REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOGA

GOSPODARSTVA

SAPARD PROGRAM

PLAN ZA POLJOPRIVREDU I RURALNI RAZVITAK ZA 2005.-2006.

KRATAK SADRŽAJ 1. TRENUTNA SITUACIJA U POLJOPRIVREDI I RURALNIM PODRUČJIMA ....... 11

1.1. OPĆI OPIS..................................................................................................... 11 1.1.1. Zemljopisne karakteristike ...................................................................... 11 1.1.3. Društveno-ekonomska situacija.............................................................. 17 1.1.4. Osnovne karakteristike ruralnih područja ............................................... 19

1.1.4.1. Opis ruralnih područja .................................................................. 19 1.1.4.2. Područja s težim uvjetima gospodarenja u poljoprivredi .............. 20 1.1.4.3. Ratom zahvaćena ruralna područja ............................................. 21 1.1.4.4. Ruralno stanovništvo ................................................................... 23 1.1.4.5. Poljoprivredno stanovništvo ......................................................... 25 1.1.4.6. Stupanj nezaposlenosti i socijalna situacija ruralnog stanovništva 26 1.1.4.7. Pristup ruralnog stanovništva infrastrukturi .................................. 28 1.1.4.8. Izvori prihoda stanovništva ruralnih područja ............................... 29 1.1.4.9. Obrazovne ustanove u poljoprivredi............................................. 30

1.2. Poljoprivreda ................................. ............................................................... 30 1.2.1. Uloga poljoprivrede i prehrambene industrije u nacionalnom gospodarstvu.......................................................................................................................... 30 1.2.2. Poljoprivreda, prerada hrane i okoliš ...................................................... 34 1.2.3. Poljoprivredno zemljište.......................................................................... 40

1.2.3.1. Reforma zemljišne politike ........................................................... 40 1.2.3.2. Korištenje poljoprivrednog zemljišta i privatizacija poduzeća u državnom vlasništvu ...................................................................................... 41 1.2.3.3. Korištenje poljoprivrednog zemljišta............................................. 42 1.2.3.4. Navodnjavanje ............................................................................. 44 1.2.3.5. Struktura poljoprivrednih gospodarstava...................................... 44

1.2.4. Struktura poljoprivredne proizvodnje ....................................................... 46 1.2.4.1. Biljna proizvodnja......................................................................... 48 1.2.4.2. Stočarstvo .................................................................................... 52

1.2.5. Službe poljoprivredne i prehrambene proizvodnje.................................. 60 1.2.5.1. Veterinarstvo................................................................................ 60 1.2.5.2. Institucije u proizvodnji bilja.......................................................... 61 1.2.5.3. Sigurnost hrane............................................................................ 62 1.2.5.4. Hrvatski zavod za poljoprivredno savjetodavnu službu (HZPPS). 62 1.2.5.5. Hrvatski stočarski centar .............................................................. 63 1.2.5.6. Zavod za voćarstvo...................................................................... 64 1.2.5.7. Ostale institucije........................................................................... 64

1.2.6. Poljoprivredna i poslovna tržišta ............................................................. 64 1.2.6.1. Ravnoteža proizvodnje i potrošnje ............................................... 64 1.2.6.2. Vanjskotrgovinska razmjena poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda 65 1.3. POLJOPRIVREDNO-PREHRAMBENA INDUSTRIJA ........................... 66

1.3.1. Mljekarska industrija ............................................................................... 71 1.3.2. Industrija prerade voća i povrća.............................................................. 72 1.3.3. Objekti za preradu i skladištenje proizvoda životinjskog podrijetla ......... 73 1.3.4. Pogoni za reciklažu mesa i kostiju.......................................................... 76

1.4. RIBARSTVO I AKVAKULTURA...................... ............................................. 78 1.5 ŠUMARSTVO ................................................................................................ 82

1.5.1. Šumski požari ......................................................................................... 83

1.6. ANALIZA NEJEDNAKOSTI ......................... ................................................ 87 1.6.2. Ruralno-urbane nejednakosti ................................................................. 88 1.6.3. Nejednakosti s Europskom unijom ......................................................... 90

1.7. SWOT ANALIZA.................................. .......................................................... 92 1.7.1. SWOT analiza poljoprivredne i ribarske proizvodnje .............................. 92 SWOT analiza prerañivačkog i prehrambenog sektora ..................................... 93 SWOT analiza ruralnih područja........................................................................ 96

2. KONTEKST DRŽAVNE UPRAVE ........................................................................ 98 2.1 NACIONALNO ZAKONODAVSTVO...................... ....................................... 98

Na temelju prihvaćenih mjera koje su sastavni dio Plana ruralnog razvoja RH za 2005 – 2006. godinu u niže navedenom poglavlju obrañeni su zakonski propisi i strategije koji se neposredno ili posredno odnose na prihvaće mjere koje su utvrñene sukladno spomenutom Planu. ............................................ 98

2.1.1. Poljoprivreda, ribarstvo i šumarstvo........................................................ 98 2.1.2. Zaštita okoliša....................................................................................... 104 2.1.3. Prostorno ureñenje i infrastruktura ....................................................... 106 2.1.4. Ostali pravni propisi .............................................................................. 107

2.2. PREGLED I PROCJENA POTPORA I POMO ĆI POLJOPRIVREDI........... 109 2.2.1 Reforma sustava za potporu poljoprivredi: Zakon o državnoj potpori poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu (N.N. 87/02, 117/03 i 82/04) ..................... 109

2.2.2. Nacionalni programi i mjere 2.2.3 Ostali nacionalni programi potpore......................................................... 125 2.2.4 Program poticaja malog i srednjeg poduzetništva .................................. 127 2.2.5 Posebni propisi unutar hrvatskog zakonodavstva................................... 128

2.3 PREDPRISTUPNI SPORAZUMI I MJERE ................ ................................... 132 2.3.1 Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju ................................................... 132 2.3.2 PREGOVORI.......................................................................................... 132 2.3.3 EUROPSKO PARTNERSTVO/PRISTUPNO PARTNERSTVO.............. 133 2.3.4 Nacionalni program RH za pridruživanje Europskoj uniji ........................ 134 2.3.5 CARDS program..................................................................................... 134 2.3.6 Ostali programi u okviru meñunarodne suradnje.................................... 138

2.3.6.1 GTZ – Ured za gospodarsku suradnju Savezne Republike Njemačke..................................................................................................................... 138 2.3.6.2 EVD – Nizozemska vladina agencija ............................................... 138 2.3.6.3 Talijanski zakon br. 84: .................................................................... 138 2.3.6.4 SIDA – Švedska agencija za meñunarodni razvoj ........................... 138 2.3.6.5 PROJEKTI SVJETSKE BANKE....................................................... 139

2.4 USKLAðENOST S POLITIKAMA ZAJEDNICE....................... .................... 140 2.4.1 Propisi o tržišnom natjecanju.................................................................. 140 2.4.2 Državne potpore..................................................................................... 140 2.4.3 Javna nabava ......................................................................................... 140 2.4.4 Zaštita okoliša......................................................................................... 141 2.4.5 Ravnopravnost ....................................................................................... 142

2.4.5.1 Ravnopravnost muškaraca i žena.................................................... 142 2.4.6 Higijenski i sanitarni propisi .................................................................... 143

2.4.6.1. Ribarstvo......................................................................................... 144 2.4.7 Fitosanitarni propisi ................................................................................ 145

2.5. KRATKA PROCJENA PRETHODNIH AKTIVNOSTI......... ......................... 145 2.5.1 Naučene lekcije ...................................................................................... 146

3. CILJEVI I STRATEGIJA PROGRAMA SAPARD................................................ 148 3.1. POZADINA ...................................... ............................................................ 148

3.2 CJELOKUPNI RAZVOJNI CILJEVI .................... ......................................... 149 3.2.1 Ciljevi nacionalnog razvitka .................................................................... 149 3.2.2. Opći ciljevi poljoprivrednog i ruralnog razvitka....................................... 149 3.2.3 Opći ciljevi programa SAPARD .............................................................. 150 3.2.4 Prioriteti programa SAPARD .................................................................. 150 3.2.5 Specifični ciljevi i odgovarajuće mjere programa SAPARD .................... 150 3.2.6. Dijagram ciljeva koji veže ciljeve nacionalnog razvitka s mjerama i podmjerama programa SAPARD .................................................................... 156

4. ODABRANE MJERE .......................................................................................... 158 MJERA: ULAGANJA U POLJOPRIVREDNA GOSPODARSTVA ...... .............. 158

4.1.1. Uvod ...................................................................................................... 158 4.1.2. Ciljevi..................................................................................................... 159 4.1.3. Povezanost s drugim mjerama .............................................................. 159 4.1.4. Prioritetni sektori.................................................................................... 159 4.1.5 Dozvoljena ulaganja ............................................................................... 160 4.1.6 Kriteriji za odabir.................................................................................... 160 4.1.7 Dozvoljeni troškovi................................................................................. 161 4.1.8. Krajnji korisnici....................................................................................... 162 4.1.9 Razina pomoći....................................................................................... 162 4.1.10 Indikativni proračun .............................................................................. 162 4.1.11 Raspodjela sredstava po sektorima...................................................... 162 4.1.12 Pokazatelji ............................................................................................ 162

4.1.12.1 Pokazatelji proizvodnje .................................................................. 162 4.1.12.2. Pokazatelji rezultata...................................................................... 163 4.1.12.3. Pokazatelji učinka ......................................................................... 163

4.1.13 Administrativni postupci........................................................................ 163 4.1.14 Zemljopisna rasprostranjenost ............................................................. 163

4.2. MJERA: Unapre ñenje prerade i trženjA Poljoprivrednih i ribljih p roizvoda............................................................................................................................ 165

4.2.1. Uvod ...................................................................................................... 165 4.2.2 Ciljevi...................................................................................................... 166 4.2.3. Povezanost s drugima mjerama ........................................................... 166 4.2.4. Prioritetni sektori................................................................................... 167 4.2.5. Dozvoljena ulaganja .............................................................................. 167 4.2.6. KRITERIJI ZA ODABIR ......................................................................... 167 4.2.7. DOZVOLJENI IZDACI...................................................................... 168 4.2.8. Krajnji korisnici ................................................................................. 169 4.2.9 RAZINA POMOĆI ............................................................................ 169 4.2.10 INDIKATIVNI PRORAČUN................................................................ 169 4.2.11. RASPODJELA SREDSTAVA PO SEKTORIMA............................ 169 4.2.12. Pokazatelji ..................................................................................... 170

4.2.12.1. POKAZATELJI PROIZVODNJE................................................. 170 4.2.12.2 POKAZATELJI REZULTATA ..................................................... 170 4.2.12.3. POKAZATELJI UČINKA............................................................. 170

4.2.13. AdministrativnI POSTUPCI............................................................ 171 4.2.14. ZEMLJOPISNO PODRUČJE PRIMJENE...................................... 171

4.3. MJERA: RAZVITAK I UNAPRE ðENJE RURALNE INFRASTRUKTURE.. 172 4.3.1. UVOD.................................................................................................... 172 4.3.2. CILJEVI ................................................................................................. 172 4.3.3. Povezanost s ostalim mjerama.............................................................. 173 4.3.4. Prioritetni sektori.................................................................................... 173

4.3.5. DOZVOLJENA ULAGANJA ............................................................. 173 4.3.6. KRITERIJI ZA ODABIR..................................................................... 173 4.3.7. DOZVOLJENI IZDACI ........................................................................... 174 4.3.8. KRAJNJI KORISNICI ....................................................................... 174 4.3.9. Razina pomoći ................................................................................. 175 4.3.10. INDIKATIVNI PRORAČUN............................................................ 175 4.3.11. RASPODJELA SREDSTAVA PO SEKTORIMA............................ 175 4.3.12. POKAZATELJI............................................................................... 176

4.3.12.1. Pokazatelji proizvodnje .............................................................. 176 4.3.12.2. Pokazatelji rezultata................................................................... 176 4.3.12.3 Pokazatelji učinka ...................................................................... 176

4.3.13. ADMINISTRATIVNI POSTUPCI .................................................... 176 4.3.14. ZEMLJOPISNO PODRUČJE PRIMJENE...................................... 177

4.4. MJERA: TEHNIČKA POMOĆ, INFORMATIVNE I PROMOTIVNE KAMPANJE........................................... ............................................................. 178

4.4.1. UVOD............................................................................................... 178 4.4.2. Povezanost s ostalim mjerama.............................................................. 178 4.4.3. CILJEVI............................................................................................ 178 4.4.4. Područje primjene pomoći ..................................................................... 178 4.4.5. Krajnji korisnici....................................................................................... 179 4.4.6. Kriteriji za odabir.................................................................................... 179 4.4.7. RASPODJELA NOVČANIH SREDSTAVA....................................... 180 4.4.8. Pokazatelji........................................................................................ 180

5. FINANCIJSKI PLAN, RAZINA POTPORE I RAZINA DOPRINOSA EU-a .......... 181 6. ADMINISTRIRANJE I ADMINISTRATIVNI POSTUPCI...................................... 183

6.1. PROVEDBA PROGRAMA-TIJELA I FINANCIJSKI PROVED BENI PROPISI............................................................................................................................ 183

6.1.1. UPRAVNA DIREKCIJA ........................................................................ 185 6.1.2. Ravnateljstvo za tržišnu i strukturnu potporu......................................... 185 6.1.3. Propisi o financijskoj provedbi ............................................................... 186 6.1.4. Opis provedbenih postupaka................................................................. 188

6.2. INFORMIRANJE I PROMOCIJA ...................... ........................................... 189 7. PRAĆENJE I EVALUACIJA................................................................................ 192

7.1. ODBOR ZA PRAĆENJE ............................................................................. 192 7.2. OCJENJIVANJE.................................. ........................................................ 192

8. PARTNERSTVO................................................................................................. 193 9. PRETHODNA PROCJENA................................................................................. 194

9.1. ..............................................................................................IZVJEŠĆE O PROCJENI............................................................................................................................ 195 9.2. ...................KOMENTARI MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOGA GOSPODARSTVA NA IZVJEŠ ĆE: RAZMOTRENE PREPORUKE195

10. Prilozi................................................................................................................ 196 10.1.: STANOVNIŠTVO U RURALNIM REGIJAMA PO ŽUPANIJA MA ........... 197 10.2. Ceste u Hrvatskoj po regijama, 2001.......... ............................................ 198 10.3. Poljoprivredno zemljište u državnom vlasništ vu prema upotrebi ...... 199 10.4. Poljoprivredna proizvodnja................... .................................................. 201

10.4.1. Vrijednost poljoprivrednih proizvoda u razdoblju od 1998.-2003. ........ 201 10.4.2. Proizvodnja poljoprivrednih kultura (2003) .......................................... 204 10.4.3. Proizvodnja žitarica (2003.) ................................................................. 204 10.4.4. Proizvodnja voća (2003)..................................................................... 204 10.4.5. Proizvodnja žitarica 1997.-2001. ......................................................... 205

10.4.6. Proizvodnja šećerne repe i šećera u razdoblju 1997-2001. godine ..... 206 10.4.7. Proizvodnja uljarica u razdoblju od 1997-2001. godine ....................... 206 10.4.8. Proizvodnja odabranih vrsta povrća .................................................... 206 10.4.9. Proizvodnja odabranih vrsta voća ( t ) ................................................. 207 10.4.10. Proizvodnja svinjskog mesa ( t) ......................................................... 208 10.4.11. Broj goveda u razdoblju 1997 – 2001. godine (tisuća grla)................ 209 10.4.12. Goveda i muzne krave....................................................................... 209 10.4.13. Industrijska proizvodnja ovčjeg i kozjeg mesa................................... 209 10.4.14. Prirast peradi i proizvodnja jaja.......................................................... 210 10.4.15. Meñunarodna trgovina svinja, svinjetine i prerañevina (tone)............ 210

10.5. INDUSTRIJA HRANE, PIĆA I DUHANSKIH PROIZVODA....................... 211 10.5.1. Kapaciteti prerade voća i povrća po županijama ................................. 211 10.5.2. Skladišta (silosi i podna skladišta) ....................................................... 213 10.5.3. Proizvodnja prerañenih vrsta voća i povrća 1997.-2004...................... 216

10.6. RIBARSTVO.................................... .......................................................... 218 10.6.1. Količine ulovljene i uzgojene ribe i ostalih morskih organizama (tone) 218 10.6.2. Proizvodnja slatkovodne ribe (tone) .................................................... 218 10.6.3. Ulov morskih organizama po kategorijama u razdoblju od 1997.-2003......................................................................................................................... 219 10.6.4. Ulov riba i drugih morskih organizama 1999-2003. ............................. 219

10.7. ŠUMSKI POŽARI................................ ....................................................... 219 10.7.1. Broj požara po mjestu nastanka i po godinama................................... 220 10.7.2. Broj požara po uzročniku i po godinama ............................................. 220

10.8. Nacionalna ekološka mreža u Hrvatskoj........ ........................................ 221 10.9. POTICAJI ...................................................................................................... 222

10.9.1. Izravna plaćanja .................................................................................. 222 10.10. PROJEKTI KOJE FINANCIRA NIZOZEMSKA DRŽAVNA A GENCIJA . 222 10.11. TABLICA MJERA............................... ..................................................... 224 10.12 SMJERNICE ZA OCJENU EKONOMSKE ODRŽIVOSTI KORI SNIKA ... 226 10.13. Nacionalno zakonodavstvo.................... ............................................... 226 10.14. Nacionalni standardi za okoliš, higijenu i d obrobit životinja ............. 227 10.15. Stanje uskla ñenosti nacionalnog zakonodavstva u o poljoprivredi. . 231 10.16. DEFINICIJA MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA... ...................... 240 10.17. PREDSTAVLJANJE PROGRAMA SAPARD .............. ........................... 241 10.18. ANALIZA ISPRAVLJENOG PLANA RURALNOG RAZVITKA U USPOREDBI S PRETHODNOM PROCJENOM PLANA ............. ...................... 243 10.19. STRUKTURA RAVNATELJSTVA ZA TRŽIŠNE I STRUKTU RNE POTPORE U POLJOPRIVREDI, MPŠVG..................... ..................................... 248

TABLICE: Tablica 1-1: Područje RH Tablica 1-2: Osnovni ekonomski pokazatelji Tablica 1-3: Površina – ruralna i urbana područja Tablica 1-4: Broj naselja Tablica 1-5: Ruralno stanovništvo u Republici Hrvatskoj (1991.-2001.) Tablica 1-6: Dobna struktura ruralnog stanovništva u razdoblju 1991.-2001. Tablica 1-7: Poljoprivredno stanovništvo u 1991. i 2001. godini Tablica 1-8: Stambene jedinice sa sanitarnim instalacijama i instalacijama za grijanje Tablica 1-9: Udio sektora poljoprivrede i prerade hrane u bruto nacionalnom proizvodu

(1999.-2003.) Tablica 1-10: Struktura zaposlenosti u poljoprivredi, ribarstvu, šumarstvu i prehrambenoj

industriji (1999-2003) Tablica 1-12: Kretanja prosječnih plaća u poslovnim subjektima u sektoru poljoprivrede i

prerade hrane (1999.-2003.) ( u HRK) Tablica 1-13: Uporaba poljoprivrednog zemljišta u 2003. godini prema kategorijama

namjene zemljišta (po hektaru) Tablica 1-14: Površina zemljopisnog zemljišta u 2003. godini prema kategorijama namjene

zemljišta u županijama (po hektaru) Tablica 1-15: Obiteljska poljoprivredna gospodarstva prema veličini korištenog zemljišta, 2003. Tablica 1-16: Poslovni subjekti prema veličini korištenog zemljišta, 2003. Tablica 1-17: Hrvatska poljoprivredna proizvodnja u razdoblju od 1999.-2003. Tablica 1-18: Proizvodnja odabranih proizvoda (prosjek 2001.-2003.) Tablica 1-19: Hrvatska poljoprivredno-stočarska proizvodnja 1999.2003. Tablica 1-20: Udio u uzgoju krava, krmača i peradi po proizvodnim sektorima Tablica 1-21: Kretanja u broju goveda i strukturi vlasništva Tablica 1-22: Veličina gospodarstava za uzgoj goveda u Republici Hrvatskoj Tablica 1-23: Kretanja u proizvodnji mlijeka u Republici Hrvatskoj Tablica 1-24: Udio standardiziranog konzumnog mlijeka Tablica 1-25: Struktura obiteljskih gospodarstava s više od 5 krmača Tablica 1-26: Kretanja u broju svinja, rasplodnih krmača i nazimica Tablica 1-27: Kretanja u broju tovljenika po krmači i ukupan broj tovnih svinja Tablica 1-28: Kretanja u peradarstvu i proizvodnji jaja u Republici Hrvatskoj Tablica 1-29: Samoodrživost odabranih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda izražena u

postocima (2001.-2003.) Tablica 1-30: Uvozno-izvozna bilanca u poljoprivredi (1991.-2004.) Tablica 1-31: Indeksi fizičkog obujma industrijske proizvodnje (2002.-2003.) Tablica 1-32: Prerada odabranih proizvoda (1999.-2003.) Tablica 1-33: Potrošnja hrane i pića po stanovniku (2000.-2003) Tablica 1-34: Industrijska prerada mlijeka i mliječnih proizvoda Tablica 1-35: Objekti za uzgoj životinja, klanje životinja, obradu, preradu i skladištenje

proizvoda životinjskog podrijetla Tablica 1-36: Objekti s odobrenjem i pod nazorom veterinarskih tijela Tablica 1-37: Ulov riba i drugih morskih organizama u razdoblju 1997.-2003. Tablica 1.38: Proizvodnja morske akvakulture, 1999.-2003. Tablica 1-39: Proizvodnja slatkovodne akvakulture, 1999.-2003. Tablica 1-40: Prerada ribe u Republici Hrvatskoj, 1998.- 2003. Tablica 1-41: Hrvatska – nejednakosti s Europskom unijom Tablica 2-1: Izravna plaćanja u razdoblju 2001. - 2003. (HRK)

Tablica 2-2: Izravna plaćanja za ekološko biljogojstvo, 2003-2004 (HRK) Tablica 2-3: Provedbena tijela za potporu proizvodnji i njihovi zadaci Tablica 2-4: Pregled provedbe modela kapitalnih ulaganja u 2003. Tablica 2-5: Pregled isplaćenih potpora za kapitalna ulaganja za zahtjeve iz 2003. godine Tablica 2-6: Pregled zahtjeva za dohodovnu potporu za 2003. godinu po županijama Tablica 2-7: Pregled poticaja plaćenih za izvorne i zaštićene pasmine u 2003. g. Tablica 2.8: Kreditiranje iz udruženih sredstva Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva i županija u 2003. godini Tablica 2.9: Pregled poticaja za osiguranje od šteta u proizvodnji Tablica 2-10: Projekti CARDS – poljoprivreda i ribarstvo: Tablica 3-1: Specifični ciljevi po odabranom prioritetu Tablica 4-1: Indikativna financijska tablica za mjeru br. 4.4 Tablica 5-1: Udio javnog doprinosa po mjerama u milijunima eura SIMBOLI: Simbol 3-1: Hijerarhija ciljeva ruralnog razvitka Simbol 5-1: Dodjela fondova po mjerama ZEMLJOPISNE KARTE: Karta 1-1: Poljoprivredne regije i podregije Hrvatske Karta 1-2: Županije Republike Hrvatske Karta 1-3: Područja s otežanim uvjetima gospodarenja u poljoprivredi Karta 1-4: Karta lokacija minskih polja u Hrvatskoj Karta 1-5: Klaonice i tvornice za reciklažu mesa i kostiju Karta 1-6: Karta područja – zona ugroženosti od požara Karta 6-1: Postupci za provedbu proračuna KRATICE: (kratica na engleskom jeziku u zagradi) AZTN – Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (APMC) GSE - Goveña spongiformna emcefalopatija (BSE) HZPSS – Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu (CAEI) CAP – Zajednička poljoprivredna politika (CAP) CARDS – Pomoć Europske zajednice u obnovi, razvoju i stabilizaciji (CARDS) SLKM – Središnji laboratorij za kontrolu mlijeka (CCLM) AZO – Agencija za zaštitu okoliša (CEA) CEB – Razvojna banka Vijeća Europe(CEB) HAH – Hrvatska agencija za hranu (CFA) HITRA – Hrvatski inovacijski tehnologijski razvitak (CITD) HSC – Hrvatski stočarski centar (CLC) UZPNM – Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (CLNM) HZJZ – Hrvatski zavod za javno zdravstvo (CNIPH) VIP – Vijeće za istraživanja u poljoprivredi (CRA) CRS – Centar za reprodukciju u stočarstvu (CRLB) HVK – Hrvatska veterinarska komora (CVC)

HVI – Hrvatski veterinarski institut (CVI) DBCK – Razvoj na osnovu znanja poduzeća (DBCK) RTSP - Ravnateljstvo za tržišnu i strukturnu potporu u poljoprivredi (DMSSA) EZ – Europska zajednica (EC) EU – Europska unija (EU) EVD – Nizozemska vladina agencija (EVD) EIA – Procjena utjecaja na okoliš (EIA) FAO – Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) VF – Veterinarski fakultet (FVM) BDP – Bruto nacionalni proizvod (GDP) GFCM – Komisija za opće ribarstvo na Mediteranu (GFCM) DPP - Dobra poljoprivredna praksa (GFP) GTZ – Ured za gospodarsku suradnju Savezne Republike Njemačke (GTZ) HRK – Hrvatska kuna (HRK) HAMAG – Hrvatska agencija za malo gospodarstvo (HAMAG) HBOR – Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR) ICCAT – Meñunarodna komisija za očuvanje atlantske tune (ICCAT) IACS – Meñunarodno udruženje klasifikacijskih zavoda (IACS) IPARD – Integralni program za poljoprivredni i ruralni razvitak (IPARD) ISO – Meñunarodna organizacija za normizaciju (ISO) ISS – Zavod za sjeme i presadnice (ISS) KEC – Zaštita ekosustava krša (KEC) ZP – Zapostavljeno područje (LFA) VSF – Višegodišnji sporazum o financiranju (MAFA) MPZS – Ministarstvo prosvjete, znanosti i sporta (MESS) MPŠVG – Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva (MAFWM) MZOPUG – Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureñenja i graditeljstva (MEPPPC) MZSS – Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi (MHSW) MINGO – Ministarstvo gospodarstva,(MELE) MZT – Ministarstvo znanosti i tehnologije (MST) MMTPR – Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka (MSTTD) NKD – Nacionalna klasifikacija djelatnosti (NCEA) NRP – Nacionalni razvojni plan (NDP) NF – Nacionalni fond (NF) NFDP – Nacionalni plan razvitka ribarstva (NFDP) NN – Narodne novine (OG) NPPEU – Nacionalni program Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji (NPIEU) NSRO – Nacionalni strateški referentni okvir (NSRF) OECD – Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) OESS – Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OSCE) PPS – Proizvodi za zaštitu bilja (PPS) PPO – Ured za javnu nabavu (PPO) ROP – Regionalni operativni program (ROP) SSP – Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) SAPARD – Posebna pretpristupna pomoć za poljoprivredu i ruralni razvoj (SAPARD) SIDA – Švedska agencija za meñunarodni razvoj (SIDA) DZZP – Državni zavod za zaštitu prirode (SINP) SEA – Strateška procjena okoliša (SEA) DGU – Državna geodetska uprava (SGA) TP – Tehnička podrška (TA) ULO – Kontrolirana atmosfera (ULO)

OKUNPK – Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) UUNPU – Ured Ujedinjenih naroda za pružanje usluga (UNOPS) UWWTD - Direktiva o obradi komunalnih otpadnih voda (UWWTD) WTO – Svjetska trgovinska organizacija (WTO)

1. TRENUTNA SITUACIJA U POLJOPRIVREDI I RURALNIM PODRUČJIMA

1.1. OPĆI OPIS

1.1.1. ZEMLJOPISNE KARAKTERISTIKE

Republika Hrvatska je jadranska i srednjoeuropska zemlja ukupne površine 87.661 km2, od čega površina kopnenog područja iznosi 56.594 km2, a pripadajućeg obalnog mora 31.067 km2 (vidi Tablicu 1-1). Smještena je na jugozapadnoj granici središnje Europe, izmeñu Austrije, Italije, Slovenije i Mañarske na sjeverozapadu, te Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore na jugoistoku. Proteže se u obliku luka od podnožja Julijskih Alpa na sjeverozapadu i Panonske ravnice na istoku, od Dunava na sjeveroistoku do Istre na zapadu, preko Dinarskog lanca planina u središnjem dijelu do južnog dijela jadranske obale. Hrvatska se nalazi na raskrižju putova izmeñu Srednje Europe i Sredozemlja, blizu gusto naseljenih i gospodarski razvijenih europskih zemalja. Mnoge meñunarodno važne prometnice prolaze kroz Hrvatsku. Važnost zemljopisnog položaja Republike Hrvatske povećava Jadransko more kao dio Sredozemnog mora koje prodire najdublje i najsjevernije prema srednjem dijelu europskog kontinenta.

Prostor Hrvatske dijeli se na tri velike prirodno-zemljopisne cjeline:

panonsko i peri-panonsko područje smješteno je na južnom dijelu planine Karpati i obuhvaća otprilike 47% ukupnog područja države i 64% ukupnog hrvatskog stanovništva. To je najnaseljeniji i s gledišta potencijala poljoprivredne proizvodnje, najbogatiji dio Hrvatske. To je područje s kontinentalnom klimom i oštro definiranim godišnjim dobima. Tlo, klima i povoljna godišnja izmjena oborina pružaju ovom području dobar prirodni potencijal za uspješnu poljoprivrednu proizvodnju. Veliki dijelovi ovog područja pokriveni šumama povoljan su temelj razvoja šumarstva i jake drvne industrije. Proizvodni kapaciteti primarnog sektora poljoprivrede smještaju velike dijelove Panonskog područja u vrh hrvatske žitnice, a dobri rezultati postižu se i u uzgoju vinove loze te proizvodnji vina. Područje je bogato zalihama nafte i prirodnog plina, kremenim pijeskom, glinom, termalnim izvorima i drugim prirodnim bogatstvima. Važna gospodarska djelatnost je proizvodnja hrane, temeljena na razvijenoj poljoprivrednoj i stočnoj proizvodnji. Kapaciteti industrije hrane uključuju: proizvodnju šećera, slatkiša i čokolade, kolača, kruha, preradu mlijeka, proizvodnju piva, proizvodnju ulja, preradu voća i povrća, klaonice, preradu mesa, proizvodnju gotovih obroka i aditiva, proizvodnju stočne hrane, itd. Turizam se u Panonskom području razvija u obliku lječilišta, lova i ribolova, rekreacijskog i seoskog turizma. Dobra cestovna i željeznička povezanost s ostalim dijelovima Hrvatske i susjednim zemljama važna je za razvoj regije. Sjeverni i sjeverozapadni dio regije u posljednje vrijeme razvijaju uspješne poduzetničke veze okrećući se Zagrebu, koji kao najveći potrošački centar nudi šire mogućnosti zapošljavanja. U Panonskom području postoje dvije suprotne tendencije:

a. bogate prirodne zalihe i tradicionalno poljoprivredno uspješna područja s jedne strane i

b. proizvodni kapaciteti devastirani u ratu ( naročito u istočnoj i zapadnoj Slavoniji), veliki dio ruralnih površina još uvijek kontaminiran minama, tranzicijski problemi (nedovršena privatizacija bivših društvenih

poljoprivrednih konglomerata, neriješeno pitanje vlasništva i korištenja državnog posjeda, itd.) s druge strane.

brdsko-planinsko područje uključuje prilično heterogeno područje koje započinje plitkim (prekrivenim) kršem zaleña Karlovca i nastavlja se planinskim masivima Male i Velike Kapele, Gorskim kotarom i Velebitom. Klima je tipična planinska s velikim oborinama koje se godišnje mogu popeti i do 2500-3500 mm. Najčešća oborina je snijeg, a ono što je takoñer tipično za ovo područje jest kratki vegetacijski period. Heterogeno tlo razvilo se na visokim silikatnim stijenama, vapnencu ili dolomitima. Poljoprivreda je prilagoñena klimatskim uvjetima te prevladavaju mala privatna gospodarstva s uzgojem stoke kao glavnom granom gospodarstva. Broj kultura koje se mogu uzgajati u ovom području je mali zbog klimatskih uvjeta, a najčešće su: kukuruz (rani), krumpir, raž i povrće. Poljoprivredna proizvodnja je tradicionalno obimna, a nije se koristilo mnogo kemijskih supstanci i mineralnih gnojiva (potencijalno dobar preduvjet za organski uzgoj biljaka i životinja u kombinaciji s eko-turizmom). Prirodni izvori ove regije su šume, prirodni rezervati, nalazišta gline i raznolika flora i fauna. Osnovne poljoprivredne aktivnosti su šumarstvo, poljoprivreda, drvoprerañivačka industrija i turizam (Plitvička jezera). Iako obiluje prirodnim izvorima, šumama i vodama, niska gustoća stanovništva i prilično degradirane ruralne infrastrukture (npr. prometne infrastrukture) kao i ratom devastirani proizvodni kapaciteti za sada otežavaju razvoj ruralnih područja u planinskom području. Glavni dijelovi ovog područja kao i okolina dobivaju dodatnu potporu iz državnog proračuna kao područja pod posebnom državnom skrbi. jadransko područje uključuje obalno i otočno područje Hrvatske od Istre na sjeverozapadu do Konavala na jugoistoku. Sa sjeverozapada prema jugoistoku postoji pravilan porast godišnje temperature i pad količine oborina. Klima je sunčana i vruća; temperature rijeko padaju ispod nule što je dobro za uzgoj visokokvalitetnih mediteranskih kultura poput maslina, smokava, itd. Geografska lokacija odreñuje područje kao posebni, složeni prirodni okoliš u kojem postoje otočna, planinska i obalna područja. Prepoznatljiva je po razvedenoj obali i otocima, privlačnim plažama i vrlo raznolikoj flori i fauni. Turistički sektor je temeljna gospodarska djelatnost u obalnim područjima, a slijede ga sektor trgovine, prometa i telekomunikacija, gradnje i financijskih usluga. Poljoprivreda i industrija ribe imaju dugu tradiciju u velikom dijelu ove regije. Industrija hrane danas čini 50% ukupne industrije u nekim županijama ove regije. Poljoprivredna područja uglavnom se nalaze na ravnim geografskim površinama i uleknućima. Prevladavaju privatna gospodarstva s malim proizvodnim parcelama. Turistička i uslužna ponuda regije raznolika je i kvalitetna te osim većih urbanih centara, turistička ponuda uključuje mnoga autohtona tradicionalna mala mjesta u obalnom i otočnom području regije. Trgovina zauzima važno mjesto u ekonomskoj djelatnosti. Jadransko područje «najurbanija» je regija u Hrvatskoj. Iz ekonomske perspektive njen sjeverni dio izdvaja se iz državnog prosjeka u pozitivnom smislu. U Istri su glavni faktori koji pružaju mogućnost zaposlenja i daljnjeg razvoja vezani uz rad u turističkom sektoru (s dobro razvijenom infrastrukturom), mediteransku poljoprivredu, industriju ribarstva, čvrsto ustanovljeni poduzetnički duh stanovništva i činjenice da regija nije bila izravno pogoñena ratom. Središnji dio Dalmacije meñutim još je uvijek teško pogoñen posljedicama rata. Brojni proizvodni kapaciteti oslabljeni su ili uništeni no oporavak se očekuje s poboljšanjem u prometnoj infrastrukturi i obnavljanju turizma kao najpopularnije grane gospodarstva. Slabo naseljeni otoci kao područja slabijih proizvodnih mogućnosti dodatno su financirana iz državnog proračuna. U južnom dijelu regije osjećaju se velike posljedice ratnog

devastiranja koje znatno usporavaju gospodarski razvoj tog turistički atraktivnog područja. Karta 1-1: Poljoprivredne regije i podregije Hrvatske

Izvor: MMTPR, 2005.

PODREGIJA REGIJA

P1 istočna

P2 središnja

P3 zapadna

P4 sjeverozapadna

PANONSKA

G1podplaninska

G2 planinska BRDSKO-

PLANINSKA

J1 sjeverna

J2 središnja

J3 južna

JADRANSKA

Tablica 1-1: Područje RH Područje (hektar) Postotak

(%) Ukupno područje RH 8.760.900 Ukupno kopneno područje 5.654.200 100,00 Ukupno morsko područje 3.106.700 Raspoloživa poljoprivredna površina

1.077.404

20,6

Ukupno korišteno 808.202 15,2 Ostala poljoprivredna površina

169.202 5,3

Ukupna površina šuma 2.485.611 44,0 Šume 2.078.289 36,8 Ogoljene površine šuma 345.952 6,1 Neplodne površine šuma 61.370 1,1 Naselja 2.005.977 35,5 Izvor: MPŠVG, 2004 1.1.2. Teritorijalna organizacija i administrativna podjela Područje Republike Hrvatske administrativno je podijeljeno na 545 jedinica lokalne samouprave, od čega 21 županija (uključujući grad Zagreb s posebnim statusom), 123 grada i 422 općine, s ukupno 6.759 naselja. Županije su uspostavljene 1990. godine nakon usvajanja novog Ustava, a svaka županija ima svoju skupštinu čiji se članovi biraju svakih četiri godine na izborima. Na čelu županije je župan. Županija je jedinica područne regionalne samouprave čije područje predstavlja prirodnu, povijesnu, gospodarsku, prometnu, društvenu i samoupravnu cjelinu ustrojenu radi obavljanja poslova od područnog regionalnog interesa. Županije Republike Hrvatske su: Zagrebačka, Krapinsko-zagorska, Sisačko-moslavačka, Karlovačka, Varaždinska, Koprivničko-križevačka, Bjelovarsko-bilogorska, Primorsko-goranska, Ličko-senjska, Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska, Brodsko-posavska, Zadarska, Osječko-baranjska, Šibensko-kninska, Vukovarsko-srijemska, Splitsko-dalmatinska, Istarska, Dubrovačko-neretvanska, Meñimurska i Grad Zagreb (vidi Kartu 1-2). Sukladno članku 70. (stavku 7.) Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je potpisan izmeñu Hrvatske i država članica EU-a, a s obzirom na Provedbeni plan istog Sporazuma, Državni zavod za statistiku je u ime Republike Hrvatske obvezan pripremiti i definirati teritorijalne jedinica (statističke regije) u pogledu Europskog statističkog standarda NUTS (rok studeni 2002.) te uspostaviti te jedinice, statističke regije (rok studeni 2003.), dok se s primjenom Nomenklature statističkih regija trebalo započeti od siječnja 2004. g. nadalje. Početkom 2002.g., Državni zavod za statistiku je oformio ekspertnu radnu skupinu koju su činile osobe iz različitih institucija. Radna skupina je predložila i dogovorila se oko Statističkih regija na način da čitava Hrvatska predstavlja jednu NUTS regiju, a 21 hrvatska županija predstavlja tri NUTS regije.

Nakon iscrpne rasprave, izmeñu trinaest različitih verzija, radna skupina je prihvatila onu verziju prema kojoj je Hrvatska podijeljena u 5 neadministrativnih regija na razinin2. Krajem 2002. g./početkom 2003. ovaj prijedlog je predstavljen hrvatskoj Vladi i Hrvatskom saboru i oba tijela su ga prihvatila i dala o njemu pozitivno mišljenje. U studenom 2003. g. Eurostat je dostavio svoje mišljenje koje je bilo pozitivno u pogledu podjele Statističkih regija na razine 1 i 3, ali je bilo negativno vezano uz prijedlog o razini 2 zbog činjenice da su se dvije statističke regije na razini 2 nalazile ispod praga od 800 000 stanovnika. Kako bi se pronašlo rješenje sukladno odnosnim propisima acquis-a, Državni zavod za statistiku je 25. siječnja 2005. g. zamolio Eurostat za preliminarno mišljenje o novom nacrtu prijedloga sa četiri statističke regije na razini 2. Eurostat-ovo preliminarno mišljenje na taj prijedlog je bilo pozitivno no nekoliko vladinih tijela nije moglo postići koncenzus o takvoj statističkoj podjeli. Stoga je odlučeno da se izradi posebna znanstvena studija o tom pitanju, a izradu koje je u zadatak dobio Ekonomski institut u Zagrebu. Verziju prema kojoj je Hrvatska podijeljena u 3 statističke regije na razini 2 hrvatska Vlada je smatrala optimalnom. S druge strane, mišljenje Eurostat-a nije bilo pozitivno zbog toga što se jedna statistička regija na razini 2 (Grad Zagreb) nalazi ispod praga od 800 000 stanovnika. Čim se pronañe rješenje koje će zadovoljiti kriterije EU-a, a imat će i potporu tijele Republike Hrvatske, Državni zavod za statistiku će biti u mogućnosti objaviti Hrvatsku klasifikaciju statističkih regija i započeti s izradom regionalnih statistika sukladnih definiranim statističkim regijama. Dok klasifikacija nije definirana, regionalni podaci koji su predstavljeni u ovom Planu se referiraju na županijsku razinu (21 županija)

Karta 1-2: Županije Republike Hrvatske

Općina je jedinica lokalne samouprave, koja ima više od 10.000 stanovnika, osnovana u pravilu, za područja više naseljenih mjesta koja predstavljaju prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu, te koja su povezana zajedničkim interesima stanovništva. Grad je jedinica lokalne samouprave, na istoj razini kao i općina, u kojoj je sjedište županije te svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu. U sastav grada kao jedinice lokalne samouprave mogu biti uključena i prigradska naselja koja s gradskim naseljem čine gospodarsku i društvenu cjelinu te su s njim povezana lokalno važnim dnevnim migracijskim kretanjima i svakodnevnim potrebama stanovništva. Iznimno se gradom može proglasiti mjesto koje ne udovoljava navedenim uvjetima kad za to postoje posebni razlozi (povijesni, gospodarski, zemljopisni i prometni).

U svakoj jedinici područne regionalne samouprave (županije) postoji ured državne uprave koji obavlja upravne i druge stručne poslove državne uprave na području te jedinice a koji se odnose na: gospodarstvo (u čemu poljoprivreda ima značajno mjesto), društvene djelatnosti, prostorno ureñenje, imovinsko pravne poslove, statistiku te opću upravu i nadzor nad zakonitošću općih akata predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne regionalne samouprave. U okviru samoupravnog djelokruga poslova u županijama i ne malom broju gradova postoje upravna tijela (upravni odjeli ili službe) nadležni za pitanja razvoja. K tome, u nekim županijama i gradovima postoje županijske odnosno lokalne razvojne agencije, poduzetnički centri (županijski i lokalni centri za podršku srednjim i malim poduzećima kreditnim i konzultantskim uslugama te poduzetnicima za informiranje, stručnu izobrazbu i promicanje poduzetništva), tehnološki centri i druge razvojne institucije koje rješavaju gospodarska i druga razvojna pitanja na regionalnoj (županijskoj) odnosno lokalnoj razini. Te su ustanove u većoj ili manjoj mjeri razvile i odreñeni stupanj partnerstva i suradnje sa središnjim vladinim tijelima. U pravilu osnivači tih tijela/institucija su županije, gradovi i općine.

1.1.3. DRUŠTVENO-EKONOMSKA SITUACIJA U prijeratnom razdoblju Republika Hrvatska je imala dobro razvijenu, iako djelomice zastarjelu industriju. Osim toga raspolagala je sa snažnim turističkim sektorom i jakom poljoprivredom koja je bila u stanju pokrivati vlastite potrebe. Uslijed ratnih razaranja i prijelaza na tržišno gospodarstvo, ova tri stupa hrvatskog gospodarstva pretrpjela su značajne gubitke.

Od 2000. godine gospodarsku situaciju obilježava značajan gospodarski rast što potvrñuje i stabilnost osnovnih makroekonomskih indikatora (Tablica 1-2.). Prosječni godišnji rast BDP-a iznosi 4% (2003, BDP po stanovniku je iznosio 5.362 eura).

Realni rast bruto domaćeg proizvoda u 2002. godini iznosio je 5,2%, što predstavlja značajno povećanje u odnosu na 2001. godinu ( 4,4%). Uzlazni trend gospodarskog rasta započet 2000. godine nastavljen je i u 2003. godini. Na temelju tromjesečnih procjena godišnji BDP za 2003. iznosio je 189,9 milijardi kuna (23.6 milijarde eura) i realno je veći za 4,3% u odnosu na prethodnu godinu. Ovaj je rast prije svega bio potaknut investicijama (najvećim dijelom u javnu infrastrukturu - grañevinarstvo), oporavkom tercijarnog sektora te rastom osobne potrošnje uslijed povećanog uvoza motornih vozila, hrane i pića te namještaja. Uz njih, na rast ukupne bruto dodane vrijednosti značajno su utjecali industrija i financijski sektor.

Veća potražnja je osim pozitivnog utjecaja na domaću proizvodnju, snažno utjecala i na povećanje uvoza te se značajan dio povećane domaće potražnje zadovoljavao uvoznim proizvodima. U isto vrijeme izvoz je rastao po nižim stopama što je posljedica neznatnog gospodarskog rasta u zemljama koje su glavni hrvatski trgovinski partneri. Pri tome rast izvoza usluga bio je mnogo intenzivniji nego rast izvoza robe, a najsnažniji rast zabilježen je u segmentu turističkih usluga. Zbog takvih kretanja uvoza i izvoza, u promatranom je razdoblju ostvaren vanjskotrgovinski deficit čime su nastavljena negativna kretanja u vanjsko trgovinskoj razmjeni.

Stopa inflacije smanjena je sa 6,2% (2000. g.) preko 4,9% (2001.g.) na 1,8% u 2003. godini (najniža stopa inflacije od svih zemalja u tranziciji).

Od 2001. godine naznačena je tendencija rasta zaposlenosti koja je nastavljena i u 2002. godini. Takva su kretanja bila potaknuta snažnim gospodarskim rastom. Porast zapošljavanja i zaposlenosti u 2002. godini doveo je i do smanjenja registrirane nezaposlenosti, što prethodne godine još nije bio slučaj. Ipak porast zapošljavanja u 2002. godini nastavljen je po nešto nižoj stopi nego u 2001. godini kada je rast zapošljavanja pridonio dinamiziranju tržišta rada. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2002. godini prosječno je bilo 1.359. 000 zaposlenih, što je za 0,6% više nego u 2001. godini. Ukupno je zaposlenih bilo oko 1.390.000 osoba, dok je stopa nezaposlenosti iznosila 19,1%.

Tablica 1-2: Osnovni ekonomski pokazatelji

OSNOVNI EKONOMSKI POKAZATELJI ažurirano 24. studenoga 2004.*

1999. 2000. 2001. 2002. 2003. BDP1) (u mil. eura, tekuće cijene)

16.462 15.239 16.462 18.865 23.825

BDP - godišnje stope promjene

(u %, stalne cijene) -0,9 2,9 4,4 5,2 4,3

BDP po stanovniku1)

(u eurima) 3.614 3.478 3.702 4.245 5.363

Prosječna godišnja stopa inflacije 2)

4,2 6,2 4,9 1,7 1,8

Broj stanovnika (u mil.)

4,6 4,4 4,4 4,4 4,4

Izvoz robe i usluga (u % BDP-a)

40,8 47,0 48,5 46,3 51,8

Uvoz robe i usluga (u % BDP-a)

49,2 52,1 54,4 57,3 59,7

Tekući račun platne bilance

(u % BDP-a) -7,0 -2,5 -3,6 -8,4 -7,2

Izvori: DZS i HNB 1) Podatak za 2003. godinu je privremen.

2) Do 2001. godine prosječna godišnja stopa inflacije mjerena je kretanjem indeksa cijena na malo, a od 2002. godine nadalje mjeri se kretanjem indeksa potrošačkih cijena.

1.1.4. OSNOVNE KARAKTERISTIKE RURALNIH PODRUČJA

1.1.4.1. Opis ruralnih područja

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvitak (OESS) i EU (EUROSTAT) odreñuju seoski prostor na temelju gustoće naseljenosti. OECD definira prag od 150 stanovnika/km², dok EU uzima prag od 100 stanovnika/km², za razvrstavanje nekog područja u seoski prostor. Seoski prostor u RH analiziran je u nastavku usporedbom oba kriterija. Na razini pojedinih država članica EU-a nema zajedničke dogovorene definicije. Povrh toga, u nekim državama članicama EU-a, definicije ruralnih područja se baziraju na socio-ekonomskim kriterijima (npr. poljoprivredne zakonitosti, gustoća stanovništva, pad broja stanovništva) koji su poprilično heterogeni i univerzalno neprimjenjivi. U Hrvatskoj nema službene definicije ruralnih područja, a najčešće se primjenjuje definicija da su ruralna područja sva ona područja koja se nalaze izvan urbanih područja.

Ruralni prostor odreñuju tri glavne značajke: gustoća naseljenosti, način uporabe

zemljišta te identitet zajednice. Tipična ruralna područja imaju nisku gustoću naseljenosti i nevelika naselja. Glavnina raspoloživog zemljišta se koristi u poljoprivredi i šumarstvu.

Tablica 1-3: Površina – ruralna i urbana područja

Kriterij OESS-a Kriterij EU-a Broj naselja km2 % km2 % Seoski prostor 51.872 91,6 47.895 84,6 Gradski prostor

4.731 8,4 8.708 15,4

Ukupno 56.603 100,0 56.603 100,0 Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.

Uzorak naseljenosti govori o koncentraciji stanovništva u manjem broju gradskih naselja. U 14 gradova s više od 30.000 stanovnika živi čak 35% stanovništva, što znači da skoro svaki treći stanovnik RH živi u takvim naseljima. Seoski prostor obilježava izrazito niska gustoća naseljenosti – samo 34 stanovnika/km2, dok prosječna gustoća naseljenosti gradskog prostora iznosi 325 stanovnika/km2 (prema kriteriju EU-a).

Tablica 1-4: Broj naselja

Kriterij OESS-a Kriterij EU-a Broj naselja broj % Broj % Seoska 6 001 88,7 5 318 78,6 Gradska 763 11,3 1 446 21,4 Ukupno 6 764 100,0 6 764 100,0 Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.

U Planu za poljoprivredu i ruralni razvitak SAPARD, 2005.-2006. financirat će se cjelokupno područje Republike Hrvatske što je detaljnije definirano po pojedinim mjerama u nastavku dokumenta.

1.1.4.2. Područja s težim uvjetima gospodarenja u poljoprivredi

Zakon o poljoprivredi definira područja s težim uvjetima gospodarenja u poljoprivredi koja mogu ostvariti pravo na više iznose potpore za pojedine namjene. Ta se područja ne odnose isključivo na seoski prostor već obuhvaćaju i neke gradove. Potpore su osobito usmjerene na slabije razvijena područja te područja koja su stradala u ratu.

Područja s težim uvjetima gospodarenja u poljoprivredi propisana su posebnim zakonima. To su (vidi 2.2.5. Posebni propisi unutar hrvatskog zakondavstva):

1. brdsko-planinska područja (Zakon o brdsko-planinskim područjima)

2. otoci i poluotok Pelješac (Zakon o otocima)

3. prva i druga skupine područja od posebne državne skrbi. (Zakon o područjima od posebne državne skrbi)

4. područja nepovoljnih hidroloških i pedoloških obilježja (posebni prirodni nedostatci)

Dodatak 1/ Brdsko-planinska područja su definirana kao: područja na odreñenoj visini, s odreñenim nagibom, orijentacijom prema suncu, djelotvornom plodnošću, klimatskim i drugim prirodnim karakteristikama koji predstavljaju otežavajuće okolnosti za život i rad njihovih stanovnika. Brdsko-planinska područja su podijeljena u dvije skupine: - prva skupina obuhvaća jedinice lokalne samouprave koje imaju negativan prirast stanovništva, nižu stopu ekonomskog rasta i razvoja, višu stopu nezaposlenosti i niži standard u usporedbi s prosječnim vrijednostima koji vrijede za Republiku Hrvatsku, kao i slabije razvijenu kapitalnu i komunalnu infrastrukturu te javne službe nižeg standarda u usporedbi s prosječnim stanjem javnih službi u cijeloj Republici Hrvatskoj. - druga skupina obuhvaća jedinice lokalne samouprave čije stanovništvo, zbog nepovoljnih klimatskih uvjeta i drugih specifičnih prirodnih čimbenika koji pogañaju planinska područja, živi, komparativno gledajući, u težim uvjetima i ima više troškove života nego stanovnici u ostalim dijelovima Republike Hrvatske. Dodatak 2/Zbog specifičnog položaja i važnosti otoka za cjelokupni nacionalni razvoj – otoci su pod posebnom državnom zaštitom. Dodatak 3/ Prvoj skupini područja od posebne državne skrbi pripadaju područja gradova i općina koja su bili pod okupacijom tijekom rata, a nalaze se bližu državne granice. Središte grada/općine iz ove skupine je od državne granice udaljeno ne više od 15 kilometara zračne linije te nema više od 5000 stanovnika prema Popisu iz 1991. g. Drugoj skupini pripadaju područja gradova, općina i naselja koja nisu unutar prve skupine, ali su bila okupirana tijekom rata. Trećoj skupini područja od posebne državne skrbi pripadaju općine koje se smatraju nerazvijenim dijelovima Hrvatske, sukladno postupku procjene temeljene na četiri kriterija razvoja: kriterij gospodarskog razvoja, kriterij strukturalnih problema, demografski kriterij i posebni kriterij.

Dodatak 4/ Područja s otežanim uvjetima gospodarenja u poljoprivredi takoñer uključuju područja nepovoljnih hidroloških i pedoloških obilježja, a što je potrebno definirati propisom MPŠVG-a. Dosad takav propis nije objavljen. U područja s otežanim uvjetima gospodarenja u poljoprivredi ubrajaju se i područja nepovoljnih hidroloških i pedoloških obilježja, no ona još nisu definirana.

Karta 1-3: Područja s otežanim uvjetima gospodarenja u poljoprivredi

Izvor: Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, 2005

1.1.4.3. Ratom zahvaćena ruralna područja Zagañenost minama u RH uzrokuje cijeli niz gospodarskih, razvojnih i socijalnih poremećaja. Šume, poljoprivredne površine, livade i pašnjaci na kojima se prije ratnih razaranja odvijala poljoprivredna proizvodnja, lov ili druge aktivnosti vezane uz ruralni kraj, sada su nedostupni. Na istim površinama proizvodili su se vrhunski proizvodi, ponegdje i sa zaštitom zemljopisnog podrijetla ( npr. Ilok). Nakon ratnih razaranja u Republici Hrvatskoj minama je “zagañeno” 12 županija odnosno 121 općina. Na tom području živi gotovo 1.113.000 stanovnika što čini 25.1% ukupnog stanovništva RH. Veliki dio miniranog poljoprivrednog zemljišta je u vlasništvu države,

Islands

Hilly - Mountain Areas

Areas of Special State Concern - Group II

Areas of Special State Concern - Group I

unatoč činjenici da je 80% obradivog zemljišta u privatnom vlasništvu. Jedan od razloga takve situacije je da je najveća stopa zagañenja u šumskim područjima koja su uglavnom u državnom vlasništvu. Hrvatska Vlada je osnovala Hrvatski centar za razminiranje čije su odgovornosti planiranje akcija razminiranja te razminiranje područja zagañenih minama. Iznos za razminiranje izdvojen iz proračuna Republike Hrvatske se popeo na 20 milijuna eura u 2004. godini. Prema Nacionalnom programu za razminiranje RH u posljednjem razdoblju glavni prioriteti su bili razminiranje kuća, dvorišta, infrastrukture, cesta i ostalih područja koji se nalaze u neposrednoj blizini stanovništva. U narednom razdoblju glavni prioriteti će biti razminiranje poljoprivrednih i šumskih područja. Republika Hrvatska je potpisala Konvenciju iz Ottawe kojom se obvezuje razminirati cjelokupnu državu do 2009. godine. Ukupna veličina minama zagañenog prostora je, prema podacima Hrvatskog centra za razminiranje, 1174 km² (117.400 ha) ili 2.08% ukupne kopnene površine.Najviše su zagañeni šumski prostori 63.350 ha, zatim poljoprivredno-obradive površine 20.120 ha, makija i krš 13.190 ha, livade i pašnjaci 10.880 ha. Šumske površine najviše su zagañene minama u Ličko–senjskoj županiji (11.950 ha), zatim u Osječko-baranjskoj županiji (11.200 ha) i Sisačko-moslavačkoj županiji (10.710 ha). Poljoprivredno-obradive površine zagañene minama najveće su u Osječko-baranjskoj županiji (5.740 ha), zatim u Vukovarsko-srijemskoj (4.680 ha), Sisačko-moslavačkoj (4.650 ha) te u Karlovačkoj županiji (2.060 ha). Kako u nekim regijama ratom zahvaćena područja čine veliki udio ruralnog teritorija, brzina i intenzitet rehabilitacije ovih područja uvelike odreñuju općeniti napredak u ruralnom razvoju pogoñene regije. Činjenica da je veliki dio proizvodnih kapaciteta bio uništen i/ili se veliki dio zemlje (otpr. 180.000 ha djelomično vrlo plodnog poljoprivrednog zemljišta koje je još prekriveno minskim poljima) ne može koristiti ima niz gospodarskih i socijalnih posljedica. Postojanje minskih polja, osim očite izravne opasnosti po ljudski život, koči na niz posrednih načina životni standard ruralnih stanovnika koji naseljavaju ta područja:

1. veliki dio poljoprivrednog potencijala regije (npr. plodno poljoprivredno zemljište) ne može biti uspješno iskorišten iako je potražnja za ovim zemljištem velika (posljedica je negativni utjecaj na poljoprivredni prihod i strukturu gospodarstava)

2. Postojanje minskih polja ima jak negativan učinak na odluke domaćih i stranih ulagača da investiraju na bilo koji način u odreñenu regiju (faktor koji nepovoljno utječe na privatne investicije u regiji)

3. Sve slabiji uspjeh drugih djelatnosti koje utječu na lokalni razvoj u odreñenoj regiji (npr. ruralni turizam) pri dobivanju stranih sredstava - gubitak velikog dijela javnih sredstava.

4. Potražnja za lokalnim uslugama koje bi moglo pružati stanovništvo regije, npr. turizam, itd. (mogućnost pružanja različitih izvora prihoda lokalnom stanovništvu) drastično se smanjuje.

5. Postojanje minskih polja pojačava negativni imidž čitave države (prema vanjskopolitičkim uredima mnogih članica EU-a, Hrvatska je još uvijek klasificirana kao zemlja koja «nije sigurna» za turiste) s izravnim posljedicama vezanima uz broj stranih ulagača i turista.

Iako se poduzimaju napori da se promijeni ova situacija (de-miniranje) rezultati su daleko od zadovoljavajućih. Karta 1-4: Karta lokacija minskih polja u Hrvatsko j

Izvor: Hrvatski centar za razminiranje, 2005. godina

1.1.4.4. Ruralno stanovništvo

LEGENDA ○ minska polja deminirano incident sumnja se da je

u pitanju minsko polje

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine, u RH živi 4.437.460 stanovnika od kojih je 18,3% ispod 14 godina, 66,1% izmeñu 15 i 64 godine i 15,6% starije od 65 godina. Prosjek godina je 38.9; kod žena 40.7 a kod muškaraca 37.1 godina.

U zadnjem popisnom razdoblju (1991-2001.) demografske promjene u hrvatskom selu zbivale su se pod snažnim utjecajem destabilizirajućih (vanjskih) čimbenika kao što su agresija i rat s enormnim materijalnim razaranjima, ljudskim žrtvama i socijalnim poremećajima, ali i poratnim i tranzicijskim poteškoćama u svim sferama gospodarskog i društvenog života. To je sve pogoršalo ionako nepovoljnu demografsku situaciju hrvatskog sela koje je tijekom prethodnih trideset i više godina bilo izloženo snažnom egzodusu pretežno mlañe i vitalnije populacije i procesima depopulacije1.

Seosko stanovništvo se smanjilo i apsolutno i relativno. Početkom 1991. godine u seoskim je naseljima živjelo 2.187.000 ljudi ili 45,7 % ukupnog stanovništva RH, dok Popis stanovništva iz 2001. godine bilježi 1.971.000 seoskog stanovništva što je 44,4 % ukupnog stanovništva. Prema kriteriju OESS-a RH bi imala 47,6%, a prema kriteriju EU-a 36,8% seoskog stanovništva.

Tablica 1-5: Ruralno stanovništvo u Republici Hrvatskoj (1991.-2001.)

2001. Stanovništvo 1991. Administrativni

kriterij Kriterij OESS-a Kriterij EU-a

broj % broj % broj % broj %

Ruralno

2 187 060 45,7 1 971 005 44,4 2 112 085

47.6 1 608 910 36,3

Urbano

2 597 205 54,3 2 466 455 55,6 2 325 375

52,4 2 828 550 63,7

Ukupno

4 784 265 100,0

4 437 460 100,0 4 437 460

100,0

4 437 460 100,0

Izvor: obrada podataka iz popisa stanovništva po naseljima 1991. i 2001. godine, DZS RH.

U meñupopisnom razdoblju nastavlja se kretanje demografskog starenja ruralnog stanovništva. Podaci upozoravaju na izrazito nepovoljan odnos izmeñu mladog i starog ruralnog stanovništva i izraženu polarizaciju demografskog razvoja izmeñu ruralnog i urbanog stanovništva. Indeks starosti seoskog stanovništva2 u ovom je razdoblju povećan s 0,79 na 0,96.

Narušena biološka struktura sela imat će daljnje posljedice na reproduktivnu sposobnost (pad nataliteta, nesposobnost reprodukcije seoskih zajednica) i pad vitalnosti (pad opće stope ekonomske aktivnosti) seoskog, ali i ukupnog stanovništva RH.

Problem nezaposlenosti u ruralnim područjima ne razlikuje se značajno od istog problema u urbanim područjima. U dobnoj strukturi ukupnog stanovništva i nezaposlenih osoba ne postoji značajna razlika izmeñu ruralnih i urbanih područja, dok je udio nezaposlenih osoba u aktivnom stanovništvu ruralnih i urbanih područja gotovo jednak. S druge strane, obrazovna struktura nezaposlenih osoba bitno se razlikuje izmeñu gradskih i seoskih područja.

1 U zadnjem desetljeću udvostručio se broj seoskih naselja bez stalnog stanovništva.

2 Indeks starosti je analitički pokazatelj dobne strukture stanovništva izražen kao odnos između starog i mladog

stanovništva. Ukoliko premašuje vrijednost 0,40 radi se o starom stanovništvu.

Tablica 1-6: Dobna struktura seoskog stanovništva u razdoblju 1991-2001.godine

Stanovništvo 1991. %

2001. %

Mlado 0-19 godina 25,6 24,5 Zrelo 20-59 godina 54,1 52,0 Staro 60 i više godina 20,3 23,5 Indeks starosti 0,79 0,96 Izvor: Preračunato iz Popisa stanovništva po naseljima 1991. i 2001. godine, DZS RH

1.1.4.5. Poljoprivredno stanovništvo U posljednjem desetljeću poljoprivredno stanovništvo3 se brojčano gotovo prepolovilo, smanjenje je 39,9%, što je više posljedica biološkog odumiranja tog stanovništva već djelovanja ekonomskih i socijalnih razloga. Utjecaj nedavnog rata je takoñer značajan. Naime, vrijednost indeksa starenja poljoprivrednog stanovništva u 1991. godini bila je 1,79 dvostruko veća od granične vrijednosti. U ukupnom stanovništvu RH danas poljoprivredno sudjeluje sa svega 5,5%, a u seoskom stanovništvu s oko 74%4 (kriterij EU-a)5.

Uočljive su regionalne razlike u prostornom rasporedu poljoprivrednog stanovništva, npr. Bjelovarsko-bilogorska županija ima nadprosječan udio (20,7%) poljoprivrednog u ukupnom stanovništvu, a u području koje administrativno pokriva Grad Zagreb ima svega 0,6% tog stanovništva.

Udio aktivnog poljoprivrednog stanovništva se takoñer smanjio, ali je stopa opadanja manja nego li poljoprivrednog stanovništva. U meñupopisnom razdoblju (1991.-2001.) postotak aktivnog poljoprivrednog stanovništva u ukupnom aktivnom stanovništvu je smanjen s 13,1% na 8,5%. U spolnoj strukturi nastavlja se proces maskulinizacije poljoprivrede. Umanjene su mlañe, a uvećane starije dobne skupine. Početkom devedesetih, je udio mladih aktivnih poljoprivrednika bio svega 7,7%, dok je gotovo polovica (46,4%) aktivnih poljoprivrednika bila u dobi od 55 i više godina. Zbog takve dobne strukture postoje poteškoće u njegovoj obnovi (biološko samoobnavljanje). Narušena dobna struktura, odnosno prevladavanje starijih dobnih skupina, se odražava i na fizičku vitalnost, odnosno smanjenje ukupne radne sposobnosti aktivnih poljoprivrednika. Sa stajališta oživljavanja seoskih prostora u kojima poljoprivreda ima važnu komponentu, upitno je daljnje smanjenje poljoprivredne populacije. Tablica 1-7: Poljoprivredno stanovništvo u 1991. i 2001. godini

3 Poljoprivredno stanovništvo obuhvaća sve one osobe koje se, sukladno Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja, mogu svrstati u skupinu “kvalificirani poljoprivrednici i ribari” kao i u skupinu “poljoprivredni, šumarski i ribarski radnici-početnici” kao i sve one osobe o kojima prethodno navedeni skrbe. 4 Ruralno stanovništvo se odnosi na ruralna područja s gustoćom stanovništva manjom od 150 st/ km2 (kriterij OESS-a) ili 100 st/ km2 (kriterij EU-a) 5 Smanjen broj poljoprivrednog stanovništva u posljednjem desetljeću vezan je uz (ne) povratak svih prognanika, posebno u ona područja koja su pretrpila najveća ratna razaranja

Poljoprivredno stanovništvo

Godina

1991. 2001. Indeks 2001./1991.

Ukupno 409 647 245 987 60,0 Aktivno 264 895 165 942 62,6 Uzdržavano 144 752 79 724 55,1 Izvor: Popis stanovništva 2001. god.

1.1.4.6. Stupanj nezaposlenosti i socijalna situacija ruralnog stanovništva Prema podacima Ministarstva rada i socijalne skrbi od 30. rujna 2002. postojalo je otprilike 52.000 tražitelja u Hrvatskoj koji su imali pravo na socijalnu pomoć ( 24.000 pojedinaca i 28.000 obitelji), što ukupno čini 120.000 ljudi. Usporedba izmeñu broja tražitelja koji imaju pravo na socijalnu pomoć u razdoblju 1999.-2002. pokazuje stabilan porast broja primatelja socijalne pomoći (tj. vidi se porast u ukupnom broju tražitelja od 82.171 u 1999. do 119.996 u rujnu 2002.) U mnogim «iznimno» ruralnim područjima6 postotak ljudi koji su primali socijalnu pomoć bio je 3-4 puta viši od državnog prosjeka. Najviši postotak tražitelja socijalne pomoći u ukupnom broju ljudi registriran je u Šibensko-kninskoj županiji (11,8%), a slijedi Sisačko-moslavačka županija (5,1%), Virovitičko-podravska županija (4,9%), Brodsko-posavska (4,8%), Karlovačka (4,7%) i Osječko-baranjska županija (4,2%). Broj tražitelja socijalne skrbi, posebno u ruralnim područjima, bio bi čak i viši da Ministarstvo rada i socijalne skrbi nije imalo pravo unijeti zahtjev u zemljišne knjige na zemlju koju tražitelj posjeduje. Iako to nije hipoteka nego neka vrsta osiguranja od moguće zlouporabe, neke potencijalne tražitelje odbila je ova činjenica. Ovo je posebno karakteristično za gospodarstva koja održavaju samci starije dobi. Praksa pokazuje da mnogi stariji ljudi koji žive u ruralnim područjima nemaju povjerenje u ovu instituciju i prije odustaju od potraživanja nego što pristaju na unošenje zahtjeva u zemljišne knjige. Iako nije bilo sustavne kontrole siromaštva u Hrvatskoj, osim zaključaka izvedenih na osnovu programa socijalne skrbi, rezultati istraživanja o siromaštvu (Svjetska banka i Državni zavod za statistiku, 1998.) pokazuje da je te godine oko 10% ljudi u Hrvatskoj bilo ispod razine tzv. apsolutnog nacionalnog siromaštva koji je u to vrijeme bio odreñen tzv. ekvivalentom odrasle osobe 15.474 kuna (otpr. 2.060 eura) godišnje. Veliki udio najsiromašnijih kućanstava živio je u ruralnim područjima. Prema provedenom istraživanju o siromaštvu postoje neki odreñeni tipovi kućanstava koji su bili posebno pogoñeni: � kućanstva koja vodi osoba bez ikakvog obrazovanja ili samo sa osnovnoškolskim

obrazovanjem (skoro 75% siromašnih živi u takvim kućanstvima) � kućanstva koja vodi starija ili umirovljena osoba (40% siromašnih živjelo je u

kućanstvima koja su vodile umirovljene osobe ili starije neaktivne osobe; barem 25% starijih ljudi lišeno je mirovine, a 50% prima mirovinu koja se nalazi ispod praga siromaštva)

� kućanstva koja vodi nezaposlena osoba (kućanstva koja vode nezaposlene osobe spadaju u kategoriju visokog rizika, ali nisu najbrojnija meñu siromašnima)

6 Regije s ruralnim stanovništvom izmeñu 90 i 100 posto

� kućanstva u ruralnim područjima Slavonije ili središnje Hrvatske (rizik siromaštva ljudi u ovim regijama je na natprosječnoj razini prvenstveno zbog nepovoljne obrazovne strukture stanovništva naspram stanovništvu Zagreba ili Istre koje ima najniži relativni rizik siromaštva). Rizik siromaštva za gore-spomenute grupe je dva ili tri puta veći od prosječnog.

Barem 20% siromašnih kućanstva u ruralnim područjima ne primaju nikakav dohodak osim onoga što privrede vlastitom proizvodnjom. Kućanstva s najnižim primanjima bila su poljoprivredna kućanstva i kućanstva s neobrazovanom domaćicom (nalaze se u sjevernoj Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, na Kordunu i Banovini). Iako stopa siromaštva u Hrvatskoj u usporedbi s drugim državama u tranziciji nije visoka činjenicu da 80% ispitanika sebe smatra siromašnima te da siromaštvo u Hrvatskoj stagnira (teško ga je prevladati) treba razmotriti vrlo ozbiljno. Nezaposlenost, jedan od najvećih problema u Hrvatskoj, pridonijela je takvom stanju (registrirana stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj je 23%). U nekima od iznimno ruralnih područja stupanj nezaposlenosti je iznad 30% (npr. Šibensko-kninska županija 32%) u usporedbi s 13% u urbanim područjima Meñimurske županije ili 16% u urbanim područjima Varaždinske županije. Iako je u nekim županijama stupanj nezaposlenosti u ruralnim područjima malo niži od onog u urbanim područjima, u područjima s najvišim stupnjem nezaposlenosti (npr. Zadarska županija ili Splitsko-dalmatinska županija) situacija na tržištu rada u ruralnim područjima bila je mnogo lošija od one u urbanim područjima. Ravnopravnost u poljoprivrednim područjima Plan mjera vezanih uz žene u ruralnim područjima je integralni dio Nacionalnog programa za promicanje jednakosti spolova (2001). U odreñenoj mjeri tim su se planom vodili MPŠVG i druge relevantne institucije u svojim aktivnostima koje za cilj imaju afirmaciju žena u ruralnim područjima. Udio posla ovisan o ženama dobne granice od 15-59 godina, u ruralnim područjima je 60% u usporedbi s urbanim područjima od 66%. Znatno je manji broj žena u reproduktivnim godinama (izmeñu 18-49 godina) ukupnog stanovništva ruralnih područja u usporedbi s urbanim područjima. Uzimajući u obzir specifične probleme s kojima se žene suočavaju te uvažavajući njihovu ulogu u ekonomskom opstanku njihovih obitelji, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, kao ovlašteno tijelo, usmjeruje svoje aktivnosti, od 1994. godine, uglavnom prema podizanju svijesti o doprinosu žena u ruralnim područjima. Predstavnica Ministarstva poljoprivrede i šumarstva je član Komisije za ravnopravnost meñu spolovima Vlade RH. Osim navedenih aktivnosti, bitno je naglasiti odluku Hrvatskog poljoprivrednog savjetodavnog zavoda donesenu u prosincu 1998. godine o osnivanju Programa za seoski turizam, ureñenje okoliša i poboljšanje životnih uvjeta za mlade ljude i žene u ruralnim područjima. Ovim programom uspostavljena je cijela mreža ruralnih savjetnika koji rade izravno sa ženama na selu u svrhu njihovog povezivanja te podizanja svijesti o njihovoj ulozi u razvoju poljoprivrede kao i razvoja ruralnih područja.

1.1.4.7. Pristup ruralnog stanovništva infrastrukturi Osnovna karakteristika hrvatskih ruralnih područja je loš pristup lokalnog stanovništva temeljnoj infrastrukturi. Svi glavni pokazatelji koji opisuju opskrbljenost ruralnog stanovništva infrastrukturnim pogodnostima ili pristupom temeljnoj infrastrukturi, npr. broj telefona na 1000 stanovnika, broj poštanskih ureda na 1000 stanovnika, gustoća cesta i željezničke pruge na 100 km², itd. je mnogo niži u ruralnim nego u urbanim područjima. Takoñer, životni uvjeti ruralnog stanovništva su u većini regija mnogo lošiji u usporedbi s onim u urbanim područjima (npr. broj ljudi po boravištu je u većini slučajeva veći u ruralnom području u usporedbi s urbanim područjem u istoj županiji). Drugo, pristup kućanskim pogodnosti, npr. opremljenost prebivališta wc-om, kupaonicom, električnom energijom, vodom, kanalizacijom, itd. u ruralnim je kućanstvima puno lošija u usporedbi s urbanim kućanstvima (Tablica 1-8). U Hrvatskoj, općenito gledajući, nesrazmjer izmeñu vezanosti na vodoopskrbni sustav (76%) i na kanalizacijski sustav (40%) je očit. U 2003, pročišćavalo se svega 21% općinskih otpadnih voda, od čega je 12% bilo podvrgnuto kompletnom pročišćavanju (fizikalno, kemijsko i biološko pročišćavanje). Velike količine nepročišćenih otpadnih voda se otpuštaju izravno u rijeke ili more. Hrvatska ima 82 postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda od čega se svega tri postrojenja nalaze u močvarnim područjima. U državne planove uključena je i izgradnja postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda za naselja s najmanje 50 000 stanovnika, dok se na lokalnim razinama vodi računa o izgradnji postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda za manja naselja. Najznačajnije razlike izmeñu ruralnih i urbanih područja tiču se vezanosti na kanalizacijski sustav i opskrbljenosti tekućom vodom (u većini ruralnih područja otprilike 10% ruralnih kućanstava nema tekuću vodu). U nekim županijama, npr. Bjelovarsko-bilogorska ili Brodsko-posavska županija, do 24% ili 28% prebivališta koja se nalaze u ruralnim područjima nisu spojena s kanalizacijskim sustavom. Slabo razvijena infrastruktura, prvenstveno nedostatak ili curenje kanalizacijskih sustava, uzrokuje zagañenje okoliša, onečišćenje tla i nadzemne vode. Pored toga, dovod električne energije u mnogim ruralnim područjima je nestabilan i uništen brojnim prekidima. Jedna od prepreka socio-ekonomskom razvoju je slabo razvijena mreža lokalnih cesta i neklasificiranih puteva. U nadležnosti općina je održavanje lokalnih i neklasificiranih cesta. U Hrvatskoj ukupna dužina svih lokalnih cesta iznosi 10 535 km, od kojih je 10% neklasificiranih cesta. «Neklasificirana cesta» znači površina koha se koristi za promet bilo kojeg tipa i koja je dostupna većem broju različitih korisnika (seoske ceste, poljski i šumski putevi, staze na nasipima, pristupne ceste, površine parkirališta, benzinske crpke itd.) Prema klasifikaciji Nacionalnog programa za izgradnju i održavanje cesta i Zakonu o cestama, svega 18% cesta je u dobrom stanju. Sukladno planu prostornog ureñenja, općine odreñuju područja izvan naselja na kojima se mogu podići gospodarstva za uzgoj stoke, a koja moraju biti povezana s lokalnim cestama (vidi 2.1.3. Prostorno ureñenje, infrastruktura). Vrlo bitnu ulogu u jadranskoj regiji imaju protupožarni šumski putevi. To su putevi koji služe kao višenamjenski putevi, zato što se ne koriste samo kao infrastruktura koja se koristi pri gašenju požara, već i kao pristup poljoprivrednim zemljištima. U jadranskoj regiji je poljoprivredno zemljište vrlo rascjepkano i interpolirano u šume. Jedan od razloga napuštanja poljoprivrednog zemljišta je nemogućnost pristupa tom zemljištu zbog nedostatka višenamjenskih protupožarnih cesta. Više od 50% požara bukne na privatnim šumskim područjima i zanemarenim poljoprivrednim zemljištima. Povećanje energetske uporabe biomase je definirano strateškim aktivnostima Nacionalne šumarske politike i strategije. Jedan od prioriteta je uporaba organskog poljoprivrednog i šumskog otpada kao izvora za grijanje čime bi se poboljšali životni uvjeti ruralnog

stanovništva, a i popravila situacija u vezi zaštite okoliša. U 2001, samo 29,3% (prema kriteriju OESS-a), odnosno 18,1% (prema kriteriju Eu-a) ruralnih kućanstava bilo vezano na središnji sustav grijanja. Ulaganje u toplane koje bi koristile biomasu će poboljšati ovu situaciju. U Tablici 1-8 prikazane su razlike u stanovanju u ruralnim i urbanim područjima s obzirom na vezanost na sustav električne energije, vodopskrbni i kanalizacijski sustav te centralno grijanje. Mora se isprojektirati i izgraditi te toplane kako bi se popravili životni uvjeti i infrastruktura u ruralnim područjima. To je jedan od ciljeva Regionalnih operativnih programa (ROP) (vidi Poglavlje 2.3.5) na županijskoj razini (županija je financijska baza za projekt). Prioritet svih dosadašnjih ROP-ova je poboljšanje ruralne infrastrukture.

Tablica 1-8: Stambene jedinice sa sanitarnim instalacijama i instalacijama za grijanje

OECD kriterij EU kriterij

Stanovi s instalacijama Broj

Udio u ukupnim

stanovima Broj % ruralno struja 653 361 46,2 498 783 35,3 vodovod 582 801 43,8 436 043 32,7 kanalizacija 571 777 43,4 427 701 32,4 centralno grijanje 150 737 29,3 93 070 18,1

urbano struja 760 913 53,8 915 491 64,7 vodovod 748 630 56,2 895 388 67,3 kanalizacija 746 817 56,6 890 893 67,6 centralno grijanje 363 649 70,7 421 316 81,9

Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.

1.1.4.8. Izvori prihoda stanovništva ruralnih područja Analiza statističkih podataka pokazuje da su prihodi7 obitelji i kućanstava iz ruralnih područja mnogo lošiji u usporedbi s urbanim područjima. - U «iznimno» ruralnim područjima (pretežito ruralna područja) ljudi bez ikakvih prihoda čine najveći dio stanovništva, tj. 37% ukupnog stanovništva koje živi u tim područjima. U urbanim područjima najveću grupu stanovništva čine oni kojima je prihod od rada glavni izvor sredstava za život (38%).

- Postotak ljudi kojima je prihod od rada glavni izvor sredstava mnogo je niži za one koji žive u ruralnim područjima (29%) u usporedbi s urbanim područjima (37%)

- Postotak onih kojima je naknada za nezaposlene glavni izvor prihoda dvaput je veći u ruralnim nego u urbanim područjima.

- Neke dodatne informacije koje se odnose na prihode stanovništva koje živi u ruralnim područjima mogu se dobiti usporeñivanjem pojedinačnih udjela stanovništva koje prima

7 Izvori prihoda koji predstavljaju razne prihode koje je osoba stekla tijekom razdoblja od 12 mjeseci prije popisa stanovništva 2001. godine. Ovi prihodi uključuju zarade i prihode stalnog ili privremenog zaposlenja, razne mirovine, redovite ili povremene beneficije, prihode od raznih vlasničkih prava, kao i privremene zarade koje primaju fizičke ili pravne osobe u obliku poklona, ili neke druge vrste financijske ili nefinancijske pomoći.

socijalnu pomoć u zasebnim regijama. U većini županija udio stanovništva koje prima socijalnu pomoć i živi u ruralnim područjima ( u većini županija izmeñu 31-36%) čini se osjetno većim u usporedbi s onim koje živi u urbanim regijama (27-32% ovisno o regiji). Štoviše zasebni udio ženskih osoba meñu stanovništvom na socijalnoj skrbi veći je u ruralnim područjima (otprilike 62-63%) u usporedbi s urbanim regijama (55-57%).

1.1.4.9. Obrazovne ustanove u poljoprivredi Službeno poljoprivredno obrazovanje se provodi kao KV i VKV obrazovanje. Obrazovni programi za NKV zanimanja u poljoprivredi (poljoprivrednik, cvjećar itd.) te poljoprivredni tehničari (opći i stručni) se nude u 6 poljoprivrednih škola te u dvadesetak srednjih škola. Većina tih škola nema odgovarajuće objekte za praktičnu nastavu, ali se ta situacija postepeno poboljšava podrškom MPŠVG-a. Školovanje poljoprivrednih stručnjaka različitih specijalnosti je organizirano na dva fakulteta kao sveučilišni dodiplomski, postdiplomski studij i doktorat (Agronomski fakultet u Zagrebu i Agronomski fakultet u Osijeku), kao i profesionalni tečaj u trajanju od dvije godine (Politehnički fakultet u Križevcima i Požegi). Osim fakulteta, regionalni instituti (Zavod za mediternske kulture i krš u Splitu, Zavod za poljoprivredu i turizam u Poreču, Agronomski fakultet u Osijeku) obavljaju poljoprivredna istraživanja, a u području veterinarstva i šumarstva, istraživanjima se bave Hrvatski veterinarski zavod i Zavod za šumska istraživanja. U posljednjih je nekoliko godina došlo do velikog povećanja u praktičnom i razvojnom istraživanju u poljoprivredi koje djelomično financiraju inozemni krediti, a takvoj situaciji pridonosi čvršća suradnja s inozemnim institucijama. Trenutno postoje tečajevi na kojima poljoprivrednici stiču stručna znanja, ali takav oblik stručne osposobljenosti nije obvezan za poljoprivrednike.

1.2. Poljoprivreda

1.2.1. ULOGA POLJOPRIVREDE I PREHRAMBENE INDUSTRIJE U NACIONALNOM GOSPODARSTVU Ukupna vrijednost poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije u 2002. godini bila je na razini 18.328 milijuna kn, što je za oko 263 mil. kn više nego u 2001. godini kada je iznosila oko 18.065 milijuna kn. Udio poljoprivrede i prehrambene industrije u ukupnom bruto domaćem proizvodu iznosio je 2002. godine 10,4%, i bilježi neznatan pad u odnosu na 2001. godinu kada je iznosio 10,9%. Vrijednost izdvojenih sektora poljoprivrede, lova, šumarstva i ribarstva u 2002. iznosio je 12,126 milijuna kuna odnosno 6,9% u ukupnom BDP-u, dok udio prehrambene industrije čini 3,1% odnosno 5.432 milijuna kuna.

Ukupna vrijednost poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije u 2003. godini bila je na razini 18.854 mil. kn, što je za oko 526 mil. kn više nego u 2002. godini. Udio poljoprivrede i prehrambene industrije u BDP-u 2003. godine iznosio je 9,93% i bilježi pad u odnosu na prethodnu godinu. Izdvojeni sektor poljoprivrede, lova, šumarstva i ribarstva u ukupnom bruto domaćem proizvodu u 2003. godini iznosio je 12.343 mil. kn odnosno 6,5%, dok je udio prehrambeno-prerañivačke industrije iznosio 3,4%, odnosno 6.456 mil. kn.

Zbog posljedica dugotrajne suše u 2003. godini, u proizvodnji odnosno u prinosima pojedinih kultura bilježi se znatan pad (u prosjeku do 30%). Slijedom toga je i razina robne razmjene – uvoza bila veća nego prijašnjih godina. Time su i ove okolnosti doprinijele većoj robnoj razmjeni, ali i rastu poljoprivrednog deficita.

U poljoprivrednoj robnoj razmjeni 2003. godine, ostvareni uvoz od oko 1,01 milijardi eura veći je za 19,7% u odnosu na prethodnu godinu, dok je izvoz rastao po stopi od 26,6%. Ipak, usprkos relativnom porastu izvoza, u apsolutnom iznosu deficit poljoprivredne razmjene u 2003. godini povećan je za 8,9%, te sa deficitom od 413.5 milijuna eura poljoprivredna robna razmjena sudjeluje sa 6,2% u ukupnom vanjsko trgovinskom deficitu.

Tablica 1-9 pokazuje padajuća kretanja sektora poljoprivredne i prehrambene prerade u ukupnom BDP-u u razdoblju od 1999.-2003.

Tablica 1-9: Udio sektora poljoprivrede i prerade hrane u bruto nacionalnom proizvodu (1999.-2003.)

Mil. kn 1999. 2000. 2001. 2002. 2003.

Ukupni BDP 141.579 152.519 165.639 176.429 189.883

Poljoprivreda, lov, šumarstvo i ribarstvo

11.212 10.951 12.198 12.126 12.342

- udio u BDP-u (%) 7,92 7,18 7,36 6,87 6,50

Prerañivačka industrija 24.492 26.835 28.980 30.487 31.828

- udio u BDP-u (%) 17,30 17,59 17,50 17,28 16,76

Proizvodnja hrane i pića 4.687 4.807 5.147 5.497 5.777

- udio u BDP-u (%) 3,31 3,15 3,11 3,12 3,04 Proizvodnja duhanskih proizvoda

498 702 720 705 734

- udio u BDP-u (%) 0,35 0,46 0,43 0,40 0,39 Ukupno poljoprivredna, prehrambena i duhanska industrija

16.397 16.460 18.065 18.328 18.854

- udio u BDP-u (%) 11,58 10,79 10,91 10,39 9,93 Izvor: DZS, 2004. godina Odnos valuta (1999 1€=7,58 kn, 2000 1€=7,63 knK, 2001 1€=7,47 kn, 2002 1€=7,41 kn, 2003 1€=7,56 kn) Obrada: MPŠVG

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u 2003. godini bilo je prosječno oko 1.350.000 zaposlenih, od kojih je 145.319 zaposleno u industriji poljoprivredne i prehrambene prerade ili su vlasnici svog biznisa. Udio zaposlenih u poljoprivredi, ribarstvu, šumarstvu i prehrambenoj industriji u ukupnoj stopi zaposlenosti iznosio je 10,76%, dok je udio samo poljoprivredne proizvodnje (bez prehrambene industrije) iznosio 7,33%. S obzirom na prethodne godine, kretanje zaposlenosti u navedenim granama je u padu (od 1998. pada prosječno 0,75% godišnje). Meñutim, broj poljoprivrednika-pojedinaca iz Tablice 1-10a uključuje i one poljoprivrednike koji su registrirani u Zavodu za mirovinsko osiguranje. Njihov ukupan broj iznosi svega 24% zaposlenih u poljoprivrednom sektoru prema Popisu radne snage (vidi Tablicu 1-10b). Prema tom Popisu je 258.000 ljudi ili 16,8% od ukupno zaposlenih u Republici Hrvatskoj radilo u poljoprivrednom sektoru 2003. godine.

