PROBLEMI SEMANTIKE ANALIZEC. A. PIERCE

Tri vrste znakova: ikone, indeksi, simboli.

Ikone: slinost izmeu znaka i onoga to znai (portret, fotografija, slika).

Indeks: znak je tijesno povezan za oznaenim (uzrono-posljedine veze izmeu znaka i oznaenog) dim je indeks vatre, tragovi u snijegu su indeks prolaska ivotinje ili ovjeka.

Simboli: konvencionalna veza izmeu znaa i oznaenog upotreba zvijezdica i traka na uniformama pokazuje inove u vojsci; crna nonja u alosti i sl.

Jeziki znakovi su verbalni simboli.

Onomatopeje imaju perifernu ulogu i slabo su zastupljeni, a ako su onomatopeje efektne u nekim jezicima ne moramo ni znati znaenje.

Analiza semantikog znaenja je izazovan posao.

Pred semantiarem iskrsavaju brojne tekoe kad iskazuju znanje govornika o znaenju od kojih tri imaju posebnu teinu.

Moemo dobiti predstavu o tome ako usvojimo teoriju definicija.

Teorija definicija: da bismo dali znaenje izraza, trebamo dati definiciju znaenja rijei i onda moemo pretpostaviti sljedee - kombinira definicije znaenja rijei i time definira sintagme, a onda definiranjem sintagmi definira reenice.

1. Problem cirkularnosti (krunosti)

Pisci rjenika se mue sa ovim problemom. Jednu rije definiemo drugim rijeima istog jezika (jednojezini rjenik).

2. Kako biti siguran da su definicije tane?

Je li to posebna vrsta znanja, da li je to slino nekim drugim saznanjima?

3. Znaenje pojedinog iskaza u konktekstu

Kasno je. vrijeme je da idemo (prijatelj prijatelju)

Kasno je. vrijeme je za spavanje (majka djetetu)

Kasno je. vrijeme je za raskid (momak djevojci).

Kasno je. vrijeme zatvaranja javnog objekta (trni centar, banka i sl.).

Semantiari smatraju da bi se tekoe mogle savladati ako bismo stvorili metajezik (razliit od svakodnevnog jezika kojim se koristimo da opiemo svakodnevni jezik).

Metajezik obini, zasien tehnikim terminima. Metajezik jeste nedostian, a ako bi bio dostian njime bi se objanjavala znaenja bez obzira na pojedini jezik (jezik uope). Njega su pokuali stvoriti, a najupornije je bila Poljakinja A. Wirzbicka: Semantiki primtivi.

Glavna hipoteza joj je da se zapravo u semantici moe operirati sa nekoliko desetaka elementarnih obavetnice kojima se mogu opisati znaenje rijei. Ovo bi funkcionisalo na bazi logike.Metajezik nije dobio rjeenje jer ako su rijei simboli, oni su simboli neega, a to neto je izvanjeziko. Da bismo opisali simbolino moramo ih uteneljiti na neemu nejezikom. Ova tekoa je nesavladiva, ve se moraju opisati cirkularno.

Ovaj bi jezik pomogao da se postavi granica izmeu jezikog i enciklopedijskog.

Najpopularniji pristup razgranienju svih znaenja jezika da puko razgranienje stvari i premdeta jeste jeziko znanje, a sve preko toga (priroda i sl.) jeste enciklopedijsko.

Pretraivanje samo znaenja rijei u idiolektu kao tipian predstavnik tog idiolekta, ali jezik je pitanje kolektiva (ta e pojedincu jezik?).

Eksperti koristi se znanje eksperta, ali tada upadamo u enciklopedijsko znanje.

Test za semantiko istraivanje treba biti zajednica svih govornika, a zajednica utvruje da li su znaenja korektna ili nisu.

Kontekst jedino rjeenje za problem konteksta jeste da se znaenja izoliraju, da se govori od literarnim znaenjima, a time otpadaju sve vieznane rijei i sl.

Pragmatika odreuje ulogu sagovornika i bavi se kontekstom kao disciplinom.

Kontroverze teskoa; odnos jezika i svijeta univerzuma koji je oredmet komunikacije. Svijet je promjenljiv, a da bi se komuniciralo treba i to sredstvo biti promjenljivo.

Sapir-Vofrova hipoteza: Struktura mog jezika odreuje moj svijet do danas nije definisana, ali ni osporena ni unaprijeena.

Wittgenstein je tvdio obratnu hipotezu: Struktura mog svijeta odreuje moj jezik.PAGE 2