Istraživači Biblije

Glasnik Milenija SIJEČANJ/VELJAČA, 2017

STRANICA 1

SADRŽAJ

Nebeski Poziv 1 Dio………………str.2-7

Što učiniti?......................………….str.8

Kristov drugi dolazak…………..str.9-15

GLASNIK MILENIJA

Broj 1

Siječanj/Veljača 2017

Izdavački odbor:

Istraživači Biblije u Hrvatskoj

Predsjedavajući odbora i

urednik:

Miroslav Đurak

Kneza Branimira 18, 44010 Sisak

Mob. 098 199 4362

STRANICA 2

Nebeski Poziv 1 Dio

BOŽJA VJEČNA

NAMJERA

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina

našega Isusa Krista, on koji nas

blagoslovi svakim blagoslovom

duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u

njemu nas sebi izabra prije postanka

svijeta da budemo sveti i bez mane pred

njim.“ (Efež. 1:3,4)

S OVIM BROJEM časopisa i

početkom nove 2017 godine, izdavački

odbor ovog časopisa uvodi prvu i novu

seriju članaka koja će sadržavati

različite aspekte u povezanosti sa

sadašnjim pozivom Crkve u

Evanđeoskom Dobu. Taj je poziv

proizišao od našeg Nebeskog Oca koji

sakuplja izabrani broj između sadašnjeg

zlog svijeta koji će imati udjela kao

članovi nevjeste našeg Gospodina Isusa.

Riječ „pozvani“ identificira one

Kršćane koji su se odazvali na taj

veličanstveni poziv. Oni će zajedno

sačinjavati tijelo Kristovo, kojemu je

naš Gospodin Glava, koji će naslijediti

Božansku prirodu u nebeskom domu

koji je bio posebno pripremljen za njih.

Kada to veliko djelo sadašnjeg doba

bude bilo dovršeno, puni broj pozvanih

i vjernih biti će doveden zajedno kroz

prvo uskrsnuće. Oni će tada imati udjela

s našim proslavljenim Gospodinom kao

članovi obećane klase sjemena koja će

donijeti blagoslov života i mira svim

narodima na zemlji u skladu sa

Abrahamskim obećanjem. (1. Moj.

22:16-18) To će se dogoditi pod

upravom Kristovog budućeg

kraljevstva, i tada će biti uspostavljeni

uslovi Novog Saveza na temelju istine i

pravednosti. Božji plan i namjera je

pokrenuti djelo pomirenja za grešnu

ljudsku obitelj, i ponuditi vječni život

svima od ljudskog stvorenja koji će biti

poslušni. Taj novi zakon i svjetski

poredak dogodit će se pod upravom

Kristove vlasti, i donijet će ljudskoj

obitelji potrebne pripreme s kojima će

moći postići vječni život na usavršenoj

zemlji s Kristom kao svojim pravednim

posrednikom.

Prorok Izaija govorio je o nježnom

odnosu s Nebeskim Ocem i našim

Gospodinom Isusom kojeg će Novo

Stvorenje, kojeg se sada poziva u Krista,

uživati, i o slavi koja će na koncu

govoriti o njegovom imenu. U dalekoj

prošlosti, prorok je pisao u vezi onih koji

će biti pozvani u to slavno nasljedstvo

da će to biti ostvareno tijekom ovog

Evanđeoskog Doba. „Sve koji se mojim

zovu imenom i koje sam na svoju slavu

stvorio, koje sam sazdao i načinio.“

Kroz Ivana odjekuju ta proročka

obećanja s riječima koje će izgovarati

nebeske vojske koje će objaviti,

"Dostojan si, Gospodine, Bože naš,

primiti slavu i čast i moć! Jer ti si sve

stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi

stvoreno!“ (Okr. 4:11)

Kad je pisao braći u Rim, Apostol Pavao

je istaknuo da su oni koji su pozivani

tijekom sadašnjeg doba pozvani

naslijediti istu slavnu prirodu i

nasljedstvo kao i naš Gospodin Isus

tijekom vremena njegove zemaljske

službe. „Krštenjem smo dakle zajedno s

njime ukopani u smrt da kao što Krist

slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i

mi tako hodimo u novosti života.“ (Rim.

6:4) To je izvanredan izgled kojeg bi

STRANICA 3

svatko od nas trebao uzeti u obzir, i sa

velikom poniznošću uma.

PAVLOVO PISMO

Razmatrajući ključni tekst ove pouke, i

uvodne retke Pavlovog pisma crkvi u

Efez, mi ubrzo prepoznajemo pravu

propovijed milosti u samoj sebi. Ono

ističe veoma visoki stupanj ljubavi i

odanosti koje je apostol imao u skladu

sa duhovnim rastom i dobrobiti njegove

braće kao Novih Stvorenja u Kristu

Isusu. Njegove su riječi bile

namijenjene da ih ohrabre na veću

vjernost dok hode uskim putem žrtve, i

one također služe tome da podstaknu

veći osjećaj vjere u našem posvećenom

hodu tijekom ovih završnih godina

Evanđeoskog Doba.

U Pavlovim uvodnim riječima, on je

govorio o pripremi Nebeskog Oca u

povezanosti sa tim veličanstvenim

pozivom koji je počeo prije mnogo

vjekova, čak prije stvaranja svijeta. S

obzirom na Božju konačnu namjeru,

apostol je rekao, „u ljubavi nas

predodredi za posinstvo, za sebe, po

Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje,

na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas

zamilova u Ljubljenome.“ (Efež. 1:5,6)

To što Apostol koristi riječ

„predodredio“ u svom pismu daje

posebnu pažnju i priznanje predznanju

Nebeskog Oca koji je toliko unaprijed

odredio klasu Kršćana koji se budu

odazvali na njegov poziv Novog

Stvorenja. Poziv će otići k članovima

pale rase koji su pod smrtnom presudom

zbog grijeha. Biti će to stoga

predodređeni broj koji se bude odazvao

na poziv. Posredstvom njegovih

posebnih priprema milosti ti će Kršćani

biti učinjeni prihvatljivima njemu kroz

njihovu vjeru u Isusovu krv koju je on

prolio za njih kao njihov Spasitelj.

Ivanov izvještaj donosi zapis,

„Odgovori mu[Tomi] Isus: "Ja sam Put

i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim

po meni.“ (Ivan 14:6) „Opravdani dakle

vjerom, u miru smo s Bogom po

Gospodinu našem Isusu Kristu.“ (Rim.