Tablica 1-10a: Struktura zaposlenosti u poljoprivredi, ribarstvu, šumarstvu i prehrambenoj industriji (1999-2003)

1999. 2000. 2001. 2002. 2003.

Ukupni broj zaposlenih 1.364.495 1.340.958 1.348.308 1.359.016 1.350.245

Poljoprivreda, lov i šumarstvo

31.700 30.900 30.400 29.300 29.396

Postotak 2,32 2,30 2,25 2,16 2,17

Ribarstvo 1.100 1.100 1.200 1.400 1.581

Postotak 0,08 0,08 0,09 0,10 0,12

Proizvodnja hrane i pića

43.600 43.700 43.900 43.900 45.145

Postotak 3,20 3,26 3,26 3,23 3,34

Proizvodnja duhanskih proizvoda

1.500 1.300 1.300 1.100 1.127

Zap

osl

eni u

pra

vnim

oso

bam

a

Postotak 0,11 0,10 0,10 0,08 0,08

Poljoprivreda, lov i šumarstvo

827 993 1.294 2.024 2.340

Postotak 0,06 0,07 0,10 0,15 0,17

Ribarstvo 2.433 2.449 2.577 2.773 2.862

Zap

osl

eni u

ob

rtu

Postotak 0,18 0,18 0,19 0,20 0,21

Individualni poljoprivrednici

100.986 83.196 75.772 70.171 62.868

Zap

osl

eni u

po

ljop

rivr

edi i

pre

hra

mb

eno

j in

dust

riji

Akt

ivn

i o

sig

ura

nic

i H

ZM

O

Postotak 7,40 6,20 5,62 5,16 4,66

Ukupni broj zaposlenih u poljoprivredi i prehrambenoj industriji

182.152 163.644 156.449 150.674 145.319

Postotak 13,35 12,20 11,60 11,09 10,76

Ukupni broj zaposlenih u poljoprivredi

137.049 118.641 111.246 105.671 99.047

Postotak 10,04 8,85 8,25 7,78 7,33

Izvor: DZS, 2004. godina Obrada: MPŠVG

Tablica 1-11b: Zaposlenost u poljoprivredi Aktivne osobe i zaposlenost u poljoprivredi* prema dobi i spolu;

Ukupno aktivno Ukupna zaposlenost Zaposlenost u poljoprivredi tisuća

Ukupno Muškarci Žene Ukupno Muškarci Žene Ukupno Muškarci Žene 2002./I.

Udio, % 100,0 100,0 100,0 15,5 15,9 15,3 ukupno 1.792 976 817 1.521 845 675 236 134 103

2002./II. Udio, % 100,0 100,0 100,0 14,9 15,0 14,8 ukupno 1.792 969 825 1.533 839 694 229 126 103

2003./I. Udio, % 100,0 100,0 100,0 16,8 16,2 17,6 ukupno 1.791 984 807 1.538 858 680 259 139 120

2003./II. Udio, % 100,0 100,0 100,0 16,8 16,1 17,6 ukupno 1.793 972 821 1.535 843 692 258 136 122

*obuhvaća poljoprivredu, lov i šumarstvo te ribarstvo (A+B) sukladno NCEA

Izvor: DZS, Popis radne snage

Posljednjih godina, kretanje prosječnih plaća u poljoprivrednom sektoru bilježi lagani porast, što je uvjetovano porastom ukupnog nacionalnog gospodarstva i BDP-a. Kao što je prikazano u Tablici 1-12, usporeñujući plaće s prosječnim plaćama na nacionalnoj razini, uočljivo je da su plaće u poljoprivredi, lovu, šumarstvu i ribarstvu ispod prosjeka, plaće u prehrambenoj industriji su u prosjeku, dok su u proizvodnji duhanskih proizvoda poprilično iznad nacionalnog prosjeka.

Tablica 0-1: Kretanja prosječnih plaća u poslovnim subjektima u sektoru poljoprivrede i prerade hrane (1999.-2003.) ( u HRK)

Podsektori 1999 2000 2001 2002 2003

Poljoprivreda, lov i šumarstvo 2.692 3.065 3.023 3.231 3.302

Ribarstvo 2.173 2.168 2.485 2.635 2.947

Proizvodnja prehrambenih namirnica i pića

3.044 3.254 3.558 3.761 3.987

Duhanska industrija 3.773 4.213 4.279 4.748 5.387

PROSJEČNA PLAĆA U HRVATSKOJ 3.055 3.326 3.541 3.720 3.940

Izvor: DZS, 2004. Obrada: MPŠVG Odnos valuta (1999 1€=7,58 kn, 2000 1€=7,63 knK, 2001 1€=7,47 kn, 2002 1€=7,41 kn, 2003 1€=7,56 kn)

1.2.2. POLJOPRIVREDA, PRERADA HRANE I OKOLIŠ Poljoprivreda je jedna od važnih odrednica razvitka ruralnih područja. Zbog toga, razvitak poljoprivrede mora biti sukladan ne samo skrbi za razvitak suvremene i tržišne poljoprivrede već i skrbi o prirodnom okolišu i očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti.

Poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj trenutno nije glavni zagañivač zbog uporabe manjih količina kemikalija. Ipak, očekivana pojačana uporaba kemikalija, naročito u sektoru stočarstva, doprinijet će većoj zagañenosti zbog nedostatka suvremenih objekata sigurnih za okoliš na većini poljoprivrednih gospodarstava te zbog nedovoljne primjene opsežnog Zakona o dobroj poljoprivrednoj praksi. Osim toga silazne (downstream) aktivnosti industrije prerade hrane će dodatno doprinijeti problemu zagañenja zbog zastarjele tehnologije. Trenutno, agro-mjere zaštite okoliša nisu obuhvaćene Zakonom o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu s iznimkom ekološke proizvodnje (vidi Poglavlje 2.2.1 – izravne potpore). No, postoji poseban propis kojim se ureñuje samo ekološka proizvodnja, a što se potiče kroz sustav izravnih potpora. Daljnje usklañivanje s acquis-em i praksom EU-a zahtijeva pripremu mjera unutar programa zaštite okoliša u poljoprivredi. U tu svrhu, poslan je zahtjev za dobivanje potpore unutar PHARE programa za 2005 g., a koji će se provoditi u 2006. g. Nizozemska Vlada je ustupila nacrt programa zaštite okoliša u poljoprivredi kojeg treba prilagoditi hrvatskim potrebama. MPŠVG koristi sredstva Svjetske banke kroz projekt "Hrvatski projekt kohezije poljoprivrednog acquis-a“ za 2005. g. Objavljen je natječaj za zapošljavanje kvalificirane osobe koja bi radila na pripremi mjera zaštite okoliša u poljoprivredi kao dio predpristupnog programa IPARD-a.

Prema dostupnim podacima8 iz 2002. g. o utjecaju na okoliš (takva istraživanja se rade svake godine), štetni utjecaji poljoprivrede i prerade hrane mogu se promatrati u nekoliko područja: Onečišćenje zraka Temeljne odredbe Direktiva EU-a koje ureñuju područje klimatskih promjena su prenesene u novi Zakon o zaštiti zraka (NN 178/04). Nacionalni inventarni izvještaj za razdoblje 1990-2003. g. je podnesen Tajništvu UN-ove Okvirne konvencije o klimatskim promjenama u lipnju 2005.g. sukladno zadanim smjernicama i formatu (CRF) . Hrvatska je taoñer istom Tajništvu dostavila I Predviñanja o emisijama stakleničkih plinova za razdoblje do 2020.g. Nacionalno priopćenje o klimatskim promjenama za razdoblje 1996.-2003. je u izradi, sukladno Od luci 4/CP.8 te će biti dostavljeno Tajništvu UN-ove Okvirne konvencije o klimatskim promjenama u prvoj polovici 2006.g. Od ukupne emisije tvari iz poljoprivrede koje onečišćuju zrak, u RH u 1999. godini, najznačajnije su emisija amonijaka (NH3) s 18.983 tona godišnje (59,65% ukupne emisije u RH), emisija metana (CH4) s 56.625 tona godišnje (20,94% ukupne emisije), emisija dušikovog oksida (N2O) s 5.579 tona godišnje (53,13% ukupne emisije).

Otpad Upravljanje otpadom jedno je od najproblematičnijih područja kad je u pitanju zaštita okoliša u Hrvatskoj. Ipak, doprinos poljoprivrede ovom problemu je prilično malen pa i zanemariv. U 2000. godini ukupna količina odbačenog otpada iz poljoprivrede (uključujući životinjski otpad i gnoj) iznosila je 153.618 tona (4,15% ukupnih količina u RH), a ukupna količina opasnog otpada (1999.g.) 12 tona (0,05 % ukupne količine u RH).

Zagañenje tla i vode Od 2000. g, kvalitetu vode sustavno nadziru 242 kontrolne stanice na nadzemnim vodama (rijeke,jezera,akumulacijska jezera) i izvorima u Hrvatskoj. U 2003.g, „Hrvatske vode“ su započele sa sustavnom kontrolom nadzemne vode. Sukladno odredbama Meñunarodne komisije za zaštitu Dunava, jedinstven sustav kontrole kvalitete vode u koritu Dunava je uveden u tri nadzorne stanice. Kvaliteta vode se takoñer kontrolira u 8 kontrolnim stanica (na ušćima rijeka u more) sukladno Konvenciji o zaštiti Mediterana od zagañivanja i njenom Protokolu o zaštiti Mediterana od kontinentalnih izvora. U sklopu suradnje sa Slovenijom i Mañarskom, kvaliteta voda u rijekama Muri, Dravi i Dunavu se kontrolira i testira u 12 kontrolnih stanica. Zajedničko mañarsko-hrvatsko vijeće za upravljanje vodom kontrolira kvalitetu voda u rijekama Muri, Dravi i Dunavu, a u sklopu bilateralne suradnje s Republikom Slovenijom, Zajedničko slovensko-hrvatsko vijeće za upravljanje vodom kontrolira kvalitetu vode u rijekama Muri, Savi, Dravi i Kupi. Pored Glavnog laboratorija za upravljanje vodom „Hrvatskih voda“, 12 ovlaštenih laboratorija sudjeluju u sustavnoj kontroli kvalitete vode. Većinom se radi o laboratorijima Zavoda za zaštitu javnog zdravstva pojedinih županija kao i nekoliko drugih institucija. Od MPŠVG-a se očekuje da do kraja 2005. g. izradi izmjene i dopune Zakona o vodi, izmjene i dopune Zakona o financiranju vodnog gospodarstva kao i Pravilnik o voñenju vodne dokumentacije. Ciljevi se dovršenje zakonske, administrativne i institucionalne procjene, odreñivanje zakonodavnih koraka kojima bi se prišlo daljnjem usklañivanju acquis-a za vode kao i provoñenje horizontalne procjene utjecaja sukladno Direktivi o nitratima, vodi za piće i opasnim tvarima, izrada Plana za usklañivanje sa zahtjevima Direktive o

8 Pokazatelji pritiska na okoliš, statistički izvještaji, 1165, DZS, 2002. godina

gospodarenju otpadnim vodama u urbanim sredinama, unapreñivanje svijesti i znanja o postupku usklañivanja te izgradnja institucionalnih i ljudskih kapaciteta za provedbu horizontalnih procjena utjecaja i razvoj Planova za usklañivanje. Statistike o udjelu obiteljskih i poslovnih gospodarstava na zagañenje tla i vode uzrokovano poljoprivrednim aktivnostima nisu dostupne. Kada je riječ o utjecaju poljoprivrede na onečišćenje tla i vode, procjenjuje se da objektivnu opasnost predstavlja nekontrolirana uporaba tekućeg gnojiva i otpadnih voda koji potječu od intenzivnog uzgoja i tova stoke. Procjenjuje se da iz gnojiva nastaje oko 65.000 tona dušika (N) i oko 33.000 tona fosfornog pentoksida (P2O5) na godinu9

Štetni utjecaji stočarstva na okoliš ne ovise u tolikoj mjeri o opterećenju po jednom hektaru poljoprivrednog zemljišta koji iznosi oko 0,22 uvjetnih grla (u.g.), što predstavlja najniži prosjek u usporedbi s državama članicama EU-a. Ali oni su izravno vezani s zastarjelim proizvodnim sustavima i sustavima upravljanja proizvodnjom usjeva i životinja. Problem predstavlja nedostatak sustava za čuvanje i gospodarenje stajskim gnojivom na poljoprivrednim gospodarstvima. Velik broj gospodarstava nije kvalitetno razriješio taj problem i daleko je od standarda EU-a.

Sukladno smanjenju broja stoke, u RH je smanjena i potrošnja organskih gnojiva na manje od 10 milijuna tona 2001. godine u usporedbi s 16 milijuna tona iz 199110.

Posljednji podaci o uporabi mineralnih gnojiva pokazuju da je njihova godišnja potrošnja dosegla 550.000 tona (215.000 tona aktivnog sastojka) odnosno prosječno 253 kg po hektaru obradive površine. Ovo su relativno male količine, ali s znatno različitim regionalnim razlikama: naime podaci MZOUPG-a o uporabi prirodnog gnojiva po hektaru obradive površine kreće se od 550kg/ha u Požeško-slavonskoj županiji do 18 kg/ha u planinskoj regiji Primorsko-goranske županije. Godišnje se primjeni od 8 do 10 tisuća tona sredstava za zaštitu bilja, od čega se oko 90% koristi u zaštiti proizvode, poglavito za voće, povrće i žitarice.

Potrošnja sredstava za zaštitu bilja u RH ustalila se na visini od oko 3.300 tona aktivne tvari godišnje. Od toga 5-6 % otpada na insekticide, 35-45% na fungicide i 50-60 % na herbicide. Potrošnja sredstava za zaštitu bilja po hektaru obradivih površina u RH je od 2,5 do 3 kg aktivne tvari po hektaru. Nepostojanje jasnog sustava učinkovite uporabe mineralnog gnojiva i pesticida je najveći problem kojeg treba ukloniti. Apsurdno je da mjere poticanja većine oraničnih kultura uključuju nabavu mineralnih gnojiva koja se potom nekontrolirano primjenjuju za vrijeme pogrešnih godišnjih doba i/ili u dvojbenoj formulaciji i dozama. Uporaba većih količina mineralnih gnojiva na poljoprivrednim gospodarstvima s intenzivnom proizvodnjom, predstavlja potencijalnu opasnost za okoliš, te postoji rizik gubitka dušika otjecanjem u podzemne vode. Udio poljoprivrednog onečišćenja predstavlja samo jedan od elemenata zagañenja voda hranjivim tvarima na području vodnog gospodarstva u porječjima. Postupak poboljšanja vodnog gospodarstva u porječjima pojačanom primjenom dobre poljoprivredne prakse, kontrola vode, tla, utjecaja na okoliš te jačanje zakonodavnog okvira će biti provedeni sukladno smjernicama koje se odnose na zaštitu okoliša i vodno gospodarstvo.Usklañivanje zakonodavstva se prvenstveno odnosi na Direktivu o nitratima koja je dio acquis-a za vode te sastavni dio Okvirne direktive o vodi EU-a. Prema procjeni usklañenosti, sukladnost Direktive o nitratima s postojećim hrvatskim propisima vezanim uz vodu iznosi 20%. Program kontrole nitrata u nadzemnim vodama i dijelom u podzemnim vodama bit će pokrenut sukladno zahtjevima iz Direktive i Plan o zaštiti nacionalnih voda (NN 8/99; Poglavlje D.IV(a)). Zone izložene nitratima dosad još nisu odreñene; meñutim, državna tijela zadužena za vodno gospodarstvo su obvezna pripremiti plan i provesti aktivnosti sukladno smjernicama iz Direktive. 9 Iz Državne strategije za zaštitu okoliša, MZOPUG, 2002. godina 10 Izvor: Odsjek specijalne životinjske proizvodnje, Poljoprivredni fakultet

Očekivani trend pojave većih poljoprivrednih jedinica, posebice u sustavu konvencionalne poljoprivrede, imat će za posljedicu dodatno povećanje rizika i negativnog utjecaja poljoprivrede na okoliš. Pri tome je primjena mineralnog i stajskog gnojiva odnosno dušika bez nadzora takoñer postaje mogući izvor onečišćenja podzemnih voda zbog čega je potrebno izraditi detaljnije preporuke za adekvatnu primjenu ovih gnojiva.

Erozija tla

Erozija vode predstavlja najznačajniji uzrok degradacije tla u Hrvatskoj. Na osnovu istraživanja o vodenoj eroziji tla, izrañena je karta rizika za poljoprivredna zemljišta. Od ukupnog poljoprivrednog područja u Hrvatskoj, kategorija niskog rizika iznosi 54%, srednjeg rizika 23% i konačno visokog rizika dodatnih 23%. Dosad se nije prišlo izradi propisa o nepovoljnim hidrološkim i pedološkim karakteristikama (vidi Poglavlje 1.1.4.2), no područja s visokim rizikom erozije tla bi morala biti klasificirana kao područja s težim uvjetima gospodarenja.

Ekološka poljoprivredna proizvodnja Počeci ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj datiraju u osamdesete godine prošlog stoljeća. Zakon o ekološkoj poljoprivredi je usvojen 2001. godine. Njegov veći dio je usklañen s Direktivom EU-a 2092 te sa Smjernicama IFOAM-om11. Ukupni broj registriranih ekoloških poljoprivrednika u Hrvatskoj iznosi 257 (stanje na dan 1. rujna 2005.). Uspostavljen je sustav za nadzor i izdavanje certifikata ekološkim proizvoñačima. Postoji šest registriranih inspekcijskih tijela i dva tijela za izdavanje certifikata. S obzirom na činjenicu da je ovakva proizvodnja relativno nova, površine koje se koriste u ekološkom poljodjelstvu nisu značajne, ali pokazuju uzlazni trend.

� Livade i travnjaci 698,4 ha � Pčelinji pašnjaci 3.948,4 ha � Obrañena zemlja 2.593,2 ha � Šume 61,5 ha � Voćnjaci 51,2 ha � Vinogradi 32,4 ha � Maslinici 14,5 ha � Zemlja namijenjena svrsi 8,8, ha

UKUPNA POVRŠINA 7408 ha Izvor: MPŠVG, rujan 2005. Povećana svijest javnosti, tržišne mogućnosti i poticaji za ekološku poljoprivredu koji značajno nadmašuju poticaje za konvencionalnu poljoprivredu mogu ubrzati rast i razvoj ekološke poljoprivrede. Razvojna strategija ekološke poljoprivrede je izrañena kroz FAO projekt «Raznolika proizvodnja i certificiranje u poljoprivrednim sustavima pozitivno orijentiranim prema okolišu» (TCP/CRO 2902(A)). Do 2010. g, sukladno razvojnim ciljevima strategije, otprilike 10% ukupne poljoprivredne proizvodnje bi se trebala odnositi na ekološku proizvodnju. Veliki potencijal za ekološku proizvodnju leži u područjima u i oko nacionalnih parkova, zaštićenih područja prirode i prirodnih travnjaka. Poticaji za ekološku poljoprivredu u Hrvatskoj su puno veći nego za konvencionalnu poljoprivredu i iznose 3.000,00 kuna/ha za

11 Meñunarodna federacija pokreta za ekološku poljoprivredu

poljodjelstvo dok su u stočnoj proizvodnji poticaji 25% veći nego za konvencionalnu poljoprivredu. Ekosustavi i biološka raznolikost krajobraza Oko 10% područja RH je zaštićeno, a to su uglavnom nacionalni parkovi i parkovi prirode (8,7% područja), dok se u ostatak ubrajaju zaštićeni krajobrazi, spomenici prirode itd. Od sveukupno 8 nacionalnih parkova ukupne površine 994 km², tri se nalaze na otocima, dva predstavljaju posebnosti kršnog ekosustava a tri su tipične planinske regije s raznolikom vegetacijom i reljefom. Deset parkova prirode ukupne površine 4.046 km² nadopunjuju zaštićena područja. Šume kao dio ovog područja čine 33% šuma cijele države. Regije pod kršem pokrivaju 54% nacionalnog teritorija, a protežu se od sjevernih nizina s manjim područjima sve do brdskih i obalnih pojasa čineći značajan dio jadranske obale. Zbog svoje ekstremne osjetljivosti, posebna se pažnja mora posvetiti zaštiti od erozije tla i zaštiti podzemnih voda od onečišćenja uzrokovanog poljoprivrednim aktivnostima. Najvećim dijelom regije pod kršem imaju nepovoljne hidrološke i pedološke karakteristike što ih svrstava u potencijalna područja s težim uvjetima gospodarenja. Zbog toga MZOUPG je započeo model program - Očuvanje ekosustava krša - u Lici i Gorskom kotaru. Program se primjenjuje u razdoblju od 2003. do 2007. godine, a ukupna novčana sredstva iz nacionalnih i donatorskih izvora iznose otprilike 6,7 miliona eura. Program podržava reviziju pravnog i administrativnog sustava, crtanje karata i praćenje, obrazovanje i obuku, radove malih razmjera, podizanje javne svijesti te projekte unutar sektora turizma i poljoprivrede. U planinskim regijama, tradicionalna ureñenje gospodarstava malih razmjera predstavljaju bitne značajke očuvanja biološke raznolikosti. Depopulacija odreñenih područja planinskih regija predstavlja potencijalnu prijetnju odreñenim habitatima zbog ukidanja tradicionalnih poljoprivrednih aktivnosti. Obveza nadzora stanja u području očuvanja prirode i podnošenje izvješća po tom pitanju je zadaća Ministarstva kulture, Državnog instituta za zaštitu prirode, županija i upravnih tijela zaštićenih područja. Hrvatska agencija za okoliš imenovala je Centar za biološku raznolikost tijelom za prikupljanje podataka o pokazateljima biološke raznolikosti o kojima je potrebno izvjestiti Europsku agenciju za okoliš. Prvo izvješće je Hrvatskoj agenciji za okoliš podneseno u lipnju 2005. U pogledu nadzora očuvanja prirode potrebno je spomenuti i Informativni sustav o zaštiti prirode koji služi za obradu, analizu i prezentaciju podataka o zaštiti prirode (baze podataka i web aplikacije za prikaz podataka). Državni institut za zaštitu prirode razvija takav sustav koji bi trebao biti dovršen u sklopu PHARE projekta za 2005.g. «Provedba NATURE 2000 u Hrvatskoj u razdoblju 2006.-2007.g.». Još uvijek ne postoji sustavni nadzor biološke raznolikosti niti nadzor nad očuvanjem prirode u Hrvatskoj, no postoji niz aktivnosti koji će kroz dvije-tri godine rezultirati sustav sukladnim zahtjevima EU-a. U 2005.g, Državni institut za zaštitu prirode je dovršio projekt «Izgradnja Nacionalne ekološke mreže kao dijela Paneuropske ekološke mreže i mreže NATURA 2000 EU-a» (CRO-NEN), koji je financiran iz LIFE-a III, a što je, izmeñu ostaloga, rezultiralo i prijedlogom razvoja Nacionalne ekološke mreže (baza podataka GIS). Nacionalna ekološka mreža je prvi korak u pripremi prijedloga NATURA 2000 kao dijela pristupnog procesa Republike Hrvatske Europskoj uniji. Metodologija izrade ekološke mreže se temeljila na analizi rasprostranjenosti «ključnih» vrsta i tipova habitata. Odabrane su vrste i tipovi habitata koji su ugroženi na nacionalnoj i meñunarodnoj razini. Paralelnim proučavanjem karata rasprostranjenosti vrsta, karata s tipovima habitata i karte zaštićenih područja utvrñeno je koja su to područja s najvećom

gustoćom prioritetnih vrsta i habitata. Potom su ta područja bila procijenjena polazeći iz kuta zaštite prirode. Na taj je način bilo utvrñeno jesu li i u kojoj se mjeri ta područja nalaze unutar postojećih granica zaštićenih područja; jesu li granice zaštićenih područja prikladne za zaštitu biološke raznolikosti ili je potrebno da se one promijene; stvorene su tampon zone oko središta tih područja; isplanirani su koridori za komunikaciju meñu ključnim vrstama, a, tamo gdje je potrebno, izrañena su i područja obnove. Meñunarodna i nacionalna središnja područja bili su rezultati spajanja sljedećih mjesta: - svi nacionalni parkovi i parkovi prirode (velika zaštićena područja važna za očuvanje

biološke raznolikosti) - svi posebni rezervati, postojeći i ucrtani u planovima - područja važna za ptice navedene u Prilogu I Direktive o pticama (Institut za ornitologiju,

CASA) - područja važna za druge vrste koje su ugrožene na meñunarodnoj (NATURA 2000) i

nacionalnoj razini (crveni popis): šišmiši, delfini, gljive, endemske vrste itd. - reprezentativan dio ukupne površine pokrivene tipovima habitata koji su ugroženi na

meñunarodnoj (NATURA 2000) i nacionalnoj razini. Koridorima su postali: - sve veće rijeke sa bočnim kopnenim pojasom od 50 do 100 metara - šumski koridori izmeñu šumskih središnjih područja - ptičje migracijske rute preko Jadrana - obalni pojasevi mora važni za morske kornjače i delfine Procijenjeno je da su tampon zone potrebne kako bi okružile središnje zone. Izrañen je prijedlog stvaranja nekoliko zona obnove no njihov točan položaj tek treba biti odreñen (vidi Prilog 10.8 – Nacionalne ekološke mreže u Hrvatskoj). Ovaj je prijedlog Nacionalne ekološke mreže, pripremljen u Državnom institutu za zaštitu prirode, ujesen 2005. proslijeñen u postupak konzultacija i konačno hrvatskoj Vladi na usvajanje. Ekološki rizici vezani uz industriju prerade hrane Industrija prerade hrane je meñu najvećim proizvoñačima industrijskih otpadnih voda. Od ukupno 52 milijuna m³ otpadnih voda po godini na prehrambenu industriju otpada oko 30% odnosno 15 mlilijuna m³. Oko 76% ovog iznosa se ispušta u kanalizaciju, ostatak u prirodu. Oko 70% otpadnih voda iz industrije prerade hrane koja se ispušta u kanalizaciju podložna je prethodnoj obradi. U nekim slučajevima otpadne vode predstavljaju opasnost osjetljivom ekosustavu krša u zaštićenim područjima poput Limskog kanala. To Hrvatskoj predstavlja dodatni problem naročito zbog potrebe za gradnjom i modernizacijom gradskih objekata za obradu otpadnih voda. Trenutno se samo 12% gradskih otpadnih voda u Hrvatskoj u potpunosti obrañuje (fizički, kemijski i biološki).Glavni dio od 52% se samo fizički obrañuje. Ekološki rizici vezani uz ribogojstvo Uzgoj morske ribe, školjki i rakova je u stalnom porastu. Što se tiče ekoloških zahtjeva, uzgoj tune je izazvao zabrinutost u lokalnim sredinama glede negativnog utjecaja na okoliš. Ekološke inspekcije ribogojilišta koje su sa radom počele 2001. godine su postale učestalije. Nadalje, primjenjuju se nacionalni standardi na smanjivanje potencijalnog negativnog utjecaja na stanovništvo. Nadzor aktivnosti na farmi školjki i rakova je pokazala napredak ekološke situacije otkad su se uzgojne aktivnosti uskladile s nacionalnim propisima. Unatoč tome što su aspekti zaštite okoliša uključeni u druge politike, sukladno Nacionalnoj strategiji zaštite okoliša, provedba još uvijek kasni. Zakonske aktivnosti koje se odnose na Procjenu utjecaja na okoliš i Stratešku procjenu okoliša, potrebne radi usklañivanja s acquis-

em EU-a, su objašnjene u Poglavlju 2.4.4. Naglašavajući važnost pozitivne prakse u zaštiti okoliša i usvajanja standarda zaštite okoliša, posebno u sektoru stočarstva i gospodarenja životinjskim otpadom, program SAPARD doprinosi hrvatskim postignućima pri usvajanju standarda i prakse EU-a. Mjere SAPARDA će doprinijeti hrvatskom usvajanju standarda EU-a kroz primjenu pozitivne prakse i tehnika u zaštiti okoliša. Jednako tako će se u promotivnim kampanjama SAPARD-a usmjerenim na ruralno stanovništvo i lokalnu upravu promovirati bolje razumijevanje i svijest o zaštiti okoliša.

1.2.3. POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE

1.2.3.1. Reforma zemljišne politike Hrvatsku je poljoprivredu tijekom dugog razdoblja karakteriziralo dvojna struktura vlasništva. Poljoprivredni iznosi su se kanalizirali prema malom broju velikih poljoprivrednih gospodarstava u vlasništvu države, dok su mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva bila ograničene veličine i smatrali su se marginalnim proizvoñačima. Rezultat toga je bila neravnomjerna struktura vlasništva zemljišta s velikim brojem malih poljoprivrednih gospodarstava, u nemogućnosti da ostvare profit dovoljan za pristojan život i potrebno ulaganje u proizvodnju. Iako mali, obiteljska poljoprivredna gospodarstva drže oko 80% poljoprivrednih resursa (posjeda, životinja, itd.) ali mnogi od njih se ne mogu održati i usmjeriti na tržište, stoga nisu konkurentni. Prosječna veličina gospodarstva, od onih upisanih u Upisnik gospodarstava (svaki poljoprivrednik koji želi primati potporu i prodavati svoje proizvode mora se prvo registrirati), iznosi 8 ha. U Upisnik gospodarstava upisano je oko 150 000 gospodarstava. Upisnik gospodarstava je administrativni instrument uspostavljen 2003. godine, sukladno Zakonu o poljoprivedi. Sva gospodarstva - primaju državnu potporu (izravne potpore, dodatak na dohodak, kapitalno ulaganje,

ruralni razvoj) - prodaju svoje proizvode na tržištu (primjenjivo na obiteljska poljoprivredna gospodarstva) - koja su registrirana u različite upisnike koje vodi MPŠVG i pripadajuće institucije

obvezna su se registrirati i u Upisnik gospodarstava. Danas većinu hrvatskih poljoprivrednih gospodarstava karakterizira malo i fragmentirano zemljište, kao najveći ograničavajući faktor porasta njihove konkurentnosti. Zbog toga, jedna od glavnih značajki poljoprivredne rekonstrukcije je vezana uz zemljišnu politiku s glavnim ciljem konsolidacije zemljišta, daljnje privatizacije državnih poljoprivrednih zemljišta i razvoja zemljišnog tržišta. Državnim zemljištima u vlasništvu države se upravlja sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (NN 66/01, 87/02, 48/05 i 90/05), vidi 2.1.1, na osnovu kojeg općine i gradovi (jedinice lokalne samouprave) donose svoje programe, koje je prethodno odobrilo MPŠVG. Program je okvir koji definira tri tipa uprave: prodaja, najam i koncesija. Općine i županije, uz odobrenje MPŠVG-a, vode prodaju i najam kao i izbor najpovoljnije ponude za prodaju i najam. Pri odabiru najbolje ponude prednost se daje obiteljskim

poljoprivrednim gospodarstvima. Odluku o obavljivanju natječaja za dodjelu koncesija donosi Vlada. Koncesija se dodjeljuje za duže razdoblje: 10-30 godina za biljnu i životinjsku proizvodnju ili 20-40 godina za višegodišnje usjeve. Pri dodjeli koncesija prednost imaju tvrtke (pravne osobe). Najbolji se ponuñač za prodaju, najam ili koncesiju bira na temelju priritetnih prava definiranih Zakonom o poljoprivrednom zemljištu. Strukturalne promjene takoñer ovise o uspostavi modernog katastra i sustava zemljišnih knjiga. U tijeku je izrada Hrvatskog projekta za zemljišne knjige i katastar za koji je zaduženo Ministarstvo pravosuña. Cilj tog projekta je izgradnja učinkovitog sustava zemljišne administracije kako bi se doprinijelo razvoju učinkovitog tržišta nekretnina.

1.2.3.2. Korištenje poljoprivrednog zemljišta i privatizacija poduzeća u državnom vlasništvu

Prema Statističkom godišnjaku, 2002. g. je od ukupne površine poljoprivrednog zemljišta u Republici Hrvatskoj 1.046.576 ha ili 33% bilo u državnom vlasništvu, od čega 29% obradive zemlje ( obrañena zemlja, vrtovi, maslinici i vinogradi), a 71% neobrañene zemlje (livade i pašnjaci). Podaci nisu pouzdani iz razloga koji su objašnjeni u Poglavlju 1.2.3.3. Meñutim, oni svejedno daju odreñenu ideju o udjelu poljoprivrednog zemljišta koje je još uvijek u državnom vlasništvu. Ti podaci nisu potpuni niti meñusobno usklañeni. MPŠVG trenutno radi na popisivanju ključnih podataka vezanih uz raspolaganje poljoprivrednim zemljištem te je i započelo sa uspostavom informatičkog sustavakoji bi trebao rezultirati jedinstvenom bazom podataka. Sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (NN 66/01 i 87/02), poljoprivrednim zemljištem u državnom vlasništvu se upravlja prema Programima o raspolaganju poljoprivredim zemljištem u državnom vlasništvu, a koje donose općine i gradovi. Zakon o poljoprivrednom zemljištu, donesen 2001. g, preuzeo je sljedeće oblike raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u državnom vlasništvu: prodaja, najam i koncesija. Drugi oblici raspolaganja se više ne primjenjuju (doživotni zakup - dodjela poljoprivrednog zemljišta bez naknade, i dodjela zemljišta - dotacija poljoprivrednog zemljišta bez naknade odreñenim kategorijama stanovništva – ratnim veteranima i obiteljima s nekoliko djece, vidi Prilog 10.3.). To je učinjeno na temelju Vladine odluke i članka 58. (najam na neodreñeno vrijeme kojim se reguliraju odnosi izmeñu države-vlasnice poljoprivrednog zemljišta te nekadašnjih korisnika zemljišta - pravne osobe). Iznajmljivanje i koncesija poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu ne znači i prijenos vlasništva na stvarnog korisnika zemljišta. Poljoprivredno zemljište ostaje u vlasništvu države, a isplata naknade se traži od „korisnika zemljišta“. Meñutim, poljoprivredno zemljište u vlasništvu države se prodaje ili „vraća“ prijašnjim vlasnicima. I prodaja zemljišta kao i povratak zemljišta znače prijenos vlasništva s države na kupca odnosno u slučaju „povratka“ na prijašnjeg vlasnika (privatizacija). Kad je u pitanju privatizacija poljoprivrednog zemljišta, potrebno je istaknuti sljedeće prepreke: - nerazvijano tržište kupoprodaje zemljišta što proizlazi iz neriješenih imovinsko-pravnih

odnosa kao posljedice preklapanja podataka iz zemljišnih registrima koji su nekoordinirano voñeni i nisu usklañivani (zemljišne knjige i katstri)

- nedovoljna geodetska izrada karata, posebno u područjima gdje je dovršena konsolidacija zbog čega karta tog područja ne odgovara zemljišnom registru.

- postupci povrata imovine (Zakon o povratu imovine oduzete za vrijeme komunističke Jugoslavije, NN 92/95 od 30. listopada 1996) za koje je potrebno dosta vremena zbog nedostatka potrebne dokumentacije ( u većini slučajeva postupke su pokrenuli nasljednici nekadašnjih vlasnika kojima je bila oduzeta zemlja); osim toga, zemljište je najčešće dio konsolidirane proizvodne jedinice što onda zahtijeva identifikaciju i kontrolu na licu mjesta;

- nedostupnost povoljnih kreditnih sredstava za kupnju zemljišta i ureñenje parcela - nedovoljno razvijena infrastruktura (prometnice, hidromelioracijski i agromelioracijski

zahvati i drugo) Gore navedene prepreke i fragmentacija zemljišta u privatnom vlasništvu doprinosi otegnutom razvoju tržišta poljoprivrednog zemljišta. Postupak privatizacije poljoprivredno-prehrambenih tvrtki traje od 1993. godine kad je bio donesen Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća. Zakon o privatizaciji je donesen u kasnijoj fazi. Preko Hrvatskog fonda za privatizaciju, koji je bio vlasnik dionica u ime države, do danas je privatizirano više od 400 poduzeća iz poljoprivredno-prehrambenog sektora. Kraj tom procesu se dao naslutiti 2004. godine kad je bio dovršen postupak privatizacije u velikom broju poljoprivredno-prehrambenih poduzeća, posebno onih poduzeća u kojima je Hrvatski fond za privatizaciju većinski vlasnik. Meñu značajnijim poduzećima, sljedeća su bila privatizirana u navedenom razdoblju: Kutjevo, Inc, Kutjevo; ðakovština Inc., ðakovo; Orahovica, Inc, Orahovica and IPK Croatia, Ltd., Osijek. Nastavak privatizacije poduzeća u kojima je Hrvatski fond za privatizaciju se očekuje tijekom 2005. godine. Do listopada, sljedeća poduzeća su bila privatizirana: Belje, Inc., Darda; PIK Vrbovec, Inc, Vrbovec; IPK Ratarstvo-stočarstvo, Ltd., Osijek; IPK Tvornica šećera, Ltd, Osijek; IPK Croatia, Ltd,, Osijek and IPK Erdutski vinogradi, Ltd, Osijek. Potrebno je još privatizirati manji broj poduzeća kako ni se dovršio proces privatizacije poljoprivredno-prehrambenih poduzeća. Meñu značajnijim ističemo Sladorana, Inc, Županja and IPK Tvornica ulja, Ltd, Čepin.

1.2.3.3. Korištenje poljoprivrednog zemljišta Statistički podaci o korištenju poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj su najproblematičniji od svih poljoprivrednih podataka zbog postojanja različitih izvora. MPŠVG će stoga, zajedno s Poljoprivrednim statističkim odjelom unutar Državnog zavoda za statistiku, morati pronaći odgovarajuće i brzo rješenje kako bi se poboljšala vjerodostojnost podataka, sukladno aktivnostima koje su poduzete U sklopu reforme zemljišne politike u Hrvatskoj (vidi 1.2.3.1) Trenutno postoje tri statistička izvora glede poljoprivrednih zemljišta. Podaci iz Statističkog godišnjaka se temelje na katastru, koji dugo nije ažuriran te ne može pružiti vjerodostojne podatke o korištenju poljoprivrednog zemljišta. Drugi izvor podataka je Upisnik gospodarstava MPŠVG-a u kojem se nalaze podaci o korištenju poljoprivrednog zemljišta onih gospodarstava koje su primile bilo kakvu vrstu potpore u skladu sa shemom financijske potpore MPŠVG-a ili su registrirane kao gospodarstva koja proizvode za potrebe tržišta. Treći statistički izvor je Popis poljoprivrede iz 2003. godine. Te podatke, koji su izravno dostavili sami poljoprivrednici, koristi MPŠVG u statističke svrhe jer daju najrealniju sliku o trenutnoj situaciji o korištenju poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj, iako tim podacima nedostaje odgovarajuća vjerodostojnost, a i ne ažuriraju se na godišnjoj bazi.

Katastarski podaci iz Statističkog godišnjaka pokazuju previsoku ukupnu veličinu poljoprivrednog zemljišta koji je u 2004. iznosio 3.14 milijuna ha od kojih je 67% bilo u privatnom, a 33% u državnom vlasništvu. Usporeñujući taj podatak s podacima iz Popisa poljoprivrede iz 2003. proizlazi kako ukupna veličina poljoprivrednog zemljišta u katastru skoro triput viša od podataka dobivenih od samih poljoprivrednika. Prema Popisu poljoprivrede iz 2003. godine, ukupna veličina poljoprivrednog zemljišta u RH iznosi 1.07 ha od kojih se 84% nalazi u posjedu obiteljskih gospodarstava dok je 16% u vlasništvu poslovnih subjekata. Iz podataka unesenih u Upisnik gospodarstava MPŠVG-a za 2003 proizlazi da ukupna površina poljoprivrednog zemljišta iznosi 849.549 ha što je otprilike 79% ukupnog poljoprivrednog zemljišta prema Popisu poljoprivrede iz 2003. U Tablici 1-13 su prikazani ukupni iznosi vezani uz korištenje poljoprivrednog zemljišta podijeljeni prema namjeni (izvor: Popis poljoprivrede, 2003), dok su u Tablici 1-14 podaci o kategorijama korištenja poljoprivrednog zemljišta prikazani po županijama. Tablica 1-13: Uporaba poljoprivrednog zemljišta u 2003. prema kategorijama namjene zemljišta, (ha)

Kategorija ha oranice i vrtovi 808.202 voćnjaci 31.163 vinogradi 27.688 livade 149.790 obradivo zemljište 1.016.843 pašnjaci 60.561 poljoprivredno zemljište 1.077.404

Izvor: Popis poljoprivrede 2003.; DZS; Tablica 1-14: Površina poljoprivrednog zemljišta u 2003. prema kategorijama zemljišta i županijama, (ha)

Oranice i vrtovi

Voćnjaci Vinogradi Livade Pašnjaci Poljop.

zemljište Županija

1 2 3 4 5 6=1+2+3+

4+5+ Bjelovarsko-bilogorska 66,495 1,180 647 21,013 2,114 91,449 Brodsko-posavska 56,815 1,640 315 2,785 762 62,316 Dubrovačko-neretvanska 932 3,206 1,822 400 884 7,244 Istarska 12,091 1,724 3,048 4,070 3,711 24,644 Karlovačka 17,858 744 528 11,756 3,159 34,045 Koprivničko-križevačka 57,201 1,182 1,624 15,804 420 76,232 Krapinsko-zagorska 14,382 976 2,093 9,785 548 27,784 Ličko-senjska 7,002 406 42 10,897 6,097 24,444 Meñimurska 27,359 915 856 4,068 322 33,520 Osječko-baranjska 176,709 2,115 1,823 2,202 1,245 184,094 Požeško- 35,530 918 1,142 4,181 778 42,548

slavonska Primorsko-goranska 487 122 110 575 2.521 3.816 Sisačko-moslavačka 43,732 1,312 497 13,120 4,061 62,722 Splitsko-dalmatinska 5,539 4,051 3,114 2,750 5,284 20,738 Šibensko-Kninska 1,428 1,994 1,366 2,229 4,181 11,198 Varaždinska 27,840 888 2,287 7,158 340 38,513 Viroviti čko-podravska 74,762 1,255 811 4,129 2,794 83,752 Vukovarsko-srijemska 117,850 1,341 1,048 511 327 121,078 Zadarska 5,710 2,035 1,781 3,094 8,411 21,030 Zagrebačka 58,201 2,736 2,578 26,686 2,112 92,312 Ukupno 808,202 31,163 27,688 149,790 60,561 1,077,404

Izvor: MPŠVG, Popis poljoprivrede, stanje 2003.

1.2.3.4. Navodnjavanje U Hrvatskoj se navodnjava svega 6.000 hektara iako postoje potencijali za navodnjavanje čak 600.000 hektara. Hrvatska, nakon Albanije navodnjava najmanje poljoprivrednih površina i na taj je način daleko od ostalih tranzicijskih država.

Nedostatak sustava za navodnjavanje u Hrvatskoj nije rezultat nedovoljnih izvora vode nedovoljnog održavanja infrastrukture i opreme za navodnjavanje. Ovakva situacija je djelomično rezultat promjena u vlasničkoj strukturi, posljedica rata i promjena u upravljanju poljoprivrednim vodenim resursima. Država je svojevremeno provodila program kreditiranja za kupnju opreme za navodnjavanje poljoprivrednih gospodarstava, no on se pokazao neuspješnim jer su poljoprivrednici bili nezainteresirani za uzimanje kredita zbog loše razvijene osnovne infrastrukture za navodnjavanje. 2004 g., započet je Državni program za navodnjavanje, upravljanje poljoprivrednim zemljištem i vodnim resursima u Hrvatskoj. Pripremljen je Glavni plan i bit će u potpunoj primjeni 2006. godine. Jedan od njegovih osnovnih ciljeva je razvoj i poboljšanje sustava infrastrukture za navodnjavanje. Nedostatak sustava za navodnjavanje naročito pogañanja sektor proizvodnje voća i povrća što se očituje u nedovoljnoj kvaliteti proizvoda. Posljedice nekorištenja navodnjavanja su katastrofalne po seljake i čitavo gospodarstvo, naročito u 2000. i 2003. godini kada je zbog suša većina županija pretrpjela ogromnu štetu u poljoprivrednoj proizvodnji (vidi 2.2.2 Plaćanja za sušu 2003. godine).

1.2.3.5. Struktura poljoprivrednih gospodarstava Prema podacima iz Popisa poljoprivrede 2003. Državnog zavoda za statistiku, u Republici Hrvatskoj postoji 449.896 kućanstva s poljoprivrednom proizvodnjom, te 1.364 poslovna subjekta koja se bave poljoprivredom (pravne osobe i obrtnici). Od ukupno 1.077.403 ha korištenoga poljoprivrednog zemljišta, kućanstva posjeduju 860.195 ha, a poslovni subjekti 217.208 ha. Glavni uzroci neučinkovite poljoprivredne proizvodnje su male površine zemljišta, dislokacija i isuviše fragmentirana struktura poljoprivrednih gospodarstava, a što se posebno odnosi na obiteljska gospodarstva. Prosječna površina korištenoga poljoprivrednog zemljišta u slučaju poljoprivrednih kućanstava iznosi svega 1.9 ha, a manje od 5% od ukupnog broja poljoprivrednih kućanstava posjeduju više od 10 ha zemljišta. Poslovni subjekti koriste znatno veće poljoprivredne površine, u prosjeku 159.2 ha. Podjela

gospodarstava prema veličini korištenog zemljišta je prikazana u Tablicama 1-15 i 1-16. Značajna razilka izmeñu prosječne veličine obiteljskih gospodarstava i poslovnih subjekata leži u činjenici da poslovni subjekti (najčešće je riječ o nekadašnjim agrokombinatima) koriste većinu konsolidiranog zemljišta u državnom vlasništvu, sukladno posebnim dogovorima proizašlim iz Zakona o poljoprivrednom zemljištvu.

Teza da je jedan od glavnih razloga niske i neučinkovite poljoprivredne proizvodnje mali posjed, te dislociranost i usitnjenost parcela dobila je svoju potvrdu i u podacima iz Popisa poljoprivrede 2003: samo 5.250 poljoprivrednih kućanstava (oko 1,2 %), raspolaže s poljoprivrednim zemljištem većim od 20 ha. Sa 10 do 20 ha zemljišta raspolaže 15.638 poljoprivrednih kućanstava ili 3,5 % od ukupnog broja. Njih 42.426 ili 9,4 % ima u prosjeku poljoprivrednog zemljišta od 5 do 10 ha, a 45.732 ili 10,2% od 3-5 ha. Znatno je veći broj poljoprivrednih kućanstava, 112.062 ili oko 25 % čija prosječna korištena poljoprivredna površina iznosi iznad jednog do dva ha. O usitnjenosti obradivih površina pak najviše govori podatak da oko 50 % kućanstava odnosno njih 227.4 tisuća, u prosjeku ima manje od 1 ha poljoprivrednog zemljišta. Pri tome valja naglasiti kako se navedena prosječna korištena površina većine manjih poljoprivrednih kućanstava nalazi na više lokacija. Sve je to razlogom za manju i težu, a počesto i neisplativu proizvodnju u seoskim gospodarstvima. Brojke jasno pokazuju da je prosječna veličina poslovnih subjekata dovoljna za status komercijalnih poljoprivrednih subjekata dok prosječna veličina obiteljskih poljoprivrednih posjeda pokazuje kako su oni primitivne ili poluprimitivne farme. Ova situacija je prikazana u Tablici 1-15 i 1-16. Tablica 1-15: Obiteljska poljoprivredna gospodarstva prema veličini korištenog zemljišta, 2003.

Površina (ha) <1 1-3 3-5 5-10 10-20 >20 UKUPNO

Broj obiteljskih poljoprivrednih kućanstava

227.434 112.062

45.732

42.426

15.628

5.250

448.532

Udio u% 50,7 25,0 10,2 9,4 3,5 1,2 100

Izvor: MPŠVG, Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, stanje u 2003. Tablica 1-16: Poslovni subjekti prema veličini korišteno zemljišta, 2003.

Površina (ha) <1 2-5 6-10 11-50 51-100 >100 UKUPNO

Broj poslovnih subjekata

327

175

127

359

145

231

1.364

Udio u% 24,0 12,8 9,3 26,4 10,6 16,9 100

Izvor: MPŠVG, Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, stanje u 2003.

1.2.4. STRUKTURA POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE Hrvatsku karakteriziraju zemljopisno i klimatski raznolike regije koje omogućuju različitu poljoprivrednu proizvodnju s širokim spektrom proizvoda kako je prikazano u Tablici 1-18. Tablica 1-17: Poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj u razdoblju od 1999.-2003.

Biljna proizvodnja

Jedinica mjere

1999. 2000. 2001. 2002. 2003.

Žitarice Pšenica tis. ha 169 236 240 234 206 Kukuruz tis. ha 384 389 406 407 406 Ječam tis. ha 45 46 51 51 54 Zob tis. ha 24 20 21 19 20 Raž tis.ha 2,4 2,9 3,2 3,4 3,2 UKUPNO 642,4 693,9 721,2 714,4 689,2 Uljarice Uljana repica

tis.ha 16,2

12,9

10,3

13,04

15,5

Soja tis.ha 46,3 47,5 41,6 47,9 49,8 Suncokret tis.ha 42 25,7 25,3 26,8 28,2 UKUPNO 104,8 86,1 77,2 87,74 93,5 Šećerna repa tis.ha 27,8 20,9 23,7 25,1 27,3

Duhan tis.ha 6,5 5,7 5,5 5,5 5,8 Povrće Krumpir tis.ha 66,4 65,2 65,6 64,6 63,1 Kupus i kelj tis.ha 9,7 9,6 9,9 10,1 10,3 Rajčica tis.ha 6,4 6,6 6,8 6,8 7,0 Paprika tis.ha 4,8 5,0 5,3 5,3 5,5 Krastavac tis.ha 4,1 4 4,1 4,3 4,5 Luk tis.ha 6,7 7 7,2 7,2 7,4 Mrkva tis.ha 3,3 3,3 3,4 3,6 3,7 Dinja i lubenica

tis.ha 2,9 3,1 3,2 3,5 3,1

UKUPNO 104,3 103,8 105,5 105,4 104,6 Voće

Jabuka tis.stabla 3,745 3,858 4,146 4,238 4,479

Kruška tis.stabla 976 992 993 980 980

Breskva tis. stabla 692 714 716 746 745

Šljiva tis. stabla 5,753 5,628 5,607 5,604 5,596

Višnja tis. stabla 1,010 1,078 1,050 1,070 1,058

Trešnja tis. stabla 582 588 586 589 588

Mandarina tis. stabla 756 770 773 779 779

Smokva tis. stabla 580 569 556 552 540

Orah tis.stabla 528 522 525 527 520

Badem tis.stabla 372 354 355 349 341 Jagoda ha 965 954 944 996 1.000 Malina ha 318 313 299 916 300

Marelice tis.stabla 150 154 155 162 164

Naranče tis.stabla 33 34 35 35 36

Limun tis. stabla 38 39 40 40 42

UKUPNO 16,498 16,567 15835 16,620 16,169 Vinova loza i proizvodnja grožña Broj rodnih trsova mil. kom. 307 299 296 298 294 Proizvodnja grožña t 394,066 353,541 359,042 370,000

333,327

Izvor: DZS, 2004. godina Tablica 1-18: Proizvodnja odabranih proizvoda (prosjek 2001.-2003.)

Jedinica mjere

Proizvodnja

Žito tona 3.155.449 Uljarice* tona 185.247 Povrće tona 920.713 Voće tona 145.092 Meso tona 211.584 - Goveñe meso tona 39.383 - Svinjsko meso tona 99.876 - Peradarsko meso tona 66.970 - Ovčje meso tona 5.355 Mlijeko mil. lit. 670 Šećer tona 154.793 Biljna ulja tona 46.153

* soja, suncokret i uljna repica Izvor: DZS, 2004. godina

1.2.4.1. Biljna proizvodnja

Ratarska proizvodnja predstavlja jednu od najvažnijih poljoprivrednih grana u pogledu uporabe zemljišta i proizvodnje za prehranu ljudi i životinja. U strukturi zasijanih površina i dalje su najzastupljenije žitarice, a iza njih proizvodnja uljarica.

Žitarice

U strukturi sjetve u 2003. godini, pšenica i kukuruz bile su najzastupljenije kulture i zauzimaju 612 tisuća hektara, odnosno 55% ukupno zasijanih površina. Nakon manjeg pada u 2003, proizvodnja pšenice postojano se održava na razini od približno 230 tisuća hektara, dok proizvodnja kukuruza od 1999. godine ima uzlazni trend te se u posljednje dvije godine ustalila na približno 406 tisuća hektara. Proizvodnja raži, ječma i zobi odvija se na znatno manjim površinama. Unutar ove grupe kultura najznačajnija je proizvodnja ječma koja bilježi slab, ali stalan porast, dok se proizvodnja zobi nije znatnije mijenjala. Prinos svih kultura je neujednačen i varira iz godine u godinu. Kao posljedica sušnog razdoblja, prinos svih kultura 2003. godine je bio znatno smanjen (20-30%),

Povrće

Povrće se uzgaja na 72,433 ha (2003.g.) ili 5% od ukupnih zasijanih površina oranica Republike Hrvatske. Najvažnije povrće koje se uzgaja na otvorenim poljima u Hrvatskoj je kupus, grah, luk, rajčica, paprika i krastavac, koji se uzgajaju na više od 70% ukupne površine pod povrćem. U prosjeku, krumpir se uzgaja na 65 000 ha. Prinos krumpira je prilično nizak, u prosjeku 10 tona po hektaru.

Godišnja proizvodnja povrća iznosi oko 450 tisuća tona (ne uključujući proizvodnju krumpira). Proizvodnju je potrebno povećati za 100% kako bi se u Hrvatskoj osigurala kontinuirana opskrba i zadovoljenje potrebe za povrćem.

Samo je mali dio ukupne proizvodnje namijenjen za tržište s obzirom da je proizvodnja vezana uz preradu, ili je pak namijenjena prodaji na veliko, tržištu ili izravno kućanstvima.

Problem s kojim se suočavamo je taj da se povrće ne uzgaja sukladno standardima (nedostatak odgovarajuće obuke za poljoprivrednike) što s obzirom na standarde tržišne kvalitete, takvu proizvodnju čini nekonkurentnom spram kvalitete uvoznog povrća.

Najveći udio u tržišnoj proizvodnji imaju obiteljska gospodarstva, a samo 4% udjela imaju poduzeća proizašla iz bivšeg socijalističkog sektora.

Domaća proizvodnja se suočava s velikim uvozom svih vrsta svježeg povrća, naročito povrtnih proizvoda i sušenog povrća. U Hrvatskoj nedostaje objekata za preradu, posebno na obiteljskim gospodarstvima. Poljoprivrednici koji planiraju započeti s proizvodnjom bi trebali proći posebnu obuku u konkurentnoj tržišnoj proizvodnji.

Hrvatsko tržište proizvoda je loše organizirano i ne opskrbljuje tržište kontinuirano s dovoljnim količinama proizvoda. Proizvodnja povrća treba zadovoljiti odreñene standarde po pitanju kvalitete i cijene. Cijene trebaju biti razumne i u skladu s kupovnom moći potrošača. Zbog toga, procjena proizvodnje mora odgovarati procjeni u državama članicama EU-a. Nema dovoljno kvalitetnih kapaciteta za kratkoročno i dugoročno skladištenje povrća. Stoga su cijene odreñenih vrsta povrća su veoma nestabilne i promjenjive čak i u slučaju laganih promjena u ponudi i potražnji.

Staklenici

Svega 40 hektara je pod staklenicima. Plastenici pokrivaju oko 220 hektara. Površina pod plastenicima u posljednje četiri godine se povećala za skoro 50%. Širok je raspon tipova plastenika, od drvenih konstrukcija kućne izrade s jednim slojem PE folije do suvremenih konstrukcija od čelika s bočnim i prednjim stranama izrañenim od polikarbonata s pokrovom s dva sloja EVA filma. Svega se 10% plastenika grije, većinom laganim gorivom, i samo u prvoj fazi rasta povrća. Površina pod «tunelima» je u posljednje 4 godine povećana za 10% i sad oni pokrivaju oko 250 hektara. Niski tuneli pokrivaju oko 260 hektara. Soilles proizvodnja povrća je prisutna na samo 4 hektara i većinom se koristi kamena vuna ili piljevina (od drveta) kao sredstvo rasta. U prosjeku, godišnja proizvodnja povrća iznosi 3,5 milijuna kilograma. Voće

Voćnjaci zauzimaju oko 68 tisuća ha ili 2,2% poljoprivredne površine, što je mali postotak s obzirom da Hrvatska ima povoljne klimatske i pedološke uvjete kao i tradiciju voćarske proizvodnje kako kontinentalnog tako i mediteranskog voća. Oko 95% voćnjaka je u vlasništvu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava zbog čega je proizvodnja fragmentarna i neproduktivna, sa značajnim oscilacijama u kvaliteti i urodu. Najvažnije voćne vrste su jabuka, šljiva, breskva, višnja, orah, a od mediteranskog voća maslina i mandarina. Prosječna godišnja proizvodnja voća iznosi 161 tonu. Od dvadesetak vrsta voćaka, Hrvatska svojom proizvodnjom pokriva potrebe potrošnje samo u proizvodnji mandarina.

Vinogradarstvo i vinarstvo

Hrvatska ima 58 813 hektara vinograda (prema podacima Državnog zavoda za statistiku iz 2001.). I u unutrašnjosti i na obali se uzgaja grožñe. U unutrašnjosti, prostor pod vinogradima je podijeljen u podregije Podunavlje, Slavoniju, Moslavinu, Plešivicu, Pokuplje i Zagorje-Meñimurje. Obalni pojas obuhvaća podregije Istru, Hrvatsko primorje, sjevernu Dalmaciju, Dalmatinsku Zagoru, središnju i južnu Dalmaciju.

U Hrvatskoj radi 26 vinarija i većih vinskih podruma koji podmiruju 75% ukupne prodaje vina, 22 poljoprivredne zadruge s udjelom od 8%, 20 većih pojedinačnih proizvoñača koji sudjeluju sa 6% i 867 ostalih proizvoñača s udjelom od 12% u ukupnoj prodaji vina. Što se tiče prodaje vina prema njegovoj kvaliteti, od ukupne količine prodanih vina, 3% su vrhunska vina, 56% kvalitetna vina te 41% stolna vina. Od ukupnog prometa vina, 40% su bijela, a 30% crna vina.

Od 2001. je na snazi Pravilnik o vinogradima i vinogradarskom katastru (NN 102/01, članak 10, stavak 2) kao temelj odreñivanja veličine područja za uzgoj grožña i područja za nove potencijalne vinograde. Na osnovi katastra bit će moguće izraditi statistički pregled svih zemljišta u odreñenim područjima koji se koriste za proizvodnju grožña i zemljišta na kojima je moguće podići nove, potencijalne vinograde. Katastar sadrži podatke o vlasnicima (korisnicima) vinograda, katastarskom području, broju čestice, površini, godini sadnje, uzgajivaču, grožñu, namjeni (vinsko ili stolno grožñe), tlu, nagibu terena i izloženosti. Vodeći partner u projektu izrade vinogradarskog katastra je Hrvatski institut za vinarstvo i vinogradarstvo osnovan Pravilnikom hrvatske Vlade 15. ožujka 1996. Projekt je izrañen u suradnji s Hrvatskim katastrom i Geodetskom upravom. S projektom se započelo u rujnu 2003. i on je usklañen s Direktivom EU-a 2392/86. U GIS sustavu se obrañuju ortofotografije, digitalne karte, planovi i pedološka pozadina. Dosad su u potpunosti obrañene četiri županije (Vukovarsko-srijemska, Meñimurska, Krapinsko-zagorska i Istarska). Cijeli projekt bi trebao biti dovršen do kraja 2007. godine. Sredstva za njega su osigurana iz državnog proračuna.

Hrvatski institut za vinogradarstvo i vinarstvo podnosi izvješća MPŠVG-u. Vodi ga Upravno vijeće koje se sastoji od predsjednika i tri člana. Osnovne zadaće Instituta su:

- analize, testovi i ocjenjivanje grožña za proizvodnju vina, ocjenjivanje mošta, vina i drugih proizvoda od grožña i vina i od voćnih vina;

- voñenje vinogradarskog katastra; - voñenje i sastavljanje glavnog registra proizvoñača grožña, vina i drugih proizvoda od

grožña i vina; - donošenje odluka o dodatnom zaslañivanju mošta i zgnječenog grožña; - donošenje odluka o dodatnom zaslaživanju specijalnih vina; - donošenje odluka o stavljanju na tržište grožña, mošta, vina i drugih proizvoda od

grožña, vina i voćnih vina; - izdavanje certifikata o kvaliteti za uvozna ili izvozna vina i druge uvozne ili izvozne

proizvode od grožña, vina i voćnih vina; - izdavanje certifikata za i mišljenja o kvaliteti mošta, vina i drugih proizvoda od

grožña, vina i voćnih vina; - obavljanje ostalih aktivnosti vezanih uz izdavanje dozvola za vinske sorte. Aktivnosti Hrvatskog instituta za vinogradarstvo i vinarstvo su definirani Zakon o vinu (NN 96/03), a i svi popratni propisi se temelje na Zakonu o vinu.

Objekti za skladištenje voća i povrća Trenutno je u Hrvatskoj kapacitet skladištenja dosegao 70.000 tona, ponajviše za jabuke i kruške. Pokazatelji ukupne potrošnje voća pokazuju da bi kapacitet skladišta u Hrvatskoj trebao iznositi 100 tisuća tona. Takoñer su potrebna kvalitetna skladišta, za kratkoročno i dugoročno skladištenje drugih vrsta voća (bobičasto voće, grožñe, agrumi) do njihove potrošnje, čiji bi kapacitet otprilike bio 120 tisuća tona. Procijenjeno je da će u srednjoročnom razdoblju (u kojem bi se na obiteljskim gospodarstvima trebala povećati proizvodnja voća - jabuka, krušaka i ostalih vrsta) doći do manjka skladišnog prostora za nekih 150.000 tona voća. Takoñer je i nedovoljan broj objekata za skladištenje nekih 120.000 tona povrća koji se skladište na odreñeno vrijeme. U svakom slučaju, potrebno je povećati primarnu proizvodnju voća i povrća i stabilizirati količine. Ovo uključuje svježe povrće i voće i ono namijenjeno za preradu. Sadašnja razina razvijenosti infrastrukture i domaće proizvodnje zahtijeva da daljnja priprema programa uzme u obzir optimizaciju kapaciteta te regionalnu distribuciju tih kapaciteta. Trenutno, šire područje grada Zagreba, koje obuhvaća zapadni kontinentalni dio Hrvatske, ima dovoljan broj raspoloživih skladišta. Novi pristup zahtijeva izradnju novih skladišta i hladnjača za odreñene vrste voća i povrća koja se uzgajaju u regijama (Slavonija i Baranja i sjeverno-zapadna Hrvatska) na odabranim lokacijama, s logičnim izborom uvjeta proizvodnje i prijevoza. Skladišta sjemena Trenutno posluje 76 tvrtki s kapacitetom skladišta 1,8 milijuna tona. Samo 31 tvrtka s kapacitetom skladišta 752.976 tone ima vlastitu proizvodnju a 1,1 milijuna tona skladišnog kapaciteta je u vlasništvu trgovaca na veliko i mlinara. U prilogu 10.5.2 su definirani glavni razlozi ove nezavidne situacije: neodgovarajuća lokacija objekata za skladištenje, većinom blizu velikih gradova, daleko od područja proizvodnje. Ta situacija generira povećanje troškova proizvodnje, zbog znatnih troškova prijevoza, zbog čega je žetva spora i neučinkovita. Zbog tako velikih objekata za skladištenje sa zastarjelom tehnologijom proizvoñači su prisiljeni na daljnju prodaju, a i iz istog razloga im nije omogućeno da vrate proizvode nazad na svoje farme i upotrijebe ih npr. kao hranu za stoku.

MPŠVG nema nikakve informacije o skladištima kapaciteta do 1000 tona, ali ipak postoji malen broj njih i ne zadovoljavaju tehničke uvjete i potrebe poljoprivrednih gospodarstava. Ishod ovakve situacije je takav da proizvoñači ne mogu skladištiti svoje proizvode u razdoblju izmeñu žetve i prodaje. Proizvoñači često moraju prodati svoje proizvode odmah nakon žetve po nižoj cijeni ili platiti visoke troškove skladištenja. To su razlozi zbog kojih je izgradnja objekata za skladištenje poljoprivrednih proizvoda poželjna investicija. Izgradnja novih kapaciteta za kvalitetno skladištenje će unaprijediti kontinuiranu opskrbu, poboljšati zaradu proizvoñača i smanjiti dugoročne troškove potrošača.

Ostale biljne kulture

Uljarice

Od uljarica se u Republici Hrvatskoj prvenstveno proizvodi uljana repica i suncokret. Značaj soje kao zrnate leguminoze ogleda se prvenstveno u proizvodnji sačme, a potom ulja. Sojino ulje čini približno 42% proizvedenog sirovog ulja iz domaćih uljarica.

U posljednje dvije godine zabilježen je porast površina zasijanih uljaricama. Pri tome najznačajniji rast u površinama je zabilježen u slučaju soje koja se uz manje oscilacije ustaljeno sije na 47 tisuća hektara. 2003. godine, ukupna površina zasijana sojom se popela na 49 tisuća hektara. Povećan interes za proizvodnju ove kulture vezan je uz rast cijene i promjene koje je u ishrani stoke uzrokovala pojava BSE-a. Proizvodnja uljane repice u 2003. godini zasnovana je na 15.524 hektara, što predstavlja daljnji rast u odnosu na 2002. i 2001. godinu. Suncokret se u 2003. godini proizvodio na 28.211 hektara što takoñer predstavlja povećanje u odnosu na prethodnu godinu. U proteklom četverogodišnjem razdoblju promjene i rast u zasijanim površinama odražavaju tržišne potrebe za ovim uljaricama.

Ukupno gledano, udio ovih kultura u strukturi proizvodnje još je uvijek razmjerno mali. I dalje postoje značajne mogućnosti za povećanje sjetvenih površina pod uljaricama, kako zbog ukupnih potreba za sirovim uljem tako i u okviru programa proizvodnje biodizel goriva.

Šećerna repa

Proizvodnja šećerne repe s obzirom na pedo-klimatske uvjete te lokaciju prerañivačkih resursa koncentrirana je najvećim dijelom u pet županija na području Slavonije. Proizvodnja šećerne repe u 2003. godini bila je zasnovana na 27.327 hektara (u početku na više hektara ali je zbog suše jedan dio površina preoravan) i time je repa vraćena na površine koje su bile korištene i u 1999. godini. Takav trend povećanja površina rezultat je prije svega sreñene tržišne situacije i realnih prerañivačkih potreba.

Duhan

U proteklom razdoblju u proizvodnji duhana došlo je do značajnih strukturalnih promjena. Površine su bitno smanjene te je sredinom 80-tih proizvodnja bila na 12,5 tisuća hektara, tijekom 90-tih prosječno na 7 tisuća hektara, da bi se od 2000. do 2003. godine duhan proizvodio na prosječnih 5,5 tisuća hektara (5.781 ha u 2003. što je za 5% više nego prethodne godine). Negativno kretanje ipak je kompenzirano porastom proizvodnje po jedinici površine, te je povećan prinos duhana od prosječnih 1,36 t/ha u 90-ima na 1,9 t/ha u 2003. godini. Time su suvremene metode proizvodnje i kvalitetan sortiment rezultirali zadržavanjem proizvodnje na prijašnjim razinama od 10 tisuća tona.. Ovakvi pokazatelji, uz

tražen i priznat domaći visokokvalitetan sortiment stvaraju realne pretpostavke održanja i daljnjeg razvoja ove proizvodnje

1.2.4.2. Stočarstvo Stočarstvo je vrlo bitna poljoprivredna grana u Republici Hrvatskoj u koju su uključeni brojni proizvoñači. Stočarstvo predstavlja 44% ukupne poljoprivredne proizvodnje. Proces tranzicije od planske privrede do tržišnog gospodarstva, promjene u poljoprivrednoj strukturi, liberalizacija domaćeg tržišta i rat sa svim svojim posljedicama – sve su to okolnosti koje su izrazito utjecale na hrvatsku poljoprivredu u cjelini, a posebno na stočarstvo. Ti uvjeti ne pogoduju usklañivanju sa higijenskim standardima, standardima vezanim uz dobrobit životinja i zaštitu okoliša. Obiteljska gospodarstva čine prevladavajući dio poljoprivredne strukture što se tiče ljudskih potencijala, zemljišta i drugih čimbenika. Obiteljska gospodarstva ujedno imaju i najveći udio u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Posjeduju oko 78% obradive zemlje i više od 81,1% ukupnog stočnog fonda. Udjeli poljoprivrednih gospodarstava u ukupnoj stočnoj proizvodnji 1991. godine su kako slijedi: krave 97%, konji 100%, svinje 78%, ovce 95%, perad 50% i pčele 100%. OD životinjskih vrsta, obiteljska gospodarstva uzgajaju ponajviše svinje (46%) ili stoku (38%), a zatim tek ovce (7,4%) ili konje (4,8%). Prevladavaju male proizvodne jedinice, posebice za stoku; svinjogojstvo; ovčarstvo, kozarstvo i uzgoj konja. S druge strane, peradarstvom se bave velike jedinice za proizvodnju piletine i jaja. Ovi uvjeti se uglavnom odnose na bivši društveni sustav u kojem se poljoprivredna proizvodnja usredotočila na funkcioniranje velikih proizvodnih jedinica (kombinata), dok se zapostavio razvoj obiteljskih gospodarstava. Zakoni koji su ograničavali veličinu gospodarstava na 10 ha obradive zemlje nisu dopuštali razvoj konkurentnih proizvodnih jedinica meñu obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Tablica 1-19: Hrvatska poljoprivredno-stočarska proizvodnja 1999.2003.

Stočna proizvodnja Jedinica

mjere 1999. 2000. 2001. 2002. 2003.

Goveda tis.grla 438 427 438 417 444 Svinje tis.grla 1,362 1,233 1,234 1,286 1,347 Konji tis.grla 13,000 11,000 10,000 8,000 9,000 Ovce tis.grla 488 528 539 580 587 Koze tis.grla 78 79 93 97 86 Perad tis. grla 10,871 11,256 11,747 11,665 11,778 Košnice tis.kom 87 98 98 107 111 Mlijeko mil. lit. 621 607 653 694 694 Jaja mil.kom 818 819 774 787 873 Med tone 1,395 1,580 2,068 2,060 1,616 Prirast goveda

tone 65,693

62,908

56,387

68,402

72,874

Prirast svinja

tone 176,470 164,462

180,052

189,090

208,051

Prirast ovaca

tone 9,421

11,102

9,699

10,654

13,124

Prirast peradi

tone 98,740 104,762 93,105 92,610 89,476

Izvor: DZS, 2004. Stočarstvo se još uvijek suočava s ogromnim strukturalnim problemima zbog ubijanja 120 000 krava i steonih junica u ratnom razdoblju (1991.-1995.), što je očito smanjilo obujam proizvodnje i usporilo neophodne prilagodbe tržišnom sustavu. Ne samo da se broj stoke značajno smanjio, nego se i stanovništvo raselilo, a zbog mina ni proizvodnja više nije bila sigurna. U poslijeratnom razdoblju, veliki proizvodni sustavi su se transformirali u manje proizvodne jedinice još uvijek sposobne za organizaciju učinkovite proizvodnje stočnih proizvoda. Za razliku od većine socijalističkih zemalja, udio velikih stočnih gospodarstava u Hrvatskoj nije značajan.

Tablica 0-20: Udio u uzgoju krava, krmača i peradi po proizvodnim sektorima Broj

Krave i steone junice

Krmače i nazimice Perad

Sektor*

Broj Udio Broj Udio Broj Udio Poduzeća 10,540 3,87 31,451 16,26 4,071,343 38,26 Obiteljska gospodarstva

261,499 96,12 162,003 83,74 6,569,426 61,74

Ukupno 272,039 100,00 193,454 100,00 10,640,769 100,00 Izvor: DZS, 1990 Tablica 1-20 pokazuje da se samo 3,87% krava i steonih junica te 16,26% krmača i nazimica uzgajalo na velikim gospodarstvima. Ostale životinje su se uzgajale na obiteljskim gospodarstvima. Situacija s peradi je bila potpuno drugačija. Skoro se 40% svih životinja nalazilo na velikim proizvodnim gospodarstvima, dok su obiteljska gospodarstva proizvodila neznatne količine. U tim ranim razdobljima peradarstvo je bilo u rukama velikih proizvodnih gospodarstava s znatnom i raširenom proizvodnjom mesa i jaja. Iako postoji zakonska obveza za registraciju velikih registracija (Zakon o veterinarstvu, vidi Nacionalno zakondavstvo (vidi Poglavlje 2.1.1.), to nije u potpunosti prevedeno s obzirom da nisu utvrñeni detaljni uvjeti za gospodarstva. Meñutim, to će se uskoro promijeniti jer ćemo objaviti „Uredbu o uvjetima koje gospodarstva moraju zadovoljiti i uvjetima zaštite životinja na gospodarstvima“ koja je usklañena s propisima EU-a u vezi s uzgojem, skrbi, ekološkim i zdravstvenim aspektima. Promjene će se u ovom novom propisu primjenjivati postupno kako bi u potpunoj primjeni bile do 2013. godine. Razlog za pribjegavanje metodi postupne primjene leži u činjenici da će to sa sobom povući niz rekonstrukcija na gospodarstvima s učestalim prilagodbama postojećem procesu tehnološke proizvodnje. S obzirom da te mjere iziskuju velika financijska ulaganja, državi i drugi izvorima će biti potrebna pomoć kako bi promjene bile uspješno izvedene. Pored obnove postojećih gospodarstava, Hrvatska u posljednje vrijeme podupire pokretanje novih proizvodnih sustava u nekim granama stočne industrije. Moramo sredstva ne samo iz državnog proračuna već i iz ostalih izvora kao što su program SAPARD i drugi pristupni fondovi, a što može doprinijeti učinkovitoj pretvorbi proizvodnih sustava. Osiguravanje dodatnih fondova omogućit će nam da provedemo planirane promjene u proizvodnim jedinicama sukladno uvjetima iz propisa EU-a i tako osiguramo višu razinu konkurentnosti. Prilikom pokretanja novih proizvodnih sustava, postojeći propisi koji se odnose na lokacije gospodarstava u odreñenim slučajevima otežavaju njihovu izgradnju. Grañevinski propisima

na razini županija ili još nižim razinama često je odreñeno da se gospodarstva moraju nalaziti izvan naseljenih mjesta što povećava troškove za potencijalnog ulagača s obzirom na novu infrastrukturu koju je takoñer potrebno izgraditi (struja, voda, ceste). Proteklih godina bilo je pokušaja da se znatno promijene proizvodni sustavi uspostavljanjem novih i modernih gospodarstava koji će u potpunosti zadovoljiti uvjete potrebne za uspješnu i standardiziranu kvalitetu proizvoda, zahtjeve vezane uz zaštitu okoliša i dobrobit životinja. Ovo se razvija paralelno s povećanjem konkurentnosti proizvodnih jedinica kao jednim od uvjeta za održivost stočarstva na otvorenom tržištu. S novim uspostavljenim proizvodnim sustavima, proizvodne jedinice postaju raznovrsnije od onih koje nisu prošle proces promjena. Kao posljedica toga, poljoprivrednici koji odluče ne prolaziti kroz proces promjena pokušat će se drugim razvojnim mjerama, prvenstveno u shemi ruralnog razvoja. Promjena proizvodnih sustava s novim, specijaliziranim proizvodnim jedinicama poljoprivrednicima će osigurati bolji položaj na stočnom tržištu. Male proizvodne jedinice imaju problema s održavanjem vlastite pozicije na tržištu, dok specijalizirana gospodarstva, zahvaljujući većim proizvedenim količinama i boljoj kvaliteti, imaju manje problema. Novonastalim promjenama proizvodnih sustava, posebno u govedarstvu, svinjogojstvu i peradarstvu, potrebno je dati dodatnu podršku kako bi Hrvatska prije ulaska u EU razvila preduvjete za učinkovitu proizvodnju, u skladu sa svim potrebnim uvjetima i standardima. U posljednje vrijeme je uvedeno niz mjera za poboljšanje kvalitete stočnih proizvoda s ciljem da kvaliteta postane jedan od važnih čimbenika u formiranju njihove tržišne cijene. Hrvatska je donijela propise o kvaliteti svježeg mlijeka (Pravilnik o kvaliteti svježeg sirovog mlijeka), o kvaliteti goveñih trupova (Pravilnik o kakvoći goveñih trupova i polovica na liniji klanja) i svinjskih trupova (Pravilnik o kakvoći svinjskih trupova i polovica na liniji klanja) koji su u potpunosti usklañeni s propisima EU-a. Nakon što se uvjeti proizvodnje prilagode propisima o kvaliteti stočnih proizvoda, oni će biti usklañeni s visokim standardima EU-a. Intenzivnije aktivnosti vezane uz poboljšanje kvalitete stočnih proizvoda motiviraju poljoprivrednike da usvoje znanja o tome kako poboljšati kvalitetu i sigurnost hrane, s obzirom da je kvaliteta vezana uz cijenu proizvoda. Profesionalne proizvodne jedinice ne brinu samo o kvaliteti i sigurnosti hrane već i o edukaciji koja je neophodna za učinkovitu proizvodnju. Govedarstvo Govedarska proizvodnja najznačajnija je grana stočarstva i jedna od najvažnijih grana poljoprivredne proizvodnje. Govedarska proizvodnja je izrazito vezana uz poljoprivrednu proizvodnju jer su goveda veliki potrošači biljnih proizvoda. Govedarstvo u Hrvatskoj je izravno vezano uz raspoloživost zemljišta. Time su potencijali razvoja veliki, budući da će uporaba poljoprivrednih proizvoda u govedarstvu povećati prihode. Većina stoke, krava i junica se nalazi na malim obiteljskim gospodarstvima. Broj stoke se smanjivao kroz duži period, kako je prikazano u sljedećoj Tablici. Tablica 1-21: Kretanja u broju goveda i strukturi v lasništva

Goveda Krave i steone junice Obiteljska. gospodarstva Obiteljska gospodarstva

Godina

Ukupno

Ukupno % Ukupno

Ukupno % 1991. 756.813 589.660 77,0 473.141 458.430 96,89 1995. 493.418 422.900 85,7 334.713 326.460 97,53 1998. 442.911 392.706 88,7 299.942 294.213 98,09

1999. 438.543 391.444 89,3 295.536 287.865 97,40 2000. 426.570 376.658 88,3 286.704 277.399 96,75 2001. 438.423 381.461 87,0 280.453 269.321 96,03 2002. 417.113 374.113 89,69 277.668 267.581 96,40

2003 444.320 375.337 80.42 280.141 263.359 94.01 2004. 465.935 397.070 85.22 271.411 259.799 95.72

Izvor: DZS, 2004. godina Iz tablice je razvidno da je do rata (1991. godine) broja goveda i krava bio znatno veći. Tijekom ratnih razaranja ubijeno je u Republici Hrvatskoj više od 120.000 krava i steonih junica, što je znatno smanjilo obujam proizvodnje i usporilo prilagoñavanje govedarstva novim uvjetima. Broj stoke i dalje je u očitom padu, no tempo pada polako usporava. Tek nedavno je broj stoke počeo rasti, ali i dalje je prisutan trend pada broja krava i junica. Razlozi za to leže u nesposobnosti prilagoñavanja mnogih uzgajivača goveda novim uvjetima. Trenutni proizvodni sustavi s malim stadima ne donose dovoljno prihoda i ne mogu zadovoljiti sve proizvodne uvjete zbog čega neki meñu njima odustaju od proizvodnje. Očekujemo značajne promjene što se tiče broja stoke, krava i junica i usporedo s time smanjenje broja gospodarstava koja će držati više životinja. Tablica 1-22: Veličina gospodarstava za uzgoj goveda u RH

Muzne krave Indeksi

1 - 3

4 - 10

11 - 15

16 - 20

>20

Ukupno

Broj gospodarstava

59.018

16.585

1.013

276

147

77.039

Udio u gospodarstvima %

76,6

21,53

1,31

0,36

0,20

100,00

Izvor: DZS, 2004. godina Tablica 1-22 pokazuje da i dalje prevladavaju male proizvodne jedinice kad je u pitanju proizvodnja krava muzara (više od 76% gospodarstava drži do tri krave). Iz toga se može zaključiti da imaju problema zadovoljiti standarde proizvodnje i dobrobiti životinja. Unatoč silaznom trendu u ukupnom broju krava i gospodarstava, proizvodnja mlijeka je u porastu , kao što pokazuje i Tablica 1-23. Tablica 1-23: Kretanja u proizvodnji mlijeka u Republici Hrvatskoj

Otkupljene količine mlijeka (.000 l)

Godina

Broj muzenih

krava(.000 l)

Ukupna proizvodnja

po kravi (.000 l)

Prosječna proizvodnja po kravi (l)

Ukupno (‘ 000)

Po kravi

Trženost %

1990 460.142 888.927 1.932 342.273 744 38,5 1995 308.336 571.511 1.854 249.695 810 43,7 1998 270.348 614.910 2.275 377.507 1396 61,4 1999 268.284 602.292 2.245 368.845 1375 61,2 2000 254.702 587.634 2.307 380.037 1492 64,7

2001 254.293 635.000 2.495 409.328 1610 64,5 2002 257.019 674.767 2.625 444.349 1729 65,8 2003 237,472 641,986 2,703 471,611 1,688 73.5 2004 238,050 663,158 2,786 447,694 1,646 67.5

Izvor: DZS, 2005. godina Tablica 1-21 pokazuje da i dalje prevladavaju male proizvodne jedinice kad je u pitanju proizvodnja krava muzara (više od 76% gospodarstava drži do tri krave). Unatoč silaznom trendu u ukupnom broju krava i gospodarstava, proizvodnja mlijeka je u porastu kao i ukupna količina proizvedenog mlijeka. Prosječna proizvodnja po kravi dostigla je količinu od oko 2.750 litara što sa količinom koja se potroši za hranidbu teleta iznosi oko 3.400 litara. U posljednje vrijeme, poseban se naglasak stavlja na kvalitetu mlijeka. Hrvatski laboratorij za ispitivanje mlijeka je u cijelosti usuglašen sa zakonodavstvom EU-a te je u 2004. godini akreditiran prema standardu HRN EN ISO/IEC 17025:2000. Od vremena uspostave ovoga sustava došlo je do značajnog povećanja njegove kakvoće, kako je prikazano u Tablici 1-24, iako samo 30% sirovog mlijeka zadovoljava meñunarodne standarde. Unatoč tome, potrebne su investicije za modernizaciju mliječnih gospodarstava kako bi se ojačala trgovačka društva koja se mogu natjecati na tržištu te poboljšati kvalitetu mlijeka kako bi se zadovoljile tržišne potrebe u Hrvatskoj, a što nije pokriveno lokalnom proizvodnjom. Preuzimanje i prijevoz mlijeka do mljekara je dobro organiziran. U selima postoji jedno ili više mjesta za preuzimanje mlijeka gdje se mlijeko prelijeva u cisterne/hladnjače. Te cisterne pripadaju mljekarama. Mljekare organiziraju preuzimanje mlijeka na pojedinim velikim gospodarstvima. Svi ostali poljoprivrednici moraju donijeti mlijako do mjesta za preuzimanje mlijeka u najkraćem mogućem roku nakon mužnje. Jedan od poljoprivrednika je zadužen za provjeru evidencije i uzimanje uzorka mlijeka za provjeru kvalitete. Sustav plaćanja mlijeka se temelji na kvaliteti mlijeka, a što je ureñeno Pravilnikom o kvaliteti svježeg sirovog mlijeka (NN 102/2000). Ovaj propis uzima u obzir nekoliko mjerila kvalitete mlijeka: masnoća, protein, broj somatskih stanica i ukupni broj bakterija. Mlijeko mora biti negativan na 72% alkoholnog testa bez dodane vode i veterinarskih lijekova. Mlijeko se dijeli u 4 klase prema svojoj kvaliteti. Minimalni zahtjev za kvalitetu mlijeka je da mlijeko mora sadržavati više od 3,2% mliječne masti, više od 3% proteina. Ne smije sadržavati više od 100 000 bakterija/ml ni više od 400 000 somatskih stanica/ml. Tablica 1-24: Udio standardiziranog konzumnog mlijeka

Udio količine mlijeka koje udovoljava standardima % Godina Somatske stanice do 400.000 Mikroorganizmi 100.000

2003 75 36 2004 78 46

Izvor: DZS, 2005. godina Dok veća gospodarstva lako uspijevaju zadovoljiti zahtjeve propisane za kvalitetu mlijeka, to nije uvijek slučaj kod mnogih manjih proizvoñača koji ne uspijevaju provesti učinkovit sustav proizvodnje. Zbog toga je u narednom razdoblju bitno da se podrži uspostava modernih gospodarstava ili pruži pomoć postojećim u unaprjeñenju njihovih postojećih objekata. U tom smislu, Program Vlade za razvoj govedarstva (koji se primjenjuje od 2004. godine) će osigurati veću konkurentnost i stvoriti uvjete za više standarde glede mlijeka i dobrobiti životinja.

