SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI

ZAGREB

Seminarski rad za kolegij:

TEHNOLOGIJA TELEKOMUNIKACIJSKOG PROMETA II

UTJECAJ ŠIROKOPOJASNIH PRISTUPNIH

TEHNOLOGIJA NA INTERNET ČVORIŠTA

Mentor : doc.dr. sc. Mrvelj Štefica Student : Edin Glibić, mat br. 0135174704Smjer : PiT

Zagreb, ožujak 2013.

SADRŽAJ:

1. Uvod..............................................................................................................................3

2. Tehnologije pristupa internetu iz mobilnih mreža..................................4

2.1. GPRS....................................................................................................................5 2.2. UMTS...................................................................................................................6

2.3. LTE ....................................................................................................................7 2.3.1. Utjecaj LTE tehnologije na internet čvorišta ..............................8

3. Tehnologije fiksnog bežičnog pristupa.........................................................9 3.1. Wi – Fi................................................................................................................9 3.2. Wimax tehnologija......................................................................................10 3.2.1. Utjecaj Wimax tehnologije na internet čvorišta.........................11

4. Ostale širokopojasne pristupne tehnologije..............................................14 4.1. ADSL..................................................................................................................14 5. Zaključak..................................................................................................................16

6. Literatura................................................................................................................17

2

1. UVOD

U posljednjim godinama fiksni, a potom i mobilni širokopojasni pristup internetu je

postao stvarnost, te danas predstavlja jedno od najaktivnijih područja elektrotehnike i

informacijske tehnologije. Napredovanja u zadnja dva desetljeća na ovim područjima

drastično su promijenila način dijeljenja informacija, poslovanja i zabave. Širokopojasni

pristup Internet (eng. broadband access) je zajednički naziv za svaki pristup Internetu koji je

brži od 512 kb/s. Ipak, to ovisi od zemlje do zemlje pa se negdje smatra da je širokopojasni

pristup Internetu već onaj sa brzinama od 256 kb/s dok je u SAD-u u nekim krugovima ta

donja granica čak 4Mb/s. Širokopojasni pristup internetu u Hrvatskoj, napokon je dosegao

gustoću od 20 posto, što znači da za zemljama EU-a, koje u prosjeku imaju 26 postotnu

pokrivenost još uvijek, zaostajemo, a što bi nova Strategija razvoja širokopojasnog pristupa

internetu u Hrvatskoj od 2012. do 2015. godine trebala promijeniti.

Slika 1. Usporedba gustoće širokopojasnih priključaka u EU i RH1

U ovom seminarskom radu bit će opisan utjecaj širokopojasnih tehnologija na Internet

čvorišta. U tu kategoriju spada pristup iz mobilnih mreža koji obuhvaća tehnologije kao

što su GPRS/EDGE, UMTS/ 3 G model koji omogučava DSL brzine prijenosa podataka, te

najnovija LTE tehnologija (eng. Long Term Evolution), a predstavlja mrežu četvrte

generacije 4G. Osim pristupa iz mobilnih mreža značajan je i fiksni bežični pristup, a

služi za povezivanje korisnika u telekomunikacijsku mrežu bez upotrebe žica

korištenjem radiofrekvencijskog spektra. Više o navedenim tehnologijama i njihovom

utjecaju na internet čvorišta opisat ćemo u nastavku seminarskog rada.

2. TEHNOLOGIJE PRISTUPA INTERNETU PREKO MOBILNIH MREŽA1 Slika 1. preuzeta sa http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/

3

2.1. GPRS (GENERAL PACKET RADIO SERVICES)

GPRS je kratica za General Packet Radio Service. To je standard za bežičnu

komunikaciju, koji omogućava slanje i primanje informacije pokretnom mrežom,

koristeći velike brzine do 171, 2 kbit/s. Standardiziran je u Europskom institutu za

telekomunikacijske standarde -ETSI (European Telecommunications Standards

Institute) 2000. godine. Jednako je učinkovit za male snopove podataka (e-mail, web-

browsing), kao i za ogromne kolićine podataka. Spada u tzv. 2.5G generaciju, koja

označava važan iskorak iz druge u treću generaciju mobilnih uređaja.2

Osnovne značajke GPRS-a sa aspekta korisnika su veća brzina ( od 9,6 do 171, 2 kbit/s ),

neposrednost ( GPRS unapređuje postojeće veze, omogućujući da informacija bude

poslana ili primljena istog trenutka ), direktan pristup podatkovnim mrežama te GPRS

aplikacije ( pristup internetu, e-mail i fax, tekstualne i slikovne poruke, chat ... ). S

aspekta operatera osnovne značajke GPRS-a su komutacija paketa, učinkovitost,

odnosno efikasno korištenje radio resursa, mobilni Internet te kompitabilnost s TDMA i