5:1)

Apostol Pavao je pojasnio tu stvar u

svom pismu Efežanima kada je

objasnio, „u kome, njegovom krvlju,

imamo otkupljenje, otpuštenje

prijestupa po bogatstvu njegove milosti.

Nju preobilno u nas uli zajedno sa svom

mudrošću i razumijevanjem.“ (Efež.

1:7,8)

DUHOVNI POZIV

Postoje različite važne stvari u

povezanosti sa pozivom crkve u Isusu

Kristu koje su uistinu najljepše i

blagoslovljeno nasljedstvo. U

apostolovom pismu Timoteju, on je

govorio o tome kao o „pozivu svetome“

i dodao, „ ne po našim djelima, nego po

svojem naumu i milosti koja nam je

dana u Kristu Isusu prije vremena

vjekovječnih.“ (2. Tim. 1:9) Pišući crkvi

u Filipima, Pavle skreće našu pažnju na

daljnje dimenzije ovog poziva, i

naglasio je da on koristi svu svoju snagu

i trud da dosegne cilj nagrade za koju je

rekao da je „uzvišeni poziv“ u Kristu

Isusu. (Filip. 3:14) U svojoj poruci

Hebrejskoj braći, on im se obratio kao

„svetoj braći,“i sudionicima posebnog

nasljedstva obećanog svetima. On im je

rekao da je to bio duhovni ili „nebeski

poziv“ u Kristu Isusu. (Hebr. 3:1)

SVECI BOŽJI

STRANICA 4

U kontekstu našeg ključnog retka, mi

zapažamo da je Pavao pozdravio crkvu

u Efezu kao „svete“ i kao „vjernu“ djecu

Božju koji su bili pozvani „u Kristu

Isusu.“ Njima je izjavio, „Milost vam i

mir od Boga, Oca našega, i Gospodina

Isusa Krista!“ (Efež. 1:1,2) Riječ sveti

znači biti posvećen ili odvojen, i ta braća

u Efezu bila su među posebnom klasom

Kristovih sljedbenika koji su bili

pozvani iz svijeta od Nebeskog Oca, i

koji su mu bili posvetili svoje živote i

službi Istine. Oni su bili od pobjedničke

klase onih koji su vjerovali u Krista.

Apostol je ozbiljno iskoristio svoju

priliku i odgovornost da se brine za tu

posebnu klasu Isusovih vjernih

sljedbenika, i cijenio je svoju prednost

da se pobrine za njihove duhovne

potrebe i napredak na uskom putu.

TAJNA BOŽJE VOLJE

Jednom prilikom tijekom zemaljske

službe našeg Gospodina, učenici su

pitali Isusa zašto je govorio i poučavao

u usporedbama. „Vama je dano, da

razumijete tajne kraljevstva nebeskoga a

onima nije dano.“ (Mat. 13:11)

Gospodar je govorio o crkvi – njegovom

vjernom narodu kojemu će govoriti o

tajnama kraljevstva. Petar je rekao, „Ta

za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i

za sve one izdaleka, koje pozove

Gospodin Bog naš.“ (Djela 2:39)

U našem ključnom retku, Pavao je

također govorio o tajni nebeskog

poziva, i da je izišao jedino Kristovoj

crkvi tijekom ovog sadašnjeg

Evanđeoskog Doba. On je napisao,

„Očitovavši nam tajnu volje svoje po

svojoj slobodnoj odluci, koju je

predodredio u njemu; Da je izvrši u

punini vremena: da sve sjedini u Kristu

kao glavi, što je na, nebesima i na

zemlji. U njemu i mi postadosmo

baštinici predodređeni po odredbi

onoga, koji sve čini po odluci volje

svoje, Da bismo bili na hvalu slave

njegove, koji smo se prije uzdali u

Krista.“ (Efež. 1:9-12)

I ponovno, pišući braći u Kolosima,

Pavao je govorio o Božjoj tajni i rekao

je, „Tajnu, koja je bila skrivena od

vjekova i pokoljenja, a sad se javi

svetima njegovim, Kojima Bog htjede

objaviti, kako je bogata slava tajne ove

među neznabošcima, a ta je Krist u

vama, nada u slavu.“ (Kol. 1:26,27)

Tajna je da će Krist dijeliti svoju slavu

sa drugima, klasom od 144 000 vjernih

sljedbenika koji čuju Očev poziv, i žele

postati članovima tijela Kristovog sa

Isusom kao njihovom glavom.

DUH OBEĆANJA

Nevjerovatan poziv na kojeg se mi

odazivamo blagoslovljeno je obećanje

našeg Nebeskog Oca nama. „U njemu se

i vi, čuvši riječ istine, evanđelje spasenja

svojega, i vjerovavši zapečatiste Svetim

Duhom obećanja.“ (Efež. 1:13) Sveci

svevišnjeg Boga su tako primili pečat ili

znak Svetog Duha Božjeg koji nas je

opskrbio sa novim položajem kao

sinova Božjih, i sa pečatom sinovstva.

To nam daje Očevo blagoslovljeno

jamstvo da ćemo naslijediti obećanja

kraljevstva kada vjerno izdržimo ispite

ljubavi i odanosti njemu.

Apostol zatim ukazuje na

blagoslovljena obećanja od Boga, „Koji

je zalog baštine naše za otkupljenje

stečevine na hvalu slave njegove.“

(redak 14) Riječ „zalog“ znači da je to

Božje jamstvo sve do tog vremena kada

ćemo primiti stvarno nasljedstvo koje

STRANICA 5

nam je on obećao. „Neka rasvijetli oči

srca vašega, da biste znali, koja je nada

njegova zvanja, i koje je bogatstvo slave

baštine njegove u svetima; I koja je

izobilna veličina sile njegove prema

nam koji vjerujemo po djelovanju jake

sile njegove.“ (reci 18,19)

Pavao nas ohrabruje na uzvišeniji napor

vjernog nastojanja, govoreći,

„Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u

Gospodinu: sa svom poniznošću i

blagošću, sa strpljivošću živite dostojno

poziva kojim ste pozvani! Podnosite

jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati

jedinstvo Duha svezom mira! Jedno

tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani

na jednu nadu svog poziva!“ (Efež. 4:1-

4)