U proteklom razdoblju se govedarstvo više usredotočilo na kvalitetu i stambene prostore za životinje s ciljem da se zadovolje ekološki standardi i dobrobit životinja. Postojeći proizvodni sustavi rijetko zadovoljavaju standarde, posebno kad se oni odnose na pravilnu uporabu gnojiva i dobrobit životinja. Kao dio Programa za razvoj govedarstva poljoprivrednici mogu u veoma povoljnim uvjetima izgraditi novo gospodarstvo ili prilagoditi postojeće objekte svim potrebnim standardima i time povećati svoju konkurentnost na otvorenom tržištu. Većina postojećih proizvodnih jedinica bi kroz odgovarajuće prilagodbe trebala primijeniti te standarde, naročito one ekološke, higijenske i standarde za dobrobit životinja. Veliki dio proizvodnje govedine je organiziran u specijaliziranim proizvodnim jedinicama – tovnim jedinicama ili jedinicama unutar kojih uzgajivači tove telad muznih krava. Do sada se većina tovne teladi uvozila iz treće zemlje, ali uslijed pada u ponudi, Hrvatska uglavnom koristi domaću telad. Oko 75% su pasmine Simmental s dvostrukim kvalitetama (za proizvodnju mlijeka i mesa). Simmental predstavlja temelj kvalitetne proizvodnje govedine u Hrvatskoj. Takoñer koristimo pasmine Holstein i Brown. Većina postojećih proizvodnih jedinica za tov se trebaju prilagoditi standardima EU-a, naročito po pitanju ekologije i dobrobiti životinja. S obzirom na činjenicu da hrvatska proizvodnja goveñih proizvoda (mlijeka i mesa) nije dovoljna da pokrije potražnju tržišta, ovaj segment je orijentiran prema djelomičnom uvozu. Iz tog razloga je domaća potražnja za tim proizvodima znatno veća i oni se pretežno prodaju na lokalnom tržištu. S obzirom da će se vanjska trgovina povećavati intenzivirajući svoju prisutnost na svjetskom tržištu, razumno je očekivati ravnotežu uvoza i izvoza ovih proizvoda. Hrvatska ima dovoljno prerañivačkih kapaciteta, većinu kojih treba uskladiti s standardima EU-a. To će posljedično smanjiti njihov broj, ali oni koji se održe će zahvaljujući postojećim kapacitetima moći preuzeti teret proizvodnje muznih i tovnih goveda. Svinjogojstvo Hrvatska ima dugu tradiciju u svinjogojstvu koje obuhvaća 14,2% ukupne poljoprivredne proizvodnje i 35,9% stočarske proizvodnje. Karakteristično je za sve regije Hrvatske, ali prednjači u Panonskoj regiji jer je svinjogojstvo usko povezano s uzgojem kukuruza. Svinjogojstvo je organizirano u male proizvodne jedinice, na obiteljskim gospodarstvima, (1-5 krmača) koji čine 75% ukupne proizvodnje u sklopu aktivnosti miješanih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Većina gospodarstva nisu specijalizirane proizvodne jedinice s modernom tehnologijom i standardima (obiteljska gospodarstva i velike farme pravnih subjekata). U Tablici 1-25 je prikazana trenutna nepovoljna struktura gospodarstava. Više od 85% gospodarstava čine proizvodne jedinice sa 10 ili manje krmača.

Table 0-2: Struktura obiteljskih gospodarstava s više od 5 krmača

Broj krma ča 5-7 8-10 11-15 16-20 21-50 51-100 Preko 100

Broj 4.576 3.284 811 293 220 32 6 Gospodarstva % 49,62 35,61 8,79 3,18 2,39 0,35 0,07

Izvor: MPŠVG, 2005. g. Svinjogojstvo ima bitnu ulogu u opskrbi stanovništva mesom. Prema statističkim podacima, trenutna potrošnja svinjskog mesa po stanovniku je 18,4 kg. Očekuje se da će se potrošnja u narednom razdoblju povećati i da postojeći proizvodni sustavi neće moći zadovoljiti

povećanu potražnju s obzirom da Hrvatska već sad uvozi svinje i svinjetinu kako bi pokrila tržišnu potražnju. Klimatski i pedološki uvjeti koji su naklonjeni značajnoj proizvodnji sjemena, naročito kukuruza, zajedno s tradicijom obiteljskog svinjogojstva i kapacitetima prerade obećavaju daljnji razvoj ove grane poljoprivrede. Broj svinja u proteklom razdoblju se nije znatno mijenjao, iako je utjecaj tržišta tijekom godina uzrokovao manje promjene. Tablica 1-26: Kretanja u broju svinja, rasplodnih krmača i nazimica

Broj Godina Svinja Krmača Nazimica Krmača i

nazimica 1997 1,176,000 157,500 40,500 198,000 1998 1,166,000 158,375 40,725 199,100 1999 1,362,000 173,250 44,550 217,800 2000 1,233,000 157,500 40,500 198,000 2001 1,234,000 159,250 40,950 200,200 2002 1,286,000 161,875 41,625 203,500 2003 1,347,000 171,500 44,100 215,600 2004 1,489,000 176,590 45,410 222,000

Izvor: DZS, 2005. godina Tablica 1-26 pokazuje da se ukupan broj tovljenika (krmača i nazimica) popeo na prosječno 200.000 što je vrlo dobra osnova za uspostavu poželjne proizvodnje svinjetine. Ovaj potencijal koji može osigurati proizvodnju potrebnih zaliha tovljenika nije se iz raznih razloga pravilno koristio kao što je prikazano u Tablici 1-27. Tablica 1-27: Kretanja u broja tovljenika po krmači i ukupan broj tovnih svinja

Poduzeća Obiteljska gospodarstva

Sveukupno tovljenika

Godina Broj prasadi

po krmači

Broj tovljenika po krmači

Ukupno tovljenika

Tovljenika po krmači

Ukupno tovljenika

Komada po

krmači

Ukupno komada

1995. 2000. 2004.

17.47 17.21 18.00

15,72 15,49 16,20

426,310 357,215 451,656

12.41 12.67 12.40

1,449,488 1,524,496 1,864,960

13.03 13.08 12.99

1,875,798 1,881,711 2,316,616

Izvor: DZS, 2005. godina Broj tovljenika po krmači je nizak u velikim proizvodnim jedinicama no još je i niži na malim obiteljskim gospodarstvima. Mali broj tovljenika po krmači, loš genetski temelj životinja koji zahtijeva veći unos hrane i slabija kvaliteta mesa spuštaju ovu proizvodnju na nižu razinu konkurentnosti. Male proizvodne jedinice ne mogu razriješiti problem otpada na pravi način, pri čemu najviše problema imaju s gnojivom.

Mali improvizirani objekti za čuvanje svinja sa zastarjelom proizvodnom tehnologijom ne osiguravaju uvjete pravilnog čuvanja životinja. Iz tih navedenih razloga svinjogojstvo nije u skladu s minimalnim standardima EU-a i upitne je konkurentnosti ako se proizvodni sustavi ne promijene. Hrvatska Vlada sastavlja Program za razvoj svinjogojstva koji će promijeniti postojeću proizvodnju. Prema programu broj tovnih životinja se neće znatnije povećati ali s poboljšanim proizvodnih uvjeta moguće je povećati broj tovljenika po krmači. Dakle, zadovoljit će se potrošnja svinjetine, a pritom će se održati i vanjskotrgovinska razmjena na svjetskom tržištu. Razumno je očekivati održanje trenutne razine pozitivnih kretanja u osnivanju novih proizvodnih jedinica sve do trenutka kad će one postati dominantne u hrvatskom svinjogojstvu. Takvi proizvodni sustavi će u potpunosti biti u skladu s standardima EU-a i predstavljat će učinkovitu ravnotežu u ovom zahtjevnom sektoru. Hrvatska provodi procjenu svinjskih trupova na linijama klanja, što je danas osnova za procjenu vrijednosti životinja dopremljenih u klaonice. Time se potiče proizvodnja najboljih pasmina za mesnu industriju što je u interesu prerañivačke industrije. Peradarstvo Peradarstvo je važna grana stočne industrije koja proizvodi visokokvalitetnu i jeftinu hranu (piletinu i jaja) te je stoga od posebnog interesa za Hrvatsku. Peradarstvo predstavlja granu stočarske proizvodnje u kojoj je najvećim dijelom uvedena visoka tehnologija proizvodnje. Peradarstvo iznosi oko 7% ukupne poljoprivredne proizvodnje, odnosno 18% stočne proizvodnje te je u ovom segmentu dostignuta samodostatnost.. Proizvodnja je organizirana u velikim proizvodnim jedinicama u vlasništvu nekolicine proizvoñača koji surañuju sa specijaliziranim obiteljskim gospodarstvima, naročito u proizvodnji peradarskog mesa. Proizvodnja skoro u cijelosti koristi križane pasmine za mesnu proizvodnju ili životinje kupljene na svjetskom tržištu za proizvodnju jaja. Broj peradi i proizvodnja mesa i jaja ne pokazuju znakove značajnije promjene u proteklih nekoliko godina. Tablica 1-28: Kretanja u peradarstvu i proizvodnji jaja u Republici Hrvatskoj

Proizvodnja mesa (tone) Godina Broj životinja

(.000 komada) Broj zaklanih

životinja Težina (tone)

Proizvodnja jaja (milijun

komada)

1997. 10.950 19.361 32.085 804 1998. 9.959 22.286 36.183 818 1999. 10.871 21.208 35.913 819 2000. 11.256 20.470 34.398 774 2001. 11.747 23.197 38.432 787 2002. 11.665 23.208 37.751 761 2003. 11.778 23.375 38.944 873 Izvor: DZS, 2004. godina Tablica 1-28 prikazuje neznatan rast u broju proizvodnje mesa ptica i peradi, dok broj jaja proizvedenih u proučenom razdoblju skoro da se i nije mijenjao. Većina ovih proizvodnih jedinica je bila izgrañena u vrijeme kad su kriteriji gradnje i pažnja posvećena dobrobiti životinja bili značajno niži.

Većina postojećih proizvodnih farmi ne može dostići standarde EU-a. Postoji potreba za promjenom uvjeta proizvodnje bilo putem obnove postojećih proizvodnih jedinica ili izgradnjom novih. Iako su propisima kojima su definirani uvjeti za proizvodnju i uzgoj životinja postavljeni visoki standardi, oni se ne mogu izravno primjeniti u pojedinim segmentima peradarske industrije. Prijelazno razdoblje trajat će do 2013. godine. To se posebno odnosi na postojeće objekte jer će obnova biti skupa. Iako u peradarstvu i proizvodnji jaja prevladavaju velike proizvodne jedinice, ovaj sektoru su takoñer potrebne promjene u proizvodnji, posebno u području čuvanja životinja, stvaranju boljih ekoloških uvjeta u objektima i ispunjavanju svih uvjeta na dobrobit životinja. Poseban naglasak će biti stavljen na zaštitu okoliša kroz odgovarajuće odlaganje stajskog gnojiva i drugog otpada. S obzirom da su proizvodne jedinice velike, posebna pažnja će biti poklonjena stvaranju dodatnih preduvjeta za zaštitu zdravlja jata s obzirom da je to postao veliki problem ne samo u Hrvatskoj već i u čitavoj Europskoj uniji pa i van nje. Sve te mjere će doprinijeti povećanju konkurentnosti peradarske proizvodnje i njenog boljeg položaja na tržištu. Stoga, hrvatski poljoprivrednici trebaju financijsku potporu kako bi uložili potreban iznos u peradarska gospodarstva i proizvodnju. Ostala stočna proizvodnja Ostala stočna proizvodnja je u Hrvatskoj zastupljena jednako kao i u ostalim europskim državama. Ovčarstvo ima stoljetnu tradiciju. Mnogi pašnjaci i pogodni klimatski uvjeti omogućuju razvoj nekoliko domaćih pasmina. Broj koza i ovaca se bio smanjio tijekom Domovinskog rata ali je u posljednje vrijeme u znatnom porastu. Prema podacima DZS-a Hrvatska danas ima nekih 460.000 ovaca i 80.000 koza. Ipak, trenutna situacija je još uvijek daleko od onoga što je nekoć bilo (dvostruko bolja od današnje). Proizvodnja ovih životinja, naročito mlijeka i mliječnih proizvoda, ima vrlo dobre mogućnosti. Ovčji i kozji sir su visoko kvalitetni proizvodi s dobrim tržišnim plasmanom. Od svih domaćih životinja pad broja konja je najizraženiji. Tako se broj konja smanjio od 190.000 grla u 1970. godini na svega 9.000 grla 2003. godine kada je silazni trend konačno zaustavljen. Konji se u Hrvatskoj koriste najviše za proizvodnju mesa i to u sustavu niskog inputa. Pri tome se najviše koriste izvorne pasmine Hrvatski posavac i Hrvatski hladnokrvnjak. Osim hladnokrvnih uzgajaju se i toplokrvne pasmine namijenjene prije svega športu i razonodi. Pčelarska proizvodnja organizirana je gotovo isključivo na obiteljskim gospodarstvima pri čemu prosječni broj košnica po gospodarstvu iznosi oko 46 komada. Razvidno je da dolazi do porasta broja pčelinjih zajednica, a značajno je posljednjih godina porasla i proizvodnja meda.

1.2.5. SLUŽBE POLJOPRIVREDNE I PREHRAMBENE PROIZVODNJE

1.2.5.1. Veterinarstvo Veterinarska uprava MPŠVG-a je odgovorna za zakonodavstvo, provedbu i nadzor u veterini, uključujući zaštitu i higijenu namirnica životinjskog podrijetla. Veterinarska uprava je organizirana u četiri odjela: • Odjel za zaštitu zdravlja životinja i veterinarsku praksu: tijelo odgovorno za upravljanje zaštitom zdravlja životinja, identifikaciju i registraciju životinja, dobrobit

životinja i zaštitu javnosti od zoonoze. Odjel je takoñer odgovoran za organizaciju i djelovanje veterinarske prakse u Hrvatskoj. • Odjel za veterinarsko javno zdravstvo: tijelo odgovorno za nadzor veterinarsko-sanitarnih uvjeta u klaonicama, postrojenjima za preradu, objektima za proizvodnju stočne hrane, nadzor otpada, proizvodnje, prijevoza i uporabe veterinarskih lijekova i medicinskih programa. • Odjel veterinarske inspekcije: tijelo odgovorno za inspekciju radi izdavanja potvrde o provedbi veterinarskog zakonodavstva (npr. uvjeti u klaonicama, kretanje životinja i životinjskih proizvoda, itd.). Veterinarski inspektorat provodi nadzor na državnoj razini (10 državnih inspektora), razini županije/okruga (82 županijska inspektora u 64 ureda), s 795 ovlaštena veterinara (djelatnici ovlaštene veterinarske organizacije). • Odjel granične veterinarske inspekcije: tijelo odgovorno za kontrolu uvoza, izvoza i prijevoza životinja, životinjskih proizvoda, stočne hrane, lijekova i medicinskih sastojaka za veterinarsku uporabu. U Hrvatskoj postoji 5 graničnih veterinarskih stanica i 44 odreñenih veterinarskih graničnih prijelaza gdje se obavljaju granični veterinarski pregledi. Hrvatski veterinarski institut (HVI) pruža laboratorijske usluge za službenu kontrolu namirnica i hrane životinjskog podrijetla. Središnji veterinarski laboratorij se nalazi u Zagrebu, četiri regionalna veterinarska laboratorija se nalaze u Splitu, Vinkovcima, Rijeci i Križevcima. Laboratoriji nisu ovlašteni od strane meñunarodnog akreditacijskog tijela. Veterinarski fakultet (VF) obavlja znanstvene i obrazovne aktivnosti, kao i kliničke te terenske dijagnostičke zadatke, odreñene laboratorijske analize za službenu kontrolu u veterinarstvu, procjenjuje zdravstvenu prihvatljivost i kvalitetu hrane te ostalih proizvoda životinjskog podrijetla. Centar za reprodukciju u stočarstvu (CRS) u Hrvatskoj je tijelo odgovorno za prijenos znanja i tehnologije u polju reprodukcije, uzgoja i povećanja životinjske plodnosti, kao i distribuciju životinjskih oznaka potrebnih za identifikaciju i registraciju životinja. Hrvatska veterinarska komora (HVK) je profesionalna veterinarska udruga koju čine diplomirani veterinari, a odgovorna je za davanje i produživanje veterinarskih dozvola, planiranje i nadzor nad sustavnim i kontinuiranim profesionalnim usavršavanjem svojih članova. Ovlaštene veterinarske organizacije su pravne osobe kojima su dane javne ovlasti. U Hrvatskoj postoje 154 ovlaštene veterinarske organizacije. One obavljaju zaštitu životinjskog zdravlja i veterinarske zdravstvene preglede u skladu s Zakonom o veterinarstvu. Veterinarska inspekcija županijskih veterinarskih ureda i Veterinarskog ureda Grada Zagreba, kao područnih jedinica Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, u skladu sa Zakonom o veterinarstvu, Zakonom o veterinarskim lijekovima i veterinarsko-medicinskim proizvodima i Zakonom o dobrobiti životinja, obavlja je inspekcijski nadzor prvog stupnja. Drugostupanjski nadzor obavljaju državni veterinarski inspektori veterinarske inspekcije Uprave za veterinarstvo. Obvezne veterinarsko-zdravstvene preglede i kontrole te pojedine poslove iz članka 85. stavka 2. Zakona o veterinarstvu, obavljaju ovlašteni veterinari, djelatnici ovlaštenih veterinarskih organizacija kao pravnih osoba s javnim ovlastima. Veterinarska inspekcija obavlja veterinarsko-zdravstvene preglede i kontrole te inspekcijski nadzor prilikom uvoza, izvoza i provoza živih životinja i proizvoda životinjskog podrijetla.

1.2.5.2. Institucije u proizvodnji bilja

Područje biljne proizvodnje pokrivaju tri specijalističke usluge. Hrvatski institut za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu je dijagnostička i preventivna služba za zaštitu biljaka od pesticida. Osim kontrole zdravlja flore za proizvodnju sjemena i biljaka, usluge podrazumijevaju očuvanje zdravlja bilja i biljnih proizvoda; institut provodi kemijska i biološka istraživanja očuvanja biljaka i obavlja sistematsko obrazovanje (mjesečni tečajevi) o zaštiti bilja. Osnovne aktivnosti novoosnovanog Instituta za sjeme i presadnice su definiranje sorti poljoprivrednih biljaka, atestiranje sjemena, itd. Institut se dijeli na četiri odjela i laboratorije za pripremu i testiranje sjemena. Broj novozaposlenih u Institutu je u porastu. Hrvatski institut za vinogradarstvo je odgovoran za upravljanje poljoprivrednim registrom za vinograde, analizom, istraživanjem, ocjenjivanjem grožña, mošta, vina i ostalih proizvoda od grožña i vina. Institut izdaje certifikate za grožñe, vino i ostale kvalitetne proizvode za uvoz i izvoz. Hrvatski zavod za poljoprivredno savjetodavnu službu (CAEI) takoñer sudjeluje u provedbi mjera na području zaštite bilja, odnosno u organizaciji, sakupljanju i distribuciji informacija na ovom području. MPŠVG i MZSS su odgovorni za politiku, donošenje propisa i inspekciju aktivnosti u sektoru proizvoda za zaštitu bilja (PPP-a) kao i pesticidnih taloga. Inspekcije provode sanitarni i fitosanitarni inspektori na razini države.

1.2.5.3. Sigurnost hrane Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi (MZSS) i MPŠVG su nadležna tijela na području sigurnosti hrane. Hrvatska agencija za hranu (HAH) je u potpunosti odgovorna za koordinaciju svih aspekata sigurnosti hrane i stočne hrane. Zadaće agencije obuhvaćaju sve stupnjeve analize rizika: procjena rizika, upravljanje rizikom i komunikacija vezana uz rizik. HAH koordinira i usmjerava politiku zaštite hrane na državnoj razini. Svi predloženi zakoni moraju dobiti mišljenje HAH-a. HAH koordinira i sustav inspekcije koji provode MPŠVG i MZSS. HAH odobrava godišnje programe kontrole i izvještaje službene kontrole ovih ministarstava. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi (MZSS) - Uprava za sanitarnu inspekciju je odgovorna za zakonodavstvo, provedbu i nadzor sigurnosti hrane ne-životinjskog podrijetla. Uprava se dijeli na dva odjela: • Odjel sanitarne inspekcije nadležan je za kontrolu sigurnosti hrane. Ove kontrole provode županijski sanitarni inspektori. • Odjel graničnog sanitarnog nadzora nadležan je za kontrolu hrane ne-životinjskog podrijetla koja se uvozi u Hrvatsku i obuhvaća 4 regionalna odsjeka. Kontrolu provode granični sanitarni inspektori u carinskim skladištima. Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) je znanstvena ustanova koja pruža laboratorijske usluge sigurnosti hrane za proizvode ne-životinjskog podrijetla (središnji i županijski laboratoriji) te provodi programe godišnjeg praćenja.

1.2.5.4. Hrvatski zavod za poljoprivredno savjetodavnu službu (HZPPS) Hrvatski zavod za poljoprivredno savjetodavnu službu (u daljnjem tekstu HZPSS) je institucija za pružanje usluga besplatnog savjetovanja obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima s ciljem povećanja proizvodno-ekonomske učinkovitosti poljoprivrede i oporavka, razvoja i očuvanja svih vrijednosti ruralnih područja. Osnovni zadaci ovog Zavoda su davanje tehnoloških preporuka, uputa i praktičnih primjera za demonstraciju novih tehnologija i novih metoda upravljanja te proučavanje dostupnog

znanja i vještina potrebnih za razvoj poljoprivredne proizvodnje na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. U siječnju 1997. hrvatska Vlada je donijela Uredbu o HZPSS-u kao specijaliziranoj ustanovi za poljoprivredno savjetovanje. To je dio Projekta Svjetske banke za pružanje potpore u poljoprivredi. HZPSS djeluje kroz svoj ured u sjedištu Zavoda u Zagrebu te kroz županijske urede. Sjedište nadzire devet različitih odsjeka na čelu kojih su stručnjaci za razna područja poljoprivrede (stočarstvo, poljoprivreda, veterinarska inspekcija, zaštita bilja, agro-ekonomija, poljoprivredni strojevi, ribarstvo, ruralni razvoj i ekologija) te djelatnici koji se bave ekonomijom, pravnim i ostalim administrativnim poslovima. HZPSS ima svoje podružnice u svim županijama i u gradu Zagrebu. Svaka podružnica ima nekoliko ureda i zapošljava 4-13 raznih agronomskih stručnjaka. Od samog početka postojanja Vijeća za primijenjena poljoprivredna istraživanja, djelatnici HZPSS-a su sudjelovali u provedbi tih istraživanja. Nositelji provedbe su znanstvene i ostale ustanove i subjekti koji su takoñer sudjelovali u predlaganju i procjeni projekata predloženim za odgovarajuće istraživanje. Tijekom protekle tri godine HZPSS je dizajnirao, pripremio i izdao cijeli niz pisanog materijala (letaka, knjižica, brošura i knjiga) te napravio dvije video prezentacije za poljoprivredne proizvoñače te sve ostale subjekte uključene u ili zainteresirane za poljoprivredu. HZPSS priprema godišnje izvještaje aktivnosti prema kojima je 36.797 poljoprivrednika sudjelovalo u tečajevima zavoda12.

1.2.5.5. Hrvatski stočarski centar Osnovna djelatnost Hrvatskog stočarskog centra (CLC ili na hrvatskom HSC) je promicanje stočne proizvodnje, uzgoja i selekcije. Te aktivnosti su definirane Uredbom hrvatske Vlade za osnivanje Hrvatskog stočarskog centra13. Djelatnosti HSC-a su kako slijedi: • uzgoj, selekcija i poboljšanje genetske kvalitete domaćih životinja; registracija svih označenih životinja u RH; testiranje proizvodnje svih pasmina i vrsta domaćih životinja; obrada podataka o uzgoju i selekciji te procjena uzgojnih vrijednosti registriranih životinja; izdavanje certifikata o podrijetlu za sve uzgojne životinje na tržištu; upravljanje i koordinacija programa uzgoja svake pasmine; zaštita i očuvanje domaćih i zaštićenih pasmina i sorti u RH; podrška prilikom osnivanja udruga stočara; organizacija trgovine uzgojnim životinjama; organizacija stočnih službi; proizvodnja odreñenih sorti i pasmina stoke s ciljem provedbe programa uzgoja i kontrole rezultata uzgoja te mjera selekcije; suradnja sa znanstvenim ustanovama u promicanju uzgojnih i selekcijskih mjera te poboljšanju genetske kvalitete svih pasmina i sorti stoke; • obrada zahtjeva za ostvarivanjem poticaja za stočnu proizvodnju i administrativna kontrola tih primjena; • testiranje kvalitete stočnih proizvoda odnosno svježeg sirovog mlijeka u središnjem laboratoriju u Križevcima, te procjena trupova i polovica u klaonicama. Središnji ured HSC-a se nalazi u Zagrebu gdje se podaci prikupljaju, obrañuju i kompiliraju. Odjel kontrole kvalitete se nalazi u Križevačkoj Poljani, a poljoprivredno zemljište u Šašinovečkom Lugu. Svaka županija ima najmanje jedan ured HSC-a koji

12 Godišnji izvještaj CAEI-a za 2004. godinu, strana 8

13 Uredba Vlade RH o uspostavljanju HSC-a, NN br. 64/94, 11/97, 47/99 i 78/03

obavlja poslove u vezi nadzora proizvodnje na poljoprivrednim gospodarstvima kao i ostale aktivnosti koje se u nadležnosti HSC-a, a u suradnji s proizvoñačima.

1.2.5.6. Zavod za voćarstvo Zavod za voćarstvo je uspostavljen Uredbom Vlade RH-a (NN br. 100/01) kao specijalizirana ustanova za obavljanje poslova unutar sektora voćne proizvodnje. Zavod se financira iz proračunskih sredstava koja se dobivaju preko MPŠVG-a s pozicije sredstava za redovne djelatnosti. Osnovne zadaće ovog Zavoda su brojne preliminarne aktivnosti (registracija presadnica, predstavljanje presadnica, referentno sakupljanje raznih vrsta i medija, primijenjeno istraživanje, itd.) potrebne kako bi se osigurali potrebni tehnološki (tehnološki podaci te procjene ekonomske vrijednosti) i pravni (zaštita prava poboljšanja usjeva) uvjeti za investiranje u voćarstvo.

1.2.5.7. Ostale institucije

Poslove na području poljoprivrede djelomično obavljaju i ostale državne ustanove poput Državnog inspektorata, Službe za meteorologiju i hidrologiju, te Hrvatski zavod za geodeziju. Administrativne i tehničke zadaće koje se odnose na opću politiku zaštite okoliša su u nadležnosti Uprave za zaštitu prirode i okoliša a Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureñenja i graditeljstva (MZOPUG) je nadležno za prikupljanje i analizu poljoprivrednih statističkih podataka.

1.2.6. POLJOPRIVREDNA I POSLOVNA TRŽIŠTA

1.2.6.1. Ravnoteža proizvodnje i potrošnje Za izračun bilance, standardna metodologija Organizacije za hranu i poljoprivredu (FOA) se koristi kao osnova za izračun ukupne tržišne potrošnje, stope samoodrživosti za odreñene poljoprivredne proizvode i stočnu hranu. Procjena samoodrživosti je opći svjetski indikator koji pokazuje razinu na kojoj nacionalna proizvodnja zadovoljava potrebe nacionalnog tržišta. Analiza samoodrživosti pokazuje nedostatke bitnih poljoprivrednih proizvoda, naročito u slučaju ovčetine, svinjetine, govedine, mlijeka, voća i povrća. Višak je očit u slučaju pšenice, šećera, kukuruza, vina i jaja (vidi Tablicu 1-29).

Tablica 1-29: Samoodrživost odabranih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda izražena u postocima (razdoblje 2001.-2003.)

Proizvod 2001. 2002. 2003. 2001.-2003. Pšenica 140 124 126 130 Šećer 112 117 87 105

Kukuruz 92 106 106 101 Vino 101 102 100 101 Jaja 100 100 100 100

Perad 99 99 100 99 Krumpir 96 100 85 94 Povrće 90 91 85 89 Mlijeko 83 87 80 83

Svinjetina 83 80 82 82 Ovčetina 79 75 79 78 Ječam 81 79 67 76

Govedina 83 71 68 74 Maslinovo ulje 74 85 60 73

Biljno ulje 73 60 69 67 Riba 71 61 59 64

Kontinentalno voće

63

61

65

63

Egzotično voće 24 20 14 19 Izvor: DZS, 2004. godina

1.2.6.2. Vanjskotrgovinska razmjena poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda

U zadnjih četrnaest godina jasno se može uočiti nekoliko razdoblja: a) prvo se odnosi na razdoblje od 1993. do 1997. godine kada se bilježi uzlazno kretanje razmjene, kako uvoza tako i izvoza; b) drugo, koje se odnosi na razdoblje od 1997. do 2000. godine kada kretanje obilježava silazna putanja i c) treće, koje se odnosi na razdoblje od 2000. do 2004. godine kada kretanje razmjene, kako uvoza tako i izvoza, ponovno raste.

U razdoblju od 1997. do 2000. godine bilježi se smanjenje negativne trgovinske bilance koja nakon toga ima rastuće kretanje. Tako je primjerice u 1997. godini negativna bilanca iznosila 369.7 milijuna eura, dok je u 2000. godini ona smanjena za više od 60% i iznosila je 237.3 milijuna eura. U odnosu na 2000. godinu poljoprivredna bilanca je u 2004. godini povećana 2,5 puta. Meñutim, kad se promatra udio poljoprivrede u ukupnoj vanjsko-trgovinskoj bilanci, on od 1995. godine bilježi pad: 1995.-14,92%, 2003. – 6,22%. Taj udio u 2004. iznosi 8,5%. U 2004. godini ostvarena je najviša vrijednost razmjene poljoprivredno-prehrambenih proizvoda od osamostaljenja Hrvatske (porast od gotovo 40% u odnosu na 2002. godinu). To je rezultat porasta izvoza, koji je za više od 32% veći u odnosu na 2002. godinu, ali i porasta uvoza (44% veći u odnosu na 2002. godinu). Od 1998. do kraja 2004. godine uvoz poljoprivrednih proizvoda je u konstantnom porastu. Meñutim, usprkos izraženom deficitu, poljoprivreda i prehrambena industrija bilježe postojani rast izvoza. Analiza podataka o pokrivenosti uvoza izvozom (udio izvoza u uvozu) za posljednjih pet godina pokazuje da taj udio u poljoprivredi prosječno iznosi gotovo 57%. U 2004. godini udio izvoza u uvozu iznosi 51,3% što je za 16% manje u odnosu na udio iz 2003. godine. Analize kretanja uvoza i izvoza pokazuju da iako postoji uzlazni trend uvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, udio poljoprivrednog uvoza u ukupnom uvozu razmjerno se smanjuje. Kretanja od 1991. do 2004. su detaljno prikazana u Tablici 1-30.

Tablica 1-30: Uvozno-izvozna bilanca u poljoprivredi (1991.-2004.)

Poljoprivreda Ukupno RH Udio % God

Izvoz Uvoz Bilanca Izvoz Uvoz Bilanca Izvoz Uvoz 1991 294 759 447 231 -152 472 3 292 113 3 828 253 -536 140 8,95 11,68 1992 605 800 589 412 16 388 4 597 492 4 460 729 136 763 13,17 13,21 1993 492 998 443 031 49 967 3 910 316 4 658 362 -748 046 12,61 9,51 1994 490 920 615 420 -124 500 4 402 811 5 529 895 -1 127 084 11,15 11,13 1995 529 426 952 408 -422 982 4 517 252 7 351 513 -2 834 261 11,72 12,96 1996 547 280 946 098 -398 818 4 643 485 7 783 829 -3 140 344 11,79 12,15 1997 552 200 1 029 507 -477 307 3 981 325 9 101 494 -5 120 169 13,87 11,31 1998 536 087 864 207 -328 120 4 517 189 8 275 582 -3 758 393 11,87 10,44 1999 431 141 706 234 -275 093 4 302 498 7 798 641 -3 496 143 10,02 9,06 2000 422 875 710 393 -287 518 4 431 597 7 886 512 -3 454 915 9,54 9,01 2001 486 681 870 419 -383 738 4 665 908 9 147 130 -4 481 222 10,43 9,52 2002 579 547 1 035 255 -455 708 4 903 584 10 772 045 -5 868 461 11,82 9,61 2003 789 745 1 289 854 -500 109 6 164 100 14 198 000 -8 034 000 12,81 9,08 2004 765 550 1 492 330 -726 780 8 022 452 16 583 152 -8 560 700 9,54 8,99

Izvor: DZS, 2005. godina Od 1994. godine Hrvatska je neto uvoznik poljoprivrednih proizvoda. Slika gospodarskih odnosa znatno se promijenila zadnjih godina sklapanjem brojnih ugovora o slobodnoj trgovini. Kao rezultat liberalizacije raste vrijednost hrvatskog izvoza poljoprivrednih proizvoda te se mijenja i struktura izvoznih tržišta. Najvažnija izvozna odredišta su zemlje bivše SFRJ, posebice BiH, zemlje članice EU te Japan (izvoz tune od 1997. godine) a najvažnije zemlje dobavljači su: Italija, Njemačka, Austrija, Mañarska i Brazil. Tradicionalno najvažniji izvozni proizvodi su cigarete, ribe, čokolada i šećer a u najvažnije uvozne proizvode ubrajaju se goveda, ribe, svinjsko meso, kruh, peciva i kolači, stočna hrana.

1.3. POLJOPRIVREDNO-PREHRAMBENA INDUSTRIJA

U industriji hrane, pića i duhanskih proizvoda prema podacima DZS-a broj zaposlenih u 2003. g. iznosio je 46.272. Najveći udio poduzeća i zaposlenih bilježi se u sektoru proizvodnje, prerade i konzerviranja mesa i mesnih proizvoda, proizvodnji ostalih prehrambenih proizvoda te u industriji proizvodnje pića. Ukupni prihod u industriji hrane, pića i duhanskih proizvoda je u 2003. godini iznosio 22.829 milijardi kn. Udio industrije hrane, pića i duhanskih proizvoda u 2003 g. čini 3,43% ukupne vrijednosti BDP-a odnosno 6,511 milijuna kuna. Hrvatska prerañivačka industrija obuhvaća 82,5% ukupne industrije. Najvažnija grana prerañivačke industrije je proizvodnja hrane, pića i duhanskih proizvoda s 22,9%. Proizvodnja hrane, pića i duhanskih proizvoda ima najveći broj djelatnika u usporedbi s ostalim grana prerañivačke industrije; ova grana koja ima najveći ukupni prihod u bruto vrijednosti je od velike važnosti.

Tablica 1-31: Indeksi fizičkog obujma industrijske proizvodnje (2002.-2003.)

ŠIFRA I NAZIV PODRU ČJA, POTPODRUČJA, ODJELJKA, SKUPINE I

RAZREDA NKD-a 2002 2003

2003/ 2002

UKUPNO (C, D i E) 117,7 116,3 104,1 Prerañivačka industrija 111,9 116,8 104,4

Proizvodnja hrane, pića i duhanskih proizvoda 112,6 118,2 105,0 Proizvodnja hrane i pića 113,0 118,8 105,1

Proizvodnja duhanskih proizvoda 109,5 114,1 104,2 Proizvodnja tekstila i tekstilnih proizvoda 94,7 90,3 95,4

Proizvodnja kože i proizvoda od kože 92,0 84,6 92,0 Proizvodnja drva i proizvodi od drva 97,0 95,0 97,9

Ukupno (C, D i E) - ukupni indeks fizičkog obujma i industrijske proizvodnje RH; C- rudarstvo i graditeljstvo, D- prerañivačka industrija, E - opskrba energijom, plinom i vodom Izvor: DZS, 2004. godina Obrada: MPŠVG

U čitavoj prerañivačkoj industriji u 2003. vidljiv je porast u odnosu na 2002. godinu koji iznosi 4,1%. U proizvodnji hrane, pića i duhanskih proizvoda bilježi se porast u odnosu na 2002. godinu koji iznosi 5% i veći je od postotnog porasta prerañivačke industrije u cjelini. Od toga je porast proizvodnje hrane i pića iznosio 5,1% u 2003., a proizvodnja duhanskih proizvoda porasla je u istoj godini za 4,2% (vidi Tablicu 1-31).

Ako podatke promatramo pojedinačno po srodnim skupinama proizvoda odnosno po razredima uočavaju se slijedeća kretanja:

1. Porast u promatranom razdoblju bilježe proizvodnja, prerada i konzerviranje mesa od 17,7% iako se bilježi lagani pad u 2003. godini. Takoñer je porasla prerada i konzerviranje riba i ribljih proizvoda za 15,8%, prerada i konzerviranje voća i povrća za 35% (značajnom porastu proizvodnje ove skupine proizvoda pridonosi proizvodnja voćnih sokova). Porast u istom razdoblju imaju proizvodnja biljnih i životinjskih ulja i masti (20,3%), te proizvodnja mliječnih proizvoda (1,3%) i proizvodnja mlinarskih proizvoda (4,1%). Zadnje dvije navedene skupine bilježe lagani pad u proizvodnji 2003. godine u odnosu na 2002. godinu. Veliki porast bilježi i skupina proizvodnje ostalih prehrambenih proizvoda (75%), a u istoj skupini ističe se porast proizvodnje keksa, dječje hrane i suhog kvasca;

2. Proizvodnja pića u promatranom razdoblju povećana je za 5,2%, iako je proizvodnja rafiniranog špirita u istoj skupini pala za 7,3%;

3. Proizvodnja stočne hrane u istom razdoblju bilježi porast za 9,3%

4. Značajan porast bilježi proizvodnja duhanskih proizvoda i to: fermentirani duhan 16,3%, a proizvodnja cigareta porasla je za 10,5%.

U Tablici 1-32 detaljno su prikazane količine prerañenih proizvoda u razdoblju izmeñu 1999. i 2003. godine. Tablica 1-32. Prerada odabranih industrijskih proizvoda (1999.-2003.)

Proizvod Jed. mjer

e 1999. 2000. 2001. 2002. 2003.

Indeks 03/02

Pšenično brašno tona 468.844 276.424 278.916 299.038 297.398 99,45 Kruh tona 227.488 123.599 124.338 124.291 122.401 98,48 Tjestenina tona 15.893 6.508 6.972 7.674 8.765 114,22 Voćni sokovi tona 18.327 26.188 29.715 28.359 48.783 172,02 Konzervirano povrće tona 23.266 16.149 16.537 26.916 21.143 78,55 Dodaci jelima tona 21.292 16.500 16.448 19.320 18.926 97,96 Svježe meso svih vrsta tona 188.520 91.363 99.517 105.031 118.178 112,52 Kobasičarski proizvodi tona 39.839 35.240 40.342 43.735 45.265 103,50 Mesne konzerve tona 26.820 13.435 11.897 15.035 15.478 102,95 Koncentrirane juhe tona 4.742 5.041 5.176 5.503 5.350 97,22 Riblje konzerve tona 26.437 10.533 11.372 12.746 12.478 97,90 Mlijeko u prahu tona 7.133 2.292 1.732 1.493 423 28,33 Dječja hrana tona 8.631 4.131 4.268 4.182 4.510 107,84 Maslac tona 2.851 2.171 2.626 2.530 2.184 86,32 Sirevi tona 21.350 21.153 22.674 22.395 21.798 97,33 Šećer tona 200.645 56.729 130.693 171.613 140.973 82,15 Bomboni, slatkiši i kakao proizvodi tona 44.377 20.190 22.056 23.666 23.391 98,84 Keksi i srodni proizvodi tona 40.848 21.840 25.277 27.173 29.642 109,09 Jestivo ulje tona 44.501 35.228 39.630 40.815 51.494 126,16 Margarin tona 14.730 15.747 16.414 17.869 17.824 99,75 Kvasac svježi tona 12.740 10.690 12.053 11.546 10.966 94,98 Kvasac suhi tona 1.514 1.005 1.404 1.197 1.326 110,78 Kavovine tona 1.360 761 728 726 600 82,64 Rafinirani špirit, 100% tis. l 25.910 12.935 9.064 10.870 10.086 92,79

Pivo hl 2.800.70

3 3.847.452 3.799.271 3.623.89

3 3.679.48

1 101,53 Vino hl 662.544 472.162 500.533 450.929 474.969 105,33 Destilirana alkoholna pića hl 789.343 176.876 163.082 151.299 143.623 94,93 Osvježavajuća bezalkoholna pića hl

1.052.762 1.470.956 1.657.338

1.948.528

2.237.803 114,85

Stočna hrana tona 959.084 483.550 524.270 524.220 537.333 102,50 Fermentirani tona 12.578 7.732 11.206 7.554 8.211 108,70

duhan

Cigarete mil.

kom. 12.436 13.692 14.716 15.047 15.613 103,76 Izvor: DZS, 2004. godina Obrada: MPŠVG

Provedba odredbi EU-a vezanih uz sigurnost hrane zahtijeva daljnja ulaganja u preradu bilja, zatim naročito u sektoru prerade namirnica životinjskog podrijetla, poput objekata za preradu mlijeka i mesa, te prerade voća i povrća, a i ostalih proizvoda ne-životinjskog podrijetla. Usprkos značajnim proizvodnim potencijalima, Hrvatska je uvoznik hrane. Glavni razlozi su: - nedovoljan razvoj i prevlast malih i srednjih poduzeća u sektoru industrije za preradu hrane, - nedovoljna povezanost prerade osnovnih sirovina u sektoru prehrambene industrije

kroz udruživanje i/ili suradnju s industrijom. Poboljšanje tržišne strukture je veoma nužno, naročito kroz povezivanje individualnih proizvoñača s tržišnim kanalima, na primjer, kroz pružanje potpore udruženjima proizvoñača i/ili zadrugama. To bi takoñer doprinijelo zahtjevima domaće industrije za preradu hrane, po pitanju poboljšanja kvalitete, količinskih standarda, kao i rokova za dostavu. Potrošnja hrane U Hrvatskoj se najviše troši na prehrambene namirnice i bezalkoholna pića. Kućanstva odvajaju prosječno 30% svojih izdataka na hranu. U Tablici 1-33 potrošnja po stanovniku za glavne proizvode hrane i pića je prikazana za razdoblje od 2000. do 2003. godine. Podaci se odnose samo na potrošene količine u kućanstvima, turistička potrošnja nije uključena, Tablica 1-33: Potrošnja hrane i pića po stanovniku (2000.-2003.)

Koli čina potrošene hrane i pića Grupa proizvoda Jedinica mjere 2000. 2001. 2002. 2003.

Proizvodi od žitarica kg 96,86 97,77 107,4 125,98 -Kruh i ostali pekarski proizvodi

kg 69,01 68,10 65,50 85,48

-Brašno i ostale žitarice kg 21,4 23,57 21,69 23,87 Meso i mesni proizvodi kg 64,90 66,78 62,32 66,72

Govedina i teletina kg 11.6 10.89 10.63

Svinjetina kg 17.61 14.66 18.14

Ovčetina, kozetina, janjetina kg 0.96 0.70 1.27

Perad kg 19.31 19.26 19.30

Suho, dimljeno i soljeno meso kg 13.50 13.30 13.68

Riba i riblji proizvodi kg 9,92 10,41 8,76 8,08 Mlijeko, mlije čni proizvodi -Mlijeko i mliječni proizvodi l 104,4 105,11 107,6 99,05 -Kondenzirano,evaporirano i mlijeko u prahu, sir

kg

17,68

17,75

17,65

15,08

-Jaja kg 9,32 10,81 10,72 8,12 Ulja i masti

-Maslac i margarine kg 3,25 2,72 2,82 2,47 -Jestiva ulja l 14,29 14,77 14,73 13,48 -Ostala ulja i masti l 1,69 1,25 1,46 1,63 Voće i voćni proizvodi kg 53,06 55,53 57,22 49,07 -Voće (svježe, hladno i smrznuto)

kg 51,2 53,96 55,36 47,17

-Kuhano voće, konzervirano voće, dječja hrana, dijetalni proizvodi

kg

0,52

0,39

0,50

0,60

Povrće i povrtni proizvodi kg 104,81 112,51 108,97 99,97 -Povrće (svježe, hladno i smrznuto)

kg

56,07

54,59

53,32

52,19

-Sušeno povrće kg 5,38 3,84 3,76 2,90 -Konzervirano i prerañeno povrće, dječja hrana i dijetalni proizvodi

kg

7,55

6,72

6,90

1,96

-Krumpir, proizvodi od krumpira

kg 36,16 47,70 44,79 42,92

-Šećer, džem, čokolada i slastice

kg 22,15 20,73 18,23 18,36

-Šećer kg 14,59 13,63 12,39 12,61 Ostali prehrambeni proizvodi, d.n. -Umaci, začini, sol, prehrambeni koncentrati i ostale mirodije

kg

14,97

12,92

13,67

11,86

Bezalkoholna pića -Kava kg 3,77 3,59 3,24 3,54 -Čaj, kakao kg 1,13 0,86 0,60 0,61 -Mineralna voda l 22,19 30,27 37,72 36,84 -Sode, voćni sokovi, sirupi i koncentrati za pripremu pića

l

26,17

31,55

32,05

32,90

Alkoholna pića l 30,57 39,61 42,66 36,14 -Vino l 11,04 10,96 12,93 12,79 -Pivo l 18,56 27,9 28,89 22,27 Izvor: DZS, 2004. godina Obrada: MPŠVG Prema podacima potrošnje pića i hrane po stanovniku proizvodi koji se najviše troše su proizvodi od žitarica, povrće i povrtni proizvodi te mesni proizvodi. Godišnja potrošnja ribe i ribljih proizvoda po stanovniku iznosi 8 kg, dok potrošnja voća i voćnih proizvoda iznosi 49,07 kg odnosno vrlo niskih 0,13 kg voća po danu. Od svih proizvoda od žitarica, kruh i ostali pekarski proizvodi se najviše troše po članu kućanstva. Potrošnja je u navedenom razdoblju porasla za 16,47 kg po stanovniku. Od mesnih proizvoda, perad se najviše konzumira. Potrošnja mesa i mesnih proizvoda se u razdoblju od 2000. do 2003. stabilizirala. Potrošnja mlijeka i mliječnih proizvoda se razdoblju od 2000. do 2002. g. povećala, ali je znatno pala u 2003. godini. Potrošnja povrća i povrtnih proizvoda je dvostruko veća od potrošnje voća i voćnih proizvoda. Obje grupe proizvoda su doživjele znatan pad u potrošnji 2003. godine.

Od bezalkoholnih pića najveću potrošnju bilježimo kod mineralne vode.Što se tiče alkoholnih pića, potrošnja piva je znatno premašila potrošnju vina.

1.3.1. MLJEKARSKA INDUSTRIJA Hrvatska po razvijenosti gospodarstva i proizvodnje mlijeka značajno zaostaje za članicama Europske unije. Okolnosti koje su dovele mljekarstvo Hrvatske u nepovoljan položaj uglavnom se odnose na posljedice u proizvodnji nastale tijekom i poslije Domovinskog rata, nepovoljne rezultate procesa obnove i privatizacije, nerazvijenost agrarne strukture, male proizvodne kapacitete (2,80 krava/gospodarstvu) te veliki broj malih gospodarstava (oko 10.000) čija je godišnja proizvodnja mlijeka svega 6.000 litara mlijeka/domaćinstvu. Usprkos navedenim nepovoljnim čimbenicima otkup proizvedenog mlijeka u Republici Hrvatskoj tijekom desetogodišnjeg razdoblja (1990-2000) je stabiliziran sa stalnim povećanjem godišnjeg otkupa i obujma prerade (vidi Tablicu 1-34). Tablica 1-34: Industrijska prerada mlijeka i mlije čnih proizvoda

Proizvodnja Proizvod Jedinica

1997. 1998. 1999. 2000. 2001.

Mlijeko i sveže vrhnje bez dodanog šećera (pasterizirani i sterilizirano)

hl

2.538.376

2.771.134

2.675.184

2.859.916

2.989.611 Mlijeko u prahu t 2.737 3.963 1.431 2.292 1.732 Maslac i mliječni namaz t 4.749 4.597 3.672 4.191 4.560 Sir t 18.698 18.540 18.229 21.153 22.674 Mlijeko i koncentrirano vrhnje bez dodanog šećera

t

5.443

7.774

6.651

6.574

9.161

Jogurt, kiselo mlijeko i ostali fermentirani proizvodi

t

61.261

63.795

59.532

67.531

69.425

Proizvodi od prirodnih mliječnih sastojaka

t

17.424

25.983

37.870

59.552

60.935

Izvor: DZS, 2002. godina U procesu približavanja Europskoj uniji, Hrvatska bi trebala ne samo razviti proizvodnju mlijeka kako bi osigurala godišnju proizvodnu mliječnu kvotu od 1,1 milijuna litara mlijeka i dosegla 70% proizvodnje mlijeka u državama članicama EU-a nego i poboljšati kvalitetu sirovog mlijeka po pitanju higijensko zdravstvenih standarda. U Europskoj uniji preko 90% količine mlijeka ispunjava meñunarodne standarde za I. ekstra klasu. Godišnje svega 30% od ukupne količine mlijeka je usklañeno sa standardima Europske unije. U cilju kontrole kvalitete proizvedenog mlijeka osnovan je Središnji laboratorij za kontrolu mlijeka u Križevcima koji je započeo sa radom početkom 2003. g. Ovaj laboratorij je 2004. godine dobio HRN EN ISO/IEC 7025:2000 certifikat. Takoñer je u primjeni Pravilnik o kakvoći svježeg sirovog mlijeka od 2000. g. (NN 102/2000). U razdoblju od 2000-2004. g. povećan je obujam industrijske prerade mlijeka i proizvodnje mliječnih proizvoda. Indeks rasta industrijske prerade 2002/2001 iznosi 104.75 %. Prema indeksu ravnoteže u prehrani iz 2002. godine, prerañeno je 67,07% od ukupnog raspoloživog mlijeka. Oko 20% ukupne količine se potroši u kućanstvima ili se prodaje na lokalnom tržištu.

Hrvatska iz vlastite proizvodnje podmiruje oko 80% godišnje potrebe za mlijekom i mliječnim prerañevinama. Udio uvoza sirovog mlijeka kojeg uvoze mljekare zbog nedostatnih količina mlijeka iz domaće proizvodnje se smanjuje, a istovremeno je uvoz gotovih visokokvalitetnih mliječnih proizvoda u porastu. U Hrvatskoj je u preradi najzastupljenije tekuće kravlje mlijeko s 65.60%, fermentirani proizvodi s 11.35%, sirevi s 4,5% te ostali proizvodi s 13,58%. Mljekarska industrija nema odgovarajuća postrojenja za preradu visokokvalitetnih mliječnih proizvoda koji bi zadovoljili potrebe lokalnog tržišta. Prema nacionalnoj klasifikaciji aktivnosti u 2002. godini, u Hrvatskoj 36 poduzeća djeluje u mljekarskom prerañivačkom sektoru, od toga je 6 velikih, 3 srednje i 30 malih poduzeća. Ukupan broj djelatnika je 3.798 od čega je 3.263 zaposleno u velikim poduzećima, 351 u srednjim a 184 u malim poduzećima (vidi «definiciju malih i srednjih poduzetnika»). Poduzeća su uglavnom u privatnom vlasništvu, dok su dva poduzeća u postupku privatizacije. Meñu deset velikih poduzeća u sektoru prerade hrane, tri su mljekarsko prerañivačka poduzeća. Struktura prerade u Hrvatskoj nepovoljna je u odnosu na razvijene zemlje. Organizacija sustava otkupa i prijevoza mlijeka u Hrvatskoj je prilagoñena nerazvijenoj proizvodnoj strukturi i velikom broju kooperanata s malim dnevnim i godišnjim isporučenim količinama mlijeka. Nezadovoljavajuća situacija zajedno s niskom kvalitetom mlijeka onemogućava hrvatskom mljekarskom sektoru da bude konkurentan na svjetskom tržištu.

1.3.2. INDUSTRIJA PRERADE VOĆA I POVRĆA Prerada voća i povrća jedan je od najslabije razvijenih dijelova prehrambene industrije. Razlog tome prvenstveno je u nedostatnoj proizvodnji svježeg voća i povrća usprkos povoljnim klimatskim i agroekološkim faktorima. Na području Bjelovarsko-bilogorske, Dubrovačko-neretvanske i Splitsko-dalmatinske županije ne postoji niti jedna fizička i/ili pravna osoba uključena u preradu voća i povrća. 98% cjelokupne poljoprivredne proizvodnje je u rukama obiteljskih gospodarstava s prosječno 5 ha zemljišta, a oko 95% voćnjaka je takoñer u vlasništvu obiteljskih gospodarstava. Hrvatska ima samo 66 registriranih fizičkih osoba/obrtnika te 28 pravnih osoba/zadruga koji se bave preradom voća i povrća (vidi Prilog 10.5.1). Većina njih je u Brodsko-posavskoj županiji (11 tvornica), Istarskoj i Karlovačkoj županiji (8 tvornica) i u Koprivničko-križevačkoj županiji (6 tvornica). S obzirom na asortiman proizvoda, znatna je razlika meñu županijama i proizvodima, ovisno o proizvodnoj regiji. Na primjer, Požeško-slavonska, Sisačko-moslavačka i Meñimurska županija proizvode uglavnom sokove od voća i povrća. Ličko-senjska županija je poznata po proizvodnji šumskog voća i šumskih gljiva. Prerada borovnice te proizvodnja vina od kupine su djelatnosti isključivo obiteljskih gospodarstava u Osječko-baranjskoj županiji s više od 10.000 litara vina od kupine godišnje. Osječko-baranjska i Varaždinska županija su glavni proizvoñači i prerañivači kupusa i cikle. Ove dvije županije proizvedu tijekom godine oko 6.700 tona kiselog kupusa. Općenito, kiseli kupus u Hrvatskoj je najuobičajeniji proizvod koji se dobija preradom kupusa. Status prerade voća i povrća je vrlo nepovoljan, jer su mnoge od velikih tvornica u državnom vlasništvu s velikim kapacitetom zatvorene. Uzrok tome su problemi proizašli iz privatizacije kao i nedovoljno investiranje. Hrvatska je izvozila većinu svojih prehrambenih proizvoda u druge republike bivše Jugoslavije. Zbog Domovinskog rata i njegovih posljedica (gubitak tržišta te zagañenost poljoprivrednog zemljišta minama) odreñeni su prerañivači prestali sa svojim djelatnostima. Samo nekoliko društava s priznatim markama proizvoda i tehnologijom po standardima EU-a može konkurirati na lokalnom a odnedavno i na meñunarodnom tržištu. Njihovi proizvodni kapaciteti su mnogo veći od ostalih lokalnih proizvoñača (vidi Prilog 10.5.1).

U Hrvatskoj je registrirano samo 30 pravnih osoba /zadruga koji se bave preradom voća i povrća. Oni se snabdijevaju sirovinama izravno od svojih lokalnih poljoprivrednih proizvoñača. Većina njih se nalazi u Osječko-baranjskoj i Virovitičko-podravskoj županiji. U Osječko-baranjskoj županiji se godišnje proizvede 7.500 tona začina od sušenog povrća te gotovih začina, i 4.500 tona ostalih proizvoda (kiselo povrće i salate, varivo od povrća, ajvar od crvenih paprika, itd.). U Virovitičko-podravskoj županiji registrirane su 4 pravne osobe/kooperacije s godišnjom proizvodnjom od 13.000 tona proizvoda od raznog povrća. Kako bi se poboljšao tržišni položaj malih i srednjih poduzetnika u sektoru prerade voća i povrća, vrlo je bitno ulagati u modernizaciju postojećih tvornica. Takoñer je bitno kanalizirati proizvodnju voća i povrća na obiteljskim gospodarstvima kako bi se osigurala dovoljna kvaliteta i količina sirovina za lokalnu preradu. Tek tad će visoka ulaganja u potrebna skladišta, stanice za razvrstavanje i hladnjače (ispod -10° C) i pakiranje biti isplativa.

1.3.3. OBJEKTI14 ZA PRERADU I SKLADIŠTENJE PROIZVODA ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA Prema Zakonu o veterinarstvu, Uprava za veterinarstvo MPŠVG-a daje dozvolu za rad objektima za uzgoj životinja, klanje, obradu, preradu i skladištenje proizvoda životinjskog podrijetla. Ovlašteni objekti su upisani u Registar (Tablica 1-35). Razlika izmeñu industrijskih i obrtničkih objekata nije vezana uz kapacitet, već uz registraciju poslovnog subjekta. Obrtnički objekti se upisuju kao fizičke osobe a industrijski objekti kao pravne osobe. Tablica 1-35: Objekti za uzgoj životinja, klanje, obradu, preradu i skladištenje proizvoda životinjskog podrijetla

Županija Klanje mesa papkara i kopitara i rasijecanje

(izvoz)

Klanje peradi, obrada i prerada

peradarskog mesa

(izvoz)

Obrada i prerada mesa

(izvoz)

Skladištenje i prerada mesa

divljih životinja (izvoz)

Ukupno (izvoz)

Zagrebačka (01)

26 (8) 16 (11) 57 6 105 (19)

Krapinsko-zagorska (02)

6 4 (1) 10 0 20 (1)

Sisačko-moslavačka (03)

6 (1 za izvoz)

1 4 1 12 (1)

Karlovačka (04)

8 1 16 0 25

Varaždinska (05)

5 (1) 6 (1) 9 1 21 (2)

Koprivničko-križevačka (06)

4 (2) 2 11 (5) (1) 18 (8)

14 sukladno Uredbi (EZ-a) br. 852/2004 od 29. travnja 2004, članku 2, točki 2

Bjelovarsko-bilogorska (07)

4 1 5 1 11

Primorsko-goranska (08)

12 0 66 0 78

Ličko-senjska (09)

8 0 4 0 12

Viroviti čko-podravska (10)

6 0 1 1 8

Požeško-slavonska (11)

2 0 1 0 3

Brodsko-posavska (12)

6 4 (1) 14 1 25 (1)

Zadarska (13) 19 4 19 (1) 0 42 (1) Osječko-baranjska (14)

5 1 21 (1) 3 30 (1)

Šibensko-kninska (15)

6 1 22 0 29

Vukovarsko-srijemska (16)

8 1 9 1 19

Splitsko-dalmatinska (17)

34 2 37 0 73

Istarska (18) 8 6 4 1 67 (1) Dubrovačko-neretvanska (19)

8 6 4 1 19

Meñimurska (20)

4 13 3 1 21

Grad Zagreb (21)

11 6 56 1 74

Ukupno 196 74 318 19 607 (35)

Izvor: MPŠVG, lipanj 2005. Tablica 1-36: Objekti s odobrenjem i pod nazorom veterinarskih tijela

broj Proizvodnja (u tonama) – 2004. Klaonice: crveno meso 196 182 823 t svinja

72 901 t goveda 13 431 t ovaca/koza

Klaonice: perad 74 87 964 t Zečetina i meso divljači 20 375 t Postrojenja za rezanje 222 Hladnjače 350 Prerada 422 Kosano meso, pripravak od mesa 282 Mliječni proizvodi 74 532,841,845 l – krave

3,290,159 L – koze 1.536.287 L – sheep

Riba i riblji proizvodi 173 5,076 t slatkovodne ribe 29, 102 t morske ribe

7, 189 t ribe iz ribnjaka Casings 12

Puževi 2 Žablji krakovi 1 Jaja 80 800,888,000 komada Mekušci 101 4,000 t Centri za čišćenje 2 2,000 t Pogoni otvorenog tipa za reciklažu mesa i kostiju za sve kategorije otpada iz cijele Hrvatske

1 57000 tona godišnje obrañenog otpada

Pogoni za reciklažu mesa i kostiju unutar klaonica za perad i papkare

4 17000 tona godišnje obrañenog otpada

Pogoni za reciklažu mesa i kostiju unutar tvornica za preradu ribe

4 10000 tona godišnje obrañenog otpada

Ukupan broj objekata 2,020 Izvor: MPŠVG, lipanj 2005. Hrvatska je zemlja sa specifičnim zemljopisnim karakteristikama. Velik broj objekata za klanje, obradu i preradu je rezultat relativno slabo razvijene prometne infrastrukture u nekim dijelovima zemlje kao i potrebe za bržom pripremom hrane tijekom turističke sezone (vidi Kartu 1-5). Tradicionalno veći broj klaonica je jasno vidljiv, posebno u Dalmaciji. Nakon 90-ih, s ostvarenjem državne neovisnosti i razvojem poduzetništva, povećao se interes za otvaranjem manjih klaonica i objekata za proizvodnju mesa. Svi su oni sagrañeni sukladno Pravilniku o zahtjevima koje moraju zadovoljiti objekti za klanje životinja, obradu, preradu i skladištenje proizvoda životinjskog porijekla (NN 20/92, 75/93). U pogledu kapaciteta te tehničkog i tehnološkog stanja u malim objektima za klanje životinja, cilj buduće kategorizacije je potpuno usklañivanje velikog broja objekata s propisima koji će biti objavljeni kao dio «higijenskog paketa» što znači da i opstanak tih objekata ovisi o tome. U tablici 1-35 su popisani objekti koji zadovoljavaju potrebe hrvatskog tržišta. Što se tiče veterinarsko-higijenskih i ekoloških uvjeta, sukladno Nacionalnom programu RH za približavanje Europskoj uniji, Uprava za veterinarstvo je donijela sve propise kojima se reguliraju veterinarsko-zdravstveni uvijeti u objektima za klanje i preradu. Trenutno stanje u objektima koji imaju dozvolu za rad nije sukladno standardima EU-a. Prioritet Akcijskog plana Uprave za Veterinarstvo je preuzeti u nacionalno zakonodavstvo tzv. «higijenski paket»: Uredbe 852/2004/EZ, 853/2004/EZ, 854/2004/EZ i 882/2004/EZ. Zakonodavstvo koje se odnosi na tvornice visokorizične prerade je u izradi, bit će usklañeno s Uredbom 1774/2002/EZ i dovršeno do kraja 2005. To je pravna osnova za uspostavljanje novih higijenskih standarda u objektima kao i mogućnost za razvrstavanje objekata u sljedeće kategorije: a) oni koji su već zadovoljili standarde EU-a; b) oni koji su kratkoročno zadovoljili standarde EU-a; c) oni koji su dugoročno zadovoljili standarde EU-a. Kad gore navedeno zakonodavstvo bude usklañeno s nacionalnim zakondavstvom, tim stručnjaka iz MPŠVG-a zajedno s predstavnicima Komisije će provoditi inspekcije na terenu kako bi provjerili jesu li zadovoljeni propisani uvjeti. S tim se aktivnostima, koji će rezultirati usvajanjem standarda, već započelo u sklopu Twinning projekta –Cards 2002 – «Razvoj kapaciteta u području poljoprivrede, živih životinja i prehrambenih proizvoda» uz organiziranje terenskih posjetakoji će pomoći da se definira nacionalna strategija glede sigurnosti hrane a s ciljem udovoljavanja standardima EU-a. Prilagodba objekata s ciljem udovoljavanja standardima će iziskivati značajna financijska sredstva za njihovu obnovu, modernizaciju i opremanje.

Karta 1-5: Klaonice i tvornice za reciklažu mesa i kostiju

Izvor: MPŠVG, 2005.

1.3.4. POGONI ZA RECIKLAŽU MESA I KOSTIJU Životinjski otpad se proizvodi u klaonicama; objektima za preradu mesa, ribe, jaja, mlijeka i iznutrica; hladnjačama, skladištima; jedinicama za koke nesilice; na tržnicama; u mesnicama; ribarnicama; uslužnoj industriji i ostalim javnim ugostiteljskim objektima; objekatima za uzgoj i čuvanje životinja; zoološkim vrtovima; lučkim terminalima; graničnim prijelazima; prilikom prijevoza životinja i proizvoda životinjskog podrijetla te na ostalim mjestima gdje se drže i uzgajaju životinje ili proizvode navedeni proizvodi. Uz "proizvoñače životinjskog otpada" imamo i značajan broj poljoprivrednih gospodarstava koji drže i uzgajaju razne pasmine i sorte domaćih životinja kao i mnoge tržnice, mesnice, ribarnice, granične i ostale terminale uključene u trgovinu životinja i proizvoda životinjskog podrijetla. Upravljanje životinjskim otpadom prema veterinarsko-zdravstvenim načelima podrazumijeva preuzimanje, sakupljanje i klasifikaciju otpada prema razini opasnosti (po kategorijama), privremenom skladištenju u centrima za sakupljanje s hladnjačama, nekropsijom mrtvih životinja i njihovom termalnom obradom.

Postupak kategorizacije objekata će trajati iduće dvije godine. Za potrebe provedbe SAPARD programa, objekti za reciklažu mesa i kostiju koji podnose zahtjev za financijskom pomoći će biti kategorizirani prije nego im se dodijeli potpora. Sigurno odlaganje i uništavanje životinjskog otpada je detaljno opisano u članku 32. Zakona o veterinarstvu (NN 70/97, 105/01 i 172/03). Upravljanje i uništavanje životinjskih trupova i životinjskog otpada je definirano Pravilnikom o upravljanju i uništavanju životinjskih trupova i životinjskog otpada (NN 24/03). Ovi propisi su bitne mjere kontrole ljudskih i veterinarskih zaraznih i parazitskih bolesti te mjere za zaštitu okoliša. Životinjski otpad (nusproizvodi od klanja i rasijecanja i obrade životinja u klaonicama) se proizvodi u slijedećim objektima: 196 klaonica za kopitare; 74 klaonica za perad; 318 objekata za preradu mesa; 350 hladnjača i objekata za rashlañivanje mesa i mesnih proizvoda; 38 ribnjaka za slatkovodnu ribu; 33 objekta za morsku ribu; 75 objekata za uzgoj školjki i rakova; 41 objekt za preradu ribe; 67 stanica za preuzimanje ulovljene ribe; 11 centara za otpremu ribe; 3 centra za uzgoj puževa; 31 hladnjača za ribe i riblje proizvode; 57 mljekarskih farmi; 44 farme za proizvodnju jaja; 1 objekt za preradu jaja; 26 objekata za koke nesilice i ostali objekti koji proizvode životinjski otpad. Od ukupnog procijenjenog obujma od 120.736 tona životinjskog otpada tijekom 2004. godine, 78.561 tona otpada je termalno obrañeno u slijedećim objektima: - 53.317 tona svih vrsta životinjskog otpada u Agroproteinki; - 7.000 tona otpad od kopitara u klaonicama PIK Vrbovec; - 9.375 tona iz peradarskih klaonica KOKA d.d., Varaždin; - 7.220 tona iz peradarskih klaonica PURIS d.d., Pazin; - 353 tone iz peradarskih klaonica PIPO-PERUTNINA PTUJ. Čakovec; - 1.296 tone o objektima za termalnu obradu pri objektima za preradu ribe. Prema odredbama članka 35. Zakona o veterinarstvu (NN 70/97, 105/01 i 172/03) termalna obrada te sigurno odlaganje trupova i životinjskog otpada se obavlja na osnovu koncesije odnosno javnog natječaja koje objavljuje Vlada RH na prijedlog Veterinarske uprave MPŠVG-a. Hrvatska ima samo jednu tvornicu za reciklažu mesa i kostiju (rendering plant) otvorenog tipa koja prerañuje životinjski otpad iz svih dijelova države (Agroproteinka u Sesvetskom Kraljevcu- Zagrebačka županija). Njen kapacitet je preko 80,000 tona tijekom 250 radnih dana u jednoj smjeni što je trenutno dovoljno za područje RH. Dok kraja 2005. godine bit će izgrañena tvornica koja će se baviti samo reciklažom treće kategorije otpada. Nakon toga, postojeća tvornica za reciklažu mesa i kostiju bavit će se isključivo termičkom obradom prve i druge kategorije otpada. Potrebna je nadogradnja kako bi se prerañivale sve kategorije životinjskog otpada sukladno standardima EU-a. Takoñer postoje i gore navedene četiri manje tvornice za reciklažu mesa i kostiju zatvorenog tipa unutar kojih se nalaze postrojenja za obradu mesa i male tvornice za reciklažu otpada ribljeg porijekla. Nadalje, cjelokupno i potpuno odlaganje životinjskog otpada u Hrvatskoj zahtijeva najmanje pet objekata - županijske centre za sakupljanje s kapacitetom od 80-100 tona po danu s strogim režimom održavanja temperature za zajedničke potrebe nekoliko županija, po mogućnosti u sljedećim mjestima (i 100 km uokolo) : 1. Koprivničko-križevačka, Varaždinska, Bjelovarsko-bilogorska, Virovitičko-podravska i Meñimurska županija – u Križevcima; 2. Istarska, Primorsko-goranska županija – u Puli;

3. Požeško-slavonska, Osječko-baranjska, Brodsko-posavska i Vukovarsko-srijemska županija – u Slavonskom Brodu; 4. Zadarska, Šibensko-kninska i Ličko-senjska županija – u Benkovcu; 5. Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska županija – u Splitu. Hrvatska trenutno ima dva županijska centra za sakupljanje životinjskog otpada, u Rijeci i Puli, koji ne zadovoljavaju standarde EU-a. Planira se izgraditi jedan regionalni sabirni centar za hlañenje i privremeno skladištenje klasificiranog otpada u Biljanima Gornjim, Zadarska županija.

1.4. RIBARSTVO I AKVAKULTURA Ribarstvo u Hrvatskoj uključuje nekoliko pod-sektora: slatkovodna akvakultura, ulov slatkovodne ribe, morska akvakultura, ulov morske ribe, prerada ribe i ostalih morskih organizama kao i cjelokupna kontrola i inspekcija. Provodi se na području od 34.000 km kvadratnih teritorijalnog mora i u slatkovodnim sustavima naše dvije glavne rijeke Save i Dunava s pritocima. Morsko ribarstvo je trgovačke naravi i dijeli se na obalno područje (unutrašnjost - od obale do otoka i kanale) te otvoreno more (teritorijalne vode). Kočarenje je glavna aktivnost obalnog ribarstva, dok plivarice tunolovke dominiraju na otvorenom moru. Ribarstvo u RH ima mali udio u BDP-u, ali igra važnu ulogu u društveno-ekonomskoj situaciji velikog broja ljudi. Unatoč niskoj vrijednosti, ribarstvo omogućava zapošljavanje na otocima i kontinentu, posebno u ruralnim područjima. U nekim područjima, ribarstvo a posebno uzgoj ribe su usko vezani uz razvoj ruralnog turizma, budući da ribarstvo predstavlja visokoproteinske hrane, što je važan element u ljudskoj prehrani. Općenito gledano, ovaj sektor je vrlo osjetljiv. Izuzev uzgoja tune koje se nedavno počelo razvijati u Hrvatskoj, ukupni udio ribarstva u BDP-u je manji od 1,0%. Cjelokupna izvozna vrijednost morskog ribarstva uključujući riblje proizvode je 2003. godine iznosi 11.881.084 USD (22.687 tona). Veliki udio ove vrijednosti otpada na izvoz tune na japansko tržište. Uvoz je u 2003. bio veći po količini (57.315 tone) ali niži po vrijednosti (87.741.215 USD). Razlog tome je uvoz velike količine nisko-kvalitetne pelagičke ribe (haringe i sardela) te izvoz visokokvalitetnih proizvoda. Što se tiče slatkovodne proizvodnje u 2003. je uvezeno ribe u vrijednosti od 158.780 USD dok je ribe u vrijednosti 1.781.117 USD izvezeno. Ribarstvo je jedno od svega nekoliko sektora proizvodnje hrane u Republici Hrvatskoj s pozitivnom trgovinskom bilancom. Cjelokupna proizvodnja ulova morske ribe u 2003. se popela na 29.102 tone od kojih je 24.369 tone pelagičke ribe (sardine, sardela i inćuni) a ostatak od 3.556 tone bijele ribe. U koćarenju, najvažnije vrste riba su oslić - Merluccius merluccius; norveški jastog - Nephrops norwegicus; cipal - Mullus barbatus). Komercijalne pelagičke vrste se ograničavaju na sardine - Sardina plichardus, inćune - Engraulis encrasicolus i papaline - Sprattus sprattus. Slatkovodno ribarstvo se uglavnom predstavlja kroz sportsko i rekreativno ribarstvo i ograniče je broj tradicionalnih ribiča na Savi i Dunavu. Glavne vrste slatkovodne ribe su šaran - Cyprinus carpio, bijeli amur - Ctenopharyngodon idella, linjak - Tinca tinca, som - Siluru glanis, grgeč - Stizostedion lucioperca, štuka - Esox lucius i pastrva - Oncorhynchus mykiss. Tablica 1-37: Ulov riba i drugih morskih organizama u razdoblju 1997.-2003.

Ukupan ulov Ulov prema grupama Godina tona Indeks Pelagičke

vrste Bijela riba

Ostalo

1997. 16.034 62,22 10.071 3.901 2.054 1998. 21.915 78,92 15.659 4.101 2.155 1999. 18.874 73,24 15.020 2.498 1.348 2000. 20.971 75,52 17.072 2.365 1.534 2001. 17.594 63,36 13.572 2.567 1.455 2002. 19.500 70,22 14.500 3.200 1.800 2003 29.102 10.,8 24.369 3556 1177

Izvor: MPŠVG, 2004. U morskoj akvakulturi, prosječno 3.000 tona bijele ribe (kirnja i arbuna) se godišnje proizvede na hrvatskim ribogojilištima. Većina ribogojilišta su mala obiteljska gospodarstva. Uz kirnju i arbun proizvede se i nekih 3.000 tona dagnji godišnje, kao i 800.000 oštriga. Uzgoj tune je u znatnom porastu u posljednje dvije godine i u 2003. je dostigao ukupnu proizvodnju od 4.679 tona. Izdalo se ukupno 146 koncesija za morsku akvakulturu. Postoji 39 registriranih tvrtki za slatkovodno ribarstvo u Hrvatskoj, od kojih se 16 bavi uzgojem toplo-vodnih vrsta (šaran) i 26 hladno-vodnih vrsta (pastrva). Proizvodnja slatkovodne akvakulture je dosegla 5.076 tona u 2003. godini. Ipak u posljednjih pet godina proizvodnja slatkovodne ribe je u padu, isključivo zbog zatvaranja trgovinskih kanala i problema tranzicijske ekonomije. Proizvodna područja su takoñer u opadanju, i u 2003. su se dvostruko smanjila u odnosu na 1995. godinu. Tablica 1-38: Proizvodnja morske akvakulture, 1999.-2003.

Godina

Kirnja i arbun (tona)

Dagnje (tona)

Ostrige (komada)

Tuna (tona)

Mlañ (komada)

1999. 1.760 1.100 900.000 672.17 3.350.000 2000. 2.500 1.200 1.000.000 1.200.00 4.500.000 2001. 2.500 2.000 1.000.000 2.500.00 4.600.000 2002. 2.500 2.400 1.000.000 3.971.00 4.900.000 2003. 2.510 2.800 800.000 4.679.00 5.500.000 Izvor: MPŠVG, 2004. godina Tablica 1-39: Proizvodnja slatkovodne akvakulture, 1999.-2003.

1999. 2000. 2001. 2002. 2003. mlañ 2.010 1.594 1.127 1.266 957 Šaran – Cyprinus

carpio veličina za tržište

2.418 2.358 2.578 1.606 1.660

mlañ 126 68 76 149 124 Bijeli amur – Ctenopharyngodon idella

veličina za tržište

238 265 228 85 318

mlañ 26 11 61 17 17 Srebrni šaran – Hypophthalmichtys molitrix

veličina za tržište

97 281 21 86 1

mlañ 36 37 27 57 19 Pjegavi šaran – Aristrichthys nobilis veličina za

tržište 119 71 226 301 414

mlañ 12 2 2 3 1 Linjak – Tinca tinca veličina za tržište

27 6 2 6 11

mlañ 60 20 7 22 18 Som – Siluru glanis veličina za tržište

87 38 31 36 54

mlañ 2 1 2 1 1 Grgeč – Stizostedion lucioperca veličina za

tržište 7 8 6 9 6

mlañ 25 2 1 2 0 Štuka – Esox lucius veličina za tržište

35 19 11 11 2

mlañ 156 217 41 46 178 Pastrva – Oncorhynchus mykiss

veličina za tržište

474 945 1.039 1.620 1.222

mlañ 1 52 24 17 50 Ostale veličina za tržište

51 33 39 60 23

mlañ 2.454 2.004 1.369 1.580 1.365 Ukupno veličina za tržište

3.553 4.025 4.181 3.921 3.711

Ukupno (u tonama) 6.007 6.029 5.550 5.501 5.076 Izvor: DZS, 2004. godina 2003. godine u sektoru prerade morske ribe 2.900 tona ribe je zasoljeno, 3.200 tona je izrezano na odreske/zamrznuto, 11.700 tona konzervirano i 1.200 tona marinirano, pripremljeno za gotova jela, salate i paštete. Uz konzervirane sardine (62% proizvodnje), ostali značajni proizvodi su tuna i skuša izrezana na komade. Od slatkovodne ribe u 2003. prerañeno je 40 tona šarana, 100 tona pastrva, 5 tona somova, te 15 tona ostale ribe. Glavni proizvodi su dimljena riba (pastrva) i riba na komade (šaran i som). Ukupna proizvodnja 2003. godine je iznosila samo 40% od proizvodnje 1989. godine. Procijenjeno je da se cjelokupna razina uporabe proizvodnih kapaciteta smanjila na 30%. Tablica 1-40: Prerada ribe u Republici Hrvatskoj, 1998.- 2003.

Proizvod 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. Usoljena riba (tona) 40 350 1.881 2.500 2.800 2.900 Smrznuta riba (na komade itd.) (tona)

650 250 470 850 1.500 3.200

Konzervirana riba (tona) 13.000 14.000 14.500 15.500 14.000 11.700 Ostalo (salate, mješavine) (tona)

90 120 60 110 120 1200

Izvor: MPŠVG, 2004. godina Tradicija prerade ribe u Republici Hrvatskoj je započela prije 130 godina. Ipak, zbog tranzicijskih problema, gubitka bivšeg tržišta, carinskih ograničenja te nezadovoljavanje standarda tržišta EU-a (prerañivačka proizvodnja je ograničena na sardine u konzervi, inćune, šarane i pastrve, bez raznolikih proizvoda, nezadovoljenih sanitarnih i veterinarskih standarda), većina od 55 bivših solana i prerañivačkih tvrtki za morske proizvode je zatvorena. Danas posluju samo četiri velika i dvadesetak malih i srednjih prerañivača morske ribe te sedam malih i srednjih prerañivača slatkovodne ribe. Jedan od četiri velikih prerañivača danas prerañuju morsku i slatkovodnu ribu. Većina prerañivača je smješteno na obali, a 9 od ukupnog broja na otocima. Svi prerañivači slatkovodne ribe su smješteni u kontinentalnim područjima, blizu poljoprivrednih objekata. Najuobičajeniji poslovni oblik su

dionička društva. Većina poduzeća su u obiteljskom vlasništvu s manje od 50 djelatnika. Četiri velika društva su Adria Zadar, Sardina Postira, Mirna Rovinj i Ledo. Svi su licencirani za izvoz na europsko tržište, te zadovoljavaju važne standarde. Meñutim njihov razvoj ovisi o njihovoj sposobnosti da udovolje potrebama potrošača za ponuñenim proizvodima, njihovoj kvaliteti i označavanju. Proizvodni pogoni u malim i srednjim poduzećima ne zadovoljavaju standarde EU-a ponajviše zato što su objekti za proizvodnju stari te su dosad većinom i zastarjeli. Pored toga, oprema se u većini slučajeva koristi duže od 15 godina te je i ona takoñer zastarjela. Iako su veliki proizvoñači ovlašteni da izvoze na tržište EU-a, označavanje i općenito strategije plasiranje proizvoda na tržište su neodgovarajući u svim proizvodnim poduzećima, bez obzira na veličinu. Nedostatak većih novčanih investicija je doprinijelo ovakvoj situaciji i očekuje se da će mjere programa SAPARD pomoći ovom sektoru u njegovom razvoju, modernizaciji proizvodnje, ostvarenju standarda te smanjenju štetnog utjecaja na okoliš. U cjelini, akvakultura se takoñer suočava sa strukturalnim problemima što je ponajprije rezultat tranzicijskih promjena. U budućem razvoju ovoga sektora, posebna pažnja će se posvetiti proizvodnji školjaka i rakova. Postoje tri glavna proizvodna područja u Istri, šibenskom području (ušće rijeke Krke) i u zaljevu Mali Ston. Proizvodnja školjki i rakova je djelatnost koja se tu obavlja još od rimskog doba i tradicionalno je povezana sa stanovništvom što se u posljednje vrijeme pretvara u unosnu industriju vezanu za turizam. Ipak u Hrvatskoj ne postoje centri za sakupljanje i pročišćavanje sukladni higijenskim i zdravstvenim standardima EU-a, stoga ova industrija teško ostvaruje svoj potencijal. Znanstveni temelji kao i dokumenti za prostorno planiranje pokazuju velik pa bi se uzgoj oštriga i dagnji u zaljevu Mali Ston mogao povećati sa sadašnjih 800.000 komada i 1.500 tona svake vrste na 5.000 tona i minimalno 2.000.000 komada. Ipak ovo povećanje proizvodnje jako ovisi o standardima kvalitete te otvaranju europskom tržištu. Razvojni potencijali uzgoja školjaka i rakova mogu znatno utjecati na porast lokalne proizvodnje u ruralnim područjima jer su to proizvodi visoke kvalitete. Prosječna potrošnja ribe po stanovniku u Hrvatskoj jedva dostigne 10 kg, što je znatno ispod prosjeka mediteranskih država. Razlog tome je nedostatak dobro organiziranog tržišta te nedostatak obalne infrastrukture s objektima za hlañenje, zamrzavanje i skladištenje. To u konačnici rezultira višim cijenama proizvoda u maloprodaji. Većina ribarica su malih dimenzija (manje od 15 m), samo ih nekolicina posjeduje odgovarajuće prostorije za skladištenje, hlañenje i zamrzavanje, što daljnje ograničava pristup svježe i visoko kvalitetne ribe tržištu. Ribarstvo i prerada ribe su sektor koji ima dobru osnovu prirodnih sirovina - riba iz Jadranskog mora kao i iz morske i slatkovodne akvakulture. Proizvodnja se temelji na papalinama, sardinama i inćunima iz Jadranskog mora te na lubinu, arbunu, tuni, šaranu i pastrvi iz ribogojilišta. Samo se manja količina materijala uvozi za potrebe prerade. Proizvodni pogoni malih i srednjih poduzetnika nisu u skladu sa standardima EU-a uglavnom zbog starosti i zastarjelosti proizvodnih zgrada. Oprema se u mnogima slučajevima koristi već preko 15 godina i takoñer je zastarjela. Iako glavni proizvoñači su ovlašteni za izvoz na europsko tržište, označavanje i sveukupne promidžbene strategije su nedostatne u svim proizvoñačkim pogonima bez obzira ne njihovu veličinu. Ribarice trenutno istovaruju svoj ulov u malim lučkim objektima koji nisu primjereno opremljene (ledomati, hladnjače, specijalizirana vozila, dizalice, itd.). Mjere SAPARD-a bi trebale poboljšati kapacitet cijelog sektora i tako osigurati opskrbu svježom ribom i sirovinama za tržište i prerañivačku industriju, osiguravajući najvišu kvalitetu te zaštitu potrošača.

Prerañivačke tvornice i lučki objekti su smješteni u naseljenim područjima i stoga se posebna pažnja pridaje rješavanju ekoloških problema, poput obrade otpadnih voda, racionalne uporabe voda i prerade ribljeg otpada. Osim toga, prerañivačke tvornice te lučki/brodski/tržišni objekti trebaju naći nove i učinkovite aktivnosti rješavanja problema kvalitete proizvoda, uključujući sustave ISO i HACCP. Ovo bi trebalo povećati usmjeravanje proizvoñača prema stabilnom i isplativom tržištu, a i veoma je bitno prenijeti hrvatskim prerañivačima ribe znanje o upravljanju, ekonomskim i financijskim analizama te njihovom primjenom u prodaji proizvoda i marketingu kao i u obuci djelatnika. Iako postoje različiti dokumenti za razvoj i konsolidaciju sektora, Nacionalni razvojni plan još nije izrañen. RH trenutno traži pomoć EZ-a za financiranje savjetodavnog projekta tehnološke podrške (TP-a) s ciljem davanja odgovarajućih preporuka vladi, a koji se unosi u službeni Nacionalni razvojni plan za ribarstvo. SAPARD i PHARE su identificirali mjere i podrška se smatra sastavnim dijelom budućeg Nacionalnog plana. Mjere SAPARD-a u ribarstvu su odreñene na osnovu dostupnih strateških dokumenata i u skladu su s općim smjernicama strukturalnih mjera EZ-a za ribarstvo. Kao rezultat mjera SAPARD-a, konkurentnost u ribarstvu na lokalnom i izvoznom tržištu se može olakšati što bi rezultiralo povećanjem udjela riblje proizvodnje u BDP-u i ukupnom izvozu Hrvatske. Ako se ne dobije podrška i ako se ograniči privlačenje stranih kredita, tada velik broj riboprerañivačkih poduzeća neće biti usklañen s higijenskim uvjetima EU-a što bi rezultiralo zatvaranjem i povećanjem stope nezaposlenosti. Nomgućnost zadovoljavanja standarda za svježu ribu (sirovine za preradu i svježa riba za izravnu potrošnju) bi moglo izazvati daljnju degradaciju ribarskog sektora. To bi takoñer ograničilo razvoj obalnih i kontinentalnih ruralnih područja koji uvelike ovise o ovoj grani poljoprivrede. Neostvarivanje higijenskih i zdravstvenih standarda EU-a u proizvodnji školjki i rakova bi zaustavilo potencijalnu unosnu i profitabilnu aktivnost.

1.5 ŠUMARSTVO U Republici Hrvatskoj šume i šumska zemljišta pokrivaju 2.485.611 ha, ili 44 % kopnene površine, a same šume 37%, što iznosi 0,46 ha po stanovniku. Taj podatak Hrvatsku smješta u šumovitije zemlje u Europi. Sukladno Zakonu o šumama, sve šume i šumska zemljišta u Hrvatskoj se dijele na kontinentalne šume i šume krša te je njihov popis sastavni dio toga Zakona. Primarna funkcija šuma krša je ekološka, potom socijalna, a gospodarska funkcija je u službi masovne proizvodnje drveta. Upravljanje tim šumama nema značajnu gospodarsku ulogu. Šumama se gospodari na osnovi Zakona o šumama, a u Ustavu Republike Hrvatske šume su svrstane u dobra koja uživaju njenu osobitu zaštitu. Šumama u vlasništvu države (81% ukupne površine) gospodari poduzeće „Hrvatske šume“ d.o.o., a privatnim šumama njihovi vlasnici. Glede vrsta drveća šume su u Republici Hrvatskoj bjelogorične (84%) i crnogorične (16%). Po načinu postanka šume iz sjemena zastupljene su s 59% , šume iz panja 24%, šikare 14% i 3% drugi degradacijski oblici (makije, garizi, šibljaci). Zastupljenost glavnih vrsta drveća: bukva 35%, hrast 27%, obični grab 8%, obični jasen 3%, ostala bjelogorice 11%, jele i smreke 13%, bora 2% i ostale crnogorice 1%. Godišnji prirast iznosi 9,6 milijuna m3, a prosječna godišnja sječa 5,3 milijuna m3. Potencijal korištenja ne-drvenih proizvoda je velik, ali se slabo ostvaruje, a tako je i s drugim, općenito gledajući, korisnim funkcijama šume.

