SVEUILITE U ZADRU

ODJEL ZA ARHEOLOGIJU

KAMENOKLESARSTVO U DALMACIJI

(Seminarski rad iz kolegija Gospodarstvo rimske Histrije i provincije Dalmacije)

Mentor: Studentica:

Silvia Bekavac, prof. Barbara Talaja

Zadar, sijeanj 2015.

SADRAJ:

2UVOD

3ORGANIZACIJA RADA U KAMENOLOMIMA

4RAZVOJ TEHNIKE VAENJA KAMENA IZ NJEGOVOG PRIRODNOG STANJA

5ALATKE ZA RAD U KAMENOLOMIMA

6POVIJEST PRIJEVOZA KAMENIH BLOKOVA

7KAMENOLOMI I RADIONICE U DALMACIJI

9KULT HERAKLA

12ZAKLJUAK

13LITERATURA

1. UVOD

Kamen je, uz drvo, bio najstariji prirodni materijal kojeg je ovjek tijekom svog razvoja najlake obraivao. Tijekom tisuljea, du cijelog obalnog pojasa i dubljeg zalea mediteranskog bazena izgraeni su itavi gradovi i sela od kamena u kojima se istiu brojni monumentalni kulturno arheoloki spomenici koji se datiraju u prapovijesno i antiko razdoblje. U prapovijesti imamo primjere za vrijeme lengyelske kulture tzv. bunarski iskopi, ije primjere nalazimo na podruju dananje Poljske. Tehnika takvog naina branja kamena bila je u kopanju tunela ispod preslojaka stijena uslijed ega je dolazilo do uruavanja kamene mase. Sa sigurnou moemo tvrditi da je najstarija metoda dobivanja ili branja kamena sakupljanje. Ljudi su za svoje potrebe jednostavno sakupljali ili brali oblikovane komade kamena i s njime gradili ono to su poelili.

Dalmacija je izrazito kamenita zemlja i to u veem dijelu svoje povrine. Zbog toga posjedujem itavo bogastvo lokaliteta na kojima moemo prouavati naine gradnje i razliite zidne konstrukcije.

2. ORGANIZACIJA RADA U KAMENOLOMIMA

Kamenolome moemo podijeliti na:

1. Lapidicinae obini kamenolomi

2. Latomiae kanjeniki kamenolomi

Kod Rimljana su kamenolomi bili dravni i pod vojnom upravom te posveeni zatiti bogova. Tako je veina kamenoloma na podruju provincije Dalmacije posveena bogu Herkulu.

Rimljani su na naim kamenolomima takoer primjenjivali i svoju poznatu organizaciju rada, te su raspolagali ogromnom radnom snagom. Veinom je bio angairan veliki broj ljudi, osobito robova i osuenika, a strunjaci za finalnu obradu kamena dovedeni su iz svih dijelova carstva. Radnu snagu moemo podijeliti na: procuratores, koji su bili nadzornici kamenoloma, machinari su bili tehniki upravitelji kamenoloma, oni koji su otkrivali i istili kamenolomske povrine nazivali su se metallari, a lomioci kamena lapicidae. Quadratarii su se bavili oblikovanjem kamena, klesanjem kamena su se bavili marmorarii, politoresi su brusili kamen, musivarii su bili zadueni za mozaike, characterarii su klesali slova, sectores serrarii pilari kamena i na kraju sculptores likovni klesari.

