje nisu porezni obveznici (građanima).

UDK 336.1.

Obračun PDV-a kod prodaje dobara na sajmovima u RH i u Sloveniji

Dr. sc. Tamara CIRKVENI FILIPOVIĆ, viša pred. i ovl. rač.

čima, to znači da isti trebaju dobiti informacije o tome trebaju li se u tim zemljama registrirati za potrebe PDV-a i na te isporuke obračunavati PDV tih zemalja ili se može primijeniti neko od izuzeća propisano njihovim nacionalnim zakonom o oporezivanju PDV-om. Jedno od izuzeća može, primjerice, biti to da kada se prodaja dobara obavlja poreznim obveznicima iz zemlje člani-ce EU-a u kojoj se obavlja prodaja dobara na sajmu da obvezu obračuna PDV-a preuzmu ti porezni obveznici (kupci dobara) kao kod klasičnih isporuka dobara unu-tar EU-a poreznim obveznicima, a da su za isporučitelje dobara to isporuke oslobođene PDV-a iz zemlje članice njihove rezidentnosti. Nadalje, u nekim su zemljama propisani i pragovi isporuka iznad kojih se strani porezni obveznici trebaju registrirati za potrebe PDV-a pri prodaji dobara na sajmovima u tim ze-mljama. To su, primjerice, Bugarska i Cipar. U Bu-garskoj je prag isporuka propisan u svoti od 50.000,00 BGN, dok je na Cipru 15.600,00 EUR. S druge strane, porezne vlasti u Belgiji ne traže obvezu registracije za potrebe PDV-a pri navedenoj prodaji ako je po-vremena, odnosno ako se ne odvija stalni promet putem takve prodaje. Jednako tako, neke zemlje pri prodaji dobara na sajmovima dopuštaju primjenu praga isporuke koju su propisale za prodaju na da-ljinu osobama koje nisu porezni obveznici.1

Uz to, porezni obveznici koji namjeravaju prodavati dobra na sajmovima u državama članicama EU-a koje nisu zemlje njihove rezidentnosti trebaju se u tim ze-mljama informirati i o tome postoji li obveza imeno-vanja poreznih zastupnika kada je obveza registraci-je obvezna. Naime, pri registriranju za potrebe PDV-a u drugim državama članicama EU-a, neke države zahtije-vaju imenovanje poreznih zastupnika koji će u njihovo ime obavljati sve potrebne radnje vezane uz prijavu u sustav PDV-a, podnošenje prijava PDV-a i plaćanje PDV-a. Imenovanje poreznih zastupnika prema Direktivi o PDV-u u pravilu se zahtijeva samo za porezne obveznike iz trećih zemalja, tj. država koje nisu članice EU.

U nastavku se detaljno objašnjava na koji se način oporezuje prodaja dobara EU-ovih poreznih obveznika

1 Prodaja na daljinu označava oblik prodaje kod koje se dobra prodaju kraj-njim potrošačima, kupcima koji nisu porezni obveznici (tijela državne vlasti, tijela državne uprave i sl.) kao i malim poreznim obveznicima putem sredstava daljinske komunikacije. Iako se po samoj definiciji prodaja na sajmovima ne smatra proda-jom na daljinu, neke zemlje za tu prodaju primjenjuju pragove koje su propisale za prodaju na daljinu. Sukladno PDV Direktivi prag za prodaju na daljinu može se propisati u rasponu od 35.000,00 do 100.000,00 eura.

1. UVODOporezivanje prodaje dobara na sajmovima porezom

na dodanu vrijednost (dalje: PDV) unutar država člani-ca Europske unije (dalje: EU) propisano je Direktivom Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. godine o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (dalje: PDV Direktiva), čije su odredbe ugrađene u na-cionalne zakone o oporezivanju PDV-om u zemljama članicama EU-a. Prema čl. 31. PDV Direktive, mjestom isporuke dobara koja se ne otpremaju ili ne prevoze, smatra se mjesto gdje se dobra nalaze u vrijeme is-poruke. Međutim, ako isporučena dobra otpremaju ili prevoze strani isporučitelji, korisnici ili treće osobe, mjestom isporuke, u skladu s čl. 32. PDV Direktive, smatra se mjesto gdje se dobra nalaze u vrijeme po-četka otpreme ili prijevoza dobara do kupca. Iznimno od odredaba čl. 32. PDV Direktive, mjestom isporuke robe čiju otpremu ili prijevoz obavlja dobavljač ili netko drugi u njegovo ime iz države članice koja nije ona u kojoj otprema ili prijevoz robe završava, smatra se mjesto gdje je roba smještena u vrijeme kad otprema ili prijevoz robe kupcu završava, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) isporuka robe obavlja se za poreznog obveznika ili za pravnu osobu koja nije porezni obveznik, a čije stjecanje robe u Zajednici ne podliježe plaćanju PDV-a u skladu s čl. 3. st. 1. PDV Direktive, ili za bilo koju drugu osobu koja nije porezni obveznik;

(b) isporučena roba nije niti novo prijevozno sredstvo niti roba koju isporučuje dobavljač ili se isporučuje u ime dobavljača, nakon montaže ili instalacije, s ili bez pokusnog rada.

U skladu s navedenim, prodaja dobara na sajmovi-ma unutar država članica EU-a oporezuje se, u na-čelu, u državi članici EU-a u kojoj se održava sajam s obzirom na to da je riječ o isporukama dobara s prije-vozom iz jedne u drugu državu članicu EU-a (iz države članice EU-a u kojoj isporučitelj dobara ima sjedište ili stalnu poslovnu jedinicu u državu članicu EU-a u kojoj se fizički obavlja prodaja dobara na sajmu poreznim obveznicima i osobama koje nisu porezni obveznici). Dakle, porezni se obveznici koji prodaju svoja dobra na sajmovima u drugim državama članicama EU-a, a koje nisu države članice njihove rezidentnosti, trebaju informirati u tim državama članicama koje su njihove obveze s motrišta PDV-a prema nacionalnim propisima o oporezivanju PDV-om u tim zemljama. Drugim rije-

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

na sajmovima koji se održavaju u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji odnosno daju se informacije o tome u kojim se slučajevima EU-ovi porezni obveznici treba-ju registrirati za potrebe PDV-a kada u tim zemljama obavljaju isporuke dobara na sajmovima osobama koje nisu porezni obveznici (npr. građanima) i osobama koje su porezni obveznici.

2. PRODAJA DOBARA EU-ovih POREZNIH OBVEZNIKA NA SAJMU U REPUBLICI SLOVENIJI

Prema čl. 78. st. 1. Zakona o davku na dodanu vred-nost (Uradni list RS br. 117/06. – 90/15., dalje: ZoDDV)2 koji se primjenjuje u Republici Sloveniji, porezni obve-znici bez sjedišta ili stalne poslovne jedinice u Sloveniji trebaju se pri prodaji dobara na sajmu u Sloveniji načel-no registrirati za potrebe PDV-a i zatražiti slovenski PDV ID broj već prije prve isporuke dobara koja se prodaju na taj način. Na strane se porezne obveznike ne primjenju-je propisani prag isporuka za ulazak u sustav PDV-a u svoti od 50.000 eura kao što je to slučaj sa slovenskim poreznim obveznicima (čl. 94. st. 6. t. b) ZoDDV-a). Izu-zeće od obveze registracije za potrebe PDV-a za strane porezne obveznike može se primijeniti kada se dobra na sajmu u Sloveniji prodaju isključivo slovenskim pore-znim obveznicima koji imaju slovenski PDV ID broj jer su oni u obvezi obračunavanja slovenskog PDV-a na stjecanje tih dobara umjesto stranoga poreznog ob-veznika koji je isporučitelj iz druge države članice EU-a, prema čl. 76. st. 3. ZoDDV-u.

S druge strane, kada je riječ o prodaji dobara na saj-mu u Sloveniji osobama koje nisu porezni obveznici od-nosno krajnjim potrošačima – građanima, registracija za potrebe PDV-a je obvezna, što znači da strani porezni obveznici na te isporuke obračunavaju slovenski PDV. Iznimno od navedenog, prodavatelji iz druge države članice u tom slučaju mogu takve prodaje, u skladu s Mišljenjem slovenskog Ministarstva financija3, smatra-ti prodajom dobara na daljinu. U tom se slučaju, stoga, na te isporuke obračunava PDV zemlje isporučitelja sve dok se ne prijeđe prag isporuke koji je u Sloveniji pro-pisan u svoti od 35.000 eura. Međutim, kada isti prijeđu prag isporuke od 35.000 eura, u obvezi su registrirati se za potrebe PDV-a u Sloveniji i na navedene isporu-ke obračunavati slovenski PDV. Uz to, u obvezi su iz-davanja računa prema ZoDDV-u, predaje prijava PDV-a prema ZoDDV-u (na mjesečnoj razini u prvoj godini izdavanja slovenskog PDV ID broja) te imaju pravo na priznavanje pretporeza prema odredbama navedenoga slovenskog ZoDDV-u. Stope PDV-a koje se primjenjuju na isporuke dobara u Sloveniji su 22 % (opća stopa) i 9,5 % (snižena stopa). Snižena stopa primjenjuje se za isporuku hrane, knjiga, lijekova, smještaj i sl.

2 Zakon o davku na dodanu vrednost (Uradni list RS br. 117/06. – 90/15.) uređuje oporezivanje PDV-om na području Slovenije. Dostupan je na sljedećim internetskim stranicama http://www.durs.si (12.11.2016.)

3 Navedeno je objašnjeno u Mišljenju Ministarstva financija Slovenije od 1. lipnja 2010. pod brojem 4230-110/2010 - Prodaja blaga na sejmih in indetifikacija za DDV koje je dostupno na sljedećim internetskim stranicama http://www.durs.gov.si (12. studenog 2016.)

Izuzeće od obveze registracije za potrebe PDV-a primjenjuje se i kada se dobra stranih poreznih obveznika samo izlažu na sajmu u Sloveniji bez prodaje kupcima te u tim slučajevima strani porezni obveznici nisu u obvezi zatražiti slovenski PDV ID broj pri dopremi dobara u Sloveniju. Međutim, ako naknad-no dođe do prodaje tih dobara, postupanje stranih po-reznih obveznika dalje ovisi o statusu kupca. Ako je kupac tih dobara slovenski porezni obveznik sa sloven-skim PDV ID brojem, navedena se prodaja može iska-zati kao prodaja dobara unutar EU-a koja je oslobođena PDV-a od strane isporučitelja iz druge države članice EU-a, a oporeziva PDV-om u Sloveniji kao stjecanje do-bara unutar EU-a na koju slovenski porezni obveznik obračunava PDV na stjecanje tih dobara. Međutim, ako je kupac dobara krajnji potrošač – građanin ili osoba koja nema slovenski PDV ID broj, prodavatelj u tom slučaju može opet takvu prodaju smatrati prodajom dobara na daljinu. To znači da se u tom slučaju na ta-kve isporuke obračunava PDV zemlje isporučitelja pod uvjetom da vrijednost tih isporuka nije veća od 35.000 eura odnosno veća od svote propisanog praga isporuke na daljinu koji se primjenjuje u Sloveniji. Kada prag isporuke prijeđe 35.000 eura, strani porezni obveznik u obvezi je registriranja za potrebe PDV-a u Sloveniji i obračunavanja slovenskog PDV-a na te isporuke.

Primjer 1. Hrvatski porezni obveznik koji ima sloven-ski PDV ID broj prodaje dobra na sajmu u SlovenijiPorezni obveznik Tera d.o.o. koji ima sjedište u RH i

koji je registriran za potrebe PDV-a u Sloveniji otprema dobra u Sloveniju radi prodaje na božićnom sajmu. Vri-jednost isporučenih dobara je 500.000,00 kn. Kakvo je postupanje hrvatskoga poreznog obveznika pri prodaji navedenih dobara?

Porezni obveznik iz RH koji već posjeduje sloven-ski PDV ID broj na navedene isporuke obračunava slo-venski PDV po slovenskim propisima o oporezivanju PDV-u (slovenskom ZoDDV-u), neovisno o tome tko su kupci navedenih dobara (porezni obveznici ili krajnji potrošači. Računi koje izdaje za prodaju navedenih do-bara trebaju sadržavati sve elemente propisane sloven-skim ZoDDV-u kako bi slovenski kupci koji su porezni obveznici po istima mogli koristiti pravo na slovenski pretporez. Na tim računima, hrvatski porezni obvezni-ci trebaju obvezno iskazati slovenski PDV ID broj, no uz to mogu iskazati i svoj hrvatski PDV ID broj izdan u RH. Slovenski kupci koji su porezni obveznici na-vedene isporuke iskazuju kao isporuke primljene od slovenskih poreznih obveznika uz priznavanje sloven-skog PDV-a. Navedene isporuke hrvatskoga poreznog obveznika iskazuju se u poreznim evidencijama i pri-javama PDV-a koje navedeni porezni obveznik predaje u Sloveniji jer se u toj zemlji registrirao kao obveznik PDV-a. U poslovnim se knjigama društva Tera d.o.o. u RH navedene isporuke iskazuju samo u financijskom knjigovodstvu na način prikazan u nastavku.

www.rrif.hr

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

Knjiženje:

Red.

br.OPIS Račun

Svota

Duguje Potražuje

1.

Kupci dobara iz EU-aObveza za PDV u Sloveniji za isporuke dobara Prihod od prodaje dobara u EU-u

Za prodana dobra na sajmu u Sloveniji

121240900

7530

610.000,00

110.000,00 500.000,00

Obračunani PDV u svoti od 110.000,00 kn odnosno u protuvrijednosti u eurima iskazat će se u poreznim evidencijama i u obrascu PDV-a koji će navedeni porezni obveznik predati u Sloveniji.

Primjer 2. Hrvatski porezni obveznik nema slovenski PDV ID broj i prodaje dobra na sajmu u SlovenijiPorezni obveznik Zora d.o.o. koji ima sjedište u RH i koji

nije registriran za potrebe PDV-a u Sloveniji otprema dobra u Sloveniju radi prodaje na božićnom sajmu. Vrijednost is-poručenih dobara je 100.000,00 kn. Od toga je građanima u Sloveniju prodano dobara u vrijednosti 70.000,00 kn (bez PDV-a), a poreznim obveznicima u Sloveniju u vrijednosti 30.000,00 kn. Kakvo je postupanje hrvatskoga poreznog obveznika pri prodaji navedenih dobara?

Porezni obveznik Zora d.o.o. iz RH nije u obvezi regi-strirati se za potrebe PDV-a u Sloveniji u slučaju prodaje dobara građanima u Sloveniju dok ne prijeđe prag ispo-ruke od 35.000 eura u skladu s Mišljenjem slovenskog Ministarstva financija koje je prethodno navedeno. Dru-gim riječima, u tim se slučajevima na navedene isporuke obračunava hrvatski PDV koji se iskazuje na poziciji II. 1., 2. ili 3. – Isporuke dobara u tuzemstvu (po stopi od 5 %, 13 % ili 25 %) PDV obrasca kao bilo koje druge isporuke u RH. Nadalje, sve do tog trenutka isti može slovenskim po-reznim obveznicima isporučivati dobra koja su oslobođe-na hrvatskog PDV-a prema čl. 41. st. 1. t. a) Zakona o PDV-u kao isporuke dobara unutar EU-a na koje će slovenski PDV obračunati slovenski porezni obveznici naručitelji dobara kao obvezu i pretporez ako na njega imaju pravo. Te se isporuke iskazuju u poreznim evidencijama druš-tva Zora d.o.o. u RH kao isporuke dobara unutar EU-a na poziciji I.3. – Isporuke dobara unutar EU obrasca PDV i u Zbirnoj prijavi na poziciji 11 – Vrijednost isporuke dobara.

U poslovnim knjigama društva Zora d.o.o. u RH nave-dene će se isporuke iskazati financijskom knjigovodstvu na način prikazan u nastavku.

Knjiženje:

Red.

br.OPIS Račun

Svota

Duguje Potražuje

1.

Kupci dobara – krajnji potrošači iz EU-a

Obveza za PDV – 25%Prihod od prodaje dobara u EU-u

Za prodana dobra na sajmu građanima u Sloveniju

1214

2400127530

87.500,00

17.500,0070.000,00

2.

Kupci dobara iz EU-aPrihod od prodaje dobara u EU-u

Za prodana dobra na sajmu poreznim obveznicima u Sloveniju

12107530

30.000,00 30.000,00

Postupanje na prethodno opisani način moguće je sve do trenutka dok društvo Zora d.o.o. ne prijeđe prag ispo-ruke za prodaju na daljinu koji je u Sloveniji propisan u svoti od 35.000 eura, nakon čega će isti biti u obvezi registrirati se za potrebe PDV-a u Sloveniji i obračunava-nja slovenskog PDV-a na navedene isporuke.

U skladu s čl. 83. st. 2. Zakona o PDV-u koji se primjenju-je u RH, hrvatski porezni obveznici koji izlažu i prodaju svoja dobra na sajmovima u drugim državama članicama EU-a u obvezi su vođenja posebne evidencije o dobrima koja se otpremaju iz RH u druge države članice EU-a za te namjene. Sadržaj navedene evidencije propisan je čl. 171. st. 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13. – 35/14., dalje: Pravilnik o PDV-u) prema kojemu ista treba sadržavati sljedeće podatke:

1. redni broj isporuke2. broj i datum isporuke3. ukupnu vrijednost dobara u kunama iz isprave4. količinu dobara, navedenih u ispravi5. opis dobara6. vrstu transakcije iz čl. 7. st. 6. t. d), e) i f) Zakona o

PDV-u odnosno u ovom slučaju naznaku da je riječ o sajmu

7. državu članica, u koju je dobro otpremljeno ili pre-vezeno

8. datum otpreme dobara9. datum stvarnog primitka dobara, kada se dobro

vraća u RH, ili datum prodaje dobara, ako se dobro ne vrati u RH te

10. količinu dobara i opis dobara koja se ne vraćaju u RH. Za primjer 3 navedena se evidencija može oblikovati

na način prikazan u nastavku.

AKTUALNO

POREZ NA DODANU VRIJEDNOSTVII. naklada 2015.

Skupina autoraKnjiga sadržava autorske komentare i naputke s primjerima obračuna PDV-a, knjiženja,

porezne evidencije, sastavljanje PDV-obrazaca, zatim pročišćene tekstove Zakona i Pravilni-ka o PDV-u te provedbenu Uredbu Vijeća EU-a.

Opseg: 1336 str.Cijena (s PDV-om): 588,00 kn

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

Evidencija o opremi dobara u drugu zemlju članicu EU-a radi izlaganja na sajmu

Zora d.o.o.POREZNI OBVEZNIK (NAZIV/IME I PREZIME)

Zagreb, Zagrebačka 33(ADRESA: MJESTO, ULICA I BROJ)

HR12345678911(PDV ID. BR. / OIB)

Redni broj

isporuke

Broj i datum isporuke

Ukupna vrijednost dobara u

kunama iz isprave

Količina dobara,

navedenih u ispravi

Opis dobara

Vrsta obavljene

usluge

Država članica, u koju

je dobro otpremljeno ili prevezeno

Datum otpreme dobara

Datum stvarnog primitka dobara,

kada se dobro vraća u Republiku Hrvatsku, ili datum

prodaje dobara, ako se dobro ne

vrati u RH

Količina dobara i opis

dobara, koja se ne

vraćaju u RH

(1) (2) (3) (4) (5) (6) (7) (8) (9) (10)

1. 22215. 11. 2016. 100.000,00 10.000 staklene

boce sajam Slovenija 15. 11. 2016. 20. 11. 2016.10.000

staklene boce

budući da Zakonom o PDV-u koji se primjenjuje u RH za te isporuke nije propisana primjena navedenog praga isporuke. Navedeno potvrđuje i stajalište Ministarstvo financija od 5. srpnja 2016. (MF KL.: 410-19/16-02/06) koje se navodi u nastavku:

Slovenski porezni obveznik koji nema sjedište u Repu-blici Hrvatskoj, mora se registrirati za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj sukladno članku 77. stavku 5. točki 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13. i 143/14.) u slučaju da, kako je navedeno u upitu, želi prodavati dobra fizičkim osobama na sajmu u Republici Hrvat-skoj te ukoliko ne može prenijeti poreznu obvezu na kupca. Predmetni porezni obveznik mora zatražiti dodje-lu hrvatskog PDV identifikacijskog broja kako bi mogao u Republici Hrvatskoj obavljati isporuke dobara. Porezni obveznik zahtjev za dodjelom PDV identifikacijskog broja podnosi Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, Ave-nija Dubrovnik 32, 10020 Zagreb, a danom dodjele PDV identifikacijskog broja ujedno se upisuje u registar obve-znika PDV-a u Republici Hrvatskoj.

U vezi registriranja za potrebe PDV-a napominjemo da je postupak registriranja dostupan na internetskoj stranici Porezne uprave kojeg možete vidjeti ovdje.

Slovenski porezni obveznik koji je registriran za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj obvezan je za isporuke na sajmu izdati račun u skladu s hrvatskim poreznim propi-sima te je na računu koji izdaje prilikom isporuke dobara obvezan obračunati hrvatski PDV.

Odredbama članka 54. stavka 1. Općeg poreznog za-kona (Nar. nov., br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) propisano je da su porezni ob-veznici dužni izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza.

Prema odredbama članka 54.a Općeg poreznog zako-na računi za gotovinski promet, isječci vrpce ili potvrd-nice iz naplatnih uređaja moraju sadržavati najmanje sljedeće podatke:

Pozicija 10 navedene evidencije ispunjava se kada se otpremljena dobra ne vraćaju u RH, već se prodaju na sajmu u drugim zemljama članicama EU-a.

3. PRODAJA DOBARA EU-ovih POREZNIH OBVEZNIKA NA SAJMU U REPUBLICI HRVATSKOJ

Prema čl. 77. st. 5. Zakona o porezu na dodanu vrijed-nost (Nar. nov., br. 73/13. – 143/14., dalje: Zakon o PDV-u), strani porezni obveznici koji obavljaju isporuke dobara ili usluga na području RH obvezni su zatra-žiti PDV identifikacijski broj u RH (registrirati se za potrebe PDV-a) kada naručitelji tih isporuka iz RH ne mogu preuzeti obvezu obračunavanja PDV-a na te isporuke. Na strane porezne obveznike ne primjenjuje se propisani prag isporuka za ulazak u sustav PDV-a u svoti od 230.000,00 kn kao što je to slučaj s poreznim obveznicima koji imaju sjedište ili stalnu poslovnu jedi-nicu u tuzemstvu (čl. 90. st. 1. Zakona o PDV-u).

Obvezu obračunavanja PDV-na primljene isporuke dobara i usluga od stranih poreznih obveznika prema čl. 75. st. 1. t. 6. i čl. 75. st. 2. Zakona o PDV-u imaju svi porezni obveznici u RH i pravne osobe koje nisu porezni obveznici (mali porezni obveznici, osobe koje obavljaju oslobođene isporuke dobara i usluga i dr.). Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da obvezu registracije za potrebe PDV-a u RH imaju samo strani porezni obve-znici koji obavljaju isporuke dobara fizičkim osoba-ma (građanima) za koje je mjesto oporezivanja u RH, jer građani nemaju obvezu preuzimanja obračuna PDV-a na stjecanje tih isporuka. Kada je riječ o prodaji dobara na sajmovima u RH koju obavljaju porezni obve-znici iz EU-a, to znači da obvezu registracije za potrebe PDV-a imaju porezni obveznici iz EU-a koji prodaju ta dobra fizičkim osobama (građanima). Pritom je bitno uzeti u obzir i to da se u RH za navedene isporuke ne pri-mjenjuje prag isporuke za prodaju na daljinu (koji je u RH propisan u svoti od 270.000,00 kn) kao što je to, pri-mjerice, slučaj u Republici Austriji i Republici Sloveniji

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

1. broj i nadnevak izdavanja,2. ime (naziv), adresu i osobni identifikacijski broj podu-

zetnika koji je isporučio dobra ili obavio usluge te naznaku mjesta gdje je isporuka dobara ili usluga obavljena (broj prodajnog mjesta, poslovnog prostora, prodavaonice i sl.),

3. količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih do-bara te vrstu i količinu obavljenih usluga,

4. ukupni iznos naknade i poreza razvrstani po pore-znoj stopi.

U skladu s naprijed navedenim zakonskim odredbama, slovenski porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj obvezan je izdati gotovinski račun pri prodaji dobara fizičkim osobama na sajmu u Republici Hrvatskoj koji mora sadržavati podatke iz članka 54.a Op-ćeg poreznog zakona.

Napominjemo da je Uputa o obvezi izdavanja računa prema propisima iz nadležnosti Porezne uprave objavljena na internetskoj stranici Porezne uprave i dostupna ovdje.

Slovenski porezni obveznik koji je registriran za potre-be PDV-a u Republici Hrvatskoj nije obvezan fiskalizirati račune izdane za prodaju dobara fizičkim osobama na sajmu u Republici Hrvatskoj sukladno odredbama članka 3. Zakona o fiskalizaciji (Nar. nov., br. 133/12.) kojima je propisano da se obveznikom fiskalizacije smatra:

1. fizička osoba obveznik poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti iz članka 18. Zakona o porezu na dohodak te

2. pravna i fizička osoba koja se smatra obveznikom poreza na dobit prema članku 2. Zakona o porezu na dobit

za sve djelatnosti za koje je, prema odredbama poseb-nih propisa, obveznik izdavanja računa za isporuku do-bra ili obavljene usluge.

Slovenski porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj obveznik je podnošenja prijava PDV-a (Obrazac PDV) koje podnosi do 20-og dana u mje-secu za prethodni mjesec. Prijava PDV-a podnosi se elek-troničkim putem nadležnoj ispostavi Porezne uprave, a to je u konkretnom slučaju Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Avenija Dubrovnik 32, 10020 Zagreb.

Registracija za potrebe PDV-a stranih poreznih ob-veznika u RH obavlja se podnošenjem sljedećih obrazaca:

a) Zahtjev za registriranjem za potrebe poreza na do-danu vrijednost (obrazac P-PDV) te

b) Zahtjev za određivanjem i dodjelom osobnog iden-tifikacijskog broja (OIB).4

Navedeni obrasci podnose se Poreznoj upravi, Po-dručnom uredu Zagreb, Avenija Dubrovnik 32., Služ-bi za povrat PDV-a inozemnim poreznim obveznicima.

Uz navedene obrasce strani porezni obveznici trebaju dostaviti i sljedeću dokumentaciju:

a) dokaz o registraciji osobe (akt o osnivanju ili izva-dak iz nadležnog registra)

b) potvrdu porezne uprave države u kojoj ima sjedište da je registriran kao porezni obveznik

c) izjavu ili drugi dokaz da namjerava poslovati u Re-publici Hrvatskoj i

4 Potrebne obrasce moguće je koristiti s internetskih stranice Porezne uprave http://www.porezna-uprava.hr u dijelu Porez na dodanu vrijednost & EU.

d) ovjerenu punomoć za zastupanje (ako posluje pu-tem poreznog zastupnika).

Navedena dokumentacija treba biti na hrvatskom jeziku odnosno prevedena na hrvatski jezik uz ovjeru prijevoda. Zahtjev za dodjelom PDV ID broja i ostalu dokumentaciju može podnijeti strani obve-znik ili njegov opunomoćenik. Ako obveznika zastu-pa opunomoćenik, uz navedenu dokumentaciju treba priložiti i ovjerenu punomoć (na hrvatskom jeziku ili ovjereni prijevod). Obrasce te dokumentaciju moguće je poslati i poštom preporučeno uz naznaku na pošilj-ci „Za dodjelu PDV ID broja“. Po provjeri podnesene dokumentacije, Porezna uprava odmah odnosno naj-kasnije u roku od 8 dana dodjeljuje stranom pore-znom obvezniku PDV ID broj.

Porezni obveznici iz EU-a koji nemaju sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u RH, a registrirani su za potrebe PDV-a u RH, smatraju se mjesečnim poreznim obveznicima. Prijave PDV-a za navedene se porezne obveznike pod-nose do 20. dana u mjesecu koji slijedi po završet-ku mjesečnoga obračunskog razdoblja Područnom uredu Zagreb. Plaćanje PDV-a obavlja se do kraja mje-seca koji slijedi po završetku mjesečnoga obračunskog razdoblja. Porezni obveznici iz EU-a nisu u obvezi ime-novanja poreznih zastupnika odnosno osoba koje će za njih voditi porezne knjige u RH i podnositi prijave PDV-a, no mogu ih ako to žele. Navedeno je propisano čl. 126. st. 1. Zakona o PDV-u. U slučaju imenovanja poreznih zastupnika, isti trebaju biti porezni obvezni-ci sa sjedištem odnosno prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu. Prema čl. 126. st. 4. Zakona o PDV-u porezni zastupnici u RH odgovaraju kao jamci platci za plaćanje PDV-a, kazna i zateznih kamata u vezi s poreznim dugom stranih poreznih obveznika, a porezni obveznici i porezni zastupnici solidarno su od-govorni za obračunavanje i plaćanje PDV-a.

Primjer 3. Njemački porezni obveznik prodaje dobra na sajmu u Republici Hrvatskoj Porezni obveznik Horn koji ima sjedište u Njemačkoj

i koji je registriran za potrebe PDV-a u Njemačkoj do-prema dobra u Republiku Hrvatsku radi prodaje na bo-žićnom sajmu. Vrijednost isporučenih dobara je 10.000 eura. Kakvo je postupanje njemačkoga poreznog obve-znika pri prodaji navedenih dobara?

Porezni obveznik Horn iz Njemačke treba se registri-rati za potrebe PDV-a u RH (dobiti hrvatski PDV identifi-kacijski broj u RH) ako dopremljena dobra prodaje oso-bama koje nisu porezni obveznici (npr. građanima). Na gotovinskim računima koje izdaje građanima treba iska-zivati svoj hrvatski PDV ID broj i obračunavati hrvatski PDV. Ako dobra prodaje isključivo drugim poreznim ob-veznicima iz RH, nije u obvezi registrirati se za potrebe PDV-a u RH, već PDV na primljene isporuke obračunava-ju hrvatski porezni obveznici kao naručitelji dobara. Ako njemački porezni obveznik ima hrvatski PDV ID broj, pri prodaji dobara poreznim obveznicima u RH, obvezu obračuna PDV-a preuzimaju hrvatski porezni obveznici u skladu s čl. 75. st. 1. t. 2. Zakona o PDV-u.

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

4. ZAKLJUČAK Prije obavljanja djelatnosti prodaje dobara na saj-

movima u drugim državama članicama EU-a porezni obveznici iz EU-a prvo se trebaju obratiti nadležnim po-reznim službama u tim zemljama članicama EU-a kako bi dobili informacije o tome trebaju li se i u kojim slu-čajevima registrirati za potrebe PDV-a u tim zemljama pri obavljaju te vrste prodaje. Naime, svaka od zemalja članica svojim nacionalnim propisima o oporezivanju PDV-om i uputama izdanima na temelju istih propisu-

je može li se za navedenu prodaju primijeniti neko od izuzeća (npr. neke zemlje ne zahtijevaju registraciju kada se navedena prodaja obavlja poreznim obveznici-ma iz tih zemalja, već isti u tim slučajevima preuzimaju obvezu obračuna PDV-a, dok neke zemlje za navedenu prodaju primjenjuju pragove isporuka koje su propisale za prodaju na daljinu i sl.). Zbog toga je bitno dobiti in-formacije isključivo od nadležnih poreznih tijela kako bi porezni obveznici postupali prema nacionalnim propisi-ma zemalja u kojima se obavlja navedena prodaja.

Osobe koje drže cigarete radi prodaje krajnjim potrošačima (npr. kiosci, trgovine, ugosti-teljski objekti i druga maloprodajna mjesta) i trošarinski obveznici na duhanske prera-

đevine obvezni su obračunavati i plaćati razliku trošarinu na cigarete koje se nalaze kod njih na zalihama kada se poveća visina trošarine na cigarete kao i kada se poveća maloprodajna cijena cigareta. S obzirom na to da je 1. prosinca 2016. godine došlo do povećanja visine trošarine na cigarete te nakon toga i povećanja maloprodajne cijene cigareta, u nastavku članku daju se ogledni primjerci popunjavanja obrasca Z-ORT.

UDK 336.2

Popis zaliha i obračun razlike trošarine na cigarete 1. prosinca 2016. godine

Željka MARINOVIĆ, dipl. oec.

S obzirom na to da je došlo do povećanja trošarine na cigarete, trošarinski obveznici i ostale osobe koje radi prodaje drže cigarete bile su u obvezi popisati zalihe ci-gareta koje su puštene u potrošnju i nalaze se na zaliha-ma u prometu na teritoriju RH sa stanjem s početkom 1. prosinca 2016. godine. Zapisnik o popisu zaliha ciga-reta s obračunom razlike trošarine sa stanjem 1. pro-sinca 2016. godine uporabom sustava elektroničke razmjene podataka potrebno je dostaviti nadležnom carinskom uredu na elektroničkom obrascu Z-ORT, i to najkasnije do 9. prosinca 2016. godine. te obraču-nanu razliku trošarine za koju je trošarinska obveza nastala 1. prosinca 2016. platiti najkasnije do 31. prosinca 2016. godine.

Nakon toga uslijedilo je i povećanje maloprodajne cijene cigareta, pa su trošarinski obveznici i ostale osobe koje radi prodaje drže cigarete bile u obvezi popisati zalihe cigareta koje su puštene u potrošnju i nalaze se na zalihama u prometu na teritoriju RH sa stanjem na dan prije početka važenja prijavljene veće maloprodajne cijene cigareta, što znači da se obveza popisa zaliha odnosi na stanje na kraju dana koji prethodi danu početka važenja prijavljene veće maloprodajne cijene cigareta.

Skrećemo pozornost na to da će se Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama ZOT-a koji bi trebao stupiti na snagu 1. siječnja 2017. godine ukinuti obveza podnošenja zapisnika o obavljenom popisu zaliha cigareta na elektro-ničkom obrascu Z-ORT i plaćanja razlike trošarine kod po-većanja visine trošarine na cigarete, odnosno povećanja maloprodajne cijene cigareta za svote do 75,00 kuna.

1. UVODU trenutku povećanja visine trošarine na cigarete

i/ili povećanja maloprodajne cijene cigareta koje se nalaze na zalihama u prometu Republike Hrvatske (dalje: RH) i puštene su u potrošnju u RH sukladno čl. 22. st. 8. do 12. Zakona o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13., 32/13., 81/13., 100/15. i 120/15. - dalje: ZOT-a) nastaje obveza obračuna i plaćanja razlike trošarine na sve cigarete koje se nalaze kod ostalih osoba koje drže cigarete radi prodaje krajnjim potrošačima i kod trošarinskih obveznika na duhanske prerađevine.

Obračun razlike trošarine ne obavlja se na sitno rezani duhan, ostali duhan za pušenje, cigare i cigarilose, nego samo na zalihe cigareta koje su puštene u potrošnju i nalaze se na zalihama u prometu na teritoriju RH. Me-đutim, ako trošarinski obveznik duhanskih prerađevina ili osoba koja radi prodaje drži cigarete nije imala na zalihi ci-garete u trenutku povećanja visine trošarine i/ili dan prije početka važenja prijavljene veće maloprodajne cijene, nije ni obvezna sastavljati zapisnik o popisu zaliha cigareta.

Dana 1. prosinca 2016. godine stupila je na snagu Uredba o visini trošarine na cigarete, sitno rezani du-han i ostali duhan za pušenje (Nar. nov., br. 109/16.) kojom se, između ostaloga, utvrđuje visina trošarina na cigarete i to: specifična trošarina u svoti od 275,00 kuna za 1000 komada cigareta, proporcionalna troša-rina 36 % od maloprodajne cijene cigareta, te mini-malna trošarina na cigarete u svoti od 671,00 kuna za 1000 komada cigareta.

http://www.zakon.hr/z/545/Zakon-o-tro%C5%A1arinama

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

Tablica 1. Predmet oporezivanja, trošarinska osnovica i visina tro-šarine

Duhanske prerađevine

Trošarinska osnovica Visina trošarine

Specifična trošarina

Proporcionalna trošarina

Cigarete 1000 komada — Maloprodajna

cijena 275,00 kn36 % od

maloprodajne cijene

Cigare 1000 komada — — 600,00 kn —

Cigarilosi 1000 komada — — 600,00 kn —

Sitno rezani duhan za savijanje cigareta

— 1 kg — 600,00 kn —

Ostali duhan za pušenje — 1 kg — 600,00 kn —

se obveza popisa zaliha odnosi na stanje na kraju dana koji prethodi danu početka va-ženja prijavljene veće maloprodajne cijene cigareta (npr. početak važenja veće malopro-dajne cijene je dana 6. prosinca 2016., što znači da popis zaliha treba napraviti sa sta-njem na kraju dana 5. prosinca 2016.). Pre-ma čl. 77. st. 4. ZOT-a trošarinski obveznici na duhanske prerađevine moraju prijaviti maloprodajnu cijenu za svaki pojedini proi-zvod Središnjem uredu Carinske uprave 15 dana prije puštanja duhanskih prerađevina u potrošnju.

U slučaju donošenja uredbe kojom se povećava visina trošarine na cigarete, pri-javljena povećana maloprodajna cijena ciga-reta je važeća 2 dana od dana stupanja na snagu te Uredbe (Uredba o povećanju visine trošarine na cigarete stupila je na snagu 1. prosinca 2016.; prijava maloprodajne cije-ne se mogla dostaviti 1. ili 2. ili 3. prosinca

2016.). Međutim, obzirom da je zadnji dan roka pri-jave padao u subotu kada javnopravno tijelo nije ra-dilo, slijedom odredbe čl. 81. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku rok za prijavu maloprodajnih cijena istjecao je prvoga sljedećeg radnog dana, da-kle u ponedjeljak 5. prosinca 2016.

U navedenom primjeru prijavljena maloprodajna ci-jena bila je važeća od 6. prosinca 2016. Maloprodajna cijena za duhanske prerađevine prijavljuje se podnoše-njem obrasca P-MPC (Podaci o prijavljenim malopro-dajnim cijenama za marku duhanskih prerađevina-Pri-log 44 POT-a) putem aplikacije e-Trošarine. Iznimno, osim uporabom aplikacije e-Trošarine, Obrazac P-MPC može se podnijeti i pisano ako se primjenjuje rok od 2 dana za prijavu povećanja maloprodajne cijene na ci-garete. Ostale osobe iz čl. 21. st. 2. t. 1. ZOT-a koje radi prodaje krajnjim potrošačima drže cigarete (primjerice kiosci trgovine, ugostiteljski objekti i sva druga malo-prodajna mjesta) ne mogu izvršiti prijavu maloprodaj-ne cijene za cigarete.

Ukazujemo da gospodarski subjekt koji vrši uslugu prodaje cigareta na malo krajnjim potrošačima u ime i za račun drugoga gospodarskog subjekta koji je upisana u registar trošarinskih obveznika i izvršava obvezu obraču-na i plaćanja razlike trošarine na cigarete, nije u obvezi upisati se u registar trošarinskih obveznika niti izvršavati obvezu obračuna i plaćanja razlike trošarine na cigarete, obzirom da se tu ne radi o kupoprodaji cigareta između gospodarskih subjekata, već pružanju usluge prodaje.

Nadalje gospodarski subjekt koji je prestao obavljati djelatnost prodaje cigareta a nastavlja s radom bez obav-ljanja djelatnosti prodaje cigareta, u obvezi je sve dok ima cigarete na zalihama, vršiti obračun razlike troša-rine u slučaju povećanja trošarine na cigarete i/ili kada se poveća maloprodajna cijena cigareta koje ima na zalihama. Nadalje, a obzirom da ima obvezu obračuna razlike trošarine na zalihe cigareta, zahtjev za brisanje iz registra trošarinskih obveznika u mogućnosti je pod-

Minimalna trošarina na cigarete je 671,00 kuna za 1000 komada cigareta i plaća se ako je svota ukupne tro-šarine obračunane prema komponentama specifična tro-šarina 275,00 kn za 1000 kom. i proporcionalna trošarina 36 % od maloprodajne cijene niža od svote propisane za minimalnu trošarinu (za cigarete s uračunanom malopro-dajnom cijenom 22,00 kn za 20 kom. cigareta i manje).

2. TROŠARINSKI OBVEZNICI KOJI SU DUŽNI POPISATI ZALIHE NA CIGARETE I DAN KADA NASTAJE OBVEZA POPISA ZALIHA

Zalihe na cigarete moraju popisati: � ostale osobe iz čl. 21. st. 2. t. 1. ZOT-a. To su, pri-

mjerice, kiosci, trgovine, ugostiteljski objekti i sva druga maloprodajna mjesta koja radi prodaje krajnjim potro-šačima drže cigarete. U njihove ime i za njihov račun, „redoviti“ trošarinski obveznik na cigarete iz čl. 21. st. 1. ZOT-a može obaviti popis zaliha, sastaviti o tome za-pisnik, obračunati i platiti razliku trošarine na cigarete;

� trošarinski obveznici na duhanske prerađevine iz čl. 21. st. 1. ZOT-a (ovlašteni držatelji trošarinskih skla-dišta, uvoznici, registrirani primatelji i povremeni regi-strirani primatelji) za cigarete koje su izvan prostora tro-šarinskog skladišta; u skladištima ili drugim prostorima ovlaštenih distributera za veleprodaju cigareta s kojima imaju zaključene ugovore o distribuciji; u skladištima ili drugim prostorima osoba s kojima su vlasnički i/ili upravljački izravno povezani.

Obveza popisa zaliha cigareta nastaje na: � dan stupanja na snagu propisa kojim se povećava

visina trošarine na cigarete, što znači da se obveza po-pisa zaliha odnosi na stanje s početkom dana stupanja na snagu propisa kojim se povećava visina trošarine na cigarete. To znači ne sa stanjem, primjerice, na kraju odnosnoga relevantnog dana (npr. propis je stupio na snagu 1. prosinca 2016., što znači da popis zaliha treba obaviti sa stanjem 1. prosinca 2016. godine) i/ili

� dan prije početka važenja prijavljene veće malo-prodajne cijene cigareta Carinskoj upravi, što znači da

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

nijeti nadležnom carinskom uredu koji je i izvršio upis u registar tek kada podmiri sve trošarinske obveze zbog kojih je bio upisan u registar i priloži dokaze iz kojih će biti razvidno da je riješio pitanje zaliha cigareta.

3. ZAPISNIK O POPISU ZALIHA CIGARETA S OBRAČUNOM RAZLIKE TROŠARINE TE NASTANAK OBVEZA OBRAČUNAVANJA I PLAĆANJA RAZLIKE TROŠARINE NA UTVRĐENE ZALIHE CIGARETA

Ostale osobe koje drže cigarete radi prodaje kraj-njem potrošaču i trošarinski obveznici na duhanske prerađevine u obvezi su prema odredbama čl. 22. st. 9. ZOT-a:

� sastaviti zapisnik (objedinjeno za sve poslovne jedinice) po svakoj marki cigareta, količini i zadnje pri-javljenoj važećoj maloprodajnoj cijeni cigareta za koju se vrši obračun razlike trošarine sukladno važećoj visini trošarine na cigarete i/ili zadnje prijavljenoj (važećoj) maloprodajnoj cijeni cigareta

� zapisnik o obavljenom popisu zaliha cigareta s obračunom razlike trošarine podnositi nadležnom ca-rinskom uredu prema sjedištu odnosno prebivalištu osobe koja drži cigarete radi prodaje krajnjem potrošaču odnosno trošarinskog obveznika, korištenjem elektro-ničkog servisa Carinske uprave e- Carina, aplikativnog podsustava e- Trošarine na Obrascu Z-ORT. Zapisnik o popisu zaliha cigareta sa obračunom razlike trošarine - Obrazac Z-ORT tiskan je u Prilogu 38 POT-a (čl. 73. st. 5. POT-a), a dostupan je i na Internet stranicama Carinske uprave, pod linkom https://carina.gov.hr/pristup-infor-macijama/propisi-i-sporazumi/trosarinsko-postupanje/maloprodajne-cijene-cigareta-2566/obveza-obracuna-i-placanja-razlike-trosarine-na-cigarete/2578. Obveza podnošenja Obrasca Z-ORT putem aplikativnog podsu-stava e-Trošarine je pravno obvezujuća te se svaki drugi način podnošenja istog smatra nepravovaljanim. Rok za dostavu obrasca je 8 dana od datuma na koji se obrazac podnosi tj. 8 dana od dana stupanja na snagu propisa kojim se povećava visina trošarine na cigarete odnosno 8 dana od dana popisa zaliha. Prilikom računanja rokova u obzir se uzimaju svi dani (radni i neradni).

Primjer 1.Početak važenja veće maloprodajne cijene je dana 6.

prosinca 2016., što znači da popis zaliha treba napraviti sa stanjem na kraju dana 5. prosinca 2016., odnosno da se Obrazac Z-ORT podnosi na navedeni datum (5. prosin-ca 2016.). Rok za podnošenje obrasca uporabom sustava elektroničke razmjene podataka je 13. prosinca 2016. Svi dospjeli obrasci nakon tog datuma su izvan roka i imaju status ‘Prihvaćen van roka’, a svi prije toga datu-ma su sa statusom ‘Prihvaćen’.

Primjer 2. Nova visina trošarine stupila je na snagu 1. prosinca

2016., što znači da popis zaliha treba napraviti sa stanjem 1. prosinca 2016. godine, a obrazac Z-ORT podnosi se na navedeni datum (1. prosinca 2016.). Rok za podnošenje obrasca uporabom sustava elektroničke razmjene poda-

taka je 9. prosinca 2016. godine te su svi dospjeli obrasci nakon tog datuma izvan roka i imaju status ‘Prihvaćen van roka’, a svi prije tog datuma sa statusom ‘Prihvaćen’;

- u roku od 30 dana od dana popisa zaliha platiti obra-čunatu razliku trošarine na utvrđene zalihe cigareta na račun Državnog proračuna u skladu s Naredbom o nači-nu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba u 2016. godini (Nar. nov., br. 35/16.):

HR1210010051863000160 Državni proračun RH

U pozivu na broj odobrenja upisuju se sljedeće ozna-ke za pravne i fizičke osobe:

Model Poziv na broj primatelja NazivHR65 1090-019-OIB Razlika trošarine na zalihe cigareta

4. TABELARNI PRIKAZ PODATAKA O VAŽEĆIM MALOPRODAJNIM CIJENAMA CIGARETA I PROMJENAMA VISINA TROŠARINE NA CIGARETE

U svrhu ispravnog obračunavanja i plaćanja razlike trošarine na cigarete potrebno je služiti se podatcima o zadnje važećim prijavljenim maloprodajnim cijenama cigareta iskazanim u Tabelarnom prikazu proporcio-nalne i specifične trošarine na cigarete utvrđene prema markama cigareta, maloprodajnim cijenama i trošarin-skim obveznicima.

Na internetskim stranicama Carinske uprave konti-nuirano se objavljuju:

� informacije o promjeni visine trošarine na cigare-te pod linkom https://carina.gov.hr/vijesti/8

� tabelarni prikazi s važećim maloprodajnim ci-jenama cigareta pod linkom: https://carina.gov.hr/pristup-informacijama/propisi-i-sporazumi/trosarin-sko-postupanje/maloprodajne-cijene-cigareta-2566/ta-belarni-prikaz-trosarine-na-cigarete/2579

5. PRIMJER OBRAČUNA RAZLIKE TROŠARINE NA CIGARETE NA 1. PROSINCA 2016. GODINE ZBOG POVEĆANJA VISINE TROŠARINE NA CIGARETE

S obzirom na to da je 1. prosinca 2016. godine stu-pila na snagu Uredba o visini trošarine na cigarete, sitno rezani duhan i ostali duhan za pušenje kojim se povećava trošarina na cigarete, trošarinski obve-znici i ostale osobe koje radi prodaje drže cigarete bile su u obvezi:

- popisati zalihe cigareta koje su puštene u potrošnju i nalaze se na zalihama u prometu na teritoriju RH sa stanjem 1. prosinca 2016. godine

- Zapisnik o popisu zaliha cigareta s obračunom ra-zlike trošarine na dan 1. prosinca 2016. godine upora-bom sustava elektroničke razmjene podataka dostaviti nadležnom carinskom uredu na elektroničkom obrascu Z-ORT najkasnije do 9. prosinca 2016. godine

- obračunatu razliku trošarine na cigarete platiti naj-kasnije do 31. prosinca 2016. Godine.

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

Prilikom iskazivanja primjera izračuna obračunane razlike trošarine pri povećanju visine trošarine na ci-garete, u obzir se uzima visina trošarine koja je zadnje važeća na dan popisa zaliha (specifična trošarina u svo-ti od 275,00 kn/1000 komada, proporcionalna trošarina 36 % od MPC-a te minimalna trošarina 671,00 kn/1000 komada), a propisana Uredbom o visini trošarine na cigarete, sitno rezani duhan i ostali duhan za pušenje (Nar. nov., br. 109/16.), u odnosu na visinu trošarine propisanu Uredbom o visini trošarine na cigarete, sitno rezani duhan i ostali duhan za pušenje (Nar. nov., br. 43/15.) (specifična trošarina u svoti od 230,00 kn/1000 komada i proporcionalna trošarina 38 % od MPC-a te minimalna trošarina 648,00 kn za 1000 komada) koja je vrijedila u razdoblju od 18. travnja 2015. do 30. stu-denog 2016. godine.

U opisanom primjeru tvrtka Ante Antić d.d. Zagreb., koja se bavi trgovinom na malo i ugostiteljstvom, na te-melju popisa zaliha utvrdila da na početku radnog dana 1. prosinca 2016. godine ima na zalihi 2.000 paketića ci-gareta marke MARLBORO ADVANCE BLUE čija je zadnje prijavljena maloprodajna cijena 25,00 kn po paketiću i 100 paketića cigareta marke WINSTON BLUE čija je zadnje pri-javljena maloprodajna cijena 21,00 kn po paketiću.

U svrhu prikaza pravilnog popunjavanja obrasca Z-ORT, kod povećanja visine trošarine na cigarete podatci se ispunjavaju na sljedeći način:

Razlika novog i starog MPC-a po paketiću (u kn) (stupac 3):

= MARLBORO ADVANCE BLUE = upisuje se 0 jer nema obračuna razlike proporcionalne trošarine, nego samo specifične trošarine.

= WINSTON BLUE = upisuje se 0.Na sve cigarete koje imaju zadnje prijavljen MPC ma-

nji od 22,00 kn, obračunava se razlika specifične troša-rine, a ne i proporcionalne trošarine. U navedenom je primjenu, bez obzira na to što je zadnje važeći prijavljen MPC 21,00 kn, ne mora se obračunati proporcionalna trošarina jer je već obračunan na MPC-u 22,00 kn u mi-nimalnoj trošarini.

Razlika novog i starog MPC-a za 1000 komada (u kn) (stupac 4):

= MARLBORO ADVANCE BLUE = upisuje se 0 = WINSTON BLUE = stupac 3 / broj komada cigareta

u paketiću x 1000 komada cigareta = 0,00 kn / 20 koma-da x 1000 komada = 0,00 kn.

Ukupna zaliha (u 1000 komada) (stupac 5) – upi-suje se rezultat dobiven sljedećim izračunom:

= broj paketića na zalihi x broj komada cigareta u pa-ketiću/1000 komada cigareta

= MARLBORO ADVANCE BLUE = 2.000 paketića x 20 komada / 1000 komada = 40,000 cigareta

= WINSTON BLUE = 100 paketića x 20 komada /1000 kom = 2,000 cigareta.

Razlika obračunane trošarine za 1000 komada (u kn) (stupac 6) – upisuje se rezultat dobiven slje-dećim izračunom:

= MARLBORO ADVANCE BLUE = ((275,00 kn/1000 komada x broj komada cigareta u paketiću + 36 % x 25,00 kn ) – (230,00 kn/1000 komada x broj komada cigareta u paketiću + 38 % x 25,00 kn) ) / broj komada cigareta u paketiću x 1000 komada cigareta

= ((5,5+9,00) – (4,6+9,5)) / 20 komada x 1000 koma-da = 14,50 – 14,10/20 komada x 1000 komada = 0,40/20 komada x 1000 komada =20,00 kn

= WINSTON BLUE = ((275,00 kn/1000 komada x broj komada cigareta u paketiću + 36 % x 22,00 kn ) – (230,00 kn /1000 komada x broj komada cigareta u paketiću + 38 % x 22,00 kn) )/ broj komada cigareta u paketiću x 1000 komada cigareta

= ((5,5+7,92) – (4,6+8,36)) / 20 komada x 1000 koma-da = 13,42 – 12,96/20 komada x 1000 komada = 0,46/20 komada x 1000 komada = 23,00 kn.

Obračunana razlika trošarine na ukupnu količinu (u kn) (stupac 7):

= stupac 5 x stupac 6 = MARLBORO ADVANCE BLUE = 40,000 cigareta x

20,00 kn = 800,00 kn= WINSTON BLUE = 2,000 cigareta x 23,00 kn =

46,00 kn.Na ukupnu količinu u danom primjeru obračunana

razlika trošarine je 846,00 kn (stupac pod ukupno na obrascu Z-ORT ) i isti se mora uplatiti u Državni prora-čun najkasnije do 31. prosinca 2016. godine.

Pretplatite se na

RRiF-ov POREZNI PRIRUČNIK 2017.

Najkompletniji priručnik u Hrvatskoj

Prednosti: 1) Sadržaj je razvrstan u uvezane knjige2) Nove izmjene u novoj knjizi3) Kompletni se propisi arhiviraju radi naknadne uporabe u

slučaju nadzora ili kontrole u dvije ukrasno oblikovane kutijePorezi pogađaju sve !!

Znate li kako napraviti prigovor, žalbu, tužbu i gdje je sve to na jednom mjestu ??

U PRIPREMI!

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

Prilog 38Obrazac Z-ORT

Zapisnik o popisu zaliha cigareta sa obračunom razlike trošarine na dan 1. prosinca 2016. godine** Trošarinski obveznik: ANTE ANTIĆ d.d. Carinski ured: CU ZAGREB II*Sjedište: Dugave 100, Zagreb Datum prijama: OIB: 56741987000 Trošarinski broj: upisuje samo trošarinski obveznik u sustavu odgode plaćanja trošarine (članak 21. stavak 1.točka 1. ZOT-a)

Red. br. Marka cigareta

Razlika nove i stare MPC po

paketiću(u kn)

Razlika nove i stare MPC za 1000 komada

(u kn)

Ukupna zaliha(u 1000 komada)

Razlika obračunate trošarine za

1000 komada(u kn)

Obračunata razlika trošarine na

ukupnu količinu(u kn)

1 2 3 4 5 6 7 ( 5x 6 )

1. MARLBORO ADVANCE BLUE 0 0 40,000 20,00 800,00

2. WINSTON BLUE 0 0 2,000 23,00 46,00 UKUPNO : 846,00

Potvrđujem da su iskazani podaci potpuni i točni.Datum: (najkasnije do) 9. prosinca 2016. g.

M.P.Ime i prezime ovlaštene osobe trošarinskog obveznika: ANTE ANTIĆPotpis ovlaštene osobe trošarinskog obveznika: MM

Popunjava nadležni carinski uredCarinski ured CU II

M.P.Datum unosa: 9. prosinca 2016.

Ime i prezime ovlaštenog carinskog službenika: Ana AnićPotpis: AA

Uputa za popunjavanje zapisnika:* Upisuje se nadležan carinski ured prema sjedištu odnosno prebivalištu podnositelja zapisnika** Zapisnik se dostavlja najkasnije u roku od 8 dana od dana popisa isključivo u elektroničkom obliku putem aplikativnog podsustava “e-Trošarine”

6. PRIMJER OBRAČUNA RAZLIKE TROŠARINE NA CIGARETE SA STANJEM 5. PROSINCA 2016. GODINE ZBOG POVEĆANJA MALOPRODAJNE CIJENE NA CIGARETE

Kao primjer navodimo da je Tvrtke PHILIP MORRIS d.o.o. Zagreb prijavila povećanje maloprodajne cijene za marku cigareta MARLBORO ADVANCE BLUE s 25,00 kn na 26,00 kn, te JT INTERNATIONAL Zagreb d.o.o. za marku cigareta WINSTON BLUE s 21,00 kn na 24,00 kn, i to 2. i 3. prosinca 2016. godine u skladu čl. 77. st. 1. i 4. ZOT-a i 102. st. 9. POT-a na elektroničkom obras-cu P-MPC koji je tiskan u Prilogu 44 POT-a, s datumom važenja od 6. prosinca 2016. godine. Tvrtka Ante Antić d.d. Zagreb., koja se bavi trgovinom na malo i ugostitelj-stvom, na temelju popisa zaliha utvrdila je da na kraju radnog dana 5. prosinca 2016. godine ima na zalihi 100 paketića cigareta marke WINSTON BLUE i 2.000 paketi-ća cigareta marke MARLBORO ADVANCE BLUE.

Razlika novog i starog MPC-a po paketiću (u kn) (stupac 3): upisuje se razlika između nove i stare malo-prodajne cijene cigareta po paketiću

= novi MPC MARLBORO ADVANCE BLUE je 26,00 kn, dok je stari MPC 25,00 kn – razlika novog i starog MPC-a po paketiću je1,00 kn

= novi MPC WINSTON BLUE je 24,00 kn, dok je stari MPC 21,00 kn – razlika novog i starog MPC-a po paketi-ću je 3,00 kn. Obračun razlike trošarine treba izvršiti na razliku MPC-a po paketiću u svoti od 2,00 kn, s obzirom na to da je na predmetne cigarete obračunata minimalna trošarina na cigarete odnosno obračunata razlika trošari-ne na MPC do 22,00 kn s 20 komada cigareta u paketiću.

Razlika novog i starog MPC-a za 1000 komada (u kn) (stupac 4):

= stupac 3 / broj komada cigareta u paketiću x 1000 komada cigareta

= MARLBORO ADVANCE BLUE = 1,00 kn / 20 koma-da x 1000 komada = 50,00 kn

� upisuje se razlika između nove i stare maloprodaj-ne cijene cigareta za 1000 komada (npr. razlika novog i starog MPC-a po paketiću je 1,00 kn; razlika od 1,00 kn dijeli se s brojem cigareta u paketiću (npr. 20 komada) i množi s 1000 komada cigareta te se kao rezultat dobiva razlika novog i starog MPC-aza 1000 komada u svoti od 50,00 kn)

= WINSTON BLUE = 2,00 kn / 20 komada x 1000 ko-mada = 100,00 kn.

Ukupna zaliha (u 1000 komada) (stupac 5) – upisu-je se rezultat dobiven sljedećim izračunom:

= broj paketića na zalihi x broj komada cigareta u pa-ketiću/1000 komada cigareta

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

= MARLBORO ADVANCE BLUE = 2.000 paketića x 20 komada / 1000 komada = 40,000

= WINSTON BLUE = 100 paketića x 20 komada / 1000 komada = 2,000

Razlika obračunate trošarine za 1000 komada (u kn) (stupac 6):

= stupac 3 x 36 % / broj komada cigareta u paketiću x 1000 komada cigareta

= MARLBORO ADVANCE BLUE = 1,00 kn x 36 % / 20 komada x 1000 komada =18,00 kn

� upisuje se rezultat dobiven sljedećim izračunom: razlika novog i starog MPC-a po paketiću (u kn) x visina proporcionalne trošarine / broj komada cigareta u pa-ketiću x 1000 komada cigareta. Razlika novog i starog MPC-a po paketiću 1,00 kn, razlika obračunane troša-rine za 1000 komada iznosi 18,00 kn – pri izračunu se

koristila visina proporcionalne trošarine važeća na dan popisa zaliha: 36 % od MPC)

= WINSTON BLUE =2,00 kn x 36 % / 20 komada x 1000 komada = 36,00 kn.

Obračunana razlika trošarine na ukupnu količinu (u kn) (stupac 7):

= stupac 5 x stupac 6 = MARLBORO ADVANCE BLUE = 40,000 x 18,00 kn

= 720,00 kn= WINSTON BLUE = 2,000 x 36,00 kn = 72,00Na ukupnu količinu u danom primjeru obračunana

razlika trošarine je 792,00 kn (stupac pod ukupno na obrascu Z-ORT ) i koja se mora uplatiti u Državni prora-čun najkasnije do 4. siječnja 2017. godine.

Obrazac Z-ORT treba elektronički podnijeti nad-ležnom carinskom uredu najkasnije do 13. prosinca 2016. godine.

Prilog 38Obrazac Z-ORT

Zapisnik o popisu zaliha cigareta sa obračunom razlike trošarine na dan 5. prosinca 2016. godine** Trošarinski obveznik: ANTE ANTIĆ d.d. Carinski ured: CU ZAGREB II*Sjedište: Dugave 100, Zagreb Datum prijama: OIB: 56741987000 Trošarinski broj: upisuje samo trošarinski obveznik u sustavu odgode plaćanja trošarine (članak 21. stavak 1.točka 1. ZOT-a)

Red. br. Marka cigareta

Razlika nove i stare MPC po

paketiću(u kn)

Razlika nove i stare MPC za 1000 komada

(u kn)

Ukupna zaliha(u 1000 komada)

Razlika obračunate trošarine za

1000 komada(u kn)

Obračunata razlika trošarine na

ukupnu količinu(u kn)

1 2 3 4 5 6 7 ( 5x 6 )

1. MARLBORO ADVANCE BLUE 1,00 50,00 40,000 18,00 720,00

2. WINSTON BLUE 2,00 100,00 2,000 36,00 72,00 UKUPNO : 792,00

Potvrđujem da su iskazani podaci potpuni i točni.Datum: (najkasnije do) 13.prosinca 2016. g.

M.P.Ime i prezime ovlaštene osobe trošarinskog obveznika: ANTE ANTIĆPotpis ovlaštene osobe trošarinskog obveznika: MM

Popunjava nadležni carinski uredCarinski ured CU II

M.P.Datum unosa: 13. prosinca 2016.

Ime i prezime ovlaštenog carinskog službenika: Ana AnićPotpis: AA

Uputa za popunjavanje zapisnika:* Upisuje se nadležan carinski ured prema sjedištu odnosno prebivalištu podnositelja zapisnika** Zapisnik se dostavlja najkasnije u roku od 8 dana od dana popisa

7. ZALIHE CIGARETA NA KOJE NE NASTAJE OBVEZA OBRAČUNAVANJA I PLAĆANJA RAZLIKE TROŠARINE NA CIGARETE

Obveza obračunavanja i plaćanja razlike trošarine na cigarete i obveza sastavljanja zapisnika o popisu zaliha cigareta s obračunom razlike trošarine ne nastaje na:

� određene marke cigareta kod kojih je došlo do povećanja maloprodajne cijene cigareta s obzirom na to da je na prijavljeno povećanje maloprodajnih cijena ci-

gareta na predmetne marke već trebala biti obračunana minimalna trošarina na cigarete odnosno obračunana razlika trošarine, i to za marke cigareta:

¾ s 20 komada cigareta u paketiću za koje je izvrše-no povećanje maloprodajne cijene u svoti do 22,00 kn po paketiću (uključuje 22,00 kn i manje)

¾ s 24 komada cigareta u paketiću za koje je izvrše-no povećanje maloprodajne cijene u svoti do 26,40 kn po paketiću (uključuje 26,40 kn i manje)

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

¾ s 25 komada cigareta u paketiću za koje je izvrše-no povećanje maloprodajne cijene u svoti do 27,50 kn po paketiću (uključuje 27,50 kn i manje) � određene marke cigareta kojima se smanjuje ma-

loprodajna cijena cigareta � određene marke cigarete koje se prvi put stavljaju

u prometu u RH. Napominjemo da se duhanski proizvod mogu stavljati

u prometu na teritoriju RH na temelju rješenja o upi-su konkretne marke duhanskog proizvoda u Upisnik o markama duhanskih proizvoda prema čl. 30. Zakona o duhanu i čl. 83. Pravilnika o obradi duhana, proizvodnji i markama duhanskih proizvoda pri Ministarstvu poljo-privrede.

� marke cigareta koje ostale osobe koje drže ciga-rete radi prodaje i trošarinski obveznici nisu imali na zalihi u trenutku povećanja visine trošarine i/ili dan pri-je početka važenja prijavljene veće maloprodajne cijene određene marke cigareta.

8. ZAKLJUČAKTrošarinski obveznici duhanskih prerađevina i ostale

osobe koje radi daljnje prodaje drže cigarete, u obvezi su: � popisati zalihe cigareta sa stanjem 1. prosinca 2016. godine, kada stupa na snagu Uredba kojom se povećava visina trošarine na cigarete te su obve-zne u roku od 8 dana od dana popisa zaliha podni-jeti zapisnik o popisu zaliha cigareta s obračunom razlike trošarine (obrazac Z-ORT) putem aplikaci-je e-Trošarine, i to najkasnije do 9. prosinca 2016.

godine. Obračunanu razliku trošarine na cigarete moraju platiti do 31. prosinca 2016. godine; � popisati zalihe na kraju dana (5. prosinca 2016.) koji prethodi danu početka važenja ma-loprodajne cijene cigareta, kada je prijavljeno povećanje maloprodajne cijene na cigarete u roku od 2 dana od dana stupanja na snagu navedene Uredbe. Isti su obvezni u roku od 8 dana od dana popisa zaliha podnijeti zapisnik o popisu zaliha ci-gareta s obračunom razlike trošarine (obrazac Z-ORT-MPC) putem aplikacije e-Trošarine, i to naj-kasnije do 13. prosinca 2016. Obračunanu razliku trošarine moraju platiti do 4. siječnja 2017. godine.

Dakle, obveznik prilikom unosa: � obrasca Z-ORT mora odabrati datum 1. prosinca 2016. � obrasca Z-ORT MPC mora odabrati datum 5. pro-sinca 2016.

Ako obveznik odabere neke drugi datume od nave-denih, aplikacija e-Trošarine javljat će pogrešku te se obrasci Z-ORT i Z-ORT MPC neće moći podnijeti.

S obzirom na činjenicu da sada aplikacija e-Trošari-ne sama popunjava sva polja u obrascu Z-ORT i Z-ORT MPC za koja je potreban izračun (polja Razlika nove i stare MPC-po paketiću, Razlika nove i stare MPC u 1000 komada, Razlika obračunate trošarine za 1000 komada, Obračunata razlika trošarine na ukupnu količinu), ob-veznik mora popuniti samo polje Marka Cigareta (oda-birom iz padajućeg izbornika) i polje Ukupna zaliha (u 1000 komada).

Autorica u ovom članku predstavlja prijedloge novih poreznih zakona u dijelu koji se na snazi, a koji uređuju navedenu problematiku. Autorica u članku navodi i Prijedlog Zako-

na o administrativnoj suradnji u području poreza, s konačnim prijedlogom Zakona u dijelu koji propisuje usporedni nadzor i nazočnost u službenim prostorijama i sudjelovanje u po-stupku po zahtjevu države članice koji čine osnovu provedbe zajedničkog nadzora.

UDK 336.2

Provedba poreznog nadzora u svjetlu prijedloga novih poreznih zakona

Marijana RADUSIN LIPOŠINOVIĆ, dipl. oec., univ. spec. oec.

objave u Narodnim novinama trebali stupiti na snagu 1. siječnja 2017. godine, stavljanjem trenutačno važe-ćih zakona izvan snage i primjene. U nastavku se donosi pregled navedenih prijedloga zakona u dijelu provedbe postupka poreznog nadzora.

2. PRIJEDLOG ZAKONA O POREZNOJ UPRAVI

Prijedlogom Zakona o Poreznoj upravi (dalje: Prijed-log ZPU) uređuju se poslovi i unutarnje ustrojstvo Pore-zne uprave, ovlasti, prava, obveze i odgovornosti službe-nika i namještenika Porezne uprave te sredstva za rad i stručno usavršavanje službenika.

1. UVODProvedba poreznog nadzora trenutačno je pro-

pisana Zakonom o Poreznoj upravi (Nar. nov., br. 148/13. i 141/14., dalje: ZPU), Općim poreznim za-konom (Nar. nov., br. 147/08 – 44/16., dalje: OPZ) i Zakonom o općem upravnom postupku (Nar. nov. br. 47/09).

Na internetskim stranicama Porezne uprave http://www.porezna-uprava.hr/Stranice/Naslovnica.aspx 4. studenog 2016. godine objavljeni su Prijedlog Zakona o Poreznoj upravi, Prijedlog Općeg poreznog zakona i Prijedlog Zakona o administrativnoj suradnji u po-dručju poreza s konačnim prijedlogom, a koji bi nakon

http://www.zakon.hr/z/419/Zakon-o-poreznoj-upravi

http://www.zakon.hr/z/65/Zakon-o-op%C4%87em-upravnom-postupku

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

Velika novost navedenog Prijedloga Zakona o Po-reznoj upravi, a vezano za provedbu poreznog nadzo-ra, je brisanje postupovnih odredaba koje se odnose na način provedbe poreznog nadzora, kako je to pro-pisano Zakonom o Poreznoj upravi koji je na snazi.

Dakle, brisane su odredbe o: ¾ dostavi Obavijesti o poreznom nadzoru ¾ zapisniku ¾ dopunskom zapisniku ¾ poreznom rješenju (iz čl. 24. važećeg zakona), a što je i logično s obzirom na to da je navedeno propisa-no postupovnim zakonom – OPZ-om.

Jednako tako, novost je i da su u čl. 13. Prijedlo-ga Zakona o Poreznoj upravi propisane ovlasti služ-benika na način da su posebno izdvojene ovlasti za službenike poreznog nadzora.

Naime, u skladu s navedenim odredbama Prijedloga ZPU-a, službenici Porezne uprave ovlašteni su provo-diti postupke i radnje u skladu s:

¾ odredbama ovoga Prijedloga ZPU-a ¾ OPZ-a ¾ Zakona koji uređuje pojedine vrste poreza, dopri-nosa i drugih javnih davanja te

¾ drugih propisa koji se odnose na oporezivanje i fi-skalizaciju u prometu gotovinom.

Međutim, službenici koji obavljaju poslove po-reznog nadzora, osim navedenih ovlasti, ovlašteni su i privremeno oduzeti predmete, domaća ili strana sredstva plaćanja te vrijednosnice i dokumentaciju koji mogu u prekršajnom ili kaznenom postupku poslužiti kao dokaz te

¾ privremeno zabraniti obavljanje djelatnosti pečaće-njem postrojenja, opreme ili prostorija u kojima se obavlja djelatnost, u skladu s posebnim zakonima.

3. PRIJEDLOG OPZ-aU nastavku se navode odredbe Prijedloga OPZ-a u us-

poredbi s OPZ-om koji je na snazi u dijelu koji se odnosi na provedbu poreznog nadzora.

3.1. POJAM POREZNOG NADZORAPojam poreznog nadzora propisan je čl. 115. Prijed-

loga OPZ-a na jednak način kako to uređuje važeći čl.102. OPZ-a:

¾ porezni je nadzor dio porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak radi provje-re i utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje poreznih obveznika i drugih osoba. Porezno tijelo provodi porezni nadzor u skladu sa zakonom ko-jim se uređuje pojedina vrsta poreza.

3.2. OVLAŠTENE OSOBE ZA POREZNI NADZOROvlaštene osobe za porezni nadzor u Prijedlogu OPZ-a

propisane su čl. 116. na jednak način kako to propisu-je i uređuje važeći čl. 103. OPZ-a.

Dakle, porezni nadzor obavljaju porezni revizori, porezni inspektori i drugi državni službenici ovla-

šteni za provedbu poreznog nadzora, s tim da za obav-ljanje pojedinih zadataka u vezi s poreznim nadzorom čelnik poreznog tijela može ovlastiti i druge stručno osposobljene osobe.

3.3. DOPUSTIVOST POREZNOG NADZORAU skladu s čl. 117. Prijedloga OPZ-a propisana je do-

pustivost poreznog nadzora, što je do sada propisivao čl. 104. OPZ-a. Dopustivost poreznog nadzora odnosi se na to kod koga porezno tijelo može provoditi porezni nadzor i za koja razdoblja.

U Prijedlogu OPZ-a propisuje se da se porezni nadzor može obavljati kod svih poreznih obveznika i drugih osoba koje raspolažu činjenicama i dokazima bitnima za oporezivanje.

Novost je da Prijedlog OPZ-a propisuje da se porezni nadzor može obavljati u roku od tri godine od početka tijeka zastare prava na utvrđivanje porezne obveze.

Međutim, osim navedenog, porezni se nadzor može obavljati za razdoblje za koje nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze:

¾ u slučaju zlouporabe prava iz čl. 172. ovog Prijed-loga OPZ-a

¾ u postupcima utvrđivanja razlike između stečene imovine i dokazanih sredstava za stjecanje te

¾ imovine prema propisima o porezu na dohodak, u postupcima suzbijanja poreznih prijevara i u po-stupcima pokrenutim po nalogu drugih tijela.

Dakle, ovdje su propisane određene novosti u do-pustivosti poreznog nadzora s obzirom na važeći OPZ koji propisuje da se porezni nadzor može obavljati za razdoblje za koje nije nastupila zastara prava na utvrđi-vanje porezne obveze, a Prijedlog OPZ-a propisuje rok od 3 godine od početka zastare prava na utvrđivanja porezne obveze.

Jedina promjena je što se sada jasno definira u kojim se slučajevima navedeni rok ne uzima u obzir, kako je navedeno, već se primjenjuje opći zastarni rok.

3.4. PREDMET POREZNOG NADZORAPredmet poreznog nadzora u Prijedlogu OPZ-a propi-

san je čl. 118. bez izmjena u odnosu na čl. 105. OPZ-a koji je trenutačno na snazi.

Dakle, porezni nadzor obuhvaća provjeru jedne ili više vrsta poreza te svih činjenica bitnih za opore-zivanje, knjigovodstvenih isprava i evidencija, po-slovnih događaja i svih drugih podataka, evidencija i isprava bitnih za oporezivanje.

Ako je poduzetnik fizička osoba, nadzor može obu-hvaćati i one činjenice koje nisu u vezi s njegovom gos-podarskom djelatnošću.

Porezni nadzor trgovačkih društava obuhvaća i provjeru odnosa bitnih za oporezivanje između člana društva i samog društva.

www.rrif.hr

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

3.5. NAČELO ODABIRA POREZNIH OBVEZNIKA ZA POREZNI NADZOR

Načelo odabira poreznih obveznika za porezni nadzor u Prijedlogu OPZ-a propisan je čl. 119. dok je u trenu-tačno važećem OPZ-u propisan čl. 106, s tim da u ovom dijelu nema izmjena u Prijedlogu OPZ-a s obzirom na OPZ koji je na snazi.

Porezno tijelo odlučuje kod kojeg će poreznog obve-znika provoditi porezni nadzor, vodeći računa o nje-govoj poreznoj snazi i objektivnim kriterijima na temelju procjene rizika (prioritet imaju veliki podu-zetnici iz Zakona o računovodstvu i porezni obveznici iz čl.49.st.2. ovog Prijedloga zakona), s tim da porezni obveznik ne može utjecati na odluku poreznog tije-la o odabiru poreznih obveznika kod kojih će provo-diti porezni nadzor.

3.6. OBAVIJEST O POREZNOM NADZORUU Prijedlogu OPZ-a obavijest o poreznom nadzoru

propisana je čl. 120., dok je važećim OPZ-om propisa-na čl. 107. Prema čl. 120. Prijedloga OPZ-a obavijest o poreznom nadzoru mora biti dostavljena poreznom obvezniku ili osobi koja je imenovana od strane pore-znog obveznika najkasnije osam dana prije početka poreznog nadzora.

U ovom je dijelu Prijedlog OPZ-a prilagođen prak-si s obzirom na to da decidirano predviđa da se oba-vijest o poreznom nadzoru, osim poreznom obvezni-ku, može dostaviti i osobi koju je imenovao porezni obveznik, što u važećem OPZ-u nije bilo izrijekom propisano na takav način.

No, Prijedlog OPZ-a predviđa i iznimku od navede-nog, a to je da se obavijest o poreznom nadzoru ne do-stavlja na navedeni način ako bi se time ugrozila svrha poreznog nadzora. Sadržaj obavijesti o poreznom nadzo-ru nije se mijenjao odredbama Prijedloga OPZ-a u odno-su na odredbe važećeg OPZ-a.

3.7. TIJEK POREZNOG NADZORAU Prijedlogu OPZ-a tijek poreznog nadzora propisan

je čl. 121. dok je važećim OPZ-om propisan čl. 108., no usporedbom navedenih odredaba nisu utvrđene razlike.

Dakle, prije početka poreznog nadzora osoba ovlašte-na za njegovu provedbu mora se predstaviti poreznom obvezniku predočenjem službene iskaznice. Porezni nadzor treba obavljati jednakom pozornošću u pogledu svih bitnih činjenica, kako onih koje idu na štetu pore-znog obveznika tako i onih u njegovu korist te se treba usmjeriti na bitne činjenice koje mogu konačno po-većati ili smanjiti poreznu obvezu te njegovo trajanje ograničiti na nužnu mjeru.

Ovlaštenoj osobi za provedbu poreznog nadzora, na njezin zahtjev, porezni obveznik mora omogućiti obavljanje nadzora u svom sjedištu i na ostalim mjesti-ma na kojima isti ili druga osoba prema njegovoj ovlasti obavlja djelatnosti i poslove u vezi s kojima se obavlja porezni nadzor te staviti na raspolaganje odgovaraju-će mjesto za rad i potrebna pomagala. Ako ne posto-

ji poslovni prostor pogodan za obavljanje poreznog nadzora, obavlja se u službenim prostorijama poreznog tijela, ali osoba ovlaštena za njegovu provedbu obvezna je poslovne prostorije razgledati i to navesti u zapisniku o obavljenom nadzoru.

Ovlaštena osoba za porezni nadzor ima pravo stupiti na zemljište i u poslovne prostorije u kojima porezni obveznik obavlja djelatnost te ih pregledati, pri čemu se poreznom obvezniku ili njegovu opunomoćeniku ili za-stupniku mora omogućiti nazočnost.

Porezni nadzor obavlja se tijekom uobičajeno-ga radnog vremena, a može se obavljati i izvan tog vremena uz pristanak poreznog obveznika ili ako to bezuvjetno nalaže svrha poreznog nadzora. Ako se započeta radnja u postupku poreznog nadzora ne može završiti tijekom radnog vremena poreznog obveznika, a porezni obveznik ne pristane na nastavak obavljanja poreznog nadzora nakon redovita radnog vremena, po-rezno tijelo može izvršiti privremeno pečaćenje po-slovnog ili skladišnog prostora najdulje do početka rad-nog vremena poreznog obveznika prvoga idućeg radnog dana. O privremenoj mjeri donosi se zaključak protiv kojeg nije dopuštena žalba.

3.8. OBVEZA SUDJELOVANJA POREZNOG OBVEZNIKA U PROVEDBI POREZNOG NADZORA

U Prijedlogu OPZ-a obveza sudjelovanja poreznog obveznika u provedbi poreznog nadzora propisan je čl. 122., dok je važećim OPZ-om propisan čl. 109., no us-poredbom navedenih odredaba nisu utvrđene razlike.

Dakle, porezni je obveznik dužan sudjelovati u utvr-đivanju činjeničnog stanja bitnog za oporezivanje na na-čin da daje obavijesti, predočava evidencije, poslov-ne knjige, poslovnu dokumentaciju i druge isprave ili imenuje osobu koja će to raditi u njegovo ime, o čemu je obvezan obavijestiti porezno tijelo najkasni-je do datuma početka poreznog nadzora utvrđenog u obavijesti iz čl. 120. ovoga Prijedloga Zakona.

Ako obavijesti poreznog obveznika ili imenovane osobe nisu dovoljne, ovlaštena osoba za porezni nad-zor može zatražiti od poreznog obveznika da imenu-je i druge osobe za davanje obavijesti. Ovlaštena osoba za porezni nadzor može zatražiti obavijesti od drugih zaposlenika poreznog obveznika ili od trećih osoba koje su postupku poreznog nadzora obvezne dati obavijesti ovlaštenoj osobi za porezni nadzor bez pisanog zahtjeva.

3.9. POSTUPAK U SLUČAJU SUMNJE NA POREZNO KAZNENO DJELO I PREKRŠAJ

U Prijedlogu OPZ-a postupak u slučaju sumnje na po-rezno kazneno djelo i prekršaj propisan je čl. 123., dok je važećim OPZ-om propisan čl. 110., no usporedbom na-vedenih odredaba nisu utvrđene razlike.

Dakle, istima je propisano da ako se tijekom poreznog nadzora pojavi sumnja da je porezni obveznik počinio kazneno djelo ili prekršaj, porezno je tijelo obvezno pod-nijeti prijavu nadležnom tijelu.

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

3.10. PRAVO POREZNOG OBVEZNIKA NA OBAVIJEST O ISHODU POREZNOG NADZORA

U Prijedlogu OPZ-a pravo poreznog obveznika na oba-vijest o ishodu poreznog nadzora propisan je čl. 124., dok je važećim OPZ-om propisan čl. 111. Prema čl. 124. Prijedloga OPZ-a, o ishodu poreznog nadzora, prije sa-stavljanja zapisnika, treba obaviti zaključni razgo-vor s poreznim obveznikom ili s osobom koju je ime-novao porezni obveznik te raspraviti sporne činjenice, pravne ocjene, zaključke i njihove učinke na utvrđivanje porezne obveze te o tome sastaviti zabilješku. Iznimno, zaključni razgovor neće se obaviti ako tijekom poreznog nadzora nisu utvrđene nepravilnosti ili ako porezni ob-veznik razgovor izbjegava ili odbija.

U biti, nema razlike između navedenih odredaba članaka, osim što je u Prijedlogu OPZ-a decidirano na-vedeno da se zaključni razgovor neće obaviti i u slu-čaju da porezni obveznik navedeni odbija, što dosada ne propisuje OPZ koji je na snazi.

3.11. ZAPISNIK O POREZNOM NADZORUU Prijedlogu OPZ-a zapisnik o poreznom nadzoru pro-

pisan je čl. 125., dok je važećim OPZ-om propisan čl. 112. U skladu s navedenim odredbama Prijedloga OPZ-a, o

poreznom nadzoru sastavlja se zapisnik koji sadržava iste elemente kako propisuju važeće odredbe OPZ-a.

Napominje se da se zapisnik mora voditi uredno, bez dodavanja ili mijenjanja, prekrižena mjesta moraju osta-ti čitljiva, a ako zapisnik ima više listova, svaka stranica mora biti označena rednim brojem i potpisana.

Na zapisnik o poreznom nadzoru porezni obveznik ima pravo podnijeti prigovor u roku koji ne može biti kraći od pet dana, a niti dulji od dvadeset dana, računaju-ći od dana primitka zapisnika. Porezno je tijelo obvezno razmotriti prigovor na zapisnik te ako prigovor ne usvo-ji, razloge navodi u obrazloženju poreznog rješenja. Ako su prigovorom iznesene nove činjenice i materijalni dokazi zbog kojih bi trebalo promijeniti činjenično stanje utvrđeno u zapisniku ili izmijeniti prijašnje pravne ocjene, porezno će tijelo o takvim činjenicama i materijalnim dokazima ili novim pravnim ocjenama sa-staviti dopunski zapisnik na koji se ne može podnijeti prigovor. Na temelju činjenica navedenih u zapisniku i u dopunskom zapisniku o poreznom nadzoru donosi se porezno rješenje najkasnije u roku od šezdeset dana od dana isteka roka za prigovor na zapisnik, odnosno od dana uručenja dopunskog zapisnika.

U ovom dijelu vidimo novosti Prijedloga OPZ-a u od-nosu na važeći OPZ s obzirom na to da OPZ koji je renu-tačno na snazi propisuje da se porezno rješenje donosi najkasnije u roku od šezdeset dana od dana uručenja zapisnika ili dopunskog zapisnika o poreznom nadzoru dok Prijedlog OPZ-a predviđa donošenje poreznog rje-šenja u roku od šezdeset dana od dana isteka roka za prigovor na zapisnik odnosno od dana uručenja dopunskog zapisnika.

Navedena izmjena ide u prilog poreznom tijelu s ob-zirom na to da mu je ostavljen nešto dulji rok za dono-

šenje poreznog rješenja (5 – 20 dana, ovisno o danom roku za prigovor od strane ovlaštene osobe koja provo-di porezni nadzor).

Ako ovlaštene osobe tijekom poreznog nadzora utvr-de činjenice značajne za oporezivanje drugih osoba, tada o tome obavještavaju nadležno porezno tijelo.

3.12. OBVEZA ČUVANJA POREZNE TAJNEObveza čuvanja porezne tajne propisana je čl. 8. Pri-

jedloga OPZ-a odnosno čl. 8. trenutačno važećeg OPZ-a. U vezi s postupkom poreznog nadzora, navedene odredbe porezne tajne nisu se mijenjale (odnose se na propisivanje onih koje ista obvezuje, što se ne smatra poreznom tajnom, kada ista nije povrijeđena) osim što je obveza čuvanja porezne tajne uređena jedino propisa-nim Prijedlogom OPZ-a s obzirom na to da je brisano upućivanje na odredbe o Zakonu o tajnosti podataka i Zakonu o zaštiti osobnih podataka. Porezno je tijelo obvezno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje pore-zni obveznik navodi u poreznom postupku te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže te podatke koje razmjenjuje s drugim državama u pore-znim stvarima. Obveza čuvanja porezne tajne odnosi se na sve službene osobe poreznog tijela, vještake i druge osobe koje su uključene u porezni postupak.

3.13. POREZNI AKTIPorezni akti u Prijedlogu OPZ-a propisani su čl. 57.

– 61., dok su u OPZ-u koji je trenutačno na snazi pro-pisani čl. 49. – 53. Pojam poreznog akta propisan je čl. 57. Prijedloga OPZ-a na jednak način kako uređuje čl. 49. važećeg OPZ-a: porezni akt jest svaki akt kojim se pokreće, dopunjuje, mijenja ili dovršava neka radnja u poreznom postupku (porezno rješenje, zaključak, za-pisnik, obavijest, poziv i dr.), dok je porezni akt kojim se odlučuje o pojedinačnim pravima i obvezama iz porezno-pravnog odnosa porezno rješenje, a u skla-du s posebnim propisima može imati i drugi naziv. Protiv poreznog rješenja donesenog u prvostupanjskom poreznom postupku dopuštena je žalba.

Oblik i sadržaj poreznog akta propisan je čl. 58. Prijedloga OPZ-a na jednak način kako uređuje čl. 50. važećeg OPZ-a: Porezni akt se donosi u pisanom ili u usmenom obliku. Usmeni porezni akt može donijeti ovlaštena osoba poreznog tijela i narediti njegovo izvrše-nje bez odgode kada je ugrožena naplata poreza. Usmeni se porezni akt mora izdati u pisanom obliku najkasnije u roku od tri dana od dana njegova donošenja.

Prijedlogom OPZ-a sadržaj poreznog akta nije izmi-jenjen u odnosu na važeće odredbe OPZ-a.

Porezni akt kojim se nalaže neko činjenje ili trpljenje mora sadržavati i upozorenje na posljedice nepostupa-nja. Obvezni sadržaj poreznog rješenja utvrđuje se ovim Prijedlogom zakona, a primjenjuje se i na zaključak.

Dostava poreznog akta propisana je čl. 59. Prijedlo-ga OPZ-a, a u važećem OPZ-u čl. 51, te je izmijenjen u odnosu na sudionika, koji može dokazati da iz oprav-danih razloga nije mogao primiti porezni akt, te u odnosu na dostavu poreznog akta elektroničkim pu-

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

tem u elektronički pretinac koji se smatra osobnom dostavom.

Porezni akt kojim se odlučuje o pojedinačnim pra-vima i obvezama iz porezno-pravnog odnosa ili kada od dana dostave poreznog akta počinje teći rok koji se ne može produljiti, dostavlja se prema mjestu dostave osob-nom dostavom sudionicima poreznog postupka. Ako sudionik ima opunomoćenika, porezni akt se dostavlja samo opunomoćeniku. Mjestom se smatra prebivalište ili uobičajeno boravište sudionika, sjedište sudionika koji je pravna osoba i radno mjesto sudionika.

Osobnom dostavom iz ovoga članka smatra se do-stava koja je izvršena osobno osobi kojoj je namijenjen porezni akt. Dostavom poreznog akta opunomoćeniku smatra se da je dostava izvršena samom sudioniku. Ako se sudionik prema kojem se treba izvršiti osobna dosta-va ne zatekne na smatranom mjestu dostave, dostavljač će ostaviti potpisanu pisanu obavijest o vremenu poku-šaja osobne dostave i o vremenu sljedeće osobne dosta-ve, koja se ne može izvršiti prije proteka roka od 24 sata od prvog pokušaja.

Porezni akt se vraća poreznom tijelu ako nakon drugog pokušaja dostava ne bude izvršena ili ako sudio-nik odbije primiti porezni akt. U tom slučaju na mjestu dostave ostavlja se potpisana pisana obavijest sudioniku u kojoj se naznačuje datum i vrijeme pokušaja dosta-ve, mjesto gdje se porezni akt može preuzeti i pravne posljedice nepreuzimanja poreznog akta. Smatra se da je osobna dostava obavljena u roku od petnaest dana od dana kada je obavijest ostavljena na mjestu dostave, osim ako sudionik dokaže da iz opravdanih razloga nije mogao primiti porezni akt.

Nadalje, ako nije riječ o poreznom aktu kojim se odlučuje o pojedinačnim pravima i obvezama iz po-reznog-pravnog odnosa ili kada od dana dostave pore-znog akta počinje teći rok koji se ne može produljiti te se dostava ne može izvršiti osobno sudioniku, tada se dostava obavlja predajom poreznog akta članu obitelji sudionika ili osobi koja je zaposlena na istom radnom mjestu kao i sudionik.

Porezni akti kojima se odlučuje o pojedinačnim pravima i obvezama iz porezno-pravnog odnosa mogu se dostavljati elektroničkim putem na zahtjev ili uz izričiti pristanak stranke s tim da se iznimno osobna dostava poduzetnicima može obavljati elektroničkim putem i bez zahtjeva ili izričitog pristanka stranke.

Velika novost Prijedloga OPZ-a u odnosu na važe-ći OPZ je propisivanje dostave poreznog akta elektro-ničkim putem u elektronički pretinac koji se smatra osobnom dostavom.