SUNASLJEDNICI S KRISTOM

Pavao je objasnio to predivno jamstvo i

odnos kojeg ćemo imati s Nebeskim

Ocem u svom pismu crkvi u Rimu, kada

je rekao, „Svi koje vodi Duh Božji

sinovi su Božji. Ta ne primiste duh

robovanja da se opet bojite, nego

primiste Duha posinstva u kojem

kličemo: "Abba! Oče! Sam Duh

susvjedok je s našim duhom da smo

djeca Božja; ako pak djeca, onda i

baštinici, baštinici Božji, a subaštinici

Kristovi, kada doista s njime zajedno

trpimo, da se zajedno s njime i

proslavimo. Smatram, uistinu: sve

patnje sadašnjega vremena nisu ništa

prema budućoj slavi koja se ima

očitovati u nama.“ (Rim. 8:14-18)

Vjerna klasa koja je bila pozvana

tijekom ovog sadašnjeg vremena djeca

su Nebeskog Oca, i začeta od Njegovog

Svetog Duha. Oni će kao sunasljednici

sudjelovati s našim Gospodinom Isusom

u njegovom kraljevstvu. „Ako li ste

Kristovi, onda ste Abrahamovo

potomstvo, baštinici po obećanju.“ (Gal.

3:29) „A budući da ste sinovi, odasla

Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji

kliče: "Abba! Oče! Tako više nisi rob

nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po

Bogu.“ (Gal. 4:6,7)

Apostol ponovno piše, „A znamo, da

onima, koji ljube Boga, sve okreće Bog

na dobro, onima, koji su pozvani po

odluci. Jer koje naprijed poznade, one i

predodredi, da budu jednaki obličju Sina

njegova, da on bude prvorođeni među

mnogom braćom. A koje predodredi,

one i pozva; a koje pozva, one i opravda;

a koje opravda, one i proslavi. Što ćemo

dakle reći na ovo? Ako je Bog za nas,

tko će na nas?“ (Rim. 8:28-31)

BUDITE SVETI

U svojoj prvoj poslanici, Apostol Petar

također je govorio o slavnim i

dragocjenim obećanjima našeg

duhovnog poziva, i o našoj potrebi da

hodimo u novosti života. On je rekao,

„Zato opašite bokove pameti svoje,

trijezni budite i savršeno se pouzdajte u

milost koju vam donosi Objavljenje

Isusa Krista. Kao poslušna djeca ne

supriličujte se prijašnjim požudama iz

doba neznanja. Naprotiv, kao što je svet

Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u

svemu življenju. Ta pisano je: Budite

sveti jer sam ja svet.“ (1. Pet. 1:13-16)

Petar ukazuje na slavnu nadu našeg

Uzvišenog Poziva i o ozbiljnim

kušnjama koje su neophodne da nas

učine prikladnima za uzvišeni položaj u

našem nebeskom nasljedstvu. To će

zahtijevati odbacivanje tereta svjetovnih

briga, nada, i ambicija da bismo mogli

postići nagradu našeg Uzvišenog Poziva

u Kristu Isusu. Svetost je norma

STRANICA 6

pravednosti i za njom se mora marljivo

težiti.

ODVOJEN NAROD

Kršćani koji su „pozvani van“

sačinjavaju posvećenu klasu crkve koja

je odvojena i drugačija od ostatka svijeta

čovječanstva. Apostol Petar je objasnio,

„A vi ste rod izabrani, kraljevsko

svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da

naviještate silna djela Onoga koji vas iz

tame pozva k divnom svjetlu svojemu.“

(2:9)

Ta posebna klasa je Novo Stvorenje –

novi red bića koja su izabrana od Boga i

koji su nasljednici njegove posebne

naklonosti. Glava kraljevskog

svećenstva je naš Gospodin Isus, i pod-

svećenici su pomazani u njemu za

buduće veliko djelo blagoslivljanja svih

naroda na zemlji. Krist, glava i tijelo,

biti će „kraljevsko svećenstvo“ u

protuslici pod upravom Kristovog

budućeg kraljevstva. „Sveti puk“ o

kojemu je Petar govorio duhovni su

Izraelci koji su sada sakupljeni iz svih

naroda, jezika i nacija. Oni su „narod

stečeni[kupljeni],“ koji su bili pozvani

iz svijeta u čudesno Božje svjetlo.

Petar je nadalje u svom pismu istaknuo,

„Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio

za vas i ostavio vam primjer da idete

stopama njegovim.“ (redak 21) Svi

pripadnici prave klase svetih moraju

trpjeti s Kristom baš kao što je apostol

na drugom mjestu naglasio, „A Bog

svake milosti, koji vas pozva na vječnu

slavu u Kristu, on će vas, pošto malo

potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati,

utvrditi.“ (1. Pet. 5:10)

U svojoj drugoj poslanici, Petar je

napisao što se tiče blagoslovljenog

Božjeg poziva , i rekao je, „Punina vam

milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa,

Gospodina našega! Doista, po spoznaji

njega, koji nas pozva slavom svojom i

krepošću, božanska nas je snaga

njegova obdarila svime za život i

pobožnost. Time smo obdareni

dragocjenim, najvećim obećanjima da

po njima postanete zajedničari božanske

naravi umakavši pokvarenosti koja je u

svijetu zbog požude.“ (2. Pet. 1:2-4)

NE MNOGO MUDRIH NI ONIH

PLEMENITA RODA

Napominjemo ovom prilikom Božje

riječi koje su bile izgovorene Samuelu

kada je on povoljno govorio o Elijabu za

kojega je vjerovao da će ga Gospodin

pomazati. Čitamo, „Ali Jahve reče

Samuelu: "Ne gledaj na njegovu

vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer

sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što

gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a

Jahve gleda što je u srcu.“ (1. Sam. 16:7)

To je važna pouka o kojoj Božji pozvani

trebaju duboko razmišljati. Pišući crkvi

u Korint, Apostol Pavao je napravio

neke usporedbe između svjetovno

mudrih i onih koji su trenutno bili

pozvani Svetim Duhom Božjim. On je

napisao, „Ta gledajte, braćo, sebe,

pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu,

nema mnogo snažnih, nema mnogo

plemenitih. Nego lude svijeta izabra

Bog da posrami mudre, i slabe svijeta

izabra Bog da posrami jake; i

neplemenite svijeta i prezrene izabra

Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest,

da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred

Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu

Isusu, koji nama posta mudrost od Boga,

i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje,

da bude kako je pisano: Tko se hvali, u

STRANICA 7

Gospodu neka se hvali.“ (1. Kor. 1:26-

31)