3. RAZVOJ TEHNIKE VAENJA KAMENA IZ NJEGOVOG PRIRODNOG STANJA

Vaenje kamena iz njegovog prirodnog stanja radi gradnje, kao i njegovu obradu u velikim koliinama prvi su poeli primjenjivati Egipani i to u vrijeme Starog carstva oko 2650 g. pr. Kr. Jedan od poznatijih primjera je svakako piramida faraona Zosera s okolnim hramovima. Najraniji primjer upotrebe obraenog kamena u arhitekturi takoer se nalazi u Egiptu. Radi se o granitnom ploniku grobnice kralja Odi-mua, vladara prve dinastije u Abidasu. Granit je bio dopremljen vjerojatno iz oblinjeg Asuana, koji se nalazi u junom dijelu Egipta. Srednji Egipat bio je bogat vapnencem, a prema uu Nila ima kamena pjeanika. Egipani su bili prvi koji su razvili tehniku vaenja velikih kamenih blokova u kamenolomima, a ta je tehnika do izuma stroja gotovo ostala ne promjenjena. Tehnika se sastojala od ienja odreenog bloka, zatim urezivanja brazde koja je oznaila oblik kamena. Kod vapnenca su to Egipani radili bakrenim mlatovima i bronanim pilama, a kod granita dioritnim batovima ili kuglama. Zatim bi se du linije loma kamena izdubile rupe za drvene klinove koji su bili nanizani jedan do drugoga. Klinovi su morali biti od sasvim suhog drva i nakon to su se umetnuli polijevali su se vodom. To bi dovelo do pucanja kamena u bloku du linije koja je prethodno oznaena klinovima. Klinovi su mogli biti od bronce, bakra i eljeza. Nekada se izmeu drveta klina i povrine kamena umetala tanka ploica od bakrenog ili bronanog lima, te bi se tako stvorio pritisak koji je dovodio do pravilnijeg pucanja kamena. Tako zapravo ne postoji direktno trenje klina o kamen pa se kamen nije drobio na mjestu utiskivanja. Kasnije se takve tehnike ire na Sredozemlje u uvenim grkim kamenolomima na otoku Pharosu i latomiji kod Sicilije. Tehnika vaenja kamena koja se ee primjenjivala od prve tehnike je izrada vertikalnih brazdi ili ureza tzv. paarini, na stranjim ili na bonim stranama kamena. Ti urezi izvodili bi se pomou pijuka jer bi tako definirali oblik i dimenzije bloka. Tako bi se od 6 ploha oslobodilo 5 ploha, te se nakon toga zabijali klinovi (formela) u horizontalne utore na samo dno, odnosno po plohi koja je neosloboena. Tim inom dolazi do odvajanja cijelog bloka od supstrata.

Rimljani su svoja tehnoloka znanja o arhitekturi i izgradnji poeli uvoditi inovacije koje u tadanjem graevinarstvu predstavlja revoluciju. Radili su lukove za izgradnju akvedukta, mostova, gradskih vrata i slavoluka. Na podruju tadanjeg Rimskog carstva postojao je velik broj kamenoloma. Kratke opise istih moemo pronai kod Vitruvija. Velik broj kamenoloma na prostoru dananje Hrvatske osim u Dalmaciji imamo i u Istri, na brijunima i u okolici Pule, preciznije ndalja. Kamen su Rimljani uglavnom lomili prema egipatskim tradicijima. Tijekom obrade kamena sluili su se batom, dlijetom i drvenim klinovima. Kod Rimljana se kamen obraivao na licu mjesta. Nakon obrade blokovi su se spremali za transport. Tijekom kasne antike kamenoklesarstvo ne gubi na znaenju. Rani srednji vijek je razdoblje stalnih ratova izmeu Bizantskog Carstva i raznih germanskih plemena. Svijetla toka je bilo upravo kamenoklesarstvo. jedan od ljepih primjeraka je Teodorikov mauzolej. Kamen, kupola i blokovi klesani su na licu mjesta u zapadnoistarskim kamenolomima, odakle je dopremljen u Ravenu.

ALATKE ZA RAD U KAMENOLOMIMA

Najstarija alatka za rad u kamenolomima bile su ruke. ovjek je vrlo jednostavno u poetku svojim vlastitim rukama prenosio ili sakupljao kamen.

Prema zapisima starog Egipta jedna od najstarijih alatki bile su kugle dolerita promjera izmeu 12-30cm. s kojima se udaralo u stijenu. Kugla se drala u ruci ili je bila vezana remenom pa se tako moglo snanije udariti. Takoer su se rabile razliite vrste dlijeta i pijuka koje su od kamenih artefakata prelazile u bronane i eljezne. iljastim dlijetom i pijukom usijecali su se utori ili presijecali kanali, to bi znailo da su morali imati veu tvrdou od stijene.

Poluga je, lako mogue, jako rano bila u primjeni. Za odvaljivanje i dizanje poluga je imala nezamjenjivu ulogu.

U kamenolomima se takoer palila vatra, ograena zidiem od erpia. Tako bi se uklanjali gornji tj. slabiji dijelovi stijene ili bi se najgrublje oblikovao blok. Ovaj postupak je vrlo unikovit za granit. Glavni sastojak granita je kvorc koji pri zagrijavanju mijenja strukturu.

