IZ POVIJESTI

Korijeni skandinavskogsocijalnog solidarizma

Vlado PuljizStudijski centar socijalnog radaPravnog fakultetaSveuilite u Zagrebu

Pregledni radUDK 364.42(48)

Primljeno: oujak 1996.

U ovom prilogu autor iznosi osnovna zapaanja o razvoju skandinavskog modelasocijalne politike. PIvo raspravlja o danskim reformama krajem prolog stoljea, zatimo uvoenju narodnih mirovina u vedskoj poetkom dvadesetog stoljea. Autor upo-zorava i na bitne reforme koje su tridesetih godina uveli vedski socijaldemokrati. Najviepanje poklanja obiteljskoj politici. Prilog zavrava zakljunom ocjenom o dostignuimavedskog modela socijalne politike.

Po strani glavnih povijesnih zbivanja, nasjevernoj periferiji Europe, u - po stanovnitvu- malim, distanciranim i za mnoge opskurnimskandinavskim zemljama, koje su u prolomstoljeu i poetkom ovog stoljea gospodarskizaostajale za V Britanijom, Njemakom iFrancuskom, postupno se razvio model socijal-ne drave sa snanim crtama solidarizma i uni-verzalizma, koji uobiajeno nazivamo skandi-navskim ili nordijskim. Neki autori tom mode-lu socijalne drave pridaju socijaldemokratskiepitet zbog velikog utjecaja, prije svega, ved-ske socijaldemokracije na njegovo oblikovanje.

Skandinavska socijalna drava postala jenaroito popularnom nakon Drugog svjetskograta kada se o njoj raspravljalo kao o "treemputu", "tihoj socijalnoj revoluciji" koja zamjen-juje ortodoksnim marksistima omiljeni defini-tivni obraun socijalnih klasa, o "socijalizacijipotronje" umjesto sredstava za proizvodnju, o"finoj glazbi kapitalizma" ili pak, s negativnomkonotacij om, o suptilnom "novom totalitariz-mu".

Skandinavska se socijalna politika istovre-meno isticala kao alternativa hijerarhijski dife-renciranoj i nesolidaristikoj, bismarckovskoj,korporativistikoj socijalnoj politici, temelje-

noj na osiguranju putem doprinosa zaposlenih,ali isto tako i liberalnoj, rezidualistikoj socijal-noj politici amerikog tipa u kojoj je u prvomplanu slobodno trite, a drava intervenira teku kritinim sluajevima socijalne ugroenosti.Skandinavska socijalna drava intervenira uprilog svih graana, ona ima razvijene usluge,socijalna su davanja relativno izdana i u pola-zitu svima jednaka (flat-rate), a glavni izvor fi-nanciranja socijalnih izdataka su porezi, a nedoprinosi. I

Zato se ba u skandinavskim zemljama,prije svega u vedskoj i Danskoj, razvila soli-daristika i univerzalistika socijalna drava'FO tome ima razliitih miljenja. Neki autori uprvi plan istiu kulturne vrijednosti tih relativ-no malih, socijalno i etniki homogenihdrutava, a u prvom redu tamonju sklonostsolidarnosti, naglaenu sposobnost za uzajam-nu pomo, suprotstavljanje ekskluzivnosti i ne-toleranciji. Drugi pak naglaavaju pretenoegalitarnu socijalnu strukturu nordijskih dru-tava koja nisu poznavala feudalizam i socijal-ne hijerarhije koje su se ukorijenile i ostaviledubokog traga u drugim europskim zemljama.Cesto se susree interpretacija da je takva so-cijalna drava nastala kao rezultat dugotrajnogpritiska siromanih socijalnih slojeva, odnosno

I Vie o modelima (reimima) socijalne politike vidjeti u knjizi Goste Espinga-Andcrscnu: The Three Worlds of WelfareCapitulism, Princeton University Press, Princcton, New Jersey, 1990.

2 Ovdje donekle zanemarujemo Norveku, koja je do 1905. godine bila u dravnoj zajednici sa vedskom, tc Finsku kojaje imala, zbog opasne blizine Rusije, drukiju povijest, pa sc tek posljednjih desetljea vie ukljuila u skandinavsku grupo ze-malja.