Jakov nam kaže, „Čujte, braćo moja

ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu

siromašni izabrao da budu bogataši u

vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je

obećao onima koji ga ljube?“ (Jakov

2:5)

USAVRŠENI U SLABOSTI

Mi dobivamo makar mali uvid u

karakter i narav apostola, kad je on

napisao, "Dosta ti je moja milost jer

snaga se u slabosti usavršuje." Najradije

ću se dakle još više hvaliti svojim

slabostima da se nastani u meni snaga

Kristova. "Dosta ti je moja milost jer

snaga se u slabosti usavršuje." Najradije

ću se dakle još više hvaliti svojim

slabostima da se nastani u meni snaga

Kristova.“ (2. Kor. 12:9,10)

Naš Nebeski Otac traži one koji su

krotki, ponizni i one koji su voljni učiti

od njega i slijediti jedini pravi uzor,

našeg Gospodina Isusa. „Zaklinjem vas,

braćo, milosrđem Božjim: prikažite

svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu

milu - kao svoje duhovno bogoslužje.

Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se

preobrazujte obnavljanjem svoje pameti

da mognete razabirati što je volja Božja,

što li je dobro, Bogu milo, savršeno.“

(Rim. 12:1,2)

IZ SLAVE U SLAVU

Posvećeni život pravog djeteta Božjeg

koje je bilo pozvano iz sadašnjeg zlog

svijeta, život je duhovnog rasta i razvoja

kao Novog Stvorenja u Kristu Isusu. To

je doživotan rad, i odvija se pod brigom

i skrbi našeg Nebeskog Oca punog

ljubavi. Pavao je izrazio tu pretvorbu u

svom pismu Korintskoj braći, govoreći,

„A svi mi, koji otkrivenim licem

odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu

se Gospodnjem preobražavamo u istu

sliku - iz slave u slavu.“ (2. Kor. 3:18)

„Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje,

i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to

pripravi Bog onima koji ga ljube. A

nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve

proniče, i dubine Božje.“ (1. Kor.

2:9,10)

DAJTE SVE OD SEBE

Poziv u Božansku prirodu od našeg

Nebeskog Oca bila je velika tajna

vjekova, odabir klase kao nevjeste za

svog jedinorođenog Sina. Ta je klasa

pozvana iz grešnog i smrtnog svijeta

čovječanstva. Mi stoga slušamo savjet

Apostola Petra, koji je rekao, „Zato,

braćo, to revnije uznastojte učvrstiti svoj

poziv i izabranje: to čineći - ne, nećete

posrnuti nikada! Tako će vam se bogato

osigurati ulazak u vječno kraljevstvo

Gospodina našega i Spasitelja Isusa

Krista.“ (2. Pet. 1:10,11)

STRANICA 8

„Želio bih znati što učiniti!“

KOLIKO ČESTO čujemo ovu izjavu

od onih koji su revni za obznanjivanje

radosnih novosti o kraljevstvu. Mi vam

želimo predložiti jednu mogućnost koju

praktički svatko može napraviti a to je

da pošaljete jednu ili više pretplata za

ovaj časopis kao dar za svoje prijatelje.

Razmislite, samo jedna takva pretplata

znači da ovaj časopis ulazi u nečiji dom

šest puta tijekom godine kao vaš glasnik

Istine. Nije li to nešto predivno za

učiniti? Svaka pretplata je 85,39 HRK, i

vi možete unijeti tri imena za samo

213,47 HRK. To je jednostavno za

učiniti. Možete koristiti kupone koje

smo stavili ispod.

ISTRAŽIVAČI BIBLIJE

Kneza Branimira 18, 44010 Sisak

Dragi prijatelji: Ja cijenim prednost

objavljivanja Istine kroz časopis

Glasnik Milenija. Molim vas unesite

slijedeću pretplatu, da počne s brojem

od Ožujka:

Ime:____________________________

Adresa:_________________________

Grad/Država/PP__________________

Nova pretplata ___

Obnavljanje_____

ISTRAŽIVAČI BIBLIJE

Kneza Branimira 18, 44010 Sisak

Dragi prijatelji: Ja cijenim prednost

objavljivanja Istine kroz časopis

Glasnik Milenija. Molim vas unesite

slijedeću pretplatu, da počne s brojem

od Ožujka:

Ime:____________________________

Adresa:_________________________

Grad/Država/PP__________________

Nova pretplata ___

Obnavljanje_____

ISTRAŽIVAČI BIBLIJE

Kneza Branimira 18, 44010 Sisak

Dragi prijatelji: Ja cijenim prednost

objavljivanja Istine kroz časopis

Glasnik Milenija. Molim vas unesite

slijedeću pretplatu, da počne s brojem

od Ožujka:

Ime:____________________________

Adresa:_________________________

Grad/Država/PP__________________

Nova pretplata ___

Obnavljanje_____

Kupone izrežite i pošaljite na našu adresu. O

uplati nas nazovite na 098 1994362

STRANICA 9

Kristov Drugi Dolazak –NAČIN I SVRHA

"Reknu li vam dakle: `Evo, u pustinji

je!`, ne izlazite; `Evo ga u ložnicama!`,

ne vjerujte. Jer kao što munja izlazi od

istoka i bljesne do zapada, tako će biti i

s dolaskom Sina Čovječjega.“ (Mat.

24:26,27)

GLEDAJUĆI VIJESTI svakog dana o

onome što se događa u svijetu, mi smo

svjedoci scena nevolje svake vrste.

Nikakvo čudo što mnogi pojedinci i

grupe koji izjavljuju da su Kristovi

sljedbenici obnavljaju navještaj svog

vjerovanja da je Drugi Kristov Dolazak

vrlo blizu. Oni kažu da on može doći u

bilo kojem trenutku, i kada dođe, on će

okončati ovaj svijet, i uzeti svoj narod

sebi na nebo. Drugi će, oni kažu, biti

ostavljeni u beznadnom stanju, da trpe

posljedice toga što nisu bili „spašeni“

vjerom u Isusa. Njihovi zaključci o

blizini Kristovog povratka temeljeni su

na njihovom gledištu o „znacima

vremena.“ Oni vjeruju da sve teže stanje

u svijetu označava da Drugi Dolazak ne

može biti jako daleko.

