Sadržaj 1. Uvod ...................................................................................................................................... 1 2. Osnovni pojmovi o bazama podataka ..................................................................................... 3

2.1. Centralizirane i distribuirane baze podataka ................................................................... 3 2.2. Organizacija baze podataka ............................................................................................ 3 2.3. Relacione baze podataka ................................................................................................ 3

2.3.1. Izbor primarnog ključa (primary key) ..................................................................... 3 2.3.2. Integritet baze podataka .......................................................................................... 4 2.3.3. NULL vrijednost u relacionim bazama podataka .................................................... 4 2.3.4. Tipovi veza među tabelama .................................................................................... 4

2.4. Jezici za manipulaciju relacionim bazama podataka ....................................................... 5 2.5. Kratak uvod u SQL ........................................................................................................ 7

3. Aplikacija baze podataka ....................................................................................................... 7 3.1. Osnovne funkcije Accessa .............................................................................................. 8 3.2. Definisanje tabela ........................................................................................................... 8 3.3. Tipovi podataka (Data Type) .......................................................................................... 9 3.4. Uspostavljanje relacija (veza) između tabela ................................................................ 10 3.5. Unos podataka – formulari ili obrasci (Forms).............................................................. 11 3.6. Izrada upita (Queries) ................................................................................................... 13 3.7. Vrste operatora ............................................................................................................. 15 3.8. Primjeri upita (SELECT naredbi) za dohvat podataka .................................................. 15 3.9. Prikaz rezultata (Reports) ............................................................................................. 20 3.10. Promjena atributa (određenih podataka) ....................................................................... 21 3.11. Zaštita baze podataka ................................................................................................... 21

4. Zaključak ............................................................................................................................. 22 5. Literatura ............................................................................................................................. 23

1. Uvod

Jedan od popularnijih vizuelnih alata za upravljanje bazama podataka i razvoj pratećih aplikacija je upravo Microsoft Access 2003. To je moćan i stabilan 32-bitni sistem za izradu stonih i klijent/server aplikacija baza podataka, koje se izvršavaju pod okriljem Windowsa. Uspjeh Access-a se ogleda u tome što na stone PC-je prenosi mnoge karakteristike klijent/server sistema relacionih baza podataka. Access ima jedinstvenu strukturu baze podataka koja može da kombinuje sve povezane tabele podataka i njihove indekse, obrasce, izvještaje baze podataka unutar jedne .mdb datoteke. SQL (Structured Query Language) struktuirani upitni jezik jeste zajednički jezik za definiciju i manipulaciju relacionih baza podataka. Osnovna prednost SQL-a jeste da je standardizovan pa isti skup SQL naredbi možemo da koristimo sa svim sistemima za upravljanje baze podataka koji podržavaju SQL. Smatra se zajedničkim jezikom relacionih baza podataka jer objedinjuje i jezik za definiciju podataka (DDL – Data Definition Language) i jezik za manipulaciju podacima (DML – Data Manipulation Language).

U radu su date osnovne karakteristike SQL i Microsoft Access 2003, veze između njih i način izrade baza podataka u Accessu.

Seminarski rad 1

2. Osnovni pojmovi o bazama podataka

Pod bazom podataka podrazumijevamo skup međusobno povezanih podataka pohranjenih zajedno koji mogu zadovoljiti različite primjene s ciljem da ih koriste različite aplikacije. Manje baze podataka mogu se nalaziti na samo jednom računaru i biti dostupne isključivo na tom računaru. U tom slučaju govorimo o lokalnim bazama podataka. S druge strane, baze podataka mogu biti dostupne velikom broju korisnika povezanih u računarsku mrežu. U tom slučaju govorimo o umreženim bazama podataka, koje mogu obuhvatiti podatke razbacane na više stotina, pa čak i hiljada računara.

Sistemima za upravljanje bazama podataka prethodili su sistemi za upravljanje datotekama, čija je osnovna karakteristika mogućnost upravljanja samo jednom datotekom u jednom trenutku, što ih bitno razlikuje od sistema za upravljanje bazama podataka, iako su im funkcije koje se obavljaju nad pohranjenim podacima slične (kreiranje, brisanje, dodavanje, kopiranje, pretraga, ažuriranje, štampanje, itd

Baze podataka često sadrže dvije vrste datoteka: glavne (master) datoteke, i transakcione datoteke. Glavne datoteke sadrže skupinu slogova koji su manje ili više trajnog sadržaja, i koji se ažuriraju samo povremeno. S druge strane, transakcione datoteke su datoteke privremenog sadržaja koje opisuju sve izmjene koje su vršene nad glavnom datotekom, poput dodavanja i brisanja slogova, ili izmjene njihovog sadržaja.

