Seminarski Rad Skijanje

7/21/2019 Seminarski Rad Skijanje

http://slidepdf.com/reader/full/seminarski-rad-skijanje 1/24

UNIVERZITET “DŽEMAL BIJEDIĆ” U MOSTARUNASTAVNIČKI FAKULTET

ODSJEK SPORT I ZDRAVLJE

HISTORIJSKI RAZVOJ ZIMSKIH OLIMPIJSKIHIGARA

(SEMINARSKI RAD)

Student: Šumar Dejan Mentor: Prof. Dr. Nermin Nurković



Mostar, 2008.SADRŽAJ

1. Uvod……………………………………………………………………………………3

2. Obrada teme…………………………………………………………………………...42.1. Historijski razvoj Zimskih olimpijskih igara…………………………………..4

2.2. ZOI u Sarajevu 1984............................................................................................14

2.3. Moderne ZOI………………………………………………………………...….16

3. Zaključak……………………………………………………………………………..22

4. Literatura…………………………………………………………………………..…23

2



1. UVOD

Olimpijske igre (OI) su veličanstveno sportsko takmičenje koje se održava svake četiri

godine. Isprva održavane samo u staroj Grčkoj, Olimpijske su igre oživljene krajem 19.

vijeka djelovanjem francuskog humaniste i zanešenjaka baruna Pierre de Coubertina. Na

njegov prijedlog 23. juna 1894. god. u Parizu je osnovan Međunarodni olimpijski odbor.

Prve Olimpijske igre modernog doba održane su 1896. godine u Ateni.

Slika 1. Pierre de CoubertinIako su neki zimski sportovi bili zastupljeni na Olimpijskim igrama početkom 20-tog

vijeka dolazi do potrebe osnivanja posebnih Zimskih olimpijskih igara. 1924. godine u

Chamonixu u Francuskoj pod pokroviteljstvom MOO-a u sklopu VIII Olimpijskih igara u

Parizu prvo organizirana “Međunarodna sedmica zimskih sportova” koja je postigla

veliki uspjeh pa je iduće, 1925. godine MOO odlučio ustanoviti posebne Zimske

olimpijske igre koje će se održavati neovisno o Ljetnim olimpijskim igrama. Na

zasjedanju MOO-a 1926. godine odlučeno je da se sportska priredba održana u

Chamonixu 1924. računa kao prve Zimske olimpijske igre. Do 1992. godine i Ljetne i

Zimske olimpijske igre održavane su u istoj godini da bi ih od tada MOO razdvojio zbog

glamuroznosti olimpijskog programa ali i zahtjeva moćnih TV kuća. Zbog toga su prve

iduće Zimske olimpijske igre održane 1994. godine u Lillehamerru u Norveškoj.

Stalni sportovi na Zimskim olimpijskim igrama su alpsko skijanje, skijaško trčanje,umjetničko klizanje, bob, hokej na ledu, nordijska kombinacija, skijaški skokovi, brzo

klizanje, curling i snowboard.

3



2. OBRADA TEME

2.1. Historijat Zimskih olimpijskih igara

Kada je Pierre de Coubertin utemeljio MOO, jedan od predviđenih sportova bio je i

klizanje na ledu, a prvo takmičenje takvog tipa, održano na Olimpijskim igrama 1908.

godine u Londonu bile su četiri discipline umjetničkog klizanja. Predloženo je osnivanje

posebnih zimskih Igara, ali je ta ideja minirana glasovima Skandinavaca koji su

protežirali svoje “Nordijske igre”. Ipak neke discipline zimskih sportova kao što je hokej

na ledu bile su uvrštene u program igara 1916. godine u Berlinu (koje nisu održane zbog Isvijetskog rata) i onih 1920. u Antwerpenu. A onda je, 1924. godine u Chamonixu u

Francuskoj pod pokroviteljstvom MOO-a u okviru VIII OI u Parizu organizirana

“Međunarodna sedmica zimskih sportova” koja je postigla veliki uspjeh, pa je iduće,

1925. godine MOO odlučio ustanoviti posebne Zimske olimpijske igre koje će se

održavati neovisno o Ljetnim olimpijskim igrama.

Te prve Zimske olimpijske igre održane su od 25. januara do 5. februara 1924. godine u

Chamonixu a nastupilo je 258 sportaša iz 16 zemalja u 9 sportova.

Slika 2. Prve ZOI Chamonix 1924.

4



Prvu zlatnu medalju na Zimskim olimpijskim igrama osvojio je Amerikanac Charles

Jewtraw u utrci brzog klizanja na 500 m. Sonia Henie, tada stara samo 11 godina je

nastupila na natjecanju umjetničkog klizanja. Iako je natjecanje završila na posljednjem

mjestu, postala je vrlo popularna među obožavateljima i uzet će zlato na sljedeće tri

Zimske OI. Gilles Grafström, umjetnički klizač, je prva osoba koja je uspjela odbraniti i

potvrditi svoju zlatnu medalju sa Ljetnih OI na Zimskim OI. Kanadska hokejaška ekipa je

završila turnir sa 4 pobjede i sa ukupnom gol razlikom 104-2 postavši jedina ekipa koja je

uspjela odbraniti naslov sa Ljetnih OI na Zimskim OI. Najviše odličja kući su odnijeli

Norvežani, čak 17 a poslije njih Finci 11.

Slika 3. Charles Jewtraw Na zasjedanju MOO-a 1926. godine,odlučeno je da se ta sportska priredba održana 1924.

godine računa kao prve Zimske olimpijske igre.

Druge Zimske olimpijske igre održane su u St. Moritzu u Švicarskoj u periodu od 11. do

19. februara 1928. godine. Učestvovalo je 464 sportaša iz 25 država u 8 sportova. Bile su

to prve prave Zimske olimpijske igre jer nisu održane u sklopu Ljetnih olimpijskih igara.

