^ASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA GODINA XXI l 2012. l BROJ 108 l CIJENA 20 KN

BEHAR

IN MEMORIAM: Mersad Berber

Enes Ratkušić: Pomesti mediokritete – jedini izlaz za Mostar l Faris Nanić: EUforija u zemlji okovanoj presudama l Konstantinos Tsitselikis: Islam u Grčkoj l Vjeran Kursar: Hrvati u Istanbulu

P R I Č A Predrag Matvejević: Mario l Sumeja Ramadan: Lati narcisa

U FOKUSUEdin Urjan Kukavica

Narod na razmeđu: Bosanci, Bošnjaciili bosanski muslimani

Filip Mursel BegovićPoraženi 1945. - Hasanbegovićeva

Družba čuvara hrvatskog državnog pečata

INTERVJUI:DAMIR NIKŠIĆAZIZ EF. HASANOVIĆJANJA BEČ NEUMANN

Sead Begović: Safvet-beg Bašagić nije ničiji egzotični priljepak

SADRŽAJ

Behar je prvi slavni bošnjački list tiskan latinicom u Sarajevugodine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu jeured nikom bio Safvet-beg Bašagić, a vlasnik Ademaga Mešić.Objavljivao je tekstove “za zabavu i pouku”, izvorne i prijevodneknjiževne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov sesjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, aniti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebački Behar oci-jenjen “najboljim što su Bošnjaci dosad imali”. On je najboljiizraz povezanosti nacionalne manjine sa životnom sredinom,dijasporom u svijetu i matičnim narodom u Bosni i Hercegovi-ni. U desetogodišnjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgo-vorni urednik zagrebačkog izdanja bio je književnik IbrahimKajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed Ždralović koji je tuslužbu obnašao do ljeta 2006. godine.

BEHAR, dvomjesečni bošnjački časopisza kulturu i društvena pitanja

Nakladnik:Kulturno društvo Bošnjaka HrvatskePREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVIĆ

Izvršni urednik:Filip Mursel BEGOVIĆ

Uredništvo:Senad NANIĆ, Sena KULENOVIĆ, EdinUrjan KUKAVICA, Azra ABADŽIĆNAVAEYRukopisi i fotografije se ne vraćaju

Adresa:BEHARKDBH “Preporod”Vukovarska 235, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr

casopisbehar@gmail.comweb: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godišnja pretplata 100 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godišnja pretplata 20 KM.

Kunski žiro-račun:ZABA 2360000-1101441490

Devizni žiro-račun: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Grafički dizajn i prijelom: Selma Kukavica

Tisak: mtg-topgraf d.o.o., Velika GoricaTiskano uz financijsku potporu iz Državnogproračuna Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori,nisu nužno i stavovi uredništva.

Na naslovnici: Damir Nikšić

RIJEČ UREDNIKA3 Sead Begović: Safvet-beg

Bašagić nije ničiji egzotičnipriljepak

ESEJ: TOKOVI MISLI5 Edin Urjan Kukavica:

Narod na razmeđu: Bosan-ci, Bošnjaci ili bosanskimuslimani

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU14 Filip Mursel Begović:

Poraženi 1945. -Hasanbegovićeva Družbačuvara hrvatskog državnogpečata

20 Enes Ratkušić: Pomestimediokritete – jedini izlazza Mostar

IN MEMORIAM: MERSAD BERBER

22 Sead Begović: Daleki veoboli i oči koje dozivaju

23 Munir Vejzović: Adio, prijatelju Mersade!

LIKOVNI PORTRETI: DAMIR NIKŠIĆ

24 Intervju: Damir Nikšić

Bosanski Atlas, koji kleči,drži nebo toliko niskoda moramo intelektualnopuzatiRazgovarao: Filip Mursel Begović

33 Biennale Damira Nikšića

ZOON POLITIKON35 Faris Nanić: Euforija u zemlji

okovanoj presudama

POVIJESNA ČITANKA39 Vjeran Kursar: Hrvati u

Istanbulu

46 Senad Hasanagić: OdnosOsmanlija prema naseljavanju nemuslimana i povratku izbjeglica

51 Muamer Hodžić: Iz životajednog dubrovačkog trgovca i “diplomate“ u Bosni: Živan Pripčinović(?-1479)

CENTAR ZA URGENTNUMEDICINU

60 Filip Mursel Begović: Hrvats-ki državljanin ima haremod 40 Turkinja

INTERVJU: Aziz ef. Hasanović

62 Islamsku zajednicu trebadepersonaliziratiRazgovarao: Filip Mursel Begović

ISLAM NA BALKANU68 Konstantinos Tsitselikis:

Islam u Grčkoj(S engleskog preveo Edin UrjanKukavica)

PRIČA78 Predrag Matvejević: Mario

80 Sumeja Ramadan: Lati narcisa (S arapskogprevela Suada Muharemović)

INTERVJU: Janja Beč Neumann

82 U Srbiji nema političkevolje i nema moralnogkapacitetaRazgovarao: Edvin Kanka Ćudić

PRIKAZI I KRITIKE87 Eliezer Papo: Kad Sarajlija u

Jerusalimu čitaZagrepčanca u Saraj’vu

89 Enes Ratkušić: Mostar izknjiževno-kritičkog uklona

91 Sead Begović: Ponos isjećanje na djelatneResulbegoviće

92 Sead Begović: Potreba zapuninom razumijevanjaizmeđu katolika i muslimana

93 Džemal Najetović: Vrijednaistraživanja kompleksnogproblema samoubistva u BiH

2

UvodPitanje odnosa prema dolasku

drugog i drugačijeg u neku sredinu jejedno od pitanja koje se kroz histori-ju provlače do danas. To je posebnovažno za zemlje koje imaju multikon-fesionalnu i multietničku strukturu.Teritorije koje su bile poprišta suko-ba se i danas susreću sa problemonpovratka izbjeglica, preprekama kojevećinske skupine stvaraju radi povra-tka manjina i neefikasnosti državeda tim manjinama obezbijedi povolj-ne uslove za nastavak normalnog ži -vo ta. To najbolje pokazuje primjerBo sne i Hercegovine u kojoj procespo vratka nije dovršen ni danas. Ovajproces hoće i mogu obezbijediti samodržave sa dugotrajnim iskustvommultikuluralnosti koja je ušla u svesegmente države, upravne mehaniz-me i svakodnevnicu suživota. U isku-stvu tih država se mogu naći doku-menti i primjeri koji i danas mogubiti svojevrsni putokaz u rješavanjuovih pitanja. Osmanska država sva-kako predstavlja izvanredan primjer.Ona je kao multietničko i multikonfe-sionalno društvo obezbijedila opsta-

nak i sačuvani identitet mnoštva vje -r skih grupa i naroda, i to na tri ko -ntinenta. U državničko-pravnom is k -u stvu Osmanske države možemo naćidokumente koji potvrđuju da se njenpozitivan odnos prema nemuslimani-ma manifestovao i odobravanjem nji-hovog doseljavanja, te njihovog po v -ra taka nakon bijega kao po s ljedicera tnih sukoba i nemira i političkihpre viranja.

Kosmopolitizam i univerzalizamOsmanske države je vidljiv i iz broj-nosti nemuslimanskog stanovništvau raznim njenim dijelovima. To sukarakteristike koje su bile prisutneod nastanka do nestanka osmanskedržave. U Bosni je stanje sredinom19. stoljeća bilo ovakvo:

“Dakle, i početkom četvrte deceni-je 19. stoljeća službeno se barata sacifrom od 200.000 kršćana, što značida je tad procenat muslimana iznosioviše od 2/3 možda i više. Upravo tadaće se početi drastično da mijenjademografska slika Bosne, pa će se većna samom početku druge polovine 19.stoljeća broj kršćana povećati zajedan i po puta, što je gotovo neshva-

46

POVIJESNA ČITANKA

Odnos Osmanlija prema naseljavanju nemuslimana i povratku izbjeglicaOsmanska vlast je od samog početka imala pozitivan odnos prema doseljavanju nemu-slimanskog stanovništva na svoju teritoriju. To se dešavalo zato jer su pojedine grupe izugla vjerskih i drugih sloboda te oporezivanja imale povoljnije uslove pod osmanskomvlašću od onih koje su imali pod vlašću drugih, pa i svojih istovjernika. Također, postojemnogi primjeri povratka izbjeglica koji su usljed ratnih i drugih zbivanje izbjegli, ili biliprognani sa teritorija na kojima su živjeli.