Mora postojati neka osoba koja je zadužena za upravljanje svim aktivnostima vezanim za bazu podataka. Ta osoba naziva se administrator baze podataka. Administrator pomaže u specifikaciji organizacije baze podataka, a nakon toga, određuje koliko će prostora na eksternoj memoriji biti rezervirano za potrebe baze podataka, kako će se podaci dodavati odnosno brisati, i na koji način će se evidentirati učinjene izmjene. Dalje, administrator baze podataka mora odrediti prava pristupa određenim podacima za svakog korisnika pojedinačno, uspostaviti sisteme zaštite od neautoriziranog pristupa podacima, i uspostaviti pravila za upotrebu baze podataka.

2.1. Centralizirane i distribuirane baze podataka Umrežene baze podataka možemo podijeliti na centralizirane i distribuirane baze podataka.

Kod centraliziranih baza podataka, svi podaci se nalaze na jednom (centralnom) računaru, mada im svi korisnici mogu pristupati sa bilo kojeg od uvezanih računara. S druge strane, kod distribuiranih baza podataka, podaci su razdijeljeni na više računara, koji mogu biti geografski prilično udaljeni jedan od drugog.

Umrežene baze podataka obično se realiziraju pomoću tehnologije nazvane klijent/server. Tehnologija klijent/server dijeli obradu podataka između računara klijenta, odnosno računara koji zahtjeva uslugu, i računara servera, odnosno računara koji pruža uslugu.

Bitno svojstvo tehnologije klijent/server je podjela i specijalizacija programa između dvije strane. Program na računaru klijentu obično je zadužen za komunikaciju sa korisnikom (korisnički interfejs), slanje zahtjeva za podacima, kao i za prijem određenih podataka. Program na računaru serveru ima zadatak da prima zahtjeve od klijenata, da obrađuje podatke iz baze u skladu sa zahtjevima, i da šalje obrađene podatke klijentima. Na taj način je bitno smanjena količina podataka koji putuju kanalima veze u računarskoj mreži, tako da se bitno smanjuje opasnost od zagušenja.

Seminarski rad 2

2.2. Organizacija baze podataka

Postoje četiri glavna modela baza podataka s obzirom na organizaciju podataka: - hijerarhijske, - mrežne, - relacione i - objektno-orijentirane baze podataka.

Hijerarhijske i mrežne baze podataka su historijski najstarije i danas su u velikoj mjeri prevaziđene i zamijenjene relacionim i objektno-orijentisanim bazama podataka u svim modernijim sistemima. Moderne baze podataka organizovane su kao relacione baze podataka, ili kao njihova nadgradnja u vidu objektno-orijentisanih baza podataka.

2.3.Relacione baze podataka

Relaciona baza podataka je bazirana na relacionom modelu, koji organizuje podatke u tabele koje se sastoje od kolona i redova.

• Tabela je najveća struktura • Polje (kolona) je najmanja struktura • Zapis (red) sadrži sva polja u tabeli Ovdje se prvenstveno misli na logičku organizaciju podataka, jer postoje programi za

upravljanje bazama podataka, poput Microsoft Accessa, koji čitavu bazu podataka fizički čuvaju u jednoj jedinoj datoteci (sa nastavkom .MDB), mada, logički gledano, ona predstavlja čitavu skupinu datoteka koje se naslanjaju jedna na drugu.

Relacione baze podataka najlakše je objasniti ukoliko datoteke posmatramo kao tabele u kojima svaki red odgovara jednom slogu, dok ćelije tabele odgovaraju poljima baze podataka. Kako su svi podaci unutar neke kolone u tabeli obično podaci istog značenja koji opisuju određena svojstva pripadnih slogova u tabeli (npr. jedna kolona tabele može sadržavati imena ili prezimena neke skupine osoba, druga kolona njihove adrese, itd.), u relacionim modelima kolone tabela obično nazivamo atributima (a ponekad i poljima, što može stvoriti zabunu s obzirom na činjenicu da se elementi u presjeku redova i kolona također nazivaju polja). Redovi tabela koji predstavljaju slogove, u relacionim modelima obično se nazivaju n-torke. Jedan red tabele predstavlja podatke o jednom entitetu iz realnog svijeta, tj. bilo šta što ima suštinu ili bit te posjeduje osobine pomoću kojih se može razlučiti od svoje okoline.