Tada se i prvi put Igre u Chamonixu nazivaju prvim Zimskim olimpijskim igrama jer su

ove igre na samom otvorenju proglašene drugim Zimskim olimpijskim igrama. U

program igara uvršten je skeleton1. U natjecateljskom programu Sonia Henie iz Norveške

izazvala je pravu senzaciju pobjedivši u umjetničkom klizanju s nepunih 16 godina.

Klizač na ledu Gillis Grafström je osvojio svoje treće uzastopno zlato. Clas Thunberg iz

Finske osvojio je dva zlata u brzom klizanju.

1 Zimski sport u kojem je cilj prijeći zadanu zaleđenu stazu na propisanim sankama u što kraćem vremenu.Pri vožnji skeletona natjecatelj je u položaju glavom prema naprijed, potrbuške na sankama. Ovaj sport seod sankanja razlikuje upravo po položaju tijela, jer kod sankanja je položaj nogama prema naprijed, sjedećiili ležeći na leđima.

5



Slika 4. Takmičenje u skeletonu 1928.Hokejaški tim Kanade još jednom je potvrdio svoju dominaciju pobjedivši sve utakmice

na turniru i osvojivši zlato sa gol razlikom 38-0. Najviše medalja osvojila je Norveška,

njih 15, zatim SAD 6, Švedska 5, Finska 4 itd.

Treće Zimske olimpijske igre iako prvotno planirane u Big Pinesu, California zbog loših

vremenskih uslova i nedostatka snijega održane su u Lake Placidu od 4. do 13. februara.

Učestvovalo je 252 sportaša iz 17 zemalja u 8 sportova. Kako su Igre održane u vrijeme

velike ekonomske krize koja je tada vladala bilo je dosta poteškoća u organizaciji, koje su

dijelom popravile privatne donacije. U natjecateljskom programu još jednom se istaknula

Sonia Henie odbranivši naslov olimpijske pobjednice s prošlih Igara u umjetničkom

klizanju.

Slika 5. Sonia Henie Naslov je odbranio i francuski klizački par Andrée i Pierre Brunet. Međutim, klizač Gillis

Grafström iz Švedske nije uspio u pohodu na svoju četvrtu uzastopnu zlatnu medalju,

ovdje je osvojio “samo” srebro iza Austrijanca Karla Schäfera. Jedan od članova

pobjedničkog boba četverosjeda, momčadi SAD-a, bio je i Eddie Eagan. Kako je Eagan

ranije osvojio zlatnu medalju u boksu na Igrama u Antwerpenu 1920. godine time je

postao prvi i do danas jedini koji je uspio osvojiti zlatnu medalju na Zimskim i na

Ljetnim olimpijskim igrama u sportovima zimskog i ljetnog programa. Najviše medalja

osvojili su domaćini Amerikanci, njih 12, zatim Norveška 10, Kanada 7 itd.

Četvrte ZOI održane su od 6. do 16. februara 1936. u Garmisch-Partenkirchenu u

Njemačkoj. Učestvovalo je 646 sportaša iz 28 država u 9 sportova. Na ovim Igrama su se

po prvi puta u programu natjecanja našle discipline alpskog skijanja. Međutim, zbog

6



pravila amaterizma zabranjen je nastup učitelja skijanja koji su smatrani profesionalcima,

te su zbog toga alpski skijaši iz Francuske i Švicarske bojkotirali Igre. Sonia Henie

osvojila je treću uzastopnu zlatnu medalju u klizanju. U brzom klizanju istaknuo se Ivar

Ballangrud s pobjedom u tri od četiri discipline. U hokeju na ledu se dogodilo veliko

iznenađenje, zlato su osvojili predstavnici Velike Britanije. Ipak valja reći da je 10 od 12

igrača te ekipe živjelo i treniralo hokej u Kanadi. Norveška je ukupno osvojila 15

medalja, Švedska 7, domaćin Njemačka 6 kao i Finska.

ZOI 1940. i 1944. godine nisu održane zbog II svijetskog rata.

Švicarski grad St. Moritz netaknut ratnim razaranjima zbog Švicarske neutralnosti postao

je prvi poslijeratni domaćin ZOI i postao prvi grad koji je Igre ugostio dvaput. Igre su

trajale od 30. januara do 8. februara 1948. godine a učestvovalo je 669 sportaša iz 28

zemalja. Zbog uloge u ratu Njemačka i Japan nisu nastupili na Igrama. Samo dvatakmičara uspjeli su osvojiti zlato u više disciplina: alpski skijaš Henri Oreiller iz

Francuske te trkač na skijama Martin Lundström iz Švedske. Umjetničkim klizanjem su

dominirali predstavnici SAD-a. Kod žena je pobijedila Barbara Ann Scott iz Kanade a

kod muškaraca Dick Button iz SAD-a. Predstavnici Norveške su osvojili sve tri medalje u

skijaškim skokovima. Norvežani su zajedno sa Švedskom i domaćinom Švicarskom bili

najuspješniji na Igrama osvojivši 10 olimpijskih odličja.

Slika 6. Hokejaška reprezentacija KanadeŠeste ZOI održane su u Oslu u Norveškoj od 14. do 25. februara 1952. godine. Prvi puta

zapaljena je Olimpijska baklja a ta čast je pripala norveškom skijaškom pioniru Sondre

Nordheimu. Učešće je uzelo 694 sportaša iz 30 zemalja. U program igara je prvi put

uključeno skijaško trčanje za žene. Junak Igara, za domaćine bez sumnje je bio njihov

sunarodnjak Hjalmar Andersen, koji je osvojio tri zlatne medalje u brzom klizanju i to na

1500, 5000 i 10000 metara. Andrea Mead Lawrence i SAD-a dominirala je alpskim

7



skijanjem osvojivši zlata u slalomu i veleslalomu. Momčad Kanade nastavila je

dominaciju u hokeju na ledu pobjedivši na petim od tada šest održanih Igara. Domaćini

su osvojili ukupno 16 medalja, SAD 11, Finska 9, Austrija 8 itd.