Dostava poreznog akta elektroničkim putem obav-lja se u elektronički pretinac kojeg je porezno tijelo odredilo za takvu namjenu. Istodobno s uručenjem poreznog akta na takav način, sudioniku se na elek-troničku adresu koju je prijavio poreznom tijelu šalje i informativna poruka u kojoj ga se obavještava da je porezni akt u njegovom elektroničkom pretincu te ga

je sudionik obvezan preuzeti u roku od sedam dana od dana kada je porezni akt pristigao u njegov elek-tronički pretinac.

U poruci sudionika se izričito upozorava na prav-ne posljedice odnosno da će se smatrati da je dostava obavljena danom zapisa na poslužitelju kada je sudionik preuzeo porezni akt. Ako se porezni akt ne preuzme u roku od sedam dana, smatrat će se da je dostava obavljena istekom roka od sedam dana od dana kada je porezni akt pristigao u elektronički pretinac. Sve navedeno smatra se osobnom dostavom.

Osobna dostava u inozemstvo propisana je čl. 60. Prijedloga OPZ-a na jednak način kao što propisuje čl. 52. važećeg OPZ-a. Dakle, osobna dostava može se obavi-ti putem nadležnoga poreznog tijela u inozemstvu, na te-melju molbe poreznog tijela koje šalje pismeno; slanjem preporučene pošiljke s povratnicom ili putem diplomat-skog ili konzularnog predstavništva Republike Hrvatske u inozemstvu.

Dostavnica je propisana čl. 61. Prijedloga OPZ-a ko-jom je propisano da se važećim OPZ-om čl. 53. izvršena osobna dostava potvrđuje dostavnicom koju potpisu-ju sudionik ili osoba ovlaštena za primanje poreznog akta i dostavljač. Sudionik ili osoba ovlaštena za pri-manje poreznog akta na dostavnici će zapisati datum primitka. Ako je sudionik nepismen ili se ne može pot-pisati, dostavljač će na dostavnici ispisati ime i prezime odnosno naziv sudionika, s datumom dostave i nazna-kom zašto je sudionik nije potpisao.

Ako je osobna dostava izvršena u skladu s odredbama čl. 59. st. 5. i 6. Prijedloga OPZ-a, dostavnica treba sadr-žavati datum ostavljanja potpisane poruke sudioniku i datum vraćanja dokumenta poreznom tijelu.

Dakle, velika novost Prijedloga OPZ-a u odnosu na OPZ koji je na snazi je propisivanje načina izvršenja dostave elektroničkim putem kako slijedi: dostava izvršena elektroničkim putem potvrđuje se putem obavijesti informacijskog sustava o zaprimanju pore-znog akta u elektronički pretinac sudionika ili putem obavijesti informacijskog sustava o preuzimanju po-reznog akta iz elektroničkog pretinca.

3.14. POREZNA ZASTARA Porezna zastara u Prijedlogu OPZ-a propisana je

čl.108. – 109., dok je u OPZ-u koji je trenutačno na sna-zi propisana čl. 94. – 96. Najvažnija predložena pro-mjena u Prijedlogu OPZ-a u odnosu na važeći OPZ u ovom dijelu, a vezano za postupak poreznog nadzo-ra, je ukidanje relativne zastare te vođenje računa prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela o nastu-pu zastare do donošenja i dostave rješenja iz svoje nadležnosti (prvostupanjsko tijelo do donošenja i dostave poreznog rješenja, a drugostupanjsko tijelo do donošenja i dostave rješenja).

Naime, u navedenim odredbama Prijedloga OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na:

¾ utvrđivanje porezne obveze i kamata

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

¾ pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te

¾ pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kama-ta i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina raču-najući od dana kada je zastara počela teći.

Jednako je tako propisano da zastara prava na utvr-đivanje porezne obveze i kamata počinje teći iste-kom godine u kojoj je nastala porezna obveza, dok je nastanak porezne obveze propisan posebnim poreznim zakonima. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata u skladu s čl. 28. ovog Prijedloga Zakona, poči-nje teći istekom godine u kojoj je donesena pravomoć-na presuda za kazneno djelo.

Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troško-va ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate.

Zastara prava na povrat poreza, kamata i troško-va ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat. Ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.

Zastara prava na naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe ne teče niti u slučajevima propisanim ovim zakonom i posebnim propisima. Ako porezni ob-veznik podmiri poreznu obvezu nakon nastupa zastare, ima pravo na povrat plaćenog poreza i pravo na kamate od dana podnošenja zahtjeva.

U vrijeme zastare uračunava se i vrijeme koje je pro-teklo u korist prednika poreznog obveznika.

Na nastup zastare prava na utvrđivanje po službe-noj dužnosti obvezna su paziti prvostupanjska pore-zna tijela do donošenja i dostave poreznog rješenja odnosno drugostupanjska tijela do donošenja i dosta-ve rješenja o žalbi te ako utvrde da je nastupila za-stara prava na utvrđivanje trebaju rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak.

Ako u upravnom sporu sud poništi porezno rješe-nje i vrati na ponovno odlučivanje, a u međuvremenu je nastupila zastara prava na utvrđivanje, nadležna po-rezna tijela će rješenjem utvrditi nastup zastare i obu-staviti postupak.

Na zastaru prava na naplatu po službenoj dužno-sti obvezno je paziti prvostupanjsko tijelo do donoše-nja rješenja i dostave rješenja.

Drugostupanjska su tijela obvezna po službenoj duž-nosti paziti je li u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja nastupila zastara prava na naplatu. Rješenje o utvrđivanju ili naplati porezne obveze, kamata i troškova ovrhe doneseno nakon nastupa zastare je nezakonito.

Porezni dug za koji je utvrđena zastara prava na utvrđivanje ili naplatu porezne obveze, kamata i troško-va ovrhe otpisuje se iz poreznih evidencija.

Iznimno kad protekne vrijeme zastare, porezno ti-jelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom

može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

Na zastaru prekršajnog progona, izvršenja prekr-šajno pravnih sankcija, izvršenja oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta i troškova prekršajnog po-stupka primjenjuju se odredbe Prekršajnog zakona.

3.15. POREZNA NAGODBAPorezna nagodba u Prijedlogu OPZ-a propisana je

čl.104. i 105., dok je u OPZ-u koji je trenutačno na snazi propisana čl. 91.e i 91.f. U navedenim je odredbama Pri-jedloga OPZ-a propisano da porezno tijelo i porezni obveznik mogu za novoutvrđene obveze u postupku poreznog nadzora, do uručenja zapisnika o obavlje-nom poreznom nadzoru sklopiti poreznu nagodbu čiji predmet može biti:

¾ novoutvrđena porezna obveza u postupcima u koji-ma je porezna osnovica utvrđena procjenom te rok plaćanja novoutvrđenih obveza i smanjenje obveze po osnovi utvrđene zatezne kamate.

Da bi se porezna nagodba mogla sklopiti, potrebno je da porezni obveznik prihvati novoutvrđene obveze u postupku poreznog nadzora i da se odrekne od prava na primjenu pravnih lijekova. Porezna se nagodba sklapa u pisanom obliku i smatra se sklopljenom pot-pisom stranaka. Porezna nagodba protivna propisima, javnom interesu ili pravima trećih osoba nije dopušte-na. Porezna se nagodba ne može sklopiti ako je u tijeku poreznog nadzora utvrđeno postojanje sumnje o poči-njenju kaznenog djela.

Novost je propisivanje što se smatra postojanjem sumnje o počinjenju kaznenog djela, što znači da je pod postojanjem sumnje o počinjenju kaznenog djela riječ o slučajevima kaznenih djela propisanih Kazne-nim zakonom za koja će biti podnesena kaznena pri-java nadležnom tijelu od strane poreznog tijela.

Porezna nagodba ima snagu izvršnog rješenja donesenog u postupku poreznog nadzora. Ako se porezna nagodba odnosi samo na dio novoutvrđene porezne obveze, porezni će se postupak nastaviti u odnosu na preostali dio novoutvrđene porezne obveze, a u izreci poreznog rješenja naznačit će se postojanje porezne nagodbe. Porezna je nagodba ovršna isprava i izvršava se prema pravilima o izvršenju poreznog rješenja, a minimalne odredbe koje mora sadržavati se nisu izmijenile ovim Prijedlogom OPZ-a u odnosu na odredbe važećeg OPZ-a.

4. PRIJEDLOG ZAKONA O ADMINISTRATIVNOJ SURADNJI U PODRUČJU POREZA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA

Prijedlog Zakona o administrativnoj suradnji u po-dručju poreza s konačnim prijedlogom Zakona, iako predstavlja posve novi Zakon, ustvari se odnosi na

Prosinac 2016.


POREZNO PRAVO

izdvajanje glave VIII. i IX. važećeg OPZ-a koje se od-nose na administrativnu suradnju između država člani-ca EU-a u području poreza (glava VIII. OPZ-a) i razmjenu informacija između država članica EU-a o isplaćenim kamatama na dohodak od štednje (glava IX. OPZ-a).

4.1. USPOREDNI NADZORIUsporedni nadzori propisani su čl. 37. navedenog Pri-

jedloga OPZ-a na način da, u cilju razmjene informaci-ja, porezno tijelo može, s jednim ili više nadležnih ti-jela država članica dogovoriti provedbu usporednih nadzora, svako prema svojoj nadležnosti, ako im je to u zajedničkom interesu ili ako im se interesi nadopunjuju.

Nadalje, porezno je tijelo obvezno obavijestiti nad-ležna tijela drugih država članica o svim slučajevi-ma za koje predlaže usporedni nadzor i obrazložiti svoje razloge. Jednako tako porezno tijelo samostalno određuje osobe koje namjerava predložiti za usporedni nadzor kao i razdoblje za provedbu usporednog nadzora.

Napominje se da porezno tijelo odlučuje o tome želi li sudjelovati u usporednim nadzorima te o tome obve-zno obavještava nadležno tijelo države članice koje je predložilo usporedni nadzor. Porezno je tijelo obvezno imenovati predstavnika odgovornog za praćenje i ko-ordinaciju provedbe usporednog nadzora.

Navedene odredbe čl. 37. navedenog Prijedloga za-kona u potpunosti prati odredbe čl. 180. važećeg OPZ-a koji propisuje usporedne nadzore.

4.2. NAZOČNOST U SLUŽBENIM PROSTORIJAMA I SUDJELOVANJE U POSTUPKU PO ZAHTJEVU DRŽAVE ČLANICE

Uz odredbu čl. 37. Prijedloga OPZ-a bitne su i odredbe čl. 42. Prijedloga OPZ-a u slučaju da se države članice dogovore za provedbu zajedničkog nadzora. Odredba čl. 42. Prijedloga OPZ-a propisuje nazočnost u službenim prostorijama i sudjelovanje u postupku po zahtjevu države članice.

Naime, porezno tijelo može dogovoriti s nadležnim tijelom države članice koje podnosi zahtjev da u skla-du s pravilima koje utvrdi porezno tijelo, ovlašteni službenici tijela druge države članice mogu:

¾ biti nazočni u službenim prostorijama poreznog tijela

¾ biti nazočni tijekom provedbe službenih ili uprav-nih radnji na području Republike Hrvatske

¾ pomoći ovlaštenim službenicima poreznog tijela tijekom sudskih postupaka u Republici Hrvatskoj.

Pritom su ovlašteni službenici nadležnog tijela drža-ve članice koji sudjeluju u navedenom postupku obve-zni predočiti pisanu ovlast u kojem se navodi njihov identitet i službeni položaj. U skladu s iznesenim, po-rezno tijelo podnosi vlastite zahtjeve nadležnom tijelu druge države članice.

Navedene odredbe čl. 42. Prijedloga zakona pre-uzete su iz čl. 178. važećeg OPZ-a s razlikom da je u navedenom Prijedlogu zakona izričito propisana i mogućnost da ovlašteni službenici drugih država članica mogu pomoći ovlaštenim službenicima po-

reznog tijela tijekom sudskih postupaka u Republici Hrvatskoj. Također u navedenom Prijedlogu zakona nije propisano, kako to propisuje važeći OPZ, da ako su zatražene informacije sadržane u dokumentaciji dostupnoj službenicima poreznog tijela, preslike te dokumentacije dat će se službenicima tijela države članice koje podnosi zahtjev.

5. ZAKLJUČAKProvedba poreznog nadzora trenutačno je propisa-

na ZPU-om, OPZ-om i Zakonom o općem upravnom postupku. Javnom objavom Prijedloga ZPU-a, Prijed-loga OPZ-a i Prijedloga Zakona o administrativnoj suradnji u području poreza s konačnim prijedlogom Zakona, Porezna uprava uspostavlja partnerske odno-se s poreznim obveznicima informirajući ih o smjeru promjena poreznih propisa. Nakon njihove objave u Narodnim novinama, trebali bi stupiti na snagu 1. siječnja 2017. godine sa stavljanjem trenutačno va-žećih zakona koji uređuju navedenu problematiku izvan snage i primjene. U članku je prikazan pregled navedenih prijedloga zakona u dijelu provedbe postup-ka poreznog nadzora. Ako se navedeni prijedlozi za-kona usvoje, postupovni zakon koji uređuje način provedbe poreznog nadzora više neće biti i Zakon o Poreznoj upravi nego isključivo OPZ.

Nadalje, Prijedlog OPZ-a u ovom dijelu donosi novine, od kojih se posebno izdvajaju one u vezi s dopustivosti poreznog nadzora, rokom donošenja poreznog rješenja, propisivanjem dostave poreznog akta elektroničkim pu-tem u elektronički pretinac, izmjenom rokova porezne zastare te u vezi s postupanjem prvostupanjskog i dru-gostupanjskog poreznog tijela do donošenja i dostave poreznih rješenje odnosno rješenja, definiranjem što se smatra sumnjom o počinjenju kaznenog djela u dijelu porezne nagodbe i dr.

Iznesen je i Prijedlog Zakona o administrativnoj su-radnji u području poreza, s konačnim prijedlogom Zako-na u dijelu koji propisuje usporedni nadzor i nazočnost u službenim prostorijama te sudjelovanje u postupku prema zahtjevu države članice koji čini osnovu proved-be zajedničkog nadzora.

NOMOTEHNIKA: IZRADA OPĆIH AKATAS PRAKTIČNIM PRIMJERIMA

Cijena: 189,00 kn Opseg: 416 str.

KOMENTAR JEDINSTVENIH NOMOTEHNIČKIH PRAVILA

Cijena: 98,70 kn Opseg: 112 str.

Cijena za obje knjige u kompletu: 231,00 kn

Prosinac 2016.


PRAVO TRGOVAČKIH DRUŠTAVA

1. UVODStatusne promjene trgovačkih društava su promjene

kod kojih se pravna obilježja društava bitno mijenjaju, a neka od njih i prestaju postojati. Izvornim tekstom Za-kona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93., 34/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 68/13. i 110/15., dalje: ZTD) bila su uređena tri oblika statusnih promjena, i to: pripajanje, spajanje i preoblikovanje. Statusna promjena podjele u nas je te-meljito zakonski uređena tek Novelom ZTD 2003., odred-bom čl. 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 118/03. – ZIDZTD). Novim odredbama čl. 550.a – 550.r. taj je pravni institut u potpunosti usklađen sa standardima iz Smjernice broj 6 EU broj 82/891/EEC od 17. prosinca 1982. godine. Institut podjele subjekata bio je, doduše, predviđen i u Zakonu o poduzećima, kao jedna od statusnih promjena, no ta se statusna promjena provodila prema odlukama donesenim u okviru poduzeća, a ne prema pravilima propisanim tim Zakonom (čl. 187.a ZOP-a).

Podjela društava relativno je novi pravni institut. Za-konski je uređen najprije u Francuskoj (Zakon br. 66537 od 24. srpnja 1966., Journal Officiel de la Republique Francaise (J. O.), Lois et Decrets od 25/26. 7. 1996., s. 6402.), a nakon toga Šestom smjernicom EU od 17. pro-sinca 1982. (82/891 EWG).

Daljnjim je dopunama zakona riješeno pitanje imovi-ne društva koje se dijeli, a koja nije obuhvaćena u planu podjele ili ju prema planu ne bi bilo moguće podijeliti (raspoređuje na sva nova društva u istom omjeru koji je bio predviđen za podjelu imovine u planu podjele).

Što se pak tiče pripajanja i spajanja društava, treba reći da europska pravna stečevina uređuje domaće pri-pajanje i spajanje samo za dionička društva, no ta okol-nost nije bila nikakva zapreka da se navedene statusne promjene na odgovarajući način ugrade i u pravila o sta-tusnim promjenama svih trgovačkih društava.

U Zakon su sadržajno prenesene i odredbe Direkti-ve 2005/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (Deseta direktiva) kojima se uređuje prekogranično pripajanje i spajanje (čl. 549.a – 549.k.).

Pod prekograničnim pripajanjem odnosno spajanjem smatra se ono pripajanje odnosno spajanje u kojem je barem jedno od društava koje sudjeluju u tim statusnim promjenama društvo valjano osnovano prema pravu Republike Hrvatske, a barem jedno od društava iz neke druge države članice Europske unije odnosno države ugovornica Ugovora o europskom ekonomskom prosto-

ru. Odredbe su koncipirane tako da se svim zainteresi-ranim osobama na strani hrvatskih društava kapitala pruži odgovarajuća zaštita koja postoji kada je riječ o takvim statusnim promjenama domaćih pravnih osoba, a uvodi se i obaveza suradnje hrvatskoga registarskog suda i odgovarajućih tijela ili upisnika država članica Europske unije.

Izvorni teksta ZTD-a koji se odnosi na preoblikovanje društava nije mijenjan, osim odredaba koje se odnose na uvođenje monističkog ustroja upravljanja u dioničkom društvu.

Statusne promjene trgovačkih društava, s obzirom na to da je riječ o takvim promjenama kojima se bitno mi-jenjaju dotadašnja pravna obilježja društava, relevantne su i u procesnom smislu, posebice onda kada stranka koja je pravna osoba prestaje postojati, a nova društva ili društvo preuzimatelj postaju njegovim sveopćim prav-nim slijednikom te time stupaju u sve pravne odnose društva koje je podijeljeno, pripojeno ili spojeno.

Statusnim promjenama trgovačkih društava sma-traju se samo one promjene koje su zakonom izričito propisane ZTD-om, a to su:

a) pripajanje jednog ili više dioničkih društava drugom dioničkom društvu

b) pripajanje jednog ili više dioničkih društava društvu s ograničenom odgovornošću

c) pripajanje jednog ili više društava s ograniče-nom odgovornošću drugom društvu s ograniče-nom odgovornošću

d) pripajanje jednog ili više društava s ograniče-nom odgovornošću dioničkom društvu

e) spajanje dioničkih društavaf) spajanje društava s ograničenom odgovornošćug) podjela društava (razdvajanje s osnivanjem raz-

dvajanje s preuzimanjem odvajanjem s osniva-njem, odvajanje s preuzimanjem)

h) preoblikovanje društva u neko drugo društvo (u praksi ima mišljenja da preoblikovanje nije statu-sna promjena u tehničkom smislu te riječi).

2. PRIPAJANJE I SPAJANJE DRUŠTAVA KAPITALA - OPĆENITO

O pripajanju je riječ kada jedno ili više društava pre-nesu cijelu svoju imovinu drugom društvu i pritom pre-stanu postojati, a da se ne provodi postupak likvidacije, dok njegovi članovi u zamjenu za dionice ili udjele u pri-pojenom društvu dobivaju dionice ili udjele u društvu preuzimatelju.

Autorica u ovome članku općenito objašnjava bitna pitanja vezana uz institut statusnih promjena trgovačkih društava kapitala, zatim detaljnije razmatra pripajanje i spaja-

nje dioničkih društava, pripajanje dioničkog društva društvu s ograničenom odgovorno-šću, pripajanje društva s ograničenom odgovornošću dioničkom društvu te prekogranič-na pripajanja i spajanja.

UDK 347.7

Statusne promjene trgovačkih društava (I.)Vesna BULJAN, dipl. iur.

Prosinac 2016.



Pripojeno društvo prestaje kao pravna osoba nakon pravomoćnog upisa te statusne promjene u sudski regi-star društva preuzimatelja.

Pripojeno društvo, međutim, u gospodarskom smislu nastavlja djelovati u društvu preuzimatelju, a njegovi članovi nastavljaju ostvarivati svoja članska prava, do-duše u drugoj i drukčijoj članskoj strukturi, što na njiho-va članska prava ne bi trebalo utjecati.

Zakon propisuje niz mehanizama kojima se štite in-teresi dioničara odnosno članova društva zahvaćenih statusnom promjenom pripajanja, posebice u pogledu omjera zamjene dionica ili udjela koje su imali članovi u pripojenom društvu za dionice ili udjele društva preu-zimatelja te na koji način im se osiguravaju druga prava koja su imali u pripojenom društvu

Propisano je i sudsko ispitivanje omjera zamjene dioni-ca odnosno udjela pripojenog društva za dionice ili udjele društva preuzimatelja, ako bi uslijedilo davanje osigura-nja vjerovnicima društva koja sudjeluju u pripajanju.

Zakonodavac je omogućilo da se radi provedbe pripaja-nja na pojednostavljenih načni poveća temeljeni kapital.

Ako bi provedbom nadvedene statusne promjene čla-novima društva koje se pripajaju odnosno njegovima vjerovnicima nastala šteta, tu su štetu kao solidarni du-žici obvezni naknaditi članovi uprave, odnosno izvršni direktori i članovi nadzornog, odnosno upravnog odbo-ra. Za štetu ne odgovaraju oni članovi tih organa koji su pri reviziji imovinskog stanja društava i pri sklapanju ugovora o pripajanju postupali s dužnom pozornošću.

Ako je društvo preuzimatelj upisano u sudski registar kraće od dvije godine na pripajanje se na odgovarajući na-čin primjenjuju odredbe o nastavku osnivanja društva (čl. 194.a i čl. 441. ZTD-a) Imovina pripojenog društva i njegove obaveze prelaze na društvo preuzimatelja tek nakon upisa pripajanja u sudski registar sjedišta društva preuzimatelja. Upisom pripajanja u sudski registar društva preuzimatelja članovi pripojenog društva postaju članovima društva pre-uzimatelja, a pripojeno društvo prestaje postojati.

Statusna promjena spajanja društava kapitala uglav-nom se provodi na način na koji se provodi statusna pro-mjena pripajanja društava kapitala, pri čemu se svako društvo koje se spaja smatra pripojenim društvom, a novo osnovano društvo ima položaj preuzimatelja.

Jednako kao i kod pripajanja, nije potrebno provoditi likvidaciju društava koja se spajaju. Upisom spajanja u sudski registar društva koja se spajaju prestaju postoja-ti, s time da upis spajanja slijedi nakon upisa osnivanja novog društva, koje je i podnositelj prijave registarskom sudu za upis spajanja

Osnovni pojmovi i značajke spajanja i pripajanja di-oničkih društava uređeni su u čl. 512. ZTD-a. Tom se odredbom propisuje sljedeće:

Ý jedno ili više dioničkih društava mogu se pripojiti drugome dioničkom društvu a da se ne provede po-stupak likvidacije prijenosom cijele imovine jedno-ga ili više društava (pripojenih društava) drugome društvu (društvu preuzimatelju), a dioničari sva-koga pripojenog društva dobivaju dionice društva preuzimatelja u kojem nastavljaju svoje članstvo

Ý dva ili više dioničkih društava mogu se spojiti a da se ne provede postupak likvidacije osnivanjem novoga dioničkog društva na koje prelazi cijela imovina svakoga od društava koja se spajaju u za-mjenu za dionice novoga društva

Ý pripajanje i spajanje dopušteno je i onda kada su donesene odluke o prestanku društava koja se pri-pajaju ili koja se spajaju, a moglo bi se odlučiti da se ona nastave.

Pripajanje i spajanje dioničkih društava dopušteno je i kada glavna skupština donese odluku o prestanku društva, pri čemu nije potrebno donositi posebnu odlu-ku o nastavljanju društva jer je ona sadržana u radnja-ma koje se tiču navedenih statusnih promjena.

Osnovna razlika između spajanja i pripajanja dioničkih društava je u tome što se spajanje provodi tako da se osniva novo društvo, a kod pripajanja društvo preuzimatelj postoji i ostaje djelatno nakon provedene statusne promjene, dok pripojeno društvo pravno prestaju postojati, a gospodarski nastavlja djelovati u okviru druge pravne osobe.

U postupu spajanja ne primjenjuju se odredbe o po-većanju temeljnog kapitala, odredbe vezane za podnoše-nje prijave u sudski registar, s obzirom na to da prijavu podnose društva sudu na čijem području novo društvo treba imati sjedište, niti se upis spajanja provodi prema istom redoslijedu.

U nastavku članka upozorit će se na pojedinosti koje su specifične za provedbu navedenih statusnih promje-na u dioničkom društvu.

2.1. PRIPAJANJE DIONIČKIH DRUŠTAVAPostupak pripajanja započinje sklapanjem Ugovora

o pripajanju u kojem sudjeluju uprave odnosno izvršni direktori, društava koja se pripajanju. ZTD u čl. 513. is-crpno propisuje minimalni sadržaj i oblik toga ugovora (javnobilježnička isprava), čime nastoji dodatno zaštiti sve zainteresirane osobe. Time nije isključena moguć-nost ugovaranja i drugih pojedinosti glede pripremanja i provedbe pripajanja.

Ugovor o pripajanju može se odmah sklopiti u obliku javnobilježničke isprave i u tom ga obliku podnijeti glav-nim skupštinama društava na odobravanje. Ako ugovor nije sklopljen u propisanom obliku prije održavanja glav-ne skupštine, glavnoj se skupštini podnosi na odobrava-nje njegov nacrt glede kojeg se trabaju usuglasiti uprave društava koja sudjeluju u pripajanju, odnosno izvršni di-rektori tih društva, s time da se odobreni nacrt ne smije mijenjati kod podnošenja na potvrdu javnom bilježniku.

Procjena imovine društava koja sudjeluju u pripaja-nju je ključno imovinskopravno pitanje o kojem ovisi ne samo donošenje odluke o pripajanju nego i određivanje omjera zamjene dionica između dioničara društava koja sudjeluju u pripajanju. Kod toga treba imati u vidu i sve promjene do kojih je možebitno došlo od dana izrade “radne” procjene do dana održavanja glavnih skupština. Kako je za određivanje omjera zamjene dionica mjero-davan dan kada je održana glavna skupština pripojenog društva, uprave toga društva, odnosno njihovi izvršni direktori, moraju uz zadnja izvješća o financijskom po-

Prosinac 2016.



ložaju pripojenog društva i društva preuzimatelja, uzeti u obzir možebitne iznimne okolnosti koje su nastupile do dana održavanja glavne skupštine.

U ugovoru nije potrebno prenesenu imovinu detaljno specificirati, ali je potrebno predvidjeti koliko će koji od dioničara društva koje se pripaja dobiti dionica u druš-tvu preuzimatelju u zamjenu za dionice što ih ima u društvu koje se pripaja. Određene razlike u vrijednosti dionica dopušteno je izravnavati doplatama u novcu, ali i to u granicama od 10 % od ukupne nominalne vrijed-nosti dionica koje društvo preuzimatelj dodjeljuje dioni-čarima društva koje se pripaja (v. čl. 520. st. 2. ZTD-a). Takvim se zakonskim rješenjem zapravo sprječava vra-ćanje dioničarima uplaćenih svota (čl. 217. st. 1.) te se ujedno postupa u skladu s temeljnim načelom očuvanja temeljnog kapitala dioničkog društva. U slučaju da se određene razlike u vrijednosti dionica izravnavaju do-platama u novcu, ugovor o pripajanju mora sadržavat visinu novčanih doplata dioničarima i podatke o tome hoće li razlike isplatiti društvo preuzimatelj ili druge osobe koje se obavezuju na doplatu u novcu izjavom da-nom u obliku javnobilježničke isprave.

Ako je omjer zamjene dionica prenisko odmjeren, do-plate određuje sud u izvanparničnom postupku na teme-lju zahtjeva dioničara. Zahtjev sudu može postaviti svaki dioničar pripojenoga društva koji bi bio ovlašten pobijati odluku glavne skupštine prema odredbama čl. 362. t. 1. i 2. ZTD-a, ali mu je to pravo zakonom isključeno (čl. 532/1).

Zahtjev se može postaviti u roku od mjesec dana od dana kada se smatra da je objavljen upis pripajanja u sudski registar suda sjedišta društva preuzimatelja. Dio-ničari koji nisu postavili zahtjev ne mogu iz odluke suda izvoditi nikakva prava.

Ugovor o pripajanju trebao bi sadržavati i pojedinosti o prijenosu dionica društva preuzimatelja dioničarima pripojenog društva. Naime, potrebno je utvrditi na koji će se način i kada učiniti prijenos dionica te trebaju li dioničari u vezi s prijenosom dionica poduzeti neke radnje, npr. zahtjev za upis u registar dionica i zahtjev za knjiženje na računu kod nadležnog društva, ili će te radnje umjesto njih poduzeti društvo preuzimatelja. Ugovorom treba jasno odrediti i vrijeme od kada dionice daju pravo na sudjelovanje u dobitku društva i vrijeme od kada radnje pripojenog društva vrijede kao da su po-duzete za račun društva preuzimatelja, te navesti pra-va koja društvo preuzimatelj daje svakome pojedinom dioničaru i imateljima vrijednosnih papira pripojenog društva. Jednako tako treba ugovoriti vrste i rod dionica koje će primiti svaki dioničar pripojenog društva, mo-žebitno pravo na imenovanje člana nadzornog odbora, prava koja imaju imatelji vrijednosnih papira, imatelji obveznica koje je izdalo pripojeno društvo, potvrde koje daju dioničarima pravo na isplatu dividende i sl.

Na jednak način treba postupiti ako društvo preuzi-matelj povećava temeljni kapital kako bi provelo pripa-janje društva, s time da se u slučaju povećanja temelj-nog kapitala radi pripajanja ne primjenjuju odredbe čl. 304. st. 4. (pretpostavke povećanja temeljnog kapitala – uplata uloga), čl. 306. st. 2.(navođenje u prijavi za upis

u sudski registar uloga koji nisu plaćeni), čl. 307. i 308. (uplata novih dionica, pravo prvenstva) te čl. 309. st. 2. i st. 3. t. 1. ZTD-a (prijava za upis povećanja kapitala). Re-vizija propisana odredbom čl. 305. st. 3. ZTD-a (ulaganje stvari i prava ) provodi se samo ako sud posumnja u vri-jednost uloga u stvarima i pravima odnosno ako iznos te-meljnog kapitala koji otpada na dionice bez nominalnih svota koje se za to daju. To vrijedi i onda kada se temelj-ni kapital društva povećava izdavanjem novih dionica na temelju ovlasti iz čl. 323. ZTD-a (odobreni kapital). U tome se slučaju ne primjenjuju ni odredbe čl. 324. st. 3. ZTD-a (izdavanje novih dionica).

Ugovor o pripajanju treba pravno i gospodarski obrazlo-žiti u pisanom izvješću uprave ili izvršnih direktora.

Ugovor o pripajanju moraju za svako društvo koje su-djeluje u pripajanju pregledati revizori pripajanja koje imenuje sud. Osim propisanog sadržaja izvješća ono se mora zaključiti izjavom o tome je li primjeren omjer predložene zamjene dionica.

Revizija pripajanja nije potrebna ako svi imatelji dionica koje daju pravo glasa svih društava koja su-djeluju u pripajanju, daju izričitu izjavu o tome da se odriču revizije pripajanja.

Na temelju tih izvješća, nadzorni odnosno upravni od-bor svakog društva koje sudjeluje u pripajanju sastavlja izvješće.

Zbog dalekosežnosti posljedica te statusne promje-ne na društva koja sudjeluju u pripajanju, zakonom je propisan postupak koji prethodi odlučivanju u glavnim skupštinama društava o odobravanju ugovora o pripa-janju. Posljedica povrede tih zakonskih odredaba može biti pobojnost odluka glavne skupštine.

Glavna se skupština saziva u skladu s pravilima o sa-zivanju glavne skupštine dioničkog društva, s time da se prije nego što se sazove glavna skupština, ugovor o pripajanju dostavlja nadležnom registarskom sudu, što društvo mora javno objaviti, osim ako je ugovor o pripajanju od sazivanja glavne skupštine pa do nje-zina zaključivanja dostupan na internetskoj stranici društva, što treba označiti u pozivu za glavnu skupštinu.

Zakonom je također propisano koje se isprave mora-ju staviti dioničarima na uvid u poslovnim prostorijama društva.

U poslovnoj se praksi ponekad, osim ugovora o pripa-janju, sklapaju i razni drugi ugovori između društava koja sudjeluju u pripajanju, koji zajedno s ugovorom o pripaja-nju čine jednu cjelinu. Ako je to slučaj, tada je dioničare potrebno upoznati sa sadržajem tih ugovora i to na jednak način kako je to propisano za ugovor o pripajanju.

Na početku rasprave o ugovoru, uprava društva obve-zna je na glavnoj skupštini usmeno obrazložiti sadržaj ugovora o pripajanju te svakom dioničaru na njegov za-htjev dati obavijest o svim činjenicama vezanim za dru-ga društva koja sudjeluju u pripajanju, a koje su bitne za pripajanje. Ako dioničar ne dobije navedene obavijesti, to može biti razlogom za pobijanje odluka glavne skupštine.

Ugovor o pripajanju je valjan kada ga odobre glav-ne skupštine svih društava odlukama koje su donesene glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine

Prosinac 2016.



temeljnog kapitala zastupljenog u glavnoj skupštini društva pri donošenju odluke. Statutom se može odre-diti da je za donošenje odluke potrebna veća većina, a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Ako postoje dionice više rodova, za odluku glavne skupštine potrebna je suglasnost dioničara svakog roda dionica. Dioničari svakog roda dionica donose o suglasnosti na ugovor o pripajanju posebnu odluku jednakim brojem glasova.

Zakonom je propisano pripajanje u posebnim slu-čajevima, kada društvo preuzimatelj drži dionice na koje otpada najmanje devet desetina temeljnog kapitala pripojenog društva i kada društvo preuzimatelj drži sve dionice pripojenog društva.

Ako društvo preuzimatelj drži dionice na koje otpada najmanje devet desetina temeljnog kapitala pripojenoga društva, ne traži odobrenje glavne skupštine društva pre-uzimatelja, osim ako dioničari toga društva, čiji udjeli za-jedno čine najmanje dvadeseti dio temeljnog kapitala, za-htijevaju da se sazove glavna skupština. Neovisno o tome traži li se ili ne traži odobrenje glavne skupštine društva preuzimatelja, ugovor o pripajanju dostavlja se sudskom registru, što se javno i objavljuje, a u objavi se, kao i pri redovitom postupku pripajanja, upozoravaju dioničari na njihovo pravo razgledavanja svih isprava vezanih za pri-pajanja u prostorijama društava (iz čl. 517/2)

Ako se ne traži održavanje glavne skupštine, uprava odnosno izvršni direktori društva preuzimatelja moraju najmanje mjesec dana prije održavanja glavne skupštine pripojenog društva, koja će odlučivati o davanju suglasno-sti na ugovor o pripajanju, osigurati dioničarima ostvare-nje njihova prava da u poslovnim prostorijama društva mogu obaviti uvid u ugovor o pripajanju, zadnja godišnja izvješća te izvješća uprave i revizije (prava iz čl. 517. st. 2.). Na taj se način dioničari društva preuzimatelja mogu upoznati sa svim ispravama na temelju kojih se provodi pripajanje odnosno o kojima će se raspravljati i odlučivati na glavnoj skupštini pripojenog društva.

Ako sve dionice društva koje se pripaja drži druš-tvo preuzimatelj, podatci o zamjeni dionica u ugovoru o pripajanju te izvješća o pripajanju u tom dijelu nisu potrebni ako se odnose samo na pripajanje toga društva. Razlog koji opravdava pojednostavljenje postupka pri-pajanja jest okolnost što društvo preuzimatelj već drži sve ili gotovo sve dionice u pripojenom društvu.

Svako društvo mora podnijeti registarskome sudu prijavu za upis pripajanja u sudski registar u kojem je upisano, s time da je društvo preuzimatelja ovlašteno podnijeti prijavu za upis pripajanja i u sudski registar u koji je upisano pripojeno društvo.

Prijavu za upis pripajanja u sudski registar pod-nosi uprava društva odnosno izvršni direktori uz izjavu da odluke o pripajanju nisu pobijane u za to propisa-nome roku ili da je pobijanje pravomoćno odbijeno. Bez navedene izjave ne smije se provesti upis u registar.

Upis u registar neće se provesti i ako uz prijavu nije do-stavljena izjava povjerenika u obliku javnobilježničke isprave da je u posjedu dionica i da je primio sve uplate u novcu te se pripajanje ne može upisati u sudski registar.

U prijavi se zahtijeva upis pripajanja, a zabilježbe o tome kada će pripajanje biti valjano provedeno, odnosno kada je pripajanje provedeno, upisuje registarski sud.

Prijava za upis povećanja temeljnog kapitala u druš-tvu preuzimatelju podnosi se prije prijave za upis pripa-janja, a ako su podnesene istodobno, prije upisa pripaja-nja treba upisati povećanje temeljnog kapitala u društvu preuzimatelju.

Pripajanje se smatra provedenim nakon što se pri-pajanje upiše u sudski registar društva preuzimatelja.

Nakon upisa pripajanja u sudski registar društva pre-uzimatelja, nastupaju sljedeće pravne posljedice:

a) imovina pripojenoga društva i njegove obveze pre-laze na društvo preuzimatelja;

b) društvo preuzimatelj sveopći je pravni slijednik pripojenog društva te time stupa u sve pravne od-nose pripojenog društva. Ako se pritom na strani društva preuzimatelja nađu obveze iz dvostra-noobveznih ugovora koje do trenutka pripajanja nijedna strana nije potpuno ispunila, a koje su međusobno nespojive ili čije bi ispunjenje bilo za društvo preuzimatelja posebno nepravično, njihov se opseg pravično određuje, uzimajući u obzir ugo-vorna prava svih strana;

c) pripojeno društvo prestaje (suvišno je u zakonu navedeno da nije potrebno potpuno brisanje pripo-jenog društva iz registra, jer se registarski podatci društva i onako ne brišu iz glavne knjige sudskog registra nego se označavaju nevažećima, ali uvijek vidljivima);

d) dioničari pripojenih društava postaju dioničarima društva preuzimatelja (to neće biti onda ako druš-tvo preuzimatelj ili netko treći, tko djeluje u svoje ime a za račun toga društva, drži dionice pripoje-noga društva, ili ako pripojeno društvo drži vlastite dionice ili ako te dionice drži netko treći tko djelu-je u svoje ime a za račun toga društva);

e) ako ugovor o pripajanju nije sklopljen u obliku javnobilježničke isprave, taj se nedostatak uklanja upisom pripajanja.

Na zamjenu dionica pripojenih društava na odgovara-jući se način primjenjuju odredbe o proglašenju isprava o dionicama nevažećima sadržane u čl. 230. ZTD-a i o njihovu proglašenju nevažećima u vezi sa spajanjem di-onica sadržane u čl. 346. ZTD-a.

Odluke glavne skupštine kojima se prihvaća pripaja-nje, odnosno ugovori o pripajanju, mogu se, jednako kao i druge odluke glavne skupštine, pobijati.

Tužba za pobijanje odluke glavne skupštine o pripa-janju ili tužba za utvrđenje njezine ništetnosti može se podići samo u roku od trideset (30) dana od donošenja odluke Taj je rok prekluzivan i tužbe podnesene izvan toga roka smatraju se nepravodobnima te bi ih sud na temelju čl. 282. st. 1. ZPP-a trebao odbaciti.

Ako je tijekom parničnog postupka obavljen upis pri-pajanja u sudski registar sjedišta društva preuzimatelja, pripojeno društvo prestalo je postojati pa je u odnosu na pripojeno društvo nastupio prekid postupka po sili zakona (čl. 212. t. 4.). U takvoj situaciji postupak bi se

Prosinac 2016.



mogao nastaviti samo u odnosu na društvo preuzimate-lja. Međutim, sud ne bi mogao donijeti odluku kojom se utvrđuje da su odluke glavne skupštine o pripajanju ni-štetne, jer prema odredbi čl. 530. st. 1. ZTD-a nedostatci u postupku pripajanja ne utječu na valjanost pripajanja. Drugim riječima, tužitelj koji je ustao tužbom za pobija-nje odluke glavne skupštine o pripajanju ili tužbom za utvrđenje njezine ništetnosti, trebao bi u nastavku po-stupka preinačiti tužbeni zahtjev u zahtjev za naknadu štete. Taj se zahtjev uvijek podnosi protiv društva preu-zimatelja (čl. 530/2). Odluka glavne skupštine pripoje-nog društva ne može se pobijati zbog toga što je omjer zamjene dionica prenisko odmjeren.

2.2. SPAJANJE DIONIČKIH DRUŠTAVADva ili više dioničkih društava mogu se spojiti a da

se ne provede postupak likvidacije osnivanjem novoga dioničkog društva na koje prelazi cijelokupna imovina svakog od društava koja se spajaju u zamjenu za dionice novog društva (čl. 512. st. 2.). Svako od društava koja se spajaju smatra se društvom koje se pripaja, a novo se društvo smatra društvom preuzimateljem.

O spajanju se može odlučivati tek nakon što je svako od društava koja se spajaju bilo barem dvije godine upi-sano u sudskom registru.

Dioničari dioničkih društava koja se spajaju treba-ju dobiti dionice dioničkog društva koje će se osnovati u zamjenu za svoje dionice koje drže u društvima koja će se spojiti, s time da se u pogledu zamjene dionica na odgovarajući način primjenjuju pravila propisana za zamjenu dionica pri pripajanja dioničkih društava. U odnosu na postupanje organa upravljanja društava koja sudjeluju u pripajanja, odgovarajuće se primje-njuju pravila propisana u postupku pripajanja dionič-kih društava za odgovornost za štetu i ostvarivanje naknade štete.

Zakon sadržava i odredbe koje se odnose samo na spajanje dioničkih društava. Tako je propisano da se za donošenje statuta novoga društva i za izbor članova nadzornog odnosno upravnog odbora toga društva traže odobrenja glavnih skupština društava koja se spajaju. Na odgovarajući se način primjenjuju odredbe čl. 280. st. 2. i 3. (stavljanje na dnevni red i objava prijedloga statuta). Odluka o tome donosi se glasovima koji pred-stavljaju tri četvrtine temeljnog kapitala zastupljenog na skupštini. Ako su u društvu izdane dionice više rodova, za te je odluke potrebna suglasnost svakog roda dionica( čl. 516. st. 2. i 3.). Kako se spajanje provodi osnivanjem novog društva, na osnivanje novog društva na odgovara-jući se način primjenjuju odredbe zakona kojima se ure-đuje osnivanje dioničkog društva, uključujući odredbe o preddruštvu, sadržaj statuta (čl. 173. st. 3. i 4.), davanje izjava kod javnog bilježnika (čl. 178. st. 1.) o imenovanju članova nadzornog odnosno upravnog odbora, revizora, prve uprave (čl. 180. st. 1. i 4. i čl. 189.) (sadržaj upi-sa novoga dioničkog društva). U statut novoga društva moraju se preuzeti utvrđenja o posebnim pogodnostima, troškovima osnivanja, ulozima u stvarima i u pravima te o njihovom preuzimanju.

2.2.1. Upis u sudski registarPrijavu za upis novog društva podnose društva koja

su sudjelovala u spajanju, i to sudu na čijem području će novo društvo imati sjedište. Taj sud donosi rješenje o upisu dioničkog društva nastalog spajanjem, a primje-rak svoga rješenja dostavlja registarskim sudovima spo-jenih društava. Upisom novoga društva u sudski registar imovina društava koja se spajaju i njihove obveze prela-ze na novo društvo, a spojena društva prestaju postojati. Ako se pritom na strani novoosnovanog društva nađu obveze iz dvostrano obveznih ugovora koje do trenutka spajanja nijedno od društava koja se spajaju nije potpu-no ispunilo, a koje su međusobno nespojive ili čije bi ispunjenje bilo za društvo preuzimatelja posebno nepra-vično, njihov se opseg pravično određuje, uzimajući u obzir ugovorna prava svih strana.

Dioničari društava koja se spajaju upisom u registar postaju dioničarima novog društva. To ne vrijedi ako jed-no od društava koje se spajaju drži vlastite dionice ili ih drži netko treći, u svoje ime, ali za račun toga društva.

2.3. PRIPAJANJE DIONIČKOG DRUŠTVADRUŠTVU S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU

Jedno ili više dioničkih društava mogu se pripojiti društvu s ograničenom odgovornošću prijenosom cijele imovine na to društvo u zamjenu za stjecanje udjela u društvu s ograničenom odgovornošću. Riječ je o sta-tusnoj promjeni različitih tipova društava kapital za koju vrijede propisi koji se primjenjuju za pripajanje jednoga dioničkog društva drugome, odnosno propisi kojima se uređuje pripajanje jednog ili više društva s ograničenom odgovornošću. Odredbe koje se odnose na članove uprave i članove društva s ograničenom odgovornošću kojemu se dioničko društvo pripaja pri-mjenjuju se na upravu, odnosno na izvršne direktore i glavnu skupštinu dioničkog društva. Odgovarajuće se primjenjuju i pravila koja se odnose na sadržaj prija-ve i priloga uz prijavu, s time da se uz prijavu mora dostaviti popis članova društva te se moraju navesti i nepoznati dioničari, s naznakom isprava o dionica-ma na koje otpadaju odgovarajući udjeli u društvu s ograničenom odgovornošću. Kao i kod pripajanja dioničkih društava, prijavu podnose društva koja su-djeluju u pripajanju, uprave odnosno izvršni direktori daju izjave da odluke o pripajanju nisu pobijane u za to propisanom roku ili da je pobijanje pravomoćno odbije-no, a upis se provodi prema istom redoslijedu uz propi-sane objave. Pripajanje je provedeno kada je upisano u društvu preuzimatelja. Zaključna financijska izvješća društva koje se pripaja ne treba objaviti.

Za odluku o pripajanju glavne skupštine dioničkog društva propisana je stroža većina od one za pripajanje dioničkih društava. Odluka o pripajanju donosi se veći-nom koja predstavlja najmanje devet desetina temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini koja odlučuje o davanju odobrenja na ugovor o pripajanju, odnosno na njegov nacrt. Takvo je rješenje posve opravdano jer dio-ničari pripojenog društva mijenjaju sadržaj svojih član-skih prava u društvu s ograničenom odgovornošću. Ako

Prosinac 2016.



postoje dionice više rodova, za odluku glavne skupštine potrebna je suglasnost svakog roda dionica. Upisom pri-pajanja u sudski registar dioničari pripojenog društva postaju članovima društva preuzimatelja i u njemu za-mjenom dionica stječu poslovne udjele razmjerno nomi-nalnoj svoti svojih dionica odnosno temeljnom kapitalu koji otpada na njihove dionice bez nominalne svote. Za neke se dioničare može odrediti nominalna svota udje-la koji nije razmjeran nominalnoj svoti njihovih dionica odnosno temeljnom kapitalu koji otpada na njihove dio-nice bez nominalne svote, ako se s time izričito suglase, a suglasnost se daje u obliku javnobilježničke isprave. Članovi organa pripojenoga dioničkog društva postaju članovima organa društva s ograničenom odgovornošću, ako ugovorom o pripajanju nije što drugo određeno. U tom slučaju pripajanja odgovarajuće se primjenjuju i pravila kojima se uređuju posebna prava dioničara dio-ničkog društva koje se preoblikuje o društvo s ograniče-nom odgovornošću (čl. 562.).

Za odluku skupštine društva s ograničenom od-govornošću o pripajanju potrebne su tri četvrtine te-meljnog kapitala zastupljenog na skupštini. Ugovor o pripajanju je valjan ako ga odobre glavna skupštine dioničkog društva i skupštine društva s ograničenom odgovornošću propisanom visinom glasova. U po-stupku pripajanja dioničkog društva društvu s ogra-ničenom odgovornošću odgovarajuće se primjenju-ju pravila o ispitivanju omjera zamjene dionica te o ostvarivanju prava na naknadu štete putem posebnog zastupnika, priprema i provedbe glavne skupštine, zamjene dionica kod preoblikovanja dioničkog druš-tva u društvo s ograničenom odgovornošću, učinka upisa i posebnih prava dioničara.

Članovi uprave odnosno izvršni direktori i članovi nadzornog odnosno upravnog odbora dioničkog druš-tva odgovaraju kao solidarni dužnici za štetu ako je ona pripajanjem pričinjena društvu, dioničarima i vjerovnicima društva. Za štetu ne odgovaraju oni čla-novi tih organa koji su pri reviziji imovinskog stanja društva i pri sklapanju ugovora o pripajanju postupali s dužnom pozornošću.

2.4. PRIPAJANJE DRUŠTVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU DIONIČKOM DRUŠTVU

Pripajanje društava s ograničenom odgovornošću dioničkom društvu provodi se tako da društvo s ogra-ničenom odgovornošću prenosi na dioničko društvo cijelu imovinu bez provedbe likvidacije u zamjenu za dionice dioničkog društva. I u ovom je slučaju pri-pajanje dopušteno i onda kada su donesene odluke o prestanku društva, a moglo bi se odlučiti da se ona nastave. Postupak pripajanja ima nekoliko faza, uz odgovarajuću primjenu odredaba o pripajanju dio-ničkih društava, a dijelom i preoblikovanju društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo. Tako priprema pripajanja obuhvaća sklapanje ugovora o pripajanju koji sklapaju uprave društva, odnosno iz-vršni direktori, mora sadržavati podatke iz čl. 513. ZTD-a, tj. sve podatke koje sadržava ugovor o pripaja-

nju dioničkih društava, uključujući izjavu osobe koja se obvezuje uplatiti doplate u novcu umjesto društva preuzimatelja. Pripremni postupak uključuje i obve-zu sastavljanja izvješća uprava, odnosno izvršnih di-rektora društava koja sudjeluju u pripajanju, reviziju pripajanja, osim ako su se svi imatelji dionica, odno-sno udjela koji daju pravo glasa, izjasnili da se odriču revizije pripajanja. Nadzorni odnosno upravni odbor mora sastaviti izvješće o provjeri pripajanja, mora se pripremiti i provoditi glavna skupština dioničkih dru-štava i skupština društva kao pri pripajanju društava s ograničenom odgovornošću. Značajno je za napome-nuti da su glede povećanja temeljnog kapitala za druš-tvo preuzimatelja propisana jednaka ograničenja. Ako je omjer zamjene udjela za dionice društva preuzima-telja takav da onemogućuje da se jedan ili više udjela pripojenog društva zamijeni za cijeli broj dionica druš-tva preuzimatelja, društvo preuzimatelj ili druga oso-ba moraju članovima pripojenog društva dati doplatu u novcu. Pri tome ukupna svota doplata u novcu ne smije prelaziti deseti dio ukupne nominalne svote da-nih dionica društva preuzimatelja, odnosno temeljnog kapitala koji otpada na dane dionice bez nominalne svote. Ugovor o pripajanju postaje valjanim tek nakon što ga odobre skupštine svih društava koja sudjeluju u pripajanju većinom od tri četvrtine danih glasova.

U društvu s ograničenom odgovornošću koje se pri-paja odluka skupštine donosi se većinom od tri četvr-tine danih glasova, s time da se društvenim ugovorom može predvidjeti veća većina i ispunjenje drugih pret-postavki. Odluka se mora donijeti u obliku javnobiljež-ničkoga akta.

Odluka o pripajanju može se donijeti samo ako je dioničko društvo već dvije godine upisano u sudskom registru. Odredbe koje se odnose na upravu, odnosno iz-vršne direktore i glavnu skupštinu dioničkoga društva, na odgovarajući se način primjenjuju na upravu i skup-štinu društva s ograničenom odgovornošću.

Članovi uprave i, ako društvo ima nadzorni odbor, članovi nadzornoga odbora društva s ograničenom od-govornošću obvezni su solidarno nadoknaditi štetu koja nastane pripajanjem društvu, njegovim članovima i vjerovnicima. Od odgovornosti se oslobađaju članovi uprave i članovi nadzornoga odbora koji su kod revizije imovinskog stanja društva i pri sklapanju ugovora o pri-pajanju pokazali pozornost urednog člana uprave. Gle-de zahtjeva za naknadom štete i drugih zahtjeva fingira se kao da društvo postoji. Utoliko se tražbine (naknada štete i dr.) i obaveze (odgovara društvo preuzimatelj) ne sjedinjuju. Zahtjevi zastarijevaju za pet godina, računa-jući od upisa pripajanja u sudski registar suda sjedišta društva preuzimatelja. Pravo na naknadu štete ostva-ruje se putem posebnog zastupnika kojeg imenuje sud u izvanparničnom postupku na jednak način kao i pri pripajanju dioničkih društava.

Na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o pri-javi ugovora o pripajanju u sudski registar (čl. 517. st. 1.) i stavljanje na uvid isprava prije održavanja glavne skupštine (čl.517. st. 2.) čije pripreme nisu potrebne za

Prosinac 2016.



održavanje skupštine društva s ograničenom odgovor-nošću. Na odgovarajući se način primjenjuju odredbe čl. 526. st. 2. i 3. i čl. 527. ZTD-a. Na zamjenu udjela za dionice odgovarajuće se primjenjuju odredbe toga Zakona o preoblikovanju društva s ograničenom odgo-vornošću u dioničko društvo.

Nakon upisa pripajanja društva s ograničenom od-govornošću dioničkom društvu članovi uprave društva s ograničenom odgovornošću postaju članovima upra-ve dioničkog društva, odnosno izvršnim direktorima, a članovi nadzornog odbora članovima nadzornog odno-sno upravnog odbora dioničkog društva, ako ugovorom o pripajanju nije što drugo određeno. Članovi društva s ograničenom odgovornošću postaju dioničarima di-oničkog društva, a poslovni udjeli zamijenjeni su za dionice. Na pripajanje se na odgovarajući način primje-njuju i odredbe kojima su pri preoblikovanja društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo uređe-na posebna prava članova društva, ako su u zapisnik izjavili da glasuju protiv odluke o pripajanju.

3. PREKOGRANIČNA PRIPAJANJA I SPAJANJA (čl. 549.a – 549.k)

Zakonodavni okvir prekograničnog pripajanja i spa-janja uspostavljen je Novelom ZTD 2007 novim odred-bama čl. 549.a – 549.k u kojima je institut prekogranič-nih statusnih promjena uređen u skladu s Direktivom Vijeća, 2005/56/ EZ od 26. listopada 2005. godine (Sl. list EU L 310/1od 25. studenog 2005. godine). Urđujući institut prekograničnog pripajanja i spajanja, ZTD je u statusnom smislu otvorio mogućnost uređenja radno-pravnih pitanja vezanih za tu statusnu promjenu. Radno je zakonodavstvo u skladu s Desetom Direktivom Vije-ća, 2005/56/ EZ o prekograničnom pripajanju i spajanju trebalo urediti pitanje sudjelovanja radnika u upravlja-nju društvom unutar zajedničkoga europskog tržišta, uspostavljanja Europskoga radničkog vijeća ili postupka u poduzećima odnosno grupacijama poduzeća koja po-sluju na razini EU-a. Ta su pitanja sada riješena novim Zakonom o radu.

Zakonske pretpostavke provedbe prekograničnih statusnih promjena na razini europske zajednice stvo-rene su donošenjem Uredbe Vijeća (EC) 2157/2001 od 8. listopada 2001. godine (Sl. list EU L 294, 10. stude-nog 2001. godine) o statutu europskog društva kojom je omogućeno osnivanje Europskih društava (Societas Europaea-SE) kao dioničkih društava međusobnim spa-janjem odnosno pripajanjem. Zakonske pretpostavke za osnivanje SE-a u nas uspostavljene su donošenjem Zako-na o uvođenju Europskoga trgovačkog društva (SE – So-cietas Europaea) i Europskoga gospodarskog interesnog udruženja (EGIU) ( Nar. nov., br. 107/07.) koji će stu-piti na snagu na dan prijma RH u punopravno članstvo EZ-a (čl. 47-). Taj je Zakon ujedno provedbeni propis za Uredbe Vijeća (EZ) br. 2157/2001 od 8. listopada 2001. godine o Statutu (SE) i Uredbe Vijeća(EEZ) br. 2137/85 od 25. srpnja 1985. godine o EGIU-u.

Navedene zakonodavne aktivnosti samo potvrđuju da statusne promjene više nemaju granice pa je posve

opravdano da se i u nas stvori pravni okvir za njihovu provedbu, s time da sadašnja rješenja treba doraditi i precizirati posebice u dijelu u kojem je propisana komunikacija registarskog suda s drugim upisnicima. Za razliku od domaćih statusnih promjena, Direktiva o pograničnim spajanjima i pripajanjima odnosi se na sva društva kapitala. Načelno su uređene i pretpo-stavke u pogledu provedbe tih statusnih promjena i njihovih učinaka.

Zbog specifičnih okolnosti kojima su popraćene pre-kogranične statusne promjene, propisana je obavezna suradnje domaćih nadležnih tijela s odgovarajućim tijelima država članica EU-a.

Odredbe o prekograničnom pripajanju stupaju na snagu danom stupanja RH u punopravno članstvo EZ-a.

Prekogranično pripajanje je ono pripajanje u kojem je barem jedno od društava koja sudjeluju u pripajanju (pripojeno društvo ili društvo preuzima-telj) valjano osnovano u skladu s pravom Republike Hrvatske, a barem je jedno od društava koja sudjelu-ju u pripajanju društvo kapitala, u smislu čl. 2. t. 1. Direktive 2005/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o prekograničnim pripajanjima društava kapitala, koje je valjano osnovano u skladu s pravom druge države Europske unije ili države koja je stranka ugovornica Ugovora o europskom ekonom-skom prostoru.

Prekogranično spajanje je ono spajanje u kojem je barem jedno od društava koja sudjeluju u spajanju dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovor-nošću valjano osnovano u skladu s pravom Republike Hrvatske, a barem je jedno od društava koja sudje-luju u spajanju društvo kapitala u smislu čl. 2. t. 1. Direktive 2005/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o prekograničnim pripajanjima društava kapitala, koje je valjano osnovano u skladu s pravom druge države Europske unije ili države koja je stranka ugovornica Ugovora o europskom ekonom-skom prostoru. Odredbe tog odjeljka o prekogranič-nim pripajanjima na odgovarajući se način primjenju-ju na prekogranična spajanja.

U prekograničnom pripajanju ne mogu sudjelovati zadruge, pa i kada u skladu s pravom druge države članice Europske unije ili države koja je stranka ugo-vornica Ugovora o europskom ekonomskom prostoru ispunjavaju uvjete iz čl. 2. t. 1. Direktive 2005/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o prekograničnim pripajanjima društava kapi-tala niti društva koja su određena u Direktivi Vijeća br. 85/611/EEZ od 20. prosinca 1985. o usklađivanju zakona i drugih propisa o društvima za kolektivno ula-ganje u prenosive vrijednosne papire. Odredbe ZTD o prekograničnim statusnim promjenama primjenju-ju se na odgovarajući način i ako je jedno od pripo-jenih društava valjano osnovano i ima registrirano sjedište u državi koja nije članica Europske unije niti je stranka ugovornica Ugovora o europskome ekonomskom prostoru, pod uvjetom da je u takvom pripajanju društvo preuzimatelj valjano osnovano

Prosinac 2016.



po pravu Republike Hrvatske i ima registrirano sjedište, središnje mjesto upravljanja ili središnje mjesto poslovanja u Republici Hrvatskoj. Dodatna pravila za prekogranične statusne promjene uređena su za postupak pripajanja odnosno spajanja ako je ba-rem jedno od društava sudionika u toj statusnoj pro-mjeni valjano osnovano u državi članici Europske unije ili u državi koja je stranka ugovornica Ugovora o europ-skom ekonomskom prostoru.

Prekogranično pripajanje provodi se u nekoliko faza, a započinje sastavljanjem zajedničkog plana pri-pajanja kao temeljnoga pravnog akta za provedbu te statusne promjene. Zajednički plan pripajanja pripre-maju tijela ovlaštena za zastupanje društava sudionika pripajanja, a mora biti sastavljen u obliku javnobi-lježničke isprave.

Propisan je obvezni sadržaj plana pripajanja (čl. 549.b.) od kojeg je moguće odstupiti samo kada je ri-ječ o pripajanju društava kod kojeg društvo preuzi-matelj drži sve dionice, odnosno udjele u pripojenom društvu. U tom slučaju zajednički plan pripajanja ne sadržava podatke o omjeru zamjene dionica odnosno udjela te podatke o vremenu od kada stjecatelji dioni-ca u društvu preuzimatelju imaju pravo na dio dobit-ka društva te pojedinosti o prijenosu dionica odnosno udjela na društvo preuzimatelja. Jednako kao i pri do-maćem pripajanju, organi upravljanja društava koja sudjeluju u pripajanju moraju sastaviti izvješće o pripajanju u kojem se pravno i gospodarski obrazla-že prekogranično pripajanje te se navode posljedice koje će ono imati na članove društava koja sudjeluju u pripajanju te na vjerovnike i radnike.

Radnicima, odnosno njihovim predstavnicima, mora se omogućiti uvid u izvješće o pripajanju najka-snije mjesec dana prije održavanja skupštine koja od-lučuje o pripajanju. Ako radnici daju svoje mišljenje o pripajanju, ono se mora priložiti izvješću o pripajanju. Zajednički plan pripajanja moraju pregledati revizori pripajanja, i to zasebno za svako društvo koje su-djeluje u toj statusnoj promjeni. Revizore imenuje sud na prijedlog nadzornog ili upravnog odbora. S ob-zirom na to da je riječ o prekograničnom pripajanju u kojem sudjeluju društva iz različitih država, najvjero-jatnije se neće moći primijeniti pravila o mogućnosti imenovanja zajedničkog revizora. Na reviziju pripaja-nja odgovarajuće se primjenjuju odredbe koje vrijede za pregledavanje ugovora o pripajanju, od jednog ili više revizora, u domaćem pripajanju. Revizija pripa-janja nije potrebna ako svi članovi svih društava koja sudjeluju u pripajanju daju izričitu izjavu o tome da se odriču revizije pripajanja. Ako društvo preuzimatelj drži dionice na koje otpada najmanje devet desetina temeljnog kapitala pripojenog društva, za pripajanje se ne traži odobrenje glavne skupštine društva preu-zimatelja, osim ako dioničari toga društva čiji udjeli zajedno čine najmanje dvadeseti dio temeljnoga kapi-tala zahtijevaju da se sazove glavna skupština, koja treba odlučiti o davanju odobrenja za pripajanje. No, u objavi plana pripajanja dioničare mora se upozoriti

na njihova prava, posebice ne adresu gdje mogu bez naknade dobiti obavijesti o svojim pravima.

Glavna skupština može uvjetovati svoju sugla-snost na pripajanje, s time da radnici društva preuzi-matelja izričito odobre način suodlučivanja radnika u tome društvu.

Glede sudskog ispitivanja omjera zamjena dionica (čl. 532.) odnosno udjela (čl. 547.) i o ostvarivanju poseb-nih prava dioničara (čl. 562.), odnosno članova društva (čl. 570.), zakonom je određeno da se hrvatska pravila postupka primjenjuju na pripojeno društvo koje ima registrirano sjedište u drugoj državi članici Europske unije ili u državi koja je stranka ugovornica Ugovora o europskome ekonomskom prostoru, a ta država ne po-znaje navedene postupke, ali samo ako se s njihovom primjenom pred nadležnim sudom te države izričito suglasi skupština pripojenog društva prilikom odlu-čivanja o pripajanju. Takvim je zakonskim rješenjem omogućeno dioničarima, odnosno članovima pripojenog društva iz država u kojoj nije uređen institut zamjene dionica, da se izričito izjasne i suglase s primjenom hr-vatskog prava na skupštini, i to pred svojim nadležnim sudom. Posebna pravila su propisana za zaštitu vjerov-nika pripojenog društva. Jednako kao i pri domaćem pri-pajanju, vjerovnicima pripojenog društva mora se dati osiguranje, ako se u tu svrhu prijave u pisanom obliku u roku od dva mjeseca od objave plana pripajanja, uz navođenje temelja i visine tražbine, ako imaju tražbine koje su nastale prije ili najkasnije 15 dana nakon objave plana pripajanja i ako dokažu da je pripajanjem ugrože-no ispunjenje njihovih tražbina.

Upis pripajanja provodi se prema posebnim pravi-lima koja polaze od toga da pravne posljedice pripa-janja nastupaju prema mjerodavnim propisima one države u kojoj je valjano registrirano društvo preu-zimatelj, da su za društva koja sudjeluju u prekogra-ničnom pripajanju ili spajanju mjerodavni različiti propisi te da su različita tijela nadležna za provedbu registracije ili upis u druge upisnike.

O tome gdje je sjedište društva preuzimatelja ovisi i nastupanje pravnih posljedica pripajanja, i to pre-ma propisima koji su mjerodavni za društvo preuzi-matelja. Drugim riječima, s obzirom na to da je riječ o prekograničnom pripajanju ili spajanju, zakonom je samo u načelu uređeno na koji se način odvija suradnja tije-la nadležnih za upis pripajanja. Zato bi do stupanja na snagu navedenih odredaba trebalo te odredbe doraditi u pogledu dostave zbirke isprava, potvrde da su valjano obavljene radnje, sadržaja prijave i priloga uz prijavu i dr.

Članovi uprave, prokuristi i likvidatori - zbirka bitnih propisa

AKTUALNO

Pripremio: Ante VIDOVIĆ, dipl. iur. Izdanje: Zagreb, srpanj 2016.Opseg: 140 str. Cijena: 84,00 kn

Prosinac 2016.



Imate li poslovnu ideju koju smatrate izvrsnom i koju ste odlučili i realizirati? Jedan od prvih koraka je osnivanje trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću (dalje:

d.o.o.), odnosno jedan od prvih koraka je ulazak u vode poduzetništva. Stoga autor u prvom dijelu članka objašnjava pojam trgovačkog društva, postupak osnivanja d.o.o.-a kroz sljedeće faze: provjera i rezervacija imena / naziva trgovačkog društva na sudskom registru pri nadležnom Trgovačkom sudu, odlazak javnom bilježniku, odlazak u banku (otvaranje privremenog računa za uplatu minimalnoga temeljnog kapitala) te uplata troškova sudske pristojbe za osnivanje d.o.o.-a.

UDK 347.72.02

Osnivanje d.o.o.-a s jednim članom (I.)Tino BEGO, dipl. iur.

1. UVODRealizacija poslovne ideje zahtijeva pripremu koja

znači da je potrebno odmah zaroniti u pravo iskustvo bavljenja poduzetništvom, jer je ideju potrebno prove-sti kroz skicu poslovnog modela i testiranje određenoga poslovnog modela.

Skica poslovnog modela predstavlja skraćenu verziju poslovnog plana koji možete pojasniti na jednoj stranici, a koji predstavlja razradu realizacije poslovne ideje.

Drugim riječima, poslovnu ideju raščlanimo tako da definiramo koju djelatnost naša poslovna ideja pred-stavlja, po čemu se ta djelatnost razlikuje od drugih slič-nih na tržištu, tko nam je ciljno tržište, na koji način / kako ponuditi novu vrijednost na tržištu koja poslovnu ideju / djelatnost čini različitom od konkurencije, koliko je potrebno ulaganja za početak obavljanje djelatnosti / realizacije poslovne ideje te koliko je vremena potrebno za povrat ulaganja.

Nakon što je poslovna ideja raščlanjena ona je vizua-lizirana i artikulirana i spremna za početak njene reali-zacije, prvi korak je osnivanje određenog trgovačkog društva1 ovisno o vrsti djelatnosti, potrebama osnivača i tržišta, kao i financijskim mogućnostima.

U ovom smo članku odabrali d.o.o kao jedan od mo-gućih i najčešćih oblika trgovačkih društava koja se osnivaju radi obavljanja gospodarske ili bilo koje druge djelatnosti, stoga se u članku objašnjava postupak osni-vanja d.o.o.-a s jednim članom, navode troškovi osniva-nja i troškovi vođenja poslovanja d.o.o.-a s jednim čla-nom te druge obveze koje d.o.o. mora ispuniti u skladu s propisima u RH da bi mogao legalno poslovati u tuzem-stvu i u inozemstvu.

2. POJAM TRGOVAČKOG DRUŠTVAPrema odredbi čl. 385. ZTD-a, d.o.o. je trgovačko druš-

tvo u koje jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba uno-se uloge2 u unaprijed dogovoreni temeljni kapital, a osniva se na temelju ugovora koji sklapaju osnivači (društveni ugovor), s tim da ako društvo osniva je-

1 Prema odredbi čl. 2. st. 2. i 3. Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93. – 110/15., dalje: ZTD), Trgovačka društva jesu javno trgovačko društvo, komanditno društvo, dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću i gospodarsko interesno udruženje (dalje: trgovačka društva), s tim da su javno trgovačko društvo, komanditno društvo i gospodarsko interesno udruženje društva osoba, a dioničko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću društva kapitala.

2 Detaljnije o poslovnom ulogu v. RRiF, br. 8/15., str.169.

dan osnivač, društveni ugovor zamjenjuje izjava osni-vača o osnivanju d.o.o.-a dana kod javnog bilježnika.

Trgovačko društvo može osnovati jedna ili više fi-zičkih ili pravnih osoba, s tim da je potrebno da fizič-ka osoba koja sama ili s drugom fizičkom ili pravnom osobom osniva društvo ima poslovnu sposobnost, te da je volju za osnivanjem izjavila slobodno i valja-no, točnije bez mana volje.3 Ako fizička osoba nema poslovnu sposobnost ili joj je ista oduzeta ili ograničena odlukom suda, volju može izjaviti odnosno odobriti njezin zakonski zastupnik odnosno skrbnik4, dok je za pravnu osobu koja sama ili s nekim osniva društvo nužno da je odluku o osnivanju donijelo nadležno tijelo te pravne osobe, te da je u postupku osnivanja novog društva zastupa ovlaštena osoba.

U nastavku članka objašnjavamo postupak osniva-nja d.o.o.-a od strane jedne fizičke osobe (d.o.o. s jed-nim članom).

3. POSTUPAK OSNIVANJA d.o.o.-aKako smo uvodno naveli, potrebno je u procesu po-

stupaka preoblikovanja poslovne ideje u određenu gospodarsku djelatnost odmah zaroniti u pravo isku-stvo bavljenja poduzetništvom, to isto možemo navesti i za ovo poglavlje.

Naime, osnivanje d.o.o. možemo podijeliti u nekoliko koraka ili faza, i to:

¾ provjera i rezervacija imena / naziva trgovačkog društva na sudskom registru pri nadležnom Trgo-vačkom sudu

¾ odlazak javnom bilježniku ¾ odlazak u banku (otvaranje privremenog računa za uplatu minimalnog temeljnog kapitala)

¾ uplata troškova sudske pristojbe za osnivanje d.o.o.-a ¾ odlazak javnom bilježnik ¾ prijava na sudski registar nadležnog trgovačkog suda

3 Odredba čl. 18. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05., 41/08, 125/11. i 78/15., dalje: ZOO) propisuje da poslovno sposobna osoba može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke. Poslovnu sposobnost fizička osoba stječe punoljetnošću, a pravna danom nastanka, ako zakonom nije drukčije odre-đeno. Osoba koja nije punoljetna može stvarati samo pravne učinke određene zakonom. Umjesto osobe koja nema poslovnu sposobnost očitovat će svoju volju njezin zakonski zastupnik ili skrbnik.Za pravnu osobu volju očituju njezina tijela u pravnim poslovima i postupcima koje poduzimaju u tome svojstvu. U sumnji je li osoba postupala u svojstvu tijela pravne osobe, smatrat će se da jest, ako treći nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ta osoba postupa u tom svojstvu (o manama volje vidjeti odredbe čl. 279. – 285. ZOO-a).

4 Vidjeti odredbe čl. 276 – 278. ZOO-a.

Prosinac 2016.



¾ izrada žiga ¾ otvaranje računa ¾ prijava na državni zavod za statistiku ¾ prijava na Hrvatski zavod za mirovinsko osigura-nje (dalje: HZMO) i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZ)

¾ knjigovođa.

3.1. PROVJERA I REZERVACIJA IMENA / NAZIVA TRGOVAČKOG DRUŠTVA NA SUDSKOM REGISTRU PRI NADLEŽNOM TRGOVAČKOM SUDU

Provjera i rezervacija imena / naziva bitna je zbog zaštite tvrtke5 (tvrtka je ime pod kojim trgovačko druš-tvo djeluje), jer se prema odredbi čl. 11. st. 2. ZTD-a i odredbi čl. 49. st. 2. Zakona o sudskom registru (Nar. nov., br. 1/95., 57/96., 1/98., 30/99., 45/99., 54/05., 40/07., 91/10., 90/11., 148/13., 93/14. i 110/15., dalje: ZS) tvrtka trgovačkoga društva mora jasno razliko-vati od tvrtke drugoga trgovačkog društva upisane u sudski registar kod istoga registarskoga suda.

3.1.1. Provjera imena / nazivaNakon odabira imena / naziva d.o.o-a potrebno je

provjeriti postoji li već d.o.o. s istim ili sličnim imenom / nazivom, jer se ime / naziv mora razlikovati od ime-na drugih tvrtki upisanih u sudski registar kod istog suda, prema odredbi čl. 14. ZTD-a.

Smatramo kako je potrebno ime / naziv (koji ste odabrali za svoju ideju koju ste pretvorili u neku gos-podarsku djelatnost) birati tako da bude jednostav-no, pamtljivo, razumljivo, da bude odraz djelatnosti d.o.o., ali prvenstveno vizije i misije i da u samom startu bude prepoznatljiv potrošačima.

Nadalje, potrebno je pomno razmisliti o imenu / nazi-vu kako ne bi stvaralo ograničenje ako bi u budućno-sti proširili gospodarsku djelatnost. Drugim riječima, ako bi se početna ideja proširila, bilo bi uputno da ime / naziv ne ograničava (npr. d.o.o. će se baviti izradom terapijskih drvenih igračaka za djecu, a s vremenom će tržište pokazati potrebu i za nekim drugim materijalima, tada izbjegavajte riječ „drvo“).

Provjeru imena / naziva d.o.o.-a moguće je provje-riti putem web-stranice sudskog registra6, s tim da skrećemo pozornost na to kako je potrebno da se ime / naziv razlikuje od imena / naziva drugih tvrtki upisanih u sudski registar kod istog suda.

Drugim riječima, ako se pretragom ustanovi da po-stoji tvrtka s istim ili sličnim imenom / nazivom, samo ta činjenica ne znači da nisu ispunjeni uvjeti za rezervaciju imena ili naziva.

Naime, potrebno je da je tvrtka s istim ili sličnim ime-nom / nazivom upisana u sudski registar kod istog suda kako se ne bi ispunili uvjeti za rezervaciju ime-na ili naziva.

5 Detaljnije o zaštiti naziva (tvrtke) trgovačkog društva, v. RRiF, br. 11/15., str.223.

6 https://sudreg.pravosudje.hr/registar/f?p=150:1

3.1.2. Rezervacija imena / nazivaPrema odredbi čl. 50.a ZS-a rezervacija imena / na-

ziva pod kojim subjekt upisa (d.o.o.) namjerava po-slovati i sudjelovati u pravnom prometu nakon upisa osnivanja obavlja se na temelju prijave za rezervaciju.

Rezervacija imena / naziva pod kojim subjekt upisa na-mjerava poslovati i sudjelovati u pravnom prometu obavlja se na temelju prijave koja se podnosi prije podnošenja prijave za upis osnivanja novog subjekta upisa, prema odredbi čl. 53. Pravilnika o načinu upisa u sudski registar (Nar. nov., br. 22/12. i 127/14., dalje: Pravilnik).

Prijava rezervacije imena ili naziva podnosi se regi-starskom sudu (sudski registar nadležnoga trgovačkog suda na čijem će području biti sjedište novog subjekta upisa (novog d.o.o.-a) u najmanje dva primjerka na pro-pisanom obrascu, s tim da ovjera prijave nije potrebna.

Uz prijavu se dostavlja: ¾ dokaz o uplati sudske pristojbe (10 kn državnih biljega)

¾ prema potrebi i drugi prilozi.Skrećemo pozornost na odredbu 20. ZTD-a, prema ko-

joj naznaka imena tvrtke trgovačkog društva mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili na službenom jeziku države članice Europske unije i latiničnom pismu, a mogu se koristiti i arapski bro-jevi, s tim da ostali sastojci tvrtke moraju biti na hrvat-skom jeziku i latiničnom pismu.

Nadalje, tvrtka trgovačkoga društva može sadržavati pojedine strane riječi drugih jezika ako one čine ime ili ako su uobičajene u hrvatskom jeziku, ili ako za njih nema odgovarajuće riječi u hrvatskom jeziku, ili ako se radi o riječima na mrtvom jeziku.

Ako je ime / naziv na jednom od službenih jezika Europske unije, prilikom rezervacije imena / naziva potrebno je dostaviti presliku prve stranice rječnika i presliku stranice na kojoj je riječ sa značenjem te riječi na hrvatskom jeziku.

3.1.3. Postupak prijave provjere rezervacije imena / naziva

Prvo, potrebno je s interneta skinuti obrazac RZ 7 te ga popuniti elektronički, odnosno na računalu, te isprintati u 2 (dva) primjerka i vlastoručno potpisati.

Skrećemo pozornost da ako obrazac RZ nije ispu-njen elektronički, zahtjev za rezervacijom imena bit će odbačen.

Prema odredbi čl. 56., Prijava se podnosi na obrascu RZ koji sadržava:

¾ oznaku suda ili stalne službe ¾ oznaku predmeta prijave – zahtjev za rezervacijom imena ili naziva

7 Obrazac RZ moguće je popuniti na: www.hitro.hr/lgs.axd?t=16&id=222

Prosinac 2016.



¾ podatke o predlagatelju ¾ podatke o ovlaštenoj osobi predlagatelja ¾ namjeravano ime ili naziv i objašnjenje imena ili naziva

¾ prijedlog podnositelja zahtjeva ¾ datum podnošenja prijave ¾ potpis predlagatelja ili ovlaštene osobe, ¾ priloge.

Ako je riječ o predlagatelju / osnivaču novog d.o.o.-a, fizičkoj osobi navode se podatci o imenu i prezime-nu, prebivalištu i OIB-u, a ako je riječ o predlagatelju / osnivaču pravnoj osobi, u isti se odjeljak upisuju pro-pisani podatci za pravnu osobu.

Drugo, potrebno je uplatiti sudsku pristojbu za re-zervaciju imena / naziva u svoti od 10,00 kn, općom uplatnicom ili internetskim bankarstvom, s tim da su podatci za ispunjavanje uplatnice dostupni na internet-skoj stranici ureda HITRO.HR8

Treće, potpisane obrasce, dokaz o uplati sudske pristojbe i možebitna objašnjenja i/ili dokaze za ime društva, potrebno je dostaviti nadležnom Trgovač-kom sudu9 u dva primjerka.

Jedan primjerak prijave ostaje sudu i zajedno s do-kazom o uplati odlaže u registarski spis, a drugi primje-rak prijave ovjeren štambiljem suda, datumom primitka u pisarnici i upisanim poslovnim brojem pod kojim je prijava upisana u registarski Tt upisnik vraća se pred-lagatelju, prema odredbi čl. 54. i 55. Pravilnika.

Četvrto, sudski savjetnik ili ovlašteni registarski referent odobrit će rezervaciju i naložiti ovlaštenom registarskom službeniku provedbu rezervacije u korist podnositelja prijave u Tt upisnik na rok od 30 dana uz naznaku „rezervirano“ koja će biti vidljiva na web-stranici10 sudskog registra i dati jasne upute za izda-vanje potvrde rezervacije predlagatelju, na primjerku prijave koja je ostavljena registarskom sudu, ako nakon provjere imena ili naziva utvrdi:

¾ da ime ili naziv iz prijave nisu rezervirani ¾ nisu upisani ili uredno prijavljeni za registraciju te ¾ ako ocijeni da se ime ili naziv jasno razlikuju od imena ili naziva drugih subjekata upisa na područ-ju istoga registarskog suda.

Trgovački sud u roku od tri dana provjerava prija-vu rezervacije imena društva, te o rezervaciji imena ili naziva registarski sud izdaje potvrdu u roku od tri dana od dana podnošenja prijave.

Ako predlagatelj u roku od 30 dana ne podnese prijavu za upis registarskom sudu, rezervirano ime ili naziv briše se iz upisnika, a broj Tt upisnika pod kojim je zaprimljena rezervacija automatski se zatva-ra (arhivira).

Ako nisu ispunjeni uvjeti za rezervaciju imena ili naziva, sudski savjetnik ili ovlašteni registarski refe-

8 http://www.hitro.hr/Default.aspx?sec=839 Moguće je prijavu za rezervaciju imena moguće je obaviti i putem ureda

HITRO.HR, no u ovom članku neće biti govora o elektronskom osnivanju trgo-vačkog društva.

10 https://sudreg.pravosudje.hr/registar/f?p=150:1

rent na primjerku prijave dostavlja obavijest podnosite-lju prijave da nisu ispunjeni uvjeti za rezervaciju, prema čl. 57. st.7. Pravilnika.

Peto, smatramo potrebnim upozoriti kako bi bilo naj-praktičnije i najbrže da se prilikom podnošenja prijave za rezervaciju imena izričito navede (sudskom referen-tu) da će se osobno doći preuzeti Potvrdu o odobre-noj rezervaciji imena / naziva budućega trgovačkog društva.

3.2. ODLAZAK JAVNOM BILJEŽNIKUS obzirom na navedeno, razvidno je kako proces, od-

nosno prvi korak, ne traje dulje od 3 radna dana, stoga je već isti dan moguće zaputiti se u ured javnog bilježnika i ponijeti osobnu iskaznicu (fizička osoba osnivač).

3.2.1. Sastavljanje osnivačkog aktaJavni bilježnik će u skladu s gospodarskom djelatno-

sti budućeg d.o.o. -a, sa željama i potrebama u skladu s odredbama ZTD-a izraditi osnivački dokument, odno-sno izjavu osnivača o osnivanju d.o.o.

Prema odredbi čl. 386. i čl. 387. st. 3. ZTD-a, d.o.o. može osnovati jedna ili više fizičkih ili pravnih osoba, a ako d.o.o. osniva jedan osnivač, društveni ugovor zamjenjuje izjava osnivača o osnivanju d.o.o. dana kod javnog bilježnika.

Izjava o osnivanju je osnivački akt d.o.o.-a, prema odredbi čl. 388. ZTD-a, koja mora sadržavati:

¾ ime, prezime, odnosno tvrtku, prebivalište, odno-sno sjedište osnivača, ako je osnivač fizička osoba i njezin osobni identifikacijski broj; ako je osnivač pravna osoba, i matični broj subjekta, odnosno od-govarajuće podatke ako je riječ o stranoj osobi

¾ tvrtku i sjedište društva ¾ predmet poslovanja društva ¾ ukupnu svotu temeljnoga kapitala i svotu svakoga pojedinačnog uloga osnivača, a sastoji li se ulog od stvari ili prava, mora ih se detaljno opisati i nazna-čiti njihovu vrijednost, te broj i nominalne svote poslovnih udjela koje uz obvezu uplate uloga preu-zima svaki osnivač

¾ odredbu o tome osniva li se društvo na određeno ili na neodređeno vrijeme

¾ prava i obveze koje članovi imaju prema društvu pored uplate svojih uloga te prava i obveze koje društvo ima prema članovima.

3.3. ODLAZAK U BANKU (OTVARANJE PRIVREMENOG RAČUNA ZA UPLATU MINIMALNOGA TEMELJNOG KAPITALA)

Nakon što vam je javni bilježnik predao ovjerenu dokumentaciju, potrebno je obaviti uplatu temeljnog kapitala (osnivačkog pologa) u svoti od 20.000,00 kn, odnosno, na temelju osnivačkog akta potrebno je u ban-ci otvoriti tzv: „privremeni račun“ na koji će se uplatiti temeljni kapital.

Prema odredbi čl. 389. st.2. ZTD-a, najniža svota te-meljnog kapitala d.o.o.-a je 20.000,00 kuna.

Prosinac 2016.



Odmah po uplati temeljnog kapitala potrebno je zatra-žiti od banke izdavanje potvrde o uplati osnivačkog pologa, a sve kako bi se istu mogli predočiti javnom bi-lježniku koji ima obvezu priložiti prijavi za upis d.o.o.-a u sudski registar.11

3.4. UPLATA TROŠKOVA SUDSKE PRISTOJBE ZA OSNIVANJE d.o.o.-a

Nakon uplate temeljnog kapitala, a prije odlaska kod javnog bilježnika, potrebno je uplatiti troško-ve sudske pristojbe za osnivanje d.o.o.-a u svoti od 400,00 kn, općom uplatnicom ili internetskim bankar-

11 O čemu više u drugom dijelu ovoga članka koji će biti objavljen u PiP-u, br. 1/17.

stvom, s tim da su podatci za ispunjavanje uplatnice do-stupni na internetskoj stranici ureda HITRO.HR12

4. UMJESTO ZAKLJUČKAU sljedećem broju PiP-a 1/17. objavit ćemo drugi

dio ovog članka u kojem ćemo detaljno razraditi ostale faze osnivanja d.o.o. (odlazak javnom bilježnik, prijavu na sudski registar nadležnoga trgovačkog suda, izra-du žiga, otvaranje računa, prijavu na državni zavod za statistiku, prijavu na Hrvatski zavod za mirovinsko osi-guranje (dalje: HZMO) i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZ), knjigovođu, troškove poslovanja d.o.o.-a, „hladni pogon“, specifičnosti društva s jednim članom, isticanje tvrtke i drugih oznaka uz tvrtku te unošenje imovine u novoosnovano trgovačko društvo.

12 http://www.hitro.hr/Default.aspx?sec=83

MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO

U ovom se članku analizira dosegnuti stupanj unifikacije MPP-a na području EU-a te pi-tanje opravdanosti i mogućnosti donošenja Europskog zakonika o MPP-u kojim bi se

na području država članica cjelovito unificirao cjelokupan MPP. Iako povijesno poredbeno iskustvo MPP-a govori da su do sada sve takve regionalne unifikacije bile neuspješne kad je riječ o postavljenom cilju i očekivanim rezultatima, razlozi veće pravne sigurnosti i kvan-tificirani podatci anticipiranih troškova građana EU-a zbog izostanka unifikacije određenih dijelova MPP-a pokazuju opravdanost takvih želja i nastojanja. Autor na kraju ovoga članka pokušava odgovoriti i na pitanje: Može li sadašnji pravni okvir za donošenje pravnih akata europskog MPP-a izložen istodobnom djelovanju određneih silnica u EU-u omogućiti novu unifikacijsku i komunitarizacijsku razinu u kojoj bi predmetni zakonik bio nova gradivna tvar i katalizator daljnjeg eurointegracijskog procesa?

UDK 341.6

Unifikacija europskoga međunarodnog privatnog prava i izglednost za Europski zakonik o MPP-u

Prof. dr. sc. Vilim BOUČEK*

MGPP), sadržane u pravnim aktima EU-a kojima se ure-đuje sudska nadležnost, određena (građanskopravna) postupovna pitanja te priznanje i ovrha stranih sudskih odluka u privatnopravnim odnosima s međunarodnim odnosno prekograničnim obilježjem.1 Odredbe EUMPP-a bitna su sastavnica odredaba prava EU-a o pravosudnoj

* Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu1 Istoznačnica u poredbenom pravu za EUMPP je europsko kolizijsko pravo,

a taj pojam uz odredbe o mjerodavnom pravu obuhvaća i norme MGPP-a. Usp. BASEDOW, Die Vergemeinschaftung des Kollisionsrecht nach dem Vertrag von Amsterdam, u: Baur/Mansel, Systemwechsel im europäischen Kollisionsrecht, München, 2002., str. 19 i SIEHR, Internationales Privatrecht, Deutsches und eu-ropäisches Kollisionsrecht für Studium und Praxis, Heidelberg, 2001. (u nastavku: IPR), str. 568-569 te DICEY, MORRIS and COLLINS, The Conflict of Laws, Volume 1, 14th ed., London, 2006. (u nastavku rada: DICEY, MORRIS and COLLINS, The Con-flict of Laws), str. 4, kao i CHESHIRE and NORTH’s Private International Law (uredili: NORTH/FAWCET), 13. izdanje - pretisak, London, Edingurgh, 2004., str. 3 i 7-8.)