S obzirom na zemljopisni položaj, odnosno činjenicu da teritorijem Republike Hrvatske prolazi granica izmeñu eurosibirsko - sjevernoameričke i mediteranske regije, razlikujemo preko 60 šumskih zajednica te oko 4.500 biljnih vrsta i podvrsta. Šumama se gospodari po načelu osiguranja održivosti ekosustava, te se može reći da one u velikoj mjeri ispunjavaju svoje gospodarske, ekološke i socijalne funkcije. Šume se obnavljaju prirodnim putem, u pravilu samozasijavanjem ili unosom sjemena autohtonih vrsta drveća. Sva pošumljavanja, popunjavanja i sanacije nije moguće riješiti sjemenom, pa je u tu svrhu na kontinentu tijekom 2003. godine posañeno 7.738.000 kom sadnica bjelogorice i 817.000 kom sadnica crnogorice, a na kršu 6.000 kom bjelogorice i 832.000 kom sadnica crnogorice. Šume u privatnom vlasništvu pokrivaju 461.137 ha (19%) i njima gospodari oko 600.000 vlasnika. Stanje tih šuma, s malim izuzetkom prebornih privatnih šuma Gorskog kotara, može se ocijeniti pretežito devastiranim - u svakom slučaju daleko ispod proizvodnih mogućnosti, s drvnom zalihom po hektaru svega 80 m3/ha. Važan činitelj koji je odredio njihovo današnje stanje je usitnjenost privatnoga šumskog posjeda (prosječna veličina 0,76 ha). Zbog velikog broja privatnih vlasnika šuma gubi se interes za gospodarenje šumom, ili se jednokratno iskorištava vrjednija drvna masa, a preostala manje vrijedna šuma prepušta spontanom razvoju. Primjenom Zakona o povratu imovine oduzete za vrijeme jugokomunističke vlasti može se očekivati porast udjela privatnih šuma u ukupnom šumskom fondu. Sukladno Zakonu o šumama (članak 52.), šume u državnom vlasništvu i šumska zemljišta ne mogu biti izuzeta iz vlasništva osim u slučajevima predviñenim Zakonom. Strane pravne i fizičke osobe ne mogu dobiti vlasnička prava nad šumama i šumskim zemljištima osim ukoliko nije drugačije odreñeno meñunarodnim ugovorima. Konačni prijedlog Zakon o šumama sadrži odredbe o osnivanju Službe za šumarsko savjetovanje koja bi trebala imati ključnu ulogu u aktivnostima unapreñivanja upravljanja privatnom šumom i šumskim zemljištem. Njime se takoñer uvode poticaji i potpore za kapitalne investicije vlasnika šuma; definira se uporaba vlasničkog registra, potpora udruga vlasnika šuma i povećanje šumskih posjeda. Treba napomenuti da je danas zbog minskih polja još otprilike 12% površine šuma nedostupno.

1.5.1. ŠUMSKI POŽARI Svake godine u Republici Hrvatskoj, u šumskim požarima izgori prosječno 16 200 hektara šuma i ostalih površina ( u razdoblju 1998—2004.) Oko 90% površine koja izgori u ovim požarima odnosi se na područje Krša (u priobalju), koje je jedno od ekološki najosjetljivijih područja.U tim područjima, primarna funkcija šuma je ekološka, a potom socijalna. Zbog male vrijednosti drvne mase, gospodarska funkcija (tj. iskorištavanje šuma) je najmanje značajna. Najvažnija meñu ekološkim funkcijama je očuvanje tla i vode. Gospodarenje stoga i nije moguće bez stalne intervencije države.

Na ovom području šumama se gospodari gotovo isključivo radi očuvanja tla i vode, a iskorištavanje šuma zbog male vrijednosti drvne mase je u drugom planu. Gospodarenje šume je prvenstveno usredotočeno na zaštitu od su velike - gubitak pokrova tla, drvne mase, degradacija poljoprivrednog tla, uništenje infrastrukture i objekata za stanovanje, štete na okolišu, gubitak rekreacijske i pejzažne vrijednosti i druge. Osim toga, saniranje posljedica predstavlja veliki teret za državni proračun i privatni sektor.

Preko 50% požara bukne na privatnim zemljištima, najčešće šumskim, ali i zapuštenim poljoprivrednim zemljištima. Stavljajući u odnos površinu šuma koju zauzimaju privatne šume u odnosu na ukupnu površinu državnih, zaključujemo da su šume u privatnom vlasništvu ugroženije.

Zakonski propisi kojima se regulira zaštita od šumskih požara su Zakon o zaštiti od šumskih požara i Pravilnik o zaštiti od šumskih požara (vidi Poglavlje 2.1.) Sukladno tim propisima, pravne osobe s odgovornošću gospodarenja i upravljanja šumama („Hrvatske šume, d.o.o.“) su obvezne izraditi Plan za zaštitu od šumskih požara. Sastavni dio tog Plana je Popis šuma prema stupnju opasnosti od požara, sukladno kriterijima za odreñivanje opasnosti od šumskih požara (Pravilnik o opasnosti od šumskih požara). Prema tom Planu, cjelokupan teritorij je podijeljen u zone s različitim stupnjem opasnosti od požara. Takoñer bi sličan plan, koji bi se ticao privatnih šuma, treabale izraditi jedinice lokalne uprave. Karte s mjerilom 1:25 000 ili većim su sastavni dio Popisa. Kriteriji za odreñivanje stupnjeva opasnosti od šumskih požara (zone) su pokrivenost vegetacijom, antropogeni faktori, klima, stanište, orografija, šumski red. Ovisno o stupnju opasnosti, pravne osobe koje gospodare i upravljaju državnim šumama te gradovi, općine i županije koje nadziru privatne šume, obvezne su raditi sljedeće:

- osnovati službu za nadzor/informiranje - izgraditi promatračnice - organizirati ophodnje i interventne grupe za gašenje požara - osigurati sredstva za prevenciju i uzgoj šume Financijska najzahtjevnija obveza je izgradnja neophodne mreže protupožarnih puteva i protupožarnih zidova s elementima šumskih puteva.

S obzirom da većina požara izbija na područjima s stupnjevima opasnosti od požara I i II, što obuhvaća sve otočke i kontinentalne šume, potreba za izgradnjom protupožarnih prolaza i puteva s elementima šumskih cesta je najveća na ovim područjima. Tijela nadležna za nadzor nad provedbom protupožarne zaštite su Ministarstvo unutarnjih poslova – protupožarni inspektori- i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva-šumarska inspekcija.

Sukladno zakonskim odredbama, zaštita od požara u šumama u privatnom vlasništvu pada na teret jedinica lokalne i regionalne samouprave, koja često nema dovoljno novca da je sama kvalitetno provede. Najskuplja mjera preventivno-uzgojnog karaktera je upravo izgradnja i održavanje protupožarnih putova i prosjeka s elementima šumske ceste.

Iz statističke činjenice da prosječna opožarena površina u priobalju iznosi 72.15 ha/požaru (1998.-2004.), zšto je znatno iznad prosjeka nama sličnih država (Italija 9 ha/požaru, Španjolska 9 ha/požaru, Portugal 5 ha/požaru prema podacima UNCE-a od 1991-2001. g.) očito je da se ustroj zaštite od požara mora osuvremeniti. Glavni razlozi velike opožarene površine po jednom požaru leže u neprohodnosti terena, to jest nedovoljnom broju protupožarnih cesta i prosjeka, što otežava pristup požaru i onemogućuje brzu i učinkovitu intervenciju. U Pravilniku o zaštiti šuma od požara, članku 5. sukladno Mjerilima za procjenu opasnosti od šumskog požara sve šume možemo svrstati u četiri stupnja opasnosti od šumskog požara. Shvaćanje razmjera opasnosti od požara i klasificiranje te opasnosti a koje bi bilo usklañeno sa Standardima za procjenu opasnosti od požara, dio je plana za zaštitu od požara za čiju izradu su odgovorni gradovi, općine i županije. «Hrvatske šume d.o.o.» su odgovorne za državno šumarstvo. Društvo trenutno nije obvezno sakupljati i dostavljati podatke o planu zaštite od požara MPŠVG-u. Društvo takoñer nema informacije o praćenju situacije i informacija o šumskim požarima. Prema novom Zakona o šumama (u postupku usvajanja) MPŠVG će uspostaviti jedinstvenu bazu podataka i Upisnik o šumskim požarima i oformiti jedinstveni sustav baze podataka o šumskim požarima na području cijele Hrvatske (vidi Prlog 10.7). Mjerila za odreñivanja stupnja opasnosti od šumskog požara su slijedeća: vegetacijski pokrov,

antropogeni čimbenici, klima, stanište (matični supstrat i vrsta tla), orografija i ureñenost šume (šumski red). Ureñenjem šuma, povećanjem dostupnosti izgradnjom prometnica radi gospodarenja šumama (prevoñenjem degradacijskih oblika šume u gospodarski vredniju – šumu visoke kvalitete), opada i kategorija ugroženosti. Najveći broj požara te ujedno i najveća potreba za izgradnjom protupožarnih putova i prosjeka s elementima šumske ceste je u području I. i II. stupnja opasnosti od požara. Šume otoka i priobalnog područja su I. i II. stupnja opasnosti od požara. U Nacionalnoj šumarskoj politici i strategiji, jedna od prioritetnih mjera je i uvoñenje potpore mjerama protupožarne i civilne zaštite. Republika Hrvatska ulaže znatna sredstva u protupožarnu zaštitu u šumama. Za ovu namjenu „Hrvatske šume” d.o.o. godišnje izdvajaju više od 100 milijuna kuna. 2003. i 2004. godine, Vlada RH je provela Program obnove opožarenih šumskih i poljoprivrednih površina na otocima i priobalju. U tu svrhu, Vlada RH je osigurala 10 milijuna kuna, a jedinice regionalne i lokalne samouprave dodatnih 9.4 miliona kuna namjenskih sredstava za provoñenje Programa, to jest za izgradnju i osuvremenjivanje protupožarnih puteva. Tijekom 2003. i 2004. izgrañeno je i obnovljeno 203.5 km protupožarnih puteva i protupožarnih pregradnih zidova. Za sljedeću 2006. godinu, prema planovima zaštite od požara, potrebno je izgraditi 292 km i obnoviti 90 km protupožarnih prometnica i protupožarnih pregradnih zidova. Karta 1-6: Karta podru čja - zona ugroženosti od požara

Legenda: Površine pod šumama prema stupnju opasnosti od požara: Prvi stupanj-crvena boja Drugi stupanj-naranñasta boja Treći stupanj – svjetložuta boja Četvrti stupanj-svjetlozelena boja Izvor: Hrvatske šume, 2005. godina

1.5.2. Korištenje biomase Sukladno preuzetim meñunarodnim obvezama po pitanju zaštite okoliša i nužnoj prilagodbi energetskog sektora standardima EU vezanim uz upravljanje energijom, Saboor Republike Hrvatske je usvojio Strategiju energetskog razvoja (NN 38/02). Ovom strategijom su definirani ciljevi energetske politike te mjere koje je potrebno provesti kako bi ciljevi bili ostvareni. U Strategiji energetskog razvoja je razvijen hrvatski model reorganizacije i razvoja energetskog sektora, s njegovim gospodarskim, zakonodavnim, organizacijskim, institucionalnim i edukativnim dimenzijama. Sukladno strategiji, tijekom 2004. godine su izmjenjeni i dopunjeni propisi, doneseni su novi podzakonski akti. Taj zakonodavni proces će biti dovršen do kraja 2005. godine. Svi temeljni preduvjeti za povećanu uporabu energije biomase u Republici Hrvatskoj će biti ispunjeni u 2006. godini. U spomenutim propisima su uključene sljedeće mjere: poticajne prodajne cijene električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora; obvezatni minimalni udio energije iz obnovljivih izvora (bez velikih hidroelektrana) u strukturi proizvodnje električne energije kojom dobavljač energije opskrbljuje kupca, kao i druge poticajne mjere. Program uporabe biomase, koji je dio Strategije, ima posebnu važnost s obzirom da se očekuje kako će biomasa, kao obnovljiv izvor energije, dati značajan prilog u bliskoj budućnosti. Slično je definirano i u Nacionalnoj šumarskoj politici i strategiji te Razvojnoj strategiji industijske obrade drveta i papira. Trenutni Operativni plan za razvoj industrijske obrade drveta sadrži studiju «Energetske zahtjevi u sektoru drveta, s naglaskom na uporabu bioenergije». Sukladno odredbama Zakona o zaštiti okoliša i Zakonu o energiji, osnovan je Fond za zaštitu okoliša. On već u ovom trenutku osigurava sredstva za financiranje projekata, programa i sličnih aktivnosti na području energije iz biomase, te za opće očuvanje, održivu uporabu, zaštitu i unaprjeñenje okoliša. Prema odluci ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, u svibnju 2005. godine je osnovana Radna skupina za meñuresornu suradnju na području uporabe energije iz biomase kao obnovljivog izvora kojoj u zadatak dana provedba dokumenata Strategije i zakonskih propisa; izrada provedbenih odredbi na području uporabe biomase kao segment cjelokupne politike uporabe obnovljivih izvora energije; kontrola i prilagodba ekonomskih instrumenata za potporu. Osim navedenih mjera na državnoj razini, fondovi EU-a su dodatna mogućnost razvoja ovog sektora. Hrvatska je zemlja sa značajnim potencijalom proizvodnje energije iz biomase. Programom uporabe biomase je do 2020. godine predviñen razvoj energije biomase/rezidua na barem 15% ukupne uporabe primarne energije. Danas se samo mali udio potrebe za energijom (4,3%) zadovoljava šumskom biomasom, prvenstveno zbog nepostojanja tržišta energije iz biomase i nerazvijene ekološke svijesti o važnosti obnovljivih izvora energije. Trenutno se za grijanje u Hrvatskoj koristi 1 milijun m3 drva iz nacionalnih šuma; oko 0,15 milijuna m3 se koristi iz privatnih šuma. S oko 0,4 milijuna m3 rezidua industrijskog drveta, ukupna količina od 1,55 milijuna m3 drva se koristi za grijanje. Zajedno s ostacima koji ostaju neiskorišteni u šumi (ostaci debla i granja koji iznose 30-50%, ovisno o starosti šume, dok ostaci iza piljenja/obrade iznose 20%), možemo govoriti o godišnjoj količini od 2,1 milijuna m3 drvne biomase koja može poslužiti u proizvodnji termalne i/ili električne energije. Nacionalni inventar šumskih izvora, s kojim se započelo u svibnju 2005, će dati precizne podatke o stvarnoj dostupnoj količini biomase iz šuma. Procjenjuje se da će zalihe biomase biti veće čak i od gorenavedenih procijenjenih iznosa. U kontinentalnih područjima, posebna prednost uporabe energije iz biomase leži u odličnom šumskom pokrovu (uporaba ostataka drvne mase iz šuma; uporaba drvne mase od brzorastućih vrsta drveta posañenih na slobodnim poljoprivrednim i šumskim površinama i uporaba ostataka drveta iz drvne industrije), dok

obalna područja daju mogućnost uporabe ostataka drvne mase koja je proizvedena u izgradnji i obveznom održavanju šumskih puteva i staza s elementima šumske ceste (održava se oko 3000 km takvim cesta u obalnom području). Postoji tek nekoliko postrojenja za obradu biomase u Hrvatskoj, od kojih je većina sastavni dio pilana. Očekuje se da će izgradnja elektrana na biomasu, u vlasništvu i za uporabu lokalnih samoupravnih jedinica, pomoći u razvoju tržišta biomase i mogućnosti demonstriranja svih prednosti uporabe bioenergije. Pored učinkovitog gospodarenja otpadom i proizvodnje energije s minimalnim štetnim utjecajima na okoliš, uporaba energije iz biomase nudi mogućnost izravnog zapošljavanja zahvaljujući proizvodnji goriva i razvoj te upravljanju pogonima. Osim toga, otvaraju se mogućnosti neizravnog i induciranog zapošljavanja. Skoro 50% površina u Hrvatskoj je pod šumama što znači da mnoga područja imaju potencijal uporabe biomase. U područjima dobrorazvijene mreže opskrbe gorivom i s potencijalom njenog razvoja tijekom 2006. godine, potreba za drvnom biomasom će se smanjivati. Prema podacima dobivenim od «Hrvatskih šuma», godišnja raspoloživost biomase (samo od šumskoh drveta) iznosi 1,2 m3 po glavi, što predstavlja značajan potencijal. Lokalne samoupravne jedinice s više od 10000 stanovnika gdje raspoloživi obujam biomase za 50% stanovnika iznosi ili premašuje 0,6m3 po glavi imaju velike potencijale za uporabu biomase. Ta područja pokrivaju sljedeće županije: Zagrebačka, Krapinsko-zagorska, Sisačko-moslavačka, Karlovačka, Varaždinska, Koprivničko-križevačka, Bjelovarsko-bilogorska, Primorsko-goranska, Ličko-senjska, Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska, Brodsko-posavska, Zadarska, Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska, Istarska i Meñimurska županija te Grad Zagreb. Zajedno s drugim razvojnim mjerama, obnovljivi izvori, posebno biomasa, mogu dugoročno doprinijeti sljedećem:

- raznolikosti proizvodnje i pouzdanoj opskrbi - promicanju domaće proizvodnje i smanjenju uvoza energije - održivom razvoju na regionalnoj i lokalnoj razini - značajnom smanjenju štetnih utjecaja na okoliš - otvaranju novih radnih mjesta, investiranju u ruralna područja, područja od posebnog

nacionalnog interesa, obalu i otoke

1.6. ANALIZA NEJEDNAKOSTI U Hrvatskoj regionalne nejednakosti u razvoju su još uvijek u porastu a na to utječu razni elementi. Razina regionalne razvijenosti i regionalne konkurentnosti se mjere pomoću brojnih pokazatelja, i putem nekoliko izdvojenih pokazatelja spomenute su nejednakosti veoma uočljive. 1.6.1. Regionalna nejednakost ➘ Najveći udio u ukupnom BDP-u ima grad Zagreb od 27,5%, a prati ga Primorsko-

goranska županija s 9,0%. BDP grada Zagreba je već na razini razvijenih država članica EU-a, kao npr. Grčke, dok je BDP najsiromašnije Ličko-senjske županije u usporedbi s glavnim gradom otprilike 14 puta niži. BDP grada Zagreba po stanovniku je trostruko veći od hrvatskog prosjeka odnosno šest puta veći od ostatka Hrvatske bez grada Zagreba. BDP grada Zagreba je porastao na 19.125 USD po stanovniku, dok je hrvatski prosjek 6.484 USD. Ako isključimo grad Zagreb, prosjek je znatno niži – 3.345 USD po stanovniku. BDP koji je veći od hrvatskog prosjeka takoñer imaju i dvije hrvatske županije – Zagrebačka i Istarska, dok BDP niži od 4.000 USD ima 14

od ukupno 21 županije. Iako se BDP na razini države povećao s 5.056 na 6.484 USD, neke županije bilježe opadanje BDP-a po stanovniku. Tako je u Sisačko-moslavačkoj županiji zabilježen pad s 1.583 na 1.045 USD, u Vukovarsko-srijemskoj s 1.606 na 1.496 USD, te u Ličko-senjskoj s 1.462 na 1.350 USD.

➘ Stopa nezaposlenosti je vrlo različita – od 13% u Krapinsko- zagorskoj županiji do

31% u Šibensko-kninskoj županiji. Stopa nezaposlenosti od 25% je zabilježena u Vukovarsko-srijemskoj, Zadarskoj, Brodsko-posavskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji. Naročito razmjeran broj nezaposlenih osoba je zabilježen u Virovitičko-podravskoj (27,3%) i Sisačko-moslavačkoj županiji (29,1%). U razdoblju od tri godine (od 31. prosinca 1999. do 2002.) pad broja nezaposlenih osoba je zabilježen u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji (pad veći od 10%).

➘ Daljnji bitni pokazatelj regionalnog razvoja – obrazovanje stanovništva potvrñuje

sličnu situaciju. Najpovoljniju obrazovnu strukturu ima grad Zagreb 16,6% visoko-obrazovanih osoba starijih od 15 godina, Primorsko-goranska 9,8% a Splitsko-dalmatinska 8,4% te Dubrovačko-neretvanska 8,1%. U ostalim županijama zabilježene vrijednosti su ispod prosjeka, s Krapinsko-zagorskom županijom na samom dnu ljestvice s 3,2% visoko-obrazovanih osoba.

➘ Grad Zagreb i Istarska županija imaju najveći udio u hrvatskom izvozu, najviše

zaposlenih ljudi i najmanje stope nezaposlenosti, stoga su to dvije najrazvijenije županije u Hrvatskoj. S druge strane, mnoge županije koje imaju niski postotak zapošljavanja odnosno višu stopu nezaposlenosti od hrvatskog prosjeka suočene su s dubokim strukturalnim problemima. Analizirajući pokazatelje vidno je da postoje velike razlike u razvoju županija i njihovom doprinosu globalnim hrvatskim pokazateljima. Neujednačen regionalni razvoj s jedne strane sprječava razvoj odreñenih regija a s druge strane ima negativan učinak na konkurentnost.

1.6.2. RURALNO-URBANE NEJEDNAKOSTI GOSPODARSTVO Analiza podataka iz strukture ruralnog gospodarstva pokazuju slijedeće uzorke: ➘ Veliki značaj ne-poljoprivrednih sektora u regionalnom gospodarstvu i znatno nizak

značaj poljoprivrede u odnosu na ostale grane gospodarstva. U svim je regijama, neovisno o stupnju ruralnosti, doprinos poljoprivrede, lova i šumarstva u odreñenoj regiji ukupnom državnom prihodu je iznosio 2-7% u 2001. godini. Najniži doprinos poljoprivrede u ukupnom prihodu regije je zabilježen u urbanim regijama (oko 2%). U izrazito ruralnim područjima odgovarajući udio je bio samo 4%. S druge strane, proizvodni sektor, zajedno s cjelokupnim sektorima maloprodaje i veleprodaje te sektor obnove, prosječno je imao udio 63-70% u ukupnom regionalnom prihodu. Relativna važnost dva gorenavedena sektora je još i veća u izrazito ruralnim sredinama gdje oni donose 74% od ukupnog prihoda ruralnog gospodarstva.

➘ Zbog nedevoljne razvijenosti drugih sektora u ruralnim dijelovima zemlje, relativna važnost proizvodnog sektora je bila puno veća za izrazito ruralna područja u usporedbi s urbanim područjima (47%, odnosno 31%)

➘ Po pitanju zapošljavanja, poljoprivreda sudjeluje sa 10,76% u ukupnog broju zaposlenih osoba u svim regijama. Interesantna je činjenica da je u izrazito ruralnim područjima proizvodni sektor sudjeluje sa čak 34% u ukupnom zapošljavsnju, dok je u

urbanim područjima taj postotak znatno manji (otprilike 27%). S druge strane, udjeli zapošljavanja u zdravstvenom i socijalnom sektoru, sektoru obrazovanja i drugih javnih službi su bili puno veći u izrazito ruralnim područjima u usporedbi s urbanim područjima.

➘ Što se tiče broj pravnih osoba u svakoj kategoriji regija, dostupni statistički podaci pokazuju da je velika većina pravnih osoba bila aktivna u trgovačkom sektoru i sektoru obnove (to se odnosi i na urbana i na izrazito ruralna područja). No, bio je puno niži postotak pravnih osoba koje djeluju u sektorima trgovine i obnove u izrazito ruralnim područjima (36%) u odnosu na urbana područja (47%)

➘ Udio tvrtki koje djeluju u javnoj upravi, obrazovanju, zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti bio je puno veći u iznimno ruralnim područjima u usporedbi s urbanim područjima. Takva situacija da je relativno mala važnost ostalih proizvoñačkih sektora u gospodarstvu ruralnih područja (tj. broj pravnih osoba koje djeluju u tipičnim uslužnim sektorima, npr. sektorima prijevoza, skladištenja, telekomunikacija, sektorima nekretnina i financijskog posredovanja u odnosu na ukupan registrirani broj pravnih osoba je bio puno manji u izrazito ruralnim područjima u odnosu na urbana područja).

➘ Uzimajući u obzir formiranje fiksnog kapitala, uzorak ulaganja u izrazito ruralna područja je bio poprilično drugačiji od onoga u ruralnim područjima. Mnogo manji udio investicija u 2000. g. je u ruralnim područjima bio usmjeren na pružatelje usluga, npr. prijevoz, usluge skladištenja, telekomunikacije, maloprodaju, veleprodaju, financijsko posredovanje, druge sektore javne uprave, a puno više na infrastrukturu (opskrba plinom, strujom i vodom), sektor graditeljstva, obrazovanja i poljoprivrede u odnosu na urbana područja.

DEMOGRAFIJA Analiza dobne strukture stanovništva ruralnih područja pokazuje neka kretanja s ozbiljnim posljedicama: ➘ Mnogo je veći udio stanovništva starijeg od 65 godina te starijih osoba u ukupnom

stanovništvu ruralnih i izrazito ruralnih regija, tj. regije s ruralnim stanovništvom izmeñu 90-100% u usporedbi s pretežno urbanim područjima s izmeñu 14-16%.

➘ Mnogo je manji udio zaposlenih (postotak žena od 15-59 godina i muškaraca 15-65

godina) u ukupnom stanovništvu ruralnih područja (oko 60%) u usporedbi s urbanim područjima (oko 66%).

➘ Općenito je mnogo niži omjer žena u reprodukcijskim godinama (izmeñu 18 i 49

godina) u ukupnom stanovništvu ruralnih područja nego u urbanim područjima. U izrazito ruralnim regijama tja je koeficijent svega 35% (npr. u Sisačko-moslavačkoj županiji) odnosno oko 10-14% niži od većine urbanih regija (48-49%);

➘ Mnogo je niži postotak mladih žena (20-29 godina) u ukupnom stanovništvu ruralnih

područja nego u urbanim područjima. Iako je u ruralnim i urbanim regijama prirodan rast broja stanovnika proteklih godina bio negativan, mnogo je veći pad u ruralnim područjima nego u urbanim područjima (u izrazito ruralnim područjima je pad tri puta veći nego u urbanim područjima);

➘ Brojna ruralna područja karakterizira jaka prirodna depopulacija, pet puta veća od prosjeka Hrvatske;

➘ Stope prirodnog rasta broja stanovnika se jako razlikuju meñu regijama. U nekoliko

izrazito ruralnih područja životni indeks (broj roñenja naprema 100 slučaja smrti) tijekom razdoblja od 1998.-2002. je bio manji od 50%, npr. u Ličko-senjskoj županiji u usporedbi s 100-112% u Zadarskoj županiji ili 100-120% u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (pozitivan prirodan rast broja stanovnika).

Analiza obrazovne strukture pokazuje odreñena negativna kretanja u ruralnim, područjima Hrvatske. Izdvajamo sljedeće: ➘ U većini županija, postotak osoba koje žive u ruralnim područjima i koji su završili

samo osnovnu školu (stariji od 15 godina) varira izmeñu 20-35%. U nekim županijama npr. u Meñimurskoj županiji, skoro svaka treća odrasla osoba koja živi u ruralnom području ima samo osnovnoškolsko obrazovanje. Općenito, postotak osoba koji imaju samo osnovnoškolsko obrazovanje je u ruralnim područjima dvostruko veći od urbanih područja;

➘ Podaci popisa stanovništva pokazuju da je u svih 21 županija udio stanovništva bez

ikakvog obrazovanja mnogo veći u ruralnim područjima nego u urbanim područjima. Postotak stanovništva starijeg od 15 godina bez ikakvog obrazovanja u nekim je ruralnim područjima 3-4 puta veći od omjera urbanih sredina nekih županija (npr. Zadarska i Karlovačka županija). U Zadarskoj ili Šibensko-kninskoj županiji svaka dvanaesta osoba koja živi u ruralnom području nije završila niti jednu školu (čak ni osnovnu!). U brdsko-planinskoj regiji koeficijent onih bez ikakvog obrazovanja je oko 60% veći od državnog prosjeka;

➘ U ruralnim regijama nedostaje osoba sa srednjim i visokim obrazovanjem, odnosno sa

srednjoškolskim stručnim obrazovanjem ili fakultetskom diplomom. U nekim županijama koeficijenti pokazuju da samo četvrtina stanovništva s višim stupnjem obrazovanja živi u urbanim sredinama.

1.6.3. NEJEDNAKOSTI S EUROPSKOM UNIJOM U ruralnom razvoju, glavne nejednakosti su: • Hrvatski BDP jako ovisi o poljoprivrednim aktivnostima. Tablica 1-43 pokazuje kratak sadržaj glavnih pokazatelja nejednakosti Hrvatske u odnosu na Europsku uniju. Tablica 1-41: Hrvatska – nejednakosti s Europskom unijom

Pokazatelji Jedinice 2003. Osnovni podatak EU (15) EU (25) Hrvatska

Područje tisuću km² 3.230,8 3.976,4 56,6 Stanovništvo tisuću 380.379 454.580 4.437,4 Gustoća stanovništva po km² 117 114 78 Ukupna zaposlenost tisuću 164.007 192.814 1.350 BDP mil. eura 9.305.749 9.746.934 25.526 BDP po stanovniku po PKM-u eura 24.464 21.441 5.752

Stanovništvo mlañe od 15 g. tisuću 62.382,2 75.005,7 754,6 Stanovništvo 65 g. i starije tisuću 63.903,7 74.096,5 693,5 Stanovništvo mlañe od 15 g./Ukupno stanovništvo

u %

16,4

16,5

17,0

Stanovništvo od 65 g. i starije/Ukupno stanovništvo

u %

16,8

16,3

15,6

Stopa aktivnosti u % 64,3 62,9 50,2 Stopa nezaposlenosti u % 7,5 8,3 19,1** Zaposlenost u poljoprivredi i ribarstvu

u % 4,0 5,2 7,3

Zaposlenost u industriji i graditeljstvu

u % 24,6 25,5 30,5

Zaposlenost u uslužnim djelatnostima u % 71,4 69,2 62,2 Ruralni razvoj

Bruto vrijednost dodana poljoprivredi/BDP

u %

1,6

1,6

6,5

Bruto vrijednost dodana poljoprivredi mil. eura 148.520,7 157.567,8 1.632,5 Zaposlenost u poljoprivredi tisuću 6.724 10.412 99 Zaposlenost u poljoprivredi/Ukupna zaposlenost

u %

4,0

5,2

7,3

Podaci poljoprivrednih struktura Iskorištena poljoprivredna područja tisuću ha 131.000 167.000 1.077 Iskorištena poljoprivredna područja/Ukupno područje

u %

40,5

42,0

19,0

Šumska područja u % 35,3 34,5 42,0 Konačni poljoprivredni proizvod mil. eura 270.462 294.824 1.627 Usjevni proizvodi mil. eura 154.430 166.924 986 Stočni proizvodi mil. eura 116.032 127.900 641 Usjevni proizvodi/Konačni poljoprivredni proizvod

u %

57,1

56,6

60,6

Životinjski proizvodi/Konačni poljoprivredni proizvod

u %

42,9

43,4

39,4

Struktura iskorištenog poljoprivrednog područja

Obradiva zemlja u % ? ? 75,0 Livade i prirodni pašnjaci u % ? ? 19,5 Trajni usjevi u % ? ? 5,5 Prosječna veličina farmi ha 17.7 13.5 2.4

Poljoprivredna proizvodnja Prinos usjeva Pšenica* tona po ha 5.3 4.8 2.9 Krumpir* tona po ha 33.9 26.4 5.9 Šećerna repa* tona po ha 57.7 53.9 24.8 Repica* tona po ha 2.9 2.6 1.8 Mlijeko kg po kravi 6.248 5.906 2.625 Izvori, DZS, Eurostat, Faostat Obrada: MPŠVG, 2004. godina * prinosi u RH niži od 30% po prosjeku zbog veliki suša ** Prema anketi radnika koju je proveo DZS stopa nezaposlenosti u 2003. godini se popela na 14,3% što je realnije u usporedbi sa službenom registriranom stopom nezaposlenosti od 19,1% navedenoj u Tablici

PROSJEČNI DEVIZNI TEČAJ U 2003.-E. KUNA/EURO 7.56

1.7. SWOT ANALIZA

1.7.1. SWOT ANALIZA POLJOPRIVREDNE I RIBARSKE PROIZVODNJE

PREDNOSTI NEDOSTATCI MOGUĆNOSTI OPASNOSTI Okoliš i resursi

- visoka kvaliteta poljoprivrednog zemljišta

- visoka kvaliteta resursa u ribarstvu i akvakulturi

- velike poljoprivredne površine pod minama

- razlike izmeñu nacionalnih standarda i standarda EU-a glede zaštite okoliša, skrbi za životinje i higijene

- relativno mali broj stoke zbog uništavanja stoke u Domovinskom ratu (gubitak 120 000 krava)

- dobro očuvani ekosustavi

- povoljne karakteristike tlai klimatski uvjeti za širok spektar poljoprivedne proizvodnje

- veliki potencijal za razvoj morske akvakulture

- dostupnost endemskih genetskih vrsta u poljoprivredi, slatkovodnoj i morskoj akvakulturi

- spor napredak u čišćenju mina

- povećani pritisak na okoliš zbog naselja, izgradnje prometnica, onečišćenja itd. posebno u obalnom području

Socio-ekonomski kontekst - sektor poljoprivrede

i ribarstva je značajan za nacionalnu ekonomiju u pogledu proizvodnje i zapošljavanja

- sektor ribarstva omogućuje značajno zapošljavanje na otocima

- kapaciteti za ekološku proizvodnju

- akvakulturom se dobija na većoj raznolikosti seoskih gospodarstava

- pojava sve više seoskih gospodarstava s dobrim izgledima

- iskustvo u vertikalnoj integraciji: ugovorni odnos poljoprivrednika i agrokombinata

- prestaro poljoprivredno stanovništvo

- neriješeni problemi registracije zemljišta zbog zastarjelih katastarskih podataka usporavaju investiranje

- fragmentirana struktura i mali proizvodni kapaciteti obiteljskih gospodarstava otežavaju stjecanje profita i konkurentnost

- neadekvatna ribarska infrastruktura na kopnu, nema opremljenih ribarskih luka

- visoki investicijski troškovi potrebni za izgradnju modernih objekata za skladištenje na obiteljskim gospodarstvima, objekata za smještaj životinja, kupnju mehanizacije i

- stabilno makroekonomsko okružje koje omogućava dugoročno planiranje i povećava poticaje za ulaganje u poljoprivredu i ribarstvo

- postojeća mreža podružnica lokalnih banaka

- duga tradicija poljoprivredne i ribarske proizvodnje

- postojeći veliki potencijal diversifikacije u poljoprivrednom sektoru (povrće,voće,životinje); ukoliko je potrebno poduzimaju se mjere preorijentacije proizvodnih sustava

- postupno povećanje plaća i povećana potražnja za kvalitetnim

- spor razvoj u izgradnji infrastrukture

- pravni problemi u rješavanju registracije poljoprivrednog zemljišta usporavaju strukturalne reforme

- spor razvoj osiguranja zemljišta za izgradnju infrastrukture za ribarsku proizvodnju

- primitivna poljoprivreda ne dopušta primjenu novih tehnologija i proširenje poljoprivrivrednih aktivnosti

- nedostatak interesa banaka za kreditiranje obiteljskih gospodarstava

- averzija poljoprivrednika od velikog rizika i strah od kredita

- brzo uvoñenje visokih ekoloških,higijenskih

vezano uz tov pilića, goveda i svinja, proizvodnji biljnih kultura itd.

- pristup EU i drugim meñunarodnim investicijskim fondovima

proizvodne tehnologije (npr. staklenika), a kako bi se povećali proizvodni rezultati i dobili proizvodi visoke kvalitete

- niska solventnost i visoka zaduženost gospodarstava koji rezultiraju niskim investicijskim kapacitetima

- u slučaju malih poljoprivrednih gospodarstava, nedostatak zaloga kako bi se dobio kredit od banke

- visoki rizici osiguranja

proizvodima - promicanje

poljoprivrednih i ribarskih, domaćih i ekoloških proizvoda zbog jakog turističkog sektora u Hrvatskoj

standarda i standarda vezanih uz skrb za životinje povećava troškove i iziskuje dodatna ulaganja u poboljšanje tehnologije, objekata i metoda gospodarenja

- oprečnosti izmeñu ulaznih cijena i cijena poljoprivrednih usluga u odnosu na prodajne cijene poljoprivrednih proizvoda

Ljudski resursi - formalni obrazovni

sustav je dobro strukturiran (specijalizirani fakulteti, stručne škole za poljoprivredu i ribarstvo

- decentralizirana služba za savjetovanje u poljoprivredi

- Nizak stupanj kvalifikacija i vještina stanovništva zaposlenog u poljoprivredi u odnosu na druge grane

- Neadekvatni specijalizirani poljoprivredni stručni sustav izobrazbe

- Kvalificirani obrazovni kadar

-

Uprava - decentralizirana uprava

za poljoprivredu - pristup EU i

meñunarodnim programima za jačanje administrativne sposobnosti

- visoki proizvodni troškovi zbog administrativnih troškova (pristojbe, takse, koncesije)

- nizak nivo sposobnosti za definiranje poljoprivredne politike nepovoljno se odražava na postavljanje strateških prioriteta

- nedostatak koordinacije izmeñu administrativnih tijela

- slaba horizontalna i vertikalna koordinacija izmeñu administrativnih tijela

- Dobro opće tehničko znanje uposlenika u upravi za poljoprivredu

- Slaba administrativna sposobnost glede nadzora primjene standarda

SWOT ANALIZA PRERAðIVAČKOG I PREHRAMBENOG SEKTORA

PREDNOSTI NEDOSTATCI MOGUĆNOSTI OPASNOSTI

Okoliš i resursi - visoka kvaliteta lokalnih primarnih proizvoda, posebno

- prerañivačke tvornice nisu opremljene tehnologijom

- neodlučnost pri uvoñenju skupih tehnologija čime bi

voća, povrća i ribe, zbog povoljnih prirodnih uvjeta i raspoloživih resursa

povoljnom za okoliš - ishod takve situacije je neusklañenost sa standardima zaštite okoliša - objekti za prikupljanje životinjskog otpada nedostaju ili ih je nedostatan broj - odlaganje otpada iz prerañivačkih tvornica je neodgovarajući u svim sektorima

se zadovoljili standardi EU-a povećava zagañenost

Socio-ekonomski kontekst - poljoprivredno-

prehrambeni prerañivački sektor je važan i rastući industrijski sektor u Hrvatskoj

- poljoprivredno-prehrambeni prerañivački sektor ima veliki potencijal glede zapošljavanja radne snage

- poboljšanje konkurentnosti kako domaćih tako i stranih tržišta kroz razvoj proizvoda

- rastući broj malih i srednjih poduzeća orijentiranih ka „zdravoj“ i visokokvalitetnoj proizvodnji hrane

- slaba integracijapoljoprivrednih proizvoñača-pojedinaca u tržišne kanale;

- nezadovoljavajući distribucijski sustav: tj. socijalistički otkup i sustav distribucije još uvijek nije u potpunosti zamijenjen tržišnim mehanizmima;

- neophodne velike investicije za zamjenu/modernizaciju zastarjele tehnologije koja se koristi u većini malih i srednjih prerañivačkih poduzeća u svim sektorima – takva tehnologija ne zadovoljava ekološke, higijenske standarde EU-a te standarde EU-a vezane uz dobrobit životinja;

- mali broj tvornica koje se uvele sustav samonadzora temeljen na sustavu HACCP ;

- nedostatni kapaciteti za hlañenje i skladištenje (ili nedostatak istih) u

- postupno povećanje plaća ima pozitivan utjecaj na povećanu potražnju kvalitetne hrane

- veliki potencijali za autohtone proizvode u mesnom i ribarskom sektoru

- duga tradicija prerade i pripreme hrane (posebna „mediteranska kuhinja“)

- stabilizacija političke situacije na Balkanu povećava intenzitet regionalne trgovine hranom

- ukoliko se uvede moderna tehnologija, postoji potencijal za proizvodnju raznolikih proizvoda;

- dobra tržišna povezanost sa sektorom turizma

- povećana svijest o visokokvalitetnim i označenim proizvodi domaćeg porijekla

- sklonost ka hrvatskim proizvodima zbog niskog sadržaja aditiva i tradicionalnog okusa

- spor razvoj izgradnje infrastrukture;

- sporo napredovanje glede razvoja tržišnih kanala i strategija;

- nedovoljan interes poljoprivrednika za proizvodnju voća i povrća za prerañivačku industriju

- nedostatak ribarske opreme sukladne EU standardima (brodovi, čamci, motori, mreže itd.) može poremetiti daljnje stavljanje ribe i ribljih proizvoda na tržište

svim prerañivačkim sektorima;

- nedostatan broj postrojenja za razvrstavanje i pakiranje (ili nedostatak istih) te njihova nedostatna opremljenost;

- zastarjela ribarska plovila smanjuju kvalitetu;

- ribarska flota nije opremljena opremom za hlañenje što dovodi u opasnost kvalitetu i sigurnost proizvoda;

- ne postoje centri za čišćenje školjki i rakova

- nedostatak specifičnih metoda gospodarenja otpadom iz prerañivačkih tvornica

- visoki proizvodni troškovi i nedovoljno razvijene tržišne strukture rezultiraju visokom cijenom proizvoda koje često premašuju cijene uvoznih proizvoda

Ljudski resurs - obrazovni sustav je

dobro strukturiran

- nedostatak vještina i iskustva upravljanja

- dobri standardi u visokoobrazovnim institucijama

Uprava - zbog nedostatka

tržišnog informacijskog sustava, analize su nedovoljno kvalitetne

- dobro tehničko znanje stručnjaka koji rade u javnoj upravi

- slabi administrativni kapaciteti za nadtor prehrambenih standarda

- spor proces privatizacije javnih poduzeća

SWOT ANALIZA RURALNIH PODRUČJA PREDNOSTI NEDOSTATCI MOGU ĆNOSTI OPASNOSTI

Okoliš i resursi - veliki broj zaštićenih

područja (9,9%) s mogućnošću očuvanja na dvostruko većem području od trenutnog

- velika biološka raznolikost u šumskim područjima

- velike površine u ruralnim područjima su pod minama, posebno šume;

- neučinkovito gospodarenje otpadom;

- otpad od biomase se ne koristi

- učestali šumski požari uzrokuju degradaciju prirode

- povoljna i raznolika klima;

- atraktivna i raznolika priroda, krajolici, divlji svijet i kulturno nasljeñe

- prirodno bogatstvo ruralnih područja, tj. biološka i krajobrazna raznolikost

- erozija tla nakon šumskih požara

- spora provedba propisa vezanih uz okoliš

Socio-ekonomski kontekst - dobra prometna

povezanost s Europom;

- ruralno stanovništvo je sklono tradicionalnim vrijednostima;

- veliki potencijali za razvoj sustava proizvodnje povoljne za okoliš, malog i srednjeg poduzetništva i zadruga s naglaskom na ruralni turizam, ekološku proizvodnju hrane, tradicionalne obrte i moderan uslužni sektor;

- dobro razvijen sektor turizma s visokim potencijalom zapošljavanja;

- niža kvaliteta života u ruralnim područjima u usporedbi s urbanim područjima zbog slabije razvijene temeljne infrastrukture (npr. opskrba vodom, kanalizacija, grijanje, prometna povezanost)

- niži potencijal zapošljavanja u usporedbi s urbanim područjima (visok udio ljudi starije dobi, nizak udio gospodarski aktivnog stanovništva, nizak udio žena u plodnim godinama);

- Tržište zamljišta nedovoljno razvijeno, neriješeni pravni problemi.

- nerazvijena infrastruktura (cestes) in forest areas;

- nerazvijen ruralni financijski sustav;

- veliki potencijal razvoja održivog obrtništva, sektora malog i srednjeg poduzetništva i zadruga;

- razvoj raznolikih sustava poljoprivredne proizvodnje (intenzivan, održiv, ekološki sustavl);

- novi trendovi u turističkoj potražnji (npr. kombinacija turizma, prirode i ekološki osviještene poljoprivrede) otvaraju nove mogućnosti zarade;

- dobra perspektiva za ekološki osviješten ruralni i agroturizam koji ekosustav ne dovodi u opasnost .

- učestali šumski požari uzrokuju socio-ekonomske štete i visoke troškove prilikom ulaganja;

- dugotrajni trend depopulacije ruralnih područja;

- spor napredak glede poboljšanja ruralne infrastrukture;

- rastući nesrazmjer plaća/zarade u urbanim i ruralnim područjima koji vodi odljevu kvalificirane i motivrane mlade radne snage.

Stručnost - postojanje

tradicionalnih vještina;

- nizak stupanj obrazovanja ruralnog stanovništva i slaba kvaliteta obrazovanja u ruralnim

- rastući nesrazmjer koji vodi odljevu mlade kvalificirane i motivirane radne snage

područjima; - nerazvijene stručne

agencije koje bi poduprle upravna tijela i provele posebne mjere ruralnog razvoja

Uprava

- postojanje upravnih i administrativnih struktura;

- pojava partnerskih struktura kroz izradu Regionalnih operativnih programa

- slaba koordinacija meñu različitim tijelima glede strategije, politike i aktivnosti u ruralnim područjima;

- nedotatna koordiniranost tijela nadležnih za održivi razvoj i poslovno natjecanje;

- nedostatno partnerstvo i suradnja privatnog i javnog sektora te nevladinih udruga .

- neučinkovito korištenje postojećih javnih razvojnih fondova;

- ruralno civilno društvo s razvijenim socijalnim strukturama i osjećajem zajedništva

- potencijal za uspješno jačanje institucija civilnog društva i razvoj svijesti o prednostima meñusektorske suradnje;

- premale i neučinkovite lokalne upravne jedinice;

- spor razvoj situacije glede poboljšanja učinkovitosti lokalne uprave;

- općenito slab razvoj civilnog društva i njegovih organizacija (nevladine organizacije), a posebno u ruralnim područjima;

2. KONTEKST DRŽAVNE UPRAVE

2.1 NACIONALNO ZAKONODAVSTVO

Na temelju prihvaćenih mjera koje su sastavni dio Plana ruralnog razvoja RH za 2005 – 2006. godinu u niže navedenom poglavlju obrañeni su zakonski propisi i strategije koji se neposredno ili posredno odnose na prihvaće mjere koje su utvrñene sukladno spomenutom Planu.

Ukupno je obrañeno 40 Zakona i 3 Strategije, dok su 6 Zakona koja se odnose na odreñena posebna prava obrañena u poglavlju 1.7.4. ovog Plana. Sadržaj: 1. Poljoprivreda, ribarstvo i šumarstvo 2. Zaštita okoliša 3. Ureñenje prostora i infrastruktura 4. Ostali zakonski propisi Stupanj usklañenosti nacionalnog zakonodavstva koji se odnosi na poljoprivredni i ruralni sektor s odgovarajućim acquis-em EU-a je prikazan u Prilogu 10.15.

2.1.1. POLJOPRIVREDA, RIBARSTVO I ŠUMARSTVO Zakon o poljoprivredi (NN 66/01 od 20. srpnja 2001. i 83/02 od 16. srpnja 2002.) Ovim zakonom se u člancima 7-14 tumače mjere tržišno-cjenovne politike. Tržišno-cjenovnom politikom utječe se na stabilnost domaćeg tržišta poljoprivrednih proizvoda, uz istodobno jačanje konkurentnosti hrvatske poljoprivrede, i na provedbu obveza sukladno meñunarodnim trgovinskim sporazumima. Tržišno-cjenovnu politiku čine sljedeće skupine mjera: propisane cijene, novčani poticaji i naknade, intervencije na domaćem tržištu, mjere poticanja prodaje i potrošnje, mjere uravnoteženja ponude i trgovinske mjere.

Dio ove mjere pomaže poljoprivredi koja je povoljna za okoliš i poljoprivredi koja potiče biološku raznovrsnost. Potpore za razvitak poljoprivrede koja skrbi o prirodnom okolišu i biološkoj raznovrsnosti namijenjene su: (i) poticanju takve tehnologije poljoprivredne proizvodnje koja skrbi o zaštiti prirodnih resursa, kao što je poljoprivredno zemljište i voda, te općenito o prirodnom okolišu; (ii) očuvanju ekološki ugroženih područja i sprečavanju neplanskih, neobrañenih i neodržavanih poljoprivrednih površina poljoprivrednih gospodarstva i (iii) očuvanju poljoprivredne biološke raznovrsnosti ekoloških sustava.

Poljoprivredna i ribarska strategija RH (NN 89/02 od 25. srpnja 2002.) Strategija je dokument koji definira dugoročne razvojne smjernice za hrvatsku poljoprivredu. «Poljoprivredna i ribarska strategija RH», uključuje potpuni pregled i procjenu postojećih uvjeta u poljoprivredi i ribarstvu, sa svim aspektima tih grana. Osnova strategije je strategija iz 1995. godine s danim ciljevima i strategijskim prioritetima. Novi ciljevi (nove) Strategije naglašavaju domaću konkurentnu proizvodnju koja zadovoljava potrebe za prehrambenim proizvodima, kao i "ekspanziju" poljoprivrednih ciljeva na cijelo ruralno područje, prema definicijama CAP-a.

Jedan od noviteta je naglasak na sigurnost prehrane i ekološke poljoprivrede u posebnom sustavu održivog upravljanja i mogućnosti koje pruža sustav. Posebni ciljevi su strukturirani prema nekoliko karakterističnih prioriteta: (a) agrarna struktura; (b) financiranje poljoprivrede; (c) organizacija tržišta; (d) ruralni razvoj, zaštita prirode i okoliša; (e) poslovna suradnja i tržišna infrastruktura; (f) sigurnost hrane; (g) institucionalna podrška poljoprivredi. Svaki od navedenih prioriteta sadrži nekoliko strategijskih ciljeva odnosno mjera provedbe. Posebni dio ovog dokumenta definira ciljeve i strategije poljoprivrednih grana, uključujući neke od bitnih poljoprivrednih proizvoda kao i pomoćne usluge za funkcioniranje grana poljoprivrednih aktivnosti, još jedan novitet s obzirom na prethodni dokument. Nacionalna šumarska politika i strategija (NN 120/03 od 26. srpnja 2003.) Nacionalna politika i strategija je podijeljena na slijedeća područja: a) Gospodarenje šumskim eko-sustavima; b) Šumarska administracija i zakonodavstvo; c) Nedrvni šumski proizvodi - turizam, lov i ostali šumski proizvodi te proizvodi sa

šumskog zemljišta; d) Drvna industrija; e) Okoliš i prostorno ureñenje f) Znanstvena istraživanja i meñunarodna suradnja, i g) Odnosi s javnošću i promidžba. Svako područje sadrži opći uvod nakon kojeg slijedi razlaganje ciljeva politike i strateške aktivnosti za postizanje tih ciljeva. Za svaku aktivnost je definirana organizacija i ustanova odgovorna za njezinu provedbu. Gdje to bude moguće, identificirat će se partnerske organizacije koje imaju bitnu ulogu u suradnji iako nisu primarno odgovorne za provedbu. Tim aktivnostima se pripisuje jedna od tri stupnja prioriteta: Prioritet I. – Izravni prioriteti koji se provode u razdoblju od 2003.-2006., Prioritet II. – Srednjoročni prioriteti koji se provode u razdoblju od 2006.-2008., Prioritet III. - Dugoročni prioriteti koji se provode od 2008. Bitno je istaknuti da će se provedbena dokumentacija s uvjetima, uputama i izdacima obraditi sukladno stupnju prioriteta za svaku aktivnost definiranu u dokumentu. Zakon o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu (NN 87/02, 117/03 od 23. srpnja 2002. i 82/04 od 17. lipnja 2004.) Novim Zakonom o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu, koji se počeo primjenjivati od 1. siječnja 2003. godine, predviñene su sljedeće promjene u poljoprivrednoj politici:

- razdvajanje komercijalnih gospodarstava od nekomercijalnih, - obvezno upisivanje svih proizvoñača u «Upisnik poljoprivrednih gospodarstava»; (UPG) - obvezno uključivanje svih komercijalnih gospodarstava u sustav poreza na dodanu

vrijednost (PDV-a) 2005. godine. Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN 66/01 od 20. srpnja 2001. i 87/02 od 23. srpnja 2002.) U Zakonu su opisani ciljevi i razvojni program za poljoprivredu i ruralna područja do 2005. godine u dijelu Zakona koji se odnosi na strukturu poljoprivrednih gospodarstava, poljoprivredu i okoliš.

Zakonom o poljoprivrednom zemljištu (NN br. 66/01) je definirana obveza lokalne samouprave (općine i gradove) da izravno upravlja poljoprivrednim zemljištima u državnom vlasništvu. Općine i gradovi imaju pravo i obavezu izraditi svoje planove upravljanja zemljištem (prodaja, najam, koncesija i darivanje) u skladu sa smjernicama iz "Strategije o upravljanju poljoprivrednim zemljištem u državnom vlasništvu" (Vlada RH, 15. listopada 2001.) i iz " Mjera i uvjeta privatizacije poljoprivrednog zemljišta" (NN br. 13/02). Zakon o hrani (NN 117/03 od 23. srpnja 2003.) Ovim se Zakonom ureñuju: - opća načela i zahtjevi koji se odnose na higijenu i zdravstvenu ispravnost hrane i hrane za životinje, - obveze subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje glede higijene i zdravstvene ispravnosti hrane i hrane za životinje, - ovlasti i odgovornosti nadležnih tijela glede hrane i hrane za životinje proizvedene u Republici Hrvatskoj ili uvezene te stavljene na tržište Republike Hrvatske. Ovaj Zakon primjenjuje se na sve faze proizvodnje, prerade, skladištenja i distribucije hrane i hrane za životinje, osim na primarnu proizvodnju, pripremu, rukovanje i skladištenje hrane namijenjene za osobnu potrošnju i potrošnju od strane domaćih životinja koje nisu namijenjene prodaji. Zakon o posebnim uvjetima za stavljanje brašna na tržište (NN 48/04 od 14. travnja 2004. i 130/04 od 20. rujna 2004.) Ovim se Zakonom ureñuje način i postupak evidentiranja i obilježavanja proizvedenog, uvezenog ili izvezenog brašna koje se stavlja na tržište evidencijskim markicama. U smislu ovog Zakona brašno je proizvod dobiven mljevenjem pšenice, raži i kukuruza, a namijenjen je ljudskoj prehrani. Stavljanje brašna na tržište podrazumijeva prodaju, prijevoz, skladištenje i čuvanje radi prodaje, te bilo koji oblik razmjene, zamjene ili ustupanja brašna uz naknadu ili bez naknade, isporuku brašna za uslugu mljevenja pšenice, raži i kukuruza, vlastitu preradu te uvoz i izvoz brašna. Zakon usko definira prava i obveze osoba za obilježavanje brašna markicama, voñenje evidencije, nadzor i sl. Zakon o oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti proizvoda i usluga (NN 173/03 od 31. listopada 2003.) Ovim se Zakonom ureñuje način stjecanja, sustav zaštite i ostvarivanje prava na korištenje oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti proizvoda i usluga. Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na proizvode i usluge u dijelu u kojem je stjecanje, sustav zaštite i ostvarivanje prava na korištenje oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti ureñeno posebnim propisima. Oznaka zemljopisnog podrijetla je naziv regije, odreñenog mjesta ili, u posebnim slučajevima, zemlje koja se koristi za označavanje proizvoda ili usluga koji potječu iz te regije, mjesta ili zemlje te koji imaju odreñenu kakvoću, ugled ili drugo svojstvo što se pripisuje tom zemljopisnom podrijetlu i čija se proizvodnja i/ili obrada i/ili priprema odvija u odreñenom zemljopisnom području. Oznaka zemljopisnog podrijetla je i neka druga oznaka kojom se označava proizvod ili usluga koji potječu s odreñenoga zemljopisnog područja, ako ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka.

Oznaka izvornosti je naziv područja, odreñenog mjesta ili, u posebnim slučajevima, zemlje koji se rabi za označavanje proizvoda ili usluga koji potječu iz tog područja, odreñenog mjesta ili te zemlje i čija je kakvoća ili čija su svojstva bitno ili isključivo nastala pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika odreñene zemljopisne sredine i njezina se proizvodnja, prerada i priprema u cijelosti odvija u tom zemljopisnom području. Zakon o općoj sigurnosti proizvoda (NN 158/03 od 7. listopada 2003.) Ovim se Zakonom ureñuje opća sigurnost proizvoda koji se stavljaju na tržište. Ovaj se Zakon primjenjuje na sve proizvode definirane sukladno ovom Zakonu u slučaju kada poseban zakon ili propis donesen za njegovo provoñenje ne ureñuje pitanja sigurnosti odreñenoga proizvoda. U smislu ovog Zakona proizvod se smatra sigurnim: – kad ispunjava sve zahtjeve sadržane u tehničkim propisima koji se na njega odnose, – ako nema odgovarajućih tehničkih propisa, kad ispunjava zahtjeve hrvatskih normi kojima su preuzete europske norme, čiji je popis objavljen u »Narodnim novinama«, – ukoliko nema odgovarajućih tehničkih propisa ili normi pa je proizvod sukladan hrvatskim normama koje nisu usklañene s europskim normama, odnosno s tehničkim pravilima, te pravilima kojima se na uobičajen način štiti sigurnost i zdravlje korisnika. Zakon o gnojivima i poboljšivačima tla (NN 163/03 od 16. prosinca 2003.) Ovim se Zakonom ureñuje kakvoća, kontrola kakvoće, označavanje, promet i nadzor u prometu gnojiva (mineralnih i organskih) i poboljšivača tla te proizvodnja i nadzor organskih gnojiva i poboljšivača tla. U smislu ovoga Zakona gnojivima se ne smatraju tvari koje su ponajviše odreñene da štite biljke od štetnih organizama i bolesti, te tvari koje utječu na životni razvoj biljaka, a pri tom ne služe ishrani biljaka. Zakon o zaštiti bilja (NN 10/94 od 26. siječnja 1994. i 117/03 od 23. srpnja 2003.) Ovim se Zakonom ureñuje zaštita bilja i biljnih proizvoda od štetočina bilja, zdravstvena kontrola bilja u prometu, promet sredstava za zaštitu bilja i ureñaja za njihovu primjenu te sprečavanje štetnih posljedica primjene sredstava za zaštitu bilja po zdravlje ljudi, životinja, bilja i okoliša, i druga pitanja važna za provoñenje jedinstvenog sustava zaštite bilja u Republici Hrvatskoj. Zakon o morskom ribarstvu (NN 48/05 od 13. travnja 2005.) Zakonom su opisani i propisani najvažniji aspekti vezai uz morsko ribarstvo, upravljanje morskim ribarstvom i kontrolu. Ribe i ostali morski organizmi su obnovljivi dio prirode. Oni se nalaze pod posebnom državnom skrbi, koja je podložna odredbama ovog Zakona. Izuzev u posebno zaštićenim prirodnim područjima, ribe i ostali morski organizmi se mogu loviti, sakupljati i uzgajati sukladno uvjetima ovog Zakona i propisima donesenim na temelju ovog Zakona. Zakon o slatkovodnom ribolovu (NN 106/01 od 30. studenog 2001. i 174/04 od 10. prosinca 2004.) Prema ovom Zakonu, slatkovodni ribolov podrazumijeva upravljanje slatkovodnom (kopnenom) ribom a uključuje ribolov, poribljavanje, akvakulturu, zaštitu riba i kopnenih voda. Riba se uzgaja i/ili lovi sukladno uvjetima odreñenim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovog Zakona.

Pomorski zakonik (NN 181/04 od 21. prosinca 2004.) Odredbama ovoga Zakonika utvrñuju se morski i podmorski prostori Republike Hrvatske i ureñuju pravni odnosi u njima, sigurnost plovidbe u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske, zaštita i očuvanje prirodnih morskih bogatstava i morskog okoliša, osnovni materijalno-pravni odnosi u pogledu plovnih objekata, ugovorni i drugi obvezni odnosi koji se odnose na brodove, upise plovnih objekata, ograničenje brodareve odgovornosti, ovrha i osiguranja na brodovima. Republika Hrvatska potiče regionalnu suradnju, posebice sa državama u susjedstvu, radi donošenja zajedničkih planova hitnog djelovanja u slučajevima nezgoda koje uzrokuju onečišćenje morskog okoliša, posebnim mjerama štiti osjetljive ekosustave, staništa vrsta i drugih oblika života u moru koji su rijetki, ugroženi ili kojima prijeti opasnost istrebljenja. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03 od 8. listopada 2003.) Zakon definira pravni status pomorskog dobra, njegova ograničenja, upravljanje i zaštitu, uporabu i rasprostranjenost pomorskih luka, lučkog područja, uspostavljanje lučke vlasti, lučke aktivnosti i njihovu izvedbu, izgradnju luka i uporabu lučke nadgradnje i podgradnje te druga bitna pitanja glede morskih luka. Opće korištenje pomorskog dobra podrazumijeva pravo na njegovo korištenje s obzirom prirodu i svrhu korištenja. Od posebne uporabe pomorskog dobra izuzeti su samo opća i komercijalna uporaba pomorskog dobra. Gospodarska uporaba pomorskog dobra podrazumijeva uporabu pomorskog dobra s ciljem provoñenja ekonomskih aktivnosti sa ili bez uporabe postojećih zgrada ili ostalih objekata u pomorskom dobru i sa ili bez izgradnje novih zgrada ili ostalih objekata u tom dobru. Lokalno upravno tijelo čuva i održava dio javno korištenga pomorska dobra koje se nalazi unutar njegovog teritorija. Strategija i akcijski plan biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (NN 81/99 od 3. kolovoza 2003.) Za razliku od većine europskih zemalja, Hrvatska se ističe raznolikošću ekoloških sustava i staništa, koja se odražava i u velikom bogatstvu i raznolikosti biljaka, gljiva i životinja. Ovakvo bogatstvo uvjetovano je položajem Hrvatske na razmeñi nekoliko bio-geografskih regija, razvedenošću reljefa, geološkim, pedološkim, hidrološkim i klimatskim prilikama, te djelomično ljudskim utjecajem. Navedeni razlozi, u kombinaciji s različitim lokalnim tradicijama korištenja prostora koje su se razvile s obzirom na gospodarske i povijesne okolnosti, doprinijeli su takoñer izuzetnom bogatstvu krajobrazne raznolikosti. U usporedbi sa stanjem ekoloških sustava većine drugih zemalja srednje i zapadne Europe, Hrvatska se odlikuje visokim stupnjem očuvanosti prirode. Uz relativno mala područja prirodnih staništa ili zajednica (vodeni izvori, litice, cretovi, pojedine šume, planinske rudine), ovdje su u velikoj mjeri izražena poluprirodna staništa (pojedivne šume, ekstenzivni travnjaci), na koje je utjecao čovjek, ali su se u njima zadržale pretežito izvorne životne zajednice tipične za takva staništa. Antropogena staništa, koja su se razvila djelovanjem čovjeka i čija se struktura i sastav vrsta znatno razlikuju od prirodnih, nisu dominantna, kao što je to slučaj u velikome dijelu Europe. Zakon o stočarstvu (NN 70/97 od 7. srpnja 1997, 36/98 od 17. ožujka 1998. i 151/03 od 24. rujna 2003.) Ovim se Zakonom ureñuju uzgoj i proizvodnja uzgojno valjanih životinja, oploñivanje domaćih životinja, trgovina uzgojno valjanim životinjama, zoohigijenski uvjeti držanja domaćih životinja, zaštita okoliša u uzgoju i iskorištavanju domaćih životinja, kakvoća stočne

hrane i proizvoda životinjskog podrijetla, ustroj i provedba uzgoja uzgojno valjanih životinja i druga pitanja važna za učinkovitost i promicanje stočarstva. Uzgojem se potiče:

- povećanje učinkovitosti proizvodnje domaćih životinja uz očuvanje ili poboljšanje njihove vitalnosti,

- povećanje ekonomičnosti stočarske proizvodnje - poboljšanje kakvoće stočarskih proizvoda i - očuvanje genetske raznolikosti domaćih životinja

Zakon o šumama (NN 52/90 od 12. prosinca 1990, 9/91 od 28. veljače 1991, 76/93 od 16. kolovoza 1993 i 160/04 od 18. studenog 2004.) Zakon upravlja najvažnijim aspektima uprave i kontrole šuma i šumskih područja. Brojne blagodati šuma naročito dolaze do izražaja u slučajevima njihove zaštite zemljišta, prometnica i ostalih objekata od erozije, bujica i poplava, njihov utjecaj na vodeni režim i hidroenergetski sustav; plodnost tla i poljoprivrednu proizvodnju; utjecaj na klimu; zaštitu i unapreñenje čovjekove okoline; proizvodnju kisika i pročišćavanje atmosfere; utjecaj na ljepote krajobraza te stvaranje povoljnih uvjeta za liječenje, oporavak, odmor i rekreaciju; razvoj turizma, lovstva i općenarodne obrane. Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i pre hrambenih proizvoda (NN 12/01 od 14. veljače 2001. i 14/01 od 21. veljače 2001.) Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN br. 12/01 i 14/01) se ureñuje ekološka proizvodnja, prerada i stavljanje na tržište poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda kao bitnih čimbenika za ljudsko zdravlje i život, zaštitu potrošača, prirode i okoliša. Pravilnici (NN br. 91/01, 13/02, 66/02, 67/02, 81/02 i 85/02) se bave nadzornim stanicama i ovlaštenim laboratorijima za inspekciju proizvodnje usjeva i same proizvodnje i te definiraju prijelazno razdoblje za prijelaz s konvencionalnog na ekološki uzgoj . Zakon o veterinarstvu (NN 70/97 od 7. srpnja 1997, 105/01 od 28. studenog 2001. i 172/03 od 29. listopada 2003.) Ovim se Zakonom ureñuje zaštita zdravlja životinja, provedba mjera veterinarskog javnog zdravstva, unapreñivanje reprodukcije životinja, veterinarska zaštita okoliša, ustroj i provedba zaštite zdravlja životinja, ustroj veterinarske inspekcije i druga pitanja bitna za veterinarstvo. Ovim Zakonom ureñuje se i obavljanje poslova inspekcije. Sukladno Zakonu, inspektor obavljaju sljedeće poslove: Inspekcija životinja i životinjskih proizvoda, je veterinarsko-zdravstveni pregled, kontrola i nadzor, koji se provode nad životinjama, životinjskim proizvodima, životinjskim sjemenom i oploñenim jajnim stanicama, objektima, opremom i sredstvima, radi zaštite zdravlja ljudi i životinja, veterinarske zaštite dobrobiti životinja, odnosno radi utvrñivanja zdravstvenog stanja životinja i zdravstvene ispravnosti životinjskih proizvoda, koji mogu biti prijenosnici zaraznih bolesti ljudi i životinja ili na drugi način ugroziti njihovo zdravlje. Zakon o veterinarskim lijekovima i veterinarsko-medicinskim proizvodima (NN 79/98 od 5. srpnja 1998.) Ovim se Zakonom utvrñuje način ispitivanja, puštanje u promet, proizvodnja i izradba, promet te nadzor, oglašavanje, obavješćivanje i upis u očevidnik Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva veterinarskih lijekova i ljekovitih dodataka radi zdravstvene zaštite životinja, naročito u pogledu njihove kakvoće, djelotvornosti i neškodljivosti, a time i zaštite zdravlja ljudi od ostataka lijeka u namirnicama životinjskog podrijetla, veterinarsko-medicinskih i homeopatskih proizvoda te nadzor nad ljekovitom hranom za životinje.

Zakon o dobrobiti životinja (NN 19/99 od 25. veljače 1999.) Zakonom su utvrñeni aspekti važni za dobrobit životinja odnosno njihovog čuvanja, smještaja, zaštite i liječenja. Zakon takoñer odreñuje i osobe ovlaštene za obavljanje navedenih aktivnosti kao i njihova prava koja proizlaze iz njihove ovlasti. Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja (NN 131/97 od 5. prosinca 1997, 163/03 od 16. prosinca 2003. i 137/04 od 1. listopada 2004. – pročišćeni tekst) Ovim se Zakonom utvrñuje proizvodnja i trgovina poljoprivrednog sjemena, presadnica, micelija jestivih i ljekovitih gljiva, poljoprivrednoga sadnog materijala te priznavanje sorti poljoprivrednog bilja i druga pitanja od značaja za provedbu jedinstvenog sustava poljoprivrednog sjemenarstva i rasadničarstva. Poslove iz područja sjemenarstva, rasadničarstva i priznavanja sorti ratarskog bilja, povrća i cvijeća obavlja Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo. Poslove iz područja priznavanja sorti voćnih vrsta obavlja Zavod za voćarstvo, a poslove iz područja priznavanja sorti vinove loze obavlja Hrvatski zavod za vinogradarstvo i vinarstvo.

2.1.2. ZAŠTITA OKOLIŠA Zaštita okoliša ima dugu tradiciju u Hrvatskoj. Mnoštvo je zakonskih akata i strategija koji ureñuju problematiku zaštite okoliša, biološke i krajobrazne raznolikosti, prostornog planiranja i zaštite kulturne baštine u seoskim područjima. Najvažniji su: Zakon o zaštiti okoliša (NN br. 82/94, 128/99), Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš (NN br. 59/00), Zakon o zaštiti zraka (NN br. 48/95), Zakon o zaštiti prirode (NN br. 30/94, 72/94), Zakon o prostornom ureñenju (NN br. 30/94, 68/98, 61/00), Strategija prostornog ureñenja Republike Hrvatske, lipanj 1997, Program prostornog ureñenja Republike Hrvatske, svibanj 1999., Zakon o šumama (NN br. 52/90, 9/91, 76/93), Zakon o vodama (NN br. 107/95), Nacionalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (NN br. 81/99), Nacionalna strategija zaštite okoliša i Nacionalni plan djelovanja na okoliš (NN br. 46/02), Zakon o očuvanju i zaštiti kulturnih dobara, (NN br. 69/02).

Strategije za energetski razvoj BIOEN – program o korištenju biomase i otpada Program sadrži energetske strategije za uspostavljanje ciljeva energetske politike i potrebnih mjera za ostvarivanje tog cilja. Energetska strategija je potrebna za prihvaćanje meñunarodnih obveza vezaoih uz zaštitu okoliša te za prilagoñavanje energetskog sektora ekonomičnim energetskim uvjetima u EU. Strategija za razvoj energetskog sektora koja bi imala energetske, ekonomske, zakonodavne, organizacijske i institucionalne dimenzije predstavlja hrvatski prijedlog razvoja s obzirom da ni druge države nemaju svoja jedinstvena rješenja. Zakon o zaštiti okoliša (NN 82/94 od 11. studenog 1994. i 128/99 od 30. studenog 1999.) Zakonom se ureñuje područje zaštite okoliša poradi očuvanja okoliša, smanjenja životnih i zdravstvenih opasnosti za ljude, osiguravanja i poboljšavanja kvalitete života za dobrobit sadašnjih i budućih generacija. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureñenja i graditeljstva je započelo s izradom novih propisa koji će biti usklañeni sa zakonodavstvom EU-a koje se odnosi na zaštitu okoliša (Direktiva 85/337/EZ o procjeni utjecaja na okoliš, standardi i praksa EU-a) Planirano je da će novi Zakon o zaštiti okoliša, kao krovni propis, stupiti na snagu u 2006. godini. Njime će biti regulirana sva horizontalna pitanja koja još nisu razriješena dosadašnjim propisima u ovom sektoru.

Zakon o vodama (NN 107/95 od 27. prosinca 1995.) Ovim zakonom se ureñuje pravni status voda i vodnog dobra; način i uvjeti upravljanja vodama (uporaba voda, zaštita voda, ureñenje vodotoka i drugih voda te zaštita od štetnog utjecaja voda), metode organizacije i provedbe aktivnosti gospodarenja vodama, temeljni uvjeti za provedbu aktivnosti gospodarenja vodama, ovlasti i dužnosti državne uprave te ostalih državnih tijela, jedinica lokalne samouprave i ostalih pravnih subjekata; kao i ostala pitanja upravljanja vodama. Zakon o zaštiti zraka (NN 48/95 od 14. srpnja 1995.) Zakonom se definiraju mjere, organizaciju, zaštitu i metode poboljšanja kvalitete zraka kao dijela okoliša i javnog dobra pod posebnom skrbi Republike Hrvatske. Osnovna namjera zaštite i poboljšanja kvalitete zraka je: -očuvati ljudsko zdravlje, zdravlja biljaka i životinja, kulturnih i materijalnih vrijednosti; - postići najbolju moguću kakvoću zraka - spriječiti ili smanjiti onečišćavanja koja utječu na klimatske promjene; - osnovati, održavati ili poboljšati cjelovit sustav upravljanja kakvoćom zraka na području države. Zakon o otpadu (NN 151/03 od 24. rujna 2003.) Ovim se Zakonom odreñuju prava, obveze i odgovornosti pravnih i fizičkih osoba u postupanju s otpadom. U postupanju s otpadom moraju se uvažavati načela zaštite okoliša i zahtjevi meñunarodnog prava. Odredbe ovoga Zakona ne obuhvaćaju postupanje: – s radioaktivnim otpadom, – s otpadnim vodama koje se ispuštaju u površinske vode i kanalizacijsku mrežu, osim otpada u tekućem stanju, – plinovitim tvarima koje se ispuštaju u atmosferu, – s otpadom od istraživanja, vañenja, obrade i skladištenja mineralnih sirovina i otpadom iz kamenoloma, – sa životinjskim truplima, fekalijama i drugim prirodnim neopasnim tvarima koje se koriste u poljoprivredi, – sa otpadom koji nastaje pri traženju, iskopavanju, prijevozu i konačnoj obradi ili uništavanju minsko-eksplozivnih i drugih ubojnih naprava i eksploziva koje se utvrñuju posebnim zakonima. Zakon o zaštiti prirode (NN 30/94 od 5. svibnja 1994. i 72/94 od 10. listopada 1994.) Zakonom se utvrñuje osam kategorija očuvanja prostora: nacionalni parkovi, parkovi prirode, rezervati, prirodni spomenici, zaštićeni krajobrazi, parkovi-šume i spomenici parkovne arhitekture. Zakon o zaštiti od požara (NN 58/93 od 18. lipnja 1993.) Odredbe ovog Zakona se odnose na zaštitu života ljudi i imovine od požara, posebne mjere i radnje za otklanjanje uzroka požara, sprečavanje nastajanja i širenja požara, otkrivanje i gašenje požara, utvrñivanje uzroka požara kao i za pružanje pomoći kod otklanjanja posljedica prouzrokovanih požarom.

Nacionalna strategija zaštite okoliša (NN 46/02 od 29. travnja 2002.) Nacionalnom strategijom zaštite okoliša nameću se dvije iznimno važne teme koje će dugoročno imati veliki utjecaj na zaštitu okoliša u Republici Hrvatskoj pa i na oblikovanje Strategije: (1) prilagodba Republike Hrvatske konceptu trajnog razvoja; i (2) približavanje i priključenje Republike Hrvatske Europskoj uniji (EU). Iako su obje teme znatno šire od zaštite okoliša i odnose se na cjelinu strategije razvoja Republike Hrvatske, u obje je zaštita okoliša važan dio. Strategija se zalaže za uvoñenje zaštite okoliša u sve druge strateške planove Republike Hrvatske i, posljedično, integraciju zaštite okoliša u sve sektorske segmente cjelovite strategije Republike Hrvatske, a kasnije i u cjelokupnu politiku, programe te sve razvojne planove i projekte.

2.1.3. PROSTORNO UREðENJE I INFRASTRUKTURA Zakon o gradnji (NN 175/03 od 4. studenog 2003. i 100/04 od 20. srpnja 2004.) Ovim se Zakonom ureñuje projektiranje, graditeljstvo, uporaba i uklanjanje grañevina, tehnička svojstva, uporabljivost grañevnih proizvoda, ustrojstvo grañevinske inspekcije. Odreñuju se bitni zahtjevi i drugi uvjeti za izgrañene objekte, ureñuje se provedba upravnih i drugih postupaka te prava i obveze tijela državne uprave, pravnih i fizičkih osoba s tim u vezi. Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti (NN 177/04 od 15. prosinca 2004.) Ovim se Zakonom ureñuje uspostava i provoñenje sustava energetskih djelatnosti, postupak osnivanja tijela za regulaciju energetskih djelatnosti kao i druga pitanja od značaja za regulaciju energetskih djelatnosti kako bi se poboljšala urbana i ruralna infrastruktura za opskrbu energijom. Temeljni ciljevi ureñenja energetskih djelatnosti su: – osiguranje objektivnosti, transparentnosti i nepristranosti u obavljanju energetskih djelatnosti, – briga o provedbi načela ureñenog pristupa mreži/sustavu, – uspostava metodologije za utvrñivanje tarifnih stavaka tarifnih sustava, – uspostavljanje učinkovitog tržišta energije i tržišnog natjecanja, – zaštita kupaca energije i energetskih subjekata. Ureñenjem energetskih djelatnosti promiče se: – učinkovito i racionalno korištenje energije, – poduzetništvo na području energetike, – investiranje u energetski sektor, – zaštita okoliša. Zakon ocestama (NN 56/91 od 29. listopada 1991.) Prema ovom Zakonu, cesta je svaka javna cesta i nerazvrstana cesta na kojoj teče promet. Djelatnosti održavanja, zaštite, rekonstrukcije i izgradnje javnih cesta, izuzev poslova projektiranja i izvoñenja radova rekonstrukcije i izgradnje, su bitni uvjeti za kvalitetan život i rad grañana i poduzeća na teritoriju Republike Hrvatske. Zakon o komunalnom gospodarstvu- pročišćeni tekst (NN 26/03 od 20. veljače 2003.) Ovim se Zakonom odreñuju načela, način obavljanja i financiranja komunalnog gospodarstva te ostala pitanja glede svrhovitog obavljanja komunalnih djelatnosti. Pod komunalnim gospodarstvom u smislu ovoga Zakona razumijeva se obavljanje komunalnih djelatnosti, a naročito pružanje komunalnih usluga od interesa za fizičke i pravne osobe, te financiranje gradnje i održavanje objekata i ureñaja komunalne infrastrukture kao

cjelovitog sustava na području općina, gradova i Grada Zagreba kao i županija kada je to odreñeno ovim Zakonom. Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN 105/04 od 28. srpnja 2004.) Ovim se Zakonom utvrñuju temeljna načela meñusobnih odnosa i ponašanja sudionika i drugih subjekata u prometu na cesti i osnovni uvjeti kojima moraju udovoljavati ceste glede sigurnosti prometa; ureñuju se pravila prometa na cestama; sustav prometnih znakova i znakova koje pokazuju ovlaštene osobe; dužnosti u slučaju prometne nesreće; osposobljavanje kandidata za vozače, polaganje vozačkog ispita i uvjeti za stjecanje prava na upravljanje vozilima; vuča vozila; ureñaji i oprema koje moraju imati vozila, dimenzije, ukupna masa i osovinsko opterećenje vozila te uvjeti kojima moraju udovoljavati vozila u prometu. Zakon o energiji (NN 68/01 od 27. srpnja 2001.) Ovim se Zakonom ureñuju: mjere za sigurnu i pouzdanu opskrbu energijom i njenu učinkovitu proizvodnju i korištenje, akti kojima se utvrñuje i na temelju kojih se provodi energetska politika i planiranje energetskog razvitka, obavljanje energetskih djelatnosti, na tržištu ili kao dio javnih usluga, te osnovna pitanja obavljanja energetskih djelatnosti. Cilj strategije energetskog razvitka je: osiguranje sigurne i pouzdane opskrbe energijom i njene učinkovite proizvodnje i učinkovitog korištenja, osobito radi korištenja različitih i obnovljivih izvora energije, osiguranja zaštite okoliša u svim područjima energetskih djelatnosti; poticanje konkurentnosti na tržištu energije na načelima nepristranosti i razvidnosti; zaštita kupaca energije, te povezivanje hrvatskoga energetskog sustava ili njegovih dijelova s europskim energetskim sustavom ili energetskim sustavom drugih zemalja, polazeći od gospodarskog razvitka i energetskih potreba; utvrñuju se nacionalni energetski programi, potrebna ulaganja u energetiku, poticaji za ulaganja u obnovljive izvore i za postizanje energetske učinkovitosti te mjere zaštite okoliša. Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata (NN 68/01 od 27. srpnja 2001.) Aktivnosti vezane uz energiju: proizvodnja naftnih derivata, transport nafte naftovodima ili ostalim prijevoznim sredstvima, transport naftnih derivata naftovodima i ostalim načinima prijevoza, veleprodaja naftnih derivata, maloprodaja naftnih derivata, skladištenje nafte i naftnih derivata su sve tržišne aktivnosti. Zakon o tržištu plina (NN 68/01 od 27. srpnja 2001.) Pojmovi iz ovog Zakona imaju značenje utvrñeno Zakonom o energiji. Zakon o prostornom ureñenju (NN 30/94 od 15. travnja 1994. i 68/98 od 12. svibnja 1998.) Ovim se Zakonom ureñuju sustav prostornog ureñenja, uvjeti i način izrade, donošenja i provoñenja dokumenata prostornog ureñenja, te nadležnost tijela državne uprave i tijela jedinica lokalne samouprave i uprave u provedbi mjera i aktivnosti kojima se osigurava planiranje i ureñivanje prostora Republike Hrvatske.

2.1.4. OSTALI PRAVNI PROPISI Zakon o javnoj nabavi (NN 117/01 od 14. prosinca 2001.) Ovim se Zakonom ureñuju uvjeti i postupci javne nabave koji prethode sklapanju ugovora o nabavi roba i usluga i ugovaranju poslova a s ciljem osiguranja učinkovitog korištenja proračunskih i drugih fondova te promicanju slobodnog tržišta natječaja za izvoñenje radova.

Sljedeća tijela upravljaju aktivnostima nabave robe i usluga i ugovaranjem poslova: 1. tijela državne vlasti Republike Hrvatske - tijela lokalne samouprave - tijela regionalne samouprave 2. pravne osobe

Zakon o obrtu – pročišćeni tekst (NN 49/03 od 27. ožujka 2003.) Ovim Zakonom obrt se definira kao samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Nadalje ovim zakonom su propisani uvjeti koje mora ispunjavati fizička osoba a u svrhu obavljanja djelatnosti propisane Zakonom. U daljnjem tekstu Zakona postavljena su pravila kojih se obrtnik mora pridržavati, zatim odreñena prava koja proizlaze iz samog Zakona, te ujedno i preuzimanje obveza od strane osobe koja obavlja djelatnost propisanu ovim Zakonom. Ovim Zakonom su propisani i uvjeti za osposobljavanje te naukovanje osoba koji žele obavljati obrtničku djelatnost. Zakon o zadrugama (NN 36/95 od 1. lipnja 1995, 67/01 od 24. srpnja 2001. i 12/02 od 6. veljače 2002.) Zakonom o zadrugama definirani su pojmovi zadrugar, zatim obveze koje proizlaze iz sudjelovanja u zadruzi, odreñena prava i obveze kao što su sjedište, financiranje, način osnivanja i prestanka djelovanja, tijela zadruge, imovina i poslovanje zadruge. Zakon o zemljišnim knjigama (NN 91/96 od 28. listopada 1996.) Zakonom su ureñeni glavni aspekti vezani uz zemljišne knjige (gruntovnice), upisnik zemljišta, čuvanje dokumentacije o vlasničkim pravima te ostalim pravima odreñenih Zakonom. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 od 28. listopada 1996.) Ovim Zakonom su ureñeni osnovni principi osobnog vlasništva nad stvarima; odredbe ovoga Zakona primjenjuju se i na vlasništvo nad stvarima podložnima posebnom pravnom sustavu, ako nisu s tim sustavom u suprotnosti. Zakon o financiranju jedinica lokalne samouprave (NN 117/93 od 31. prosinca 1993,33/00 od 25. ožujka 2000, 73/00 od 30. lipnja 2000, 59/01 od 30. lipnja 2001, 107/01 od 5. prosinca 2001, 117/01 od 24. prosinca 2001, 150/02 od 17. prosinca 2002, pročišćeni tekst) Ovim se Zakonom ureñuju izvori sredstava i financiranje poslova iz samoupravnog djelokruga županija, općina i gradova, u granicama odreñenim zakonom kojim se ureñuju pojedina pitanja, ako odredbama ovoga Zakona nije odreñeno drugačije.

2.2. PREGLED I PROCJENA POTPORA I POMOĆI POLJOPRIVREDI

2.2.1 REFORMA SUSTAVA ZA POTPORU POLJOPRIVREDI: ZAKON O DRŽAVNOJ POTPORI POLJOPRIVREDI, RIBARSTVU I ŠUMARSTVU (N.N. 87/02, 117/03 I 82/04)

Uspostavom pravnog okvira omogućilo se ostvarivanje strukturnih programatskih ciljeva Vlade Republike Hrvatske za reformu poljoprivredne politike i politike ruralnog razvitka.

Zakon sadrži 4 modela potpore:

A) Model potpore proizvodnji (izravna plaćanja), B) Model kapitalnih ulaganja, C) Model dohodovne potpore,

D) Model ruralnog razvitka.