Sedme ZOI održane su od 26. januara do 5. februara 1956. u Cortini d'Ampezzo u Italiji.

Učestvovao je 821 sportaš iz 32 zemlje. Bile su to prve ZOI na kojima je učestvovala

reprezentacija SSSR-a. Oni su odmah preuzeli dominaciju po broju osvojenih medalja, a

ta premoć će se nastaviti na gotovo svim sljedećim Zimskim igrama sve do raspada

SSSR-a. Ovo su bile i prve ZOI praćene televizijskim prenosom i zadnje Igre na kojima

su se natjecanja u umjetničkom klizanju održavala na otvorenom. Toni Sailer iz Austrije

nije imao dostojnog protivnika u alpskom skijanju osvojivši zlato u sve tri tadašnje

discipline (slalom, veleslalom, spust). SAD su imali najuspješnije pojedince u

umjetničkom klizanju: kod žena je pobijedila Tanley Albright, dok su u muškojkonkurenciji sve tri medalje otišle u tu državu, a zlato je osvojio Hayes Alan Jenkins.

Sličnu dominaciju su pokazali SSSR-a u brzom klizanju, koji su osvojili tri od četiri

održane discipline u tom sportu. SSSR je osvojio ukupno 16 medalja, Austrija 11, Finska

10, SAD i Finska po 7, Švicarska 6, a Norveška iznenađujuće malo, ukupno 4.

Slika 7. Yevgeny GrishinOsme ZOI održane su od 18. do 28. februara u Squaw Walleyu u SAD-u. Učestvovalo je

665 sportaša iz 30 država. Organizatori su uspješno priredili olimpijsko selo,

natjecateljske terene i sve ostale prateće objekte. Međutim, zbog pretoplog vremena 10-

tak dana prije otvaranja Igara doslovno se rastopilo veliko privremeno parkiralište

napravljeno na smrznutom terenu i ledu. Kao uvijek u sličnim prilikama, u pomoć je

priskočila vojska pa je velik broj vojnika pomogao dovući led s okolnih planina i

ponovno utabati parkiralište. Među sportskim terenima nije bilo bob staze, tako da su ovo

bile jedine ZOI u povijesti na kojima natjecanje u bobu nije održano. Po prvi puta su za

8



obradu rezultata korištena računala, koje je za tu priliku priredila tvrtka IBM. U program

Igara je uvršten sport biatlon, te discipline brzog klizanja za žene. Nakon Igara domaćini

su odlučili sačuvati olimpijski plamen, te on u Squaw Valleyu gori i dan danas!

Yevgeny Grishin iz SSSR-a je ponovio svoj uspjeh sa ZOI četiri godine ranije, osvojivši

zlata u brzom klizanju u utrkama na 500 i 1500 metara. Lidia Skoblikova je ponovila

uspjeh svog momčadskog kolege također osvojivši dva zlata u tom sportu. Veikko

Hakulinen iz Finske se istaknuo u skijaškom trčanju, kada je kao zadnji trkač u postavi

Finske nadoknadio veliko zakašnjenje za tada vodećim Norvežanima te osvojio zlato

prestigavši norveškog trkača doslovno u zadnjem metru. Momčad SAD-a je na

zadovoljstvo domaćih navijača neočekivano osvojila zlato u hokeju na ledu. SSSR je

osvojio čak 21 medalju, dok su na drugom mjestu Amerikanci imali duplo manje, 10.

Devete ZOI održane su u Innsbrucku u Austriji od 29. januara do 9. februara 1964.Učestvovalo je 1091 takmičar iz 34 zemlje. Bile su ovo prve ZOI za koje je olimpijski

plamen upaljen u Grčkoj, u drevnoj Olimpiji, što je postala praksa za sve sljedeće Zimske

igre. U sportski program uveden je sport sankanje, dodano je natjecanje na drugoj

skakaonici u skijaškim skokovima, a u alpsko skijanje je uvedeno preciznije mjerenje

vremena na stotinku sekunde. Lidia Skoblikova iz SSSR-a je osvojila zlato u sve četiri

discipline brzog klizanja: 500, 1000, 1500 i 3000 m, postavivši pri tome tri olimpijska

rekorda. Sestre Marrielle i Christine Goitschel iz Francuske su dominirale aplskim

skijanjem: Marielle je osvojila zlato u veleslalomu i srebro u slalomu, a Christine zlato u

slalomu i srebro u veleslalomu!

Slika 8. Lidia SkoblikovaKlavdiya Boyarskikh iz SSSR-a je osvojila tri zlata, a Eero Mäntyranta iz Finske dva

zlata u skijaškom trčanju. Eugenio Monti iz Italije je primijetio da je konkurentskoj

momčadi u bobu dvosjedu iz Velike Britanije pukla saonica, te im je posudio svoju.

9



Britanci su kasnije uzeli zlato a Monti s momčadi Italije broncu. Kad su novinari pitali

Montia zašto je pomogao direktnom konkurentu, on je odvratio da nisu Britanci

pobijedili zato što im je on posudio saonicu, već zato što su najbrže odvezli stazu. MOO

je prepoznao ovu sportsku gestu, uveo nagradu De Coubertin za fair-play, te je kao

prvom dobitniku dodijelio upravo Montiu za ovu nesebičnu pomoć. Takmičari SSSR-a

još jednom su bili dominantni osvojivši 25 medalja, Norvežani su osvojili 15, Austrijanci

12, a Finci 10.