2.3.1. Izbor primarnog ključa (primary key) Razlog zbog kojeg je potrebna baza podataka je da bi se mogle pohraniti vrijednosti

podataka o entitetima, a potom da se dohvataju vrijednosti podataka o tim entitetima po potrebi. Da bi se ovo uradilo mora postojati način da se entiteti razdvoje jedan od drugog. To se radi pomoću identifikatora entiteta (ključnih atributa) koji postaju primarni ključevi tabela. Dva najvažnija pravila za kreiranje primarnih ključeva su: da primarni ključ ima jedinstvene vrijednosti za svaku n-torku (entitet) i da primarni ključ nema NULL (nepoznate) vrijednosti. Ključno polje je polje čiji je sadržaj izabran tako da na jedinstven način određuje slog kojem pripada.

Povezivanje tabela, odnosno podataka u dvije tabele, ostvaruje se na taj način što se proglasi veza između primarnog ključa primarne tabele i nekog od atributa sekundarne tabele. Taj atribut u sekundarnoj tabeli naziva se strani ključ (engl. foreign key). Strani ključ najčešće ima isto ime kao primarni ključ primarne tabele ali to nije pravilo. Međutim, strani ključ mora biti istog tipa podataka kao njemu odgovarajući primarni ključ. U slučaju da se za strani ključ u sekundarnoj tabeli izabere atribut koji je u toj tabeli ujedno i primarni ključ, tada jedan slog primarne tabele

Seminarski rad 3

može biti povezan samo sa jednim slogom u sekundarnoj tabeli (jer tada ne mogu postojati dva polja u sekundarnoj tabeli sa istom vrijednošću stranog ključa).

Obično se kao ključno polje uzima polje koje sadrži neki jedinstveni identifikacioni broj, kao npr. jedinstveni matični broj građanina (JMBG), itd. Nije pogodno kao ključno polje uzimati polje koje sadrži ime i prezime neke osobe, jer se često dešava da dvije različite osobe posjeduju isto ime i prezime. Radi potrebe za postojanjem primarnog ključa, možemo tvrditi da u relacionim bazama podataka unutar jedne tabele nikada ne mogu postojati dva identična sloga (oni će se razlikovati barem po sadržaju ključnih polja).

2.3.2. Integritet baze podataka Pojam integriteta baze podataka odnosi se na ispravnost i istinitost podataka sadržanih u

bazi. Neispravni ili netačni podaci mogu biti posljedica: - slučajne pogreške kod unosa ili ažuriranja - pogreške programera - pogreške sistema

Pravilo integriteta obuhvata opšta pravila integriteta: 1. Integritet primarnog ključa, koji podrazumjeva da vrijednost bilo koje komponente

primarnog ključa ne smije biti jednaka NULL vrijednosti 2. Referencijalni integritet, koji predstavlja skup pravila koja garantuju da se u

sekundarnoj tabeli kao vrijednost stranog ključa nikada neće pojaviti vrijednost koja ne postoji među ključnim poljima u primarnoj tabeli. Stoga, sistem za upravljanje bazama podataka ne smije da dozvoli unos sloga u sekundarnu tabelu čija vrijednost stranog ključa ne postoji kao ključno polje u primarnoj tabeli.

2.3.3. NULL vrijednost u relacionim bazama podataka Ponekad se dešava da informacije koje treba unjeti u bazu podataka nisu potpune, tj.

vrijednost atributa za neku n-torku može biti privremeno ili trajno nedostupna (čeka se na unos podataka, informacija ne postoji i sl.). Vrijednost NULL ukazuje da polje ne sadrži nikakve podatke. NULL nije isto što i numerička vrijednost nula, niti je ekvivalentna praznom tekstu, koji se sastoji od jednog ili više razmaka. Najbolji sinonim za NULL bi bio "nepoznat podatak''.

2.3.4. Tipovi veza među tabelama Da bi se objasnili tipovi relacija nejčešće se koristi tzv. ER model (Entity-Relationship

model) tj. model veza entiteta. Entiteti se prikazuju pravougaonikom unutar kojeg se nalazi ime entiteta, a veza grafički rombom unutar kojeg se nalazi ime veze. Postoje tri tipa veza:

a) relacija jedan – prema – jedan U ovakvoj relaciji, tabele između svojih redova imaju slaganje tačno jedan-prema-jedan, znači nema reda u jednoj tabeli kojem odgovara više redova u drugoj tabeli. U primjeru na slj. slici ralizovana je veza u kojoj jedan zaposlenik može raditi samo na jednom projektu, odnosno na jednom projektu može raditi samo jedan zaposlenik.

