Upload
mozaik-knjiga
View
318
Download
12
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Goran Tribuson - Ruski rulet 1
Citation preview
Ruski rulet 1 dio.indd 4 30.4.2010 10:07:30
Goran Tribuson
Ruski RuleT Prvi dio
Ruski rulet 1 dio.indd 1 30.4.2010 10:07:30
Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb
Za nakladnika Alen Bodor
Urednik Zoran Maljković
Grafički urednik Ivica Jandrijević
Oblikovanje naslovnice Marko Jovanovac
Korektorica Maja Divošević
Tisak Denona d.o.o., Zagreb, svibanj 2010.
ISBN 978-953-14-0747-2
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice
u Zagrebu pod brojem 737480.
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem,
snima njem ili dru ga čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.
izabRana djela GoRana TRibusona
knjiGa 9
Ruski rulet 1 dio.indd 2 30.4.2010 10:07:30
Goran Tribuson
Ruski RuleT
Prvi dio
Bulevarski roman
TReĆe izdanjePRVo u oVoj biblioTeci
Ruski rulet 1 dio.indd 3 30.4.2010 10:07:30
Ruski rulet 1 dio.indd 4 30.4.2010 10:07:30
KNJIGA PRVA
Ruski rulet 1 dio.indd 5 30.4.2010 10:07:30
Nikada više nisam vidio nikoga od svih njih – osim policajaca. Još nitko nije
izmislio način kako bi se čovjek mogao zauvijek oprostiti od policajca.
Raymond Chandler, DUGI OPROŠTAJ
Onda sam te pitao: »Zašto su anarhisti zli?«
Odgovorila si mi: »Zato, to svi znaju.«
Fernando Arrabal, VIVA LA MUERTE
Every day of the year ‘s like
playin’ Russian Roulette.
Bob Dylan
Ruski rulet 1 dio.indd 6 30.4.2010 10:07:30
PRVI DIO
TABLEAU VIVANT
Ruski rulet 1 dio.indd 7 30.4.2010 10:07:30
Ruski rulet 1 dio.indd 8 30.4.2010 10:07:30
9
i.
– Mogu li se šanse koje sudbina daje čovjeku iskazati mate-
matički, nekim uvjerljivim i umirujućim omjerom? – mislio je
Emanuel Mohr zagledan u gotovo praznu dovijsku pješčanu
plažu.
Bila je rana jesen, mirna doduše i prilično topla, pa ipak se
već većina gostiju povukla iz ovog ugodnog mondenskog fran-
cuskog ljetovališta dublje u unutrašnjost. Da, vratili su se svojim
svakodnevnim poslovima ili svojoj svakodnevnoj dokolici, jer
Deauville je bio baš poznat kao stjecište najrazličitijih bogatih
dokonjaka. Emanuel Mohr, hrvatski emigrant, inače jedan iz
»regimente« imućnih dovijskih bespoličara, laganim koraci-
ma premjeravao je plažu, pokušavajući učiniti nešto u svojoj
svakodnevnoj i bezuspješnoj borbi s opasnom i nagrizajućom
dosadom. Zaobišao je luksuzno, mramorno tursko kupalište
koje su inače najčešće posjećivali redoviti pretplatnici njemač-
kog časopisa »Er und Er« i uputio se prema »Biere Pousset«,
terasi na kojoj je lagani vjetar koji je dolazio s engleske strane,
lelujao karirane stolnjake na novim metalnim stolovima. Za
jednim od stolova sjedile su dvije dame u pretoplim haljinama
od engleskog sukna i pijuckale nekakav američki koktel, što je
Ruski rulet 1 dio.indd 9 30.4.2010 10:07:30
10
R u s k i R u l e t 1 .
bilo posve u skladu sa sveprisutnom »amerikanizaciojom« fran-
cuske obale. Nedaleko od njih mokrila je mala ošišana kujica,
vjerojatno vlasništvo jedne od besposlenih gospođa. Malo dalje,
za šankom, dobroćudni i debeli konobar Coquelicet, koji se još
prije samo dva tjedna nije mogao maknuti od brojnih gostiju i
njihovih nestrpljivih narudžbi, sada se uvalio u naslonjač i čitao
jedan od pariških političkih dnevnika.