Modeli se odnose na sljedeće ključne ciljeve poljoprivredne i politike ruralnog razvitka: • restrukturiranje poljoprivredne potpore prema radnointezivnoj proizvodnji uz daljnje jačanje uloge stočarstva te posebno vinogradarstva i voćarstva; • izrazitiju i raznovrsniju promidžbu potpore prihodu kao glavnoj vrsti potpore brojnim nekomercijalnim gospodarstvima; • energičnije jačanje udjela potpore ulaganjima i programima ruralnog razvitka u cjelokupnom sustavu potpore koji će utjecati na transparentniju i učinkovitiju potporu primarno najvažnijim komercijalnim gospodarstvima kao i održivom razvoju cjelokupnog poljoprivrednog područja; • strogo poštivanje proračunskih ograničenja, o preuzetim meñunarodnim obvezama (naročito onih u sklopu WTO-a) te daljnje postepeno usklañivanje sa zajedničkom poljoprivrednom politikom (CAP). Prema tom se Zakonu razlikuju komercijalna i nekomercijalna poljoprivredna gospodarstva. Komercijalna poljoprivredna gospodarstva ispunjavaju uvjete za model A (izravna plaćanja), B (potpora ulaganjima) i D (ruralni razvitak), dok nekomercijalna ispunjavaju uvjete za modele C (potporadohotku) i D (ruralni razvitak). Reforma sustava potpora je usko povezana s uspostavom Upisnika poljoprivrednih gospodarstava. Upisnik će biti središnja statistička baza podataka za poljoprivredna gospodarstva. Uspostavom Upisnika koji mora obuhvaćati poljoprivredna gospodarstva koja prodaju svoje proizvode na tržištu i koja podnose zahtjeve za potporu poljoprivredi, stvaraju se preduvjeti za uvoñenje različitih mjera za različite korisnike. Sljedeći je korak daljnji razvoj i usklañivanje Upisnika sa Sustavom integrirane adminstracije i kontrole (IACS) to jest sa standardima koje je EU odredila za sve svoje članove koji primaju izravna plaćanja za poljoprivredu i koje države članice EU-a primjenjuju u administriranju Zajedničkom poljoprivrednom politikom (CAP) kao preduvjet članstva u EU-u. Zakon Vladu obvezuje da odredi kvote (maksimalne količine za poticaje) za model novčane potpore u tekućoj godini. U 2004. Vlada je prvi put odredila te maksimalne količine za poticaje kao jedan od instrumenata kojim se ograničava prekomjerna proračunska potrošnja, vodeći računa o prioritetima raspodjele unutar svakog modela, te o pravovremenoj i pravednoj preraspodjeli sredstava u slučajevima kad inicijalno planirana sredstva premaše prijavljene potrebe korisnika. Jednako tome hrvatska Vlada i odgovorna tijela će provesti

dodatnu provjeru proračunskih izdataka za potpore poljoprivredi, kako bi postupno primijenila standarde EU-a. A ) MODEL POTPORE PROIZVODNJI (IZRAVNA PLA ĆANJA U 2003. obveze nastale prema modelu potpore proizvodnji iznosile su 2.047.081.738,58. U usporedbi s godinom 2002. one su porasle za 22 %, a u odnosu na 2001. pad iznosi 29 %. Vidi tablicu 2-1. U strukturi poticaja za 2003. proizvodnja žitarica dominira s udjelom od 52,5%, stočarstvo s udjelom od 44,1% i ribarstvo s 3,4%. U usporedbi s prethodne dvije godine biljogojstvo je u 2003. poraslo za 9,0% u odnosu na 2002. to jest za 10,7 % u odnosu na 2001. Poticaji ribarstvu za 2003. godinu su za 4,0 % veći od poticaja za 2002. Po pojedinim stavkama mlijekom je vodilo s 457,2 milijuna kuna u 2003., što je porast od 10,2 % u odnosu na prethodnu godinu. U biljogojstvu u 2003. vodeću ulogu je imao kukuruz (267,4 milijuna kuna) s porastom od 2,2 % u odnosu na iznos plaćen u 2002. to jest 7,4 % više od iznosa plaćenog u 2001. Potpora ekološkoj proizvodnji je dio modela potpore proizvodnji i iznosi su znatno viši od onih za običnu proizvodnju to jest 3.000,00 HRK/ ha za gospodarstva pod žitaricama, a u uzgoju životinja su 25 % više od potpore običnoj proizvodnji (vidi tablicu 2-1) Udio plaćanja za ekološku proizvodnju je oko 0,18 % svih izravnih plaćanja.

Tablica 2-1: Izravna plaćanja u razdoblju 2001. - 2003. (HRK)

Sektor 2001 2002 2003

biljogojstvo 971.094.374,61 986.248.283,16 1.075.446.857,30

krušna žita (pšenica, raž, tritikale) 309.487.894,34 251.814.730,98 229.868.281,34

pivarski ječam 13.514.564,71 14.355.138,93 16.384.732,87

kukuruz 249.053.016,59 261.626.515,84 267.387.983,45

ostala stočna žita (zob, ječam) 20.725.087,85 29.047.626,18 47.044.278,54

soja 72.531.591,64 80.069.840,45 87.502.566,69 uljarice (suncokret, repica) 85.619.832,42 94.150.034,22 103.603.390,58 krmno bilje 0,00 0,00 39.982.303,01 šećerna repa 71.377.879,16 68.206.824,75 91.662.313,59

povrće (za ind. preradu i ostalo)

0,00 0,00 12.212.958,19

duhan 54.072.719,83 68.554.200,07 60.666.864,75 ljekovito bilje 0,00 0,00 3.069.046,68 poljoprivredno sjeme I 32.216.053,60 34.115.803,00 44.273.983,11 poljoprivredno sjeme II 1.733.216,40 3.179.560,27 3.729.204,30

Biljogojstvo

sadni materijal 1.451.941,00 2.541.761,00 2.979.458,00

vinogradi - godišnje 10.267.381,80 10.315.752,99 13.652.274,60 vinogradi - podizanje 11.601.453,77 10.304.511,66 11.927.211,60

voćnjaci I, II skupina i hmelj - godišnje

0,00 0,00 5.082.135,29 voćnjaci I, II skupina i

hmelj - podizanje 7.993.709,97 8.594.851,09 11.971.786,66

masline1 28.921.890,85 48.420.000,39 22.142.098,41 lavanda - godišnje /ulje 526.140,68 951.131,34 238.185,64 lavanda - podizanje 0,00 0,00 65.800,00

stočarstvo 544.851.623,14 626.025.349,96 903.253.529,67 livlivade i pašnjaci 0,00 0,00 2.032.503,42

mlijeko1 363.414.463,39 415.048.530,94 457.236.094,00

junad i telad za tov2 18.294.407,00 17.675.500,00 10.981.641,25 svinje za tov 54.494.977,85 61.714.187,10 75.271.550,00 mliječne krave 3.550.400,00 4.950.300,00 139.346.480,00 krave u sustavu krava-tele 6.780.820,00 10.315.300,00 4.445.400,00 ženska telad 32.059.920,00 34.824.200,00 54.076.500,00 bikovi (test) 140.800,00 288.200,00 222.300,00

rasplodna grla ovce 32.829.615,00 41.403.700,00 98.485.280,00

rasplodna grla konji 791.350,00 898.450,00 785.700,00 ženska ždrebad 1.010.100,00 1.080.400,00 736.500,00 rasplodna ženska grla svinje

5.446.480,00 6.395.760,00 26.787.900,00

nerastovi (test) 0,00 0,00 668.000,00 pčelinje zajednice /med,matice 10.050.127,90 14.328.758,92 15.131.050,00

pilići pernate divljači 1.341.230,00 1.438.302,00 1.500.000,00 S

točarstvo

ost. mjere u stočarstvu3 14.646.932,00 15.663.761,00 17.936.931,00 ribarstvo 65.615.128,33 65.745.181,40 68.381.351,61

UKUPNO 1.581.561.126,08 1.678.018.814,52 2.047.081.738,58 1obuhvaća preradu ploda, djevičansko maslinovo ulje i podizanje maslinika 2obuhvaća kravlje, ovčje i kozje mlijeko 3obuhvaća tov junadi i prodaju domaće teladi za tov 4obuhvaća stoku pod selekcijom

Napomena: U stupcu za 2003. godinu uključene su stvorene obveze na razini proizvodne godine (većina je isplaćena u 2004.)

Izvor: MPŠVG Tablica 2-2: Izravna plaćanja za ekološko biljogojstvo, 2003-2004 (HRK)

2003. 2004.

Sektor EKOLOŠKA PROIZVODNJA HRK HRK Biljogojstvo 1.887.342,56 3.109.158,04 B

iljo

go

jstvo

žita (pšenica, raž, tritikale) 12.180,60 986.712,16

pivarski ječam 258.054,90 230.734,50 kukuruz 399.945,60 243.768,00 raž, zob 210.966,60 144.202,70 Ostale žiterice 99.896,70 soja 230.175,00 213.400,80 uljarice (suncokret, repica) 5.187,30 9.373,08 Krmno biljne 485.499,90 731.835,59 šećerna repa povrće 115.731,06 195.830,51 duhan ljekovito bilje 93.747,60 132.948,60 poljoprivredno sjeme I poljoprivredno sjeme II sadni materijal vinogradi - godišnje 11.641,50 12.197,70

vinogradi - podizanje voćnjaci I, II skupina i hmelj - godišnje 57.915,30 107.927,70

voćnjaci I, II skupina i hmelj - podizanje

masline 4.659,20 lavanda - godišnje /ulje 1.638,00 330,00 lavanda - podizanje

stočarstvo

livade i pašnjaci 1.169,33 7.044,23

Source: MPŠVG, 2005, Uredi državne uprave u županijama izdali su obrasce br. 1 (zahtjev za poticaj) za 128.413 poljoprivrednih gospodarstava. Od tog je broja 67,887 ili ili 52,87 % poljoprivrednih gospodarstava podnijelo zahtjev za poticaj, te je u konačnici isplata izvršena za 54.294 poljoprivredna gospodarstva ili 42,28%. Razlika izmeñu broja podnesenih zahtjeva za poticaj i izvršenih isplata odnosi se na neispunjavanje minimalnih količina za poticaj (prvenstveno za stočna žita). Tijela odgovorna za provedbu modela potpore proizvodnji navedena su prema vrsti potpore u tablici 2.5. Tablica 2-3: Provedbena tijela za potporu proizvodnji i njihovi zadaci Vrsta poticaja Sakupljanje i

obrada prijava Kontrola postupaka

Inspekcija poljoprivrednih gospodarstava

Plaćanja

Proizvodnja biljaka – godišnja plaćanja po površini

Uredi državne uprave

MPŠVG Županijski poljoprivredni inspektorat i poljoprivredni inspektorat MPŠVG-a

MPŠVG - RTSPP

Proizvodnja biljaka – uzgoj trajnog nasada

MPŠVG – RTSPP

MPŠVG Županijski poljoprivredni inspektorat i poljoprivredni

MPŠVG - RTSPP

inspektorat MPŠVG-a

Proizvodnja biljaka – plaćanja po proizvodu (duhan, ulje, sjeme)

MPŠVG – RTSPP

MPŠVG Županijski poljoprivredni inspektorat i poljoprivredni inspektorat MPŠVG-a

MPŠVG - RTSPP

Stočarstvo HSC MPŠVG Županijski poljoprivredni inspektorat i poljoprivredni inspektorat MPŠVG-a

MPŠVG - RTSPP

Ribarstvo MPŠVG – Uprava za ribarstvo

MPŠVG Županijski poljoprivredni inspektorat i poljoprivredni inspektorat MPŠVG-a

MPŠVG - RTSPP

Izvor: MPŠVG, 2005. godina B) MODEL KAPITALNIH ULAGANJA Uspostava i administriranje modela kapitalnih ulaganja ima za cilj ohrabriti razvitak poslovnih odnosa izmeñu komercijalnih banaka i poljoprivrednih proizvoñača, odnosno stvoriti bolje meñusobno razumijevanje i poslovnu suradnju davanjem poljoprivrednih zajmova poljoprivrednicima za njihov dio sufinanciranja. Ovaj je model jedan od stupova reforme poljoprivredne politike kojemu je cilj razvitak komercijalnog privatnog poljoprivrednog sektora. Model kapitalnih ulaganja u komercijalna poljoprivredna gospodarstva je uspostavljen 2003. godine. Model je podrazumijevao pripisivanje nepovratnog kapitala iz proračuna Republike Hrvatske. Ovom mjerom Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva sudjeluje u financijskim ulaganjima za koje su financijske ustanove odobrile kredite. Potpora kapitalnim ulaganjima se odobrava za srednjoročne kredite (od najmanje dvije godine) te za dugoročne kredite u poljoprivredi. Najmanji iznos kredita za koji se odobrava kapitalno ulaganje je 80.000 kuna. Potpora ulaganju se može odnositi na fizičke i na pravne osobe:

- komercijalna poljoprivredna gospodarstva, korisnike ribarskih dozvola ili subjekte registrirane za šumarstvo.

Zahtjev za potporu kapitalnom ulaganju se može podnijeti nakon realizacije ulaganja tijekom godine u kojoj je kredit ostvaren, a najkasnije do 28. veljače sljedeće godine za kredite ostvarene prethodne godine. Maksimalno ulaganje po poljoprivrednom proizvoñaču može biti 250.000 kuna u godini kada se kredit koristi, osim za ulaganja prema Operativnom planu za provedbu programa razvoja govedarstva – maksimalno ulaganje po jednom poljoprivrednom proizvoñaču može iznositi 500.000 kuna godišnje. Potpora ulaganju se može odnositi na:

a) nabavu rasplodnih ženki i ostalih rasplodnih životinja u stočarstvu b) nabavu rasplodnih mužjaka u stočarstvu te na kupnju registriranih vrsta riba za uzgoj i selekciju u akvakulturi c) ulaganja u podizanje trajnog nasada d) podizanje šuma e) izgradnju i opremu objekata za poljoprivrednu proizvodnju i akvakulturu f) ureñenje poljoprivrednog zemljišta g) nabavu ribarskih plovila i strojeva za poljoprivredu, ribarstvo i šumarstvo h) izgradnju i opremu skladišta te objekata za preradu poljoprivrednih proizvoda i ribe i) nabavu privatnog poljoprivrednog zemljišta za provedbu zemljišne konsolidacije. Tablica 2-4: Pregled provedbe modela kapitalnih ulaganja u 2003.

Namjena Broj

zahtjeva Iznos odobrenog

kredita

Iznos tražene investicijske

potpore

A nabava osnovnog stada u stočarstvu 444 40.810.014,39 7.112.002,88

B podizanje višegodišnjih nasada 19 3.795.375,09 645.213,77C podizanje šuma* 0 0 0

D izgradnja i opremanje objekata za poljop. proizv. i akvakulturu

295 119.230.683,88 15.721.510,87

E ureñenje poljoprivrednog zemljišta 33 6.114.909,33 1.357.589,59

F nabava ribarskih plovila te nove opreme i mehanizacije za poljop., ribarstvo i šumarstvo

721 178.902.373,64 29.062.600,89

G izgradnja i opremanje objekata za čuvanje i preradu poljop. proizvoda i ribe

86 1.600.000,00 6.643.494,66

H

nabava privatnog poljoprivrednog zemljišta za provedbu zemljišne konsolidacije

18 1.723.814,60 430.853,65

A-H kombinirane namjene

274 64.377.017,35 14.719.093,17

UKUPNO 1890 416.554.188,20 75.692.459,47* Nije bilo zahtjeva Izvor: MPŠVG, 2004. godina

Tablica 2-5: Pregled isplaćenih potpora za kapitalna ulaganja za zahtjeve iz 2003. godine

Namjena Broj

zahtjeva Postotak %

Iznos tražene investicijske potpore (mil.

kuna) A nabava osnovnog stada u stočarstvu 354 23,3 6.271.680,48

B podizanje višegodišnjih nasada 7 0,5 172.139,92

C podizanje šuma 0 0,0 0,00

D izgradnja i opremanje objekata za poljop. proizv. i akvakulturu

224 14,7 10.474.312,72

E ureñenje poljoprivrednog zemljišta 27 1,8 448.808,15

F nabava ribarskih plovila te nove opreme i strojeva za poljop., ribarstvo i šumarstvo

599 39,4 31.384.144,04

G izgradnja i opremanje objekata za čuvanje i preradu poljop. proizvoda i ribe

51 3,4 4.218.494,48

H Nabava privatnog poljoprivrednog zemljišta zbog provedbe konsolidacije zemljišta

13 0,9 311.244,34

A-H kombinirane namjene

246 16,2 10.786.696,82

UKUPNO 1521 100,00 64.067.520,95Odbijeni zahtjevi 369 19,5* *1890=100

Tijekom 2003. radi ostvarivanja prava kroz ovaj model potpore podneseno je 1890 zahtjeva. Ukupna vrijednost iskorištenih kredita kroz te zahtjeve iznosila je 416,55 mil. kuna za koje je zatraženo 75,69 mil. kuna potpore ulaganjima.

Ostali zahtjevi su obrañeni, odobreni i isplaćeni 2003. godine i tijekom 2004. godine. Ukupan iznose potpore od 64,07 milijuna kuna je isplaćen za 1521 podnositelja zahtjeva. Nacionalne mjere za kapitalna ulaganja su usmjerene na povećanje profitabilnosti, učinkovitosti i konkurentnosti proizvodnje. Predviñene su samo za komercijalna poljoprivredna gospodarstva (uglavnom mala obiteljska gospodarstva) koja su iskoristila komercijalni kredit za ulaganja u gospodarski posjed. Mjera SAPARD-a "Ulaganje u poljoprivredna gospodarstva" se nadopunjuje s nacionalnim mjerama. Mjera SAPARD-a je usmjerena prema velikim poduzećima koja su već postigla preduvjete za učinkovitu proizvodnju i sposobni su financirati veća ulaganja. C) DOHODOVNA POTPORA U 2003. model potpore dohotku primitivnim i poluprimitivnim poljoprivrednim gospodarstvima uspostavljen je kako bi se inicirale strukturne promjene i preraspodjelila poljoprivredna zemljišta u korist održivih tržišno orijentiranih poljoprivrednih gospodarstava te u svrhu stvaranja povoljnog okruženja za tranksakcije poljoprivrednim zemljištem. Cilj tog modela je potaknuti postupan izlazak manjih gospodarstava s pretežno starijim stanovništvom iz poljoprivrede. Kvalificiranim poljoprivrednicima je pružena mogućnost da kao plaćanje primaju paušalne iznose umjesto potpore proizvodnji čime se takva plaćanja odvajaju od proizvodnje. Nakon što je poljoprivrednik odabrao model potpore dohotku on dobiva status nekomercijalnog poljoprivrednog gospodarstva, taj je status nepovratan i ne može se kasnije promijeniti u status komercijalnog gospodarstva. Iz tih razloga, za razliku od komercijalnih gospodarstava, nekomercijalna poljoprivredna gospodarstva ne mogu dobiti potporu unutar modela potpore proizvodnji ili modela kapitalnih ulaganja, ali imaju pravu, pored modela potpore dohotku, i na potporu u sklopu modela ruralnog razvitka. Kako bi bili kvalificirani za model potpore dohotku, poljoprivrednici moraju ispunjavati sljedeće osnovne kriterije:

-moraju biti upisani u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, imati ukupan obujam poslovanja poljoprivrednog gospodarstva od najmanje 3 proizvodne jedinice (definirane u Zakonu) i koristiti najmanje 5 hektara poljoprivrednog zemljišta, Nakon toga, ovisno o drugim uvjetima koji moraju biti ispunjeni, njih se kategorizira u dvije grupe korisnika potpore dohotku. Uvjeti za prvu grupu:

- doprinos poljoprivrednom mirovinskom fondu, - starosna dob najmanje 50 godina (žene) odnosno 55 (muškarci), - 12,000 HRK po predstavniku ili članu gospodarstva godišnje, maksimalno 24.000

kuna po poljoprivrednom gospodarstvu godišnje, isplaćivanje kvartalno, - poljoprivrednici imaju pravo na potporu dohotku do umirovljenja.

Uvjeti za drugu grupu:

- najmanje jedan član je umirovljen i prima poljoprivrednu mirovinu, ili je nezaposlen, ili doprinosi u poljoprivredni mirovinski fond, ali ne ispunjava uvjeta za prvu grupu to jest kriterij starosti,

- korisnik prima 5.000 kuna godišnje po gospodarstvu kao paušalno plaćanje. Zahtjev za model potpore dohotku se podnosi uredima državne uprave u županijama (uključujući Grad Zagreb) koji su izravno uključeni u administraciju ovog modela od 1. prosinca do 31. prosinca za sljedeću godinu. Oni prikupljaju zahtjeve, obrañuju ih i odlučuju o tome ispunjavaju li oni uvjete za potporu. U 2003. je 2.500 pojedinaca podnijelo 2.262 zahtjeva za poljoprivredna gospodarstva. Odlukom Ureda pravo na potporu dohotku su ostvarila 1.625 gospodarstva, to jest 1.945 pojedinca u iznosu od 13,93 milijuna kuna. Tablica 2-6: Pregled zahtjeva za dohodovnu potporu za 2003. godinu po županijama

Županija Broj

zahtjeva Broj

osoba Broj

OPG-a* Iznos (kn) Bjelovarsko-bilogorska 204 196 168 1.405.800,00Brodsko-posavska 105 101 78 718.200,00Dubrovačko-neretvanska 75 73 62 525.600,00Istarska 49 45 37 324.000,00Karlovačka 37 32 28 230.400,00Koprivničko-križevačka 60 23 23 165.600,00Krapinsko-zagorska 285 237 185 1.693.800,00Ličko-senjska 79 72 70 513.000,00Meñimurska 12 5 5 36.000,00Osječko-baranjska 223 193 164 1.372.200,00Požeško-slavonska 170 164 131 1.179.000,00Primorsko-goranska 110 52 45 369.000,00Sisačko-moslavačka 2 0 0 0,00Splitsko-dalmatinska 102 99 83 705.600,00Šibensko-kninska 55 51 46 365.400,00Varaždinska 3 2 2 14.400,00Viroviti čko-podravska 269 202 173 1.454.400,00

Vukovarsko-srijemska 124 117 90 842.400,00Zadarska 58 52 43 374.400,00Zagrebačka 30 26 23 187.200,00Grad Zagreb 210 203 169 1.454.400,00UKUPNO 2262 1945 1625 13.930.800,00

Izvor: MPŠVG * OPG- Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo D) MJERE RURALNOG RAZVITKA 1. PROGRAM OČUVANJA IZVORNIH I ZAŠTI ĆENIH PASMINA

U okviru modela ruralnog razvitka provodi se Program očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina. Hrvatski stočarski centar vrši registraciju i obilježavanje grla te zaprima i obrañuje zahtjeve za isplatu poticaja.

Tablica 2-7: Pregled isplaćenih poticaja za izvorne i zaštićene pasmine u 2003. godini

Vrsta poticaja Broj

vlasnika Broj

zahtjeva Broj grla

Iznos poticaja,

kn Ukupno, kn

Lička Buša 17 17 18 4.500,00 126.000,00

Istarsko govedo 93 114 296 3.000,00 888.000,00

Slavonski podolac 1 1 40 4.500,00 180.000,00

Hrvatski hladnokrvnjak

509 522 1.440 2.000,00 2.880.000,00

Lipicanac 118 124 358 2.000,00 716.000,00

Meñimurski konj 19 19 28 2.000,00 56.000,00

Hrvatski posavac 352 366 1.398 2.000,00 2.796.000,00

Dalmatinski magarac 409 410 615 600,00 369.000,00

Zagorski puran 264 267 2.038 90,00 183.420,00

Crna slavonska svinja 50 78 514 700,00 359.800,00

Turopoljska svinja 1 2 91 1.050,00 95.550,00

Ovca cigaja 19 19 1.415 350,00 495.250,00

Istarska ovca 21 21 1.195 350,00 418.250,00

Ovca dubrovačka ruda

17 17 147 525,00 77.175,00

Ukupno isplaćeni poticaji za izvorne i zaštićene pasmine u 2003. 9.640.445,00

Izvor: MPŠVG i HSC, 2004. godina 2. PROGRAM MARKETINŠKE PRIPREME POLJOPRIVREDNO-PREHRAMBENIH PROIZVODA

Program Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva "Marketinška priprema poljoprivredno-prehrambenih proizvoda" započeo je u 2001. godini. Cilj je programa poticanje prodaje poljoprivredno-prehrambenih proizvoda na stranim tržištima i domaćem turističkom tržištu putem različitih marketinških aktivnosti. Program se provodi putem natječaja, a pravo sudjelovanja imaju znanstvene i stručne ustanove, konzultantska poduzeća, zadruge, udruge proizvoñača i jedinice područne i lokalne samouprave (županije, općine i gradovi) s konkretnim projektima.

Odabrani projekti obrañuju najmanje jednu od zadanih tema - istraživanje tržišta, unapreñenje kvalitete proizvoda, priprema izvornih hrvatskih proizvoda za tržište, promocijske aktivnosti.

Financiranje projekata sredstvima iz državnog proračuna ograničeno je u skladu s kriterijem najvišeg iznosa koji se može odobriti za pojedini projekt u iznosu od 500.000,00 kn i kriterijem sufinanciranja, gdje najmanje 50% sredstava vrijednosti projekta mora biti osigurano iz drugih izvora.

Projekti iz 2001. godine okončani su, a odnose se na marketinšku pripremu kulena, školjki i istarskih proizvoda. Krajem 2003. godine potpisani su ugovori o radu na 6 novih projekata:

� Feniks - marketinška priprema zagorskih vina za nastup na tržištu;

� Obrazovanje subjekata u poslovanju hranom i sustavima kontrole ispravnosti hrane (HACCP) i kvalitete proizvoda (ISO 9000:2000);

� Internetska stranica "Proizvodi i usluge hrvatskog sela";

� Stvaranje županijske marke jabučnog octa;

� Vinske ceste Požeško-slavonske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije

� Marketing zagorskog purana.

Ovakva vrsta programa po svojim značajkama ne spada u izravan vid potpore sektoru poljoprivrede, što znači da je izuzeta od obveze smanjivanja prema pravilima Svjetske trgovinske organizacije (mjere iz “zelene košare”) kojima se osigurava minimalan iskrivljujući učinak na proizvodnju.

Program " Marketinška priprema poljoprivredno-prehrambenih proizvoda" je uglavnom usmjeren na istraživanje dok je praktična primjena vrlo mala. Nadalje, njegovo djelovanje je ograničeno na usko područje marketinških aktivnosti a i broj korisnika je malen. Mjera SAPARD-a "Poboljšanje prerade i promidžbe poljoprivrednih i ribljih proizvoda" pokriva šire marketinške aktivnosti a i broj korisnika je znatno veći.

3. POTPORE UDRUGAMA PROIZVOðAČA S ciljem jačanja grupa proizvoñača od 2002. godine se dodjeljuju potpore projektima i radnim programima za udruge proizvoñača u godišnjem iznosu od 500.000 kuna. Uloga udruga proizvoñača će biti još značajnija na jedinstvenom tržištu. 4. POTPORE POLJOPRIVREDNIM SREDNJIM ŠKOLAMA Zbog bitnosti obrazovanja u poljoprivredi dodjeljuje se financijska potpora za izgradnju, obnovu i opremanje objekata za provedbu praktične nastave u poljoprivrednim srednjim školama za 2004. godinu u iznosu od 1.500.000 kuna.

5. SUDJELOVANJE NA IZLOŽBAMA, SAJMOVIMA, SEMINARIMA I OSTALIM POLJOPRIVREDNIM DOGA ðANJIMA

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva svake godine objavljuje Natječaj za dodjelu pokroviteljstva i potporu organizatorima sajmova, promotivnih prezentacija, znanstvenih skupova i obljetnica, te je tako u 2003. godini, odobreno pokroviteljstvo i financijska potpora za 43 manifestacije u ukupnom iznosu od 945.288,00 kn. Ministarstvo je sa svojim predstavnicima sudjelovalo na svakoj manifestaciji kojoj je dodijeljena potpora, a na meñunarodnom sajmu poljoprivrede "Zeleni tjedan" u Berlinu, 11. meñunarodnom stočarskom i gospodarskom sajmu u Gudovcu, 9. meñunarodnom specijaliziranom sajmu poljoprivrede AGROZEMLJA u Bizovačkim toplicama, te meñunarodnim sajmovima Enogastronomija i turizam na Zagrebačkom velesajmu, Ministarstvo je sudjelovalo s vlastitim izložbenim prostorom. 2.2.2 Nacionalni modeli i mjere PROGRAMI RAZVOJA PODSEKTORA Prioritetni i strateški programi razvoja hrvatske vlade i MPŠVG-a pokrenuti u 2004. imaju za cilj povećanje konkurentnosti i obujma domaće proizvodnje, posebice deficitarne proizvodnje kao što je obrada voća, grožña, mesa i mlijeka. Prioriteti su: restrukturiranje poljoprivredne proizvodnje i izgradnja višegodišnjih nasada, razvoj proizvodnje stoke i navodnjavanja kao strateški prioritetni projekt. Zbog toga je Vlada Republike Hrvatske odobrila niz operativnih programa u kojima se predlažu i kvantificiraju mjere za poboljšanje tih sektora. SAPARD mjere su komplementarne tim nacionalnim modelima i mjerama, budući da se usredotočuju na promicanje ulaganja s ciljem poboljšanja standarda vezanih uz higijenu, dobrobit životinja i ekološke uvjete, čime se omogućuje proizvodnja i obrada više kvalitete. Operativni programi za podizanje višegodišnjih nasada U lipnju 2004. Vlada Republike Hrvatske je odobrila Operativni program za podizanje višegodišnjih nasada. Na temelju Operativnog programa za podizanje višegodišnjih nasada planirano je pokriti 33.500 hektara s novim nasadima (13.000 hektara vinograda, 15.000 hektara voćnjaka i 5.500 hektara maslinika). To je ulaganje od skoro 1 milijarde eura čime će se osigurati zaposlenost od najmanje 10-15.000 obitelji samo u proizvodnji i isto toliko kućanstava u obradi i trgovanju proizvodima. Poljoprivredna gospodarstva koja djeluju kao trgovinska poduzeća, obrtnici ili zadruge su dionici programa podizanja nasada. Financijske projekcije za provedbu programa su zasnovane na poticajima iz državnog proračuna do 25 % od ukupne vrijednosti projekta, jednu trećinu će osigurati lokalna samouprava (županija, općina, grad), nadalje povoljne

kredite će davati Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR) i Hrvatska agencija za malo poduzentištvo (HAMAG), a sami proizvoñači trebaju osigurati jednu četvrtinu ukupne vrijednosti projekta. Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu je zadužen za provedbu programa. Činjenica da Hrvatska, unatoč svojim proizvodnim potencijalima, uvozi ogromne količine svih vrsta voća, osim mandarina koje proizvodi u dostatnim količinama, predstavlja dobar razlog za sustavnije podizanje višegodišnjih nasada. Operativnom programu razvitka govedarske proizvodnje Hrvatska je Vlada odobrila Operativni program za razvoj uzgoja stoke u srpnju 2004. Glavni cilj Programa je povećanje domaće konkurentnosti. Program za razvoj uzgoja stoke će se provoditi najviše narednih pet godina. Tijekom provedbe Programa planirano je: otvoriti 1.200 novih mljekarskih gospodarstava s prosječnim kapacitetom od 40 krava (20-100 krava); 228 novih krava-tele proizvodnih sustava s prosječnim brojem od 60 krava; prilagoditi 6.000 postojećih farmi s prosječno 15 krava. Prema Programu za uzgoj stoke Hrvatska bi trebala povećati proizvodnju mlijeka u sljedećih pet godina s 674 milijuna litara na 1,2 milijarde litara. Kako bi se Program proveo u tom roku, potrošit će se oko 2,5 milijarde kuna na temelju kreditnih sredstava. Provedba programa se zasniva na povoljnim kreditima s 10-godišnjom otplatom duga, 4 % kamate i 2 godine počeka. Te uvjete osigurava Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR). Hrvatksa agencija za malo poduzetništvo će dati jamstva za 50 % kredita, dok će drugi dio jamstva biti utrošen na ulaganja. MPŠVG će u ulaganjima sudjelovati s oko 25 % bespovratnih sredstava, za koje će kredite davati banke. Bespovratna pomoć može iznositi najviše 500.000 kuna. Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu je nadležan za provedbu tih prava. U većini suvremenih poljoprivrednih država stočarstvo je najrazvijenija grana poljoprivrede i vrlo često se koristi kao mjera njezinog razvoja, dok u hrvatskoj poljoprivredi stratešku važnost imaju uzgoj stoke i mljekarstvo. Trenutna situacija u uzgoju goveda ne osigurava dostatan razvoj u sljedećem razdoblju. Male proizvodne jedinice (oko 3 krave po gospodarstvu) i niska razina proizvodnje mlijeka (oko 2.600 litara po kravi) ne mogu osigurati konkurentnost uzgoja goveda na otvorenom tržištu. Nacionalni modeli potpore ulaganjima su vezani za povećanje produktivnosti i konkurentnosti. SAPARD program će nadopuniti modele ulaganja ostvarivanjem relevantnih standarda EU-a glede higijene, dobrobiti životinja i okoliša. Iz gore navedenih razloga nije bio niti jedan zahtjev (0) za sustave upravljanja gnojivom i spremišta gnojiva, takoñer niti jedan zahtjev izravno vezan uz poboljšanje držanja životinja (dobrobit životinja). Neki od zahtjeva vezanih uz izgradnju ili rekonstrukciju staja se primjenjuju na povećanje proizvodnih kapaciteta, s obzirom na nacionalne standarde do kraja projekta. Projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodom Širenje navodnjenog poljoprivrednog zemljišta je apsolutno neophodno u procesu ostvarivanja konkurentnosti intenzivnih aktivnosti, posebice uzgoja povrća. Na temelju Projekta navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodom, navodnjeno područje se treba proširiti s trenutnih 7.200 hektara na najmanje 30.000 hektara unutar četiri godine od razdoblja provedbe projekta. U svrhu provedbe projekta osnovat će se državna komisija.

KREDITIRANJE

Udružena sredstva Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva i županija U razdoblju 2001. do 2004. godine završena je realizacija kreditiranja razvojnih programa u poljoprivredi iz udruženih sredstava Ministarstva poljoprivrede i šumarstva i županija započeta krajem 2001. godine (otprilike 150,00 milijuna kuna proračunskih sredstava iz 2001., 2002. i 2003. godine). Kreditiranje se provodilo sukladno Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja sredstava za kreditiranje razvitka i obnove poljoprivrede (NN 85/01, 07/02 i 147/02). Iz sredstava županija formiran je zajednički kreditni portfolio koji je iznosio preko 240 milijuna kuna koji je uz multiplikaciju sredstava u suradnji pojedinih županija s bankama bio značajno uvećan.

Tablica 2.8: Kreditiranje iz udruženih sredstva Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva i županija u 2003. godini

ŽUPANIJA 2001-2003

Udružena sredstva

Sredstva županije za udruživanje

Sredstva Ministarstva za

udruživanje UKUPNO (1+2)

Broj zajmova

1 2 3 4

Bjelovarsko-bilogorska 7.400.000,00 10.110.000,00 17.510.000,00 479

Brodsko-posavska 2.250.000,00 3.456.000,00 5.706.000,00 219 Dubrovačko-neretvanska 1.250.000,00 2.764.000,00 4.014.000,00 55

Istarska 13.000.000,00 9.000.000,00 22.000.000,00 134

Karlovačka 4.500.000,00 8.401.000,00 12.901.000,00 174 Koprivničko-križevačka 7.877.000,00 8.220.000,00 16.097.000,00 181

Krapinsko-zagorska 3.000.000,00 4.772.000,00 7.772.000,00 86

Ličko-senjska 3.500.000,00 8.630.000,00 12.130.000,00 150

Meñimurska 9.000.000,00 9.725.000,00 18.725.000,00 265

Osječko-baranjska 2.576.733,00 7.520.000,00 10.096.733,00 86

Požeško-slavonska 1.000.000,00 2.820.000,00 3.820.000,00 40

Primorsko-goranska 2.000.000,00 5.600.000,00 7.600.000,00 48

Sisačko-moslavačka 2.400.000,00 7.455.000,00 9.855.000,00 115

Splitsko-dalmatinska 9.841.000,00 12.445.000,00 22.286.000,00 304

Šibensko-kninska 1.500.000,00 3.880.000,00 5.380.000,00 83

Varaždinska 7.000.000,00 8.320.000,00 15.320.000,00 116

Viroviti čko-podravska 5.192.000,00 7.260.000,00 12.452.000,00 162

Vukovarsko-srijemska 6.500.000,00 10.752.000,00 17.252.000,00 361

Zadarska 2.000.000,00 4.220.000,00 6.220.000,00 57

Zagrebačka 6.458.000,00 10.260.000,00 16.718.000,00 158

Grad Zagreb 1.000.000,00 2.050.000,00 3.050.000,00 10

UKUPNO 99.244.733,00 147.660.000,00 246.904.733,00 3.283,00 Izvor: MPŠVG, 2004 Kreditiranje sto čarstva

Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, u cilju kontinuiranog razvoja stočarstva i proizvodnje uzgojno valjanih grla stoke, nastavlja s kreditiranjem nabave uzgojno valjane stoke u suradnji sHrvatskim stočarskim centrom, uz kredite iz udruženih sredstva. Kroz Program kreditiranja nabave uzgojno valjane stoke u suradnji sa Hrvatskim stočarskim centrom odobreno je 15,00 milijuna kuna za 2003. godinu, a kreditiranje se obavljalo putem poslovne banke (Privredna banka Zagreb d.d.) s kojom je ugovorena poslovna suradnja. U realizaciji Programa sudjeluje HSC koji vrši prikupljanje kreditnih zahtjeva na terenu te putem aukcija na sajmovima i

dogonima životinja na njima organizira otkup i prodaju rasplodnih uzgojno valjanih grla, a daje i preporuku za kupnju pasmina iz uvoza.

Temeljem Zaključka Vlade Republike Hrvatske od 15. svibnja 2003. godine MPŠVG je zaduženo da korisnicima kredita iz sredstava kojima ono upravlja odobri poček na otplatu kredita u trajanju od jedne godine ukoliko su pretrpjeli štete od suše u 2003. godini. U razdoblju od svibnja do rujna 2003. godine Ministarstvo je zaprimilo i obradilo zahtjeve te pripremilo brojne prijedloge za poček otplate kredita zbog elementarne nepogode suše. Ukupno je zaprimljeno 1.375 zahtjeva, MPŠVG je odobrilo poček otplate kredita za 601 zahtjev, te dalo suglasnost za odobrenje počeka otplate županijama za 432 kredita.

PROGRAM OSIGURANJA OD MOGU ĆIH ŠTETA NA PROIZVODNJI U POLJOPRIVREDI Tijekom 2003. godine uspostavljen je program potpore za poljoprivredna gospodarstva prema Pravilniku o ostvarivanju prava na potporu osiguranja od mogućih šteta proizvodnji u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu. U propisanom roku (1. do 31. siječanj) podnose se zahtjevi za 2003. godinu. Poljoprivredna gospodarstva podnose zahtjeve uredima državne uprave u županijama i uredu Grada Zagreba (za uzgajivače ribe zahtjevi se predaju u Ministarstvo), koji su ih obradili i utvrdili pripadajući iznos potpore po gospodarstvu.

Tablica 2.9: Pregled poticaja za osiguranje od šteta u proizvodnji

ŽUPANIJA IZNOS (KN) BROJ ZAHTJEVA

Bjelovarsko-bilogorska 71.690,82 89 Brodsko-posavska 470.773,21 288 Dubrovačko-neretvanska 19.002,30 7 Grad Zagreb 687.706,57 26 Istarska 540.449,06 60 Karlovačka 2.024,00 1 Koprivničko-križevačka 477.656,79 296 Krapinsko-zagorska 13.635,19 16 Ličko-senjska 111.323,75 305 Meñimurska 678.724,33 29 Osječko-baranjska 2.653.386,96 751 Požeško-slavonska 1.158.655,40 930 Primorsko-goranska 0,00 0 Sisačko-moslavačka 185.814,16 82 Splitsko-dalmatinska 153.179,77 3 Šibensko-kninska 2.310,00 1 Varaždinska 241.235,61 16 Viroviti čko-podravska 2.871.780,44 1.117 Vukovarsko-srijemska 2.343.591,98 1.611 Zadarska 146.178,22 17 Zadarska 746.960,00 88

UZGAJIVAČI RIBE 958.132,58 6

UKUPNO 14.534.211,14 5.739

Izvor: MPŠVG, 2004

KORIŠTENJE “PLAVOG DIZELA” U POLJOPRIVREDI I RIBARS TVU

Zakonom o posebnom porezu na naftne derivate propisane su vrste naftnih derivata te porezna osnovica i visina posebnog poreza na naftne derivate. Slijedom toga proizvoñačka cijena standardnog dizelskog goriva obojenog plavom bojom (“plavi dizel”), koje se namjenski koristi za pogon mehanizacije u poljoprivredi i ribarskih plovila, osloboñena su trošarine. Na taj način smanjeni su proizvodni troškovi poljoprivrednika za jednu od najznačajnijih stavaka kako u poljoprivredi tako i u ribarstvu, čime se povećava konkurentnost domaće proizvodnje.

Većina zemalja Europske unije, a i nama susjednih zemalja, regulirala je upotrebu tzv. “zelenog goriva” za pogon poljoprivredne mehanizacije. U većini slučajeva to je riješeno potpunim ili djelomičnim povratom uplaćenih trošarina. No niti jedna zemlja u našem okruženju ne oslobaña poljoprivrednike od plaćanja trošarina unaprijed kao što je slučaj u Hrvatskoj.

U 2002. godini pravo na eurodizel-dizelsko goriva obojeno plavom bojom (tzv. plavi dizel) ostvarili su poljoprivredni proizvoñači koji su temeljem Zakona o novčanim poticajima i naknadama ostvarili pravo na korištenje poticaja za žitarice, uljarice, šećernu repu, i duhan i to u ograničenim količinama po hektaru (80 litara odnosno 40 litara za duhan). Pravo na neograničene količine imaju samo ribari. Zakon o posebnom porezu na naftne derivate izmijenjen je na način da plavo gorivo mogu koristiti svi komercijalni poljoprivrednici (sukladno članku 13. Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu). RIBARSTVO Uprava ribarstva aktivno je sudjelovala u izradi podloga za Vladu i Sabor Republike Hrvatske u problematici proglašenja zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa. Tijekom 2003. u Upravi ribarstva izrañen je i Nacionalni program povećanja proizvodnje i potrošnje ribe, koji je Vlada usvojila na svojoj sjednici 17. srpnja 2003. Nacionalni program predviña razvojne elemente obnove i modernizacije ribolovne flote, prebacivanje ribolovnih aktivnosti s unutrašnjeg na vanjsko ribolovno more (poglavito u smjeru ekološko-ribolovnog pojasa), povećanje proizvodnje poglavito u segmentu sitne plave ribe, uspostavu i strukturiranje trgovinske mreže za ribu i riblje prerañevine, te povećanje uzgojnih kapaciteta u segmentu školjkarstva, akvakulture i marikulture. ISPLATE PO OSNOVI SUŠE U 2003. GODINI

Nedostatak oborina u kontinentalnom dijelu Hrvatske u razdoblju od ožujka do rujna 2003. godine imao je štetnog učinka na stanje usjeva, kako jesenskih tako i proljetnih šećerna repa, pšenica, ječam, zob, uljana repica, soja, krmno bilje, suncokret, kukuruz, povrće i višegodišnji nasadi). Koliki su štetni razmjeri nedostatka oborina najbolje ilustriraju podaci stručnih službi o najvećoj suši na našim prostorima, zabilježenoj u posljednjih 50 godina. U takvim okolnostima 19 županija proglasilo je elementarnu nepogodu od suše: Vukovarsko-srijemska, Osječko-baranjska, Brodsko-posavska, Požeško-slavonska, Sisačko-moslavačka, Virovitičko-podravska, Koprivničko-križevačka, Krapinsko-zagorska, Bjelovarsko-bilogorska, Meñimurska, Varaždinska, Zagrebačka, Karlovačka, Istarska, Dubrovačko-neretvanska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska, Zadarska, Ličko-senjska i Vukovarsko-srijemska.

Sukladno Zakonu o zaštiti od elementarnih nepogoda ukupno potvrñena vrijednost štete od suše na području 19 županija iznosila je 2.020.654.084,00 kuna. Vlada Republike Hrvatske dala je pomoć oštećenima u iznosu od 400 milijuna kuna.

Tablica 2.10: Vrijednost štete i pomoći dodijeljene pojedinim županijama

Županija Potvrñena

vrijednost štete (kn)

Udio u ukupnoj vrijednosti štete

(%)

Dodijeljena sredstva pomoći

(kn) 1 Zagrebačka 70.085.169 3,47 13.873.7592 Krapinsko-zagorska 92.763.538 4,59 18.363.0713 Sisačko-moslavačka 47.121.499 2,33 9.327.9694 Karlovačka 7.877.489 0,39 1.559.3945 Varaždinska 115.587.695 5,72 22.881.2436 Koprivničko-

križevačka 80.244.879 3,97 15.884.931

7 Bjelovarsko-bilogorska

80.009.187 3,96 15.838.275

8 Ličko-senjska 13.021.642 0,64 2.577.7089 Virovitičko-podravska 223.174.464 11,04 44.178.65810 Požeško-slavonska 56.988.712 2,82 11.281.24111 Brodsko-posavska 76.109.203 3,77 15.066.25112 Zadarska 2,080.242 0,1 411.79613 Osječko-baranjska 463.790.198 22,95 91.809.91514 Šibensko-kninska 26.008.277 1,29 5.148.48715 Vukovarsko-srijemska 217.530.890 10,77 43.061.48016 Splitsko-dalmatinska 68.776.816 3,4 13.614.76317 Istarska 113.255.282 5,6 22.419.52918 Dubrovačko-

neretvanska 125.586.149 6,22 24.860.494

19 Meñimurska 140.642.753 6,96 27.841.035 UKUPNO 2.020.654.084 100 400.000.000

Izvor: MPŠVG, 2004

2.2.3 OSTALI NACIONALNI PROGRAMI POTPORE Glavni nacionalni programi drugih ministarstava vezani uz ruralni razvitak su sljedeći: Na temelju Zakona o otocima MMTPR je izradilo Uredbu o sadržaju i metodologiji izrade “Programa održivog razvitka otoka” prema kojoj će otočne jedinice lokalne samouprave uz pomoć stručnjaka, a u koordinaciji s ovim ministarstvom, izraditi dokumente o razvitku svog područja.. Tim se programima ne utječe izravno na poticanje i povećanje zaposlenosti u tim područjima, ali se prijedlogom mjera za njihov razvitak neposredno utječe na povećanje razine kakvoće života, mogućnosti zapošljavanja i smanjenje odljeva stanovništva. (Treba spomenuti da je na otocima uglavnom riječ o ruralnim područjima, zbog čega ovi programi imaju poseban značaj i vrijednost). Projekt “Izgradnja objekata komunalne i društvene infrastrukture na hrvatskim otocima” je višesektorski projekt, kojeg financira Razvojna banka Vijeća Europe (CEB), pokrenut 2004. godine, a ukupni trošak projekta iznosi 769.814.000 kuna (približno 105,45 milijuna eura). Doprinos Razvojne banke Vijeća Europe iznosi 193.364.371 kuna (otprilike 26,5 milijuna eura). Njegov glavni cilj je unapreñenje sveukupne kvalitete življenja na otocima te stvaranje

preduvjeta za održiv razvitak na malim, slabo naseljenim i udaljenim otocima, kao i na velikim i razvijenim otocima. Nezadovoljavajući životni uvjeti tj. glavni identificirani problemi na otocima su nepostojeća ili nedovoljno razvijena vodoopskrba i kanalizacijski sustavi, neadekvatna briga o starijim osobama, neadekvatna zdravstvena zaštita i neadekvatan sustav obrazovanja. Projekt utvrñuje sljedeće četiri komponente čija bi realizacija trebala poboljšati uvjete života na otocima:

1) komunalna infrastruktura – sastoji se od dvije podkomponente:

a) vodoopskrba – za unapreñenje sigurnosti, pouzdanosti i opskrbe malih i udaljenih otoka vodom, putem rekonstrukcije starih vodosprema tj. izgradnje novih vodosprema odgovarajućeg kapaciteta i sustava opskrbe vodom. Pitka voda osigurava se dovozom ribarskim plovilima tj. izgradnjom postrojenja za desalinizaciju vode, osobito na otocima na kojima živi više od 2000 domicilnog stanovništva te na otocima koji u sezoni imaju posjet većeg broja turista i gostiju;

b) kanalizacijski sustav – smanjit će onečišćenje okoliša regulacijom ispuštanja otpadnih voda u osjetljivim područjima projekta, u skladu sa standardima Republike Hrvatske i Europske unije;

2) Socijalna skrb;

3) Zdravstvena zaštita;

4) Proces obrazovanja na malenim otocima. Programi poticanja zapošljavanja koji se provode na lokalnoj razini

Razni nacionalni programi ruralnog razvitka i zapošljavanja temelj su za provedbu programa i specifičnih projekata na razini županija. Meñu županijama mogu se izdvojiti Zagrebačka i Istarska, koje imaju najviše vlastitih inicijativa i projekata na području razvitka poljoprivrede i seoskog područja. Jednako tako i općine i gradovi vežu svoje programe zapošljavanja i općenito ruralnog razvitka uz programe i aktivnosti gore navedenih institucija.

Takoñer treba napomenuti da postoje brojne civilne inicijative i akcije grañana udruženih u nevladine udruge, izmeñu kojih se neke bave i pitanjima socijalne skrbi i ublažavanja nezaposlenosti. Ured Vlade RH za udruge od 2000. godine raspisuje natječaje za financiranje programa i projekata udruga. U 2002. godini za područje socijalne skrbi i ublažavanja nezaposlenosti prijavljeno je za financiranje stotinjak projekata od čega ih je odobreno 65 za 48 udruga. Ukupan iznos sredstava u 2002. godini odobrenih za projekte iz navedenog područja iznosio je oko 2,1 milijuna kuna.

Prema dostupnim podacima, sve nadležne ustanove kreiraju programe koji potiču zapošljavanje. Meñutim, većina programa namijenjena je urbanim područjima, dok se ruralna područja još uvijek povezuju uz poljoprivrednu proizvodnju. Zapravo, nema posebnih programa namijenjenih ciljanom razvitku ruralnih područja. Potrebno je upozoriti na slabu povezanost i komunikaciju izmeñu pojedinih ustanova u zajedničkom odreñivanju ciljeva te kreiranju relevantnih mjera. Podaci o ostvarenju pojedinih programa nisu u potpunosti dostupni, te se može zaključiti da je potrebno osmisliti kvalitetan sustav za praćenje primjene programa.

Potpora istraživanjima u poljoprivredi

Znanstvena istraživanja, stručni i razvojni projekti za potrebe sela i poljoprivrede financiraju se iz nekoliko izvora, to su prije svega sredstva Ministarstva znanosti i tehnologije (MZT-a), Ministarstva poljoprivrede i šumarstva putem Vijeća za istraživanje u poljoprivredi (VIP-a) i Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. Značajan pomak u smjeru razvojnih istraživanja Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva provodi u okviru programa “Hrvatskog inovacijskog tehnologijskog razvitka” (HITRA) i programa “Razvoja na znanju utemeljenih poduzeća”. Istraživanja VIP-a financira Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva putem Fonda za primijenjena istraživanja razvitka u poljoprivredi. Prednost ovog programa je povezanost s Hrvatskim zavodom za poljoprivrednu savjetodavnu službu (HZPSS-om) koji preuzima i vodi proces primjene rezultata istraživanja u praksu. Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva takoñer podupire tzv. “Program novih tehnologija” i programe i projekte iz zadrugarstva. Takoñer, nazočno je financiranje projekata manjeg opsega iz heterogenih izvora, kao što su Ured Vlade RH za udruge, županijske i lokalne uprave, inozemne donacije meñunarodnih udruga, tvrtki, banaka i slično. Istraživačku djelatnost uz visoka učilišta i veleučilišta, obavljaju i (regionalni) javni instituti.

Postupak procjenjivanja za istraživačke projekte u većini je slučajeva predug i netransparentan. Obveza komercijalizacije primijenjenih istraživanja u poljoprivredi je slaba te se učinak teško može mjeriti, a ulaganja nisu opravdana.

2.2.4 PROGRAM POTICAJA MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA

Cilj uspostave tržišnog gospodarstva je stvaranje konkurentnog tržišnog sustava koji će biti sposoban da se uklopi u globalno tržišno natjecanje. Mala i srednja poduzeća okvir su za realizaciju poduzetničkih poticaja koje čine osnovu gospodarstva.

Program poticaja malog i srednjeg poduzetništva odnosi se na cijelo područje RH, a time i na ruralna područja. Programom se žele stvoriti pretpostavke koje bi vodile ispunjenju sljedećih ciljeva:

- ravnomjerni razvoj svih dijelova RH; - povećanje broja malih i srednjih poduzeća; - izgradnja novih poduzetničkih zona; - uklanjanje administrativnih prepreka; - povećanje konkurentnosti; - promjena strukture djelatnosti u korist proizvodnje - jačanje izvozne orijentacije; - stvaranje pozitivnog poduzetničkog ozračja; - povezivanje unutar malog gospodarstva kao i malih poduzeća s velikima; - povećanje broja zaposlenih sa 1,4 na 2 zaposlena po obrtu; - porezne olakšice; - brže uključivanje u poduzetništvo, posebice ciljanih skupina te - izobrazba za poduzetništvo i osposobljavanje poduzetnika kroz dopunsko obrazovanje.

U namjeri da ostvari ove ciljeve Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva pokrenulo je nekoliko projekata, kao što su: projekt “Nova zadruga”, “Razvoj zadrugarstva”, “Inovacija i novi proizvod”, “Zajednički proizvod” i “Poticanje uvoñenja novih tehnologija” te mnoge druge, koji su više vezani uz neke druge grane poljoprivrede ili ciljne skupine kao što su branitelji, žene i mladi.

Program poticajnih mjera “Poticaj za uspjeh” provodio se od 1. listopada 2002. godine do 1. listopada 2005. godine, uz koordinaciju MPPV. U provedbi kreditiranja malog obiteljskog poduzetništva sudjeluju Fond za razvoj i zapošljavanje, Hrvatska agencija za malo gospodarstvo i Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. Ova poticajna mjera se temelji na kreditnim sredstvima banaka i sredstvima za subvencioniranje kamata MPPV. U “Programu razvoja turizma u malom gospodarstvu” za 2002. godinu kao korisnici kredita sa 6% subvencionirane kamate mogu se javiti obiteljska poljoprivredna gospodarstva (za pružanje turističkih usluga u ruralnim domaćinstvima). Meñutim, tijekom provedbe ovog Programa nije se kao tražitelj kredita pojavilo niti jedno ovako zamišljeno ruralno gospodarstvo. Prednost pri odabiru imaju oni programi kojima će se osigurati nova radna mjesta.

Modeli potpore poljoprivredi i ruralnim podru čjima na lokalnoj razini Prema Zakonu o lokalnoj i regionalnoj upravi i samoupravi (N.N. 90/92 od 12. prosinca 1992., 94/93 od 20. listopada 1993., 117/93 od 12. prosinca 1993. 128/99 od 30. studenog 1999.) županije, gradovi i općine mogu pomagati poljoprivredne i mjere ruralnog razvitka prema specifičnim lokalnim potrebama iz svog vlastitog proračuna. Na razini državne uprave nema mehanizama kojima bi se uskladili, koordinirali i nadzirali ti modeli potpore. I obratno, lokalna uprava nema obvezu prijaviti vrstu i iznos potpore MPŠVG-u. Prema istraživanju MPŠVG-a u 2004. je prosječni iznos dosezao do 10 milijuna kuna (cca. 1.3 milijuna eura) u županijama orijentiranim poljoprivredi. Unatoč tome, iznos modela potpore ovisi o ekonomskoj snazi županija npr. siromašnije županije izdvajaju manje proračunskih sredstava za te potpore. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva je svjesno tog problema koji može prouzročiti poremećaje u proizvodnji i na tržištu u Hrvatskoj. Nužno je uspostaviti pravni okvir za regulaciju potpore na regionalnoj i lokalnoj razini u poljoprivredi i ruralnom razvitku kako bi se omogućio uravnoteženi razvitak svih regija.

2.2.5 POSEBNI PROPISI UNUTAR HRVATSKOG ZAKONODAVSTVA U RH postoje propisi koji navode specifične popise pomoći za ciljne grupe korisnika i područja. Tim zakonima imaju za cilj skrb o manje razvijenim ili područjima pogoñenima ratom. U prvom redu to su zakoni: Zakon o otocima, Zakon o brdsko-planinskim područjima, Zakon o obnovi i razvoju Grada Vukovara, Zakon o područjima od posebne državne skrbi, Zakon o Fondu za regionalni razvoj RH s pripadajućim podzakonskim aktima za njihovu provedbu i programima za provedbu odredbi sadržanih u navedenim zakonima. Zakon o područjima od posebne državne skrbi (pročišćeni tekst NN br. 26/03 od 20. veljače 2003.) Zakon utvrñuje područja o kojima država posebno skrbi kao i poticajne mjere za njihovu obnovu i razvoj. Te su mjere namijenjene fizičkim i pravnim osobama koje imaju prebivalište/boravište odnosno sjedište na tim područjima. Svrha Zakona je utvrditi područja od posebne državne skrbi kako bi se:

1. otklonile posljedice nastale uslijed rata; 2. potaknuo brži povratak raseljenog stanovništva;

3. poticao demografski i gospodarski napredak te 4. postigao što ravnomjerniji razvitak svih područja RH.

Područja posebne državne skrbi podijeljena su u tri skupine i to sustavom numeriranja pojedinih lokalnih jedinica ili njihovih dijelova. U prvu skupinu područja od specijalne državne skrbi spadaju područja gradova i općina okupirana tijekom rata 1990., a nalaze se u blizini državne granice, a centar grada/općine nije udaljen više od 15 kilometara zračne linije od državne granice i nemaju više od 5000 stanovnika sukladno popisu stanovništva iz 1991. godine. U ovu grupu takoñer spadaju sva ostala okupirana područja gradova, općina i naselja u području Hrvatskog Podunavlja koja su bila okupirana za vrijeme Domovinskog rata. U drugoj su grupi područja gradova, općina i naselja koja ne spadaju u prvu grupu, a bila su okupirana za vrijeme Domovinskog rata. U treću grupu područja od specijalne državne skrbi spadaju općine koje se smatraju nerazvijenim dijelovima Republike Hrvatske na temelju postupka vrednovanja koji se temelji na četiri kriterija razvitka: -kriterij ekonomskog razvitka -kriterij strukturnih poteškoća -demografski kriterij -posebni kriterij Zbog toga ovaj Zakon spada u kategoriju zakona koji polaze od teritorijalnog pristupa regionalnom razvoju. Mehanizmi kojima se nastoji ostvariti temeljna svrha ovog propisa su stambeno zbrinjavanje stanovništva na područjima posebne državne skrbi odreñivanjem kriterija za dodjeljivanje kuća, stambenih jedinica, grañevinskog zemljišta i grañevinskog materijala; porezne olakšice za promet i stjecanje nekretnina na područjima od posebne državne skrbi, porezne olakšice za nasljedstva i darove, naknada za iskorištavanje mineralnih sirovina. Na područjima od posebne državne skrbi ne plaćaju se upravne, sudske, javnobilježničke i druge pristojbe za sve postupke koje se vode prema odredbama ovog zakona. Provoñenje Zakona u nadležnosti je nekoliko ministarstava, a nadzor nad njegovom provedbom provodi Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka. Zakon o otocima (NN br. 34/99 od 9. travnja 1999., 149/99 od 31. prosinca 1999. i 32/02 od 28. ožujka 2002.) Zakon o otocima pripada skupini zakona koji polaze od kombinacije različitih pristupa regionalnom razvitku. Najvećim je dijelom istaknut teritorijalni pristup regionalnom razvitku koji odreñuje specifični položaj i značaj otoka za ukupni razvitak RH – otoci su pod posebnom državnom skrbi. Sustavom numeracije Zakon dijeli otoke u dvije osnovne skupine kombinirajući pri tome dva kriterija i to kriterij razvijenosti/nerazvijenosti te naseljenosti/nenaseljenosti pojedinih otoka ili otočnih skupina. Zakonom su propisane različite mjere kojima se nastoji realizirati primarna svrha donošenja ovog Zakona. Meñu mjerama za poticanje gospodarskog razvitka su mjere za poticanje pojedinih djelatnosti koje drže otočni razvoj održivim, koje potiču proizvodnje izvornih otočnih proizvoda uvoñenjem oznake izvornosti (hrvatski otočki proizvod), za davanje kredita pod povlaštenim uvjetima za pojedine poticane djelatnosti, davanje naknade poslodavcima za uposlenike s prebivalištem na otocima, najam zgrada u državnom vlasništvu pod povoljnijim uvjetima, povlastice u potrošnji vode, ustrojavanje zajedničkog tijela za zajedničko obavljanje komunalnih djelatnosti više jedinica.

Zakon o obnovi (NN br. 24/96 od 26. ožujka 1996., 54/96 od 8. srpnja 1996., 87/96 od 16. prosinca 1996.i 57/00 od 9. srpnja 2000.) Ovaj Zakon ureñuje obnovu u ratu uništenih ili oštećenih materijalnih dobara i njihovih posljedica od početaka velikosrpske agresije za vrijeme Domovinskog rata i do zaključenja mirne reintegracije. Pravo na obnovu pod uvjetima iz ovoga Zakona imaju vlasnici, odnosno suvlasnici u ratu uništenih ili oštećenih stambenih zgrada te zaštićeni najmoprimci u stanovima u tim zgradama kao i vlasnici drugih uništenih ili oštećenih materijalnih dobara, koji su državljani Republike Hrvatske te osobe koje su 1991. godine imale prebivalište u Republici Hrvatskoj. Zakon o obnovi i razvoju grada Vukovara (NN br. 44/01 od 16. svibnja 2001.) Ovaj Zakon navodi poticajne mjere za obnovu i razvoj Grada Vukovara, a cilj mu je otklanjanje posljedica rata iz 1990. Ovaj cilj je od posebne državne skrbi, a nastaje zbog činjenice da su svi aspekti ovoga grada kompletno uništeni za vrijeme rata. Poticajne mjere za realizaciju temeljne svrhe ovog Zakona najvećim se dijelom odnose na: ratom razorene ili oštećene grañevine, razminiranje, povratak prognanika i izbjeglica, zapošljavanje i otvaranje novih radnih mjesta, informatizaciju gospodarskih, društvenih subjekata, te tijela državne uprave i lokalne samouprave, tehničko-tehnološku modernizaciju, obrazovanje i osposobljavanje, razvoj poduzetništva te zaštitu okoliša. Svake godine, najkasnije 60 dana nakon stupanja na snagu državnog proračuna, Vlada RH donosi Plan i Program obnove i razvoja grada Vukovara koji sadrži specifične projekte i definira obveze kao i način njihova financiranja i rokove njihove provedbe. Uz ove mjere, obnova i razvoj Vukovara potiče se kroz druge posebne poticajne mjere Zakon o brdsko-planinskim područjima (NN br. 12/02 od 6.veljače 2002.i 32/02 od 28.ožujka 2002.) Zakon utvrñuje brdsko-planinska područja kao područja od posebne državne skrbi. Njegova je temeljna svrha stvoriti preduvjete za razvoj ovih područja kako bi se poticala njihova demografska obnova, naseljavanje, kao i stvaranje preduvjeta da se prirodni i gospodarski resursi što kvalitetnije koriste radi ostvarivanja gospodarskog rasta. Nadalje razvoj ovih područja potiče se kroz specifične mjere propisane zakonom, a one najvećim djelom obuhvaćaju pravo ubiranja šumskih plodova bez naknade, prednost na ostvarivanje prava na zakup poljoprivrednog i šumskog zemljišta, prednost na zakup i ostvarivanje ribolovnog prava, naknada za iskorištavanje mineralnih sirovina, porezne olakšice na porez na dobit i porez na dohodak, privremeno dodjeljivanje poreznih prihoda s naslova poreza na dohodak i poreza na dobit lokalnim jedinicama na brdsko-planinskim područjima, te pravo prvenstva pri nabavljanju drveta iz drvne mase za fizičke i pravne osobe koje na ovom području obavljaju djelatnost obrade i prerade drveta. Zakon o Fondu za regionalni razvoj Republike Hrvatske (NN br. 107/01 od 5. prosinca 2001.) Odredbe ovog Zakona odnose se na uspostavu Fonda za regionalni razvoj kao posebnog tijela za provoñenje Nacionalnog programa. Djelatnost Fonda sastoji se u poticanju ujednačenoga regionalnog razvoja RH sukladno programu regionalnog razvoja RH. Kroz djelatnost Fonda osobito se potiče razvoj područja koja su pogoñena ratom, slabo naseljenih područja, područja od posebne državne skrbi, razvoj otoka, brdsko-planinskih područja, graničnih i pograničnih područja, područja sa strukturnim problemima, područja koja ostvaruju bruto domaći proizvod niži od 65% prosječnog BDP-a u RH, te drugih područja sukladno Programu regionalnog razvoja RH.

Administrativne mjere kako bi se izbjeglo dvostruko financiranje MPŠVG će, kako bi se izbjeglo dvostruko financiranje poljoprivrednika od strane EZ-a preko SAPARD-a ili drugih pretpristupnih fondova i spriječilo preklapanje s drugim nacionalnim i meñunarodnim izvorima sredstava, izmijeniti i dopuniti pravni okvir sustava potpore poljoprivredi i ruralnom razvitku. Koordinacija procesa programiranja i postupaka provedbe će se odvijati unutar Središnjeg državnog ureda za razvojnu strategiju. Kako bi se izbjeglo dvostruko financiranje u okviru provedbe SAPARD-a instrumenti bi trebali:

- imati pečat na svakom računu vraćenom korisniku i - razviti bazu podataka o sredstvima danim svakom korisniku iz SAPARD programa

ili nekog drugog programa te provjeravati u toj bazi podataka prije plaćanja iz programa SAPARD.

Ti bi alati trebali biti specificirani u Memorandumu izmeñu Nacionalnog fonda i RTSPP kako bi se osigurala provjera prije plaćanja.

2.3 PREDPRISTUPNI SPORAZUMI I MJERE

2.3.1 SPORAZUM O STABILIZACIJI I PRIDRUŽIVANJU SSP predstavlja novu generaciju sporazuma o pridruženom članstvu za države obuhvaćene Procesom stabilizacije i pridruživanja (Hrvatska, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Albanija i Srbija i Crna Gora). U lipnju 1999. godine Vijeće ministara EU-a usvojilo je Proces stabilizacije i pridruživanja za Republiku Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Albaniju, Makedoniju i Srbiju i Crnu Goru, kao modifikaciju "regionalnog pristupa" Europske unije iz travnja 1997. godine, nakon što se ova pokazala nedovoljno fleksibilnom i dinamičnom za učinkovito artikuliranje politike EU-a i dugoročnije ureñenje odnosa s državama regije. RH je otpočela proces intenzivnijeg približavanja Europskoj uniji, te se u vrlo kratkom roku kroz ubrzane i stručno voñene pregovore potvrdila u okviru europskih institucija kao partner koji je sposoban primjereno i na vrijeme odgovoriti na sve etapne zahtjeve europskih pregovarača. Usuglašene odredbe Sporazuma, uz preambulu i opća načela, sadrže i dogovore o suradnji i meñusobnim obvezama u sljedećim područjima: politički dijalog, regionalna suradnja, sloboda kretanja robe, radnika i kapitala, sloboda pružanja usluga, poslovni naslov, usklañivanje zakonodavstva, suradnja na području pravosuña i unutarnjih poslova, politika suradnje, financijska suradnja, te institucionalne, opće i završne odredbe. Članak 6. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju govori o tome da je SSP u cijelosti usklañen s odgovarajućim odredbama Svjetske trgovinske organizacije, posebice s člankom XXIV. Općega sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. godine i člankom V. Općega sporazuma o trgovini i uslugama. Trgovina poljoprivrednim proizvodima se ureñuje u poglavlju II: Poljoprivreda i ribarstvo (članak 24.-31.), pri čemu se u članku 27. tumače vanjskotrgovinski odnosi i mjere (carinske pristojbe) za poljoprivredne proizvode, a u članku 28. odnosi i mjere za ribe i riblje proizvode. Prilozi Sporazumu (Prilog IV. a-f) dodatno ureñuju odredbe carinskih koncesija za poljoprivredne proizvode.

2.3.2 PREGOVORI Nakon podnošenja zahtjeva za članstvo (Atena, 21. veljače 2003.) Republika Hrvatska je u lipnju 2003. dobila upitnik s 4744 pitanja. Odgovori su predani Romanu Prodiju, predsjedniku Europske komisije u listopadu 2003. Europska komisija je na temelju danih odgovora i informacija koje je prikupila iz drugih izvora procjenjivala hrvatska postignuća u reformi. Može se zaključiti da je Hrvatska država stabilne demokracije s tržišnim gospodarstvom, i da je država koja je učinila najveći napredak u provedbi kopenhaških kriterija i političkih uvjeta postavljenih u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Nakon Mišljenja Komisija Hrvatska je dobila status kandidata u lipnju 2004. i započela pregovore 3. listopada 2005. 9. studenog 2005. Komisija je donijela Izvješće o napretku (COM (2005) 561 final). Izvješće o napretku donosi vrlo detaljan, ažuriran pregled i ocjenu statusa glede ispunjavanja političkih i ekonomskih kriterija za članstvo te hrvatske sposobnosti prihvaćanja i provedbe pravne stečevine EU-a. Ono je važan instrument u ostvarivanju daljnih reformi, posebice u segmentima s identificiranim problemimai s obzirom na potrebu potpunog ostvarivanja europskih standarda.

2.3.3 EUROPSKO PARTNERSTVO/PRISTUPNO PARTNERSTVO Solunska agenda za zapadni Balkan utvrñuje načine i sredstva za jačanje Procesa stabilizacije i pridruživanja, a izmeñu ostaloga, i uvoñenjem europskih partnerstava. Na temelju Mišljenja Komisije o zahtjevu Hrvatske za članstvo, svrha Europskoga partnerstva za Hrvatsku jest utvrñivanje prioriteta djelovanja radi podupiranja napora za približavanje Europskoj uniji pomoću utvrñenog sustava. Prioriteti su prilagoñeni specifičnim potrebama Hrvatske i razini priprema, a bit će ažurirani prema potrebi. Europsko partnerstvo takoñer daje smjernice za financijsku pomoć Hrvatskoj. Očekuje se da će Hrvatska usvojiti plan s rasporedom i pojedinostima o načinu na koji namjerava pristupiti prioritetima Europskoga partnerstva. U planu bi trebali biti navedeni i načini za nastavljanje rada u skladu sa Solunskom agendom, prioriteti za borbu protiv organiziranoga kriminala i korupcije te mjere za integrirano upravljanje granicama, koji su predstavljeni na sastanku ministara pravosuña i unutarnjih poslova, održanome u Bruxellesu 28. studenoga 2003. godine u okviru Foruma EU- zapadni Balkan. Prioriteti Europskog partnerstva Europsko partnerstvo navodi glavna prioritetna područja za pripreme Hrvatske za daljnju integraciju s Europskom unijom na temelju analize iz Mišljenja Komisije o zahtjevu Hrvatske za članstvo. Prioriteti popisani u ovome sporazumu o Europskome partnerstvu izdvojeni su na temelju zaključka da je realno očekivati da ih Hrvatska može ispuniti ili da ih bitno može unaprijediti u sljedećih nekoliko godina. Postoji razlika izmeñu kratkoročnih prioriteta, za koje se očekuje da budu ostvareni tijekom jedne do dvije godine i srednjoročnih prioriteta, za koje se očekuje da budu ostvareni tijekom tri do četiri godine. Treba podsjetiti na to da, glede usklañivanja zakonodavstava, preuzimanje pravne stečevine Zajednice u domaće zakonodavstvo nije samo po sebi dovoljno; bit će potrebno obaviti pripreme i za njezinu potpunu primjenu. Sektorske politike Europskog partnerstva Poljoprivreda

• Ojačati administrativna tijela potrebna za provedbu politika tržišta i ruralnog razvitka;

• uspostaviti registar vinograda u skladu sa standardima Europske unije;

• nastaviti pripreme za uspostavu posve djelotvornog administrativnoga i kontrolnoga sustava te Agencije za plaćanja u poljoprivredi u skladu sa zahtjevima Europske unije;

• nastaviti značajno poboljšavati usklañivanje s pravnom stečevinom EU-a u veterinarskom i fitosanitarnom sektoru, uključujući i sustav identificiranja životinja, obradu otpada životinjskoga podrijetla, osuvremenjivanje postrojenja u mesnoj i mljekarskoj industriji, programe za nadzor nad zaraznim bolestima životinja te zaštitu bilja;

• osjetno poboljšati inspekcijske strukture. Ribarstvo

• Započeti uspostavu odgovarajućih administrativnih i inspekcijskih struktura za ribarstvo;

• procijeniti, zajedno s Europskom komisijom i zainteresiranim susjednim zemljama (osobito Slovenijom i Italijom) posljedice ribarske djelatnosti u “Zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu“ koji je Hrvatska jednostrano proglasila u listopadu 2003. godine, s

ciljem izrade prikladnih rješenja kako bi se osigurao nastavak ribarske djelatnosti Zajednice u hrvatskim ribolovnim područjima.

Komisija je 9. studenog predložila ažurirano Europsko partnerstvo pod nazivom Pristupno partnerstvo. Prioriteti Pristupnog partnerstva u području poljoprivrede i ribarstva ostali su isti kao u Europskom partnerstvu.

2.3.4 NACIONALNI PROGRAM RH ZA PRIDRUŽIVANJE EUROPSKOJ UNIJI

Nacionalni program RH za pridruživanje Europskoj uniji (NPIEU) je odlučujući kontrolni mehanizam aktivnosti Vlade na području europskih integracija. On odražava spremnost Republike Hrvatske za provedbu konkretnih mjera kako bi se ostvarili prioritetni ciljevi u postupku integracije u Europsku uniju, s naglaskom na godinu 2004. i 2005. Program kombinira godišnje planiranje, postavljanje kratkoročnih ciljeva te nadzor postupka pridruživanja u različitim sektorima unutar strateškog pristupa koji se temelji na pretpostavljenim obvezama, vlastitim mogućnostima i nacionalnim interesima. U prosincu 2002. godine Hrvatska je pokrenula svoj prvi Nacionalni program za pridruživanje Europskoj uniji. Godinu dana kasnije predstavljen je novi Nacionalni program u kojem se detaljno razrañuju mehanizmi i radnje koje treba poduzeti kako bi se ispunile obveze pretpostavljene u postupku pridruživanja Europskoj uniji. Nacionalni program RH za pridruživanje Europskoj uniji za 2004. i 2005. godinu kao cilj ima kombinaciju svih ciljeva i zadaća Republike Hrvatske u provedbi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, kao i postupak za nastavak integracije u Europsku uniju. U Nacionalnom programu za pridruživanje Europskoj uniji (NPIEU) za 2005. godinu, poljoprivreda se obrañuje u poglavlju 3.7., sektor ribarstva u poglavlju 3.8. Neki dijelovi zakonodavstva za koje odgovornost snosi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva zastupljeni su u poglavlju 3.1. Sloboda kretanja roba – direktive starog pristupa (hrana, veterinarski i medicinski proizvodi i gnojiva).

2.3.5 CARDS PROGRAM Program CARDS (Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilisation) provodi se temeljem Višegodišnjeg indikativnog programa 2001. – 2004. Europska komisija je na temelju sveukupno utvrñenog stanja u RH odobrila pet prioritetnih područja te 12 programa, koji se provode na horizontalnoj osnovi. Ovim pristupom daje se velik poticaj većem meñusobnom povezivanju državne i javne uprave, a to su demokratska stabilizacija, ekonomski i socijalni razvoj, pravosuñe i unutarnji poslovi, jačanje administrativnog sustava te okoliš i prirodni resursi.

Tablica 2-10: Projekti CARDS – poljoprivreda i ribarstvo:

Područje prioriteta

CARDS godina Br. Naziv projekta Oblik pomoći Status

projekta proračun u

eurima

PRAVOSUðE I UNUTARNJI

POSLOVI Integrirano upravljanje granicama

2001 1.1

Integrirano upravljanje granicama - Jačanje sposobnosti

u području veterinarske i fitosanitarne inspekcije

(Integrated Border Management: Capacity building of

phytosanitary and veterinary border inspection)

Tehnička pomoć (Technical

assistance - TA) Završen 194.762

1.2

Oprema za veterinarsku i fitosanitarnu službu (Equipment for veterinary and phytosanitary

services)

Natječaj za nabavu U pripremi za provedbu

660.000

1.3

Izrada nacionalne strategije integriranog upravljanja

granicama (IBM - National Strategy)

Twinning U provedbi N/A

2

Strateško planiranje za razvojne projekte - Jačanje sposobnosti u području zaštite bilja (Strategy

development capacity building in the area of Plant Health)

Tehnička pomoć Završen 114.975 IZGRADNJA

ADMINISTRATIVNOG

KAPACITETA Reforma javne administracije

2001

3

Programiranje poljoprivrednog sektora (Programming for the agricultural sector)

Tehnička pomoć Završen 84.956

GOSPODARSKI I

DRUŠTVENI RAZVITAK

Trgovina

2002 4

Jačanje sposobnosti u području poljoprivrede, živih životinja i prehrambenih proizvoda (Capacity Building in the Area of Agriculture, Live Animals and Food Products)

Twinning U pripremi za provedbu

1,750.000

5.1 Jačanje sustava fitosanitarne inspekcije (Strengthening the

phytosanitary inspection system) Twinning

U pripremi za provedbu

525.000 PRAVOSUðE I UNUTARNJI

POSLOVI Integrirano upravljanje granicama

2002

5.2 Oprema za sustav fitosanitarne inspekcije (Equipment for the

Phytosanitary Inspection System) Natječaj za nabavu

U pripremi za provedbu

225.000

6

Jačanje institucionalne sposobnosti MPŠVG-a

(Operational Capacity Building within the MAFWM)

Twinning U provedbi 1,000.000 IZGRADNJA

ADMINISTRATIVNOG

KAPACITETA Reforma javne administracije

2002

7

Jačanje sposobnosti Odjela poljoprivredne politike i ruralnog razvitka (Capacity Strengthening

of the APARDU)

Tehnička pomoć Završen 199.000

8 Jačanje sposobnosti na području zaštite bilja (Capacity building in

the area of Plant Health) Natječaj za nabavu

U pripremi za provedbu

600.000 GOSPODARSKI I

DRUŠTVENI RAZVITAK

Trgovina

2003

9

Jačanje hrvatske veterinarske službe (Strengthening the Croatian Veterinary Service)

Tehnička pomoć U pripremi za provedbu

600.000

PRAVOSUðE I UNUTARNJI

POSLOVI Integrirano upravljanje granicama

2003 10

Jačanje sposobnosti fitosanitarne inspekcije (Strengthening

Capacities of Phytosanitary Inspection)

Tehnička pomoć U pripremi za provedbu

850.000

GOSPODARSKI I

DRUŠTVENI RAZVITAK

Trgovina

2004 11

Jačanje sposobnosti u području poljoprivrede, živih životinja i prehrambenih proizvoda (Capacity Building in the Area of Agriculture, Live Animals and Food Products)

Tehnička pomoć U pripremi za provedbu

1,500.000

12.1

Jačanje sposobnosti veterinarske granične inspekcije (Capacity

Strengthening of the Veterinary Border Inspection)

Tehnička pomoć U pripremi za provedbu

600.000 PRAVOSUðE I UNUTARNJI

POSLOVI Integrirano upravljanje granicama

2004

12.2

Jačanje sposobnosti veterinarske granične inspekcije - oprema

(Capacity Strengthening of the Veterinary Border Inspection –

equipment)

Natječaj za nabavu U pripremi za provedbu

150.000

Ukupna sredstva (€) 9.053.693

CARDS PROJEKTI za pripremu Regionalnih operativnih programa: Anticipirajući uvjete za regionalni sustav planiranja zasnovan na pristupu «odozgo prema dolje/ odozdo prema gore» kojim će povezati Nacionalni plan razvoja, financiran kroz CARDS 2003. projekt «Potpora razvoju nacionalnih planova», s Nacionalnom strategijom regionalnog razvoja financiranom preko CARDS 2002 projekta «Jačanje sposobnosti za regionalni razvoj» s regionalnim planovima, MPPV (s potporom od UNOPS-a i CARDS-a) se inicijalno usredotočio na jačanje sposobnosti županija za pripremu i provedbu regionalnih operativnih programa (ROP-ova). ROP-ovi se izrañuju na razini županija uz sudjelovanje lokalne uprave i drugih lokalnih dionika u partnerstvu i uz tehničku potporu na županijskoj razini od strane Jedinica za provedbu projekta i njihovih vanjskih stručnjaka. Očekuje se da će županijski ROP-ovi postati sastavni dio Nacionalne strategije za regionalni razvoj (NSRR) u sklopu programa razvoja županije i šire regije koji će biti jedan od instrumenata za ostvarivanje strateških ciljeva NSRR-a. Integracija ROP-ova u NSRR, kao i integracija NSRR-a u budući Nacionalni plan razvoja omogućit će stvaranje unificiranog okvira i jačih veza izmeñu svih razina u planiranju i provedbi regionalnog i seoskog razvoja. Izrañeni su sljedeći ROP-ovi: Županije: Sisačko-moslavačka, Vukovarsko-srijemska, Zadarska i Šibensko-kninska ROP-ovi su izrañeni u sklopu CARDS-a 2001 «Održivi razvoj u područjma od posebne državne skrbi» i provedeni su uz tehničku pomoć i ograničeno financiranje projekta iz sredstava CARDS-a 2003. Županije: Karlova čka, Ličko-senjska, Brodsko-posavska, Požeško-slavonska ROP-ovi su izrañeni u sklopu CARDS-a 2003 «Održivi razvoj hrvatskih područja pogoñenih ratom». ROP-ovi su dovršeni u ljeto 2005.: provedbu se podupire tehničkom pomoći i ograničenim financiranjem projekta iz sredstava CARDS-a 2004. U pripremi su sljedeći ROP-ovi: Županije: Osječko-baranjska, Viroviti čko-podravska, Bjelovarsko-bilogorska i Dubrovačko-neretvanska Iz projekta Svjetske banke Socijalna obnova Hrvatske će se financirati priprema ROP-ova u područjima od posebne državne skrbi. Županije: Splitsko-dalmatinska, Meñimurska i Istarska Pripremaju ROP-ove bez vanjske financijske potpore. Županije: Koprivni čko-križevačka,Varaždinska Krapinsko-zagorska U pripremnoj su fazi i traže financijsku potporu za izradu ROP-a od MPPV-a. Županije: Primorsko-goranska i Zagrebačka županija i Grad Zagreb U ranoj fazi razmatranja. ROP-ovi nisu povezani s politikama i planovima na višoj razini zbog toga što ne postoji Nacionalna strategija regionalnog razvitka.

2.3.6 OSTALI PROGRAMI U OKVIRU MEðUNARODNE SURADNJE U području ruralnog razvitka uglavnom postoje programi bilateralne suradnje:

2.3.6.1 GTZ – Ured za gospodarsku suradnju Savezne Republike Njemačke Vlada Savezne Republike Njemačke odobrila je 1,5 milijun eura za provedbu programa Poticanje gospodarstva i zapošljavanja u prehrambenom sektoru. Tehnička pomoć je zatražena za razvoj malih i srednjih poduzeća koja se bave proizvodnjom i preradom hrane u Hrvatskoj, kao i za pripremu domaćih proizvoda za tržište. U 2004. godine započela je priprema projektne dokumentacije za realizaciju spomenutog projekta. Rok završetka: 2007. godina.

2.3.6.2 EVD – Nizozemska vladina agencija Dva puta godišnje EVD objavljuje natječaj za odabir projekata po programu “PSO business to business“ na koje se javljaju hrvatski poduzetnici zajedno s nizozemskim poduzećima. Cilj ovoga programa je jačanje poslovne suradnje izmeñu dvije zemlje te transfer znanja i tehnologije (know-how). U 2004. godini započela je i provedba novih “programmatic PSO“ programa kroz koje će se dati potpora raznim područjima na institucionalnoj razini. Tablica dovršenih programa i programa u tijeku je prikazana u Prilogu X.

2.3.6.3 Talijanski zakon br. 84: Ovaj Zakon za cilj ima pomoć u stabilizaciji, obnovi i razvoju država Jugoistoka Europe (Balkan). Putem ovog Zakona pruža se financijska potpora Vlade Italije za pokretanje razvojnih projekata u gospodarskom sektoru Hrvatske, a Ministarstvo gospodarstva RH imenovano je od strane Vlade Republike Hrvatske za koordinatora njegove provedbe. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva je kao član radne skupine Vlade zaduženo za davanje stručnog mišljenja i očitovanja vezano za talijansko-hrvatske projekte koji će biti predloženi na godišnjem natječaju talijanske vlade za područje poljoprivrede. Zadaća Odjela će biti i iniciranje suradnje izmeñu hrvatskih i talijanskih poduzeća u predlaganju zajedničkih projekata u poljoprivredi, kao i nadzor aktivnosti u njihovoj provedbi. U pripremnoj fazi je sljedeći projekt:

Unapreñenje proizvodnje voća i povrća kroz sustave održive proizvodnje na području Balkana, koordinator projekta će biti Institut za poljoprivredu CIHEAM (Italija), a shrvatske strane Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu (iznos 2 milijuna eura).

2.3.6.4 SIDA – Švedska agencija za meñunarodni razvoj Projekt okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta, čiji je cilj uspostava sustava za okrupnjavanje zemljišta putem osnivanja Agencije za promet poljoprivrednim zemljištem kao preduvjeta unapreñenju poljoprivredne proizvodnje. Projekt je osmišljen za organizaciju i razvoj infrastrukture za kakvoću i ispravnost hrane. Cilj navedenog projekta bi trebao biti podrška nevladinoj prehrambenoj organizaciji, potpora laboratorijima i centrima za edukaciju uključenim u poslove vezane uz zdravstvenu ispravnost hrane (koordinator projekta Ministarstvo zdravstva uz suradnji s Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva). .

2.3.6.5 PROJEKTI SVJETSKE BANKE

1) Ekonomska i socijalna obnova-korisnik: Ministarstvo pomorstva, prometa i veza. Projekt ekonomske i društvene obnove uključuje ekonomsku i društvenu revitalizaciju područja zahvaćenih ratom i postizanje društvene integracije stanovništva. Cjelokupni proračun za ulaganja iznosi 35 milijuna eura za investiranje u nekoliko projekata predloženih od strane lokalnih zajednica.

2) Projekt registracije nekretnina i Projekt sreñivanja zemljišnih knjiga i katastra- korisnik: Ministarstvo pravosuña Cilj projekta je izgradnja učinkovitog sustava državne uprave u cilju doprinosa razvitku tržišta nekretninama. To se postiže adresiranjem aspekata prateće infrastrukture, posebice sustava za registraciju nekretnina u općinskim sudovima, sustava zemljišnih knjiga kojim upravlja Državna geodetska uprava na regionalnoj razini i na razini podružnica te Katastarski ured grada Zagreba uz potporu akademskih institucija i stručnjaka za potporu privatnog sektora. Rok za završetak projekta je 30. rujna 2008. Proračun iznosi 26 milijuna eura.