4. POVIJEST PRIJEVOZA KAMENIH BLOKOVA

Kameni blok izdvojen iz svoga prirodnog bloka potrebno je premjestiti van radilita, utovariti u prijevozno sredstvo i prevesti do odreenog mjesta. Specifinost kod prijevoza kamenih blokova je u tome to se radi o prijevozu blokova velikih dimenzija pa njima treba prilagoditi transportne trase.

Prijevoz saonicama jedan je od najpoznatijih prijevoza jo u davna vremena. Imamo primjer prijevoza kipa Thot Hotep koji je postavljen na drvene saonice. Na mjestima gdje veze prihvaaju kip nalaze se podloge koje tite kip od oteenja. Saonice karakteriziraju velike stope da se smanji pritisak tereta na tlo. Teret su vukla 4 reda ljudi, a na elu se nalazila sveenica koja moli. Nadzornik je stajao na koljenima kipa i pljeskanjem odreivao ritam ravnomjernog vuenja. Na stopalima kipa je osoba koja lije vodu pod saonice da se smanji trenje izmeu saonica i tla. Trojica nose gredu koja slui za zaustavljane saonica na nagnutim djelovima. Na slian nain su se kod nas prevozili steci na podruju grada Sinja i Imotskog.

Prijevoz po oblicama je takoer jedan od naina na koji su ljudi prevozili kamen. Jednostavnije, monolit je guran preko drvenih oblica tj. valjaka. Kod nas su pronaene oblice koje su jo i danas ostale pod kamenom. Oblice se umetnu pod teret, pa se otpor klizanja pretvara u znatno manji otpor kotrljanja. Ovakav nain prijevoza je u upotrebi od najstarijih vijekova pa sve do danas. Blok se podigne pomou poluga i drvenih podmetaa, a ispod bloka se umeu oblice, te se pomou poluge blok pogurne sa stranje strane. Prijevoz blokova po oblicama odvijao se na horizontalnim ili blago nagnutim stazama.

U antiko doba blokovi koji su se dopremali u nie predjele jednostavnim slobodnim sputanjem tj. klizanjem niz strme padine brda. Problem je bio u zaustavljanju kamena, jer bi se esto dogodilo da zbog kosina kamen nebi doao do odreenog mjesta. Kliznu svoznicu predstavlja izraena staza po kojoj se uetima pridravao kameni blok, postupnim umetanjem drvenih gredica ispod njega. Pri izgradnji ceste nastojalo se to vie prilagoditi konfiguraciji terena.

U suvremeno vrijeme imamo prijevoz mehanikim kliznicama, tranikim eljecnicama te suvremeni kamionski prijevoz.

5. KAMENOLOMI I RADIONICE U DALMACIJI

Najznaajni rimski kamenolomi nalazili su se na Brau izmeu Splitske i kripa u Platima, Straiu i Rasohama. Poetci osnivanja kamenoloma u Dalmaciji datiraju iz vremena isejske dominacije na sredinjem Jadranu.

Nasuprot antikog Farosa, u podnoju breuljka Glavice i na ulasku u starigradski zaljev nalaze se slojevi vapnenca, Zaninovi smatra da se tu nalazio prvi kamenolom.

Vjekovna tradicija brakih kamenoloma zasnovana je uglavnom na dva spomenika svjetskog glasa. Dioklecijanova palaa u Splitu je antika graevina izraena oko 305.g. u doba cara Dioklecijana, te katedrala u ibeniku, renesansna graevina. Zapoeo ju je graditi Juraj Dalmatinac 1441. g., a dovrio Nikola Firentinac. Najznaajni kamenolomi su Plate, Straie i Rasohe. Nalaze se na sjeverozapadnom dijelu otoka izmeu Splitske i kripa. kripa je poznata kao civitas i oppidum, prvo vee naselje na Brau. Rimljani su kasnije na ruevinama drevnog kripa 79. g. Sagradili tvravu Scripea. Didoli navodi da se kamen u brakim kamenolomima lomio pomou utiskivanja drvenih klinova koji su se kasnije polijevali vodom. Kada bi se kamen odvalio, radnici su ga pomou poluga i konopa odvlaili tj. kotrlja klesarima u radionice, a od radionice bi se prevozio do utovarne luke. Braki kamenlomi spadali su u obine kamenolome te su bili posveeni bogu Herkulu. U kamenolomu u Platima pronaen je i rtvenik Jupiteru na ijem se natpisu spominju Tit Flavije Pompej, centurion Tree Antonijanske kohorte Alpinaca, koji je curam agens fabricae amphitheatri, odnono nadstojnik radionice za gradnju i odravanje amfiteatra, te Vibije Virijan, protector consularis, takoer moda pratitelj istih radova koji se veu uz kripski kamenolom. Osim toga, uz taj kamenolom veemo jo dva nadstojnika, Kvinta Silvija Sperata s poetka 2. st., centuriona Prve kohorte Belga, koji je curagens theatri, dakle jednako kao i povie spomenuti Tit Flavije zaduen za odravanje teatra, te poetkom 4. st. Valerija Valeriana, koji nadzire vaenje kamena u kripskom kamenolomu za potrebe izgradnje kapitela u termama cara Licinija (308.-324.) u Sirmiju. Naalost, ne znamo o kojem je amfiteatru, kao ni o tetaru rije, iako, primjerice, Gabrievi smatra da se radi o teatru u Saloni.