Desete ZOI održane su od 6. do 18. februara 1968. godine u Grenobleu u Francuskoj.

General Charles De Gaulle otvorio je desete Zimske igre.2 Učestvovalo je 1158 takmičara

iz 37 zemalja. Po prvi puta je MOO dozvolio da Istočna i Zapadna Njemačka nastupe kao

potpuno odvojene momčadi, iako su do ovih ZOI nastupali kao združeni tim Njemačke.

Ta će se praksa odvojenih nastupa nastaviti sve do ponovnog ujedinjenja Njemačke 1990.Alpski skijaš iz Francuske Jean-Claude Killy je razgalio srca domaćih gledatelja

osvojivši zlatne medalje u sve tri tadašnje alpske discipline (slalom, veleslalom i spust).

Toini Gustafsson, trkačica na skijama iz Švedske, je dominirala s osvojena dva zlata u

obje pojedinačne discipline 5 i 10 km, te je tim medaljama pridodala i srebro iz štefete.

Eugenio Monti iz Italije je ostvario rijedak podvig: kao pilot boba nastupio je i u bobu

dvosjedu i u bobu četverosjedu, te u obje trke osvojio zlatnu medalju. Po prvi puta od

kada se na ZOI uključila momčad SSSR-a neka druga država je bila prva po broju

osvojenih medalja. To je ovaj put uspjelo timu Norveške koja je osvojila 14 medalja i

koja je na taj način za kratko prekinula dominaciju sportske velesile SSSR-a koja je

osvojila 13 medalja, dok je Austrija osvojila 11.

Slika 9. Eugenio Monti

2 Giunio A.D., Jelovac M. (1982) Knjiga o skijanju. Sarajevo: Svjetlost Sarajevo.

10



Jedanaeste ZOI održane su od 3. do 13. februara 1972. godine u Sapporo-u u Japanu.

Učestvovalo je 1006 takmičara iz 35 zemalja. Bio je to prvi puta da su Zimske olimpijske

igre održane u Aziji, odnosno čak i prve ZOI održane izvan Evrope ili SAD-a. Pitanje

odnosa profesionalnog i amaterskog sporta još uvijek nije bilo potpuno razriješeno.

Austrijskom skijašu Karlu Schranzu je nastup zabranjen zbog toga što je bio plaćen za

reklamiranje od strane jednog proizvođača skijaške opreme. Istovremeno su na Igrama

nastupali primjerice hokejaši iz istočne Europe koji su mahom svi se profesionalno bavili

tim sportom u svojim zemljama odnosno za to bili i plaćeni. Zbog te su činjenice Igre

bojkotirali hokejaši Kanade, koji u svoju momčad nisu smjeli uvrstiti profesionalce iz

NHL lige a morali su se natjecati protiv profesionalaca iz SSSR-a ili Čehoslovačke.

Domaćin je svoje zvjezdane trenutke imao u natjecanju skijaša skakača, kada su na maloj

skakaonici predstavnici Japana osvojili sve tri medalje. Zlato je osvojio Yukio Kasaya,što je ujedno i prva zlatna medalja za Japan na ZOI u historiji. Veliko iznenađenje je

priredio alpski skijaš Fernandez Ochoa iz Španjolske koji je superiorno osvojio zlato u

slalomu ispred favoriziranih Austrijanaca, Švicaraca, Talijana i drugih predstavnika jakih

skijaških nacija. Skijaškim trčanjem je kod žena dominirala Galina Kulakova iz SSSR-a,

koja je pobijedila u sve tri dicsipline: 5 i 20 km pojedinačno te u štafeti 4 x 7,5 km. U

brzom klizanju se iskazao Holanđanin Adrianus Schenk, koji je zlata osvojio u utrkama

na 1500, 5000 i 10000 m, postavivši pri tome i dva olimpijska rekorda. Nizozemci su

toliko bili oduševljeni Schenkovim nastupom da su nakon Igara po njemu nazvali jedan

cvijet.

Slika 10. Adrianus Schenk Još jednom su dominirali takmičari SSSR-a osvojivši 16 medalja, Istočna Njemačka 14,

Norveška 12, Švicarska 10 itd.

Dvanaeste ZOI održane su u Innsbrucku u Austriji jer su gradovi Denver, SAD i

Whistler, Kanada morali odustati od organizacije. Igre su održane od 4. do 15. februara

11



1976. godine a učestvovalo je 1123 takmičara iz 37 zemalja. Igre su obilježene

najstriktnijim sigurnosnim mjerama zbog straha da se ne ponovi teroristički napad koji se

dogodio četiri godine ranije na Ljetnim olimpijskim igrama. Ljubimac domaće publike

Franz Klammer je u disciplini spusta u alpskom skijanju bio potpuno odlučan biti najbrži

i osvojiti zlato, što mu je i uspjelo. Snimka njegove vožnje u kojoj je gotovo cijelu donju

polovinu staze bio na samom rubu pada i danas gledateljima oduzima dah.

Rosi Mittermaier iz Zapadne Njemačke je dominirala alpskim skijanjem za žene. Od tri

discipline u tadašnjem programu ona je osvojila dva zlata (spust, slalom), te srebro u

veleslalomu. John Curry, klizač iz Velike Britanije, je i prije Igara bio poznat po

eleganciji i vrlo izražajnom klizanju, ali su mu neki suci zamjerali manjak akrobatike i

teških elemenata. Curry se stoga za ove Igre posebno dobro pripremio upravo u teškim

tehničkim elementima (skokovi, piruete) te je na kraju superiorno triumfirao i osvojiozlatnu medalju, i to s najvećim bodovnim skorom do tada ostvarenim u pojedinačnom

klizanju. Na ovim je Igrama počela dominacija boba četverosjeda Istočne Njemačke, koji

su ovdje osvojili prvo od ukupno tri uzastopna zlata koja su uslijedila na slijedećim ZOI.