GSM.

Pored prednosti kod GPRS-a moramo uočiti i određene nedostatke kao što su:

ograničen kapacitet ćelije

niže stvarne brzine, oko 55 kbit/s,

neoptimalna modulacija GMSK

prijenosna kašnjenja.3

2 Korišteni podaci sa http://en.wikipedia.org/wiki/General_Packet_Radio_Service3 Tehnologija telekomunikacijskog prometa II, predavanja: prof. dr. sc. Ivan Bošnjak, mr.sc. Štefica Mrvelj,

Zagreb, 2007 (str. 65-66)

4

Slika 2. Arhitektura GSM/GPRS mreže4

Dodjeljivanje GPRS kanala u čeliji može biti fiksno dodjeljivanje (dedicated PDCH),

dodjeljivanje na zahtjev (On-demand PDCH) te kombinirano dodjeljivanje.

Kod fiksnog dodjeljivanja da bi se osigurao određeni broj PDCH kanala koristi se

statički način dodjele u kojemu se u pojedinoj ćeliji osigurava određeni broj

kanala namijenjenih samo za GPRS bez obzira na veličinu govornog prometa.

Kod dodjeljivanja na zahtjev unutar GSM mreže koja podržava GPRS, govorna

usluga ima prioritet, a to znači da svi slobodni kanali koji se u određenom

trenutku ne koriste za prijenos govora mogu biti PDCH kanali.

Kombinirano dodjeljivanje obuhvača kombinaciju operatera dva postojeća načina

dodjeljivanja PDCH, što znači da se određeni broj kanala u ćeliji fiksno dodijeli za

podatkovni promet, a ostali kanali se dodjeljuju na zahtjev s tim da govor ima

prednost pred podacima.

Na brzinu prijenosa utječe kvaliteta i karakteristike mobilnog telefona. Na brzinu

prijenosa podataka može da utječe i kvaliteta signala i položaj korisnika u odnosu na

baznu stanicu. GPRS možemo koristiti na svim područjima pokrivenim signalom. Koristi

se isključivo za prijenos podataka, odnosno može se brzo i sigurno koristiti WAP, slati e-

mailovi, surfati i skidati podatke. Na navedene načine GPRS kao širokopojasna pristupna

tehnologija djeluje na Internet čvorišta

4 Slika 2. Tehnologija telekomunikacijskog prometa II, predavanja: prof. dr. sc. Ivan Bošnjak, mr.sc. Štefica Mrvelj, Zagreb, 2007 (str. 67)

5

2.2. UMTS (UNIVERSAL MOBILE TELECOMMUNICATION SYSTEM)

UMTS omogućuje konvergaciju tri dosad odvojena područja usluga, audio

video data područje (radio i TV sadržaj na zahtjev), konvencionalno telekomunikacijsko

područje (govor, ISDN usluge) te računalno područje usluga (igre, MultiMedia, Internet

sadržaji).UMTS povezuje fiksne, bežične i satelitske komunikacije, informatiku i

telekomunikacije, ubrzava konvergenciju i povezuje različite medije i načine

komuniciranja (tekst, slike, grafiku, video, glas). Osim pristupa Internetu, UMTS donosi i

druge, multimedijske sadržaje na mobitele, globalnu povezivost te uređaje kojim se

može komunicirati na više načina: glasom, slikom, podacima, video. Ključna prednost

koju donosi treća generacija mobilnih telefona jest ubrzanje prijenosa podataka, što

omogućuje pojavu niza novih usluga i aplikacija putem mobilnih telefona.