51

Rev..WlC. polu., god. III, br. 1, str. 51-57, Zagreb 1996.

lijevih politikih partija, prije svega socijalde-mokracije, koje su uspjele nametnuti svojeegalitaristike koncepte u socijalnoj politici.Nadalje, govori se o politikoj kulturi i umijeuizgradnje konsenzusa izmeu glavnih socijal-nih i politikih snaga koje su u kritinim povi-jesnim trenucima pronalazile zajedniki inte-res koji je pogodovao socijalnom razvoju pre-ma solidarizmu.

U svakom sluaju, moemo rei da je u timzemljama djelovalo vie imbenika s razliitimponderom vanosti, koji su rezultirali onim todanas nazivamo skandinavskim modelom soci-jalne drave koji, prirodno, u svakoj od tih ze-malja ima svoje specifinosti. (Baldwin, 1990).

Zaetke skandinavske socijalne drave na-lazimo na kraju 19. i poetkom 20. stoljea.Prve je socijalne reforme provela Danska, apotom ju je slijedila vedska, koja je od tride-setih godina ovog stoljea preuzela vodstvo usocijalnom razvoju.

DANSKA: MIROVINE SIROMANIMA1891. GODINE

Prvi koraci u stvaranju nove socijalne poli-tike u Danskoj napravljeni su krajem 19. stol-jea. Treba ih smjestiti u kontekst politikeborbe izmeu stranke konzervativaca (Hojre),koja je zastupala monarhistiku birokraciju,urbane profesionalce, manufakturiste te zem-ljinu aristokraciju, s jedne strane, i stranke li-berala (Venstre ), koju su podravali farmeri, sdruge strane. U sredite njihova spora u po-sljednjim desetljeima prolog stoljea dospje-la je porezna i socijalna politika.

Krajem prolog stoljea danski su farmerive bili izvozno orijentirani, za razliku od pol-joprivrednika u drugim europskim zemljamakoji su ivjeli u relativnoj lagodi agrarnog pro-tekcionizma. tovie, danski su se farmeri do-bro nosili s velikom agrarnom krizom koja je uto vrijeme zahvatila Europu uslijed poplavejeftinog amerikog ita. Moglo bi se rei da jerelativno obrazovano, struno osposobljeno islobodnom tritu (freetraders) okrenuto dan-sko seljatvo bilo naprednije od konglomeratagradskog stanovnitva. Meutim, otvorenostprema vanjskom tritu samih farmera implici-rala je veliku osjetljivost na nove proizvodnetrokove koji su vodili poveanju cijena i sla-bljenju konkurentske moi. Kada je krajemstoljea na dnevni red dola reforma socijalnepomoi siromanima, koja je do tada uglav-

52

PI/ljiz, v.: Korijeni skandinavskog socijalnog solidarizma

nom bila na teret lokalnim zajednicama, daklepreteno seljacima, oni su se suprotstavili na-govjetaju novih poreza. tovie, traili su sub-venciju drave i olakanje ve postojeih fiskal-nih nameta. Naime, kao izvoznici farmeri novetrokove putem cijena nisu mogli prebaciti nastrane potroae i prirodno je da su se obratilidravi. Zanimljivo je da se rjeenje nalo u no-vim porezima na pivo. Naime, liberali koji suimali politiko uporite meu farmerima pre-dloili su da se upravo tako poveani porezniprihodi umjesto dotadanjih lokalnih taksi,koje su prije svega oni plaali, iskoriste zapomo siromanima. To je faktino znailoprebacivanje novih socijalnih tereta na grad-sko stanovnitvo, a slabljenje fiskalnog pritiskana farmere.

Strateg ove reforme bio je Marcus Rubin,statistiar i socijalni analitiar u kopenha-genkoj municipalnoj upravi. On je odbacio bi-smarckovski kontributivni sustav mirovina, jersu u Danskoj plae bile niske, zaposlenih malo,a nije bila dovoljno razvijena ni kompetentnasocijalna administracija koja bi sakupljala do-prinose i distribuirala mirovine. Rubin pre-dlae preobrazbu sustava socijalne pomoi si-romanima i, uz pomo novih prihoda od po-reza na pivo, njegovo pretvaranje u mirovinestarim siromanim ljudima. Na prigovor kri-tiara da je jedino direktne poreze legitimnokoristiti za socijalne svrhe, Rubinov je odgovorbio da direktni porezi za socijalne namjeneimaju prednost, ali da su u ovom sluaju nere-alni. Kao to je reeno, novim porezima agrar-ni liberali postigli su transfer tereta za socijalnadavanja na gradove. Istovremeno se tako zado-voljio konzervativni princip samopomoi gra-ana. Naime, logika je u tome da oni koji pijusa svakom novom kriglom piva pune mirovin-ski fond kojim e se vjerojatno i sami u starostikoristiti. Tako je ostvaren kompromis glavnihpolitikih snaga - liberala i konzervativaca -oko uvoenja mirovina ljudima starijim od 60godina koji su u potrebi, s time da im se na tajnain naknadi jedna treina ivotnih trokova.Nije, dakle, rije o mirovini svim starim ljudi-ma, nego onima koji su siromani i ranije suprimali socijalnu pomo.

