Seminar

Filozofski fakultet u Zagrebu

Filozofski fakultet sveuilita u Zagrebu

Odsjek za povijest

Akademska godina 2013./2014.

Smrt cara koji je zahtijevao boanske poasti Domicijan prema Svetoniju i studijskoj literaturi

Mentor: dr. sc. Marohni, Jelena

Nositeljica kolegija: dr. sc. Kunti - Makvi, Bruna

Ime studenta: Igor KrnjetaDomicijan, punim imenom Tit Flavije Domicijan, roen 24. listopada 51. god., bio je rimski car koji je vladao od 81. do svoje smrti 18. 9. 96. god. Bio je mlai sin prvog rimskog cara flavijske obitelji Vespazijana (vladao od 69. do 79. god.) i naslijedio je svoga brata Tita (vladao od 79. do 81. god.) po njegovoj smrti. Prije svog carevanja obnaao je titulu pretora i bio je za Vespazijanove vladavine proglaen konzulom est puta. Njegovu vladavinu karakteriziralo je samovoljno vladanje u kojem je odlino upravljao administracijom te otri sukobi sa Senatom i aristokratima. Njegovo vojno djelovanje nije bilo znaajno ni po emu. U povijesti je upamen kao jedan od ludih careva, prvenstveno zbog uvoenja orijentalnog ceremonijala te zahtijevanja da ga se oslovljava kao gospodara i boga (dominus et deus). Ubijen je u atentatu koji je najvjerojatnije organiziran od strane aristokracije koju je toliko okrutno i krvolono progonio. U ovom u radu pokuati na temelju antikih izvora i suvremene literature pokuati zakljuiti koji su uzroci doveli do careve smrti.

Slika 1. Kameno poprsje Tita Flavija Domicijana, uva se u muzeju Louvre u Francuskoj.

Gaj Svetonije Trankvil, roen je oko 69., a umro je oko 122. godine. Bio je rimski biograf i tajnik cara Hadrijana. Najpoznatije djelo mu je De vita Caesarum (Dvanaest rimskih careva) u 8 knjiga u kojem opisuje rimske careve od Cezara (koji nije bio car) do Domicijana. Za njega je bitno navesti da je bio pristran i jednostran autor . Uz to djelo, napisao je niz drugih kulturno-povijesnoga sadraja te je svojim stilom pisanja jako utjecao na srednjovjekovne biografe. Za izradu ovog rada koristio sam se njegovim djelom Dvanaest rimskih careva u prijevodu Stjepana Hosua iz 1978. godine.

Slika 2. Srednjovjekovni prikaz Gaja Svetonija Trankvila, sauvano u Nirnberkim kronikama.

U Svetonijevom ivotopisu koji se Domicijanom detaljno bavi od njegove mladosti, moemo vidjeti da je ve u toj dobi pokazivao neke osobine koje su ukazivale na to kako e se samovoljno ponaati u budunosti. Jedna od prvih stvari koja je po mome miljenju vana za temu ovog rada jest upravo sam odnos koji je imao sa ocem i bratom. Tacit nam tako u svojim Historijama prenosi da je mogue da je Domicijan prije nego je postao carem planirao izvesti dravni udar usmjeren protiv brata i oca sa oitim ciljem dolaska na vlast, a glavni pokazatelj toga je bilo masovno skupljanje oruanih snaga u mjestu Lugudun. Zaudo, Svetonije taj dogaaj uope niti ne spominje u svome djelu. Bitno je spomenuti da su Vespazijan i Tit bili omiljeni carevi u Senatu jer su suraivali sa senatorima i davali im odreene ustupke. Svetonije nam dalje svjedoi da je po Vespazijanovoj smrti javno obznanjivao da je otac upravo njega odredio za suvladara, ali da je oporuka bila krivotvorena. Takoer, saznajemo da je sabotirao neke od Titovih postupaka te da je ak dao naredbu da ga se na samrti ostavi sama, a posmrtno ga je proglasio bogom to ga nije sprijeilo da o njemu negativno govori u javnim govorima i proglasima. Neko vrijeme Svetonije o njemu govori kao uspjenom i razumnom vladaru koji, iako strano samovoljan, na odlian nain ovladava administracijom i sudovima. Takoer navodi i neke od pokazatelja njegova glorificiranja samog sebe kao to su odijevanje u grimizne halje i stavljanje svog imena kao imena prvog graditelja na zgrade koje je obnovio nakon poara to Svetonije kritizira. Ono po emu je ponajvie ostao upamen jest elja da ga se naziva gospodarem i bogom i da ga se samo tako oslovljava to nas dovodi do zakljuka da je to najvjerojatnije bio veliki udar na tadanju rimsku tradiciju i u vjerskom smislu, kao i u nainu poimanja lika vladara. Moemo zakljuiti da je Domicijan, iako isprva sposoban vladar, imao uroenu crtu despotizma koja se u kombinaciji sa njegovim kasnijim ludilom pokazala kobnom za neke od ljudi na viim poloajima, od kojih su neki i bili iznimno bliski caru.U jednome trenutku, car je postao iznimno okrutan prema senatorima i aristokratima te ih je poeo progoniti i pogubljivati, esto iz besmislenih razloga. Svetonije nam navodi da je Domicijan postao jo paranoiniji i krvoloniji nakon pobjede u Saturninovoj buni 89. godine kada je navodno poeo viati neprijatelje u apsolutno svima. Svetonije je odlino opisao Domicijanovo ponaanje ve u trenutku kad je zastranio sljedeim citatom: Koliko se smije nagaati, bio je protiv svoje prirodne sklonosti zbog oskudice grabeljiv, a zbog straha krvoloan.. Kao to nam ovaj citat i kazuje, Domicijan se u jednom trenutku morao prikloniti krai kako bi popunio dravnu blagajnu te je uvodio drastine mjere skupljanja novca poput uvoenja idovskog poreza te konfiskacije imovine bilo koga tko je navodno uinio ili rekao neto protiv samog cara. in koji je i njegove blinje uzbunio i uvjerio (napose njegovu enu Domiciju Longinu) da ak ni oni nisu sigurni jest pogubljenje njegova roaka Flavija Klementa kojega je sumnjiio za urotnika iako je dotini bio apsolutno nezainteresiran za politike poslove. Sam Domicijan je zadnje godine svog ivota proveo opsjednut rastuim sumnjama i paranojama te je ak postavio ogledala u hodnicima da vidi to mu se dogaa iza lea. Napokon, ubijen je u spletki koju su organizirali njegovi najblii prijatelji te u kojoj je sudjelovala i njegova ena. U Velikoj ilustriranoj povijesti svijeta Gerarda Du Ry van Beest Hollea podaci o Domicijanu gotovo su identini onima koje nam donosi Svetonije, samo ih autori iznose daleko saetije. Time moemo zakljuiti da su se autori Velike ilustrirane povijesti svijeta koristili upravo Svetonijevim djelom kao primarnim izvorom prvenstveno zato jer on jedini i donosi kompletnu Domicijanovu biografiju. Jedini detalj na koji nailazimo u Velikoj ilustriranoj povijesti svijeta, a koji Svetonije ne spominje jest da su i krani bili proganjani jer su se protivili oboavanju cara.