Seminarski rad 4

b) relacija jedan-prema-više U ovakvoj relaciji jedan red iz jedne tabele može biti povezan sa više redova iz druge tabele. Znači, jedan slog iz prve tabele (nazovimo je primarna tabela) u jednom trenutku može biti povezan sa više slogova iz druge tabele (nazovimo je sekundarna tabela), ali jedan slog iz druge tabele može biti povezan sa najviše jednim slogom iz prve tabele. Da bismo uspostavili povezivanje tipa ''jedan prema više'', neophodno je da primarna tabela posjeduje barem jedan atribut (kolonu) takav da ne postoje dva sloga u tabeli koji imaju isti sadržaj polja unutar odgovarajuće kolone. U primjeru na sljedećoj slici realizovana je veza u kojoj jedan zaposlenik može raditi na više projekata ali na jednom projektu može raditi samo jedan zaposlenik.

c) relacija više-prema-više

U ovakvoj relaciji u kojima neki slog u jednoj tabeli u nekom trenutku može biti povezan sa više slogova u drugoj tabeli, dok u istom trenutku neki slog u drugoj tabeli može biti povezan sa više slogova u prvoj tabeli. U primjeru na sljedećoj slici ralizovana je veza u kojoj jedan zaposlenik može raditi na više projekata, a takođe i na svakom projektu može raditi više zaposlenika. Ova veza se ne može kao takva realizovati u relacionim bazama podataka. Međutim, izlaz iz ove situacije nalazi se u uvođenju treće tabele, tzv. posredničke tabele, u kojoj se javljaju dva strana ključa, od kojih je prvi povezan sa primarnim ključem prve tabele, a drugi sa primarnim ključem druge tabele. Drugim riječima, povezivanje tipa ''više prema više'' između dvije tabele ostvaruje se indirektno, uvođenjem posredničke tabele, sa kojom su prve dvije tabele povezane vezom tipa ''jedan prema više''.

2.3. 5. Jezici za manipulaciju relacionim bazama podataka

Za kreiranje iole složenijih upita n bazu podataka potrebno je koristiti jezike za postavljanje upita (engl.query languages) koji se još nazivaju i jezici za manipulaciju podacima ili DML (Data Manipulation Language) jezici. To je vrsta programskih jezika jednostavnih za upotrebu koji spadaju u kategoriju tzv. neproceduralnih programskih jezika. Ovi jezici se sastoje od fraza koje podsjećaju na rečenice engleskog jezika, u kojima se pojavljuju osnovne riječi kao što su ''select'' (izaberi), ''delete'' (izbriši) i ''modify'' (izmijeni). SQL (Struvtured Query Language) spada u takve programske jezike, i tipični je predstavnik tzv. neproceduralnih programskih jezika. Neproceduralnost ovog jezika se ogleda u tome da se njegova glavna naredba SELECT sastoji od opisa šta se treba uraditi sa bazom podataka, ali ne i detalja kako će se taj postupak uraditi.

Seminarski rad 5

2.4. Kratak uvod u SQL

Osnovna funkcija SQL-a je da definira strukturu podataka, manipulira sa podacima i kontrolira podatke u relacionoj bazi podataka. Nakon što je kreirana sama baza podataka, sljedeći korak je definiranje tabela koje će sadržavati podatke koje ćemo držati u bazi. Mada standard dozvoljava korištenje slova i iz nekih drugih jezika, preporučuje se upotreba isključivo slova engleskog alfabeta. Dvije tabele u istoj bazi ne smiju imati isto ime, kao ni dvije kolone unutar iste tabele, dok dvije različite tabele mogu imati ista imena kolona.

Microsoft Acces podržava standardni SQL jezik ali se sve operacije mogu obaviti i preko vizuelnog interfejsa. U Microsoft Accessu tipovi podataka uglavnom imaju drugačiji naziv nego u standardnom SQL-u, tako da se umjesto tipa CHARACTER koristi tip Text, umjesto tipova DATE koristi tip Date/Time, MONEY je Currency. Da bismo u Accessu zadali dodatne opcije poput dužine tekstualnog polja, broja decimala, kao i opcija poput NOT NULL koristimo se karticom General koja se nalazi u donjem dijelu formulara za kreiranje tabele, a koja se uvijek odnosi na ime atributa koji je trenutno označen. Ubjedljivo najčešće korištena naredba u SQL-u je SELECT. Ona služi da se dobave podaci iz baze (tabela), tako da je čest sinonim za nju i SQL upit (engl. SQL Query). 3. Aplikacija baze podataka