Mi se slažemo da su svjetski događaji

danas proročanski veoma značajni, i da

postoje mnogi „znaci vremena“ koji su

Biblijski utemeljeni, i stoga, vrijedni

našeg razmatranja. Međutim, dok to

činimo, potrebno je uzeti u obzir ono što

Biblija kaže i o načinu i o svrsi

Kristovog Drugog Dolaska. Mi moramo

razdvojiti Biblijske istine od tradicija i

učenja ljudi, od kojih su mnoga

prenašana s jedne generacije na drugu, i

nisu u skladu sa svjedočanstvom Svetog

Pisma.

Da bi smo počeli razumijevati razlog za

Isusov Drugi Dolazak, mi moramo

poznavati svrhu njegovog Prvog

Dolaska. Kod Isusovog Prvog Dolaska

on je došao na zemlju kao čovjek, rođen

od zemaljske majke, i zatim odrastao u

zrelu muževnu dob i izvršio svoju

službu, koja je bila dovršena sa

njegovom smrti na Kalvarijskom križu.

Ishod Isusovog Prvog Dolaska nije bila

pogreška, ili loša procjena, s Božje

strane. Zaista, božanska namjera Prvog

Dolaska je bila Isusova smrt kao

ljudskog bića. On je dao svoje tijelo „za

život svijeta.“ (Ivan 6:51) To je

sačinjavalo otkupninu, ili odgovarajuću

cijenu, za Adama – savršen ljudski život

bio je dan kao kupovna cijena za savršen

život kojeg je Adam bio izgubio kad je

sagriješio u Edenu. (1. Tim. 2:3-6; 1.

Kor. 15:21,22) Isus je bio vjeran misiji

svog Prvog Dolaska, ostvarujući Božju

namjeru kao „Jaganjac Božji, koji

odnosi grijeh svijeta.“ Nakon Isusovog

dovršavanja djela njegovog Prvog

Dolaska, mogli su početi sljedeći koraci

u razvijanju Božjeg plana za čovjekovo

spasenje.

Prvi od tih koraka bilo je uskrsnuće

Isusa iz mrtvih snagom njegovog

Nebeskog Oca. Isus nije bio podignut iz

mrtvih kao čovjek, nego kao duhovno

biće, nevidljivo ljudskim očima. (Rim.

8:34; Efež. 1:20-23; Hebr. 1:3,4; 1. Pet.

3:18) Istina je, on se pokazao svojim

učenicima u nekoliko navrata u

materijaliziranim fizičkim tijelima. Za

njih kao ljude, to je bila najbolja metoda

dokazivanja da je on bio podignut iz

mrtvih. Kod svakog pojavljivanja on bi

uzeo drugačije tijelo. Jednom, on se je

bio pojavio kao vrtlar, i u drugim

prilikama kao stranac – svaki puta kao

osoba koja im je bila nepoznata ali

STRANICA 10

kojega su identificirali kroz njegove

riječi ili manerizme. Jednom, kako bi

zadovoljio potrebe Tome, Isus se je

pojavio u tijelu prikazujući rane na

svojim rukama i nogama. Ivan je ukazao

na ta pojavljivanja kao na „znamenja.“

(Ivan 20:30)

Prije svog raspeća, Isus je rekao svojim

učenicima, „Još malo i svijet me više

neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja

živim i vi ćete živjeti.“ (Ivan 14:19)

Biblija obećaje da će pravi Isusovi

sljedbenici, o uskrsnuću, postati „poput

njega,“ i „vidjeti ga kao što on jest,“ ne

kakav je bio dok je bio ovdje na zemlji.

(1. Ivan. 3:1-3) Oni će moći vidjeti Isusa

kao što on jest od svog uskrsnuća zato

što će biti poput njega. Kao ljudima to bi

bilo nemoguće, i zato svijet

čovječanstva neće vidjeti Isusa tijekom

razdoblja njegove Druge Prisutnosti. To

je posjet, ne čovjeka, nego božanskog

bića, koje je nevidljivo ljudskim očima

kao što je i veliki Stvoritelj svemira

nevidljiv.

Prema tome, u razmatranju

proročanstava Biblije koja se odnose na

Drugi Kristov Dolazak važno je shvatiti

da se ona odnose ne na dolazak ljudskog

bića. Dakle, mi ne bi smo trebali

očekivati ispunjenja koja bi otkrila

pojavu čovjeka, nego umjesto toga

prisutnost duhovnog bića. Naš nas

uvodni tekst podsjeća na to. Ako netko

izvijesti da je Isus u pustinji, ili u tajnim

odajama, mi tome ne bi smo trebali

vjerovati. Mi ga ne bi pronašli kao što bi

smo pronašli čovjeka na takvim

mjestima, zato što on više nije čovjek.

Isus je zatim objasnio način svog

dolaska, i kako će on biti očitovan. On

govori o „sjajnom svijetljenju“ –

prevedeno sa „munja“ – koje sjaji od

istoka prema zapadu. Ne uspjevši

shvatiti način i svrhu Kristovog

povratka, neki su zaključili da korištenje

riječi munja, kao u našem tekstu,

ukazuje na naglost s kojom će se on

pojaviti zapanjenom svijetu. Međutim,

ispravna je misao o prosvjetljenju a ne

iznenađenju – prosvjetljenju koje će na

koncu obuhvatiti cijeli svijet – od istoka

pa sve do zapada. „Njegove munje svijet

osvijetliše: zemlja vidje i zadrhta,“

napisao je psalmista. (Ps. 97:4)

DOLAZAK – PAROUSIA –

PRISUTNOST

Grčka riječ parousia u našem tekstu,

koja je prevedena sa „dolazak“ u izjavi,

tako će biti i s dolaskom Sina

Čovječjega,“ doslovno znači

„prisutnost.“ Mi ponovno vidimo kako

Isus opisuje učinak svoje prisutnosti, a

ne iznenadnost svog pristizanja. Kroz

nerazumijevanje načina Kristovog

povratka, teolozi su pogrešno pripisali

misao „dolaska“ riječi parousia. Zbog

toga, neki Grčki rječnici čak daju

„dolazak“ kao sekundarno značenje.

Međutim, pažljivi istraživači Biblije

neće biti zavarani lažnim značenjima

koja su bila pripisana riječima od onih

koji ne razumiju istinu o tom predmetu.

Ono što je važnije od mišljenja Grčkih

izučavatelja je nadahnuta upotreba te

riječi parousia u Bibliji. U Filip. 2:12

imamo primjer. Tu, Apostol Pavao

koristi parousia da usporedi njegovu

„prisutnost“ sa braćom u Filipima sa

svojom „odsutnošću“ od njih. Jedini

mogući prijevod parousie u tom tekstu

je „prisutnost,“ i tako nam je i u Verziji

Kralja Jakova dat ispravan prijevod te

riječi.