U povijesnom pregledu Povijest urednika Enrica Cravetta takoer nailazimo na podatke koje nam prenosi Svetonije, ali nailazimo i na detaljniji tekst o tematici ovoga rada nego o onome koji imamo u Velikoj ilustriranoj povijesti svijeta te saznajemo jo neke detalje koje nam ne prenose niti Svetonije niti Velika ilustrirana povijest svijeta, a koji su najvjerojatnije doneseni prouavanjem i druge studijske literature kao i vjerojatnim koritenjem jo nekih pisanih izvora Domicijanovih suvremenika. Tako saznajemo da se Domicijan sluio gustom mreom dounika kao sredstvom za guenje urota te da je doslovce teroristiki prijetio Senatu da odredi urotnicima okrutne kazne.

Glavna razlika izmeu Svetonija i literature je ta to je Svetonije pristran pisac koji puno panje pridaje anegdotama i bojim znakovima, odnosno pie ono za to vjeruje da bi ljudima bilo zanimljivo itati, dok studijska literatura, iako se slui Svetonijevim djelom kao primarnim izvorom, pokuava uspostaviti jednu realniju sliku povijesnih zbivanja na temelju danih izvora te se ne bavi bepotrebnim anegdotama ili pojedinim informacijama koje iako su zanimljive ipak imaju sumnjivu pouzdanost.

O Domicijanovom ivotu, kao i o uzrocima koji su doveli do njegove smrti saznajemo prvenstveno iz Svetonijeva djela, no i jo neki antiki historiari su se bavili njime poput Tacita u njegovim Historijama kojima sam se i pokoristio za ovaj rad, no u manjoj mjeri jer se bavi Domicijanom prije njegova carevanja. Kao to sam ve spomenuo, i moderna literatura se uglavnom temelji na Svetonijevom ivotopisu te iznosi generalno istovjetne podatke, no ne oslanja se u potpunosti na njega zbog nepouzdanosti nekih podataka.Bibliografija

Izvori:1. Gaj Svetonije Trankvil. Dvanaest rimskih careva. Preveo, uvod i biljeke Stjepan Hosu. Zagreb: Naprijed, 1978.2. Kornelije Tacit. Historije. Priredio i preveo Josip Mikli. Biblioteka Latina et Graeca ; knj. 12. Zagreb : VPA, 1987.Literatura:1. Cravetto, Enrico. Povijest sv.4. Ur. Ivo Goldstein. Zagreb: Europapress holding, 2007.2. Du Ry van Beest Holle, Gerard. Velika ilustrirana povijest svijeta. Sv.6. Rijeka:Otokar Kerovani, 1974.

1. Prirunik:Leksikon antikih autora. Priredio Dubravko kiljan. Zagreb: Latina & Graeca, Matica hrvatska, 1996.

Du Ry van Beest Holle. Velika ilustrirana povijest svijeta, 6. sv., 2529.

http://en.wikipedia.org/wiki/File:Domiziano_da_collezione_albani,_fine_del_I_sec._dc._02.JPG

D. kiljan. Leksikon Antikih autora, Zagreb: Matica Hrvatska, 1996. ,str. 590.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4c/Nuremberg_chronicles_f_111r_1.png

Gaj Svetonije Trankvil. Dvanaest rimskih careva. Domicijan, 1.

Tacit. Historije. IV. 86.

Cravetto. Povijest sv. 4. 551, 554.

Gaj Svetonije Trankvil. Dvanaest rimskih careva. Domicijan, 2.

Ibid.

Gaj Svetonije Trankvil, Dvanaest rimskih careva. Domicijan, 8.





Ibid.





Ibid.

Du Ry van Beest Holle. Velika ilustrirana povijest svijeta, 6. sv., 2529.

Ibid.

Cravetto. Povijest sv. 4. 558.

Documents

Seminar