Piše: Senad Hasanagić

Pitanje odnosa prema doseljenimpripadnicama različitih religija inaroda od strane većinskog stano-vništva i njihove države je vrloaktuelno. Zemlje sa multikultura-lom strukturom koje su bile poprišteratnih sukoba u kojima su vršenimasovni progoni imaju mnoštvoproblema sa povratkom manjina iobezbjeđivanjem njihovih prava.Osmanska država svojim postupa-njem na ovim poljima može služitikao primjer. U osmanskim arhivima izapisima raznih autora postoje pri-mjeri koji i danas mogu poslužiti kaoprimjer prihvatanja pripadnikamanjina koji dolaze na njen teritoriji obezbjeđivanja uslova za povratakizbjeglica.

tljivo i od 200.000 popeti na 500.000hiljada...“1

Iskustva osmanskog doba vezanaza povratak izbjeglica i naseljavanjesu nezaobilazna i danas. Pogrešanuvid u prošlost i nepoznavanje činjeni-ca dovode do teških posljedica u među-sobnim odnosima današnjih vjerskih ietničkih grupa. Kao primjer možemonavesti podsjećanje jednog svećenika ipubliciste, Živka Kustića, vezano zasituaciji u Bosni i Heregovini:

“Zapravo je muslimanska turskavlast omogućila masovnije naseljava-nje Srba na tom području... Kako bisada pravoslavci smjeli istjerivati izBosne potomke onih koji su njihovepretke onamo doveli.”2

Odnos prema naseljavanjunemuslimanskog stanovništva

Kosmopolitizam i raznolikost suobezbjeđivani, između ostalog, nase-ljavanjem nemuslimanskog stanovni-štva u osmansku državu.

Najpoznatiji slučaj prihvaćanjadrugog i drugačijeg svakako pred-stavlja prihvat Jevreja nakon progonaiz Španije i Portugala.3 Njihov broj inačin na koji su raspoređeni unutarOsmanske države nesumnjivo ukazu-ju da je ova država bila prožeta multi-kulturnim karakterom, kako samevlasti na čelu sa sultanom, tako imuslimanskog stanovništva koje nijepravilo zapreke za nastavak normal-ne egzistencije ovih Jevereja, izgra-dnju sinangoga za njihove vjerskepotrebe, uklučivanje u ekonomski ži -vot. Mnoge druge proganjane skupinesu našle zaštitu u ovoj državi.4

Nisu rijetki bili ni prelasci vojnikai drugog stanovništva drugih država

na osmanski teritorij. U takvim sluča-jevima bi se situacija regulirala ahd-namama5. Jedan primjer prihvatanjaonih koji žele primiti sultanovo poda-ništvo iz polovine 18. stoljeća možemonaći i u Sidžilu tešanjskog kadiluka:

“U uzvišenoj sultanovoj naredbirečeno je da su austrijski vojnici kojisu prebjegli ovamo na našu teritorijuuzrok pobuni i drugih vojnika, te dase takvi vojnici ne primaju, nego da seu skladu sa uslovima ahdname vraća-ju natrag... Nemojte braniti onima ustatusu raje da dolaze po vlastitojželji, a žele ostati i primiti sultanovopodaništvo. Takvima neka se odredimjesto i nek se o tome sa njihovimimenima obavijesti Bosanski divan.”6

Ahmet Aličić u vezi sa doseljava-nja stanovništva u Bosnu objašnjava:

“Tako, poslije velikih ratova, aposebno poslije Dubičkog rata, velikibroj kršćana, pravoslavaca iz zagra-ničnih područja zapadne Bosne samse kretao u potrazi za boljom egzi-stencijom, odnosno za više zemlje...Razlozi su ono što smo ranije naveli,ali je bilo i ekonomskog pritiska, jersu porezi u Austriji bilo neuporedivoveći nego u Osmanskom carstvu, tj. uBosni, a bilo je i vjerske netrpeljivostimeđu katolicima i pravoslavnima uAustriji.“7

Što se tiče doseljavanja katolika uBosni također od Aličića saznajemo:

“Katolici u centralnoj i srednjoj Bo -sni naseljavali su se iz Hercegovine ukoju su dolazili iz Dalmacije (Austrije)i nakon izvjesnog vremena produžava-li put u nove krajeve koji su pružaliviše mogućnosti, a nisu ničim bilivezani za zemlju... Nikad nisu bili nato prisiljavani, osim od strane više

sile, klimatski uslovi, neplodna i osku-dna zemlja, a prirast stanovništva jeišao geometrijskom proporcijom“8

Postoje primjeri koji pokazuju dase vodilo računa i o vjerskim potreba-ma nemuslimana. Na primjer, u Bosnisu sa ovom svrhom dovođeni svešteni-ci i dozvoljavala se izgradnja crkava:

“Da su useljavanje podsticali bo -sanski bogataši potvrđuju podaci dapojedini velikaši omogućavaju katoli-čkim popovima, a i pravoslavnima, dapodižu crkve na njihovim čiflucima.Čak i materijalno pomažu da bi tapodručja bila privlačna za kršćane dase tu naseljavaju. Sam Gradašćevič jena svoju ruku dao dozvolu da fra. IlijaStarčević sagradi crkvu i manastir uTolisi kod Gradačca i da podignepučku školu za kršćansku djecu...“9