Ono što krajnjeg korisnika zanima je jedino korištenje baze podataka. Korisnik ne želi da unosi podatke direktno u tabele, pogotovo u slučaju kada su, zbog raznih šifarnika, podaci koje korisnik očekuje u jednoj tabeli u stvari razbacani u više tabela. Korisnik ne želi da vidi podatke iz baze podataka samo kao puku tabelu, već očekuje prikaz detaljnog izvještaja o traženim podacima iz baze podataka, u vidu uređenog dokumenta koji se može prezentirati i štampati. Danas je ovaj posao znatno olakšan pojavom vizualnih alata za razvoj aplikacija baze podataka. To su programi koji omogućavaju kreiranje baza podataka i odgovarajućih aplikacija vezanih uz baze podataka crtanjem odgovarajućih simbola i objekata na ekranu i njihovim povezivanjem, popunjavanjem formulara ili odgovaranjem na pitanja i sličnim postupcima, uz sasvim malo ili čak nimalo klasičnog programiranja.

Seminarski rad 6

3. Aplikacija baze podataka

Ono što krajnjeg korisnika zanima je jedino korištenje baze podataka. Korisnik ne želi da unosi podatke direktno u tabele, pogotovo u slučaju kada su, zbog raznih šifarnika, podaci koje korisnik očekuje u jednoj tabeli u stvari razbacani u više tabela. Korisnik ne želi da vidi podatke iz baze podataka samo kao puku tabelu, već očekuje prikaz detaljnog izvještaja o traženim podacima iz baze podataka, u vidu uređenog dokumenta koji se može prezentirati i štampati. Danas je ovaj posao znatno olakšan pojavom vizualnih alata za razvoj aplikacija baze podataka. To su programi koji omogućavaju kreiranje baza podataka i odgovarajućih aplikacija vezanih uz baze podataka crtanjem odgovarajućih simbola i objekata na ekranu i njihovim povezivanjem, popunjavanjem formulara ili odgovaranjem na pitanja i sličnim postupcima, uz sasvim malo ili čak nimalo klasičnog programiranja.

3.1. Osnovne funkcije Accessa

Jedan od najpopularnijih vizualnih alata za upravljanje bazama podataka i razvoj pratećih aplikacija jeste i Microsoft Access. Prilikom pokretanja Microsoft Access-a, ukoliko želimo kreirati novu bazu podataka, odmah zadajemo mjesto gdje će ona biti kreirana ili biramo bazu koju želimo otvoriti.

Organizacija podataka obuhvata izradu i rukovanje tabelama koje sadrže podatke u konvencionalnom tabelarnom formatu (red-kolona) koju MS Access naziva pogled. Pri kreiranju nove baze koristimo osnovne funkcije Accessa u sekvencama koje idu odozgo na dole (slika organizacije podataka).

Tablica – organizacija podataka obuhvata izradu i rukovanje tabelama koje sadrže podatke u konvecinonalnom tabelarnom formatu (red-kolona). Tablice sadrže polja u koje se spremaju različite vrste podataka, kao što su ime ili adresa i sl. Vaša baza se može sastojati iz jedne tabele, ali je češći slučaj da se baza sastoji iz više tabela.

Seminarski rad 7

Upit – povezivanje tabela i izdvajanje podataka povezuje više tabela prema relacijama između podataka radi izrade privremenih tabela, koje sadrže izabrane podatke i koji se čuvaju u memoriji računara ili u privremenim datotekama na disku. Omogućava nam da definišemo određene upite, tj. uslove prema kojima možemo izdvojiti i filtrirati određene podatke.

Obrazci – unos i uređivanje podataka zahtjeva projektovanje i implementaciju obrazaca za pregled, unos i uređivanje podataka kao alternativu tabelarnom prikazu.

Izvještaji – prikazivanje podataka zahtjeva izradu izvještaja koji mogu da sumiraju podatke u skupovima zapisa. Njih možete da pogledate, štampate ili objavljujete na internetu.

3.2. Definisanje tabela

U ovom radu kreiraćemo bazu podataka za evidenciju učenika u razrednoj knjizi. Trebaće nam četiri tabele:

- tabela IMENIK u kojoj će biti smješteni osnovni podaci o učenicima. - tabela IZOSTANCI sa osnovnim podacima o opravdanim i neopravdanim izostancima

učenika. - tabela SEKCIJE sa osnovnim podacima o nazivima sekcija u koje su učenici uključeni i

nastupima učenika kroz pojedine sekcije. - tabela USPJEH sa podacima o uspjehu učenika u učenju, vladanju i broju opomena za

svakog učenika. Svaka od ovih tabela se može proširiti proizvoljnim atributima kad i ako se za to ukaže potreba. Takođe, i ova baza podataka se može proširiti novim tabelama ako je potrebna šira evidencija, npr. šk.god. i semestar kad je predmet slušan, kod koga je slušan itd. Da bi kreirali tabelu u Accessu odabraćemo New, Desing View, OK.