Dominirao je još jednom SSSR osvojivši 27 medalja, Istočna Njemačka osvojila je 19,

SAD i Zapadna Njemačka po 10, a Norveška i Finska po 7.

Slika 11. Ingemar Stenmark Trinaeste ZOI održane su po drugi put u Lake Placidu u SAD-u od 13. do 24. februara

1980. godine. Učestvovalo je 1072 takmičara iz 37 zemalja. Igre su zapamćene po povratku Kine u olimpijsku obitelj. Iako Kina nije osvojila niti jednu medalju kasnije će

se nametnuti kao olimpijska sila. Igre su donijele jednu tehnološku novinu, po prvi puta

je za natjecanje skijaša korišten umjetni snijeg. Sve medalje u slobodnom spustu pripale

su Austrijancima. Leonard Stock pobijedio je u muškoj konkurenciji a Anamari Mozer

12



Prel pobjedom u ženskoj konkurenciji osvojila je davno priželjkivani olimpijski lovor. 3

Ingemar Stenmark iz Švedske je dominirao tehničkim disciplinama alpskog skijanja:

osvojio je zlata i u slalomu i u veleslalomu. Hanni Wenzel iz Lihtenštajna je ponovila

njegov doseg od dva zlata u alpskom skijanju (slalom, veleslalom) u ženskoj

konkurenciji. Time je njena država postala najmanja država koja je osvojila olimpijsko

zlato. Ulrich Wehling, nordijski kombinatorac iz Istočne Njemačke i Irina Rodnina,

klizačica iz SSSR-a, su pobijedili u svojim disciplinama na trećim Zimskim igrama za

redom. Biatlonac Aleksandr Tikhonov (SSSR) je osvojio četvrtu zlatnu medalju na

četvrtim ZOI za redom. Tikhonov je sve zlatne medalje osvojio u štafetama, dakle niti

jednu pojedinačno. Nikolay Zimyatov (SSSR) je osvojio tri zlatne medalje u skijaškom

trčanju. Eric Heiden (SAD) je osvojio svih 5 zlatnih medalja u brzom klizanju (500m,

1,000m, 1,500m, 5,000m i 10,000m) postavivši pri tome 4 olimpijska i jedan svjetskirekord. Taj je pothvat do danas ostao nenadmašen u tom sportu. Najveće iznenađenje bio

je nastup hokejaškog tima SAD-a, koji je iznenadio favorizirane momčadi SSSR-a u

polufinalu i Finske u finalu. O tom događaju je 2004. godne snimljen film Miracle.

Slika 12. Slavlje hokejaša SAD-a na ZOI 1980. u Lake Placidu

3 Giunio A.D., Jelovac M. (1982). Knjiga o skijanju. Sarajevo: Svjetlost Sarajevo

13



2.2 ZOI u Sarajevu 1984.

Četrnaeste ZOI održane su od 8. do 19. februara 1984. u Sarajevu. Sarajevo je

organizaciju zimske olimpijade dobilo u konkurenciji s japanskim Sapporom i

zajedničkom kandidaturom švedskih gradova Falun i Göteborg. MOK se pri tome

djelomično vodio političkim razlozima. Kao nesvrstana zemlja, tadašnja Jugoslavija je

davala manje prilike za hladnoratovske bojkote, no glavni je motiv ipak bila želja da se

Igre, kao simbol svjetskog mira i bratstva među ljudima održe u gradu koji je dotada

obično bio vezivan za izbijanje prvog svjetskog rata.

Slika 13. Vučko – maskota ZOI u SarajevuZa vlasti Jugoslavije sarajevska Olimpijada je bila sjajna prilika da državu svijetu

predstave u najboljem mogućem svjetlu, i u tom nastojanju ih nije omela ni velika

ekonomska kriza koja je SFRJ bila pogodila početkom 1980-ih. U Igre su utrošena velika

sredstva, te sagrađen veliki broj impozantnih građevina i ostale infrastrukture. U tome su

vlasti imale podršku Sarajlija, a već prije samog održavanja su Igre dovele do povećanja

interesa za zimske sportove, dotada gotovo nepoznate u tom dijelu Jugoslavije.

Igre su među sudionicima, a i među gledateljima ostale u vrlo dobrom sjećanju.

14



Slika 14. Jure FrankoDomaćinima je posebno bilo drago što je slovenski alpski skijaš Jure Franko osvojio

srebrnu medalju u veleslalomu - prvu medalju koju će Jugoslavija dobiti na zimskim

olimpijadama. Franka su Sarajlije na skijalištu bodrile s transparentima na kojima je

pisalo “Više volimo našeg Jureka, nego domaćeg bureka”.

Ipak, najveće zvijezde sarajevske Olimpijade su bili sudionici natjecatelja u umjetničkom

klizanju. Najbolji dojam je ostavio britanski par Jayne Torvill i Christopher Dean koji su

osvojili zlatnu medalju u plesu. Na Igrama je zlatnu medalju dobila i istočnonjemačkaklizačica Katarina Witt koju je upravo sarajevska olimpijada učinila jednom od najvećih

sportskih ikona kraja 20. vijeka.

ZOI 1984 se često smatraju najblistavijim trenutkom u historiji Sarajeva i Bosne i

Hercegovine, i u mnogo čemu su predstavljale antitezu svega što je Sarajevo pogodilo

osam godina kasnije. Zbog toga se javila inicijativa da Sarajevo postane domaćin nove

zimske olimpijade, koja bi se 2014. održala na 30. obljetnicu ZOI 1984, odnosno 100.

obljetnicu sarajevskog atentata, te tako zauvijek zakopala mračnu prošlost.