Da se prijem nemuslimana u drža -vu nastavljeni i u kasnijim razdobljimapokazuje Nizamnama o doseljavanju -Muhaceret Nizamnamesi koja je stu-pila na pravnu snagu 19.02.1857.godine i izdata zbog mnogobrojnihmolbi ljudi iz Evrope da im se dozvolinaseljavanje u osmansku državu.10 Umolbama je isticano da se osmanskavlast ponaša blagonaklono i bez prav-ljenja vjerskih i etničkih razlika. Ovanizamnama je omogućila doseljenici-ma dodjelu parcela, pravljenje bogo-molja za njihove potrebe te druge uslo-ve za materijalni probitak. Doseljenicisu se po sopstvenoj želji mogli doselja-vati u Anadoliju ili Rumeliju. Prvi radu vezi ove nizamname, koja ima 14članova, objavio je Ufuk Gülsoy 1996.godine. U njoj se za doseljenike izEvrope predviđa da će položiti zakle-tvu na odanost padišahu i da će pošto-vati osmanske zakone, da će uživati

47

POVIJESNA ČITANKA

BEHAR 108

1 Aličić, Ahmed, S., Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832.godine, Sarajevo, 1996. s.76.

2 Srbi o Srbima CID, Sarajevo, s.695.3 Başbakanlık Osmanlı Arşivi, Tahrir Defteri 77, s. 39-41.4 Dokument – ferman Mustafe II kojim se određuje da se Kursi

koji su se sklonili u osmansku državu nastane na povoljnommejstu u Sofiji – Başbakanlık Osmanlı Arşivi, Mühimme Defte-ri 110, hüküm 2807; Dokument – dozvola sultana Mahmuda Igrupi od preko 300 Poljaka koji su tražili podaništvo osmanskojdržavi da se nastane u okolini Selanika uz naznaku da će bitizaštićeni – Başbakanlık Osmanlı Arşivi, Cevdet Hariciye 647

5 Ahdnama – Dokument koji ima karakter međunarodnog ugovo-ra, ili sadrži određene međunarodne elemente, bilo da se radi o

ugovoru među državama, ili ugovoru između Osmanske države ineke grupe pod njenom vlašću.

6 Sidžil tešanjskog kadiluka (1740 – 1752), Sarajevo, 2005., s.75.,75, L.19a/93.

7 Aličić, Ahmed, S., Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832.godine, Sarajevo, 1996. s.64.

8 Isto.9 Aličić, Ahmet Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832.

godine, Sarajevo, 1996., s.65.10 Dokument – isprava za evropske doseljenike koji su se željeli na -

s ta niti u Osmanskoj državi izdavana od strane Divan-ı Hümayun– Başbakanlık Osmanlı Arşivi, İrade-MM, 467/3.

vjerske slobode i obavljati svoje vjer-ske potrebe u bogomoljama koje senalaze u mahalama u kojima će stano-vati. Određeno je da će se u slučajupravljenja novih naselja za ove dose-ljenike graditi bogomolje radi zadovo-ljavanja njihovih vjerskih potreba.11

S obzirom da Ahmet Aličić govorio ogromnom porastu kršćanskog sta-novništva u Bosni na samom početkudruge polovine 19. stoljeća, te da po -me nuta nizamnama o doseljavanjuEv ropljana u osmansku državu dati-ra iz 1857. godine bilo bi dobro istra-žiti da li je nizamnama u tom perioduima la uticaj na porast kršćanskogsta no vništva u Bosni i koliki je tajuti caj bio.

Od primjera iskazivanja želje ne -mu slimana za primanjem državljan-stva Osmanske države može se izdvo-jiti molba stanovnika sela Polonezköy i pozitivnog odgovora.12 Intere-santan je i slučaj senatora koji suzbog nezadovoljstva vlašću u Srbijitra žili azil u Osmanskoj državi. Nji-hovj molbi je udovoljeno, a određenasu im i primanja za izdržavanje.13

Odnos Osmanlija premapovratku izbjeglica

U ponašanju Osmanlija u pojedi-nim situacijama mogu se naći primje-ri koji i danas mogu poslužiti kao po -že ljna osnova ponašanja prema dru-gom. Pitanje odnosa prema pov ra t ni -cima koji su izbjegli zbog ratnih doga-đanja, ili iz nekog drugog razloga jevažno zbog činjenice da su se u Bosnii Hercegovina nakon rata krajem 20.stoljeća povratnici susretali sa svimmogućim preprekama koje su im lo ka -lne vlasti postavljale, od administra-tivnih blokada do ubistava, paljevina izastraživanja. Zbog toga je po t rebnopodsjetiti kako su se Osmanlije pona-šale takvim situacijama.