Dobićemo tabelu na gornjoj slici čije su kolone: - Field Name (naziv atributa/polja) – u ovu kolonu pišemo nazive koji će se nalaziti u

pojedinim kolonama. Isti naziv ne može se dodjeliti i drugom atributu. - Data Type (tipovi podataka) – u ovu kolonu iz padajuće liste biramo tip podatka

atributa čiji naziv smo upisali pod Field Name. - Description (opis) – možemo, ukoliko želimo upisati kratak opis atributa.

Seminarski rad 8

Na ovaj način ćemo kreirati tablicu IMENIK kojoj je primarni ključ broj učenika, tj. atribut UČENIK#. Lijevo su tabelarrno prikazani nazivi atributa i odabrani tipvi podataka, a desno je prikazana SQL naredba kojom se kreira data tabela: IMENIK CREATE TABLE IMENIK (

UCENIK# (number) UCENIK# TINYINT IME (tekst) , IME VARCHAR(10) Ime oca (tekst) , Ime oca VARCHAR(10) PREZIME (tekst) , PREZIME VARCHAR(15)

ADRESA (tekst) , ADRESA VARCHAR(50) TELEFON (tekst) , TELEFON TEKST , Primary key (UCENIK#) );

3.3. Tipovi podataka (Data Type)

Za određene nazive polja moramo izabrati tip podatka koji će se pojavljivati u datom polju. Tipovi podataka koje Access nude se razlikuju od tipova podataka u SQL. Neki tipovi podataka imaju nekoliko podtipova. Tipovi podataka koji se mogu odabrati su: Text tekst u datoj koloni može da sadrži do 255 znakova Memo tekst u datoj koloni može da sadrži do 65.535 znakova Number brojčani podaci Data/Time datum/vrijeme, unos brojeva u obliku datuma i vremena Curency specifični fiksni format (valuat) sa četri decmalna mjesta Auto number automatski brojač, automatski dodjeljuje svaki unos za 1 više Yes/No da/ne, 1za Yes(True), 0 za No (false) Ole object uključuju bitmapirane slike Na sličan način kreiramo i preostale tri tablice: IZOSTANCI CREATE TABLE IZOSTANCI (

UCENIK# (number) UCENIK# TINYINT OPRAVDANI (tekst) , OPRAVDANI TINYINT NEOPRAVDANI (tekst) , NEOPRAVDANI TINYINT

, Primary key (UCENIK#) ); USPJEH CREATE TABLE USPJEH (

UCENIK# (number) UCENIK# TINYINT USPJEH (tekst) , USPJEH VARCHAR(10) VLADANJE (tekst) , VLADANJE VARCHAR(15) BROJ OPOMENA(tekst) ,BROJ OPOMENA TINYINT

, Primary key (UCENIK#) );

Seminarski rad 9

SEKCIJE CREATE TABLE SEKCIJE ( UCENIK# (number) UCENIK# TINYINT NAZIV SEKCIJE (tekst) ,NAZIV SEKCIJE VARCHAR(20)

NASTUP (tekst) , NASTUP VARCHAR(20) ,Primary key (UCENIK#) );

3.4. Uspostavljanje relacija (veza) između tabela

Relacije između tabela utvrđuju polja koja korištena kao primarni ključevi u tabelama.

Access 2003 koristi grafički prozor Relationships da bi prikazao i pravio relacije između tabela u bazi podataka. Prije nego što uspostavimo relacije, prozor Database mora biti aktivan. Na traci kliknemo na dugme Relationships .

Pritiskom na UCENIK# u tablici IZOSTANCI i nošenjem u UCENIK# u tablici IMENIK pokazat će se relacija 1 – prema – više (1-∞). Okvir za dijalog Edit Relationships nudi polje za potvrđivanje Enforce Referential Integritety, tako da možemo da naredimo da Access izvršava testiranje ispravnosti i prihvata one stavke u polju UCENIK# u tablici IZOSTANCI, koje imaju odgovarajuće vrijednosti UCENIK# u tablici IMENIK. Ovaj postupak se naziva obezbjeđivanje ili održavanje referencijalnog integriteta. Prikaz Relationships u Accessu je grafički prikaz modela kod koga su sve veze prikazane linijama sa označenim tipovima veza.