2.4 USKLAðENOST S POLITIKAMA ZAJEDNICE

2.4.1 PROPISI O TRŽIŠNOM NATJECANJU Zakonodavni okvir u Hrvatskoj pruža Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja usvojen u lipnju 2003., na snazi od listopada 2003. Zamijenio je prethodni zakon iz 1995. godine, a sadrži glavna načela propisa Zajednice o tržišnom natjecanju u užem smislu. Zakon posebice obuhvaća zabranu restriktivnih sporazuma i zlouporabu dominantnog položaja. Meñutim, odreñeni aspekti Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja Republike Hrvatske, primjerice postupak za automatsko poništavanje restriktivnih sporazuma, još uvijek trebaju daljnje izmjene i dopune kako bi se potpuno uskladile s pravnom stečevinom Zajednice. Uvjeti za odobrenje izuzeća od zabrane restriktivnih sporazuma takoñer trebaju biti potpuno usklañeni s kumulativnim uvjetima iz članka 81. Ugovora o EZ-u. Što se tiče administrativnog sposobnosti, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja je zadužena za provedbu hrvatskog Zakona o tržišnom natjecanju. Agencija je utemeljena 1995. godine. Prema Zakonu o tržišnom natjecanju, Agencija djeluje kao neovisno tijelo koja samostalno obavlja svoje aktivnosti. U jesen 2003. godine imenovana je Komisija za tržišno natjecanje, upravljačko i izvršno tijelo Agencije.

2.4.2 DRŽAVNE POTPORE U području državne potpore i prije 2002. godine su neki elementu traženog zakonskog okvira bili na snazi u Republici Hrvatskoj. 2003. godine Hrvatska je poduzela važne korake za stvaranje takvog okvira donošenjemZakona o državnoj potpori u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu i donošenjem Uredbe o potpori, koja je na snagu stupila u travnju i srpnju 2003. godine. Kao važan korak prema usklañivanju s pravnom stečevinom Zajednice o državnim potporama Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, kao tijelo koje kontrolira državne potpore mora imati ovlasti za autorizaciju općih programa pomoći, a ne samo za iznošenje mišljenja. Što se tiče administrativne sposobnosti, pored nadležnosti za tržišno natjecanje u užem smislu Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja takoñer snosi odgovornost za provedbu Zakona o državnim potporama te za pripremu nacrta potrebnih podzakonskih akata. Za učinkovitu provedbu ovih funkcija potrebno je uložiti napore u jačanje administrativne sposobnosti.

2.4.3 JAVNA NABAVA Ove zakonske odredbe su od posebne važnosti za provedbu projekata ruralne infrastrukture. Ne može se očekivati da u ovom polju postoji bogato iskustvo, a to se ponajprije odnosi na male ruralne općine. Zbog toga su davanju savjeta i i potpora postupcima nabave tefinancijska potpora za izradu ispravne natječajne dokumentacije ključna pitanja povezana s ovom mjerom programa SAPARD. Zakonski okvir Republike Hrvatske u postupku je usklañivanja s pravilima Europske unije o javnoj nabavi. Glavni koraci prema potpunom zadovoljavanju pravila uključuju restriktivne odredbe o izuzećima, kao i o pravima ponuñača da ospore natječaj u slučaju bilo kakvih neregularnosti. Osim toga, potrebno je usvojiti neke provedbene mjere. Što se tiče upravne strukture, Ured za javnu nabavu utemeljen je u studenom 2003. godine. Ured za javnu nabavu je odgovoran za veliki broj ključnih zadataka u svezi s provedbom Zakona o javnoj nabavi. U srpnju 2003. Republika Hrvatska je usvojila novi Zakon o

državnoj komisiji za nadzor postupaka javne nabave. Ova Komisija – imenovana od strane sabora 2003. godine zadužena je za razmatranje žalbi i postupaka kontrole. Općenito i ovo polje zahtijeva znatne napore u jačanju sposobnosti za zaštitu provedbe zakonskih odredbi.

2.4.4 ZAŠTITA OKOLIŠA U pogledu administrativne sposobnosti Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureñenja i graditeljstva je središnje tijelo državne uprave. U tijeku je proces jačanja sposobnosti za zaštitu okoliša. Za zaštitu okoliša je odgovoran i veći broj drugih tijela, a od 2002. osnovane su i dvije nove institucije (Agencija za okoliš i Državni institut za zaštitu prirode) i trenutno su u fazi ustrojavanja. Bit će potrebni posebni napori kako bi se osiguralo da regionalna i lokalna uprava imaju potrebne resurse kako bi učinkovito provele svoje nadležnosti te kako bi razvile neophodne planove i pripremili financijske strategije. Unutar Ministarstva okoliša ustrojena je Uprava za insepkcijske poslove ,podijeljena na regionalne inspektorate po županijama i njoj je krajem 2003. dodijeljena gotovo polovica od 461 zaposlenika Ministarstva. Inspektorske dužnosti su takoñer povjerene i drugim tijelima koja imaju odgovornost za okoliš. Zakon o zaštiti okoliša iz 1994. godine izmijenjen je i dopunjen 1999. godine, a služi kao zakonski okvir za zaštitu okoliša. Potrebno ga je dalje usklañivati s pravnom stečevinom Zajednice. Sektor okoliša je prvi puta uključen u Nacionalni program za pridruživanje Republike Hrvatske EU-u 2004. godine. S obzirom na količinu propisa o okolišu u u pravnoj stečevini Zajednice, tom je području potrebno dati poseban prioritet, kako bi približavanje zakonodavstva bilo pravovremeno. Integracija ekoloških aspekata u ostale politike je jedno od temeljnih načela Nacionalne strategije zaštite okoliša koju je Sabor usvojio 2002. godine, i njezinog provedbenog dokumenta - Nacionalnog plana ekoloških aktivnosti. No, kao u velikom broju ostalih zemalja sama integracija brige za okoliš u postupak razvitka ostalih sektora predstavlja veliki izazov. . Zakonodavstvo o zaštiti prirode ažurirano je novim Zakonom o zaštiti prirode. Trenutačno je zaštićeno 10% zemljišta, iako postoje prijedlozi da se u budućnosti to poveća do brojke bliže prosjeku Europske unije (15-20%). S 43% teritorija Republike Hrvatske pod šumom i s obzirom na visoku razinu biološke raznolikosti, definicija mreže Natura 2000 lokacija predstavljat će važnu zadaću s važnim implikacijama na nacionalnoj i regionalnoj razini. Uključenje poljoprivrednih pitanja u izradu planova upravljanja ključni je korak u tom procesu, budući da različite vrste i prebivališta ovise o tradicionalnoj ratarskoj praksi. To je pitanje ureñeno Zakonom o zaštiti okoliša (1994., izmijenjen i dopunjen u 1999.), Zakon o pravu na pristup informacijama(2003.) i Pravilnikom o procjeni učinka na okoliš (2000., izmijenjen i dopunjen u 2004.). U području procjene utjecaja na okoliš Direktiva 85/337/EZ o procjeni učinka na okoliš (EIA) je djelomično prenesena (približno 30 %) u hrvatsko zakonodavstvo. Standardi i praksa u Hrvatskoj nisu još u potpunosti usklañeni s EU-om. Za Uredbu Vlade o procjeni učinka na okoliš je planirano da stupi na snagu u 2007. Njome će urediti ostali detalji o procjeni učinka na okoliš u svrhu potpunog prenošenja. 1996. Hrvatska je donijela Zakon o ratifikaciji Konvencije o procjeni učinka na okoliš preko državnih granica (Espoo konvencija). Glede strateške procjene okoliša Direktiva 2001/42/EZ o strateškoj procjeni okoliša (SEA) nije još uvijek prenesena u hrvatsko zakonodavstvo ali MZOPUG je pokrenulo niz pripremnih aktivnosti u tu svrhu: - Zakon o zaštiti okoliša, planiran da stupi na snagu u 2006. i

- vladina Uredba o strateškoj procjeni okoliša, kao dodatni propis za kojeg je planirano da stupi na snagu u 2007. Okvir za provedbu javnog pristupa informacijama o okolišu je trenutno ureñen Zakonom o zaštiti okoliša iz 1999. i Zakon o pravu na pristup informacijamaiz 2003. Njima se predviñaju postupci i rješenja za postupanje s zahtjevima za informacije od strane javnosti. Glede proaktivnog širenja informacija Hrvatska je objavila četverogodišnji nacionalno Izvješće o stanju okoliša. Trenutno se izrañuje novi Izvješćej o stanju okoliša i očekuje se da će biti usvojen do kraja 2005. Povrh toga županije objavljuju svoje vlastite izvještaje o statusu okoliša. Uredba o informacijskom sustavu zaštite okoliša iz 1999. predviña elektroničko širenje informacija. Temeljem Zakona o pristupu informacijama praktična rješenja su definirana kako bi se osiguralo učinkovito ostvarivanje prava na pristup informacijama o okolišu. Odlukom ministra MZOPUG-a od 24. siječnja 2005. o uspostavljanu kataloga informacija od strane MZOPUG- imenovan je službenik za informiranje. Zakon o zaštiti zraka donesen krajem 2004. te Zakon o zaštiti prirode i Zakon o genetski modificiranim organizmima (oba donesena u 2005.) uključuju odredbe kojima se osigurava pravo na pristup informacijama u njihovim područjima. MZOPUG je pokrenuo aktivnosti za pripremu novog Zakon o zaštiti okoliša koji će biti usklañen s propisima EU-a o zaštiti okoliša. Taj krovni zakon, planiran da stupi na snagu u 2006., ureñivat će sva horizontalna pitanja uključujući pristup informacijama o okolišu prema Direktivi 2003/4/EZ, koja je prema nalazima projekta Opće uprave za okoliš (DG ENV) «Potpora pristupnom procesu država kandidatkinja i Hrvatske» već do dvije trećine (65 %) prenesena u hrvatsko zakonodavstvo. Elementi Direktive 2003/4/EZ preneseni su u Zakon o zaštiti okoliša od 1999. i Zakon o pristupu informacijama iz 2003. te u Pravilnik o sustavima informiranja o okolišu iz 1999. U pogledu usklañivanja s pravnom stečevinom EU-a o vodi u tijeku je CARDS projekt «Približavanje hrvatskog zakonodavstva o gospodarenju vodom s pravnom stečevinom EU-a o vodi». Ciljevi tog projekta su potpora Upravi vodnog gospodarstva u MPŠVG u:

- dovršavanju pravne, administrativne i institucionalne procjene i identificiranje regulatornih aktivnosti za daljnje približavanje pravnoj stečevini EU-a o vodama,

- Pripremanje nacrta Strategije i plana aktivnosti za približavanje hrvatskog zakonodavstva pravnoj stečevini EU-a o vodama kao dio opće Nacionalne predpristupne strategije za zaštitu okoliša razvijene u sklopu CARDS 2002 projekta pod vodstvom MZOPUG-a,

- upravljanje indentificiranim područjima, horizontalna ocjena učinka na nitrate, pitku vodu, opasne tvari i obradu komunalnih otpadnih voda (UWWTD),

- izrada plana usklañenosti s UWWT direktivom, - definicija prioritetnih područja za buduće aktivnosti.

Unatoč tome postoje već neke preliminarne analize vezane uz direktivu o nitratima. Rok za provedbu zahtjeva direktiva o nitratima je, ipak, datum pristupa, ali još uvijek nije odlučeno da li će se tražiti prijelazno razdoblje.

2.4.5 RAVNOPRAVNOST

2.4.5.1 Ravnopravnost muškaraca i žena

Komisija za ravnopravnost žena imenovana je od strane Vlade Republike Hrvatske 1997. godine. 2000. je preimenovana u Komisiju za jednakost spolova. Tajništvo komisije djeluje unutar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Komisija takoñer koordinira i nadzire provedbu nove Nacionalne politike za promoviranje jednakosti spolova u razdoblju od 2001. do 2005. godine. U postupku izrade novih dokumenata sudjelovale su i nevladine udruge. Izmjene i dopune Zakona o radu iz 2001. godine dale su odredbe koje se odnose na pozitivnu diskriminaciju (prioritet slabije zastupljenom spolu). Meñutim, potrebno je poduzeti još neke velike korake u postupku prilagodbe zakonskog okvira, npr. odredbe o seksualnom zlostavljanju još uvijek nisu uključene u ključne pravne dokumente. Manjine Republika Hrvatska je ratificirala sve konvencije Vijeća Europe koje je potpisala, primjerice Europsku konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina, Europsku povelju za regionalne i manjinske jezike, kao i UN-ovu konvenciju o grañanskim i političkim pravima. Nadalje, Hrvatska je sklopila bilateralne sporazume o zaštiti nacionalnih manjina s Mañarskom i Italijom. Bilateralni sporazum sa Srbijom i Crnom Gorom je u pripremi. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (UZPNM), donešen 13. prosinca 2002. godine, postavlja domaći zakonski okvir za prava manjina u Hrvatskoj. Nacionalnim manjinama je jamčeno pravo na najviše osam zastupnika u Saboru. Na lokalnoj razini, manjine imaju pravo na zastupnike u izabranim tijelima, kao i u pravosudnim i upravnim tijelima u općinama i gradovima. Taj Zakon manjinama, takoñer, osigurava zastupnike u pravosudnim i upravnim tijelima na državnoj i lokalnoj razini. Romska manjina zaslužuje posebnu pozornost. Romi službeno sačinjavaju 0,21 % stanovništva (9.463 osoba, prema popisu stanovništva iz 2001. godine). Meñutim, procjenjuje se da je njihov broj znatno veći (30.000 do 40.000). U 2003. godini Vlada RH usvojila je Nacionalni program za Rome, potaknuta od strane Vijeća Europe i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju. Program sadrži seriju mjera kako bi se osigurala integracija Roma u društvo, očuvala njihova tradicija i kultura. Dotiče se problematike statusa, političkog zastupanja na lokalnoj razini, zaposlenja, dječjih prava, obrazovanja, zdravstvene skrbi, socijalne skrbi, stanovanja i zaštite okoliša.

2.4.6 HIGIJENSKI I SANITARNI PROPISI U području veterinarstva, glavne zakonske odredbe su Zakon o veterinarstvu, Zakon o veterinarskim lijekovima i veterinarsko-medicinskim proizvodima te Zakon o dobrobiti životinja. Nekoliko vladinih pravilnika regulira specifične problematike u ovom području. Republika Hrvatska već primjenjuje neke odredbe zakonodavstva EU-a. Neke od temeljnih direktiva su djelomično prenesene, no treba ih u potpunosti uskladiti s pravnom stečevinom Zajednice. Važan neriješeni korak je usklañivanje uvoznog režima za žive životinje i mesne proizvode s meñunarodnim sanitarnim i fitosanitarnim obvezama te s s pravnom stečevinom EU-a. Sustav za identifikaciju i registraciju životinja trenutno se postavlja i usklañuje s normama Europske unije. Osnovni sustavi za kontrolu životinjskih bolesti i zdravlja životinja postoje, ali im je potrebna daljnja prilagodba zakonodavstvu Europske unije i institucionalnim zahtjevima. Temeljna načela zakonodavstva EU-a o dobrobiti životinja uvedena su u nacionalno zakonodavstvo. Republika Hrvatska mora uložiti napor na polju zajedničkih

mjera, budući da se bitni elementi pravne stečevine Zajednice još uvijek nisu izmijenili. Potreban je daljnji razvitak kapaciteta za nadzor ostatka. S obzirom na javno zdravlje u poljoprivredno-prehrambenim postrojenjima, samo ograničeni broj lokacija trenutačno zadovoljava strukturne i higijenske zahtjeve Europske unije, te su trenutačno popisane za izvoz u Europsku uniju (vidi 1.3.3). Velikom broju postrojenja potrebna su značajna ulaganja za nadogradnju svojih kapaciteta. Time se stvara dovoljno prostora za ulaganje unutar programa SAPARD. Istovremeno, od velike je važnosti da se početno razdoblje programa SAPARD koristi kako bi se započelo s podizanjem razine svijesti i s informativnim kampanjama meñu vlasnicima postrojenja. Potrebno je revidirati propise i odredbe o prehrani životinja. Vlasti Republike Hrvatske moraju poduzeti znatne napore kako bi uskladili upravljanje nacionalnim režimom veterinarskih pregleda, režimom veterinarskih pregleda uvoza iz treće zemlje, te pravilima uvoza sa zahtjevima Europske unije, a posebice što se tiče izobrazbe inspektora i adekvatne laboratorijske opreme.

2.4.6.1. Ribarstvo Pravna stečevina Zajednice o ribarstvu sastoje se od propisa koji ne zahtijevaju prenošenje u nacionalno zakonodavstvo. Unatoč tome, zahtijevaju uvoñenje mjera za pripremu administracije i operatera za sudjelovanje u Zajedničkoj politici ribarstva (u područjima tržišne politike, upravljanja resursima i flotom, inspekcije i kontrole, strukturnih aktivnosti i državne potpore). U nekim slučajevima, postojeći ribarski sporazumi ili konvencije s trećim zemljama ili meñunarodnim organizacijama trebaju prilagodbu. Što se tiče upravljanja resursima i ribarskom flotom, temeljno se zakonodavstvo u ovom području sastoji od Zakona o morskom ribarstvu i Zakona o slatkovodnom ribarstvu. Komercijalno ribarstvo zahtijeva posjedovanje odgovarajuće dozvole, koja se za malo ribarstvo smije izdati isključivo grañanima Republike Hrvatske. Ribarski alati i oprema se propisuju Pravilnikom o komercijalnom morskom ribarstvu. Ne postoji sustav dopuštene količine, osim za velike morske vrste. Za tunolov su utvrñene posebne odredbe. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva upravlja sektorom ribarstva kroz središnji odjel (većim dijelom zadužen za zakonodavstvo i usklañivanje) i sedam područnih ureda (većim dijelom zaduženih za izdavanje dozvola i skupljanje podataka). Nadalje, neovisni Državni inspektorat je zadužen za kontrolu komercijalnih aktivnosti u svim područjima, uključujući ribarstvo. Trenutačno dostupnoj opremi je potrebno nadograñivanje, a Republika Hrvatska se sprema uvesti registar operativnih elektronskih ribarskih plovila u skladu s pravnom stečevinom Zajednice. Pomorska policija, pod Ministarstvom unutrašnjih poslova, odgovorna je za kontrole na moru. Treba ojačati koordinaciju izmeñu ta dva tijela. . U Republici Hrvatskoj će Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva upravljati strukturnim aktivnostima. S obzirom na državnu potporu sektoru ribarstva, Hrvatska ima širok raspon programa za potporu ribarstvu, uzgajanju riba i preradi riba, posebice za uzgajanje autohtonih vrsta. Programi variraju od mjera tržišno-cjenovne politike do mjera strukturne politike i pomoći za akvakulturu i slatkovodno ribarstvo. Neke od ovih mjera treba uskladiti s pravnom stečevinom Zajednice. S obzirom na meñunarodne ribarske sporazume Hrvatska je članica

Meñunarodne komisije za očuvanje atlantske tune (ICCAT-a) i EUROFISH-a. Takoñer je članica Opće komisije za ribarstvo Mediterana (GFCM-a) i ratificirala je neovisni proračun za ovu organizaciju. Jedini bilateralni sporazum na snazi je prijelazni, prekogranični sporazum s Republikom Slovenijom.

2.4.7 FITOSANITARNI PROPISI

Glavna fitosanitarna Direktiva Vijeća 77/93/EEZ o mjerama zaštite protiv uvoñenja organizama koji su štetni za biljke i biljne proizvode u Zajednicu, te protiv njihovog razmnožavanja unutar Zajednice odreñuje režim zdravlja biljaka za jedinstveno tržište EZ-a. Ona usklañuje fitosanitarne uredbe povezane s trgovinom izmeñu država članica. Ova Direktiva takoñer sadrži Priloge I. i II. koji tvore popis organizama u karanteni. U Hrvatskoj je postupak usklañivanja s ovom glavnom Direktivom još uvijek u tijeku. Zakonodavstvo je djelomično usklañeno s pravnom stečevinom Zajednice. Glavni zakonodavni propisi su Zakon o zaštiti bilja i tri Pravilnika: • o fitosanitarnoj inspekciji biljaka i kontroli zaštite bilja na proizvodima u nacionalnom

prekograničnom prijevozu; • o obvezatnoj provjeri zdravlja biljaka tj. nasada i objekata, sjemena i materijala za

sañenje • te o odredbama i uvjetima unosa poljoprivrednog i hortikulturnog sjemena i

poljoprivrednog materijala za razmnožavanje u nacionalne kataloge varijeteta. Na polju štetnih organizama, Hrvatska mora u svoje zakonodavstvo uvesti koncept zaštićenih zona, bez obveze da utemelji zaštićene zone unutar svog teritorija, te mora nastaviti rad na kontrolnim direktivama EU-a. Problematika proizvoda za zaštitu biljaka treba posebnu pozornost, a reforma povezane administracije bi trebala biti usklañena s pravnom stečevinom Zajednice. Kapacitete za nadziranje ostatka potrebno je dalje razvijati. Važne direktive Europske unije na polju sjemena i materijala za razmnožavanje treba izmijeniti. Što se tiče biljnih varijeteta, Hrvatska je započela uključivanje aspekata koji se odnose na trženje i zaštitu. Hrvatska mora osigurati usklañivanje meñunarodnih veterinarskih i fitosanitarnih sporazuma koji su trenutačno na snazi s pravnom stečevinom Zajednice. Na polju sigurnosti hrane, 2003. usvojen je Zakon o hrani koji djelomično provodi pravnu stečevinu Zajednice u ovom području. Zakon predviña buduće osnivanje Agencije za hranu, koja nakon osnivanja postaje zadužena za kontrolu predviñenog rizika, koordinaciju inspekcijskih aktivnosti izmeñu uključenih ministarstva, a trebala bi upravljati središnjim sustavom za brzo upozorenje.

2.5. KRATKA PROCJENA PRETHODNIH AKTIVNOSTI

Predpristupni gospodarski program 2005. – 2007. i Nacionalni program Republike Hrvatske za pridruživanje EU-u koji se izrañuje svake godine daju opći zakonski okvir za oblikovanje poljoprivredne politike. Strategija poljoprivrede i ribarstva, Zakon o poljoprivredi i Zakon o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu definiraju specifični sektorski zakonski okvir te konkretne mjere za poljoprivredni sektor. Što se tiče poljoprivrednog sektora naglasak u ovim dokumentima je na mjerama strukturne politike. S obzirom na nepovoljnu strukturu poljoprivrednih gospodarstava u RH (usitnjena obiteljska poljoprivredna gospodarstva s pretežno starijim članovima, većinom slabo obrazovani farmeri, iseljena ruralna područja, nedostaci u infrastrukturi ruralnog sektora, veliki neučinkoviti

poljoprivredni kombinati, nedovoljan razvitak prerañivačke industrije itd.), cilj je poljoprivredne politike ubrzati promjene strukturne politike kao što su zemljišna politika, ruralni razvitak, okrupnjavanje obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva, diversifikacija djelatnosti na poljoprivrednim gospodarstvima, povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava, razvitak proizvoñačkih organizacija i sl. U prethodnom razdoblju Vlada Republike Hrvatske je poduzela brojne aktivnosti i provela veliki broj projekata na polju poljoprivrede s glavnim ciljem unapreñenja njezine strukture i povećanja konkurentnosti. Do predložene reforme poljoprivredne politike u Republici Hrvatskoj 2003. godine, nije postojalo jasno razgraničenje izmeñu tržišne politike i politike ruralnog razvitka. Hrvatska strukturna politika je bila više usmjerena na proizvodnju. Nadalje, ciljevi postavljeni u Strategiji poljoprivrede i ribarstva često su zanemarivani zbog političkih pritisaka različitih lobističkih grupa. Takoñer nije postojalo programiranje politike na način na koji se to radi u EU-u. Osim potpore proizvodnje, reforma iz 2003. osmislila je nove modele potpore u poljoprivredi. Ruralni razvitak je postao jedno od ključnih pitanja poljoprivredne politike. Daljnje aktivnosti su usmjerene na utemeljenje institucionalnog i administrativnog sustava za mjere ruralnog razvitka. Koncept većine osmišljenih mjera nacionalnog ruralnog razvitka je još uvijek u početnoj fazi. Iznimke su investicijska potpore za poljoprivredna gospodarstva te dohodovna potpora za nekomercijalna poljoprivredna gospodarstva koje su imale više utjecaja na ruralni razvitak. Provedba SAPARD mjera ćepomoći administraciji zaduženoj za ruralni razvitak u organizaciji, provedbi i upravljanju domaćim mjerama u tom području. Do sada se aspektima ruralnog razvitka regionalne politike nije pridavalo dovoljno važnosti. Potrebno je osigurati koordinaciju politike ruralnog razvitka i programa pod politikom regionalnog razvitka budući da je odgovornost za ove dvije politike podijeljena na dva ministarstva, MPŠVG and MPPV.

2.5.1 NAUČENE LEKCIJE Tijekom pripreme i provedbe sredstava EU-a i drugih sredstava postalo je očito da se Hrvatska suočava s novim izazovima u svom trenutnom stupnju razvoja, očekujući daljnju integraciju u proširenoj Europi. Najspecifičnija ograničenja ruralne ekonomije u Hrvatskoj su: - niska konkurentnost ključnih ruralnih sektora, uključujući poljoprivredu, obradu hrane,

šumarstvo itd.; - nedovoljno razvijenu ruralnu infrastrukturu; - nedostatan pristup ruralnog stanovništva javnim dobrima; - postojanje ratom pogoñenih ruralnih područja i područja s niskom zaposlenošću: - niska razina obrazovanja ruralnog stanovništva; - problemi vezani uz upravljanje ruralnim okolišom i prirodnim resursima; - slabe vertikalne institucionalne veze izmeñu ministarstava i drugih tijela javne uprave; - nedostatak koordinacije izmeñu raznih tijela glede razvoja i provedbe politike i strategije

te provedbe aktivnosti u poljoprivrednom i ruralnom sektoru; - nedostatak profesionalnih specijaliziranih agencija za potporu vladinim institucijama i za

provedbu specifičnih mjera.

Potrebna je dodatna potpora jačanju institucionalne sposobnosti kako bi se poboljšala učinkovitost središnjih i lokalnih institucija nadležnih za ruralni razvitak i uključenost ruralnih dionika s ciljem primjene pravne stečevine EU-a.

3. CILJEVI I STRATEGIJA PROGRAMA SAPARD

3.1. POZADINA SAPARD program 2005-2006 predstavlja strategiju koja ima za cilj rješavanje specifičnih nedostataka u ruralnim područjima u Hrvatskoj koja su identificiranai u analizi prednosti, slabosti, prilika i prijetnji (SWOT analiza) poljoprivrednog i ruralnog sektora u Hrvatskoj i poglavlju 1.7. Meñutim, ako se u obzir uzme kratkoročni karakter ovog Plana, njegovu stratešku perspektivu treba sagledati u širem kontektstu:

.

• Plan pristaje u strukturni i proceduralni okvir postavljen u pripremi Republike Hrvatske za pristupanje Europskoj uniji, u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju15, “Mišljenjem o zahtjevu Republike Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji”16 Europske unije, Odlukom Vijeća o “Načelima, prioritetima i uvjetima koje sadrži Europsko partnerstvo s Republikom Hrvatskom”17, Memorandumom o razumijevanju o osnivanju Nacionalnog fonda i Višegodišnjim sporazumom o financiranju koje će potpisati Republika Hrvatska i Europska Komisija.

• Plan sadrži dugoročna strateška gledišta koja dopuštaju poljoprivrednom i ruralnom sektoru u Hrvatskoj da rastu i napreduju u proširenoj Europskoj uniji, za socioekonomski razvoj njezinih ruralnih stanovnika, za zdrav okoliš i u skladu s odredbama zajedničkog tržišta.

• Plan možemo smatrati prvim korakom prema uspostavljanju pravnog, administrativnog i financijskog operativnog okvira za provedbu ostalih programa sufinanciranja od strane EU-a, posebice Instrumenta predpristupne pomoći za poljoprivredu i ruralni razvoj (IPARD) za razdoblje 2007-2013. Proces integriranog planiranja IPARD-a teći će paralelno s provedbom programa SAPARD. Iz tih će razloga stvaranje mehanizama za provedbu SAPARD-a imati vrlo koristan učinak na povećanje institucionalnih sposobnosti i ljudskih potencijala za izgradnju upravljačke strukture i kontrolnog sustava za IPARD.

Integrirani pristup u Planu znači prvi korak za usklañeno rješavanja prioritetnih problema u ruralnim područjima s ciljem postizanja cijelog kompleksa željenih socijalnih, ekonomskih, ekoloških i kulturoloških učinaka i s ciljem sinergijskog korištenja dostupnih resursa. U okviru IPARD-a pitanja razvoja komplementarnih proriteta kao što su održavanje i stvaranje alternativnih izvora dohotka; upravljanje okolišom, krajolikom i poljoprivredom ili razvoj ljudskih potencijala putem poboljšane strukovne izobrazbe; osnivanja grupa proizvoñača mogu biti integrirani i omogućit će, na vrlo praktičan način, mobilizaciju nacionalnih, regionalnih, lokalnih i resursa EU-a u svrhu rješavanja specifičnih pitanja i mogućnosti, istovremeno jačajući sposobnosti i iskustvo ruralnih stanovnika u partnerstvu s njihovim lokalnim zajednicama kako bi bolje definirali svoje

15 COM (2001) 371, konačna verzija od 9. srpnja 2001. 16 COM (2004) 257, konačna verzija od 20. travnja 2004. 17 COM (2004) 275, konačna verzija od 20. travnja 2004.

vlastite potrebe i razvili primjerena rješenja te izradili strategije lokalnog razvoja za upravljanje njihovom provedbom.

3.2 CJELOKUPNI RAZVOJNI CILJEVI Hrvatski SAPARD program 2005-2006 na specifičan način doprinosi općim nacionalnim razvojnim ciljevima kao i specifičnim ciljevima poljoprivrednog i ruralnog sektora skiciranim u nastavku u sinergiji s ostalim nacionalnim i internacionalnim multilateralnim i bilateralnim programima i aktivnostima

3.2.1 CILJEVI NACIONALNOG RAZVITKA

Hrvatski Ured za strategiju razvitka u 2005. je izradio Nacionalnu strategiju razvoja koja slijedi tri globalna cilja razvoja:

� postizanje ubrzanog rasta realng BDP-u i zaposlenosti, kao i bolji standardi življenja u usporedbi s bogatijim regijama Europe;

� postizanje veće konkurentnosti nacionalnog gospodarstva u usporedbi s razvijenijim regijama Europe;

� smanjenje regionalnih nejednakosti unutar zemlje stvaranjem povoljnih uvjeta za socijalno-ekonomski razvitak u najnazadnijim regijama.

U lipnju 2005. sa zakašnjenjem je u sklopu CARDS 2003 projekta započela priprema hrvatskog Nacionalnog plana razvoja (NPR). CARDS projekt je od ključne važnosti u potpori Hrvatskoj u pripremu za učinkovito korištenje i pretpristupnih fondova EU-a i strukturnih fondova. Opći cilj projekta je poboljšati hrvatsku sposobnost planiranja i provedbe kroz izradu Nacionalnog strateškog okvira (National Strategic Reference Framework) i odgovarajućih operativnih programa utemeljenih na širem konsenzusu te najboljim iskustvima i propisima EU-a. Nadalje, jedan od specifičnih ciljeva projekta je priprema NSRF-a sukladno najboljim iskustvima i propisima EU-a, uključujući prioritete, mjere i indikativni proračun. NSRF bi trebao obuhvatiti relevantne sektorske i regionalne operativne programe te postojeće relevantne strategije. U NPR-u će se skicirati ukupna integrirana strategija razvoja za Hrvatsku kao cjelinu s ciljem smanjivanja jaza izmeñu Hrvatske i država članica EU-a.

3.2.2. OPĆI CILJEVI POLJOPRIVREDNOG I RURALNOG RAZVITKA Sveukupni nacionalni ciljevi i temeljna načela izložena gore u tekstu tvore okvir za nacionalne ciljeve koji se tiču održivog razvitka poljoprivrede, šumarstva, ribarstva i ruralnog razvitka. MPŠVG e sveukupnu viziju razvitka iz Nacionalne strategije za poljoprivredu i ribarstvo (Narodne novine br. 89/2002) prevelo u dugoročne sektorske strateške ciljeve razvitka:

- poboljšana konkurentnost i učinkovitost primarne poljoprivredne, šumarske i ribarske proizvodnje;

- poboljšana konkurentnost i učinkovitost prerade i trženja poljoprivredne, šumarske i ribarske proizvodnje;

- poboljšana kvaliteta i higijenski standardi, kao i standardi za okoliš i dobrobit životinja;

- dodatne mogućnosti zapošljavanja i prihoda za poljoprivrednike i sve ljude koji žive u ruralnim područjima što vodi poboljšanju životnih i radnih uvjeta;

- postizanje održivog ruralnog razvitka kroz optimizirani i uravnoteženi gospodarski razvitak, očuvanje okoliša i socijalnu koheziju. MPŠVG još nije izradilo sveobuhvatni akcijski plan za provedbu tih vrlo širokih strateških ciljeva postavljenih u Nacionalnoj strategiji za poljoprivredu i ribarstvo kroz konkretne mjere. Različiti modeli financijske potpore i specifični podsektorski programi u Hrvatskoj, detaljnije opisani u poglavlju 2., nisu dostatno uključili mjere za poboljšanje kvalitete i higijenskih standarda, te standarda zaštite okoliša i dobrobiti životinja u proizvodnim i prerañivačkim sektorima, niti instrumente za poticanje učinkovitog ekonomskog razvoja, očuvanja okoliša i socjalne kohezije kako bi se ostvario održiv proces ruralnog razvitka.

3.2.3 OPĆI CILJEVI PROGRAMA SAPARD U skladu s gore navedenim nacionalnim i sektorskim prioritetima, opći ciljevi SAPARD programa integriraju načela o “Potpori Zajednice za predpristupne mjere za poljoprivredni i ruralni razvitak u zemljama centralne i istočne Europe koje su podnijele zahtjeve u predpristupnom razdoblju” utvrñena u Uredbi Vijeća (EZ-a) br. 1268/1999, članak 4.3. « U svojim planovima države podnositeljice zahtjeva moraju osigurati da se prioritet da mjerama kojimase poboljšava tržišna učinkovitost, standardi kvalitete i zdravlja i mjerama stvaranja novih radnih mjesta u ruralnim područjima, u skladu s odredbama o zaštiti okoliša.» te u Uredbi Vijeća (EZ-a) br. 2257/2004 koja posebice uzima u obzir status Republike Hrvatske kao države kandidatkinje:

- provedba pravne stečevine Zajednice koje se odnose na Zajedničku poljoprivrednu politiku i srodne politike;

- pronalaženje održivih rješenja za hitne probleme adaptacije u specifičnim prioritetnim poljima poljoprivrednog sektora i ruralnih područja Republike Hrvatske.

3.2.4 PRIORITETI PROGRAMA SAPARD U skladu s SAPARD uredbama i uvjetima definiranim u okviru Europskog partnerstva potpora Zajednice je osigurana za mjere održivog poljoprivrednog i održivog ruralnog razvitka za predpristupno razdoblje unutar prioritetnih područja. Vodeći računa o rezultatima SWOT analize i nedostacima u provedbi spomenute Nacionalne strategije za poljoprivredu i ribarstvo Republike Hrvatske utvrñena su sljedeća prioritetna područja SAPARD programa:

- prioritet 1: Razvitak ruralnog gospodarstva;

- prioritet 2: Unapreñenje pristupa tržištu;

- prioritet 3: Razvitak ruralne infrastrukture.

Ta su tri prioriteta usmjerena na gospodarski razvitak specifičnih podsektora (1 i 2) ili slijede teritorijalni pristup (3).

3.2.5 SPECIFIČNI CILJEVI I ODGOVARAJUĆE MJERE PROGRAMA SAPARD

Kratko vrijeme provedbe, kao i ograničene financije, stvaraju nužnost jednoznačnih odluka o specifičnim ciljevima koje treba ostvariti na svakom prioritetnom polju. To neizbježno sužava fokus na mjere za koje se čini da imaju visoki očekivani učinak poluge na ruralno gospodarstvo i uvjete življenja, a zadovoljavaju hitnu potrebu za intervencijom. Iz tih će razloga specifični ciljevi strategije SAPARD-a samo djelomice pokriti poteškoće ilustrirane u SWOT analizi poljoprivrednog sektora i ruralnih područja u Hrvatskoj. SAPARD mjere će nadopuniti provedbu Nacionalne strategije za poljoprivredu i ribarstvo. One će se usredotočiti na potporu razvoju komercijalnih poljoprivrednih gospodarstava i konkurentnih poduzeća za preradu hrane pomoću poboljšane tržišne i tehnološke infrastrukture i na politike strateških ulaganja čiji je cilj poboljšanje pristupa nacionalnim i meñunarodnim tržištima ispunjavajući standarde EU-a. Jednako tako pomoć iz SAPARD-a će pridonijeti održivom i socijalno koherentnom procesu ruralnog razvitka u skladu s meñunarodnim iskustvima u zaštiti okoliša razvojem ruralnog gospodarstva, poboljšanjem dohotka i pružanjem i osiguravanjem mogućnosti zapošljavanja u ruralnim područjima kako bi se uravnotežile razlike izmeñu regija i u usporedbi s urbanim područjima, te kako bi se razvila i rehabilitirala osnovna ruralna infrastruktura, i u ratom pogoñenim područjima. Stoga je definiran samo jedan specifičan cilj po prioritetnom području, te je učinjen operativnim u obliku mjere:

Tablica 3-1: Specifični ciljevi po odabranom prioritetu

Prioritet Specifični cilj Odgovaraju ća mjera 1. Razvitak ruralnog gospodarstva

Ojačanje i unapreñenje kapaciteta poljoprivredne proizvodnje

Ulaganje u poljoprivredna gospodarstva

2. Unapreñenje pristupa tržištu

Ojačanje i unapreñenje kapaciteta za preradu i trženje poljoprivrednih i ribarskih proizvoda

Unapreñenje prerade i trženja poljoprivrednih i ribarskih proizvoda

3. Razvitak ruralne infrastrukture

Stvaranje boljih životnih uvjeta u ruralnim područjima unapreñenjem ruralne infrastrukture

Unapreñenje infrastrukture u ruralnim područjima s posebnim hendikepima

Pomoćne mjere: tehnička pomoć, informativne i promotivne kampanje

Ove se četiri mjere provode kao glavni instrument programa SAPARD. Unutar SAPARD plana za 2005.-2006. godinu za poljoprivredni i ruralni razvitak, subvencira se cijelo područje Republike Hrvatske, osim ako nije drugačije definirano u posebnim uvjetima odreñenim u tehničkim sažecima projekata za svaku mjeru u poglavlju 4 ovog Plana. Prioritet 1: Razvitak ruralnog gospodarstva Specifični cilj 1: Oja čanje i unapreñenje kapaciteta poljoprivredne proizvodnje Mjera 1: Ulaganje u poljoprivredna gospodarstva

Logička podloga Ovo prioritetno područje je odabrano uzevši u obzir činjenicu da je poljoprivredni sektor imao važnu ulogu u ruralnim područjima Republike Hrvatske, u nacionalnom gospodarstvu kao i u društvenom životu Republike Hrvatske. Trenutačno sektor proizvodi više od 10% BDP-a. Broj ljudi zaposlenih u poljoprivrednoj i prehrambenoj industriji iznosi 10,8% od ukupnog broja zaposlenih. Meñutim, hrvatska poljoprivreda mora unaprijediti proizvodnju, učinkovitost i kvalitetu proizvoda kako bi doprinijela gospodarskom rastu i zapošljavanju u sljedećih deset godina te zajamčila adekvatne i stabilne prihode za ruralno stanovništvo. Strateški pristup Obvezatne strateške aktivnosti za unapreñenje poljoprivredne konkurentnosti su:

- Restrukturiranje i modernizacija poljodjelstva s ciljem stvaranja konkurentnog, održivog poljodjelstva;

- Osnivanje poljoprivrednih dobara koja zadovoljavaju zahtjeve Europske unije, posebice u odnosu na standarde kvalitete i higijenske standarde;

- Unapreñenje skladištenja i higijene u rukovanju proizvodima;

- Unapreñenje dobrobiti životinja;

- Unapreñenje obrade i skladištenja otpada;

- Poticanje poljodjelstva koje ne onečišćuje okoliš i podupiranje ulaganja koja zadovoljavaju ekološke zahtjeve. Aktivnosti koriste jake strane poljoprivrednih i ruralnih područja, poput povoljnih prirodnih uvjeta za proizvodnju biljaka i stočarstvo, dobro očuvanih ekoloških sustava, dugogodišnje tradicije u poljoprivredi i ribarstvu, poštovanje poljoprivrednika prema tradicionalnim vrijednostima te dostupnost visokokvalitetne genetske osnove za biljke i životinje. Ciljani podsektori, korisnici i vrste aktivnosti U skladu s SAPARD planom za 2005.-2006. godinu za poljoprivredni i ruralni razvitak subvencionira se cijelo područje Republike Hrvatske, kako je detaljno navedeno za svaku mjeru dalje u tekstu. U cilju pomoći poljoprivrednim gospodarstvima da poboljšaju svoje gospodarske rezultate te da unaprijede svoju konkurentnost, program SAPARD omogućava subvencije za kapitalna ulaganja u mašineriju na poljoprivrednom dobru, opremu, zgrade i ostale objekte za proizvodnju. Ciljna grupa programa su komercijalna gospodarstva, fizičke i pravne osobe te obiteljska gospodarstva. Sljedeća ulaganja su odabrana za ostvarenje specifičnih ciljeva u ovom prioritetu: - Izgradnja i/ili adaptacija i/ili opremanje objekata domaćinstva; - Izgradnja i/ili adaptacija i/ili opremanje plastenika i staklenika; - Nabava mašinerije i opreme za odabir, pakiranje i preradu voća i povrća; - Skladišta i sušare. Ciljni podsektori su proizvoñači mlijeka, mesa, voća i povrća i žitarica. Za ostvarenje ovih ciljeva i za postizanje konkurentnosti poljodjelstva potreban je značajan iznos kapitalnog ulaganja. Iz tog je razloga planirano da se 20 % ukupnih javnih sredstava dodjeli za pomoć ulaganjima u poljoprivredna gospodarstva. Očekivani broj projekata iznosi 79, od kojih:

- 32 otpada na sektor mesa, mlijeka i peradarstva;

- 40 na sektor voća i povrća;

- 7 na sektor skladištenja žitarica. Podmjere S obzirom na hitne potrebe u opisanim podsektorima, unutar mjere 1 osmišljene su sljedeće podmjere:

- Ulaganja u proizvodnju mlijeka (muzne krave), mesa (goveda i svinje) i peradi (meso i jaja);

-Ulaganja u proizvodnju voća i povrća;

- Ulaganja u skladištenje poljoprivrednih usjeva. Komplementarnost s ostalim programima i mjerama U okviru Reforme nacionalne poljoprivredne politike, nacionalni programi potpore poput programa izravnog plaćanja, programa dohodovne potpore i modela kapitalnih ulaganja ciljaju na kanaliziranje nedovoljno iskorištenih resursa u malim gospodarstvima u komercijalna gospodarstva radi povećanja razine produktivnosti u poljoprivredi. SAPARD mjere nadopunjuju reforme kroz mogućnost pristupa financijskim sredstvima za ulaganje u skupocjenu modernizaciju njihovih komercijalnih poljoprivrednih gospodarstava radi zadovoljavanja minimalne razine standarda Europske unije za higijenu, dobrobit životinja i okoliš. Ova mjera nadopunjuje provedbu mjere “Unapreñenje ruralne infrastrukture” i “Unapreñenje prerade i trženja poljoprivrednih i ribarskih proizvoda” usmjeravanjem na poboljšanje sustava proizvodnje i na povećanje kvalitete primarnih poljoprivrednih proizvoda. Prioritet 2: Unapreñenje pristupa tržištu Specifični cilj 2: Oja čanje i unapreñenje kapaciteta za preradu i trženje poljoprivrednih i ribarskih proizvoda Mjera 2: Unapreñenje prerade i trženja poljoprivrednih i ribarskih proizvoda Logička podloga Prerada poljoprivrednih i ribljih proizvoda je od velike važnosti za primarnu proizvodnju, industriju, trgovinu i srodne uslužne djelatnosti u specifičnim podsektorima. Na kvalitetu ekonomske strukture u ruralnim područjima uvelike utječe prosperitet srodnih lanaca s dodanom vrijednosti zbog činjenice da je većina poduzeća za preradu smještena u blizini mjesta proizvodnje, osobito u sektoru stočarstva i ribarstva. Slično poljoprivrednom sektoru, hrvatska prerañivačka industrija je usitnjena i nije dovoljno učinkovita da uspješno konkurira na tržištu. Strateški pristup Za izgradnju konkurentne prehrambene industrije, poduzete strateške aktivnosti bit će usmjerene na:

- restrukturiranje sektora;

- zadovoljenje higijenskih standarda, standarda za sigurnost hrane i kvalitetu;

- uvoñenje tehnologije koja ne onečišćuje okoliš;

- poboljšanje učinka; kako bi uspješno konkurirala na domaćem i inozemnom tržištu.

Ciljani podsektori, korisnici i vrste aktivnosti Doprinos SAPARD-a je namijenjen za pomoć prerañivačima poljoprivrednih proizvoda kako bi unaprijedili učinkovitost, kvalitetu i vrijednost svojih proizvoda, kako bi investirali u minimalnu razinu tehnologije za preradu otpada, te kako bi zadovoljili ekološke, higijenske i zdravstvene standarde, standarde za sigurnost hrane i kvalitetu Europske unije, ali i Republike Hrvatske. Budući da daljnji razvitak industrije za preradu mliječnih i mesnih proizvoda uvelike ovisi o utemeljenju mljekara i klaonica koje zadovoljavaju standarde Europske unije, posebna pozornost će se obratiti na sljedeće vrste ulaganja:

- mljekare;

- klaonice;

- prerada ribe;

-postrojenja za obradu otpada životinjskog podrijetla. Potreban je znatan iznos kapitalnih ulaganja i razvitak ljudskih potencijala. Iz tog razloga je u planu dodjela 39 % ukupnih javnih sredstava za odobravanje pomoći za ulaganja u preradu i trženje. Očekuje se odobravanje pomoći za najviše 28 korisnika. Očekivani broj projekata je:

-5 klaonica koje zadovoljavaju zahtjeve Europske unije;

-10 sustava za obradu otpada, uključujući postrojenja za obradu otpada koji zadovoljava zahtjeve Europske unije;

- 5 mljekara koje zadovoljavaju zahtjeve Europske unije;

- 4 postrojenja za preradu ribe koja zadovoljavaju zahtjeve Europske unije. Podmjere U pogledu na hitne potrebe u opisanim podsektorima, sljedeće podmjere su osmišljene unutar mjere 2:

-Unapreñenje prerade i trženja mlijeka i mliječnih proizvoda;

- Unapreñenje prerade i trženja mesa;

- Unapreñenje prerade i trženja ribe i školjki;

- Unapreñenje prerade i trženja voća i povrća Komplementarnost s ostalim programima i mjerama Nacionalni programi i mjere (Model kapitalnih ulaganja i Potpora za trženje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda) raspolažu iznimno ograničenim proračunom, a gornja granica (državna pomoć) za investicije je jako niska (300.000 kn po marketinškom projektu i 250.000 kn po kapitalnom ulaganju). Ovi iznosi nisu dovoljni za restrukturiranje sektora, niti za postizanje minimalne razine standarda Europske unije za higijenu, dobrobit životinja i okoliš. Program SAPARD će nadopuniti nacionalne programe s tim u vezi. Ova mjera nadopunjava provedbu mjere "Ulaganje u poljoprivredna gospodarstva" i “Unapreñenje ruralne infrastrukture”. Poboljšani uvjeti prerade i trženja potiču i unapreñuju poljoprivrednu primarnu proizvodnju, koja s druge strane omogućava učinkovite uvjete prerade, što rezultira sinergijskim učincima s obje strane. Dostatna socioekonomska lokalna infrastruktura je preduvjet za svaki razvitak gospodarskih aktivnosti u ruralnim područjima.

Prioritet 3: Razvitak ruralne infrastrukture Specifični ciljevi 3: Stvaranje boljih životnih uvjeta u ru ralnim podru čjima unapreñenjem ruralne infrastrukture Mjera 3: Unapreñenje infrastrukture u ruralnim podru čjima s posebnim hendikepima Logička podloga Ruralna područja u Republici Hrvatskoj znatno zaostaju za urbanim područjima u pogledu fizičke infrastrukture. Eliminacija ovog nedostatka smatra se zadatkom najvišeg prioriteta. U jednu ruku, ruralno stanovništvo ne može iskusiti adekvatnu kvalitetu življenja. U drugu ruku, siromašna fizička infrastruktura u ruralnim područjima uzrokuje onečišćenje okoliša i ostale probleme. Strategija U cilju poboljšanja radnih i životnih uvjeta u ruralnim područjima, program SAPARD pridonosi unapreñenju tehničke infrastrukture. S ciljem maksimiziranja njegovog učinka, prednost će bit dana lokalnim i nerazvrstanim cestama, protupožarnim putovima, kanalizacijskom sustavu, upravljanju otpadnih vodama i toplanama. Taj strateški pristup odabran je za sprečavanje oštećenja okoliša uzrokovana siromašnom ruralnom infrastrukturom (toplane koje zagañuju zrak, nepostojeći ili neispravan kanalizacijski sustav, nekontrolirano odlaganje otpada itd.), za očuvanje poljoprivrednih i ruralnih područja od požara, kako bi se jaz izmeñu ruralne i urbane infrastrukture sveo na minimum te kako bi se stvorili slični uvjeti za kvalitetu življenja. Specifične strateške aktivnosti za unapreñenje tehničke infrastrukture u ruralnim područjima su sljedeće:

- lokalne i nerazvrstane ceste povezane s poljoprivrednim, višenamjenskim cestama tj. protupožarnim putovima,

- kanalizacija i gospodarenje otpadnim vodama,

- toplana koja koristi nusproizvode i otpad iz poljoprivrede i/ili ribarstva. Ciljani podsektori, korisnici i vrste aktivnosti Plan je alocirati približno 40% javnih sredstava za predložene aktivnosti. Za vrijeme razdoblja programiranja, javna sredstva će biti dodijeljena za 97 tijela lokalne uprave. Aktivnosti vezane uz protupožarne/višenamjenskecesete će se koncentrirati u područjima visokog rizika od šumskih požara. Ulaganja u kanalizacijski sustav i gospodarenje otpadnim vodama bit će moguće za županije koje imaju regionalne operativne planove. U područjima s u kojima postoji visok potencijal za gubitak šume podići će se toplane. Podmjere S obzirom na velike nejednakosti izmeñu regija i urbanih i ruralnih područja, te u skladu s preporukama Strategije ruralnog razvitka za Republiku Hrvatsku osmišljene su sljedeće podmjere:

-Unapreñenje infrastrukture protupožarnih/višenamjenskih cesta,

- Unapreñenje nerazvrstanih cesta koje spajaju poljoprivredna dobra,

- Unapreñenje kanalizacijskog sustava i postrojenja za obradu otpadnih voda,

- Unapreñenje toplana koje koriste otpad i/ili nusproizvode iz poljoprivrede i/ili šumarstva

Komplementarnost s ostalim programima i mjerama Glavni cilj projekta “Izgradnja općinske i društvene infrastrukture na hrvatskim otocima” je poboljšanje sveukupne kvalitete življenja na otocima i stvaranje preduvjeta za održiv razvitak na malim, slabo naseljenim i udaljenim otocima, kao i na velikim i razvijenim otocima. Osnovna infrastruktura je jedan od preduvjeta za razvitak uravnoteženog ruralnog gospodarstva te za poboljšanje socio-ekonomskih životnih uvjeta ruralnog stanovništva. Potpora razvitku i unapreñenju infrastrukture je stoga usko povezana s mjerama “Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva” i “Unapreñenje prerade i trženja poljoprivrednih i ribarskih proizvoda”. Mjera 4: Tehnička pomoć, informiranje i promotivne aktivnosti Logička podloga Ova mjera je potrebna za potporu troškova povezanih s provedbom Programa. Strategija Specifična namjena ove mjere je: -pružanje potpore za nadziranje i procjenu programa; -osiguranje adekvatnog protoka informacija i razine publiciteta; -potpora studijima, posjetima i seminarima; - potpora vanjskim stručnjacima. Ciljani podsektori, korisnici i vrste aktivnosti Planirane aktivnosti pomažu u unapreñenju provedbe Programa u skladu sa smjernicama Europske unije I planira se dodijeliti oko 1 % javnih sredstava u tu svrhu. Očekivanim praćenjem i evaluacijom SAPARD programa steći će se znanje potrebno za daljnju pripremu i provedbu programa financiranih od EU-a. Osim toga tehnička ekspertiza (izmeñu ostalih zadataka) je potrebna za izradu Dobre poljoprivredne prakse (Good Agricultural Practice GAP) kao osnove za meñusobnu usklañenost. Korisnik aktivnosti u sklopu mjere za tehničku pomoć je Upravljačko tijelo.

3.2.6. DIJAGRAM CILJEVA KOJI VEŽE CILJEVE NACIONALNOG RAZVITKA S MJERAMA I PODMJERAMA PROGRAMA SAPARD

Na sljedećoj stranici je prikazan objektivan dijagram ciljeva kako bi omogućio bolje razumijevanje veza izmeñu sveukupnih ciljeva programa Vlade Republike Hrvatske i specifičnih uloga SAPARD mjera osmišljenih za razdoblje planiranja od 2005. do 2006. godine. Dijagram ciljeva se nalazi na sljedećoj stranici.

Slika 3-1: Hijerarhija ciljeva ruralnog razvitka

Prioritet 4: Tehnička pomoć Specifični cilj: Tehnička pomoć, informiranje i promotivne aktivnosti Mjera 4: Tehnička pomoć, informiranje i promotivne aktivnosti

SVEUKUPNI CILJEVI NACIONALNOG RAZVITKA

Povećanje BDP-a, zaposlenosti, prihoda i standarda življenja Veća konkurentnost nacionalnog gospodarstva Uravnoteženje nejednakosti izmeñu regija, u svezi s urbano-ruralnim razvitkom

OPĆI CILJEVI PROGRAMA ARDP Poboljšana konkurentnost i učinkovitost primarne proizvodnje Poboljšana konkurentnost i učinkovitost prerade i trženja Poboljšana kvaliteta i higijenski standardi, kao i standardi okoliša i dobrobiti životinja Dodatne mogućnosti zapošljavanja i prihoda za poljoprivrednike i sve ljude koji žive u ruralnim područjima što vodi poboljšanju životnih i radnih uvjeta Postizanje održivog ruralnog razvitka kroz optimizirani i uravnoteženi gospodarski razvitak, očuvanje okoliša i socijalnu koheziju.

Mjera 1: Ulaganje u poljoprivredna gospodarstva Podmjere: 1.1 Ulaganja u proizvodnju mlijeka (krave muzare), mesa (goveda i svinje) i peradi (meso i jaja) 1.2 Ulaganja u proizvodnju voća i povrća 1.3 Ulaganja u skladištenje poljoprivrednih nasada

Mjera 2: Ojačanje i unapreñenje kapaciteta za preradu i trženje poljoprivrednih i ribarskih proizvoda Podmjere: 2.1 Unapreñenje prerade i trženja mlijeka i mliječnih proizvoda 2.2 Unapreñenje prerade i trženja mesa 2.3 Unapreñenje prerade i trženja ribe i školjki 2.4 Unapreñenje prerade i trženja voća i povrća

Mjere 3: Unapreñenje ruralne infrastrukture

Podmjere: 3.1 Unapreñenje cestovne infrastrukture 3.2 Unapreñenje protupožarnih putova 3.3 Unapreñenje nerazvrstanih cesta koje spajaju raspršena poljoprivredna gospodarstva 3.4 Unapreñenje kanalizacijskog sustava i postrojenja za obradu otpadnih voda 3.5 Unapreñenje toplana koje koriste otpad i/ili nusproizvode iz poljoprivrede i/ili ribarstva

Prioritet 3 Razvitak ruralne

infrastrukture

Prioritet 2 Unapreñenje

pristupa tržištu

Prioritet 1 Razvitak ruralnog

gospodarstva

Specifi čni ci lj Ojačanje i unapreñenje

kapaciteta poljoprivredne proizvodnje

Specifi čni cilj Ojačanje i unapreñenje kapaciteta za

preradu i trženje poljoprivrednih i ribarskih proizvoda

Specifi čni cilj Stvaranje boljih životnih uvjeta u

ruralnim područjima unapreñenjem ruralne infrastrukture

NACIONALNI CILJEVI Povećanje ruralnih prihoda Veća konkurentnost sektora poljoprivrede i prerade hrane Razvitak održivih poljoprivrednih dobara

OPĆI CILJEVI PROGRAMA SAPARD: Provedba pravne stečevine Zajednice koja se odnosi na Zajedničku poljoprivrednu politiku i srodne politike. Rješavanje prioriteta i specifičnih problema održive adaptacije u poljoprivrednom sektoru i ruralnim područjima Republike Hrvatske

NACIONALNI CILJEVI Meñunarodna i suradnja s EU-om

4. ODABRANE MJERE

MJERA: ULAGANJA U POLJOPRIVREDNA GOSPODARSTVA

4.1.1. UVOD

Poljoprivreda je glavni izvor prihoda i sredstvo življenja za ruralno stanovništvo Republike Hrvatske. Problematična privatizacija poduzeća i zemljišta koja su prije bila u državnom vlasništvu, osiromašenje stočne populacije (pogotovo goveda) za 40% za vrijeme ratnog razdoblja, kao i zagañenje obradivih površina i pašnjaka minama koje se još uvijek nalaze na 31.000 ha površine, oblikovalo je strukturu poljoprivredne proizvodnje. Promoviranje konkurentnosti poljoprivrednika i povećanje prihoda ruralne populacije je jedan od preduvjeta za socijalnu stabilnost u Republici Hrvatskoj.

U 2003. godini, 76% krava muzara bilo je smješteno na malim proizvodnim jedinicama s prosjekom od otprilike 3 životinje po poljoprivrednom gospodarstvu. U skladu sa sveukupnim porastom obujma proizvedenog mlijeka, kvaliteta sirovog mlijeka se poboljšala, iako samo 30% sirovog mlijeka zadovoljava meñunarodne standarde. Ipak, ulaganja u modernizaciju mljekarskih farmi su potrebna kako bi se ojačala održiva gospodarstva koja se mogu natjecati na tržištu, koja mogu povećati količinu i poboljšati kvalitetu mlijeka kako bi ono zadovoljilo potražnju tržišta u Republici Hrvatskoj koje nije pokriveno lokalnom proizvodnjom. Uzgoj stoke je još uvijek suočen s ogromnim strukturnim problemima zbog ubijanja otprilike 120.000 krava i steonih junica za vrijeme rata, što je očito smanjilo obujam proizvodnje i usporilo nužna podešavanja koja treba napraviti u sustavu tržišta. Danas se veći dio stoke drži na malim poljoprivrednim gospodarstvima (81,1% u 2003. godini). Većina mljekarskih farmi, kao i farmi za uzgoj stoke ne zadovoljavaju minimalnu razinu higijenskih standarda, standarda za dobrobit životinja i okoliš Europske unije, a to zahtijeva ulaganje u komercijalna poljoprivredna gospodarstva.

Slična situacija može se primijeniti i na sektor uzgoja svinja koji se većim dijelom temelji na miješanim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima s malim jedinicama i zastarjelim nastambama za životinje i opremom. Potrebno je uložiti napore za restrukturiranje ovog sektora kako bi se povećala kvaliteta mesa i kako bi se zadovoljili rastući zahtjevi za svinjskim mesom na domaćem tržištu koji trenutno nisu zadovoljeni (stopa samodostatnosti za 2001. – 2003.: 82%).

Proizvodnja peradi organizirana je u velikim proizvodnim jedinicama s nekoliko proizvoñača, koji se ponekad udružuju sa specijaliziranim obiteljskim farmama, osobito za proizvodnju mesa peradi. Peradarske farme ne zadovoljavaju minimalnu razinu standarda za dobrobit životinja i okoliš Europske unije pa su potrebna ulaganja za prilagoñavanje traženim standardima.

Povrće se uzgaja na oko 72,433 hektara (2003.), što predstavlja 5% od ukupnih površina oranica i vrtova. U posljednjem petogodišnjem razdoblju nema većeg trenda širenja površina pod povrćem, kako kod uzgoja na otvorenom, tako i kod uzgoja u zaštićenim prostorima. Otprilike 40 ha povrća s 3.500 t proizvodnog obujma uzgaja se u plastenicima, od kojih većinu karakterizira zastarjela tehnologija. Voćnjaci zauzimaju otprilike 68.000 ha ili 2.2% poljoprivrednog zemljišta, prosječna godišnja proizvodnja voća iznosi do 161.000 tona. Otprilike 95% voćnjaka je u vlasništvu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, što usitnjava proizvodnju i smanjuje produktivnost i kvalitetu proizvoda. . Ipak, česta razdoblja suša predstavljaju – osim nepovoljne proizvodne strukture – glavne rizike zbog nedostatka

opreme za navodnjavanje na poljoprivrednom gospodarstvu. Uvoñenje radnointenzivne proizvodnje povrća u modernim plastenicima, kao i sustava za navodnjavanje, unapreñenje skladišnih kapaciteta, opreme za berbu, skladištenja i prerade voća i povrća poboljšat će strukturu proizvodnje, kvalitetu proizvoda i povećanje prihoda poljoprivrednika, kao i mogućnosti zaposlenja u ruralnim područjima.

Postojeća skladišta i sušare za žitarice i uljarice izgrañena su u vrijeme socijalizma i nisu usklañena s promjenama u sustavu proizvodnje. Kvalitetna skladišta i sušare na poljoprivrednim gospodarstvima potrebne su za poboljšanje kvalitete proizvoda te za ojačanje položaja manjih farmi na tržištu.

4.1.2. CILJEVI Ova je mjera usmjerena na doprinos provoñenju Zajedničke poljoprivredne politike i ostalih srodnih politika unutar dosega ulaganja u poljoprivredna gospodarstva, posebice za:

� unapreñenje kakvoće proizvoda;

� smanjenje troškova proizvodnje te time povećanje konkurentnosti;

� modernizacija sustava proizvodnje s ciljem smanjenja onečišćenja okoliša putem poljoprivredne proizvodnje;

� unapreñenje higijenskih, veterinarskih i ekoloških standarda na poljoprivrednim gospodarstvima.

4.1.3. POVEZANOST S DRUGIM MJERAMA Unutar ovog programa, ova mjera nadopunjuje provedbu mjere "Unapreñenje prerade i trženja poljoprivrednih i ribarskih proizvoda" i “Unapreñenje ruralne infrastrukture”. Poboljšanjima u preradi i trženju stvara se razvitak konkurentnih gospodarstava, jednako u preradi kao i u primarnoj proizvodnji. Poboljšanjem ruralne komunalne infrastrukture poboljšavaju se životni i radni uvjeti seoskog stanovništva i stvaraju bolji uvjeti za poduzetništvo u ruralnom prostoru. SAPARD mjera "Ulaganje u poljoprivredna gospodarstva" komplementarna je takoñer i s nacionalnim mjerama. SAPARD mjera "Ulaganje u poljoprivredna gospodarstva" ubrzava usklañivanje poljoprivredne proizvodnje sa standardima Europske unije. SAPARD mjera je više orijentirana na rekonstrukciju održivih poljoprivrednih gospodarstava. Nacionalne mjere za ulaganja, naprotiv, su još uvijek više orijentirane na povećanje profitabilnosti, učinka i konkurentnosti proizvodnje. Nacionalne mjere za ulaganja na poljoprivrednim gospodarstvima osmišljene su samo za komercijalna poljoprivredna gospodarstva (većinom male obiteljske farme) koja koriste komercijalni kredit za ulaganja na poljoprivrednom dobru.

4.1.4. PRIORITETNI SEKTORI U skladu s analizom sektora i ciljevima postavljenim u SAPARD strategiji za Republiku Hrvatsku, subvencioniraju se sljedeći podsektori:

A) Proizvodnja kravljeg mlijeka, mesa (goveñeg, svinjskog i mesa peradi) i jaja. B) Proizvodnja, berba, skladištenje i prerada (na poljoprivrednom dobru) voća i povrća C) Skladištenje žitarica i sjemena uljarica

4.1.5 DOZVOLJENA ULAGANJA A) Sektor proizvodnje mlijeka (kravljeg), mesa (goveñeg, svinjskog i mesa peradi) i jaja:

1. Ulaganje u izgradnju i/ili adaptaciju gospodarskih objekata i štala za goveda, svinje i perad, uključujući opremu; 2. Ulaganje u mehanizaciju proizvodnje mlijeka, ureñaje za mužu, opremu za hlañenje I

skladištenje mlijeka na farmi, te razvoj prikladnih prostora za hlañenje i skladištenje mlijeka.

3. Ulaganje u opremu za gnojenje, tankove za čuvanje stajskog gnojiva, uključujući specijalizirana sredstva za transport gnojiva;

B) Sektor proizvodnje voća i povrća:

1. Ulaganje u izgradnju i/ili adaptaciju staklenika i plastenika,

2. Ulaganje u opremanje staklenika i plastenika,

3. Ulaganje u izgradnju i opremanje skladišnih kapaciteta (uključujući i one s kondicioniranim uvjetima),

4. Ulaganje u opremu za berbu, preradu i pakiranje voća i povrća (na poljoprivrednom dobru),

5. Ulaganje u sustav navodnjavanja na poljoprivrednom gospodarstvu (uključujući kompjutersku opremu) za voće i povrće.

C) Sektor proizvodnje žitarica i uljarica:

1. Ulaganje u izgradnju, adaptaciju i/ili opremanje sušara i skladišta za žitarice i uljarice.

4.1.6 KRITERIJI ZA ODABIR

A) Opći (mogu se primijeniti na sve projekte unutar ove mjere)

1. Projekt osigurava sukladnost sa standardima Zajednice koji se odnose na higijenske, veterinarske, sanitarne standarde, standarde za kvalitetu hrane, dobrobit životinja i okoliš po završetku njegove provedbe.

2. Potrebno je podnijeti prethodnu procjenu projekta . Ukoliko se može primijeniti, procjena utjecaja na okoliš će se provesti prije ulaganja sukladno Zakonu o procjeni utjecaja okoliša (u skladu s Direktivama EU-a 85/337/EEZ i 97/11/EZ, uključujući Prilog I. i II.).

3. Podnositelj zahtjeva mora biti registriran u Poljoprivrednom registru i mora plaćati PDV. 4. Poljoprivredno gospodarstvo kojem je odobrena pomoć zadovoljava nacionalne

minimalne standarde koji se odnose na okoliš, veterinu, higijenu i dobrobit životinja, kad je to primjenjivo, te u vrijeme kada se donese odluka za odobrenje potpore (pogledajte nacionalne standarde koji se odnose na okoliš, higijenu i dobrobit životinja).

5. Na područjima u kojima su minimalni standardi koji se odnose na okoliš, higijenu i dobrobit životinja povezani s pravnom stečevinom Zajednice nedavno uvedeni u vrijeme zaprimanja zahtjeva, odluka za odobrenje potpore je uvjetna na poljoprivrednim gospodarstvima koja zadovoljavaju te nove standarde do završetka realizacije investicija.

6. Podnositelj zahtjeva bi u poslovnom planu trebao demonstrirati ekonomsku održivost poljoprivrednog gospodarstva u završnoj fazi realizacije projekta (izračunavanje gospodarske održivosti korisnika je pokazano u Prilogu 10.12).

7. Poslovni planovi se izrañuju sukladno standardnim zahtjevima banaka: za ulaganja do 20.000 eura u pojednostavljenom obliku, za ulaganja veća od 20.000 eura se mora izraditi kompletni poslovni plan.

8. Potpora se ne smije odobriti za ulaganja koja za cilj imaju povećanje proizvodnje za koje nije moguće pronaći uobičajena prodajna mjesta.

9. Podnositelj zahtjeva nema neplaćenih nacionalnih poreznih dugovanja.

10. Podnositelj zahtjeva mora imati završenu poljoprivrednu školu ili diplomu agronomskog, veterinarskog ili prehrambeno-biotehnološkog fakulteta ili profesionalne isprave koje dokazuju odgovarajuću specijalizaciju na poljoprivrednom gospodarstvu u trajanju od najmanje dvije godine.

B) Posebni kriteriji za projekte koji se tiču sektora mlijeka, mesa i peradi (meso i jaja): 1. Korisnik mora u svom poslovnom planu pokazati da ima najmanje 20 muznih krava), ili 40 grla goveda), ili 100 krmača ili 1000 svinja za tov po turnusu, ili 10.000 kokoši nesilica, ili 5.000 brojlera po turnusu (ovisno o vrsti investicija) do završetka investicije 2. Za investicije u izgradnju poljoprivrednih dobara za stočarstvo, podnositelji zahtjeva moraju demonstrirati po završetku projekta da se gnojivom upravljalo u skladu sa standardima Europske unije (detalji će biti razrañeni u «Pravilniku o provedbi programa SAPARD»). C) Posebni kriteriji za sektor voća i povrća: Minimalna veličina plastenika i staklenika iznosi 1000 m2. D) Posebni kriteriji za sektor skladištenja žitarica i uljarica: Kapacitet skladištenja dozvoljen za ulaganje iznosi od min. 100 t, do 1000 tona za gospodarstva koja proizvode žitarice i/ili uljarice.

4.1.7 DOZVOLJENI TROŠKOVI Troškovi će se smatrati dozvoljenima za potporu ukoliko ispunjavaju zahtjeve navedene u članku 4., odjeljku B Višegodišnjeg sporazuma o financiranju (MAFA) izmeñu Komisije Europskih zajednica u ime EZ-a i Republike Hrvatske.

� nova oprema i mehanizacija uključujući kompjuterske programe;

� novi materijali za izgradnju;

� troškovi gradnje/adaptacije na temelju ugovora s trećom stranom (isključujući vlastite troškove)

� opći troškovi, poput naknada za arhitekte, inženjere i konzultante, studija provedivosti, patenata i licenci, iznose maksimalno 12% ukupnih izdataka isključujući ove opće troškove, od kojih troškovi poslovnih planova mogu iznositi do 2%, ali nikako više od 3000 eura;

� dozvoljeni troškovi ne uključujući PDV;

� odabrane usluge, radovi, oprema i nabavke robe moraju poticati iz zemalja navedenih u Odjeljku A, članku 14. stavkom 2.7. Višegodišnjeg sporazuma o financiranju. Isti se uvjeti odnose i na zalihe i opremu kupljenu od strane izvoñača za radove ili ugovore o uslugama, ukoliko su zalihe i oprema predodreñeni da postanu vlasništvo projekta nakon isteka ugovora.

4.1.8. KRAJNJI KORISNICI Fizičke i pravne osobe, privatna i obiteljska poljoprivredna gospodarstva odreñena Zakonom o poljoprivredi (NN br. 66/01), upisana u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva.

4.1.9 RAZINA POMOĆI Količina javne pomoći iznosi 50% od ukupnog dozvoljenog izdatka. Iznos javne pomoći po korisniku za ovu je mjeru ograničen na maksimalan iznos od 2,5 milijuna kuna (0,3 milijuna eura). Plaćanja za ulaganja mogu biti obročna, u skladu s detaljima utvrñenim u ugovoru potpisanim s Ravnateljstvom za tržišnu i strukturnu potporu u poljoprivredi.

4.1.10 INDIKATIVNI PRORAČUN

Javni izdaci Privatni doprinos

Ukupno EU NAC. Godina

Ukupni dozvoljeni trošak EUR

EUR % EUR % EUR % EUR % 2006 13,32 mln. 6,66 50 5 75 1,66 25 6,66 50

4.1.11 RASPODJELA SREDSTAVA PO SEKTORIMA

Sektor % Mlijeko, meso i perad 70 Voće i povrće 20 Žitarice 10 UKUPNO 100

4.1.12 POKAZATELJI

4.1.12.1 Pokazatelji proizvodnje Očekivani broj dozvoljenih projekata: 1. Sektor proizvodnje mlijeka 12 2. Sektor uzgoja goveda i svinja (meso) 16 3. Sektor peradarstva (meso i jaja) 4 4. Sektor voća:

Oprema za berbu 10 Oprema za navodnjavanje poljoprivrednog dobra 5

5. Sektor povrća: Staklenici i plastenici 10

Oprema za berbu/skladištenje/preradu 10 Oprema za navodnjavanje poljoprivrednog dobra 5

6. Skladišta/sušare za žitarice i uljarice 7

Ukupno 79

4.1.12.2. Pokazatelji rezultata 1. Povećanje udjela obujma sirovog mlijeka A kvalitete u ukupnom proizvodnom obujmu na

subvencioniranim poljoprivrednim gospodarstvima (na poljoprivrednom dobru) 90 %

2. Udio subvencioniranih poljoprivrednih gospodarstava za unapreñenje skladištenja /obogaćivanja zemlje gnojivom 50 %

3. Udio subvencioniranih poljoprivrednih gospodarstva koji zadovoljavaju standarde Europske unije za dobrobit životinja (bez obzira odnosi li se sufinanciranje na dobrobit životinja) 80 %

4. Udio subvencioniranih poljoprivrednih gospodarstva s poboljšanim skladištenje, rukovanjemi pakiranjem voća i povrća 50 %

5. Poboljšani kapaciteti za skladištenje žitarica i uljarica 7,000 t

4.1.12.3. Pokazatelji učinka

1. Povećanje bruto prihoda subvencioniranih poljoprivrednih gospodarstava 15%

2. Povećanje količine proizvodnje po hektaru na subvencioniranim poljoprivrednim gospodarstvima (osim za sektor žitarica i uljarica) 15%

3. Ukupan broj novih poslova na puno radno vrijeme (m/ž) 50 Ravnateljstvo za tržišnu i strukturnu potporu u poljoprivredi organizirat će nadzor nad pokazateljima za provoñenje mjere. Tijelo za provedbu programa podnijet će sve relevantne informacije Odboru za praćenje programa. Ukoliko se, kao rezultat primjene programa SAPARD, uoči značajno povećanje proizvodnje u sektorima osjetljivim za EU, Odbor za praćenje će predložiti odgovarajuće izmjene programa.

4.1.13 ADMINISTRATIVNI POSTUPCI

Mjeru provodi Ravnateljstvo za tržišnu i strukturnu potporu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva. Podnositelj zahtjeva pravovremeno dostavlja točno ispunjen zahtjev i poslovne planove, zajedno s ukupnom dokumentacijom propisanom natječajem Ravnateljstvu za tržišnu i strukturnu potporu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva. Zahtjevi se obrañuju po vremenu zaprimanja, a projekti koji su prihvatljivi za financiranje ugovaraju se do isteka alociranih sredstava. Detaljni administrativni postupci navedeni su u poglavlju 6.1.4.

4.1.14 ZEMLJOPISNA RASPROSTRANJENOST

Za potpore se mogu prijavljivati kandidati (potencijalni korisnici) s cijelog teritorija Republike Hrvatske.

4.2. MJERA: Unapreñenje prerade i trženjA Poljoprivrednih i ribljih proizvoda

4.2.1. UVOD Mjera za cilj ima unaprijediti tehnološke standarde pogona za preradu u sektorima mlijeka i mliječnih proizvoda, mesa, voća, povrća i ribljih proizvoda (uključujući školjke) kako bi ih uskladili s minimalnim standardima EU-a vezanim uz higijenu, dobrobit životinja i ekološke uvjete, kako bi se povećala njihova konkurentnost na tržištu te kako bi se poboljšali tržišni kanali za primarne poljoprivredne proizvoñače. Tijekom posljednjih nekoliko godina osnivanjem Središnjeg laboratorija za kontrolu u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda postignut je značajan napredak u smislu povećanja kvalitete mlijeka i higijenskih standarda kroz povećanje kvalitete svježeg mlijeka na razini gospodarstava te kontrole kvalitete mlijeka. Ipak, većina poduzeća prerañivača mlijeka i mliječnih proizvoda nije u skladu s higijenskim i ekološkim standardima koji se primjenjuju u EU niti posjeduje potrebne tehnologije za proširenje asortimana svojih mliječnih proizvoda u svrhu ispunjavanja zahtjeva lokalnih potrošača za visokokvalitetnim mliječnim proizvodima. Domaći preradbeni kapacitet pokriva tako samo oko 80% nacionalne potrošnje od čega mlijeko predstavlja 65,6 %, a osnovni mliječni proizvodi poput fermentiranih proizvoda predstavljaju 11,4 %, sir 4,5 % te ostali proizvodi 18,5%. Nadalje, ulaganja u sektor mlijeka i mliječnih proizvoda takoñer će razviti tržišne kanale za lokalne primarne poljoprivredne proizvoñače kroz poboljšani sustav sakupljanja. Tijekom procesa tranzicije i ratnog razdoblja, sektori prerade voća i povrća suočili su se s naglim padom u obliku kriterija količine i kvalitete prerañenih proizvoda. Danas se ovi sektori još nisu oporavili te ih karakteriziraju narušene prerañivačke i tržišne strukture. Danas oko 6 velikih poduzeća drži većinu ukupnog godišnjeg udjela na tržištu prerañenog voća i povrća u Hrvatskoj dok oko 30 ostalih registriranih srednjih i malih poduzetništva i zadruga rade uglavnom na regionalnoj i lokalnoj razini te drže manji udio tržišta. Kako bi bili konkurentni na lokalnom i meñunarodnom tržištu, srednja i mala poduzetništva moraju ulagati radi unapreñenja svojih tehnologija i proizvodnih kapaciteta kako bi proširili svoje asortimane i proizvodili visokokvalitetne proizvode koji zadovoljavaju standarde Europske unije. Nova ulaganja ili modernizacija postojećih kapaciteta srednjih i malih poduzetništva takoñer bi ohrabrila manja poljoprivredna poduzetništva da usmjeravaju svoje proizvode budući da prerañivačka poduzetništva ovise o ugovorima o isporuci kako bi se dobila dovoljna količina i kvaliteta primarnih poljoprivrednih proizvoda. U sektoru prerade mesa većina klaonica radi sa zastarjelim tehnologijama i s ograničenim kapacitetima. U lipnju 2005. godine u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva registrirano je 196 klaonica za kopitare i papkare, od kojih 12 ima odobrenje za izvoz, te 74 klaonice za perad, od kojih 13 ima odobrenje za izvoz. Samo njih 10 ima odobrenje u skladu sa standardima Europske unije. 90,7 % klaonica koje već ispunjavaju meñunarodne uvjete za izvoz smještene su u okolici Zagreba. Bitno je poticati ulaganja u održive klaonice koje imaju potencijal unaprijediti svoje pogone i tehnologije kako bi se uskladile s minimalnim standardima Europske unije u smislu higijene, dobrobiti životinja i

okoliša. Postoji potreba za davanjem potpore malim gospodarstvima kako bi postigli standardezbog specifičnih zemljopisnih pitanja u Hrvatskoj i potrebe brže pripreme hrane tijkom turističke sezone. S obzirom na obrañivače klaoničkog otpada i centre za sakupljanje strvina i životinjskog otpada, potrebna su ulaganja u unapreñenje pogona i tehnologija kako bi se postigli tehnički standardi koji omogućuju odvajanje klasificiranog životinjskog otpada te usklañenost s odgovarajućim standardima Europske unije koje dosada ne može ispuniti nijedan od pogona. Ribogojstvo i prerada ribe jedan je od rijetkih segmenata poljoprivredno prehrambene industrije u Hrvatskoj s pozitivnim saldom izvoza-uvoza. Istovremeno je i važan izvor zaposlenja za stanovništvo u ruralnim područjima, posebno na otocima. Ipak, u razdoblju nakon rata 1990-ih godina, ribarski se sektor suočio s nizom strukturnih problema. 4 velika poduzeća dominiraju sektorom prerade ribe kojeg uglavnom predstavlja niz manjih poduzetništva. Oprema i tehnologija koja se koristi u većini poduzeća je zastarjela, ne dopušta proširenje asortimana proizvoda te ne ispunjava zahtjeve za higijenom, dobrobiti životinja te ekološke zahtjeve Europske unije. Ulaganja u pogone za preradu ribe značajno će povećati kvalitetu gotovih proizvoda i povećati konkurentnost pogona za preradu na nacionalnom i meñunarodnom tržištu. Nijedan od purifikacijskih centara za školjkarstvo u Hrvatskoj nije opremljen modernom tehnologijom. Tako su potrebna ulaganja u izgradnju i unapreñenje tehnologija kako bi se osigurala kvaliteta proizvoda te ispunili minimalni standardi Europske unije za higijenu, dobrobit životinja te okoliš.

4.2.2 CILJEVI Opći je cilj ove mjere doprinos provedbi CAP-a i ostalih srodnih politika u domeni prerade i trženja poljoprivrednih i ribljih proizvoda, osobito:

� modernizirati pogone za preradu poljoprivrednih i ribarskih proizvoda i prilagoditi ih standardima Europske unije za higijenu, dobrobit životinja i okoliš;

� unaprijediti stanje u upravljanju životinjskim otpadom kroz ulaganja u obrañivače

klaoničkog otpada i centre za sakupljanje;

� unaprijediti marketinške kanale za primarne proizvoñače u u poljoprivrednom i ribljem sektoru olakšanim pristupom pogonima za preradu;

4.2.3. POVEZANOST S DRUGIMA MJERAMA SAPARD mjera "Unapreñenje prerade i trženja poljoprivrednih i ribljih proizvoda " nadopunjava provedbu mjere " Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva " i “Unapreñenje ruralne infrastrukture”. Bolji uvjeti prerade i trženja potiču i unapreñuju primarnu proizvodnju te racionalnu i učinkovitu preradu što rezultira sinergijskim učinkom za obje strane. Razvijena ruralna infrastruktura preduvjet je za poduzetnike. Nacionalne mjere u ovom području nisu razvijene. Jedina je iznimka program "Priprema za trženje poljoprivredno prehrambenih proizvoda " koji je orijentiran uglavnom na istraživanja, a njegova je praktična upotreba vrlo mala.

4.2.4. PRIORITETNI SEKTORI U sklopu mjere Unaprijeñenje prerade i trženja poljoprivrednih i ribljih proizvoda dat će se potpora sljedećim podsektorima:

A) mlijeko i mliječni proizvodi, B) meso, C) ribarstvo, D) voće i povrće.

4.2.5. DOZVOLJENA ULAGANJA

A) Mlijeko i mliječni proizvodi: 1. Ulaganja u izgradnju i/ili adaptaciju, dogradnju i/ili opremanje mljekara.

B) Meso i mesne prerañevine: 1. Ulaganje u adaptaciju, dogradnju i/ili opremanje klaonica. 2. Ulaganje u postojeće obrañivače klaoničkog otpada i/ili izgradnju i/ili adaptaciju i/ili adaptaciju centara za sakupljanje otpada životinjskog podrijetla.

C) Ribarstvo: 1. Ulaganja u izgradnju i/ili adaptaciju i/ili opremanje pogona za preradu ribe. 2. Ulaganje u opremu za hlañenje, preradu, pakiranje i trženje ribljih prerañevina, uključujući zbrinjavanje otpada kao i računalnu opremu. 3. Ulaganje u izgradnju i/ili opremanje purifikacijskih centara za školjkarstvo.

D) Voće i povrće: 1. Ulaganja u izgradnju i/ili adaptaciju i/ili opremanje pogona za preradu voća i povrća.

4.2.6. KRITERIJI ZA ODABIR

1. Predložena ulaganja tiču se poljoprivrednih proizvoda uključujući riblje proizvode kako je navedeno u Prilogu I. Ugovora. Poljoprivredni proizvodi, isključujući riblje proizvode moraju poticati iz Europske zajednice ili država pobrojanih u relevantnim člancima odjeljka H Višegodišnjeg sporazuma o financiranju.

2. Ulaganja na maloprodajnoj razini nisu prihvatljiva.

3. Ulaganje osigurava sukladnost s higijenskim, veterinarskim, sanitarnim standardima te standardima kvalitete hrane, dobrobiti životinja i okoliša Zajednice po završetku provedbe.

4. Potrebno je dostaviti prethodnu procjenu nacionalnih ekoloških i veterinarskih tijela. Prema potrebi, prije ulaganja izvršit će se procjena utjecaja na okoliš prema Zakonu o procjeni utjecaja na okoliš (sukladno direktivama Europske unije 85/337/EEZ i 97/11/EZ, uključujući Prilog I. i II.).

5. Poduzeće kojem je dana pomoć poštuje nacionalne minimalne standarde vezane uz okoliš, veterinarstvo, higijenu i dobrobit životinja kad je to primjenjivo i u vrijeme kad je donesena odluka o dodjeli pomoći (vidi prilog 10.14).

6. Tamo gdje su, prema pravnoj stečevini Zajednice, minimalni standardi vezani uz okoliš, higijenu i dobrobit životinja u vrijeme primanja zahtjeva tek uvedeni, odluka o dodjeli potpore ovisit će o tome da poduzetništvo ispuni ove nove standarde do kraja realizacije ulaganja;

7. U slučaju ulaganja u mliječni, mesni i riblji sektor, podnositelj zahtjeva mora izraditi glavni plan koji će pokazati da će cijeli entitet poštivati standarde EU-a do završetka ulaganja

8. Ulaganje provedeno u ribljem sektoru mora zadovoljavati Uredbu Vijeća (EZ-a) br. 2792/1999 od 17. prosinca 1999. koja predviña detaljna pravila i rješenja vezano uz strukturnu pomoć Zajednice u ribljem sektoru te Uredbu Vijeća (EZ-a) br. 2371/2002 od 20. prosinca 2002. o očuvanju i održivoj eksploataciji ribljih resursa prema Zajedničkoj ribarskoj politici.

9. Podnositelj zahtjeva mora izraditi poslovni plan koji će pokazati ekonomsku opravdanost i održivost ulaganja na kraju realizacije projekta (izračun ekonomske opravdanosti je pokazan u Prilogu 10.12).

10. Poslovni će se planovi izrañivati prema standardnim zahtjevima banaka: za ulaganja do 20.000 eura izrañuje se pojednostavljeni oblik, a za ulaganja koja premašuju 20.000 eura mora se izraditi potpuni poslovni plan.