1. UVODU svom je pravnom razvitku od XIII. do XXI. st. me-

đunarodno privatno pravo (dalje: MPP) uređujući privat-nopravne odnose s međunarodnim obilježjem poticalo međunarodnu stabilnost privatnopravnih odnosa te kao katalizator u njihovoj izgradnji istodobno jačalo prav-nu sigurnost kao opće poželjan i visoko rangiran cilj u svim pravnim i međuljudskim odnosima. Na području država članica Europske unije (dalje: EU) MPP je uređen autonomnim nacionalnim pravom, međunarodnim (me-đudržavnim) ugovorima i europskim međunarodnim privatnim pravom (dalje: EUMPP). Suvremeni EUMPP čine norme o određivanju mjerodavnog prava i odred-be međunarodnoga građanskog procesnog prava (dalje:

Prosinac 2016.



suradnji u građanskim stvarima (čl. 81. UFEU-a)2 kojima se pridonosi izgradnji EU-a kao prostora slobode, sigur-nosti i pravde (čl. 67. UFEU-a) i time istodobno potiče sloboda kretanja ljudi kao jedna od temeljnih sloboda u EU-u (čl. 21. UFEU-a) koja je pak s ostalim tržišnim slobodama(čl. 34. i 35., 45., 49. i 54., 56. i 63. UFEU-a) osnova za jednu od glavnih pravno-političkih odredni-ca EU-a, a to je izgradnja njezina unutarnjeg tržišta (čl. 3. st. 3. UEU-a i čl. 26. UFEU-a).3 Stalni pravni razvitak MPP-a kao grane prava i svekoliko pravno povezivanje rastućega današnjeg „globalnog sela“4 stvaralo je potre-bu unifikacije MPP-a koja se u EU ostvaruje unifikaci-jom određenih dijelova EUMPP-a u okviru legislativne nadležnosti EU-a. Iako je do danas (2016.) donesen veći broj uredaba EU-a koje uređuju pitanja mjerodavnog prava za ugovorne, izvanugovorne, određene obiteljsko-pravne i nasljednopravne odnose te one koje uređuju pitanja europskoga građanskog procesnog prava, mno-ga pitanja MPP-a ostala su u europskome legislativnom limbu pravnih praznina budući da (očito) još ne postoji dosegnuti konsenzus oko unifikacijskih konkretnih rje-šenja za određena pravna pitanja. Takvo stanje izvora EUMPP-a znači potrebu da se na neunificirana pitanja EUMPP-a i nadalje primjenjuju međunarodni ugovori poput Haaških konvencija, sudska praksa Suda EU-a (u nastavku: Europski sud) te harmonizirano nacionalno pravo na temelju smjernica EU-a i odredbe autonomno-ga nacionalnog MPP-a. Opisana šarolikost izvora MPP-a ne samo da otežava rješavanje prekograničnih privatno-pravnih situacija nego i onemogućuje ili barem uspora-va ostvarenje jednog od općih ciljeva EU-a, a to je izgrad-nja unutarnjeg tržišta. Osim toga, ako se kvantificiraju stvarni troškovi građana EU-a koji nastaju u rješavanju neunificiranih privatnopravnih pitanja s prekogranič-nim obilježjem u EU-u, tada građanima EU-a nastaju i dodatni predvidivi troškovi koji prelaze svotu od stotri-desetsedam milijuna eura godišnje.5 To nas opravdano dovodi do opetovanog pitanja: Može li se na području EU-a, dakle, za sve njezine države članice donijeti uni-ficirani Europski zakon o međunarodnom privatnom pravu kao završni akt unifikacijskog procesa EUMPP-a? U povijesnom se kontekstu postavlja pitanje: Jesu li do sada postojali takvi pokušaji i može li takav zakon pre-vladati dosadašnje povijesne pokušaje?

Povijesne napomene. Nakon afirmacije autonomno-ga nacionalnog MPP-a od početka do kraja XIX. st., čije su (ipak) rudimentarne odredbe bile utkane u velike ko-

2 Vidi: Ugovor o funkcioniranju EU (u nastavku: UFEU), koji s Ugovorom o EU (u nastavku: UEU), čini Lisabonski ugovor od 13. prosinca 2007. (OJ EU C 115 od 9. svibnja 2008.). Isti je stupio na snagu 1. prosinca 2009. i čini normativnu okosnicu važećeg prava EU. Vidi više o tome: CRAIG, The Lisbon Treaty, Law, Politics, and Treaty Reform, Oxford, New York, 2010.

3 Vidi više o tome: BOUČEK, Europsko međunarodno privatno pravo u eu-rointegracijskom procesu i harmonizacija hrvatskog međunarodnog privatnog prava, Zagreb, 2009. (u nastavku: EUMPP u eurointegracijskom procesu), str. 55-87 i 110-123.

4 Općenito o tome vidi: SCHOLTE, Globalisation, A Critical Introduction, Pal-grave, 2005. ili u prijevodu LJ. Vujoševića isto djelo navedenog autora, u izdanju CID, Podgorica 2009. U kontekstu MPP-a vidi više o tome: BASEDOW, The Effects of Globalization on Private International Law, u: Basedow/Kono, ed., Legal Aspects of Globalization, The Hague, 2000., str. 1-10.

5 Vidi više o tome u ovom radu infra, pod III.

difikacije nacionalnoga građanskog prava, prekogranič-no povezivanje privatnopravnih subjekata iz različitih država otežavao je (i) nepostojeći međunarodnopravni okvir koji bi putem međunarodnih ugovora takve prav-ne norme unificirao barem na regionalnom europskom području. Dokaz potrebe takva usklađivanja i traženja zajedničkih pravnih pristupa bila je Haaška konferen-cija za MPP osnovana 1883. godine6 koja je na idejnim postavkama Talijana Mancinija i Nizozemca Assera po-činjući od zasjedanja 1893. ostvarivala prve korake pre-ma unifikaciji MPP-a donošenjem međunarodnih ugovo-ra. Njima su se unificirala tek ili samo prepoznata, ali očito aktualna privatnopravna pitanja s međunarodnim obilježjem, tada unutar užeg kruga od petnaest pravno razvijenih europskih država. I danas kada je EU država članica Haaške konferencije za MPP te kada sedamde-setak država iz cijeloga svijeta sudjeluje u njezinu radu, parcijalna unifikacija MPP-a i dalje je modus operandi Haaške konferencije, iako ta međunarodna organizacija danas teži globalnom djelovanju.

Povijesno gledano, ideja unifikacije cjelokupnog MPP-a bila je trajna čežnja nekolicine vizionara. Već nakon Prvoga svjetskog rata pojavile su se nove ideje regionalne unifikacije MPP-a, bilo da je riječ o među-narodnim ugovorima ili Zakonima o MPP-u s regional-nom primjenom. Prva se takva ideja počela ostvarivati u Latinskoj Americi i rezultirala je donošenjem Código Bustamante od 13. veljače 1928. godine na VI. Intera-meričkoj konferenciji za MPP održanoj na Kubi.7 Njegov je autor kubanski znanstvenik Bustamante po kome je taj jedinstveni međunarodni ugovor za Latinsku Ame-riku i dobio ime. Código Bustamante sastoji se od 437 članaka kojima se gotovo cjelovito uz međunarodno pri-vatno pravo i procesno pravo uređuje i trgovačko kao i kazneno pravo. Ratificirale su ga sve države Latinske Amerike osim Argentine, Paragvaja i Urugvaja. S mo-trišta MPP-a taj višestrani međunarodni ugovor nije u cijelosti ostvario željene ciljeve. Njegovo područje pri-mjene ograničeno samo na države stranke popraćeno je prilikom ratifikacije još i brojnim rezervama država stranaka. Osim toga, u pojedinim državama strankama Código Bustamante primjenjuje se samo ograničeno, i to kao supsidijarni izvor u slučaju zakonskih praznina u autonomnom nacionalnom MPP-u. Kada je pak riječ o osobnom statutu fizičke osobe (čl. 7.), kompromisno rje-šenje po kojem se određivanje mjerodavnog prava pre-pušta kolizijskim normama država stranaka pokazalo se kontraproduktivnim. Za razliku od kolizijskih, odredbe MGPP-a potpunije su ostvarile unifikacijsku funkciju.8 Traženje novih, cjelovitijih i suvremenijih regionalnih unificiranih odredaba MPP-a nastavljeno je počinjući od 1975. godine donošenjem dvadesetpet nacrta konven-cija u okviru Organizacije Američkih Država čime se

6 Usp. SAJKO, Međunarodno privatno pravo, V. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Zagreb, 2009. (dalje: MPP), str. 65-69.

7 Vidi više o tome: VUKOVIĆ/KUNŠTEK, Međunarodno građansko postupovno pravo, Zagreb, 2005., str. 8 i dalje.

8 Usp. KROPHOLLER, Internationales Privatrecht, 6. Auflage, Tübingen, 2006., str. 64-65.

Prosinac 2016.



Código Bustamante i njegovog autor trajno pozicioniraju kao značajna karika u općoj povijesti MPP-a, a posebice pravnoj povijesti Latinske Amerike.9

U pokušaju unifikacije EUMPP-a valja pak spomenu-ti pojedinačne pokušaje donošenja Europskog Zakona o međunarodnom privatnom pravu (dalje: ZMPP) kao i ZMPP-a za jedan dio Europe. Jedan od preteča unifikacije europskog MPP-a bio je slovenski znanstvenik prof. La-pajne, iako je njegov pokušaj iz sredine tridesetih godina prošloga stoljeća da se donese unificirano MPP za slaven-ske države srednje i jugoistočne Europe, bio neuspješan10.

Posebnu povijesnu važnost za unifikaciju EUMPP-a ima i Nacrt europskog ZMPP-a Ernsta Frankensteina. Taj je njemački znanstvenik boraveći za vrijeme II. svj. rata u egzilu u Engleskoj izradio kodifikaciju europskog MPP-a u 816 zakonskih članaka koji uz norme mjero-davnog prava obuhvaćaju i odredbe MGPP-a.11 Iako je sadržaj Nacrta europskog ZMPP-a odražavao nove tren-dove europskog MPP-a, tekst je navedenog Nacrta ostao neopravdano zapostavljen.

Eurointegracijski proces započet u drugoj polovini dvadesetog stoljeća i izgradnja EU-a i njezinog sui ge-neris pravnog poretka opetovano aktualizira pravno pitanje višegodišnje unifikacije MPP-a i mogućnost da se nakon međunarodnih ugovora i uredbi integralnim pravnim aktom u EU unificira MPP.

Postavljanje problema. U nastavku ovoga članka pokušat ćemo na temelju postignutog stupnja unifikaci-je EUMPP-a do 2015. godine i kvantificiranih podataka o troškovima građana EU-a u rješavanju privatnopravnih situacija s prekograničnim obilježjem koje nisu unificira-ne odredbama EUMPP-a odgovoriti na pitanje: može li sa-dašnji pravni okvir za donošenje pravnih akta EUMPP-a izložen istodobnom djelovanju centripetalnih i centrifu-galnih silnica u EU-u omogućiti novu komunitarizacijsku i unifikacijsku razinu u kojoj bi Europski zakon o MPP-u bio nova gradivna tvar i katalizator daljnjega eurointegra-cijskog procesa te na kraju ovoga članka, zaključak.

2. UNIFIKACIJA EUMPP-a DO 2016. GODINE2.1. OPĆE NAPOMENEPromatrajući dosadašnji eurointegracijski proces ra-

zvidno je da se unifikacija EUMPP-a provodila na teme-lju: „klasičnih“ međunarodnih (međudržavnih) ugovora, uredaba ex EZ-a i današnjeg EU-a, europskih međuna-rodnih ugovora kojih je stranka ex EZ i današnji EU kao i presuda Europskog suda.

Iako eurointegracijski proces MPP-a povijesno veže-mo uz čl. 293. (prvotno čl. 220.) Ugovora o osnivanju EEZ (Rimskog ugovora) iz 1957. godine12, unifikacijski

9 Ibid.10 Usp. SAJKO, MPP, str. 65.11 Vidi: FRANKENSTEIN, Projet d’un Code Européen de droit international

privé, Lyden, 1950.12 Tu fazu razvitka MPP-a na području tadašnje EEZ, od 25. ožujka 1957. do

30. travnja 1999. nazivamo međunarodnopravna integracijska faza budući da je dominantan unifikacijski pravni akt bio međunarodni (međudržavni) ugovor kao npr. Bruxelleska konvencija o sudskoj nadležnosti, priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima od 27. rujna 1968. donesena na temelju čl. 220. Ugovora o osnivanju E(E)Z kao i Rimska konvencija od 19. lipnja 1980. o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze donesena na temelju inicijative država

proces i početak EUMPP-a vezan je za donošenje Ugovo-ra iz Amsterdama od 2. listopada 1997. godine kada (ta-dašnji) EZ dobiva sve potrebne legislativne nadležnosti za donošenje EUMPP-a.

2.2. UREDBE EU-a

Stupanjem na snagu Ugovora iz Amsterdama 1. svibnja 1999. godine omogućeno je i formalno da MPP sadržan u pravnim aktima tadašnje EZ postaje europ-sko sekundarno MPP13, a uredba glavni i dominantni izvor kojim se unificira EUMPP.14 Otada pa do danas uredba ima opću primjenu, obvezujuća je u cijelosti i neposredno se primjenjuje u svim državama članicama EU-a (čl. 288. st. 2. UFEU-a).15

Dominaciju uredaba među izvorima EUMPP-a ilustri-ra podatak da je od 1. svibnja 1999., odnosno od 22. pro-sinca 2000. kada je donesena prva uredba EUMPP, a to je bila BU I16, pa do danas (lipanj 2016.) donesen veći broj uredaba koje odredbama o MGPP-u i mjerodavnom pravu uređuju EUMPP.

To su sljedeće važeće Uredbe EU (ili ex EZ):a) Uredba EU br. 1215/2112. Europskog parlamenta

i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima (Uredba Bruxelles I bis – u nastavku: BU I bis) koja se od 10. siječnja 2015. primjenjuje u svim državama čla-nicama EU-a, izuzev Danske17;

b) Uredba (EZ) br. 593/2008. Europskog parlamenta i Vijeća o mjerodavnom pravu za ugovorne odnose od 17. lipnja 2008. (dalje:Uredba Rim I) koja je stupila na snagu 17. prosinca 2009. i primjenjuje u svim državama članicama EU-a, izuzev Danske18;

c) Uredba (EZ) br. 864/2007. Europskog parlamenta i Vijeća o mjerodavnom pravu za izvanugovorne obveze od 11. srpnja 2007. (dalje: Uredba Rim II) koja je stu-pila na snagu 11. siječnja 2009. i primjenjuje u svim državama članicama EU, izuzev Danske19;

d) Uredba Vijeća EU 1259/2010. od 20. prosinca 2010. o uvođenju pojačane suradnje na području mjero-davnog prava za razvod i rastavu braka (dalje: Uredba

članica tadašnje EEZ. Vidi više o tome: BOUČEK, EUMPP u eurointegracijskom pro-cesu, str. 29 i 47-54 kao i BOUČEK, Međunarodni ugovori – izvori međunarodnog privatnog prava na području Europske unije, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu br. 6/2011. (u nastavku rada: Međunarodni ugovori), str.1795-1804.

13 To je zajedničkopravna integracijska faza koja traje od 2. listopada 1997. do 30. studenog 2009. Vidi više o tome: BOUČEK, EUMPP u eurointegracijskom procesu, str. 55-57 i 87 kao i BOUČEK, Međunarodni ugovori, str. 1804-1810.

14 O komunitarizaciji odnosno unifikaciji EUMPP-a vidi više u: BASEDOW, The Communitarization of the Conflict of Laws under the Treaty of Amsterdam, Common Market Law Review, 37 (2000) str. 687 i dalje.

15 Današnju fazu razvitka EUMPP-a nazivamo unijskopravna integracijska faza koja je započela 1. prosinca 2009. stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora od 13. prosinca 2007. Usp. BOUČEK, EUMPP u eurointegracijskom procesu, str. 87. i BOUČEK, Međunarodni ugovori, str. 1810-1816.

16 Uredba (EZ) br. 44/2001. od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima (Bruxelles I uredba - BU I). Stupila je na snagu 1. ožujka 2002. za sve države članice EU izuzev Danske, a zamijenila ju je nova Bruxelleska uredba Ibis – vidi sljedeću bilješku.

17 ABl.EU 2012 L 353/1.18 ABl. EU 2008 L 177/6. Tekst Uredbe objavljen je i u: BABIĆ/JESSEL HOLST,

Međunarodno privatno pravo, zbirka unutarnjih, europskih i međunarodnih propisa, Zagreb, 2011., str. 188-223.

19 OJ EU 2007 L 199/40. Tekst Uredbe također je objavljen i u: BABIĆ/JESSEL HOLST, Međunarodno privatno pravo, zbirka unutarnjih, europskih i međunarod-nih propisa, Zagreb, 2011., str. 226-255.

Prosinac 2016.



Rim III) stupila je na snagu 29. siječnja 2013. i danas (stanje u ožujku 2016.) se primjenjuje se u Austriji, Bel-giji, Bugarskoj, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Latviji, Litvi, Luxemburgu, Malti, Njemačkoj, Portugalu, Rumunjskoj, Portugalu i Sloveniji20;

5) Uredba (EZ) 2201/2003. od 27. studenog 2003. o nadležnosti i priznanju i ovrsi odluka u bračnim pred-metima i predmetima roditeljske odgovornosti i prestan-ku važenja Uredbe (EZ) br. 1347/2000., (Bruxelles II bis uredba – dalje: BU II bis), a primjenjuje se od 1. ožujka 2005. na sve države članice EU, izuzev Danske21;

e) Uredba (EZ) br. 1393/2007. od 13. studenog 2007. o dostavi sudskih i izvansudskih pismena u građanskim i trgovačkim predmetima u državama čla-nicama i ukidanju Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000. Primjenjuje se od 13. studenoga 2008. na sve države članice EU, izuzev Danske22;

f) Uredba (EZ) br. 1206/2001. od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica na području izvođenja dokaza u građanskim i trgovačkim predme-tima. Stupila je na snagu 1. srpnja 2001.za sve države članice EU, izuzev Danske23;

g) Uredba (EZ) br. 1346/2000. od 29. svibnja 2000. o insolvencijskim postupcima.24 Stupila je na snagu za sve države članice EU (izuzev Danske) 31. svibnja 2002., a bit će izmijenjena i dopunjena novom verzi-jom iz 201525;

h) Uredba (EZ) br. 805/2004. od 21. travnja 2004. kojom se ustanovljuje europski ovršni nalog za nes-porne tražbine. Primjenjuje se od 21. listopada 2005. sve države članice EU, izuzev Danske26;

i) Uredba (EZ) 1896/2006. od 12. prosinca 2006. o eu-ropskom platnom nalogu koja se primjenjuje za sve dr-žave članice EU (izuzev Danske) od 12. prosinca 2008.27;

j) Uredba (EZ) br. 861/2007. od 11. srpnja 2007. za uvođenje europskog postupka za sporove male vrijed-nosti. Stupila je na snagu za sve države članice EU (izu-zev Danske) 1. siječnja 2009.28;

k) Uredba (EZ) br. 4/2009. od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i ovrsi od-luka i suradnji u predmetima uzdržavanja (u nastavku: Uredba o uzdržavanju). Stupila je na snagu za sve drža-ve članice EU (izuzev Danske) 18. lipnja 2012.29;

l) Uredba Vijeća br. 664/2009. od 7. srpnja 2009. o uvođenju postupka za pregovore i sklapanje ugovora između država članica i trećih država koji se odnose na nadležnost i priznanje i ovrhu presuda i odluka u brač-nim predmetima, pitanja roditeljske odgovornosti i predmete uzdržavanja kao i mjerodavno pravo za uzdr-

20 ABl. EU L 343/10. Ova se uredba (zasada) ne primjenjuje u Republici Hrvatskoj i ima ograničenu primjenu samo u nekim državama članicama EU budući da je donesena na temelju posebne procedure o pojačanoj suradnji (čl. 20. Ugovora o EU).

21 ABl.EG 2003 L 338/1.22 ABl.EG 2007 L 324/79.23 ABl.EG 2000 L. 174/1.24 ABl.EG 2000 L 160/1.25 OJ EU 2015 L 141/19.26 ABl. EU 2004 L 143/15.27 OJ EU 2006 L 399/1.28 OJ EU 2007 L 199/1.29 OJ EU 2008 L 7/1.

žavanje.30 U navedenoj uredbi sadržajno je riječ o prav-nim pitanjima koja uređuju dvije uredbe, i to Uredba BU II bis i Uredba o uzdržavanju kao i Haaški protokol o mjerodavnom pravu za obveze uzdržavanja iz 2007.31;

m) Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 662/2009. od 13. srpnja 2009. o uvođenju postupka za pregovore i sklapanje ugovora između država članica i trećih država o specifičnim pitanjima mjero-davnog prava za ugovorne i izvanugovorne obvezne odnose. 32 U navedenoj uredbi sadržajno je riječ o prav-nim pitanjima koja uređuju dvije uredbe, i to Uredba Rim I iz 2008. 33 i Uredba Rim II iz 2007.34 Osnova za donošenje obje Uredbe (pod 13 i 14) iz 2009. koje izri-jekom ovlašćuju države članice za navedena specifična pitanja sklapati međunarodne ugovore s trećim država-ma, sadržana je također u točki br. 42 preambule Ured-be Rim I, toč. br. 37 Uredbe Rim II i toč. br. 40 pream-bule Uredbe o uzdržavanju. Obje navedene Uredbe iz 2009. (pod 13 i 14) stupile su na snagu 20. kolovoza 2009. i time otvorile daljnju mogućnost donošenja me-đunarodnih ugovora kao izvora europskog M-a koji će se primjenjivati i izvan područja EU-a;

n) Uredba (EU) br. 650/2012. Europskog parlamen-ta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodav-nom pravu i priznanju i ovrsi odluka i izdanih i ovršnih javnih isprava u nasljednim predmetima i o uvođenju potvrde o nasljeđivanju. Primjenjuje se od 17. kolovo-za 2015. u svim državama članicama EU, izuzev Dan-ske, Irske i UK35;

o) Uredba (EU) br. 606/2013. Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013 o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima. Primjenjuje se od 11. siječnja 2015. u svim državama članicama EU, izuzev Danske.36;

p) Uredba (EU) br. 655/2014. Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi postupka za europski nalog za blokadu računa kako bi se pojedno-stavila prekogranična naplata duga u građanskim i tr-govačkim stvarima. Primjenjuje se od 18. siječnja 2017. u svim državama članicama EU, izuzev UK i Danske.37

2.3. EUROPSKI MEĐUNARODNI UGOVORIU suvremenom važećem EUMPP-u unifikacija MPP-a

provodi se, kao što smo već uvodno naveli, i europskim međunarodnim ugovorima koje je unutar država člani-ca EU-a ili između EU-a i trećih država ili međunarodnih organizacija, na temelju isključive nadležnosti (čl. 3. st. 2.

30 OJ EU 2009 L 200/46. U navedenoj uredbi sadržajno je riječ o pravnim pitanjima koja uređuju dvije uredbe, i to Uredba (EZ) 2201/2003. od 27. studenog 2003. o nadležnosti i priznanju i ovrsi odluka u bračnim predmetima i predmetima roditeljske odgovornosti i prestanku važenja Uredbe (EZ) br. 1347/2000., koja je stupila na snagu 1. kolovoza 2004., a primjenjuje se od 1. ožujka 2005. - BU IIa), kao i Uredbi (EZ) br. 4/2009. od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i ovrsi odluka i suradnji u predmetima uzdržavanja (u nastavku rada: Uredba o uzdržavanju)

31 Vidi www.hcch.net. i infra, bilj. br. 63.32 OJ EU 2009 L 200/25.33 OJ EU 2008 L 177/6 od 4. srpnja 2008.34 ABl. EU 2007 L 199/40 od 31. srpnja 2007.35 OJ EU 2012 L 201/10736 ABl EU 2013 L 181/437 ABl EU 2014 L 189/59

Prosinac 2016.



UFEU), ovlaštena sklapati EU (čl. 216. i 218. UFEU-a).38 Navedenu tvrdnju ilustrirat ćemo sljedećim primjerima.

Prvi je primjer Ugovor EZ s Danskom od 19. listopa-da 2005.39 Budući da se BU I nije primjenjivao na Dan-sku, nego je između država članica EZ-a i Danske na snazi bio BK (čl. 68. BU I),40 postojao je ipak obostrani interes svih država EU-a da se odnos EZ-a i Danske glede sudske nadležnosti i priznanja i ovrsi sudskih odluka u građan-skim i trgovačkim predmetima redefinira. Tako je nakon dugogodišnjih priprema41 izrađen, a potom je Vijeće EZ 20. rujna 2005. godine donijelo u ime EZ-a odluku42 da se između EU-a i Danske potpiše 19. listopada 2005. godine novi međunarodni ugovor o sudskoj nadležnosti i prizna-nju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predme-tima. Ugovor je objavljen 16. studenoga 2005. godine43. Stupanjem na snagu navedenog ugovora 1. srpnja 2007. godine44, između EU-a i Danske prestao je važiti BK, koji je zamijenjen sadržajno gotovo identičnim odredbama BU I. Takav neobičan utjecaj BU I na međunarodne ugovore rezultirao je, dakle, zamjenom BK-a, stranke koje su bile (pojedinačno) sve države članice EU-a, novim višestranim međunarodnim ugovorom, stranke kojeg su Danska s jedne i EZ s druge strane.45 Budući da je Danska na refe-rendumu u prosincu 2015. (ponovno) odbila neposrednu primjenu prava EU-a i uređenje pravosudne suradnje u građanskim stvarima uredbom EU-a kao pravnim aktom europskoga sekundarnog prava, a to joj je pravo zajam-čeno i Protokolom br. 22 uz Lisabonski ugovor iz 2007., danas se dvostrani Ugovor iz 2005. nastavno primjenjuje između EU-a i Danske, obuhvaćajući pri tome i sadržajne promjene nastale odredbama BU I bis.

Drugi je primjer Luganska konvencija iz 1988. odno-sno 2007. godine kojom prigodom je vanjska nadležnost EZ-a aktivirana i glede Luganske konvencije od 16. rujna

38 Prema odredbama bivšeg Ugovora o osnivanju EZ, Zajednica je bila ovla-štena sklapati međunarodne ugovore s drugim državama i međunarodnim orga-nizacijama (čl. 300.) (i) u pitanjima EUMPP-a koja je nadležna uređivati europskim sekundarnim pravom. To znači da su vanjske nadležnosti EZ glede MPP-a također bile određene odredbom čl. 65. Ugovora o EZ. Iako se u međunarodnopravnoj fazi (1958.-1999.) EZ tom nadležnošću za uređenje europskog mpp-a nije koristio, takva se praksa promijenila, što je vidljivo i iz sljedećih primjera.

39 Opisanu pravnu situaciju možemo objasniti određenim povijesno relevan-tnim činjenicama. Naime, Ugovor iz Maastrichta od 7. veljače 1992. na referendu-mu u Danskoj nije prihvaćen, pa je Danska stavila rezervu, između ostalog, i na njegove odredbe o pravosudnoj suradnji, što je omogućilo da se, uz prihvaćanje takvih rezervi, Ugovor iz Maastrichta na ponovljenom referendumu 1994. ipak prihvati. Takav povlašteni položaj Danska je stekla i zbog političke percepcije ostalih država članica EU koje su Dansku promatrale kao državu važnu i za ostale skandinavske države, budući da tada Švedska I Finska još nijsu bile članice EU, a Norveška je također referendumima odbijala ulazak u EU. Pri tome, očito, nije previđen i kriterij BND-a koji je u Danskoj per capita veći od njemačkog što Dansku čini važnom puniteljicom proračuna i fondova EU.

40 No, primjena BK odnosila se samo na četrnaest starih država članica EU, a to a contrario znači da se BK nije primjenjivala na onih dvanaest država koje su članice EU postale 1. svibnja 2004. odnosno 1. siječnja 2007.

41 V. KOM (2005) 145 od 15. travnja 2005.42 V. Zaključak 2005/790 EZ.43 OJ EU L 299/62. od 16. studenoga 2005.44 OJ EU L 94/70 od 4. travnja 2007.45 Budući da europsko pravo državama članicama ne dopušta da se uredbe

koje se izravno primjenjuju implementiraju u autonomno nacionalno pravo drža-ve članice, Danska je u smislu dopuštene joj rezerve zadržala institucijski okvir za pravosudnu suradnju, ali je pregovorima iznjedrila sadržajno “paralelne ugovore”. Zbog toga što zabrana sklapanja međunarodnih ugovora s EZ nije postojala, uz BU I Danska je na opisani način (dakle, služeći se međunarodnim ugovorom kao formalnim izvorom) paralelno (sadržajno) preuzela i Uredbu Vijeća EZ o dostavi sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim i trgovačkim predmetima od 29. svibnja 2000. Vidi: OJ EU L 94/70 od 4. travnja 2007.

1988. godine o sudskoj nadležnosti i priznanju i ovrsi od-luka u građanskim i trgovačkim predmetima46 (dalje: LK), koja je identičnu materiju (iz BK-a) uređivala između dr-žava članica EU-a i država članica EFTA-e.47 Od Europskog suda još je 5. ožujka 2003. Godine, u smislu čl. 300. st. 6. Ugovora o EZ-u, zatraženo mišljenje o sljedećem pravnom pitanju: Mogu li i dalje države članice EU-a (same) biti ugo-vorne stranke LK-a ili EZ-a zajedno s njima? Do donošenja odluke sklapanje novog LK-a bilo je odgođeno. O tom se pi-tanju izjasnio velik broj zainteresiranih država, a 19. listo-pada 2004. godine Europski je sud o tome proveo i raspra-vu. Tek u svom mišljenju 1/03 od 7. veljače 2006. godine Europski je sud odgovorio na postavljeno pitanje i ustvrdio da je sklapanje nove Luganske konvencije “u cijelosti u isključivoj nadležnosti Europske zajednice”.48 Pri tome je Europski sud svoje stajalište objasnio navodeći da BU I sadržava “jedan sveobuhvatni i koherentni sustav”, kako za sudsku nadležnost tako i za priznanje i ovrhu sudskih odluka, koji vrijedi ne samo u odnosima država članica nego i za odnose između jedne države članice i treće dr-žave. Iz BU I može se zaključiti da bi njezine odredbe kroz izjednačeni sadržaj mogle štetiti prostorno široj Luganskoj konvenciji. To stajalište potvrđuje predviđena razdvajajuća klauzula, koja bi prema uzoru na dosadašnju odredbu čl. 54. b. Luganske konvencije uređivala odnos između BU I i nove Konvencije.49 Takvo stajalište Europskog suda o po-dručju važenja BU I odlučujuće je za države članice EU-a jer ih sprječava u pravnim odnosima s trećim državama pozivati se na svoje pravo ili s njima sklapati dvostrane ugovore u okviru polja primjene BU I.

Navedeno mišljenje Europskog suda iz 2006. godine omogućilo je da se u ožujku 2007. godine u Bruxellesu održi diplomatska konferencija na kojoj su bili vođeni pregovori EZ-a i država EFTA-ae o sklapanju nove Lugan-ske konvencije. Dana 30. listopada 2007. godine EZ, s jedne strane, i Island, Norweška i Švicarska, s druge strane, potpisali su novu Lugansku konvenciju kojom se zamjenuje ona prvotna iz 1988. godine. Novom Lugan-skom konvencijom, koja je usklađena s odredbama BU I, ujednačene su odredbe o nadležnosti sudova u EU-u i u državama EFTA-e, a presude koje se donose na području europskoga gospodarskog prostora50 lakše će se priznati i ovršiti. LK stupio je na snagu 1. siječnja 2010. godine između država članica EU-a, uključujući i Dansku.51 U od-nosu na Norvešku i EU, LK je na snazi od 1. siječnja 2010. godine.52 Za Švicarsku je novi LK na snazi od 1. siječnja 2011., a za Island od 1. svibnja 2011. godine.53

Opisana konstelacija odnosa između izvora europ-skog MPP-a koju prožima komunitarizacija otvorila

46 ABl.EG 1988 L 319, 9.47 Važnost LK bila je znatno smanjena kad su Austrija, Finska i Švedska nakon

1995. postale stranke BK, a još više kad je BK pretočena u BU I.48 Vidi: JESSEL-HOLST/ /SIKIRIĆ/BOUČEK/BABIĆ (ur.), Međunarodno privat-

no pravo, Zbirka odluka suda Europske Unije, Zagreb, 2014., str. 330-335 kao i LAVRANOS, Opinion 1/03, Lugano Convention, (Full Court) (2006), CMLRev, 2006., str. 1095.

49 JAYME/KOHLER, Europäischer Kollisionsrecht 2006: Eurozentrismus ohne Kodifikationsidee?, IPRax 2006, str. 538.

50 Engl. European economic area.51 LK ne primjenjuje se na Greenlandu i Farskom otočju.52 OJ EU 2010, L 140/1.53 OJ EU 2011, L 138/1.

Prosinac 2016.



je pravno pitanje o kojem se prije stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama nije formalno raspravljalo, a ono je glasilo: Može li se redefinirati uloga EZ-a (danas EU-a) i država članica kao članica Haaške konferencije? Analogno LK-u pojavilo se pitanje: Može li EZ uz drža-ve članice ili umjesto njih biti stranka međunarodnih ugovora i u odnosu s Haaškom konferencijom za MPP? Stari Statut određivao je da članice Haaške konferencije mogu biti samo države, ali ne i organizacije.54 Međutim, nakon mišljenja Europskog suda od 7. veljače 2006. go-dine br. 1/03 postalo je jasno da i Haaška konvencija o sporazumu o nadležnosti iz 2005. godine55 potpada pod isključivu nadležnost EZ-a.56 Zbog toga se pri raz-matranju Haaške konvencije o sporazumu o nadležnosti moralo pronaći pragmatično rješenje. Europska komisi-ja dobila je status promatrača, pa je mogla sudjelovati na sjednicama. Države članice zastupala je Komisija uz sudjelovanje tadašnjeg Predsjedništva EU-a. Države članice mogle su zajednička stajališta podržavati vla-stitim usmenim doprinosima raspravi. Takvo rješenje nije moglo dugoročno opstati, pa je odredbama novog Statuta Haaške konferencije, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2007. godine, određeno da i “organizacije regio-nalnih gospodarskih organizacija”57 mogu postati člani-cama Haaške konferencije. To mogu biti “isključivo od suverenih država stvorene međunarodne organizacije, na koje su njihove države članice za određene vrste po-slova prenijele nadležnost, što uključuje i ovlasti u tim poslovima donositi zaključke koji su za njihove države članice obvezujući” (čl. 3. st. 9. Statuta). Pretpostavka za članstvo jedne takve organizacije jest, između osta-log, predaja izjave o nadležnosti koja određuje za koje su poslove članice na nju prenijele svoje ovlasti (čl. 3. st. 3. Statuta).58 U ostvarenju toga pristupa, kao prvi prire-đeni korak, unatoč protivljenju dijela europske (posebno francuske) akademske zajednice, EZ je 3. travnja 2007. godine pristupio Haškoj konferenciji za međunarod-no privatno pravo,59 čime je vanjska nadležnost EZ-a na području europskoga međunarodnog privatnog prava ušla u novu fazu odnosa i aktivno potaknula unifikaciju EUMPP-a. Još je istoga dana predsjednica Vijeća položila ispravu kojom je EZ prihvatio Statut i kojom postaje čla-nom Haaške konferencije.60

54 Vidi: BGBl. 1959 II 981.55 Vidi o tome: BUCHER, La Convention de La Haye sur les accords d élection

de for, SZIER 2006., str. 29.56 To se odnosi i na dvostrane ugovore koji više nisu mogli biti valjano sklo-

pljeni, a njima Italija i Njemačka bilateralno uređuju pitanja međunarodne nad-ležnosti i priznanja stranih sudskih odluka iz područja primjene BU I. Vidi npr. presudu Europskog suda od 14. srpnja 2005., Rs. C-433/03., Slg. 2005., I 6985, u predmetu Komisija c/a Njemačka.

57 Vidi BGBl. 2006 II 1418.58 Polazeći od navedenih razloga, Vijeće je 11. travnja 2006. utvrdilo politič-

ku strategiju za ambiciozni dugoročni program kojim se treba urediti potpuno isključivanje država članica EU iz pravosudne suradnje u građanskim predmetima s trećim državama u bilateralnim i multilateralnim okvirima na regionalnom i globalnom planu.Vidi Ratsdokument 8140/06 JUSTCIV 93 - Aspects of judical cooperation in civil matters in the framework of the Strategy for the External Dimension of JHA: Global freedom, Security and Justice.

59 Vidi više o tome: SCHULZ, The Accession of the European Community to the Hague Conference on PIL. ICLQ (56) 2007., str. 939.

60 U okviru svoje vanjske nadležnosti EZ je kao članica spram Haaške konfe-rencije bila potpuno poslovno sposobna. Zajednicu prema van zastupa Komisija uz prethodnu koordinaciju s državama članicama (izuzev Danske). Države članice

Treći primjer koji pokazuje da je unifikacijski proces u EU-u putem europskih međunarodnih ugovora na području EUMPP-a trajan, vidljiv je i iz kasnijih aktivnosti Europske komisije koje potiču donošenje međunarodnih ugovora kao što je npr. Konvencija o sporazumu o izboru nadležnog suda od 30. lipnja 2005. godine.61 Ista je stupila na snagu kao međunarodni ugovor 1. listopada 2015. godine.62

Četvrti primjer europskoga međunarodnog ugovora pokazuje da je unifikacija mjerodavnog prava za obveze uzdržavanja riješena na dosada jedinstven nomotehnič-ki način: čl. 15. Uredbe o uzdržavanju sadržava specifič-nu odredbu o mjerodavnom pravu za uzdržavanje kojom se upućuje na primjenu Haaškog protokola o mjero-davnom pravu za obveze uzdržavanja iz 2007.63 Haaš-ki je protokol 8. travnja 2014. godine ratificirao EU, pa je od 1. kolovoza 2014. godine na snazi u svim državama članicama EU-a, osim u Danskoj.64

2.4. PRESUDE EUROPSKOG SUDAVažnost presuda Europskog suda za unifikacju

EUMPP-a temelji se na izostanku očekivanoga učinkovi-tog pravnog akta na području E(E)Z/EU kojim bi se pro-blematika priznanja trgovačkih društava i njihov osobni statut unificirali65 ili barem harmonizirali.66 Popunja-vanje te legislativne praznine u pravu EU-a i EUMPP-a rezultirao je supstituirajućom sudskom praksom Europ-skog suda: Daily Mail,67 Centros,68 Überseering,69 Inspire Art, 70 SEVIC, 71 Cartesio72 i Vale73 donesenim u razdoblju

imaju pravo stavljati rezerve, sudjelovati na sjednicama i svojim govorima usmeno podržavati izlaganja Komisije. EZ je ovlaštena koristiti se svojim pravom glasa prema broju država članica koje su za određene poslove svoje ovlasti prenijele na Zajed-nicu i koje na određenoj sjednici imaju pravo glasovati te koje su za to prijavljene.

61 Usp.SAJKO, MPP, str. 68-69.62 EU je Konvenciju potpisala 1. travnja 2009. na temelju odluke Vijeća EZ br.

397/2009. (OJ 2009 L 133/1).63 ABl. EU L 331/19. Tekst Haaškog protokola također je objavljen u: BABIĆ/

JESSEL HOLST, Međunarodno privatno pravo, zbirka unutarnjih, europskih i me-đunarodnih propisa, Zagreb, 2011., str. 1428-1443. EU je prvotno donio odluku da se za potrebe Uredbe o uzdržavanju jednostrano primjenjuje Haaški protokol počev od 18. lipnja 2012., pa se primjenjivao u svim državama članicama EU osim Danskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu.

64 Navedeni pravni akt prethodno je već stupio na snagu u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Norveškoj i Ukrajini.

65 Iako je 29. veljače 1968. donesena Europska konvencija o međusobnom priznanju trgovačkih društava i pravnih osoba, ona nije stupila na snagu kao međunarodni ugovor jer je izostala nizozemska ratifikacija tog unificirajućeg pravnog akta.

66 Također nije stupila na snagu, već je ostao samo Nacrt 14. Smjernice o prekograničnom premještanju trgovačkih društava iz 1997. koji je izradila Komisija (Dok. XV/6002/97).

67 Presuda Europskog suda od 27. rujna 1988., Rs. 81/87., u predmetu The Queen v. H.M. Treasury and Commissioners of Inland Revenue, ex parte Daily Mail and General Trust PLC.

68 Presuda Europskog suda od 9. ožujka 1999., Rs. C-212/97., EuGH, Slg. 1999, I-1459, u predmetu Centros Ltd./Erhvervsog Selskabsstyrelsen. Vidi: JESSEL-HOLST/SIKIRIĆ/ BOUČEK/BABIĆ (ur.), Međunarodno privatno pravo, Zbirka odluka suda Europske Unije, Zagreb, 2014., str. 110-123.

69 Presuda Europskog suda od 5. studenoga 2002., Rs. C-2008/00., u predmetu Überseering BV/Nordic Construction Company Baumanagement GmbH. Vidi: JESSEL-HOLST/SIKIRIĆ/ BOUČEK/BABIĆ (ur.), Međunarodno privatno pravo, Zbirka odluka suda Europske Unije, Zagreb, 2014., str. 222-243.

70 Presuda Europskog suda od 30. rujna 2003., Rs. C-167/01., u predmetu Kamer van Koophandel en Fabriken voor Amsterdam / Inspire Art Ltd.

71 Presuda Europskog suda od 13. prosinca 2005., Rs. C-411/03., u predmetu Sevic System AG / Security Vision Concept SA.

72 Presuda Europskog suda od 16. prosinca 2008., Rs. C-210/06., u predmetu Cartesio. Vidi: JESSEL-HOLST/SIKIRIĆ/BOUČEK/BABIĆ (ur.), Međunarodno privatno pravo, Zbirka odluka suda Europske Unije, Zagreb, 2014., str. 428-443.

73 Presuda Europskog suda od 12. srpnja 2012., Rs. C-378/2010., u predmetu Vale. Vidi: JESSEL-HOLST/SIKIRIĆ/ BOUČEK/BABIĆ (ur.), Međunarodno privatno pravo, Zbirka odluka suda Europske Unije, Zagreb, 2014., str. 744-763.

Prosinac 2016.



od 1988. do 2012. godine. Navedena pitanja Europski je sud analizirao u kontekstu slobode poslovnog nastana (čl. 49. i 54. UFEU),74 kao jedne od temeljnih sloboda u pravu EU-a.75 Rezultat navedene sudske prakse Eu-ropskog suda pokazuje utjecaj europskoga (primarnog) prava na autonomni nacionalni MPP i napuštanje teori-je stvarnog sjedišta u suvremenom EUMPP-u te s tim u svezi određivanje kolizijskog pravila da se osobni statut trgovačka društva u državi njihova poslovnog mjesta treba prosuđivati prema pravu njihova osnivanja. Shod-no tome, u državama članicama EU-a teorija stvarnog sjedišta može vrijediti samo kao iznimka i modificirana, jer se pravna sposobnost stečena u jednoj državi EU-a mora priznati i u svim ostalim državama EU-a.76

Presudama Europskog suda također je ograničena pri-mjena domovinskog prava (lex nationalis ili lex patriae) na temelju poveznice državljanstva glede prava osobnog imena fizičke osobe te se dopušta primjena osobnog imena koje je zakonito određeno u drugoj državi članici EU-a, ako se time ne krši domaći javni poredak.77

Opisana unifikacija EUMPP-a, bez obzira na veoma velik uložen rad legislativnih tijela EU-a, ostavlja (ipak) mnoga privatnopravna pitanja pravno neuređena odred-bama EUMPP-a, dakle, neunificirana.

2.5. NEUNIFICIRANA PRAVNA PITANJA I PRAVNE PRAZNINE U EUMPP-u

U pravu ex EZ-a dominantna gospodarskopravna optika, u cilju izgradnje zajedničkog tržišta, dopunjena je u pra-vu EU-a namjerom izgradnje prostora sloboda, sigurnosti te pravde čime se želi osigurati i sloboda kretanja osoba. Radi postupne uspostave toga prostora ex EZ-a i današnji EU donosi mjere koje se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim stvarima s prekograničnim implikacijama, posebno ako su one potrebne za ispravno funkcioniranje (sada) unutarnjeg tržišta. Na taj način u pravosudnu su-radnju u građanskim stvarima kroz odredbe EUMPP-a kao njegove sastavnice, uz ugovorne i izvanugovorne, ulaze i obiteljskopravni i nasljednopravni sadržaji.

Ipak, opisanom unifikacijom EUMPP-a do danas nisu obuhvaćena neka šira privatnopravna pitanja s prekograničnim odnosno međunarodnim obilježjem, kao npr: pravna i poslovna sposobnost fizičkih osoba, osobnopravna pitanja i već spomenuta pitanja osobnog imena fizičke osobe i osobnog statuta trgovačkog druš-tva koja se ujednačavaju tumačenjem Europskog suda u tematskom lancu njegovih presuda,78 zatim bračnoimo-vinska i pitanja posvojenja, zatim darovanja i trusta te ona koja uređuju stvarni statut pokretnina.

74 Vidi više o tome: BOUČEK, Europsko međunarodno privatno pravo, str.180-189.75 Vidi više o tome: CRAIG/DE BÚRCA, EU Law – Text, Cases and Materials, Fifth

Edition, Oxford, 2011., str. 764-818.76 Usp.BOUČEK, Europsko međunarodno privatno pravo, str. 199-203.77 Presuda Europskog suda od 2. listopada 2003., Rs. C-148/2002., u predmetu

Carlos Garcia Avelo, vidi: JESSEL-HOLST/SIKIRIĆ/ BOUČEK/BABIĆ (ur.), Međunarod-no privatno pravo, Zbirka odluka suda Europske Unije, Zagreb, 2014., str. 244-257. kao i presuda Eurpskog suda od14. listopada 2008., Rs. C353/2006., u predmetu Stefan Gurkin und Dorothee Regina Paul, vidi: JESSEL-HOLST/SIKIRIĆ/ BOUČEK/BABIĆ (ur.), Međunarodno privatno pravo, Zbirka odluka suda Europske Unije, Zagreb, 2014., str. 416-427.

78 Vidi u ovom radu supra, pod 2.4.

Pri traženju unifikacijskih pravnih rješenja za EUMPP također je potrebno uzeti u obzir da na svoj specifičan način i opće odredbe MPP-a utječu ili mogu utjecati na primjenu mjerodavnog prava za posebna pitanja (npr. javni poredak, renvoi, kvalifikacija, primjena mjerodav-nog prava u slučaju polipatridije, itd.).79

Jednako tako, u već unificiranoj materiji EUMPP-a nisu obuhvaćena i određena uža privatnopravna pi-tanja s prekograničnim odnosno međunarodnim obi-lježjem, kao što su npr. pitanje zastupanja, izostalo iz odredaba ugovornog statuta u Uredbi Rim I80 ili pitanje kršenja privatnosti ili prava osobnosti uključujući kleve-tu, isključenim iz polja primjene Uredbe Rim II, 81 zatim neka pitanja odnosa roditelja i djece, poput utvrđivanja i osporavanja majčinstva ili očinstva isključena iz BU II bis82, te određivanje mjerodavnog prava za materijalno-pravnu valjanost sporazuma o nadležnosti u BU I bis.83

Dakle, iako je donesen velik broj pravnih akata koji unificiraju EUMPP, izostanak cjelokupne unifikacije EUMPP-a jednim sveobuhvatnim pravnim aktom rezulti-ra potrebom da se na području EU-a danas primjenjuju različiti formalni izvori. Zbog toga se uz uredbe EU-a i europske međunarodne ugovore na privatnopravne si-tuacije s prekograničnim ili međunarodnim obilježjem primjenjuju i odredbe međudržavnih ugovora, norme autonomnoga nacionalnog MPP-a, uključujući i one har-monizirane odredbe nacionalnog prava na temelju smjer-nica (direktiva) EU-a, a ako u pojedinim državama EU-a ne postoje važeće pisane norme MPP-a, tada i odredbe običajnog MPP-a. Takvo stanje pluralizma izvora MPP-a ima negativan utjecaj na opću pravnu sigurnost, a stvore-na netransparentnost odredaba MPP-a na području EU-a otežava običnim građanima i pravnim praktičarima bez specijalističkih znanja učinkovit pristup pravosuđu.

Osim negativnih pravnih posljedica, neunificirana pravna pitanja na području EU-a imaju i svoj nepovo-ljan ekonomski učinak glede predvidivih troškova koje pri rješavanju životnih prekograničnih privatnoprav-nih situacija s međunarodnim obilježjem ima određeni broj građana EU-a.

3. OKVIRNI TROŠKOVI GRAĐANA EU-a ZBOG NEUNIFICIRANIH DIJELOVA EUMPP-a

Još je sredinom XIX. st. bard suvremenog MPP-a F. C. von Savigny predviđao da će završnica razvitka autonomnoga nacionalnog MPP-a rezultirati u cijelosti usklađenim odredbama zakona usuglašenog između svih država.84 No, navedena ideja do danas (2016.) nije ostvarena85. Daljnji poticaj ostvarenju te nove kvalitete u unifikacijskom procesu mogu biti i ekonomski po-kazatelji odnosno troškovi koje također treba tumačiti in favorem izjednačivanja pravnih normi EUMPP-a. U

79 Vidi u ovom radi infra, pod 4.5.80 Vidi u ovom radu, bilješka br. 18.81 Vidi u ovom radu, bilješka br.19.82 Vidi u ovom radu, bilješka br.21.83 Vidi u ovom radu, bilješka br 17.84 Usp. von SAVIGNY, System des heutigen römischen Rechts, Bd. VIII, str. 114.85 Vidi u ovom radu supra, pod I.2. i II.

Prosinac 2016.



okviru aktivnosti stručnih djelatnosti nadležnih službi Europskog parlamenta izrađena je 2013. godine struč-na Studija u kojoj se pokušavaju utvrditi aproksimativ-ni troškovi građana EU-a koji nastaju zbog neunificira-nih dijelova EUMPP-a.86

Nesporno je da respektabilan broj građana EU-a ula-zi u prekogranične privatnopravne odnose koji imaju pravnu vezu s barem dvjema državama članicama EU-a. Kvantitativni podatci koji se navode u nastavku rada te-melje se na brojci od petsto milijuna stanovnika EU-a u 2013. godini, iako je ta brojka danas (2016.) bliža brojci od 508 milijuna stanovnika u EU-a. Pretpostavlja se da je oko 3,2 % europske populacije rođeno u državi članici EU-a različitoj od države članice u kojoj imaju prebivalište te da je 4 % populacije EU-a uključeno u privatnopravne situacije s prekograničnim obilježjem i koje zahtijevaju primjenu mjerodavnog prava na teme-lju odredaba MPP-a. To znači da dvadeset milijuna sta-novnika EU-a zbog nepostojanja Zakona o EUMPP-u ima određene troškove.87 Specificirani za pojedine privatno-pravne situacije s prekograničnim EU obilježjem, nave-deni anticipirani i aproksimativni troškovi su sljedeći:

Ý pravna sposobnost 7,5 milijuna € Ý nesposobnost stranaka 16,8 milijuna € Ý osobno ime 2,0 milijuna € Ý priznavanje de facto građana 8,7 milijuna € Ý priznavanje istospolnih brakova 4,2 milijuna € Ý odnos roditelji – djeca 19,30 milijuna € Ý odluke o posvojenju 1,65 milijuna € Ý uzdržavanje de facto građana 13,10 milijuna € Ý darovanje i trust 5,60 milijuna € Ý pokretnine i nekretnine 5,56 milijuna € Ý zastupanje 14,00 milijuna € Ý osobna prava (privatnost) 1,00 milijuna € Ý trgovačka društva 38,30 milijuna €,

dakle, UKUPNO: 137, 71 milijuna € godišnje.88

Na temelju iznesenih podataka očito postoje brojne zapreke koje smanjuju slobodu kretanja i postupanja na unutarnjem tržištu te specifični faktori koji mogu utjeca-ti na prekogranično privatnopravno poslovanje. Pri tome se posebice ističu: nesigurnost primjene određenog mjerodavnog prava koja postoji zbog neunificiranih odredaba MPP-a, jezična problematika zbog postojanja 24 jednakopravna službena jezika u EU, razlike u kul-turi i percepciji koja je (zasada) najočitija u nemoguć-nosti unifikacije mjerodavnog prava za razvod, rastavu i poništenje braka, zatim cijene i pristup uslugama te razne administrativne zapreke. 89

Nasuprot tome, uspješno provedena unifikacije EUMPP-a na temelju EU-a Zakonika o MPP-u osigura-la bi: zajamčenu transparentnost za sve privatnopravne situacije s prekograničnim (EU) obilježjem, pojedno-stavljenje postupka rješavanja tih istih pravnih pitanja, uštedu troškova građanima EU-a te predvidivo i uštedu

86 Vidi: „European Added Value Unit“ u: European Parliamentary Reaserch Service, Study (2013) kao i BALLESTER, Cost of Non-Europe Report: European Code on Private International Law, (PE 504,468), vidi www.europarl.europa.eu.

87 Ibidem.88 Ibidem.89 Ibidem.

dijela proračunskih troškova u državama članicama EU-a, bila bi olakšana primjena mjerodavnog prava i neekspertima, a kroz reducirani broj odredaba bila bi ponuđena i opću preglednost odredaba EUMPP-a. Takav bi ustroj EUMPP-a dao veću pravnu sigurnost u primjeni EUMPP-a kao i europskog prava što bi moglo rezultirati većim povjerenjem građana EU-a i smanjenjem faktora različitosti u EU-u, a čime bi se potaknula sloboda kre-tanja građana EU-a te sve druge tržišne slobode, dakle, i sloboda kretanja usluga, kapitala i plaćanja te sloboda poslovnog nastana za trgovačka društva.90

Opisani ustroj važećeg EUMPP-a povezan s procje-nom navedenih troškova i postavljenim ciljem izgradnje unutarnjeg tržišta postavlja i pitanje realnosti očekiva-nja nove razine unifikacije EUMPP-a, i to donošenjem Europskog zakonika o međunarodnom privatnom pravu.

4. PREDSTOJI LI NOVA RAZINA UNIFIKACIJE EUMPP-a I MOGUĆNOST DONOŠENJA ZAKONIKA O EUMPP-u

4.1. CENTRIFUGALNE I CENTRIPETALNE SILEIz dosadašnjeg izlaganja teme našega rada razvidno je

da je unifikacijski proces EUMPP-a dugotrajan, nelinea-ran i, bez obzira na znatne uložene intelektualne napo-re pojedinih stručnih skupina, ostvariv samo nakon po-stizanja konsenzusa oko pojedinih parcijalnih pitanja u postojećim institucijama EU-a i u granicama legislativne nadležnosti EU-a za donošenje EUMPP-a. To pak znači da uspjeh unifikacije EUMPP-a i dalje ovisi o zbiru usklađe-nosti nacionalnih unifikacijskih silnica u poznatom prav-nom pluralističkom okviru EU-a.91 Ako se otvara pitanje daljnje unifikacije EUMPP-a, tada uz aspekte poželjnih i korisnih učinaka toga procesa moramo jasno vidjeti i sa-dašnji unifikacijski okvir stvoren europskim primarnim pravom koji istodobno omogućuje i razdvojenost i legiti-mno centrifugalno djelovanje država članica, što daje po-seban pečat (uspješnosti?) unifikaciji EUMPP-a.

4.2. EU U DVIJE BRZINE - EUMPP U VIŠE BRZINAI dok općepoznata krilatica govori o EU-u u dvije br-

zine, čini nam se da bi se unifikacija EUMPP-a mogla metaforički opisati kao „više-brzinska“.

Kao prvo, od početka unifikacije europskoga sekun-darnog MPP-a u EZ-u i danas u EU-u nemamo tim proce-som obuhvaćene sve države članice EU-a, a unifikacija određenih pravnih pitanja traje od nekoliko desetljeća do nekoliko godina. Već na samom početku unifikacije EUMPP-a Danska, iako država članica EEZ-a počevši od 1973. godine, nije bila država članica u smislu primjene uredaba tadašnjeg EZ-a i današnjeg EU-a.92

Kao drugo, Ujedinjena Kraljevina (u nastavku: UK) i Irska također se mogu jednostranim (dopuštenim) oči-tovanjem isključiti iz procesa donošenja uredaba EZ-a i danas ureaba EU-a. Osim te opt-out mogućnosti, nave-

90 Ibidem.91 Tako npr. uloga gđe Diane Wallis koja je u svojstvu MP (Europskog parla-

menta) davala svoj „typical English“ pečat u postupku donošenja Uredbe Rim II od 2003. do 2007.

92 Vidi u ovom radu supra, pod 2. 3. i bilješku br. 39 i 45 kao i tekst uz njih.

Prosinac 2016.



dene države članice EU-a mogu se koristiti i opt-in mo-gućnosti i dopustiti primjenu određene uredbe u svom pravnom poretku. To znači da se određene uredbe EU-a kao izvori EUMPP-a u navedene dvije države primje-njuju (npr. BU II bis) 93, a određene ipak ne (npr. BU o nasljeđivanju) 94, dok se neke ne primjenjuju u UK, ali se primjenjuju u Irskoj (npr. Uredba EU o europskom nalogu za blokadu računa) 95 Takav pravni status i pri-stup EUMPP-u politički je kulminirao u lipnju 2016. godine, tzv. Brexitom. Ako ne uslijede ponovne drama-tične promjene u UK, onda možemo očekivati da će se u slijedeće najmanje dvije ili više godina opisani status UK u EUMPP-u zadržati, dok u smislu čl. 50. UEU-a ne stupi na snagu budući Ugovor o povlaćenju UK iz EU-a.

Kao treće, na temelju dopuštene procedure o po-jačanoj suradnji država članica EU-a (čl. 20. UEU), određena sporna pitanja oko kojih u naravi postoji ra-skol, pa se nisu mogla na razini cjelokupnog EU-a (na-ravno, osim Danske) unificirati, ipak se mogu urediti uredbom na razini minimalno devet država članica i na taj način (prostorno) parcijalno unificirati. Na toj le-gislativnoj proceduralnoj osnovi donesena je npr. prije spomenuta Uredba Rim III.96

Kao protuteža navedenoj institucionalnoj unifikacij-skoj isuficijenciji EUMPP-a, u prvoj dekadi 21. stoljeća razmatra se obnovljena povijesna ideja donošenja Eu-ropskog zakona o MPP-u. Na temelju navedenog postav-lja se pitanje: Može li sadašnji pravni okvir za donošenje pravnih akta EUMPP-a izložen istodobnom djelovanju centripetalnih i centrifugalnih silnica u EU-u omogućiti novu komunitarizacijsku i unifikacijsku razinu u kojoj bi Europski zakonik o MPP-u bio nova gradivna tvar i katalizator daljnjega eurointegracijskog procesa?

4.3. ZAKON(IK) O EUMPP-u4.3.1. Tek okvirna legislativna nadležnost EU-aCjelovito gledano, proces europeizacije MPP-a u EU-u

trajno i dominantno obilježava unifikacijski proces EUMPP-a. U važećem pravu EU-a ustrojenom na Lisabon-skom ugovoru odnosno UFEU-u i UEU-u iz 2007. godine ne postoji konkretna odredba o legislativnoj nadležnosti EU-a na temelju koje bi mogao biti donesen Zakonik o EUMPP-u. Postoji tek opći pravni okvir legislativne nad-ležnosti EU-a koji, bez obzira na uočene nedostatke97, može biti plauzibilan početni temelj za nastavak unifika-cijskog procesa EUMPP-a.98 Razvitak MPP-a na području EU-a određen je i zacrtan značajnim odredbama europ-skoga primarnog prava kojim se određuje da je cilj EU-a, nakon izgradnje, očuvanje i razvitak područja sloboda, sigurnosti i pravde (čl. 67. UFEU-a) utemeljen na slobodi kretanja osoba (čl. 45. UFEU-a) te će EU radi postupne uspostave takva područja donositi mjere koje se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim stvarima s pre-

93 Vidi u ovom radu supra, pod 2. 2. i bilješku br. 21.kao i tekst uz nju.94 Vidi u ovom radu supra, pod 2. 2. i bilješku br. 35 kao i tekst uz nju..95 Vidi u ovom radu supra, pod 2. 2. i bilješku br. 37. kao i tekst uz nju.96 Vidi u ovom radu supra, pod 2. 2. i bilješku br. 20 kao i tekst uz nju.97 Vidi u ovom rad supra, pod 4. 2.98 Vidi u ovom radu infra, pod 4.4.

kograničnim obilježjima (čl. 81. UFEU-a) što uključuje i odredbe MPP-a (u redovitom postupku – čl. 81. st. 2. t. c) te odredbe europskoga obiteljskog prava u poseb-nom postupku – čl. 81. st. 3. UFEU-a), posebice kada su one potrebne za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta (čl. 26. UFEU-a). Navedene odredbe europskog primarnog prava daju legislativnu mogućnost daljnjega unifikacijskog procesa koji tek potencijalno i dugoročno može dovesti do ostvarenja davne ideje u MPP-u: dono-šenje Zakona o MPP-u koji bi na području EU-a cjelovito uredio odredbe MPP-a u širem smislu, a to znači odredbe o mjerodavnom pravu i odredbe MGPP-a odnosno odred-be o međunarodnoj nadležnosti, postupovna pitanja te norme o priznanju i ovrsi stranih sudskih odluka u pri-vatnopravnim odnosima s prekograničnim odnosno me-đunarodnim obilježjem.

4.3.2. Zakon(ik) o EUMPP-u – kodifikacija ili varijacije na istu temu

Možebitni budući Zakonik o EUMPP-u opravdao bi svoj razlog postojanja u pravu EU-a samo ako bi sustav-no, sveobuhvatno i jasno uredio EUMPP u širem smislu. U tom slučaju taj europski pravni akt bio bi kodifikacija EUMPP-a. Budući da bi takvim pravnim aktom bila (go-tovo) u cijelosti kodificirana materija EUMPP-a, takav bi pravni akt mogao i trebao bi dobiti naziv zakonika,99 što bi i nomotehnički upućivalo na sveobuhvatnu kodifika-ciju EUMPP-a. 100

Ako bi daljnji razvitak EUMPP-a bio nesimetričan i protivan najnovijem trendu izraženom u Uredbi EU o na-sljeđivanju odnosno ako bi se konsenzus o unificiranim pravnim rješenjima različitom dinamikom postizao bilo u materiji mjerodavnog prava ili MGPP-a kao sastavnici EUMPP-a, tada bi teorijski unifikacija mogla ići u prav-cu dvije manje kodifikacije koje bi završno na području EU-a unificirale MPP u užem smislu i posebno MGPP101. I (najpoželjnija) velika unifikacija i dvije manje unifika-cije bile bi „legitimne“ gledajući s motrišta ius commune budući da su oba unifikacijska modela primijenjena u au-tonomnom nacionalnom MPP-u država članica EU-a.

Zakonik o EUMPP-u (ili dvije manje kodifikacije MPP-a u užem smislu i unifikacija MGPP-a) donio bi EUMPP-u i određena predvidiva ili željena poboljšanja.

4.3.3. Zakonik o EUMPP-u i anticipirana poboljšanja u EUMPP-u

Zakonik o EUMPP-u značio bi cjeloviti, gotovo potpu-ni unifikacijski pravni akt (ili dva akata) kojim bi se, za razliku od današnje disperzije mnogih različitih formal-nih izvora MPP-a u državama članicama EU-a, osigurala sveobuhvatnost propisa MPP-a. Budući da možebitno donošenje Zakonika o EUMPP-u neće biti nimalo lagan i u kratkom roku ostvariv zadatak, bi bilo realno očeki-

99 Dakako, globalno gledano, bila bi riječ (samo!) o regionalnoj unifikaciji MPP-a na području EU, za njezinih 508 milijuna stanovnika.

100 Takav nacionalni model (ZMPP-a) primjenjuje se npr. u belgijskom, bugar-skom, češkom, slovenskom i talijanskom mpp-u.

101 Takav nacionalni model ZMPP-a primjenjuje se npr. u austrijskom, eston-skom, njemačkom, španjolskom i poljskom MPP-u.

Prosinac 2016.



vati da bi se Zakonikom o EUMPP-u moglo unificirati određena pravna pitanja koja danas (2016.) ubrajamo u pravne praznine.102 Ipak, za pretpostaviti je također da Zakonik o EUMPP-u ne bi ni u budućnosti obuhvatio baš sva, pa čak ni ona poželjena pitanja. Kao i do sada, mala vjerojatnost postoji da bi se konsenzus postigao oko svih pitanja, npr. oko osobnog statuta trgovačkih društava, povrede privatnosti ili osobnih prava kao i zastupanja. Osim toga, na snazi bi ostali i mnogi međunarodni ugo-vori kao npr. Haške konvencije kojih su stranke mnoge države članice EU-a, imajući pri tome u vidu i činjenicu da je broj država članica EU-a različit u odnosu na li-stu država stranaka pojedinih međunarodnih ugovora. Nadalje, Zakonikom o EUMPP-u bila bi omogućena pret-postavljena, imanentna i veća (unutarnja) međusobna usklađenost normi EUMPP-a. Tako bi se npr. odredbe o stranačkoj autonomiji sadržane u više uredbama EU-a mogle uskladiti na razini mjerodavnog prava, ali i nekih zajedničkih odredaba o nadležnosti u okviru MGPP-a. Pri tome bi vrlo bitno bilo istodobno zadržati i određene po-sebitosti pojedinih grana prava. Tako npr. kada je riječ o obiteljskom pravu – dopustiti važenje i primjenu načela dobrobiti djeteta i specifičnosti nasljednopravnih odno-sa u skladu s npr. obveznopravnim odnosima. Takav pri-stup je već vidljiv npr. i u ponderiranju pravno relevan-tnih činjenica koje određuju sadržaj pojma uobičajenog boravišta. Osim toga, Zakonikom o EUMPP-u povećavala bi se (vanjska) jasnoća (preglednost) odredaba MPP-a u rješavanju određenih privatnopravnih situacija s me-đunarodnim obilježjem, čime bi se smanjila komplicira-nost i pojačala pristupaćnost odredaba MPP-a ne samo građanima nego i pravnicima (studentima, osobama bez i onima sa specijalističkim znanjima). Time bi se svima olakšala primjena MPP-ovih normi.

Povrh toga, dugoročno gledanano, odredbe Zakonika o EUMPP-u mogle bi imati i širi (paneuropski) har-monizacijski učinak jer bi, poput utjecaja švicarskogi ZMPP-a iz 1987. godine na sve kasnije nacionalne ko-difikacije MPP-a, omogućavale međunarodno približava-nje zakonskih pravnih rješenja i u odnosu na odredbe MPP-a u trećim državama kojima bi odredbe Zakonika o EUMPP-u služile kao specifične ogledne ili model odredbe. Takav bi učinak unificiranog EUMPP-a imao i daljnji sinergijski učinak na harmonizaciju svih vr-sta odluka na temelju MPP-a, čime bi se (potencijalno) ostvario jedan od najviših ciljeva EUMPP-a, a to je poti-canje predvidivosti ishoda suđenja i izvjesnosti što se tiče mjerodavnog prava te slobodno kretanje presuda. Time bi se također omogućilo da kolizijska pravila u državi članici upućuju na isto nacionalno pravo, neovi-sno o sudu države u kojoj je tužba podnesena. Sve bi na-brojano imalo najvjerojatnije za posljedicu i snižavanje troškova vođenja parnice čime bi se povećao učinkovit pristup pravosuđu (čl. 81. st. 2. t. e). Bio bi to ujedno i prinos pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta.103

102 KIENINGER, Das Europäische IPR vor der Kodifikation?, u: FS Bernd von Hoffmann, 2011., str. 194.

103 Usp. npr. toč. 6. i prvu polureč. u toč. 16. preambule Uredbe Rim II.

Međutim, ne postojanje (zasada) jasne odredbe u pra-vu EU-a na kojoj bi se temeljila legislativna nadležnost EU-a za donošenje Zakonika o EUMPP-u, kao i omogu-ćena pozicija Danske, Irske i (još uvijek) Ujedinjenoga Kraljevstva s centrifugalnim unifikacijskim učinkom te brojne pravne praznine i nekoherentnost postojećih uni-ficiranih odredaba EU-a MPP-a, navodi nas na traženje one vrste unifikacije EUMPP-a koja se može nastaviti i drukčijim, iako predvidivo (ponešto) sporijim putem.

4.4. NASTAVAK PARCIJALNO-PODRUČNE UNIFIKACIJE - STEP BY STEP PRISTUP

Unifikacijski proces EUMPP-a može biti nastavljen i u okviru današnje (2016.) legislativne nadležnosti za do-nošenje odredaba EUMPP-a sadržane u čl. 81. UFEU-a, što uključuje odredbe EUMPP-a u redovitom postupku (čl. 81. st. 2. t. c) i dr. UFEU-a kao i odredbe europskoga obiteljskog prava koje se, zbog potrebnog konsenzusa, donose u posebnom postupku (čl. 81. st. 3. UFEU-a).

Nastavak parcijalno-područne unifikacije bio bi tek potencijalno manje sporan i time manje konfliktan pri-stup unifikaciji EUMPP-a. Istodobno, to bi bio i predvi-divo dugotrajniji proces. U njemu bi trebalo otkloniti postojeće nedosljednosti i praznine u donesenim obve-znopravnim uredbama EU. Uredba Rim I trebala bi biti dopunjena npr. odredbom o zastupanju, a Rim II poseb-nom odredbom o povredi privatnosti, uključujući i kle-vetu. Potom ili paralelno trebalo bi uredbama unificira-ti dosada izostale važne dijelove EUMPP-a, kao što su osobni statut trgovačkih društava i stvarni statut (tjele-snih pokretnih stvari). Zatim bi nastavno na red došla i obiteljskopravna pitanja. Prvo, već očekivani i u viso-kom stupnju usuglašeni, bračnoimovinski odnosi (kao i registrirano partnerstvo), a zatim i osobni statut i ime fizičke osobe. Po svemu dosada viđenom i očitovanom, neki navedeni dijelovi EUMPP-a mogli bi u traženju kon-senzusa doživjeti višedecenijsku raspravu s neizvjesnim ishodom za unificirano rješenje. U takvim slučajevima moglo bi se pribjeći postupku pojačane suradnje na te-melju čl. 20. UFEU-a koji umjesto cjelovite unifikacije nudi parcijalnu unifikaciju na području najmanje devet država članica EU-a. Primjena takve unifikacije bolja je od u cijelosti neunificiranog pitanja, a realno ima šan-se za teritorijalnu primjenu u predvidivo polovici drža-va članica EU-a, ako analogiju napravimo s iskustvima Uredbe Rim III. Uspješno provedena parcijalno-područ-na unifikacija kao unifikacijska varijanta vjerojatno bi na kraju procesa omogućila i ostvarenje potpune (sve-obuhvatne) kodifikacije EUMPP-a u jednom pravnom aktu, dakle, donošenje Europskog zakonika o MPP-u. Ako zanemarimo unifikacijski pristup prema kojem bi osobni statut trgovačkih društava trebao biti uređen na istim načelima kao Uredbe Rim I, Rim II i Rim III, dakle, samo(!?) određivanjem mjerodavnog prava, uređenje bračnoimovinskih pitanja u obiteljskim odnosima (kao i isto pitanje u okviru registriranog partnerstva) pokazuje najnoviji trend prema kojem se u unifikaciji određenog područja EUMPP-a ne razdvajaju odredabe mjerodavnog prava od pitanja međunarodnoga građanskog postupov-

Prosinac 2016.



nog prava, a takav najnoviji pristup izrade uredaba EU-a bolje služi i krajnjoj unifikacijskoj ideji, donošenju Eu-ropskog zakonika o međunarodnom privatnom pravu. Ipak, i u navedenom „step by step“ pristupu ili parcijal-no-područnoj unifikaciji možemo anticipirati i poten-cijalno lošu karakteristiku takve unifikacije izraženu u mogućnosti da veći broj posebnih uredbi kojima se paralelno uređuju specifična pitanja, kao npr. priznanje inozemnih (EU) odluka rezultira prekomjernim brojem neusklađenih odredaba o priznanju i ovrsi koje će prije ugradnje u Europski zakon o EUMPP-u zhtijevati ponov-nu ili barem dodatnu kodifikaciju.

Sve dosada spomenuta unifikacijska pitanja odnosila su se dominantno i u pravilu na posebne odredbe. Me-đutim, za unifikaciju EUMPP-a posebnu važnost ima i unifikacija općih odredaba EUMPP-a.

4.5. UNIFIKACIJA OPĆIH ODREDABA EUMPP-aMPP kao suvremena grana prava, a time i EUMPP kao

moderna grana prava in statu nascendi, ne sadržava samo pravila za određene (posebne) privatopravne situacije s međunarodnim obilježjem, kao npr. obvezno, obiteljsko i nasljednopravne odnose. Osim posebnoga dijela, MPP sadržava i opći dio u kojem se uređuju opći instituti104 koji kao nesamostalna kolizijska pravila utječu na primjenu mjerodavnog prava u rješavanju privatnopravnih odnosa s prekograničnim ili međunarodnim obilježjem. To su npr. odredbe o javnom poretku, institutu renvoi, polipatridiji i dr. Opće odredbe sadržane su i u različitim uredbama EUMPP-a. I dok se npr. javni poredak ujednačeno uređuje pozivom na tradicionalnu sintagmu iz haških konvencija koje je donosila Haška konferencija prihvaćanjem izraza „očito“, renvoi nema ujednačen pristup u Uredbama Rim I, II i III, s jedne strane, i Uredbe o nasljeđivanju, s druge. I dok prve tri navedene uredbe EU-a isključuju institut renvoi, Uredba o nasljeđivanju ponovno ga je inauguri-rala u EUMPP. Jednako tako, pitanje mjerodavnog prava za osobni statut polipatrida nije izričito ili jednoznačno utvrđeno u BU II bis (čl. 3. st. 1. t. b), Uredbi Rim III (čl. 8. t. c) i Uredbi o nasljeđivanju (čl. 22. st. 1. reč. 2.). Osim na-vedenih odredaba, bitno je imati u vidu da primjena mje-rodavnog prava i u tim situacijama ne smije biti protivna temeljnim pravima EU-a (čl. 18. UFEU).

I dok se kod navedenih općih instituta MPP-a može govoriti o pravnoj nesigurnosti s jedne strane, ali i o istodobnom uvažavanju specifičnosti određenih prav-nih pitanja, primjerice kod primjene instituta renvoi, današnjem MPP-u na području država članica EU-a imanentna je sustavna različitost u primjeni odre-daba MPP-a. I dok se u državama članicama konti-nentalnoeuropskoga pravnog kruga mjerodavno pravo (dakle, i strano pravo) primjenjuje ex offo, u državama common lawa (npr. u Ujedinjenom Kraljevstvu i Ir-skoj) to se ostvaruje tek na temelju zahtjeva stranaka i uz njihovo pružanje dokaza o sadržaju stranog pra-

104 Umjesto mnogih radova, vidi: LEIBLE/UNBERATH (Hrsg.), Brauchen wir eine Rom 0-Verordnung?, Jena, 2013. Ideja Uredbe Rim 0 temelji se na zamisli o unifikaciji općih instituta EUMPP-a koji bi se kao opća pravila primjenjivali na dosadašnje Uredbe Rim I, II i III.

va. Takvo različito postupanje u državama članicama EU-a, s jedne strane, umanjuje sadašnju učinkovitost EUMPP-a, a s druge strane, pro futuro i traženje unifi-kacijskog rješenja za sve države članice EU-a.

Važnost općih odredaba MPP-a i njihova možebitna unifikacija na razini EU-a ogleda se i u prethodnom pita-nju i mogućnosti davanja različitih odgovora dokle god se i to pitanje uredbom ili Europskim zakonikom o MPP-u ne unificira. Tako, na primer, dok se unutar država čla-nica EU-a koje primjenjuju Uredbu Rim III treba prihva-titi odredba čl. 1. st. 2. da područje primjene Uredbe Rim III ne obuhvaća prethodna pitanja te se u tom slučaju ta pitanja prosuđuju u skladu s mjerodavnim pravom legis fori, otvorenim pitanjem drži se trebaju li odredbe o na-sljeđivanju sadržane u Uredbi o nasljeđivanju određivati i valjanost braka kao prethodno pitanje u nasljeđivanju.

Dakle, dosadašnja „step by step“ unifikacija EUMPP donosi potencijalno različito uređene opće odredbe EUMPP-a u parcijalno-područnim uredbama EUMPP-a. Promatrano iz kuta Europskog zakonika o MPP-u, to znači da će se tako uređena opća pitanja EUMPP-a u konačnom prijedlogu Europskog zakonika o MPP-u morati ponovno unificirati otklanjajući pritom nastale nedosljednosti unu-tar pojedinih instituta i općih odredaba EUMPP-a.

5. ZAKLJUČAKUnifikacijski proces izgradnje EUMPP-a bio je izazo-

van mnogim ocima europske pravne znanosti koji su pro-mišljali europsku ideju noseći istodobno i Europu u svom srcu. Zbog toga smo ovim radom postavili načelno pita-nje: Mogu li se pravne zamisli o unifikaciji MPP-a koje su iznosili Savigny, Thibaut, Asser, Mancini, Lapajne, (E.) Frankenstein i drugi ostvariti danas u EU-u? Upravo je suvremena Europska unija dosada najprikladniji pravni okvir za postizanje toga višegodišnjeg cilja. No, unifika-cija EUMPP-a pokazala se kao dugotrajan i nelinearan proces u kojem se podosta teško postiže konsenzus oko kolizijskopravnih rješenja. To nas je pak dovelo i do kon-kretnog pitanja: Omogućuje li sadašnji pravni okvir za donošenje pravnih akata europskog MPP-a novu unifi-kacijsku i komunitarizacijsku razinu u kojoj bi Europski zakonik o MPP-u bio nova gradivna tvar i katalizator dalj-njega eurointegracijskog procesa? Da bismo pravilnije sagledali ostvarivanje ideje donošenja Europskog zakoni-ka o međunarodnom privatnom pravu kao vrhunca unifi-kacijskog procesa, trebamo kao prvo jasno odvojiti to pi-tanje od same potrebe unifikacije suvremenog EUMPP-a. To znači da jasna potreba ili korist od možebitnog posto-janja Europskog zakonika o MPP-u (na razini EU-a nešto više od 137 milijuna € godišnje) ne otklanja automatski postojeće zapreke njegove unifikacije. Promatrajući istodobno i centripetalne i centrifugalne eurointegracij-ske sile u kontekstu unifikacije EUMPP-a, utvrdili smo sljedeće odlučujuće okolnosti: Ne postoje konkretne odredbe o legislativnoj nadležnosti EU u Lisabonskom ugovoru odnosno UFEU i UEU iz 2007. na temelju koje bi mogao biti donesen Europski zakonik o MPP-u. U ra-zličitim državama članicama na djelu je opisani neujed-načeni („višebrzinski“) proces unifikacije MPP-a u (kao

Prosinac 2016.



npr. u Danskoj gdje se ne prihvaća uredba kao pravni akt EUMPP-a ili u Ujedinjenom Kraljevstvu i Irskoj koje mogu na temelju opt-outa također isključiti unifikaciju EUMPP-a uredbom. Čak je nstitucionalizirana parcijalna unifikacija EUMPP-a na temelju pojačane suradnje drža-va članica (čl. 20. UEU-a). Uz sve to, još uvijek postoje brojne interesne razlike država članica EU-a za pojedina pitanja MPP-a, ovisno npr. o tome jesu li imigracijske ili emigracijske države, temelje li svoju gospodarsku opti-ku na tržišnom liberalizmu ili merkantilizmu. Na teme-lju navedenog možemo zaključiti da dosegnuti stupanj ujednačenosti važećeg MPP-a na području država članica EU-a u sadašnjem trenutku razvitka EUMPP-a ne otvara dovoljnu mogućnost za donošenje Europskog zakona o međunarodnom privatnom pravu.

Zbog toga držimo da bi nastavak unifikacije EUMPP-a trebao slijediti dosadašnji „Step by step“ pristup koji znači

nastavnu parcijalno-područnu unifikaciju koja bi trebala otkloniti postojeće pravne praznine i istodobno unificirati do sada ne obuhvaćena pitanja MPP-a bitna za izgradnju europskoga pravnog prostora i unutarnjeg tržišta EU-a.

Dokle god ne ojača i dozrije ideja o europeizaciji EUMPP-a na višoj razini koja treba rezultirati Europskim zakonom o MPP-u, unifikacijski proces na temelju par-cijalno-područne unifikacije omogućuje čl. 81. UFEU-a, bilo da je riječ o redovnom postupku (čl. 81. st. 2. UFEU) bilo o posebnom zakonodavnom postupku za uređenje obiteljskopravnih pitanja (čl. 81. st. 3. UFEU-a).

Također držimo da dosada nedovoljno korištena i odredba čl. 81. st. 2. t. h) UFEU-a kojom se predviđa važnost i nužnost „potpore za izobrazbu sudaca i pravo-sudnih službenika“, na poseban način može i treba po-taknuti proces europeizacije MPP-a na području država članica EU-a – posebice EUMPP-a.

Cilj je ovoga članka u dva dijela predstaviti relevantne europske propise i sudsku praksu sudova EU-a kojom su se razvila načela i pravila za pristup informacijama i zaštitu infor-

macija u pravu tržišnog natjecanja.To se prvenstveno odnosi na pristup informacijama iz spisa predmeta u postupcima tijela za

zaštitu tržišnog natjecanja s obzirom na osobe koje imaju pravo na pristup određenim infor-macijama, trenutak u postupku u kojem se dopušta uvid u spis predmeta, koje su informacije izuzete uvijek, a kojima se može pristupiti nakon što je postupak pred tijelom za zaštitu tržiš-nog natjecanja okončan i vrstu informacija o kojima je riječ. Posebna se pozornost posvećuje vrsti povjerljivih informacija, poslovnim tajnama, odvjetničkim tajnama te izjavama pokajnika.

U prvome će se dijelu ovoga članka predstaviti relevantne odredbe EU-ovih propisa i prijašnja sudska praksa Sudova EU-a kojima se uređuje pitanje pristupa i otkrivanja infor-macija te zaštite određenih kategorija povjerljivih informacija.

UDK 347.733

Pristup informacijama i zaštita povjerljivih informacija u postupcima iz prava tržišnog natjecanja (I.)

Dr. sc. Mirta KAPURAL, dipl. iur.

1. UVODPitanje otkrivanja informacija iz postupaka pred ne-

kim javnim tijelom složeno je budući da, s jedne strane, postoji potreba za transparentnošću rada javnih insti-tucija, a s druge strane, potreba zaštite povjerljivosti određenih informacija i podataka iz tih postupaka kao što su poslovne tajne. Stoga su se s vremenom razvila pravila unesena u različite europske i nacionalne propi-se kojima se nastojalo na odgovarajući način pomiriti ta dva interesa zaštite i otkrivanja informacija. Propise koji daju samo opći pravni okvir slijedila su relevantna tu-mačenja iz presuda Sudova EU-a kojima su se objasnila određena specifična pitanja vezana uz pristup informa-cijama u postupcima iz prava tržišnog natjecanja.

2. RELEVANTNI PROPISI KOJIMA SE UREĐUJE PRISTUP INFORMACIJAMA I ZAŠTITA POVJERLJIVIH INFORMACIJA

Relevantni propisi obuhvaćaju: ¾ Ugovor o funkcioniranju EU1

¾ Uredba Europske komisije 773/20042

¾ Uredba EU br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima EU institucija (tzv. Uredba o transparentnosti)3

1 Ugovor o funkcioniranju EU, pročišćeni tekst, OJ C 326, 26. listopada 2012.2 Uredba Komisije (EK) br. 773/2004 SL L123/18 (Uredba za implementaciju).3 Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja

2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, SL L 145/43, 31. svibnja 2001.

PRAVO ZAŠTITE TRŽIŠNOG NATJECANJA

Prosinac 2016.



¾ Obavijest Europske komisije o pravilima za pri-stup spisu predmeta Komisije iz postupaka koji se vode primjenom članaka 81. i 82. Ugovora o EZ (sada 101. i 102. Ugovora o funkcioniranju EU, UFEU)4

¾ Uredba Vijeća br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provođenju pravila o tržišnom natjecanju utvrđenih u člancima 81. i 82. Ugovora5

¾ Obavijest EK o oslobođenju od kazne ili uma-njenju kazne u predmetima kartela6

¾ Obavijest EK o najboljim praksama za vođenje postupaka primjenom članka 101 i 102 UFEU7

¾ Direktiva 2014/104 EU o naknadama štete8

¾ Nacionalni propisi, Zakon o zaštiti tržišnog na-tjecanja Republike Hrvatske.9

3. TRANSPARENTNOST I ZAŠTITA POVJERLJIVOSTI U POSTUPCIMA PRED EUROPSKOM KOMISIJOM

Svakoga poduzetnika koji je uključen u postupak za utvrđivanje narušavanja tržišnog natjecanja zanimaju dvije stvari: hoće li imati pristup osjetljivim informacija-ma koje je dostavila suprotna strana te hoće li osjetljive informacije koje on dostavlja u postupku biti otkrivene. Tijekom prijašnjeg razvoja prakse EK-a i sudske prakse Sudova EU-a u postupanju informacijama iz spisa pred-meta postojalo je dosta pravne nesigurnosti i nejasnoća.10

Pristup dokumentima iz spisa predmeta može se pro-matrati kroz osobe koje mogu tražiti uvid u informacije te imaju širi opseg dopuštenja kao što su stranke koje u pravilu imaju pravo na Obavijest o preliminarno utvrđe-nim činjenicama u postupku i uvid u spis predmeta uz određena ograničenja. Drugu kategoriju osoba čine osobe koje nisu stranke, a imaju određeni interes u postupku koji se vodi, npr. podnositelji inicijative ili osobe koje smatraju da se u postupku odlučuje i o njihovim pravima i interesima (treće osobe). Takve osobe, u pravilu, ima-ju znatno ograničena prava uvida u dokumente iz spisa predmeta. Nadalje, pristup informacijama može se pro-matrati i kroz vrstu dokumenata koje se traže, odnosno je li riječ o dokumentima koji sadržavaju poslovne tajne ili druge povjerljive informacije. Naposljetku, zahtjev za pristup određenim informacijama određuje se i s obzirom

4 Obavijest Europske komisije o pravilima za pristup spisu predmeta Komisije iz postupaka koji se vode primjenom članaka 81. i 82. Ugovora o EZ i člancima 53, 54. i 57. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru i Uredbe Vijeća br. 139/2004, SL C 325/7.

5 Uredba Vijeća br.1/2003 od 16. prosinca 2002. o provođenju pravila o tržiš-nom natjecanju utvrđenih u člancima 81. i 82. Ugovora, OJ L 001, 4. siječnja 2003.

6 Obavijest Komisije o oslobođenju od kazne ili umanjenju kazne u predme-tima kartela SL 2006 C 298/11, 8. prosinca 2006. Uz Obavijest značajan je i Model program usvojen od Europske mreže tijela za zaštitu tržišnog natjecanja, ECN Model Leniency Programme od 29. rujna 2006. uz izmjene 2008., http://ec.europa.eu/competition/ecn/model_leniency_en.pdf

7 Obavijest EK o najboljim praksama za vođenje postupaka primjenom članka 101. i 102. UFEU, OJ C 308/6, 20. listopada 2011. (Obavijest EK o najboljim praksama).

8 Direktiva 2014/104/EU Europskog Parlamenta i Vijeća od 26. studenog 2014. o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete prema nacionalnom pravu za kršenje odredaba prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije, Službeni List EU, L 349/1, 5. prosinca 2014.

9 Nar. nov., br. 79/09. i 80/13.10 O tome detaljno razmatraju Rod Carlton, Jon Lawrence i Martin Mclewee

u „Confidentiality and disclosure in European Commision antitrust proceedings-the case for clarity“, European Competition Journal, prosinac 2008., izdanje 4, broj 2, str. 401-414.

na stadij postupka u kojem se zahtjev za otkrivanjem in-formacija postavlja. Posljednje je relevantno budući da se u postupcima pred EK-om, ali i mnogim tijelima za za-štitu tržišnog natjecanja, uvid u spis predmeta odobrava u zadnjem stadiju istrage kada je strankama već dostav-ljena obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. Jednako tako, određene informacije iz spisa predmeta mogu se otkrivati tek nakon što je okončan po-stupak pred tijelom za zaštitu tržišnog natjecanja.

3.1. POSEBNE METODE EK-a ZA UVID U POVJERLJIVE INFORMACIJE

Obavijest EK-a o najboljim praksama u primjeni čl. 101. i 102. UFEU-a također se referira na pitanje pristupa dokazima i navodi kako će poštovati opravdane zahtjeve tužitelja ili zainteresiranih strana da se ne otkriju interni dokumenti s glavnim utvrđenjima EK-a (npr. tužba, eko-nomske analize i sl.) prije nego što je izdana Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

U rečenoj Obavijesti EK propisuje poseban postupak za lakšu razmjenu povjerljivih informacija između stra-naka u postupku, tzv. ugovoreno otkrivanje informacija (negotiated disclosure). Taj poseban postupak stranke dobrovoljno ugovaraju i njime se daje ograničenom bro-ju osoba pravo na uvid u povjerljive informacije koje je davatelj informacije dostavio EK-u.11

Druga procedura koja se predviđa naziva se “data room” procedura i koristi se za davanje uvida u određene kvantitativne podatke relevantne za ekonometrijske ana-lize. Procedura praktično znači da se dio spisa predmeta daje na uvid također ograničenom broju osoba i njihovih pravnih zastupnika. U dio spisa predmeta koji se daje na uvid ulaze i povjerljive informacije, međutim, te informa-cije pravni zastupnici ne smiju otkriti svojim klijentima, ali smiju iskoristiti informacije za obranu svog klijenta.

3.2. ULOGA SLUŽBENIKA ZA SASLUŠANJE U OČUVANJU POVJERLJIVIH INFORMACIJA

U postupcima koji se vode pred EK-om značajan je mandat službenika za saslušanje (tzv. oral hearing offi-cer) u koji se, između ostaloga, uključuje i davanje prepo-ruka u vezi s povjerljivošću dokumenata za koje stranke tvrde da su obuhvaćene povjerljivošću između odvjetni-ka i klijenata.12 Dakle,taj posebni službenik za sasluša-nje u proceduralnom smislu također se brine o zaštiti povjerljivih informacija kao dio brige o zaštiti procesnih prava stranaka. Službenik za saslušanje djeluje kao dio EK-a, ali potpuno je neovisan od Opće uprave za zaštitu tržišnog natjecanja. Osnovna mu je zadaća osigurati da se u svakom slučaju primjeni odgovarajuća procedura, uključujući i onu koja se odnosi na zahtjeve za otkri-vanjem informacija.13 Drugim riječima, poduzetnik se obraća s pritužbom službeniku za saslušanje kada nije

11 Obavijest EK-a o najboljim praksama, čl. 95-96, str. 26-27.12 Ibid, Obavijest EK-a o najboljim praksama paragrafi 55-57, str. 16.13 Detaljnije o ulozi službenika za saslušanje pišu Michael Albers i Jérémie

Jourdan u: „The role of Hearing Officers in EU competition proceedings: A historical and practical perspective“, Journal of European Competition Law and Practice, 2011, volume 2, br. 3, Oxford University Press, str. 185-200.

http://www.zakon.hr/z/114/Zakon-o-za%C5%A1titi-tr%C5%BEi%C5%A1nog-natjecanja

http://www.zakon.hr/z/114/Zakon-o-za%C5%A1titi-tr%C5%BEi%C5%A1nog-natjecanja

Prosinac 2016.



zadovoljan s odlukom EK-a o otkrivanju informacija bez obzira na to smatra li da je ovlašten dobiti uvid u više informacija druge strane ili da je njegove informacije po-trebno zaštiti od otkrivanja. Stajalište je službenika za saslušanje da svaki zahtjev za otkrivanjem informacija mora proći test balansiranja ravnoteže između interesa. No, i taj će se test primijeniti tek nakon što se najprije utvrdi je li riječ o poslovnim tajnama ili drugim povjer-ljivim informacijama. Prema tome, jedino ako službenik za saslušanje smatra da određena informacija ne pred-stavlja poslovnu tajnu ili da postoji najvažniji interes za njezino otkrivanje, tada će se ta informacija objaviti.