STRANICA 11

Prvo korištenje riječi parousia je u Mat.

24:3. Učenici su pitali Isusa što će biti

znak njegove parousie. U odgovoru na

to Isus je dao svoje detaljno

proročanstvo o događajima koji se budu

dogodili na kraju doba, razdoblju koje je

on opisao kao „dani Sina čovječjega.“

(Luka 17:26) Zato što je parousia bila

krivo prevedena sa „dolazak“ u ovom

tekstu (Mat. 24:3), mnogi su istraživači

proročanstva bili zavedeni, kao što smo

zapazili, da vjeruju da će različiti

znakovi koje je Isus spomenuo

sačinjavati dokaz da se on ubrzo vraća.

Međutim, kada shvatimo da parousia

znači prisutnost, mi vidimo da

ispunjenje znakova pokazuje da se je

Krist već vratio i da je nevidljivo

„prisutan,“ a ne da će uskoro „doći.“

U Mat. 24:37, Isus uspoređuje Noine

dane sa danima svoje Druge Prisutnosti,

ili parousie. Korištenje riječi „dolazak“

u ovom tekstu, kao što mnogi

prevoditelji čine, uništava usporedbu

koju Gospodin daje. On ne uspoređuje

dolazak Noe sa njegovim Drugim

Dolaskom, nego „dane Noine“ sa

danima njegove vlastite parousie, ili

prisutnosti. Lukin izvještaj nadalje

utvrđuje tu činjenicu. On glasi, "I kao

što bijaše u dane Noine, tako će biti i u

dane Sina Čovječjega.“ (Luka 17:26)

Sasvim je jasno o čemu se ovdje govori.

Uspoređujući ovu izjavu sa Matejevim

izvještajem, mi nalazimo jasan dokaz da

se parousia „Sina čovječjeg“ ne odnosi

na trenutak njegovog pristizanja, nego

da pokriva cijelo razdoblje njegove

prisutnosti.

EPIFANIA – OČITOVANJE

Druga Grčka riječ korištena u Novom

Zavjetu s obzirom na Kristov Drugi

Dolazak je epifania. Strongov Grčki

rječnik daje značenje toj riječi kao

„očitovanje.“ Ona je također povezana

sa misli o sjaju, što ukazuje na

očitovanje posredstvom sjajnog

svijetljenja. Ta Grčka riječ nije

korištena u proročanstvima o Kristovom

povratku i Drugoj Prisutnosti da označi

posebno vremensko razdoblje tijekom

njegove prisutnosti.

U 2. Sol. 2:8 Pavao koristi i parousiu i

epifaniu. U toj nadahnutoj upotrebi

dvaju riječi u jednom tekstu otkriven je

način na koji su one povezane jedna a

drugom u proročanstvima. Apostol

govori o epifaniji Kristove parousije. Na

Hrvatskom, to bi značilo svjetlinu, ili

blještavo svijetljenje, Kristove Druge

Prisutnosti. Tako vidimo da parousia

označava činjenicu Kristove prisutnosti,

dok riječ epifania ukazuje na način na

koji će njegova prisutnost biti okrivena

– njena svjetlina. Jedini način na koji

ona neizravno ukazuje na vrijeme je u

činjenici da je njeno očitovanje –

epifania – Kristove prisutnosti

postupno. Jednostavno rečeno, najprije

je njegova prisutnost očitovana

vjernicima koji marljivo bdiju da zapaze

dokaze njegovog povratka, i kasnije

svijetu čovječanstva općenito.

Kristova je prisutnost mi vjerujemo

postala stvarnošću još prije jednog

stoljeća. To je zato što je povijest dala

dokaz ispunjenja znakova koje je dao

sam Isus kad je odgovarao na pitanje

učenika: „Što će biti znak tvoju

parousie?“ Shodno, ubrzo nakon što je

Kristova Druga Prisutnost počela sjajno

rasvjetljavanje biblijske istine počelo se

je razotkrivati, rasvjetljujući Biblijska

proročanstva, i očitujući činjenicu

njegove parousie njegovim vjernim

STRANICA 12

stražarima. Ta epifania, ili svjetlina

Kristove Prisutnosti, nastavila se i

povećala se od tada, očitujući tisućama

da se je on vratio.

No, međutim, čovječanstvo općenito još

uvijek nije svjesno Kristovog povratka i

prisutnosti, premda je istina da je

društvo bilo pogođeno sa sjajnim

svijetljenjem. „Munja“ na koju se

ukazuje u našem uvodnom tekstu, u

svom svijetljenju sa istoka na zapad,

pogodila je ljudsku obitelj do te mjere da

postoji sve veća zbunjenost među

ljudima, i ljudskim institucijama, o tome

što donosi budućnost. To je dovelo, s

jedne strane, do želje za većom

slobodom i za više dobrih stvari od

života, ali, s druge strane, do nevolje,

zaista, „doba tjeskobe, kakva ne bijaše

nikada otkada je naroda pa do toga

vremena.“ (Dan. 12:1)

Sjajno svijetljenje Kristove Druge

Prisutnosti ima početi, prouzročujući da

plemena zemlje jadikuju – jedan od

znakova za koji je Isus rekao da trebaju

označiti njegovu prisutnost. (Mat.

24:30) Iako ljudi vide početni rezultat, i

doživljavaju previranja požurena sa

epifanijom [sjajnim svijetljenjem]

parousie [prisutnosti], oni još uvijek

nisu svjesni stvarnog uzroka nevolja na

zemlji. Zasigurno oni ne znaju da će se

taj lanac događaja pokrenut s početkom

svijetljenja Gospodareve prisutnosti

nastaviti sve dok Sotonino carstvo ne

bude bilo potpuno srušeno, i Kristovo

kraljevstvo uspostavljeno, prozročujući

da „spoznaja o Gospodinu“ ispuni

zemlju „kao što vode prekrivaju more.“

(Iza. 11:9)

Tekst u 2. Sol. 2:8 dodaje drugu

dimenziju: „I onda će se pojaviti

bezakonik, kojega će Gospodin Isus

ubiti dahom usta svojih i uništiti

sjajem[epifanija] dolaska[parousia]

svojega.“ Taj „bezakonik“ na kojeg se

ukazuje u proročanstvu je veliki sistem

Antikrista kojeg je Pavao opisuje ranije

u poglavlju, kao „čovjeka grijeha.“

(redak 3) Pavao je rekao da se je duh tog

„bezakonitog“ sistema počeo očitovati

još u njegovim danima, i da će se uskoro

dogoditi veliko otpadanje od „vjere koja

je jedanput zauvijek bila predana

svetima.“ (Juda 3).