Slika 15. Katarina WittOrganizacija 14. ZOI koštala je 142,6 miliona dolara, a polovina prihoda bila je ostvarena

od prodaje prava na televizijski prenos. Ukupno je prodano 250.000 ulaznica, a samo u

inostranstvu 200.000, dok su TV prenos sarajevske "bijele olimpijade" pratile dvije

milijarde ljudi. Učestvovalo je 1272 sportista iz 49 zemalja, a sa ZOI je izvještavalo

preko 4500 novinara. Nakon 14. ZOI, Sarajevu je, uz olimpijske objekte, ostalo 2850

15



novoizgrađenih stanova, više hotela a bilo je otvoreno i 9500 novih radnih mjesta.

Izložba o olimpijskome Sarajevu obišla je 1640 gradova bivše Jugoslavije i 1800 širom

svijeta. Na postolju su se uglavnom izmjenjivali takmičari SSSR-a koji su osvojili

ukupno 25 medalja, i takmičari Istočne Njemačke koji su osvojili 24 medalje. Uz njih

najuspješniji su bili Finska sa 13, Norveška 9, SAD i Švedska sa 8.

2.3. Moderne ZOI

Petnaeste ZOI održane su od 13. do 28. februara u Calgaryju u Kanadi. Učestvovalo je1423 takmičara iz 57 zemalja. Calgary je ulogu organizatora dobio iz trećeg puta jer je

bio kandidat na ZOI 1964. i 1968. Nakon financijskog kraha Ljetnih olimpijskih igara u

Montrealu 1976. Kanađani su morali dobro osmisliti načine financiranja Igara da se ne bi

ponovio neuspjeh. Calgaryju je to vrlo dobro uspjelo, jer ne samo da su igre završile s

znatnim profitom već su i taj mali grad uvelike modernizirale i pospješile gospodarski

razvoj.

Slika 16. Alberto TombaTalijanski skijaš Alberto Tomba je na svojem prvom nastupu na ZOI dominirao aplskim

disciplinama, osvojivši zlata u slalomu i veleslalomu. Matti Nykänen iz Finske je bio

nedodirljiv u skijaškim skokovima, osvojivši tri zlatne medalje. U brzom klizanju seistaknula Yvonne van Gennip iz Holandije s osvojena tri zlata. Christa Rothenburger iz

Istočne Njemačke je postala prvi (ali i zadnji!) sportaš uopće kojem je pošlo za rukom

osvojiti medalje i na zimskim i na ljetnim Olimpijskim igrama iste godine. Ona je na

ovim Igrama osvojila zlato na 1000 m u brzom klizanju, da bi kasnije te godine osvojila

srebro u biciklizmu na Igrama u Seoulu. Kako se ljetne i zimske Olimpijske igre više ne

16



održavaju u istoj godini, ovakav pothvat više nije moguće ponoviti. U umjetničkom

klizanju je pobijedila Katarina Witt, obranivši tako naslov osvojen četiri godine ranije na

Igrama u Sarajevu.

Slika 17. Matti Nykänen Najveća senzacija igara iako nisu napravili neki veliki rezultat bio je tim Jamaice u bobu.

Prema tom događaju snimljen je kasnije i film “Ledena staza”. Još jednom najviše

medalja osvojili su Sovjeti čak 29, iza njih Istočna Njemačka 25, Švicarska 15 itd.

Slika 18. Bob tim JamaiceŠesnaeste ZOI održane su od 8. do 23. februara u Albertvilleu u Francuskoj, a

učestvovalo je 1801 sportaš iz 64 države. To su poslijednje Zimske olimpijske igre koje

su održane u istoj godini kao i Ljetne olimpijske igre. Nakon tih Igara odlučeno je da

Ljetne olimpijske igre ostanu u ritmu prijestupnih godina, a Zimske igre su pomaknute za

dvije godine. Od tada se Zimske olimpijske igre održavaju u razmaku od dvije godine s

ljetnim igrama, svake parne neprijestupne godine. Zanimljiv je nastup tzv. Ujedinjenog

tima, u kojem su sastavu bili natjecatelji iz bivših republika tada već raspadnutog SSSR-

a: Rusije, Ukrajine, Kazahstana, Bjelorusije, Uzbekistana i Armenije. Sličan tim je

nastupio i na Ljetnim igrama u Barceloni iste godine, te zatim otišao u povijest. Trkači naskijama iz Norveške su pobijedili u svim utrkama u muškim disciplinama na Igrama.

Bjørn Daehlie i Vegard Ulvang su osvojili svaki po tri zlata. Toni Nieminen, skakač na

skijama, je s 16. godina postao najmlađi osvajač zlatne medalje na ZOI. Mark Kirchner je

postao prvi biatlonac koji je osvojio medalju u sve tri discipline tog sporta. Petra

Kronberger je pobijedila u dvije discipline alpskog skijanja: kombinaciji i slalomu.

17



Annelise Coberger iz Novog Zelanda je osvojila prvu medalju u povijesti za nekog

natjecatelja sa južne hemisfere, bilo je to srebro u slalomu. Njemačka je osvojila 26

medalja, Ujedinjeni tim bivših država SSSR-a 23, Austrija 21, Norveška 20, Italija 14 a

SAD 11.

Sedamnaeste Zimske olimpijske igre održane su od 12. do 27. februara u Lillehammeru u

Norveškoj, a učestvovalo je 1737 sportaša iz 67 zemalja. S obzirom na perfektnu

organizaciju, neobičnu susretljivost domaćina, sjajnu atmosferu na borilištima i uvijek

pune tribine za gledatelje koji su bez razlike bodrili sve natjecatelje, ove su Igre po općoj

ocjeni proglašene najboljim Zimskim olimpijskim igrama do tada, te jednim od najboljih

sportskih događaja uopće u historiji modernog sporta. Igre su bile održane svega dvije

godine nakon prijašnjih Zimskih olimpijskih igara u Albertvilleu. Od tada su se sve

Zimske olimpijske igre održavale u parnim neprijestupnim godinama dok su Ljetneolimpijske igre i dalje održavane u prijestupnim godinama.