– Jesenja plaža pomalo podsjeća na umiranje, na prola-
znost i rasap stvari... – mislio je Mohr, vraćajući se sada žalom
prema centralnom parku gdje su bile smješte ne sve one velike i
skupe vile koje je uprava dovijskog ljetovališta iznajmljivala naj-
bogatijim gostima. Uskoro se nađe u debelom hladu crnogorice
koja je poput zele nog svoda natkrilila široku pošljunčanu sta-
zu. Časak ili dva poslije zaustavi se pred vilom broj četrnaest,
u kojoj je imao zakupljenu čitavu jednu četverosobnu etažu,
očigledno preveliku za njega, četrdesetjednogodišnjeg samca.
Recepcionar, napadno nalickan mulat, dobaci mu ključeve i
zaželi ugodno popodne. Mohr nešto pro mrmlja, uzme ključeve
i krene prema drugom katu. Na kraju prvog stubišta, na etaži
ispod njegove, presretne ga oniži čičica od kojih šezdesetak
godina i obrati mu se užasno lošom francuskom dikcijom:
– Oprostite, gospodine, prije dva dana stigao sam ovamo.
Čini mi se da smo prvi susjedi, pa bih vas zamolio za savjet.
Ništa mi ovdje nije poznato, a pojavio se strašan problem...
Iza starčića stajala je podeblja i znatno mlađa žena, u
dugoj ružičastoj haljini, i držala za ruku dječaka od dese tak
godina.
Ruski rulet 1 dio.indd 10 30.4.2010 10:07:30
11
Mohr ih bez riječi pogleda, očekujući valjda da mu objasni
kakav je problem posrijedi. – Heinemann, Heinemann... –
predstavi se čičica pružajući ruku. Pa kad shvati da mu Mohr
neće odgovo riti, nastavi:
– Stigli smo iz Berlina, ja sam naime berlinski trgovac, a
ovo je moja žena Heddy i njezin... to jest... naš sin Klaus. Naime
nesmotreno sam uzeo sa sobom samo nje mačke marke i sada se
ustanovilo da mi ih ni jedna mje njačnica u Deauvilleu ne želi pro-
mijeniti u francuske franke. Možete li mi savjetovati što da radim?
Mohr slegne ramenima.
– A treba li možda vama neka stotina milijardi mara ka?
Tako, za prvu ruku. Možda ćete u Njemačku?
– Ne.
– Ali što da radimo? Ne mogu djetetu priuštiti ni sladoled!
Ne žele marku, kažu...
Mohr se mirno okrene i krene stubištem prema svom apar-
tmanu. Nakon desetak stuba zastane, diskretno se nasmije i
obrati Nijemcu:
– Pričekajte nekoliko dana.
– Kako, što će biti za nekoliko dana? – zanimao se gospo-
din Heinemann iz Berlina.
– Za nekoliko dana marke će vam toliko izgubiti na vri-
jednosti da ćete ih mirnije duše baciti u smeće.
Uvrijeđeni industrijalac promrmljao je nešto kao »ver-
fluchte Kerl«, ali je Mohr već zamaknuo prema svom ula zu.
U predsoblju se svuče, ostavi odijelo neuredno ba čeno na
kao staklo ulaštenom podu i posve gol krene prema kupaonici,
Ruski rulet 1 dio.indd 11 30.4.2010 10:07:30
12
R u s k i R u l e t 1 .
zastane pokraj telefona, podigne slušalicu i okrene tri broja.
Odmah prepozna glas telefonistice Edith pa je zamoli da mu se
danas ne šalje ru čak u sobu. Zatraži da mu donesu samo novine.
Za tili čas stajao je ispod tuša i gledao se u barokno
uokvirenom zrcalu. Za svoju dob, za čovjeka koji je ušao u
peti decenij života, imao je još zadovoljavajuće tijelo – rutavo,
mišićavo i tek s pokojom tankom naslagom sala oko struka. Sve
u svemu, tijelo čiji se sitni nedostaci mogu sakriti dobro oda-
branim odjevnim predmetima. Pogladi se po trbuhu, zatim po
preponama, a onda primijeti kako mu se ud naglo diže. Protrlja
ga nekoliko puta pa pusti vruću vodu. Odvrtao je slavinu sve
jače i jače, sve dok mu gusti slap vruće vode i pare nije potpuno
zastro odraz u ogledalu.