Aniki kamenolomi poznati i u uvali Srebrena na otoku Visu. Kamenolom nije jo dovoljno istraen i publiciran. Issa je sagraena na junoj padini uzvisine Gradina, kojoj se vrh nalazi na 60 m nadmorske visine. Kamenolom se nalazi na 7 milja udaljen od Isse. U uvali su mogli pristajati brodovi za transport kamena. Razina mora od grkog vremena narasla je preko 2 m, pa se kamenolom danas nalazi pod vodom. Kamenolom se prua u smjeru sjever jug. Nekoliko desetaka metara od obale prua se druga litica kamenoloma na kojoj su vidljivi tragovi novijeg buenja. Nemogue je ustvrditi tragove antikog buenja budui da je danas prekriven makijom. Povrinski ostaci nam govore da je kamenolom koriten u 3. st. pr. Kr., a je li koriten poslije, ne znamo.

Osim na Visu, kamenolome pronalazimo i na otoku Koruli. Otoii su smjeteni na istonom dijelu otoka Korule. Vrnik je jedini danas naseljen te ima priblino oko 55 stanovnika. Sutvara se nalazi istono od Vrnika, a Kamenjak se nalazi sjeverozapadno od Vrnika. Kamen se na korulanskim otocima lomio pomou drvenih klinova tj. rudarskom metodom, kod koje se gornji povrinski sloj loeg kamena nije skidao ve je ostavljen netaknut. Kamen na korulanskim otocima je bijeli vapnenac. Sutvara je pozemni kamenolom, te ima oblik spilje.

Kamenolomi na zadarskom podruju bogati su kvalitetnim bijelim vapnencom, a na podruju zadarskog arhipelaga pronaena je i keramika na brojnim mjestima. Lavdara i Mala Lavdara kod Sali, Sestrunj, ilo i Smokvenjak na Kornatima, su kamenolomi koji naalost nisu istraeni.

Kamenolom u Trogiru preciznije se nalazi na padinama brda Sv. Ilije, lokalno poznatijeg kao kuieva kava. Plinije stariji spominje Tragurium civium Romanorum marmore notum. Sui smatra da je Plinije vjerojatno preuzeo ovaj podatak od Marka Terencija Varona (116.- 27. g. pr. Kr.).

Prema ovome, reputacija trogirskih kamenoloma datira u grkom vremenu, a moda ak i ranije. Njihovo iskoritavanje bilo je vezano uz trgovake i druge poduzetnosti Grka u Manijskom zaljevu od 3. do 4. st. pr. Kr.

Osim na obali, kamenolome pronalazimo i u unutranjosti. U Lici na podruju Gackog polja istraeno je mjesto antikog kamenoloma. Kamenolom je smjeten u sjeveroistonom podnoju gradina Veliki i Mali Vital. Kamenolom je povrinskog tipa iz kojeg su se vadili blokovi kamena vapnenca. Cijeli kamenolom je usjeen u prirodnu stijenu, kamen ivac ili kamen stanac. Analizom raznovrsnih tragova uklesanih u kamenu utvreno je da su kameni blokovi vaeni metodom koja se u starijoj kamenarskoj terminologiji naziva po dasci tj. po vodoravnoj i okomitoj strani kamene mase iz koje se ljeni blok odvaljuje. Takoer, analizom je utvreno da su koritene razne vrste dlijeta i klinova. Pronaeni su i ostaci ljudskih kostiju, vjerojatno siromana egzistencija koja je tu ukopana na brzinu. Prostor kamenoloma nalazi se unutar antikog naselja u Prozoru, Arupium.