Seminarski rad 10

3.5. Unos podataka – formulari ili obrasci (Forms)

Jednostavnost unosa podataka predstavlja primarni kriterijum efikasnog okruženja za razvoj baze podataka. Najčešće se koriste obrasci za unos podataka. Međutim, u mnogim slučajevima unos podataka u pregledu Table Datasheet efikasniji je od korištenja obrazaca, posebno tokom razvoja baze podataka. Način izrade obrasca je pomoću čarobnjaka Create form by using wizard, nakon čega ćemo slijediti korake i kao rezultat dobiti sljedeći obrazac:

Seminarski rad 11

Na sličan način možemo napraviti i ostala tri obrasca. Nakon toga kao probnu bazu ćemo ukucati podatke:

Seminarski rad 12

Naredba u SQL za unos jedne n-torke (reda, zapisa) u relaciju bi bila:

INSERT INTO IMENIK VALUES ('1','SAMIR', 'AVDO','KOVACEVIC','GRACANICA', '(035 719 717)

3.6. Izrada upita (Queries)

Upite koristimo kada želimo na određeni način da izdvojimo određene podatke. Definisanje upita najviše podsjeća na filtriranje podataka, samo što ćemo kod korištenja upita moći zaštititi naš upit i opet potpuno isti upit postaviti ako nam bude potreban. Upit kreiramo tako što dvostruko kliknemo na Create Query in Design View, dodamo jednu ili više tabela u zavisnosti šta želimo kao rezultat te uz pomoć vizuelnog interfejsa po potrebi dodamo odgoarajuće uslove i sl. Sve ovo se može uraditi i korištenjem samo SQL jezika.

Seminarski rad 13

3.7. Vrste operatora

Operatori koji se koriste i u Acessu i u SQL su približno isti. Najčešći operatori su: + sabiranje - oduzimanje * množenje Aritmetički operatori / dijeljenje Mod ostatak pri dijeljenju ^ stepen < manje <= manje ili jednako = jednako Operatori poređenja >= veće ili jednako > veće <> različito And logičko I Or logičko ILI Logički operatori Not logičko NE Is koristi sa se NULLda bi utvrdio da li je vrijednost Null ili Not Null Like utvrđuje da li vrijednost stringa odgovara zadatom uzorku Between utvrđuje da li se vrijednost nalazi u navedenom intervalu

Sve ostale operatore možemo pozvati klikom na Build

Seminarski rad 14

3.8. Primjeri upita (SELECT naredbi) za dohvat podataka

U narednih nekoliko primjera objašnjeni su upiti i naredba u Accessu i SQL jeziku za neke najčešće korištene operatore. Primjer 1. Ispisati prezime, ime i telefon svih učenika kod kojih je broj opomena veći od 1?

Na prethodne tri slike su dati način postavljanja upita, rješenje upita i način kako se isti taj upit prikazuje u SQL pogledu (Viev SQL View). Naredba u SQL (koja je slična SQL pogledu) koju bi napisali glasila bi:

SELECT PREZIME, IME, TELEFON, BROJ OPOMENA FROM IMENIK=USPJEH WHERE BROJ OPOMENA>1;

Primjer 2. Ispisati prezime, ime i adresu učenika koji stanuju u Gračanici? Kao rezultat dobijamo:

Seminarski rad 15

SQL naredba koja radi isto ovo bi bila:

SELECT PREZIME, IME, ADRESA FROM IMENIK WHERE ADRESA='GRAČANICA';

Primjer 3. Ispisati broj učenika koji imaju odličan uspjeh i opravdanih časova različito od 5 ? Sada ćemo kao rezultat dobiti:

Seminarski rad 16

Primjer 4. Ispisati prezime učenika, ime učenika i naziv sekcije učenika čije prezime sadrži kombinaicju znakova 'a'! Sada ćemo kao kriterij atributa PREZIME ukucati: LIKE *a* . Rezultat je :

Seminarski rad 17

Naredba u SQL-u bi glasila:

SELECT PREZIME, IME,[NAZIV SEKCIJE] FROM IMENIK, SEKCIJE

WHERE PREZIME LIKE '%a%'; Primjer5. Prikazati šifre učenika koji imaju dobar uspjeh i neopravdanih časova različito od 2 ?