Na uvoenje takvih mirovina pristao je ipredsjednik danske vlade Estrup, kojeg su ka-snije nazivali danskim Bismarckom. Zakon jekonano usvojen 1891. godine nakon velikihrasprava i viegodinje politike borbe.

Rev. soc. polit., god. III, br. I, str: 51.57, Zagreb 1996.

Zanimljivo je da je nakon izvjesnog oklije-vanja i danska socijaldemokratska ljevica po-drala reformu. No ona nije bila njen glavniakter. Logika ponaanja ljevice proizlazila je izmarksistike teorije vika vrijednosti: radnicistvaraju viak vrijednosti, plae su im niske,pravo na rad nepriznato, doprinose za mirovi-ne radnici stoga ne mogu plaati, pa pomodrave izgleda kao neko prirodno pravo. Za ra-zliku od njemake socijaldemokracije, kojapristaje na uvoenje radnikih doprinosa i za-dovoljava se participacijom u administrativnimsavjetima koji upravljaju mirovinskim fondovi-ma, danski su socijaldemokrati podrali ne-kontributivno, porezno financiranje mirovina.

Znakovito je da u Danskoj konsenzus sli-an ovom oko mirovinskog osiguranja nije po-stignut u pitanju osiguranja od nesree na po-slu. injenica je da je osamdesetih godinaprolog stoljea bio predloen univerzalistiki,porezno financiran sustav osiguranja od ne-srea na poslu. No tijekom devetogodinjih ra-sprava taj je prijedlog ipak izmijenjen. Naime,liberalno orijentirani farmeri, koji u to vrijemepostaju politiki najsnanija socijalna grupa,nisu bili zainteresirani za redistributivni solida-rizam pri osiguranju nesrea na poslu, slianonom ostvarenom kod mirovina. Naime, po-ljoprivreda je manje rizina od industrijskihprofesija, pa farmeri jednostavno nisu bili zaravnopravnu raspodjelu novih socijalnih tere-ta. Hibridno rjeenje pronaeno je kroz Berg-Bramsenov amandman 1894. godine. ChristianBerg, liberal, formulirao je dio amandmanakojim se regulira osiguranje radnika kod malihpoduzetnika, a Ludwig Bramsen, konzervati-vac, predloio je rjeenje za osiguranje radnikau sektoru krupnog biznisa. Naime, krupna in-dustrija, u kojoj su radnici bili najvie izloenirizicima od nesree na poslu, morala je na sebepreuzeti financiranje te vrste osiguranja, dokjeza nezavisne poslodavce, meu kojima su bili ifarmeri, uveden poseban sustav na naelu mi-rovina iz 1891. godine. (Baldwin, 1990:78).

Radilo se o tome da su mirovine pokrivaleuniverzalnu probabilnost ije su varijacije posocijalnim klasama bile nedovoljno razvidne. Sdruge strane, incidenti na poslu rasporeenipo socijalnim klasama i profesijama bili su ja-sno diferencirani i u velikoj su mjeri bili poslje-dica individualnog poduzetnikog izbora. Zatoje za starosne mirovine postignuto univerzal-

Puljiz, v.: Korijeni .

Rev. sac. polit., god. III, br. I, str: 5157, Zagreb 1996.

se pokazala 1911. godine kada su u vedskojodrani prvi izbori u kojima su svi mukarci po-rezni obveznici birali zastupnike u donji domparlamenta. Podrka prijedlogu univerzalisti-kog mirovinskog zakona koincidirala je s okon-anjem unutranjeg socijaldemokratskog kon-flikta u kojem se voa partije Hjalmar Bran-ting, nakon izvjesnog oklijevanja, priklonioklasnoj solidarnosti sela i grada.