Kada je ogrnut mekim frotir ogrtačem izašao iz kupaoni-
ce, naručene su novine već ležale na niskom kar taškom stolu.
Nehajno ih prelistavši, razabrao je današnje udarne naslove.
Francuzi su se opet razmetali: »MARKA LETI PREMA
PONORU«, »RUHR ILI REPARACIJE!«, »BELGIJSKA I
FRANCUSKA ARMIJA JEDINSTVE NE!«, »BAVARSKE
NACIONALISTE VODI SULUDI KAPLAR«.
Svaki dan isto, vrijedi li ih uopće čitati? Baci novine pa
iz malog bara izvuče bocu »Benedictina« i natoči pola čašice.
Potom priđe telefonu pa ponovo nazva telefonisticu Edith.
– Edith, kažite mi, može li se u upravi ljetovališta po suditi
jedna rubaška moje veličine?
– Što to, gospodine Mohr? – čudila se telefonistica s kojom
se već poznavao.
Ruski rulet 1 dio.indd 12 30.4.2010 10:07:30
13
– Rubaška, Edith, ruska rubaška!
Editi nije bilo jasno što li sad želi ovaj bogati i ekscen trični
gost. Vidjevši da se ovako nikad neće sporazumjeti sa strpljivom
telefonisticom, Mohr odluči odustati.
– Ništa, ništa, ma cherie, bolje je ne praviti budalu od sebe.
Otići ću bez kostima...
Spusti slušalicu i ode do spavaće sobe, baci se nauznak
na krevet i odmah zaspi. Topla kupka učinila je svoje. Opet je
sanjao onaj isti san o jugoslavenskom cariniku koji ga, držeći
ruku na njegovom putnom kovčegu, ne tremice motri i s podru-
gljivim osmijehom na licu obraća mu se riječima: – Oho, vratili
ste se dakle, vratili. A što vam je to u kovčegu? – Tada bi se
carinik uputio da otvori kovčeg, a Mohr bi se užasno uplašen
budio, slute ći da će carinikove sljedeće riječi biti: – A što će
vam, pobogu, dinamit?
Uvečer u devet bio je pozvan diplomatu Edwardu Blakeu
i njegovoj ženi Suzy na parti, u vilu dvadeset dva. Taj diplomat
bio je jedan bezobrazno bogat hohštapler koji je svake godi-
ne po tri mjeseca ljetovao u Deauvilleu, donoseći sa sobom
kompletan arsenal engleske snobov štine, od posluge pa sve do
ekscentričnih običaja i manira prave engleske buržujske gos-
poštine. Ove je godine priređivao parti koji su te sezone bili
osobito popularni među engleskom elitom. Tako je organizirao
»swimming party«, zabavu s plivanjem, u devijskom glavnom
ku palištu; »Mozart party«, neku vrstu zabave na koju su uz-
vanici morali doći u baroknim kostimima i napudranih perika
na glavama; a večeras je na redu bila »Russian party«, na kojoj
Ruski rulet 1 dio.indd 13 30.4.2010 10:07:31
14
R u s k i R u l e t 1 .
će, kako to predviđa protokol, svirati crni jazz-orkestar, dok
će interijer biti u stilu carske Rusije. Svi gosti moraju doći u
rubaškama.
Polako, bez prave želje i volje da ode Blakeovima, Emanuel
Mohr nalakti se nad rastvoreni plakar, razmi šljajući koje će
odijelo večeras obući. Odluči se za jedno svijetlo, sportskog
kroja, koje nije imalo ni najmanje veze s ruskim folklornim
dekoracijama kojima su obično urešene rubaške. Obuče ga i
izađe. Pošljunčana staza pe rivoja bila je diskretno osvijetljena
titravim električnim žišcima. Crnogorica je mirisala, u daljini se
čuo ravno mjeran šum valova. »Što li se sad događa u Parizu?«,
mis lio je. A onda, onda mu sijevne glavom: »A što se događa u
Hrvatskoj?« – u Hrvatskoj u koju nije već dobrih deset godina ni
zavirio. Novine kažu da su se sad tamo svi uje dinili – Slovenci,
Hrvati, Srbi... Austro-Ugarska se nasukala, a zatim potonula
u neprozirne dubine povijesti...