Posebno pitanje predstavlja odnos

prema povratku izbjeglih. Kao što jepoznato, U Bosni i Hercegovini su u21. stoljeću bili prisutni ogromni pro-blemi, prepreke i otpori prema povra-tku onih koji su prognani ili izbjeglisa teritorija na kojima su živjeli. Štose tiče odnosa prema povratku onihkoji su izbjegli pred osmanskom silomkao primjer svakako treba spomenutiAhdnamu izdatu bosanaskim franjev-cima u kojoj između ostalog stoji:

“A oni koji su izbjegli, nek buduslobodni i sigurni. Neka se povrate ineka se bez straha u zemljama mogacarstva nastane u svojim samostani-ma.”14

Primjeri povratka na mjesta po s -lije krvavih sukoba mogu se naći i uos manskoj Bosni. Nakon upada prin-ca Eugena Savojskog i paljevine Sa ra -jeva u povlačenju sa njegovom vo j -skom su otišli i mnogi domicilni krš -ća ni. Međutim, strahote koje su og -njem i mačem počinjene od strane pri -nca i njegove vojske nisu bile prep re -ka za kasniji povratak ovih kršćana:

“Tada su sa princom otišli mnogiLatini iz Bosne a osobito Sarajlije ime đu njima gospoda Brnjakovići.Otišlo je Vlaha šizmatika dosti, alina kon sklopljenog mira opet su semnogi natrag povratili.“15

Jedan od mnogobrojnih slučajevakoji pokazuju prihvaćanje povratnikaod strane Osmanlija je zahtjev patri-jarha Arsenija i mnogih Srba da sevrate na osmansku teritoriju nakonšto su odselili pod habzburšku vlast:

“Tokom pregovora, 1699. godinekoji će se okončati sklapanjem Karlo-vačkog mira (Sremski Karlovci), čimeje završen habzburško-osmanski rat,Arsenije je slao zahtjeve sultanu damu dozvoli povratak u Peć. Javljenomu je, međutim, da njegovo prisustvotamo nije poželjno, jer se miješao u“civilne“ poslove... Mnogi su se vratilina osmansku teritoriju u prvoj polo-vini 1691. godine, jer im se nimalo

48

POVIJESNA ČITANKA

Da su useljavanje podsticalibosanski bogataši potvrđujupodaci da pojedini velikašiomogućavaju katoličkimpopovima, a i pravoslavnima,da podižu crkve na njihovimčiflucima. Čak i materijalnopomažu da bi ta područja bilaprivlačna za kršćane da se tunaseljavaju. Sam Gradašćevičje na svoju ruku dao dozvoluda fra. Ilija Starčević sagradicrkvu i manastir u Tolisi kodGradačca i da podigne pučkuškolu za kršćansku djecu...

Ahdnama, carska povelja, kojom sebosanskim katolicima, uz obecanjelojalnosti, garantira sloboda vjere.

11 Ufuk, Gülsoy, Avrupa’dan Osmanlı’ya‘gurbetçi’ göçü, Tarih ve Medeniyet der -gisi, sayı 33, Aralık 1996., s.40-45.

12 Başbakanlık Osmanlı Arşivi,DH.SN.THR 18/62_1.

13 Başbakanlık Osmanlı Arşivi, I.Hariciye19331.

14 Čaušević, Dženana, Pravno politički raz-vitak Bosne i Hercegovine, Sarajevo,2005., s. 66.

15 Benić, Bono, Ljetopis sutješkog samosta-na, Sarajevo, Zagreb, 2003., s.54.

nije dopao neprijateljski tretmanaustrijskog plemstva, lokalnih vlastii Katoličke crkve.“16

Osmanska država je 1829. godinedoživjela težak poraz od Rusije, ali jeza pregovaračkim stolom uspjelapovratiti dio izgubljene teritorije. Sapovlačenjem ruske vojske sa tih teri-torija sa vojskom se povukao i dio lo -kalnog bugarskog i grčkog stanovni-štva, ostavljajući sve što nisu mo glipo nijeti sa sobom. U ovoj situaciji os -manski upravljači su postupili naslje deći način:

“Odmah su utvrdili koje su kuće,bašte i njive napuštene i iznajmili ih.Novac od najma su sakupljali u jedansanduk. Preduzevši predostrožnostikako niko ne bi dirao ovaj novac žesto-ko su kaznili one koji su izvršili zlou-potrebe. Za koga su sakupljali ovajnovac? (Da se to sada desi ministar-stvo finansija bi odmah zapljenilonovac i sebi isplatilo plaće.) Ali, Os ma -nlije nisu nikome, uključivši zvanični-ke, dopustile da uzme novac. Sakupiv-ši novac u sanduk poslali su raji kojaje otišla vijest da niko po povratkuneće biti pitan zašto je otišao i da će naperiod od 5 godina biti oslobođen odporeza. Među obećanjima su bila i onada će novac koji je, koliko je to većgodina, sakupljen od najma biti njimalično isplaćen, te ako žele obrađivatinjive da će im se dati volovi i kaopomoć za sijanje da će dati sjemena.“17

Posebno su zanimljivi primjerimolba za povratak na osmansku teri-toriju. Ove molbe su mahom pozitiv-no rješavane. Vezano za Bugare kojisu se pod raznim okolnostima selilina teritorije pravoslavnih istovjerni-ka postoje primjeri dobrovoljnogseljenja, ali i tvrdnji povratnika da susilom odvedeni sa osmanskog terito-rija. Jedan primjer molbe za povra-tak na osmanski teritorij, uz tvrdnjuda su silom odvedeni, pruža grupaBugara koja u dokumnetu od 20. 10.

1861. godine ističe da je silom izNiškog ejaleta prevedena u Srbiju:

“Neka Bog sačuva od propastiPoštovanog, zahvaljujući Osmanskojdržavi naše napredovanje je iz dana udan bivalo veće. Ne možemo izrazitinašu zahvalnost zato što ste od kakoste došli ovamo radili za dobro svijunas i što ste učinili mnoga dobra djelapomaganja siromasima. Dok je trajaoovako lijep život iz Srbije se pojavilonekoliko naoružanih razbojnika, zatošto su naša sela ograđena nismo mogliobavijestiti organe sigurnosti. Ovesiledžije i haramije su napavši noću

naše kuće sa puškama i noževima svenas silom odveli u Srbiju i nakon toganam oteli imetak i stoku, a našu djecuzarobili. Mi smo ostavši nekoliko danana trgovima i na poljanama plakali ikukali da dođemo ovamo, pa su nekeod nas tukli, a neke uhapsili. Nakonšto su nam donijeli nesreću i nanijelištetu odvojivši nas od zavičaja u kojemsmo mirno živjeli i naših imetaka, nemogavši izdržati njihovo zarobljeni-štvo i patnje koje su nam činili došlismo bježeći po jedan, po dvojica utiču-ći se padišahovoj milosti i pravdi.Spremni smo na sve što učini Vašavladarska milost.”18

Primjer dobrovoljnog odlasku izOsmanske države pod vlast istovjer-nika, ovaj put Rusa, i molbe za povra-tak pod osmansku vlast opet možemonaći u primjeru Bugara koji su poduticajem panslavističke propagandeodselili u Rusiju. Međutim, doku-ment od 30. 10. 1862. godine pokazu-je da je njihov položaj pod musliman-skom osmanskom vlašću bio bolji odruske, istovjerničke:

“Dok su naši preci pod osmanskomupravom živjeli život pun mira, svako-vrsnog obilja i pravde, mi smo, kakvašteta, odlaskom u Rusiju upali u klop-ku. Zato što smo naivni ljudi, nismorazmišljali o rezultatu ovog pokretakoji je priređen protiv nas i nismo ovosvjesno učinili. Prije seljenja smo, vje-rujući u obećanja ruskog konzula, kojise nalazi u Vidinu, prodali jeftino našimetak i stvari. Pošto nam je konzulgovoreći za vas je na ruskom teritorijusve spremno, imovina i nepokretnostiće vam se tamo besplatno nadoknadi-ti, dao nam je garanciju. Međutim,nakon preseljanja kao naknada zaimovinu i nepokretnosti nije nam datoništa, povrh toga tražili su od nasnovac. Danju, noću lijemo pokajničkesuze. Ovdje nas niko ne pazi. Radinašeg spasa iz ovog mjesta u koje smodošli trčeći kao životinje, ne razmišlja-jući o posljedicama, preklinjemo vasda oprostite nama i drugim našimbugarskim zemljacima koje su ubije-dili i da dozvolite da se možemo vrati-ti na osmanski teritorij.”19