Slika 19. Vreni SchneiderZvijezda domaćina je bio Johann Olav Koss koji je osvojio tri zlata u brzom klizanju

oborivši pri tome i tri svjetska rekorda. Vreni Schneider je osvojila komplet medalja

(zlato, srebro, bronca) u alpskom skijanju. Manuela Di Centa je osvojila po jednu

medalju u svih pet disciplina skijaškog trčanja, dok je Myriam Bédard osvojila obje

pojedinačne biatlonske utrke. Gustav Weder i Donat Acklin postali su prvi koji su

obranili naslov olimpijskog prvaka u bobu dvosjedu. Klizači Ekaterina Gordeeva i Sergei

Grinkov su ponovili zlato osvojeno 6 godina ranije, na Igrama u Calgaryu. Brojna

domaća publika očekivala je pobjedu favorita Norvežana u muškoj štafetnoj utrci

skijačkog trčanja, ali su svjedočili napetom finišu u kojem su za koji centimetar bili brži

Talijani. U publici je nastao muk, ali par trenutaka kasnije odjeknuo je gromki aplauz i

ovacije za nove olimpijske pobjednike. Jayne Torvill i Christopher Dean, klizački par

18



koji je u povijest ušao veličanstvenim nastupom i pobjedom na Igrama u Sarajevu ovdje

se ponovno natjecao nakon 10 godina pauze, nakon što je omogućen nastup

profesionalcima. Ovaj put su osvojili broncu.

Slika 20. Tonya Harding i Nancy KerriganZa ove Igre bio je vezan i jedan skandal. Mjesec dana prije Igara bivši muž

reprezentativke Amerike u umjetničkom klizanju Tonyae Harding angažirao je Shanea

Stanta da povrijedi koljeno njene kolegice iz reprezentacije Nancy Kerrigan. Na kraju je

Nancy Kerrigan osvojila srebro iza Oksane Baiul iz Ukrajine a Tonya Harding je završilana osmom mjestu i kasnije je dobila doživotnu zabranu takmičenja od strane Američke

asocijacije umjetničkog klizanja. Domaća Norveška osvojila je 26 medalja, Njemačka 24,

Rusija 23 a Italija 20. Na zatvaranju Igara predsjednik MOO-a Juan Antonio Samaranch

održao je emotivan govor osvrnuvši se na Igre u Sarajevu 1984. i na tadašnje sukobe u

Bosni. Samaranch je poručio: “Naša poruka je jasnija nego ikad, molim vas prekinite

sukobe, prekinite ubijanje, odložite svoje oružje…”.

Osamnaeste ZOI održane su od 7.do 22. februara 1998. u Japanskom Naganu.

Učestvovalo je 2176 sportaša iz 72 zemlje. U program Igara je uveden hokej na ledu za

žene, curling i snowboard. Po prvi puta u natjecanje hokeja na ledu su bili uključeni

profesionalci iz NHL profesionalne sjevernoameričke lige, što je dignulo kvalitetu i

interes za olimpijski hokejaški turnir. Da bi to bilo moguće NHL liga je dogovorila tri

sedmice pauze u natjecanjima, te su se profesionalni hokejaši mogli priključiti

nacionalnim momčadima za ZOI.

19



Slika 21. Pad Hermanna Maiera u spustuTrkač na skijama Bjorn Daehlie iz Norveške je osvojio tri zlatne medalje. Time je uz

ranije osvojene medalje na prethodnim ZOI postao prvi trkač kojemu je uspjelo osvojiti

čak osam zlatnih te ukupno 12 olimpijskih medalja. Alpski skijaš Hermann Maier iz

Austrije je nakon teškog pada u spustu uspio osvojiti zlatne medalje u superveleslalomu i

veleslalomu. Tara Lipinski, tada stara 15 godina, postala je najmlađi osvajač zlatne

medalje na ZOI u nekoj pojedinačnoj disciplini. Ona je pobjedu ostvarila u umjetničkom

klizanju. Klizači iz Holandije Gianni Romme i Marianne Timmer su osvojili po dvije

zlatne medalje; ukupno 5 od 10 medalja u tom sportu je pripalo natjecateljima iz

Holandije. Natjecatelj u snowboardu Ross Rebagliati je osvojio zlato, nakon što je

prvotno bio dikvalificiran zbog upotrebe marihuane, ali je kazna naknadno ukinuta. U

hokeju na ledu se očekivao dobar nastup profesionalaca iz Kanade i SAD-a, međutim sve

je iznenadila Češka koja je u finalu pobijedila Rusiju, dok su treći bili Finci. Favorizirani

Kanađani su bili tek četvrti, a momčad SAD-a je doživjela debakl ostvarivši samo jednu

pobjedu na turniru. Najviše medalja kući su odnijeli Nijemci, čak 29, Norvežani 25, Rusi

18, Austrijanci 17 itd.

Slika 22. Björn Daehlie

20



Devetnaeste ZOI održane su od 8. do 24. februara 2002. u Salt Lake Cityju u SAD-u.