Na podruju sela Dugi Dol i trikovac na podruju Korduna pretpostavlja se postojanje kamenoloma. Prvi koji govori o kamenolomu na tom podruju je Josip Brunmid. Na osnovu veliine kamenih blokova te stupnja njegove obrade moe se zakljuiti da su se u jednom i drugom kamenolomu vadili blokovi za izradu rimskih sarkofaga. Obraivali su se u samim kamenolomima i zatim tako poluobraeni otpremali na konanu obradu. Kamenolom se datira u 3. st.

6. KULT HERAKLA

Rimski Herkul, odnosno grki Heraklo sin je Zeusa i Alkamene, ena tebanca Amfitriona u kojeg se Zeus pretvorio i tako na prijevaru obljubio Alkamenu. Kada se Heraklo rodio Zeus se pred svima hvalio njime na Olimpu, to je izazvalo Herin bijes. Hera je nakon roenja Herakla poslala dijetetu zmije u kolijevku. Heraklo je vlastitim rukama zadavio zmiju koju mu je boica poslala. Jednom prigodom je istukao uitelja glazbe jer mu je dosaivao s pravilima o sviranju lire. Zatim ga je Zeus alje u planine gdje zapoinju njegova herojska dijela. Njegova dijela su nam bitna zbog ikonografije, prepoznavanja i itanja spomenika. Na podruju Hrvatske postoji preko 50 spomenika koji su vezani uz kult Herakla. Nositelji kulta u Hrvatskoj su veinom bili radnici u kamenolomima jer je Heraklo bio njihov zatitnik. Njegov posao bio je jako mukotrpan, ba kakav je bio i rad u kamenolomima. Najee se i u naim kamenolomima prikazivao s toljagom u ruci i koom nemejskoga lava.

U kamenolomu Rasohe prikaz Herakla nalazi se uklesan u stijenu,smjeten u plitkoj nii. U desnoj, lagano uzdignutoj ruci dri toljagu prislonjenu na ramenu, a u lijevoj ruci u visini prstiju dri hesperidske jabuke. Preko lijevog ramena mu slobodno pada koa nemejskoga lava izraena grubim okresivanjem kamene povrine. Datira se u 3. ili poetak 4. st.

Druga dva su pronaena u kripi. Na prvom spomeniku u gornjem dijelu prikazuje heroja, donji i manji dio je ravno obraena baza. Grubo je obraen, ali je dosta dobro sauvan. Teina tijela poiva na desnoj nozi, dok je lijeva u laganom raskoraku. Glava mu je puno vea od ostatka tijela, elo visoko te ga uokviruju pramenovi. Oi su mu irom otvorene, a nos pravilan bez naznaenih nozdrva , dok mu vilicu prekriva brada. U desnoj ruci koja je savinuta pridraje batinu, a iza nogu mu lei lav. Na ovom reljefu Heraklo je prikazan kada se uspio dokopati hesperidskih jabuka koje su posljednje dvanaesto djelo. Morao je pobijediti udovite Ladona da bi se dokopao jabuka iz Herinog vrta, ali ovdje je prikazan lav, a ne Ladon. Reljef se datira u 3.st. Reljef je obraen uz pomo dlijeta i ekia.

Na drugom kripskom reljefu prikazan je nagi, bradati heroj u stojeem stavu. Teina mu je na desnoj nozi, a glava vea u odnosu na tijelo. Nos mu je dosta irok i otuen te nema naznaene zjenice. Brada i brkovi uokviruju donji dio lica. U desnoj ruci dri tanjur sa irokim obodom i ruka i zdjela su mu oslonjene na lavlju kou. Lijevom rukom naslanja se na batinu. Ovo je jako lo rad, moda ak i nedovren, ali ikonografski zanimljiv zbog toga to ima tri prikazana atributa: prikazuje batinu i lavlju kou, to je njegovo prvo dijelo te se s tim uvijek prikazuje te prikaz plitke zdjele koja pretstavlja blagostanje i obilje, to je zapravo simboliko stanje kamenoloma u kripu. Jako su rijetki ovakvi prikazi Herakla, samo je jedna slina statua koja se nalazi u muzeju u Louvreu.