4. KATEGORIJE INFORMACIJA KOJE SE ŠTITE OD OTKRIVANJA

U pravu tržišnog natjecanja, bez obzira na to o kojem je postupku riječ, izdvajaju se određene informacije čije je otkrivanje djelomično ili u potpunosti zaštićeno od ot-krivanja strankama i trećim osobama.

4.1. POVJERLJIVE INFORMACIJE I POSLOVNE TAJNE

Temeljno se načelo čuvanja poslovne tajne nalazi u čl. 339. Ugovora o funkcioniranju EU (UFEU) prema ko-jem su svi državni službenici institucija EU-a, članovi odbora te dužnosnici i ostali službenici EU-a obvezni i nakon prestanka njihove dužnosti čuvati sve one podat-ke koji su obuhvaćeni obvezom čuvanja poslovne tajne, a osobito podatke o poduzetnicima, njihovim poslovnim odnosima ili troškovima.14 Kako je objašnjeno tumače-njima Sudova EU-a, pojam povjerljivosti informacija nije ograničen samo na poslovne tajne ili podatke o komerci-jalnim troškovima, nego uključuje i sve ostale informa-cije čije bi otkrivanje bilo štetno za poduzetnike.15 Pojam profesionalne tajne specifičan za postupke prava tržiš-nog natjecanja navodi i Uredba 1/2003 prema kojoj se dobivenim informacijama smije koristiti samo u svrhu zbog koje su prikupljene tijekom istrage.16

Kada je riječ o uvidu u spis predmeta tijela za zaštitu tržišnog natjecanja, gotovo svaki propis kojim se ure-đuje to pitanje sadržava određena ograničenja koja se odnose na povjerljive informacije, poslovne tajne i in-terne dokumente. Uredba Europske komisije 773/2004 propisuje: „Pravo na pristup spisu predmeta EK neće se proširiti na poslovne tajne i druge povjerljive informaci-je kao ni na interne dokumente EK ili nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja država članica.“17 Također i Uredba 1/2003 propisuje da strankama u postupku mora biti omogućen uvid u spis EK-a, u skladu s prav-nim interesom poduzetnika, i podložno je zaštiti njiho-vih poslovnih tajni. Pravo na uvid u spis neće se odnositi na povjerljive podatke i interne dokumente EK-a ili tijela država članica nadležna za tržišno natjecanje kao niti na

14 Slična odredba postoji i u članku 53. ZZTN-a, članovi Vijeća i radnici Agen-cije dužni su čuvati poslovnu tajnu, bez obzira na način na koji su je doznali, a obveza čuvanja poslovne tajne traje 5 godina nakon prestanka rada u Agenciji.

15 Predmet 145/83 Adams v. Commission (1985) ECR 3539, paragraf 34 i pred-met T-353/94 Postbank v. Commission (1996) ECR II-921, paragraf 86.

16 Iz članka 28. Uredbe 1/2003.17 Članak 15. Uredbe 773/2004.

korespondenciju između EK-a i tijela država članica nad-ležnih za tržišno natjecanje, ili između potonjih.18

Slične odredbe sadržavaju i nacionalni zakoni za za-štitu tržišnog natjecanja država članica. Hrvatski Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja također izdvaja iz uvida u spis predmeta nacrte rješenja, interne dokumente i ko-munikaciju s EK-om i drugim tijelima za zaštitu tržišnog natjecanja. Posebnim se člankom definiraju poslovne tajne i druge povjerljive informacije te predviđa njihovo izuzeće od uvida u spis predmeta.19

Obavijest EK-a o pravilima za uvid u spis predmeta koji se vode po čl. 101. i 102. UFEU-a nešto drukčije uređuje pristup spisu predmeta odnosno propisuje određene kri-terije prema kojima se svaki zahtjev utvrđuje u svakom pojedinačnom slučaju. Navedeni su kriteriji sljedeći:

a) značenje informacija i njihova dokazna vrijed-nost za utvrđivanje je li počinjena povreda pra-va tržišnog natjecanja

b) nužnost zatražene informacijec) razina osjetljivosti informacije odnosno koliko

bi njezino otkrivanje naštetilo interesima oso-be ili poduzetnika u odnosu na koje se otkriva-ju informacije

d) preliminarna ocjena ozbiljnosti navodne po-vrede.20

Kada se navedeni kriteriji pretoče u prava stranaka, iz spomenutih propisa proizlazi da stranke imaju pravo na verziju obavijesti o preliminarno utvrđenim činjeni-cama u postupku iz koje su uklonjene sve poslovne tajne i druge povjerljive informacije. Slično tome, spomenuta Obavijest EK-a o pravilima za uvid u spis predmeta koji se vode po čl. 101. i 102. UFEU-a utvrđuje kako stranke i tužitelji u postupku nemaju pravo pristupa poslovnim tajnama i drugim povjerljivim informacijama do kojih je EK došao tijekom provedbe postupka. Prema tome, obve-za je EK-a poduzeti mjere kako ne bi otkrila povjerljive informacije da su stranke obaviještene o povjerljivosti i ograničenjima uporabe informacija i da se osiguraju sankcije za njihovo neovlašteno otkrivanje i korištenje.21

U ovom kontekstu zanimljivo je na koji način nacionalni propisi definiraju povjerljive informacije i poslovne tajne.

Definicija poslovne tajne iz ZZTN-a glasi da se po-slovnom tajnom smatra osobito:

a) sve ono što je kao poslovna tajna određeno zako-nom ili drugim propisom

b) sve ono što je poslovnom tajnom naznačio podu-zetnik, pod uvjetom da Agencija to prihvati

c) sva prepiska između Agencije i Europske komisi-je, kao i prepiska između Agencije i tijela za zaštitu tr-žišnog natjecanja drugih država i njihovih udruženja.

18 Članak 27. stavak 2. Uredbe 1/2003.19 Vidi članak 47. i 53. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, „Narodne novine“,

broj 79/09, 80/13.20 Kriteriji iz paragrafa 24. Obavijesti Europske komisije o pravilima za pristup

spisu predmeta koji se vode primjenom čl. 101. i 102. UFEU.21 Relevantna je i odluka Suda EU u predmetu C 67/91 Asociación Española

de Banca Privada e.a. (1992) ECR, paragraf 37: „Profesionalna tajna obuhvaća ne samo pravila kojima se zabranjuje otkrivanje povjerljivih informacija već i zapre-ku tijelima koja legalno raspolažu tim informacijama da ih iskoriste ukoliko ne postoji izričita odredba koja im to dozvoljava za svrhu različitu od one za koju su te informacije dobivene“.

Prosinac 2016.



U nastavku se dodatno objašnjava kako se pod po-slovnom tajnom smatraju osobito poslovne informacije koje imaju stvarnu ili potencijalnu tržišnu vrijednost, a čije bi otkrivanje ili uporaba moglo rezultirati ekonom-skom prednosti za druge poduzetnike. Pri ocjeni pred-stavlja li određena informacija poslovnu tajnu Agencija osobito uzima u obzir:

a) dostupnost tih informacija izvan pojedinog podu-zetnika

b) interne mjere koje sam poduzetnik poduzima radi zaštite tajnosti tih informacija, a osobito klauzule o za-brani nenatjecanja ili o zabrani objavljivanja informaci-ja sadržanih u ugovorima o radu i slično

c) vrijednost tih informacija za poduzetnika i njegove konkurente.22

Iz rečene definicije poslovne tajne ZZTN-a može se uočiti da po svom smislu odgovara i kriterijima koje su prije utvrdile odredbe obrazloženih EU-ovih propisa i utvrđenja presuda Sudova EU-a.

Iznimka od ovog pravila nalazimo u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1/2003 prema kojoj iznimno od obveze čuvanja poslovne tajne, tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja može informacije koje se smatraju poslovnom tajnom otkriti, njima se koristiti ili razmjenjivati s EK-om ili nadležnim tijelima za zaštitu tržišnog natjecanja država članica EU-a, odnosno njima se koristiti kao dokazom samo u postupcima radi utvrđivanja narušavanja tržišnog natje-canja iz čl. 101. ili 102. UFEU-a.23

4.2. ODVJETNIČKA TAJNA (LEGAL PROFESSIONAL PRIVILEGE)

Većina nacionalnih propisa država članica sadržavaju određena pravila o zaštiti povjerljivosti odvjetničke tajne kojima se štiti povjerljive informacije koje poduzetnici razmjenjuju sa svojim punomoćnicima. Međutim, ovdje se u pravu tržišnog natjecanja razvila distinkcija između punomoćnika kao vanjskih odvjetnika koji zastupaju po-duzetnike kao svoje klijente i punomoćnika kao pravnika zaposlenih u poduzetniku. Kada je riječ o prvom odnosu, tada vrijedi zabrana otkrivanja informacija i dokumenata koje poduzetnik razmjenjuje sa svojim odvjetnikom. Ako je pak riječ o drugoj situaciji u kojoj korporativni pravnik kao redoviti zaposlenik poduzetnika zastupa poduzetnika, tada razmjena informacija i dokumenata između njih neće biti obuhvaćena zaštitom odvjetničke tajne. Navedenu dis-tinkciju i pitanje zaštite odvjetničke tajne razradio je Sud EU-a u predmetu Akzo Nobel Chemicals/Ackros Chemicals odlukom iz rujna 2010.24 Tužba u ovom predmetu podnese-na je protiv odluke Općeg suda kojom je odbio žalbu kojom se tražila zaštita odvjetničke tajne za pisanu komunikaciju s pravnicima zaposlenima u poduzetniku Akzo.25 Naime, u prijašnjem postupku koji se vodio pred EK-om, poduzet-nik Akzo obavijestio je EK da određeni dokumenti koje je

22 Članak 53. ZZTN-a.23 Uredba Vijeća br.1/2003, čl. 12, Razmjena informacija.24 Predmet C-550/07 P Akzo Nobel Chemicals Ltd., Ackro Chemical Ltd v. Euro-

pean Commission, presuda Suda EU od 14. rujna 2010.25 Odluka Općeg suda od 17. rujna 2007. u spojenim predmetima T-125/03 i

T-253/03 Akzo Nobel Chemicals and Ackros Chemicals v. Commission.

EK zaplijenio tijekom nenajavljenih pretraga (bilješke, e-mailovi između direktora i koordinatora za pravo tržišnog natjecanja) trebaju biti obuhvaćeni zaštitom povjerljivosti komunikacije između odvjetnika i klijenata. Voditelj po-stupka iz EK-a proučio je navedene dokumente i zaključio kako isti ne odgovaraju dokumentima koje bi trebalo obu-hvatiti zaštitom povjerljivosti odvjetničke tajne.

Status odvjetnika prvo je pitanje s kojim se u svojoj presudi bavio Sud EU-a, naglasivši kako se povjerljivost pisane komunikacije između odvjetnika i klijenata mora osigurati na razini cijelog EU-a. Pritom je podsjetio na kumulativne kriterije za takvu zaštitu postavljene u pri-jašnjoj presudi u predmetu AM&S Europe v. Commissi-on.26 Prvo, razmjena komunikacije između odvjetnika i klijenta mora se odnositi na pravo klijenta na obranu i drugo, komunikacija mora dolaziti od neovisnog odvjet-nika, što znači od odvjetnika koji se ne nalazi u odnosu stalnog zaposlenika klijenta.27

Dakle, zaštita povjerljivosti ne odnosi se na komu-nikaciju između poduzetnika i njihovih zaposlenih pravnika. Korporativni pravnici koji su zaposlenici u poduzetniku nemaju istu razinu profesionalne slobode i neovisnosti kao samostalni odvjetnici pa je zato i nji-hova pozicija drukčija. U tom je smislu Sud istaknuo da kada poduzetnik traži pravni savjet od pravnika zapo-slenih u njegovoj pravnoj službi, tada nije riječ o odno-su s neovisnom trećom stranom, nego o komunikaciji s jednim od svojih zaposlenika bez obzira na to što i takvi pravnici imaju profesionalne obveze koje proizlaze iz njihova upisa u Odvjetničku komoru.28

U odnosu na nacionalno pravo, Sud se očitovao navo-deći da su jednoobrazna interpretacija i primjena nače-la zaštite odvjetničke tajne na razini EU-a nužna kako bi EK mogao provoditi istrage i nenajavljene pretrage u uvjetima u kojima se sa svim poduzetnicima jednako postupa. Slijedom toga, ni načelo procesne autonomije nacionalnog prava niti načelo dodijeljenih ovlasti ne može se upotrijebiti protiv ovlasti EK-a u ovom području.

Zaštitu odvjetničke tajne u postupcima iz prava tr-žišnog natjecanja predviđa i hrvatski ZZTN i navodi da će se prilikom provedbe nenajavljene pretrage iz doku-mentacije koja se pretražuje izuzeti pisma, obavijesti i drugi oblici komunikacije, koji se smatraju povjerljivim informacijama, između poduzetnika protiv kojeg se vodi postupak i njegovih opunomoćenika koji su njihovu ko-munikaciju obvezni čuvati kao profesionalnu tajnu na temelju posebnih propisa.29

4.3. IZJAVE POKAJNIKAProgrami za oslobođenjem od kazne ili smanjenje

kazne (pokajnički programi) predstavljaju najučinko-vitije instrumente za otkrivanje kartela u pravu tržiš-nog natjecanja budući da je tijelima za zaštitu tržišnog

26 Predmet 155/79 AM&S Europe v. Commission (1982) ECR 1575.27 U paragrafu 24. presude u AM&S Europe, Sud EU pojašnjava da se pisana

komunikacija mora odnositi na odvjetnika koji je upisan u odvjetničku komoru i koji samostalno zastupa klijente prema njihovim potrebama.

28 Paragrafi 94-96. presude Akzo Nobel Chemicals Ltd., Ackro Chemical Ltd v. European Commission.

29 Članak 45. ZZTN-a.

Prosinac 2016.



natjecanja teško doći do dokaza o djelovanju kartela.30 Kako bi taj instrument i dalje uspješno funkcionirao, nužno je zaštititi osjetljive izjave pokajnika od otkriva-nja i stavljanja pokajnika u nepovoljniji položaj, osobito u kasnijim postupcima za naknade štete zbog kartela u kojem je on bio sudionik. Odnos između javne proved-be prava tržišnog natjecanja i privatnopravne zaštite u postupcima za naknade štete nastale povredama prava tržišnog natjecanja u velikoj mjeri obilježio je upravo problem asimetrije informacija i potrebe zaštite dokaza i izjava pokajnika. Taj se problem u EU-u nastojao rije-šiti usvajanjem Direktive 2014/104 o naknadama štete zbog povreda prava tržišnog natjecanja, čije je preuzi-manje upravo u tijeku u državama članicama. O nave-denoj Direktivi i njezinim rješenjima zaštite dokaza i izjava pokajnika bit će više riječi u drugom dijelu ovoga rada. U ovom će se dijelu prikazati rprijašnja nastojanja zaštite izjava pokajnika primjenom odredaba Obavijes-ti EK o oslobođenju ili smanjenju kazne 2006, Uredbe 1049/2001, tzv. Uredbe o transparentnosti, odnosima sa stranim sudovima i objavama odluka EK-a. Naime, kompleksnost pitanja otkrivanja izjava pokajnika javlja se i u postupcima velikih međunarodnih kartela u ko-jima surađuje više tijela za zaštitu tržišnog natjecanja, a posebno je osjetljivo otkrivanje izjava pokajnika u ju-risdikcijama koje za kartele propisuju kazneni progon.

Prema Obavijesti EK o oslobođenju od sankcije 2006, izjava pokajnika definira se kao dobrovoljno iskazivanje EK-a, od strane ili u ime poduzetnika, nje-govih saznanja o kartelu i o njegovoj ulozi u kartelu, koja je posebno sastavljena radi podnošenja u skladu s odredbama Obavijesti EK. Svaka izjava koja je dana EK-u s obzirom na tu Obavijest, čini dio spisa EK-a te stoga može biti upotrijebljena kao dokaz.31 Zaštita po-vjerljivosti informacija koje su sadržane u izjavama pokajnika i zaštita identiteta pokajnika istaknuta je na razini EU-a već u Načelima koja su prethodila usvaja-nju tzv. ECN modela programa pokajnika. Članak 11. Načela određuje da će tijela za zaštitu tržišnog natje-canja poštovati zahtjevi za čuvanjem identiteta u op-segu do kojega navedeni identitet mora biti otkriven na zahtjev radi vođenja pravnog postupka.32 Zaštita izjava poduzetnika u javnom interesu nije prepreka za njihovo objavljivanje drugim adresatima obavijesti o utvrđenim činjenicama, kako bi se zaštitila njihova prava na obranu u postupku pred EK-om, ako je teh-nički moguće udružiti oba interesa tako da se uvid u izjave poduzetnika omogući samo u prostorijama EK-a te obično jednokratno nakon službenog upućivanja pri-jedloga mjera i rokova za uklanjanje štetnih učinaka.

30 Institut oslobođenja ili umanjenja sankcije detaljno je istražen u doktorskoj disertaciji autorice: dr. sc. Mirta Kapural, doktorska disertacija „Primjena instituta oslobođenja ili smanjenja kazne u pravu tržišnog natjecanja“, Zagreb, 2012.

31 Paragrafi 6. i 31. Obavijesti EK o oslobođenju ili umanjenju kazne u sluča-jevima kartela 2006.

32 O zaštiti izjava pokajnika u postupcima pred sudovima više u: “Protection of confidentiality of Leniency Applications before Judiciary”, Chapter 13, Interna-tional Cooperation and Competition Enforcement-Brazilian and European Expe-riences from the Enforcers’ Perspective, edited by Vincius Marques de Carvalho, Carlos Emmanuel Joppert Ragazzo, Paulo Burnier da Silveira, Wolters Kluwer, Law and Business, 2014, str. 145-167.

Slično tome, paragrafima 32. – 36. Obavijesti EK o oslobođenju od sankcije 2006 jamči se posebna zaštita izjavama pokajnika. Uvid u izjave poduzetnika omogu-ćuje se samo osobama na koje je naslovljena obavijest o utvrđenim činjenicama u postupku, pod uvjetom da se obvežu zajedno s pravnim savjetnicima koji imaju pri-stup u njihovo ime, da neće napraviti nikakvu presliku mehaničkim ili elektroničkim sredstvima niti jednog po-datka sadržanog u izjavi poduzetnika u koju je omogu-ćen uvid, te da će osigurati korištenje podatcima dobive-nim iz izjave poduzetnika isključivo u navedenu svrhu. Drugim se stranama, kao što su podnositelji pritužbe, ne omogućuje uvid u izjave poduzetnika. EK smatra da ta posebna zaštita izjave poduzetnika nije opravdana od trenutka kada podnositelj zahtjeva objavi trećim strana-ma sadržaj te izjave. Treba napomenuti i da se taj status povjerljivosti izjava pokajnika nadopunjava analizom ostalih dokumenata izravno ili neizravno povezanih s izjavama pokajnika (npr. lista dokumenata u spisu pred-meta EK-a, verzija Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku sa poslovnim tajnama).

Kada se promatraju propisi država članica EU-a koji uređuju pristup spisu predmeta, primjećuju se određe-ne razlike. Skandinavske zemlje imaju puno transpa-rentniju politiku pristupa spisima predmeta iz tržišnog natjecanja, dok neke druge zemlje članice, kao npr. Francuska ili Njemačka, imaju znatno rigorozniju zašti-tu takvih dokumenata.

5. SUDSKA PRAKSA SUDOVA EU 2010-20125.1. POSLOVNE TAJNE I DRUGE POVJERLJIVE

INFORMACIJEAkzo. U ranoj sudskoj praksi u Akzo predmetu na-

stojala se utvrditi razlika između zaštite poslovnih tajni i zaštite ostalih povjerljivih informacija.33 Riječ je bila o otkrivanju tužitelju određenih aneksa iz Obavijesti o pre-liminarno utvrđenim činjenicama u postupku za koje je Akzo, kao druga stranka u postupku smatrao da sadrža-vaju poslovne tajne i druge povjerljive informacije. Iako je predložio EK-u da pripremi anekse bez tih osjetljivih informacija, EK je Obavijest sa svim podatcima u cijelosti dostavio tužitelju. Sud EU-a najprije je podsjetio na obve-zu zaposlenika EU-ovih institucija čuvanja poslovnih taj-ni, uz napomenu da se dio informacija obuhvaćenih obve-zom čuvanja profesionalne tajne može otkriti tužiteljima ako je to nužno za ispravno vođenje postupka. U nastavku je obrazložio razliku između poslovnih tajni i ostalih po-vjerljivih informacija ističući kako poslovne tajne uživa-ju posebnu zaštitu te stoga ni pod kakvim okolnostima dokumenti koji sadržavaju poslovne tajne ne mogu biti otkriveni tužiteljima ili trećim osobama.34

Bank of Austria. Među prvim je predmetima u kojima su odlukom Općeg suda utvrđeni elementi za definiranje povjerljivih informacija.35 Ovaj se predmet

33 Predmet 53/83 Akzo Chemie v. Commission (1986) ECR 1965.34 Vidjeti paragrafe 27 i 28 presude Akzo Chemie 1986.35 Predmet T-198/03 Bank Austria Creditanstalt AG v. Commission (2004)

C35/16.

Prosinac 2016.



odnosio na prigovor iznesen od stranke protiv otkriva-nja određenih informacija koje su se nalazile u prvom nacrtu verzije odluke bez poslovnih tajni. Službenik za saslušanje koji je zadužen za poštovanje pravičnosti i procesnih prava u postupcima koji se vode pred EK-om, zaključio je kako sporna odluka nije sadržavala povjerljive informacije. Slijedom žalbe Općem sudu isti je usvojio odluku kojom je odredio elemente za defini-ranje povjerljivosti informacija.

(1) Informacija je poznata samo uskom, ograničenom krugu osoba.

(2) Otkrivanje informacije moglo bi prouzročiti štetu osobi koja je te informacije dostavila ili trećim osobama.

(3) Interesi kojima otkrivanje informacija može na-štetiti moraju biti objektivno vrijedni zaštite.

U vezi sa zadnjim kriterijem Sud je dao dodatno objašnjenje prema kojem je za ocjenu povjerljivosti in-formacija potrebno usporediti zakonite interese protiv otkrivanja informacija s javnim interesom otvorenosti rada EK-a.36 Prema tome, definicija poslovnih tajni ili drugih povjerljivih informacija upućuje na primjenu te-sta ravnoteže između interesa za otkrivanjem informaci-ja i interesa protiv tog otkrivanja.

5.2. ZAŠTITA OD OTKRIVANJA IZJAVA POKAJNIKAHydrogene Peroxide. Presuda Općeg suda u pred-

metu kartela Hydrogene Peroxide usvojena 15. prosin-ca 2011. godine posebno je značajna jer je Opći sud ukinuo odluku EK-a kojom je odbio privatnom podu-zetniku dati pristup informacijama o provedenoj istrazi vezanoj uz tzv. Peroxide kartel zatraženima u kasnijem postupku za naknadu štete protiv sudionika kartela.37 U predmetnoj je presudi Opći Sud ocijenio da je EK po-griješio u svojoj odluci kada je odbio dati na uvid sa-držaj istrage podnositeljima tužbe za naknadu štete.38 Sud je ukinuo odluku EK-a o zadržavanju sadržaja pro-vedene istrage povjerljivim, čime je tužiteljima otvorio pristup izjavi koju će moći iskoristiti da ojačaju svoj položaj u parnici protiv druge strane, sudionika kartela uključujući i pokajnika.

EK je 2006. godine ustanovio da je devet proizvođa-ča hydrogen peroxida sudjelovalo u kartelu, i to dogova-ranjem cijena i opskrbe u razdoblju od 1994. do 2000. godine. U predmetu je primijenjena Obavijest EK-a o oslobođenju od kazne i poduzetnik Degussa koji je pri-javio kartel i podnio zahtjev za oslobođenjem od kazne oslobođen je od sankcije, dok su ostali sudionici karte-la (Solvay, Total, Edison i Akzo Nobel) kažnjeni s nov-čanom kaznom od ukupno 388 mil. eura. Podnositelj tužbe (CDC) je 2009. godine pred nacionalnim sudom u Dortmundu, u Njemačkoj, u ime kupaca hydrogen pe-roxida podnio tužbu za naknadu štete protiv nekih od sudionika kartela, uključujući i poduzetnika Degussa,

36 Paragraf 71 presude Bank Austria. Sličan kriterij potvrdio je Opći Sud u predmetu T-474/04 Pergan Hilfstoffe v. Commission (2007) ECR II-04225.

37 Presuda Općeg suda od 15.12.2011., predmet T-437/08 CDC Hydrogene Peroxide cartel damage claims v. Commission.

38 U navedenom slučaju tužbu za naknadu štete je podnijela grupa za odštete od kartela (CDC) koja je specijalizirana za podnošenje tužbi vezanih za odštetne zahtjeve protiv sudionika kartela na području EU.

pokajnika koji je podnio zahtjev za oslobođenjem od kazne.39 Prije podnošenja tužbe, tužitelj (CDC) je na osnovi Uredbe 1049/2001 o pristupu dokumentima uputio zahtjev EK-u da dobije puni pristup informacija-ma sadržaja istrage o utvrđivanju kartela u svrhu učvr-šćivanja svoje procesne pozicije u parnici za naknadu štete.40 Navedeni je zahtjev EK odbio, smatrajući da za-traženi dokument ne predstavlja dokument u smislu čl. 3. Uredbe 1049/2001.41

Prema stajalištu EK-a, zatraženi dokument treba osta-ti povjerljiv jer bi otkrivanje informacija o sadržaju istra-ge dovelo do ugrožavanja istražnog postupka i postupka donošenja odluka EK-a te bi otkrilo neke osjetljive infor-macije (npr. poslovne interese sudionika kartela).42 Tre-ba napomenuti da se i za ovaj argument EK pozvao na Uredbu 1049/2001, preciznije na čl. 4. st. 2. i 3., prema kojem institucije mogu odbiti pristup dokumentima jer bi se njihovim otkrivanjem ugrozila provedba istrage i postupak donošenja odluka u instituciji.

EK je u svom obrazloženju također istaknuo da s obzi-rom na koncepciju poslovne tajne, koja čini dio šire kon-cepcije poslovnih interesa, rizik pokretanja postupka za naknadu štete predstavlja nedostatak koji bi mogao navesti mnoge poduzetnike – sudionike kartela da ubu-duće odustanu od suradnje s EK-om. Prema stajalištu EK-a, nedopustivo je da na zaštitu profesionalne tajne ili poslovnih interesa utječe pristup dokumentima koji se zasniva isključivo na privatnim interesima.43 Nastavlja-jući se na taj argument, EK dalje ističe kako ostvarivanje njezine zadaće postizanja uspješnog sprječavanja postu-panja suprotnih propisima o zaštiti tržišnog natjecanja u velikoj mjeri ovisi od suradnje poduzetnika koja će biti ugrožena ako se dopusti otkrivanje dokumenata koje je dostavio pokajnik.44

Tužitelji su na ta obrazloženja EK-a odgovorili da iznimka zaštite poslovnih interesa ne dolazi do primjene u ovom slučaju jer zatraženi dokument (sadržaj o istrazi iz spisa predmeta) ne otkriva nikakve poslovne tajne. Sud se priklonio iznesenim argumentima tužitelja. Prvo je krenuo od analize sadržaja zatraženog dokumenta i utvrdio da tužitelji ne zahtijevaju uvid u sve dokumen-te koji su pobrojani u sadržaju istrage, nego samo u sa-držaj. Zatim je ispitao odgovara li zatraženi dokument iznimci iz čl. 4. st. 2. Uredbe 1049/2001 na koju se EK poziva. Pri toj analizi Sud se osvrnuo i na Obavijest EK-a

39 CDC je procijenio da su kupci zbog djelovanja kartela pretrpjeli štetu u iznosu 430 mil. eura.

40 Primjenu navedene Uredbe 1049/2001 na predmete iz zaštite tržišnog natjecanja potvrdio je Opći sud u predmetu Technische Glaswerke Ilmenau GmbH v. Commission of the European Communities, predmet T-237/02, (2006) ECR II-5131.

41 Čl. 3. Uredbe 1049/2001 utvrđuje definiciju dokumenta na koji se odnose odredbe i glasi: “Dokument će značiti svaki sadržaj bez obzira na medij u kojem se pojavljuje (zapisan na papiru, spremljen u elektronskom obliku ili kao zvučni vizualni ili audiovizualni zapis), a koji se sadržajno odnosi na politike, aktivnosti i odluke koje su u nadležnosti institucije.”

42 O prijedlozima izmjena Uredbe 1049/2001 EK vidi: Augustyn, M i Monda, C, “Transparency and Access to Documents in the EU: Ten Years on from the Adoption of Regulation 1049/2001”, Eipascope, European Institute of Public Administration, Bulletin No. 2011/01, 30th Anniversary Special Issue, 2011., str. 17-20.

43 Ovakvim stavom istaknutim u paragrafu 31 presude EK ukazuje na mogući negativan učinak otkrivanja dokaza u parnicama za naknadu štete na suradnju poduzetnika.

44 Vidi, točke 56 obrazloženja presude, str. 8.

Prosinac 2016.



o pristupu spisu predmeta u predmetima iz čl. 101. i 102. UFEU-a.45 U tom kontekstu Sud je skrenuo pozor-nost na specifičnost pristupa spisu predmeta prema spomenutoj Obavijesti i razliku prema općem pravu na pristup dokumentima u skladu s Uredbom 1049/2001, s obzirom na primjenu različitih kriterija, iznimaka i same svrhe propisa.46 Stoga u ovom predmetu kriterij poslovnih interesa ne može biti tumačen prema Uredbi na osnovi čl. 101. i 102. UFEU-a. Ovdje se treba podsje-titi i na prijašnju odluku Suda EU-a u predmetu Tech-nicsche Glaswerke Ilmenau u kojem je istaknuo kako za opravdanje odbijanja pristupa dokumentima nije dovolj-no da dokument spada pod aktivnost koja se spominje u čl. 4. st. 2. Uredbe 1049/2001, nego je potrebno da in-stitucija dokaže na koji način bi otkrivanje dokumenata smanjilo interes zaštićen iznimkom iz rečenog čl. 4. st. 2. Uredbe.47 Temeljeći se na toj odluci Suda EU-a, prona-laze se i argumenti prema kojima bi se dokumenti, koji su predmet posebnog ograničenog davanja pristupa, kao što su i dokumenti iz prijava za oslobođenje, trebali uze-ti u obzir za primjenu Uredbe 1049/2001 jer bi to moglo dovesti i do oborive presumpcije o zaštiti povjerljivosti.48

Što se tiče zaštite poslovnih interesa poduzetnika, stajalište je Suda da sadržaj s popisom dokumenata iz spisa predmeta EK-a ne može sam po sebi predstavlja-ti dio poslovnih interesa poduzetnika. Sud nije prihva-tio obrazloženje EK-a da bi otkrivanje informacija iz sadržaja dokumenta moglo dovesti do veće izloženosti poduzetnika parnicama za naknadu štete jer bi otkrilo više detalja od javno dostupne verzije konačne odluke. Sud je, naprotiv, polazeći od važnosti prava na naknadu štete, ustvrdio da je popis dokumenata male dokazne vrijednosti, a možebitni naknadni zahtjevi za dodatnim otkrivanjem dokumenata iz tog popisa bit će predmetom odlučivanja nadležnog suda. Slijedom toga, prema tu-mačenju Općeg suda, EK nije dokazao da bi otkrivanje zatraženih informacija smanjilo svrhu provedbe istrage niti poslovne interese dotičnih poduzetnika.49

Opći sud se također osvrnuo na pitanje ugrožavanja istrage te potvrdio kako je svrha iznimke iz čl. 4. st. 2. Uredbe 1049/2001 da štiti svrhu istrage, a ne samu istra-gu, pa u smislu istrage iz predmeta zaštite tržišnog natje-canja dokumenti koji se odnose na različite stadije takve istrage predstavljaju predmet navedene iznimke.50 Među-tim, u spornom slučaju nije riječ o takvoj situaciji jer je u

45 Bellamy&Child “Materials on European Community Law of Competition”, 2008 edition, edited by Andrew Macnab, Oxford University Press, str. 161-173.

46 Svrha Obavijesti EK o pristupu spisu predmeta odnosi se isključivo na uvid u spis predmeta strankama u postupcima koje vodi EK iz područja prava zaštite tržišnog natjecanja temeljem čl. 101. i 102. UFEU i Uredbe o ocjeni koncentracija dok Uredba 1049/2001 uređuje opći pristup dokumentima EU institucija.

47 Predmet C-139/07 P, European Commission v. Technische Glaswerke Ilmenau, točke 55-62 obrazloženja presude. U vezi s istim argumentima Suda EU-a relevan-tna je i odluka u spojenim predmetima C-39/05 P i C-52/05 P Sweden and Turco v. Council (2008) ECR I-4723, točke 49-50 obrazloženja presude.

48 Caruso, A, “Leniency Programs and Protection of Confidentiality: The Experience of the European Commission”, Journal of European Competition Law and Practice, 2010., str. 468.

49 Tumačenje Općeg suda o potencijalnom ugrožavanju poslovnih interesa poduzetnika otkrivanjem sadržaja istrage razrađeno je u točkama 40. – 51. obra-zloženja presude.

50 Za ovo tumačenje Sud je uputio na predmete T-36/04 API v. Commission (2007) ECR II-3201 i zajedničke predmete (joined cases) T-391/03 i T-70/04 Franchet and Byk v. Commission (2006) ECR II-2023, točka 110. obrazloženja presude.

predmetu kartela Peroxide odluka EK već donesena te se time istraga smatra dovršenom bez obzira na mogućnost da poslije Sud tu odluku poništi. Sud je stoga u ovom dije-lu odlučio da otkrivanje sadržaja dokumenata ne bi moglo ugroziti svrhu istrage u predmetnom postupku EK-a.51

Nadalje, EK je istaknuo kako je nužno odbiti otkrivanje zatraženih i bilo kojih drugih dokumenata koji bi mogli ugroziti daljnju primjenu instituta davanja imuniteta. Naime, ako bi pokajnici morali dodatno strahovati da će uslijed otkrivanja dokumenata koje su dostavili kao dio svoje prijave biti izloženi tužbama za naknadu štete, to bi ih moglo odvratiti od buduće suradnje, a time i negativno utjecati na učinkovitu provedbu programa oslobođenja EK-a.52 U vezi s tim, utjecajem tužitelji ističu kako sve veći broj zahtjeva za naknadu štete nije rezultirao u sma-njenom broju prijava za oslobođenjem od kazne.

Sud je pak u nastavku obrazloženja na navedene ar-gumente EK-a naglasio da zatraženi dokument nije bio dostavljen od pokajnika u postupku dodjeljivanja oslo-bođenja i da ne sadržava informacije kojima bi interesi pokajnika mogli biti povrijeđeni. Sud je mišljenja da bi to u praksi značilo da bi EK mogao odbiti dati pristup bilo kojem dokumentu i time izbjeći primjenu Uredbe 1049/2001 zbog razloga mogućega negativnog utjecaja na institut oslobođenja. Stajalište je Suda da je takvo široko tumačenje koncepcije istrage suprotno načelima Uredbe 1049/2001 koja utvrđuju najširi mogući pristup dokumentima uz restriktivno tumačenje iznimaka.53 Za-ključno, slijedi da EK nije uvjerljivim pravnim argumen-tima dokazao da bi davanje uvida u zatraženi dokument specifično i značajno ugrozilo ostvarivanje svrhe istrage.

Pfleidere. Odluka Suda EU-a u predmetu Pfleiderer pokušala je donekle pokazati smjer rješavanja pravnog problema pristupa dokazima iz pokajničkih programa u parnicama za naknadu štete u provedbi EU-ova prava tržišnog natjecanja.54

U navedenom predmetu, 2008. godine njemački Bun-deskartellamt kaznio je tri poduzetnika s kaznom od 62 mil. eura. za povredu EU-ovih prava tržišnog natjecanja zbog sklapanja zabranjenog sporazuma (kartela).55 Na temelju te odluke poduzetnik Pfleiderer, glavni kupac ukrasnog papira, zatražio je od Bundeskartellamta pri-stup spisu predmeta kako bi pripremio tužbu za nakna-du štete. Bundeskartellamt je samo djelomično odobrio navedeni zahtjev za uvid u spis predmeta izuzimajući iz uvida spise, sve informacije i dokaze dobivene u postup-ku davanja oprosta jer bi time povrijedio EU-ovo pravo. Poduzetnik Pfleiderer podnio je žalbu protiv te odluke Bundeskartellamta sudu u Bonnu, pozivajući se na pra-vila suda koja omogućavaju otkrivanje dokumenata. Sud u Bonnu je 3. veljače 2009. godine usvojio odluku prema kojoj bi Bundeskartellamt trebao dopustiti cjeloviti uvid u spis predmeta primjenom odredaba Zakona o kazne-

51 Točke 59. – 67. obrazloženja presude.52 Ovi argumenti EK nalaze se u paragrafu 69. presude.53 Vidi točke 70. – 72. obrazloženja presude.54 Predmet Pfleiderer, C-360/09, odluka Suda EU-a od 14. lipnja 2011. Upit za

prethodnim tumačenjem obavljen je u OJ C 297/18, 5. prosinca 2009.55 Rijkeč je bila o kartelu proizvođača ukrasnog papira za koji su sudionici

kažnjeni odlukom Bundeskartellamta od 21. siječnja 2008.

Prosinac 2016.



nom postupku i Zakona o upravnom postupku. U skladu s odredbama tih zakona, Pfleiderer je oštećena strana budući da se pretpostavlja kako je plaćao prekomjer-nu cijenu proizvoda zbog djelovanja kartela. U tom je smislu njemački sud smatrao da Pfleiderer ima pravni interes za uvid u zatražene dokumente koji će poslužiti za pripremu građanske parnice za naknadu štete.56 Me-đutim, polazeći od suprotstavljenih interesa, osiguranja učinkovitosti programa za oslobođenjem nasuprot prava pojedinaca da zatraže naknadu štete pretrpljene karteli-ma, nacionalni njemački sud (Amtsgericht Bonn) zastao je s postupkom i postavio Sudu EU-a upit za prethodno tumačenje EU-ovih prava. Konkretno, pitanje je glasilo: „Može li i u kojoj mjeri nacionalno tijelo za zaštitu tržiš-nog natjecanja trećim osobama u svrhu pripreme tužbe za naknade navodne štete nastale kartelom otkriti infor-macije koje je dobrovoljno dostavio član kartela kao dio prijave za oslobođenjem od kazne?“57

Sud E-a prepoznao je značenje instituta za oslobođe-njem u provedbi prava zaštite tržišnog natjecanja, ali u isto vrijeme istaknuo da ne bi trebalo biti praktično nemoguće ili pretjerano teško ostvariti kompenzaciju za štetu nastalu povredom prava zaštite tržišnog natjeca-nja.58 Posljedično, Sud EU-a odbio je presuditi na način da EU-ova pravila tržišnog natjecanja treba tumačiti u smjeru da se zabrani otkrivanje izjava pokajnika i dru-gih dokumenata koji se odnose na prijavu za oslobođe-nje. Naposljetku, Sud EU-a odlučio je da nijedno europ-sko pravilo o kartelima ne opravdava da se osobi čija su prava povrijeđena povredom EU-ovih prava i koja nastoji ostvariti naknadu štete odbije pristup ovom dijelu spisa predmeta dobivenih primjenom programa za oslobođe-nje. Međutim, na nacionalnim sudovima ostaje da sami, u skladu s nacionalnim propisima o pravu na pristup in-formacijama, procjene u svakom pojedinačnom slučaju je li moguće dodijeliti pristup dokumentima, uzimajući u obzir interese koji su zaštićeni EU-ovim pravom. Pod tim interesima Sud EU-a podrazumijeva učinkovitost programa za oslobođenjem kroz zaštitu informacija do-stavljenih od pokajnika i otkrivanje tih dokumenata radi lakše provedbe parnica za naknadu štete nastale povre-dom prava tržišnog natjecanja.59

Posebno je zanimljivo da Sud EU-a nije prihvatio mi-šljenje nezavisnog odvjetnika Mazaka koji je predložio puno konkretnije rješenje u skladu s kojim bi se pristup dokumentima trebao dopustiti samo za dokumente koji prethode prijavi za oslobođenjem (i koji se, makar u na-čelu, mogu pronaći i na drugi način), dok bi dokumen-ti koji su sastavljeni i predočeni kao dio prijave, prije svega izjave poduzetnika za oslobođenjem trebali biti izuzeti.60 Ovo je naposljetku i bilo rješenje usvojeno u Direktivi 2014/104 o naknadama štete.

Prema tome, umjesto da Sud EU-a riješi u potpunosti pitanje dostupnosti izjava pokajnika i ostalih dokume-

56 Pfieiderer presuda, točke 14. – 15. obrazloženja presude.57 Ibid., Pfleiderer presuda, točka 18. obrazloženja presude.58 Ibid, Pfleiderer presuda, točke 25. – 30. obrazloženja presude.59 Ibid, Pfleiderer presuda, točka 32. obrazloženja presude.60 Mišljenje nezavisnog odvjetnika Mazaka, 16. prosinca 2010., predmet

C-360/09 Pfleiderer AG v. Bundeskartellamt.

nata dostavljenih putem programa za oslobođenjem od kazne, ostalo je dovoljno prostora za različita tumače-nja u sudovima država članica. Navedeno je vidljivo već u konačnoj odluci njemačkog suda usvojenoj na-kon presude Pfleiderer.

Njemački sud Amtsgericht Bonn na kraju je ipak za-branio pristup dokumentima koje je dostavio pokajnik kao dio prijave za oslobođenjem od kazne iako je prije bio stajališta da bi tužiteljima trebalo dati pristup tim dokumentima.61 Sudac je smatrao kako bi otkrivanje do-kumenata iz prijave za oslobođenje od kazne smanjili uspjeh budućih postupaka za oslobođenjem pred Bun-deskartellamtom. Razlozi tome su sljedeći: u postupcima za oslobođenjem od kazne pokajnici dobrovoljno preda-ju samooptužujuće dokumente i očekuju da se s njima postupa kao s povjerljivim informacijama. Pokajnici se također oslanjaju na ustavno pravo pojedinaca da kon-troliraju razinu do koje se njihove informacije otkrivaju trećim osobama.62 Sud u Bonnu pri donošenju odluke uzeo je u obzir i činjenicu da je prema važećim nacio-nalnim propisima odluka Bundsekartellamta obvezna za sudove u građanskim parnicama. Dakle, nije potrebno zatražiti uvid u dokumente dostavljene od prijavitelja za oslobođenjem kako bi se time osiguralo pravo tužitelja na učinkovit pravni lijek i pravično suđenje. Pristup spi-su predmeta odobrava samo Bundeskartellamt, a ograni-čenje tog pristupa odnosi se samo na prijavu za oslobo-đenjem i uz nju vezane dokumente. Važući interese u skladu s odlukom Suda EU-a u predmetu Pfleiderer, Sud u Bonnu zaključio je da interes zabrane trećim osobama uvida u prijavu za oslobođenjem i uz to vezane doku-mente prevladava nad interesima trećih osoba da u pri-vatnopravnim parnicama dobiju uvid u te dokumente.

National Grid. U predmetu National Grid Eletricity Transmission Grid v ABB Visoki je Sud Velike Britanije u srpnju 2011. godine zatražio od EK-a objašnjenja ve-zana uz presudu Pfleiderer.63 Sud je interesiralo ima li engleski sud nadležnost odlučivati o zahtjevu za pristup dokumentaciji dostavljenoj kao dio prijave za oslobođe-njem od kazne u EK-u ili je potrebno navedeni zahtjev uputiti EK-u s skladu s čl. 15. Uredbe 1/2003. Članak 15. Uredbe 1/2003 uređuje suradnju s nacionalnim sudovi-ma, te u st. 1. propisuje: U postupcima koji se odnose na primjenu čl. 101. i 102. UFEU sudovi država članica mogu zatražiti od EK da im dostavi informacije koje se nalaze u njenom posjedu ili njeno mišljenje o pitanjima primjene propisa o tržišnom natjecanju EU.

U drugom dijelu svog upita Sud je također zatražio od EK-a smjernice o tome koje je elemente potrebno poseb-no uzeti u obzir pri odlučivanju o otkrivanju dokumena-ta iz prijave za oslobođenje. EK se, kao i u nekim drugim obrazloženjima, očitovao na način da je izrazio bojazan kako će otkrivanje dokumenata dostavljenih od pokaj-

61 Amtsgericht Bonn presuda od 18. siječnja 2012, Pfleiderer v. Bundeskarte-llamt, 51 Gs 53/09 AG Bonn.

62 Vidi, Botteman, Y and Hughes P, Steptoe & Johnson LLP, “Access to file: Striking the balance between leniency and private enforcement tools”, EU: Cartels and leniency, The European Antitrust Review 2013, GCR, p. 3-7.

63 National Grid Electricity Transmission Plc v. ABB Ltd and others (2011) EWCH 1717 (ch.), English High Court, 4.7.2011.

Prosinac 2016.



nika u svrhu privatnih parnica za naknadu štete istoga staviti u nepovoljniji položaj i imati negativan učinak na volju budućih prijavitelja da otkriju relevantne dokaze u postupcima pred EK-om. S jedne strane, EK nastoji zašti-titi povjerljivost dostavljenih dokumenata od pokajnika, a time i učinkovitost svog programa za oslobođenje. S druge strane, asimetrija informacija, koja postoji u pred-metima kartela, navodi EK da prihvati potrebu za dava-njem potpore tužiteljima u parnicama za naknadu štete koje slijede nakon odluke EK-a kojom je utvrdio kartel. Zbog toga je EK prepoznao potrebu za usvajanjem novih jasnih propisa kojima će se na nedvojben način utvrdi-ti razina zaštite od otkrivanja navedenih dokumenata u parnicama za naknadu štete jer je sigurnost ono što je krucijalno za prijavitelje. Slijedom očitovanja EK-a, engleski je sud utvrdio da se EK ne protivi otkrivanju odluke s povjerljivim podatcima sve dok se osigura od-govarajuća zaštita poslovnih tajni i povjerljivih informa-cija. EK je sugerirao Visokom sudu da pri odlučivanju o izdavanju naloga o otkrivanju dokumenata razmotri je li dokument čije se otkrivanje zahtijeva uopće bitan za tužbu i postoje li drugi izvori dokaza koji su podjednako učinkoviti za ostvarivanje svrhe, a koji ne nose sa sobom problem vezan uz potencijalno negativne posljedice ot-krivanja na program za oslobođenje. Što se tiče prvog argumenta EK-a, pitanje relevantnosti dokaza koje treba otkriti javlja se u postupcima vezano za sve dokumente, a ne samo one koji su dio spisa predmeta EK-a.64 Drugi argument EK-a još je značajniji jer upućuje na to da ako se zatražena informacija (npr. iz povjerljive verzije ko-načne odluke EK-a) može pribaviti iz drugog izvora, tada povjerljiva verzija odluke ne treba biti otkrivena. Na prvi pogled to pruža određeno olakšanje prijaviteljima za oslobođenje, ali ako tužitelj do povjerljive informacije može doći na drugi način, tada je ionako već izgublje-na zaštita povjerljivosti te informacije. Ipak, ako tužitelj ne uspije iz drugog izvora doći do tražene informacije, imat će i dalje mogućnost zatražiti tu informaciju iz spi-sa predmeta EK-a. Visoki se sud naposljetku priklonio stajalištu tužitelja i pozivajući se na presudu Pfleiderer Suda EU-a, prema kojoj nacionalni sudovi odlučuju o tome treba li dopustiti otkrivanje informacija iz prijave za oslobođenjem, naredio tuženicima da daju na uvid in-formacije iz prijave za oslobođenjem koje su podnijeli EK-u. Visoki je sud, dakle, svojom odlukom odredio da su tuženici ABB i Siemens obvezni dati na uvid dijelo-ve iz povjerljive odluke EK-a i dijelove zahtjeva EK-a za dostavom informacija i odgovore poduzetnika na te zahtjeve. Zatraženi dokumenti sadržavaju informacije dobivene uz prijavu za oslobođenjem od sankcije podu-zetnika Siemensa te informacije o ostalim aktivnostima sudionika kartela. Tuženici su nastojali staviti protuar-gument da se presuda Pfleiderer primjenjuje samo na prijave za oslobođenjem u nacionalnim postupcima. Me-đutim, Visoki je sud odbacio te argumente smatrajući da

64 U Velikoj Britaniji pravila o davanju uvida u dokumente određuju da stranke daju na uvid dokumente na koje se oslanjaju u svojim navodima, one koji podržavaju pravo druge strane kao i one koji imaju učinka na vlastiti predmet ili predmet druge strane.

iz presude Pfleiderer jasno proizlazi da se primjenjuje jednako i na nacionalne postupke i na postupke prijave za oslobođenjem pred EK-om. Visoki je sud samo trebao procijeniti značenje zatraženih dokumenata za predmet parnice i odvagnuti te interese u odnosu na interese za-štite programa za oslobođenje.

ENBW. U ovom je predmetu njemački poduzetnik za distribuciju električne energije EnBW zatražio pristup ci-jelom spisu predmeta EK-a iz predmeta kartela Gas Insu-lated Switchgear.65 EK je odbio pristup spisu predmeta, uz obrazloženje da su svi dokumenti u spisu predmeta obu-hvaćeni iznimkama iz Uredbe 1049/2001 i ograničenjima uvida u spis predmeta propisanim Uredbom 1/2003. Opći sud nije se složio s tim utvrđenjem EK-a, već je tumače-nje Suda kako odredbe o zaštiti poslovne tajne i drugih povjerljivih informacija iz Uredbe 1/2003 ne isključuju u potpunosti pristup spisu predmeta. Navedene odredbe ne opravdavaju odbijanje pristupa dokumentima bez po-sebne analize sadržaja svakog dokumenta u spisu pred-meta EK-a kako bi se utvrdilo postoje li razlozi navedeni u rečenim Uredbama kojima bi se opravdalo uskraćivanje uvida u te dokumente.66 Štoviše, razmatrajući opravdanja za odbijanje pristupa EK-a za svaku definiranu kategoriju dokumenata, Sud je smatrao kako je to jednako za sve kategorije i u tom smislu kategorije koje je definirao EK-a nemaju neku posebno korisnu svrhu.67

Tumačenje suda zasnovano je na već spomenutoj pri-jašnjoj sudskoj praksi, preciznije na presudi Suda EU-a u predmetu Technische Glaswerke Ilmeanu (TGI) kojom je potvrdio odluku EK-a o odbijanju zahtjeva za otkrivanjem dokumenata iz spisa predmeta korisniku državne potpore jer bi se time ugrozila zaštita svrhe postupka.68 Međutim, taj se argument ne bi mogao primijeniti na predmete kar-tela zbog toga što postupak u predmetu TGI nije dovršen konačnom odlukom te zbog činjenice da u postupcima iz državnih potpora stranke nemaju pravo uvida u spis. Iz svega navedenog, Opći je sud u predmetu ENBW sma-trao da je EK propustio provesti konkretan, pojedinačni pregled svih dokumenata koji su se tražili, što je bilo do-voljno da Sud poništi odluku o odbijanju davanja uvida u spis predmeta. I u ovom je postupku EK nastojao snažno zaštiti povjerljivost izjava pokajnika, ističući ponovno argument kako je zaštita povjerljivosti uvjet za učinko-vitu borbu protiv povreda prava tržišnog natjecanja, a na tome tragu i osnovna komponenta EU-ove politike zaštite tržišnog natjecanja.69 Međutim, Sud se s time nije složio, već je smatrao da bi pristup dokumentima trebalo dopu-stiti nakon što je istraga dovršena. Iz toga proizlazi kako je trenutak istrage u postupku ključan, što je na početku ovoga članka spomenuto kao jedan od elemenata kojima

65 Predmet T-344/08 ENBW Energie Baden-Württemberg, presuda Općeg suda od 22. svibnja 2012.

66 Ibid, paragraf 61 ENBW presude.67 Valja napomenuti da je upravo ovo tumačenje o značaju i potrebi jasnog

definiranja kategorija dokumenata i dokaza dostupnih za uvid pretočeno u odredbe Direktive 2014/104 o naknadama štete.

68 O navedenoj presudi vidi u: Gaetane Goddin, “Recent judgements regar-ding transparency and access to documents in the field of competition law: Where does the Court of Justice of the EU strike the balance?”, Journal of European Com-petition Law and Practice 2011, volume 2, br. 1, Oxford University Press, str. 10-23.

69 Paragraf 124. iz ENBW presude.

Prosinac 2016.



se određuje pristup informacijama.70 Nadalje, u ovoj pre-sudi Opći sud daje jednaku važnost Uredbi o transparen-tnosti 1049/2001 i Uredbi 1/2003 te odbija priznati veće značenje načelima politike tržišnog natjecanja od nače-la iz Uredbe o transparentnosti. Prema stajalištu Suda, pravo tržišnog natjecanja nema posebnu privilegiju u EU-ovu pravu u usporedbi s ostalim EU-ovim politikama. Slijedom toga, svaki zahtjev da se zadrže dokumenti od tužitelja treba pozorno razmotriti zajedno s dokumenti-ma koji se traže.71 Opći sud nije uvjeren kako bi programi za oslobođenjem od kazne kojima se poduzetnici koriste za izbjegavanje visokih sankcija bili manje učinkoviti ako bi se tužiteljima dopustio uvid u dokumente dostav-ljene uz prijavu pokajnika.72 U odnosu na iznimke propi-sane u Uredbi o transparentnosti, Sud je ustanovio kako se interesi tuženika u kartelima da se ne otkriju njihove informacije ENBW-u ne mogu smatrati poslovnim intere-sima. Prema mišljenju Suda, interesi poduzetnika koji je sudjelovao u kartelu kako bi izbjegao sudske postupke za naknade štete ne mogu se tumačiti kao poslovni inte-resi koji bi zaslužili zaštitu. Posebice, uzimajući u obzir

70 Direktiva 2014/104 o naknadama štete upravo na tome i temelji pristup određenim dokumentima iz spisa predmeta tijela za zaštitu tržišnog natjecanja.

71 Ovaj stav Suda sličan je ranijem zaključku Suda iz predmeta Peroxide prema kojem programi pokajnika ne zaslužuju višu razinu zaštite u odnosu na private tužbe za naknade štete koje također doprinose učinkovitom odvraćanju od kartela. Vidi, paragraf 77 iz Peroxide presude.

72 O tome raspravljaju Vascott, D and Oglethorpe K u GCR Live: “General Court discovery rulings may undermine EU leniency program”, GCR, Europe, str. 44.

da svatko tko je pretrpio štetu zbog postupanja protivnog tržišnom natjecanju ima pravo podnijeti tužbu da mu se ta šteta naknadi.73

6. ZAKLJUČAKPitanje pristupa informacijama iz spisa predmeta

zaštite tržišnog natjecanja obilježeno je balansiranjem interesa transparentnosti postupka kao značajnog dijela prava na obranu stranaka i interesa zaštite pojedine vr-ste informacija. Nesporno je kako određene informacije, kao što su poslovne tajne, moraju uživati potpunu zašti-tu od otkrivanja. No, kada je riječ o informacijama kao što su odvjetničke tajne u slučaju pravnika zaposlenih u poduzetniku i izjava pokajnika, odgovor nije tako jedno-značan. Doprinos razvoju sudske prakse dalo je upravo pitanje zaštite i razine te zaštite koju treba dati izjavama pokajnika iz programa za oslobođenjem od kazne kako bi poduzetnici i dalje surađivali s tijelima za zaštitu tr-žišnog natjecanja u otkrivanju kartela. Prijašnja praksa Sudova EU-a nije dala jasne smjernice pa su u pojedi-nim presudama zauzimana različita stajališta. Kasnije presude sudova EU-a i ponajviše Direktiva 2014/104 o naknadama štete nastojale su dati preciznije vodstvo u pravilima za pristup informacijama, o čemu će biti riječi u drugom dijelu ovoga članka.

73 Paragrafi 147-148 iz ENBW presude.

OBVEZNO PRAVO

Autor u članku analizira ugovor o darovanju koji predstavlja pravni posao između daro-vatelja i daroprimca. U ovom broju časopisa objavljujemo prvi dio članka u kojem autor

navodi izvore prava, povijesni razvoj, pojam darovanja, karakteristike ugovora o darovanju i subjekte ugovora o darovanju.

UDK 657.2

Ugovor o darovanju (I.)Mr. sc. Hrvoje KORDIŠ, dipl. iur.

1. UVODUgovor o darovanju (lat. donatio; engl. donation;

njem. Schenkung) pravni je posao kojim jedna ugo-vorna strana, darovatelj, drugoj strani, obdareniku kao daroprimcu, dobrovoljno i besplatno namjenjuje neku imovinsku korist tako što će se ispunjenjem tog ugovora smanjiti imovina darodavca i povećati imovina obdarenika.

Darovanje je u praksi osobito česta pojava, u prvom redu između bliskih srodnika, ali ne samo između njih. Naime, sklapanje ugovora o darovanju vezuje se za osobne životne odnose koji daju povoda za darivanje druge osobe bez odgovarajuće stvarne ili druge naknade darivatelju. Darovi se daju iz raznih pobuda, a najčešće iz plemenitih namjera, obiteljskih, rodbinskih ili prija-

teljskih sveza i predstavljaju izraz naklonosti, pažnje i zahvalnosti koju ima darovatelj prema obdareniku, a što svakako pozitivno djeluje na bliskost ugovornih strana, posebno članova obitelji.

Međutim, do sklapanja ugovora o darovanju može doći i zbog nepromišljenosti ili moralnog pritiska, odnosno iskorištavanja slabosti ili životne dobi darovatelja.

Jednako tako, s obzirom na to da ugovor o darovanju (sa svim svojim oblicima) unutar besplatnih raspolaganja zauzima apsolutno najznačajnije mjesto, riječ je o prav-nom institutu koji se poglavito kod darova velike vri-jednosti, kao što su primjerice nekretnine, pokretne stvari veće vrijednosti (npr. automobil, brod), poduze-će ili vrijednosni papiri, često zlorabi s namjerom da se oštete vjerovnici darovatelja te nužni nasljednici.

Prosinac 2016.


OBVEZNO PRAVO

2. IZVORI PRAVABudući da je riječ o području ugovornog prava, odred-

be čl. 479. – 498. Zakona o obveznim odnosima1 od-nose se na ugovor o darovanju i glavni su izvor kojim se uređuje pravo darovanja u Republici Hrvatskoj. Kako je ugovor o darovanju samo titulus (ali ne i modus) stjeca-nja prava na dar, kao izvori prava primjenjuju se i propisi kojima se uređuje način stjecanja objekta darovanja kao što su Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima2, Zakona o zemljišnim knjigama3 ili Zakon o trgovač-kim društvima4, ali je potrebno voditi računa i o odred-bama Zakona o javnom bilježništvu5, Zakona o porezu na promet nekretnina6 i Zakona o financiranju jedini-ca lokalne i područne (regionalne) samouprave7.

I u usporednom pravu ugovor o darovanju u najvećem broju država uređen je prvenstveno odredbama građan-skog zakonika. Tako austrijski opći građanski zakonik (Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch – ABGB) ovaj ugovor uređuje par. 938. – 956., a njemački građanski zakonik (Bürgerliches Gesetzbuch - BGB) par. 516. – 5348. U Švicar-skoj je ugovor o darovanju (Die Schenkung) reguliran čl. 239. – 252. Zakona o obligacijama (Obligationenrecht – OR).

Na međunarodnoj razini, kao i u pravu Europske unije, za sada ne postoje nikakvi pravni propisi koji-ma bi se ujednačilo ugovorno pravo darovanja u dr-žavama članicama. Međutim, odgovarajući prijedlozi odredaba o darovanju sadržani su u projektima kojima je cilj ujednačavanje prava unutar Europske unije, kao što je „Nacrt Zajedničkog referentnog okvira za eu-ropsko privatno pravo” (DCFR)9.

3. POVIJESNI RAZVOJUgovor o darovanju gdje se pod pojmom darovanja

(donatio) razumijeva besplatno davanje imovinske ko-risti kojim se uvećava imovina obdarenika, a smanjuje imovina darodavca, u povijesti je imao specifičan razvi-tak, posebno u rimskom pravu.

Naime, za razliku od temeljnih ugovora obveznog prava (kupoprodaja, najam, ostava i dr.), ugovora o da-rovanju nema među priznatim samostalnim prav-nim poslovima.

1 Zakon o obveznim odnosima, (Nar. nov., br. 35/05., 41/08. i 125/11. i 78/15., dalje: ZOO)

2 Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZV)

3 Zakon o zemljišnim knjigama (Nar. nov., br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13. i 60/13., dalje: ZZK)

4 Zakon o trgovačkim društvima, (Nar. nov., br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13. i 110/15., dalje: ZTD)

5 Zakon o javnom bilježništvu (Nar. nov., br. 78/93., 29/94., 16/07. i 75/09., dalje: ZJB)

6 Zakon o porezu na promet nekretnina (Nar. nov., br.69/97., 153/02., 22/11. i 143/14., dalje: ZPPN)

7 Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Nar. nov., br. 117/93., 33/00., 73/00., 59/01., 107/01., 117/01. – ispravak, 150/0.2, 147/03., 132/06., 73/08., 25/12., 147/14. i 100/15., dalje: ZFJLPS)

8 Opširnije: Hoppenz, Rainer u Prütting, Hanns; Wegen Gerhard; Weinreich, Gerd (ur.), BGB : Kommentar, Neuwied, 2006. str. 793; Dendorfer, Renate u Dauner-Lieb, Barbara; Langen, Werner (ur.), AnwaltKommentar BGB. Gesamtausgabe. Band 2. Schuldrecht, Bonn 2005., str. 1729

9 Draft Common Frame of Reference on European Private Law (DCFR), vidi: Principles, Definitions and Model Rules of European Private Law Volume 3 Book IV Specific contracts and the rights and obligations arising from them (contd.) Part H. Donation, München, 2009., str. 2799.

Međutim, u rimskom pravu darovanje kao samosta-lan pravni posao nije dugo postojalo, već se njegova svrha ostvarivala drugim pravnim poslovima, posebno prenošenjem vlasništva, zatim ustupanjem tražbine (cessio) i oprostom duga (pactum de non petendo) i sl10.

Prema tome, darovanje u to doba nije bilo samo-stalan pravni posao, nego samo razlog (causa) drugih pravnih poslova, pa je stoga i tu živost takva (realnog) darovanja zavisila od utuživosti odnosnih pravnih poslo-va. Kao samostalan pravni posao donatio se pojavlju-je tek u doba cara Konstantina, pri čemu je pozornost bila posvećena samo vanjskoj strani tog posla.

Odredbe ugovora o darovanju poznaju sve suvremene kodifikacije privatnog prava (građanski zakonici) 19. i 20. stoljeća kontinentalnoeuropskoga pravnog kruga, među kojima posebno valja izdvojiti austrijski Opći građanski zakonik (ABGB/OGZ).

Naime, njegovim uvođenjem u pravni poredak Hr-vatske iscrpno je uređeno darovanje u par. 938. – 956. Do donošenja Zakona o nevažnosti pravnih propisa prije 6. travnja 1941. godine, OGZ je bio zakonski izvor hrvatskoga građanskog prava, ali od stupanja na snagu toga Zakona prestaje biti na snazi kao zakon, već se odredbe koje se odnosi na darovanje i nadalje primjenjuju, ali kao pravna pravila, što će potrajati sve do stupanja na snagu ZOO-a iz 2005. godine.

Naime, ugovor o darovanju bio je sadržan u Skici za Zakonik o obligacijama i ugovorima prof. Konstantino-vića, ali je prevladalo mišljenje da to nije ugovor kojim se uređuju odnosi u području prometa robe i usluga te je tako izostavljen iz Zakona o obveznim odnosima iz 1978. godine. Zbog provjerenih zakonskih rješenja i razvijene i ustaljene ugovorne i sudske prakse u odredbama ZOO iz 2005. godine glede darovanja, u bitnome su usvojena zakonska rješenja OGZ-a.

4. POJAM DAROVANJAUgovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obve-

že prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati (čl. 479. st. 1. ZOO-a). Iako ZOO ne sadržava uobičajenu zakonsku definiciju, temeljna je odrednica definicije sadržana u formulaciji kojom se određuje kada ugovor nastaje11.

Inače, prema najprihvaćenijoj definiciji u pravnoj teoriji darovanje je ugovor kojim jedna strana (daro-vatelj) dragovoljno i besplatnu prepušta drugoj stra-ni (daroprimac, obdarenik) neku imovinsku korist, a ova to prihvaća.12

Naime, darovatelj sklapanjem ugovora o daro-vanju obdareniku predaje ili se obvezuje predati u vlasništvo određenu stvar ili mu prenijeti neko drugo pravo bez naknade. Darovnim ugovorom da-

10 Romac, Ante, Rimsko pravo, Zagreb, 1994., str. 332.11 Kačer, Hrvoje; u Gorenc, Vilim (ur.); Komentar Zakona o obveznim odnosima,

Zagreb, 2005. str. 74612 Vedriš, Martin; Klarić, Petar; Građansko pravo, Zagreb, 1998. str. 485

http://www.zakon.hr/z/188/Zakon-o-javnom-bilje%C5%BEni%C5%A1tvu

http://www.zakon.hr/z/411/Zakon-o-financiranju-jedinica-lokalne-i-podru%C4%8Dne-(regionalne)-samouprave

http://www.zakon.hr/z/411/Zakon-o-financiranju-jedinica-lokalne-i-podru%C4%8Dne-(regionalne)-samouprave

Prosinac 2016.


OBVEZNO PRAVO

rovatelj dobrovoljno i besplatno raspolaže svojom imovinom s nakanom povećanja imovinu obdarenika, na teret svoje imovine, dok obdarenik stječe pravo vlasništva ili neko drugo pravo.

Bitno je uočiti da bez prihvata uopće nema ugovo-ra jer je suglasje volja temeljna pretpostavka nastanka ugovora o darovanju kao dvostranoga pravnog posla. Svrha sklapanja ugovora o darovanju je da se obdare-niku pribavi imovinska korist na račun darovatelja.

U pravnoj se teoriji darovanje smatra tzv. prav-nim poslom opće naravi13, budući da različiti pravni poslovi mogu poprimili karakter darovanja, bar što se tiče kauze, stoga, primjerice, posudba s gospodarskoga gledišta nije ništa drugo nego darovanje uporabe.

Darovanjem se također smatraju oprost i isplata duga uz dužnikovu suglasnost (čl. 479. st. 2. ZOO-a). Navedenom su odredbom otklonjene dvojbe koje su se mogle javiti u ugovornoj i sudskoj praksi, na način da je precizno određeno što se smatra darovanjem.

Međutim, darovanjem se ne smatraju: ¾ odricanje od nasljedstva ¾ odricanje od prava prije nego je stečeno ili prava koje je sporno

¾ ispunjenje neke moralne obveze i ¾ prenošenje na drugoga stvari ili prava s namjerom da ga se obveže na protučinidbu (čl. 479. st. 3. ZOO).

Iako je riječ o besplatnim raspolaganjima, njihovim na-vođenjem oduzima im se značenje ugovora o darovanju. Darovanjem se tako ne smatra ni ono što je dano dru-gome s namjerom da ga se obveže na protučinidbu.

Naime, iako je u načelu riječ o besplatnom pravnom poslu, već samo postojanje elementa naplatnosti kao protučinidbe pokazuje postojanje mogućnosti da je riječ o prikrivanju nekoga drugog ugovora (falsa no-minatio non nocet) pod formom ugovora o darovanju, a što ujedno dovodi i do različitih pravnih posljedica.

5. KARAKTERISTIKE UGOVORA O DAROVANJU

Kod ugovora o darovanju kauza je stjecanje prava vlasništva ili nekoga drugog imovinskog prava. Riječ je o ugovoru koji je samostalan i kauzalan, ali to je i ugovor koji se najvećem broju slučajeva sklapa u pra-vilu ili gotovo uvijek s obzirom na svojstva određene osobe (intuitu personae) i kod kojega su upravo osobna svojstva jednog ili obje ugovorne strane odlučujući čimbenik. Stoga je upravo namjera da se učini daro-vanje (animus donandi) bitan element tog ugovora.

Međutim, ugovor o darovanju može imati i elemente mješovitog ugovora u svakom onom slučaju u kojem ima i elemenata drugih ugovora, ali samo pod uvjetom da prevladavaju elementi ugovora o darovanju.

Ugovor o darovanju je imenovani (nominatni) ili tipični ugovor, jer je ZOO-om koji je na snazi poseb-no predviđen te mu se ustalio i sadržaj i pravnotehnički naziv, s obzirom na to da je lako utvrditi odgovarajuće posebne pravne norme za sadržaj tog ugovora.

13 loc. cit.

Po naravi stvari, ugovor o darovanju je, u načelu, jednostranoobvezujući ugovor, jer obaveza nastaje samo na strani darovatelja, dok za obdarenika ne nasta-je nikakva obveza. Ugovorom o darovanju zasniva se obveznopravni odnos između darovatelja i obdarenika.

Kako je riječ o jednostranoobvezujućem ugovoru, ob-veza nastaje samo za darovatelja koji ju je obvezan ispuniti s pozornošću koja se u pravnom prometu zahti-jeva za tu vrstu obveznog odnosa i odgovara za njezino ispunjenje u skladu s općim pravilima obveznog prava (čl. 9. i 10. ZOO-a). Na temelju tog ugovora obdarenik je ovlašten od darovatelja zahtijevati ispunjenje obve-ze koja proizlazi iz ugovora (čl. 65. ZOO-a).

Darovatelj je obvezan prenijeti u vlasništvo ob-dareniku određenu stvar ili pravo. Obdarenik iz ugo-vora stječe samo pravo zahtijevati predaju predme-ta darovanja.

Iznimno, kada je riječ o nekim vrstama ugovora o darovanju, kao što je darovanje s nametom, obdarenik može biti obvezan da u korist darovatelja, treće osobe, u javnom ili vlastitom interesu učini određenu radnju ili se od nje uzdrži. Međutim, u tom se slučaju ne mijenja karakter ugovora o darovanju kao besplatnoga jed-nostranoobvezujućeg pravnog posla.

Ugovor o darovanju je besplatni (lukrativni) ugo-vor, jer obdarenik za stvar, odnosno imovinsko pravo koje prima na temelju ugovora o darovanju, nije obve-zan dati naknadu. To je ugovor u kojemu se za činidbu prepuštanja stvari ili imovinskog prava ne dobiva pro-tučinidba, niti se može tražiti protučinidba. S obzi-rom na to da je darovanje dobrovoljno i besplatno, ono što nije drugoj strani namijenjeno besplatno ili što druga strana ima pravo zahtijevati na kojem drugom pravnom temelju, nije darovanje.

Ako bi bilo naknade, tada bi mogla biti riječ samo o nekom drugom (naplatnom ili mješovitom) ugovoru. Ra-zlikovanje darovanja od naplatnih pravnih poslova nije uvijek jednostavno, ali je bitno, jer su im pravne poslje-dice različite. Međutim, darovanje pod nalogom (dona-tio sub modo) nije naplatan, nego besplatan posao.

Ugovor o darovanju može biti konsenzualan ili realan ugovor, ovisno o tome nastaje li njegovim sklapanjem ili pak predajom dara. O konsenzualnom je ugovoru (koji je opće pravilo) riječ kada ugovor nastaje prihvatom ponude darovatelja od strane obdarenika. Međutim, da-rovanje može biti realni ugovor kod kojeg su očitovanje suglasja volja i ispunjenje istodobni kada se sklapa pre-dajom stvari, i na taj se način ispunjava obveza darova-telja. Dakle, realni ugovor ne nastaje trenutkom prihvata ponude, nego je potrebna predaja stvari.

Za darovanje je potrebna dobrovoljnost. Darovanje mora biti učinjeno dobrovoljno (cum animo donandi). To znači da darovatelj nije morao učiniti određenu činidbu niti se iz bilo kojeg razloga mogao bilo kada prisiliti na tu činidbu. Stoga vraćanje zastarjelog duga nije daro-vanje, nego ispunjavanje obveze koja je jednom pre-uzeta ugovorom.

Prosinac 2016.


OBVEZNO PRAVO

Ugovor o darovanju je komutativni ugovor, dakle ugovor glede kojega, u pravilu, nema neizvjesnosti, nego je sve unaprijed jasno. To znači da je u trenutku njego-va sklapanja poznata vrijednost dara, odnosno stvar ili pravo koje se daruje.

Iznimno, ugovor o darovanju može biti i aleotoran, kada je sklopljen ugovor o darovanju buduće stvari odnosno buduće imovine, čija se vrijednost u trenut-ku sklapanja ugovora ne zna, npr. darovanje buduće dividende, uroda i sl.

Glede oblika ugovor o darovanju, u pravilu je stro-go formalan ugovor za čiju se valjanost zakonom izri-jekom zahtijeva pisani oblik (forma), a pod određe-nim uvjetima iznimno i oblik javnobilježničkog akta ili potvrđene (solemnizirane) privatne isprave.

Ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisa-nom obliku (čl. 482. st. 1. ZOO-a). Naime, za valjanost darovanja nekretnina postavljaju se strogi uvjeti glede oblika te se zahtijeva pisani oblik, dosljedno postojećoj praksi. Smisao je te odredbe u zaštiti darovatelja kako se ne bi nepromišljeno odlučio na darovanje. Pisani se oblik zahtijeva uvijek za darovanje nekretnine te opće-nito za raspolaganje nekretninama. Kada je predmet ugovora o darovanju nekretnina, za njegovu su va-ljanost bitne odredbe zakona koji uređuje stjecanje nekretnina kao lex specialis za ovo pravno područje. Stoga je ovdje oblik ugovora o darovanju bitan element ugovora (ad solemnitatem).

Kod darovanja pokretne stvari ne zahtijeva se pi-sani oblik ugovora, pa je darovanje pokretnih stvari, u načelu, neformalan pravni posao.

Naime, kod realnog se darovanja u kojem akt is-punjenja slijedi neposredno iza čina sklapanja, u načelu ne traži određeni oblik. Ipak, stroži se oblik za-htijeva ako je riječ o darovanju bez prave predaje stvari.

Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave (čl. 482. st. 2. ZOO-a). Kako je riječ o darovanju bez pra-ve predaje stvari kod kojeg je predaja stvari odgođena za buduće vrijeme, ugovor mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

Glede oblika darovnog ugovora, potrebno je razli-kovati je li riječ o

¾ konsenzualnom darovanju (darovanje bez pra-ve predaje), gdje je riječ o obećanju darovanja, te je čin sklapanja ugovora vremenski odvojen od čina ispunjenja. Sa ciljem da se darovatelja upozori na potrebu promišljanja prije tog čina, za takvo se darovanje traži oblik javnobiljež-ničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave;

¾ realnom darovanju (darovanje s pravom preda-jom), kod kojeg se pod pravom predajom pokret-nina podrazumijeva samo ona predaja kojom se na obdarenika istodobno prenosi vlasništvo i

neposredan posjed. Odredbom čl. 53. st. 1. t. 3. ZJB-a, propisan je oblik javnobilježničkog akta za pravnu valjanost ugovora o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed obdarenika.

U praksi pravni učinak ugovora o darovanju naj-češće nastupa još za života stranaka (donatio inter vi-vos) kada je ugovor ispunjen prije smrti darovatelja, što je, u pravilu, odmah po sklapanju ugovora, ali može biti riječ i o bilo kojem trenutku prije smrti darovatelja. No, postoji mogućnost darovanja koje će se ispuniti tek poslije smrti darovatelja (darovanje za slučaj smrti – donatio mortis causa) kada ispunjenje ugovora nastupa poslije smrti darovatelja.

6. SUBJEKTI UGOVORA Darovanje je u prvom redu ugovor odnosno dvo-

strani pravni posao (ugovor) koji nastaje suglasnim očitovanjem volje dviju stranaka, što znači da je za sklapanje posla potreban prihvat obdarenoga. Subjek-ti ugovora o darovanju (kao darovatelj i obdarenik) mogu biti fizičke i pravne osobe. Kako na strani da-rovatelja, tako i na strani obdarenika može biti jedna ili više osoba. Glede ugovora o darovanju nema po-sebnih ograničenja u vezi s time tko je ovlašten dati odnosno primiti dar, pa vrijede opća ograničenja. To znači da subjekt ugovora na obje strane može biti bilo tko, pod općim ograničenjima.

Jednako tako, prilikom sklapanja ugovora obje strane moraju imati sposobnost ugovaranja. Sposobnost za da-rovanje ima samo potpuno poslovno sposobno osoba, tako da darovatelj u trenutku darovanja mora biti svje-stan svoje radnje i shvatiti doseg ugovora (mora imati sposobnost rasuđivanja), jer u suprotnom može doći do poništenja ugovora. S druge strane, sposobnost za pri-mitak dara ima svaka, pa čak i poslovno nesposobna osoba. Od darovatelja se, zbog toga što raspolaže svojom imovinom, zahtijeva potpuna poslovna sposobnost.

Nasuprot tome, u odnosu na obdarenika odstupa se od tog pravila, jer malodobne osobe mogu imati svoju imovinu koju steknu radom, nasljedstvom, darovanjem ili prema nekom drugom zakonskom temelju. Ugovor o darovanju može biti sklopljen bilo osobno, putem opunomoćenika kod poslovno sposobne osobe ili za-konskog zastupnika kod poslovno nesposobne oso-be, a za što je potrebno posebno odobrenje.

7. UMJESTO ZAKLJUČKAU broju 1/17. časopisa Pravo i porezi donosimo drugi

dio ovog članka u kojem ćemo iznijeti bitne elemen-te ugovora o darovanju (namjera darovanja, predmet darovanja, predaja dara prije prihvata, odgovornost darovatelja za mane dara), posebne oblike ugovora o darovanju (darovanje s nametom, nagradno darovanje, uzajamno darovanje, mješovito darovanje, darovanje za slučaj smrti), odustanak od darovanja, opoziv da-rovanja, (razlozi za opoziv, oblik opoziva, prestanak prava na opoziv darovanja, učinak opoziva, pobijanje darodavčevih pravnih radnji) te primjer ugovora o da-rovanju nekretnine.

Prosinac 2016.


UPRAVNO PRAVO

U ovome se članku daje prikaz pravnog uređenja o upućivanju policijskih službenika na izvanredni zdravstveni pregled. Zaključak je autora da je riječ o značajnom insti-

tutu kojemu je cilj detektirati bolest i time pomoći liječenju policijskih službenika, ali i omogućiti policiji da spriječi neželjene postupke oboljelih službenika, sankcionira ih zbog korištenja opijata i oduzme im status policijskih službenika kada za takav status više ne ispunjavaju zdravstvene uvjete.

UDK 342.9

Izvanredni zdravstveni pregled policijskih službenika

Dr. sc. Damir JURAS*

1. UVODPolicijski službenik je državni službenik koji je ovla-

šten obavljati policijske poslove primjenom policijskih ovlasti1.

S obzirom na vrstu i opseg policijskih poslova i poli-cijskih ovlasti, na temelju kojih policijski službenici ima-ju pravo i ograničavati slobodu građana te prema njima primjenjivati sredstva prisile2, osobe koje se primaju u policiju i koje imaju status policijskog službenika moraju imati posebnu psihičku i tjelesnu zdravstvenu sposobnost koju utvrđuje zdravstvena komisija, dok mjerila za njezi-no utvrđivanje propisuje ministar unutarnjih poslova3.

2. IZVANREDNI ZDRAVSTVENI PREGLEDZbog procesa starenja, a i zbog izloženosti uvjetima

i okolnostima koje utječu na nastanak određenih bole-sti, kod određenih policijskih službenika tijekom službe dolazi do bolesti i povreda koje utječu na gubitak psihič-ke i tjelesne zdravstvene sposobnosti kako je određena Pravilnikom o mjerilima. Vodeći računa o tome da stare-njem organizma slabe i funkcije pojedinih organa te da policijski službenici obavljaju različite vrste policijskih poslova, zakonodavac je policijske službenike podijelio u 4 kategorije te je, ovisno o radnom mjestu i godinama života (do 30 godina, između 30 i 45 godina, iznad 45 godina), propisao koje bolesti i zdravstvena stanja pred-stavljaju zapreku za rad u policiji4. Jedino su propisani psihički poremećaji i poremećaji ponašanja zapreka za rad u policiji za sve kategorije i dobne skupine policij-skih službenika5.

Obvezna provedba izvanrednoga zdravstvenog pregleda policijskog službenika propisana je za slu-čajeve kada liječnik primarne zdravstvene zaštite

* Ministarstvo unutarnjih poslova, Služba za unutarnju kontrolu.Autor u ovome članku iznosi osobna stajališta.1 Čl. 2. st. 1. t. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (Nar. nov., br.

76/09. i 92/14., dalje: ZPPIO).2 Policijski poslovi i policijske ovlasti propisane su čl. 3. i 13. ZPPIO-a, a čl.

1. ZPPIO-a propisano je da se pojedini policijski posao i policijska ovlast mogu propisati i drugim zakonom.

3 Čl. 47. st. 1. – 3. Zakona o policiji (Nar. nov., br. 34/11., 130/12., 89/14. 151/14. i 33/15., dalje: ZP). Uz suglasnost ministra nadležnog za poslove zdravstva, ministar unutarnjih poslova je donio Pravilnik o mjerilima i načinu utvrđivanja posebne psihičke i tjelesne zdravstvene sposobnosti za osobu koja se prima u policiju i policijskog službenika te o sastavu i načinu rada zdravstvenih komisija u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama (Nar. nov., br. 113/12., dalje: Pravilnik o mjerilima).

4 Prilog 1 Pravilnika o mjerilima.5 Prilog 1 Pravilnika o mjerilima, t. V.

ili nadređeni rukovoditelj dođu do saznanja da odre-đeni policijski službenik više ne ispunjava mjerila zdravstvene sposobnosti6.

U takvom je slučaju obveza liječnika i/ili rukovodi-telja uputiti takva policijskog službenika na izvanredni zdravstveni pregled kako bi se istome pružila potrebna zdravstvena zaštita i kako bi se spriječile moguće štetne posljedice zbog njegove primjene policijskih ovlasti usli-jed pogoršanoga zdravstvenog stanja7, a obveza tako upu-ćenoga policijskog službenika je tom pregledu pristupiti8.

Za ocjenu zdravstvene sposobnosti policijskog služ-benika nadležna je Prvostupna zdravstvena komisija, protiv čijeg se rješenja može izjaviti žalba Drugostupnoj zdravstvenoj komisiji, protiv čijeg rješenja žalba nije dopuštena. Predsjednike i članove navedenih komisija imenuje ministar unutarnjih poslova, a sastoje se od predsjednika i najmanje tri liječnika specijalista – psihi-jatra ili neuropsihijatra, neurologa, ortopeda i internista te službenika Ministarstva unutarnjih poslova. Na zasje-danje Prvostupne komisije obvezno se poziva policijski službenik radi obavljanja liječničkog pregleda9, dok je takvo pozivanje na Drugostupnu zdravstvenu komisi-ju prepušteno procjeni same Komisije10. Zdravstvena se sposobnost policijskog službenika na izvanrednom zdravstvenom pregledu utvrđuje na temelju:

a) pregleda i nalaza specijaliste medicine radab) laboratorijskog nalaza, EKG-a, pregleda ortorete-

rom, audiometrijskog nalaza, spirometrijec) nalaza psihologad) pregleda i nalaza specijaliste neurologa i psihijatrae) potvrde i/ili ovjerenog izvoda iz osobnog zdrav-

stvenog kartona koji izdaje izabrani liječnik pri-marne zdravstvene zaštite, posebice s podatcima o kroničnim i psihičkim bolestima i stanjima

f) medicinske dokumentacije o dosadašnjem liječenju.Ovisno o indikacijama, Komisija može odrediti obav-

ljanje dodatnih pretraga i pregleda u ovlaštenoj zdrav-

6 Čl. 19. ZP-a.7 http://www.vecernji.hr/crna-kronika/policajac-ubio-2-zene-zbog-

narusenog-odnosa-u-ljubavnoj-vezi-10950948 Teža povreda službene dužnosti zbog odbijanja ili izbjegavanja

podvrgavanja provjeri psihičkih i tjelesnih zdravstvenih sposobnosti, propisana je čl. 96. st. 1. t. 10. ZP-a.

9 Iznimno, Prvostupna.10 Čl. 2., 3., 10., 13. i 14. Pravilnika o sastavu i načinu rada zdravstvenih

komisija za ocjenu zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslova policijskog službenika (Nar. nov., br. 113/12., dalje: Pravilnik o zdravstvenim komisijama).

http://www.zakon.hr/z/173/Zakon-o-policijskim-poslovima-i-ovlastima

http://www.zakon.hr/z/282/Zakon-o-policiji

Prosinac 2016.


UPRAVNO PRAVO

stvenoj ustanovi ili na način da pregledana osoba bude upućena svom liječniku primarne zdravstvene zaštite, i to najčešće radi: psihijatrijskog, psihologijskog, inter-nističkog, fizijatrijskog, ginekološkog, neurološkog pre-gleda te pregleda ortopeda i kirurga odnosno obavljanja RTG pretrage, ergometrije, pretrage holterom EKG ili tlaka, ultrazvučne pretrage određenih organa, EEG pre-trage, uzimanja urina ili izuzimanja vlasi i vještačenja istih radi utvrđivanja prisutnosti droge u organizmu11.

Ako je policijski službenik ocijenjen nesposobnim za obavljanje poslova policijskog službenika, daljnji postupak ocjene radne sposobnosti policijskog službe-nika radi ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu radi profesionalne ili opće nesposobnosti za rad pokreće ustrojstvena jedinica nadležna za ljudske potencijale, kod nadležne područne službe Hrvatskog zavoda za mi-rovinsko osiguranje12.

3. ZAKLJUČAKKada raspolažu saznanjima o relevantnoj promjeni

zdravstvenog stanja policijskog službenika, ovlast nad-ležnih osoba znači istodobno pravo i obvezu da takva službenika upute na izvanredni zdravstveni pregled.

11 Čl. 4. Pravilnika o mjerilima12 Čl. 15. Pravilnika o zdravstvenim komisijama

Njihova je ovlast utemeljena na propisu zakonske snage pa u konkretnom slučaju nema zadiranja u privat-nost radnika.13 Štoviše, obveza je svakog radnika obavi-jestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju radne obveze ili ugrožava život ili zdravlje osoba s kojima dolazi u dodir u radnom procesu14.

Upućivanjem policijskog službenika na izvanredni zdravstveni pregled postiže se dvostruka svrha: pomaže se takvom policijskom službeniku da se detektira bolest i poduzmu mjere za njezino liječenje, a istodobno se utvrđuje relevantno činjenično stanje i omogućava odno-sno obvezuje policija da: (1) oduzme vatreno oružje po-licijskom službeniku ako bi ono zbog utvrđenoga zdrav-stvenog stanja moglo biti zlouporabljeno15; (2) pokrene postupak utvrđivanja odgovornosti za povredu službene dužnosti ako se pregledom utvrdi da policijski službenik konzumira opojne droge16 i (3) pokrene postupak kojim će se toj osobi ukinuti status policijskog službenika s pravima i obvezama koje proizlaze iz tog statusa.

13 Moslavac B., Mogućnost i ovlasti poslodavca da radnika uputi na zdravstveni pregled, Radno pravo, br. 5/12., str. 31.

14 Čl. 24. st. 1. Zakona radu (Nar. nov., br. 93/14.)15 Čl. 29. ZP-a16 Čl. 96. st. 1. t. 7. ZP-a

STVARNO PRAVO

Autorica u ovom članku razmatra bitna i aktualna pitanja vezana uz zaštitu prava vlasniš-tva u sudskom postupku, s osobitim osvrtom na recentnu sudsku praksu, s obzirom na

to da sudovi o zaštiti prava vlasništva odlučuju u propisanim sudskim postupcima.

UDK 347.4

Zaštita prava vlasništva u sudskom postupku (rei vindicatio)

Dr. sc. Ljiljana MATUŠKO ANTONIĆ, dipl. iur.*

1. UVODPravo vlasništva jedno je od temeljnim ljudskih

prava i sloboda, a zajamčeno je Konvencijom o zašti-ti ljudskih prava1, Ustavom Republike Hrvatske te zakonskim i podzakonskim aktima. Pravo vlasništva ubraja se u jedno od temeljnih sloboda i prava čovjeka i građanina. Odredbom čl. 3. Ustava Republike Hrvatske jamči se nepovredivosti prava vlasništva dočim čl. 48. jamči pravo vlasništva.

Vlasništvo na nekretninama stječe se na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadlež-ne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Pravo vlasništva stječe se kad su ispunjene sve pretpostav-

* Sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu1 Čl. 8.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i i temeljnih sloboda, Rim, 4.

studenog 1950.

ke koje su određene Zakonom o vlasništvu i dru-gim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 96/91., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.., dalje: ZV) i Za-konom o zemljišnim knjiga (Nar. nov., br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13. i 60/13., dalje: ZZK), ali i drugim zako-nima. Odredba čl. 30. st. 1. ZV-a ovlašćuje vlasnika da čini sa svojom stvari i koristima od nje što ga je volja, a da svakoga drugog od toga isključi. Povreda prava vlasništva ovlašćuje vlasnika stvari da od osobe koja vrijeđa njegovo pravo vlasništva zahtijeva onu činidbu kojom će se ukloniti ta povreda.2

2 O zaštiti prava vlasništva vidjeti više – Stvarno pravo, Nikola Gavella, Tatjana Josipović, Igor Gliha, Vlado Belaj, Zlatan Stipković, Informator, Zagreb 1998.