Učestvovalo je 2329 sportaša iz 77 zemalja. U sjeni terorističkih napada 11. septembra

2001. godine, sigurnosne mjere su bile neobično stroge, što je umanjilo spontanost i

opuštenost natjecatelja i gledatelja za vrijeme Igara. U program igara uključen je

skeleton. Biatlonac Ole Einar Björndalen iz Norveške je pobijedio u sve četiri muške

discipline: 10 km, 12.5 km, 20 km, 4 x 7.5 štafeta. Simon Ammann iz Švicarske je

pobijedio u obje discipline skijaških skokova. Skijašica Janica Kostelić zadivila je svijet s

tri zlatne i jednom srebrnom medaljom. Bile su to ujedno prve zimske olimpijske medalje

za njenu domovinu Hrvatsku u historiji. Jedna od najinteresantnijih priča na Igrama

dogodila se tijekom natjecanja u brzom klizanju, disciplina short track. Australski klizač

Steven Bradbury, iako je osvojio brončanu medalju na Igrama u Lillehammeru 1994. u

štafeti, ovdje nije bio u grupi favorita. Međutim u polufinalu se dogodilo da je tokomutrke došlo do sudara i pada preostalih natjecatelja u njegovoj skupini, te je Bradbury

iako daleko zaostao u prvom dijelu trke na taj način lagano došao do finala. U finalu je

Bradbury opet već početkom utrke dosta zaostao i nije bio u igri za medalju kad se

dogodilo čudo: ponovno je došlo do sudara i pada svih ostalih natjecatelja, te je sretni i

spretni Bradbury na taj način došao do zlata! U hokeju na ledu su Kanađani pojačani

profesionalcima konačno izliječili frustracije s prethodnih ZOI te nakon 50 godina

konačno došli do zlata, pobijedivši u finalu SAD s 5:2. Isti su uspjeh ostvarile i djevojke,

te je tako Kanada imala potpunu dominaciju u ovom sportu na ovim Igrama. Nijemci su

osvojili 36 medalja, domaćim SAD 34, Norveška 25, Kanada i Austrija svaka po 17.

Slika 23. Janica KostelićDvadesete Zimske olimpijske igre održane su od od 10. do 26. februara 2006. godine u

Torinu, Italija. Učestvovalo je 2663 sportaša iz 85 zemalja što je ujedno i rekord po broju

sportaša i zemalja. Michael Greis, biatlonac iz Njemačke, je dominirao tim sportom s tri

21



osvojene zlatne medalje. Janica Kostelić je osvajanjem zlatne medalje u kombinaciji

postala najuspješnija alpska skijašica u historiji po broju zlatnih olimpijskih medalja

(ukupno četiri, jedna u Torinu te tri na Zimskim olimpijskim igrama 2002.). Južna Koreja

je dominirala brzim klizanjem na kratkim stazama: tako je Jin Sun-Ju osvojila tri zlatne

medalje u ženskoj, jednako kao i njen kolega iz reprezentacije An Hjun So u muškoj

konkurenciji. Dvije su države ostvarile rijedak uspjeh: predstavnici tih zemalja osvojili su

sve tri medalje u jednoj disicplini. Uspjelo je to skijašima iz Austrije u disciplini slalom,

te predstavnicama Njemačke koje su uzele sve tri medalje u sanjkanju, disciplina

pojedinačno žene. Njemačka je ukupno osvojila 29 medalja ispred SAD-a 25, Kanade 24,

Austrije 23, Rusije 22 i Norveške sa 19.

Organizaciju ZOI 2010. godine dobio je Vancouver u Kanadi a 2014. Sochi u Rusiji.

3. ZAKLJUČAK

Organizacija Zimskih olimpijskih igara podrazumjeva izgradnju sportskih objekata i

borilišta, hotela i sl., otvaranje novih radnih mjesta što utiče kako na sportski razvoj tako i

na sveukupan ekonomski razvoj zemlje organizatora. Osvajanje olimpijske medalje

predstavlja najveći san jednog sportaša. Olimpijske igre su mjesto na kojem učestvuju

najbolji sportaši, mjesto gdje se pišu najsjajnije stranice sportske historije. Ta činjenica

uslovljava veliku zainteresiranost publike. Iz svega navedenog možemo zaključiti da su

Zimske olimpijske igre bez sumnje drugi najveći sportski događaj odmah poslije Ljetnih

olimpijskih igara. Razvoj ZOI možemo primjetiti i kada je u pitanju broj učesnika. Od

258 sportaša iz 16 zemalja na prvim ZOI taj broj je na zadnjim održanim ZOI dostigao

rekordnih 2663 sportaša iz 85 zemalja.

Vezano za uspjeh pojedinih nacija na Zimskim olimpijskim igrama primjećujemo da su

tri zemlje dominirale ovim takmičenjem. Na samim počecima najviše medalja sa ZOI

redovno je nosila Norveška. Svojim uključenjem u takmičenje SSSR postaje

najdominantnija zemlja sve do svog raspada. Nakon raspada SSSR-a dominaciju

22



preuzima reprezentacija Njemačke. Najznačajniji uspjesi takmičara sa naših prostora su

medalje Jure Franka, Janice i Ivice Kostelića. Takmičari iz BiH nažalost nisu ostvarili

značajnije rezultate. Obzirom na specifičan geografski položaj i prirodne uslove za razvoj

zimskih sportova koje naša zemlja ima te sportsku infrastrukturu koju su nam u nasljeđe

ostavile ZOI u Sarajevu 1984. trebamo se nadati svjetlijoj budućnosti kad su u pitanju

nastupi naših takmičara na ZOI.

4. LITERATURA

1. 1924 Winter Olympics (2008). Postavljeno 29.02.2008. sa Web sajta:

http://en.wikipedia.org/wiki/1924_Winter_Olympics













23




























http://en.wikipedia.org/wiki/1980_Winter_Olympics14. 1984 Winter Olympics (2008). Postavljeno 03.03.2008. sa Web sajta:














21. Giunio A.D., Jelovac M. (1982) Knjiga o skijanju. Sarajevo: Svjetlost Sarajevo.

22. Winter Olympic Games (2008) Postavljeno 29.02.2008. sa Web sajta:

http://en.wikipedia.org/wiki/Winter_Olympic_Games





























Documents

Seminarski Rad Skijanje