Izmeu Splitske i kripa pronaena su i tri rtvenika u kamenolomima Straie i Plate. rtvenici se nalaze danas u Postirama na Brau. Na tvenicima se spominju dedikanti i njihove funkcije vezane za kamenolome. Dva rtvenika zapoinju s posvetom Herculi Augusto Sacrum, a trei je posvee Heraklu i Merkuru te zapoinje posvetom Herculi et Mercurio.

U Trogiru su pronena dva rtvenika koji su izraeni od domaeg vapnenca. Donji i gornji rub izraeni su tipinom profilacijom, a natpisno polje uokvireno je odozdo rebrastim polukrunim vijencem. Natpis je pisan kapitalom, podigao ga je Publije Plotije centurion VII. legije Claudiae Piae Fidelis. Vjerojatno je bio nadzornik kamenoloma u Segetu Donjem.

1999. g. djelatnici tvrtke Etna otkrili su rtvenik unutar rimskog kamenoloma na padinama brda Sv. Ilije. Izraen je od monolitnog, okomito izduenog kamenog bloka. Natpis se protee kroz 5 redaka. Pisan je pravilnom kapitalom bez ligatura. rtvenik je uzvienom Heraklu podigao rob Donat, rob Gneja Kornelija Certa, slobodno ispunjujui zavjet. Na bonim stranama prikazani su atributi Herakla, glava s grivom i ape. Na desnoj bonoj strani nalazi se prikaz tronoca s posudom. Radi se o posudi tipa pehar, koja moe predstavljati simbol izobilja i zdravlja, ali je to takoer ubiajni kultni pribor u svetitu.

7. ZAKLJUAK

Dalmacija je jako kamenita zemlja, stoga nije udno da ba na ovom podruju imamo veliki broj kamenoloma koji su sa radom zapoeli jo u antiko doba. Eksploatacija kamena u poetku je bila primitivna, temeljila sa na sakupljanju kamena, kao i u drugim kamenolomima diljem svijeta.

Kasnije se u kamenolomima na podruju Dalmacije poinju primjenjivati razne tehnike koje koriste dlijeta, pijuke, klinove i ostale alatke za rad u kamenolomima.

Radnika sturktura bila je jako sloeno organizirana. Robovi su bili zadueni za najtee poslove u kamenolomima. Upravitelji i nadzornici kamenoloma najee su bili iz vojnih krugova, a dokaze za to imamo na rtvenicim koji su pronaeni.

U kamenolomima se tovao kult Herakla. Nositelji kulta u Hrvatskoj su veinom bili radniciu kamenolomima jer je Heraklo bio njihov zatitnik. Njegov posao bio je jako mukotrpan, ba kakv je bio i rad u kamenolomima. Najee se i u naim kamenolomima prikazivao s toljagom u ruci i koom nemejskoga lava. Iz tog razloga su mu podizani u kamenolomima mnogi spomenici i rtvenici.

LITERATURA

BRUSI, Z., 1975. Zdenko Brusi, Rezultati podmorskih istraivanja u zadarskom arhipelagu, Zbornik Zadarsko otoje I, Zadar, 65-69.

CAMBI, N., 2005. Nenad Cambi, Kiparstvo u rimskoj provinciji Dalmaciji, Split.

DIDOLI, P., 1957. Petar Didoli, Historijski braki kamenolomi, Braki zbornik, 3, Split, 98-106.

DUNDA, S., 1997. Sinia Dunda, Povijest prijevoza kamenih blokova, Klesarstvo i graditeljstvo, 8, 1-2, Puia, 67-79.

DUNDA, S. et al., 1997. Sinia Dunda Ivan Cotman Mladen Hudec Branko Crnkovi, Povijest dobivanja prirodnog kamena, Klesarstvo i graditeljstvo, 8, 1-2, Puia, 79-92.

GABRIEVI, B., 1952. Branimir Gabrievi, Dva priloga poznavanju urbanizacijskog razvoja antikne Salone, Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva, 53, Split, 155-162.

GJIVOJE, M., 1970. Marinko Gjivoje, Antikni kamenolomi na korulanskim otocima, Zbornik otoka Korule, sv. 1., Korula.

JELII, J., 1981. Jasna Jelii, Heraklov rtvenik i ostali nalazi u Segetu Donjem kod Trogoria, VAHD, 75, Split, 97-104.

KATI, M., 2009. Miroslav Kati, Antiki kamenolom u uvali Srebrena na otoku Visu, Klesarstvo i graditesljtvo, 3-4, Puia, 28-34.