Na vratima vile dvadeset dva čekala ga je ruska seljan ka,
zapravo ljepuškasta gospođa Blake, koja se vidljivo ra zočarala
što elegantni »Croate« nije u rubaški, koja je tim Hrvatima
bliža negoli njima – Englezima! Na račun toga uspjela se čak
i našaliti.
– Ali madame, svoju sam rubašku – nastojao ju je udobro-
viljiti – bacio još 1917. kada su crveni upalili svoju boljševičku
baklju. Tà nisam revolucionar! Ne želite valjda kakvog Trockog
ili Lenjina na zabavi?
– Ha, ha, ha, gospodine Mohr! Tà nije ovdje sovjet party,
mi nismo crveni, mi smo Romanovi!
Ruski rulet 1 dio.indd 14 30.4.2010 10:07:31
15
Nije joj htio odgovoriti dosjetkom o tome kako im on da na
rubaškama nedostaje i malo umjetne krvi. Radije uđe. Salon je
stvarno bio dekoriran u ruskom stilu, u kutu je uistinu svirala
crna jazz-kapela. Vidio je da se salonom šetka dvadesetak uzva-
nika, od kojih je poznavao otpri like polovicu. Plesovi koji su se
plesali ni po čemu nisu bili ruski. Ljubazna domaćica objasnila
mu je da se radi o novim plesnim hitovima koje u posljednje
vrijeme propagiraju engleski plesni zavodi.
– Većina plesova uvezena je iz Amerike – objašnja vala mu
je gospođa Blake.
Oko deset i trideset jedan je par demonstrirao dese tak
novih plesova: twinkle, jog trot, vampire, missouri walk, el-
freda, camel, shimmy, black bottom... Mladi plesni par dobio
je zasluženi pljesak oduševljenih uzvani ka.
Negdje oko pola noći Emanuelu Mohru postade nepodno-
šljivo dosadno. Plesače jedva da je i gledao, a nasrtljive sredo-
vječne »uspaljenice«, kojima su Blakeovi punili svoju vilu i koje
su pokušavale zapodjenuti razgo vor, nije uopće slušao. Izađe na
balkon i pogleda dolje pre ma moru. Mjesečina je bila iznimna,
blistava, a po nam reškanoj površini mora širili su se i titrali
srebrni odsjaji mjeseca. Onda primijeti da je jedan prozor na li-
jevom krilu vile osvijetljeno. Na tom prozoru ugleda tri nagnute
sjene. U ruci jedne od njih bilo je nešto kao revolver. Ljudi su se
izgleda nagnuli nad stol i nešto su polagano i pomnjivo razgle-
dali na revolveru. Ako je to uopće i bio re volver! Pozornost mu
odvrati visoki Francuz u rubaški, koji se pojavio na balkonu.
Mohr ga je otprije znao kao vrlo dosadnu osobu koju, za volju
Ruski rulet 1 dio.indd 15 30.4.2010 10:07:31
16
R u s k i R u l e t 1 .
vlastita mira, treba izbjega vati. Vjerojatno je i Francuzu bilo
dosadno pa pokuša za podjenuti razgovor s Mohrom. Mohr se
pak pravio da ga ne čuje, nije mu bilo do razgovora, pogotovo
ne do dnev nopolitičkog naklapanja.
– Oprostite, gospodine, vi ste iz Jugoslavije, ili kako to vaši
službeno zovu – Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca?
– Što ste htjeli?
– Oprostite što tako bez najave... Ali zanimao bi me vaš
sud, jer vi ste tako rekavši neutralni, izvan svega ovoga.
Zastane malo, pa kad shvati da mu Mohr neće odgov oriti,
da mu uopće neće parirati u razgovoru, nastavi:
– Mislite li vi da je to opravdano što smo Nijemcima,
da tako kažem, zaplijenili Ruhr? Mislite li da ćemo ih tako
natjerati da plate ratne reparacije?