Prosinac 2016.


STVARNO PRAVO

2. TUŽBE RADI ZAŠTITE PRAVA VLASNIŠTVAVlasništvo se stječe na temelju pravnog posla, od-

luke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđi-vanjem i na temelju zakona (čl. 114. st. 1. ZV-a), a vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stje-catelja, ako zakonom nije drukčije određeno (čl. 119. st. 1. ZV-a). Odredbom čl. 120. ZV-a propisano je da se vlasništvo na nekretnini stječe uknjižbom u zemljiš-ne knjige, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišne knjige (čl. 120. st. 1. ZV-a).

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ure-đuje zaštitu prava vlasništva u odredbama čl. 161. – 168. u kojima su sadržane vlasničke tužbe: rei vindi-catio (čl. 162. ZV-a), actio publiciana (čl. 166. ZV-a) i actio negatoria (čl. 167. ZV-a). Ujedno se uređuje i za-štita prava vlasništva od povreda upisom u zemljišnoj knjizi (čl. 168.) te posebne odredbe o posjednikovim prigovorima (čl. 163. ZV-a), a u odredbama čl. 164. i 165. uređena su prava i položaj poštenog i nepoštenog posjednik,a uključujući i prava vlasnika i poštenog i nepoštenog posjednika na sporedne zahtjeve (plodove, troškove, naknadu štete i drugo).

Nadalje, ZV uređuje i zaštitu prava suvlasnika (čl. 46. st. 2. ZV-a) i zajedničkih vlasnika (čl. 62. st. 2. ZV-a).

Vlasnički zahtjev nastaje povredom vlasništva, pa stoga vlasnik ima subjektivno pravo zahtijevati od svake osobe da prestane vrijeđati njegovo pravo vlasništva. ZV uređuje povrede prava vlasništva koje se sastoje u be-spravnom posjedovanju vlasnikove stvari (oduzimanje stvari iz posjedu vlasnika) i u bespravnom uznemirava-nju vlasnika u izvršavanju njegovih vlasničkih prava, bez oduzimanja posjeda.

Ovisno o naravi povrede prava vlasništva, tužbe ko-jima vlasnik zahtjeva zaštitu svojeg prava vlasništva su sljedeće:

Ý prava vlasnička tužba za povrat stvari (rei vindica-tio - čl. 162. – 165. ZV-a)

Ý tužba predmnijevanog vlasnika za povrat stvari (actio publiciana – čl. 166. ZV-a)

Ý vlasnička tužba za prestanak uznemiravanja (actio negatoria – čl. 67. st. 1. ZV-a)

Ý tužba predmnijevanog vlasnika za prestanak uzne-miravanja (publicijanska, actio negatoria – čl. 167. st. 4. ZV-a).

Vlasnik stvari ovlašten je zahtijevati zaštitu prava vlasništva i na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima3 kao sudionik u ugovornom ili drugom obve-zno-pravnom odnosu u slučaju povrede prava vlasništva povredom ugovornih obveza ili drugim protupravnim ponašanjem treće osobe, uz koje obvezno pravo veže određene građanskopravne posljedice (primjerice na-knade štete zbog oštećenja tuđe stvari, kondikcijski za-htjev za povratom stvari).

3 Nar. nov., br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO

Prema odredbi čl. 1. Zakona o parničnom postup-ku4, sud raspravlja i odlučuje prema pravilima parničnog postupka, između ostalih, i u sporovima iz imovinskih odnosa, osim ako su oni posebnim zakonom stavljeni u nadležnost drugog suda ili državnog odnosno društve-nog tijela. To znači da postoji presumpcija da o zahtjevu za zaštitom prava vlasništva, kao imovinskom pravu, odlučuje sud u parničnom postupku. Tužbom se inicira provedba postupka i donošenje presude o zahtjevu za za-štitom povrijeđenog prava vlasništva. Nadležnost suda u parničnom postupka ili u bilo kojem drugom sudskom postupku (izvanparnični, zemljišnoknjižni postupak) o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima propisana je odredbom 56. Zakona o parničnom postupku.

3. PRAVA VLASNIČKA TUŽBA (REIVINDIKACIJA)

Pravu vlasničku tužbu može podići tužitelj koji može dokazati svoje pravo vlasništva i tuženikov posjed stvari. Pravom vlasničkom tužbom (reivindikacijom) vlasnik ne-posjednik, kao tužitelj, zahtijeva od tuženika kao posjed-nika predaju u posjed stvari na kojoj ima pravo vlasništva. Vlasnik neposjednik podnosi pravu vlasničku tužbu jer mu je kao vlasniku uskraćena ovlast posjedovati spornu stvar, stoga predmet spora nije utvrđenje prava vlasniš-tva, nego povrat predmeta vlasništva u posjed tužitelju.5

Tuženik je osoba koja posjeduje tužiteljevu stvar, bez obzira na to je li riječ o samostalnom ili nesamostalnom posjedniku ili pomoćniku u posjedovanju. Potrebno je naglasiti da tuženiku ne prestaje pasivna legitimacija ako napusti posjed tužiteljeve stvari nakon što je parni-ca počela teći (čl. 162. st. 4. ZV-a).

Odredba čl. 161. st. 1. ZV-a propisuje da je pravo vlasni-ka zahtijevati od posjednika da mu preda u posjed stvar na kojoj ima pravo vlasništva, što može ostvariti tužbom, čije pretpostavke uređuje odredba čl. 162. ZV-a. Tužitelj kao vlasnik neposjednik u parničnom postupku treba dokazati:

Ý svoje pravo vlasništva nad stvari Ý da se stvar koju traži nalazi u posjedu tuženika i Ý identitet stvari.

ZV je prihvatio načelo nezastarivosti vlasničke tužbe, pod uvjetom da nekim zakonom nije drukčije određeno (čl. 161. st. 2. ZV-a), pa vlasnik ima uvijek pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar, predaju u posjed.6

3.1. ZAŠTITA PRAVA SUVLASNIŠTVAZaštita prava suvlasništva i zajedničkog vlasništva

uređena je odredbama čl. 46. i 62. ZV-a. Odredba čl. 46. st. 1. ZV-a propisuje da svaki suvlasnik ima pravo glede

4 Nar. nov., br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – proč. tekst i 25/13., dalje: ZPP

5 Nikola Gavella, Tatjana Josipović, Igor Gliha, Vlado Belaj, Zlatan Stipković, Stvarno pravo, Informator, Zagreb 1998., str. 429-451.

6 Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci poslovni broj Gž-2255/14 od 20. siječnja 2015. navodi da je prednik tuženika vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem pravomoćne odluke nadležnog tijela, čime je prestalo i pravo vlasništva dotadašnjih vlasnika, pa neovisno o tome što nije izvršen upis novog vlasnika u zemljišne knjige, nasljednici knjižnih vlasnika nisu mogli naslijediti pravo vlasništva te nekretnine jer ga njihovi prednici u momentu smrti nisu ni imali, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za ostvarivanje vlasničkog zahtjeva za povrat stvari.

http://www.zakon.hr/z/134/Zakon-o-parni%C4%8Dnom-postupku


Prosinac 2016.


STVARNO PRAVO

cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtje-va koji proizlaze iz njegova suvlasništva, dočim je u st. 2. čl. 46. propisano da svaki suvlasnik ima glede cije-le stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

Županijski sudovi u svojim su odlukama zauzeli sta-jalište da u vlasničkim tužbama nije nužno da svi su-vlasnici podnose tužbu radi zaštite prava vlasništva, ali ispunjenje obveze moraju zahtijevati prema svim suvla-snicima. Tako se u odluci Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-4196/15, navodi:

a) U svezi daljnjeg prigovora da tužitelji nisu dokazali da bi bili ovlašteni u ime drugih suvlasnika primiti ispu-njenje prema konkretnom tužbenom zahtjevu, valja odgo-voriti da se tim zahtjevom ne traži predaja u posjed samo tužiteljima, već i svim suvlasnicima. Navedeno proizlazi iz čl. 46. st. 2. ZVDSP-a u svezi s čl. 64. st. 2. ZOO-a, gdje se navodi da vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika primiti ispunjenje, a kako očito tužitelji nisu imali takvo ovlaštenje zahtijevali su od tuženika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, dakle svim suvlasnicima.

b) Odredba čl. 46. st. 2. Zakona o vlasništvu i dru-gim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06.,146/08., 38/09., 153/09. – dalje: ZOV) propisuje da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stva-ri, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedje-ljivim obvezama (čl. 64 st. 2. Zakona o obveznim odnosima – Nar. nov., br. 35/05., 41/08. – dalje: ZOO). Iz odredbe čl. 64 st. 2. ZOO proizlazi da kada u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od osta-lih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerov-nicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku. Kako je tužitelj prema upisu u zemljišnoj knjizi jedan od suvlasnika cijele nekretnine, pa prema tome i suvlasnik spornog stana (a ne predmjevani vlasnik spornog stana kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud), tužitelj s obzirom da nema ovlaštenje od ostalih suvlasnika da primi ispunjenje, nije ovlašten zahtijevati da tuženik preda stan na raspolaganje isključivo njemu (tužitelju), već je u smislu odredbe čl. 46. st. 2. ZV-a u vezi čl. 64. st. 2. ZOO trebao zahtijevati predaju stana svim suvlasnicima.

U odnosu na suvlasnike koji su uspostavili vlasništvo na posebnim dijelovima nekretnine (etažno vlasništvo), bitno je drukčije stajalište u odnosu na ovlast suvlasnika zahtijevati od tuženika ispunjenje obveze. Kad više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici imaju suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom posebnog dijela, njihova ovlast uključuje i vlasničkopravnu zaštitu u vezi s vlasništvom posebnog dijela zgrade (čl. 70. st. 1. ZV-a). Suvlasnik posebnog dijela nekretnine ima sve ovlasti kao

da je on jedini vlasnik, što znači da je aktivno legitimiran u ostvarivanju reivindikcijske zaštite kao (samo)vlasnik.7

Svaki suvlasnik glede cijele stvari ima pravo postavlja-ti protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s tim da predaju cijele stvari u posjed može od tre-ćega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. Na istovjetan je način uređena zaštita prava zajedničara u čl. 62. ZV-a. Iz odredbe čl. 435. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja uređuje ak-tivne nedjeljive obveze, proizlazi da pojedini suvlasnik, odnosno zajedničar, može zahtijevati predaju cijele stva-ri u posjed samo ako je ovlašten od ostalih suvlasnika, odnosno zajedničara, da mu cijela stvar bude predana u posjed, a inače može zahtijevati od treće osobe da stvar preda svim suvlasnicima, odnosno zajedničarima, ili da je položi sudu. Pravo na zaštitu svoga idealnog dijela ima suvlasnik i prema drugim suvlasnicima, što uključuje i zahtjev za predajom u posjed njegova suvlasničkog dijela, jer je suvlasnik glede onoga idealnog dijela stvari koji od-govara njegovu suvlasničkom dijelu, vlasnik i pripadaju mu prema svakome (dakle i prema ostalim suvlasnicima) sve vlasničke ovlasti (čl. 37. st. 4. ZV-a).

Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj je odluci, poslovni broj Rev-600/12-2 od 20. travnja 2016. Godine, zauzeo stajalište da sva prava i dužnosti u vezi s vlasniš-tvom toga posebnog dijela suvlasnici mogu izvršavati solidarno, pa se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima uzima da su jedna osoba. U presudi Vrhov-nog suda Republike Hrvatske navodi se:

Pozivom na različitu praksu drugostupanjskih sudova (Županijski sud u Koprivnici Gž - 17/05 od 4. 3. 2005.) tu-žiteljica postavlja pitanje; jesu li temeljem čl. 70. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima suvlasnici posebnog dijela nekretnine solidarni vjerovnici u pogledu tražbina prema trećima koje se odnose na taj posebni dio nekret-nine, pa time i tražbine na predaju u posjed tog posebnog dijela nekretnine?

U konkretnom su slučaju nižestupanjski sudovi odbi-li vlasnički zahtjev tužiteljice na temelju odredbe čl. 46. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZVDSP), ocjenjujući da tužiteljica kao suvlasnica nije ovlaštena od drugih suvlasnika na podnošenje zahtjeva za predajom u stvari isključivo u svoj posjed, a kakav zahtjev je postavila. Naime, prema navedenoj odredbi, suvlasnik je zahtjev za predajom cijele stvari u posjed (reivindikaciju) od trećega ovlašten staviti samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama (čl. 64. Zakona o obveznim odnosima – dalje: ZOO). Dakle, zahtjev može usmjeriti na način da se stvar preda u su-posjed njemu i ostalim suvlasnicima ili da se stvar pre-da njemu i ostalim suvlasnicima tako da se za sve njih položi na sud. Zahtijevati predaju stvari isključivo u svoj posjed može samo onaj suvlasnik koji je na to ovlašten od ostalih suvlasnika.

7 Odredbom čl. 66. st.2. ZV-a propisano je da vlasništvo određenoga po-sebnoga dijela nekretnine ovlašćuje suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno, da upravljajući tim posebnim dijelom nekretnine umjesto svih suvlasnika izvršava sve vlasničke ovlasti i dužnosti kao da je posebni dio samo njegovo vlasništvo, pa da, ako nije drukčije određeno, čini s tim dijelom i koristima od njega što ga je volja te svakoga drugoga iz toga isključi.

Prosinac 2016.


STVARNO PRAVO

Međutim, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, u konkretnom su slučaju suvlasnici predmetne nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom (a sadržava sa-mostalne uporabne prostorije, uspostavili etažno vlasniš-tvo na toj nekretnini, tako da su sa svojim suvlasničkim dijelom povezali vlasništvo određenoga posebnog dijela te nekretnine (čl. 43., čl. 66. i 69. ZVDSP-a). Posebno da postoji više ovlaštenika kao suvlasnika (tužiteljice i tre-će osobe) nad istim posebnim dijelom s kojim je pove-zano suvlasništvo tužiteljice. Bez obzira na okolnost što je temelj vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva) suvlasništvo, u većem broju pravila ovog in-stituta odstupaju od onih koja vrijede za suvlasništvo. Opća pravila o suvlasništvu kod uspostavljenog etažnog vlasništva primjenjuju se tek supsidijarno (čl. 43. st. 3. čl. 66. st. 4. ZVDSP-a).Tako su odredbom čl. 70. st. 1. ZVD-SP-a posebno regulirane okolnosti kada su na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenoga posebnoga dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici. U tim okolnostima sva prava i dužnosti u vezi s vlasništvom toga posebnog dijela nekretnine oni mogu izvršavati samo solidarno, pa se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzima da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom tako i svih ostalih prava i obveza na osnovu etažnog vlasništva.

Prema odredbi čl. 55. st. 1. ZOO-a, svaki solidarni vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika ispunjenje cijele obveze, ali kada jedan od njih bude namiren, cije-la obveza prestaje prema ostalim vjerovnicima. S druge strane, svaki dužnik solidarne obveze, shodno odredbi čl. 43. st. 1. ZOO-a, odgovara vjerovniku za cijeli dug, i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kada jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslo-bađaju. To znači da bilo koju tražbinu u vezi s obvezama koje proistječu iz vlasništva toga posebnog dijela ne-kretnine vjerovnici mogu usmjeriti prema bilo kojem od suvlasnika posebnog dijela, ali i da se više ovlaštenika (konkretno suvlasnika) glede istoga posebnog dijela jav-lja u ulozi solidarnih vjerovnika tako da bilo koji od njih može od dužnika zahtijevati ispunjenje.

Tako prava tužiteljice u odnosu prema trećim osoba-ma valja sagledavati prema odredbi čl. 70. st. 1. ZVDSP-a koja upućuje na odgovarajuću primjenu općih pravila obveznog prava o solidarnim obvezama (konkretno citi-ranu odredbu čl. 55. st. 1. ZOO-a).

4. AKTIVNA I PASIVNA LEGITIMACIJA U VLASNIČKIM TUŽBAMA

4.1. AKTIVNA LEGITIMACIJAU postupcima radi zaštite vlasništva vlasnik stvari

aktivno je legitimiran na podnošenje vlasničke tužbe. Tužitelj, kao vlasnik stvari u postupku, obvezan je doka-zati da je stvar čiju predaju u posjed zahtijeva njegovo vlasništvo, kako je to predviđeno čl. 162. st. 1. ZV-a. Ako se vrijeme stjecanja vlasništva odnosi na razdoblje prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvar-nim pravima, tada treba imati u vidu odredbu čl. 388.

st. 2. ZV-a kojom je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njiho-vih pravnih učinaka. Tužitelj kao vlasnik treba dokazati postojanje onih pravnih činjenica ili pretpostavki koje su bile potrebne za stjecanje prava vlasništva. Tužitelj može dokazati pravo vlasništva sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela, pravnim poslom ili nekim drugim valjanim osnovom.

Tužitelj koji nije upisao svoje pravo vlasništva u ze-mljišnu knjigu, trebati će dokazati stjecanje prava vla-sništva od osobe koja je tužitelju prenijela pravo vlasniš-tva, dakle, treba dokazati sve činjenice relevantne za stjecanje prava vlasništva od strane prenositelja. Takvo je stajalište zauzeo i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci poslovni broj Gž-1971/08:

Razvrgnuće suvlasništva nekretnine u smislu čl. 47. st. 1. ZVDSP dopušteno je i kada stranke u postupku nisu upisane kao vlasnici odnosno suvlasnici nekretnine u ze-mljišne knjige, odnosno kada nekretnina nije upisana u zemljišne knjige, ali samo pod uvjetom da su ispunjene zakonske pretpostavke za razvrgnuće takvog suvlasništva (čl. 47.do čl. 46. ZVDSP). U konkretnom slučaju suvla-sništvo predmetne nekretnine bilo bi dopušteno dokazivati i postojanjem valjanim ispravama podobnim za upis toga suvlasništva u zemljišne knjige.

Tužitelj čije je pravo vlasništva na nekretnini upisa-no u zemljišnu knjigu, ne mora dokazivati pravni temelj stjecanja, jer se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, a izvadak iz zemljišnih knjiga uživa javnu vjeru i ima dokaznu snagu javnih isprava (čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama). Tužitelj ne mora dokazivati da je bio posjednik ako se bez predaje u posjed može steći pravo vlasništva.

Tužitelj će morati dokazati, ako je to sporno, i da je tuženik posjednik stvari na kojoj tužitelj ima pravo vlasništva te identitet te stvari. Tuženiku koji nije po-sjednik sud može naložiti da tužitelju preda stvar koja je predmet spora. Umjesto zahtjeva da tuženik pribavi stvar na svoj trošak i preda je tužitelju, tužitelj može već u tužbi od tuženika tražiti naknadu štete u visini pune vrijednosti te stvari.

4.2. PASIVNA LEGITIMACIJAVlasnička tužba podnosi se protiv tuženika, osobe,

koja posjeduje tužiteljevu stvar, bez obzira na to je li ri-ječ o samostalnom ili nesamostalnom posjedniku ili po-moćniku u posjedovanju. Tužitelj tužbenim zahtjevom može zahtijevati predaju u posjed svoje stvari od svake osobe koji posjeduje njegovu stvar. Tuženik može biti, primjerice, zakupnik, najmoprimac, prekarist i drugi. Suvlasnik koji traži suposjed zajedničke stvari tužbom, kao tuženike treba obuhvatiti samo one suvlasnike koji tu stvar drže u posjedu.

Tužitelj može umjesto tuženika koji je tijekom spora predao tužiteljevu stvar trećoj osobi zahtijevati povrat

Prosinac 2016.


STVARNO PRAVO

stvari od novog posjednika (subjektivno preinačenja tuž-be pod uvjetima iz odredbe čl. 195. st. 2. ZPP-a). Ako ne dođe do subjektivnog preinačenja tužbe, tužitelj i dalje, prema odredbi čl. 162. st. 4. ZV-a, može zahtijevati pre-daju stvari od tuženika koji je napustio posjed. Odredba čl. 162. st. 4. ZV-a propisuje da tuženik koji napusti po-sjed tužiteljeve stvari nakon što mu je dostavljena tužba, dakle parnica je počela teći, treba stvar o svome trošku predati tužitelju iako nije posjednik. Ako tuženik dobro-voljno ne ispuni svoju obvezu ili je ne ispuni zbog toga što stvar nije mogao pribaviti od posjednika, tada tužite-lju treba nadoknaditi punu vrijednost stvari.

Materijalno-pravne pretpostavke za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva prosuđuju se prema trenutku na koji se odnosi izreka presude. Sud će usvojiti tužbeni zahtjev za predajom u posjed stvari vlasniku stvari, tužitelju, ako se stvar nalazi u posje-du tuženika u vrijeme donošenja presude. Pasivna legitimacija prestaje tuženiku koji je bio posjednik tužiteljeve stvari ako je njegov posjed prestao prije nego što mu je tužba dostavljena.

4.2.1. Prigovori tuženikaPrigovori tuženika kao posjednika sadržani su u

odredbi čl. 163. ZV-a. Tuženik kao posjednik stvari ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). Jednako tako tuženik ima pravo odbiti preda-ju stvari ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednog posjednika koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga dade.

Protiv vlasničke tužbe tuženik se može uspješno bra-niti prigovorom promašene pasivne legitimacije, zbog toga što stvar koja je predmet spora nije u njegovu posje-du. Tuženik se može uspješno braniti od zahtjeva tuži-telja na predaju stvari i prigovorom koji ukida vlasnički zahtjev tužitelja, tj. tvrdnjom da je pravo vlasništva tuži-telja prestalo ili da ne postoji obveza na povrat stvari u smislu čl. 162. st. 4. ZV-a, primjerice u slučaju propasti stvari koja je bila u posjedu poštenog posjednika ili stje-canja prava vlasništva od treće osobe na dražbi.

Tuženik može dokazivati neosnovanost tužbenog za-htjeva peremptornim prigovorima, primjerice da je tu-ženik stekao pravo vlasništva poslije tužitelja ili da je tužitelj otuđio stvar u svoje ime, dok ta stvar još nije bila njegova, a poslije ju je stekao u vlasništvo, potom doka-zivanjem da je tužitelj prodao i predao stvar tuženiku, iako tuženik još nije postao vlasnikom.

Tužitelj kao vlasnik stvari ima pravo zahtijevati po-vrat svoje stvari u posjed ako mu je ona neovlašteno oduzeta. Zakon o vlasništvu različito uređuje pravni po-ložaj poštenog i nepoštenog posjednika.

4.2.2. Pošteni posjednik stvariPošteni je posjednik prema čl. 18. st. 3. ZV-a onaj

koji kad je posjed stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da poštenje prestaje čim

posjednik sazna da mu ne pripada pravo na taj posjed. Posjed postaje nepoštenim od trenutka kada je posjed-nik primio tužbu, samo ako je u sporu pravomoćno odlu-čeno da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 4. ZV-a). Savjestan posjednik postaje nesavjesnim u trenutku prijma tužbe, s tim da vlasnik može dokazivati da je prije nastupila nesavjesnost posjeda (čl. 39. st.7. ZV-a).

Prestanak poštenog posjeda veže se isključivo za spoznaju da posjed nije pošten, što znači da je bez utjecaja na poštenost posjeda okolnost da je posjednik mogao znati da mu ne pripada pravo posjedovati stvar. Predmnijeva se da je posjed pošten (čl. 18. st. 5. ZV-a), pa je na tužitelju teret dokaza o suprotnom.

Pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo po-sjedovati obvezan je vratiti vlasniku stvar u stanju u kojem je bila u vrijeme kad je primio tužbu. Nakon zaprimanja tužbe pošteni posjednik postaje nepošte-nim posjednikom. Pošteni posjednik koji nema pravo posjedovati tuđu stvar mora ju predati vlasniku ili tre-ćoj osobi koju odredi vlasnik stvari. Pošteni posjednik ne duguje vlasniku stvari naknadu. Primjerice, ako je stvar uništena ili potrošena prije nego što je parnica počela teći, tuženik nije obvezan tužitelju vratiti stvar, niti isplatiti njezinu cijenu. Pošteni posjednik nije ob-vezan popraviti stvar ako je oštećena ili izvan uporabe. Za plodove koje je do tada ubrao i potrošio te plodove koje je propustio ubrati, pošteni posjednik vlasniku stvari ne duguje nikakvu naknadu.8

Pošteni posjednik zadržava civilne plodove (primje-rice zakupninu koju je ostvario davanjem u zakup vla-snikove stvari), koji su dospjeli i naplaćeni, tijekom raz-doblja dok je njegov posjed bio pošten, a nije dužan niti platiti naknadu za korištenje tuđom stvari.

4.2.3. Nepošteni posjednikNepošteni je posjednik onaj koji je znao da neovla-

šteno posjeduje tuđu stvar ili je to s obzirom na okol-nosti mogao zaključiti, kao i pošteni posjednik nakon što je primio tužbu radi povrata stvari, uz uvjet da je spor pravomoćno izgubio. Nepošteni je posjednik obvezan vratiti vlasniku njegovu stvar prema stanju u kojem je zatečena u trenutku predaje. Osim toga, nepošteni je posjednik vlasniku obvezan naknaditi štetu koju je vlasnik pretrpio oštećenjem, propašću ili otuđenjem stvar (čl. 165. ZV-a).

Nepošteni je posjednik obvezan vlasniku naknaditi sve koristi koje je imao od stvari, primjerice, možebit-ne prihode koje je ostvario kao i izdatke koje bi imao za posjedovanje stvari, a kojima nije bio izložen upravo zato što je neovlašteno posjedovao tuđu stvar. Ukratko, nepošteni bi posjednik bio dužan platiti i naknadu za korištenje tuđom stvari, i to u visini zakupnine koju bi vlasnik mogao ostvariti. Tužitelj kao vlasnik stvari može ostvariti s uspjehom naknadu štete od nepošte-nog posjednika, a koja mu je prouzročena, kao što može zahtijevati i koristi koju je imao nepošteni posjednik

8 Na temelju čl. 141. st. 2. ZV samostalni posjednik tuđe stvari postaje vlasni-kom plodova koji su se odvojili.

Prosinac 2016.


STVARNO PRAVO

PROPISI IZ STVARNOG PRAVARedakcijski pročišćeni tekstovi

Zagreb, travanj 2015.Pripremio: Damir PAVIČIĆ, dipl. iur.Broj stranica: 275

ako tužbu podnese u zastarnom roku (3 godine od dana kada je tužitelju predana stvar). Zahtjev za naknadom štete za uništenu stvar zastarijeva u roku od 3 godine od kada je vlasnik doznao za propast stvari i za osobu koja je štetu učinila.

5. TUŽBENI ZAHTJEVTužbeni je zahtjev u vlasničkoj tužbi zahtjev tužite-

lja da sud obveže tuženika da mu preda u posjed sta-novitu stvar u određenom roku. Tužbeni zahtjev mora biti određen glede stvari čiji se povrat traži i na način povrata. U vlasničkoj tužbi tužitelj mora stvar koju za-htjeva opisati prema njezinim osobinama koje ju razli-kuju od istovrsnih stvari (čl. 162. st. 2. ZV-a, a u vezi s čl. 186. st. 1. ZPP-a). U parnici radi povrata stvari tuži-telj će morati dokazati, ako je to sporno, i da je tuženik posjednik stvari na kojoj tužitelj ima pravo vlasništva te identitet te stvari.

Prema tuženiku koji je napustio posjed sporne stvari nakon što je parnica počela teći (čl. 162. st. 4. ZV-a), tuž-beni zahtjev može glasiti i na dodatnu obvezu tako da se naloži tuženiku da pribavi stvar koja je predmet spora o svom trošku i predaja stvari tužitelju.

Provodeći pravilo da opseg odgovornosti posjednika prema vlasniku ovisi o kvaliteti njegova posjeda, prema čl. 164. st. 1. ZV-a posjednik se smatra poštenim u opsegu ovlasti koje izviru iz prava za koje drži da mu pripada.

Ako pošteni posjednik otuđi vlasnikovu stvar trećoj osobi (prodaja, zamjena), vlasnik kao tužitelj moći će zahtijevati povrat stvari od onoga koji ju je stekao ras-položbom poštenog posjednika. Opseg obveza novog posjednika, osim vraćanja stvari, ovisit će o tome je li njegov posjed pošten ili nepošten.

Nepošteni je posjednik obvezan naknaditi vlasniku sve koristi koje je imao od stvari. Kao što je prethodno navedeno, koristima koje je nepošteni posjednik imao ne smatraju se možebitni prihodi koje je ostvario nego i izdatci koje bi imao za posjedovanje stvari, a kojima nije bio izložen upravo zato što je neovlašteno posjedo-vao tuđu stvar. Prema nepoštenom posjedniku vlasnik ima pravo zahtijevati predaju stvari te naknadu sve štete koja je na njoj nastala i svih koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i onih koje bi stvar dala da ih nije zanemario (čl. 165. st. 1. ZV-a). Nepošteni je posjednik obvezan vratiti vlasniku njegovu stvar pre-ma stanju u kojem je zatečena u trenutku predaje. Osim tog,a nepošteni je posjednik vlasniku obvezan naknaditi štetu koju je vlasnik pretrpio oštećenjem, propašću ili otuđenjem stvari (ovo potonje, ako vlasniku stvar ne vrati onaj komu ju je nepošteni posjednik otuđio).

6. NAKNADA TROŠKOVA – OBVEZA TUŽITELJA KAO VLASNIKA STVARI

Tuženik koji je u obvezi vratiti stvar tužitelju kao vla-sniku stvari, ima pravo na naknadu korisnih troškova. Troškove koje je u obvezi naknaditi tužitelj kao vlasnik stvari odnose se na troškove u visini vrijednosti za koju je povećana vrijednost stvari, a što se odnosi na pove-ćanje vrijednosti stvari prema objektivnim (tržišnim)

kriterijima. Prema odredbi čl. 164. st. 2. ZV-a, pošteni posjednik ima pravo tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao dok je stvar bila u njegovom posje-du. O korisnosti troškova prosuđuje se prema njihovu učinku na vrijednost stvari prema objektivnim kriteri-jima (čl. 164. st. 3. ZV-a). Ako je pošteni posjednik po-trošio više od onoga koliko je porasla vrijednost stvari, vlasnik tu razliku nije obvezan naknaditi. Naknadu tzv. luksuznih troškova pošteni posjednik ne može tražiti od vlasnika stvari, osim kada su ti troškovi istodobno i korisni. Tuženik – pošteni posjednik može postaviti za-htjev za naknadom troškova u istoj parnici koja se vodi radi povrata stvari, kao protutužbeni zahtjev, a može ga ostvariti i u samostalnoj parnici. Taj zahtjev zastarijeva u roku od 3 godine od dana predaje stvari.

Za razliku od poštenog posjednika koji može tražiti naknadu nužnih i korisnih troškova, nepošteni posjed-nik, prema čl. 165. st. 3. ZV-a, ima pravo na naknadu troškova samo ako su oni bili nužni i vlasniku, s time da je nepošteni posjednik ovlašten odvojiti i za sebe uzeti ono što je dodao na stvari ako dodano može odvojiti bez oštećenja vlasnikove stvari (čl. 165. st. 5. ZV-a).

Nepošteni je posjednik ovlašten zahtijevati naknadu od vlasnika stvari u vidu troškova koje bi vlasnik morao snositi da se stvar nalazila kod njega, što znači da je pri prosuđivanju prava nepoštenog posjednika na naknadu troškova jedino mjerilo da bi tim troškovima nužno bio izložen vlasnik stvari. Zahtjev za naknadom troškova nepošteni posjednik može postaviti u roku od 3 godine, računajući od dana predaje stvari.

7. ZAKLJUČAKU svojim odredbama ZV štiti pravo vlasništva kao jed-

nu od ustavno-pravnih kategorija. Sudovi o zaštiti prava vlasništva odlučuju u propisanim sudskim postupcima. Pravo vlasništva daje vlasniku subjektivno pravo na za-štitu, odnosno daje mu subjektivno pravo koje ga ovla-šćuje da od osobe koja vrijeđa njegovo pravo vlasništva zahtijeva onu činidbu kojom će se otkloniti ta povreda. Vlasnik zahtjeva od suda zaštitu svojeg prava vlasniš-tva, među inim i pravom vlasničkom tužbom za povrat stvari (rei vindicatio, čl. 162. – 165. ZV-a). Vlasnik stvari ovlašten je zahtijevati zaštitu svojeg prava vlasništva i podnošenjem tužbe predmnijevanog vlasnika za povra-tom stvari (čl. 166. ZV-a), vlasničkom tužbom za presta-nak uznemiravanja (čl. 167. st. 1. ZV-a) i podnošenjem tužbe predmnijevanog vlasnika za prestanak uznemira-vanja (čl. 167. st. 4. ZV-a). Vlasničke su tužbe jedna od mogućnosti za zaštitom vlasničkih prava kada treće oso-be bespravno posjeduju vlasnikove stvari oduzimanjem stvari iz posjeda vlasnika.

Prosinac 2016.


STVARNO PRAVO

Autor u članku razmatra pretpostavke za dopuštenje pristupa u posebni dio nekretni-ne na kojemu je uspostavljeno etažno vlasništvo radi održavanja zajedničkih dijelova

nekretnine, a što je u tom slučaju sadržaj dužnosti etažnog vlasnika. Posebna je pozornost posvećena procesnopravnim pitanjima koja se pojavljuju u vezi s dopuštenjem pristupa u posebni dio nekretnine. Obrađena su i prava etažnog vlasnika u vezi s pristupom i upora-bom njegova posebnoga dijela nekretnine.

UDK 347.2

Korištenje i uporaba posebnog dijela nekretnineVicko PRANČIĆ, dipl. iur.*

1. UVODUspostavom etažnoga vlasništva nastaju brojna me-

đusobna prava i obveze vlasnika posebnih dijelova nekretnine glede zemljišta, zajedničkih dijelova ne-kretnine te posebnih dijelova nekretnine.

Budući da je posebni dio nekretnine samo jedan dio jedne te iste nekretnine, korištenje ili uporaba toga posebnoga dijela podrazumijeva određena ogra-ničenja s obzirom na prava ostalih suvlasnika. Za-kon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – ZVDSP1 je, uređujući izvršavanje ovlasti glede posebnoga dijela nekretnine, u odredbi čl. 80. st. 3. ZVDSP-a propisao i dužnost suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga di-jela nekretnine da dopusti pristup i uporabu svoga posebnoga dijela nekretnine ako je to potrebno za održavanje zajedničkih dijelova nekretnine.

Prema načelu jedinstvenosti nekretnine, zemljište (zemljišna čestica) sa svim što je s njim trajno spojeno čini cjelinu. Prema tom načelu zgrade, dijelovi zgrade, raslinje i sve ostalo što je sa zemljištem trajno spo-jeno sastavni je dio zemljišta, pa prava u pogledu ze-mljišta postoje i na svemu ostalome što je sa zemljištem trajno spojeno, što znači da zemljište i sve što je s njim trajno spojeno ne mogu imati različiti pravni status.

Kao posebna pravna ustanova vlasništvo posebno-ga dijela nekretnine (etažno vlasništvo) usklađeno je s načelom pravnog jedinstva nekretnine, zbog čega se prava koja postoje na zemljištu moraju protegnuti na sve ono što je s njim povezano.

Vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) proizlazi i ostaje neodvojivo po-vezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (ideal-nim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno (čl. 66. st. 1. ZVDSP-a). Ono može biti uspostavljeno na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava građenja sa zgradom (čl. 66. st. 3. ZVDSP-a).

Vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavlje-no glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini sa-mostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostal-no izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što su:

* Vicko Prančić, sudac Županijskog suda u Splitu1 Nar. nov., br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06.,

146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.

¾ stan ¾ samostalne poslovne prostorije ¾ samostalne garaže ili ¾ jasno omeđena mjesta u zgradi namijenjena ostav-ljanju motornih vozila (čl. 67. st. 1. i 2. ZVDSP-a).

Ono se može protezati i na sporedne dijelove, kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji, pod uvjetom da su ti sporedni dijelovi jasno razgraničeni od ostalih dijelova ne-kretnine te dostupni s međe nekretnine, ili iz njezi-nih zajedničkih dijelova, ili iz onoga stana odnosno samostalne prostorije čiji su sporedni dio (čl. 67. st. 3. i 4. ZVDSP-a).

Vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može po-stojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajed-nički ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnog dijela nekretnine (čl. 67. st. 6. ZVDSP-a).

Vlasništvo posebnoga dijela nekretnine temelji se na posebnom uređenju pravnih odnosa između suvlasni-ka glede ostvarivanja njihovih suvlasničkih ovlasti na zemljištu sa zgradom koja se sastoji od stanova ili druge prostorije koje su samostalne uporabne cjeline.

Za razliku od „običnog“ suvlasništva, kod kojega svaki suvlasnik smije glede cijele stvari izvršavati sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela vlasništva bez su-glasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika (čl. 38. st. 1. ZVDSP-a), osobitost su-vlasničke zajednice kod etažnog vlasništva ogleda se u tome što je odgovarajući suvlasnički dio povezan s jed-nim konkretnim realnim dijelom nekretnine (stanom, poslovnom prostorijom ili drugim posebnim dijelom).

Uspostavom vlasništva određenoga posebnog di-jela nekretnine ne dira se u suvlasništvo, ali se iz-vršavanje ovlasti i dužnosti suvlasnika s čijim se suvlasničkim dijelom povezalo etažno vlasništvo usredotočuje u prvom redu na taj posebni dio nekret-nine, ograničavajući ujedno izvršavanje ovlasti osta-lih suvlasnika nekretnine na tom njezinu posebnom dijelu (čl. 43. st. 2. ZVDSP-a).

Vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine ovlašćuje suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno da, upravljajući tim posebnim dijelom ne-kretnine umjesto svih suvlasnika, izvršava sve vlasnič-

Prosinac 2016.


STVARNO PRAVO

ke ovlasti i dužnosti kao da je posebni dio samo njegovo vlasništvo, pa da, ako nije drukčije određeno, čini s tim dijelom i koristima od njega što ga je volja te svakoga drugog iz toga isključi (čl. 66. st. 2. ZVDSP-a).

Dakle, suvlasnik s čijim je suvlasničkim dijelom povezano vlasništvo posebnoga dijela svoje suvla-sničke ovlasti ostvaruje:

¾ samo na tom posebnom dijelu, ¾ sporednim dijelovima na koje se proširuje vlasniš-tvo njegova posebnog dijela te

¾ na zajedničkim dijelovima nekretnine. On nema ovlasti ostvarivati svoje suvlasničke ovlasti

na drugim posebnim dijelovima nekretnine koji su pove-zani sa suvlasničkim dijelovima drugih suvlasnika2.

Suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostav-ljeno vlasništvo određenoga posebnog dijela nekret-nine upravlja tim posebnim dijelom umjesto svih su-vlasnika, pri čemu je ovlašten da sve vlasničke ovlasti i dužnosti izvršava kao da je taj posebni dio samo njegovo vlasništvo, pa da, ako nije drukčije određeno, čini s tim dijelom što ga je volja te svakoga drugoga iz toga is-ključi (čl.79. st. 1. ZVDSP-a).

Dakle, ostali su suvlasnici isključeni iz izvršavanja ovlasti na tom posebnom dijelu. Oni svoje suvlasničke ovlasti ostvaruju na ostalim dijelovima nekretnine.

2. DUŽNOST ETAŽNOG VLASNIKA DA OMOGUĆI PRISTUP U STAN ODNOSNO PROSTORIJU I NJIHOVU UPORABU

Uspostavom vlasništva određenoga posebnog dijela nekretnine nastaje složena pravna zajednica koja uk-ljučuje brojna međusobna prava i obveze vlasnika po-jedinih dijelova nekretnine glede zemljišta, posebnih dijelova nekretnine te zajedničkih dijelova nekretnine. Takva zajednica nameće određene obzire i ograničenja prilikom vršenja vlasničkih ovlasti. Da bi ta zajednica normalno funkcionirala, potrebno je da svaki od etažnih vlasnika svoje ovlasti koje ima glede posebnog dijela ne-kretnine izvršava tako da ne ograničava, uznemirava ili smeta ostale suvlasnike u izvršavanju njihovih ovlasti na drugim posebnim dijelovima iste nekretnine.

Međutim, svaki etažni vlasnik ima i određene duž-nosti glede svoga posebnog dijela, kojima se ograni-čavaju njegove ovlasti radi zaštite prava ostalih etaž-nih vlasnika.

Tako je prema odredbi čl. 80. st. 3. ZVDSP-a suvla-snik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine obvezan dopustiti pristup u stan, odnosno prostoriju i njihovu uporabu, ako je to potrebno za održavanje zajedničkih dijelova nekretnine.

Navedenom je zakonskom odredbom ograničena i ustavnopravno zaštićena, odredbom čl. 34. Ustava Re-

2 Vidi Josipović, T., Pravni temelji za uspostavu vlasništva posebnog dijela nekretnine, u: Bienenfeld, J., Frković, S., Jelčić, O., Josipović, T., Koharić, Z., Kontrec, D., Pahić, D., Simonetti, P.: Nekretnine kao objekti imovinskih prava, Narodne novine d.d., Zagreb, lipanj 2007., str. 4.

publike Hrvatske3, nepovredivost doma odnosno pro-storno privatno područje etažnog vlasnika.

Međutim, time što citirana zakonska odredba jasno definira svrhu i opseg dopuštenog pristupa i uporabe, njome su radi zaštite etažnog vlasnika istodobno ograničeni i dometi utjecaja i zahvata trećih u nje-gov posebni dio nekretnine.

Kada je pak riječ o održavanju posebnoga dijela ne-kretnine na kojemu je uspostavljeno etažno vlasništvo i u vezi s tim obavljanju potrebnih popravaka, tada se ne primjenjuje odredba čl. 80. st. 3. ZVDSP-a, nego se to pi-tanje rješava primjenom pravila koja uređuju pravo na uporabu tuđe nekretnine na temelju općeg ograničenja prava vlasništva i na temelju pravila o susjedskim pravima.

2.1. PRETPOSTAVKE ZA PRIMJENOM ODREDBE čl. 80. st. 3. ZVDSP-a

a) Održavanje zajedničkih dijelova nekretnineKako ZVDSP ne definira pojam održavanja, sma-

tramo da pod tim pojmom treba shvatiti skup svih mjera koje su usmjerene na to da se održi i očuva postojeće stanje zajedničkih dijelova nekretnine.

Održavanje obuhvaća otklanjanje svih šteta i ne-dostataka koji su nastali naročito starenjem, redovitim trošenjem, vremenskim utjecajima ili nedovoljnim odr-žavanjem. Ono obuhvaća popravak radi ponovne uspo-stave prvobitnoga ispravnog stanja, ali i primjenu mjera koje se ne ograničavaju samo na ponovnu uspostavu prijašnjeg stanja nego su radi poboljšanja ili moderniza-cije usmjerene na promjenu prvobitnog stanja, ako se te mjere drže provjerene tehnike i ako se uz odmjeravanje svih relevantnih okolnosti one pokazuju kao gospodar-ski razumno rješenje.

Odredba čl. 80. st. 3. ZVDSP-a ne ovlašćuje na pri-stup u posebni dio nekretnine u druge svrhe, npr. radi nadzora etažnog vlasnika glede pridržavanja pravi-la uporabe zajedničkih dijelova nekretnine.

Zajednički su dijelovi svi oni koji kao takvi služe nekretnini kao cjelini, tj. koji nisu samostalna uporab-na cjelina ili nisu prikladni za izvršavanje suvlasnikovih ovlasti niti se na njih može protegnuti vlasništvo nekoga posebnoga dijela.4

To je redovito zemljište (isključujući kućne vrtove i slične sporedne dijelove) te svi dijelovi zgrade koji služe kao zajednički (stubišta, zajednički podrum, za-jednički tavan, krov, prostorije za odlaganje smeća, prostorije za pranje rublja, zajedničke garderobe ili spremišta, druge zajedničke prostorije, hodnici, diza-la, nosiva konstrukcija zgrade – temelji, nosivi zidovi, stupovi, međukatna konstrukcija, krovna konstrukci-ja, dimnjak, vodovodne instalacije, instalacije za do-vod plina i električne struje itd.).5

3 Nar. nov., br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14. 4 Vidi Ernst, H., Objekti etažnog vlasništva – dileme i nova rješenja, Zbornik

Pravnog fakulteta u Zagrebu, vol. 57. br. 1, 2007, str. 178.5 Vlada Republike Hrvatske donijela je posebnu Uredbu o održavanju zgrada

(Nar. nov. br. 64/97, dalje: Uredba), u kojoj je u čl. 3. iscrpno navedeno što se, za

Prosinac 2016.


STVARNO PRAVO

U odredbi čl. 80. st. 3. ZVDSP-a govori se samo o pristupu u stan ili prostoriju i njihovoj uporabi, no smatramo da se to odnosi i na sve sporedne dijelove koji su njihovi pripadci.

b) potreba (nužnost) održavanja zajedničkih dije-lova nekretnine

Dužnost omogućavanja pristupa i uporabe poseb-noga dijela nekretnine postoji samo ako postoji po-treba za održavanje zajedničkih dijelova nekretnine.

U smislu čl. 80. st. 3. ZVDSP-a, potrebne su sve one mjere koje su nužne za uspostavu i održavanje takva graditeljskog i funkcionalnog stanja zajedničkih dijelo-va nekretnine da se oni mogu normalno koristiti. Riječ je o mjerama koje se poduzimaju radi ispunjenja obveze održavanja zajedničkih dijelova nekretnine u interesu svih vlasnika posebnog dijela nekretnine i u interesu otklanja-nja ozbiljne štete koja bi mogla nastati cijeloj nekretnini. U skladu s navedenim, potreba održavanja zajedničkih di-jelova postoji npr. kod prokišnjavanja krova ili ravnog krova, istjecanja vode zbog puknuća cijevi, oštećenja fasade, rušenja dimnjaka, kvara elektroinstalacija i sl.

Nužnost obavljanja radova radi stvaranja objekta koji dosada još nije postojao, ne može se supsumirati pod odredbu čl. 80. st. 3. ZVDSP-a.

U vezi s tim treba reći da ZVDSP, uređujući pitanje nužnih popravaka, u čl. 383. st. 1. navodi da će gra-đevinski inspektor kada zbog oštećenja zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine postoji opasnost za ži-vot i zdravlje ljudi, narediti upravitelju nekretnine, odnosno suvlasnicima ako nemaju upravitelja, obav-ljanje nužnih popravaka.6

Pretpostavka za primjenom odredbe čl. 80. st. 3. ZVDSP-a je da su pristup i uporaba posebnog dijela nekretnine uopće pogodni za održavanje zajedničkih dijelova nekretnine i da ne postoji neki drugi način koji bi bio jednako tako pogodan, a koji bi bio manje tegoban za etažnog vlasnika.

Ako se zajednički dijelovi nekretnine mogu održa-vati bez pristupa i uporabe posebnoga dijela nekret-nine (npr. uporabom fasadne skele i sl.), etažni vlasnik nije obvezan trpjeti pristup i uporabu svoga poseb-nog dijela nekretnine.

Međutim, etažni vlasnik mora dopustiti pristup i uporabu svoga posebnog dijela nekretnine ako je alter-

slučaj da suvlasnici nisu međuvlasničkim ugovorom uredili drukčije, smatra za-jedničkim dijelovima i uređajima zgrade. Ta je Uredba donesena na osnovi ovlasti iz čl. 387. ZVDSP-a. Ona ponajprije uređuje pitanje namjene sredstava zajedničke pričuve radi održavanja zgrada u suvlasništvu (čl. 1. Uredbe) koja se koristi pr-venstveno radi održavanja i popravaka zajedničkih dijelova (čl. 2. Uredbe). Iako nabrajanje iz Uredbe ima funkciju detaljnog normiranja korištenja pričuve, a ne mogućnost uspostave vlasništva posebnoga dijela, ona je korisna i u tom pogledu. Lista iz Uredbe nije niti taksativna niti kogentna. Suvlasnici mogu svojim među-vlasničkim ugovorom to pitanje drukčije urediti te uključiti u zajedničke dijelove i one dijelove koji nisu sadržani u Uredbi odnosno pojedine navedene zajedničke dijelove isključiti iz tog režima.- Vidi Ernst, H., op.cit. u bilj. 4, str. 178. (bilj. 15).

6 U čl. 6. Uredbe nužnim se popravcima smatraju poduzimanje radova oso-bito radi: sanacije krovne konstrukcije, nosivih zidova, stupova, međukatnih konstrukcija, temelja, sanacije dimnjaka i dimovodnih kanala, sanacije ravnih i kosih krovova, sanacije klizišta, zamjene instalacija na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade (vodovodne, kanalizacijske, električne, plinske, centralnog grijanja i sl.), popravka pročelja zgrade, izolacije zidova, podova i temelja zgrade.

nativni način održavanja zajedničkih dijelova nekretni-ne skopčan s nerazmjernim troškovima ili bi prouzročio znatnu štetu na zajedničkim dijelovima nekretnine.

Ako je pristup radi održavanja zajedničkog dije-la nekretnine moguć dvama posebnim dijelovima nekretnine ili više, tada treba izabrati pristup preko onoga posebnog dijela nekretnine koji dovodi do manjeg zadiranja u posebni dio nekretnine. Ako je zadiranje u posebni dio nekretnine kod dvije ili više varijanata jed-nako i ako su jednaki troškovi, tada pravo izbora pripada ovlašteniku zahtjeva.

Smatramo da dužnost etažnog vlasnika da dopusti pristup u svoj posebni dio nekretnine postoji i onda kada treba najprije ispitati jesu li potrebne mjere održavanja zajedničkih dijelova nekretnine.

Međutim, pretpostavka za to je postojanje visokog stupnja vjerojatnosti o potrebi poduzimanja mjera radi održavanja zajedničkih dijelova nekretnine, tj. postojanje dovoljno činjenica i okolnosti koje pokazuju nužnost poduzimanja mjera glede održavanja zajedničkih dijelova nekretnine, pri čemu s gledišta čl. 34. Ustava Republike Hrvatske treba primijeniti stroge kriterije.

Pojam uporabe7 posebnog dijela nekretnine obu-hvaća sve moguće zahvate u posebno vlasništvo koji su potrebni radi održavanja zajedničkih dijelova nekretnine. Tu spada ne samo privremeno uporaba svakog dijela posebnog dijela nekretnine, uključujući i tamo postojeće instalacije, radi obavljanja potrebnih ra-dova (npr. obavljanje mjerenja, instaliranje uređaja za sušenje od vlage i sl.) i smještaja potrebnog mate-rijala nego i zahvat u supstanciju stvari posebnoga dijela nekretnine ako je to potrebno za održavanje zajed-ničkih dijelova nekretnine, a potrebno je onda kada teh-nički nije moguće popraviti zajednički dio nekretnine bez zahvata u supstanciju stvari (npr. uklanjanje pod-ne obloge radi popravka vodova koji se nalaze pod njom, probijanje zidova, obijanje keramičkih pločica u kupaonici, WC-u ili kuhinji radi otklanjanja zače-pljenja cijevi i odvoda, i sl.).

U okviru urednog održavanja zajedničkih dijelova ne-kretnine potrebno je, među ostalim, obavljati povreme-ne i godišnje preglede zajedničkih dijelova nekret-nine koji su mogući izvor opasnosti (npr. uređaja za loženje ili postrojenja i instalacija za centralno grijanje) te je etažni vlasnik obvezan dopustiti pristup u svoj posebni dio nekretnine radi kontrole i održavanja tih mogućih izvora opasnosti.

Ako su neki zajednički dijelovi nekretnine dostu-pni samo s posebnoga dijela nekretnine, tada upra-vitelj, u skladu s izrađenim pregledom predviđenih poslova za održavanje u smislu odredbe čl. 93. st. 4. podst. 2. ZVDSP-a, odnosno u skladu s dužnošću pro-pisanom odredbom članka 379. ZVDSP-a, ima obvezu obavljati te preglede te je u tom slučaju etažni vlasnik obvezan omogućiti upravitelju da pristupi u njegov po-sebni dio nekretnine.

7 Pojam uporabe stvari u doslovnom smislu isključuje preinaku stvari, tj. zahvat u supstanciju stvari.

Prosinac 2016.


STVARNO PRAVO

2.2. VRIJEME I TRAJANJE PRISTUPA I UPORABEZVDSP posebno ne uređuje vrijeme i trajanje pri-

stupa i uporabe posebnoga dijela nekretnine.Radove na održavanju zajedničkih dijelova nekret-

nine treba obaviti u što kraćem vremenu i sa što ma-nje uznemiravanja etažnog vlasnika. U skladu s time, smatramo da pristup i uporaba, u pravilu, nisu nužni u noćno doba i u dane vikenda, osim u slučaju hitnih popravaka, pod kojima se, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZVDSP-a, razumijevaju radovi koji se javljaju nenada-no i kojima se sprječavaju posljedice za život i zdravlje ljudi te veća oštećenja nekretnine,8 kada je potrebno hit-no reagirati i popravak što prije obaviti.

Etažni vlasnik mora biti unaprijed u primjerenom roku obaviješten o namjeravanom pristupu i uporabi njegova posebnoga dijela nekretnine, o radovima koji će se obaviti na zajedničkim dijelovima nekretnine i nji-hovom približnom trajanju, kako bi se on za te radove mogao pripremiti. Iznimka su također izvanredne okolnosti kada treba hitno djelovati.

3. OBVEZA NA TRPLJENJEU smislu odredbe čl. 80. st. 3. ZVDSP-a koja govori

samo o pristupu u stan odnosno prostoriju i njihovoj uporabi, etažni vlasnik ima samo dužnost trpljenja pristupa i uporabe svoga posebnog dijela nekretni-ne, a ne i obvezu na radnju, što znači da on nije ob-vezan poduzimati pripremne mjere u svojem posebnom dijelu nekretnine. Stoga etažni vlasnik nije obvezan na svoj trošak ukloniti sve predmete u svojem stanu odnosno prostoriji koji sprječavaju (onemogućuju) saniranje zajedničkih dijelova nekretnine.

Ako je suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspo-stavljeno vlasništvo određenoga posebnog dijela nekret-nine taj dio iznajmio ili dao u zakup, tada je on ob-vezan zatražiti od najmoprimca odnosno zakupnika da dopuste pristup u stan odnosno prostoriju i njihovu uporabu te u slučaju potrebe i sudski ostvariti tu obvezu na trpljenje. Smatramo da nema zapreke da se zahtjev na trpljenje usmjeri i neposredno na najmoprimca ili zakupnika, jer oni ne mogu imati jači pravni položaj pre-ma ovlašteniku nego što ga ima etažni vlasnik.

Ako treba očekivati veća oštećenja posebnoga di-jela nekretnine (stana ili prostorije) tada vlasnik toga posebnog dijela nekretnine može uvjetovati trpljenje pristupa i uporabe svoga posebnoga dijela davanjem primjerene jamčevine.

Međutim, ako u zajedničkoj pričuvi, koja je inače u smislu čl. 90. st. 1. ZVDSP-a namijenjena, među ostalim, za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekret-nine, ima dovoljno sredstava za naknadu štete, tada

8 Prema članku 5. Uredbe hitnim popravcima smatra se poduzimanje rado-va na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade naročito u slučaju: kvarova na plinskim instalacijama, kvarova na sustavu centralnog grijanja i toplovodnom sustavu, puknuća, oštećenja i začepljenja vodovodne i kanalizacijske instalacije, radi sprječavanja daljnjih štetnih posljedica, kvarova na električnoj instalaciji, znatnijih oštećenja dimnjaka i dimovodnih kanala, prodiranja oborinskih voda u zgradu, saniranja posljedica istog prodora, te znatnijeg oštećenja krova, naru-šene statičke stabilnosti zgrade ili pojedinih dijelova zgrade, kvarova na dizalu, otpadanja dijelova pročelja.

etažni vlasnik ne može s uspjehom zahtijevati dava-nje jamčevine.

4. OSOBE KOJE SMIJU PRISTUPITI I UPORABITI POSEBNI DIO NEKRETNINE

Pitanje koje osobe smiju pristupiti i uporabiti posebni dio nekretnine ovisi o okolnostima svakoga pojedinog slučaja. U pravilu, etažni je vlasnik obvezan dopusti-ti pristup i uporabu svoga posebnoga dijela nekretnine upravitelju i radniku ili radnicima koji neposredno obavljaju popravak ili radove održavanja zajednič-kog dijela nekretnine.

Pravo na pristup u posebni dio nekretnine odgovara-juće se primjenjuje i kada je vještačenjem potrebno utvrditi nužnost poduzimanja mjera radi održavanja zajedničkih dijelova nekretnine. U tom je slučaju, me-đutim, potrebno, ako se etažni vlasnik tome usprotivi, da sud donese odgovarajuće rješenje o izvođenju tog dokaza.

5. OVLAŠTENIK ZAHTJEVA USMJERENOG NA TRPLJENJE ETAŽNOG VLASNIKA GLEDE PRISTUPA I UPORABE NJEGOVA POSEBNOGA DIJELA NEKRETNINE

Ako etažni vlasnik ne dopusti pristup i uporabu svoga posebnog dijela nekretnine, tada o tome na za-htjev upravitelja odnosno ostalih suvlasnika treba odlu-čiti sud u parničnom postupku.

Aktivna legitimacija upravitelja proizlazi iz odreda-ba čl. 93. st. 1. i 2. ZVDSP-a, odnosno čl. 378. ZVDSP-a, a kada je riječ o prinudnom upravitelju, ta legitimacija proizlazi iz odredbe čl. 385. st. 2. ZVDSP-a.

Naime, prema odredbi čl. 93. st. 1. i 2. ZVDSP-a upra-vitelj (bio postavljen od suvlasnika ili od suda) upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, umjesto njih, pri čemu u odnosu pre-ma trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila po-stavljena pravnim poslom, dok je u upravljanju nekret-ninom upravitelj ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

Prema odredbi čl. 379. st. 1. podst. 1. ZVDSP-a, upravitelj nekretnine obvezan je brinuti se da se zajed-nički dijelovi nekretnine održavaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju, nužnom za normalnu uporabu.

Na temelju čl. 378. st. 5. ZVDSP-a, koja se primjenjuje u prijelaznom razdoblju dok suvlasnici svoje odnose ne urede u skladu s odredbama Glave 4. trećeg dijela ZVD-SP-a, upravitelj zastupa suvlasnike u vezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, osim ako međuvlasničkim ugovorom nije drukčije određeno.

Prema pravnom stajališta Ustavnog suda Republi-ke Hrvatske izraženom u odluci broj: U-III-3671/2003 od 28. lipnja 2006. godine, koja je objavljena u Nar. nov., br. 87/06., upravitelj zgrade imenovan ugovorom ili prinudni upravitelj ovlašten je prema zakonu (ex lege), pokretati sudske postupke u ime i za račun su-

Prosinac 2016.


STVARNO PRAVO

vlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju, a to se analo-gno odnosi i na pokretanje i vođenje sporova koji se tiču ostalih poslova upravljanja nekretninom.

Svaki je etažni vlasnik aktivno legitimiran za postavljanje zahtjeva kojim se traži od drugog etažnog vlasnika da dopusti pristup i uporabu svoga posebnog dijela nekretnine kada je to potrebno radi održavanja zajedničkih dijelova nekretnine.

Naime, zajednički dijelovi zgrade služe nekretni-ni kao cjelini, zbog čega svi vlasnici posebnih dijelova nekretnine imaju određena prava na tim dijelovima te imaju interes da se zajednički dijelovi nekretnine održa-vaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju nužnom za normalno korištenje.

U smislu odredbe čl. 85. st. 2. ZVDSP-a suvlasnici su, među ostalim, obvezni sudjelovati u upravljanju cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određe-noga posebnog dijela. Suvlasnici upravljaju prema općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari (čl. 39. – 45. ZVDSP-a).

Prema odredbi čl. 86. ZVDSP-a, u posao redovite uprave cijelom nekretninom spada i redovito odr-žavanje zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine, uključujući i građevne promjene nužne radi održa-vanja. Svaki je od suvlasnika nekretnine ovlašten, ne-ovisno o ostalima, zahtijevati od suda da svojom odlu-kom odredi, među ostalim, rok u kojem se treba obaviti neki od poslova iz čl. 86. ZVDSP-a o kojem je većinom glasova donesena odluka.

Kad prijeti opasnost od štete, svaki je suvlasnik ovlašten poduzeti nužne mjere i bez pristanka ostalih suvlasnika (čl. 92. st. 2. ZVDSP-a). To se odnosi kako na poduzimanje nužnih mjera za uklanjanje opasnosti od štete na nečijem posebnom dijelu nekretnine tako i na zajedničkim dijelovima nekretnine.9

6. SADRŽAJ TUŽBENOG ZAHTJEVATužbeni je zahtjev usmjeren na to da se tuženiku na-

loži da trpi pristup u određeni stan odnosno prostoriju i njihovu uporabu radi obavljanja konkretno nazna-čenih radova.

Tužbeni zahtjev mora biti tako određen da može poslužiti kao ovršna isprava, što znači da u izreci pre-sude sadržaj trpljenja mora biti jasno i nedvosmisle-no određen prema predmetu, vrsti, opsegu i vremenu (čl. 29. st. 1. Ovršnog zakona, dalje: OZ10).

Obveza na trpljenje ne može biti uvjetovana dava-njem primjerene odštete i obvezom na ponovnu usposta-vu. To stoga što se šteta i njezin opseg mogu utvrditi i procijeniti tek nakon obavljanja radova.

9 Vidi Gavella, N., Josipović, T., Gliha, I., Belaj, V., Stipković, Z., Stvarno pravo, Svezak prvi, I. Uvod u stvarno pravo, II. Posjed i zemljišne knjige, III, Vlasništvo, II. iz-mijenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine d.d., Zagreb, lipanj 2007., str. 787.

10 Nar. nov., br. 112/12., 25/13. i 93/14.

Ako se tuženik ponaša suprotno obvezi na trplje-nje koja je utvrđena pravomoćnom presudom, ovr-ha radi ostvarenja obveze na trpljenje ostvaruje se u skladu s odredbom čl. 263. OZ-a, tj. nalaganjem tu-ženiku kao ovršeniku da se ponaša u skladu sa svojom obvezom, zaprječivanjem novčanom kaznom ili kaznom zatvora, bezuvjetnim izricanjem tih kazni i ponovnim zaprječivanjem takvim kaznama i njihovim bezuvjetnim izricanjem i izvršavanjem sve dok se otpor ovršenika ne slomi, s time da ukupno trajanje kazni zatvora koje se ovršeniku mogu izreći u povodu iste ovršne isprave ne može prijeći šest mjeseci.

U velikom broju slučajeva kod kvara odnosno ošte-ćenja zajedničkih dijelova nekretnine potrebno je hitno reagirati (npr. kod puknuća cijevi, začepljenja kanalizacije, oštećenja krova zbog nevremena i sl.), što uključuje i pristup u stan ili prostoriju suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine i njihovu upo-rabu ako popravak zajedničkih dijelova nekretnine nije moguće obaviti na dugi način. U se takvim slučajevima, ako etažni vlasnik ne dopušta pristup u svoj stan ili prostoriju, može zahtijevati da sud odredi privreme-nu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine. Pret-postavke za određivanje takve privremene mjere pro-pisane su u čl. 346. i čl. 347. OZ-a. Smatramo da kod određivanja privremene mjere osobito dolazi u obzir primjena odredbe čl. 347. st. 2. OZ-a.

Prema odredbi čl. 347. st. 2. OZ-a, koja uređuje regu-lacijsku privremenu mjeru, sud može ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško na-doknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih bitnih razlo-ga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.

Regulacijska privremena mjera po svojem učinku nije usmjerena na osiguranje mogućnosti možebitne ovrhe, nego joj je cilj privremeno uređenje spornog odnosa među strankama odnosno privremeno potpu-no ili djelomično ispunjenje glavnog zahtjeva.

Stoga je moguće odrediti regulacijsku privremenu mjeru sa sadržajem koji je jednak (identičan) tužbe-nom zahtjevu. Određivanje regulacijske privremene mjere dovodi, u pravilu, do visokog intenziteta zahvata u prava protivne stranke, zbog čega se traži od predlagate-lja osiguranja da u prijedlogu činjenično i dokazno sup-stancira svoje tvrdnje o postojanju odnosa koji je objekt osiguranja, o pravima i obvezama koje čine njegov sa-držaj te o okolnostima iz kojih proizlazi da je pravni od-nos među strankama sporan te da uvjeri sud u njihovu vjerojatnost,11 pri čemu treba postaviti visoke zahtjeve u pogledu vjerojatnosti.

Regulacijsku je privremenu mjeru moguće, među ostalim, odrediti radi ostvarenja prava i obveza

11 Vidi Dika, M., Građansko ovršno pravo, I. knjiga, Opće građansko ovršno pravo, Narodne novine d.d., Zagreb, lipanj 2007., str. 891.

Prosinac 2016.


STVARNO PRAVO

etažnih vlasnika u pogledu pristupa u stan odnosno prostoriju radi održavanja zajedničkih dijelova ne-kretnine, odnosno radi ostvarenja obveze na trpljenje etažnog vlasnika kako bi se omogućio pristup i upora-ba njegova stana ili prostorije radi održavanja zajed-ničkih dijelova nekretnine. Treba imati u vidu da sud-ska zaštita ne može postići svoju svrhu ako bi osobi koja zahtijeva sudsku zaštitu već u tijeku sudskog postupka nastala nenadoknadiva šteta. Sudska za-štita po nastanku nenadoknadive štete ne bi više bila ni učinkovita ni smislena.

U sudskoj je praksi izraženo stajalište prema koje-mu se ne može odrediti privremena mjera kojom bi se predlagatelju osiguranja dopustio ulazak u stan protivnika osiguranja radi utvrđivanja uzroka pro-curivanja vode i saniranja terase koja prouzročuje procurivanje vode u stan u vlasništvu predlagatelja, putem stručne osobe - sudskog vještaka12.

To stajalište koje otklanja mogućnost određivanja privremene mjere radi dopuštenja pristupa u stan odno-sno prostoriju smatramo pogrešnim.

Naime, prednje stajalište previđa da je regulacijsku privremenu mjeru moguće, među ostalim, odrediti upra-vo radi ostvarenja prava i obveza etažnih vlasnika u po-gledu pristupa u stan odnosno prostoriju radi održavanja radi održavanja zajedničkih dijelova nekretnine odnosno radi ostvarenja obveze na trpljenje etažnog vlasnika kako bi se omogućio pristup i uporaba njegova stana ili prosto-rije radi održavanja zajedničkih dijelova nekretnine.

Nadalje, navedeno stajalište previđa da u parnič-nom postupku kod izvođenja dokaza uviđajem, kada se predmet uviđaja nalazi kod druge stranke koja one-mogućava pristup tom predmetu, sud ne može pri-mijeniti prisilne mjere radi toga da bi se omogućio uviđaj. U takvom je slučaju sud samo ovlašten, s obzi-rom na sve okolnosti, u skladu sa svojim uvjerenjem, ocijeniti od kakva je značenja što stranka o kojoj ovisi obavljanje uviđaja neće postupiti po rješenju suda kojim joj je naloženo da omogući uviđaj.13

To isto vrijedi i kada je riječ o osiguranju dokaza neovisno o tome je li u pitanju poseban izvanparnični postupak ili incidentalni postupak u sklopu glavnoga parničnog postupka.

Pritom valja dodati i da u iznimnim situacijama kada

12 Odluka Županijskog suda u Zagrebu, Gžovr-536/12 od 10. veljače 2012. (izvorno). U obrazloženju navedene odluke je navedeno: Imajući u vidu sadržaj i svrhu ovdje predložene privremene mjere (ulazak u stan radi utvrđenja uzroka procurenja vode i saniranja terase) kao i svrhu privremene mjere kako ju određuje citirana zakonska odredba, prijedlog nije osnovan. Naime, u dijelu kojim se traži njeno donošenje radi utvrđivanja uzroka procurivanja vode, evidentno je da nije u pitanju osiguranje određene nenovčane tražbine već tek provođenje dokaza na okolnost uzroka procurivanja vode u stan predlagatelja, na temelju koje činjenice bi se moglo zaključiti postoji li uopće tražbina predlagatelja prema protivniku osiguranja (za ot-klanjanje toga uzroka), a svrha privremene mjere nije provođenje dokaza o postojanju određene tražbine, već je to predmet parničnoga postupka ili eventualno postupka osiguranja dokaza. Samim tim tražbina predlagatelja prema protivniku osiguranja u vidu zahtjeva za otklanjanje uzroka procurivanja na njegovoj terasi za sada nije vjerojatna, pa nema pretpostavki niti da se mjera odredi radi “saniranja terase” ( u kojem je dijelu prijedlog i neodređen). Kada bi pak tražbina i bila posve izvjesna, određivanjem privremene mjere takvog sadržaja i svrhe bio bi trajno riješen spor među strankama, što također nije svrha postupka osiguranja već parničnoga postupka, pa u ovom slučaju prijedlog nije osnovan niti u smislu odredbe čl. 299. st. 2. OZ.

13 Vidi Dika, M., O predmetu uviđaja i uviđaju u parničnom postupku, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 31., br. 1., Supplement (2010.), str. 15.

postoji stanje krajnje nužde, vlasnik nije ovlašten zabraniti tuđi zahvat u svoju stvar kad je taj nužan radi otklanjanja štete koja nekomu neposredno pri-jeti, a nerazmjerno je veća od one što iz toga zahvata proizlazi za vlasnika, nego je samo ovlašten potraži-vati naknadu za pretrpljenu štetu (čl. 31. st. 1. podst. 2. ZVDSP-a). U takvom je slučaju dopušten zahvat u tuđu stvar bez pisanog odobrenja vlasnika stvari.

Argumentum a fortiori14 nema zapreke da sud u iznimnim situacijama kada je u stanu ili prostoriji su-vlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine, koji ne dopušta pristup u svoj stan ili prostoriju, potrebno obaviti popravke radi održavanja zajedničkih dijelova nekretnine koji ne trpe odgodu, na prijedlog upravi-telja ili etažnog vlasnika odredi privremenu mjeru kojom će dopustiti pristup u stan ili prostoriju, pa i radi utvrđivanja uzroka kvarova odnosno nedostataka na zajedničkim dijelovima nekretnine.

7. OBVEZA NA NAKNADU ŠTETEPrema odredbi čl. 80. st. 3. ZVDSP-a, imovinsku šte-

tu koju u vezi s pristupom u stan, odnosno prostoriju, i njihovom uporabom kada je to potrebno za održavanje zajedničkih dijelova nekretnine pretrpi suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine, obvezni su mu primjereno naknaditi suvlasnici solidarno.

Dakle, suvlasnik može zahtijevati naknadu štete u cijelosti od bilo kojeg suvlasnika i svaki od suvlasni-ka obvezan je naknaditi cijelu štetu.

U smislu odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odno-sima-ZOO15, imovinska šteta je smanjenje nečije imo-vine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist).

Odgovornost drugih suvlasnika posebnih dijelova nekretnine za štetu koju je u vezi s pristupom u stan odnosno prostoriju i njihovom uporabom pretrpio etažni vlasnik, temelji se na načelu uzročnosti (objektivna odgovornost), dakle nezavisna je od krivnje.

Zahtjev za naknadom imovinske štete obuhvaća: ¾ štete koje su nastale zahvatom u supstanciju stvari posebnoga dijela nekretnine (dakle, riječ je o nepo-srednoj šteti na supstanciji)

¾ ostale štete koje su u odgovarajućoj uzročnoj vezi s pristupom i uporabom posebnoga dijela nekretnine, kao na primjer:a. štete na pokretnim stvarima etažnog vlasnika

koje se nalaze u stanu ili prostorijib. troškovi zamjenskog stana ili poslovne prostorije,

ako je nužno da vlasnik zbog opsežnosti radova privremeno iseli iz stana ili poslovne prostorije

14 zaključivanje po kojem, ako za neku pravnu posljedicu postoji dovoljna osnova, onda ona postoji utoliko prije (a fortiori) ukoliko ista posljedica ima širu ili jaču osnovu od one koja je predviđena kao dovoljna (odgovornost za umišljaj postoji a fortiori za namjeru).

15 Nar. nov., br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.

Prosinac 2016.


STVARNO PRAVO

c. izmakla korist, npr. gubitak zakupnine ili naja-mnine zbog nemogućnosti davanja u zakup ili najam poslovnog prostora ili stana

d. gubitak zarade, npr. kada etažni vlasnik mora uzeti neplaćeni dopust da bi bio prisutan u svom stanu kada radnici izvode radove

e. troškovi selidbe, prijevoza i skladištenja, kada stvari treba ukloniti iz stana ili prostorije

f. troškovi čišćenja.Kada je riječ o šteti nastaloj na supstanciji stvari po-

sebnoga dijela nekretnine, tada treba reći da je obveza ostalih suvlasnika, u prvom redu, da u smislu odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO-a uspostave prijašnje stanje (na-turalna restitucija), ako je to tehnički moguće. Ako se npr. kod uporabe posebnoga dijela nekretnine radi obavljanja radova ne može izbjeći uništenje starinskih keramičkih pločica, morao bi se unaprijed uzeti otisak uzorka da bi se reproducirale pločice vjerne izvorniku. Kada je riječ o uspostavi u prijašnje stanje, etažnom se vlasniku ne može istaknuti prigovor „staro za novo“.

Prema odredbi čl. 89. st. 1. ZVDSP-a, troškove za održavanje i za poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasnič-kim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Štete nastale u vezi s održavanjem zajedničkih dijelova ne-kretnine spadaju u troškove održavanja, pa se etažnom vlasniku šteta naknađuje smanjeno za onaj dio koji on mora snositi s obzirom na veličinu svoga suvla-sničkog dijela.

Kad jedan suvlasnik u cijelosti naknadi štetu, on ima pravo regresirati se od ostalih suvlasnika za onoliko koliko od duga pada na svakoga od njih. ZVDSP ne propisuje kriterije za određivanje udjela suvlasnika u svoti duga.

Smatramo da svote koje otpadaju na svakog od suvlasnika treba odrediti prema kriteriju veličine suvlasničkog dijela, odnosno razmjerno veličini nji-hovih suvlasničkih dijelova, jer je to temeljno mjerilo i za sve druge odnose suvlasnika.

Svi su suvlasnici obvezni sudjelovati u naknadi imovinske štete etažnom vlasniku u vezi s održava-njem zajedničkih dijelova nekretnine razmjerno ve-ličini njihovih suvlasničkih dijelova bez obzira na to služe li se zajedničkim dijelovima na kojima je treba-lo obaviti određeni zahvat, koristeći se pritom nečijim posebnim dijelom.16

Štete na posebnom dijelu nekretnine koje nisu po-sljedica poduzetih mjera radi održavanja zajedničkih di-jelova nekretnine, nego su prouzročene nedostatcima na zajedničkim dijelovima nekretnine (npr. uništenje parketa ili tapeta zbog prokišnjavanja i vlaženja zidova), nisu obuhvaćene odredbom čl. 80. st. 3. ZVDSP-a.

U sudskoj je praksi suđeno da su za naknadu šte-te koja je nastala tužitelju na njegovu posebnom dijelu, a koja potječe ili ima uzrok u zajedničkim dijelovima zgrade, pasivno legitimirani ostali suvlasnici, a ne upravitelj stambene zgrade, s time da su sredstva za-jedničke pričuve namijenjena upravo za popravke koji bi se obavili na zajedničkim dijelovima pojedine stambe-ne zgrade, odnosno za plaćanje štete koja nastane iz za-jedničkih dijelova na posebnim dijelovima nekretnine.17

8. ZAKLJUČAKDa bi složena pravna zajednica koja nastaje usposta-

vom etažnog vlasništva mogla normalno funkcioni-rati (što nije moguće ako etažni vlasnici ne respektiraju objektivno razumne interese i drugih etažnih vlasnika), ZVDSP je, uređujući izvršavanje ovlasti glede poseb-noga dijela nekretnine, u odredbi čl. 80. st. 3. ZVDSP-a propisao i dužnost suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine da dopusti pristup i uporabu svoga posebnog dijela nekretnine, ako je to potrebno, za održa-vanje zajedničkih dijelova nekretnine, s time da su mu imovinsku štetu koju je pretrpio u vezi s pristupom u stan, odnosno prostoriju i njihovom uporabom obvezni solidarno naknaditi ostali suvlasnici.

16 Gavella et al., op. cit. u bilj. 9, str. 769.17 Županijski sud u Varaždinu, Gž.1555/06-2 od 12.IX.2006., ING-Pregled sudske

prakse, br. 2/2007, odjeljak 0, str. 20-21.

Za ugovore o građenju u našem pravu mjerodavni su Zakon o obveznim odnosima, Posebne uzance, Zakon o prostornom uređenju i građenju, Zakon o javno-privatnom partnerstvu i Zakon o koncesijama. U knjizi su sadržani komentari o tim propisima i običajima te nabrojeni neki primjeri iz prakse iz kojih se vidi kako su rješavana pojedina pitanja putem odluka sudova. Uz svako pitanje koje obrađuju navedeni ugovori dan je osvrt na međunarodnu poslovnu praksu u građevinarstvu i objašnjenje kako se razvila u okviru uvjeta ugovora Svjetske federacije građevinskih inženjera (FIDIC). Budući da su se uvjeti FIDIC ugovora razvijali na osnovi britanskog prava građenja, a to pravo i danas ima velik utjecaj i na uvjete FIDIC-a, kao i na inozemne ugovore o građenju, u knjizi je sadržano i iscrpno tumačenje britanskog prava građenja u svjetlu FIDIC uvjeta. Dr. Branko Vukmir poznat je našoj stručnoj javnosti po svojim ranijim brojnim člancima iz prava građenja, a osobito po svojim radnijim knjigama o pravu građenja: Ugovori o izvođenju investicijskih radova (međunarodni) koje su doživjele dva izdanja (1980. i 1990.) i bile rasprodane. Knjiga koja se sada izdaje nije treće izdanje ranijih knjiga, nego preuređena i iz temelja izmijenjena nova knjiga. Bogato praktično iskustvo i teorijsko znanje autora najbolja su preporuka za korisnost ove publikacije. Knjiga ima 49 poglavlja i po svojoj sustavnosti može služiti i kao priručnik za sve inženjere, ekonomiste i pravnike koji se bave pripremanjem ponuda, ugovaranjem i provedbom ugovora o građenju i ugovora o uslugama savjetodavnih inženjera.

Dr. sc. Branko VUKMIR, dipl. iur.Ugovori o građenju i uslugama savjetodavnih inženjera

Ops

eg: 8

24 s

tr.

Cije

na: 6

30,0

0 kn

Prosinac 2016.


GRAĐANSKO PRAVO

nog karaktera, prosuđuje se sa i stajališta procesnog i sa stajališta građanskog prava.

Nagodbom se smatra sporazumno preinačavanje sadržaja nekoga prijašnjeg obveznopravnog odnosa s ciljem da kontrahenti suglasnom izjavom volje taj sadržaj prilagode novim okolnostima6.

Stoga se nagodba smatra specifičnim ugovorom kojim stranke svoje dvojbene i prijeporne tražbine uređuju na način da svaka od njih u nečemu odstupi, vodeći se sviješću o potrebi uzajamnog popuštanja koja se sastoji u odricanju od nekih zahtjeva, prolongiranju rokova ispunjenja, u potpunom ili djelomičnom priznanju zahtjeva druge strane itd., i u tome je pravni karakter nagodbe7.

2. PROCESNOPRAVNI UČINCI SUDSKE NAGODBE

Iz uvodno citiranih propisa slijedi zaključak da su parnične stranke ovlaštene pred parničnim sudom tijekom cijelog postupka zaključiti sudsku nagodbu o predmetu spora, i to:

¾ u prvostupanjskom postupku do njegova pravo-moćnog okončanja

¾ pred sudom drugog stupnja do donošenja drugo-stupanjske odluke u povodu žalbe.

Upućujemo da se nagodba ne može odnositi na ci-jeli petit ili na smo na jedan njegov dio. Procedural-nim propisom sudu je stavljeno u dužnost da stranke upozori na mogućnost sklapanja sudske nagodbe i da im u tome pomogne.

Prema odredbi čl. 321. st. 4. ZPP-a pred sudom se ne može zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojim stran-ke ne mogu raspolagati, odnosno disponirati, pri čemu se zakonska regulativa poziva na primjenu čl. 3. st. 3. ZPP-a koji glasi: Sud neće uvažiti raspolaganja stra-naka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

Ako sud ocijeni da nema osnove strankama dopusti-ti sklapanje nagodbe, donijeti će posebno rješenje s pravom žalbe, a s postupkom će zastati dok isto ne stekne svojstvo pravomoćnosti,8 s tim da je bitno na-vesti odredbu čl. 323. ZPP-a prema kojoj je sud obvezan

6 Detaljnije o pojmu sudske nagodbe, pravnim posljedicama sklapanja sudske nagodbe, pobojnosti i ništetnosti sudske nagodbe kao razlozima za ne-valjanost, vidjeti kod Bulka,Z.:“Pravne posljedice sudske nagodbe“, Časopis-Pravo u gospodarstvu-br.3/2016., str.-525-541.

7 0pširnije o sudskoj nagodbisa naglaskom na njezin procesnopravni učinak i različitom pravniom shvaćanjima o sudskoj nagodbi et cet... vidjeti kod:Vojković,L.:“Procesnopravni učinci sudske nagodbe“, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse,Godišnjak 7,2000.str.-393-403.

8 Čl. 321. st. 5 ZPP-a.

1. UVODSudska nagodba ili poravnanje (lat. transactio iu-

dicalis-res iudicaliter transacta1) definira se kao ugovor koji je zaključen u pisanoj formi pred nadležnim sudom, a kojom stranke uređuju svoje građanskopravne odnose kojima mogu slobodno raspolagati, s tim da sudsku na-godbu mjerodavni sud može dopustiti u parničnom ili izvanparničnom postupku.

Institut sudske nagodbe uređen je Glavom 22. Zakona o parničnom postupku2, i to odredbama čl. 321. Ý 324. ZPP-a, a za te su odredbe u sadržajnom smislu vezane još i odredbe čl. 81., 159., 279., 288., 301, 312. i 354. ZPP-a, a sa sudskom nagodbom izjednačena je i na-godba pred izabranim sudom.

U biti, pravna priroda sudske nagodbe determini-rana je uvijek dvama elementima koji ju prožimaju i praktično sačinjavaju, od kojih je jedan procesnoprav-nog, a drugi materijalnopravnog karaktera.

Tako bi, u procesnopravnom smislu, sudska na-godba predstavljala parničnu radnju kojom stranke dis-poniraju predmetom spora, a u materijalnopravnom smislu te radnje neposredno utječu na sudbinu tužbe-nog zahtjeva postavljenog na pružanje pravne zaštite, pa bi se učinak sudske nagodbe mogao protezati i izvan konkretne parnice3.

Stajališta pravne teorije o i inače složenoj pravnoj prirodi sudske nagodbe nisu usuglašena, pa dok se tako u procesnopravnoj teoriji, s jedne strane, zagovara da je sudska nagodba mješoviti ugovor građanskopravnog i procesnopravnog karakera4, s druge strane se apostro-fira stajalište da primarno treba polaziti od činjenice da je sudska nagodba glede učinka izjednačena s pravomoć-nom presudom, te da kao takva predstavlja zapravo proce-snu radnju kao pravozaštitni akt, što bi predstavljalo tzv. čistu procesnu teoriju pravne prirode sudske nagodbe5

Valjanost sudske nagodbe kao mješovitog ugovora, koji ima obilježja i građanskopravnog i procesnoprav-

* Dinko Jakelić, 0dvjetnik u Koprivnici1 Latinska riječ „transacti“ znači:dogovoriti se, urediti, izravnati spor između

dviju stranaka kojim uz međusobne ustupke stranke rješavaju sporni odnos i tako izbjegavaju potrebu pokretanja ili nastavljanja sudskog spora, uz napomenu da je pravna priroda nagodbe bila sporna u cijelom periodu klasične primjene rimskog prava, pa i poslije, te je tek u Justinijanovo doba nagodba bila svrstana u inominatne kontrakte - neimenovani ugovor - i zaštićeni s actioa praescriptis verbis kao svojevrsnom – formula in factum concepta – tj. kao tužbom jedne od stranaka koja bi ispunila činidbu iz inominatnog kontrkta - (Citirano prema Romac, A.: Izvori rimskog prava,Informator,Zagreb, 1972., str.352 i str.10.)

2 Nar. nov., br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. (dalje: ZPP)

3 Triva, S. i Dika, M.: Građansko parnično procesno pravo, Narodne novine, Zagreb,2004., str.129.

4 Poznić,Triva i Jelčić,5 Vidjeti kod:Dika M.:Građansko parnično pravo,sudske odluke i sudska

nagodba, IX knjiga, Nar. nov. br., Zagreb,2013.str.545.

Autor u članku razmatra sudsku nagodbu kroz materijalni i procesni karakter, te samo sa-držajno i u mjeri u kojoj je to nužno ulazi u analizu izvansudske nagodbe kao nagodbe

u građanskopravnom smislu kao svojevrsnog ugovora o nagodbi.

UDK 342.9

Materijalni i procesni karakter sudske nagodbeDinko JAKELIĆ, mag. iur.*



Prosinac 2016.


GRAĐANSKO PRAVO

tijekom cijelog postupka ex offitio paziti vodi li se parnica u predmetu u kojemu je već bila sklopljena sudska nagodba9, pa ako bi tu činjenicu utvrdio, tada bi bio obvezan tužbu odbaciti.

Skrećemo pozornost kako je navedenim propisima na-glašen procesnopravni smisao i značenje sudske nagodbe.

Tijekom parnice uvijek se može istaknuti prigovor presuđene stvari kao res iudicata, upravo zbog toga što je procesnopravni učinak nagodbe izjednačen s pro-cesnopravnim učinkom pravomoćne presude.

Nadalje, ako je presuda kondemnatorne naravi, od-nosno ako je njome utvrđena i obveza na neku činidbu, tada ima karakter i ovršnog naslova kao titulus executio-nis10. Navedeno u bitnome predstavlja obilježje sudske nagodbe u formalnopravnom smislu.

Međutim, s motrišta materijalnopravne strane, sudska se nagodba kvalificira na drukčiji način.

2.1. MATERIJALNOPRAVNI UČINCI SUDSKE NAGODBE

Odredbe ZPP-a ne sadržavaju ništa o pravnoj prirodi sudske nagodbe, niti o tome na koji način se nagodba može pobijati.

Dok je u procesnopravnom smislu sudska nagodba po svom učinku izjednačena s pravomoćnom presu-dom, postoji razlika u pogledu načina pobijanja sud-ske nagodbe i presude.

Tako se prema odredbi čl. 421. ZPP-a pravomoćno završen parnični postupak može ponoviti na prijedlog stranke uz zakonom propisane uvjete, ali se u tim odred-bama ne spominje sudska nagodba, te je u procesnoprav-nom smislu jasno da se sklopljena sudska nagodba ne može pobijati kroz institut ponavljanje postupka.

Međutim, ta svojevrsna razlika između pravomoćne sudske presude i sudske nagodbe (u procesnopravnom smislu) upućuje na podudarnost nagodbe sklopljene u sudu, s jedne strane i izvansudske nagodbe (kao nagodbe u građanskopravnom smislu) sklopljene izme-đu ugovornih stranaka, s druge strane.

Naime, njihova je pravna struktura zapravo iden-tična11 i one se mogu pobijati na jednak pravno mo-gući način, mada je, s jedne strane, sudska nagodba izjednačena s pravomoćnom presudom suda, a statuira-no u pozitivnom kodeksu procesnopravnih propisa (čl. 321. – 324. i čl. 353. ZPP-a).

Iz sadržaja procesnih propisa proizlazi da sudska nagodba nije potpuno izjednačena sa presudom suda, mada je evidentna njihova djelomična koincidencija.

Upravo navedene razlike između sudske nagodbe i izvansudski sklopljene nagodbe, koje postoje u pro-

9 Riječ je o primjeni načela „ne bis in idem-bis de eadem re non sit actio“(lat.: ne dva puta o istoj stvari), koja je prvi put formulirana u djelu rimskoga govornika Marka Kvintilijana (Vidjeti: Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2007., str. 807.)

10 Dika, M.: op. cit., str. 515.11 Tako se u pravnoj literaturi posebno razmatra građanskopravna ili tzv

izvansudska nagodba, a posebno procesnopravna ili sudska nagodba (0 tome više vidjeti kod Pavlović, M.:“Nagodba u građanskom i procesnopravnom smislu“„ –Hrvatska pravna revija-Zagreb, broj 11/2005.,str.10-23)

cesnopravnom smislu, ne postoje u materijalnoprav-nom smislu. To stoga što glede pravne prirode nagodbe, i sudska i izvansudska nagodba ipak u biti imaju ka-rakter dvostranoobvezne pogodbe te se tako skloplje-ne nagodbe prosuđuju prema pravilima koje vrijede za ugovore, dakle, prema pravilima obveznog prava.

U izloženom kontekstu treba napomenuti i činjenicu ve-zanu za dokazivanje postojanja sudske nagodbe, tj. kada se sudska nagodba smatra perfektnom, te je tako odred-bom čl. 322. st. 1. ZPP-a propisano da se sudska nagodba smatra zaključenom kada stranke nakon pročitanog zapisnika o nagodbi potpišu zapisnik, a u prilog olak-šavanju dokazivanja da je nagodba sklopljena govori i st. 2. čl. 322. ZPP-a o mogućnosti da stranke zatraže i dobiju primjerak zapisnika s unesenim tekstom nagodbe.

Međutim, kod izvansudski sklopljene nagodbe si-tuacija glede dokazivanja da je takva nagodba skloplje-na je drukčija, jer je teret dokaza na onoj stranci koja se na to poziva. Sasvim je izvjesno da će taj teret doka-zivanja (onus probandi) za stranku koja se na to poziva biti lakši ako je izvansudska nagodba sklopljena u pisanoj formi od one za koju se, primjerice, tvrdi da je rezultat usmenog sporazuma.