11. Potpora se neće dodjeljivati za ulaganja čiji je cilj povećanje u proizvodnji za koju se ne mogu pronaći uobičajena prodajna mjesta.

12. Podnositelj zahtjeva nema dugova od neplaćenih poreza;

13. Za ulaganja nisu pogodni klaonički kapaciteti manji od (po smjeni od 8 sati): - 20 junadi ili - 50 svinja ili - 5.000 komada peradi.

14. Ulaganje u klaonice, mljekare i pogone za preradu ribe s EU izvoznim brojem nisu dozvoljena unutar ove mjere;

15. Ulaganja u mljekarski i sektor voća i povrća dozvoljena su samo za mala i srednja poduzeća (definicija u aneksu 10.16).

4.2.7. DOZVOLJENI IZDACI

� Izdaci će se smatrati dozvoljenim za potporu ako ispunjavaju zahtjeve koje predviña članak 4., odjeljak B. Višegodišnjeg sporazuma o financiranju izmeñu Komisije Europskih zajednica u ime Europske zajednice i Republike Hrvatske.

� Nova mehanizacija i oprema uključujući softwer;

� Novi materijali za izgradnju;

� Troškovi gradnje/adaptacije na temelju ugovora s trećim stranama (vlastiti troškovi isključeni)

� Opći troškovi, poput naknada arhitektima, inženjerima i konzultantima, studije provedivosti, patenti i dozvole do maksimalno 12% ukupnih izdataka isključujući ove

opće troškove, od kojih su troškovi za poslovne planove prihvatljivi do 3%, ali ne više od 5.000 eura.

� Odabrani troškovi se definiraju bez PDV-a.

� Odabrane usluge, radovi, oprema i nabavke robe moraju poticati iz zemalja navedenih o Odjeljku A, članku 14. stavkom 2.7. Višegodišnjeg sporazuma o financiranju.

� Troškovi uvoñenja HACCP-a ili ISO standarda.

4.2.8. KRAJNJI KORISNICI Krajnji korisnici potpore za preradu i trženje poljoprivrednih i ribljih proizvoda su fizičke osobe, pravne osobe, poduzeća u privatnom vlasništvu registrirani za predmetne djelatnosti. Kod ulaganja u centre za skupljanje životinjskog otpada prioritet će biti dan ulaganjima u mjesta (i 100 km oko njih) poborjana u poglavlju 1.3.4, za svako odreñeno područje.

4.2.9 RAZINA POMOĆI Javna je pomoć ograničena na 50% ukupnih dozvoljenih troškova ulaganja. Razina pomoći SAPARD programa ograničena je na 10 milijuna HRK (1,3 milijuna eura.) po projektu. Isplate za ulaganja se mogu obavljati u obrocima sukladno pojedinostima utvrñenima u ugovoru potpisanom s Ravnateljstvom za tržišnu i strukturnu potporu u poljoprivredi (RTSPP).

4.2.10 INDIKATIVNI PRORAČUN 1. RASPODJELA SREDSTAVA

javni izdaci Privatni udio Ukupno EU NAC. God.

Ukupan iznos ulaganja EUR

EUR % EUR % EUR % EUR % 2006 26 mil. 13 50 9,75 75 3,25 25 13 50

4.2.11. RASPODJELA SREDSTAVA PO SEKTORIMA

Sektor % Mlijeko 35

Meso 45 Riba i školjke 10 Povrće i voće 10 UKUPNO 100

4.2.12. POKAZATELJI

4.2.12.1. POKAZATELJI PROIZVODNJE

Očekivani broj projekata odobrenih za potporu: 1. Mlijeko i mliječni proizvodi: 5 2. Meso: Klaonice: 5 Obrañivači klaoničkog otpada i centri za sakupljanje 10 3. Ribe i školjke: 4 4. Povrće i voće: 6 Ukupno: 30

4.2.12.2 POKAZATELJI REZULTATA 1. Broj subvencioniranih objekata koji zadovoljavaju standarde Europske unije (60 %) 2. Ukupni životinjski otpad sakupljen/prerañen u skladu sa standardima EU-a (40 %) 3. Udio subvencioniranih ulaganja u preradi i trženju vezano uz zdravlje i dobrobit

a. od kojih s ciljem unapreñenja hranjive i higijenske kvalitete proizvoda za ljudsku upotrebu (75 %)

b. od kojih s ciljem unapreñenja uvjeta sigurnosti na radnom mjestu i higijenskih uvjeta (75 %)

c. od kojih s ciljem unapreñenja dobrobiti životinja (80 %) 4. Udio isporučenih primarnih poljoprivrednih proizvoda od ukupnog kapaciteta prerade u

subvencioniranim poduzećima na temelju izravnih ugovora s poljoprivrednicima (15%).

4.2.12.3. POKAZATELJI UČINKA 1. Povećanje bruto dohotka subvencioniranih pogona za preradu (15%) 2. Unaprijeñeno iskorištenje kapaciteta u subvencioniranim prerañivačkim i tržišnim

granama (20%)

3. Dodana vrijednost u subvencioniranim prerañivačkim i tržišnim granama (15%) 4. Broj radnih mjesta s punim radnim vremenom (m/ž) (35) Agencija SAPARD će organizirati nadzor nad pokazateljima provedbe mjere. Tijelo za provedbu programa podnijet će Odboru za praćenje sve informacije relevantne za program. U slučajevima gdje se kao rezultat provedbe programa SAPARD uoči značajno povećanje u proizvodnim kapacitetima u sektorima osjetljivima za Europsku uniju, Odbor za praćenje predložit će odgovarajuće izmjene programa.

4.2.13. ADMINISTRATIVNI POSTUPCI Mjeru provodi Ravnateljstvo za tržišnu i strukturnu potporu MPŠVG-A.Svi podnositelji zahtjeva moraju Ravnateljstvu za tržišnu i strukturnu potporu MPŠVG-a pravovremeno dostaviti točno ispunjene zahtjeve i poslovne planove zajedno s ostalom potrebnom dokumentacijom. Zahtjevi će se obrañivati prema redoslijedu zaprimanja, a projekti odabrani za financiranje ugovarat će se do isteka dodijeljenih sredstava. Detaljni administrativni postupci navedeni su u poglavlju 6.1.4.

4.2.14. ZEMLJOPISNO PODRUČJE PRIMJENE Mjera se primjenjuje na cijeli teritorij Republike Hrvatske.

4.3. MJERA: RAZVITAK I UNAPRE ðENJE RURALNE INFRASTRUKTURE

4.3.1. UVOD Poticanje razvitka i unapreñenja osnovne infrastrukture jedan je od preduvjeta za razvitak uravnoteženog gospodarskog rasta u ruralnom području i unapreñenje društveno-gospodarskih životnih uvjeta ruralnog stanovništva u Hrvatskoj. Prevladavaju velike regionalne razlike kao i urbano-ruralne nejednakosti u smislu kvantitativnih i kvalitativnih aspekata postojeće lokalne infrastrukture što je djelomično prouzročeno i ratom. Glavne razlike izmeñu ruralnih i urbanih područja su u kanalizacijskim sustavima i sustavima opskrbe vodom. U nekim županijama (npr. Brodsko-posavska) do 28% stanova smještenih u ruralnim područjima nisu spojeni na kanalizacijski sustav, a 23% ruralnih kućanstava nemaju opskrbu tekućom vodom. S obzirom na prihvatljivost ulaganja u kanalizacijske sustave i sustave obrade otpadnih voda u općine unutar županija koje imaju ROP-ove treba dati poticaje drugim županijama da razviju svoje ROP-ove. Daljnja prepreka društveno-gospodarskom razvitku je slabo stanje lokalne cestovne mreže. Postoji oko 10.535 km lokalnih cesta od kojih su 10 % nerazvrstane ceste. Od svih lokalnih cesta samo oko 18% je u dobrom stanju. Povećanje energetskog korištenja biomase definira se u strateškim aktivnostima Nacionalne šumarske politike i strategije. Jedan je od prioriteta korištenje organskog otpada iz poljoprivrede i šumarstva kao izvora grijanja kako bi se unaprijedili životni uvjeti ruralnog stanovništva i ekološka situacija. 2001. godine, samo je 29,3% (prema kriteriju Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj) odnosno 18,1% (prema kriteriju Europske unije) ruralnih kućanstava imalo centralno grijanje. Ulaganja u toplane koje koriste biomasu popravit će ovu situaciju u bitnim zgradama kao što su vrtići, škole, ambulante itd. U obalnim dijelovima, velik problem i rizik za ruralna kućanstva i ruralno gospodarstvo predstavljaju šumski požari, jer svake godine unište oko 21.000 ha šumskih i ostalih površina (prosjek se odnosi na šumske požare koji su se dogodili u razdoblju od 1998-2004). Prosječna površina uništena po požaru na području krša iznosi do 72,15 ha/požar. Glavni razlog velike opožarene površine po jednom požaru na kršu je u neprohodnosti terena i nedovoljnoj količini protupožarnih putova i cesta što onemogućava brze i učinkovite intervencije. Učinkovit sustav zaštite od požara zahtijeva izgradnju i održavanje protupožarnih putova. Uz to, u Mediteranskoj su regiji poljoprivredne površine vrlo fragmentirane i nalaze se unutar šuma. Jedan od razloga napuštanja poljoprivrednih površina je nemogućnost pristupa tim površinama, upravo zbog manjka višenamjenskih protupožarnih putova.

4.3.2. CILJEVI Opći je cilj ove mjere doprinos provedbi CAP-a i ostalih srodnih politika u domeni razvitka osnovne ruralne infrastrukture, osobito:

� Razvitak i unapreñenje osnovne infrastrukture za poticanje gospodarskih i društvenih

aktivnosti za uravnotežen rast � Unapreñenje uvjeta života i rada u ruralnim područjima � Unapreñenje ruralne depopulacijske situacije, najčešće poticanje aktivnog

stanovništva da ostane i/ili da se vrati u ruralna područja.

4.3.3. POVEZANOST S OSTALIM MJERAMA Osnovna infrastruktura jedan je od preduvjeta za razvitak uravnoteženog ruralnog gospodarstva i za poboljšanje društveno-gospodarskih životnih uvjeta ruralnog stanovništva. Stoga je potpora razvitku i unapreñenju infrastrukture usko povezana s mjerama “Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva ” i “Unapreñenje prerade i trženja poljoprivrednih i ribljih proizvoda”.

4.3.4. PRIORITETNI SEKTORI Sukladno sektorskoj analizi i ciljevima postavljenima u strategiji SAPARD dat će se potporu sljedećim podsektorima:

a. Javne nerazvrstane ceste

b. Šumski protupožarni putovi /višenamjenske ceste

c. Kanalizacijski sustav i pogoni za pročišćavanje otpadnih voda

d. Toplane koje koriste otpad i/ili nusproizvode iz poljoprivrede i/ili šumarstva

4.3.5. DOZVOLJENA ULAGANJA a. Ulaganja u izgradnju i/ili adaptaciju javnih nerazvrstanih cesta koje povezuju

gospodarstva smještena u poljoprivrednim zonama ucrtanim u općinskim prostornim planovima

b. Ulaganja u izgradnju i/ili adaptaciju šumskih protupožarnih putova/ višenamjenskih cesta (vidi definiciju u 1.1.4.7.)

c. Ulaganja u izgradnju i/ili adaptaciju kanalizacijskog sustava i pogona za pročišćavanje otpadnih voda.

d. Ulaganja u izgradnju i/ili adaptaciju toplana koje koriste organski otpad iz poljoprivrede i/ili šumarstva.

4.3.6. KRITERIJI ZA ODABIR

1. Projekt po dovršetku provedbe osigurava sukladnost sa standardima Zajednice vezanima uz okoliš.

2. Potrebno je dostaviti prethodnu procjenu ovih stavki. Ukoliko je to primjenjivo treba provesti procjenu učinka na okoliš prije ulaganja sukladno Zakonu o procjeni učinka na okoliš (u skladu s Direktivama EU-a 85/337/EEZ i 97/11/EZ, ukljućujući Prilog I. i II).

3. Ulaganja pod prioritetnim sektorom br. A dozvoljena su samo ako se provode u poljoprivrednim područjima navedenima u prostornom planu općina.

4. Ulaganja pod prioritetnim sektorom br. B dozvoljena su samo ako se provode u zonama I. i II. navedenima u općinskom Planu protupožarne zaštite.

5. Sukladnost s Regionalnim operativnim programom za ulaganja pod prioritetnim sektorom C (kanalizacija, otpadne vode) (za županije s pripremljenim i odobrenim Regionalnim operativnim programima (ROP)).

6. Plan ulaganja i provedivosti koji pokazuje rentabilnost ulaganja u projekt (za toplane) i dugoročni ugovor o opskrbi otpadom za opskrbu javnih zgrada energijom.

4.3.7. DOZVOLJENI IZDACI Izdaci će se smatrati dozvoljenim za potporu ako ispunjavaju zahtjeve koje predviña članak 4, Odjeljak B. Višegodišnjeg sporazuma o financiranju izmeñu Komisije Europskih zajednica u ime Europske zajednice i Republike Hrvatske.

� Nova oprema i mehanizacija uključujući računalnu opremu i programe (za toplane i pogone za pročišćavanje otpadnih voda);

� Novi materijali za izgradnju;

� Troškovi gradnje/adaptacije na temelju ugovora s trećom stranom (vlastiti troškovi isključeni)

� Opći troškovi, poput naknada arhitektima, inženjerima i konzultantima, studije provedivosti, poslovni planovi, patenti i dozvole izravno vezani uz rad izvoditelja projekta do maksimalno 12% ukupnih izdataka isključujući ove opće troškove.

� Kako bi se projekt odabrao za potporu Zajednice, sve usluge, radovi, mašinerija i potrošni materijali moraju potjecati iz Zajednice ili država spomenutih u članku 14. (stavak 2.7) Odjeljak A. Višegodišnjeg sporazuma o financiranju (MAFA).

4.3.8. KRAJNJI KORISNICI Korisnici ulaganja u ruralnu infrastrukturu su općine do 10.000 stanovnika (prema Popisu iz 2001) kako slijedi:

• Korisnici ulaganja u šumske protupožarne putove/ višenamjenske ceste su općine u zonama I. i II. opasnosti od požara.

• Za ulaganja u nerazvrstane ceste u svrhu spajanja udaljenih poljoprivrednih dobara u

poljoprivrednim zonama ucrtanim u općinske prostorne planove u obzir dolaze sve općine na cijelom teritoriju Republike Hrvatske.

• Općine u županijama s pripremljenim ROP-ovima su korisnici podmjere vezane uz

kanalizacijski sustav i pogone za pročišćavanje otpadnih voda.

• Za toplane će korisnici biti općine u područjima visokog potencijala kako je definirano u Poglavlju 1.5.2.

4.3.9. RAZINA POMOĆI Za vrstu infrastrukturnog projekta, koji ne donosi značajan neto prihod, javna pomoć iznosi 100% ukupnih dozvoljenih izdataka (doprinos EZ-a je 75%, a nacionalni 25%). Za ostala ulaganja u infrastrukturu javna se pomoć daje u iznosu od 50% ukupnih odabranih troškova. Iznos pomoći po korisniku ograničen je na: 3 mil. HRK po korisniku za projekt nerazvrstanih cesta i šumskih protupožarnih putova/ višenamjenskih cesta (oko 411.000 eura) 7 mil. HRK po korisniku za projekt kanalizacijskog sustava i pogona za pročišćavanje otpadnih voda (oko 960.000 eura) 5 mil. HRK za projekt toplana (oko 685.000 eura) Isplate za ulaganja se mogu obavljati u obrocima sukladno pojedinostima utvrñenima u ugovoru potpisanom s Ravnateljstvom za tržišnu i strukturnu potporu u poljoprivredi (RTSPP).

4.3.10. INDIKATIVNI PRORAČUN

javni izdaci Ukupno EU NAC. God.

Ukupan iznos investicija EUR mil Mil

EUR %

Mil EUR

% Mil EUR

%

2006 13,33 13,33 100 10 75 3,33 25

4.3.11. RASPODJELA SREDSTAVA PO SEKTORIMA

Sektor % Šumski protupožarni putovi i nerazvrstane ceste

40

Kanalizacija i pročistači 45 Toplane 15 UKUPNO 100

4.3.12. POKAZATELJI

4.3.12.1. Pokazatelji proizvodnje Očekivani broj projekata od kojih: 1. Cestovna infrastruktura

- Protupožarni putovi 90 - Nerazvrstane ceste 40

2. Kanalizacijski sustavi 2 3. Pogoni za pročišćavanje otpadnih voda 4 4. Toplane 6

UKUPNO 142

4.3.12.2. Pokazatelji rezultata 1. Broj km izgrañenih ili popravljenih šumskih protupožarnih putova 145 2. Broj km izgrañenih ili popravljenih nerazvrstanih cesta 48 3. Broj km izgrañenih kanalizacijskih sustava 12,5 4. Instalirani kapacitet grijanja (MW) (4,5)

4.3.12.3 Pokazatelji učinka 1. Povećana količina otpadnih voda koja prolazi kroz primarnu obradu (%) i sekundarnu obradu (%)

2. Broj zgrada/poslovanja povezanih s novim kanalizacijskim sustavom (75). 3. Broj zgrada povezanih s toplanama koje koriste biomasu (24)

4.3.13. ADMINISTRATIVNI POSTUPCI Mjeru provodi Ravnateljstvo za tržišnu i strukturnu potporu, MPŠVG. Svi podnositelji zahtjeva moraju Ravnateljstvu za tržišnu i strukturnu potporu MPŠVG-a pravovremeno dostaviti točno ispunjene zahtjeve i poslovne planove za ulaganja u toplane, zajedno s ostalom potrebnom dokumentacijom.

Zahtjevi će se obrañivati prema redoslijedu zaprimanja, a projekti odabrani za financiranje ugovarat će se do isteka dodijeljenih sredstava. Detaljni administrativni postupci navedeni su u poglavlju 6.1.4.

4.3.14. ZEMLJOPISNO PODRUČJE PRIMJENE Za ulaganja u nerazvrstane ceste prihvatljivi korisnici su sve općine Za ulaganja u protupožarne putove, prihvatljivi korisnici su općine u zonama I. i II. Opasnosti od požara. Općine u županijama s pripremljenim ROP-ovima su korisnici podmjere vezane uz kanalizacijski sustav i pogone za pročišćavanje otpadnih voda. Za toplane, korisnici su općine u područjima visokog potencijala (vidi popis u Poglavlju 1.5.2).

4.4. MJERA: TEHNI ČKA POMOĆ, INFORMATIVNE I PROMOTIVNE KAMPANJE

4.4.1. UVOD Ova mjera pokriva pružanje usluge tehničke pomoći. Ova je usluga opravdana za potporu troškovima vezanim uz provedbu Programa kako stoji u niže navedenom stavku 4.

Mjera se tiče samo tehničke pomoći pružene na temelju članka 2. 15. alineja Uredbe Vijeća (EZ-a) br. 1268/1999 (odnosno ne tiče se onog što proistječe iz članka 7. stavka 4. iste Uredbe).

4.4.2. POVEZANOST S OSTALIM MJERAMA

Ova mjera pruža ispunjavanje potreba tehničke pomoći za sve mjere Programa.

4.4.3. CILJEVI Ciljevi su ove mjere pružiti pomoć poglavito u provedbi i praćenju programa i njegovih mogućih naknadnih izmjena. Kao potpora ovim ciljevima, oni uključuju:

- Pružanje potpore za praćenje programa

- Osiguranje odgovarajućeg tijeka informacija i promocije

- Potporu studijama, posjetima i seminarima

- Pružanje potpore za vanjske stručnjake.

- Pružanje potpore za procjenu programa.

4.4.4. PODRUČJE PRIMJENE POMOĆI

Slijede aktivnosti dozvoljene pod ovom mjerom u svim slučajevima kad ih je odobrio predsjednik Odbora za praćenje: a) Izdaci za sastanke Odbora za praćenje, uključujući troškove svih stručnjaka i ostalih

sudionika kad se njihova prisutnost smatra neophodnom za učinkovit rad odbora. b) Ostali izdaci potrebni za izvršenje ovlaštenja Odbora za praćenje koja spadaju pod

sljedeće kategorije: - Stručna pomoć za razmatranje i pregled osnovnih odrednica i pokazatelja programa,

- Stručnjaci za pomoć ili savjetovanje Odbora za praćenje vezano uz provedbu i funkcioniranje rješenja praćenj,a

- Izdaci vezani uz sastanke i dodatne zadatke radnih grupa,

- Seminari. c) Izdaci za informativne i promotivne kampanje, uključujući troškove tiska i distribucije. d) Troškovi prijevoda i tumačenja osiguranih kao odgovor na zahtjeve Komisije, ne

uključujući one zatražene na temelju Odjeljka B. članka 5. stavka 1. i članka 5. stavka 2. prve rečenice Višegodišnjeg sporazuma.

e) Izdaci vezani uz posjete i seminare koji nisu organizirani na inicijativu Komisije. Svaki

posjet i seminar zahtijevat će podnošenje pravovremeno napisanog izvješća Odboru za praćenje.

f) Izdaci vezani uz posjete i seminare organizirane na inicijativu Komisije. g) Izdaci vezani uz pripremu mjera programa kako bi se osigurala njihova učinkovitost

uključujući one mjere gdje se primjena predviña tek u kasnijoj fazi.

h) Izdaci vezani uz tehničke ekspertize potrebne za izradu Kodeksa «Good Farming Practice Code» (GEF) i kriterija «Good Agricultural Conditions» (GAC) na temelju načela unakrsne usklañenosti.

Ovaj se popis sastavlja na temelju savjeta Komisije. U svjetlu iskustva stečenog u provedbi ove mjere hrvatska tijela pregledavaju gore navedeni popis aktivnosti i mogu zatražiti produljenje roka što bi zahtijevalo daljnju izmjenu programa. U svim slučajevima, za odobrenje izdataka potrebno je poštivati odredbe niže navedenog stavka 4.4.6.

4.4.5. KRAJNJI KORISNICI Korisnik aktivnosti u mjeri Tehničke pomoći je Upravljačko tijelo.

4.4.6. KRITERIJI ZA ODABIR O dozvoljenim se izdacima izvješćuje u kontekstu godišnjeg izvješća. Izdaci se takoñer mogu temeljiti i na fiksnim iznosima (poput po danu), u skladu s uvjetima i cijenama koje se primjenjuju u javnom sektoru u Hrvatskoj za slične akcije gdje nije uključeno sufinanciranje Zajednice. Svi izdaci što se tiče stručnjaka i ostalih sudionika ograničit će se na one iz i u države kandidate i države članice. Za ovu mjeru u obzir neće dolaziti aktivnosti koje financira ili koje su predviñene za financiranje unutar twinning sporazuma ili ostalih PHARE ili ISPA projekata.

4.4.7. RASPODJELA NOVČANIH SREDSTAVA Iako se iznos za tehničku pomoć u niže navedenoj tablici odnosi na veće iznose, doprinos Zajednice za izdatke pod točkama (a) do (e) i (g) ograničava se na 80% ukupnih javnih izdataka i ograničava se na iznos od 150.000 eura godišnje plus 0,3% doprinosa Zajednice predviñenog zaključenim Sporazumom/Sporazumima o godišnjem financiranju. Iznos kojeg odreñuje gore navedena formula može se uskladiti u svjetlu iskustva u primjeni mjere tehničke pomoći i mogućim izmjenama stavka 4. U slučaju izdataka pod točkom (f), doprinos Zajednice iznosi 100% ukupnih javnih izdataka unutar svih ograničenja i uvjeta koje Komisija može odrediti za odreñenu inicijativu.

Tablica 4-1: Indikativna financijska tablica za mjeru br. 4.4

4.4.8. POKAZATELJI 1. Broj promotivnih materijala za opće informiranje svih zainteresiranih strana (leci,

brošure) 2. Broj promotivnih kampanja 3. Broj podržanih zadataka stručnjaka 4. Broj sastanaka Odbora za praćenje 5. Broj radionica, seminara i konferencija 6. Broj studija o obradama i provedbi mjera programa

Javni izdaci Ukupno EU NAC. Godina EUR % EUR % EUR %

2006. 0.3125 100 0,250 80 0,0625 20

5. FINANCIJSKI PLAN, RAZINA POTPORE I RAZINA DOPRINOSA EU-a Sukladno članku 8. Uredbe (EZ-a) 1268/99, udio javnih sredstava u pojedinim mjerama je različit. Za ulaganja u okviru mjere „Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva“ udio javnih sredstava u ulaganjima je 50 %, a doprinos podnositelja zahtjeva je 50 %. U javnim sredstvima Europska komisija doprinosi sa 75 %, a Republika Hrvatska s 25 %. Za ulaganja u okviru mjere „Unapreñenje prerade i trženja poljoprivrednih i ribljih proizvoda“, odnos javnog financiranja i privatnog isti je kao i u prethodnoj mjeri, odnosno 50 % odobrenog ulaganja plaća se iz javnih sredstava, a 50 % iz privatnih. Javna sredstva financiranja čini 75 % sredstava Europske komisije i 25 % sredstava Republike Hrvatske. Za ulaganja u okviru mjere „Razvitak i unapreñenje ruralne infrastrukture“ ukupan potreban iznos financira se iz javnih sredstava. Ta sredstva čini 75 % sredstava Europske komisije i 25 % sredstava Republike hrvatske. Provedbu mjere „Tehnička pomoć, informiranje i promotivne aktivnosti“ financira Europska Komisija u iznosu od 80% potrebnih sredstava, te Republika Hrvatska u iznosu od 20%: Tablica 5-1: Udio javnog doprinosa po mjerama u milijunima eura

JAVNI DOPRINOS

PRIVATNI DOPRINOS

Mjere Ukupan iznos

Ukupno EU doprinos Nac. doprinos HR

Nositelj projekta

EUR EUR % EUR % EUR % EUR % 1 2 = 3+9 3 = 5+7 4 =

3/2 5 6=

5/3 7 8 =

7/3 9=5+7

1.Ulaganja u poljopr. gospodar.

13.32 6.66 50 5 75 1.66 25 6.66 50

2.Unapreñ. prerade i trženja

26 13 50 9,75 75 3,25 25 13

50

3.Ruralna infrastruk.

13,3333..

13,3333.. 100 10 75 3,3333... 25

4.Tehnička pomoć 0.31 0.31 100 0.25 80 0.06 20

UKUPNO 52.96 25 8.30 19.66

Slika 5-1: Raspodjela sredstava po mjerama

Raspodjela sredstava (%)

Mjera Javna pomoć

Ukupna ulaganja

Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva 20 25

Unapreñenje prerade i trženja poljoprivrednih proizvoda

39 49

Razvitak ruralne infrastrukture 40 25

Tehnička pomoć, informiranje i promotivne aktivnosti

1 1

UKUPNO 100 100

6. ADMINISTRIRANJE I ADMINISTRATIVNI POSTUPCI

6.1. PROVEDBA PROGRAMA-TIJELA I FINANCIJSKI PROVEDBENI PROPISI

Program se provodi na decentraliziranoj osnovi prema Odluci Komisije kojom se povjerava upravljanje pomoći Agenciji u Hrvatskoj donešenoj u skladu s člankom 12. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EZ-a) br. 1266/1999 od 21. lipnja 1999. o koordinaciji pomoći državama podnositeljicama zahtjeva u okviru pretpristupne strategije i kojom se izmjenjuje i dopunjuje Uredba (EEZ-a) br. 3906/891. O Memorandumu o razumijevanju o osnivanju Nacionalnog fonda (u daljnjem tekstu «Memorandum o razumijevanju») su pregovarali i sklopili ga Europske zajednice i relevantna tijela u Hrvatskoj u pogledu decentraliziranog upravljanja svom predpristupnom pomoći Zajednice u svrhu definiranju odnosa izmeñu EZ-a i Hrvatske. S ciljem definiranja odreñenih koncepata u ovom Višegodišnjem financijskom sporazumu treba uzeti u obzir relevantne odredbe Memoranduma o razumijevanju. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva je tijelo odgovorno za pripremu i provedbu programa SAPARD u Republici Hrvatskoj. Uprava za održivi razvitak seoskih područja je odgovorna za njegovo programiranje, i za pripremu poljoprivrednog i ruralnog plana razvitka u sklopu SAPARD programa 2005-2006. Nacionalni fond (NF) – (u daljnjem tekstu «NF») je središnje proračunsko tijelo pod nadležnošću Nacionalnog dužnosnika za odobravanje (u daljnjem tekstu «NDO» u Ministarstvu financija zaduženo za upravljanje pretpristupnom pomoći Zajednice dodijeljene Korisniku u sklopu decentraliziranog upravljanja u skladu s odredbama članka 164. Financijske uredbe. Nacionalni dužnosnik za odobravanje (NDO) 1. NDO mora biti dužnosnik koji ima status ministra ili državnog tajnika, imenovan od

Primatelja. NDO ne može istovremeno biti i Nacionalni koordinator pomoći (u daljnjem tekstu «NKP») ili Nacionalni ISPA koordinator (NIK) ili voditelj Upravne direkcije. Dok zadržava ukupnu odgovornost NDO može delegirati neke od njemu povjerenih zadataka maksimalno jednom službeniku po predpristupnom instrumentu, ali on/ona mora zadržati konačnu odgovornost koja mu je povjerena ovim Memorandumom ili drugim sporazumima.

2. Opseg i odgovornosti NF-a i NDO-a su uspostavljene u kontekstu sporazuma o

dotičnim predpristupnim instrumentima PHARE, ISPA i SAPARD. 3. NDO mora imati ukupnu odgovornost za financijsko upravljanje predpristupnim

sredstvima Zajednice. NDO osigurava da se poštuju pravila, propisi i postupci Zajednice vezani uz nabavu, izvještavanje i financijsko upravljanje i da funkcionira pravilno izvještavanje i informacijski sustav. NDO mora imati punu ukupnu odgovornost za predpristupna sredstva Zajednice iz programa sve do isteka programa (u slučaju PHARE-a i SAPARD-a) i za sredstva ISPA-e dodijeljene mjeri dok Komisija ne plati bilancu za pomoć iz ISPA-e.

NDO je odgovoran Komisiji za korištenje sredstava. U provoñenju te odgovornosti, NDO je nadležan za sljedeće poslove: (i) Zahtjev za i upravljanje sredstvima od Komisije (ii)Imenovanje Dužnosnika za odobravanje za PHARE i ISPA-u.

• Za PHARE: NDO imenuje Dužnosnika za odobravanja programa (u daljnjem tekstu «DOP») koji predvodi svaku Provedbenu agenciju (u daljnjem tekstu «PA»), Središnju jedinicu za financiranje i ugovaranje, kad je to primjenjivo, nakon savjetovanja s NKP-om • Za ISPA-u: NDO imenuje Sektorskog dužnosnika za odobravanje (SDO) koji predvodi svaku PA, SJFU kad je to primjenjivo, nakon savjetovanja s Nacionalnim ISPA koordinatorom.

(iii) Djeluje kao nadležno tijelo za dodjelu nacionalne akreditacije za SAPARD agenciju u skladu s relevantnim odredbama Priloga A «Financijsko upravljanje» Višegodišnjeg sporazuma o financiranju za SAPARD kojeg će sklopiti Primatelj i Komisija (u daljnjem tekstu «MAFA»). (iv)Sklapa provedbene sporazume, uz podršku od Komisije, koje će NDO potpisivati sa svakom od PA, i s SJFU-om kad je to primjenivo. (v) Osigurava tijek nacionalnih i drugih resursa za sufinanciranje kako je definirano u relevantnim financijskim sporazumima za pomoć iz PHARE-a, ISPA-e i u slučaju SAPARD-a u MAFA-i. (vi)Osigrava da se financijski sustavi izvještavanja za svaki od pretpristupnih instrumenata održavaju I redovno ažuriraju i da PA ili SJFU, kad je to primjenjivo, poštuju postupke izvještavanja. Za PHARE se koristi sustav izvještavanja PERSEUS (vii)Prebacuje sredsstva PA-u_ i SJFU-u, kad je to primjenjivo, sukladno mehaniznmima definiranima u Provedbenom sporazumu. (viii) S Komisijom sudjeluje u Zajedničkom odboru za praćenje (u daljnjem tekstu “Zajednički odbor”) kao općem koordinativnom odboru, kao i u relevantnim odborima za praćenje za svaki instrument: • Za PHARE: sudjeluje s Komisijom i NKP-om u Zajedničkom odboru i sektorskim pododborima za praćenje (u daljnjem tekstu «sektorski pododbori»). • Sudjeluje s Komisijom i Nacionalnim ISPA koordinatorom u Odboru za praćenje ISPA-e. • Sudjeluje s Komisijom, SAPARD agencijom i Upravnom direkcijom za SAPARD u Odboru za praćenje SAPARD-a. Obavlja povrat neiskorištenih sredstava od PA-a, SJFU-a ili SAPARD agencije na kraju programa (za PHARE I SAPARD) ili dok Komisija ne isplati bilancu (za ISPA-u). Za SAPARD, tehnička i administrativna pitanja vezana uz provedbu projekta, uključujući odabir projekta, natječajni postupak i ugovaranje su u punoj odgovornosti dotične SAPARD agencije u skladu s MAFA-om i Odlukom Komisije o povjeravanju upravljanja SAPARD pomoći.

4. NDO osigurava ispitivanja i zadovoljavajući tretman slučajeva u kojima se sumnja na ili se dogodila prijevara i nepravilnost prema nacionalnoj ili kontroli EZ-a i uspostavlja mehanizme kontrole i izvještavanja u skladu s Uredbom Komisije 1681/9418 ili kasnijim odredbama. Posebice se službe Komisije moraju neodložno izvijestiti o svim slučajevima u kojima postoji sumnja ili se stvarno dogodila prijevara ili nepravilnost, te o mjerama koje su

18 Uredba Komisije (EZ-a) 1681/94 od 11. srpnja 1994.; SL L 178; 12.7.94; str. 43-46

nacionalna tijela poduzela u tom pogledu. Ukoliko nema slučajeva sumnje ili dokazane prijevare ili nepravilnosti NDO će obavijestiti Komisiju o toj činjenici unutar dva mjeseca po završetku svakog tromjesečja.

5. NDO će nadoknadniti sva krivo isplaćena pretpristupna sredstva Zajednice i vratiti ih natrag Europskoj komisiji. Što se tiče nedopuštenih plaćanja ili nepravilnosti, njih će se vratiti Komisiji u skladu s odredbama relevantnog Finacijskog sporazuma. NF je odgovoran za dostavljanje informacija Komisiji u sklopu Financijskog sporazuma u pogledu nepravilnosti, povrata krivo plaćenih iznosa i provjere na licu mjesta priloženih Financijskom sporazumu.

6.1.1. UPRAVNA DIREKCIJA Upravna direkcija, Uprava za održivi razvitak seoskog prostora je odgovorna za provedbu programa SAPARD. Ta će uprava:

- uspostaviti sustav koji će odgovorno prikupljati financijske i statističke podatke o provedbi programa u skladu s financijskim pokazateljima i pokazateljima za praćenje;

- prosljeñivati gore navedene informacije Europskoj komisiji; - na zahtjev Odbora za praćenje ili na vlastitu inicijativu predložiti Odboru prilagodbe,

izmjene i dopune Plana, ne mijenjajući ukupni iznos doprinosa ili glavne ciljeve Plana;

- nakon odobravanja od strane Odbora za praćenje, u slučaju izmjena i dopuna Plana, u roku od mjesec dana obavijestiti Europsku komisiju

- pripremiti godišnje izvješće o provedbi Programa; - organizirati završnu procjenu programa; - osigurati ispunjavanje obveza koje se tiču informiranja i promocije;

6.1.2. RAVNATELJSTVO ZA TRŽIŠNU I STRUKTURNU POTPOR U Ravnateljstvo za tržišnu i strukturnu potporu u sklopu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva djeluje kao agencija SAPARD. Agencija SAPARD je odgovorna za: - poziv na podnošenje zahtjeva i objavljivanje odredbi i uvjeta za odabir; - odabir projekata; - provjeru zahtjeva za odobrenje projekata prema odredbama i uvjetima za odabir, prikladnosti prema sadržaju Programa, uključujući, ako je potrebno, odredbe o javnim nabavama; - utvrñivanje pismenih ugovornih obveza izmeñu Agencije i korisnika uključujući informacije o mogućim sankcijama u slučaju nesukladnosti s tim obvezama i, prema potrebi, izdavanje odobrenja za početak rada; - izvršenje provjera na licu mjesta radi utvrñivanja prihvatljivosti prije i nakon odobrenja projekta; - praćenje akcije radi osiguranja napretka projekata koji se provode; - izvješćivanje o napretku mjera koje se provode prema pokazateljima, - osiguranje da je korisnik svjestan doprinosa Zajednice projektu. - provjeru zahtjeva za isplatom, - izvršenje provjera na licu mjesta radi utvrñivanja prihvatljivosti za isplatu, - ovlaštenje isplate,

- vršenje isplate, - računovodstvo obveza i isplata, - vršenje kontrole korisnika nakon isplate pomoći radi utvrñivanja poštuju li se uvjeti potpora i dalje. U svrhu izvršenja ovih zadatka u sklopu Ravnateljstva za tržišnu i strukturnu potporu ustrojavaju se ustrojstvene jedinice kako je navedeno u Prilogu 10.19.

6.1.3. PROPISI O FINANCIJSKOJ PROVEDBI Pravna osnova u području javnoga financiranja nalazi se u Zakonu o proračunu (NN 96/03), Zakonu o izvršenju državnog proračuna RH (NN 171/04), Pravilniku o proračunskom računovodstvu i računskom planu (NN 27/05), Pravilniku o financijskom izvještavanju i proračunskom računovodstvu te odgovarajućim provedbenim propisima. Postupci za izvršenje državnog proračuna, a osobito postupci za preuzimanje obveza, rokova za isplatu, bit će propisani u Zakonu o izvršenju proračuna za 2006. Upute za izradu državnoga proračuna 2006-2008. propisuju način preuzimanja obveza, obavijesti o takvim obvezama izravnih korisnika proračuna te postupke za isplate iz proračuna, godišnje pojedinosti o postupcima izvršenja proračuna, postupak i rok za izradu mjesečnih planova izvršenja proračuna, postupke za uključivanje raznih vrsta predviñenih primitaka i rashoda u državnom proračunu (npr. donacije), preuzimanje obveza i bilježenje proračunskih predujmova i postupaka proračunskih isplata. Opće informacije o dužnostima i organizaciji U skladu sa Zakonom o proračunu (NN 96/03) i Uputama za izradu državnog proračuna 2006-2008., čelnik tijela koje je korisnik proračuna odgovoran je za preuzimanje obveza, provjeru obveza, izdavanje isplatnih naloga iz proračunskih sredstava tijela na čijem se čelu nalazi, utvrñivanje potraživanja i izdavanje naloga za povrat sredstava koja su knjižena kao proračunska sredstva. Čelnik tijela - korisnika proračuna - odgovoran je i za zakonitost, svrhovitost, učinkovitost i ekonomično raspolaganje proračunskim sredstvima. U skladu sa Zakonom o proračunu (NN 96/03) i Uputama za izradu državnog proračuna 2006-2008., proračunski korisnici mogu preuzimati obveze kojima se zahtijeva trošak iz proračuna pod uvjetom da su za ispunjavanje tih obveza predviñena sredstva i da su zapisana u tu svrhu u točno odreñenome dijelu proračuna. Ako obveze nisu u skladu sa svrhom sredstava u proračunu i ako postoje prevelike obveze, pravna osoba se zbog prekršaja kažnjava novčanom kaznom. Proračunski korisnici samostalno izvršavaju proračun, budući da su odgovorni za: Izradu programa ulaganja, Provedbu javnoga natječaja, Pripremu i potpisivanje ugovora, Izdavanje naloga za isplatu. Trošenje sredstava EU-a – pretpristupne pomoći u okviru SAPARD-a (zaključivanje ugovora i kontrola provedbe programa i projekata u skladu s propisima EU-a) obavljat će Ravnateljstvo za tržišnu i strukturnu potporu u poljoprivredi u okviru MPŠVG-a.

Postupci za izvršenje proračuna Republika Hrvatska regulirala je postupke izvršenja proračuna u Zakonu o proračunu i Zakonu i izvršenju državnog proračuna: Pet osnovnih postupaka u proračunskom sustavu jesu: analiza i predviñanje, planiranje, izvršenje, voñenje računa, kontrola i podnošenje izvješća. Proces izvršenja proračuna potpuno je utvrñen u Državnoj riznici, a temelji se na informatičkome sustavu SAP. Osnovne faze procesa izvršenja jesu:

- mjesečni financijski planovi - alociranje maksimalnog iznosa - revidirani financijski planovi - proračunski alotmani (allotments) - rezerve - zahtjevi za isplatu - isplate

Mjesečni financijski planovi proistječu iz usvojenoga proračuna. Sastavljaju se mjesečno na temelju izvora financiranja, proračunske djelatnosti i proračunske stavke. Tijela koja troše sredstva (lokalne riznice) unose svoje prijedloge u mjesečne planove. S obzirom na predviñena kretanja primitaka i mjesečna novčana ograničenja potrošnje, utvrñene prema odjelima, Središnja državna riznica utvrñuje maksimalni iznos na razini resornoga ministarstva (Agencije). To je maksimalni iznos koji resorno ministarstvo (Agencija) može potrošiti u odreñenome razdoblju (mjesec). Resorne riznice prilagoñavaju svoje mjesečne financijske planove u skladu s maksimalnim iznosom koji im odobrava Državna riznica. Potvrñivanje financijskih planova poznato je pod nazivom proračunski alotman. Nakon utvrñivanja proračunskih alotmana, lokalne riznice mogu rezervirati sredstva, a rezervirani iznosi ne mogu biti viši od proračunskoga alotmana. Nakon toga slijedi zahtjev za isplatu koji se temelji na postojećem računu. Riječ je o dokumentu koji se unosi u SAP sustav za isplatu koji predstavlja nalog Središnje državne riznice za poravnanje računa na odreñeni datum.

Karta 6-1: Postupci provedbe proračuna

Izvo: Ministarstvo financija, 2005.

6.1.4. OPIS PROVEDBENIH POSTUPAKA U suradnji s Ravnateljstvom za tržišne i strukturne potpore u poljoprivredi, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva Republike Hrvatske izdaje „Pravilnik o provedbi programa SAPARD koji će biti objavljen u Službenom listu Republike Hrvatske i masovnim medijima. Pravilnikom će se propisati svi elementi javnoga natječaja, objavljenoga u Službenom listu RH, masovnim medijima te u medijima na lokalnoj razini. Osim uobičajenih informacija, prijave na natječaj trebale bi sadržavati i poslovni plan. Prijave se podnose preporučenim poštanskim pošiljkama. Nakon primitka prijava na javni natječaj, Agencija za SAPARD će ih unijeti u upisnik te upisati datum i vrijeme njihova podnošenja s urudžbenim brojem. Prijave na natječaj s dokumentacijom prima Uprava za opće poslove, a otvara ih načelnik Odjela za odobravanje projekata Agencije za SAPARD, koji ih šalje službeniku zaduženome za logistiku. Službenik zadužen za logistiku razmatra natječajnu dokumentaciju (prijave s potpunom dokumentacijom uzimaju se u obradu, a nepotpune i neutemeljene prijave se odbacuju). Razmatranje nadzire i provjerava osoba zadužena za odobravanje projekata i načelnik Odjela za odobravanje u području o kojemu je riječ. Nakon razmatranja prijava na natječaj, koje obavlja osoblje Odjela za odobravanje, uključujući i analizu poslovnoga plana, činjenično stanje iz prijave na natječaj provjerava se na terenu. Na temelju analize poslovnoga plana i izvješća o kontroli, prijave se odobravaju ili

odbijaju. Donosi se odluka o odobrenim prijavama za dodjelu sredstava u okviru programa SAPARD i sastavlja ugovor. Nakon što je potpisan ugovor, podnositelj prijave na javni natječaj može započeti provedbu projekta. Praćenje i nadzor provedbe projekta obavljaju profesionalne službe Agencije ili ustanova na koju budu prenesene takve ovlasti. Isplata se obavlja na temelju dokumenata koji se podnose u skladu s Pravilnikom.

6.2. INFORMIRANJE I PROMOCIJA Članak 14. Uredbe EZ-a 1268/9 propisuje obvezu informiranja javnosti, osobito krajnjih korisnika, o svrsi, ciljevima i načinima korištenja predpristupnog programa SAPARD. Osim mogućnosti za krajnje korisnike potrebno je široj javnosti objasniti ulogu i doprinos Europske unije. Navedena je Uredba osnova za Višegodišnji sporazum o financiranju (MAFA) koji je pravni okvir za provedbu programa SAPARD u Republici Hrvatskoj. Uspostava agencije SAPARD jedan je od preduvjeta za korištenje sredstava iz ovog programa. Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (NN br. 20/05) dopunjeno je Ravnateljstvo za tržišnu i strukturnu potporu s 13 novih odjela koji će činiti SAPARD agenciju. U Ravnateljstvu za tržišnu i strukturnu potporu su i 3 odjela koji provode nacionalne mjere tržišno-cjenovne i strukturne potpore. Aktivnosti informiranja i promocije zajednički će osmišljavati i provoditi: Uprava za održivi razvitak seoskog prostora, Odjel za predpristupne programe EU-a i promotivne aktivnosti i Ravnateljstvo za tržišnu i strukturnu potporu, Odjel za informiranje i odnose s EU-om. Jedan od preduvjeta kvalitetne provedbe programa SAPARD je informiranje svih sudionika. Kako provedba projekata koji se financiraju iz ovog programa obuhvaća vrlo širok krug aktivnosti i dokumentacije potrebno je informirati tijela državne uprave koja će biti u kontaktu s krajnjim korisnicima (kroz izdavanje dokumentacije ili na neki drugi način). Uspostavljanje strukture za subvencije poljoprivrednim proizvoñačima ili poduzetnicima, kao što su Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Hrvatski stočarski centar, poduzetnički centri i inkubatori, mreža konzultanata za malo i srednje poduzetništvo, zasigurno će biti ustanove kojim će se potencijalni krajnji korisnici obraćati. Uredi državne uprave u županijama koji zaprimaju zahtjeve za poticaje - izravne isplate, županijski uredi za poljoprivredu, odnosno gospodarstva te jedinice lokalne samouprave takoñer će biti mjesta na koja će se potencijalni krajnji korisnici obraćati. Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu jedno je od glavnih tijela zaduženih za izobrazbu i informiranje poljoprivrednika o svim programima koje provodi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva. Ono će aktivno raditi na informiranju krajnjih korisnika. Neke su ustanove poput Hrvatske gospodarske komore imale neke inicijative vezane uz provedbu SAPARD-a, na primjer izobrazba službenika za oblikovanje projekta. Te aktivnosti nadopunjuju aktivnosti MPŠVG-a vezane uz informiranje, promidžbu i općenitu pripremu provedbe programa SAPARD.

Informativne i promotivne aktivnosti se provede putem predavanja i prezentacija, te medijskih prezentacija. Bitni su za razumijevanje uloge Europske unije u usklañivanju poljoprivrednog i ruralnog razvitka u procesu pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Te aktivnosti imaju takoñer za cilj obavijestiti javnost o mogućnostima sufinanciranja i ulaganja iz SAPARD programa te općenito promicati pomoć koju se može dobiti tijekom procesa pristupanja EU-u. Bitno je da su svi dionici, uključujući administrativna tijela, privatni i javni sektor kao potencijalne korisnike, informirani o sadržaju programa i provedbenim postupcima do najsitnijih detalja, kako bi se povećala njihova sposobnost za razumijevanje i korištenje pretpristupnih programa. Na seminarima će se informirati i obrazovati ključne osobe iz uključenih tijela kako bi ih se osposobilo da šire informacije i savjetuju potencijalne korisnike, nevladine udruge o sljedećim sveobuhvatnim sadržajima: 1. Opći informacijski seminar (minimalno 1 seminar u svakoj državi ) Kontekst:

A) Pristupni instrumenti i programi EU-a iza poljoprivredu i ruralni sektor: uloga EZ-a posebice glede njezinih zadataka sufinanciranja i uvjeta; glavni ciljevi i funkcioniranje CARDS-a, SAPARD-a (2000-2006) i pregled IPA-RD-a (2007-2013)

B) SAPARD u Hrvatskoj: Kratki pregled SAPARD Plana za poljoprivredu i ruralni razvitak 2005-2006.

C) SAPARD u Hrvatskoj: - Mjere ulaganja: «Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva» i «Poboljšanje

obrade i trženja poljoprivrednih i ribarskih proizvoda» uključujući njihove ciljeve, podmjere, kriterije prihvatljivosti, kriterije financiranja i okvir upravnog postupka (zahtjev i popratni dokumenti, provjera zahtjeva, odobrenje, potraživanja plaćanja, sustav nadzora)

- Infrastrukturna mjera «Poboljšanje ruralne infrastrukture» uključujući njihove

ciljeve, podmjere, kriterije prihvatljivosti, kriterije financiranja i okvir upravnog postupka (zahtjev i popratni dokumenti, provjera zahtjeva, odobrenje, natječajni postupak, potraživanja plaćanja, sustav nadzora)

- Mjere tehničke pomoći «Tehnička pomoć, informativne i promidžbene kampanje» uključujući ciljeve, prihvatljive projekte, korisnike, natječajne postupke

Osim toga MPVŠG i Agencija za SAPARD će nastaviti s izradom i izdavanjem različitih informativnih materijala o SAPARD-u: o Letci, , posteri:

Koncizne informacije na jednostavnom jeziku o 3 mjere «Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva», «Ulaganja u preradu i trženje poljoprivrednih i ribarskih proizvoda» i «Ulaganja u ruralnu infrastrukturu» s istim sadržajem kao gore navedeni (informativni seminari, prezentacija mjera) uključujući njihove podmjere, ciljeve, kriterije prihvatljivosti, kriteriji financiranja i osnovna struktura upravnog postupka.

o Članci o programu SAPARD i doprinosa njegovih mjera poljoprivredi i ruralnom razvitku u Hrvatskoj u općem tisku i u stručnim časopisima uključujući intervjue s predstavnicima MPŠVG-a koordinirani od strane Odjela za odnose s javnošću MPŠVG-a

o Prezentacija programa SAPARD i doprinosa njegovih mjera poljoprivredi i ruralnom razvitku u Hrvatskoj na TV-u i radiju uključujući intervjue s predstavnicima MPŠVG-a koordinirani od strane Odjela za odnose s javnošću MPŠVG-a.

o Prezentacija programa SAPARD i doprinosa njegovih mjera poljoprivredi i ruralnom razvitku u Hrvatskoj na nacionalnim i regionalnim sajmovima, izložbama itd.

o Općenite informacije o SAPARD planu za poljoprivredu i ruralni razvitak u Hrvatskoj uključujući koncizne informacije o ciljevima programa EU-a SAPARD, njegovim ciljevima i kontekstu 4 mjere na internetskim stranicama MPŠVG-a.

o Detaljne informacije o postupcima podnošenja zahtjeva, odobravanja, plaćanja i nadzora za svaku mjeru na internetskoj stranici MPŠVG-a / Agencija SAPARD (u trenutku kad su postupci manje-više u fazi dobivanja akreditacije).

o Izrada Priručnika za korisnika po SAPARD mjerama (besplatno kao letak ili za skidanje s internetske stranice MPŠVG-a/SAPARD agencije) s detaljnim informacijama specificiranim za svaku mjeru/podmjeru (ciljevi, prihvatljiva ulaganja i troškovi po podmjerama, kriteriji prihvatljivosti, korisnik, mehanizmi sufinanciranja), i akreditirani upravni postupci (zahtjev, ugovaranje, plaćanje, natječajni postupci, kontrola).

7. PRAĆENJE I EVALUACIJA Praćenje programa SAPARD jedan je od ključnih dijelova provedbe Programa.

Obveza praćenja provedbe SAPARD programa definirana je u članku 5. Uredbe (EZ-a) 1268/1999 koji kaže da potpora podliježe prethodnoj, , kontinuiranoj i završnoj procjeni. Te procjene usredotočene su na procjenu uspjeha programa i njegovih učinaka. Praćenje se provodi po unaprijed odreñenim i dogovorenim fizičkim, financijskim i ostalim pokazateljima. Zbog kratkog vremena za provedbu programa SAPARD u Republici Hrvatskoj neće se provoditi srednjoročne procjene provedbe Programa.

Obveza provoñenja procjena takoñer je odreñena i u Višegodišnjem sporazumu o financiranju izmeñu Republike Hrvatske i Europske komisije, (MAFA). Članak 6., Odjeljka B kaže da Upravna direkcija osigurava učinkovito praćenje provedbe Programa i izvješćivanje Odbora za praćenje o provedbi mjera i projekata. Sukladno Uredbama (EZ-a) 1268/99 i 1260/99 osnovat će se Odbor za praćenje. Njegovi članovi bit će predstavnici državne uprave, društveni, gospodarski i ekološki partneri kao i predstavnici privatnog poduzetničkog sektora, lokalne samouprave i regionalne uprave. Tajništvo Odbora za praćenje odgovorno je za dokumentaciju, izvješća, program rada i zaključke sa sastanaka. Isto tako Odbor za praćenje treba instalirati i čuvati bazu podataka potrebnu za provedbu programa.

7.1. ODBOR ZA PRAĆENJE U skladu s člankom 5. Uredbe (EZ-a) 1268/99 Odbor za praćenje uspostavlja se najkasnije tri mjeseca od odluke Komisije o doprinosu Programu. Odbor za praćenje treba pratiti provedbu Programa, osobito:

• • Razmotriti i dati mišljenje o kriterijima odabira i rangiranja projekata, procijeniti

izvedbu i kvalitetu provedbe Programa unutar svake mjere • Povremeno pregledati napredak učinjenih postignuća kroz specifične ciljeve pomoći • Provjeriti rezultate provedbe kroz ostvarenje odreñenih ciljeva za različite mjere • Razmotriti i odobriti financijska izvješća prije nego se dostave Europskoj komisiji • Razmotriti i odobriti svaki prijedlog za promjenu Plana prije slanja Komisiji

7.2. OCJENJIVANJE Procjena programa izvršit će se prema relevantnim Smjernicama za procjenu programa za ruralni razvitak agencije SAPARD. Zbog kratkog vremena provedbe izvršit će samo naknadna procjena po provedbi programa. Procjena bi trebala sumirati i procijeniti program po njegovom dovršetku. Ovaj je korak bitan za odgovornost i transparentnost intervencija s obzirom na uključena tijela i javnost. Procjena u obzir treba uzeti pitanja i podatke obrañivane u prethodnim društveno-gospodarskim analizama. Procjena treba obraditi sljedeće aspekte:

• Izvornu valjanost logičke podloge plana • Stupanj do kojeg su ciljevi postignuti • Javne izdatke/troškove resursa

• Napredak koji su krajnji korisnici postigli u zadovoljavanju standarda EU-a • Procjenu gospodarskih, društvenih i ekoloških dobrobiti (u neto iznosima gdje je

moguće) i njihovu održivost • Ponovnu reviziju učinkovitosti i djelotvornosti rješenja provedbe tako dajući

preporuke za unapreñenje • Opće zaključke i preporuke koji se odnose na troškove u odnosu na neto koristi u

kvalitativnim i kvantitativnim uvjetima; takoñer, bilo koju akciju potrebnu za unapreñenje djelotvornosti i učinkovitosti programa bez obzira na potrebu za kontinuiranom intervencijom.

• Takoñer će se procijeniti i izravne i neizravne koristi, njihov gospodarski učinak, bruto i neto troškove po subvencioniranom poslu kao i dokaz o učincima mrtvog kapitala i deplasmana.

8. PARTNERSTVO Radi provoñenja sektorskih analiza i pravljenja nacrta plana poljoprivrednog i ruralnog razvitka u sklopu programa SAPARD 2005-2006, Uprava za održivi razvitak seoskog prostora u sklopu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva ovlaštena je za izradu nacrta. Radna skupina za dizajn Plana ustrojena je na tri razine: Prve dvije razine čine predstavnici Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva i oni su izradili prvi nacrt Plana i specificirali su prioritete u skladu s ciljevima SAPARD-a kako su navedeni u dokumentu Europsko partnerstvo. Treću razinu čine predstavnici ostalih ministarstava i gospodarskih, društvenih i ekoloških partnera, odnosno predstavnici: Ministarstva financija Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva Ministarstva pomorstva, prometa i veza Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Ministarstva zaštite okoliša, prostornog ureñenja i graditeljstva Središnjeg državnog ureda za razvojnu strategiju Savez udruženja gradova i udruženja zajednica Republike Hrvatske Hrvatski savez županija Hrvatske gospodarske komore Hrvatske obrtničke komore Hrvatsko udruženje zadruga Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu (CAEI) Hrvatski savez poljoprivrednih udruženja Hrvatska udruga poslodavaca Agronomskog fakulteta Nevladina organizacija za zaštitu okoliša – Zelena akcija (Green Action) Za pitanja zaštite okoliša predviñena su dva predstavnika, jedan iz Ministarstva zaštite okoliša, prostornog ureñenja i izgradnje, i drugi iz nevladine organizacije. MPŠVG je dogovorio s najvećom nevladinom udrugom za zaštitu okoliša «Zelena akcija» da na svoju mailing listu, internu internetsku stranicu neformalnog Zelenog foruma koji obuhvaća 32 organizacije iz područja zaštite okoliša, stave zahtjev za imenovanje predstavnika nevladine

udruge, Nevladine udruge su odabrale jednog predstavnika koji je putem interneta obavijestio sve članove Zelenog foruma o programu SAPARD za Hrvatsku, ali nije bilo nikakvih komentara na to. 22. studenoga 2004. donesena je odluka o osnivanju prvih dviju razina. Ove razine sastoje se od predstavnika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva. – 14. prosinca 2004. radna se skupina sastala po prvi put. – 16. prosinca 2004. radna je skupina održala svoj 2. sastanak gdje su predložene četiri mjere financirane iz SAPARD programa. – 23. prosinca 2004. radna je skupina održala svoj 3. sastanak. – 29. prosinca 2004. radna je skupina održala svoj 4. sastanak. – 18. siječnja 2005. radna je skupina održala svoj 5. sastanak. –16. veljače 2005. donesena je odluka o osnivanju treće razine radne skupine. Ova se razina sastoji od predstavnika ostalih ministarstava i gospodarskih, društvenih i ekoloških partnera. - 21. veljače 2005. radna je skupina održala svoj 5. sastanak. 25.veljače 2005. proširena radna skupina za pravljenje nacrta poljoprivrednog i ruralnog razvitka u sklopu programa SAPARD 2005-2006. održala je svoj prvi sastanak. Treća je razina usvojila sljedeće odabrane mjere:

Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva Promocija prerade i trženja poljoprivrednih i ribljih proizvoda Razvitak i promocija ruralne infrastrukture

Tehnička pomoć, informiranje i promotivne aktivnosti - 10. ožujka 2005. proširena radna skupina održala je svoj 2. sastanak. Jedan je od glavnih komentara stigao iz Središnjeg državnog ureda za razvojnu strategiju o financiranju aktivnosti razminiranja bilo iz sredstava programa SAPARD ili sredstava nekog budućeg predpristupnog programa. Na prijedlog Ravnateljstva za tržišnu i strukturnu potporu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, odnosno agencije SAPARD, iz Plana su izbrisani kriteriji prioriteta budući da su oni predstavljali dodatni rad za Agenciju, a zbog kratkih rokova programa SAPARD možda nisu potrebni. –8. travnja 2005. proširena je radna skupina održala svoj 3. sastanak kojem su nazočili i predstavnici SAPARD programa, DG AGRI. Predloženo je da se ne ulaže u nabavu rasplodne stoke te u pogone za obradu drva. Nakon diskusije, radna je skupina prihvatila prijedlog. Plan za poljoprivredni i ruralni razvitak predstavljen je u 5 regionalnih središta. To je bila dobra vježba koja je potaknula dodatne konzultacije i javne rasprave o odabranim mjerama (posjećenost prezentacija bila je vrlo dobra, kako je prikazano u tablici Priloga xy). Pozvani su da sudjeluju predstavnici svih relevantnih gospodarskih, društvenih i ekoloških partnera (odreñeno uz pomoć županijskih vlasti). Prezentacije su održane u sljedećim gradovima: Varaždin, 28. veljače 2005. Osijek, 1. ožujka 2005. Rijeka, 2. ožujka 2005. Split, 3. ožujka 2005. Zagreb, 4. ožujka 2005.

9. PRETHODNA PROCJENA U ovom se poglavlju predstavlja prethodna procjena Plana poljoprivrednog i ruralnog razvitka za Republiku Hrvatsku zajedno s akcijom koju je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i

vodnoga gospodarstva (MPŠVG) poduzelo radi usklañivanja plana u skladu s preporukama koje je dao procjenitelj.

9.1. IZVJEŠĆE O PROCJENI Za zaključke i preporuke koje je procjenitelj prezentirao u prethodnoj procjeni plana pogledajte Prilog 10.18. (konačno izvješće napravljeno je dana 30. lipnja 2005).

9.2. KOMENTARI MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOGA GOSPODARSTVA NA IZVJEŠĆE: RAZMOTRENE PREPORUKE

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (MPŠVG) cijeni doprinos prethodne procjene unapreñenju Plana poljoprivrednog i ruralnog razvitka u Hrvatskoj. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (MPŠVG) razmotrilo je preporuke procjenitelja u reviziji i unapreñenju opće strukture Plana, konzistentnosti argumenata, kao i prezentaciji Plana. Veliki su napori učinjeni da se riješe početni nedostaci u kvantificiranim informacijama na ključnim područjima. Poseban je naglasak stavljen na reviziju i razjašnjavanje sljedećih elemenata:

• Koncentriranje informacija o nacionalnom zakonodavstvu, trenutnim nacionalnim subvencijama u poljoprivredi kao i ostale relevantne aktivnosti predpristupnog donatora u jednom poglavlju

• Unapreñenje usklañenost poglavlja o strategiji • Razvoj strogo definirane i iscrpne SWOT-analize

Rasprave s procjeniteljima pomogle su podići razinu svjesnosti o strateškoj perspektivi za dosljednost nacionalnih subvencija u poljoprivredi s intervencijama koje obuhvaća SAPARD program.

10. Prilozi

10.1.: STANOVNIŠTVO U RURALNIM REGIJAMA PO ŽUPANIJAMA

Karta 1: Postotak udjela stanovništva koje živi u ruralnim područjima, po županijama (2002) % udjela stanovništva koje živi u ruralnim područjima, po županijama (OECD metodologija)

10.2. Ceste u Hrvatskoj po regijama, 2001.

Ceste – ukupno,

km Državne ceste, km

Županijske ceste, km

Lokalne ceste, km Gustoća cestovne mreže, u metrima

po km2

Hrvatska 28 275 7 467 10 510 10 298 500

Panonska regija 14 980 3365 6 142 5 476 531

Gorska regija 5 126 1 638 1 669 1 820 408

Mediteranska regija 8 169 2 465 2 700 3 005 518

Izvor: “Hrvatske ceste d.o.o.”, 2002

Struktura cesta po regijama u 2001.

Panonska regija 53%

Mediteranska regija 29%

Gorska regija18%

Duljina i vrsta cestovne infrastrukture po regijama u 2001.

6142 5476

1638 1669 1820

8169

2465 2700 3365

14980

5126 3005

0 2000

4000

6000

8000

10000 12000 14000 16000

Ceste-ukupno Državne Županijske Lokalne

km

Panonska regija Gorska regija Mediteranska regija

10.3. Poljoprivredno zemljište u državnom vlasništvu prema upotrebi

Površina 2002. god.* Čl. 5820

koncesija

ŽUPANIJA vlasništvo poljopr.

zemljište (ha) u najmu

(ha) prodano

(ha) ALAP19

Dodijeljeno

(ha) doživotno

uzdržavanje ha ukupno

Državno vlasništvo 24,034 ffizi čke osobe

pravne osobe

Zagrebačka privatno 146,998 4.042,57 2.430,19 642,05 519,25 7.634,06 ukupno 171,032 Državno vlasništvo 983 Krapinsko-zagorska privatno 69,519 153,68 8,02 0,04 1,99 163,73 ukupno 70,502

Državno vlasništvo 46,402 Sisačko- moslavačka privatno 181,639 21.812,15 1.197,16 123,38 370,13 94,16 742,80 24.339,78 ukupno 228,041 Državno vlasništvo 45,402 Karlovačka privatno 152,759 458,92 199,94 260,00 219,74 1.138,60 ukupno 198,161

Državno vlasništvo 3,628 Varaždinska privatno 67,112 844,06 1,10 13,89 119,02 85,31 1.063,38 ukupno 70,740 Državno vlasništvo 11,283 Koprivničko-križevačka privatno 92,669 2.772,45 320,39 86,24 106,19 3.285,27 ukupno 103,952

Državno vlasništvo 24,754 Bjelovarsko-bilogorska privatno 123,047 4.466,13 1.417,68 913,47 45,15 891,12 7.733,55 ukupno 147,801 Državno vlasništvo 52,395 Primorsko-goranska privatno 89,682 1.553,73 15,59 0,04 1.569,36 ukupno 142,077

Državno vlasništvo 138,201 Ličko-senjska privatno 129,925 184,53 32,37 4,05 220,95 ukupno 268,126

19 Područja s ograničenjima za poljoprivrednu proizvodnju

20 Vidi poglavlje Pogreška! Izvor reference nije pronađen.

Državno vlasništvo 48,732 Viroviti čko- podravska privatno 72,201 7.549,89 634,08 22,44 58,40 440,50 1.152,69 9.858,00 ukupno 120,933

Državno vlasništvo 32,478 Požeško-slavonska privatno 56,897 5.072,98 442,09 52,68 512,18 221,74 6.301,67 ukupno 89,375 Državno vlasništvo 31,752 Brodsko-posavska privatno 84,759 6.447,89 611,88 75,04 7.134,81 ukupno 116,511

Državno vlasništvo 125,367 Zadarska privatno 101.098 152,94 278,80 34,93 466,67 ukupnoukupno 226.465 Državno vlasništvo 122.837 Osječko-baranjska privatno 134.758 24.446,06 4.277,30 71,00 692,47 9.205,60 38.692,43 ukupnoukupno 257.595

Državno vlasništvo 80.948 Šibensko-kninska privatno 98.618 36,64 55,58 92,22 ukupnoukupno 179.566 Državno vlasništvo 36.056 Vukovarsko-srijemska privatno 114.472 25.352,58 556,94 68,10 4.075,20 519,57 1.718,90 32.291,29 ukupnoukupno 150.528

Državno vlasništvo 141.469 Splitsko-dalmatinska privatno 134.821 533,81 58,53 98,93 183,61 874,88 ukupnoukupno 276.290 Državno vlasništvo 46.165 Istarska privatno 121.124 655,23 1.034,27 1,17 796,99 2.487,66 ukupnoukupno 167.289

Državno vlasništvo 24.539 Dubrovačko-neretvanska privatno 52.433 69,90 0,15 9,08 79,13 ukupnoukupno 76.972 Državno vlasništvo 4.650 Meñimurska privatno 48.424 3.198,88 53,21 8,92 3.261,01 ukupnoukupno 53.074

Državno vlasništvo 4.501 Grad Zagreb privatno 23.658 617,97 97,44 715,41 ukupnoukupno 28.159

Državno vlasništvo 1.046.576

Republika Hrvatska privatno 2.096.613 110.233,41 13.411,4

6 694,55 2.728,58 4.339,22 2.884,08 519,57 14.592,99 149.403,86 ukupno 3.143.189

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2003.

10.4. Poljoprivredna proizvodnja

10.4.1. VRIJEDNOST POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA U RAZDOBLJU OD 1998.-2003.

VRIJEDNOST PROIZVODNJE Jed.

proizvodnja

Vrijednost proizvodnje

1998 1999 2000 2001 2002 2003 1998 1999 2000 2001 2002 2003

A) STOČNA PROIZVODNJA

Prirast goveda 1 t 53.809 65.693 62.907 56.387 68.401 72.874 679.645.336 835.082.847 819.835.478 681.211.347 959.221.424 965.405.602

Prirast svinja 1 t 183.777 176.469 164.459 180.052 189.090 208.051 2.024.818.231 1.646.208.713 1.731.440.798 2.116.817.348 2.115.047.286 1.942.905.069

Prirast peradi 1 t 98.752 104.761 93.105 92.610 92.457 89.476 917.643.085 873.078.174 796.578.449 794.241.882 777.082.594 757.646.978

Prirast ovaca 1 t 8.990 9.422 11.100 9.699 10.655 13.530 160.901.222 159.819.733 219.935.400 211.158.869 236.572.965 314.389.845

Kravlje mlijeko mil. l 615 602 588 635 675 642 898.077.516 896.029.808 913.712.107 1.111.679.040 1.339.345.018 1.262.493.000

Ostalo mlijeko 18 19 19 18 19 23 38.431.222 51.247.236 69.101.472 65.340.664 63.763.416 88.550.900

Jaja, pilići mil. kom. 818 819 774 787 762 873 417.301.588 404.769.019 464.386.602 433.615.951 469.005.596 517.689.000

Med 1 t 1.225 1.395 1.580 2.068 2.060 1.616 15.629.775 19.092.249 15.795.892 19.521.920 25.055.368 28.958.397

Ukupno – stočna proizvodnja 5.152.447.974 4.885.327.779 5.030.786.197 5.433.587.021 5.985.093.666 5.878.038.790

B) BILJNA PROIZVODNJA

Pšenica, industrijska 1000 t 947 531 968 895 916 555 986.679.300 499.724.100 861.423.200 863.317.000 847.758.000 556.332.000

Pšenica, sjeme 1000 t 73 27 64 70 72 54 109.251.800 45.716.400 115.308.800 111.650.000 114.523.200 80.103.600

Raž 1000 t 6 6 7 9 9 6 4.972.200 5.493.600 7.095.900 8.998.200 9.974.700 6.042.600

Ječam 1000 t 144 125 151 161 171 134 134.049.600 96.062.500 129.271.100 141.277.500 149.693.400 120.466.000

Raž 1000 t 56 57 51 48 50 34 42.347.200 38.908.200 39.249.600 50.510.400 45.790.000 35.584.400

Kukuruz, industrijski 1000 t 1.975 2.129 1.522 2.212 2.490 1.563 1.004.880.000 1.341.482.900 1.121.257.400 1.631.792.400 1.620.243.000 1.215.545.100

Kukuruz, sjeme 1000 t 7 7 4 10 12 7 50.834.700 73.118.500 47.626.000 92.263.000 147.974.400 94.509.100

Ukupno - žitarice 2.333.014.800 2.100.506.200 2.321.232.000 2.899.808.500 2.935.956.700 2.108.582.800 KRUMPIR, rani i kasni, industrijski 1000 t 660 726 552 669 734 373 890.076.000 727.089.000 995.256.000 760.987.500 614.651.600 761.591.400

KRUMPIR, sjeme 1000 t 2 3 2 2 3 2 7.050.800 11.363.700 7.140.000 7.041.800 11.516.700 7.762.800

Uljarice 1000 t 161 221 148 157 218 181 313.458.200 384.832.900 215.928.200 234.595.400 333.425.200 277.594.300

Šećerna repa 1000 t 1.233 1.114 482 965 1.183 678 276.192.000 211.103.000 112.354.200 223.783.500 286.640.900 168.618.600

Duhan 1000 t 12 10 10 11 11 10 133.204.800 126.928.000 115.815.000 148.944.400 132.821.700 119.905.000

Ukupno – industrijske biljke 722.855.000 722.863.900 444.097.400 607.323.300 752.887.800 566.117.900

KRMNO BILJE - ukupno 1000 t 1.011 1.056 755 911 965 683 546.919.500 681.359.800 496.061.200 523.294.100 582.491.400 496.800.700

Livade i pašnjaci – ukupno 1000 t 941 1.005 792 898 937 608 416.901.200 453.826.800 239.635.200 378.191.500 389.677.500 276.220.400

VOĆE

Jabuke (za jelo i preradu) 1000 t 72 67 81 32 59 58 167.198.400 139.132.200 140.826.600 67.302.400 90.624.000 106.905.600

Kruške 1000 t 12 10 10 7 8 8 27.476.400 37.832.000 24.400.000 38.710.000 45.249.600 20.999.200

Dunje 1000 t 1 1 1 1 1 1 4.100.000 3.835.000 4.715.000 7.887.962 8.335.218 9.419.474

Šljive 1000 t 83 38 40 40 21 43 126.176.600 51.292.400 162.584.000 244.672.000 96.093.900 119.355.100

Breskve i nektarine 1000 t 9 10 9 9 10 7 58.770.900 49.534.000 45.837.000 52.247.700 56.621.000 47.093.900

Orasi 1000 t 5 5 5 3 3 3 20.722.000 89.259.500 82.753.000 37.200.900 47.190.000 67.500.000

Bademi 1000 t 2 3 3 3 3 2 12.000.000 15.016.200 15.023.400 12.000.000 12.064.500 8.000.000

Jagode 1000 t 4 5 4 4 5 4 23.661.600 32.350.500 26.566.400 32.836.000 50.145.500 40.641.600

Maline 1000 t 1 1 1 1 1 1 2.935.152 3.626.611 3.100.543 4.001.622 5.015.924 4.276.737

Trešnje 1000 t 6 6 6 4 6 5 20.632.200 26.342.400 32.731.200 55.344.000 72.344.400 66.856.000

Višnje 1000 t 8 8 8 8 7 7 35.961.600 30.635.200 28.748.000 31.989.600 29.802.500 22.852.200

Marelice 1000 t 1 1 1 1 1 1 14.143.085 13.730.905 13.993.723 7.304.774 5.488.360 12.186.959

Kontinentalno voće – ukupno 513.777.937 492.586.916 581.278.865 591.496.959 518.974.903 526.086.770

JUŽNO VOĆE

Naranče 1000 t 1 1 1 1 1 0 2.877.715 3.174.254 2.112.000 2.766.559 1.971.955 3.040.223

Mandarine 1000 t 22 8 19 19 16 11 58.861.000 24.153.600 48.871.800 52.871.300 60.987.200 47.041.500

Limuni 1000 t 1 1 0 1 0 0 3.417.318 3.712.939 1.656.000 2.524.067 1.950.568 1.850.015

Smokve 1000 t 6 6 5 5 4 4 26.297.400 33.772.200 34.327.500 41.896.500 33.480.000 20.570.000

Južno voće-ukupno 91.453.434 64.812.993 86.967.300 100.058.425 98.389.724 72.501.738

VOĆE - Ukupno 605.231.371 557.399.909 668.246.165 691.555.384 617.364.626 598.588.508

OSTALO

Masline 1000 t 21 35 16 19 33 9 159.843.600 192.269.000 108.144.000 132.811.900 229.425.900 63.000.000

Grožñe 1000 t 421 394 354 359 370 333 1.314.488.300 1.262.533.600 1.296.277.200 1.253.520.300 1.428.570.000 1.435.862.700

POVRĆE

Mrkva 1000 t 28 30 24 28 32 22 63.896.000 55.362.000 64.176.000 72.018.800 63.219.200 41.483.200

Bijeli luk 1000 t 52 56 45 58 60 41 88.020.400 84.067.200 82.818.000 70.429.400 88.572.000 92.512.400

Češnjak 1000 t 11 10 8 10 10 7 109.167.300 41.870.000 77.809.600 81.586.000 80.968.000 56.441.700 Grah, suho zrno (glavna kultura + kombinacija kultura) 1000 t 21 22 10 17 19 13 162.506.400 233.734.600 105.841.000 169.644.700 232.884.900 123.164.600

Grah, svježe zrno i mahune 1000 t 10 12 7 9 11 7 27.529.000 35.301.600 52.367.700 24.082.200 33.199.100 22.116.500

Grašak

- suho zrno 1000 t 1 1 1 1 1 1 3.172.514 8.240.000 6.170.060 6.639.767 4.706.343 3.189.229

- svježe zrno ili mahune 1000 t 9 11 8 10 12 9 25.292.700 31.445.700 24.065.600 31.515.000 36.157.200 18.058.500

Leća 1000 t Kupus i kelj (glav.+naknadni+postrni usj.) 1000 t 130 144 112 124 128 98 235.651.000 238.824.000 199.539.200 166.990.800 265.113.600 226.419.200

Rajčica 1000 t 62 71 70 74 71 59 211.302.200 294.224.000 203.994.000 165.626.800 254.144.500 285.247.300

Paprika 1000 t 28 37 31 39 46 32 59.824.800 77.115.400 58.980.600 99.219.900 106.494.600 87.273.600

Krastavci 1000 t 37 38 28 36 39 30 83.531.200 87.639.400 81.146.800 105.271.200 110.693.700 85.149.000

Dinje i lubenice 1000 t 60 53 50 50 55 40 81.192.000 82.324.900 88.300.000 101.205.000 75.614.000 69.536.000

Ostalo povrće – svježe 1000 t 9 13 10 9 10 8 18.317.700 58.324.500 29.014.000 37.234.800 37.645.000 23.719.200

Povrće - ukupno 1.169.403.214 1.328.473.300 1.074.222.560 1.131.464.367 1.389.412.143 1.134.310.429

POLJOPRIVREDA - UKUPNO 13.318.231.758 12.923.012.988 12.681.097.922 13.819.585.672 14.937.048.035 13.326.876.427

Izvor: MPŠVG, 2005.

10.4.2. PROIZVODNJA POLJOPRIVREDNIH KULTURA (2003) Proizvodnja poljoprivrednih kultura u 1000

hektara– 2003.

689,2

33,1

93,5

104,6 Žitarice

povrće

uljarice

Industrijske biljke

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2004.

10.4.3. PROIZVODNJA ŽITARICA (2003.)

Proizvodnja žitarica (u 1000 ha) - 2003.

406,0 206,0

54,0

20,0 3,2

kukuruz

pšenica ječam

zob

raž

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2004

10.4.4. PROIZVODNJA VOĆA (2003)

Voće

Izvor: Državni zavod za statistiku,2004.

10.4.5. PROIZVODNJA ŽITARICA 1997.-2001.

Jed. Mjera 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 000 ha 208 242 169 236 240

t 833.508 1.020.045 558.217 1.032.085 965.153 Pšenica t /ha 4,00 4,22 3,3 4,4 4,0

000 ha 34 43 45 46 51 t 108.496 143.510 124.890 151.439 161.487 Ječam

t /ha 3,21 3,36 2,81 3,27 3,16 000 ha 18 22 24 20 21

t 46.796 56.110 56.823 51.138 47.627 Zob t /ha 2,58 2,59 2,36 2,51 2,32

000 ha 1.959 2.143 2.449 2.931 3.186 t 5.009 5.530 6.246 7.389 8.709 Raž

t /ha 2,56 2,58 2,55 2,52 2,73 000 ha 371 375 384 388 506

t 2.183.144 1.975.120 2.135.452 1.526.167 2.211.519 Kukuruz t /ha 5,88 5,27 5,56 3,93 5,45

*Izvor: Državni zavod za statistiku, 2002.

Voće (u 1000 stabala)-2003

36

5.596

4.479 1.058

980

779

745

588

540

42 520 164341

Šljive

Jabuke

Višnje Kruške

Mandarine

BreskveTrešnjeSmokve

OrasiBademimarelice

Limuni Narandže

10.4.6. PROIZVODNJA ŠEĆERNE REPE I ŠEĆERA U RAZDOBLJU 1997-2001. GODINE 1997. 1998. 1999. 2000. 2001.

Površina (ha) 22.919 29.287 27.847 20.985 23.757 Šećerna repa (t) 931.186 1.233.322 1.113.969 482.211 964.880

Prirod (t/ha) 40,6 42,1 40,0 23,0 40,6 Šećer 141.380 139.207 113.966 58.950 138.617

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2002.

10.4.7. PROIZVODNJA ULJARICA U RAZDOBLJU OD 1997-2001. GODINE

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2002.

10.4.8. PROIZVODNJA ODABRANIH VRSTA POVRĆA

Kultura Jed. mj.

1997. 1998. 1999. 2000. 2001.

Krumpir ha 63.189 64.931 66.374 65.232 65.641 t 620.032 664.753 728.646 553.712 670.233

Mrkva ha 2.883 3.084 3.317 3.388 3.483 t 19.650 27.169 29.941 24.154 ?

Grah* t 20.527 21.003 22.291 9.928 16.542 ha 7.521 5.946 6.581 6.511 6.470

Luk ha 6.033 6.565 6.797 7.026 7.258 t 43.776 50.488 55.633 44.838 58.055

Kupus t 134.323 129.674 144.018 112.025 123.722 ha 9.011 9.247 9.701 9.662 9.898

Rajčica ha 5.141 5.765 6.408 6.635 6.801 t 48.085 60.511 70.816 69.555 73.882

Paprika ha 3.969 4.480 4.833 5.051 5.343 t 25.243 28.058 36.813 30.778

Krastavac ha 3.365 3.888 4.124 4.026 4.194 t 28.576 36.955 37.882 28.033

Lubenice ha 1.847 2.599 2.890 3.074 3.206 t 25.450 60.242 53.437 50.069

*suhi grah Izvor: Državni zavod za statistiku, 2002.

Proizvodnja 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. Uljana repica ha 5.356 8.949 16.234 12.886 10.319

t 11.181 21.967 32.581 29.426 22.456 t /ha 2,09 2,45 2,01 2,28 2,18

Soja ha 16.030 34.015 46.336 47.484 41.621 t 39.469 77.458 115.853 65.299 91.841 t /ha 2,46 2,28 2,50 1,38 2,21

Suncokret ha 16.946 28.642 41.996 25.715 25.336 t 36.138 62.206 72.347 53.956 42.985 t /ha 2,13 2,17 1,72 2,1 1,7

10.4.9. PROIZVODNJA ODABRANIH VRSTA VOĆA ( T )

Voće 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. Jabuka 57.541 72.361 66.752 81.339 32.461 Kruška 9.796 11.556 10.027 10.081 6.734 Breskva 6.836 8.813 10.211 9.330 9.046 Šljiva 47.117 83.143 38.030 39.857 39.631 Višnja 6.032 8.265 8.453 7.566 8.169 Trešnja 4.715 6.241 6.370 5.870 4.496

Mandarina 15.740 21.714 18.210 19.361 18.995 Smokva 5.543 6.127 6.042 4.890 4.658

Orah 3.154 4.700 4.772 4.908 3.255 Badem 2.033 2.138 3.315 2.808 2.574 Jagoda 2.838 3.574 4.842 3.960

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2002.

10.4.10. PROIZVODNJA SVINJSKOG MESA ( T) 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. Svježa ili hlañena svinjetina, cijela i polovice

34.933 30.747 28.026 23.874 24.562

Svježa ili hlañena svinjetina, butovi, lopatice i dijelovi od njih

7.377 8.074 7.206 6.308 6.526

Svježa ili hlañena svinjetina 1.768 1.623 1.729 1.781 1.736 Svinjski but, lopatica i dijelovi od njih s kostima, soljeni sušeni ili dimljeni

1.512 2.283 1.489 1.286 1.234

Svinjska trbušina (slanina prošarana mesom)

2.396 1.766 2.701 2.412 3.067

Ostali dijelovi svinjetine, soljeni, u salamuri, sušeni ili dimljeni

2.470 2.339 2.238 1.598 2.047

Svinjska šunka i odresci šunke, pripremljeni ili konzervirani

3.052 2.598 2.668 1.650 1.473

Mesne konzerve, od svinjskoga mesa (uklj. mješavine)

13.262 13.619 14.475 10.686 10.163

Gotova jela od svinjskog mesa (uklj.mješavine) osim u konzervi

422 19 49 100 76

Ost. priprav. od svinjskog mesa (uklj. mješavine) osim gotovih jela

313 202 131 145 776

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2002.

10.4.11. BROJ GOVEDA U RAZDOBLJU 1997 – 2001. GODINE (TISUĆA GRLA)

- u tisućama grla- 1997. 1998. 1999. 2000. 2001.

Goveda ukupno 451 443 438 427 438 Telad i junad do 1 godine 93 112 101 93 104

Junad iznad 1 godine 51 28 39 45 52 Krave i steone junice 304 300 296 287 280

Bikovi i volovi 3 3 2 2 2 Izvor: Državni zavod za statistiku, 2002.

10.4.12. GOVEDA I MUZNE KRAVE

Jed. mj. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. Goveda ukupno Tisuće grla 451 443 438 427 438

Krave i steone junice Tisuće grla 304 300 296 287 280 Muzne krave Tisuće grla 279 270 268 255 254 Prirast goveda T 54.238 53.807 65.693 62.908 56.387

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2002.

10.4.13. INDUSTRIJSKA PROIZVODNJA OVČJEG I KOZJEG MESA

Proizvodnja Naziv proizvoda Jed. mj. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001.

Janjetina i ovčetina t 76 72 58 63 101 Kozje meso t 0 1 6 6 5

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2002.

10.4.14. PRIRAST PERADI I PROIZVODNJA JAJA

Godina Jed. mj.

1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. Prirast peradi T 69.353 85.205 98.740 104.762 93.105 92.610

Jaja mil.

komada 848 804 818 819 774 787

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2002.

10.4.15. MEðUNARODNA TRGOVINA SVINJA, SVINJETINE I PRERAðEVINA (TONE)

1997. 1998. 1999. 2000. 2001. Svinje 3.770 2.359 593 6.163 3.077 Svinjsko meso, svježe, rashlañeno i smrznuto

20.803 11.103 10.717 15.229 17.868

Svinjski klaonički proizvodi, svježi, rashlañeni i smrznuti

720 638 918 999 976

Svinjska slanina i salo 2.071 1.227 881 1.777 2.037 Svinjsko meso, soljeno, u salamuri, sušeno i dimljeno 1.424 1.137 805 685 930

UV

OZ

Ostale prerañevine od svinjskog mesa 535 1.026 814 768 643 Svinje 83 44 25 3 - Svinjsko meso, svježe, rashlañeno i smrznuto

82 193 63 56 -

Svinjski klaonički proizvodi, svježi, rashlañeni i smrznuti

6 - - - 10

Svinjska slanina i salo 131 28 2 194 10 Svinjsko meso, soljeno, u salamuri, sušeno i dimljeno 377 367 130 94 48

IZV

OZ

Ostale prerañevine od svinjskog mesa 2.060 1.480 1.150 892 496 Izvor: Državni zavod za statistiku, 2002.

10.5. INDUSTRIJA HRANE, PIĆA I DUHANSKIH PROIZVODA

10.5.1. KAPACITETI PRERADE VOĆA I POVRĆA PO ŽUPANIJAMA

ŽUPANIJA BR. SUBJEKATA BROJ ZAPOSL.