– Ali mene to ne zanima... Baš me briga za vaše re paracije!
– S druge strane, vidite, sve to, taj privredni slom u koji
srljaju, može izazvati suprotan učinak. Može dovesti do straš-
nog revanšističkog duha...
– Sviđa li vam se onaj ples? Mislim da se zove black
bottom, što vam je u prijevodu crno dupe – prekine ga Mohr.
Francuz se začudi ovog digresiji, jedva shvativši da Mohr ci-
lja na jedan od onih glupih plesova, koji je večeras bio prikazan.
– Ah, o crnom dupetu nemam stava. Vidite, taj privre dni
debakl, inflacija marke, pa i onaj Stresemann prolazne su epi-
zode u njemačkoj povijesti. Nakon Stresemanna morat će doći
netko čvršći, netko tko će moći sastaviti kon zistentnu vladu ili
netko kome uopće neće trebati vlada...
Ruski rulet 1 dio.indd 16 30.4.2010 10:07:31
17
– Slušajte, vi nemate stava o crnom dupetu, a ja ne mam
stava o govnu o kojem pričate. Kako bi bilo da se ra ziđemo,
gospodine? – prekine ga Mohr i povuče se s balkona. Francuz
je tupo gledao u slavenskog bezobra znika kojem je takva gesta i
priličila. Nitko ne zna biti tako drzak kao ti balkanski kravari!
Emanuel Mohr krene prema izlazu, gdje mu Blakeov en-
gleski sluga doda šešir, uz profesionalnu gestu kojom mu dade
na znanje da očekuje napojnicu. I u trenu kada je Mohr tražio
po džepovima sitniš, začu se prasak re volvera. Nastane tajac,
a za koji čas u salon uleti gospođa Blake i sva blijeda tihim
glasom priopći:
– Colin, Alphonse i Jean igrali su onu glupu rusku igru.
Colin je mrtav...
Postavši svjesna pravog smisla onoga što je netom rekla,
Suzy Blake zadrhta, pokri lice rukama i briznu u grčevit plač.
Emanuel Mohr, čudeći se samome sebi što ga nešto tako
senzacionalno nije uopće zainteresiralo, dobaci slu gi pet fra-
naka, stavi šešir na glavu i izađe misleći kako se njega ne tiču
glupe i nepromišljene revolveraške igre tih bogatih strašila.
Te noći legao je i jedva usnuo na kakvih petnaestak mi-
nuta. Opet je sanjao carinika koji se čudi njegovom di namitu,
a potom se probudio. Bio je znojan od straha, a ud mu je bio
tako napet da je upravo osjećao bol. Čudio se tome kako je
strah pratila ta neobična i neočekivana erekcija. Ustao je i pošao
do prozora; vani se naoblačilo, mjeseca više nigdje nije bilo.
Iznenada, negdje daleko na pučini, jedna munja propara nebo
i osvijetli sada već dobrano uzburkano more. »U Pariz, vratiti
Ruski rulet 1 dio.indd 17 30.4.2010 10:07:31
18
R u s k i R u l e t 1 .
se u Pariz« odzvanjalo mu je glavom; tà Pariz je kao topla i
vlažna majčina utroba, jedino mjesto pod kapom nebeskom
gdje se čovjek osjeća apsolutno sigurnim. Ovdje je olu ja, ovdje
je ruska zabava, ovdje je noćas umro čovjek.
Podigne telefonsku slušalicu i ponovno zavrti ona tri broja.
Edith je bila i u noćnoj službi.
– Edith, možete li mi za sat, sat i pol, osigurati taksi za Pariz?
– Ali, gospodine Mohr, u ovo doba!? Oluja je. Vo zači spavaju.
– Edith, molim vas! Probudite nekoga, plaćam dvo struko!
– Ne vjerujem da će itko htjeti. Počinje kiša i put bi sada
bio preopasan. Ne vjerujem da bi netko riskirao i za dvostruku
plaću. Međutim gospodine Mohr, kada bi ste ponudili trostru-
ko, onda bih... Znam jednog taksi sta...
Mohr je prekine:
– Edith, platit ću četverostruko ukoliko bude za je dan sat
pred mojom vilom.