KIRIGIN, B., 1970. Branko Kirigin, Nalaz rimskih natpisa i reljefa kod kripa na otoku Brau, VAHD, 72/73, Split, 129-141.

MARI, D., 2007. Draen Mari, Novi Heraklov rtvenik iz Trogira, Archaeologica Adriatica, 1, 111-128.

SANADER, M., 1995. - O kultu Herakla u Hrvatskoj, Opuscula archeologica, 18, Zagreb, 87-114.

SANADER, M., 2008. Mirjana Sanader, O antikim kultovima u Hrvatskoj, VAPD, 101, Split, 157-186.

SUI, M., 1991. Mate Sui, Tragvrivm marmore notvm, Zbornik radova posveenih akademiku Alojzu Bencu, Sarajevo, 285-297.

ARI, I., 1980. Ivan ari, Antiki kamenolom u Prozoru, Materijali tehnike i strukture predantikog i antikog graditeljstva na istonom jadranskom prostoru, ur. M. Sui, M. Zaninovi, Zagreb, 115-125.

ARI, I., 1983. Ivan ari, Kamenolomi gdje su se u rimsko vrijeme izraivali sarkofazi, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 15, 43-58.

KEGRO, A., 1999. Ante kegro, Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije, Zagreb.

VRSALOVI, D., 1960. Dasen Vrsalovi, Pretpovijest i stari vijek, Braki zbornik, 4, Bra, 72-93.

ZANINOVI, M., 1980. Marin Zaninovi, Starije graevinske tehnike na Hvaru, Materijali tehnike i strukture predantikog i antikog graditeljstva na istonom jadranskom prostoru, ur. M. Sui, M. Zaninovi, Zagreb, 19-40.

ZANINOVI, M., 1997. Marin Zaninovi, Obrada kamena i kamenolomi u ranoj antici srednje Dalmacije, Histria antiqua, 3, Pula, 37-47.

ZLATUNI, R., 2006. Romuald Zlatuni, Povijest i razvoj tehnologije vaenja kamena i kamenoklesartva, Tragovima kamenoklesara, ur. A. Starac, Pula, 184-204.

P. DIDOLI, 1957, 100.

P. DIDOLI, 1957, 100.

M. ZANINOVI, 1980, 32.

M. ZANINOVI, 1980, 34.

M. ZANINOVI, 1980, 34.

R. ZLATUNI, 2006, 198.

R. ZLATUNI, 2006, 197.

R. ZLATUNI, 2006, 198.

R. ZLATUNI, 2006, 198.

S. DUNDA, 1997, 83.

S. DUNDA, 1997, 83.

S. DUNDA, 1997, 67.

S. DUNDA, 1997, 68.

S. DUNDA, 1997, 69.

S. DUNDA, 1997, 70.

M. ZANINOVI, 1980, 35.

B. KIRIGIN, 1970, 132-133.

B. KIRIGIN, 1970, 130-133.

P. DIDOLI, 1957, 99.; D. VRSALOVI, 1960, 86-87.; B. KIRIGIN, 1970, 133, bilj. 28. i 29.; M. SANADER, 1995, 95.; M. ZANINOVI, 1997, 44.

B. GABRIEVI, 1952, 159.

M. KATI, 2007, 28.

M. KATI, 2007, 33.

M. GJIVOJE, 1970, 68.

Z. BRUSI, 1975, 68.

D. MARI, 2007, 111.

M. SUI, 1991, 285.

M. SUI, 1991, 295.

M. GJIVOJE, 1970, 116.

M. GJIVOJE, 1970, 116.

I. ARI, 1983, 45.

A. KEGRO, 1999, 265-266.

M. SANADER, 1995, 88.

J. JELII, 1981, 98.; M. SANADER, 1995, 88.

D. VRSALOVI, 1960, 80.; B. KIRIGIN, 1970, 135-137.; J. JELII, 1981, 102.;

D. VRSALOVI, 1960, 80

D. VRSALOVI, 1960, 80

B. KIRIGIN, 1970, 137.

B. KIRIGIN, 1970, 137.

D. VRSALOVI, 1960, 85.; M. SANADER, 1995, 91.; A. KEGRO, 1999, 261.

J. JELII, 1981, 98.

J. JELII, 1981, 98 -100.

D. MARI, 2007, 111.

D. MARI, 2007, 113.

D. MARI, 2007, 120.