Situaciju u osmanskoj državi injen odnos prema nemuslimanimapokazuje i primjer 30 pravoslavnihporodica koje su iz Sivasa odselile u“istovjernu“ Rusiju. Međutim, neza-dovoljni životom u novoj domoviniodlučili su da se vrate pod osmanskookrilje. Za povratak nisu imali dovolj-no sredstava, radi čega su se obratiliza pomoć osmanskim vlastima. Sul-tan Abdülaziz je 1865. godine nare-

49

POVIJESNA ČITANKA

BEHAR 108

Posebno su zanimljivi primjerimolba za povratak naosmansku teritoriju. Ovemolbe su mahom pozitivnorješavane. Vezano za Bugarekoji su se pod raznimokolnostima selili na teritorijepravoslavnih istovjernikapostoje primjeri dobrovoljnogseljenja, ali i tvrdnjipovratnika da su silomodvedeni sa osmanskogteritorija.

16 Malcolm, Noel, Kosovo – kratka povijest, Sarajevo, 2000., s. 211., 212.17 Armağan, Mustafa, Kır Zincirlerini Osmanlı, İstanbul, 2004., s.85.18 İsmet Mıroğlu, Osmanlı Yönetiminde İnsana ve Hukuka Saygı,

www.sosyalsiyaset.com./..../osmanlida_insana_hukuka_saygi.html; Dokument – B.A.,Kısım 36, Evrak: 2473, zarf 149, Karton XVII (3 numaralı

defter, vesika no: 189.19 İsmet Mıroğlu, Osmanlı Yönetiminde İnsana ve Hukuka Saygı,

www.sosyalsiyaset.com./..../osmanlida_insana_hukuka_saygi.html; Dokument – B.A,Bulgaristan İdare Kataloğu (BİK), nr. 79.

dio osmanskom predstavništvu u Tif-lisu da se ovim porodicama da novacpotreban za povratak u Osmanskudržavu.20 Obezbijeđenje putnih tro-škova od strane osmanskih vlasti zapovratnike vidljivo je i iz dopisa mini-starstva unutrašnjih poslova upuće-nog sandžak begu Kütahye:

“Putni troškovi grčkih i jermens -kih porodica koje će se vratiti, a koji-ma je potrebna pomoć treba izmiritiiz sr e dstava izdvojenih za mobilizaci-ju.“21

Jedan od primjera koji pokazujekakav je bio odnos Osmanlija premapovratku izbjeglih na svoja imanja,pa čak i prema povratku pobunjeni-ka, predstavlja proklamacija valijeHe rcegovačkog vilajeta Alija hercego-vačkim ustanicima. Za vrijeme ovogustanka u Mostaru je 29. maja 1876.godine na sultanov nalog izdata pro-klamacija u kojoj se, između ostalog,ustanicima poručuje:

“Za da se možete pokoriti i u vašamjesta vratiti, te da uzroke vašihtužba i molba mjesnima vlastimapodneste, blagoizvolio je čestiti car,od dana objave ove proklamacije odšest nedjelja podariti. Kao što je čino-vnicima vlasti naređeno, da tužbamai molbama po pravu i pravičnosti sluhpoklone i da sve potrebne mjere upo-trijebe za osiguranje blagostanja onihfamilija, koje se još u njihovo otoče-stvo povratili nisu...“22

U vezi povratka nakon otvorenihpobuna u kojima je spaljeno hiljadedomova i u težak položaj doveden veli-ki broj prognanih i izbjeglih, jednaodluka, donesena radi normaliziranjastanja Izvršne komisije Bosanskogvilajeta 1876. godine, svakako možebiti uzor mnogima:

“...Imovina i stvari povratnika i

drugih prispjelih osoba potovariće sena konje i tako uz pratnju oružnikauputiti ih u njihova sela i krajeve ukojima su ranije bili. Sve ovakve osobeu toku putovanja hraniće se u mjesti-ma kroz koja budu prolazila, a potre-bna hrana izdavaće im se od straneorgana mjesne vlasti. Neka im se ni skoje strane ne čine prigovori niti makakav pritisak na njihov život, imovi-nu ili čast. Da se, ne dao Bog, ne bidogodio kakav neprijatan akt, oružni-ci koji se budu uz njih nalazili, a i vojniredari koji će se tamo u selima naći,poduzeće mjere predostrožnosti u in -te resu stvarne njihove bezbjednosti.Ako se neko i pored svih ovih upozore-nja bude usudio na ma kakvo terorisa-nje i ružno postupanje prema rečenimosobama, odmah će se protiv njega po -duzeti sudski postupak i nad njimsprovesti zakonska kazna. U vezi gor-njeg još se dodaje: 1. Omogućiće sepopravak porušenih i popaljenih kućaonim osobama koje budu došle u svojeranije zavičaje. Ukoliko te osobe živeisključivo od zemljišnih prihoda, nećeim se obustavljati besplatno izdavanjehrane sve do prispijeća njihovih zem-ljoradničkih proizvoda; 2. Za izgra-dnju kuća repatiranih siromašnihosoba davaće se građa iz najbližih imdržavnih šuma besplatno i to sve čini-ti uz potrebne olakšice; 3. Pošto sudžamije i crkve dio opšte zajedničkeobnove i izgradnje, spomenute u gor-njem izlaganju, i pošto su i one bile odranije kada su bile izgrađene i kućepovratnika, to ukoliko su takve džami-je ili crkve bile spaljene ili porušene,sva uništena građa i kamen za njiho-vu ponovnu izgradnju daće se od stra-ne vlasti besplatno. Svi poslovi vezaniza njihovu ponovnu izgradnju imajuse svršavati po metodi olakšavajuće