Nakon toga spusti slušalicu i krene prema kupaonici. Skine
se, pogleda u zrcalo i lagano pusti vodu. Onda po lako, kao
da se dvoumi, prihvati desnom rukom spolo vilo koje je još
bilo ukrućeno i počne polako onanirati. Lijevom rukom stade
odvrtati slavinu, a desnom ubrza pokrete, osjećajući kako mu
postaje sve toplije i ugodni je. Bilo mu je tako lijepo da nije pri-
mijetio kako je za bunom otvorio ventil za hladnu vodu. Učini
još dva-tri brza pokreta i iz uda mu šiknu gusta, ljepljiva sperma
sve do zrcala. Uzdahne, sagne glavu, a onda pusti topliju vodu i
počne se brzo sapunati. Začuje kako u sobi zvoni telefon. Izađe
onako mokar, nasapunan, i podigne slu šalicu. Bila je Edith.
Ruski rulet 1 dio.indd 18 30.4.2010 10:07:31
19
– Gospodine Mohr, odgovara li vam daimler sa šest sjedala?
– Što? – upita. Uši su mu bile pune sapunice.
– Daimler sa šest sjedala i dvadeset sedam konjskih snaga.
– Za ime božje, sve mi odgovara!
– U redu, bit će za pola sata pred vašom vilom.
– Edith!
– Trebate još nešto?
– Da, molim vas da mi se sutra spakiraju stvari i pošalju na
moju parišku adresu. Neka mi uprava na istu adresu pošalje i račun.
– Još nešto? – pitala je dalje Mohra simpatična tele fo-
nistica.
– Da, Edith, doviđenja dogodine u kolovozu. Nadam se
da ću tada imati više sreće...
– Kako to mislite? – zagonetnim će glasom Edith.
– Pa mislim da ću dogodine konačno spavati s vama.
– Oh, gospodine Mohr – smijala se telefonistica – ne bi se
baš moglo reći da ste se ove godine jako trudili. Znate li onu:
kada je pala Bastilja, kako neće jedna mla da žena!
Mohr je htio reći još nešto, ali je Edith prerano spusti la
slušalicu.
Ujutro u dva i trideset pred vilom je zabrektao teški da-
imler od dvadeset sedam konjskih snaga. Vlasnik mu je bio
jedan debeli kolerik koji je za prostog i neobra zovanog taksista
imao uistinu neobično ime – Emile Larousse. Dakle, gospodin
Larousse navikao je na ko jekakve ekscentričnosti dovijskih
gostiju koje je ti jekom godine opsluživao, no pristao je da u
ovo doba vozi u Pariz, ne zbog četverostrukog honorara, nego
Ruski rulet 1 dio.indd 19 30.4.2010 10:07:31
20
R u s k i R u l e t 1 .
ponajviše stoga da se na neko vrijeme makne od svoje žene koja
je bila jednako čangrizava kao i on.
Kako je kiša postajala jača i gušća, tako su se i psovke
taksista Emilea umnožavale; proklinjao je čas kišu, čas rupe na
cesti, čas neoznačene zavoje... Emanuelu Mohru nije se uopće
spavalo, ali mu se isto tako nije dalo započinjati razgovor s
narogušenim vozačem. Negdje oko Quillebufa taksist koji je
valjda iscrpio svoj reper toar psovki, započne razgovor:
– Poštovani gospodine, ne ljutim se ja toliko zbog ove glupe
ceste i vremena, koliko zbog svinjarije koju su mi priredili.
Mohr nije uzvraćao, ali je ipak čekao da čuje što će taksist
reći. Čini se da je Larousse spadao među one ljude kojima sugo-
vornik nije baš prijeko potreban element razgovo ra. Nakašlja
se i nastavi:
– Jučer smo trebali imati svadbu. Ženio se moj mlađi brat,
ženio se u četrdeset petoj godini. Naoko ništa neo bično. Pa i u
tim godinama ljudi se žene. Zar ne?... Ali, vidite, on je izbivao
petnaest godina. Devetsto sedme ili 1908. otišao je iz Le Havrea
u Marseille, a odanle u Ame riku, u New York točnije. Tražio je
rada, kruha... Pisao nam je jako intenzivno – jedanput godišnje,
ili čak i ma nje. I onda se iznenada prije mjesec dana, kada smo
ga već dobrano i zaboravili, vratio u Deauville. Bio je odje ven u
nekakav crveni karirani kaput, nosio je hlače od tvrdog sukna,
a na glavi je imao onaj američki šešir. Vi djeli ste u filmovima...?
