Upload
todor-antic
View
633
Download
4
Embed Size (px)
Citation preview
Uvod Osnovne osobine Gradja Podela Kopitari Glodari Ljiljci Papkari Torbari Bubojedi zveri Znacaj Galerija
Sisari su najrazvijeniji oblik kicmenjaka Karakterise ih sposobnost majke da proizvodi
mleko Postoji vise od 5500 vrsta
Nasjslozenija su ziva bica
Zive na kopnu I u vodi
Koza stvara dlaku koja se javlja kao:krzno,runo I cekinje Poseduju posebne zlezde koje luce mleko
Koza stvara I nokte ,kandze, kopita ,papke I rogove
Sisari (Mammalia) su evolutivno najmlađi kičmenjaci. Od ostalih kičmenjaka razlikuju se po tri najznačajnije osobine:
telo im je pokriveno dlakom, u koži su prisutne žlezde (znojne, lojne, mlečne); mladunci se hrane mlekom. u srednjem uhu se nalaze tri slušne koščice (čekić, nakovanj i uzengija) Svi sisari imaju dlaku u nekom trenutku svog života. Dlaka sadrži protein keratin i ima
više uloga: termoizolacija senzorne funkcije (npr. brkovi mačaka) kamuflaža zaštita od predatora Mleko, kojim se hrane mladunci, je bogato mastima i proteinima. Mlečne žlezde se
obično javljaju na trbušnoj strani kod ženke raspoređene u redovima kada ih ima više od dve. Ljudi imajmuni imaju dve mlečne žlezde (jedna desno, jedna levo), dok ostale životinje mogu imati desetak ili više.
Oplođenje je unutrašnje – embrioni se razvijaju u materici. Prednji mozak je najrazvijeniji deo mozga. Zubi se sastoje iz krunice i korena. Dijafragma razdvaja grudnu i trbušnu duplju i učestvuje u disanju. Srce se sastoji iz dve komore i dve pretkomore i imaju levi aortin luk. Eritrociti su bez jedra. Dobro su razvijena čula.
Iako su svrstani u 1200 redova sisari se dele u nekoliko osnovnih grupa:
Kopitari Glodari Ljiljci Papkari Torbari Bubojedi Zveri
Копитари (Perissodactyla) су ред биљоједих унгулатних сисара који се карактеришу непарним бројем прстију. Иако се хране слично преживарима (папкарима), имају једноставно грађен желудац и целулозу варе у цревима. Међу копитарима има идоместификованих врста — магарац и коњ.
Najpoznatiji glodari su miš, pacov, vjeverica, dabar, hrčak, morsko prase, činčila i mnogi drugi. Glodari posjeduju oštre sjekutiće pomoću kojih sitne hranu, drvo ili grizu predatore. Većina glodara jede sjemenke ili biljke. Veličina tijela se od vrste do vrste razlikuje od oko 5 cm velikog afričkog patuljastog miša pa do oko 130 cm velikog vodenprasca, no većina vrsta je veliko između 8 i 35 cm. Većina glodara su noćne životinje ili su aktivne u sumrak, ali se mogu sresti i po danu.
Slepi miševi, šišmiši, netopiri, ili ljiljci (Chiroptera) su red sisara koje karakteriše sposobnost aktivnog leta i eholokacije. Krila su im od kože koja je čvrsto razapeta između dugih prstiju njihovih šaka i zglobova. Slepi miševi obično love noću a odmaraju se tokom dana, viseći naglavačke u pećinama, šupljem drvetu, ili zgradama. Neke vrste slepih miševa žive same, a neke u grupama od po hiljadu i više jedinki. Mnoge ženke slepih miševa skupljaju se u „obdaništima“ — kolonijama u kojima ostavljaju svoje mladunce da se zajedno greju jedni do drugih dok one odlaze u lov.
Postoji oko 1.100 vrsta slepih miševa na svetu, što čini petinu ukupnog broja klasifikovanih vrsta sisara.[1]
Izdvajaju se dve glavne grupe.
Papkari (Artiodactyla) su veliki red sisara ungulata koji imaju paran broj prstiju na nogama („papci"), kao i karakterističnu građu kostiju skočnog zgloba[1]. U papkare ubrajamo svinje, nilske konje, kamile i preživare (među kojima su najbrojnija grupa šupljoroga goveda). Red papkara obuhvata oko 220 savremnih vrsta, koje naseljavaju sve kontinente (u Australiju su ih uneli ljudi).
Torbari su sisari koji rađaju nepotpuno razvijene mladunce. Mladunci se rađaju u ranom stadijumu razvoja. Žive u torbi pričvrščeni za bradavicu dojke dok ne odrastu. Neke američke vrste torbara nemaju ili imaju slabo razvijenu torbu. Red torbara – Marsupialia živi uAustraliji i u obje Amerike. Neke vrste imaju primitivnu placentu.
Kukcojedi, ili Bubojedi (Eulipotyphla, ranije Lipotyphla ili Insectivora) su red iz razreda sisavaca.
Kukcojedi filogenetski spadaju u prvobitne više sisavce. Njihovi fosili se nalaze već u razdoblju eocena. Građa tijela fosilnih nalaza pokazuje brojna pleziomorfna obilježja, primjerice u građi nogu koje imaju u pravilu po pet prstiju odnosno pet začetaka prstiju naekstremitetima i potpuno oblikovanom zubalu. Dijelovi te osnovne građe tijela su vrlo slično izraženi naročito kod zvijeri i primata.
Звери (Carnivora, лат. caro, carnis — месо и лат. voro — гутам), представљају ред у оквиру групе сисара чији се представници одликују пре свега месождерским начином исхране, те им је телесна организација прилагођена лову.
Већина врста су брзе, окретне и јаке животиње. Мускулозни удови су снабдевени оштрим и кукасто повијеним канџама.[1]
Код мачакаове канџе могу да се увлаче. Чула су им добро развијена, посебно вид, слух и мирис, што указује на свестраност њиховог лова.[2]
Od davnina covek je vezan za zivotinje.Pripitomljava ih radi lakseg opstanka. Stvorio je domace zivotinje koje I danas sluze za vucu I ishranu, a koza,vuna I krzno koriste se za izradu odece.