Ukratko ta „vjera“ je bila da se Krist ima

vratiti da uspostavi svoje kraljevstvo na

zemlji, i da će oni koji su ga vjerno

slijedili biti podignuti iz mrtvih u prvom

uskrsnuću i živjeti i vladati s njim.

(Otkr. 20:6) Neki su, međutim, čak i u

Pavlovim danima, izgleda željeli vladati

s Kristom u ovom životu. (1. Kor. 4:8)

Nakon smrti apostola, taj se je

ambiciozni duh nastavio povećavati sve

dok mu se na koncu, pod Sotoninim

utjecajem, organizirana Crkva nije

podložila, i udružila se sa civilnim

silama da uspostave ono što su nazvali

svijetom Kršćanstva, ili Kristovim

Kraljevstvom.

To lažno „Kristovo Kraljevstvo,“ koje je

mnoga stoljeća tvrdilo da ima toliko

moći i ovlasti, nije prošlo nezapaženo od

Boga. U određeno vrijeme, ispunjenje

Pavlovih riječi iz 2. Sol. 2:8 počelo je

poprimati oblik. Zapazite da

proročanstvo navodi da će najprije biti

ubijen dahom usta Gospodinovih. To je

ukazivanje na Riječ Božju. Mi

vjerujemo da je to djelo pogubljivanja

krenulo punim zamahom tijekom prve

polovice devetnaestog stoljeća. Tada su

se počele izdavati Biblije i širiti

besplatno po cijeloj zemlji, i to na

STRANICA 13

pučkim jezicima tako da ih ljudi mogu

čitati i proučavati, nakon što su

stoljećima bile gotovo u potpunosti

sahranjene u mrtvim jezicima. Njena

široka cirkulacija i opća upotreba

tijekom tog razdoblja omogućilo je

poticajno ozračje za obnovljeno

proučavanje Svetog Pisma, i utrlo je put

za ogromno izlijevanje istine – sjajno

svijetljenje – koje je trebalo doći odmah

nakon Kristovog povratka – tijekom

razdoblja njegove Druge Prisutnosti.

Pavao kaže da će to izlijevanje istine iz

Božje Riječi „pogubiti“ zablude starog

sistema.

To je samo bio početak. Proročanstvo

dalje navodi da taj „bezakonik“ treba

biti uništen sjajem[epifanija]

Gospodareve prisutnosti, ili parousie.

Još od početka njegove parousie načelo

„božanskog prava kraljeva,“ kao vitalan

čimbenik u svjetskim zbivanjima, samo

što nije bilo u potpunosti uništeno. Do

toga je došlo kroz prosvjetljenje naroda

, i njihovim rezultirajućim

nezadovoljstvom sa tim sistemom

vladavine. Nekolicina ih je čak bila

prosvjetljena u pogledu pravog

Kristovog kraljevstva koje će na koncu

vladati svijetom u pravednosti. Međutim

to će prosvjetljenje na koncu doći kako

se epifanija parousie postupno nastavlja.

U OBLACIMA

Otkrivenje 1:7 glasi, „Gle, dolazi s

oblacima i gledat će ga svako oko, svi

koji su ga proboli, i naricat će nad njim

sva plemena zemaljska.“ Oblaci

simboliziraju nevolju, i Kristova je

prisutnost najprije bila očitovana kroz

nevolju. Ovo proročanstvo navodi da će

ga „gledati svako oko,“ to jest, razabrati

ga. Riječ prevedena sa „oko“ u ovom

retku, prema Tajerovom Grčkom

rječniku, znači „metaforički oči uma,

sposobnosti poznavanja.“ Ako bi Isus

došao kao čovjek na doslovnim

oblacima, nitko ga ne bi mogao vidjeti

doslovno. Međutim, ti simbolični oblaci

otkrivaju činjenicu njegove prisutnosti u

trenutku kada će na koncu „svako oko“

– umovi svega čovječanstva –

prepoznati značenje kaotičnih i

uznemirujućih događaja kojih će biti

dio. Božji plan još uvijek nije došao do

tog vremena, ali mi možemo dovoljno

razabrati kako bi smo znali da će se i to

dogoditi kao još jedno obilježje

prisutnosti našeg Gospodina koji se je

vratio.

Ovo proročanstvo dijeli one koji na

koncu prepoznaju Gospodina u dvije

grupe – one „koji su ga proboli,“ i „sva

plemena zemaljska.“ Prostor nam ovdje

ne dopušta da diskutiramo detaljnije

dodatno proročansko značenje tih riječi.

Poanta koju želimo ovdje dati je da je

prosvjetljenje prouzročeno

Gospodarevom prisutnosti - idući od

istoka prema zapadu poput sunca –

raspoznatljivo u ispunjenju

proročanstva, ne doslovnim okom.

Međutim, u isto vrijeme, mi shvaćamo

da je sjajno svijetljenje Kristove

prisutnosti postupan proces, i djelo koje

rezultira iz tog prosvjetljenja neće biti u

potpunosti gotovo sve do kraja

Kristovog kraljevstva.

APOKALUPSIS–OBJAVLJIVANJE

– OTKRIVENJE

Nadahnuti pisci Novog Zavjeta često su

koristili Grčku riječ apokalupsis kad su

ukazivali na razdoblje Kristove

prisutnosti. Prof. Strong definira tu riječ

kao „objavljivanje.“ U Verziji Kralja

STRANICA 14

Jakova, često je prevedena sa

„otkrivenje.“ Izgleda da je riječ

apokalupsis dosta ograničena u

značenju od riječi epifanija, koja ne

označava samo očitovanje, nego

ukazuje na način na koji se to događa –

to jest, posredstvom sjajnog svijetljenja.

Poput riječi epifanija, apokalupsis se ne

odnosi na vrijeme, kao što je specifično

razdoblje tijekom parousie. Riječ

apokalupsis se u bilo kojem smislu

odnosi na vrijeme samo sa stanovišta

sve većeg otkrivanja Kristove

prisutnosti, najprije crkvi, a zatim

svijetu. Tako mi na primjer možemo

reći da je apokalupsis, ili otkrivenje

Kristove prisutnosti svijetu još uvijek

budućnost, i tako se u tom smislu toj

riječi može nadodati smisao budućeg

vremena. Sama riječ, međutim, nije

povezana s vremenom, niti opisuje

vremensko razdoblje.