Najvažnija prednost koju UMTS donosi je brzina prijenosa podataka. To omogućava ne

samo prijenos podataka, pristup Internetu i mnoge druge razne aplikacije, nego čak i

prijenos video slike, što znači mobilnu video telefoniju, video konferencije, video na

zahtjev i sl. Osim paketnog prijenosa podataka, UMTS nudi i stalnu prisutnost na Mreži.

Za operatere UMTS donosi razne mogućnosti naplate servisa (prema spajanju, pretplatu,

prema količina poslanih ili preuzetih podataka...). UMTS nudi sve vrste komunikacije

preko mobilnih bežičnih uređaja: glas, tekst, prijenos podataka, slika, videa.

Cilj UMTS-a je da omoguči mrežama da ponude pravi globalni roaming i podršku za

veliki broj usluga prijenosa glasa, podataka i multimedijalnih sadržaja, odnosno

pristupu živim slikama kao što su video streaming i videotelefonija.

Njegov utjecaj na Internet čvorišta podrazumijeva naprednija ostvarenja od GPRS-a,

koja omogučavaju paralelno korištenje nekoliko govornih, video i podatkovnih usluga u

isto vrijeme, te standardizirano zračno sučelje u 2 GHz spektralnom području.5

5 Tehnologija telekomunikacijskog prometa II, predavanja: prof. dr. sc. Ivan Bošnjak, mr.sc. Štefica Mrvelj, Zagreb, 2007 (str. 79-82)

6

2.3. LTE (LONG TERM EVOLUTION)

LTE (eng. Long Term Evolution) prema ITU (International

Telecommunication Union) klasifikaciji od nedavno spada u 4. generaciju mobilnih

tehnologija. LTE u startu bila zamišljena kao jedna od 3G tehnologija, zajedno s UMTS i

EV-DO mrežama. Kasnije je predstavljena naprednija verzija LTE standarda pod

nazivom „LTE Advanced“ koja je zajedno s Wi-Max2 tehnologijom prihvaćena kao

mreža četvrte generacije. Kako operateri širom svijeta nisu bili zadovoljni ovakvim

razvojem situacije počeli su jačati pritiske na ITU koji je na kraju popustio i njihove LTE

mreže u koje su već investirali znatna sredstva također proglasio četvrtom generacijom.

To samo po sebi ne bi bio problem da usput nisu isto učinili i za postojeću HSPA+

tehnologiju koja se temelji na nadogradnji postojeće 3G (UMTS) mreže. Za LTE mrežu

operateri ipak moraju razviti potpuno novu infrastrukturu pa je kod nje, za razliku od

HSPA+ mreže, naziv 4G ipak donekle prihvatljiviji. No, bilo kako bilo i neovisno o samom

nazivu, LTE je zasigurno slijedeća stepenica u razvoju mobilnih mreža za prijenos

podataka.

LTE podržava brzine od najmanje 100 mbps u downloadu i 50 mbps u upoladu, a vidjeli

smo da na Hrvatskom tržištu operateri Vip i HT garantiraju brzine od 35 - 75 mbps u

downloadu. Dakle, ako brzine prijenosa podataka uzmemo kao mjerodavan faktor, LTE

slobodno možemo nazvati 4. generacijom. Sigurno je da su brzine prijenosa koje LTE

omogućuje osjetno veće (do 10 puta) od ovih koje imamo danas.6

Slika 3. Usporedba 3G i LTE mreže

6 Korišteni podaci sa http://mob.hr/sto-je-lte-mreza/

7

2.3.1. UTJECAJ LTE TEHNOLOGIJE NA INTERNET ČVORIŠTA

Nastanak LTE tehnologije doveo je do jasne evolucije mobilnih mreža, a njen

razvoj doprinosi značajnom napretku mobilnih širokopojasnih mreža sljedeće

generacije. U odnosu naWiMAX, LTE je u prednosti jer se oslanja na postojeću GSM i 3G

infrastrukturu, omogućava veće protoke i povećanu spektralnu efikasnost.