Uvodno je istaknuto da se odredba čl. 421. ZPP-a ne može primijeniti na sudsku nagodbu. Međutim, nameće se pitanje bi li razlozi zbog kojih se ponavljanje po-stupka koji je odlukom suda pravomoćno završen bili osnovani i opravdani kod zahtjeva za ponavljanjem postupka koji je okončan sudskom nagodbom.

Institut ponavljanja postupka kao izvanredni prav-ni lijek ima osnovu prema t. 1. čl. 421. st.1.12, a taj isti razlog čini i bitnu povredu odredaba parničnog postup-ka iz čl. 354. st. 2. t. 1. ZPP-a, ali ta bitna povreda nasta-je samo ako bi sudac sudjelovao kod donošenja sudske odluke, jer bi tada prema zakonu morao biti izuzet, ali ne zbog toga jer je sudjelovao kod sklapanja nagodbe. Tu se, dakle, ne ostvaruje razlog za izuzećem navedenog suca, pa i onda ako bi formalno-pravno postojala moguć-nost traženja ponavljanja postupka.

Jednako tako niti odredba t. 2. st. 1. čl. 421. ZPP-a13 ne može biti osnovanim razlogom za ponavljanjem postup-ka završenog sudskom nagodbom, jer je strankama na raspolaganju dispozicija sklapanja sudske nagodbe; ja-sno je da im nije bila uskraćena mogućnost rasprav-ljanja pred sudom.

Prema odredbi t. 7. st. 1. čl. 421. ZPP-a, ako bi stranka stekla mogućnost upotrijebiti pravomoćnu odluku suda koja je prije među strankama donesena o istom zahtje-vu, to bi također predstavljalo razlog za ponavljanjem postupka, upravo zbog načela ne bis in idem14.

12 0dredbe č l .421.st .1 . toč.1 . i č l .354.st .2 . toč.1 .g lase potpuno istovjetno:Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako je u donošenju odluke sudjelovao sudac koji je po zakonu morao biti izuzet (čl.71.st.1.točke 1. do 6.) odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca.

13 Prema toj zakonskoj odredbi postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost ra-spravljati pred sudom.

14 Pravilo u procesnom pravu prema kojemu se o pravomoćno presuđenoj stvari ne može ponovno suditi.

Prosinac 2016.


GRAĐANSKO PRAVO

Kod sklapanja sudske nagodbe stranke slobodno disponiraju svojim pravima i tako da svoje odnose urede drukčije nego što je isti bio uređen prije done-senom presudom suda.

Kada je riječ o saznanju stranke za nove činjenice ili stjecanju mogućnosti da se upotrijebe novi doka-zi na temelju kojih bi za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice i dokazi bili upotri-jebljeni u prijašnjem postupku, isti bi se glede sudske nagodbe morali odnositi na utvrđenje da li je takva nagodba sklopljena pod utjecajem prijetnje, u zablu-di ili prijevare.

Taj razlog može biti osnova za ponavljanje pra-vomoćno završenog postupka odlukom suda15,, što onda svakako pretpostavlja postojanje neke već prije donesene odluke suda, ali takve odluke kod sklopljene sudske nagodbe nema, pa stoga taj razlog ne može biti osnova za ponavljanje postupka u smislu citirane zakonske odredbe.

Nadalje, prema odredbi čl. 421. st. 3. ZPP-a postupak pravomoćno završen presudom na temelju priznanja i presudom na temelju odricanja može se ponoviti zato što je izjava o priznanju, odnosno odricanju, dana u bit-noj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare, a taj je isti razlog osnova za pobijanje presude iz čl. 353. st. 1. t. 3.(zadnja alineja).

Pozornost i akcent su na pravno-relevantnoj činjeni-ci da je riječ o gotovo u svemu identičnim razlozima za pobijanje sudske nagodbe, no dok se prema citiranom zakonskom propisu presude na temelju priznanja i na temelju odricanja mogu pobijati žalbom, kod sudske nagodbe to nije moguće.

Postupovne odredbe ZPP-a ne sadržavaju ništa o tome na koji način se može pobijati sudska nagodba te ni na koji način nije predviđeno da bi se sudska nagodba mogla pobijati procesnim sredstvima zbog nedostatka procesnih i građanskopravnih pretpostav-ki za njezinu valjanost.

Imajući u vidu materijalnopravni karakter sud-ske nagodbe, koja je po svojoj biti specifičan građan-skopravni ugovor, pobijanje sudske nagodbe moguće je samo procesnim sredstvima16 i primjenom pravila građanskog prava17.

Naime, sudsku nagodbu nije moguće pobijati niti re-dovnim, niti izvanrednim pravnim lijekom, dakle, niti

15 Čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a16 Odredbom čl. 323. ZPP-a je decidirano propisano da je sud obvezan odbaciti

tužbu ako utvrdi da se parnica vodi o predmetu o kojemu je već zaključena sudska nagodba. U pravnoj literaturi izraženo je i zanimljivo mišljenje (koje nedvojbeno ima svoj pravni ratio) da ako već za pravomoćnu sudsku presudu vrijedi pravilo da se ne može pobijati tužbom, to bi isto pravilo trebalo primijeniti i na sudsku nagodbu kojoj se daje svojstvo pravomoćnosti. To stajalište polazi od dvije bitne činjenice, i to: od pravila o ponavljanju postupka koja predviđaju da se može tražiti ponavljanje samo onog postupka koji je dovršen pravomoćnom odlukom suda i činjenice da svojstvo pravomoćnosti sudske nagodbe sprječava vođenje spora o predmetu o kojemu je već zaključena sudska nagodba( Pavlović, M., op.cit., str. 17.).

17 Zakon o obveznim odnosima, Nar. nov., br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), uz naznaku da se valjanost, odnosno nevaljanost sudske nagodbe ocje-njuje i prema odredbama građansko procesnog prava i prema materijalnom pravu.

žalbom, niti ponavljanjem postupka, niti revizijom, nego se pobijati može tužbom18 ili utvrđenjem da je sud-ska nagodba ništetna19.

3. ZAKLJUČAKSudska nagodba je ugovor, sklopljen pred nadležnim

sudom u pisanom obliku, kojim stranke uređuju svoje građanskopravne odnose kojima su ovlašteni slobodno disponirati, a koji je dopušten u parničnom ili izvanpar-ničnom postupku.

S obzirom na to da je riječ o mješovitom procesno-pravnom i građanskopravnom ugovoru, sudska se na-godba glede valjanosti prosuđuje i sa stajališta proce-snog i sa stajališta građanskog prava20.

Posebne karakteristike sudske nagodbe ogledaju se u materijalnopravnom i procesnopravnom učinku, s time da je onaj bitni materijalnopravni učinak sudske na-godbe taj da se njezinim sklapanjem otklanjaju sporni ili neizvjesni pravni odnosi kroz sporazumno određiva-nje novoga i/ili izmijenjenoga, modificiranog sadržaja tih odnosa, dok je najznačajniji procesnopravni uči-nak u tome što sklapanjem sudske nagodbe prestaje teći dotadašnja parnica, što sudska nagodba može dobiti svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti te što se njome sprje-čava mogućnost vođenja nove parnice.

Jednako tako treba naglasiti da se sudska nagodba ne sklapa samo zbog okončanja parničnog postupka, jer ona po svom sadržaju nije vezana samo za uređenje onih pravnih odnosa zbog kojih se parnica vodi, već se njo-me mogu uređivati svi pravni odnosi glede kojih je sklapanje sudske nagodbe dopušteno.

U procesnopravnom smislu sudska je nagodba po svom učinku izjednačena s pravomoćnom presu-dom, ali postoji razlika u pogledu načina pobijanja sudske nagodbe i presude.

Tako se prema odredbi čl. 421. ZPP-a pravomoćno za-vršen parnični postupak može ponoviti na prijedlog stran-ke uz zakonom propisane uvjete, ali se u tim odredbama ne spominje sudska nagodba, te je u procesnopravnom smislu jasno da se sklopljena sudska nagodba ne može pobijati niti redovitim, niti izvanrednim pravnim sred-stvima, nego samo procesnim sredstvima, dakle tužbom, imajući pritom u vidu materijalnopravni karakter sudske nagodbe koja je po svojoj biti specifičan građanskopravni ugovor i procesnopravna radnja stranaka.

18 Pobojnost ugovora propisana je odredbama čl. 330. – 335. ZOO-a19 Ništetnost ugovora propisana je odredbama čl. 322. – 329. ZOO-a20 Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2351/92. od 19. studenog

1992., Izbor odluka VS RH 1994. str. 293.

RRiF-ovi savjetnici odgovaraju na pitanja od 8 do 13 sati

01/46 99 111

DOKUP TELEFONSKIH MINUTA ZA STRUČNE SAVJETE: tel. 01/46 99 760; mob. 099/4699-760

Prosinac 2016.


TUMAČENJA I STAJALIŠTA

TUMAČENJA I STAJALIŠTA DRŽAVNIH TIJELA, TIJELA JEDINICA PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE I JAVNIH USTANOVA

MINISTARSTVO FINANCIJAPorezna uprava

I. Porez na dodanu vrijednost

I - 61. Izvoz gratis proizvoda

(MF Klasa: 410-19/16-02/59 Urbroj: 513-07-21-01/16-2 od 24. listopada 2016.)

Porezni obveznik iz dostavnog popisa obratio se upi-tom u vezi poreznog tretmana izvoza gratis proizvoda. S tim u vezi postavljeno je pitanje primjenjuje li se oslobo-đenje od plaćanja PDV-a pri izvozu gratis proizvoda, a za koje je pri nabavi odbijan pretporez.

Prema odredbama čl. 13. Zakona o porezu na doda-nu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13. i 143/14., u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) mjestom isporuke dobara koja otprema ili prevozi ispo-ručitelj, kupac ili treća osoba, smatra se mjesto gdje se dobra nalaze na početku otpreme ili prijevoza do kupca.

Odredbama čl. 45. st. 1. t. 1. Zakona o PDV-u propisano je da su plaćanja PDV-a oslobođene isporuke dobara koja iz Republike Hrvatske otpremi ili preveze isporučitelj ili neka druga osoba za njegov račun izvan Europske unije.

Prema odredbama čl. 45. st. 1. t. 2. Zakona o PDV-u plaćanja PDV-a oslobođene su isporuke dobara, osim isporuke goriva i dobara za opremanje i opskrbu bilo ko-jeg prijevoznog sredstva koje se koristi u privatne svrhe, koja iz Republike Hrvatske otpremi ili preveze izvan Eu-ropske unije sam kupac koji nema sjedište u Republici Hrvatskoj ili neka druga osoba za njegov račun.

Odredbama čl. 108. st. 2. Pravilnika o porezu na do-danu vrijednost (Nar. nov., br. 79/13., 85/13., 160/13. i 35/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik o PDV-u) propisano je da se izvoznom isporukom dobara smatra isporuka dobara koju iz Republike Hrvatske obavi porezni obve-znik na područje izvan Europske unije.

U skladu s navedenim, za primjenu oslobođenja od pla-ćanja PDV-a pri izvozu bitno je da se dobara otpreme ili prevezu iz Republike Hrvatske na područje izvan Europske unije. Prema tome, izvoznom isporukom dobara u smislu čl. 45. st. 1. Zakona o PDV-u koja je oslobođena plaćanja PDV-a smatra se i izvoz gratis proizvoda iz Republike Hr-vatske na područje izvan Europske unije neovisno o tome je li pri nabavi tih proizvoda odbijen pretporez ili nije.

I - 62. Porezni tretman isporuka


Tuzemni porezni obveznik iz dostavnog popisa obra-tio se upitom u vezi poreznog tretmana isporuka koje obavlja temeljem ugovora o poslovnoj suradnji sa švicar-skom tvrtkom. U upitu se navodi da tuzemni porezni ob-veznik namjerava za švicarsku firmu proizvoditi odno-sno šivati muško donje rublje s tim da švicarska tvrtka kupuje materijale za izradu proizvoda (guma, materijal i ostalo) iz zemalja Europske unije i izravno ih dostavlja tuzemnom partneru u Republiku Hrvatsku. Prema na-vodima u upitu tuzemni porezni obveznik namjerava u ime švicarske tvrtke obavljati isporuku njihovim kup-cima odnosno drugim tvrtkama iz Europske unije, ali i tvrtkama izvan Europske unije. U upitu se navodi da švicarska tvrtka plaća repromaterijal, prodaje i napla-ćuje robu (finalne proizvode), a tuzemni porezni obve-znik obavlja uslugu šivanja i isporuke (pakiranje i slanje robe) prema pojedinačnim kupcima temeljem naloga za isporuku koje daje švicarska tvrtka što namjerava na-plaćivati jednom mjesečno od švicarske tvrtke. Obzirom na navedeno postavljeno je pitanje na koji način švicar-ska tvrtka mora poslovati u Republici Hrvatskoj, mora li imati hrvatski PDV identifikacijski broj, koje izvještaje mora predavati te mora li voditi dvojno knjigovodstvo. Također, postavljeno je pitanje mogu li u dobra koja švi-carska tvrtka uvozi biti dostavljena na adresu tuzemnog poreznog obveznika koji obavlja uslugu šivanja te mora li švicarska tvrtka imati EORI broj.

Odredbama čl. 4. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vri-jednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13. i 143/14., u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) predmet oporezivanja PDV-om je isporuka dobara i obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni ob-veznik koji djeluje kao takav, stjecanje dobara unutar Europske unije te uvoz dobara.

Stjecanje dobara unutar Europske unije prema čl. 9. st. 1. Zakona o PDV-u je stjecanje prava raspolaganja pokretnom materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika, koju prodavatelj ili stjecatelj dobara ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze stjecatelju tih dobara u državu članicu koja nije država članica u kojoj je zapo-čela otprema ili prijevoz tih dobara. Mjestom stjecanja dobara unutar Europske unije sukladno čl. 27. st. 1. Za-kona o PDV-u smatra se mjesto gdje završava otprema ili prijevoz dobara stjecatelju.

Prema odredbama čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku koji djeluje kao ta-kav smatra se mjesto sjedišta tog poreznog obveznika.

Odredbama čl. 41. st. 1. t. a) Zakona o PDV-u propi-sano je da su PDV-a oslobođene isporuke dobara koje

AKTUALNO

POREZ NA DODANU VRIJEDNOST- Primjena u praksi -

VII. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, lipanj 2015.

Prosinac 2016.



prodavatelj ili osoba koja stječe dobro ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, a koji djeluju kao takvi u toj drugoj državi članici.

Člankom 45. st. 1. t. 1. Zakona o PDV-u propisano je da su plaćanja PDV-a oslobođene isporuke dobara koja iz Republike Hrvatske otpremi ili preveze isporučitelj ili neka druga osoba za njegov račun izvan Europske unije.

Sukladno čl. 77. st. 5. t. b) Zakona o PDV-u Porezna uprava dodijelit će PDV identifikacijski broj svakom pore-znom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obve-znik, koji stječe dobra unutar Europske unije u skladu s čl. 4. st. 1. t. 2. Zakona o PDV-u te svakom poreznom ob-vezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik čija su stjecanja dobara unutar Europske unije predmet opo-rezivanja PDV-om u skladu s čl. 5. st. 4. Zakona o PDV-u.

Strani porezni obveznici zahtjev za dodjelom PDV identifikacijskog broja podnose Poreznoj upravi, Područ-nom uredu Zagreb, a danom dodjele PDV identifikacij-skog broja ujedno se upisuju u registar obveznika PDV-a. Porezni obveznici koji imaju sjedište izvan Europske uni-je sukladno čl. 126. Zakona o PDV-u moraju imenovati po-reznog zastupnika kao osobu koja je obvezna platiti PDV osim u slučaju kada obavljaju usluge prema posebnom postupku oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge iz čl. 119.a Zakona o PDV-u te u slučaju kada obavlja isključivo povremeni međunarodni cestov-ni prijevoz putnika na području Republike Hrvatske. Porezni zastupnik mora biti opunomoćen za zaprimanje pismena, podnošenje prijave PDV-a te obavljanja svih po-slova u vezi s utvrđivanjem i plaćanjem PDV-a.

Informacije u vezi PDV identifikacijskog broja za po-rezne obveznike koji imaju sjedište izvan iz Europske unije dostupne su na poveznici: http://www.porezna-uprava.hr/PdviEu/Documents/PDV%20ID%20broj%20za%20obveznike%20koji%20imaju%20sjedište%20izvan%20EU(07.06.2013.).pdf

Slijedom navedenog, stjecanje dobara unutar Europ-ske unije oporezivo je u državi članici odredišta, a stje-catelji moraju imati dodijeljen PDV identifikacijski broj. Prema tome, u slučaju kada švicarska tvrtka kupuje ma-terijale za izradu proizvoda iz zemalja Europske unije i izravno ih dostavlja tuzemnom partneru u Republiku Hrvatsku švicarska tvrtka obavlja stjecanje dobara u Republici Hrvatskoj na koje mora obračunavati hrvatski PDV. Prije obavljanja takvog stjecanja dobara švicarska tvrtka obvezna je zatražiti izdavanje hrvatskog PDV identifikacijskog broja čime postaje tuzemni porezni ob-veznik PDV-a te mora imenovati poreznog zastupnika. Takvo stjecanje dobara iskazuje se osim u Obrascu PDV-a i u Obrascu PDV-S (Prijava za stjecanje dobara i usluga iz drugih država članica) koji se podnose elektroničkim putem do 20-og u mjesecu za prethodni mjesec.

U slučaju kada tuzemni porezni obveznik u ime švi-carske tvrtka obavlja isporuku dobara kupcima odnosno drugim tvrtkama iz Europske unije radi se o isporuci do-bara unutar Europske unije koja je oslobođena PDV-a pod

uvjetom da je kupac dao svoj PDV identifikacijski broj te da su dobra otpremljena u drugu državu članicu. Tako obavljena isporuka dobara iskazuje se u Obrascu PDV-a te Obrascu ZP (Zbirna prijava za isporuke dobara i usluga u druge države članice Europske unije) koji se podnose elek-troničkim putem do 20-og u mjesecu za prethodni mjesec.

U slučaju kada tuzemni porezni obveznik u ime švi-carske tvrtke obavlja isporuku dobara kupcima odnosno drugim tvrtkama izvan Europske unije radi se o izvoznoj isporuci dobara koja je oslobođena plaćanja PDV-a teme-ljem čl. 45. st. 1. t. 1. Zakona o PDV-u.

Na uslugu šivanja koju tuzemni porezni obveznik zaračunava švicarskoj tvrtki primjenjuje se opće načelo oporezivanja prema kojem se mjestom obavljanja uslu-ge smatra sjedište poreznog obveznika primatelja uslu-ge. Stoga, tuzemni porezni obveznik koji obavlja takvu uslugu u računu za navedenu uslugu švicarskoj tvrtki neće zaračunati PDV već će navesti napomenu da se radi o prijenosu porezne obveze temeljem čl. 17. st. 1. Za-kona o PDV-u. Navedeno se primjenjuje i u slučaju ako tuzemni porezni obveznik od švicarske tvrtke naplaću-je uslugu posredovanja za isporuku dobara koju prema ugovoru o poslovnoj suradnji obavlja u njeno ime. Napo-minjemo da u smislu Zakona o PDV-u nema zapreke da se naplata usluga između tuzemnog obveznika i švicar-ske tvrtke izvršava na mjesečnoj razini.

U vezi pitanja mogu li dobra koja švicarska tvrtke uvozi biti dostavljena na adresu tuzemnog poreznog obveznika koji obavlja uslugu šivanja napominjemo da prema odredbama Zakona o PDV-u nema zapreke da se dostava obavlja na takav način te da se za informacije o dodjeli EORI broja potrebno obrati Carinskoj upravi.

U vezi vođenja knjigovodstva napominjemo da pore-zni obveznik sukladno čl. 83. st. 1. Zakona o PDV-u mora u svom knjigovodstvu osigurati sve potrebne podatke koji omogućuju ispravno i pravovremeno obračunava-nje i plaćanje PDV-a. Porezni obveznik mora osigurati podatke o obvezi PDV-a za uplatu i uplati PDV-a te o po-traživanju za povrat pretporeza i njegovoj naplati.

Nadalje, sukladno čl. 162. st. 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 79/13., 85/13., 160/13. i 35/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik o PDV-u) temelj za knjigovodstveno evidentiranje porezno značajnih doga-đaja, promjena i činjenica su odgovarajuće isprave kao što su obračuni izvršenih i primljenih isporuka, izdani i primljeni računi, isprave o uvozu i izvozu (carinske de-klaracije), isprave o plaćanjima i naplati kao i sve druge isprave bitne za obračun i plaćanje PDV-a i korištenje prava na odbitak pretporeza.

I - 63. Primjena čl. 12. Pravilnika o porezu na doda-nu vrijednost

(MF Klasa: 410-19/16-02/85 Urbroj: 513-07-21-01/16-2 od , 31. listopada 2016.)

Porezni obveznik iz dostavnog popisa obratio se upi-tom u vezi primjene čl. 12. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 79/13., 85/13., 160/13., 35/14.

Prosinac 2016.



i 130/15., u daljnjem tekstu: Pravilnik o PDV-u). U upitu se postavlja pitanje ima li porezni obveznik iz druge drža-ve članice Europske unije obvezu registracije za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj u slučaju kada bi dobra u svojem vlasništvu dao u konsignaciju odnosno smjestio u skladište kupca tuzemnog poreznog obveznika koje se nalazi u njegovoj maloprodajnoj prodavaonici.

Odredbama čl. 7. st. 5. Zakona o porezu na dodanu vri-jednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13. i 143/14., u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) propisano je da se isporukom dobara uz naknadu smatra premje-štanje dobara koja su dio poslovne imovine poreznog obveznika koja je za potrebe svojeg poslovanja otpremio ili prevezao sam porezni obveznik ili druga osoba za nje-gov račun u drugu državu članicu.

Stjecanje dobara unutar Europske unije prema čl. 9. st. 1. Zakona o PDV-u je stjecanje prava raspolaganja pokretnom materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika, koju prodavatelj ili stjecatelj dobara ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze stjecatelju tih dobara u državu članicu koja nije država članica u kojoj je zapo-čela otprema ili prijevoz tih dobara.

Člankom 12. Pravilnika o porezu na dodanu vrijed-nost (Nar. nov., br. 79/13., 85/13., 160/13., 35/14. i 130/15., u daljnjem tekstu: Pravilnik o PDV-u) propisa-ne su detaljnije odredbe u vezi premještanja dobara, a koje navodimo u nastavku.

Ako porezni obveznik, registriran za potrebe PDV-a u drugoj državi članici, premješta dobra koja čine dio njegove poslovne imovine u drugoj državi članici kupcu, koji je registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu, u svr-hu smještaja dobara u skladištu kupca, takva transakci-ja smatra se stjecanjem dobara unutar Europske unije u trenutku kada kupac preuzme dobra sa skladišta, odno-sno kada dolazi do stvarnog stjecanja dobara.

Dobra smještena u skladištu kupca su dobra koja su u vlasništvu prodavatelja i mogu biti smještena u vla-stitom ili unajmljenom skladištu kupca. Takva dobra ne smiju se koristiti od trenutka kada su primljena u skla-dište sve do trenutka kada kupac preuzme dobra sa skla-dišta, odnosno kada dolazi do stvarnog stjecanja dobara.

Kupac dobara obvezan je o dobrima koja smješta u svoje skladište sukladno čl. 12. st. 5. Pravilnika osigura-ti u knjigovodstvu najmanje sljedeće podatke:

a) naziv države članice iz koje su dobra otpremljena,b) PDV identifikacijski broj isporučitelja dobara koje-

ga je izdala država članica otpreme,c) datum otpreme dobara iz druge države članice,d) datum primitka dobara u skladište,e) ukupnu vrijednost dobara koja su smještena u

skladište u kunama,f) opis i količinu dobara koja su smještena u skladište ig datum kada je preuzeo dobra sa skladišta, odnosno

obavljenog stjecanja dobara prethodno smještenih u skladište.

Obzirom na navedeno, mišljenja smo da se u pred-metnom slučaju mogu primjenjivati odredbe čl. 12. Pravilnika o PDV-u te da strani porezni obveznik nije obvezan registrirati se za potrebe PDV-a u Republici Hr-

vatskoj isključivo s osnove smještaja vlastitih dobara u skladište kupca tuzemnog poreznog obveznika koje se nalazi u njegovoj maloprodajnoj prodavaonici. Naime, u predmetnom slučaju kupac je obvezan obračunati PDV na stjecanje dobara unutar Europske unije u obračun-skom razdoblju u kojem preuzme dobra sa skladišta te ujedno ima pravo na odbitak pretporeza uz zadovoljenje zakonom propisanih uvjeta, a prilikom daljnje isporuke dobara u tuzemstvu obvezan je obračunati PDV na tu isporuku. Također, kupac dobara je obvezan o dobrima koja smješta u svoje skladište osigurati u knjigovodstvu prethodno navedene podatke.

I - 64. OPG kao izvoznik


Obratili ste se upitom u kojem postavljate pitanje ima li obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG) pravo izvoziti svoje proizvode, pod kojim uvjetima odnosno što je sve potrebno za postupak izvoza.

Odredbama čl. 45. st. 1. t. 1. Zakona o porezu na do-danu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13. i 143/14., u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) propisano je da su plaćanja PDV-a oslobođene isporuke dobara koja iz Republike Hrvatske otpremi ili preveze isporučitelj ili neka druga osoba za njegov račun izvan Europske unije.

Prema odredbama čl. 45. st. 1. t. 2. Zakona o PDV-u plaćanja PDV-a oslobođene su isporuke dobara, osim isporuke goriva i dobara za opremanje i opskrbu bilo ko-jeg prijevoznog sredstva koje se koristi u privatne svrhe, koja iz Republike Hrvatske otpremi ili preveze izvan Eu-ropske unije sam kupac koji nema sjedište u Republici Hrvatskoj ili neka druga osoba za njegov račun.

Člankom 108. Pravilnika o porezu na dodanu vrijed-nost (Nar. nov., br. 79/13., 85/13., 160/13. i 35/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik o PDV-u) propisane su detalj-nije odredbe u vezi izvoznih isporuka dobara, a koje na-vodimo u nastavku.

Izvoznom isporukom dobara smatra se isporuka do-bara koju iz Republike Hrvatske obavi porezni obveznik na područje izvan Europske unije.

Da je obavljena izvozna isporuka (izvoz) porezni ob-veznik dokazuje carinskom deklaracijom. Kad se kao carinska deklaracija koristi elektronska deklaracija do-kazom da je obavljeno izvozno carinjenje i da je dobro napustilo carinsko područje Europske unije smatra se elektronska poruka IE599 iz automatiziranog sustava izvoza (ECS sustava), a u slučajevima kada se u skladu s carinskim propisima koristi papirna deklaracija (u obli-ku Jedinstvene carinske deklaracije ili u obliku komer-cijalne isprave) dokazom se smatra izvorni primjerak te isprave ovjeren (evidencijski broj, potpis službenika i pečat) od strane nadležnog izlaznog carinskog ureda. Kad se radi o popravku, obradi, prilagodbi, doradi ili preradi uvezenih dobara, porezni obveznik mora osim izvozne imati i uvoznu carinsku dokumentaciju.

Prosinac 2016.



Da je obavljen izvoz dobara putem poštanskih po-šiljki, za koje se ne podnosi carinska deklaracija, po-rezni obveznik dokazuje poštanskom deklaracijom, teretnim listom ili kopijom takvog dokumenta ili dru-gom dokumentacijom koja se uobičajeno upotrebljava u poštanskom prometu ili dostavi hitnih pošiljaka. U tom slučaju dokumenti moraju sadržavati najmanje sljedeće podatke:

a) ime i prezime (naziv) i adresu izdavatelja i dan iz-davanja dokumenta,

b) ime i prezime (naziv) i sjedište poreznog obveznika koji izvozi dobra,

c) uobičajeni trgovački naziv i količinu dobara,d) mjesto i datum izvoza dobara, ili mjesto i dan kada

je dobro poslano izvan Europske unije,e) ime i prezime (naziv) i sjedište primatelja dobara u

državi odredišta,f) izjavu izdavatelja da se podaci u dokumentu teme-

lje na poslovnoj dokumentaciji izdavatelja koju je moguće provjeriti,

g) potpis i pečat izdavatelja.Obzirom na navedeno, odredbama Zakona o PDV-u nije

propisana zabrana izvoza dobara u slučaju kada isti obav-lja porezni obveznik – OPG. Međutim, s obzirom da su uvoz i izvoz u treće zemlje u nadležnosti Carinske uprave predlažemo da se za daljnje informacije u vezi uvjeta od-nosno postupka izvoza obratite Carinskoj upravi.

I - 65. Ispravnost računa za primljene konzultant-ske usluge

(MF Klasa: 410-19/16-01/03 Urbroj: 513-07-21-01/16-2 od 14. studenog 2016.)

Elektroničkom poštom postavili ste upit u vezi isprav-nosti računa za primljene konzultantske usluge u slučaju kad fizička osoba iz Republike Češke (dalje: Češka) koja nema PDV identifikacijski broj (dalje: PDV broj) i nije ob-veznik PDV-a u Češkoj, ispostavi navedeni račun bez PDV broja i s napomenom da nije obveznik PDV-a u Češkoj. Također, napominjete da je primatelj usluge tuzemni ob-veznik PDV-a, te vas zanima da li u konkretnom slučaju primatelj usluge obračunava porez na dodanu vrijednost (dalje: PDV) prema hrvatskim poreznim propisima, te u kojoj se koloni Obrasca PDV to evidentira. Također, zani-ma vas da li se trošak usluge konzultiranja smatra pore-zno priznatim troškom u smislu Zakona o porezu na dobit obzirom da se radi o iznosu od 150 eura.

Odredbama čl. 4. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vri-jednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13. i 143/14., dalje: Zakon o PDV-u) propisano je da je pred-met oporezivanja PDV-om isporuka dobara i obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni ob-veznik koji djeluje kao takav, stjecanje dobara unutar Europske unije (dalje: EU) te uvoz dobara.

Prema odredbama čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u mje-stom obavljanja usluga poreznom obvezniku koji dje-luje kao takav smatra se mjesto sjedišta tog poreznog obveznika.

Odredbama čl. 75. st. 1. t. 6. Zakona o PDV-u propi-sano je da PDV mora plaćati svaki porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, a registrirana je za potrebe PDV-a, kojoj se obavljaju usluge iz čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u, ako te usluge obavlja porezni ob-veznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno bo-ravište u tuzemstvu.

Sukladno čl. 214. st. 1. t. e) Direktive Vijeća 2006/112/EZ-a (dalje: Direktiva) propisano je da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se osobni identifikacijski broj (dalje: OIB) dodijeli sva-kom poreznom obvezniku koji je osnovan na njihovom području, a koji pruža usluge na području druge države članice za koje je PDV dužan platiti sam primatelj prema čl. 196. Direktive.

Napominjemo da je navedena odredba Direktive im-plementirana u čl. 77. st. 5. t. e) Zakona o PDV-u kojim je propisano da će Porezna uprava dodijeliti PDV broj svakom poreznom obvezniku koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj koji obavlja usluge na području druge države članice za koje je primatelj usluge obvezan platiti PDV u skladu s čl. 196. Direktive.

Kada fizička osoba iz Češke obavlja gospodarsku dje-latnost, u ovom slučaju konzultantske usluge, mjesto oporezivanja tih usluga je u Republici Hrvatskoj pa je tuzemni porezni obveznik obvezan obračunati i platiti PDV u Republici Hrvatskoj temeljem čl. 75. st. 1. t. 6. Zakona o PDV-u.

Što se tiče evidentiranja primljenih konzultantskih usluga u naprijed navedenom slučaju, napominjemo da je primatelj usluga tuzemni porezni obveznik obvezan iste iskazati u Obrascu PDV pod rednim brojem II. 10. Primljene usluge iz EU po stopi 25% i pod rednim brojem III. 10. Pretporez od primljenih usluga iz EU po stopi 25%, ako su zadovoljeni zakonom propisani uvjeti.

Prema odredbama čl. 5. st. 1. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14. i 50/16.) osnovica poreza na do-bit se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama tog Zakona.

Sukladno čl. 11. st. 1. Pravilnika o porezu na do-bit (Nar. nov., br. 95/05., 133/07., 156/08., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 146/12., 160/13., 12/14., 157/14. i 137/15.) rashodima razdoblja za koje se utvr-đuje porez (porezno razdoblje), sukladno čl. 5. st. 1. Za-kona o porezu na dobit, smatraju se smanjenja gospodar-stvenih koristi u obliku odljeva ili iscrpljenja imovine ili stvaranja obveza koja imaju za posljedicu smanjenje kapitala a u svrhu povećanja prihoda odnosno dobiti.

Stoga, sukladno navedenim odredbama Zakona o porezu na dobit i Pravilnika o porezu na dobit spo-menuti troškovi ulaze u poreznu osnovicu odnosno smatraju se porezno priznatim rashodima, ukoliko se utvrdi da je usluga izvršena te da je učinjena u svrhe ostvarivanja oporezivih prihoda. Nadalje, u konkret-nom slučaju je bitno obratiti pozornost na odredbe čl. 31. Zakona o porezu na dobit.

Prosinac 2016.



MINISTARSTVO FINANCIJACarinska uprava

II. Posebni porezi i trošarine

II - 206. Oporezivanje posebnim porezom kombi vozila

(MF Klasa: 410-19/16-11/1729 Urbroj: 513-02-1760/2-16-2 od 24. listopada 2016.)

Prigovor u kojem navodite kako ga upućujete na novo propisane uvjete iz čl. 4.a st. 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o posebnom porezu na motorna vozila, koje sužavaju broj ponuditelja, odnosno ispunja-vaju ih samo tri konkurenta na tržištu i to FIAT Doblo Combi, OPEL Combo i VOLSWAGEN Caddy te tražite da se RENULT Kangoo i DACIA Dokker svrstaju u N1 kate-goriju obzirom da oba Vaša modela dolaze s tvorničkom homologacijom N1 i u svim europskim klasifikacijama su svrstana u isti segment kao i navedeni konkurenti.

Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o po-sebnom porezu na motorna vozila, kojim su propisani uvjeti koji trebaju biti ispunjeni kako bi se neko motor-no vozilo smatralo kombi vozilom, donesen je još u ruj-nu 2014. godine (Nar. nov., br. 116/14.).

Propisane uvjete za kombi vozila ispunjavaju, osim vo-zila navedenih u Vašem podnesku, i druga brojna vozila, a samo neka od njih su: Citroen Berlingo, Citroen Jumper, Ford Connect Kombi, Ford Transit Van, Peugeot Partner, Peugeot Boxer, Peugeot Expert, Mercedes-Benz Vito i Mercedes-Benz Citan te još nekoliko drugih modela razli-čitih proizvođača. Također, i neka Renault vozila ispunja-vaju propisane uvjete za kombi vozila, i to: Renault Kan-goo Express Maxi (produljena kabina), Renault Master (dvostruka kabina) te Renault Trafic (dvostruka kabina).

Uvidom u tablicu iz Vašeg podneska kojom dajete pri-kaz tehničkih karakteristika za vozila RENAULT Kangoo i CACIA Dokker, vidljivo je kao ista ne ispunjavaju sve propisan e uvjete iz čl. 4.a st. 1. Pravilnika, te se u smislu Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 15/13. i 108/13.), ne mogu smatrati kombi vozilima.

Tvornička homologacija N1 sama po sebi nije od utje-caja na određenje predmeta oporezivanja (relevantna je tarifna klasifikacija, odnosno određenje po tarifnom broju kombinirane nomenklature jer po kriteriju tvor-ničke homologacije brojna u naravi putnička vozila bi bila neoporezovana).

Tvornička homologacija sama po sebi ne ukazuje na gospodarsku bit vozila, a predmet oporezivanja poseb-nim porezom na motorna vozila su vozila prvenstveno namijenjena za prijevoz putnika, pri čemu se dosljedno primjenjuje gospodarski kriterij.

Radi točnog određenja kombi vozila kao gospodar-skih vozila doneseni su predmetni kriteriji iz Pravilnika koji su usuglašeni sa gospodarstvom, odnosno zaintere-siranom javnošću, pri čemu se vodilo osobitog računa da se od oporezivanja izuzmu vozila čija je prvenstve-

III. Porez na dohodak

III - 40. Isplata božićnice

(Klasa: 410-01/16-01/2616 Urbroj: 513-07-21-01/16-2 od 5. prosinca 2016.)

Zaprimili smo vaš podnesak kojim postavljate upit ve-zan uz način isplate prigodne nagrade radnicima (božić-nice), za koju navodite da predstavlja oporeziv dohodak, sukladno čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., Odluka USRH - 120/13., 125/13., 148/13., Odluka USRH - 83/14., 143/14. i 136/15.; u daljnjem tekstu Zakon).

Na sličan upit, vezan uz način isplate regresa, Mini-starstvo financija, Porezna uprava, Središnji ured izdao je mišljenje KLASA: 410-01/16-01/1588, URBROJ: 513-07-21-01/16-2 od 13. srpnja 2016. Navedeno mišljenje možete naći na mrežnim stranicama Porezne uprave.

Ovim putem napominjemo da se primici po osnovi naknada, potpora i nagrada, koje poslodavac isplaćuje ili daje radnicima iznad propisanih iznosa (uključujući i božićnicu iznad propisanog iznosa), sukladno čl. 14. st. 1. t. 1.2. Zakona, smatraju oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) i koji se kao takvi, moraju, sukladno čl. 90. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13. i 160/13. i 157/14.), u vezi s odredbom čl. 61. Zakona, isplatiti na žiro ili tekući račun primatelja (radnika), od-nosno nije dopuštena isplata u gotovu novcu.

Također, ovim putem ponavljamo da je za pitanja u svezi izuzimanja odnosno ograničenja od ovrhe na nov-čanim sredstvima propisanima odredbama Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16.) nadležno Ministarstvo pravosuđa te je stoga sva pitanja u svezi provođenja ovrhe sukladno navedenom zakonu potrebno uputiti nadležnom Ministarstvu pravosuđa.

Napomena uredništva: Ministarstvo pravosuđa RH je dalo svoje očitovanje sukladno Ovršnom zakonu u kojem se navodi: Naime, ako je ovrha određena općenito na imovi-ni (rješenjem o ovrsi javnog bilježnika) ili na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima (što podrazumijeva i plaću i regres), poslodavac je dužan regres isplatiti na račun koje-ga je ovrhovoditelj naveo u rješenju o ovrsi, odnosno, poslo-davcu je zabranjeno raniku ispuniti novčanu tražbinu – što podrazumijeva i zabranu isplate regresa radniku.

OBRAČUN PLAĆA, NADOKNADA I DRUGIH

DOHODAKA- i sve o JOPPD -

rujan 2015.

AKTUALNO

Prosinac 2016.



na namjena i bit korištenja zaista gospodarska, a da se vozila čija je prvenstvena namjena putnička ne izuzmu od oporezivanja i proglase kombi vozilima. U postupku konzultacija kod izmjena i dopuna Pravilnika sudjelo-vali su svi zainteresirani subjekti, pa tako i generalni zastupnik za vozila marke Renault (u tom smislu možete se obratiti svom principalu za dodatna pojašnjenja).

Napominjemo kako se određenja u Pravilniku teme-lje na isključivo pravilima struke i s temeljnim ciljem razlikovanja vozila koja su prvenstveno namijenjena za gospodarske svrhe od vozila čija je narav prvenstveno putnička. Pri tome su ovi kriteriji postavljani izrazito pro gospodarstveno i „liberalno“ te da bi svako odstupa-nje od ovako postavljenih kriterija široko otvorilo vrata za neoporezivanje vozila koja se masovno koriste kao putnička vozila i čija bit niti u kojem slučaju nije prven-stveno gospodarska.

II - 207. Povrat posebnog poreza nas motorna vozila nakon izvoza


Navodite kako je kupac iz BiH zainteresiran za kup-nju Vašeg motocikla kojeg ste kao trgovac novim motor-nim vozilima registrirali na sebe kao probno vozilo na koje je plaćen posebni porez na motorna vozila te pitate kakva je procedura što se tiče isporuke motocikla, od-nosno izdajete li račun s PDV-om i je li moguć povrat posebnog poreza na motorna vozila.

Prema čl. 18. st. 1. Zakona o posebnom porezu na mo-torna vozila (Nar. nov., br. 15/13. i 108/13.), vlasnik mo-tornog vozila na koje je plaćen posebni porez prema odred-bama ovoga Zakona koji izveze ili iznese motorno vozilo iz Republike Hrvatske koje je odjavljeno iz evidencije re-gistriranih motornih vozila nadležnog tijela ima pravo na povrat dijela plaćenog posebnog poreza koji se utvrđuje u visini ostatka iznosa posebnog poreza na dan prijave mo-tornog vozila za izvoz ili iznos carinskom uredu nadlež-nom prema mjestu njegovog sjedišta ili prebivališta.

Stavkom 4. istog članka, propisano je kako se nakon izvršenog iznosa ili izvoza motornog vozila iz Republike Hrvatske zahtjev za povrat posebnog poreza podnosi ca-rinskom uredu nadležnom prema mjestu sjedišta ili pre-bivališta vlasnika motornog vozila, pri čemu se prilaže:

1. dokaz da je na motorno vozilo plaćen posebni po-rez sukladno odredbama ovoga Zakona,

2. dokaz o odjavi motornog vozila iz evidencije regi-striranih motornih vozila nadležnog tijela,

3. dokaz da je motorno vozilo izvezene iz carinskog područja Europske unije,

4. račun ili druga komercijalna isprava iz koje je ra-zvidno da je motorno vozilo prodano kupcu u dru-goj državi članici Europske unije,

5. drugi dokazi koje Carinska uprava smatra potreb-nim ovisno o okolnostima slučaja.

Nadalje, čl. 19. st. 1. Pravilnika o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 52/13., 90/13., 140/13.,

116/14., 152/14. i 31/15.), propisano je da ako vlasnik motornog vozila nije podnio prijavu o izvozu ili iznosu motornog vozila, može ostvariti pravo na povrat posebnog poreza za motorno vozilo na temelju zahtjeva iz čl. 18. st. 2. ovog Pravilnika, pri čemu se iznos posebnog poreza za povrat utvrđuje u postotku od iznosa plaćenog posebnog poreza prema Tablici 2. ovisno o razdoblju tijekom kojeg je motorno vozilo bilo u porabi ili registrirano.

Slijedom navedenog, nakon odjave predmetnog mo-tocikla iz evidencije registriranih motornih vozila nad-ležnog tijela i izvoza iz Republike Hrvatske, nadležnom carinskom uredu možete podnijeti Zahtjev za povrat posebnog poreza u dva primjerka na Obrascu 6 koji je tiskan u Prilogu 6 Pravilnika.

Kako obračun i naplata PDV-a nije u nadležnosti Ca-rinske uprave, upućujemo Vas da se za sve vezano po tom pitanju obratite Poreznoj upravi.

II - 208. Aroma kokosa Givaudan QD-061-407-6 ta-rifne oznake KN 3303 10 90 00, trošarinski status


Navodite da imate namjeru uvoziti i unositi aromu kokosa Givaudan QD-061-407-6 tarifne oznake KN 3303 10 90 00 koja sadrži 49% vol. etilnog alkohola. Predmetni proizvod koristio bi se kao sirovina za proizvodnju pre-hrambenih pločica visoke proteinske vrijednosti. U na-stavku postavljate pitanje o zakonskim mogućnostima oslobođenja od plaćanja trošarine na alkohol za predmet-nu aromu koja bi se koristila u naprijed navedene svrhe.

Člankom 27. Direktive Vijeća 92/83/EEZ od 19. li-stopada 1992., o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića (SL L 316, 31. 10. 1992., str. 1.; u daljnjem tekstu: Direktiva Vijeća 92/83/EEZ) pro-pisana su, kako obavezna tako i moguća oslobođenja od plaćanja trošarine na alkohol i alkoholna pića, a koja oslobođenja su u potpunosti implementirana u nacio-nalno trošarinsko zakonodavstvo, odnosno propisana čl. 61. Zakona o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13., 32/13., 81/13., 100/15. i 120/15.).

Sukladno čl. 61. st. 1. t. 7. Zakona o trošarinama, trošarina na alkohol se ne plaća kada se koristi u proi-zvodnji neposredno ili kao sastojak nekog poluproizvo-da za proizvodnju prehrambenih proizvoda, punjenih ili u drugom obliku, pod uvjetom da sadržaj alkohola nije veći od 5 litara čistoga alkohola na 100 kg proizvoda za druge proizvode (osim čokolade).

Članak 61. st. 1. t. 9. Zakona o trošarinama propisuje da se trošarina na alkohol ne plaća kada se koristi u pro-izvodnim procesima pod uvjetom da krajnji proizvod ne sadrži alkohol (više od 1,2% vol.).

Nadalje, čl. 61. st. 2. Zakona o trošarinama propisa-no je da: „Oslobođenje od plaćanja trošarine na alkohol sadržan u proizvodima iz st. 1. t. 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11. i 12. ovoga članka jednako se primjenjuje pri uvozu iz trećih država, odnosno pri unosu iz druge države članice.“

Prosinac 2016.



Slijedom navoda iz vašeg upita te ukoliko ispunjavate uvjete iz gornjih odredbi Zakona o trošarinama, za ostva-rivanje prava na oslobođenje od plaćanja trošarine potre-bito je ishoditi status Oslobođenog korisnika trošarinskih proizvoda iz čl. 36. st. 1. i st. 2. t. 1. Zakona o trošarinama.

Za cjelovit uvid u trošarinsku regulativu upućujemo Vas na Internet stranica Carinske uprave https://carina.gov.hr/pristup-informacijama/propisi-i-sporazumi/tro-sarinsko-postupanje/2727

II - 209. Posebni porez na motorna vozila


Upit vezan uz plaćanje posebnog poreza na motorna vozila za teretni kombi.

Zakon o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 15/13. i 108/13.) u čl. 4. st. 1. t. n) opisuje da su dostavna „van“ vozila motorna vozila izvedena iz karoserije osobnih automobila s najviše jednim redom sjedala ili motorna vozila izvedena iz karoserije kombi vozila s najviše dva reda sjedala koja se kod nadležnog tijela registriraju kao teretna vozila, a u čl. 5. st. 1. t. 1. da su kao takva izuzeta od oporezivanja posebnim porezom na motorna vozila.

Naše je mišljenje da, u Vašem konkretnom sluča-ju, vozilo kombi Mercedes Sprinter s 2 sjedeća mjesta (vozač i suvozač) i teretnim prostorom nije predmet oporezivanja sukladno Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila.

II - 210. Evidencija kupaca plinskog ulja obojanog crvenom i plavom bojom

(MF Klasa: 410-19/16-03/696 Urbroj: 513-02-1751/3-16-2 od 2. studenog 2016.)

Pitate da li je potrebno dostavljati evidencije kupaca plinskog ulja obojanog crvenom i plavom bojom na mje-sečnoj osnovi vezano uz prodaju navedenih derivata na benzinskom servisu Dugo Selo.

U pogledu plinskog ulja obojanog crvenom bojom ističemo da je u čl. 111. Pravilnika o trošarinama pro-pisano da su trošarinski obveznici i druge pravne i fi-zičke osobe koje obavljaju prodaju označenih plinskih ulja za namjenu grijanja iz čl. 109. ovoga Pravilnika obvezni voditi evidencije o kupcima i prodanim koli-činama sukladno čl. 89. st. 3. Zakona o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13., 32/13., 100/15. i 120/15.). Evi-dencija o kupcima i prodanim količinama mora sadr-žavati sljedeće podatke: ime i prezime ili naziv kupca, osobni identifikacijski broj (OIB) kupca, adresu kupca, datum prodaje i prodanu količinu označenog plinskog ulja za namjenu grijanja. Evidencije o kupcima i proda-nim količinama vode se u elektroničkom obliku ako to dopuštaju tehničke mogućnosti. U st. 3. istoga članka propisano je da se evidencija o kupcima i prodanim ko-ličinama označenih plinskih ulja za namjenu grijanja

iz stavka 2. ovoga članka vodi na Obrascu EKO-PG koji je tiskan u Prilogu 6 ovoga Pravilnika.

Slijedom navedenog, uvidom u sam obrazac je razvid-no da se predmetna evidencija vodi za svaki mjesec, a sukladno st. 3. čl. 111. Pravilnika ne dostavlja se Carin-skoj upravi, nego se nalazi kod prodavatelja i prodavatelj ju je na zahtjev dužan pokazati carinskom službeniku.

U odnosu na plinsko ulje obojano plavom bojom upu-ćujemo Vas na čl. 12. Pravilnika o primjeni Zakona o tro-šarinama što se odnosi na plinsko ulje obojano plavom bojom za namjene u poljoprivredi, ribolovu, ribogojstvu, akvakulturi te na povrat plaćene trošarine na bezolov-ni motorni benzin za namjene u ribolovu (Nar. nov., br. 2/16.) koji propisuje način kontrole potrošnje plinskog ulja obojanog plavom bojom za namjene u poljoprivre-di, ribolovu, ribogojstvu i akvakulturi, a u st. 2. navede-nog članka je propisano da je prodavatelj koji prodaje plinsko ulje obojano plavom bojom za te namjene dužan voditi Evidenciju o kupcima plinskog ulja obojanog pla-vom bojom koji gorivo nabavljaju radi daljnje prodaje na Obrascu EKG-DP iz Priloga 3 ovoga Pravilnika.

Kao i za prethodnu evidenciju koja se vodi na Obras-cu EKO-PG, tako i za evidenciju koja se vodi na Obrascu EKG-DP važi da se ne dostavlja Carinskoj upravi, nego se nalazi kod prodavatelja i prodavatelj ju je na zahtjev dužan pokazati carinskom službeniku.

II - 211. Tehnički uvjeti za prodaju plinskog ulja obo-janog plavom bojom


Upit u vezi tehničkih uvjeta prodaje plinskog ulja obo-janog plavom bojom. Konkretno pitate kakvi moraju biti uvjeti tehničke opremljenosti pumpe, gdje mora biti po-stavljena pumpa (spremnik), koliko mora biti minimalna i maksimalna zapremnina spremnika te da li se plavi di-zel smije ulijevati izravno u spremnike motornih vozila.

U Zakonu o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13., 32/13., 81/13. i 100/15.) odredbom čl. 92. st. 5. između ostalog je propisano da su korisnici prava na potrošnju plinskog ulja obojanog plavom bojom za namjene u poljoprivre-di poljoprivredna gospodarstva upisana u odgovarajući upitnik poljoprivrednih gospodarstava pri ministarstvu nadležnom za poljoprivredu, a plinsko ulje koristite za pogon poljoprivrednih strojeva poljoprivrednih gospo-darstava. Isto tako je i čl. 8. st. 1. Pravilnika o primjeni Zakona o trošarinama što se odnosi na plinsko ulje obo-jano plavom bojom za namjene u poljoprivredi, ribolovu, ribogojstvu, akvakulturi te na povrat plaćene trošarine na bezolovni motorni benzin za namjene u ribolovu (Nar. nov., br. 2/16.) propisano da plinsko ulje obojano plavom bojom korisnici prava za namjene u poljopri-vredi mogu koristiti samo za pogon poljoprivrednih strojeva i registriranih vozila za prijevoz pčela.

Člankom 11. st. 2. Pravilnika propisana je dužnost pro-davatelja koji prodaju plinsko ulje obojano plavom bojom korisnicima prava da prije prodaje izvijesti korisnika pra-

Prosinac 2016.



va o raspoloživoj količini tog plinskog ulja, ali nije propi-san način njegovog utakanja u spremnik motornog vozila.

U spremnik traktora dakle može se utakati plinsko ulje obojano plavom bojom samo za pogon traktora, ako je traktor osnovni radni stroj na poljoprivrednom gos-podarstvu i ako se koristi za obradu poljoprivrednog zemljišta za koje je odobreno pravo korištenja plinskog ulja obojanog plavom bojom.

Tehnički uvjeti z prihvat kartice goriva za poljopri-vredu i ribarstvo objavljeni su na internetskoj stranici Carinske uprave pod linkom: https://carina.gov.hr/plin-sko-ulje-obojano-plavom-bojom-za-namjene-u-poljopri-vredi-ribolovu-ribogojstvu-i-akvakulturi/2522.

U odnosu na Vaša pitanja koja se odnose na tehničku opremljenost benzinske postaje te lokaciju i zapremni-nu spremnika u kojem bi se nalazilo plinsko ulje oboja-no plavom bojom, upućujemo Vas na posebne propise iz nadležnosti Ministarstva gospodarstva, maloga i sred-njeg poduzetništva i obrta te Ministarstva zaštite okoliša i energetike koji propisuju minimalne tehničke i druge uvjete za poslovanje benzinskih postaja.

II - 212. Nastanak porezne obveze


Vezano za Vaš upit koji smo zaprimili elektroničkom poštom u kojem pitate jeste li obvezni, kao trgovac no-vim motornim vozilima, za nova neregistrirana vozila koja od uvoznika zaprimate na skladište novih vozila radi daljnje prodaje obračunati i platiti posebni porez na motorna vozila te u kojem periodu?

Članak 7. st. 1. t. 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 15/13. i 108/13.) propi-suje da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza nastaje kad trgovac izda račun o prodaji motornog vozila osobi koja nije trgovac u smislu ovog Zakona, osim ako trgovac takvo vozilo nabavi za vlastite potrebe.

Dakle, na nova vozila koja se nalaze na Vašem skla-dištu radi daljnje prodaje obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza na motorna vozila nastaje kad izdate račun o prodaji motornog vozila osobi koja ga stječe radi registracije i uporabe na cestama u Republici Hrvatskoj.

II - 213. Internet trgovina jakim alkoholnim pićima, prodaja na daljinu potrošačima u Europskoj uniji


Navodite da namjeravate putem webshopa isporuči-vati trošarinske proizvode – rakije potrošačima u druge države članice Europske unije te postavljate pitanja ve-zana uz zakonito postupanje.

Sukladno čl. 44. st. 1. Zakona o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13., 32/13., 81/13., 100/15. i 120/15.) sva-ka pravna ili fizička osoba koja posluje s trošarinskim

proizvodima mora carinskom uredu nadležnom prema sjedištu, odnosno prebivalištu podnijeti prijavu za upis u registar trošarinskih obveznika, i to najkasnije osam dana prije početka obavljanja registrirane djelatnosti ili drugoga događaja koji znači trošarinsku radnju u smislu ovoga Zakona.

Zakonske odredbe kojima su propisana pravila pro-daje trošarinskih proizvoda na daljinu što uključuje i prodaju putem Interneta – online, možete pronaći na In-ternet stranici Carinske uprave u poveznici:

https://crina.gov.hr/pristup-informacijama/propisi-i-sporazumi/trosarinsko-postupanje/najcesca-pitanja-i-odgovori-3645/alkohol-i-alkoholna-pica-3726/3726

Također vas upućujemo na Uputu za provedbu postup-ka pri kretanju trošarinskih proizvoda broj 56/2016, objav-ljenu na Internet stranici Carinske uprave u poveznici:

https://carina.gov.hr/uputa-za-provedbu-postupka-pri-kretanju-trosarinskih-proizvoda-2489/2489

II - 214. Unos školjke bez motora i mjenjača


Očitovanje o obvezi plaćanja posebnog poreza na motorna vozila vezano na unos školjke bez moto-ra i mjenjača vozilo AUDI, A8, 4.2, broj šasije: WA-UZZZYEX4N01Y629 iz Slovenije a u svrhu utvrđivanja posebnog poreza na stjecanje rabljenih motornih vozila.

Zakonom o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 15/13. i 108/13.) uređuje se plaćanje posebnog poreza na motorna vozila namijenjena za uporabu na ce-stama u Republici Hrvatskoj.

Prema čl. 5. st. 1. Zakona predmet oporezivanja su motorna vozila navedena u t. 1. do 5. na koje nije obraču-nat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj a koja se registriraju sukladno posebnim propisima.

Prema našem mišljenju, školjka vozila bez motora i mjenjača koja se unosi u Republiku Hrvatsku nije pred-met oporezivanja posebnim porezom na motorna vozila.

II – 215. Posebne markice Ministarstva financija za označavanje alkoholnih pića


Navodite da ste vašem dobavljaču alkoholnih pića po-slali u Republiku Njemačku 10.000 posebnih markica koje su zalijepljene na boce alkoholnih pića ali ste u me-đuvremenu odustali od isporuke. S tim u vezi postavljate pitanje o načinu postupanja sa predmetnim markicama.

Predmetne markice potrebno je skinuti sa boca pri čemu može doći do oštećenja. Sukladno čl. 67. st. 6. Pravilnika o trošarinama (Nar. nov., br. 31/15. i 45/16.) oštećene markice podnositelj zahtjeva obvezan je nalije-piti na poseban arak papira te uz zapisnik predati ovla-štenoj osobi nadležnog carinskog ureda pri narednom podnošenju zahtjeva za tiskanje markica.

Prosinac 2016.



Također, ističemo mogućnost da za predmetne mar-kice zatražite od vašeg dobavljača da pribavi zapisnik poreznih ili carinskih tijela Republike Njemačke o uni-štenju istih u kojem će se između ostalog navesti vrije-me, način i mjesto uništenja kao i specifikacija brojeva serije markica.

Zapisnik o uništenju markica potrebno je priložiti kod narednog podnošenja obrasca MU-AL te istovreme-no iskazati predmetne markice iz Zapisnika u stupcu 7 obrasca MU-AL.

Za cjelovit uvid u trošarinsku regulativu upućujemo Vas na Internet stranice Carinske uprave https://carina.gov.hr/pristup-informacijama/propisi-i-sporazumi/tro-sarinsko-postupanje/2727.

II - 216. Unos alkoholnih pića iz druge države članice u komercijalne svrhe


Navodite da posjedujete ugostiteljski objekt u blizini granice sa Republikom Italijom te postavljate pitanje o zakonitoj mogućnosti unosa alkoholnih pića u komerci-jalne svrhe iz Republike Italije u Republiku Hrvatsku.

Temeljni propisi hrvatskog trošarinskog sustavu su: Zakon o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13., 32/113., 81/13., 100/15. i 120/15.) kojim se uređuje trošarin-ski sustav oporezivanja trošarinskih proizvoda (između ostalih i jakih alkoholnih pića i piva) te Pravilnik o tro-šarinama (Nar. nov., br. 131/15. i 45/16.) koji uređuje postupanje u primjeni Zakona o trošarinama.

Sukladno odredbama čl. 44. Zakona o trošarinama, svaka pravna ili fizička osoba koja posluje s trošarin-skim proizvodima mora carinskom uredu nadležnom prema sjedištu, odnosno prebivalištu podnijeti prijavu za upis u registar trošarinskih obveznika i to najkasnije osam dana prije početka obavljanja registrirane djelat-nosti ili drugog događaja koji znači trošarinsku radnju u smislu navedenog Zakona. Prijava za upis u registar trošarinskih obveznika odnosi se na Obrascu PUR koji je tiskan u Prilogu 19 Pravilnika o trošarinama.

Postupak registracije trošarinskih obveznika objavljen je na Internet stranici Carinske uprave pod linkom https://carina.gov.hr/registracija-trosarinskih-obveznika/3704.

Trošarinske proizvode može se unositi iz drugih dr-žava članica Europske unije u Republiku Hrvatsku u ko-mercijalne svrhe, na sljedeće načine:

a) u sustavu odgode plaćanja trošarine uz korištenje Sustava kontrole kretanja trošarinskih proizvoda – EMCS sustava iz države članice Europske unije u Republiku Hrvatsku pri čemu je temeljni doku-ment elektronički trošarinski dokument (e-TD),

b) izvan sustava odgode plaćanja trošarine, odnosno s plaćenom trošarinom (kretanje trošarinskih pro-izvoda puštenih u potrošnju): kada se trošarinski proizvodi koji su pušteni u potrošnju u jednoj dr-žavi članici Europske unije otpremaju u komerci-jalne svrhe u drugu državu članicu, pri čemu je

temeljni dokument pojednostavljeni papirnati pra-teći trošarinski dokument (PPTD).

Pravila kretanja trošarinskih proizvoda možete vidje-ti na linku https://carina.gov.hr/pristup-informacijama/propisi-i-sporazumi/trosarinsko-postupanje/kretanje-trosarinskih-proizvoda/3643.

Za cjelovit uvid u trošarinsku regulativu upućujemo Vas na Internet stranice Carinske uprave https://carina.gov.hr/pristup-informacijama/propisi-i-sporazumi/trosa-rinsko-postupanje/2727 gdje su između ostaloga objavlje-ne Upute, trošarinska postupanja, dodatne informacije o trošarinama, mišljenja, najčešća pitanja i odgovori i drugo.

U odnosu na obveze i postupanja koja proizlaze iz propisa o porezu na dodanu vrijednost (PDV) upućujemo vas da se izravno obratite Poreznoj upravi.

II – 217. Oslobođenje od plaćanja trošarine na etanol


Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada koristi etanol za potrebe znanstveno istraživačkog rada. Slijedom navedenog, postavljate pitanje o zakonitoj mo-gućnosti oslobođenja od plaćanja trošarine na etanol od-nosno etilni alkohol.

Pojam oslobođenog korisnika trošarinskih proizvo-da definiran je čl. 5. t. 11. Zakona o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13., 32/13., 81/13., 100/15. i 120/15.), koji propisuje da je to pravna ili fizička osoba koja je dobila odobrenje nadležnog carinskog ureda da može u okviru svoje registrirane djelatnosti za namjene iz čl. 61. st. 1. t. 4. do 12. i čl. 101. st. 1. i 8. ovoga Zakona nabavljati trošarinske proizvode bez plaćanja trošarine.

Ukoliko se etilni alkohol koristi za znanstveno-istra-živačke potrebe smatramo da je ispunjen uvjet za oslo-bođenje od plaćanja trošarine na etilni alkohol, propisan čl. 61. st. 1. t. 12. Zakona o trošarinama.

U glavi X Zakona o trošarinama propisani su uvjeti koje pravna ili fizička osoba mora zadovoljiti prilikom podnošenja zahtjeva za oslobođenog korisnika troša-rinskih proizvoda, a u glavi XIII Pravilnika o trošarina-ma (Nar. nov., br. 131/15. i 45/16.) propisan je postupak za izdavanje odobrena, sadržaj i način vođenja evidenci-je te izmjene odobrenja za oslobođenog korisnika.

Oslobođenje od plaćanja trošarine na denaturirani alkohol možete ostvariti samo ukoliko ste ishodili odo-brenje za oslobođenog korisnika trošarinskih proizvo-da. U postupku provjere uvjeta za ispunjavanje statusa oslobođenog korisnika, za svrhu iz vašeg upita, mjesno nadležni carinski ured postupit će sukladno odredba-ma propisanim u glavi X Zakona o trošarinama i glavi XIII Pravilnika o trošarinama s posebnim naglaskom na dokumentima iz kojih su razvidni normativi korištenja etilnog alkohola za obavljanje gore opisane djelatnosti.

Mentol kojeg spominjete u vašem upitu nije predmet oporezivanja trošarinom na alkohol.

Za cjelovit uvid u trošarinsku regulativu upućujemo Vas na Internet stranice Carinske uprave https://carina.

Prosinac 2016.



gov.hr/pristup-informacijama/propisi-i-sporazumi/tro-sarinsko-postupanje/2727.

II – 218. Oslobođenje od plaćanja poreza i isporuka pogonskog goriva za motorna vozila osobama diplomatskog statusa uz karticu goriva


Podnesak kojim se traži pojašnjenje za postupanje kod praćenja godišnjih količina pogonskog goriva koje osobe diplomatskog i konzularnog statusa nabavljaju po jednom vozilu uz kartice goriva izdane od strane više trošarinskih obveznika te način sankcioniranja korisni-ka prava u okolnostima prekoračenja dozvoljenih količi-na goriva sukladno podacima o uzajamnosti.

Člankom 4. st. 2. Pravilnika o postupanju ostvari-vanja oslobođenja od plaćanja poreza za diplomatska i konzularna predstavništva, institucije i tijela EU te me-đunarodne organizacije (nar. nov., br. 81/15.) propisa-no je, uz ostalo, da je trošarinski obveznik koji je izdao posebnu karticu goriva obvezan pratiti godišnje količi-ne isporučenog pogonskog goriva sukladno podacima o uzajamnosti, a koje podatke dostavlja državno tijelo nadležno za vanjske i europske poslove.

Uputom za postupanje u primjeni postupka ostva-rivanja spomenutih oslobođenja KLASA: 011-01/15-01/2180, URBROJ: 513-07-21-01/15-1 od 30. srpnja 2015. navedeno je da je količina pogonskog goriva za motorna vozila na koju se primjenjuje oslobođenje od plaćanja poreza određena uvjetom uzajamnosti čije ispunjenje utvrđuje Ministarstvo vanjskih poslova, Diplomatski protokol. Nadalje, trošarinski obveznik koji je izdao posebnu karticu goriva obvezan je pratiti godišnje količine isporučenog pogonskog goriva su-kladno podacima o uzajamnosti koje im dostavlja nave-deno Ministarstvo.

Uvažavajući naprijed navedeno, mišljenja smo da je u svrhu praćenja godišnjih količina isporučenog po-gonskog goriva korisnicima prava radi primjene uzaja-mnosti, trošarinski obveznik koji je izdao karticu goriva dužan osigurati način praćenja isporučenih količina na bazi ukupnih zbirnih godišnjih isporučenih količina li-tara pogonskog goriva za pojedinu misiju/osobu, a što nesporno osigurava dostatan revizijski trag.

Pri tome, ukoliko postoje nejasnoće u podacima po-trebnim za utvrđivanje ukupnog godišnjeg ograničenja količina po pojedinim državama (misija/osoba) za ispo-ruku goriva korisnicima prava, smatramo uputnim da se trošarinski obveznik za pojašnjenja odnosno tumačenja pojedinih stavki iz dostavljenog popisa godišnjih ograni-čenja treba obratiti Diplomatskom protokolu koji prati ispunjenje uvjeta uzajamnosti i dostavlja trošarinskom obvezniku podatke o istom.

U slučaju prekoračenja limita godišnjih količina su-kladno reciprocitetu, trošarinski obveznik obavještava Diplomatski protokol o misiji/osobi koja prema eviden-ciji o isporučenim količinama pogonskog goriva dostiže/

prelazi uvjet uzajamnosti kako bi se u takvom konkret-nom slučaju utvrdilo potrebno postupanje.

Porezni nadzor kod trošarinskih obveznika bazirat će se na naknadnim kontrolama isporučenih količina po-gonskog goriva korisnicima prava, pri čemu će se iz evi-dencija koje trošarinski obveznik mora voditi te eventu-alnog postupanja u smislu naprijed navedenog u slučaju dostizanja/prekoračenja dopuštenih količina pogonskog goriva utvrditi ispravnost postupanja u smislu odred-bi Zakona o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13., 32/13., 81/13., 100/15. i 120/15.) i spomenutog Pravilnika o postupku ostvarivanja oslobođenja od plaćanja poreza za diplomatska i konzularna predstavništva, institucije i tijela EU te međunarodne organizacije.

II - 219. Pravilnik o posebnom porezu na motorna vozila


Tumačenje čl. 6. st. 2. Pravilnika o posebnom porezu na motorna vozila kojim se regulira izračun vrijednosti vozila do 120 mjeseci starosti, odnosno pitate kako će se određivati vrijednost vozila na zahtjev poreznog ob-veznika prema Tablici 1 Pravilnika, a koja su starija od 120 mjeseci.

Članak 6. st. 7. Pravilnika o posebnom porezu na motor-na vozila (Nar. nov., br. 52/13., 90/13., 140/13., 116/14., 152/14. i 31/15.) propisuje, između ostalog, da u sluča-jevima u kojima se neće primijeniti Tablica 1, Carinska uprava će pri utvrđivanju porezne osnovice za rabljena motorna vozila koristiti raspoložive podatke o cijenama rabljenih motornih vozila na tržištu Republike Hrvatske (katalozi, cjenici trgovaca i slično), evidencije Carinske uprave o utvrđenim cijenama novih i rabljenih motornih vozila te tražite obavijesti od proizvođača, predstavničkih ureda i trgovaca radi utvrđivanja porezne osnovice i vri-jednosti dodatne opreme ugrađene u motorno vozilo.

Dakle, u slučajevima kada porezni obveznik zatra-ži utvrđivanje porezne osnovice za obračun posebnog poreza za vozilo starije od 120 mjeseci prema Tablici 1 Pravilnik, isto neće biti moguće obzirom da je spomenu-tom tablicom predviđeno utvrđivanje porezne osnovice samo za vozila do 120 mjeseci starosti. Stoga se za takva vozila porezna osnovica utvrđuje procjenom (kako je na-vedeno čl. 6. st. 7. Pravilnika).

II - 220. Određivanje poreznog statusa proizvoda Cappy multivitamin


Određivanje poreznog statusa proizvoda naziva Cappy multivitamin, negaziranog osvježavajućeg bezal-koholnog pića od više vrsta voćnih sokova i voćne kaše breskve s dodanim vitaminima i udjelom voća najmanje 50%, koji u svom sastavu sadrži arome.

Prosinac 2016.



Prema čl. 4. st. 1. Zakona o posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića (Nar. nov., br. 72/13.), predmet opo-rezivanja su kava i bezalkoholna pića koji se stavljaju na tržište Republike Hrvatske, a st. 3. istog članka nave-denog Zakona propisano je da se bezalkoholnim pićima u smislu predmetnog Zakona između ostalog smatraju pod t. 1., vode, uključujući mineralne vode i gazirane vode, s dodanim šećerom ili drugim sladilima ili aroma-tizirane te ostala bezalkoholna pića iz tarifne oznake KN 2202, osim voćnih sokova, voćnih nektara, bezalkohol-nih pića dobivenih od proizvoda iz tarifne oznake KN 0401 do 0404 i bezalkoholnih pića koja sadrže kavu, ekstrakte, esencije i koncentrate od kave, pri čemu se bezalkoholnim pićima ne smatraju proizvodi koji se su-kladno posebnim propisima smatraju hranom za poseb-ne prehrambene potrebe ili dodacima prehrani.

Sukladno navedenom i uvidom u priloženu deklaraci-ju proizvoda vidljivo je da se radi o negaziranom osvje-žavajućem bezalkoholnom piću, stoga smo mišljenja da je predmetni proizvod predmet oporezivanja prema čl. 4. st. 3. t. 1. Zakona o posebnom porezu na kavu i bezalko-holna pića te da je na isti potrebno obračunati posebni porez na bezalkoholna pića.

II – 221. Pravo na korištenje plinskog ulja obojanog plavom bojom kod izvođenja poljoprivrednih radova


Tražite da Vam pojasnimo korištenje plinskog ulja obojanog plavom bojom za poljoprivredne radove. U upi-tu navodite da je vlasnica poljoprivrednog gospodarstva Vaša majka koja ima karticu goriva za poljoprivredu, a vlasnik poljoprivrednog vozila (traktora) ste Vi osobno. Traktor se veći dio vremena nalazi na adresi Vaše maj-ke, a povremeno na Vašoj adresi u Ludbregu. Navodite da sve poljoprivredne radove tijekom cijele godine izvo-dite sami jer Vam majka nema položen vozački ispit. Nadalje navodite da su u sklopu poljoprivrednog gospo-darstva upisani vinograd, voćnjak i oranice. Zanima Vas da li ste ti osobno ovlašteni utakati plinsko ulje obojano plavom bojom na benzinskoj postaji na krticu goriva čiji je imatelj Vaša majka, ako imate punomoć ovjerenu kod javnog bilježnika te pitate da li Vi kao vozač traktora smijete upravljati njima na putu od Vašeg mjesta stano-vanja do adrese Vaše majke ako se u spremniku traktora nalazi plinsko ulje obojano plavom bojom. Nadalje Vas zanima što se događa s količinom plinskog ulja obojanog plavom bojom koja je dobivena, a nije utrošena do kraja godine, tj. da li se ta količina može prebaciti u sljedeću godinu ili se za toliko umanjuje koliko nije utrošeno.

U Zakonu o trošarinama (nar. nov., br. 22/13., 32/13., 81/13., 100/15. i 120/15.) odredbom čl. 92. st. 5. između ostalog je propisano da su korisnici prava na potrošnju plinskog ulja obojanog plavom bojom za namjene u poljoprivredi poljoprivredna gospodarstva upisana u odgovarajući upisnik poljoprivrednih gospo-

darstava pri ministarstvu nadležnom za poljoprivredu, a plinsko ulje koriste za pogon poljoprivrednih stro-jeva poljoprivrednih gospodarstava. Isto tako je i čl. 8. st. 1. Pravilnika o primjeni Zakona o trošarinama što se odnosi na plinsko ulje obojano plavom bojom za namje-ne u poljoprivredi, ribolovu, ribogojstvu, akvakulturi te na povrat plaćene trošarine na bezolovni motorni ben-zin za namjene u ribolovu (Nar. nov., br. 2/16.) propi-sano da plinsko ulje obojano plavom bojom korisni-ci prava za namjene u poljoprivredi mogu koristiti samo za pogon poljoprivrednih strojeva i registrira-nih vozila za prijevoz pčela.

Navedeni Pravilnik dostupan je na Internetskim stra-nicama Carinske uprave pod linkom https://carina.gov.hr/pravinik-o-primjeni-zakona-o-trosarinama-sto-se-od-nosi-na-plinsko-ulje-obojano-plvom.bojom-za-namjene-u-poljoprivredi-ribolovu-ribogojstvu-akvakulturi-te-na-povrat-placene-trosarine-na-bezolovni/2514.

Pravo na korištenje plinskog ulja obojanog plavom bojom za namjene u poljoprivredi ima osoba na koju glasi kartica, dakle, Vaša majka, bez obzira što ste Vi vlasnik traktora. Međutim, u Uputi o posebnostima ko-rištenja kartice „Gorivo za poljoprivredu i ribarstvo“ od osobe na koju ne glasi pravo korištenja plinskog ulja obojanog plavom bojom, Uputa broj 29/14., koja je na internetskim stranicama Carinske uprave dostupna pod linkom: https://carina.vog.hr/uputa-o-posebnostima-ko-ristenja-kartice-gorivo-za-poljoprivredu-i-ribarstvo-od-osobe-na-koju-ne-glasi-pravo-koristenja-plinskog-ulja-osobjanog-plavom-bojom-2669/2669, propisani su uvjeti pod kojima druga osoba, na koju ne glasi kartica goriva, može ostvarivati pravo na korištenje plinskog ulja oboja-nog plavom bojom za namjene u poljoprivredi.

U Vašem upitu niste naveli da li ste član OPG-a, od-nosno da li ste kao takvi navedeni u Rješenju o upisu u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava nositelja OPG-a na koji glasi kartica goriva.

Međutim, s obzirom da ste u Vašem upiti naveli da je posrijedi poljoprivredno gospodarstvo (vjerojatno pri tome misleći na OPG), ali ste naveli da stanujete na adre-si različitoj od adrese Vaše majke, na Vaš slučaj se ne primjenjuje točka 2. Upute, koja propisuje da iznimno karticu goriva može koristiti član obiteljskog poljopri-vrednog gospodarstva (u daljnjem tekstu: OPG-a), kao osoba na koju ne glasi kartica goriva, a koja je kao takva navedena u Rješenju o upisu u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava nositelja OPG-a na kojeg glasi kartica go-riva. U tom slučaju prilikom kupnje plinskog ulja oboja-nog plavom bojom prodavatelju se predočavaju kartica goriva, osobna iskaznica kojom član OPG-a dokazuje svoj identitet i identifikacijska isprava iz čl. 11. st. 1. t. 2. Pravilnika (Rješenje o upisu u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava nositelja OPG-a ili iskaznica OPG-a). Član OPG-a koji koristi karticu goriva, kupljeno plinsko ulje obojano plavom bojom mora koristiti isključivo u svrhu z koje je korisnik prava i ostvario pravo.

Stoga, u slučaju Vas i Vaše majke kao osobe na koju glasi kartica goriva, kako ste ga sami opisali, primjenji-vala bi se točka 3. Upute u kojoj je propisana potreba

Prosinac 2016.



ishođenja punomoći ovjerene kod javnog bilježnika. Punomoć za korištenje kartice goriva za poljoprivre-du i ribarstvo se sukladno točki 3. Upute daje samo u krajnje iznimnim slučajevima (npr. u slučaju bolesti ili invalidnosti, privremene onesposobljenosti osnovnog korisnika kartice goriva, više sile i slično). Uz zahtjev za izdavanje pisane suglasnosti za korištenje kartice goriva putem punomoći moraju se podnijeti dokazi koji potvr-đuju specifičnost situacije zbog koje se suglasnost traži.

U odnosu na drugi dio Vašeg upita, da li kao vozač traktora smijete upravljati njime na putu od Vašeg mjesta stanovanja do adrese Vaše majke, ističemo da trošarinski propisi nisu propisi koji uređuju cestovni prijevoz (za to područje je nadležno Ministarstvo unutarnjih poslova).

Što se tiče trećeg dijela Vašeg upita o neutrošenim količinama plinskog ulja obojanog plavom bojom, u čl. 8. st. 3. Pravilnika propisano je da se odobreno, a neiskori-šteno pravo na potrošnju plinskog ulja iz tekuće kalen-darske godine ne može prenijeti niti koristiti u sljedećoj kalendarskoj godini.

Zaključno Vam ukazujemo na potrebu zakonitog kori-štenja plinskog ulja obojanog plavom bojom u spremni-ku traktora i napominjemo da se ovim odgovorom daju pojašnjenja koja odražavaju sadržaj Vašeg upita te da se isti ne može smatrati relevantnim u odnosu na okolno-sti koje predmetnim upitom nisu iznesene ili pojašnjene u mjeri koja omogućuje davanje meritornog očitovanja, te Vas upućujemo da se u pogledu potrebe svakog do-datnog upita ili pojašnjenja izravno obratite nadležnom carinskom uredu.

MINISTARSTVO GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA

21. Sidrenje aquaparka

(MGPU Klasa: 350-01/16-02/119 Urbroj: 531-05-16-2od 28. travnja 2016.)

Povodom vašeg upita u vezi potrebe izdavanja lo-kacijske dozvole za postavljanje (sidrenje) aquaparka, mišljenja smo da se sukladno Zakonu o prostornom uređenju (Nar. nov., br.153/13.) lokacijska dozvola ne izdaje za postavljanje aquaparka ako se sastoji od usi-drenih plutajućih objekata i ako se postavlja na uređe-noj plaži. Međutim, postavljanje istog mora biti u skla-du s prostornim planom, a o čemu sukladno odredbi članka 124. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju treba voditi računa tijelo nadležno za provođenje po-stupka davanja koncesije. Naime, prema toj odredbi odluka o koncesiji koja se donosi prema posebnom pro-pisu koja obuhvaća provedbu zahvata u prostoru može se donijeti ako je taj zahvat planiran prostornim pla-nom, a što tijelo koje priprema dodjelu koncesije utvr-đuje uvidom u lokacijsku informaciju ili na drugi način propisan posebnim propisom.

22. Uporabna dozvola kao uvjet za izdavanje rješenja za obavljanje djelatnosti trgovine

(MGPU Klasa: 360-01/16-02/108 Urbroj: 531-05-2-16-2 od 14. ožujka 2016.)

Povodom vašeg upita što se smatra „dokazom upo-rabljivosti“ građevine u postupku izdavanja rješenja za obavljanje djelatnosti trgovine za građevinu gotove konstrukcije, betonski objekt tzv. „kažun“ površine do 12 m2, montažni, u komadu, lako prenosiv, otvoren sa prednje strane, s električnim priključkom, bez sanitarija koji bi se gradio na površini javne namjene (javno dobro u općoj uporabi), dajemo sljedeći odgovor.

Odredbom članka 2. stavka 2. podstavka 1. Pravil-nika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Nar. nov., br. 79/14., 41/15. i 75/15.) propisano je da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta u skla-du s odlukom nadležnog tijela jedinice lokalne samou-prave prema propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo na javnoj površini može graditi kiosk i druga građevina gotove konstrukcije tlocrtne površine do 15 m2 u skladu s tipskim projektom za kojega je do-neseno rješenje na temelju članka 77. Zakona o gradnji ili tehnička ocjena sukladno posebnom zakonu.

Slijedom iznesenog, ako se radi o građevini iz citirane odredbe Pravilnika za istu se ne izdaje uporabna dozvola pa je za izdavanje rješenja za obavljanje djelatnosti trgo-vine u toj građevini potrebno dostaviti dokaz da se radi o takvoj građevini, odnosno potrebno je dostaviti odluku nadležnog tijela jedinice lokalne samouprave (odluku o komunalnom redu) i rješenje o tipskom projektu ili teh-ničku ocjenu sukladno posebnom zakonu.

Ako se ne radi o građenju građevine gotove konstruk-cije u skladu s tipskim projektom za kojega je donese-no rješenje na temelju članka 77. Zakona o gradnji ili tehnička ocjena sukladno posebnom zakonu na javnoj površini ista se može graditi nakon što se za nju izradi glavni projekt (ako se gradi kao pomoćna građevina na građevnoj čestici postojeće zgrade), odnosno nakon što se za nju izda građevinska dozvola, prema odredbama Zakona o gradnji te je za uporabu iste i izdavanje rje-šenja za obavljanje djelatnosti trgovine potrebno izdati uporabnu dozvolu.

23. Dokaz pravnog interesa

(MGPU Klasa: -01/16-02/107 Urbroj: 531-05-2-16-2 od 29. ožujka 2016.)

Povodom vašeg pitanja: „može li se ugovoriti pravo građenja nogostupa na dijelu čestice koja čini cestovno zemljište javne ceste kojom upravlja Županijska uprava za ceste ili se treba napraviti parcelacija čestice i provesti potpuno izvlaštenje obzirom da se javnoj cesti trajno mi-jenja namjena te kako se regulira pravo gradnje kod gra-đenja ili ojačavanja nasipa (kojima upravljaju Hrvatske vode) na dijelovima ceste kojim upravlja ova Uprava?“, obavještavamo vas da je rješavanje imovinsko-pravnih

Prosinac 2016.



odnosa za javnu cestu i nerazvrstanu cestu uređeno Za-konom o cestama (Nar. nov., br. 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14.), čija je provedba u djelokrugu Mini-starstva pomorstva, prometa i infrastrukture, a rješa-vanje imovinsko-pravnih odnosa za nasipe uređeno je Zakonom o vodama (Nar. nov., br. 153/09., 63/11., 130/11., 56/13. i 14/14.), čija je provedba u djelokru-gu Ministarstva poljoprivrede. Što se smatra dokazom pravnog interesa za građenjem gore navedenih građe-vina, propisano je tim zakonima, te vas s tim u vezi upućujemo na navedena Ministarstva.

Nadalje, vezano za vaše navode da „dio katastarske čestice javne ceste, predviđenim zahvatom npr. izgrad-njom pješačke staze, trajno mijenja namjenu i više ne čini dijelove javne ceste koje navodi članak 4. Zakona o cestama, istim ne upravlja niti ga održava Županijska uprava za ceste, nego se izgradnjom prenosi na uprav-ljanje i održavanje na jedinice lokalne uprave i samou-prave na investitora (Gradove ili Općine)“, prije svega, obavještavamo vas da nogostup i pješačka staza prema propisima koji uređuju upravno područje prostornog uređenja i gradnje nisu iste građevine. Naime, nogo-stup je građevina koja se gradi uz kolnik dok je pješač-ka staza u smislu Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Nar. nov., br.79/14., 41/15. i 75/15.) građevina koja se gradi u prirodi. S tim u vezi, mišljenja smo, da se izgradnjom nogostupa na dijelu katastarske čestice javne ceste ne mijenja na-mjena tog dijela javne ceste. Naime, smatramo da se, u smislu odredbe članka 4. Zakona o cestama kojom su odredbom propisani dijelovi javne ceste, nogostup može smatrati dijelom javne ceste, tj. da isti čini javnu cestu. Stoga smo mišljenja da građenje nogostupa da dijelu katastarske čestice javne ceste predstavlja re-konstrukciju javne ceste.

24. Potvrda glavnog projekta

(MGPU Klasa: 360-01/16-02/43 Urbroj: 531-05-2-16-2 od 4. veljače 2016.)

Povodom vašeg upita izdaje li Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) potvrde glav-nog projekta za zgrade koje su izgrađene, a za koje je u tijeku postupak izdavanja građevinske dozvole prema odredbama Zakona o gradnji (Nar. nov., br. 153/13.), obavještavamo vas da se potvrde glavnog projekta prema spomenutom Zakonu ne izdaju za zgradu koja je izgrađena, tj. da se istom ne potvrđuje da je zgra-da izgrađena u skladu s posebnim uvjetima, odnosno propisima već se njome potvrđuje da je glavni projekt izgrađen u skladu s posebnim uvjetima, odnosno pro-pisima. Utvrđivanje usklađenosti zgrade s glavnim pro-jektom koji je izgrađen u skladu s posebnim uvjetima, odnosno propisima predmet je postupka izdavanja upo-rabne dozvole. Dakle, postojanje zgrade na građevnoj čestici za građenje na kojoj je u tijeku postupak izdava-nja građevinske dozvole nije od utjecaja na izdavanje potvrde glavnog projekta.

25. Upit o dokazu pravnog interesa

(MGPU Klasa: 360-01/15-02/709 Urbroj: 531-05-2-15-2 od 19. studenog 2015.)

Povodom vašeg upita vezanog uz dokaz pravnog in-teresa za izdavanje građevinske dozvole za rekonstruk-ciju vodoopskrbnog cjevovoda ili sanitarne kanalizacije sukladno Zakonu o gradnji (Nar. nov., br. 153/13.), oba-vještavamo vas da je slučaju rekonstrukcije postojećeg cjevovoda, odnosno kanalizacije investitor uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole dužan priložiti dokaz da ima pravni interes za izdavanje te dozvole. Dokazom pravnog interesa u navedenom slučaju prema odredbi članka 109. stavka 2. Zakon o gradnji smatraju se izva-dak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investi-tor vlasnik ili nositelj prava građenja na zemljištu na kojem se nalazi cjevovod, odnosno kanalizacija ili dokaz da je osnovana služnost za građenje cjevovoda, odnosno kanalizacije u korist investitora na tom zemljištu. Ako nema tih dokaza, dokazom pravnog interesa smatra se i poziv na odredbu posebnog zakona kojim je utvrđen interes Republike Hrvatske za građenje građevine za koju je zatražena građevinska dozvola, ako je investi-tor podnio zahtjev za izvlaštenje. Interes Republike Hrvatske za građenje vodnih građevina, a što uključuje i komunalno – vodne građevine, tj. vodoopskrbni cjevo-vod i sanitarnu kanalizaciju utvrđen je odredbom članka 22. stavka 4. Zakona o vodama (Nar. nov., br. 153/09., 63/11., 130/11., 56/13. i 14/14.).

Dakle, uzimajući u obzir navedeno, poziv na odredbu članka 144. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama (Nar. nov., br. 56/13.) kojom je propisano: „Ne-ovisno o upisima u zemljišnu knjigu ili katastar, svako-dobni vlasnik ili drugi posjednik nekretnine na kojoj su, odnosno ispod koje su izgrađene komunalne vodne građe-vine do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dužan je trpjeti služnost radi njihove rekonstrukcije i održavanja, bez naknade.“, ne smatra se dokazom pravnog interesa sukladno Zakonu o gradnji. Naime, „odluka nadležne dr-žavne vlasti na temelju koje je investitor stekao pravo služnosti“ iz odredbe članka 109. stavka 2. podstavka 4. Zakona o gradnji da bi se smatrala dokazom pravnog interesa u smislu Zakona o gradnji mora biti donesena u vidu odluke. Dakle, poziv na odredbu članka 144. Zako-na o izmjenama i dopunama Zakona o vodama ne znači da je „odluka nadležne državne vlasti na temelju koje je investitor stekao pravo služnosti“ donesena.

26. Formiranje građevne čestice

(MGPU Klasa: 350-01/16-02/416 Urbroj: 531-05-2-16-3 od 25. listopada 2016.)

Povodom vašeg upita o mogućnosti formiranja gra-đevne čestice od zemljišta koje se nalazi u obuhvatu DPU-a Zenta u Splitu (Službeni glasnik Grada Splita broj 2/98 i 1/07) na način da se građevna čestica formira bez dijela zemljišta na kojem je izgrađena prometnica,

Prosinac 2016.



u slučaju u kojem se, kako navodite, dio buduće čestice prema DPU-a Zenta u Splitu nalazi u prometnici, navo-deći da DPU-a Zenta u Splitu nije precizirao površinu čestice, dajemo mišljenje kako slijedi.

Prema stajalištu ovoga Ministarstva ako je za promet-nicu izdana građevinska i uporabna dozvola te zemljište na kojem je izgrađena prometnica čini građevnu česti-cu prometnice za koju je izdana građevinska dozvola u skladu s DPU-a Zenta u Splitu, tada nije moguće zahti-jevati da taj dio zemljišta uđe, tj. čini i građevnu česti-cu zemljišta koju planirate formirati i za koju je, kako navodite, u katastru već potvrđen geodetski projekt bez dijela zemljišta na kojem je izgrađena prometnica. To iz razloga što je u tom dijelu DPU-a Zenta u Splitu već pro-veden, tj. konzumiran. S tim u vezi skrećemo pozornost da se prema propisima koji uređuju vlasništvo i druga stvarna prava granice katastarskih čestica nalaze tamo gdje su zabilježene na terenu, tj. tamo gdje postoje u na-ravi, a ne tamo gdje su evidentirane u katastru.

Zaključno, obavještavamo vas da za formiranje gra-đevne čestice i građenje na istoj moraju biti ispunjeni svi drugi propisani uvjeti.

27. Članak 5. stavak 1. podstavak 3. alineja 3. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevi-nama i radovima

(MGPU Klasa: 360-01/16-02/118 Urbroj: 531-05-2-16-2 od 11. ožujka 2016.)

Povodom vašeg upita u vezi akta potrebnog za izvo-đenje radova kojima se, kako navodite, podiže nadozid tavana/potkrovlja stambene zgrade kosog krova (drvenog krovišta) čime se nužno podiže i kosi krov (njegova nosiva konstrukcija) te mijenja neto korisna površina kao i loka-cijski uvjet (visina zgade) iz građevinske dozvole ako je podizanje nadozida u skladu sa važećim prostornim pla-nom, nastavno navodeći da bi glavni projekt uključivao i projekt konstrukcije za rekonstrukciju krovišta zbog podi-zanja nadozida, dajemo mišljenje kako slijedi.