Sada se više nije zvao Jean, nego John. Glupo, ne?
Mohr se zagleda u taksista koji je cijelo vrijeme pom no
buljio u cestu ispred sebe.
Ruski rulet 1 dio.indd 20 30.4.2010 10:07:31
21
– Rekao je da se vratio samo zato da se oženi ovdje u do-
movini. »Dobro, naći ćemo ti ženu«, kazali smo mu obradovani
time što se odlučio oženiti tu kod nas, tu gdje nam je majka,
gdje su mu braća, stričevi, prijatelji... »Ne«, kaže on, nije mu to
potrebno. On već ima zaručni cu koja stiže za njim iz Amerike...
Ne mogu vam reći gospodine, koliko se majka rastužila zbog
toga što joj snaha neće biti naša Francuskinja. Mi smo vam,
znate, Francuzi, veliki nacionalisti... u dobrom smislu riječi!
– Znam iz novina – odvrati mu Mohr.
– Dakle majka se ipak nekako smirila i mi smo se skoro
mjesec dana pripremali za tu smrdljivu svadbu. Proklet dan kad
smo je zakazali! A on, taj moj brat, rekao je da se odmah nakon
svadbe vraća u Ameriku. Ima ta mo, kaže, neke poslove koje ne
može odgađati. Vraga ima, sumnjam ja uopće u te poslove...
Nikada on nije bio za neke poslove.
Kiša je i dalje padala, ali je cesta prema Rouenu na ovom
mjestu bila malo bolja i ravnija, tako da je Emile mogao le-
žernije voziti. Sada je pričajući znao načas svrnuti pogled i na
suputnika.
– Taj moj brat Jean, to jest John, bio je oduvijek čudan
svat. Ništa ga nije zanimalo, sve mu je išlo na živce, nikoga
vam taj nije volio. Dosada, mučila ga je vječna dosada. Mislim
da je zbog toga i otišao u Amenku. Kao da je tamo mnogo
zanimljivije.
– I tamo je dosadno...
– Bili ste? – zainteresira se taksist.
Mohr ne odgovori.
Ruski rulet 1 dio.indd 21 30.4.2010 10:07:31
22
R u s k i R u l e t 1 .
– Eto, dakle priredili smo svadbu za pedesetak gostiju,
hvalili se po cijelom Deauvilleu kako se brat vra tio da se oženi
u ljubljenoj domovini i... Dan prije toga on je posudio automobil
i otišao u Le Havre pred mladu. Trebao se vratiti sljedećeg
jutra. Sve je bilo pripremljeno, čekali smo ga. Međutim njega ti
nema pa nema. Svadba je bila urečena u Bogorodičinoj crkvi, u
Deauvilleu, u četiri popodne. U tri smo svi iznervirani izašli na
cestu. Nema ga i nema. U pola četiri vidimo njegov auto kako
se obavi jen oblakom prašine približava...
Daimler se sada strese, pošto je prešao malo prebrzo preko
velike rupetine na cesti. Emile opsuje, a onda na stavi:
– Doveo je crnkinju, prokleti zajebant! Crnkinju nam je
on doveo. Majka se srušila pred kućnim pragom. Onesvijestila
se jadnica! Moja čangrizava žena, koja je uvijek u pravu, ka-
zala je da je tako nešto i očekivala. A ostali, ostali su se stali
podrugljivo smješkati. Skandal, napravio je užasan skandal,
boga mu njegovog!
– I oženio se?
– Ja sam onda htio nekako spasiti situaciju. Počeo sam
govoriti mami kako to nema veze, kako su i crnci ljudi – mada
vam ja takvu ženu ne bih mogao ni taknu ti – kako sad moramo
prijeći preko svega i tako dalje, i tako dalje... Majka je shvatila
da će biti velika sramota ako se vjenčanje ne održi, pa se pri-
brala i odlu čila sve to skupa nekako izdržati. Kazala je da će
žmiri ti za vrijeme cijelog obreda... Dakle, pošli smo u crkvu. A
tamo, tamo nam je taj skot priredio nova iznenađenja.