Osnovni ciljevi koje LTE treba da ispuni su:

- Poboljšana spektralna efikasnost i iskorištavanje mogućnosti novog spektra

- Veća propusnost tj. veće brzine prjenosa podataka

- Veća brzina odziva mreže za zahtjevane servise

- Smanjenje troškova (CAPEX/OPEX) koje je moguće da se ostvari ako se: izbjegne

izgradnja kompleksne mrežne arhitekture i nepotrebnih interfejsa, upotrebe postojeće

lokacije baznih stanica i antenskih sistema, pojednostave terminalni uređaji,

optimiziraju mrežni protokoli i ako se omogući potpuno multi-vendorsko okruženje

- Poboljšanje i povećanje broja servisa i njihova implementacija po principu plug & play

- Bolja integracija sa postojećim standardima, pri čemu se podrazumjeva transparentna povezanost sa GSM i (W)CDMA, ali i sa WLAN i WiMAX-om.7

Evolucija ka LTE podrazumjeva smanjivanje broja mrežnih elemenata u cilju postizanja

što veće jednostavnosti arhitekture mreže. Takođe, teži se potpunom prelasku na mreže

sa komutacijom paketa što predstavlja prve korake kanastanku all-IP ravne arhitekture.

Unaprijeđenjem arhitekture mreže dolazi do revolucije u komunikacijama i

eksponencijalnog razvoja širokopojasnih mreža nove generacije koje predstavljaju

prioritet svih zemalja koje imaju želju da se ravnopravno uključe u informacijsko

društvo i podignu konkurentnost svoga gospodarstva.

3. TEHNOLOGIJE FIKSNOG BEŽIĆNOG PRISTUPA 7 Korišteni podaci sa http://www.3gpp.com/LTE

8

3.1. Wi – Fi, WIRELESS – FIDELITY

Wi – Fi se danas sve više upotrebljava za razne usluge, kao što su pristup

Internetu, VoIP, razne igre i povezivanje korisničkih elektroničkih uređaja kao što su

televizor, DVD player i digitalna kamera. Wi – Fi opisuje skupinu standarda bežične

komunikacije koji su razvijeni od strane radne grupe 11. međunarodnog tijela IEEE 802.

Skupina standarda 802.11 trenutačno sadrži šest načina bežične modulacije signala, koji

koriste isti protokol, a o njima ćemo nešto više reći u sljedećim rečenicama.

802.11a standard ima teoretsku brzinu od 54 Mb/s, no najčešće iznosi oko 30 Mb/s.

Ovaj standard je skuplji jer WiFi kartice zasnovane na a standardu rade na višim

frekvencijama, koriste se naprednije tehnologije kodiranja pomoću kojih se ostvaruju

veće brzine prijenosa podataka.

802.11b najjeftinija je varijanta WiFi mreže sa brzinama prijenosa od 11 Mb/s, ali uz

velike prepreke i smetnje brzina može pasti na 1-2 Mb/s.

802.11g radi na 2.4 GHz, na kojoj bi trebao raditi i 802.11n brzinom od 540 Mb/s.

Sva radio tehnologija se nalazi u WiFi karticama koje ugrađujemo u računalo (svi noviji

laptopi kartice već imaju ugrađene), i to je praktično sve što treba za bežično

umrežavanje. Zbog toga se bežično umrežavanje smatra jednim od najjednostavnijih

trenutno u ponudi, a dodatni razlog je što uklanja potrebu za kablovima i ostalim

mrežnim uređajima. Jedino što korisniku preostaje je da se prikopča na tzv. hotspot,

odnosno čvorište gdje se spajaju ostali korisnici. Obično se radi o manjoj kutiji u kojoj se

nalazi WiFi radio koji komunicira sa ostalim korisnicima , i najčešće je to čvorište

prikopčano na Internet. Takva čvorišta se već mogu vidjeti u gradovima na nekim

prometnim mjestima kao što su parkovi ili aerodromi, tako da je moguče imati bežični

pristup Internetu uz laptop. Ponekad se dogodi mješanje signala na 2.4 GHz

frekvencijama, najčešće sa bežičnim telefonima i bluetooth uređajima koji koriste istu

frekvenciju.