Prema odredbi članka 5. stavka 1. podstavka 3. aline-je 3. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Nar. nov., br. 79/14., 41/15. i 75/14.), bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom mogu se izvoditi radovi na postojećoj zgradi kojima se podiže novi nadozid do najviše 0,6 m ili postojeći nado-zid jednom povećava za najviše 0,6 m. Prema odredbi članka 1. stavka 2. navedenog Pravilnika projektiranju i građenju građevina te izvođenju radova iz stavka 1. toga članka investitor, projektant i izvođač dužni su pridrža-vati se svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje te se iste ne smiju projektirati, graditi, odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim pla-nom ili na drugi način protivno prostornom planu.

Slijedom navedenog, radovi na postojećoj zgradi koji-ma se podiže novi nadozid do najviše 0,6 m ili postojeći nadozid jednom povećava za najviše 0,6 m mogu se izvo-diti bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim pro-jektom neovisno o činjenici što se izvođenjem takvih ra-

dova mijenjaju lokacijskih uvjeti koje navodite u svojem upitu. S tim u vezi prethodno navedenih radovi, a koje podrazumijeva odredba članka 5. stavka 1. podstavka 3. alineje 3. Pravilnika, sukladno odredbi članka 1. stavka 2. navedenog Pravilnika ne smiju se projektirati, gradi-ti, odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim pla-nom ili na drugi način protivno prostornom planu.

Međutim, ako je svrha izvođenja građevinskih rado-va koje podrazumijeva gore citirana odredba članka 5. stavka 1. podstavka 3. alineje 3. navedenog Pravilnika, takva da se dosadašnja namjena tavana/potkrovlja odre-đena građevinskom dozvolom mijenja (primjerice ako je prema građevinskoj dozvoli tavan/potkrovlje predstav-ljao tehnički prostor kojem se mijenja namjena primje-rice u stambeni prostor) tada je potrebno ishoditi građe-vinsku dozvolu.

28. Provedba prostornih planova

(MGPU Klasa: 350-01/16-02/173 Urbroj: 531-05-16-2 od 10. svibnja 2016.)

Povodom vašeg upita vezanog uz provedbu pro-stornih planova, odnosno mogućnosti izdavanja lo-kacijskih i građevinskih dozvola za, kako navodite, bioplinska postrojenja (postrojenja za proizvodnju električne energije) u slučaju u kojem su Prostornim planom B. županije određene smjernice za planiranje istih u prostornim planovima gradova i općina, a Pro-stornim planom uređenja Općine S. nisu konkretno određeni uvjeti gradnje bioplinskih postrojenja, oba-vještavamo vas kako slijedi.

Postrojenja za proizvodnju električne energije se, imajući u vidu tehnološki proces koji se u njima primje-njuje, odnosno namjenu spomenutih građevina, mogu u načelu graditi na površinama koje su prostornim planom planirane za gospodarsku proizvodnu namjenu ako su te građevine po svojoj namjeni i tehnologiji prihvatljive za okoliš i okolnu gradnju a što će se utvrditi u upravnim postupcima izdavanja akata za provedbu prostornog pla-na. Imajući u vidu da su sirovine za proizvodnju biopli-na, odnosno za funkcioniranje bioplinskih postrojenja, uz ostalo, organski ostaci iz stočarske proizvodnje, odno-sno uzgoja životinja, predmetna bioplinska postrojenja u sklopu životinjskih farmi predstavljaju opremu koja je sastavni dio farme pa činjenica da je prostornim planom planirano građenje farmi (Prostornim planom uređenja Općine S. je planirana mogućnost građenja farmi - gos-podarske građevine za uzgoj životinja) po prirodi stva-ri podrazumijeva i mogućnost građenja tih postrojenja kao sastavnih dijelova farmi i to bez obzira na to je li takav način zbrinjavanja otpada i proizvodnje električne i toplinske energije planiran prostornim planom ili nije. Slijedom navedenog, mišljenja smo da se na površinama gospodarske proizvodne namjene određene prostornim planom može izdati lokacijska, odnosno građevinska dozvola za bioplinsko postrojenje kao i u slučaju kada se isto gradi u sklopu farme te ako su za izdavanje tih dozvola ispunjeni i drugi propisani uvjeti.

Prosinac 2016.



Vezano, pak uz dio vašeg upita koji se odnosi na mogućnost izdavanja lokacijske, odnosno građevinske dozvole za bioplinska postrojenja u slučaju u kojem je prostornim planom niže razine (Prostorni plan uređe-nja Grada C.) propisana mogućnost njihova građenja, ali bez određenja njihove snage prema smjernicama iz prostornog plana Bjelovarsko-bilogorske županije (Unutar građevinskih područja naselja PPUO/G-ima je moguće planirati postrojenja za proizvodnju ener-gije (električne, toplinske, bioplina…) snage manje od 5,0 MW, a unutar izdvojenih građevinskih područja izvan naselja i unutar prostora/površina za izgradnju izvan građevinskih područja gospodarske namjene, proizvodne, poljoprivredne snage manje od 10,0 MW) mišljenja smo da u tom slučaju nema zapreke za iz-davanje lokacijske, odnosno građevinske dozvole za izgradnju bioplinskih postrojenja ako je snaga istih u skladu sa spomenutim smjernicama.

29. Građenje bazena do 100 m2 na postojećoj građevini

(MGPU Klasa: 350-01/16-02/184 Urbroj: 531-05-2-16-3 od 20. travnja 2016.)

Povodom vašeg upita može li se građenju bazena tlocrtne površine do 100 m2 na građevini za koju je iz-dana uporabna dozvola koji bi se gradio unutar tlocrt-nih gabarita pitara (žardinjere) na način da se ukloni hortikulturu i zemlju te izvede hidroizolaciju, oblogu ke-ramičkim pločicama i ugradi bazensku tehniku, kojim radovima se ne bi mijenjali temeljni zahtjevi za građe-vinu, pristupiti na temelju glavnog projekta u skladu s odredbom članka 4. točka 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Nar. nov., br. 79/14., 41/15. i 75/15.) – u daljnjem tekstu: Pravilnika, je li za građenje istog potrebno ishoditi građevinsku dozvolu ili se pak isti može graditi bez bilo kakve dokumentacije, obavještavamo vas da se odredba članka 4. točke 1. Pra-vilnika odnosi na građenje bazena koji je ukopan u tlo te se ta odredba odnosi i na radove na rekonstrukciji pitara samo ako je pitar ukopan u tlo.

Međutim, s obzirom da kako navodite, pitar nije ukopan u tlo nego se nalazi na građevini za koju je izdana uporabna dozvola, skrećemo pozornost na odredbu članka 5. podstavka 2. Pravilnika kojom je propisano da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom mogu izvoditi radovi na posto-jećoj zgradi radi preuređenja, odnosno prilagođavanja prostora novim potrebama prema kojima se mijenja organizacija prostora, nenosivi pregradni elementi zgrade i/ili instalacije, a kojim promjenama se ne utje-če na ispunjavanje mehaničke otpornosti i stabilnosti za građevinu i/ili sigurnosti u slučaju požara te se ne mijenja usklađenost građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena.

Slijedom iznesenog, prema mišljenju ovoga Ministar-stva, sukladno citiranoj odredbi Pravilnika za navedene radove je potrebno izraditi glavni projekt.

30. Dokaz pravnog interesa

(MGPU Klasa: 350-01/16-02/250 Urbroj: 531-05-2-16-2 od 10. lipnja 2016.)

Povodom vašeg upita vezanog uz dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole za rekon-strukciju postojećeg sustava javne odvodnje, te s tim u vezi mišljenja ovoga Ministarstva, Klasa: 360-01/15-02/709, Urbroj: 531-05-2-15-2 od 19. studenog 2015. danog Vodovodu i kanalizaciji d.o.o., Karlovac glede odredbe članka 144. Zakona o izmjenama i do-punama Zakona o vodama (Nar. nov., br. 56/13.) daje-mo mišljenje kako slijedi.

Odredbom članka 144. navedenog Zakona o izmje-nama i dopunama Zakona o vodama propisano je: „Ne-ovisno o upisima u zemljišnu knjigu ili katastar, svako-dobni vlasnik ili drugi posjednik nekretnine na kojoj su, odnosno ispod koje su izgrađene komunalne vodne gra-đevine do dana stupanja na snagu toga Zakona, dužan je trpjeti služnost radi njihove rekonstrukcije i održava-nja, bez naknade.“. Citirana odredba, kako je to propi-sano, odnosi se na slučajeve u kojima je služnost osno-vana. Dakle, sukladno Zakonu o gradnji (Nar. nov., br. 153/13.) i prethodno navedenom Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o vodama, ako je služnost osnova-na kao dokaz pravnoga interesa za rekonstrukciju po-stojećeg sustava javne odvodnje potrebno je, kako smo već napisali u spomenutom mišljenju, priložiti dokaz da je ista osnovana, tj. ugovor o osnivanju služnosti ili odluku tijela državne vlasti da je ista osnovana. Ako pak ista nije osnovana kao dokaz pravnog interesa mo-guće je priložiti, osim spomenutog ugovora i odluke, suglasnost vlasnika zemljišta ili pozvati se na odredbu članka 22. stavka 4. Zakona o vodama (Nar. nov., br. 153/09., 63/11., 130/11., 56/13. i 14/14.) prema ko-joj je građenje i održavanje vodnih građevina iz toga članka, a što uključuje i komunalno vodne građevine, u interesu Republike Hrvatske i dostaviti dokaz da je podnesen zahtjev za izvlaštenje.

31. Provedba javne rasprave

(MGPU Klasa: 350-01/16-02/132 Urbroj: 531-05-2-16-2 od 4. travnja 2016.)

Povodom vašeg upita o mogućnosti ponovnog uskla-đivanja Prostornog plana uređenja Grada N. sa član-kom 201. Zakona o prostornom uređenju (Nar. nov., br. 153/13.), a vezano za ponovno određivanje neuređenih dijelova građevinskih područja u tom planu bez provo-đenja javne rasprave, obavještavamo vas da Zakonom o prostornom uređenju nije propisano koliko puta se može provoditi postupak takvog usklađivanja. Stoga smo mi-šljenja da se sukladno članku 201., a u vezi s člankom 94. stavkom 3. navedenog Zakona i drugi puta može pro-vesti postupak usklađivanja Prostornog plana uređenja Grada N. sa Zakonom o prostornom uređenju bez provo-đenja javne rasprave.

Prosinac 2016.


SUDSKA PRAKSA

DOMAĆA SUDSKA PRAKSA

OBVEZNO PRAVO*

55. NIŠTETNOST UGOVORA ZBOG PREDMETA OBVEZE (čl. 47. ZOO-a/91)Kad je predmet obveze nedopušten ugovor je ništetan

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Br. Rev x 258/14-2, od 30. travnja 2014.)

„Prema ocjeni ovoga suda drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja u ovom postupku odbio kao neosnovan ocijenivši da je predmetni ugovor ništav.

Odredbom članka 46. st. 2. Zakona o obveznim odno-sima (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. – u nastavku teksta: ZOO) propisano je da ugovorna obveza mora biti moguća, dopuštena i odre-đena, odnosno odrediva.

Prema odredbi članka 47. ZOO-a, u slučajevima kada je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je ništav.

Valja uzeti u obzir činjenicu da su usluge tužitelja, koje je trebao pružiti tuženicima u ispunjenju svoje ugovorne obveze nedopuštene obveze u smislu odredbe članka 103. st. 1. ZOO-a, pa je, prema ocjeni ovoga suda, drugostupanjski sud osnovano zaključio da je predmetni ugovor ništav, pri čemu se drugostupanjski sud doduše nije pozvao na odredbu članka 47. ZOO-a, ali to ne utječe na pravilnost pobijane drugostupanjske presude.

U slučaju neizvršenja ništavog ugovora na ispunje-nje, obvezana strana (tuženici u ovom postupku) nije dužna ispuniti svoju ugovornu obvezu, pa tužitelj od tuženika u ovom postupku neosnovano zahtjeva ispu-njenje njihovih obveza na osnovi plaćanja ugovorne na-knade-provizije.

Vrlo opširni navodi tužitelja izneseni u reviziji ko-jima tužitelj detaljno elaborira da je pomagao tuženi-cima, lobirao za njih, dogovarao im sastanke u raznim državnim institucijama i organizacijama, koristeći svo-ja poznanstva s ljudima zaposlenim u državnim insti-tucijama i time im omogućio da, zbog kompleksnosti postupka eksproprijacije, ostvare izvansudsku nagod-bu, ne utječe na pravilnost pobijane drugostupanjske presude. To stoga što je, i prema shvaćanju ovog revi-zijskog suda, predmetni ugovor, koji su stranke u ovom postupku sklopile tijekom 1990-tih, ništav, u smislu odredbe članka 47. ZOO-a, jer je tim ugovorom ugovo-rena nedopuštena osnova.

Prema tome, nije ostvaren niti revizijski razlog po-grešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju članka 393. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov.,

* Odluke Suda temelje se na odredbama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO/91) i Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/95., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05)

br. 53/916, 91/92., 112/99., 99/88., 117/03., 88/05., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. i 123/08.) revizija tužite-lja podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena kao neosnovana.“

56. ODGOVORNOST ZA ŠTETU OD OPASNE STVARI (čl. 173. ZOO/91)Ručna bomba je opasna stvar

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Br. Rev x 157/11-3, od 8. rujna 2015.)

„Naime, prema odredbi čl. 377. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) kada je šteta prouzročena kazne-nim djelom, a za kazneno gonjenje je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovor-noj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja. Dulji zastarni rok iz čl. 377. ZOO-a smije se primijeniti samo onda kada je kaznenom presudom utvrđeno da šteta potječe od kaznenog djela, kako to pravilno ističe i tuženica. Međutim, iznimku predstavlja pravo parničnog suda utvrditi je li šteta pro-uzročena kaznenim djelom samo kada su postojale pro-cesne smetnje zbog kojih se protiv odgovorne osobe nije mogao provesti kazneni postupak, primjerice ako je ona umrla pa nije bilo zakonske mogućnosti za provođenje kaznenog postupka, kao što je to slučaj u ovom pred-metu. O tome je li u takvom slučaju šteta prouzročena kaznenim djelom parnični sud je ovlašten odlučiti kao o prethodnom pitanju (čl. 12. Zakona o parničnom po-stupku -Nar. nov., br. 53/916, 91/92., 112/99., 99/88., 117/03., 88/05., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08.). U konkretnom slučaju A. S. je aktivirao ručnu bombu i usmrtio J. B., ali je pritom i sam, smrtno stradao pa je po-stojala procesna smetnja za vođenje kaznenog postupka. Stoga su pravilno sudovi utvrdili da je šteta prouzročena kaznenim djelom, a u kojem slučaju treba primijeniti dulji zastarni rok iz čl. 377. ZOO-a.

Pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da tuženi-ca odgovara za štetu.

Neosnovano tuženica tvrdi da ne odgovara za štetu koja je tužiteljici nastala u štetnom događaju. Naime, A. S. je u vrijeme štetnog događaja bio pripadnik pri-čuvnog sastava HV-a, u to vrijeme bio je na odmoru te je aktivirao ručnu bombu kojom je bio zadužen i pritom usmrtio prednika tužiteljice. Ručna bomba predstavlja opasnu stvar i za štetu koja potječe od te opasne stvari odgovara država, kao njezin imatelj, neovisno o tome je li štetna radnja počinjena u vezi s obavljanjem službe ili ne. Stoga su sudovi pravilno primijenili odredbe čl. 173. do 177. ZOO-a kada su utvrdili da za štetu koju je u štetnom događaju pretrpjela tužiteljica odgovara tuženica, jer iako je A. S. u vrijeme štetnog događaja bio na odmoru utvrđeno je da ručnu bombu nije od tu-ženice oduzeo na protupravan način, već ju je nosio sa znanjem i odobrenjem tuženice, jer se prilikom od-

Prosinac 2016.


SUDSKA PRAKSA

laska na odmor naoružanje nije ostavljalo u skladištu zbog njihove udaljenosti, a niti se kontroliralo ostavlja li se naoružanje u skladištu.

Tuženica nije dokazala da postoje razlozi koji je oslo-bađaju odgovornosti pa je pravilna ocjena nižestupanj-skih sudova da je tuženica dužna tužiteljici naknaditi štetu koju je pretrpjela u štetnom događaju.

Primjenom odredbe čl. 200. ZOO-a nižestupanjski su-dovi su tužiteljici dosudili pravičnu naknadu za duševne boli zbog smrti supruga (čl. 201. st. 1. ZOO-a).“

57. VALUTA OBVEZE (čl. 395. ZOO/91)Ako novčana obveza u skladu sa zakonom glasi na plaćanje u stranoj valuti može se u toj valuti zahtijevati i njezino ispunjenje

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Br. Rev -1002/12-3, od 12. veljače 2014.)

„Drugostupanjskom presudom kojom je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na valutu obveze, suđeno je:

„Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos 54.732,45 eura sa zateznom kamatom koja se plaća na devizne šted-ne uloge po viđenju na euro za razdoblje od 1. svibnja 2005. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do ispla-te sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, kao i nadoknaditi mu par-nični trošak u iznosu 34.390,00 kn u roku 15 dana.“

Suprotno revizijskim navodima, prema shvaćanju revizijskog suda, time što je drugostupanjskom presu-dom ispunjenje predmetne novčane obveze određeno u stranoj valuti, umjesto u domaćoj valuti, nije prekoračen tužbeni zahtjev, pri čemu valja imati na umu i to da je stopa zatezne kamate određena na stranu valutu (do 31. prosinca 2007.) znatno niža od stope zatezne kamate određene na domaću valutu.

Naime, ispunjenje obveze koja u skladu sa zakonom, kao što je u ovom predmetu slučaj, glasi na devize (riječ je o regresnom zahtjevu iz ugovora o jamstvu i ugovora o deponiranju deviznih sredstava kod banke), njezino se ispunjenje može zahtijevati i dosuditi u devizama, neo-visno o tome što tužitelj ističe zahtjev na isplatu domaće valute, time da pravo na isplatu u devizama opredjeljuje i zahtjev na isplatu zatezne kamate.

Zbog toga, u postupku pred drugostupanjskim su-dom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 2. Zakona o parnič-nom postupku (Nar. nov., br. 53/916, 91/92., 112/99., 99/88., 117/03., 88/05., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. i 123/08.).

Tuženica se nadalje u reviziji poziva na „… lihvarski odnos pokriven nizom ugovora“, ali ne navodi određeno koji bi to ugovor kao zelenaški bio ništav te u čemu bi se konkretno očitovale subjektivne i objektivne pretpostav-ke potrebne za utvrđenje ništavosti nekog ugovora kao zelenaškog pozivom na odredbu članak 141. mjerodav-

nog Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01.).

Predmet spora je regresni zahtjev iz jamstva sredstvi-ma iz ugovora o deponiranju strane valute, kojim je tuži-telj jamčio banci ispunjenje zajma (kredita) sklopljenog između banke i tuženice i koji je, jer nije vraćen, banka naplatila iz deviznog depozita tužitelja.

Izloženi je zahtjev pobijanom presudom prihvaćen time da je novčana obveza određena u stranoj valuti, u čemu revizijski sud u cijelosti prihvaća materijalnoprav-ne razloge navedene u drugostupanjskoj presudi.“

58. UGOVOR O KOMISIONU – STEČAJ KOMISIONARA (čl. 789. ZOO-a/91)U slučaju stečaja komisionara komitent može zahtijevati od trećega, kome je komisionar predao stvari, da mu plati njihovu cijenu

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Br. Rev x 5/12-2, od 28. kolovoza 2012.)

„Tuženik revizijom osporava pravilnu primjenu odredbe članka 789. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. – u nastavku teksta: ZOO) u od-nosu na zaključak drugostupanjskog suda da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati ispunjenje obveze izrav-no od tuženika. U reviziji se ističe da tuženik nije u ugo-vornom odnosu s tužiteljem te da je tužitelj prijavio traž-binu prema komisionaru u stečaju pa postoji opasnost da se dvostruko naplati, jednom od komisionara, a drugi put od tuženika kao korisnika kredita. Prema navodima revidenta, njegova obveza iz ugovora o kreditu skloplje-nim s komisionarom ispunjena je tako što je umjesto isplate komisionaru ustupljeno potraživanje koje je ko-risnik kredita (revident) imao prema M. d.o.o. P.

Prema pravnom shvaćanju revidenta, nižestupanjski su sudovi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno pri-mijenili odredbe materijalnog prava.

Polazeći od utvrđenja da je nad komisionarom, čiji je tuženik bio direktor, otvoren stečajni postupak prije za-ključenja glavne rasprave, ostaje ocijeniti jesu li se ste-kli uvjeti za primjenu odredbe članka 789. stavak 1. i 2. ZOO-a, koja uređuje pravo komitenta izravno od trećega potraživati ispunjenje obveze iz ugovora koji je sklopio komisionar s trećim u izvršavanju komitentova naloga.

Naime, treća osoba s kojom komisionar sklapa prav-ne poslove u izvršavanju naloga iz ugovora o komisio-nu, ako ugovorom nije drukčije određeno ili ako druk-čije ne proizlazi iz okolnosti konkretnog slučaja, nije u izravnom ugovornom odnosu s komitentom. Prema odredbi članka 771. ZOO-a, ugovorom o komisionu ob-vezuje se komisionar za naknadu (proviziju) obaviti u svoje ime, a za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjeri komitent. U ugovorni odnos s trećima komisionar stupa u svoje ime, ali je dužan položiti ko-mitentu (nalogodavcu) račun o obavljenom poslu i pre-dati mu sve što je primio po osnovi posla izvršenog za njegov račun. Dužan je također prenijeti na komitenta

Prosinac 2016.


SUDSKA PRAKSA

potraživanja i ostala prava koja je stekao prema tre-ćemu s kojim je obavio posao u svoje ime i za račun komitenta (arg. iz čl. 780. ZOO-a).

Iz navedene (dispozitivne) odredbe proizlazi da ko-mitent nije aktivno legitimiran prema trećemu potra-živati ispunjenje obveze iz ugovora koji je ovaj sklo-pio s komisionarom, ako zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno.

Iznimka od navedenog pravila propisana je odredbom članka 789. stavak 2. ZOO-a, koja modificira položaj ko-mitenta prema trećemu. U slučaju stečaja komisionara komitent može zahtijevati od trećega, kome je komisi-onar predao stvari, da mu isplati njihovu cijenu odno-sno njezin još neplaćeni dio. Primjenom te odredbe na predmetni poslovni odnos, a imajući na umu da je nad komisionarom otvoren stečaj, proizlazi da tužitelj ima aktivnu legitimaciju prema tuženiku potraživati kredita pod pretpostavkom da kredit ili njegov dio nije vraćen.

Sudovi su pravilno našli da tuženik nije vratio kredit komisionaru s kojim je sklopio ugovor o kreditu.“

59. SVRHA OSUGURANJA IMOVINE (čl. 925. ZOO/91)Iznos naknade za štetu koja se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osigu-ranog slučaja ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Br. Rev 1046/08-2, od 24. veljače 2015.)

„Predmet spora je zahtjev na obvezivanje tuženika isplatiti tužitelju 1.017.870,00 kn, s pripadajućim zate-znim kamatama ili (ako se taj zahtjev ocijeni neosnova-nim) možebitno kumulirani tužbeni zahtjev na obvezi-vanje tuženika isplatiti tužitelju kunsku protuvrijednost 146.000,00 eura, s pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj drži da je tuženik u obvezi isplatiti mu utuženi iznos na temelju s njime sklopljenog ugovora o osigu-ranju videoteke u njegovu vlasništvu, a sve na ime na-knade štete s osnove ostvarenog (nastalog i osiguranog) rizika krađe videokazeta.

Predmetni slučaj (spor iz ugovora o dobrovoljnom osiguranju imovine) valja razriješiti primjenom Zako-na o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96. – u nastavku teksta: ZOO), koji se ovdje primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. Za-kona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05.).

Tužitelj je, da bi se uopće moglo razmatrati postoji li pravna osnova njegova zahtjeva i da bi uspio u spo-ru, prije svega, trebao dokazati (sukladno odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili ko-jima pobija navode i dokaze protivnika) štetu koju trpi i njezinu visinu, ali i ono što tvrdi i na čemu temelji tužbeni zahtjev: da je s tuženikom sklopio ugovor o osi-guranju na kojeg se u sadržaju poziva, a kojim bi bile osigurane konkretne videokazete prema specifikaciji

(popisu) videokazeta načinjenom za potrebe osiguranja tako da se u slučaju nastupa osiguranog slučaja „odšteta ima isplatiti na temelju navedenog popisa bez potrebe dostave bilo kakve daljnje dokumentacije“ koja bi (u od-nosu na to: koje su mu određene kazete ukradene i koja je cijena upravo tih određenih kazeta) imala služiti kao jedan od dokaza za utvrđenje visine štete.

To je pogotovo trebalo dokazati polazeći od osnovnog smisla navedene (jasne) odredbe članka 925. stavak 2. ZOO-a (kao odredbe kogentne prirode, koju stranke ugo-vora o osiguranju ugovorom ne mogu isključiti): da osi-guranik (oštećeni) nastupom osiguranog slučaja ne može ostvariti naknadu koja bi bila veća od stvarne štete koju je na osiguranoj imovini pretrpio – pa sve i da je ugovorio iznos osiguranja koji bi bio veći od te stvarne štete.

Budući da tužitelj navedeno nije dokazao, dakle nije dokazao niti ono osnovno za uspjeh u postupku i obve-zivanje tuženika da mu, u smislu navedenih odredaba članka 925. ZOO-a, ispuni tražbinu iz zahtjeva (imajući na umu da osiguratelj nije dužan platiti ugovorenu na-knadu samo zbog toga jer je nastupio osigurani slučaj i da je nastup štetnih posljedica osiguranog rizičnog do-gađaja jedan od osnovnih uvjeta nastanka obveze osi-guratelja za naknadu štete prouzročene osiguraniku tim rizičnim događajem) – štetu koju trpi, a utvrđeno je čak suprotno njegovim navodima – da prijeporni popis vide-okazeta u utvrđenom sadržaju i okolnostima konkretnog slučaja nema značenje koje mu daje, napose što bi mu uz takvo značenje ugovor o osiguranju omogućio (kako se navodi u osporenoj presudi: s obzirom na dugo tra-janje osiguranje, promjenjivo stanje zaliha u videoteci vezano uz nabavu novih videokazeta, iznajmljivanje i oštećenje) isplatu naknade protivno navedenoj prisilnoj odredbi članka 925. stavak 2. ZOO-u (u iznosu većem i od štete koju bi kao osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja), nižestupanjski sudovi nisu imali ra-zloga udovoljiti njegovu zahtjevu.“

RADNO PRAVO*

26. ZASTARA TRAŽBINE IZ RADNOG ODNOSA (čl. 138. ZR-a/95)Tražbina iz radnog odnosa zastarijeva za tri godine

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Br. Revr 521/14-2, od 12. srpnja 2016.)

„Predmet ovog postupka je tužiteljičin zahtjev za isplatu neisplaćenih bruto plaća za daljnje razdoblje, od prosinca 2007. do svibnja 2011., u kojem razdoblju tuži-teljica nije radila uslijed navedene nezakonite odluke o prestanku radnog odnosa.

Nižestupanjski sudovi ocijenili su prigovor zastare ne-osnovanim smatrajući da je zastarni rok za potraživanje

* Odluke sudova temelje se na odredbama Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/09., 61/11. i 73/13. – dalje: ZR/09) i Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14. – dalje: ZR/14).

Prosinac 2016.


SUDSKA PRAKSA

naknade neisplaćene plaće počeo teći od pravomoćnosti presude kojom je odluka tuženika o prestanku radnog odnosa utvrđena nezakonitom, dok tuženik smatra da za-stara potraživanja tužiteljice počinje teći od dospijeća sva-kog pojedinačnog mjesečnog iznosa neisplaćene plaće.

Prema odredbi čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odno-sima (Nar. nov., br. 35/05. i 41/08. – u nastavku teksta: ZOO) zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

Ocjena ovog Suda je da su nižestupanjski sudovi pra-vilno zaključili da je u konkretnom slučaju tužiteljica mogla zahtijevati isplatu naknade (neisplaćene) plaće (sukladno odredbama čl. 93. st. 1. u vezi s čl. 90. Zakona o radu - Nar. nov., br. 137/04. - pročišćeni tekst – dalje: ZR) tek nakon što je o (ne)zakonitosti prestanka radnog odno-sa pravomoćno odlučeno drugostupanjskom presudom.

Odredbom čl. 138. ZR-a, koji se u ovom slučaju pri-mjenjuje kao lex specialis, propisano je da ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanje iz radnog odnosa zastarijeva za tri godine.

Budući da je presuda kojom je odluka tuženika o prestanku radnog odnosa utvrđena nezakonitom posta-la pravomoćna 15. studenoga 2010., a tužba je u ovom predmetu podnesena 29. prosinca 2011., u konkretnom slučaju nije protekao spomenuti trogodišnji zastarni rok propisan čl. 138. ZR-a, slijedom čega nije nastupila za-stara potraživanja tužiteljice.“

27. IZVANREDNI OTKAZ UGOVORA O RADU (čl. 107. ZR-a/95)Nemarno i nesavjesno obavljanje radnih zadataka opravdan je razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Br. Revr 470/14-2, od 1. listopada 2014.)

„Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova jasno proizlazi da se radničko vijeće očitovalo na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu prije nego što je odluka o otkazu donesena, a što znači da je odluka donesena u skladu s odredbom članka 152. tada važećeg Zakona o radu (Nar. nov., br. 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 142/03., 30/04. i 137/04. – u nastavku tekst: ZR).

Drugostupanjski sud pritom smatra da činjenica da je tužiteljica kao njegovateljica nemarno i nesavjesno iz-vršavala svoje zadaće i verbalno vrijeđala i nanijela oz-ljede korisnici tuženika A. Z., predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, a radi kojeg daljnji rad tužiteljice kod tuženika nije moguć (čl. 107. ZR-a).

Također, drugostupanjski sud smatra da se rok za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu može ra-čunati samo od dana kada je za povredu saznala osoba koja je zbog svojih voditeljskih ovlasti dužna prijaviti osobi poslodavca koja donosi odluku o otkazu, s tim da je ravnatelj tuženika odluku donio u roku od 15 dana od dana saznanja za učinjenu povredu radne obveze od strane tužiteljice.“

28. IZVANREDNI OTKAZ UGOVORA O RADU (čl. 107. ZR-a/95)Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Br. Revr 946/12-2, od 24. veljače 2016.)

„Prema odredbi članka 107. st. 2. Zakona o radu (Nar. nov., br. 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 142/03., 30/04. i 137/04. – u nastavku tekst: ZR), ugo-vor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvan-redni otkaz temelji.

Dakle, nižestupanjski sudovi zaključuju da je tuženik otkazao ugovor o radu po proteku roka od 15 dana te prihvaćaju tužbene zahtjeve.

U reviziji tuženik, prema ocjeni ovog revizijskog suda osnovano, prigovara da su sudovi ocijenivši pravodob-nost otkaza ugovora o radu, pogrešno primijenili mate-rijalno pravo.

Naime, prema odredbi čl. 125. st. 2. ZR-a, ako je po-slodavac pravna osoba, onda ovlaštenja zastupanja u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u sve-zi s radnim odnosom ima direktor ili drugo tijelo za to ovlašteno statutom, ugovorom ili izjavom o osnivanju ili drugim pravilima pravne osobe.

Prema sadašnjem stanju ovog predmeta, s obzirom na navedeni propis, ovlast za donošenje odluke o izvanred-nom otkazu ugovora o radu ima predsjednik uprave tu-ženika, pa je mjerodavno kada je on saznao za činjenice na kojima se temelji otkaz ugovora o radu.

U situaciji kada su činjenice na kojima se temelji otkaz utvrđene radom internog povjerenstva, rok za izvanredni otkaz ugovora o radu počinje teći od dana kada je uprava poslodavca prihvatila izvješće povjerenstva. Takvo shva-ćanje već je zauzeto u praksi ovog revizijskog suda (pre-suda poslovni broj Revr-115/09 od 29. travnja 2009.).

U razlozima prvostupanjske presude izneseno je da tuženik nije dokazao da bi tužitelj otuđio gorivo iz skla-dišta tuženika, međutim, tuženik ugovor o radu nije niti otkazao zbog tog razloga.

Nisu prihvatljivi ni razlozi koji se odnose na to da tuži-telju nije dokazano da bi upravo on bio odgovoran za ne-pravilnosti u radu skladišta (utvrđeni manjkovi i viškovi).

Naime, sumarni razlozi koje je u tom smislu iznio pr-vostupanjski sud nisu dovoljni za zaključak koji je taj sud donio, s obzirom na to da je tužitelj voditelj skladi-šta pa se njegova odgovornost za nepravilnosti u radu skladišta ne može ocjenjivati mjerilima koja vrijede za zaposlenike skladišta koji nemaju posebne ovlasti.“

PROPISI IZ STVARNOG PRAVARedakcijski pročišćeni tekstovi

Zagreb, travanj 2015.Pripremio: Damir PAVIČIĆ, dipl. iur.Broj stranica: 275

Prosinac 2016.


SUDSKA PRAKSA

29. IZVANREDNI OTKAZ UGOVORA O RADU (čl. 108. ZR-a/09)Postupanje radnika na način koji je Ugovor o radu i Pravilnik o radu poslodavca propisao kao osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa opravdan je razlog za izvanredni ot-kaz ugovora o radu

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Br. Revr 349/14-2, od 30. rujna 2014.)

„Predmet spora je dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu, koji je tuženik dao tužiteljici odlukom od 6. prosinca 2011., a time i osnovanost zahtjeva tuži-teljice za sudski raskid ugovora o radu.

S obzirom na rezultate provedenog postupka pred ni-žestupanjskim sudovima, a na temelju kojih je utvrđeno:

-da je tužiteljica sklopila s tuženikom ugovor o radu 1. kolovoza 2010. i na temelju njega obavljala poslove asistentice u odjelu financijskog knjigovodstva,

-da je po saznanju o navodnim malverzacijama s ku-ponima tuženika zvanim „svijet prednosti“, a koji omo-gućavaju kupnju robe u tuženikovim prodavaonicama po cijeni nižoj za 15%, tuženik proveo internu istragu na temelju koje,

- da je tuženik utvrdio da je tužiteljica koristeći svoj rukovodeći i nadređeni položaj nagovarala radnike, njoj podređene, da ne iznose svoja saznanja o krađi i ponov-nim korištenjem već iskorištenih kupona,

- da je u ugovoru o radu sklopljenim s tužiteljicom, kao i Pravilniku o radu tuženika izrijekom predviđena kao osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa i ra-zlogom za izvanredno otkazivanje ugovora o radu,

pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je zbog takvog postupanja tužiteljice tuženik opravdano izgu-bio povjerenje u nju kao radnicu zaposlenu na jednom od rukovodećih mjesta kod njega, a što jest, u smislu odredbe članka 108. stavak 1. Zakona o radu (Nar. nov., br., 149/09. i 63/11. – u nastavku tekst: ZR), zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Naime, polazeći od činjenice da je radno mjesto tuži-teljice bilo jedno od vodećih kod tuženika, a to ujedno znači da je tužiteljica bila nadređena određenom broju radnika tuženika, izvjesno je da se od tužiteljice očeki-vala dodatna odgovornost i savjesnost u izvršavanju po-slova toga radnog mjesta, što, uz ostalo, podrazumijeva i lojalnost nje kao radnika tuženiku, koji je, uz ostalo, dužan štititi interese tuženika. Upravo zato je u njezi-nu ugovoru o radu i bila, u članak 9. unesena odredba propisana i Pravilnikom o radu tužitelja, a prema kojoj se zanemarivanje određenih podataka ili vijesti bitnih za poslodavca, kao što su saznanje o krađi, utajivanju i spletkarenju s dokazima smatraju osobito teškom povre-dom obveze iz radnog odnosa s posljedicom izvanrednog otkazivanja ugovora o radu.

Budući da je u postupku tuženik dokazao da je tuži-teljica postupala upravo na način koji je ugovor o radu odnosno Pravilnik o radu tuženika propisao kao oso-

bito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, te je iz-vjesno da je tuženik zbog takvog postupanja tužiteljice izgubio povjerenje u nju, ostvarene su sve pretpostav-ke iz odredbe članka 108. stavak 1. ZR-a za izvanredni otkaz ugovora o radu.“

30. IZVANREDNI OTKAZ UGOVORA O RADU (čl. 108. ZR-a/91)Korištenje slobodnih dana bez odobrenja po-slodavca opravdan je razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Br. Gž R 1739/12-3, od 29. listopada 2014.)

„Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ne-dopuštenom i nezakonitom Odluke o izvanrednom otka-zu Ugovora o radu od 27. travnja 2011., kojom je tuženik izvanredno otkazao tužitelju Ugovor o radu od 1. lipnja 2009., da ona nema pravnog učinka, da tužiteljev radni odnos nije prestao i traje sukladno Ugovoru o radu, te da se slijedom toga naloži tuženiku vratiti tužitelja na posao i priznati mu sva prava iz radnog odnosa od dana donošenja odluke do vraćanja na rad.

I prema ocjeni ovoga suda, pravilno je drugostupanj-ski sud primijenio materijalno pravo kada je prvostu-panjsku presudu preinačio i tužbeni zahtjev odbio.

Odredbom članka 108. stavak 1. Zakona o radu (Nar. nov., br., 149/09. i 63/11.) propisano je da po-slodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugo-vora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovo-renog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog oso-bito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

U okolnostima konkretnog slučaja pravilna je ocje-na drugostupanjskog suda da je tužitelj slobodne dane koristio bez odobrenja poslodavca, čime je počinio teš-ku povredu radne obveze. Već zbog toga pravilan je i zaključak drugostupanjskog suda da je ispunjena pret-postavka za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju. Naime, opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju u konkretnom slučaju predstavlja činjenica korištenja slobodnih dana 14., 15. i 18. travnja 2011. bez odobrenja poslodavca, obavješćivanjem poslovne tajnice, koja nije nadređena tužitelju, već samo može proslijediti upit, jer radno mje-sto voditelja Pododsjeka za zaštitu životinjskih vrsta, na kojem je radio tužitelj, s obzirom na vrstu poslova i odgovornost za nekolicinu radnika, nužno zahtijeva odo-brenje nadređenog o korištenju slobodnih dana, što je u konkretnom slučaju izostalo, a kako je uostalom pravil-no zaključio drugostupanjski sud.“

TELEFONSKI

SAVJETI(uz vaš PIN):01/ 46 99 111

Prosinac 2016.


SUDSKA PRAKSA

NASLJEDNO PRAVO**

11. VRAĆANJE DARA ZBOG POVREDE NUŽNOG DIJELA (čl. 39. ZN-a/71)Odluka o vraćanju dara zbog povrede nužnog dijela ovisi o poštenju daroprimatelja

(Odluka Županijskog suda u Dubrovniku, Gž - 774/15, od 2. prosinca 2015.)

„Ne može se, za sada, prihvatiti zaključak prvostu-panjskog suda da nije povrijeđen nužni dio nasljednice P. B. Pritom valja navesti da nasljednik nije dužan preci-zno navesti vrijednost povrede nužnog dijela, već je do-voljno iznijeti taj prigovor, a sud je dužan provesti postu-pak propisan odredbama Zakona o nasljeđivanju (dalje: ZN), te primijeniti propise o umanjenju raspolaganja i vraćanja darova zbog povrede nužnog dijela (čl. 39. ZN-a i sljedeći članci). Pritom valja navesti da okolnost da se nasljednik D. T. protivio vraćanju dara tvrdeći da je nje-gova prednica bila poštena posjednica i pozivajući se na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, ne utječe izravno na utvrđenje povrede nužnog dijela. U osnovi D. T., kada se poziva na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige, pokušava dokazati da su predmetne nekretnine bile vlasništvo njegove majke, odnosno da su sada nje-govo vlasništvo. No ta okolnost nije ni sporna jer vratiti se može samo tuđa imovina u ostavinu ostaviteljice, pa stoga u ovom postupku treba provjeriti jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 39. ZN-a i sljedećih članaka. Ovdje valja ukazati da bi odluka o vraćanju dara mogla ovisiti o poštenju daroprimatelja. Daroprimatelj se smatra pošte-nim posjednikom do trenutka kad je saznao za zahtjev za vraćanje dara, a dok je pošteni posjednik, ne odgova-ra za oštećenje stvari nastale do trenutka saznanja za zahtjev za vraćanje dara, a ako je stvar propala, nije ju dužan vratiti. Daroprimatelj koji je do trenutka saznanja za zahtjev za vraćanje otuđio stvar ne odgovara za stvar i nije dužan ni naknaditi vrijednost stvari. Stoga, ako sud nađe da je povrijeđen nužni dio, valja ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke za vraćanje dara. Ako u ponov-ljenom postupku sud utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za vraćanje dara prilikom donošenja novog rješenja o na-sljeđivanju, treba cijeniti je li nasljednica P. B., kada je u podnesku zaprimljen kod prvostupanjskog suda 20. ruj-na 1984. godine tražila vraćanje dara zbog povrede nuž-nog dijela, time tražila i da se nasljedniku dar uračuna u njegov nasljedni dio. Protivno shvaćanju prvostupanj-skog suda, ovaj Sud nalazi da prema sadašnjem stanju spisa nema mjesta primjeni čl. 224. st. 2. novog ZN-a. Naime, među strankama nisu sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine (nije sporno da darovane nekret-nine ne ulaze u ostavinu), već je sporno je li povrijeđen nužni dio i jesu li ispunjeni uvjeti za vraćanje dara zbog povrede nužnog dijela.“

* Odluke sudova temelje se na odredbama Zakona o nasljeđivanju (Nar. nov., br. 52/71., 47/78. i 56/00. – dalje: ZN/78) i Zakona o nasljeđivanju (Nar. nov., br. 48/03., 163. i 35/05. – dalje: ZN/03)

12. RASKID UGOVORA O DOŽIVOTNOM UZDRŽAVANJU (čl. 125. ZN-a/71)Uzdržavana osoba koja nije bila stranka ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali koju je davatelj uzdržavanja trebao uzdržavati, ovlaštena je tražiti raskid tog ugovora ako da-vatelj uzdržavanja ne ispunjava svoje obveze

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Br. Rev x 72/14-2, od 22. listopada 2014.)

„U revizijskoj fazi postupka sporno je je li pokojna prednica tužitelja kao nositeljica prava na uzdržavanje bila ovlaštena zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg nije bila stranka, već je to bio njezin muž koji je umro prije nje. Sud drugog stupnja smatra:

-da je pok. D. B. bila beneficijar navedenog ugovora,-da je obveza tuženika kao davatelja uzdržavanja u

odnosu na pokojnog primatelja uzdržavanja i na njegovu ženu pok. D. B. bila jedinstvena i nedjeljiva te da je zbog toga pokojna bila ovlaštena zahtijevati raskid ugovora kada tuženik njoj nije pružao ugovoreno uzdržavanje.

S takvim stavom suda drugog stupnja slaže se i ovaj sud. Naime, ovlaštenje pok. D. B. zahtijevati uzdržavanje na način kako je to navedeno u odredbama čl. 3. i 4. Ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon smrti njezi-na muža ugovaratelja, sadrži i ovlaštenje na raskid tog ugovora na temelju odredbe čl. 125. st. 3. Zakona o na-sljeđivanju (Nar. nov., br. 52/71., 47/78. i 56/00.) jer to proizlazi iz same prirode ovog pravnog posla.“

13. NASLJEDNOPRAVNI ZAHTJEVI NAKON PRAVOMOĆNOSTI RJEŠENJA O NASLJEĐIVANJU (čl. 235. ZN-a/71)Kada je ostavinska rasprava završena pravo-moćnim rješenjem o nasljeđivanju, a postoje uvjeti za ponavljanje postupka po pravilima parničnog postupka, neće se obnoviti osta-vinski postupak već stranke svoja prava mogu ostvariti u parnici

(Odluka Županijskog suda u Dubrovniku, Gž - 844/14, od 11. studenog 2015.)

„Protivno tužiteljičinim žalbenim navodima, pravil-no je odbijen zahtjev za utvrđenje ništavosti rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u K. od 15. ožujka 2012. godine iza pok. A. T. D. iz O.

Naime, kako je već rečeno, kad postoje pretpostavke za ponavljanje ostavinskog postupka po pravilima par-ničnog postupka, a sud u parnici kojom stranka ostva-ruje svoja prava prihvati tužbeni zahtjev, neće ukinu-ti pravomoćno rješenje o nasljeđivanju niti ga oglasiti ništetnim. To stoga što je odredbom čl. 235. prijašnjeg Zakona o nasljeđivanju koji odgovara čl. 237. Zakona o nasljeđivanju propisano da, kad postoje uvjeti za ponav-ljanje postupka po pravilima parničnog postupka, neće obnoviti postupak za ostavinsku raspravu, već stranke svoja prava mogu ostvariti u parnici. Iz formulacije tog propisa ne proizlazi, odnosno taj se propis ne može in-

Prosinac 2016.


SUDSKA PRAKSA

terpretirati tako kako to čini tužiteljica da tužba koja se podnosi u smislu tog propisa treba sadržavati zahtjev za stavljanje izvan snage pravomoćnog rješenja o na-sljeđivanju. Upravo suprotno tužiteljičinim žalbenim navodima, odredba čl. 235. dosadašnjeg Zakona o na-sljeđivanju, odnosno čl. 237. Zakona o nasljeđivanju, ne daje mogućnost da tužba, koja se u smislu tog propisa podnosi, dira u pravomoćnost rješenja o nasljeđivanju.“

14. IMOVINA KOJA SE IZDVAJA IZ OSTAVINE (čl. 75. ZN-a/03)Pravo potomka na izdvajanje temelji se na činjenici da je on živio zajedno s ostaviteljem u zajednici i da je svojim radom ili davanjima pridonio da se ostaviteljeva imovina poveća

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Br. Rev 977/11-2, od 17. lipnja 2014.)

„Neosnovano tuženik-protutužitelj ukazuje i na po-grešnu primjenu odredbe članka 75. Zakona o nasljeđi-vanju (Nar. nov., br. 48/03. – u nastavku teksta: ZN) u svezi sa stjecanjem, prava vlasništva predmetne nekret-nine u njegovu korist na temelju ulaganja u nekretninu za života ostaviteljice.

Izdvajanje u korist potomaka koji su privređivali s ostaviteljem uređeno je odredbom članka 75. ZN-a, koja propisuje da, neovisno o svome nasljednom pravu, osta-viteljev potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici te je svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, trenutkom njegove smrti stječe pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina povećala dok su živjeli u zajednici. Tako izdvojeni dio ne ulazi u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio.

Tuženik-protutužitelj nije u ovoj parnici dokazao da je davanjem pridonio povećanju imovine ostaviteljice, pa po toj osnovi nije stekao pravo na izdvajanje na teme-lju odredbe čl. 75. ZN-a.

Zbog navedenoga, odbijanjem protutužbenog zahtje-va pravilno je primijenjeno materijalno pravo.“

15. POSTUPAK KADA NEMA IMOVINE (čl. 215. ZN-a/03)Kad nema ostavine, ostavinski postupak se ne provodi

(Odluka Županijskog suda u Splitu, Gž - 2519/15, od 8. ožujka 2016.)

„Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između sada pok. I. L. i M. C. ovjerenog od strane prvostu-panjskog suda pod poslovnim brojem R2-7/94 od 17. veljače 1994. proizlazi da je pok. ostavitelj nekretninom zbog koje su I. i L. M. podnijeli prijedlog za pokretanjem ostavinskog postupka raspolagao u korist M. C., pa je sto-ga javni bilježnik na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbu čl. 215. Zakona o nasljeđiva-

nju (Nar. nov., br. 48/03. – u nastavku teksta: ZN) i donio rješenje o obustavi ostavinskog postupka. To što davatelj uzdržavanja M. C. nije proveo zabilježbu navedenoga ugovora u zemljišnim knjigama niti se upisao po osnovi navedenoga ugovora u zemljišnu knjigu nema utjecaja na donošenje rješenja o obustavi ostavinskog postupka zato što je stranka sama ovlaštena zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio odredbe ZN-a i postupovno pravo kada je donio pobijano rješenje.“

PREKRŠAJNO PRAVO*

31. PREKRŠAJNA ODGOVORNOSTUgovornom odredbom nije moguće prenositi prekršajnu odgovornost koja proizlazi iz za-konskih odredaba

(Odluka Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske, Pž - 12475/13, od 2. ožujka 2016.)

„Naime, odredbom članka 238. st. 5. i 6. Zakona o si-gurnosti prometa na cestama propisano je:

‘(5) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna ka-znit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba obrtnik ako naredi ili dopusti da njezina neregistrirana vozila ili vozila kojima je isteklo važenje prometne dozvole ili njezine ne-označene lake prikolice sudjeluju u prometu na cestama.

(6) Za prekršaj iz ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se i odgo-vorna osoba u pravnoj osobi i u tijelu državne vlasti ili tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.’

Iz citirane zakonske odredbe jasno slijedi da je kao počinitelj prekršaja označen vlasnik vozila, na to ned-vojbeno upućuje izričaj „njezina“. Nejasno je na temelju čega prvostupanjski sud smatra da bi činjenica što vla-snik vozila nije u posjedu vozila utjecala na prekršajnu odgovornost vlasnika za inkriminirani prekršaj odnosno na temelju čega smatra da bi odgovoran bio onaj kod kojeg je vozilo u posjedu, s obzirom na to da ugovornom odredbom nije moguće prenositi prekršajnu odgovor-nost koja proizlazi iz zakonskih odredaba.“

32. NEPOZNATO PREBIVALIŠTE ILI BORAVIŠTE OKRIVLJENIKA U slučaju nepoznatog prebivališta ili bora-višta okrivljenika sud je dužan zatražiti od policije da nađe okrivljenika i obavijesti sud o njegovoj adresi

(Odluka Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske, Pž - 217/16, od 11. veljače 2016.)

„Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud, na temelju čl. 161. st. 4. Pre-

* Odluke Suda temelje se na odredbama Prekršajnog zakona (Nar. nov., br. 107/07., 39/13., 157/13. i 110/15.)

Prosinac 2016.


SUDSKA PRAKSA

kršajnog zakona odbacio optužni prijedlog iz razloga što tužitelj, na traženje suda, nije dostavio točnu adresu prebivališta okrivljenika, kako bi se moglo nastaviti s vođenjem prekršajnog postupka.

Osim toga, odredbom čl. 247., rečenica prva, Prekr-šajnog zakona, propisano je:

„Ako se ne zna prebivalište ili boravište okrivljenika u tijeku trajanja postupka i postupka izvršenja odluke o prekršaju kao i u drugim slučajevima kad je to prema ovom Zakonu potrebno, sud će zatražiti od policije da nađe okrivljenika i sud obavijesti o njegovoj adresi.“

Dakle, nedvojbena je obveza suda da u slučaju nepo-znatog prebivališta ili boravišta okrivljenika zatraži od policije da nađe okrivljenika i obavijesti sud o njego-voj adresi te da iskoristi zakonom predviđene pravne institute kojim su propisane procesne radnje koje je sud po službenoj dužnosti dužan poduzeti u slučaju da okrivljenik tijekom prekršajnog postupka postane ne-dostupan sudu.“

33. ODBACIVANJE POPRATNOG DOPISASud je ovlašten odbaciti samo one podneske na temelju kojih sud postupa

(Odluka Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske, Pž - 1468/15, od 3. prosinca 2015.)

„Naime, odredbom članka 117. Prekršajnog zakona propisano je:

‘(1) Optužni prijedlog, prijedlozi, pravni lijek i druge izjave i priopćenja podnose se pisano ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

(2) Podnesci iz st. 1. ovog članka moraju biti razumlji-vi i sadržavati sve što je potrebno da bi se na temelju njih moglo postupati.’

Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da se čl. 117. Prekršajnog zakona odnosi na podneske na te-melju kojih sud postupa, dok podnesak tužitelja koji je prvostupanjski sud odbacio ne spada u kategoriju pod-nesaka u smislu čl. 117. Prekršajnog zakona, već se u konkretnom slučaju radilo o popratnom dopisu kojim tužitelj dostavlja predmet na nadležno postupanje pr-vostupanjskom sudu u smislu čl. 243. Prekršajnog zako-na, pa je jasno da se ne radi o podnesku u smislu čl. 117. Prekršajnog zakona i stoga se ne može odbaciti.“

34. NEPOTPUNO UTVRĐENO ČINJENIČNO STANJENepotpuno utvrđeno činjenično stanje posto-ji ako kakva odlučna činjenica nije utvrđena

(Odluka Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske, Pž –7872/13, od 2. ožujka 2016.)

„Budući da su u ovom prekršajnom predmetu žalitelji proglašeni krivima za prekršaj propisan Zakonom o rad-nom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, to je naj-veća dopuštena masa vozila odlučna činjenica.

Naime, odredbom čl. 2. st. 2. Zakonom o radnom vre-menu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređaji-ma za bilježenje u cestovnom prijevozu propisano je:

‘(2) Ovaj se Zakon primjenjuje na vozače vozila čija je najveća dopuštena masa veća od 3,5 t, kao i na vozače vo-zila čija je dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3,5 t, te na autobuse konstruirane ili trajno prilagođene za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača.’

Slijedom citirane zakonske odredbe, jasno je i ned-vojbeno da se odredbe Zakona o radnom vremenu, obve-znim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježe-nje u cestovnom prijevozu odnose i primjenjuju, osim na autobuse konstruirane ili trajno prilagođene za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača, i na vozila čija je najveća dopuštena masa veća od 3,5 t, dakle, ne i na vozače vozila čija je najveća dopuštena masa manja od 3,5 t, kao što se to osnovano ističe u žalbi.

Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostu-panjski sud ovu odlučnu činjenicu nije uopće utvrđivao, a što je nužno da bi se mogla donijeti pravilna i zakonita od-luka, pa je u navedenom smislu činjenično stanje ostalo ne-potpuno a time i pogrešno utvrđeno. Pritom je prvostupanj-ski sud imao na raspolaganju mogućnost uvida u prometnu dozvolu za predmetno vozilo, te provesti druge dostupne dokaze u cilju utvrđivanja ove odlučne činjenice.“

35. PONIŠTENA VOZAČKA DOZVOLAVozačka dozvola je javna isprava koju je izdalo nadležno državno tijelo i kojom se dokazuje pravo upravljanja određenim ka-tegorijama vozila

(Odluka Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske, Pž–8647/13, od 24. veljače 2016.)

„U odnosu na žalbene tvrdnje okrivljenika da nije točno da ne posjeduje vozačku dozvolu treba istaknuti da su isti potpuno neargumentirani i paušalni s obzirom na vjerodostojne podatke iz dopisa Policijske postaje B., Broj: 511-18-10-06-779/13, od 5. ožujka 2013., a iz kojeg proizlazi: ‘… Dana 26. 3. 2010. gore navedenom uručeno je Rješenje o oduzimanju i poništenju vozačke dozvole RH broj 6787625… Dana 15. svibnja 2012. PU Z., Postaja prometne policije Z., dostavila nam je vozačku dozvo-lu broj 6787625 od predmetnog koju je oduzela, te smo istu poništili i nalazi se u PP B.’

Iz sadržaja navedenog dopisa proizlazi da je vozačka dozvola okrivljeniku oduzeta i poništena jer je bila izda-na na temelju nevjerodostojne dokumentacije.

Člankom 2. st. 1. toč. 86. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisano je:

„vozačka dozvola“ je javna isprava koju je izdalo nad-ležno državno tijelo i kojom se dokazuje pravo upravlja-nja određenim kategorijama vozila.

Stoga, jasno je da okrivljenik, s obzirom na to da mu je vozačka dozvola oduzeta i poništena, ne posjeduje vo-začku dozvolu, a time ni dokaz da je stekao pravo na upravljanje motornim vozilima, čime je ostvario bitna obilježja djela prekršaja iz čl. 216. st. 1. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.“

Prosinac 2016.


SUDSKA PRAKSA

INOZEMNA SUDSKA PRAKSA I STAJALIŠTA

U okviru ove rubrike daje se prikaz sudske prakse iz Njemačke te presude Europskog suda. Naš se izbor ograničava na pravna područja koja inače obrađujemo u ovom časopisu. Sudska je praksa prenesena iz časopisa ili drugog izvora koji se navodi na početku svake presude, stajali-šta i sl. ili pak na kraju presude.

Radno pravo Der Betrieb od 24.06.2016., br. 25., str. 1505., Düsseldorf, Njemačka

PIP, br. 12/16.

NAKNADA ZA RAD VODEĆEG KADRA: OČEKIVANE NAKNADE ZA PREKOVREMENI RAD I VARIJABILNI DIO PLAĆENaknada za prekovremeni rad – bonus – bolje pla-ćeni zaposlenici – varijabilna naknada za rad – ugo-varanje ciljeva tijekom probnog radaBGB (Opći građanski zakonik)1. U slučaju zaposlenika na vodećoj poziciji koji prima osnovnu plaću koja je znatno iznad osnovne plaće koja služi kao osnovica za izračun doprinosa za mirovinsko osiguranje, zahtijeva se postojanje po-sebnih okolnosti kako bi se moglo obrazložiti oprav-dano očekivanje da se svaki radni sat koji premašuje ugovoreno „redovno radno vrijeme“ mora posebno nadoknaditi.2. Prestane li radni odnos zaposlenika zasnovan tek prije četiri mjeseca, i to 23. siječnja još tijekom probnog rada, a da, zbog nesposobnosti za rad, u siječnju te godine nije radio ni jedan jedini dan, ne smatra se kako je poslodavac postupio protivno svojim obvezama te nije dao nikakav poticaj za skla-panje ugovora o ciljevima koji je ugovorom o radu bio predviđen kao uvjet za varijabilnu ciljnu plaću u novoj kalendarskoj godini.

Presuda Zemaljskog radnog suda Köln od 20. srpnja 2015. – 7 Sa 1165/14

Stranke se spore oko potraživanja tužitelja za nado-knadu prekovremenog rada te oko razmjernog dijela bonusa.

Za godinu 2013. tužitelj je osim osnovne plaće u vi-sini 7.000 eura bruto mjesečno potraživao i naknadu za prekovremeni rad u visini oko 7.700 eura bruto kao i za 2014. varijabilni dio plaće u visini od 2.300 eura bruto.

Tužitelj je kao jedan jedini zaposlenik na vodećoj poziciji tek netom prije bio zaposlen te je za vlasnika trebao voditi cijelo organizacijsko i operativno područje.

Radni odnos prestao je tijekom probnog rada 23. siječnja 2014. godine. U siječnju 2014. tužitelj zbog nesposobno-sti za rad nije za tuženika ništa odradio.

Pravo na naknadu za prekovremeni rad u 2013. Godi-ni, prema shvaćanju tužitelja, slijedi iz posebne sistema-tike naknade za rad koju su strane ugovorile u ugovoru o radu. Od godine 2014. tuženiku je osim osnovne plaće za rad obećana i daljnji varijabilni dio plaće u visini do 36.000 eura. Taj je varijabilni dio plaće zaposlenik imao pravo zahtijevati ako je u svrhu postizanja ugovorenih ciljeva više radio. Međutim, ugovor o ciljevima za 2014. godinu između strana nije bio sklopljen. Argumentum a contrario, iz toga slijedi kako je on za godinu 2013., a za koju upravo nije bio ugovoren bonus, za obavljeni preko-vremeni rad mogao očekivati posebnu naknadu. U tom je smislu on točno naveo koje je dane od kada do kada radio te time, dakle, odradio više od dugovanih osam sati rada.

Radni sud Köln udovoljio je tužbenom zahtjevu samo u neznatnom dijelu te je odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim se potražuje isplata razmjernog bonusa.

Zemaljski je radni sud ostao vjeran tom shvaćanju, smatrajući kako tužitelj nema pravo ni na naknadu pre-kovremenih sati iznad priznate mu svote od strane pr-vostupanjskog suda, ni na razmjeran bonus za siječnja 2014. godine.

„Redovno radno vrijeme“ dopušta odstupanjaZa pravo na dodatnu isplatu mogućih prekovremenih

sati iz 2013. godine nedostaje već i sama pravna osnova. Ugovor o radu ne sadržava nikakve odredbe o plaćanju prekovremenog rada. Konkludentno ugovorno pravo na naknadu prekovremenih sati ne proizlazi ni iz ugovaranja „redovnog radnog vremena“ od 40 sati tjedno. To radno vrijeme predstavlja samo okvirnu referentnu vrijednost koja dopušta amplitudu na gore kao i na dolje. Iz toga, međutim, ne proizlazi pretpostavka kako se svaki dodatni sat rada tijekom tjedna mora posebno nadoknaditi.

Bolje plaćeni zaposlenici, u pravilu, ne mogu oče-kivati nadoknadu za prekovremeni rad

Prema sudskoj praksi Saveznog radnog suda koja se odnosi na bolje plaćene osobe (komentar predmetne pre-sude Saveznoga radnog suda od 22. veljače 2012. – 5 AZR 765/10 vidi u nastavku ove presude pod *) ne može se stoga automatski polaziti od zakonski zaštićenog oče-kivanja u na posebnu naknadu za svaki prekovremeni sat ako je riječ o značajnijim poslovima. Oni koji su bolje plaćeni pritom su oni koji dobivaju plaću čija visina pre-mašuje granice osnovice za izračun visine doprinosa za mirovinsko osiguranje.

Tereta dokaza u slučaju potraživanja s osnove pre-kovremenog rada

Tužitelj, međutim, nije ispunio svoju obvezu podno-šenja dokaza u pogledu pretpostavki prava na naknadu za prekovremeni rad. Među ostalim, on bi trebao doka-zati kako se određeni rad, u skladu s uputom poslodav-ca, nije mogao obaviti u redovno radno vrijeme. Osim toga, morao bi dokazati kome je, kada i na koji način dao

Prosinac 2016.


SUDSKA PRAKSA

do znanja da je sporazuman te s kojim je obavljanjem prekovremenog rada sporazuman. U slučaju navodnog trpljenja prekovremenih sati bilo bi potrebno dokazati o kojima je i kada odrađenim prekovremenim satima po-slodavac na koji način dobio saznanje i da je nakon toga došlo do daljnjega prekovremenog rada. Tim zahtjevima tužitelj u svojem iznošenju navoda nije udovoljio.

Tijekom probnog rada ne može se očekivati ugo-varanje ciljeva

Ni potraživanje razmjernog bonusa za 2014. godinu nije utemeljeno jer je nesporno kako stranke za tu go-dinu nisu ugovorile ciljeve. Premda se priznaje kako bi zaposlenik mogao imati pravo na isplatu varijabilnog dijela plaće ovisne o ispunjenju ciljeva putem naknade štete ako nisu ugovoreni zadani ciljevi. No to bi bilo mo-guće samo ako do ugovaranja ciljeva nije došlo zbog ra-zloga koji spadaju u područje odgovornosti poslodavca. U tom se smislu umnogome čini uobičajenim da se takvi ugovori o ciljevima sklapaju u prvom tromjesečju tekuće godine. Ovdje je radni odnos, međutim, u siječnju 2014. godine tek trajao četiri mjeseca. Od tuženika se ne može očekivati da će tužitelju ponuditi sklapanje ugovora o ciljevima prije nego li je bilo jasno hoće li se radni odnos uopće nastaviti nakon probnog rada. (…)

* NAKNADA ZA PREKOVREMENI RAD I BEZ UGO-VORA

Presuda saveznog radnog suda od 22. veljače 2012. - 5 AZR 765/10

Savezni je radni sud odlučio kako poslodavac mora isplatiti zaposleniku naknadu za prekovreme-ni rad, ako se – kao u predmetnom postupku – uslu-ga rada prema okolnostima može očekivati samo uz naknadu.

To je, u pravilu, slučaj ako nije riječ o obvezi rada, primjerice na višim pozicijama, ili ako se sve-ukupno isplaćuje znatno viša plaća. Odredba sadr-žana u ugovoru o radu, a prema kojoj je prekovre-meni rad obuhvaćen isplaćenom bruto mjesečnom plaćom, prema shvaćanju suda nije transparentna i time je nevaljana.

U predmetnom je sporu riječ o voditelju skladišta u otpremničkom poduzeću koji je radio za mjesečnu bru-to-plaću u visini 1.800,00 eura, te je od svog poslodavca zahtijevao naknadu za 968 prekovremenih sati odrađe-nih u razdoblju od 2006. do 2008. godine. Ugovorom o radu ugovoreno je tjedno radno vrijeme od 42 sata.

Osim toga, u ugovoru o radu bilo je (djelomice) u op-ćim uvjetima poslovanja uređeno sljedeće:

4.3. Zaposlenik (zaposlenica) je u slučaju poslovnih potreba obvezan i na prekovremeni rad kao i na rad ne-djeljom i praznicima (blagdanima).

4.4. Zaposlenik za svoj prekovremeni rad ne dobiva ni-kakvu daljnju naknadu.”

U suštini predmetna presuda sadrži sljedeće ključne tvrdnje:

Opći uvjeti poslovanja koji su sadržani u ugovoru o radu, a prema kojima se prekovremeni rad i/ili prekovre-meni sati smatraju nadoknađeni bruto plaćom nisu valja-ni ako za zaposlenika nije jasno razvidno u kojem će on

opsegu morati raditi prekovremeno, a što bi sve, dakle, trebalo biti obuhvaćeno njegovom naknadom za rad.

S tim u vezi Savezni radni sud navodi sljedeće:... Paušalna odredba koja uređuje naknadu za prekovre-

mene sate jasna je i razumljiva samo ako iz samog ugovora o radu proizlazi koji je rad i u kojem vremenskom opsegu tom naknadom obuhvaćen. Zaposlenik mora već pri sklapa-nju ugovora o radu moći razabrati „što ga čeka“ i koji rad on mora za ugovorenu naknadu maksimalno obaviti (…)...

Nedostaje li u ugovoru o radu (valjana) odredba u tom smislu (…) prekovremeni se rad odnosno preko-vremeni sati moraju nadoknaditi u skladu s odredbama BGB-a, a prema kojem se isplata smatra prešutno dogo-vorenom ako se prema okolnostima slučaja naknada za to može očekivati.

A to je slučaj ako: ¾ nijedan od zaposlenika ne obavlja dugovani rad neovisno o radnom vremenu odnosno isključivo vezano za radno vrijeme te je usluga tog rada vre-menski neodvojivo povezana

¾ ne duguje se obveza rada primjerice na višoj poziciji ¾ sveukupno gledajući ne isplaćuje se znatno viša plaća.

O tome se u predmetnoj presudi navodi sljedeće:Očekivanje naknade za prekovremeni rad uvijek treba

utvrditi na temelju objektivnog mjerila uzimajući u obzir običaje u poslovnom prometu, vrstu, opseg i trajanje rada kao i položaj konkretne osobe, a da pritom nije odlučujuće njegovo osobno mišljenje. Do očekivanja naknade može doći posebice ako u dotičnom području poslovanja postoje kolektivni ugovori koji za sličan rad predviđa nadokna-du za prekovremeni rad. Objektivno očekivanje naknade stoga postoji u mnogim segmentima rada (…). No takvog očekivanja nema ako je riječ o vremenski neodvojivoj po-vezanosti rada za koji se isplaćuje naknada koja se odnosi na radno vrijeme te neovisno o radnom vremenu (…) ili je riječ o radu na višim pozicijama ili se sveukupno isplaćuje znatno više naknada za rad (…).

O naglašeno visokoj naknadi za rad riječ je, u pravilu, ako plaća premašuje osnovicu za određivanje doprinosa u zakonskom mirovinskom osiguranju.

O tome se u presudi navodi sljedeće:(…) S tom dinamičnom granicom zarade zakonodavac

svake godine daje do znanja koji se dohodci u solidarnoj zajednici svih obveznika plaćanja doprinosa ističu toliko da se time više ne može opravdati daljnje povećanje mi-rovine. Tko sa svojom naknadom za rad koju dobiva od nesamostalnog rada premaši osnovicu za određivanje do-prinosa zakonskog mirovinskog osiguranja spada među one koji bolje zarađuju, a čiji se rad sa stajališta uključe-nih osoba ocjenjuje prema ispunjenju poslova, a ne broju odrađenih sati. Oni i njihovi poslodavci u pravilu ne mogu objektivno očekivati posebnu naknadu za ono što je odra-đeno izvan redovnog radnog vremena. (…)

ZaključakPoslodavci bi trebali svakako izbjegavati netranspa-

rentne odredbe u smislu paušalnog određivanja nakna-de za prekovremeni rad / prekovremene sate; inače to za poslodavca može biti uistinu skupo.

Prosinac 2016.


SUDSKA PRAKSA

Takva je sudska praksa prednost za zaposlenika ako se može dokazati da je do prekovremenog rada kao i naloga za takav rad, a u najmanju ruku trpljenja, uistinu došlo (…)

Radno pravoDer Betrieb od 25. rujna 2015., br. 39., str. M15., Düsseldorf, Njemačka

DISKRIMINACIJA NA OSNOVI SPOLA ZBOG OTKA-ZA TRUDNOJ ZAPOSLENICI (AGG, Opći zakon o jednakom postupanju)Otkaz trudnici bez suglasnosti nadležnog tijela može predstavljati zabranjenu diskriminaciju na osnovi spola te obvezivati poslodavca na isplatu novčane naknade.

Presuda Zemaljskoga radnog suda Berlin-Brandenburg od 16. rujna 2015. – 23 Sa 1045/15

Stranke se spore oko naknade štete u skladu s AGG-om u pogledu diskriminacije na osnovi spola.

Tužiteljica je na temelju ugovora o radu od 29. travnja 2014. godine bila zaposlena od 28. travnja 2014. godine kao stručna pomoćnica u odvjetničkom i javnobilježnič-kom uredu tuženika i to u opsegu od 30 sati tjedno, uz naknadu za rad u svoti od mjesečno 1.175,00 eura bruto. Između stranaka bio je ugovoren probni rad.

Tužiteljica je već prilikom zapošljavanja bila trudna, ili je ostala trudna netom nakon početka radnog odno-sa. Trudnoća je liječnički utvrđena upisom u trudničku knjižicu 28. svibnja 2014. godine uz podatak o predviđe-nom terminu poroda 25. siječnja 2015. godine.

Tuženik je otkazao ugovor o radu s tužiteljicom ne znajući za trudnoću tijekom probnog roka dopisom od 11. lipnja 2014., a koji je tužiteljica zaprimila 12. lipnja 2014. godine. Potom je tužiteljica obavijestila tuženika dopisom od 19. lipnja 2014., zaprimljenog 20. lipnja 2014. godine, o svojoj trudnoći te je priložila presliku trudničke knjiži-ce. Pokrenula je postupak za zaštitu od otkaza protiv tu-ženika s obzirom na otkaz od 11. lipnja 2014. godine te je u tom postupku uspjela pravomoćnom presudom radnog suda Berlin od 8. kolovoza 2014. godine. Nakon otkaza od 11. lipnja 2014. tužiteljica više nije radila kod tuženika, a od 1. srpnja 2014. godine postojala je liječnička indi-vidualna zabrana rada u trudnoći do 13. prosinca 2014. godine (subota), o čemu je tuženik imao saznanja.

Tuženik je ugovor o radu (ponovno) otkazao na na-čin izvanrednog otkaza, a da prethodno nije pribavio suglasnost nadležnoga zemaljskog ureda za zaštitu na radu, zaštitu zdravlja i tehničku sigurnost, dopisom od 18. prosinca 2014. godine, zaprimljen kod tužiteljice 19. prosinca 2014., s napomenom kako je tužiteljica od iste-ka liječničke zabrane rada do 13. prosinca 2014. godine neopravdano izostala s posla.

Tužiteljica je upozorila tuženika dopisom od 16. pro-sinca 2014. godine na postojanje zakonske zabrane rada. Protiv otkaza od 18. prosinca 2014. ustala je s tužbom za zaštitu od otkaza od 22. prosinca 2014., koju je sud zapri-mio dan poslije, a tuženik 5. siječnja 2015. godine. Tužite-

ljica je u istom postupku, proširujući tužbeni zahtjev, za-htijevala naknadu štete u visini najmanje 1.500,00 eura s obzirom na diskriminaciju na osnovi spola.

Tužiteljica je navela kako je tuženik na temelju pre-slike trudničke knjižice priložene u postupku zaštite od otkaza od 11. lipnja 2014. godine bio upoznat s njezi-nom trudnoćom i terminom poroda. Kao poslodavac, a osobito kao odvjetnik, tuženik je jednako tako morao znati za zakonske rokove zaštite trudnica i zakonsku zabranu rada šest tjedana prije termina poroda. Tužite-ljica je kao trudna zaposlenica u skladu sa zakonom bila obvezna priopćiti samo činjenicu trudnoće i izračunati termin poroda, dok početak zakonskih zaštitnih rokova i zabrana rada neposredno proizlaze iz odgovarajućih za-kona. Sve su okolnosti upućivale i na to kako je tuženik otkazao zaposlenici i zbog postojeće trudnoće. U tome se nalazi neposredna diskriminacija s osnove spola. Stoga je tužiteljica u prvostupanjskom postupku zahtijevala:

1. utvrditi kako otkazom tuženika od 18. prosinca 2014. godine nije prestao radni odnos između stranaka

2. naložiti tuženiku isplatu naknade štete u visini koja je po visini ostavljena slobodnoj procjeni suda, a koja ne bi smjela biti niža od 1.500,00 eura, uključujući pripadajuće kamate (…).

Tuženik je zahtijevao odbiti tužbu s obrazloženjem kako je prilikom otkaza od 18. prosinca 2014. godine opravdano smatrao da je trudnoća prestala jer mu tu-žiteljica nakon prestanka zabrane rada do 13. prosinca 2014. godine nije javila da se još uvijek nalazi na rodilj-nom dopustu odnosno da spada pod zakonsku zabranu rada. Budući da obavijest o početku zakonske zabrane rada nije pravodobno uslijedila, tuženik navodi kako je bio prisiljen smatrati da je trudnoća prestala.

Prvostupanjski je sud pravomoćno utvrdio kako ot-kazom od 18. prosinca 2014. godine radni odnos nije prestao (…), a u pogledu naknade štete udovoljio je tuž-benom zahtjevu u opsegu od 1.500,00 eura (…). Otkaz tijekom trudnoće bez odobrenja nadležnog tijela i znaju-ći za trudnoću, indicira diskriminaciju na osnovi spola, osobito ako je poslodavac morao i dalje računati s traja-njem posebne zaštite od otkaza koja se odnosi na trud-nice. U predmetnom je slučaju tuženik imao pozitivno saznanje o postojanju trudnoće i o predviđenom terminu poroda. Nisu razvidna nikakva uporišta na temelju kojih bi tuženik mogao opravdano sumnjati u daljnje postoja-nje trudnoće, jer bi se u slučaju takvih sumnji tuženik bio obvezan dodatno raspitati. Visina naknade štete od 1.500,00 eura smatra se primjerenom.

Tužiteljica je nakon donošenja presude pozvala tuže-nika na plaćanje dosuđene joj svote, a što je tuženik i učinio u svrhu izbjegavanja ovrhe.

Međutim, nakon primitka presude, tuženik je u po-gledu isplate naknade štete uložio žalbu istodobno pro-tutužbom zahtijevajući povrat plaćenoga.

U tom je smislu tuženik naveo kako tužiteljica nije imala indicije za navedenu spolnu diskriminaciju jer da tuženik tijekom probnog rada u lipnju 2014. godine za trudnoću nije znao, a s time da je ujedno povezan dokaz kako trudnoća nije razlogom idućeg ni otkaza od 18. pro-

Prosinac 2016.


SUDSKA PRAKSA

sinca 2014. godine, ističući kako je mjerodavan bio samo njegov interes za prestankom radnog odnosa. Možebitna indicija diskriminacije i odgovarajuća pretpostavka, sma-tra tuženik, osporeni su jer je tuženik već tijekom prob-nog rada, i ne znajući za trudnoću, želio otkazati radni odnos. Nadalje, smatra kako s njegove strane nije poka-zana nikakva posebna bezobzirnost. Tuženik je redovito i rado zapošljavao trudnice, kao i radnice s djecom, pa čak i sam ima troje djece. Time smatra kako je osporena i indicirana pretpostavka diskriminacije. Nadalje, navodi kako je tužiteljica svoj rad nakon isteka individualne za-brane rada od 13. prosinca 2014. morala ponovno započe-ti u ponedjeljak 15. prosinca 2014. godine, jer je zakon-ska zabrana rada prema vlastitom navodu tužiteljice u prvostupanjskom postupku počela tek 16. prosinca2014. Neopravdani izostanak tužiteljice 15. prosinca 2014. go-dine jedini je razlog za otkaz, navodi tuženik, a ne postoje-ća trudnoća. O postojanju zakonske zabrane rada tužitelji-ca je obavijestila tek dopisom zaprimljenim 19. prosinca 2014. godine, nakon što je tuženik već otposlao otkaz ne znajući za daljnje trajanje trudnoće. Prethodno je, navodi, višekratno uzaludno pokušao telefonski stupiti u kontakt s tužiteljicom. U daljnjem procesu za zaštitu od otkaza navodi kako nije tužiteljicu stavljao pod pritisak da u slu-čaju daljnje trudnoće otkaz od 18. prosinca 2014. godine per se i bez podizanja tužbe nema učinka.

Tuženik stoga zahtijeva preinačiti prvostupanjsku presudu i pod II. odbiti tužbu.

Protutužbom tuženik zahtijeva tužiteljici naložiti isplatu u svoti od 1.500,00 eura, uključujući pripadajuće kamate (…) od 31. siječnja 2015. godine.

Tužiteljica je zahtijevala odbiti žalbu i odbaciti protu-tužbu, smatrajući kako je tuženik od 20. lipnja 2014. znao za trudnoću i termin poroda 25. siječnja 2015. godine, a početak zakonske zabrane rada 14. prosinca 2014. godine šest tjedana prije termina poroda mogao je i morao sam ustanoviti primjenjujući odgovarajuću odredbu zakona kojim se uređuje zaštita majki. U slučaju da je tuženik prilikom izjavljivanja otkaza bio nesiguran u daljnje po-stojanje trudnoće, to samo osnažuje pravo tužiteljice na naknadu jer je tuženik svojim ponašanjem pristao na možebitnu povredu odredbe zakona o zaštiti majčinstva kojima se uređuje zabrana otkazivanja tijekom trudnoće. Pravo na naknadu štete (u skladu s AGG-om) postoji (…) u slučaju diskriminirajućeg ponašanja ako postoji i po-sebno opterećenje (…). U predmetnom je slučaju tužite-ljica u pogledu zakona o zaštiti od otkaza bila primorana voditi još jedan postupak za zaštitu od otkaza pred kraj trudnoće, čime je bila posebno opterećena. (…) U pogledu daljnjih navoda stranaka u drugostupanjskom postupku upućuje se na odgovarajuća obrazloženja (…)

Iz obrazloženja:I. (…) II. Žalba tuženika u ovoj stvari nema uspjeha. S pra-

vom je prvostupanjski sud udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice. Tužiteljica svakako ima pravo na naknadu štete (…) zbog diskriminacije na osnovi spola u visini 1.500,00 eura, s pripadajućim kamatama.

1. Tužbeni je zahtjev dopušten i u dovoljnoj mjeri odre-đen. (…) Tužiteljica je mogla zahtijevati da sud prema slobodnoj procjeni odluči o postavljenom zahtjevu. AGG daje sudu slobodan manevarski prostor pri određivanju visini naknade štete, tako da točno navođenje zahtijeva-ne svote nije potrebno. Nužno je samo da tužiteljica (…) navede činjenice te referentnu visinu tražbine (usporedi presudu Saveznog radnog suda od 24. siječnja 2013. – 8 AZR 429/11*, vidi i prethodnu prvostupanjsku odluku u PiP-u br. 3/12., Inozemna sudska praksa „Prednost žena-ma?“). Te su pretpostavke ispunjene. Tužiteljica je navela minimalnu svotu primjerene naknade i iznijela činjenica koje sudu omogućavaju određivanje naknade.

2. Tužba je u pogledu zahtjeva za naknadom i osnova-na. Tužiteljica ima pravno na naknadu jer je dobivenim otkazom kojim se krše odredbe (…) odgovarajućih zako-na bila diskriminirana na osnovi spola. Povreda zabrane diskriminacije od strane tuženika na način izjavljivanja otkaza kojim se zabrana krši, i to trudnoj tužiteljici, daje osnovu za sumnju u diskriminaciju na osnovi spola. Tu sumnju tuženik nije uspio osporiti.

2.1. (…) 2.2. Tužiteljica je zahtjev za naknadom štete istakla

pravodobno (…) i tužbu podnijela u roku (…) 2.3. Odredba AGG-a prema kojoj se na otkaze primje-

njuju isključivo odredbe o općoj i posebnoj zaštiti od ot-kaza ne isključuje pravo na naknadu u skladu s AGG-om. Tekst odredbe zakona kojim se uređuje jednako postupa-nje određuje kako „za otkaze“ isključivo vrijede odredbe o općoj i posebnoj zaštiti od otkaza. (…). Nacrt zakona još je predvidio da za otkaze „prvenstveno“ moraju vrijediti odredbe Zakona o zaštiti od otkaza (…). Za ocjenu otkaza to je u pravnoj znanosti izazvalo svađu, znači li to da se „otkaz“ protivno primarnom pravu isključuje iz područja primjene AGG-a (…), ili bi se normom samo trebala izbje-ći „dvostruka zaštita od otkaza“ (…). Sudska je praksa tu svađu riješila na način da se zabrana diskriminacije iz

* Diskriminacija kandidata za posao na osnovi životne dobi Traži li neki javni poslodavac u natječaju za posao koji je usmjeren na

„početnike“ za tzv. „Traineeprogramm“ „apsolvente visokih škola/mlade profesionalce“ i pritom odbije 36-godišnjeg kandidata s profesionalnim iskustvom (…), to je indicija za diskriminaciju tog kandidata na osnovi njegove dobi. Poslodavac mora dokazati kako takva povreda nije postojala. On se smije pozivati na to kako kandidat prilikom odabira kandidata nije uzet u obzir zapravo zbog svojih (u odnosu na druge kandidate) lošijih ocjena.

Tuženik – javno pravna bolnička ustanova – objavila je natječaj za posao u novinama u kojem se među ostalim navodi: „C. ima idućih godina relevantnu potrebu za podmlatkom. Kako bi se ta potreba pokrila, postoji specijalan program za apsolvente visokih škola/mlade profesionalce: Traineeprogramm u C. Pritom se treba godišnje regrutirati prvo dva apsolventa i privesti programu „C“. Kako je već po samoj definiciji riječ o početnicima, osim stečenih sposobnosti u središtu pozornosti su ponajprije osobne karakteristike.

Tada 36-godišnji tužitelj, pravnik s pravosudnim ispitom i višegodišnjim iskustvom, dobio je odbijenicu. To je on smatrao diskriminacijom na osnovi dobi i zahtijevao je od tuženika naknadu štete. Tuženik je osporio takvu diskriminaciju i naglasio kako je odabir uslijedio na temelju ispitnih ocjena te je u obzir uzeo samo one kandidate koji su postigli ocjene vrlo dobar i odličan. Prethodne su instancije tužbu odbile.

Revizija tužitelja je na Saveznom radnom sudu djelomice uspjela. Raspisani natječaj za posao koji je bio usmjeren na apsolvente/mlade profesionalce i početnike, predstavlja indiciju za diskriminaciju odbijenog kandidata na osnovi dobi. Tu je indiciju tuženik mogao osporiti na način da je u obzir uzeo samo kandidate s najboljim ispitnim ocjenama, jer kao javni poslodavac u skladu s Ustavom mora popunjavati radna mjesta prema prikladnosti, sposobnostima i stručnom znanju. Budući da je tužitelj takav odabir kandidata od strane tuženika osporio, stvar se u svrhu daljnjeg ispitivanja i ponovne rasprave trebala vratiti na ponovni postupak; presuda Saveznog radnog suda od 24. siječnja 2013. - 8 AZR 429/11, nap. prev.

Prosinac 2016.


SUDSKA PRAKSA

AGG-a, uključujući u zakonu predviđeno opravdanje za različiti tretman pri tumačenju neodređenih pravnih poj-mova zakona o zaštiti od otkaza moraju uzimati u obzir na način da predstavljaju konkretizaciju pojma. Prekrši li redoviti otkaz neku od zabrana diskriminacije iz AGG-a, to može dovesti do protupravnosti otkaza prema zakonu kojim se uređuje zaštita od otkaza (…).

Neovisno o nevaljanosti diskriminirajućeg otkaza, AGG ne zatvara vrata drugim mogućnostima postavlja-nja daljnjih zahtjeva za naknadom štete (…). Načelno dopuštanje postavljanja zahtjeva za naknadom neimo-vinskih šteta i u slučaju socijalno neopravdanog i diskri-minirajućeg otkaza nije protivno postojećem sustavu. Ni do sada nisu bile isključene naknade štete, primjerice za pretrpljenu nematerijalnu štetu u slučaju isticanja po-vrede osobnosti u vezi s izjavljivanjem nevaljanog otka-za. (…). Takav pogled na stvar ima i pretežan dio pravne znanosti (…). Pritom valja uzeti u obzir kako izjavljeni otkaz često iskazuje poveznice s obilježjima AGG-a. U uobičajenom se slučaju sumnje u neopravdano terećenje otklanjaju na način provjere otkaza u skladu s odredba-ma o općoj i posebnoj zaštiti od otkaza. Terećenje koje se odnosi na obilježja u vezi s izjavom otkaza vodi u sva-kom slučaju do zahtjeva za naknadom štete u skladu s AGG-om ako to terećenje, kao primjerice u slučaju teške povrede prava osobnosti, nadilazi uobičajenu mjeru. (…).

2.4. Otkazom je tužiteljica iskusila manje povoljan tretman u odnosu na druge zaposlenike tuženika koji-ma nije izjavljen otkaz. Tužiteljica je navela neposrednu diskriminaciju u smislu AGG-a na osnovi svog spola (…) jer je kao žena bila stavljena u nepovoljniji položaj zbog trudnoće (…). Otkaz trudnoj radnici uz kršenje zakonske zabrane otkaza u pravilu ispunjava pretpostavke krše-nja zabrane diskriminacije.

Kauzalna povezanost između diskriminirajućeg po-našanja i obilježja trudnoće / spola postoji već i ako je diskriminacija povezana s trudnoćom ili je njome mo-tivirana. Pritom nije potrebno da je taj razlog, trudno-ća, isključivi motiv djelovanja. Dovoljno je, štoviše, da je obilježje sastavni dio skupa motiva koji je utjecao na donošenje odluke. Pritom nije bitno je li djelovanje bilo skrivljeno ili je čak postojala namjera diskriminacije. Trudnoća ne mora biti prevladavajućim pokretačkim motivom, glavnim motivom ili „pokretačkom snagom“ ponašanja, nego je dostatna puka suuzročnost (…).

Valja smatrati kako je riječ o postojanju nemateri-jalne štete u smislu AGG-a ako je utvrđena povreda za-brane diskriminacije. Prema vrednovanju zakonodavca, diskriminacija na osnovi nekog od zakonskih obilježja u pravilu predstavlja povredu općeg prava osobnosti. Sankcija bi u svojoj srži trebala štititi upravo od takvih povreda prava osobnosti. Povreda prava osobnosti koja se nalazi u diskriminirajućem ponašanju trebala bi se kao takva sankcionirati neovisno o pitanju postojanja ili nastavka radnog odnosa i nakon nevaljanog otkaza (…).

2.5. U ovom slučaju postoji sumnja u kauzalnost trud-noće tužiteljice i tuženikova ponašanja u smislu otkaza (…).

Otkaz od 18. prosinca 2014. godine tužiteljici je izjav-ljen tijekom postojeće trudnoće, čime se objektivno pre-

kršila zabrana otkaza tijekom trudnoće (…). Tuženiku kao poslodavcu u tom je trenutku bilo poznato da je tuži-teljica trudna. Nepoštovanje posebnih zaštitnih propisa zakona o zaštiti majki u korist budućih majki prilikom izricanja otkaza indicira diskriminaciju tužiteljice zbog trudnoće i time njezina spola. Na temelju te indicije po-stoji sumnja u diskriminaciju na osnovi spola.

2.6. Tu sumnju tuženik nije mogao osporiti. Posebice su njegovi navodi o postojanju pretpostavke kako je trud-noća tužiteljice već morala prestati učinjena bez ikakva činjenična uporišta i prethodnog raspitivanja nelogični.

Tuženik je na temelju predočene mu trudničke knjižice kao i prethodnog postupka za zaštitom od otkaza u odnosu na prvi otkaz od 11. lipnja 2014. godine bio obaviješten o tome kako je tužiteljica trudna i koji je predviđeni termin poroda. Tuženik je, nadalje, bio obaviješten o individualnoj zabrani rada tužiteljice do 13. prosinca 2014. godine. Tu-ženik ne može u svoju korist navesti neko možda uistinu postojeće nepoznavanje zakonskih odredaba o zakonskoj zabrani rada tijekom posljednjih šest tjedana trudnoće.

Trajanje i izračun zakonskog zaštitnog roka tijekom kojeg postoji zabrana rada bez ikakvih se problema može razabrati iz zakona. Dodatna informacija od strane trudne radnice nije potrebna. Trudna je zaposlenica obvezna o postojanju i predviđenog terminu poroda obavijestiti po-slodavca, no daljnje obveze na obavještavanje ne postoje. Izračun zakonske zabrane rada proizlazi iz zakona, te je tuženiku bez daljnjega bilo moguće utvrditi je. Dana 14. prosinca 2014. godine je šest tjedana prije termina poro-da, dakle dan kad je počela zakonska zabrana rada. Na temelju kojih je izračuna, ako ih je bilo, tuženik došao do nekoga kasnijeg početka zakonske zabrane rada, niti je razvidno niti je o tome iskazano. Na temelju kojih je upo-rišta tuženik mogao uopće razviti ideju kako je trudnoća tužiteljice „morala“ već prestati, nije razvidno. Ako je tu-ženik bez podrobnijih podataka naveo kako je višekratno uzaludno pokušavao stupiti u telefonski kontakt s tužite-ljicom, iz toga se ne može zaključiti što je on točno namje-ravao tužiteljici reći ili što je od nje želio čuti. Budući da ga tužiteljica nije obavijestila o možebitnom prijevreme-nom okončanju liječnički naložene individualne zabrane rada ili o prijevremenom neželjenom prekidu trudnoće, nije bilo nikakvog povoda da tuženik pretpostavi kako trudnoća o kojoj je uredno obaviješten više ne postoji.