Seminarski rad 18

Kao rezultat dobijamo:

Naredba u SQL-u bi glasila:

SELECT UCENIK#,USPJEH,NEOPRAVDANI FROM IMENIK,USPJEH,IZOSTANCI

WHERE USPJEH='DOBAR' AND NEOPRAVDANI <>''2''; Seminarski rad 19

3.9. Prikaz rezultata (Reports)

Izvještaji (Reports) se kreiraju iz istoimenih tablica ili upita u osnovnom ekranu baze podataka. Oni nam služe da na odgovarajući način prikažemo sve ili samo neke podatke iz naše baze podataka. Ovako napravljeni izvještaji mogu se prvo pregledati na ekranu, a potom po potrebi i štampati. Ove izvještaje možemo praviti pomoću čarobnjaka ili samostalno. Izrada izvještaja wizardom uključuje čarobnjak Create report by using wizard, nakon čega treba slijediti korake. Kao rezultat ćemo dobiti sljedeći izvještaj:

3.10. Promjena atributa (određenih podataka)

U Accessu je promjena podataka definisana pomoću naredbe Edit, Replace. Pri čemu podesimo vrijednosti koje tražimo i vrijednosti sa kojim ih mijenjamo. Kursor mora biti postavljen u datu kolonu u kojoj se mijenjaju podaci. Primjer: Potrebno je zamjeniti sve opomene učenika koje su bile 2 na 4? U Accessu otvaranjem opcije Edit, Replace u polju Find unosimo vrijednost 2 a u polju Replace vrijednost 4. Klikom na Replace All računar će zamjeniti sve podatke. U SQL ova naredba bi glasila: UPDATE uspjeh SET opomene = '4'

WHERE opomene = '2'

3.11. Zaštita baze podataka

Zaštita baze podataka podrazumjeva: - zaštita integriteta - zaštitu od neovlaštenog korištenja - kontrola paralelnog pristupa - obnovu baze u slučaju pada sistema Zaštita integriteta podrazumjeva poštovanje entitetskog i referencijalnog integriteta, i oni su

objašnjeni u prethodnom poglavlju. Zaštita od neovlaštenog korištenja uključuje dodjeljivanje dozvola korisnicima za ulazak u određene baze. Najjednostavnija zaštita obuhvata zaštitu jedne baze pomoću lozinke. Postavljanje Seminarski rad 20

lozinke baze podataka najlakši je način da se djelimično zaštiti baza podataka, a pri tome omogući drugima , koji ne znaju lozinku, da koriste kopiju Accessa na PC-ju sa drugim .mdb datotekama. Dodjeljuje se na taj način da prilikom prvog otvaranja idemo na File, Open, pritiskom desne tipke miša na Open, i Open Exclusive iz kontekstnog menija da bi otvorili bazu podataka u režimu ekskluzivnog pristupa. Zatim biramo Tools, Security, Set Database Password da bi prikazao okvir za dijalog Set Database Password. Unesemo lozinku, i svaki sledeći put kada pokušamo ući u datu bazu računar će tražitit Password (šifru). Kontrola paralelnog pristupa je uglavnom regulisana samim time što je većina baza instalirana samo na jednom računaru, pa je izbjegnuto paralelno pristupanje podacima. Obnova baze u slučaju pada sistema podrazumjeva da se baza podataka dovede u zadnje stanje za koje se pouzdano zna da je bilo ispravno.

Seminarski rad 21

4. Zaključak

Microsoft Accessa 2003 omogućava izradu jednostavnih baza podataka ukoliko se poznaju bar osnovne postavke za kreiranje baze podataka, ali i složenih baza podataka ako imamo potrebno znanje. Baze podataka su vrlo korisne i danas se uspješno koriste u mnogobrojnim poslovima. Danas baze podataka imaju veoma široku primjenu. Uz računar i baze podataka posao je brži, isplativiji i nudi nam veću sigurnost i tačnost prilikom obavljanja mnogobrojnih poslova. U radu su objašnjene samo neke mogućnosti koje pruža Microsoft Access. Rad može da posluži svima koji pokušavaju da shvate rad Accessa, način kreiranja baze podataka, način kreiranja baze podataka u SQL, vezu između pojedinih naredbi Accessa i SQL jezika.

Seminarski rad 22

5. Literatura

1. Alagić, S., (1985): Relacione baze podataka, ''Svjetlost'', Sarajevo 2. Jenings, R., (200): Using Microsoft Access 200 Special Edition

3. Mandić, D., Miroslav, R. (2005): Informacione tehnologije, Filozofski fakultet,

Istočno Sarajevo.

4. Mužić, V., Rodek, S. (1987): Kompjuter u preobražaju škole, Školska knjiga, Zagreb.

5. Branković, D., (2000): Interaktivno učenje u stvaralačkoj nastavi, u: Interakti- vno učenje 2, Ministarstvo prosvjete RS, Banja Luka.

6. Nadrljanski Đ., Mandić, D. (1996): Informacioni sistemi u obrazovanju, Centar za usavršavanje rukovodilaca u obrazovanju, Beograd.

7. www.ecdl.com

8. www.ecdl.co.yu

Seminarski rad 23