9

3.2. WiMAX (Worldwide Interoperability for Microwave Access)

WiMAX (Worldwide Interoperability for Microwave Access) je bežična

tehnologija koja omogućava širokopojasni bežični pristup Internetu uz upotrebu

radiofrekvencijskog spektra od 2 do 11 GHz. WiMAX-ovu tehniku karakterizira radio-

transmisijka veza operatera i korisnika, umjesto kabelske. Upravo je bežični

širokopojasni pristup Internetu jedan od najvažnijih razvojnih segmenata u sve

naprednijem polju telekomunikacija. WiMAX postavlja nove tehničke standarde, s

naglaskom na mobilnost, i ima ključnu ulogu u održavanju rastućeg procesa razvoja

bežičnih Internet veza. WiMAX tehnologija će oživjeti upravo ona područja u kojima ne

postoji telefonska veza potrebna za širokopojasni Internet. Također, područja u kojima

bi takvo postavljanje bilo iznimno skupo (brdsko-planinska područja).

Riječ je o tehnologiji koju odlikuje velika pokrivenost signalom od 15 do 50 kilometara

(što ovisi o optičkoj vidljivosti i ostalim smetnjama), te velika propusna moć. WiMAX

može biti alternativna tehnologija kad nije moguć pristup javnoj govornoj usluzi

(odnosno na području gdje je gradnja žičane infrastrukture komplicirana ili neisplativa).

WiMAX ne treba telefonski priključak, nego samo posebni WiMAX uređaj, koji se

priključuje na struju te spaja s računalom i telefonom. Putem te tehnologije korisnik

može dobiti usluge širokopojasnog bežičnog pristupa Internetu te govorne i podatkovne

usluge. Teoretske brzine prijenosa podataka iznose i do 70 Mbit/s (međutim, u praksi su

znatno niže). Osnovna namjena sustava je pružanje pristupa lokalnim mrežama,

Internetu, prijenos video zapisa, video-telefonija, IP telefonija (IP-Internet Protokol) i

slično8.

8 Korišteni podasi sa http://computer.howstuffworks.com/wimax.htm

10

Slika 4. Funkcioniranje i povezanost WiMAX-a9

Naime postoje dvije vrste WiMAX mreža: fiksne (slika 3.) i mobilne (slika 4.). Fiksna

konfiguracija može zamijeniti telekomunikacijske mreže bazirane na bakrenoj žici, te

kabelsku TV koja je temeljena na koaksijalnom kablu a koja nudi ISP (Internet Service

Provider) usluge. A u mobilnoj varijanti WiMAX može poslužiti kao alternativa mrežama

pokretne telefonije (3G).

Sli

ka 5. Fiksna WiMAX mreža10

Slika 6. Mobilna WiMAX mreža

3.2.1. UTJECAJ WiMAX

TEHNOLOGIJE NA INTERNET

ČVORIŠTA

Kada WiMAX zaživi i

profunkcionira u potpunosti, njegova

primjena gotovo da neće imati granica, samim time što će biti pokriven gotovo svaki

kutak.Kao zaštita od neautoriziranih ulazaka i krađe pristupa, spominje se mnogo bolja

9 Slika 4. preuzeta sa http://computer.howstuffworks.com/wimax1.htm

11

enkripcija korisničkih podataka tako da će biti mnogo teže upadati u tuđe sustave, pa će

WiMAX moći služiti i za neke veće i tajnije projekte.

Jedna od mogućnosti primjene je u sustavima hitnih državnih službi. U hitnim

slučajevima od presudne je važnosti u što kraćem roku otkriti gdje se unesrećena osoba

nalazi. Ako sustav u potpunosti zaživi i sva područja budu prekrivena WiMAX signalom,

možda će se u sva vozila implementirati uređaj koji se automatski aktivira u kompjuteru

vozila u slučaju nesreće bez znanja vozača i tako dojaviti sustavu hitne pomoći otkriti i

locirati mjesto nesreće. Možda će i sve institucije, potencijalne mete pljaćkaša

(banke,pošte,…) imati neki uređaj koji će automatski periodički javljati situaciju ili sliku

sustavu policije, te im tako možda omogućiti bržu reakciju u slučaju problema. Sustav će

automatski moći javljati policiji situaciju ako dođe do provale u nečiji dom. Isto tako

možda će sve ustanove i domovi biti opremljene uređajem koji će automatski odašiljati

ako se nešto zapali sustavu vatrogasaca. Ali na tom će se mnogo morati raditi da se

izbjegnu moguće zloupotrebe i moguće lažne uzbune.