Tuženik je stoga dao otkaz znajući za trudnoću i za-konske pretpostavke valjanog otkaza za vrijeme trudnoće samo uz suglasnost nadležnih tijela vremenski i znajući za više ne tako dalek termin poroda. Razlog koji je on naveo za otkaz, kako je tužiteljica neopravdano izostala od prvog dana zakonske zabrane rada, očigledno nije postojao.

Nije logičan tuženikovo shvaćanje kako je učinak sumnje u diskriminaciju obesnažen time što je prilikom prvog otkaza iz lipnja bez znanja za trudnoću namjera-vao izjaviti „normalan“ otkaz tijekom probnog rada. Tu-žiteljica nije zahtijevala naknadu u povodu prvog otkaza od 11. lipnja 2014., nego u povodu otkaza od 18. prosin-ca 2014. godine, a koji je izjavljen sa znanjem o postoja-nju trudnoće i zabrane otkaza. I prigovor tuženika kako nije postojala diskriminacija tužiteljice, jer je daljnji ot-

Prosinac 2016.


SUDSKA PRAKSA

kaz od 18. prosinca 2014. godine za vrijeme trudnoće per se nevaljan i kako ga tužiteljica nije morala sudski napadati, očigledno je netočna jer se tužiteljica morala sudski braniti od drugog otkaza kako bi očuvala svoja prava zbog učinka fikcije iz zakona kojim se uređuje za-štita od otkaza i trotjednog roka za podizanje tužbe (…).

Sud je primio na znanje tuženikov navod kako je on i sam otac više djece i rado zapošljava radnice s djecom kao i trudne radnice. No, u slučaju tužiteljice njegov po-zitivan pristup svakako nije došao do izražaja, a posebi-ce ne vodi do osporavanja sumnje po AGG-u.

2.7. Visini naknade štete koju je sud priznao u visini 1.500,00 eura, uključujući kamate, nema se što prigovori-ti. Tuženik se u žalbi nije ni žalio na visinu, a Vijeće sma-tra tu naknadu štete u predmetnom slučaju primjerenom.

2.8. (…)3. Protutužba tuženika morala se odbiti jer nisu po-

stojale potrebne zakonske pretpostavke. Ovršna pr-vostupanjska presuda nije bila ni ukinuta ni preinačena, tako da tužiteljica nije ni obvezna tuženiku naknaditi plaćenu svotu.

III. (…) IV. Revizija nije dopuštena jer nisu ispunjeni uvjeti.

(…) Vijeće je slijedilo sudsku praksu Saveznoga radnog suda tako da nije razvidna razlika u odnosu na druge odluke tog suda.

Radno pravo Internetski portal Der Betrieb, 19. svibnja 2016., Düsseldorf, NjemačkaInternetski portal juris.de

ZAMKE ZAKONA KOJIM SE UREĐUJE ZABRANA DISKRIMINACIJE – PROMJENA SUDSKE PRAKSETeret dokaza u slučaju povrede zabrane diskrimina-cije u kontekstu diskriminacije na osnovi dobi – za-htjevi u pogledu natječaja za posao u svrhu izbjega-vanja diskriminacije – formalni pojam kandidata za posao i prava na naknadu štete – prigovor zloporabe prava u slučaju „neozbiljnih“ kandidatura

(AGG, Opći zakon o jednakom postupanju)

(Presuda Saveznog radnog suda od 19. svibnja 2016. – 8 AZR 470/14; Smjernice sudaca i sutkinja Saveznoga radnog suda)

A. ProblematikaSavezni je radni sud u kontekstu diskriminacije na

osnovi životne dobi značajno izmijenio sudsku praksu za slučaj ispitivanja prava na naknadu štete prema AGG-u. Posebice se oprašta od koncepcije „objektivne pri-kladnosti“ i „subjektivne ozbiljnosti“ kandidature. Vrlo opsežna odluka ovdje se komentira u bitnome.

B. Sadržaj i predmet odluke Riječ je o kandidaturi odvjetnika rođenog 1953. go-

dine koji se javio na natječaj za posao kojim se traži odvjetnik s „0-2 godine profesionalnog iskustva“ te se radno okruženje opisuje kao „mlad i dinamičan tim“.

Nakon što je dobio odgovor da je njegova molba za po-sao odbijena, tužitelj je istaknuo zahtjeve zbog nejedna-kog postupanja na osnovi dobi. Prethodna je instancija tužbu odbila.

Zemaljski je radni sud naveo kako tužitelj već objek-tivno nije bio prikladan za to radno mjesto jer da je tuženik u natječaju za posao kao uvjet naveo „prvokla-sne pravne kvalifikacije“, a tužitelj je imao samo za-dovoljavajuće ocjene. U tom smislu, navodi dalje Sud, nedostaje slučaj usporedive situacije. Nadalje, smatra Sud kako tužitelj nije bio ozbiljno zainteresiran za to radno mjesto tako da isticanje zahtjeva za naknadom štete predstavlja zloporabu prava. To prema mišljenju Suda proizlazi iz sadržaja molbe za posao; pritom se misli na sadržano pretežito formalno obraćanje kojim se ništa ne govori te se ne može razabrati zbog čega se kandidat interesira upravo za taj natječaj za posao. Protiv kandidature koja bi uistinu bila ozbiljno mišlje-na govori i činjenica kako je postojao novinski članak prema kojem se taj tužitelj javlja samo na natječaje za posao pri kojima postoji sumnja u diskriminaciju na osnovi dobi. Samo 2013. godine taj je odvjetnik pokre-nuo 16 sudskih postupaka zahtijevajući naknadu štete.

Savezni je radni sud vratio predmet nižestupanjskom sudu na ponovni postupak, izjavljujući kako se zahtjev nikako ne može odbiti s predmetnim obrazloženjem. U bitnome Sud navodi sljedeće:

1. Osobe koje se nalaze u postupku odabira već su tada u „usporedivoj situaciji“ ako se kandidiraju za isto radno mjesto. Savezni je radni sud do sada na to gledao drukčije. No toga se ne treba pridržavati. Protiv potrebe „objektivne prikladnosti“ neuspješnog kandidata govori već činjenica da u skladu s AGG-om pravo na naknadu štete pripada i onima koji ni u slučaju nediskriminirajućeg odabira ne bi bili zaposleni. Tu spadaju i oni zaposlenici koji objektivno nisu prikladni za određeno radno mjesto.

Nadalje bi, smatra Sud, zahtijevanje „objektivne pri-kladnosti“ dovelo do (prema europskom pravu) nedopu-štenog otežavanja isticanja zahtjeva za naknadom štete, posebice stoga što se pitanje postoji li usporedivost situ-acije može cijeniti samo u okviru usporedivog promatra-nja. Usporediti bi se ovdje morali tražitelji naknade s osta-lim kandidatima. Međutim, ne postoji pravo na dobivanje obavijesti o drugim kandidatima (…). Do sada primjenji-van kriterij Saveznoga radnog suda objektivne priklad-nosti tako bi doveo do opterećenja procesa utvrđivanjem činjenica; no ni u europskim propisima ni u nacionalnom zakonu ne postoji uporište za takvo „sužavanje mjerila“.

Naposljetku bi kriterij objektivne prikladnosti bio u cijelosti propao ako bi tražitelj naknade bio jedini kandi-dat jer tada ne bi bilo usporedive osobe.

2. U odnosu na zloporabu prava Savezni radni sud navo-di kako ne dovodi svako protupravno ponašanje do nedo-puštenosti ostvarivanja prava. Teret dokaza leži na protiv-niku zahtjeva, a zloporabno ponašanje postoji ako se neka osoba javlja na natječaj za posao isključivo kako bi ostvari-la osobnu korist u obliku naknade. To ovdje nije dokazano.

U pogledu sadržaja molbe za posao tužitelja smatra se kako ne postoji iskustveno načelo prema kojem se

Prosinac 2016.


SUDSKA PRAKSA

sastavljač „loše“ molbe na natječaj za posao javlja samo da bi ostvario pravo na naknadu štete.

Zloporaba prava stoga ne proizlazi iz toga da se tu-žitelj javlja samo na natječaje za posao koji upućuju na sumnju u diskriminaciju na osnovi dobi te je 2013. godi-ne podigao 16 tužbi na naknadu štete.

U pogledu tužbi na naknadu štete smatra se kako se ne može zaključiti da je riječ o zloporabi prava zato što se neka osoba često bezuspješno javlja na natječaj za posao. Ovdje bi mogla biti riječ i o ozbiljnim kandidatu-rama dopuštenim potraživanjima naknade štete.

Drukčija situacija nije ni u slučaju ako se tužitelj jav-lja na natječaje za posao samo ako oni po svom sadržaju bude sumnju u postojanje diskriminacije na osnovi dobi. Kandidat, naime, ni u tom slučaju ne može smatrati da će uspjeti u postupku. Iako AGG zahtijeva pridržavanje zabrane diskriminacije pri raspisivanju natječaja, ne veže nikakve pravne posljedice za slučaj povrede. Pravo na naknadu štete postoji tek u slučaju negativne odluke ako navedena diskriminacija nije opravdana (…). Postoji li takvo opravdanje ili ne, ne može se razabrati već iz samog teksta natječaja. Natječaj za posao mogao bi se smatrati diskriminirajućim (pobojno) ako namjera dis-kriminacije koja iz njega proizlazi nije opravdana.

U konačnici, poslodavac je slobodan da u pojedinom slučaju, čak i kod diskriminirajućeg natječaja, dokaže kako su prilikom odabira bili odlučujući isključivo do-pušteni razlozi.

Stoga je u pogledu zloporabe potrebno postaviti viso-ke kriterije, a posebice se zloporaba treba pretpostaviti samo ako je dokazano sustavno i ciljno postupanje s je-dinim ciljem postizanja ekonomske koristi.

3. U odnosu na do sada zahtijevani kriterij „subjek-tivno ozbiljne kandidature“ u ovoj presudi Savezni radni sud navodi kako i od tog kriterija odustaje jer da takav kriterij ne proizlazi ni iz teksta zakona ni iz „ukupnog konteksta uređenja ili njegove svrhe i smisla“. Postoji li ozbiljna kandidatura, zanimljivo je ponajprije u okviru prigovora zloporabe prava.

C. Kontekst odlukeOdluku valja pozdraviti. Do sada je i kandidat kojem

je poslodavac priopćio da se „ljudi poput njega“ ne mora-ju uopće ni javljati na natječaj, bio ne samo „objektivno“ prikladan nego se čak i subjektivno „ozbiljno“ kandidirao. Objektivna prikladnost kandidata postaje relevantnom, međutim, tek kad dođe do odluke o odabiru. Za odgovor na pitanje je li ispitivanje kvalifikacija bilo oslobođeno predrasuda, objektivna prikladnost nije ni bitna.

To da „objektivna“ prikladnost jedva da postoji i da ocjena ovisi o subjektivnom osjećaju nadležnog suda, postaje jasno u trenutku kad različite instancije u istom slučaju sasvim različito tumače pitanje objektivne pri-kladnosti (…).

Ta je sudska praksa uistinu dovela do znatnog oteža-vanja postavljanja zahtjeva na naknadu štete jer se nije moglo predvidjeti kako će neki sud procijeniti osobne kvalifikacije u odnosu na tražene kriterije prema natječa-ju. Stoga se već rano zastupalo shvaćanje kako bi pitanje prikladnosti moglo imati ulogu samo u okviru prigovora

zloporabe prava (…). S pravom se upućuje na to kako su postupci kandidature složeni te se formalne i druge kva-lifikacije mogu različito cijeniti. Prikladnost u tom smislu nije objektivna, nego određena subjektivnim stajalištem onog koji procjenjuje. No to jedva da se može opravdati.

Stoga se ova korekcija sudske prakse čini isprav-nom, posebice s obzirom na činjenicu da sustav sankcija (AGG) s ograničenjima na individualne tužbe pojedinač-nih tužitelja predstavlja najneučinkovitiju provedbu eu-ropskog prava (vidi presudu Europskog suda Feryn od 10. srpnja 2008. – C-54/07). (…)

U Njemačkoj javno očitovanje kako se ne zapošljava kandidate s određenim obilježjem iz AGG-a, međutim, ne rezultira nikakvom sankcijom. Sankcija je zamisliva samo ako se nađe neki odbijeni kandidat koji je spreman preuzeti trud i rizik sudskog postupka. Stoga se valja složiti sa Saveznim radnim sudom kako je dosadašnja sudska praksa predstavljala nedopušteno otežavanje isticanja zahtjeva za naknadom štete.

Osmo se vijeće stoga odmaklo od dosadašnje prakse, a koju je čak i Savezni ustavni sud propustio. (…)

U odnosu na AGG stoga se može i nadalje očekivati puno toga te se ne mogu isključiti ni daljnja iznenađenja.

D. Učinci za praksuTužbe na naknadu štete prema AGG-u postat će ma-

nje složene jer bijeg tuženika u osporavanje objektivne prikladnosti teško da bi mogao biti obećavajući u smislu uspjeha. Stoga će se sudska praksa u konačnici vjerojat-no koncentrirati na to da odlučuje o pitanju diskrimina-cije i njezina opravdanja.

E. Daljnje ključne teme predmetne presudePresuda se može čitati kao kratki komentar AGG-a

uz posebno uvažavanje sudske prakse Europskog suda. Nacionalna pravna književnosti nije ni spomenuta (…) Odluka upućuje, među ostalim, na pitanja izravne i ne-izravne diskriminacije na osnovi živote dobi u obliku formulacija u natječajima za posao, zahtjeve u pogledu opravdanja diskriminacije na osnovi životne dobi (…) te na potrebu dokaza od strane poslodavca da bi se osporila sumnja u diskriminaciju kao i na razmatranja o visini možebitne naknade štete.

(Kritički) odvjetnički komentar presude: (…) U predmetnoj je presudi riječ o sljedećim pitanjima:

¾ Navodite li indiciju za diskriminaciju na osnovi dobi ako tražite zaposlenike za mlad i dinamičan tim?

¾ Mogu li kandidati koji ne ispunjavaju profil koji ste zadali uopće biti diskriminirani?

¾ Kakva je mogućnost diskriminacije ako onaj koji se osjeća diskriminiranim kontinuirano piše zamo-lbe za posao odgovarajući na takve diskriminiraju-će natječaje za posao te od njihovih sastavljača jed-nako tako kontinuirano zahtijeva naknadu štete?

Odgovori koje je Savezni radni sud dao na ta pitanja samo će dati još više zamaha „plesu“ s AGG-om. Oni-ma koji pak zlorabe AGG, ovom se odlukom dana moć može oduzeti samo na način da se natječaji za posao u buduće formuliraju puno opreznije nego što je to do sada bio slučaj.

Prosinac 2016.


SUDSKA PRAKSA

Zašto je tomu tako, objašnjava se kako slijedi. a. Je li objava u nekom oglasu za posao u kojem se

traži „mlad i dinamičan“ tim indicija za diskri-minaciju na osnovi dobi?

Do sada se na to pitanje odgovaralo vrlo različito. Po-stoje glasovi koji u toj tvrdnji „mlad i dinamičan“ ne na-laze indiciju za diskriminaciju na osnovi dobi ako se ta tvrdnja odnosi na (postojeći) tim ili na poduzeće. Obra-zloženje: „mlad i dinamičan“ opisuje samo tim koji traži pojačanje; odnosno to ne znači kako i kandidat mora biti „mladi i dinamičan“.

Savezni radni sud to vidi, međutim, drukčije. Pre-ma shvaćanju tog Suda, potraga za radnikom koji bi se uključio u mlad i dinamičan tim znači da i radnik mora biti mlad i dinamičan.

Ali nisu samo pridjevi poput mladog i dinamičnog prema presudi Saveznoga radnog suda problematični. Indiciju za barem posrednu diskriminaciju na osnovi dobi Savezni radni sud vidi i u natječajima u kojim se traže radnici bez radnog iskustva ili s neznatnim radnim iskustvom (0 – 2 godine).

Savjet: Odustanite u natječajima za radno mjesto od svega što bi moglo upućivati na to da bi radnik trebao pripadati nekoj određenoj dobnoj skupini.

b. Mogu li kandidati koji ne ispunjavaju traženi profil uopće biti diskriminirani?

Do sada je Savezni radni sud, jednostavnim jezikom rečeno, zastupao sljedeće mišljenje:

Tko ne odgovara traženome profilu, ne može ni biti diskriminiran.

Međutim, (…) Savezni je radni sud, mučeći se dvojba-ma u vlastito shvaćanje i održivost takve sudske prakse (…), svoje sumnje pretočio u djela te odlučio sljedeće:

Kandidati mogu biti diskriminirani i ako ne odgovaraju traženom profilu.

Stara sudska praksa više ne vrijedi. Savezni ju je rad-ni sud stavio ad acta.

To znači:Ako se u nekom natječaju za posao kandidate diskri-

minira na osnovi nekog od razloga iz AGG-a, ti kandidati ubuduće imaju pravo zahtijevati naknadu štete i ako ne odgovaraju traženom profilu.

c. Je i uvjet za zaštitu na temelju AGG-a da kandi-dat svoju molbu smatra ozbiljnom?

Do sada je Savezni radni sud zastupao mišljenje kako zakonsku zaštitu može uživati samo kandidat čija je kandidatura bila ozbiljna; u stručnom žargonu to se na-zivalo subjektivnom ozbiljnošću kandidature.

No, i tomu je sada kraj. Stoga su i kandidature koje subjektivno nisu mišljene ozbiljno načelno zakonski za-štićene. S takvim se tužbama na naknadu štete prema izjavama Saveznoga radnog suda sad može nositi samo još putem prigovora zloporabe prava (…). Odluka Save-znoga radnog suda, međutim, predstavlja najbolju potvr-du za to da sve što snažno upućuje na zloporabu prava još uvijek ne mora i biti zloporaba prava.

U toj spomenutoj presudi Saveznom radnom sudu, naime, za zloporabu prava nije bila dostatna činjenica kako se tužitelj – muškarac od oko 60 godina i dugi niz godina samostalni odvjetnik – permanentno javljao na diskriminirajuće natječaje i permanentno podizao tužbe na naknadu štete?!?!

Pripremila: Tatjana GRBAC, dipl. iur. stalni sudski tumač za njemački jezik

PITANJA I ODGOVORI

ODGOVORI NA PITANJA PRETPLATNIKA

Novi tzv. republički prosjek kod ovrhe na plaći i drugim stalnim primitcima

Od 1. siječnja 2017. godine u primjeni je novi tzv. republički prosjek, odnosno prosječna neto-plaća relevantna za ovrhu na plaći i drugim stalnim pri-mitcima te iznosi 5.664,00 kn.

Koliko sada iznosi, s obzirom na to da se mijenja svake godine, republički prosjek kod ovrhe na plaći?

Odredbom čl. 173. st. 3. Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16.) propisano je da pro-sječna mjesečna isplaćena neto-plaća po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu go-dinu jest prosječan iznos mjesečne netoplaće isplaćene

po jednom zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj, za razdoblje siječanj – kolovoz tekuće godine, koju je dužan utvrditi Dr-žavni zavod za statistiku i objaviti je u „Narodnim novinama“, najka-snije do 31. prosinca te godine. Tako utvrđeni iznos primjenjivat će se u idućoj godini.

Prema tome, riječ je o jednoj prosječnoj vrijednosti, odnosno, u obračunskom smislu, o osnovici koja služi prilikom obračuna koliki dio plaće i/ili drugoga stalnog novčanog primitka podliježe ovrsi na plaći, a nad kolikim je dijelom plaće ovrha ograničena. U praksi se isti naziva još i tzv. republički prosjek (dalje: republički prosjek).

Kao što je navedeno, ta se prosječna svota neto-plaće objavljuje i primjenjuje se u cijeloj sljedećoj godini, što

Prosinac 2016.


PITANJA I ODGOVORI

je nedavno i učinjeno. Tako je Državni zavod za statisti-ku, u Nar. nov., br. 102/15., od 9. studenog 2016. godi-ne, objavio Prosječnu mjesečnu isplaćenu neto plaću po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za razdoblje siječanj – kolovoz 2016.

Tom je objavom rečeno da je prosječna mjesečna ispla-ćena neto-plaća po zaposlenome u pravnim osobama Re-publike Hrvatske za razdoblje siječanj – kolovoz 2016. godine iznosila 5.664,00 kune.

Dakle, navedena je svota bitna za izračun dijela plaće i drugih stalnih i povremenih novčanih primita-ka, jer je odredbom čl. 173. st. 1. i 2. Ovršnog zakona propisano da ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili sma-njenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uz-državanja, iznos u visini od jedne polovine prosječne ne-toplaće u Republici Hrvatskoj, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem slučaju je od ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine prosječne mjesečne isplaćene netoplaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu. Ako ovršenik prima plaću koja je manja od republičkog prosjeka, od ovrhe je izu-zeta svota u visini dvije trećine plaće ovršenika, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi za-konskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog na-rušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, svota u visini jedne polovine neto-plaće ovršenika.

Tako, od siječnja 2017. godine za ovrhu na plaći rele-vantna je svota od:

a) 3.776,00 kn (to je 2/3 od 5.664,00 kn) kada je riječ o kreditnim i dr. odgovarajućim dužničko-vje-rovničkim odnosima

b) 1.416,00 kn (to je 1/4 od 5.664,00 kn) kada je riječ o ovrsi na plaći u slučaju naplate novčanih svota za uzdržavanje djeteta (alimentacije za uzdr-žavanje vlastitog djeteta) radnika – ovršenika koji ima neto-plaću višu od republičkog prosjeka

c) 2.832,00 kn (to je 1/2 od 5.664,00 kn) kada je riječ o ovrsi na plaći u slučaju naplate novčanih svota za uzdržavanje djeteta (alimentacije za uzdr-žavanje vlastitog djeteta) radnika – ovršenika koji ima neto-plaću nižu od predmetnoga republičkog prosjeka. (A. V.)

Minimalno trajanje godišnjeg odmora invalidnih radnika

Osoba s invaliditetom ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje pet tjedana

Imaju li invalidni radnici nešto veći broj dana minimal-noga godišnjeg odmora u odnosu na ostale radnike, i ako da, na temelju čega?

Odredbom čl. 77. st. 1. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14.) utvrđeno je najkraće trajanje godišnjeg odmora na način da je određeno kako radnik ima za svaku kalen-darsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje četiri tjedna. Iznimke od navedenog pravila postoje za malodobne i one radnike koji rade na poslo-vima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i si-gurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja. Za te dvije kategorije radnika najkraće trajanje godišnjeg odmora iznosi 5 tjedana.

Poslodavac je obvezan radniku osigurati korištenje tim pravom, te bez obzira na okolnosti koje se mogu pojaviti, ne bi smio radniku uskratiti pravo korištenja godišnjeg odmora.

Ako mu ne omogući korištenje punog ili razmjernog dijela godišnjeg odmora (čl. 78. Zakona o radu je precizi-rano kada radnik ostvaruje pravo na razmjerni, a ne na puni godišnji odmor), tada je poslodavac dužan radniku isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Nave-deno izravno proizlazi iz odredbe čl. 82. Zakona o radu (takva odredba nije postojala u starom Zakonu o radu), prema kojoj u slučaju prestanka ugovora o radu, poslo-davac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti, isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, s time da se predmetna naknada određuje raz-mjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora.

O samom načinu obračuna te naknade, osobito s po-reznog i računovodstvenog motrišta, v., Božina, A.: Na-knada za neiskorišteni godišnji odmor i JOPPD, RRiF, br. 4/15., str. 53-57.

Ako poslodavac dragovoljno ne isplati radniku pred-metnu naknadu, radnik je tada ovlašten pokrenuti radni spor radi isplate svoje tražbine iz radnog odnosa. Pri-tom, radnik ne mora, dakle prije pokretanja radnog spo-ra, uložiti poslodavcu zahtjev za ostvarenjem prava, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju riječ o zahtje-vu radnika za naknadom – novčanom tražbinom iz rad-nog odnosa (čl. 133. Zakona o radu). Napominjemo da je u skladu s odredbom čl. 139. Zakona o radu, zastarni rok pet godina.

Vezano uz invalidne radnike, vrlo je bitno istaknuti da je i takvim radnicima (minimalno) trajanje godišnjeg odmora najmanje 5 tjedana.

Naime, to je izričito propisano odredbom čl. 12. st. 3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (Nar. nov., br. 157/13. i 152/14., dalje, ZPRZI), na temelju koje osoba s invaliditetom ima Opseg: 224 str. Cijena: 273,00 kn

Privremene i prethodne mjere

(primjeri, obrasci, prijedlozi, rješenja, napomene)

Prosinac 2016.


PITANJA I ODGOVORI

za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje pet tjedana.

Napominjemo da je osoba s invaliditetom, u smislu ZPRZI-ja, osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja u međudjelo-vanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima (čl. 3. st. 1. ZPRZI-ja).

Konačno, ako poslodavac zaposlenoj osoba s invalidi-tetom, u smislu ZPRZI-ja, ne bi omogućio korištenje go-dišnjeg odmora u navedenom minimalnom trajanju (5 tjedana), tada bi na temelju prisilne odredbe čl. 41. st. 1. t. 5. ZPRZI-ja, počinio prekršaj za koji je zapriječena novčana kazna od 5.000,00 do 30.000,00 kn za poslo-davca pravnu osobu.

Novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kn za navedeni će se prekršaj kazniti odgovorna osoba pravne osobe te (istom kaznom) poslodavac fizička osoba. (A. V.)

Prokurist kao potpisnik ugovora o radu

Prokurist, kao punomoćnik poslodavca, ovlašten je, u načelu, potpisati ugovor o radu.

Ima li prokurist pravo potpisati ugovor o radu?

U skladu s odredbom čl. 44. st. 1. Zakona o trgovač-kim društvima (Nar. nov., br. 111/93., 34/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 68/13. i 110/15., dalje: ZTD), prokura je trgovačka punomoć čiji su sadržaj i opseg ovlasti određeni ZTD-om. Dakle, in-stitut prokure uređen je odredbama čl. 44. – 54. ZTD-a.

Detaljnije o poreznom aspektu i obvezama plateža javnih davanja vezanih uz prokuriste, v. Turković-Jar-ža, L.: Prokuristi i članovi uprave trgovačkog društva u poreznom i pravnom sustavu, Pravo i porezi, br. 11/10, str. 16-18.

Osoba kojoj trgovačko društvo na način predviđen temeljnim ustrojbenim aktom toga društva, u pisanom obliku, može dati prokuru, naziva se prokurist, a on može biti svaka punoljetna i poslovno sposobna fizička osoba (čl. 45. ZTD-a).

U skladu s odredbom čl. 54. ZTD-a, prokura se upisuje u sudski registar.

Vezano uz mogućnost potpisivanja ugovora o radu od strane prokurista, prema samom zakonu za to nema zapreka, ali pritom treba istaknuti sljedeće: na temelju izričite odredbe čl. 10. st. 1. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14.), radni odnos zasniva se ugovorom o radu, i to između radnika i poslodavca u ime kojega (kada govo-rimo o poslodavcu koji je trgovačko društvo) prokurist može, u načelu, potpisati ugovor o radu. Uz to, odred-bom čl. 131. st. 1. Zakona o radu utvrđeno je da ako je poslodavac pravna osoba, ovlaštenja za zastupanje u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, ima osoba ili organ za to ovlašten statu-tom, društvenim ugovorom, izjavom o osnivanju ili drugim pravilima pravne osobe.

Naime, bitno je usredotočiti pozornost na odredbu čl. 47. st. 1. ZTD-a prema kojoj prokurist može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkoga društva i zastupati ga u postupcima pred upravnim i drugim državnim organima, ustanovama s jav-nopravnim ovlastima, te državnim i izbranim sudovima.

Bez posebne ovlasti, a na temelju odredbe čl. 47. st. 2. ZTD-a, prokurist ne može:

a) otuđiti ni opteretiti nekretnine trgovačkoga društvab) davati izjave ni poduzimati pravne radnje kojima

se započinje stečajni postupak ili drugi postupak koji dovodi do prestanka društva

c) davati punomoć za sklapanje poslova drugim osobama.

Stoga je prokurist, kao punomoćnik poslodavca, ovla-šten sklopiti ugovor o radu, osim ako bi za potpisivanje ta-kvih ugovora bio isključen aktom o dodjeli prokure. (A. V.)

Noćni rad – ugovaranje

Ugovor o radu ne treba sadržavati podatak o samom noćnom radu ako nije naveden u okviru radnog vre-mena, ali je obvezno navesti podatak o povećanju plaće za rad noću ako isti nije naveden autonomnim aktom poslodavca.

Je li obvezno da ugovor o radu sadržava podatak o noć-nom radu?

Noćni je rad u nas ustanovljen odredbama čl. 69., 70. i 72. Zakona o radu (Nar. nov. br. 93/14.).

Tako je odredbom čl. 69. st. 1. Zakona o radu noćni rad definiran kao rad koji se obavlja u vremenu između dvadeset dva sata uvečer i šest sati ujutro idućega dana, a u poljoprivredi između dvadeset dva sata uvečer i pet sati ujutro idućega dana, ako za određeni slučaj, ovim ili dru-gim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća nije drukčije određeno.

Vezano uz zaštitu malodobnika, odredbama st. 2. i 3. čl. 69. Zakona o radu, propisano je da za rad maloljetni-ka zaposlenog u industriji, rad u vremenu između 19,00 sati uvečer i 7,00 sati ujutro smatra se noćnim radom, dok za rad maloljetnika zaposlenog izvan industrije noć-nim se radom smatra rad u vremenu između 20,00 sati uvečer i 6,00 sati ujutro. Nadalje je odredbom čl. 49. Za-kona o radu dodatno uređena zaštita malodobnika pri noćnom radu, kao i zaštita trudnica.

Treba napomenuti i to da je odredbom st. 5. čl. 69. Zakona o radu uređen institut nazvan noćni radnik, koji je definiran na način da je to radnik koji prema svom dnevnom rasporedu radnog vremena redovito radi naj-manje tri sata u vremenu noćnog rada, ili koji tijekom uzastopnih dvanaest mjeseci radi najmanje trećinu svo-ga radnog vremena u vremenu noćnoga rada.

Vezano uz dodatno plaćanje noćnog rada, napominjemo da u skladu s čl. 94. Zakona o radu, radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, za prekovremeni

Prosinac 2016.


PITANJA I ODGOVORI

rad i za noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

U skladu s odredbom čl. 15. st. 1. t. 8. Zakona o radu, propisano je da ugovor o radu mora sadržavati odredbe o osnovnoj plaći, dodatcima na plaću te razdobljima ispla-te primanja na koja radnik ima pravo, a dok je st. 2. toga članka propisano da ako su plaće utvrđene kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, svota plaće i dodataka na plaću ne mora se ugovarati u ugovoru o radu, već se stranke mogu pozvati na odgovarajuće odredbe kolektiv-nog ugovora ili pravilnika o radu.

S obzirom na navedeno, razvidno je da ako nije propi-sano povećanje plaće za noći rad kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, isto mora biti navedeno u ugovo-ru o radu. Dakle, ako poslodavac nije obveznik kolektiv-nog ugovora ili ako nema pravilnik o radu, jer zapošljava manje od 20 radnika, tada je obvezan u ugovoru o radu navesti povećanje osnovne plaće za noćni rad.

Uz navedeno, ako je priroda posla takva da je riječ o noćnom radniku ili radnik dio svog radnog vremena provodi noću, tada je u ugovoru o radu nužno navesti noćni rad i odredbu o trajanju redovitoga radnog dana ili tjedna. (A. V.)

Rad na izdvojenom mjestu rada

Radnik svoj rad za poslodavca može obavljati kod kuće ili u nekom drugom prostoru koji nije prostor poslodavca.

Što se smatra radom na izdvojenom mjestu rada te koja prava ima radnik koji radi na izdvojenom mjestu rada?

Zakon o radu (Nar. nov. br. 93/14 – dalje: ZOR) predvi-đa mogućnost da radnik zasnuje radni odnos na način da posao odnosno svoj rad obavlja izvan radnih prostorija po-slodavca, u nekom drugom prostoru ili kod kuće, što pred-stavlja takozvani rad na izdvojenom mjestu rada. Rad na izdvojenom mjestu rada odnosi se i na rad izvan države registracije poslodavca. Poslodavci se često koriste ovim institutom kada je riječ o nedostatku poslovnog prostora ili u slučaju smanjenju troškova vezanih uz dodatni prostor ili udovoljavanju željama radnika koji nastoje biti fleksibil-niji pri obavljanju svojih radnih zadataka jer su često na poslovnim putovanjima. Kao primjere rada na izdvojenom mjestu rada navodimo rad kod kuće (pisanje i uređivanje članaka, raznih tekstova, lektura i dr.) i rad na izdvojenom mjestu rada, odnosno rad na putu (rad trgovačkih putnika, rad prodajnih predstavnika, rad servisera).

Naime, čl. 17. ZOR-a uređuje oblik i bitne sastojke ugovora o radu za obavljanje poslova kod kuće radnika ili u nekom drugom prostoru koji nije prostor poslodav-ca koji je pravna osoba. Takav ugovor o radu, osim obve-znih sastojaka (redovitog) ugovora o radu (čl. 15. ZOR-a) mora sadržavati i dodatne podatke o:

Ý radnom vremenu Ý strojevima, alatima i opremi za obavljanje poslova koje

je poslodavac dužan obaviti, instalirati i održavati

Ý uporabi vlastitih strojeva, alata i druge opreme rad-nika i naknadi troškova u vezi s time

Ý naknadi drugih troškova radnika vezanih uz obav-ljanje poslova

Ý načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika.

Novčanom kaznom od 61.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj poslodavac pravna osoba ako sklopi ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada za po-slove za koje ga ne smije sklopiti. Novčanom kaznom od 7.000,00 do 10.000,00 kuna za predmetni prekršaj kaznit će se poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe. Ako je prekršaj počinjen u odnosu na ma-loljetnika, svota novčane kazne uvećava se dvostruko.

Kada radnik sklopi ugovor o radu na izdvojenom mje-stu rada, plaća radnika ne smije biti utvrđena u manjoj svoti od plaće radnika koji u prostorijama toga poslodav-ca radi na istim ili sličnim poslovima. Predmetni ugovor o radu ne može se sklopiti za obavljanje poslova iz čl. 64. st. 1. ZOR-a (poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zašti-titi radnika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skra-ćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika) te drugih poslova za koje je to utvrđeno ZOR-om ili drugim zakonom. Jednako je tako poslodavac obvezan osigurati radniku sigurne uv-jete rada, a radnik je obvezan pridržavati se svih sigur-nosnih i zdravstvenih mjera u skladu s posebni zako-nima i drugim propisima. Odredbe ZOR-a o rasporedu radnog vremena, prekovremenom radu, preraspodjeli radnog vremena, noćnom radu i stanci, primjenjuju se i na ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada, ako to nije drukčije uređeno posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu. Količina i roko-vi za izvršenje poslova koji se obavljaju na izdvojenom mjestu rada ne smiju onemogućiti radniku korištenje pravom na dnevni, tjedni i godišnji odmor.

U smislu poimanja instituta rada na izdvojenom mje-stu rada, navodimo neka od mišljenja Ministarstva rada: Mišljenje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetniš-tva, Uprava za rad i tržište rada, Zagreb, 14. ožujka 2011. g. – u slučaju u kojem na temelju ugovora o poslovnoj su-radnji poslodavca, radnici obavljaju posao izvan sjedišta poslodavca, ne radi se o radu na izdvojenom mjestu rada već o obavljanju rada na različitim mjestima rada; Mi-šljenje ministarstva rada i mirovinskog sustava (Klasa: 110-01/11-01/305, Urbroj: 526-01/1-11-2) od 16. rujna 2011. g. – pri ocjeni radili li se o radu na izdvojenom mje-stu rada nije odlučno sjedište poslodavca odnosno prebi-valište radnika, već upravo radni prostor koji ujedno nije radni prostor poslodavca.

Kada govorimo o institutu rada na izdvojenom mjestu rada, potrebno je istaknuti i odredbu čl. 15. Zakona o mi-rovinskom osiguranju (Nar. nov., br. 157/13., 151/14., 33/15. i 93/15.) koja propisuje da se na osobni zahtjev obvezno osiguravaju u sustav mirovinskog osiguranja, osobe zaposlene u inozemstvu kod međunarodnih orga-nizacija, osobe zaposlene na državnom području Repu-

Prosinac 2016.


PITANJA I ODGOVORI

blike Hrvatske kod poslodavaca sa sjedištem u inozem-stvu koji nemaju registriranu podružnicu u Republici Hrvatskoj i osobe zaposlene kod stranih poslodavaca ako nisu obvezno osigurane prema inozemnim propisi-ma na koje se odnosi međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju, ili ako nisu obvezno osigurane prema ured-bama Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti. (V. K.)

Pravo na rad s polovinom punog radnog vremena i pravo na dopust za njegu djeteta

Pravo na dopust za njegu djeteta ili pravo na rad s polovinom punoga radnog vremena radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju su prava kojima se zaposleni i samozaposleni roditelj koristi na temelju posebnih propisa.

Koja prava kao zaposleni roditelj djeteta s težim smetnja-ma u razvoju imam nakon isteka rodiljnog dopusta, a u vezi s radnim vremenom?

Člankom 9. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potpo-rama (Nar. nov., br. 85/08., 110/08., 34/11., 54/13. i 152/14. – dalje: Zakon) i Pravilnikom o uvjetima i po-stupku za stjecanje prava zaposlenog roditelja ili samo-zaposlenog roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju na dopust ili na rad u skraćenom radnom vremenu radi njege djeteta (Nar. nov., br. 18/09. i 25/09., dalje: Pra-vilnik) uređena su prava zaposlenog i samozaposlenog roditelja djeteta sa smetnjama u razvoju. To su: pravo na dopust za njegu djeteta ili pravo na rad s polovinom punoga radnog vremena radi skrbi djeteta s težim smet-njama u razvoju.

Jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja nakon isteka prava na rodiljni dopust ili u tijeku korištenja ili nakon isteka prava na roditeljski dopust ima pravo na rad s polovinom punoga radnog vremena. Njegovo ko-rištenje ima pravo nastaviti i nakon navršene 8. godine djetetova života, sve dok traje ta potreba. Uvjet je da su oba roditelja zaposlena ili samozaposlena, kako prije po-četka korištenja tako i za cijelo vrijeme trajanja dopusta.

Ako se zaposleni roditelj djeteta s težim smetnjama u razvoju koristi pravom na rad s polovinom punoga rad-nog vremena, ima pravo na novčanu naknadu obraču-natu u visini svote isplaćene plaće smanjene za obraču-nane i obustavljene doprinose za mirovinsko osiguranje, predujam poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u skladu s posebnim propisima, a koju je ostvario radeći taj mjesec u polovini punoga radnog vremena. Radi nave-denog izračuna novčane naknade, poslodavac je obvezan pri isplati plaće izdati ovjerenu ispravu o isplaćenoj plaći zaposlenom roditelju. Ako poslodavac ne izda radniku ovjerenu ispravu o isplaćenoj plaći do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, ima pravo na novčanu naknadu za taj mjesec u svoti od 50 % od proračunske osnovice. Samo-zaposleni roditelj djeteta s težim smetnjama u razvoju koji se koristi pravom na rad s polovinom punoga radnog

vremena, ima pravo na novčanu naknadu obračunatu u visini 50 % od osnovice za obračun doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje važeće za osnovu po kojoj je ro-ditelj prijavljen na obvezno zdravstveno osiguranje i za razdoblje na koje se naknada odnosi prema propisima o doprinosima za obvezna osiguranja odnosno 50 % od iza-brane više mjesečne osnovice za obračun doprinosa, pod uvjetom da je početak primjene više osnovice najmanje šest mjeseci prije početka korištenja tim pravom, prema podatcima Porezne uprave.

Na temelju čl. 23. Zakona, jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju (dijete s težim tjelesnim ili mentalnim ošteće-njem ili težom psihičkom bolesti), nakon isteka prava na rodiljni dopust ili u tijeku korištenja ili nakon isteka prava na roditeljski dopust, na temelju nalaza i mišlje-nja nadležnog tijela vještačenja prema propisima o ob-veznom zdravstvenom osiguranju, ima pravo na dopust radi skrbi i njege djeteta do navršene osme godine dje-tetova života.

Zaposleni ili samozaposleni roditelj djeteta s težim smetnjama u razvoju (djeteta s težim tjelesnim ili men-talnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti) za vri-jeme korištenja pravom na dopust za njegu djeteta do navršene 8. godine djetetova života ima pravo na novča-nu naknadu za puno radno vrijeme u svoti od 65 % od proračunske osnovice mjesečno.

Prilikom odlučivanja o priznavanju prava na dopust radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju ili o pri-znanju prava na rad s polovinom punog radnog vremena, provodi se stručno-medicinsko vještačenje liječničkog po-vjerenstva HZZO-a. Vještači se o postojanju težih smetnji u razvoju kod djeteta. Vještačenje se također odnosi i na priznavanje prava na dopust radi njege djeteta ili prava na rad s polovinom punoga radnog vremena koje može biti dano i na određeni vremenski rok (primjerice na rok od 6 mjeseci, 12 mjeseci i sl.). Ujedno se provjerava i či-njenica zaposlenosti odnosno samozaposlenosti oba rodi-telja pri započinjanju korištenja pravom kao i tijekom ko-rištenja pravom. Jednako tako, provjerava se ispunjenje uvjeta staža osiguranja te ako on nije ispunjen, novčana naknada je 1.663,00 kune (odnosno 50 % od proračunske osnovice koja za 2016. godinu iznosi 3.326,00 kn).

Bitno je istaknuti da se pravom na dopust za njegu djeteta do navršene osme godine djetetova života, odno-sno pravo na rad s polovinom punoga radnog vremena nakon navršene osme godine djetetova života, sve dok traje ta potreba, može koristiti samo jedan od zaposle-nih ili samozaposlenih roditelja prema međusobnom dogovoru ili po odluci nadležnog suda. Navedena se prava ne mogu koristiti kada se jedan od roditelja već koristi tim pravom za drugo dijete ili kad jedan od ro-ditelja ima priznati status roditelja njegovatelja za to dijete. Iznimka je kad se na temelju nalaza i mišljenja nadležnog tijela vještačenja utvrdi da roditelj koji se ko-risti pravom za drugo dijete nije u mogućnosti pružati odgovarajuću njegu za dvoje ili više djece zbog težine njihova mentalnog ili tjelesnog oštećenja, odnosno teže psihičke bolesti. (V. K.)

Prosinac 2016.


PITANJA I ODGOVORI

Obvezna zimska oprema za motorna vozila u Republici Hrvatskoj

Zimski uvjeti na cesti postoje kada je kolnik prekri-ven snijegom ili kada je na kolniku poledica.

Koje su obveze vozača motornog vozila glede zimske opreme?

Člankom 193. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Nar. nov., br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14. i 64/15., dalje: ZSPC) definirani je po-jam zimskih uvjeta na cesti. Zimski uvjeti na cesti po-stoje kada je kolnik prekriven snijegom ili kada je na kolniku poledica, odnosno, preciznije definirano: zimski uvjeti na cesti postoje kada je kolnik prekriven snijegom najmanje pet centimetara ili kada je na kolniku poledica. Ovo detaljnije uređenje propisano je Naredbom o prome-tu vozila na motorni pogon i priključnih vozila na cesta-ma u zimskim uvjetima (Nar. nov., br. 9/93. i 103/95.).

Nadalje, čl. 193. st. 2. ZSPC-a propisano je da je za vrijeme zimskih uvjeta na cestama zabranjen promet motornim vozilima koja nemaju propisanu zimsku opre-mu i teretnim automobilima s priključnim vozilom, pri čemu se nalaže i vozaču motornog vozila da, prije uklju-čivanja u promet, očisti zaleđena vjetrobranska stakla i snijeg na vozilu.

Prema čl. 104. Pravilnika o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama (Nar. nov., br. 85/16.) pod zim-skom opremom motornih vozila kategorije M (osobni au-tomobil) i N (teretni automobil) čija najveća dopuštena masa nije veća od 305 t. podrazumijevaju se:

Ý četiri zimska pneumatika (M + S) ili Ý četiri ljetna pneumatika s najmanjom dubinom

profila od 4 mm i s lancima za snijeg koji se po-stavljaju na pogonske kotače.

Pod zimskom opremom za autobuse podrazumijevaju se: Ý lanci na pogonskim pneumaticima ili Ý zimski pneumatici (M+S) postavljeni na pogonske

kotače.Autobusi i teretna vozila koja ne mogu postaviti lan-

ce na pogonske kotače (zbog tehničkih razloga), moraju imati zimske pneumatike (M + S) na pogonskim kota-čima. Propisano je da se na motorna vozila ne smiju postavljati pneumatici s čavlima te da se odredbe toga članka ne primjenjuju na vojna vozila oružanih snaga Republike Hrvatske.

Ako policijski službenik zaustavi vozilo koje se kreće cestom na kojoj je zabranjeno kretanje vozila bez zimske opreme, naredit će vozaču da odmah prekine kretanje vozilom. Također može narediti da vozilom nastavni kre-tanje na cesti na kojoj je kretanje te vrste vozila dopušte-no, odnosno da upotrijebi zimsku opremu. U protivnom je zapriječena novčana kazna za pravnu osobu i fizičku osobu obrtnika u svoti od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, za odgovornu osobu u pravnoj osobi i u tijelu državne vlasti ili tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u svoti od 1.500,00 do 5.000,00 kuna i za vozača u svoti od 700,00 kuna.

Vezano uz predmetnu problematiku svakako valja spomenuti odredbu čl. 193. st. 3. ZSPC-a koja daje ovlast ministru nadležnom za poslove prometa da propiše u određeno vrijeme i na određenoj cesti ili dijelu ceste obavezno posjedovanje zimske opreme i kada na cesti ne postoje zimski uvjeti.

Na temelju Odluke o obveznoj uporabi zimske opre-me na zimskim dionicama javnih cesta u Republici Hr-vatskoj (Nar. nov., br. 145/13.), zimska oprema obvezna je na zimskim dionicama javnih cesta u Republici Hr-vatskoj, i to u razdoblju od 15. studenog tekuće godine do 15. travnja iduće godine.

Obvezna uporaba zimske opreme odnosi se na sve vrste motornih vozila bez obzira na vremenske uvjete i stanje kolnika, izuzevši vozila oružanih snaga Republi-ke Hrvatske.

Zimske dionice javnih cesta obuhvaćaju 839,2 km au-tocesta, 1.523,3 km državnih i županijskih cesta i 68,1 km državnih cesta za tranzitni promet iz trajektnih luka Vukovar, Osijek odnosno luke i rafinerije Sisak.

Korisno je spomenuti u kojim je razdobljima propi-sana zimska oprema u susjednim europskim zemljama:

U Austriji je zimska oprema obvezna u razdoblju od 1. studenog do 15. travnja za vozila do 3,5 t. u vrijeme zimskih uvjeta na cesti, a za teža vozila od 3,5 t. bez ob-zira na zimske uvjete. Lanci su dopušteni na dionicama s ugaženim snijegom ili zaleđenim kolnikom. Vozač koji se kreće s lancima po mjestimice zasniježenom kolniku ili po kolniku s bljuzgom može dobiti kaznu.

U Bosni i Hercegovini u razdoblju od 15. studenog teku-će do 15. travnja iduće godine propisana je zimska oprema bez obzira na vremenske uvjete, za sva motorna vozila, te ju moraju koristiti u uvjetima kad je snijeg na kolniku, ili kad je ugažen, ili zaleđen ili kada pada “ledena kiša”.

U Crnoj Gori zimska oprema obvezna je u razdoblju od 15. studenog do 1. travnja bez obzira na vremenske uvjete.

U Italiji svaka talijanska regija sama odlučuje kada i kakvu zimsku opremu zahtijeva od vozača na cestama. Većina regija na području sjeverne i srednje Italije obve-zu zimske opreme veže datumski, te ona uključuje ili 4 zimske gume ili 4 ljetne gume i lance za snijeg dodatno u opremi (u prtljažniku).

Zanimljivo je da u Mađarskoj zimska oprema nije zakonski određena. Ali u vrijeme velike količine snije-ga na kolniku obvezna je uporaba lanaca za snijeg na pogonskim kotačima, koja se zahtijeva već pri prelasku državne granice.

U Sloveniji je uporaba zimske opreme obvezna od 15. studenog do 15. ožujka. bez obzira na vremenske uvjete, odnosno u slučaju zimskih uvjeta prije ili poslije toga razdoblja, ako tada na cestama vladaju zimsku uvjeti.

U Srbiji u razdoblju od 1. studenog. do 1. travnja vozi-la moraju imati sve četiri zimske gume, ako je na kolni-ku snijeg, led ili poledica.

Gume s čavlima dopuštene su u Estoniji, Latviji, Li-tvi, Finskoj, Norveškoj, Rumunjskoj i Švedskoj te u pla-ninskim krajevima, a u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Švicarskoj i Austriji kada je to određeno posebnim zako-nom. (V. K.)

Prosinac 2016.


PITANJA I ODGOVORI

Obračun poreza na dohodak i PDV-a prilikom darovanja nekretnine

Darovanje nekretnine članovima trgovačkih dru-štava smatra se izuzimanjem imovine, a za takvu je vrstu dohotka isplatitelj obvezan obračunati, obu-staviti i uplatiti istodobno s isplatom primitka, kao porez po odbitku, po stopi od 40 %, bez priznavanja osobnog odbitka. Darovanje u smislu Zakona o po-rezu na dodanu vrijednost smatra se prometom, sto-ga za nekretninu koja nije korištena dulje od dvije godine porezni obveznik mora obračunati PDV po stopi od 25 %.

Trgovačko društvo Most d.o.o., koje je u sustavu poreza na dodanu vrijednost, steklo je novu nekretninu (kuću), koja nije korištena, u ovršnom postupku i sada bi tu ne-kretninu darovalo imateljima udjela koji sudjeluju u ka-pitalu u jednakim omjerima (50:50). S obzirom na to da bi društvo darovalo navedenu nekretninu kakve porezne posljedice može imati takvo postupanje i podliježe li taj promet porezu na dodanu vrijednost ili porezu na promet nekretnina te tko predaje obrazac PPN?

Prema odredbi čl. 40. st. 1. t. j) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13. – 143/14.) pro-pisano je oslobođenje od poreza na dodanu vrijednost u kojem stoji da je oslobođena isporuka nekretnina i nji-hovih dijelova i zemljišta na kojem se ona nalaze, osim isporuke prije prvog nastanjenja odnosno korištenja ili isporuka kod kojih od datuma prvog nastanjenja odno-sno korištenja do datuma sljedeće isporuke nije prote-klo više od dvije godine. Prvim se nastanjenjem smatra trenutak stavljanja nekretnine u uporabu, o čemu po-rezni obveznik mora imati odgovarajuću dokumentaci-ju (račune za najam, računovodstvenu evidenciju da je nekretnina u uporabi, obračun amortizacije, račune za komunalije…).

S obzirom na to da je ovdje riječ o novoj nekretni-ni koja nije korištena, trgovačko društvo Most d.o.o. obvezno je obračunati PDV po stopi od 25 % prilikom darovanja nekretnine jer ista ne ispunjava prethodno navedene uvjete za oslobođenje.

Zakonom o porezu na promet nekretnina (Nar. nov., br. 69/97. – 143/14.) propisano je da se prometom nekret-nina, u smislu Zakona o porezu na promet nekretnina, ne smatra stjecanje nekretnina na koje se plaća porez na dodanu vrijednost. Prijava prometa nekretnina uređena je čl. 17. Zakona o porezu na promet nekretnina. Prema st. 2. tog članka isporučitelj koji na isporuku nekretni-ne obračunava PDV obvezan je u roku od 30 dana od dana isporuke prijaviti isporuku te nekretnine nad-ležnoj ispostavi Porezne uprave prema sjedištu, prebiva-lištu ili uobičajenom boravištu isporučitelja.

Ako trgovačko društvo daruje nekretninu članovima uprave, takvo se stjecanje vlasništva smatra izuzima-njem u smislu Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04. – 135/15.). Naime, čl. 30 st. 1. propisano je

da se dohotkom od kapitala smatraju primitci po osnovi kamata, izuzimanja imovine i korištenja usluga na te-ret dobitka tekućeg razdoblja. A u skladu sa st. 2. istog članka izuzimanjima imovine smatraju se izuzimanja imovine od strane članova trgovačkih društava za njiho-ve privatne potrebe.

Člankom 51. st. 1. Zakona o porezu na dohodak pro-pisano je da predujam poreza na dohodak od izuzimanja imovine obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju isplatite-lji istodobno s isplatom primitka, kao porez po odbitku, po stopi od 40 %, bez priznavanja osobnog odbitka.

Stoga možemo zaključiti da ako društvo odluči daro-vati nekretninu svojim članovima, na takvu je isporuku potrebno obračunati PDV po stopi od 25 %, a za članove društva (obdarenike) takav se dar smatra dohotkom od kapitala po osnovi izuzimanja koji se oporezuje po stopi od 40 %. Predlažemo da se razmotre neke druge moguć-nosti putem kojih bi članovi društva stekli vlasništvo nad nekretninama s obzirom na to da bi takva isplata mogla imati velike porezne posljedice. (I. P.)

Obračun PDV-a na isporuku nekretnine od stranoga poreznog obveznika

Isporuka nekretnina oporezuje se prema propisima države na čijem se području nekretnina nalazi. Is-poruka novih nekretnina u RH podliježe obračunu PDV-a. Kada porezni obveznik iz EU-a isporučuje novu nekretninu koja se nalazi na području RH, hrvatskom poreznom obvezniku, PDV je obvezan obračunati hrvatski porezni obveznik, a strani pore-zni obveznik nije u obvezi registrirati se za potrebe PDV-a u RH.

Trgovačko društvo koje je u sustavu poreza na dodanu vrijednost stječe nekretninu koja nije korištena, a nalazi se na području RH od poreznog obveznika iz Slovenije koji nije registriran za potrebe PDV-a u RH. Treba li hrvatski porezni obveznik obračunati PDV na navedenu isporuku?

Isporuka novih nekretnina i nekretnina korištenih kraće od dvije godine podliježe obračunu PDV-a u skla-du s odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13. – 143/14.). Člankom 75. st. 2. Za-kona o PDV-u propisano je da kada oporezive isporuke dobara ili usluga u tuzemstvu obavlja porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu, PDV plaća porezni obveznik odnosno prav-na osoba koja nije porezni obveznik, ali je registrirana za potrebe PDV-a, kojemu je obavljena isporuka dobara ili usluga. Dakle, kada porezni obveznik iz EU-a ispo-ručuje novu nekretninu na području RH, PDV je ob-vezan obračunati hrvatski porezni obveznik. U tom slučaju strani porezni obveznik nije u obvezi regi-strirati se za potrebe PDV-a u RH, jer porezna obveza prelazi na hrvatskoga poreznog obveznika koji obraču-nava taj PDV. Jednako bi se postupilo i kada bi strani porezni obveznik bio registriran za potrebe PDV-a u RH.

Prosinac 2016.


PITANJA I ODGOVORI

Prema navedenom, hrvatski je porezni obveznik dužan obračunati PDV na nekretnine. S obzirom na to da je riječ o oporezivoj isporuci na koju se primjenjuje odredba čl. 75. st. 2., račun za tu isporuku treba uvrstiti u posebnu evidenciju za stjecanje dobara i usluga od po-reznih obveznika bez sjedišta u RH. U obrascu PDV tako obračunanu obvezu treba uvrstiti na poziciju II.13. – Pri-mljene isporuke dobara i usluga od poreznih obveznika bez sjedišta u RH po stopi 25 % kao obvezu PDV-a i na po-ziciju III.13. – Pretporez od primljenih isporuka dobara i usluga od poreznih obveznika bez sjedišta u RH po stopi 25 % kao pretporez, pod uvjetom da porezi obveznik ima pravo na odbitak pretporeza. Račun za navedenu isporu-ku NE uvrštava se u obrazac PDV-S. (I. P.)

Olakšica za reinvestirani dobitak

Porezna olakšica za reinvestirani dobitak može se ostvariti n temelju investicija u dugotrajnu imovinu za koju se rashodi u cijelosti utvrđuju kao porezno priznati. Dugotrajnom se imovinom smatra materi-jalna i nematerijalna imovina utvrđena prema raču-novodstvenim standardima, upisana u poslovnim knjigama i stavljena u uporabu.

Može li trgovačko društvo iskoristiti olakšicu za reinvesti-rani dobitak u poreznoj prijavi za 2016. na temelju kupo-vine zemljišta u prosincu 2016. godine?

Porezna olakšica za reinvestirani dobitak utvrđuje se u skladu s čl. 6. st. 1. t. 6. te st. 5. do 10. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04 – 50/16., dalje: Zakon) te odredbama čl. 12.a Pravilnika o porezu na dobit (Nar. nov., br. 95/05. – 157/14., dalje: Pravilnik) u kojem se detaljnije propisuje postupak te uvjeti i način korištenja porezne olakšice za reinvestirani dobitak.

Prema čl. 6. st. 1. t. 6. Zakona, osnovica poreza na do-bitak može se smanjiti za svotu reinvestiranog dobitka, osim ako nije ostvarena iz bankarskoga odnosno fi-nancijskoga nebankarskog sektora. U skladu sa st. 5. istog članka, reinvestiranim se dobitkom smatra ostvare-ni dobitak poreznog razdoblja iskorišten za povećanje temeljnog kapitala u skladu s posebnim propisima, koja je jednaka svoti izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu s ciljem očuvanja postojećih radnih mjesta i za koju se rashodi u cijelosti utvrđuju kao porezno priznati. Porezni obveznik koji je izvršio reinvestiranje obvezan je u skladu s čl. 6. st. 7. Zakona zadržati broj radnika utvrđenih na početku poreznog razdoblja za koje se iskazuje smanjenje porezne osnovice na temelju reinvestiranog dobitka, i to najmanje dvije godine na-kon proteka tog razdoblja. Dugotrajna imovina mora biti kupljena po tržišnim uvjetima kako bi mogla biti kori-štena kao olakšica za reinvestiranje.

Dugotrajnom se imovinom u skladu sa st. 6. čl. 12.a Pravilnika smatra dugotrajna materijalna i nematerijalna imovina utvrđena prema računovodstvenim standardima, upisana u poslovnim knjigama i stavljena u uporabu te

ako se rashodi po osnovi korištenja te imovine utvrđuju kao porezno priznati, u skladu s odredbama Zakona. U skladu sa st. 7. istog članka Pravilnika moguće je prizna-ti olakšicu čak i ako imovina nije stavljena u upotre-bu na posljednji dan poreznog razdoblja ili do podnošenja porezne prijave, jer je dio investicije poreznog obve-znika u tijeku. Prema računovodstvenim standardima i tumačenju Porezne uprave, u dugotrajnu se imovinu uključuje i zemljište. Stoga se ulaganje u zemljište koje je dio investicije, pod pretpostavkom da su zadovoljeni drugi propisani uvjeti, neovisno o tome što ne podliježe amortizaciji može iskoristiti kao porezna olakšica, pod uvjetom da je stečeno u 2016. godini, i investicija završe-na i stavljena u uporabu. Iznimno, investicija u zemlji-šte koje još nije u uporabi može biti temelj za utvrđi-vanje porezne olakšice za reinvestirani dobitak ako je zemljište sastavni dio investicije te je porezni obveznik na tom zemljištu započeo investiranje koje još nije dovr-šeno, odnosno ako su ulaganja u tijeku, na primjer ako je porezni obveznik nabavio zemljište i započeo izgradnju poslovnog objekta te investiciju prati paralelno s ulaga-njem u poslovni objekt. Međutim, ako je porezni obveznik kupio zemljište za neke buduće aktivnosti ili kao ulaganje u nekretnine zbog rasta cijena na tržištu, ono ne može biti temelj za utvrđivanje porezne olakšice.

Stoga, ako je porezni obveznik kupio zemljište koje nije dio započete investicije (ulaganja) ili je dio nekih budućih aktivnosti, ne može iskoristiti olakšicu za rein-vestiranje. (I. P.)

Mogućnost nastavka upravnoga postupka u slučaju smrti stranke

Upravni postupak radi priznavanja prava na inva-lidsku mirovinu, koji je pokrenula stranka koja je u tijeku upravnog postupka umrla, može se nastaviti na zahtjev nasljednika umrle stranke.

Može li se upravni postupak, radi priznanja prava na in-validsku mirovinu, koji je pokrenula stranka koja je umr-la tijekom postupka, nastaviti na zahtjev nasljednika?

Pravo na invalidsku mirovinu (kao i još neka prava) osobno je pravo koje se ne može nasljeđivati.

Prema odredbama čl. 39. Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09. – dalje: ZUP), ako u tije-ku postupka stranka umre ili pravna osoba prestane po-stojati, postupak se može obustaviti ili nastaviti ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka (st. 1. čl. 39. ZUP-a).

O obustavi postupka donosi se rješenje koje se do-stavlja nasljednicima odnosno pravnim sljednicima.

Kada nasljednici odnosno pravni sljednici nisu po-znati, rješenje će se javno objaviti u službenome glasilu.

U konkretnom je slučaju sasvim jasno da je riječ o strogo osobnom pravu umrle stranke, jer je pravo na in-validsku mirovinu osobno pravo osiguranika koje se ne može niti prenositi na druge subjekte niti nasljeđivati.

Prosinac 2016.


PITANJA I ODGOVORI

Zato se u sudskoj praksi osnovano postavilo pitanje mogućnosti nastanka upravnog postupka na zahtjev na-sljednika umrle stranke.

Ovdje valja imati na umu da zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu sadržava i moguće neo-stvareno potraživanje umrle stranke (svote pripadajuće invalidske mirovine do časa smrti).

Zato je upravnosudska praksa zauzela stajalište da u slučaju osnovanosti zahtjeva za priznanjem takva osob-nog prava (mirovina, osobna invalidnina, doplatak za njegu i pomoć, neka prava iz zdravstvenog osiguranja i sl.) postoji neostvareno potraživanje za koje, prema pri-rodi stvari, nasljednici imaju pravo tražiti da se definira rješenjem javnopravnoga tijela.

Legitimna očekivanja nasljednika osobe koja je po-krenula upravni postupak, pretežu nad činjenicom, kako može izgledati da se u času donošenja rješenja konstituira pravo nepostojećem pravnom subjektu.

Može se smatrati kako se rješenjem ustvari deklarira da je umrla stranka ispunila zakonom propisane uvjete za priznanjem prava na invalidsku mirovinu (ili drugo strogo osobno pravo umrle stranke).

Dakle, prema postojećoj upravnosudskoj praksi, na-sljednik stranke koja je umrla u tijeku upravnoga po-stupka za priznanje prava na invalidsku mirovinu, može tražiti nastavak toga upravnog postupka.

Za napomenuti je da kada je postupak (bilo upravni bilo sudski) konačno odnosno pravomoćno završen pri-znanjem osobnog prava umrle stranke, nasljednici imaju pravo na novčanu tražbinu koja se temelji na priznatom osobnom pravu. Ovo zbog toga što više nije riječ o osob-nom pravu, nego o imovinskom pravu nasljednika koje se može i prenositi i nasljeđivati. tj. koje može biti u prav-nom prometu, a što strogo osobno pravo ne može. (N. K.)

Reprezentativnost udruga poslodavaca i Sindikata

Reprezentativnost udruga poslodavaca i sindikata više razine utvrđuje se za sudjelovanje u tripartitnim tijelima (gospodarsko-socijalno vijeće i sl.) na nacio-nalnoj razini te za kolektivno pregovaranje.

Što je reprezentativnost i za što je potrebna?

Zakonom o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (Nar. nov., br. 93/14. i 26/15. – dalje: Zakon o reprezentativnosti) propisuju se kriteriji i postupak utvrđivanja reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata više razine za sudjelovanje u tripartitnim tije-lima na nacionalnoj razini.

Istim se zakonom utvrđuju također kriteriji i postu-pak utvrđivanja reprezentativnosti sindikata (ne i poslo-davaca) za kolektivno pregovaranje te prava reprezenta-tivnih udruga.

Sindikati i udruge poslodavaca te njihove udruge više razine, čija reprezentativnost nije utvrđena prema odredbama toga zakona, imaju pravo na slobodno udru-

živanje, donošenje programa i organiziranje djelatnosti u punoj neovisnosti u skladu s propisima, osim prava utvrđenih Zakonom o reprezentativnosti.

To znači da sindikati čija reprezentativnost nije utvr-đena prema Zakonu o reprezentativnosti, imaju sva ostala prava sindikata osim sudjelovanja u tripartitnim tijelima i u kolektivnom pregovaranju. Nereprezen-tativni sindikati, međutim, imaju dodatno pravo da ih pregovarački odbor sindikata (za kolektivne pregovore) tijekom kolektivnog pregovaranja obavješćuje o tijeku pregovora te im je obvezan omogućiti iznošenje mišlje-nja i prijedloga od posebnog interesa za njihove članove (st. 6. čl. 9. Zakona o reprezentativnosti).

Na udruge poslodavaca i sindikata (kao udruge) ne promjenjuje se Zakon o udrugama (Nar. nov., br. 74/14.) kao opći zakon osim supsidijarno, jer se udruge poslo-davaca i sindikati, vjerske zajednice i političke stranke uređuju posebnim zakonskim propisima (udruge poslo-davaca i sindikati Zakonom o radu, Nar. nov., br. 93/14. – dalje: ZR, i Zakonom o reprezentativnosti).

Potreba za utvrđivanjem reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata proizlazi iz prava na slobodno udruživanje i djelovanje tih udruga zbog čega postoji veliki broj tih udruga što bi bez reprezentativnosti prou-zročilo još veću složenost tih odnosa.

Zato je reprezentativnost omogućena samo većim udrugama poslodavaca i sindikatima (s većim brojem članova), koji samim tim imaju veću težinu, tj. veće društveno značenje i utjecaj.

I ZR i Zakon o reprezentativnosti pridaju veliko zna-čenje kako tripartitnim tijelima tako i kolektivnom pre-govaranju.

Reprezentativnost sindikata za kolektivne pregovore određuje se na razini poslodavca ili udruge poslodavaca.

Zakon o reprezentativnosti određuje stranke kolektiv-nog ugovora (st. 1. čl. 25. Zakona o reprezentativnosti). Na strani poslodavca to mogu biti jedan ili više poslodava-ca ili njihove udruge, a na strani sindikata, jedan ili više sindikata koji su reprezentativni u skladu s tim Zakonom.

Posebno je zanimljiva odredba st. 2. i 3. čl. 125. Za-kona o reprezentativnosti. Prema toj odredbi, stranka kolektivnog ugovora u slučaju pregovaranja o sklapanju kolektivnog ugovora kojim se ugovaraju prava zapo-slenih za koje se sredstva za plaće i druga materijalna prava radnika osiguravaju u državnom proračunu, na strani poslodavca može biti Vlada Republike Hrvatske, koja inače ne može biti poslodavac. Ovdje je riječ o dis-pozitivnoj, a ne kogentnoj normi („može biti“, a ne „jest stranka KU-a“).

To znači da se može odrediti da će na strani poslodav-ca kao stranka kolektivnog ugovora biti Republike Hr-vatska u čije će ime Vlada potpisati (a ne sklopiti) kolek-tivni ugovor. Tada se Republika Hrvatska, kao pravna osoba za državne službenike i namještenike, pojavljuje kao pravi poslodavac, a u odnosu na javne ustanove koje se za plaće i druga materijalna prava financiraju iz dr-žavnoga proračuna, država Republika Hrvatska nastupa kao osnivač javne ustanove financirane (naj)većim dije-lom iz državnog proračuna. (N. K.)

Prosinac 2016.


PITANJA I ODGOVORI

Sindikalni povjerenik i predstavnik

Sindikalni povjerenik (osoba u radnom odnosu) i sindikalni predstavnik imaju pravo kod poslodavca štititi i promicati prava i interese članova sindikata.

Koja je razlika između sindikalnog povjerenika i sindikal-nog predstavnika te koja je njihova uloga?

Ustav Republike Hrvatske (pročišćeni tekst – Nar. nov., br. 85/10.) u čl. 43. i 60. jamči pravo na osnivanje sindikata od strane svih zaposlenih u koje mogu slobod-no stupati i iz njih istupati radi zaštite svojih gospodar-skih i socijalnih interesa.

Sindikati su, na temelju zakona, zastupljeni kod poslo-davca i samostalno odlučuju o načinu toga zastupanja.

Najčešći način zastupljenosti sindikata kod poslodav-ca je putem sindikalnih povjerenika odnosno sindikal-nih predstavnika.

Zakon o radu (Nar. nov., br. 93/14. – dalje: ZR) propi-suje da sindikati koji imaju najmanje pet zaposlenih kod određenoga poslodavca, mogu imenovati ili izabrati jed-nog ili više sindikalnih povjerenika (st. 2. čl. 187. ZR-a).

Sindikati koji imaju članove kod određenog poslodav-ca, mogu imenovati ili izabrati jednog ili više sindikal-nih predstavnika. Razlike između sindikalnog povjere-nika i sindikalnog predstavnika su: u uvjetima za njihov izbor ili imenovanje, u radnopravnom statusu i pravima i obvezama te u ovlastima.

Što se tiče uvjeta za izbor ili imenovanje, već smo ih naveli, a oni su uređeni odredbama st. 2. i 3. čl. 187. ZR-a.

Sindikalni povjerenik je radnik koji je u radnom od-nosu kod poslodavca, što sindikalni predstavnik nije.

Sindikalni predstavnik ima sva prava i obveze sindi-kalnog povjerenika utvrđene ZR-om, osim prava i obveza koje sindikalni povjerenik ima iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, te osim prava iz st. 3. čl. 153. ZR-a.

Tom je odredbom propisano da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, Sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ZR-om, osim prava iz čl. 164. st. 2. ZR-a na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca.

Tom je odredbom ZR-a znatno smanjena uloga i utje-caj sindikalnog predstavnika u odnosu na sindikalnog povjerenika, jer on ne može preuzeti prava i obveze rad-ničkoga vijeća, ako kod poslodavca to nije utemeljeno, kao što to može sindikalni povjerenik.

Sindikalni povjerenici odnosno sindikalni predstav-nici imaju pravo kod poslodavca štititi i promicati prava i interese članova sindikata na način koji ne šteti poslo-vanju poslodavca, a time i nečlanova sindikata, jer se prava i obveze radnika iz radnog odnosa, prema načelu jednakosti radnika bez obzira na članstvo ili nečlanstvo u sindikatu, moraju jednako ostvarivati.

Sindikat mora pisano obavijestiti poslodavca o ime-novanju sindikalnog povjerenika, odnosno sindikalnog predstavnika. Prema takvoj dikciji ZR-a, neobavješta-vanje poslodavca o tom imenovanju onemogućavalo bi obavljanje funkcija sindikalnog povjerenika.

Zato je čudno da je u jednom konkretnom radnom sporu Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio pravno shvaćanje da izostanak obavijesti poslodavca o imeno-vanju sindikalnog povjerenika nema utjecaja na obav-ljanje tih dužnosti i ostvarenje prava.

U obrazloženju Vrhovni sud RH navodi da sindikalni povjerenik uživa zaštitu od otkaza ugovora o radu bez obzira na to što sindikat nije obavijestio poslodavca o njegovu imenovanju, jer da se zbog izostanka te obavi-jesti ne može radniku uskratiti njegovo pravo na zaštitu od otkaza.

Smatramo da ovdje nije riječ o zaštiti prava radnika, nego o zaštiti prava sindikata da osigura nesmetani rad i djelovanje njegova povjerenika kod poslodavca, pa kako Sindikat nesporno nije obavijestio poslodavca o imeno-vanju za sindikalnog povjerenika toga radnika, treba to shvatiti kao nezainteresiranost sindikata da osigura ne-smetano djelovanje svoga povjerenika kod poslodavca.

Inače, ta se zaštita sindikalnog povjerenika odnosi na nemogućnost da se sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti bez suglasnosti sindikata, otkaže ugovor o radu ili ga se na drugi način stavi u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike (st. 1. čl. 188. ZR-a).

Ako Sindikat uskrati suglasnost na otkaz, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostave očitovanja sindikata zatraži-ti da suglasnost nadomjesti arbitražna odluka (prije je to bila odluka Suda). (N. K.)

Stranka kolektivnog ugovora

Stranke kolektivnog ugovora, osim poslodavca, mogu biti na strani poslodavca i drugi pravni entiteti (prav-ni subjekti) određeni zakonom.

Osim poslodavca, mogu li stranka kolektivnog ugovora na strani poslodavca biti još neki subjekti i koji?

Primarni je zadatak kolektivnog ugovora da norma-tivno uredi minimum prava radnika iz radnog odnosa koji je veći od minimuma određenog kogentnom zakon-skom normom.

U tom smislu kolektivni ugovor ima učinak zakonske odredbe koja obvezuje poslodavca kao stranku konkret-noga individualnog ugovora o radu. Zato sklapanje (i prethodno pregovaranje o sklapanju) kolektivnog ugo-vora izvorno polazi od poslodavca kao stranke individu-alnog ugovora o radu.

Međutim, stranka kolektivnog ugovora na strani po-slodavca može biti i udruga poslodavaca (kada sama nije poslodavac) kao i neki drugi (pravni) subjekti kada je to izričito određeno zakonom (kao npr. Vlada i sl.).

Prema odredbi čl. 194. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14. – dalje: ZR), kolektivni ugovor obvezuje sve oso-be koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno po-

Prosinac 2016.


PITANJA I ODGOVORI

stale članovima udruge koja je sklopila kolektivni ugo-vor. Pri tome se misli na udruge poslodavaca i sindikate.

Udruge mogu utemeljiti svoje saveze ili druge oblike udruživanja u kojima se njihovi interesi povezuju na vi-šoj razini (udruge više razine) – st. 1. čl. 168. ZR-a.

Udruga može biti stranka kolektivnog ugovora samo ako je utemeljena i registrirana u skladu sa odredbama ZR-a (st. 1. čl. 169. ZR-a).

Udruga i udruga više razine imaju pravnu osobnost koju stječu danom upisa u registar udruga. Udruga koja ne bi imala pravnu osobnost stečenu na prije navedeni način, ne bi mogla biti stranka kolektivnog ugovora.

Udruge se upisuju u registar udruga u skladu s čl. 174. ZR-a.

Kada je stranka kolektivnog ugovora na strani po-slodavca udruga čiji je član poslodavac, ili udruga više razine, onda takav kolektivni ugovor obvezuje poslodav-ca člana te udruge, bez obzira na činjenicu što udruga (ili udruga više razine) sama nije poslodavac. Udruga ili udruga više razine je poslodavac samo za svoje radnike.

Osim udruga poslodavaca, stranka kolektivnog ugo-vora može biti i drugi subjekt izričito ovlašten zakonom. Tako je Zakonom o reprezentativnosti udruga posloda-vaca i sindikata (Nar. nov., br. 93/14. i 26/15. – dalje: Zakon o reprezentativnosti) u st. 2. čl. 25. određeno da ako je riječ o kolektivnom ugovoru kojim se ugovaraju prava zaposlenih za koja se sredstva za plaće i druga materijalna prava radnika osiguravaju u državnom pro-računu, stranka kolektivnog ugovora može biti na stra-ni poslodavca Vlade Republike, makar sama nikada ne može biti poslodavac. Time se Vladi RH, koja je izvršno

tijelo Republike Hrvatske, daje pravna osobnost, a i po-slovna sposobnost u tom dijelu, tj. pravo na sklapanje kolektivnog ugovora za radnike odnosno službenike čiji je poslodavac država Republika Hrvatska ili druga pravna osoba za koju se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu („javne službe“).

Vlada RH može biti na strani poslodavca stranka ko-lektivnog ugovora i u slučaju iz st. 3. čl. 25. Zakona o reprezentativnosti.

Odredbe Zakona o reprezentativnosti prema kojima Vlada može biti stranka kolektivnog ugovora na strani poslodavca, treba tumačiti krajnje restriktivno, tj. bez mogućnosti možebitne analogije u slučaju kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u tijelima jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave (županija, gradova i općina) i radnike u pravnim osobama javnih služba koje se financiraju iz njihovih proračuna.

Zato se u nekim kolektivnim ugovorima na tim razi-nama kojima se ugovaraju prava zaposlenih za koja se sredstva za plaće i druga materijalna prava radnika osi-guravaju u županijskom, gradskom ili općinskom prora-čunu pogrešno navodi da je stranka kolektivnog ugovo-ra župan (umjesto županija) odnosno gradonačelnik ili načelnik općine (umjesto grad ili općina). U tom slučaju župan, gradonačelnik ili načelnik općine kao izvršno ti-jelo jedinice regionalne ili lokalne samouprave uime te jedinice potpisuje, a ne sklapa kolektivni ugovor.

Jednaka je situacija kada se sklapa kolektivni ugo-vor za radnike u javnim službama koje se za plaće fi-nanciraju iz županijskoga, gradskog ili općinskog pro-računa. (N. K.)

Radni odnosi + Prilog Primjena Zakona o raduVII. IZMIJENJENO I DOPUNJENO IZDANJE 2015.Prilog: Nove evidencije u području rada i obračuna plaće

Zagreb, ožujak 2015.Opseg: 760 + 140 str.Cijena kompleta: 462,00 kn

Ovaj priručnik omogućit će vam lakše snalaženje i primjenu novog Zakona o radu u praksi, donoseći vam pritom na jednom mjestu, na pregledan način, niz upotrebljivih obrazaca, odluka i ugovora iz ovog područja, kao i sve povezane zakonske i podzakonske akte (pravilni-ke, uredbe, kolektivne ugovore i sl.). Svakom kupcu ove knjige pripa-da i dodatak iz srpnja 2015. „Nove evidencije u području rada i obra-čuna plaća“ s obzirom na to jer su ovi propisi doneseni poslije izlaska.

U prilogu narudžbenice molimo pošaljite potvrdu o uplati na IBAN RRIF plus d.o.o. Zagreb, faks: 01/4699-766

broj HR2624020061100033007, uz poziv na Vaš OIB. Tajnost podataka zajamčena. e-mail: [email protected]

Naziv naručitelja ...................................................................................................................................................................................................................................

Odjel ili ime osobe na koju se šalje .............................................................................................................................................................................................

Ulica i br. .................................................................................................. Pošt. broj i mjesto ....................................................................................................

Telefon .............................................................. Faks ......................................................... e-mail ..............................................................................................

IBAN ....................................................................................................................... OIB ........................................................................................................................

U ........................................................................... , dne .................................................. .

Potpis odgovorne osobe

NARUDŽBENICA − PiP, br. 12/16.

Cijena Kol. (u kn)• PRAVO I POREZI za 2017.

- tiskano izdanje (br.1-12) (1.100,00 kn + PDV 13 %) 1.243,00 ......................

- tiskano + internetsko izdanje (br.1-12) (1.400,00 kn + PDV 13 %) 1.582,00 ......................

- e-pretplata + internetska pretplata (br. 1-12) (1.100,00 kn + PDV 25 %) 1.375,00 ......................

• RAČUNOVODSTVO REVIZIJA I FINANCIJE za 2017.- tiskano izdanje (br. 1-12) (1.300,00 kn + PDV 13 %) 1.469,00 ......................

- tiskano + internetsko izdanje (br. 1-12) (1.600,00 kn + PDV 13 %) 1.808,00 ......................

- e-pretplata + internetska pretplata (br. 1-12) (1.260,00 kn + PDV 25 %) 1.575,00 ......................

• RRiF-ov POREZNI PRIRUČNIK 2017.- tiskano izdanje + CD (s uračunanim ažuriranjem tijekom godine) (940,00 kn + PDV 5 %) 987,00 ......................

- e-pretplata (s uračunanim ažuriranjem tijekom godine) (600,00 kn + PDV 25 %) 750,00 ......................

d.o.o. ZAGREB, Vlaška 68tel.: 01/4699-760, faks: 01/4699-766e-mail: [email protected]

❍ ČLANOVI UPRAVE, PROKURISTI I LIKVIDATORI ∑ ZBIRKA BITNIH PROPISA, srpanj 2016. 84,00 ......................

❍ HRVATSKI RAČUNOVODSTVENI SUSTAV, VII. izdanje, veljača 2016. 294,00 ......................

❍ ZAKON O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA (urednički pročišćeni tekst), studeni 2015. 126,00 ......................

❍ NOMOTEHNIKA: IZRADA OPĆIH AKATA, ožujak 2015. 189,00 ......................

❍ KOMENTAR JEDINSTVENIH NOMOTEHNIČKIH PRAVILA, studeni 2015. 98,70 ......................

❍ NOMOTEHNIKA: IZRADA OPĆIH AKATA i KOMENTAR JEDINSTVENIH NOMOTEHNIČKIH PRAVILA ∑ KOMPLET, 2015. 231,00 ......................

❍ OBRAČUN PLAĆA, NADOKNADA I DRUGOG DOHOTKA UZ PRIKAZ U JOPPD-u, rujan 2015. 493,50 ......................

❍ POREZ NA DODANU VRIJEDNOST-PRIMJENA U PRAKSI, VII. izdanje, lipanj 2015. 588,00 ......................

❍ RADNI ODNOSI – PRIMJENA ZAKONA O RADU, VII. izdanje, ožujak 2015. i dodatak NOVE EVIDENCIJE U PODRUČJU RADA I OBRAČUNA PLAĆE, srpanj 2015. 462,00 ......................

❍ PROPISI IZ STVARNOG PRAVA (redakcijski pročišćeni tekstovi), travanj 2015. 105,00 ......................

❍ MENADŽMENT U TEORIJI I PRAKSI (prof. dr. sc. V. Belak), listopad 2014. 252,00 ......................

❍ POSLOVANJE U TRGOVINI – ZBIRKA PROPISA IZ PODRUČJA TRGOVINE, srpanj 2014. 84,00 ......................

❍ ZBIRKA PROPISA IZ CESTOVNOG PROMETA, REDAKCIJSKI PROČIŠĆENI TEKSTOVI, travanj 2014. 105,00 ......................

❍ RAČUNOVODSTVO PODUZETNIKA, X. izdanje 2014. 525,00 ......................

❍ KREDITNI RIZIK (prof. dr. sc. Jakovčević / mr. sc. Jolić), travanj 2013. 336,00 ......................

❍ KRATKI KOMENTARI OPĆIH UVJETA FIDIC (dr. sc. B. Vukmir), siječanj 2013. 378,00 ......................

❍ SPRJEČAVANJE PRANJA NOVCA I FINANCIRANJA TERORIZMA, studeni 2012. 283,50 ......................

❍ KAMATE U POSLOVANJU PODUZETNIKA I DRUGIH OSOBA, svibanj 2012. 120,75 ......................

❍ JAVNA NABAVA – komentari i propisi + CD, ožujak 2012. 199,50 ......................

❍ RAČUNOVODSTVO PRORAČUNA I PRORAČUNSKIH KORISNIKA, III. izdanje 2011. 609,00 ......................

❍ FINANCIJSKI MENADŽMENT (prof. dr. sc. Ljiljana Vidučić), IX. izdanje 2015. 257,25 ......................

❍ KOMENTAR ZAKONA O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA, listopad 2008. + ZTD (proč. tekst), studeni 2015. 997,50 ......................

❍ PRIVREMENE I PRETHODNE MJERE (Lidija Tomičić), travanj 2010. 273,00 ......................

❍ UGOVORI O GRAĐENJU I USLUGAMA SAVJETODAVNIH INŽENJERA (dr. sc. B. Vukmir), veljača 2009. 630,00 ......................

❍ TEMELJNI ZAKONI S PODRUČJA UPRAVE, srpanj 2009. 84,00 ......................

❍ KONTROLING, kolovoz 2008. 399,00 ......................

❍ KNJIGA POSLOVNIH UDJELA (za popunjavanje) 100,00 ......................

Prof. dr. sc. Ljiljana VIDUČIĆ; Doc. dr. sc. Sandra PEPUR; Dr. sc. ŠIMIĆ ŠARIĆ Marija

Financijski menadžmentIX. izdanje, 2015.

Opseg: 616 str. Cijena: 257,25 kn e-izdanje: 225,00 kn

KREDITNI RIZIK

Opseg: 288 str. Cijena: 336,00 kn e-izdanje: 225,00 kn

Autori: Prof. dr. sc. Drago JAKOVČEVIĆ; mr.sc. Ivana JolićZagreb, travanj 2013.

U ovoj knjizi opisuje se materijalno najčešći i najznačajniji rizik kojem se izlažu financij-ski i nefinancijski subjekti u svom poslovanju. Posebnost upravljanja kreditnim rizikom kao najkompleksnijim rizikom kojem su izloženi regulatori, supervizori i menadžment banaka izaziva strepnju u poslovnoj javnosti i prijetnju stabilnosti našeg (i šireg) gospodarstva. Knji-ga je osmišljena na način da kroz teoretska i praktična znanja i iskustva predoči kreditne rizike s pragmatičnog i supervizorskog motrišta.

Knjiga poslovnih udjelaOvu je Knjigu u obvezi voditi svako društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) registrirano u RH, bez obzira na broj članova (“vlasnika”) društva, jer u protivnom za nevođenje ili neuredno vođenje Knjige, ZTD-om je propisana novčana kazna za prekršaj u svoti do 50.000,00 kn. Iako je sam sadržaj Knjige propisan odredbom čl. 410. ZTD-a (podatci o svakom članu, OIB, svota preuzeti poslovnih udjela, podatci o eventualnim teretima, podjelama, dodatnim činidbama i dr.), Knjigu smo tiskali sa svrhom da upravi d.o.o., koja je po ZTD-u obveznik vođenja Knjige, olakšamo pravodobno i uredno ispunjenje navedene obveze.

Knjiga koja dolazi iz zemlje gdje je u teoriji i praksi stvoren najbolji

K O N T R O L I N GSastavni dio praktične poslovne ekonomije i računovodstva

Autor: Prof. dr. Klaus ZIEGENBEIN, IX. prerađeno i aktualizirano izdanje, prijevod s njemačkog jezika

s a d a u nakladi RRiF- plus, Zagreb,

biblioteka RAČUNOVODSTVO

Opseg: 620 str.Cijena: 399,00 kne-izdanje: 237,50 kn

U knjizi su aktualizirane sve bitne zadaće, gledišta, pozadine, povezanosti i ovi-snosti (isprepletenosti) kao i tehnike rješavanja i izvješćivanja koje su relevan-tne za kontroling. Osim toga, iscrpno su obrazloženi pojmovi koji služe razu-mijevanju te su potrebni za komunikaciju. Iako to nije moguće bez teoretskih osnova, objašnjenja su ipak usmjerena na praktične situacije i njihove brojčane prikaze.

Pred Vama je deveto izdanje knjige Financijski menadžment. Knjiga se koristi kao udžbenik na prediplomskim, diplomskim i poslijediplomskim studijima Ekonomskog fakulteta u Splitu, te poslijediplomskim studijima Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Koristi se i na Odjelu za ekonomiju u Puli Sveučilišta u Rijeci, te na Veleučilištu Vern u Zagrebu. Knjiga Financijski menadžment je naišla na dobar prijem u znanstvenoj i stručnoj javnosti, među praktičarima i studentima. Te pohvale i priznanja bile su poticaj da ovo izdanje dođe u Vaše ruke.

Cijena: 100,00 kn

Pozivamo Vas na pretplatu na

RRiF-ov POREZNI PRIRUČNIK 2017.POREZI POGAĐAJU SVE!!

Ali, zašto platiti ono što nije obveza?

Za sve ostale informacije molimo javite se na broj 01/4699-760; mob. 099/4699-766 ili e-poštom: [email protected]

RRiF-ov POREZNI PRIRUČNIK 2017. je najkompletnija zbirka propisa, naputaka i službenih stajališta koja je sadržajno namijenjena za praktičan rad.Dva toma s uvezanim knjigama sadržavaju 10 poglavlja izvornih ili pročišćenih tekstova svih po-reznih propisa i doprinosa, ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, te službena stajališta Ministarstva financija i sudsku praksu o poreznim pitanjima. Poglavlje „Porezni postupak“ sadržava naputke i praktične primjere kako sastaviti prigovor, žalbu i tužbu u poreznim stvarima.Ažuriranje je tijekom godine, a dopune i izmjene uključene su u cijenu pretplate. Uz osnovno izdanje daje se i CD sa svom tiskanom građom, programom za pretraživanje i s moguć-nošću ispisa. U pretplatu je uključeno i 20 minuta pristupa našim poreznim i pravnim savjetnicima.Pretplatiti se možete i na e-izdanje Poreznog priručnika pa umjesto tiskanih knjiga, koje sačinja-vaju Porezni priručnik, e-poštom dobivate poveznice (linkove) za svaku knjigu i trajno ih čuvate na računalu (koje je prethodno registrirano na Adobe stranicama, te je preuzet čitač u programu Adobe Digital Editions). Porezni priručnik se može preuzeti na jedno računalo i jedan prijenosni uređaj (tablet ili pametni telefon), a mogućnost ispisa je dopuštena.Priručnik izlazi iz tiska početkom 2017., a očekivani opseg je oko 4.000 stranica.Svi pretplatnici RRiF-ovih izdanja primit će ponudu za pretplatu za 2017.

- Sadržaj je razvrstan u uvezane knjige – nema zamjenjivih listova- Nove izmjene u novoj knjizi koja sadrži pročišćeni tekst propisa ili novi propis- Kompletni propisi se arhiviraju radi naknade uporabe u slučaju nadzora

ili kontrole u ukrasno oblikovane kutije

Najkompletniji priručnik u Hrvatskoj

U PRIPREMI!

NUŽNO!

poslije velikih promjena

koje vrijede od

1. siječnja 2017.