KAPACITET PROIZVODNJE

ASORTIMAN PROIZVODA

BJELOVARSKO-BILOGORSKA

0 0 0

BRODSKO-POSAVSKA 13 0 PRAVNE OSOBE/ ZADRUGE

2 0 -

FIZIČKE OSOBE/ OBRTI

11 - -

NERETVANSKO-DUBROVAČKA-

0 0 0

ISTARSKA 9 18

PRAVNE OSOBE/ ZADRUGE

0 - -

FIZIČKE OSOBE/ OBRTI

8 17 1 050 t 0,5 t u 2005.

kiseli kupus i repa ekološki proizvodi ( smokve, kiseli kupus)

OSTALO 1 1 uzgoj i konzerviranje gljiva, prerada i konzerviranje voća i povrća

KARLOVA ČKA 8 0 PRAVNE OSOBE/ ZADRUGE

0 - -

FIZIČKE OSOBE/ OBRTI

8 - - prerada voća i povrća, proizvodnja sokova od voća i povrća

POŽEŠKO-SLAVONSKA

PRAVNE OSOBE/ ZADRUGE

2 26 18 500 hl proizvodnja sokova

FIZIČKE OSOBE/ OBRTI

2 11 - prerada voća i povrća, proizvodnja sokova od voća i povrća

OSTALO PRIMORSKO-GORANSKA

4 5

PRAVNE OSOBE/ ZADRUGE

2 3 početnik svježe i suhe gljive, prilozi, salate, svježe i suho voće, džemovi, pekmezi

FIZIČKE OSOBE/ OBRTI

2 2 početnik likeri od šumskog voća, džemovi, sirup od cikle i ljekovitog bilja, voćni ocat

SISAČKO-MOSLAVA ČKA

1 139

PRAVNE OSOBE/ ZADRUGE

1 139 13 471 hl 16 051 hl

voćni sirupi i sokovi vinski i voćni ocat (vinjak, travarica, rum, gin, likeri)

FIZIČKE OSOBE/ OBRTI

0 - -

SPLITSKO-DALAMTINSKA

0 0 0

ŠIBENSKO-KNINSKA 2 27

PRAVNE OSOBE/ ZADRUGE

1 26 150 t Kiseli kupus

FIZIČKE OSOBE/ OBRTI

1 1 12 t Kiseli kupus

KOPRIVNI ČKO-KRIŽEVA ČKA

7 492

PRAVNE OSOBE/ ZADRUGE

1 481 16 000 t

11 000 t

6 000 t

15 t

3 000 000 kom

sterilizirani i pasterizirano povrće i kondimenti marmelade, pekmezi, džemovi, med, marmelade i džemovi, med, medicinske i namjenske marmelade sok, koncentrat i sjeckana rajčica masline čaj u vrećicama

FIZIČKE OSOBE/ OBRTI

6 11 55 000 l 100 t

100 000 l 100 000 l

kupinova vina kiseli kupus i repa prirodni sok od jabuke i ocat bučino ulje (konvencionalno i ekološko) i

KRAPINSKO-ZAGORSKA

3 0

PRAVNE OSOBE/ ZADRUGE

0 - -

FIZIČKE OSOBE/ OBRTI

3 - -

OSTALO Dona d.o.o. u stečaju LI ČKO-SENJSKA PRAVNE OSOBE/ ZADRUGE

1 2 30 t Sušene i ukiseljene šumske gljive

FIZIČKE OSOBE/ OBRTI

4 6 8 t Sušene šljive, proizvodnja pekmeza, džemova i sokova od šumskog voća i bilja

POLJOPRIVREDNA ZADRUGA

3 Proizvodnja pekmeza, sušenje ljekovitog bilja, prerada šljiva

MEðIMURSKA PRAVNE OSOBE/ ZADRUGE

1 2 4 000 l sok od jabuke i grožña

FIZIČKE OSOBE/ OBRTI

4 11 436 000 l 300 t 50 t

sirupa na biljnoj i voćnoj bazi koštica tikve golice salate od cikle i miješane salate

OSJEČKO-BARANJSKA

PRAVNE OSOBE/ ZADRUGE

6 360 5 260 t 200 t

7 500 t 1 500 000 l

proizvoda od povrća bezalkoholnih voćnih pirea «Finiš» začina jabučnog i alkoholnog octa

FIZIČKE OSOBE/ OBRTI

4 25 60 t voća do 10 000 l

3 t lješnjaka

dijetetski proizvodi, sokovi, džemovi kupinova vina jezgra lješnjaka

VARAŽDINSKA 3 68 PRAVNE OSOBE/ ZADRUGE

1 45 5 000 t 150 000 l

3000 000 l

kiselog kupusa i repe bučinog ulja jabučnog i vinskog octa

FIZIČKE OSOBE/ OBRTI

2 23 1 500 t 150 t

kiselo povrće kiseli kupus

VIROVITIČKO-PODRAVSKA

5 245

PRAVNE OSOBE/ ZADRUGE

4 244 5 600 t 5 300 t

1 200 t

kompoti, džemovi, marmelade pasterizirano povrće, krastavci, paprika ostale prerañevine od povrća (ajvar, ñuveč, sataraš)

FIZIČKE OSOBE/ OBRTI

1 1 10 000 l prirodni jabučni ocat

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA

PRAVNE OSOBE/

1 60

2 000 t

konc.voćni sok

ZADRUGE 50 6 000 t

10 000 t 20 mil. litara

smrznuto voće (rollend+voćne kaše) smrznuto povrće voćni sok

FIZIČKE OSOBE/ OBRTI

0 - -

ZADARSKA PRAVNE OSOBE/ ZADRUGE

1 16 - pasterizirano povrće (rajčica, krastavci, feferoni, paprika, masline)

FIZIČKE OSOBE/ OBRTI

5 - - prerada i konzerviranje voća i povrća, kiseli kupus

ZAGREBAČKA 4 112 PRAVNE OSOBE/ ZADRUGE

0 0 0

FIZIČKE OSOBE/ OBRTI

4 112 350 t sauerkraut and sauer-rape, pasteurized vegetables ( pepper, cauliflower, red beet)

5500 l brandy and liquers made from walnut, blackberry, figs, carob, cherry, rose hip

GRAD ZAGEB 2 12 PRAVNE OSOBE/ ZADRUGE

1 12 1 000 t prerada povrća

FIZIČKE OSOBE/ OBRTI

1 84 t džemovi, prerada povrća

UKUPNO 95 1687 PRAVNE OSOBE/ZADRUGE

25 1466

FIZIČKE OSOBE/ 66 220

OBRTI ZADRUŽNA DOBRA 3 0 OSTALO 1 1 “-“ podaci nisu dostupni, “0” nema registriranih djelatnika, Izvor: MPŠVG, 2005.

10.5.2. SKLADIŠTA (SILOSI I PODNA SKLADIŠTA)

No Naziv ADRESA SILOSI - tona

Podna skladišta -

tona

UKUPNO - tona

1 ABN-TVORNICA ULJA ZAGREB ŽITNJAK B.B. ZAGREB 15.000 0 15.000

2 AGROLAGUNA d.d. M. VLAŠIĆA 34, POREČ 4.700 0 4.700

3 AGROLUDBREG d.d. DRAVSKA 7, VELIKI BUKOVEC 6.000 0 6.000

4 AGROLUDBREG d.o.o. Ludbreg 6.000 2.000 8.000

5 AGROMEðIMURJE d.o.o. ČAKOVEC

ČAKOVEC 850 5.400 6.250

6 AGROPRERADA d.d. ŽITNA 1, IVANIĆ GRAD 20.000 15.000 35.000

7 AGROPRERADA KNIN KNIN 10.000 7.000 17.000

8 BEDNJA d.d. LUDBREG (PODRAVSKO GOSPODARSTVO d.o.o. )

KALNI ČKA 20, LUDBREG 0 8.000 8.000

9 BELJE d.d. BELI MANASTIR BELI MANASTIR 44.000 0 44.000

10 BELJE d.d. DARDA DARDA 27.000 44.000 71.000

11 BERAK d.o.o. Semeljci, Berak bb 3.400 0 3.400

12 BOŽJAKOVINA d.d. BOŽJAKOVINA, BOŽJAKOVAČKA 6

10.000 0 10.000

13 ČAKOVE ČKI MLINOVI d.d. MLINSKA ULICA 1, ČAKOVEC 20.000 5.000 25.000

14 DALMATA d.o.o. SPLITSKA 3/A, METKOVIĆ 10.000 3.000 13.000

15 DARUVANČANKA d.o.o. DARUVAR 7.200 0 7.200

16 DIBA d.o.o. KRALJA TOMISLAVA 5, SUHOPOLJE

3.000 7.000 10.000

17 ðAKOVŠTINA d.d. ðAKOVO 87.800 9.000 96.800

18 FARINA d.o.o. GORNJI DRAGANEC 17.000 1.500 18.500

19 FERMOPROMET d.o.o. NOVI BEZDAN

RESNIČKI GAJ b.b., ZAGREB 11.476 0 11.476

20 FINAGRA D.O.O. (SLJEME, SESVETE))

ZAGREB 30.000 0 30.000

21 FRUK d.o.o. KOLODVORSKA 87, VRBANJA 2.300 1.200 3.500

22 GAVRILOVI Ć POLJOPRIVREDA d.o.o.

GAVRILOVIĆEV TRG 1, PETRINJA 20.000 2.000 22.000

23 KLARA ZAGREB d.d. KOTURAŠKA CESTA 1, ZAGREB 56.000 0 56.000

24 KLAS d.o.o. BRAĆE RADIĆA 47, BENIĆANCI 12.000 600 12.600

25 KOKA d.d. VARAŽDIN, JALKOVAČKA B.B. 15.000 0 15.000

26 KOPANICA d.o.o. KOPANICA 12.500 4.000 16.500

27 KORINA PROIZVODNJA d.o.o. ZAGREBAČKA 30, NOVSKA 15.000 0 15.000

28 KROMOPOL d.o.o. ("SLOBODA" OGULIN)

ZAGREB, KNEŽIJA 7 20.000 200 20.200

29 KUPLJENOVO d.o.o. MATIJE GUPCA 40, KUPLJENOVO 1.500 230 1.730

30 LIKA MLIN GRA ČAC GRAČAC 15.000 3.000 18.000

31 LUKA PLO ČE PLOČE 0 10.000 10.000

32 LUKA RIJEKA RIJEKA 30.000 0 30.000

33 LJUDEVIT POSAVSKI MLIN I PEKARE d.d.

KRALJA ZVONIMIRA 24, SISAK 30.000 0 30.000

34 MIPEL d.o.o. DUGO SELO 7.200 0 7.200

35 MLIN d.o.o. PODRAVSKE SESVETE 5.000 0 5.000

36 MLINAR d.d. KRIŽEVCI 30.000 3.000 33.000

37 MOSLAVKA d.d. KUTINA AUGUSTA ŠENOE 2, KUTINA 18.700 20.000 38.700

38 MOTIO AGRI d.o.o. (PIK JASINJE)

OSIJEK, EUROPSKA AVENIJA 10 55.000 0 55.000

39 NATURA AGRO d.o.o. (PZ ðURðEVAC)

BASARIĆEKOVA 16, ðURðEVAC 22.500 0 22.500

40 NOVI ŽITAR d.o.o. DONJI MIHOLJAC 38.500 30.000 68.500

41 OPZ HERCEGOVČANKA MOSLAVAČKA 148, HERCEGOVAC 2.000 1.000 3.000

42 PAPUK d.d. KOLODVORSKA 1, NAŠICE 40.000 0 40.000

43 PIK KLAS d.d. NOVA GRADIŠKA, URIJE B.B. 50.000 0 50.000

44 PIK RIJEKA KREŠIMIROVA 26, RIJEKA 6.700 6.000 12.700

45 PIK VINKOVCI VINKOVCI 56.000 3.000 59.000

46 PODRAVKA d.d. A. STARČEVIĆA 32, KOPRIVNICA 30.000 0 30.000

47 POLJODAR TIM DARUVAR 10.000 1.500 11.500

48 POLJOPRERADA d.d. ZAGREB ZAGREB, REMETINEČKA 10.000 600 10.600

49 POLJOPRERADA d.d. ZAGREB ("SILTOM" GAREŠNICA)

ZAGREB, REMETINEČKA 10.000 2.000 12.000

50 POLJOPRIVREDA LIPIK LIPIK 16.000 0 16.000

51 POLJOPRIVREDNO DOBRO GRADINA

TRG KRALJA ZVONIMIRA 1, GRADINA

6.000 0 6.000

52 PP ORAHOVICA d.d. ORAHOVICA 35.000 0 35.000

53 PPK KUTJEVO SILOS POŽEGA KUTJEVO 53.000 3.000 56.000

54 PPK VALPOVO d.d. ( ŽITOPRERADA d.o.o.)

VALPOVO 47.500 0 47.500

55 PRERADA d.d. BJELOVAR 25.000 0 25.000

56 PRERADA d.d. SPLIT (PIVOVARNA LAŠKO)

SPLIT 30.000 10.000 40.000

57 PRISTANIŠTE I SKLADIŠTA D.D.

RIMSKA ULICA 29, SISAK 6.000 0 6.000

58 PULJANKA - BRIONKA d.o.o. PULA 12.000 0 12.000

59 PZ JANKOVCI VINKOVAČKA 15, STARI JANKOVCI

15.000 5.000 20.000

60 PZ ČAðAVICA SOPJANSKA GREDA 3, SOPJE 12.000 5.000 17.000

61 PZ HERCEGOVAC d.d. U STEČAJU

HERCEGOVAC 2.000 0 2.000

62 PZ LOVAS ANTE STARČEVIĆA 2, LOVAS 5.000 2.000 7.000

63 PZ OSATINA KRALJA TOMISLAVA b.b. SEMELJCI

14.000 9.000 23.000

64 PZ SEKICE DRENOVCI, BRAĆE RADIĆA 70 5.100 0 5.100

65 PZ SILAŠ SILAŠ 4.250 1.000 5.250

66 RATARSTVO DORADA d.d. U STEČAJU

HERCEGOVAC 1.650 1.500 3.150

67 SILOSI VTC d.o.o. STJEPANA RADIĆA 132 VIROVITICA

29.000 4.000 33.000

68 SLAVONIJA NOVA d.d. J.J.STROSSMAYERA 65, ŽUPANJA 70.000 0 70.000

69 SOJARA ZADAR ZADAR 18.000 0 18.000

70 TVORNICA KRUHA ZADAR ZADAR 0 8.000 8.000

71 VUPIK d.d. PRILJEVO B.B., VUKOVAR 46.000 6.000 52.000

72 ZDENKA d.d. VELIKI ZDENCI 16.000 0 16.000

73 ZLATNI KLAS d.o.o. GAJEVA b.b., PITOMAČA 8.000 5.000 13.000

74 ŽITO d.o.o. OSIJEK, SILOS - CROATIA, OSIJEK

OSIJEK 86.000 0 86.000

75 ŽITO d.o.o. OSIJEK, SILOS - DRENOVCI

OSIJEK 10.000 0 10.000

76 ŽITO d.o.o. OSIJEK, SILOS - SLATINA

OSIJEK 42.000 3.000 45.000

77 ŽITOPROIZVOD d.d. BANIJA 69, KARLOVAC 20.000 0 20.000

UKUPNO 1.588.826 257.730 1.846.556

Izvor: MPŠVG, 2005.

10.5.3. PROIZVODNJA PRERAðENIH VRSTA VOĆA I POVRĆA 1997.-2004.

Proizvodnja

1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 Naziv proizvoda Jedinica mjere

I-XII. I-XII. I-XII. I-XII I-XII I-XII I-XII I-XII

Prodaja 2002.

Prodaja 2003.

Krumpiri, prerañeni i konzervirani t 1454 1661 1463 1069 959 1147 1190 1088 1139 1183 Sok od naranče, nekoncentrirani, nezaleñeni hl 28086 31486 35013 95756 94770 87403 120021 120274 89652 121246 Sok od ostalih agruma, nekoncentrirani, nezaleñeni hl 9124 10723 10198 1372 1261 Sok od rajčice hl 1517 1277 356 3534 712 2557 2808 1371 1354 2390 Sok od jabuke, nekoncentrirani hl 18885 24831 20165 39131 50344 43797 71213 61038 43395 70450 Sok od ostalih južnih voća, koncentrirani hl 84495 99757 99880 99703 99683 82838 107697 5135 82557 104898 Sok od kontinentalnog voća, koncentrirani hl 64291 138741 86505 101210 100630 109629 112433 23925 108050 107702 Sok od ostalog voća, nekoncentrirani, nefermentirani, bezalkoholni

hl 169188 264606 28797 24321 25849 27988 29524 131651 28460 30087

(svježi) voćni sok, voćni sirup hl 86697 92720 74828 87704 88651 101318 129068 100967 94747 132478 Povrće, smrznuto ( špinat, paprika, miješano povrće) t 5 196 379 350

Rajčice, prerañene i konzervirane, pasirane rajčice t 1033 1098 1877 213 249 1382 16732 1516

Gljive i tartufi, prerañeni i konzervirani t 76 120 127 98 51 96

Povrće prerañeno, osim octa, nezaleñeni (kiseli kupus, grašak, mahune, masline) t 1535 2077 1953 4116 3440 2546 2231 5128 2874 1935

Kiseli kupus t 1245 1041 1455 603 1267 2335 2588 1741 2600

Kisela repa t 21 42 168 109 98 370 278 430 244 413 Ajvar, ñuveč, nezaleñeni t 1346 1204 981 1860 1796 2280 1820 2137 2054 1629

Ostalo povrće i miješano povrće, nezaleñeno t 370 494 377 139 365 164 80 722 184 219

Povrće konzervirano u octu ili octenoj kiselini (krastavci, paprika, cikla, ljute papričice, miješane salate) t 9606 15395 9960 8244 10367 17986 10814 11632 13788 5137

Džemovi, marmelade, žele, pire i kaše od jedne vrste voća, miješano voće i šipak t 4215 3646 3799 4452 5058 4773 4495 4353 4579 4324

Orašasto voće, prženo, slano ili pripremljeno na neke druge načine, kikiriki, orasi t 682 484 742 708 954 574 491 520 550 509

Suhe smokve i ostalo sušeno voće t 4 4 85 68 67 86 66

Kompoti od jedne vrste voća ili od miješanog voća t 219 147 56 163 297 847 591 795 804 406 Voćne kaše, pasterizirane, zamrznute, kemijski konzervirane t 1943 2466 1897 2253 1921 2346 1843 961

Ostalo voće, pasterizirano i konzervirano t 75 259 127 238 300 387 250 233 482 261 Izvor: MPŠVG, 2005.

10.6. RIBARSTVO

10.6.1. KOLIČINE ULOVLJENE I UZGOJENE RIBE I OSTALIH MORSKIH ORGANIZAMA (TONE) 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. Mala morska riba 10.071 15.659 15.020 17.082 15.892

- sardine 6.996 12.500 10.500 11.226 9.097 - inćuni 544 990 3.000 3.735 2.850 - ulov i uzgoj tuna 507 906 970 1.200 3.045

Ostale ribe - lov i uzgoj 4.445 5.901 4.267 4.500 4.649 - ulov 3.901 4.101 2.498 2.365 2.149 - uzgoj 545 1.800 1.769 2.135 2.500

Ulov glavonožaca 1.174 1.205 961 1.146 1.724 Ulov rakova 571 590 273 282 308 Školjke 313 360 114 96 125

- uzgoj školjaka 174 953 1.152 1.148 3.000 Izvor: Državni zavod za statistiku, 2002.

10.6.2. PROIZVODNJA SLATKOVODNE RIBE (TONE)

Proizvodnja 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. Šaran 2.481 2.299 1.992 2.010 2.775 Pastrva 448 296 471 677 1.040 Som 35 53 53 41 31 Amur 112 119 298 279 259 Ostale ribe 155 438 493 384 286 Proizvodnja mlañi 1.422 1.856 2.056 1.350 1.200 Površina (ha) Površina šaranskih ribnjaka

9,118 9,124 8,959 8,369 7,887

Površina pastvrskih ribnjaka

3,316 2,819 3,842 5,676 4,612

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2002.

10.6.3. ULOV MORSKIH ORGANIZAMA PO KATEGORIJAMA U RAZDOBLJU OD 1997.-2003.

0

5.000

10.000

15.000

20.000

25.000

30.000

količina (u tonama)

1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003.

godina

Ulov morskih organizama po kategorijama

Ostalo

Bijela riba

Plava riba

Izvor: MPŠVG, 2005.

MPŠVG

10.6.4. ULOV RIBA I DRUGIH MORSKIH ORGANIZAMA 1999-2003.

uLO Izvor: MPŠVG, 2005.

10.7. ŠUMSKI POŽARI

0 500

1.000 1.500 2.000 2.500 3.000 3.500 4.000 4.500 5.000

Količina

U tonama

1999. 2000. 2001. 2002. 2003.

godina

Ulov morskih organizama

Bass and bream Mussel Tuna

10.7.1. BROJ POŽARA PO MJESTU NASTANKA I PO GODINAMA

1997. 1998. 1999. 2000. 2001. UKUPNO

DRŽAVNE ŠUME

PRIVATNE ŠUME

DRŽAVNE ŠUME

PRIVATNE ŠUME

DRŽAVNE ŠUME

PRIVATNE ŠUME

DRŽAVNE ŠUME

PRIVATNE ŠUME

DRŽAVNE ŠUME

PRIVATNE ŠUME

DRŽAVNE ŠUME

PRIVATNE ŠUME

BROJ POŽARA

149 136 213 228 93 140 370 333 150 130 975 967

POSTOTAK

52% 48% 48% 52% 40% 60% 53% 47% 54% 46% 50,21% 49,79%

Izvor: Hrvatske šume d.o.o, 2005.

10.7.2. BROJ POŽARA PO UZROČNIKU I PO GODINAMA

GODINA nepoznat namjeran Prirodne sile

ostalo

1998 368 - 7 66 1999 129 41 6 47 2000 519 40 16 131 2001 197 12 10 61

UKUPNO 1213 93 39 305 Izvor: Hrvatske šume d.o.o, 2005

10.8. Nacionalna ekološka mreža u Hrvatskoj

Izvor: Državni zavod za zaštitu prirode, 2005

10.9. POTICAJI

10.9.1. IZRAVNA PLAĆANJA Osnovno plaćanje po jedinici (kn/lit.) Područja s težim uvjetima gospodarenja (kn/l) Kravlje mlijeko 0,65 1,05

Najmanja poticana količina (litre) 2003. 2004. 2005. Kravlje mlijeko 6.000 9.000 12.000 Izvor: MPŠVG, 2005.

Ekološka proizvodnja

Osnovno plaćanje po jedinici (kn/lit.) Područja s težim uvjetima gospodarenja (kn/l) Kravlje mlijeko 0,85 1,35 Izvor: MPŠVG, 2005.

10.10. PROJEKTI KOJE FINANCIRA NIZOZEMSKA DRŽAVNA AGENCIJA

Izvor: MPŠVG, 2005.

PROJEKTI KORISNICI IZNOS U EURIMA

Unapreñenje proizvodnje, skladištenja i trženja šampinjona

Šampinjoni Požežanac i Lensenn BV

340,335

Unapreñenje proizvodnje, skladištenja i pakiranja ekološkog povrća

udruženje BIOPA i The Organic Corporation BV

453,780

Unapreñenje uzgoja svinja u Republici Hrvatskoj

Poduzeće Žito d.d. i Cehave 449,200

Unapreñenje proizvodnje cvijeća u Republici Hrvatskoj

Poduzeće MBM d.o.o. i FLORIST de Kwakel

573,353

Unapreñenje genetskih karakteristika svinja u Republici Hrvatskoj

Poduzeće Korina proizvodnja d.o.o. i Agriplan

637,776

Osnivanje leasing centra za poljoprivredne strojeve

Markovec SPG i KOK Bakkeveen BV

519,140

Osnivanje integriranog lanca nabave za smrznuto povrće

Lipovac d.d. i Agricultural production & Handling BV

695,527

DOVRŠENO 2000 – 2004.

Modernizacija ribogojstva u Hrvatskoj Cenmar d.o.o. i HESY Bergambacht BV

449,000

ROK ZA DOVRŠETAK

Proizvodnja dekorativnog bilja IVA i Van Vupen Beheer B.V

615,000 2007

Razvoj hrvatske mliječne industrije Holstein udruženje hrvatskih uzgajivača i Farmco

450,000 2005

Unapreñenje hrvatske proizvodnje povrća Udruženje hrvatskih uzgajivača povrća i Agriplan

446,108 2005

Sigurnost hrane na području uzgoja svinja Ekotours d.o.o. i Kroonenburg Advies B.V.

490,000 2007

Mjerenje tla AMC i Nehem International B.V 290,000 2005

Razvoj mreže za formiranje plana za regionalno vodno gospodarstvo u obalnim jedinicama

Državna uprava za vode i DHV Water B.V

287,000 2005

Izgradnja staja za razvoj mliječne industrije

Bajkmont d.o.o. Sesvete i The Friesian Agro Consultancy BV

545,000 Prosinac 2006

PROJEKTI U TIJEKU

Proizvodnja koka nesilica Perfa d.o.o. Donja Stubica i Henrix Landhorst BV

770,000 Prosinac 2006

10.11. TABLICA MJERA

SAPARD Nacionalna potpora Ostalo

Mjera Dozvoljena ulaganja Mjera Dozvoljena ulaganja

1

Ulaganje u poljoprivredna gospodarstva

A) Prikladnost ulaganja u mlijeko, meso i perad 3. Ulaganja u izgradnju i/ili adaptaciju staja za

goveda, svinje i perad uključujući opremu; 4. Ulaganja u opremu staja; 5. Ulaganja u gnoj i gnojnice te posebnu opremu

za transport vezanu uz sustav gnojidbe B) Prikladnost ulaganja u sektor voća i povrća

6. Ulaganje u izgradnju i/ili adaptaciju staklenika 7. Ulaganja u opremu za staklenike 8. Ulaganja u izgradnju i/ili adaptaciju skladišta

(uključujući ona s ULO uvjetima) 9. Ulaganja u opremu za žetvu, rukovanje i

pakiranje voća i povrća 10. Ulaganja u navodnjavanje farmi (uključujući

računalnu opremu) C) Prikladnost ulaganja u skladištenje ratarskih kultura 2. Ulaganja u izgradnju, adaptaciju i/ili opremanje pogona za sušenje i skladištenje ratarskih kultura.

MPŠVG: Potpora za kapitalna ulaganja: Nabava čistokrvnih rasplodnih životinja Trajne kulture Poljoprivredno šumarstvo Izgradnja, adaptacija i opremanje operativnih zgrada za poljoprivredu i ribarstvo Unapreñenje obradivog tla Nabava ribarskih plovila, mehanizacije i opreme za poljoprivredu, ribarstvo i šumarstvo Izgradnja, adaptacija i opremanje skladišta i pogona za preradu poljoprivrednih i ribljih proizvoda Nabava obradivog tla ULO hladnjače Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva: Programi za razvoj malog i srednjeg poduzetništva

-sva ulaganja, ali sufinanciranje korisnika mora potjecati od bankovnih zajmova

2

Unapreñenje prerade i trženja poljoprivrednih

i ribljih proizvoda

A) Sektor mlijeka i mliječnih proizvoda

1. Ulaganja u izgradnju i/ili adaptaciju i/ili opremanje pogona mljekara.

B) Mesni sektor

1. Ulaganja u izgradnju i/ili adaptaciju i/ili opremanje pogona klaonica. 2. Ulaganja u obrañivače klaoničkog otpada i/ili središta za sakupljanje životinjskog otpada.

C) Riblji sektor 1. Ulaganja u izgradnju i/ili adaptaciju i/ili opremanje pogona za preradu riba. 2.Ulaganja u opremu za hlañenje, preradu, pakiranje i trženje ribljih proizvoda uključujući kapacitete za hlañenje na plovilima i kamionima (lanac hladnjača) te za smanjenje otpada proizvodnji uključujući softver. 3. Ulaganja u izgradnju i/ili opremanje pogona za purifikacijske centre za školjkarstvo.

D) Voće i povrće

- MPŠVG: potpora za veleprodajna tržišta

Izgradnja, adaptacija i opremanje tržišta

1.Ulaganja u izgradnju i/ili adaptaciju i/ili opremanje pogona za preradu voća i povrća,

3

Unapreñenje ruralne

infrastrukture

A) Ulaganja u izgradnju i/ili adaptaciju lokalnih i nerazvrstanih cesta i protupožarnih putova B) Ulaganja u kanalizacijski sustav i pogon za pročišćavanje otpadnih voda. C) Ulaganja u izgradnju toplana koje koriste organski otpad iz poljoprivrede i/ili šumarstva.

Regionalni razvojni fond - Izgradnja i adaptacija sustava opskrbe vodom i pogona za

obradu otpadnih voda - Upravljanje otpadom - Opskrba plinom i energijom, - ceste

4

Tehnička pomoć,

informiranje i promotivne aktivnosti

Izvor: MPŠVG, 2005.

226

10.12 SMJERNICE ZA OCJENU EKONOMSKE ODRŽIVOSTI KORISNIKA

Podnositelj mora u svom poslovnom planu dokazati održivost projekta/gospodarstva/poduzeća na završetku ulaganja. Za izračunavanje ekonomske održivosti koriste se sljedeći kriteriji::

• omjer financijskog zaduženja (omjer dugovanja i kapitala, ukupni omjeri dugovanja);

• omjer likvidnosti (solventnost kratkoročnih obveza (trenutni omjer), acid test (brzi omjer);

• omjer pokrivenosti kamata; • omjer rentabilnosti (bruto profitna marža, operativna profitna marža, neto

profitna marža, prosječni povrat investiranog kapitala, prosječni povrat imovine);

• omjer iskorištenosti imovine; • unutarnja stopa povrata za projekt mora premašiti troškove pozajmljenog

kapitala;

10.13. Nacionalno zakonodavstvo � Zakon o poljoprivredi (NN br. 66/01, 83/02)

� Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN br. 66/01, 87/02)

� Zakon o hrani (NN br. 117/03)

� Zakon o gnojivima i poboljšivačima tla (NN br. 163/03)

� Zakon o stočarstvu (NN br. 70/97, 36/98, 151/03)

� Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN br. 12/01, 14/01)

� Zakon o zaštiti bilja (NN br. 10/94, 117/03

� Zakon o veterinarstvu (NN br. 70/97, 105/01, 172/03)

� Zakon o veterinarskim lijekovima i veterinarsko-medicinskim proizvodima (NN br. 79/98)

� Zakon o dobrobiti životinja (NN br. 19/99)

� Zakon o zaštiti okoliša (NN br. 82/94,128/99, 163/03)

� Zakon o prostornom ureñenju (NN br. 30/94, 68/98, 35/99, 61/00, 32/02, 100/04)

� Zakon o zaštiti prirode (NN br. 162/03))

� Zakon o zaštiti zraka (NN br. 48/95)

� Zakon o vodama (NN br.107/95)

� Zakon o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu (NN br. 87/02, 117/03, 82/04)

227

� Zakon o područjima od posebne državne skrbi – pročišćeni tekst (NN br. 26/03)

� Zakon o brdsko-planinskim područjima (NN br. 12/02, 32/02, 117/03)

� Zakon o otocima (NN br. 34/99, 149/99, 32/02)

� Zakon o morskom ribarstvu (NN br. 46/97)

� Zakon o slatkovodnom ribarstvu (NN br. 106/01, 174/04)

� Zakon o trgovini (NN br. 11/96, 49/03)

� Pomorski zakonik (NN br. 181/04)

� Zakon o komunalnom gospodarstvu (NN br. 26/03)

� Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96)

� Zakon o zemljišnim knjigama (NN br. 91/96)

� Zakon o grañenju (NN br. 175/03, 100/04)

� Zakon o cestama (NN br. 56/91)

� Zakon o lokalnom samoupravi (NN br. 33/01)

� Zakon o protupožarnoj zaštiti (NN br. 58/93)

� Zakon o javnim nabavama (NN br. 117/01))

10.14. Nacionalni standardi za okoliš, higijenu i dobrobit životinja

� Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš (NN br. 59/00,136/04)

� Pravilnik o znaku zaštite okoliša (NN br. 64/96)

� Pravilnik o katastru emisija u okoliš (NN br. 36/96

� Popis pravnih osoba koje imaju suglasnost za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša (NN br. 71/05)

� Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu voñenja očevidnika obveznika plaćanja posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon (NN br. 44/04)

� Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon (NN br. 20/04)

� Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknade za emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid i oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid (NN br. 95/04)

� Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknada za opterećivanje okoliša otpadom (NN br. 95/04)

� Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu voñenja očevidnika obveznika plaćanja naknade na emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid (NN br. 120/04)

228

� Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu voñenja očevidnika obveznika plaćanja naknade na emisiju u okoliš oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid (NN br. 120/04)

� Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu voñenja očevidnika obveznika plaćanja naknade za opterećivanje okoliša otpadom (NN br. 120/04)

� Pravilnik o postupanju s ambalažnim otpadom (NN br. 53/96)

� Pravilnik o vrstama otpada (NN br. 27/96)

� Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave (NN br. 145/04)

� Pravilnik o načinu praćenja zoonoza i uzročnika zoonoza (NN br. 52/05)

� Pravilnik o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima kojima moraju udovoljavati objekti registrirani za obradu, preradu i uskladištenje proizvoda životinjskog podrijetla na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (NN br. 149/03)

� Pravilnik o načinu obavljanja veterinarsko-sanitarnog pregleda i kontrole nojeva (NN br. 150/02)

� Pravilnik o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima koje moraju ispunjavati objekti za uzgoj, proizvodnju i stavljanje u promet riba i proizvoda od riba te rakova i proizvoda od rakova (NN br. 148/99)

� Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati objekti za proizvodnju i skladištenje životinjske hrane (NN br. 159/98)

� Pravilnik o kakvoći svježeg sirovog mlijeka (NN 102/2000)

� Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati objekti za valenje domaće peradi i pernate divljači (NN br. 36/95)

� Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati objekti za klanje životinja, obradu, preradu i uskladištenje proizvoda životinjskog podrijetla (NN br. 52/93)

� Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati kolodvori i pristaništa za utovar, pretovar i istovar pošiljki životinja (NN br. 52/93)

� Pravilnik o obveznom označavanju i upisu u jedinstveni registar domaćih životinja te voñenju evidencija (NN br.110/04)

� Pravilnik o mjerama za praćenje odreñenih tvari i njihovih rezidua u živim životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla (NN br. 118/04)

� Pravilnik o načinu voñenja evidencije o pokusnim životinjama i vrstama pokusa (NN br. 176/04)

� Zakon o veterinarstvu (NN br. 70/97, 105/01, 172/03) � Pravilnik o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima za izlov, uzgoj, pročišćavanje

i stavljanje u promet živih školjkaša (NN 117/04 )

� Pravilnik o načinu utovara, pretovara, istovara i veterinarsko-zdravstvenog pregleda pošiljaka životinja, proizvoda i otpadaka životinjskog podrijetla i higijensko-tehničkim uvjetima kojima moraju udovoljavati prijevozna sredstva i pošiljke u unutarnjem i meñunarodnom prometu (NN br. 13/05

229

� Uredbama o upravljanju i uništavanju životinjskih strvina i otpada (NN br. 24/03)

� Annual Order (N.N.189/04)

� Pravilnik o načinu obavljanja veterinarsko-sanitarnog pregleda životinja prije klanja i proizvoda životinjskog podrijetla (NN 53/91, 111/00 )

� Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati objekti za klanje životinja, obradu, preradu i uskladištenje proizvoda životinjskog podrijetla (NN 20/92, 75/93)

� Pravilnik o voñenju Upisnika odobrenih objekata (NN 88/03).

� Pravilnik o provedbi obvezatnih mjera u odobrenim objektima radi smanjenja mikrobioloških i drugih onečišćenja (NN br. 74/97)

� Pravilnik o kakvoći stočne hrane (NN 26/98, 120/98 i 55/99) � Pravilnik o uvjetima za proizvodnju, stavljanje na tržište i upotrebu ljekovite

hrane za životinje (NN 101/05) � Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati objekti i subjekti u

poslovanju s hranom za životinje (N.N. 96/05 ) SAPARD agencija drži ažurirani popis nacionalnih minimalnih standarda.

230

231

10.15. Stanje usklañenosti nacionalnog zakonodavstva u poljoprivredi

USKLAðIVANJE

ZAKON PROPIS EU-A DOVRŠENO

U TIJEKU POČINJE U 2006.

1 Zakon o poljoprivredi (NN 66/01 i 83/02)

Nije usklañeno, MPŠVG

2 Zakon o potporama poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu (NN 87/02, 117/03 i 82/04)

Nije usklañeno, MPŠVG

3 Zakon o poljoprivredom zemljištu (NN 66/01i 87/02, 48/05, 90/05)

Nije usklañeno, MPŠVG

SSP predviña 4 godine prijelaznog razdoblja za stjecanje poljoprivrednog zemljišta od strane državljana i pravnih osoba iz EU-a.

4 Zakon o hrani (NN117/03)

1. Uredba (EZ-a) Br. 178/2002 Europskoga Parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. kojom se utvrñuju opća načela i uvjeti zakona o hrani, osniva Europska agencija za sigurnost hrane, te se utvrñuju postupci u predmetu zdravstvene ispravnosti hrane 2. Direktiva 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o približavanju propisam država članica vezanih uz označavanje, predstavljanje i oglašavanje prehrambenih namirnica 3. Uredba Vijeća (EEZ-a) br. 2081/92 o zaštiti zemljopisnih oznaka i oznaka porijekla za poljoprivredne proizvode i prehrambene proizvode 4. UredbaVijeća /EEZ-a) br. 2082/92 od 14. srpnja 1992. od posebnim certifikatima za poljoprivredne proizvode i prehrambene proizvode 5. Direktiva 2001/18/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom ispuštanju genetički modificiranih organizama u okoliš, kojom se ukida Direktiva Vijeća 90/220/EEZ 6. Uredba (EZ-a) br. 258/97 Europskoga Parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 1997. o novoj hrani i sastojcima nove hrane 7. Direktiva Vijeća 89/397/ EEZ od 14. lipnja 1989. o službenoj kontroli prehrambenih proizvoda 8. Direktiva Vijeća 93/99/EEZ-a od 29. listopada 1993. o dodatnim mjerama službene kontrole prehrambenih proizvoda

Daljnje usklañivanje će provesti donošenjem različitih podzakonskih akata Vidi Nacionalni program za pridruživanje Republike Hrvatske Europskoj uniji za 2004. i 2005.

5 Zakon o posebnim uvjetima za stavljanje brašna na tržište (NN 48/04 i 130/04)

Nije usklañeno, MPŠVG

6 Zakon o oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti proizvoda i usluga (NN 173/03)

Uredba (EEZ-a) br. 2081/92 o zaštiti zemljopisnih oznaka i oznaka porijekla za poljoprivredne proizvode i živežne namirnice

(Zakon primjenjuje Uredbu samo na poljoprivredne proizvode koje se ne smatra prehrambenim namirnicama sukladno Zakonu o hrani)

7 Zakon o općoj sigurnosati proizvoda (NN 158/03)

Direktiva 2001/95/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda, Službeni list L 011, 15.1.2002., str.4, Državni ured za normizaciju i mjeriteljstvo

Dovršeno

232

8 Zakon o gnojivima i poboljšivačima tla (NN 163/03)

-Direktiva Vijeća 76/116/EEZ od 18. prosinca 1975. o približavanju zakona država članica koji se odnose na gnojiva (3197LO116) Djelomično usklañena Predmetni je nacrt u okvirnim člancima uskladio one odredbe direktive kojima se ureñuje deklaracija, označavanje, kvaliteta, trženje, metode analize, skladištenje i rukovanje s gnojivima, njihova će razrada i druge odredbe biti integrirane u provedbene propise. -Direktiva Vijeća 80/876/EEZ od 15. srpnja 1980. o usklañivanju zakona država članica koji se odnose na gnojiva od čistog amonijevog nitrata s visokim udjelom dušika (31980L0876) Djelomično usklañena Predmetni je nacrt u okvirnim člancima uskladio neke od odredbi te Direktive. Njihova razrada i druge odredbe bit će integrirane u provedbene propise. -Direktiva Vijeća 88/183/EEZ od 22. ožujka 1988. kojom se mijenja Direktiva 76/116/EEZ koja se odnosi na tekuća gnojiva (31988L0183) Djelomično usklañena Predmetni je nacrt u okvirnim člancima uskladio neke od odredbi te Direktive. Njihova razrada i druge odredbe bit će integrirane u provedbene propise. -Direktiva Vijeća 89/284/EEZ od 13. travnja 1989. koja dopunjuje i izmjenjuje Direktivu 76/116/EEZ u pogledu sadržaja kalcija, magnezija, natrija i sumpora u gnojivima (31989LO284) Djelomično usklañena Predmetni je nacrt u okvirnim člancima uskladio neke od odredbi te Direktive. Njihova razrada i druge odredbe bit će integrirane u provedbene propise. -Direktiva Vijeća 89/530/EEZ od 18. rujna 1989. koja dopunjuje i izmjenjuje Direktivu 76/116/EEZ u pogledu elemenata u tragovima sadržanim u gnojivima: bakar, bor, cink, kobalt, mangan, molibden i željezo. (31989LO530) Djelomično usklañena Predmetni je nacrt u okvirnim člancima uskladio neke od odredbi te Direktive. . Njihova razrada i druge odredbe bit će integrirane u provedbene propise. -Direktiva Komisije 77/535/EEZ od 22. lipnja 1977. o približavanju zakona država članica koji se odnose na metode uzimanja uzorka i analize gnojiva (31977LO535) Djelomično usklañena Predmetni je nacrt u okvirnim člancima uskladio neke od odredbi te Direktive. . Njihova razrada i druge

233

odredbe bit će integrirane u provedbene propise. -Direktiva Komisije 79/138/EEZ od 14. prosinca 1978. kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 77/535 EEZ o približavanju zakona država članica koji se odnose na metode uzimanja uzorka i analize gnojiva. (31979L0138R(01) Djelomično usklañena Predmetni je nacrt u okvirnim člancima uskladio neke od odredbi te Direktive. . Njihova razrada i druge odredbe bit će integrirane u provedbene propise. -Direktiva Komisije 87/566/EEZ kojom se izmjenjuje i dopunjuje Directive 77/535 EEZ o približavanju zakona država članica koji se odnose na metode uzimanja uzorka i analize gnojiva (31987L0566) Djelomično usklañena Predmetni je nacrt u okvirnim člancima uskladio neke od odredbi te Direktive. Njihova razrada i druge odredbe bit će integrirane u provedbene propise. -Direktiva Komisije 89/519/EEZ od 1. kolovoza 1989. kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 77/535 EEZ o približavanju zakona država članica koji se odnose na metode uzimanja uzorka i analize gnojiva. (31989L0519) Djelomično usklañena Predmetni je nacrt u okvirnim člancima uskladio neke od odredbi te Direktive. Njihova razrada i druge odredbe bit će integrirane u provedbene propise.

9 Zakon o sredstvima za zaštitu bilja (NN 70/ 05)

Direktiva Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o plasiranju proizvoda za zaštitu bilja na tržištu Ovaj Zakon stupa na snau na osmi dan od njegovog objavljivanja u Narodnim novinama i primjenjuje se od 1. siječnja 2007.

10 Zakon o biljnom zdravstvu (NN 75/05)

Direktive Vijeća 2000/29/EZ o zaštitnim mjerama protiv unošenja organizama štetnih za bilje i biljne proizvode u Zajednicu i njihovoga širenja unutar Zajednice Ovaj Zakon stupa na snau na osmi dan od njegovog objavljivanja u Narodnim novinama i primjenjuje se od 1. siječnja 2006.

11 Zakon o morskom ribarstvu (NN 48/05)

Uredba Vijeća (EZ-a) br. 2371/2002 od 20. prosinca 2002. o očuvanju i održivom iskorištavanju ribolovnih resursa u okviru zajedničke ribarstvene politike Uredba Vijeća (EZ-a) br. 1543/2000 od 29. lipnja 2000. kojom se uspostavlja okvir Zajednice za prikupljanje i upravljanje podacima potrebnim za provoñenje zajedničke ribarstvene politike Uredba Vijeća (EZ-a) br. 2846/98 od 17. prosinca 1998. kojom se mijenja i dopunjuje Uredba (EEZ-a) br. 2847/93 o osnivanju sustava kontrole koji se primjenjuje na zajedničku ribarstvenu politiku Uredba Vijeća (EZ-a) br. 3690/93 od 20. prosinca 1993. o uspostavljanju sustava Zajednice kojim se odreñuju pravila o minimumu podataka koje trebaju sadržavati ribolovne dozvole na području Zajednice

Djelomično usklañena

234

12 Zakon o slatkovodnom ribarstvu (NN 106/01 i 174/04)

Opći okvir je u skladu s 2371/2002 i 60/2002 ali nema aktualne pravne stečevine o ribolovu u slatkim vodama.

13 Zakon o stočarstvu (NN 70/97, 36/98 i 151/03)

Direktive: Direktiva Vijeća 77/504/EEZ od 25. srpnja 1977. o čistokrvnim uzgojno valjanim govedima Direktiva Vijeća 87/328/EEZ od 18. lipnja 1987. o prihvaćanju za rasplod čistokrvnih uzgojno valjanih goveda Direktiva Vijeća 1988/661/EEZ od 19. prosinca 1988. o zootehnološkim standardima koji se primjenjuju na rasplodne životinje goveda Direktiva Vijeća 89/361/EEZ od 30. svibnja 1989. o čistokrvnim uzgojno valjanim ovcama i kozama Direktiva Vijeća 90/118/EEZ od 5. ožujka 1990. o prihvaćanju za rasplod čistokrvnih uzgojno valjanih svinja Direktiva Vijeća 1990/119/EEZ od 5. ožujka 1990. o hibridnim svinjama za raspolod Direktiva Vijeća 90/427/EEZ od 26. lipnja 1990. o zootehničkim i rodoslovnim uvjetima koji ureñuju trgovinu kopitarima unutar Zajednice Direktiva Vijeća 91/174/EEZ od 25. ožujka 1991. koja utvrñuje zootehničke i rodovničke zahtjeve za plasman na tržište čistokrvnih životinja i koja izmjenjuje i dopunjuje Direktive 77/504/EEZ i 90/425/EEZ Odluke: Odluka Komisije 84/247/EEZ of 27. travnja 1984. koja utvrñuje uvjete za priznavanje i nadzor udruga uzgajivača, uzgojnih organizacija i privatnih poduzeća koje uspostavljaju i vode upisnike za čistokrvna rasplodna goveda 89/504/EEZ: Odluka Komisije od 18. srpnja 1989. koja utvrñuje uvjete za priznavanje i nadzor udruga uzgajivača, uzgojnih organizacija i privatnih poduzeća koje uspostavljaju i vode upisnike hibridnih rasplodnih svinja 89/501/EEZ: Odluka Komisije od 18. srpnja 1989. koja utvrñuje uvjete za priznavanje i nadzor udruga uzgajivača i uzgojnih organizacija koji uspostavljaju i vode matične knjige rasplodnih svinja čiste pasmine 90/254/EEZ: Odluka Komisije od 10. svibnja 1990. koja utvrñuje uvjete za priznavanje organizacija i udruga uzgajivača koji uspostavljaju ili vode matične knjige rasplodnih ovaca i koza čiste pasmine 92/353/EEZ: Odluka Komisije od 11. lipnja 1992. kojom se utvrñuju uvjeti za priznavanje ili odobravanje organizacija i udruga koji vode ili uspostavljaju matične knjige za registrirane kopitare 92/354/EEZ: Odluka Komisije od 11. lipnja 1992. kojom se utvrñuju odreñena pravila za osiguranje koordinacije izmeñu udruga i saveza koji vode ili uspostavljaju matične knjige registriranih kopitara

Područje ureñeno Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stočarstvu utječe u većoj mjeri na rasplod rasplodnih životinja, u dijelu koji se odnosi na uvjete za njihovo priznavanje, a još više u promjeni organizacije raspoloda rapslodnih životinja. Iz tih je razloga potrebno odreñeno vrijeme za usklañivanje, koje bi se sadtebalo lakše izvesti. Nakon stupanja na snagu- donošenja Nacrta Prijedloga Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o stočarstvu, postupno usklañivanje s direktivama EU-a će se nastaviti donošenjem provedbenih propisa, čija će pravna osnova biti taj Zakon, i mogućom izradom novog zakona koji će u potpunosti biti usklañen s odredbama primarnih i sekundarnih izvora prava EU-a trenutno na snazi.. (Vidi Nacionalni program za pridruživanje Republike Hrvatske EU-u za 2004. i 2005.

14 Zakon o šumama (NN 52/90, 9/91 i 76/93)

Uredba (EZ-a) br. 2152/2003 Europskoga parlamenta Vijeća od 17. studenog 2003. o nadzoru nad šumama i meñudjelovanjima u okolišu u Zajednici (Šume u fokusu) Direktiva 92/43/EEZ o zaštiti i prirodnim staništima divlje faune i flore

Novi Zakon o šumarstvu je u saborskoj proceduri i djelomično je usklañen sa spomenuto Direktivom i Uredbom.

15 Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN 12/01 i 14/01)

Djelomično usklañena, MPŠVG

16 Zakon o veterinarstvu (N.N.70/97, 105/01 i 172/03)

Direktive: Direktiva Vijeća 91/496/EEZ kojom se utvrñuju načela o organizacji veterinarskih pregleda živih životinja koje se uvoze iz trećih zemalja (SL L268, 24.9.91, str.56)

Djelomično usklañeno, MPŠVG Područje ureñeno

235

Djelomično usklañena Direktiva Vijeća 97/98/EZ kojom se utvrñuju načela organizacije veterinarskih pregleda živih životinja koje se uvoze iz trećih zemalja (SL br. L 24, 30.01.98, str..9) Djelomično usklañena Odluke: 2000/571/EZ: Odluka Komisije od 8. rujna 2000. kojom se utvrñuju metode veterinarskih pregleda proizvoda iz trećih zemalja namijenjenih za unošenje u slobodne zone, slobodna skladišta, carinska skladišta ili za gospodarske subjekte koji opskrbljuju pomorska prijevozna sredstva u prekograničnom prometu (SL br. L 240, 23.09.2000, str. 14) Djelomično usklañena Odluka Komisije 92/438/EEZ o kompjuterizaciji veterinarskog uvoznog postupka (Shift projekt), kojom se izmjenjuju i dopunjuju Direktive 90/675/EEZC, 91/496/EEZ, 91/628/EEZ i Odluka 90/424/EEZ i kojom se ukida Odluka 88/192/EEZ Djelomično usklañena

Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o veterinarstvu je zadatak granične veterinarske inspekcije, zako je je poterbno odreñeno razdoblje prilagoñavanja Nakon donošenja Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o veterinarstvu postupno usklañivanje sa smjernicama EU-a bit će nastavljeno donošenjem provedbenih propisa kojima će Nacrt prijedloga služiti kao pravna osnova i eventualno moguća izrada novog zakona kojim bi se u potpunosti uskladili sve odredbe s odredbama primarnih i sekundarnih izvora prava koje će tad biti na snazi.

18 Zakon o dobrobiti životinja (NN 19/99) Djeloomično usklañeno, MPŠVG

19

(Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja NN 131/97,163/03 i 137/04 – pročišćena verzija)

Direktiva Vijeća 2002/53/EZ od 13. lipnja 2002. o zajedničkom katalogu varijeteta poljoprivrednih biljnih vrsta

Djelomično usklañena Neke od odredbi ove Direktive su unesene u nacrt Zakona, posebice one o definicijama (članak 11.), uvjete održavanja vrsta (članci 16. i 17.), postupci za registraciju novog varijeteta (članci 4. i 5.) , tepostupka za unos nove kategorije sjemena u popis varijeteta (članak 5.), popis varijeteta (članak 1. do 3.) je takoñer usklañen s Meñunarodnom konvencijom za zaštitu novih biljnih sorti 8UPOV Konvencija). Daljne usklañivanje koje će biti postignuto u provedbenim propisima omogućit će potpunu usklañenost s odredbama Direktive.

Novi Zakon o sjemenu, presadnicama te certifikaciji raznih poljoprivrednih usjeva je poslan u saborsku proceduru.

236

- Direktiva Vijeća 2002/54/EZ od 13. lipnja 2002. godine o stavljanju u prodaju sjemena repe Djelomično usklañena Neke od odredbi ove Direktive su unesene u nacrt Zakona, posebice one u okvirnim člancima i u člancima kojima se definira nadležnosti u nadzoru proizvodnje sjemena (članak 3.) i kontrole kvalitete sjemena (članak 5.), nadležnosti u certifikaciji sjemena (članci 20. do 23.) Ostali detalji drugih odredbi bit će ukljućeni u provedbene propise. - Direktiva Vijeća 2002/55/EZ od 13. lipnja 2002. o stavljanju u promet povrtnog sjemena Djelomično usklañena Neke od odredbi ove Direktive su unesene u nacrt Zakona u člancima u kojima se definiraju nadležnosti u nadzoru proizvodnje sjemena (članak 7.), konotrole kvalitete sjemena (članci 25. do 28.), označavanje (članci 20. do 23.), pitanje malih pakiranja (članak 2. i Prilog III.). Ostali detalji drugih odredbi bit će uključeni u provedbenim propisima. - Direktiva Vijeća 2002/56 EZ od 13. lipnja 2002. o trgovini sjemenskim krumpirom Djelomično usklañena Neke od odredbi ove Direktive su unesene u nacrt Zakona okvirnim člancima. Ostali detalji drugih odredbi bit će uključeni u provedbenim propisima.- Direktiva Vijeća 2002/57/EZ of 13 June o trgovini sjemenom uljarica i vlaknastog bilja Djelomično usklañena Neke od odredbi ove Direktive su unesene u nacrt Zakona u člancima o nadležnosti za vanjski nadzor proizvodnje sjemena (članak 18.), kvalitete kontrole sjemena (članci 17.do 19) Ostali detalji drugih odredbi bit će uključeni u provedbenim propisima.- Direktiva Vijeća 66/402 EEZ of 14 June 1966 o trgovini sjemenom žitarica Djelomično usklañena Neke od odredbi ove Direktive su unesene u nacrt Zakona u člancima o nadležnosti za vanjski nadzor proizvodnje sjemena, kontrole kvalitete sjemena i označavanje. Ostali detalji drugih odredbi bit će uključeni u provedbenim propisima- Direktiva Vijeća 66/401 EEZ od 14. lipnja 1966. o trgovini sjemenom krmnog bilja Djelomično usklañena Neke od odredbi ove Direktive su unesene u nacrt u člancima o nadležnosti za vanjski nadzor proizvodnje sjemena, kontrole kvalitete sjemena i označavanje. Ostali detalji drugih odredbi bit će uključeni u provedbenim propisima .Direktiva Vijeća 92/34 EEZ ofd 28. travnja 1992. o trgovini voćnim reprodukcijskim i sadnim materijalom Djelomično usklañena Neke od odredbi ove Direktive su unesene u nacrt Zakona u člancima vezanim uz sjemeni materijal (kategorije sjemenog materijala i registracije varijeteta i njihovog unosa u popis varijeteta. Ostali detalji drugih odredbi bit će uključeni u provedbenim propisima.- Uredba Vijeća (EZ) br. 1467/94 od 20. lipnja 1994. o čuvanju, opisivanju, prikupljanju i uporabi genetskih izvora u poljoprivredi Službeni list L 159, 28/06/1994 Djelomično usklañena Odredbe o bankama biljnih gena su usklañeni u nacrtu Zakona, a temelj za donošenje propisa je obrañen u Dijelu 3.i 4., te u Prilogu I. Pravilnika.

237

20 Zakon o zaštiti okoliša (NN 82/94 i 128/99)

MZOPUG, djelomično usklañeno

22 Zakon o otpadu (NN 178/04)

1. Direktiva Vijeća 75/442/EEZ (SL, L 194, 25.07.1975) o otpadu izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 91/156/EEZ (SL, L 078, 26.03.1991), Direktiva Vijeća 91/692/EEZ (SL, L 377, 31.12.1991), Odluka Komisije 96/350/EZ i Uredba (EZ-a) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL,L 284, 31.10.2003) Usklañeno. 2. Uredba Vijeća (EEZ-a) br. 259/93 o nadzoru i kontroli pošiljaka otpada izmijenjena i dopunjena Uredbom Vijeća br. 120/97 (SL, L 022,24.01.1997), Odluka Komisije 1999/816/EZ (SL, L 316, 10.12.1999) i Uredba Komisije (EZ-a) br. 2557/2001 (SL, L 349, 31.12.2001) Djelomično usklañena. Napomena: Nije provedeno usklañivanje s pojedinim člancima Direktive, umjesto toga su odreñene odredbe Zakona utemeljene na Uredbi. Samo dio prekograničnog prijevoza koji se odnosi na prijevoz otpada koji dolazi u EU je usklañen.

Direktiva Vijeća 1999/31/EZ o odlagalištu otpada, (SL, L 182, 16.07.1999.)

Djelomično usklañena. Definicija “odlagališta otpada” je usklañena. Propisano je da se mora donijeti provedbeni propis o odlagalištima otpada u skladu s ovom Direktivom.

Direktiva Vijeća 91/689/EEZ o opasnom otpadu (SL, L 377, 31.12.1991) I Direktiva

Vijeća 94/31/EZ od 27. lipnja 1994. kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktive 91/689/EEZ o opasnom otpadu, (SL, L 168 02.07.1994). Propisano je da se mora usvojiti provedbeni propis u kojem će se definirati tipovi opasnog otpada prema njegovom sastavu i svojstvima.

Direktiva 2002/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 2003. o otpadu od električne i elektronske opreme (SL, L 037, 13.02.2003) NAPOMENA: Nije provedeno usklañivanje s pojedinim člancima Direktive, umjesto toga su odreñene odredbe Zakona utemeljene na Direktivi. Propisano je da će se donijeti provedbeni propis o rukovanju s otpadom u skladu s Direktivom. Direktiva 2000/53/Ez Europskoga Parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o otpadnim vozilima-Izjava Komisije (SL, L 269, 21.10.2000) NAPOMENA: Nije provedeno usklañivanje s pojedinim člancima Direktive, umjesto toga su odreñene odredbe Zakona utemeljene na toj Direktivi. Propisano je da će se donijeti provedbeni propis o rukovanju s otpadom u skladu s Direktivom. Direktiva Europskog Parlamenta i Vijeća 94/62/EZ od 20. prosinca 1994. o ambalaži i ambalažnom otpadu, (SL, L 365, 31.12.1994) NAPOMENA: Nije provedeno usklañivanje s pojedinim člancima Direktive, umjesto toga su odreñene odredbe Zakona utemeljene na toj Direktivi.

Dio daljnjeg usklañivanja će provesti donošenjem relevantnog podzakonskog akta.

238

Propisano je da će se donijeti provedbeni propis o rukovanju s otpadom u skladu s Direktivom. Direktiva 2000/76/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4.prosinca 200. o spaljivanju

otpada (SL, L 332, 28.12.2000) NAPOMENA: Nije provedeno usklañivanje s pojedinim člancima Direktive, umjesto toga su odreñene odredbe Zakona utemeljene na toj Direktivi. Propisano je da će se donijeti provedbeni propis o spaljivanju otpada u skladu s tom Direktivom..

Direktiva Vijeća 94/67/EZ od 16. prosinca 1994. o spaljivanju opasnog otpada (SL, L 365, 31.12.1994) NAPOMENA: Nije provedeno usklañivanje s pojedinim člancima Direktive, umjesto toga su odreñene odredbe Zakona utemeljene na toj Direktivi. Propisano je da će se donijeti provedbeni propis o spaljivanju opasnog otpada u skladu s Direktivom. Direktiva Vijeća 75/439/EEZ od 16. lipnja 1975. o odlaganju otpadnih ulja (SL, L 194, 25.07.1975) i Direktiva Vijeća 87/101/EEZ od 22. prosinca 1986. kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva Vijeća 75/439/EEZ od 16. lipnja 1975. o odlaganju otpadnih ulja (SL, L 042, 12.02.1987) NAPOMENA: Nije provedeno usklañivanje s pojedinim člancima Direktive, umjesto toga su odreñene odredbe Zakona utemeljene na toj Direktivi.

Propisano je da će se donijeti provedbeni propis o odlaganju otpada u skladu s Direktivom. Direktiva 86/278/EEZ od 12. lipnja 1986. o zaštiti okoliša, posebice tla, kod upotrebe mulja iz pogona za preradu otpadnih voda u poljoprivredi (SL, L 181, 04.07.1986) NAPOMENA: Nije provedeno usklañivanje s pojedinim člancima Direktive, umjesto toga su odreñene odredbe Zakona utemeljene na toj Direktivi. Propisano je da će se donijeti provedbeni propis o rukovanju s muljem iz pogona za preradu otpadnih voda u poljoprivredi otpadom u skladu s Direktivom. Direktiva Vijeća 91/157/EEZ od 18. ožujka 1991. o baterijama i akumulatorima koji sadrže odreñene opasne tvari (91/157/EEZ) (SL L78, 26.3.1991, p. 38) NAPOMENA: Nije provedeno usklañivanje s pojedinim člancima Direktive, umjesto toga su odreñene odredbe Zakona utemeljene na toj Direktivi. Propisano je da će se donijeti provedbeni propis o rukovanju s baterijama i akumulatorima u skladu s Direktivom. 2000/532/EZ: Odluka Komisije od 3. svibnja 2000. koja zamjenjuje Odluku 94/3/EZ koja donosi popis otpada u skladu s člankom 1. točkom (a) Direktive Vijeća 75/442/EEZ o otpadu i Odluku Vijeća 94/904/EZ koja donosi popis opasnog otpada u skladu s člankom 1. stavkom 4. Direktive

239

Vijeća 91/689/EEZ o opasnom otpadu

NAPOMENA: Nije provedeno usklañivanje s pojedinim člancima Direktive, umjesto toga su odreñene odredbe Zakona utemeljene na toj Odluci. Daljnje usklañivanje će se provesti donošenjem podzakonskog akta-Uredba Vlade RH:

23 Zakon o zaštiti prirode (NN 70/2005)

1. Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore, SL L206, 22/07/1992, 392LO043. Djelomično usklañena 2. Direktiva Vijeća 79/409/EEZ od 2. travnja 1979. o zaštiti divljih ptica -, SL L103, 25/04/1979, 379LO409 Djelomično usklañena

Dio daljnjeg usklañivanja će provesti donošenjem relevantnog podzakonskog akta.

24 Zakon o zaštiti od požara (NN 58/93) Ministarstvo unutarnjih poslova

25 Zakon o gradnji (NN 175/03 i 100/04)

Direktiva Vijeća 89/106/EEZ od 21.prosinca 1988.o približavanju zakona i drugih propisa koji se odnose na grañevinske proizvode.

Direktiva Vijeća 92/57/EEZ od 24. lipnja 1992. o zadovoljavanju minimalnih sigurnosnih i zdravstvenih uvjeta na privremenim ili pokretnim gradilištima

Djelomično usklañeno. Vidi Nacionalni program za pridruživanje Republike Hrvatske Europskoj uniji za 2004. i za 2005.

26 Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti (NN 177/04)

Direktiva 2003/54/EZ Europskog Parlamenta I Vijeća od 26. lipnja 2003. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i kojom se ukida Direktiva 96/92/EZ (SL, L 283, 15. lipnja 2003.); Djelomično usklañena

Direktiva 2003/55/EZ Europskog Parlamenta I Vijeća od 26. lipnja 2003. o zajedničkim pravilima unutarnjeg tržišta prirodnog plina i ukidanju Direktive 98/30/EZ (SL, L176, 15.7.2003); Djelomično usklañena

27 Zakon o energiji (NN 68/01)

Direktiva 2003/54/EZ Europskog Parlamenta I Vijeća od 26. lipnja 2003. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i kojom se ukida Direktiva 96/92/EZ (SL, L 283 15.07.2003) Djelomično usklañena Direktiva 2003/55/EZ Europskog Parlamenta I Vijeća od 26. lipnja 2003. o zajedničkim pravilima unutarnjeg tržišta prirodnog plina i ukidanju Direktive 98/30/EZ (SL, L176, 15.7.2003) Djelomično usklañena Direktiva 2004/8/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o promicanju kogeneracije na temelju potražnje korisne topline na unutarnjem energetskom tržištu i kojom se dopunjuje i izmjenjuje Direktiva 92/42/EEZ (SL, L 52/50 21.2.2004) Djelomično usklañena Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2001/77/EZ od 21. rujna 2001. o promidžbi uporabe električne struje proizvedene iz obnovljivih izvora energije na unutarnjem tržištu električne struje Djelomično usklañena

240

10.16. DEFINICIJA MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva (Narodne novine 29/02) je usklañen s zakonodavstvom EU-a osim glede iznosa zabilježenog ukupnog godišnjeg prometa za malo gospodarstvo. U hrvatskom je zakonodavstvu iznos niži negu u europskom. Prema Zakonu o poticanju razvoja malog gospodarstva subjekti malog gospodarstva se dijele na mikro, male i srednje subjekte malog gospodarstva ovisno o njihovoj veličini. Malo gospodarstvo uključuju subjekte koji: 1) U prosjeku godišnje zapošljavaju manje od 250 zaposlenika; 2) Bilježe ukupan godišnji prihod od do 60.000.000,00 HRK ili imaju zbroj bilance ako su obveznici poreza na dobit, odnosno imaju dugotrajnu imovinu ako su obveznici poreza na dohodak, u vrijednosti do 30.000.000,00 HRK. Mali poslovni subjekti su fizičke i pravne osobe koje samostalno i trajno obavljaju dopuštene djelatnosti radi ostvarivanja dobiti odnosno dohotka na tržištu. Mikro subjekti malog gospodarstva su pravne i fizičke osobe spomenute u članku 2. koji prosječno zapošljavaju manje od 10 zaposlenika godišnje. Mali subjekti malog gospodarstva su fizičke i pravne osobe kako je u vezi toga navedeno u članku 2., koji: 1) godišnje u prosjeku zapošljavaju manje od 50 zaposlenika, 2) ostvaruju ukupni godišnji promet do 16.000.000,00 kuna, ili imaju zbroj bilance ako su obveznici poreza na dobit, odnosno imaju dugotrajnu imovinu ako su obveznici poreza na dohodak, u vrijednosti do 8.000.000,00 kuna. Srednji subjekti malog gospodarstva su fizičke i pravne osobe iz članka 2. ovoga Zakona, čiji je godišnji prosječni broj radnika, ukupni godišnji promet ili zbroj bilance, odnosno dugotrajna imovina veća od utvrñenih u stavku 3. ovoga Zakona.

241

10.17. PREDSTAVLJANJE PROGRAMA SAPARD

PREZENTIRANJE SAPARD PROGRAMA U RH

MJESTO ODRŽAVANJA MJESTO ODRŽAVANJA MJESTO ODRŽAVANJA MJESTO ODRŽAVAN JA

22.1.2005 Našice, hotel Park "SAPARD program za poljoprivredu i ruralni

razvitak",( Srećko Selanac) u sklopu seminara Hrvatskog seljačkog

saveza

15.2.2005 Opatija, Znanstveni skup Hrvatskih agronoma

(15-18. veljače) "SAPARD program za poljoprivredu i ruralni

razvitak", (Srećko Selanac) s meñunarodnim sudjelovanjem

18.2.2005 Zagreb, Hotel International, Miramarska 24 "SAPARD- šansa za razvitak seoskog prostora i poljoprivrede", (Josip Juračak)

radionica

28.2.2005 Varaždin, hotel Turist, Aleja Kralja Zvonimira

"Korištenje predpristupnih fondova EU za poljoprivredu i ruralni razvitak" , " SAPARD program za RH", " Uspostavljanje SAPARD

agencije" ( Željka Gudelj Velaga, Marjan Brčić-Kostić, Juraj Orenda)

prisutno ~180 ljudi iz 4 županije (Varaždinske, Meñimurske, Krapinsko-

Zagorske, Koprivničko- Križevačke)

1.3.2005 Osijek, dvorana Kinematograf Europa, Šetalište

Petra Preradovića 2

"Korištenje predpristupnih fondova EU za poljoprivredu i ruralni razvitak", " SAPARD

program za RH", "Uspostavljanje Sapard agencije" ( Željka Gudelj Velaga, Marjan Brčić-Kostić,

Srećko Selanac)

prisutno~280 ljudi iz 5 županija (Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske, Brodsko-posavske, Požeško-slavonske, Virovitičko-

podravske)

2.3.2005 Rijeka, dvorana Transadria d.d., Riva Boduli 1

"Korištenje predpristupnih fondova EU za poljoprivredu i ruralni razvitak", " SAPARD

program za RH", "Uspostavljanje Sapard agencije" ( Željka Gudelj Velaga, Marjan Brčić-Kostić, Juraj

Orenda)

prisutno~90 ljudi iz 3 županije (Primorsko-goranske, Ličko- senjske, Istarske)

242

3.3.2005 Split, dvorana HGK-Županijska komora Split,

Obala Ante Trumbića 4

"Korištenje predpristupnih fondova EU za poljoprivredu i ruralni razvitak", " SAPARD

program za RH", "Uspostavljanje Sapard agencije" ( Željka Gudelj Velaga, Marjan Brčić-Kostić,

Srećko Selanac)

prisutno~100 ljudi iz 4 županije (Splitsko-Dalmatinske, Dubrovačko-neretvanske,

Šibensko-kninske, Zadarske)

4.3.2005 Zagreb, kino dvorana MPŠVG, Vukovarska 78

"Korištenje predpristupnih fondova EU za poljoprivredu i ruralni razvitak", " SAPARD

program za RH", "Uspostavljanje Sapard agencije"( Željka Gudelj Velaga, Marjan Brčić-Kostić, Juraj

Orenda)

prisutno~180 ljudi iz 5 županija (Zagrebačke, Grada Zagreba, Karlovačke,

Sisačko-moslavačke, Bjelovarsko-bilogorske)

23.3.2005 Zagreb, Institut za meñunarodne odnose (IMO),

Novinarski dom, Perkovićeva 2 "Predpristupni fondovi, izazovi za Hrvatsku",

(Željka Gudelj Velaga, Josip Juračak) meñunarodna konferencija EU-a

Izvor: MPŠVG, 2005.

243

10.18. ANALIZA ISPRAVLJENOG PLANA RURALNOG RAZVITK A U USPOREDBI S PRETHODNOM PROCJENOM PLANA

ZAKLJU ČCI I PREPORUKE

Napomena o prihvaćenim i odbijenim zaklju čcima i

preporukama 1. Informacije i podaci, koji pomažu poduprijeti odabranu strategiju i mjere i/ili se povezati s pokazateljima uspjeha, trebali bi se uzeti iz strategije ruralnog razvitka koju sponzorira FAO (2004.), odnosno njenih priloga;

Prihvaćeno

2. Neke informacije koje su prezentirane u prilozima trebalo bi staviti naprijed (kaže se u nastavku, gdje god se ovo preporuča detaljno). Općenito, ako u prilozima postoji vrijedne informacije o odreñenom pitanju, tekst bi trebao na njih detaljnije upućivati;

Prihvaćeno

3. Struktura prehrambene industrije trebala bi se prezentirati uz pomoć tablica ili mapa koje prikazuju veličinu, kapacitet, regionalnu distribuciju i tako dalje.

Prihvaćeno - djelomično

4. Tekst bi trebao dati indikaciju o tome kako i dokad će se dovršiti popis i kategorizacija pogona za preradu vezanih uz pravne stečevine Zajednice (pravna stečevina) (mljekare, klaonice);

Prihvaćeno

5. Tablica s kapacitetima skladišta u prilogu V. (tablica 10.5.3) trebala bi se ovdje prezentirati na način da ilustrira tekst. Budući da je ulaganje u skladišne objekte dozvoljeno u programu, trebalo bi se detaljnije opisati i analizirati;

Prihvaćeno

6. U potpoglavlju 1.2.5.2, nakon tablice 1-23, stoji izjava da “veća gospodarstva mogu lako osigurati uvjete za postizanje potrebne kvalitete mlijeka”. Ovo samo po sebi nije logička podloga za uvoñenje minimalnih pragova za farme mlijeka (20 krava). Takoñer bi trebalo naglasiti zašto je potrebno podržati svaki takav pokušaj, inače bi se moglo posumnjati u financiranje mrtvog kapitala;

Prihvaćeno

7. Ne ističe se uloga odjeljka “konsolidacija i privatizacija poljoprivredno-industrijskih poduzeća u vlasništvu države”. Trebalo bi ga premjestiti u uvodni dio poglavlja o preradi (1.3), možda kao prvo potpoglavlje (1.3.1), ali sigurno na način koji omogućava bolje razumijevanje značenja i implikacija;

Prihvaćeno

8. Trebalo bi bolje razlikovati preradu morske i slatkovodne ribe (1.4). Način na koji je predstavljena je previše nejasan i kontradiktoran (pogledajte tri poglavlja koja prethode tablici 1-36);

Prihvaćeno

9. Više bi se trebala naglasiti važnost korištenja biomase (poglavlje 1.5.2), prvo u smislu ekoloških dobrobiti (smanjenje CO2). Nadalje, trebalo bi pokazati da bi odgovarajuća mjera stvorila efekt poluge na tehničkim inovacijama i poduzetničkim aktivnostima u ruralnim područjima;

Prihvaćeno

A. Analiza trenutne

situacije

10. Trebalo bi bolje opisati “dohodovnu potporu nekomercijalnom poljodjelstvu ”. Dobro su predstavljeni proces i kapacitet primjene, ali ne i ono čime se on bavi i koji se učinci očekuju da će se postići;

Prihvaćeno

244

11. Preporuča se da se detaljnije opišu nacionalne strategije i mjere koje će se preklapati ili meñusobno djelovati s planiranim SAPARD mjerama. Trebalo bi istaknuti koja bi bila njihova uloga uz SAPARD mjere (i obrnuto) te koje bi se sinergije stvorile za korisnike i ruralni razvitak u Hrvatskoj;

Prihvaćeno B.

Kontekst nacionalne

uprave i analiza prethodnih rezultata

(naučene lekcije)

12. Trebalo bi umetnuto posljednje potpoglavlje poglavlja 2. (“kontekst nacionalne uprave”) pod naslovom: “kratka procjena prethodnih akcija”. Postojeće ocjene i procjene trebale bi se ovdje integrirati što je više moguće. Nadalje, ovo potpoglavlje trebalo bi takoñer sadržavati zaključni stavak koji definira pokretačku snagu za održivi ruralni razvitak u Hrvatskoj. U ovom odjeljku, trebalo bi sumirati i naglasiti neke od nizova koji se pojavljuju u segmentu “šanse” SWOT analize, pripremajući teren za poglavlje 3 (ciljevi i strategija);

Prihvaćeno

C. Procjena važnosti i

dosljednosti predložene strategije

13. Preporuča se da se u potpoglavlju 3.1.2 još jednom istakne konkretna uloga programa SAPARD uz meñusobno povezane nacionalne, odnosno, sektorske strategije i mjere te da se prioriteti nacionalnih programa umetnu stablo s ciljevima;

Prihvaćeno

14. Procjenitelji preporučuju usklañivanje zakonodavstva i standarda kao procesa korak-po-korak te davanje prioriteta ekološkom aspektu. Program SAPARD trebao bi ojačati svoju osnovnu ulogu u primjeni standarda Zajednice u smislu zaštite i održivosti okoliša. Probuñivanje svijesti o odgovarajućim postupcima za procjenu učinaka na okoliš i za optimizaciju dizajna projekata s obzirom na održivost okoliša moglo bi postati dio aktivnosti informiranja u područjima prerañivačkih industrija i ruralne infrastrukture. Odabir prave tehnologije ili pristupa može značajno smanjiti troškove očuvanja okoliša u sustavima upravljanja otpadnim vodama, protupožarnim putovima, da damo samo dva primjera. Ovi napori mogli bi ići i izvan trenutnih zahtjeva (zašto samo dobro, ako bi moglo biti izvrsno za isti ili malo veći trošak ulaganja?). Projekti koje financira SAPARD projekt na ovaj bi način trebali služiti kao modeli. Ovo zahtijeva duboko, najmodernije tehnološko znanje. Tehnička pomoć mogla bi financirati vanjske stručnjake kako bi se razvile posebne smjernice za podnositelje molbe za to pitanje;

Prihvaćeno

D. Podudaranje

izmeñu predloženog

plana i Europske Zajednice i nacionalne

politike

15. Slična preporuka odnosi se na jednake šanse. Ljudi uključeni u elaboraciju plana potvrdili su da ova dimenzija trenutno nije dobro dokumentirana u službenoj statistici. Možda bi bilo dobro potražiti vanjsku potporu za ojačanje ovog aspekta s radi nadolazećeg šireg portfelja programa IPARD. Trebalo bi kontaktirati Odbor za jednakost žena. Ovaj je Odbor zadužen za koordinaciju i praćenje provedbe Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova od 2001 do 2005. Mogao bi, u prvom koraku, pomoću u odreñivanju ruralne dimenzije jednakih šansi;

Prihvaćeno

245

16. Kako je bilo rečeno u preporuci 11, potrebno je revidirati komplementarnosti izmeñu SAPARD intervencija i nacionalnih poticaja. Prema raspravama sa sudionicima u programu glavni strateški kriteriji razlike su da potpora u sklopu programa SAPARD nudi veće iznose potpore u usporedbi s nacionalnim programima poticaja te da će zahtjevi za prijavu za projekt biti složeniji u sklopu programa SAPARD. Ovo daje naznaku da će SAPARD ciljati na grupe koje su već blizu sukladnosti sa zakonodavstvom Zajednice, ali im još treba potpore da prijeñu prag. Postoji takoñer i argument za tvrdnju da SAPARD projekti trebaju postati modeli za ostale proizvoñače ili lokalna tijela aktivna u odgovarajućem polju;

Prihvaćeno

17. Elaboracija Kodeksa dobre poljoprivredne prakse bit će glavni korak u smislu probuñivanja svijesti za prilagoñavanje zakonodavstva. Na proces elaboracije trebalo bi se gledati kao na mogućnost učenja za sve uključene razine administracije. Primjeri iz država članica pokazali su da Tehnička pomoć može ojačati perspektivu u ovom procesu. Modeli procesa u ovim državama pokazali su da detaljne kontrolne liste za glavna područja intervencije omogućuju definiranje ciljeva učenja, prioriteta za aktivnosti obuke, kao i akcijskih planova;

Prihvaćeno

18. Na sažet bi se način, pomoću argumenata iz poglavlja s analizom, trebalo podsjetiti na logičku podlogu svake mjere (4.1 do 4.4);

Prihvaćeno - djelomično

19. Preporuča se zamijeniti “ciljeve” pod potpoglavljima 4.1 do 4.4 s “očekivanim rezultatima ”. Ovo bi stvorilo jasniju vezu s pokazateljima rezultata;

Prihvaćeno

20. U posljednjem odjeljku opisa svake mjere trebale bi se naglasiti komplementarnosti i moguće sinergije s nacionalnim akcijama;

Prihvaćeno - djelomično

21. Potrebno je navesti teritorijalni domet i potencijalne korisnike treće mjere (ruralne infrastrukture) tako da se može pokazati da će se periferalni dijelovi koji najviše zaostaju prije doseći;

Prihvaćeno

E. Procjena I kvantifikacija očekivanih učinaka

22. Odgovor korisnika na mjere trebao bi se pratiti od samog početka. Ako na kraju ispadne da se ciljani rezultat temeljio na pogrešnim pretpostavkama, Odbor za praćenje trebao bi ga revidirati na odgovarajući način;

Definira ga Uredba

F. Provjera valjanosti predloženih rješenja provedbe

23. Pretpostavljajući da početak procesa provedbe u cijelosti ovisi o glatkom organizacijskom ustroju SAPARD Agencije te da bi daljnja odlaganja u procesu osnivanja ometala ukupni proces, potrebno je ispuniti sljedeće uvjete: na vrijeme osigurati potrebno osoblje; na vrijeme napraviti pripreme za tehničku pomoć/twinning za izgradnju kapaciteta i aktivnosti obuke; proces ovlašćivanja potrebno je dovršiti najkasnije do ožujka, 2006. U ovom je trenutku očigledno da se funkcije upravljanja programa prema SAPARD propisima mogu učiniti operativnima pod uvjetom da se s vremenom povećaju razine potrebnog osoblja te da se na poslu učinkovito provodi pravovremena obuka novog osoblja. Drugim riječima, osoblje bi se trebalo integrirati u radni proces dok prima upute i objašnjenja o svrsi i kontekstu svojih zadataka. Potrebno je razviti plan obuke temeljen na vanjskoj kao i unutarnjoj stručnosti kako bi se ovaj proces olakšao te kako bi se osiguralo da obuka postane neodvojiv element svakodnevnog poslovanja. Ovo su preduvjeti za ukupnu provedbu hrvatskog programa SAPARD. Bez pojačanog truda u izgradnji kapaciteta pozitivne se pretpostavke neće ostvariti;

Prihvaćeno

246

24. Opis funkcija u sadašnjoj verziji programa trebalo bi obogatiti grafikonima kako bi se vanjskom čitatelju jasnije objasnili položaji odjela uključenih u rad. Potrebno je riješiti sljedeća sporna pitanja:

� trebalo bi postati jasno koji odjel registrira zahtjeve; � dvaput se spominje odgovornost za formalnu provjeru i provjeru podobnosti (Odjel za odobrenje projekata

kao i Odjel za odobrenje isplata); Čini se da je u planu bilo ustrojavanje odjela za računovodstvo koji se ne spominje u tekstu;

Prihvaćeno

25. Informacije o potencijalnim korisnicima: Potrebno je uravnotežiti moguće negativne učinke koncentracije struktura potpore u glavnom gradu. Za tri je različite grupe višekratnika podnositelja zahtjeva i/ili organizacijskih središta za dizajn i provedbu potrebno definirati početne informacije i aktivnosti probuñivanja svijesti. Ovdje posebnu pažnju treba usmjeriti na poglavarstva. Obuka i odgovarajuće voñenje višekratnika bitno je za postizanje zajedničkih standarda i homogenih informacija. Cijeli bi se skup aktivnosti u početku programa trebao temeljiti na dosljednoj strategiji i planu o kojima se raspravlja u Odboru za praćenje. Trebalo bi takoñer ostaviti prostora za organizaciju nekih dodatnih dogañaja za grupe poglavarstava na zahtjev;

Prihvaćeno

26. Praćenje: S obzirom na praćenje od iznimne je važnosti probuditi svijest osim vezano uz razvoj tehničkih funkcija. S jedne je strane praćenje tehnički alat, a s druge to je strateška funkcija u procesu provedbe programa. Od najveće je važnosti izmeñu tri glavna igrača, odnosno Upravne direkcije, Agencije SAPARD i Odbora za praćenje razviti zajedničko stajalište o interpretaciji podataka o provedbi programa. Ovo će zahtijevati detaljne rasprave i zajednički rad o značajnim predlošcima izvješćivanja u ranim fazama provedbe programa. Pomaže integrirati jednostavne grafičke alate kao potporu interpretaciji, poput “sustava semafora” s crvenom bojom koja označava problem i tako dalje;

Prihvaćeno

27. Procjena: Ključno je sredstvo procjene svojstven proces učenja i razmjene iskustva. Zbog iznimno kratkog trajanja programa te prijelaza na IPARD važno je sakupljati lekcije naučene od početka ovog razdoblja provedbe te stalno prilagoñavati ciljeve i prakse provedbe, odnosno ne čekati “službenu” naknadnu procjenu kako bi se ta iskustva sakupila za predstojeće razdoblje. To bi takoñer moglo jako pomoći u razvoju zajedničkog stajališta o pitanju procjene izmeñu Upravne direkcije, ravnateljstva odgovornog za izrada programa IPARD te Agencije SAPARD je kroz zajedničke seminare sa stručnjacima iz novih članica država koji mogu pomoći u usredotočivanju na proces učenja;

Prihvaćeno

247

28. Osoblje Agencije SAPARD trebalo bi se obučiti za interpretaciju referentnih dokumenata poput studija provedivosti, poslovnih planova, kao i glavnih planova (u prioritetu 2) pomoću: obrade priručnika koja se temelji na obukama uz pomoću vanjskih stručnjaka (priručnici za poslovne planove, studije provedivosti i glavni planovi pod prioritetom 2); radnih grupa s nacionalnim veterinarskim i ekološkim tijelima radi razvoja zajedničkog stajališta o procjeni sukladnosti prije ulaganja; postavljanja popisa vanjskih stručnjaka (po mogućnosti u kombinaciji s okvirnim ugovorom) koji mogu pomagati u procjeni projekata za zahtjevne projekte ulaganja poput obrañivača klaoničkog otpada.

Prihvaćeno

248

10.19. STRUKTURA RAVNATELJSTVA ZA TRŽIŠNE I STRUKTU RNE POTPORE U POLJOPRIVREDI, MPŠVG

Min is ta rs tvo p o ljo p r iv re d e , š u m a rs tva i vo d n o g g o s p o d a rs tva

O d s j e k z a t rž i š n u p o tp o ru O d s j e k z a

o p ć e p o s l o v e O d s j e k z a k o n t ro l u mj e ra

u n u ta r S A P A R D p ro g ra ma

O d s j e k z a f i n a n c i j s k e p o s l o v e

O d s je k za u p ra v lja n je

in f o rma c ija ma O d s je k za

s t ru k t u rn u p o t p o ru

O d j e l z a i z ra v n u p o tp o ru

O d j e l z a n a c i o n a l n u s tru k tu rn u p o tp o ru

O d j e l z a o d o b ra v a n j e p ro j e k a ta u n u ta r

S A P A R D p ro g ra ma

O d j e l z a o d o b ra v a n j e p l a ć a n j a u n u ta r

S A P A R D p ro g ra ma

O d j e l z a u p ra v l j a n j e

i n fo rma c i j a ma

O d j e l z a te h n ič k u

p o mo ć

O d je l u n u ta rn je re v iz i je

D e p a rtme n t fo r c o mme rc i a l me a s u re s

O d j e l z a f i n a n c i j s k e p o s l o v e

O d j e l z a ra č u n o v o d s tv o

R AVN AT E L JS T VO ZA T R ŽIŠ N U I S T R U K T U R N U P O T P O R U U P O L JO P R IVR E D I – R T S P P

O d j e l za i zvj e š ta va n j e

O d je l za o d n o s e s ja v n o š ć u i o d n o s e s E U -o m

O d s je k za o d n o s e s ja v n o š ć u

Z a p o s l e n i ka :1 O d s je k za o d n o s e s E U -o m

V o d i te l j o d s j e ka

O d j e l z a trž i š n e i n te rv e n c i j e

O d j e l z a p ra v n e p o s l o v e ,

j a v n e n a b a v e , i u g o v a ra n j e

249