Slika 7. Prednosti Wimax tehnologije (Wimax je idealan za pokrivanje velikih površina jer udaljenost od bazne stanice može biti I preko 50 km)

Možda će se još smanjiti razina privatnosti ljudi, jer će moći biti nadzirani od npr.

poslodavaca u svakom trenutku, u svrhu efikasnosti u poslu.

Moguća primjena je i u sustvu sigurnosti vlade. Pokušaj napada terorista na

komunikacijski centar glavnih državnika i pokušaj presijecanja veza prema vanjskom

10 Slika 5. i slika 6. preuzeto sa http://wimax-smartantennas.weebly.com/

12

svijetu može lako biti spriječen implementiranjem WiMAX-a u sustav kao back-up (ili

kao primaran) komunikacijski sustav koji je teško uništiti pojedinačnim napadima.

Skupina WiMAX transmitera može biti postavljena u krug oko komandnog centra, ali

dovoljno daleko jedan od grugog koliko je god moguće. Svaki transmiter može biti

postavljen u bunker, sprječavajući bombaški ili neki druginapad. Pojedinačni napadi će

možda uništiti pojedine transmitere ali vodstvo u komandnom centru će moći

komunicirati sa državnicima cijelo vrijeme.

WiMAX protokol svoju primjenu vidi i u prilagođavanju različitim vrstama prijenosa

podataka, jedna od njih je VoIP (Voice over Internet Protocol – glas preko internet

protokola tj. telefoniranje preko IP-ja), koji omogućuje lokalne, međužupanijske i

međunarodne pozive putem širokopojasne veze, zaobilazeći telefonske kompanije.

Postane li WiMAX čest i popularan u kompjuterima budućnosti, korištenje VoIP-a će

naglo porasti. Svatko sa laptopom će moći obaviti jeftine VoIP pozive od bilo kuda.

4. OSTALE ŠIROKOPOJASNE PRISTUPNE TEHNOLOGIJE

4.1. ADSL (Asymetric Digital Subscriber Line)

13

ADSL (eng. Asymmetric Digital Subscriber Line = asimetrična digitalna pretplatnička

linija) je naziv za digitalnu pretplatničku liniju (DSL) kod koje je brzina prijenosa

podataka u smjeru prema korisniku (download) veća od brzine prijenosa podataka u

suprotnom smjeru (upload). Uobičajene inačice ADSL-a također omogućuju istovremeno

korištenje osnovne telefonske usluge na istoj bakrenoj parici jer koriste raspon

frekvencija iznad frekvencija potrebnih za rad telefona.

Danas se ADSL uglavnom koristi za širokopojasni pristup Internetu, iako je izvorno bio

razvijen za pružanje usluge prijenosa digitaliziranog videosignala, pa je posljedica toga i

relativno velika nesimetričnost, te mrežni protokol zasnovan na ATM-u. Prve verzije

ADSL-a mogle su raditi samo na običnoj telefonskoj liniji (POTS), pa su u Njemačkoj

napravljene izmjene kako bi se ADSL mogao koristiti i uz ISDN, što je u međunarodnoj

verziji standardizirano kao Annex B. Većina zanimljivih radnji za korisnike na mreži su

asimetrične (video na zahtjev, multimedijalni pristup, kupovina preko Interneta itd.) jer

mnogo više informacija korisnik "preuzima" s mreže nego što ih njoj "šalje".11

Slika 8. Arhitektura ADSL-a12

Utjecaj ADSL-a na Internet čvorišta ćemo objasniti kroz sljedeći tekst. ADSL je

tehnologija koja podržava trajnu prospojenost (engl. always on ili always connected)

krajnjih korisnika, te sukladno tome, uspostava poziva nije potrebna. ADSL omogućava

istovremeni prijenos POTS-kanala istom paricom kojom se prenose i ADSL podaci. Na taj

11 Korišteni podasi sa http://hr.wikipedia.org/wiki/ADSL12 Slika preuzeta sa http://hw-server.com/adsl-overview

14

način krajnji korisnici mogu istovremeno koristiti tradicionalnu fiksnu analognu

telefonsku uslugu i brzi pristup Internetu. ADSL može prenositi i N-ISDN-kanale umjesto

POTS-a, ali pri tome je ukupna raspodjela kanala drugačija .