administrativne procedure...”.23

Sa dozvolom povratka stanovni-štva dozvoljavan je i povratak svešte-nika što je vidljivo iz akta Direkcijeza opću sigurnost ministarstva unu-trašnjih poslova upućene VilajetuHaleb. U Halebu su se nalazila četirijermanska katolička svećenika koji-ma je dozvoljen povratak u Ankaru.24

ZAKLJUČAKOsmanska vlast je od samog poče-

tka imala pozitivan odnos premadoseljavanju nemuslimanskog stano-vništva na svoju teritoriju. To sedešavalo zato jer su pojedine grupe izugla vjerskih i drugih sloboda te opo-rezivanja imale povoljnije uslove podosmanskom vlašću od onih koje suimali pod vlašću drugih, pa i svojihistovjernika. Također, postoje mnogiprimjeri povratka izbjeglica koji suusljed ratnih i drugih zbivanje izbje-gli, ili bili prognani sa teritorija nakojima su živjeli.

Kontinuitet ovakvih primjera izsvih perioda osmanske vlasti pokazu-je da ovakav stav o prihvatu doselje-nih i povratku izbjeglica nije rezultatpritiska i slabosti osmanske vlasti, većprincip istinske multikuluturalnostidržave u kojoj je bilo mjesta za svevjerske i etničke skupine. Dosljednosttakvog postupanja, kako u periodumoći i snage, kao u slučaju prihvaća-nja Jevreja prognanih iz Španije i Por-tugala, tako u periodima slabosti,poput situacije sa Hercegovačkimustankom, ukazuje na to.

Ovakvo postupanje može i danaspružiti primjer mnogima. Opstrukcijepovratka izbjeglih i prognanih uočenei zabilježene u Bosni i Hercegovininalažu potrebu da se pozitivni primje-ri iz prošlosti što više ističu kao uzor.

50

POVIJESNA ČITANKA

20 Başbakanlık Osmanlı Arşivi, İ.HR. 1246321 Başbakanlık Osmanlı Arşivi, DH. ŞFR, 92/27122 Marijan Sivrić, Arhivska zbirka Đorđe Aleksića, Tribunia, broj 2,

Zavičajni muzej Trebinje, 1976., s.128.; Na evenutalnu primjedbuda je sultan ovako postupio sa namjerom da prekine ustanak,može se postaviti pitanje gdje su to u posljednjem ratu u Bosni iHercegovini, na ratnim linijama i podijeljenim teritorijama vlastipozivale one koje su proglasile “pobunjenicima“ da se vrate u rokušest nedjelja. Obećavale su da će se povesti briga o blagostanjupovratnika i naglašavale kako će se žalbe i primjedbe povratnikapravedno rješavati. Također, lokalne vlasti u Bosni i Hercegovini

su nakon rata bile slabe u odnosu na pritisak međunarodne zajed-nice, morale su prihvatiti povratak, ali su, kao što je opće pozna-to, činile sve da povratak opstruiraju. Takvo postupanje je uočenoi danas, svugdje u svijetu kada je u pitanju povratak izbjeglica,pogotovo pobunjenika. Osmanlije su imale pozitivan odnos premapovratku izbjeglica i doseljavanju u njihovu državu i kad su bilinajjači, i kada su bili slabi.

23 Hasan Škapur, “Pravni položaj nemuslimana u islamskoj drža-vi”, Takvim za 1972. g. (hidžretska 1391-1392. g.), Izvršni odborUdruženja ilmije u SR BiH, Sarajevo, 1972., s. 146.,147.

24 Başbakanlık Osmanlı Arşivi, DH. ŞFR, 92/232