Ruski rulet 1 dio.indd 22 30.4.2010 10:07:31
23
Vani se već danilo, približavali su se Rouenu. Cesta je
sada bila izvrsna, a kiša je posve prestala. Emile uspori, jer je
cestu prelazila seljanka s kravom. Opsuje tako da Mohr nije
uspio shvatiti kome je psovka namijenjena, seljanki s kravom
ili vozačevu bratu Jeanu. – Vjenčavao ih je župnik. U jednom
trenu upitao je mladu što je po zanimanju. Ne znam zašto je to
učinio, valjda i to treba unijeti u papire? Mlada nije razumjela,
ali je umjesto nje odgovorio moj brat. Rekao je s obješe njačkim
osmijehom na licu da je mlada prostitutka. Au ditorij je prasnuo
u smijeh, a svećenik se napravio da ne čuje, pa je brzo nastavio
s ceremonijom. I onda, onda je došao onaj svečani trenutak.
Svećenik ga je upitao uzima li tu zaboravio sam joj, crnoj drolji
ime, dakle, upitao ga je uzima li je za ženu. A moj ti brat, onako,
čudeći se valjda kako ga tako nešto mogu i pitati, odgovori – ne!
Ne, ka že, ne uzima je, kako bi je mogao uzeti?
– Zanimljivo – procijedi Mohr, a taksist Larousse nastavi:
– Sada nam mama opet padne u nesvijest, mlada brizne
u plač, a moja žena vikne kako je znala da se neće oženiti.
Znate kako je rekla? Tamo u crkvi! Rekla je: »Znala sam da
se zajebava!«
– Zašto je sve to učinio?
– Pitao sam ga, pitao sam ga uvečer u gostionici. Te je
noći, naime, trebao otputovati natrag u Ameriku. Učinio je to,
reče mi, zbog dosade. Morao je napraviti nešto da razbije tu
prokletu dosadu koja ga prati još od djetinjstva. Kada se vratiš
u tako dosadnu domovinu iz jedne jednako dosadne zemlje,
objašnjavao mi je, moraš se vratiti s nekim dovoljno dobrim i
Ruski rulet 1 dio.indd 23 30.4.2010 10:07:31
24
R u s k i R u l e t 1 .
originalnim skan dalom. Eto vidite, mi smo bili ozbiljni, oče-
kivali smo mnogo od te svadbe, a on se samo zajebavao. Da
rastjera dosadu, kurvin sin! Oprosti mi, majko, na izrazu!
U Rouenu ih je dočekalo posve vedro jutro. Pronašli su jed-
nu malu simpatičnu gostionicu u kojoj su doručko vali. Emanuel
Mohr naručio je bijelu kavu, pecivo i malo džema od trešnje, a
taksist je zatražio da mu podgriju gu laš koji je ostao od sinoćnje
večere. Potom je popio dvije krigle njemačkog piva, podrignuo i
izjavio da je spreman za nastavak puta. Izašli su, sjeli u daimler
i krenuli put Pariza. Vozili su se u tišini, Emileu više nije bilo
do priče, a Mohr je, umoran od nespavanja, pokušavao načas
zadrijemati. Do Pariza više nisu prozborili ni riječi. Samo je
taksist negdje pri kraju puta više za sebe promrmljao:
– Možda je imao i pravo. Kada se vratiš, moraš ih upo-
zoriti na sebe nečim zanimljivim. Inače te zaborave!
Stigli su u Pariz dosta kasno. Ponajviše zbog toga što su
u Bonnièresu dugo i obilno ručali i što im je kod Verta pukla
guma.
– Zbogom, gospodine Larousse – rekao je na ras tanku
Emanuel Mohr, pružajući taksistu ne četvero struku nego pe-
terostruku svotu. – Vrijedilo je, uistinu je vrijedilo!
Ruski rulet 1 dio.indd 24 30.4.2010 10:07:32
Ruski rulet 1 dio.indd 382 30.4.2010 10:08:03