Pored velike brzine, ADSL modemi imaju i drugih prednosti u poređenju sa analognim

modemima.Nasuprot povremenih konekcija koje se ostvaruju korištenjem analognih

modema, ADSL konekcija je stalno aktivna.. Poruka «Line is bussy» odlazi u prošlost i

više nema stalnog logiranja na mrežu, kao i čekanja da se konekcija ostvari – ona je

stalno prisutna. Vrhunska prednost je mogućnost korištenja telefona u isto vrijeme dok

je ADSL linija aktivna. Također, korištenjem ADSL linije prestaje obračun telefonskih

impulsa, jer je princip rada ove tehnologije drugačiji od konekcije ostvarene putem

analogne ili ISDN linije.

U zavisnosti od sposobnosti korisničke telefonske parice i ponuđenog tipa servisa, ADSL

linija ima sposobnost prijenosa podataka u smjeru prema korisniku (downstream) od

256Kb/s do čak 24 Mb/s. U svakom slučaju, brzina prijenosa po ADSL liniji u

downstream smjeru je deset do petnaest puta veća od brzine koja se postiže korištenjem

analogne linije.

Princip rada ADSL tehnologije je razdvajanje frekventnog opsega telefonske parice na

dva dijela. Frekvencije ispod 4 KHz su rezervirane za prijenos govora, a opseg iznad 4

KHz se koristi za prijenos podataka. Upravo ovaj princip omogućava da se telefonska

linija koristi za prijenos govora i podataka istovremeno. Atribut «asimetrični» dolazi od

asimetričnosti opsega rezerviranog za prijem i slanje podataka, što za posljedicu ima

veću brzinu za download podataka u odnosu na upload, čime su zadovoljeni osnovni

zahtjevi korisnika.

5. ZAKLJUČAK

Kroz ovaj smo seminarski rad predstavili nekoliko načina i tehnologija

širokopojasnog pristupa i njihov utjecaj na internet čvorišta. U samo nekoliko godina,

15

Internet veza je evoluirala iz spore i neugledne, ali za svoje vrijeme, napredne 56k veze

do današnjeg širokopojasnog broadband Interneta. Danas se podrazumijeva da se većina

korisnika spaja na Internet pomoću neke od DSL tehnologija, a najčešće pomoću ADSL-

a. Danas se traži načine kako bi se proširilo širokopojasni pristup na ruralna i druga

udaljena područja. Svijet bi mogao konačno premostiti digitalnu podjelu između

razvijenih i nerazvijenih zemalja, umjesto da se ona produbljuje i dalje.

Možemo samo pretpostaviti i nagađati kako će se tehnologija na ovom području

razvijati. Do prije tridesetak godina, nitko nije ni sanjao da ćemo jednoga dana moći

imati sve informacije na dlanu, nadohvat ruke u samo nekoliko sekundi i udaljene

jednim klikom miša. Danas je to naša stvarnost, nešto što smo objeručke prihvatili i,

budimo realni, ne želimo izgubiti.

6. LITERATURA

1. Tehnologija telekomunikacijskog prometa II, predavanja: prof. dr. sc. Ivan

Bošnjak, mr.sc. Štefica Mrvelj, Zagreb, 2007

2. Tehnologija telekomunikacijskog prometa II: prof. dr. sc. Ivan Bošnjak, Zagreb, 2000

16

3. Bažant, A., G. Gledec, Ž. Ilić, G. Ježić, M. Kos, M. Kunštić, I. Lovrek, M.Matijašević, B.

Mikac, V. Sinković. Osnovne arhitekture mreža, Element, Zagreb, 2004.

4. http://en.wikipedia.org/wiki/General_Packet_Radio_Service

5. http://mob.hr/sto-je-lte-mreza/

6. http://www.3gpp.com/LTE

7. http://computer.howstuffworks.com/wimax.htm

8. http://hr.wikipedia.org/wiki/ADSL

17