Sjajno svijetljenje je otkrilo Kristovu

prisutnost stražarima među

Gospodinovim posvećenim narodom

odmah nakon što je ona postala

stvarnošću. Sjajno svijetljenje njegove

prisutnosti će ga također otkriti svijetu u

cjelini u budućnosti, sve dok svi ne

postanu upoznati sa činjenicom da se je

on vratio i da je zakoniti Kralj zemlje.

To će biti vrijeme kada će se „otkriti

slava GOSPODINOVA, i svako tijelo

zajedno će to vidjeti.“ (Iza. 40:5)

Riječ apokalupsis pojavljuje se šest puta

u Novom Zavjetu s obzirom na Drugu

Kristovu Prisutnost. Jedan je primjer u

1. Kor. 1:7. To je jednostavno

ukazivanje na čekanje Isusovih

sljedbenika za apokalupsis Isusa Krista,

ovdje krivo prevedeno sa „dolazak, „

dok u malo boljim prijevodima sa

„pojavljivanje.“ U 1. Pet. 1:7 koristi se

Grčka riječ apokalupsis, i u Verziji

Kralja Jakova je prevedena sa „pojava.“

Tu Petar objašnjava da da bi netko

mogao biti sljedbenikom Isusa Krista,

kušnja njegove vjere je veoma važna, jer

se kroz tu kušnju on „nalazi na hvalu i

čast i slavu pri pojavi,“ ili razotkrivanju,

našeg Gospodina Isusa.

Prva Petrova 1:13 koristi apokalupsis u

poticaju na trezvenost i postojanost sve

do „otkrivenja[apokalupsis] Isusa

Krista.“ Petar koristi tu riječ na još jedan

zanimljiv način. On govori o

prekomjernoj radosti koju će doživjeti

vjerni pobjednici kada se Kristova slava

„objavi“ svijetu. (1. Pet. 4:13) Što je ta

radost? Okrenemo li Rim. 8:19

nalazimo odgovor. Ovdje Pavao koristi

riječ apokalupsis ukazujući na

blagoslove koji dolaze čovječanstvu

tijekom vremena Kristovog kraljevstva.

On kaže, „Doista, cjelokupno Stvorenje

s istinskom željom iščekuje to

očitovanje[apokalupsis] sinova Božjih.“

Isus je glavni od tih sinova Božjih, a

drugi su njegovi sljedbenici, oni koji,

prema Rim. 8:17, trpe i umiru s njim da

bi mogli živjeti i vladati s njim. Ovaj

tekst također pokazuje da kada Kristova

prisutnosti bude bila otkrivena svijetu,

oni koji žive i vladaju s njim također će

biti otkriveni kao oni koji sudjeluju u

njegovoj slavi. Daljnju potvrdu Božjeg

plana za crkvu – da sudjeluju u slavi

Isusa Krista kada ta slava bude bila

otkrivena svijetu – nalazimo u 2. Sol.

1:7 gdje stoji, „a spokojem vama koji ste

mučeni zajedno s nama, kada se

Gospodin Isus objavi[apokalupsis] s

neba sa svoji moćnim anđelima[svojim

glasnicima – vjernim sljedbenicima].“

STRANICA 15

Isus spominje taj isti veliki događaj, koji

se odvija tijekom vremena njegove

prisutnosti, govoreći, "Kad Sin Čovječji

dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime,

sjest će na prijestolje slave svoje. I

sabrat će se pred njim svi narodi, a on će

ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir

razlučuje ovce od jaraca.“ (Mat.

25:31,32) To je Isusov uvod u

usporedbu o ovcama i jarcima,

usporedba o sudnjem danu. Sve dok ne

počne djelo pojedinačnog suđenja

ljudima neće biti određeno vrijeme za

otkrivanje Kristove parousie

čovječanstvu općenito. Tada će njegovi

sljedbenici, ovdje opisani kao „anđeli,“

biti otkriveni s njim.

Kakvo će radosno iskustvo biti kada će

svi vjerni Isusovi sljedbenici,

proslavljeni s njim, biti otkriveni svijetu

kao suci, svećenici, i kraljevi, da

usmjeravaju zbivanja ljudi tisuću

godina, i da dijele bogate blagoslove

života i sreće koji su obećani od

Nebeskog Oca, i zajamčeni prolivenom

krvlju Otkupitelja! Sve dok to djelo ne

bude bilo u potpunosti završeno,

uključujući suđenje svakom pripadniku

čovječanstva „ u pravednosti“ (Djela

17:31), neće se moći u potpunosti vidjeti

i cijeniti puni opseg apokalupsisa

Kristove parousie. Zasigurno je da svaki

posvećeni Gospodarev sljedbenik

gorljivo čezne da to vrijeme dođe.

GODIŠNJI CITAT ZA 2017

GODINU

“No mudri će razumjeti.” (Dan.

12:10)

Imajte na umu, mi smo u vremenu kraja

za kada je obećano da će Danijelova

proročanstva donijeti svoje blagoslove

mudrima koji cijene duhovne stvari. Iz

tog smo razloga izabrali redak iz Dan.

12:10 za naš Godišnji citat za 2017

godinu. Čak su i samom Danijelu

proročanstva koja je zapisao bila

zatvorena i zapečaćena. (Dan. 12:4)

Međutim sada su otvorena. Vi ih možete

razumjeti. Ona su duhovna hrana,

namijenjena za one koji žele poznavati

stvari Duha.

Da, baš kao što je bilo obećano, mudri

od Božjeg naroda razumjeli su, jer su

hodili stazom svjetla koje svijetli sve

više i više dok ne osvane savršeni dan;

oni su poklonili pažnju pouzdanoj

proročanskoj riječi. I sada kada je

putovanje gotovo pri kraju, i kada su

gotovo sva proročanska svjedočanstva

koja opisuju ove znamenite događaje

sve do velikog Otkupiteljevog povratka

u slavi i moći ispunjena, vjerni, mudri u

nebeskoj mudrosti, podižu svoje glave i

uvelike se raduju, znajući da se

približava njihovo izbavljenje.

Izdavački Odbor

STRANICA 16

Za nas Biblija jasno uči:

DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29 DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8 DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6 DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4 DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu

kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6 DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35