Sakrament svetog reda

Zaređeni službenici u Crkvi

Priredila: Vlatka Panenić, dipl. theolPriredila: Vlatka Panenić, dipl. theolwww.vjeraidjela.comwww.vjeraidjela.com

Svećeništvo Starog zavjeta•Izabrani je narod Bog ustanovio kao "kraljevstvo svećenika, narod svet".

•Unutar izraelskog naroda Bog je izabrao jedno od dvanaest plemena, Levijevo pleme, odvajajući ga za bogoštovnu službu.

• Starozavjetni svećenici su postavljeni za ljude u odnosu prema Bogu, da prinose darove i žrtve za grijehe.

Jedino Kristovo svećeništvo Sve slike starozavjetnog

svećeništva ispunile su se u Isusu Kristu, koji je jedini "Posrednik između Boga i ljudi“.

 Kristova je otkupiteljska žrtva jedna jedina i izvršena jednom zauvijek. Pa ipak ona postaje prisutna u euharistijskoj žrtvi Crkve. Isto je i s jedinim svećeništvom Isusa Krista: ono se po ministerijalnom svećeništvu uprisutnjuje a da se pri tom ne umanjuje jedinstvenost Kristova svećeništva.

Krsno – opće svećenstvo

Čitava je Crkva svećenički narod. U kršćanskoj zajednici svaki je vjernik pozvan naviještati i ostvarivati Kristovu Radosnu vijest. Svojim krštenjem vjernici pripadaju tzv. krsnom ili općem svećenstvu i među njima postoji temeljna jednakost.

Ministerijalno svećenstvo Poštujući temeljnu

jednakost, Krist je htio da pojedini članovi njegove Crkve imaju posebnu ulogu u vršenju svećeničke, učiteljske i pastirske službe (tzv. ministerijalno ili hijerarhijsko svećenstvo).

On je apostolima (grč. apostolos-poslanik) i njihovim nasljednicima povjerio službu da u njegovo ime i njegovom vlašću, poučavaju narod, posvećuju i slave liturgiju te pastoralno

upravljaju.

Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. I posla ih propovijedati Kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike.

(Lk 9, 1-2)

Sveti red•Oko 100. god. u Crkvi se profiliraju tri službe koje imaju korijen u apostolskom vremenu. Te tri službe nazvane su početkom 3. st. redom (lat.ordo).

•Crkva podjeljuje sakramenat svetog reda samo krštenim muškarcima, čije su sposobnosti za vršenje službe prikladno utvrđene.

•Sakramenat reda podjeljuje se polaganjem ruku, nakon čega slijedi svečana posvetna molitva. Ređenje utiskuje neizbrisiv sakramentalni biljeg. Djelitelji sakramenta reda u sva tri stupnja jesu biskupi.

•Tri stupnja svetog reda u Katoličkoj crkvi su: biskup, prezbiter i đakon.

 

Biskup Biskup (grč. episkopos -

sudac, pazitelj, onaj koji nadzire) ima puninu svetog reda koja ga uključuje u biskupski zbor.

Upravitelj je mjesne Crkve tj. biskupije.

Biskupi su nasljednici apostola. Imenuje ih papa.

Biskup može podjeljivati sve sakramente, posebno potvrdu i sveti red.

Prezbiter - svećenik Prezbiter (grč. presbyteros -

stariji, starješina;). U ranokršćansko vrijeme ugledni vjernik, nadstojnik kršćanske crkvene općine. Nazivi prezbiter i episkop u prvo su vrijeme često sinonimni. Razvojem crkvene hijerarhije već u 2. st. prezbiter postaje sinonim za svećenika.

Prezbiter je predvodnik Božjeg naroda u konkretnoj kršćanskoj zajednici (župi). Predvodi liturgijska slavlja, naviješta Evanđelje i upravlja zajednicom. Dijeli sve sakramente osim sakramenta svetog reda, a potvrdu može podijeliti samo u iznimnim slučajevima.

Đakon Đakon (grč. diákonos - sluga,

poslužitelj) upravitelj općinskih dobara i staralac sirotinje i bolesnika u najranije kršćansko doba; pomoćnik biskupa pri podjeljivanju sakramenata i vršenju karitativne djelatnosti.

Đakoni se posvećuju za liturgijsku službu (krštenje, čitanje Evanđelja, dijeljenje pričesti, prisustvovanje ženidbi), propovijedanje, karitativni rad i rad s obiteljima.

Privremeni đakoni

Privremeni đakonat je stupanj formacije prije prezbiterata. Privremeni đakonat traje obično nekoliko mjeseci do godine dana, a

traži se obdržavanje celibata.

Trajni đakoni

Trajnim đakonima mogu postati neoženjeni muškarci od 25. godine ili oženjeni muškarci od 35. godine starosti.

Celibat Prema odredbama kanonskog prava članovi svetog reda u

Katoličkoj crkvi (osim trajnih đakona koji red primaju kao već oženjeni) dužni su živjeti u celibatu ili beženstvu (lat. caelibatus – življenje bez žene) kako bi se slobodno stavili na službu Bogu i ljudima.

Zakonska zabrana svećeničkog braka počela se isticati poslije regionalnog koncila u Elviri (Španjolska) godine 300., a u 12. stoljeću I. lateranski sabor u svom glasovitom 7. kanonu izriče konačnu i sveopću zabranu koja traje do danas.

Celibat u istočnim Crkvama

Svećenici i đakoni na Istoku (pravoslavci) mogu se ženiti, ali samo prije svećeničkog ređenja. Oženjeni svećenik ne može biti zaređen za biskupa pa se zato biskupi na Istoku redovito izabiru između monaha (redovnika).

Protestanti U protestantskim zajednicama obveza celibata ne postoji.

Žene često mogu postati pastori ili svećenice.