Mirovinsko osiguranje i osiguranje od ne-sree na poslu jo je 1884. godine, pod utjeca-jem njemakih reformi, predloio liberal SvenAdolf Hedin. Neto kasnije jedna je radnikakomisija predloila univerzalne mirovine. No-va je komisija ila u drugom pravcu, slijedila jeBismarckov model i predloila je mirovinesamo za radnike. Zastupnik farmera A. P. Da-nielson zastupao je, meutim, porezno finan-ciranje mirovina za sve, to su prihvatili i samo-zaposleni. Konano je rjeenje predloila Ko-misija za starosne mirovine 1907. godine, a onoje razmatrano i usvojeno est godina kasnije.(Baldwin, 1990:88-89).

Dakle, kroz tri desetljea rasprava odvijaose politiki proces u kojem su sudjelovale ra-zliite politike i socijalne grupe koje se pritome nisu ukopale u suprotna stajalita, negosu se ipak uskladile i omoguile kompromisanrezultat. "Postupno, serija istraivanja, komisi-ja, zakonskih prijedloga, neuspjeha, ponovnihpregovora i istraivanja doveli su sudionike dokonanog sporazuma". (Heidenheimer, Heclo,Adams, 1983:216).

Zakon o "narodnim mirovinama" usvojenje 1913. godine. Mirovine se nisu u potpunostifinancirale iz poreza, nego je predvieno saku-pljanje i relativno malih doprinosa. Radi admi-nistrativne jednostavnosti sustava uvedena jepodjela u tri mirovinske klase za koje su pro-pisani obvezni doprinosi u postotku ostvare-nog prihoda. Mirovine su bile obvezne i obuh-vatile su svu vedsku populaciju. Utoliko jeovaj mirovinski sustav bio obuhvatniji od dan-skog, koji se na poetku ograniio na stare si-romane osobe. Svedski je mirovinski sustav iz1913. godine prvi u svijetu uveo obvezne miro-

Puljiz, v.: Korijeni ,~kandinav,~kog ,.ocijalnog ,~olidarizma

vine za sve stare ljude. Prema tome, radilo seo pionirskoj reformi koja je znaajno utjecalana daljnji razvoj socijalne drave."

Vidi se da su u obje zemlje seljaci (farmeri)bili ona socijalna grupa koja je najvie pridoni-jela utemeljenju univerzalistikog modela soci-jalne politike. Meutim, treba priznati da su utome sudjelovale i druge socijalne i politikesnage. Socijaldemokrati, nakon izvjesnog kole-banja, prihvaaju univerzalizam i u kasnijemmu razdoblju daju presudne poticaje. Tako seu duem vremenskom kontinuitetu moe go-voriti o zeleno-crvenoj koaliciji koja je promi-cala skandinavske socijalne reforme.

PRODUBLJIVANJE SOCIJALNOGSOLIDARIZMA TRIDESETIH GODINA

Sljedei krupni korak u razvoju "drave do-brobiti" desio se u vedskoj tridesetih godinaovog stoljea. Vezan je uz uspon na vlast ved-ske socijaldemokracije 1932. godine. Socijalde-mokracija u vedskoj vladala je neprekidno do1976. godine, kada su vlast preuzeli konzerva-tivci, da bi je nakon est godina ponovno izgu-bili.

Na ideolokom planu vedska je socijalde-mokratska partija (SAP) napustila marksisti-ku i neoklasinu ekonomsku politiku u koristkejnezijanizma. Tridesetih godina na toj jeosnovi ostvaren historijski kompromis izmeurada i kapitala. (Korpi, 1983). Naime, s jednestrane kapitalu se jami ekonomska sloboda iotklanja prijetnja nacionalizacije, a s drugestrane socijaldemokratska vlast u ime irokihslojeva stanovnitva ostvaruje dominantan ut-jecaj na dravnu politiku i redistribuira nacio-nalni dohodak u korist siromanih.'

Neki autori naglaavaju da su u vrijemevladavine vedskih socijaldemokrata bile nadjelu dvije osnovne ideje: narodnjatvo i soci-jalizam. Narodnjatvo podrazumijeva traenjemandata za vladanje u irokim slojevima tekoaliciju i kompromis sa socijalnim grupamakoje nisu prihvaale socijalizam. S druge stra-ne, socijalizam znai razvoj ekonomske demo-

3 Zanimljivo je spomenuti da je 1921. godine osnovana prva kola socijalnog rada iz koje se kasnije razvilo kvalitetnoobrazovanje kadrova za socijalne slube. (Catherine Jones: Patterns oj' Social Policy. Tavistock Publications, London and NewYork, 1988),

~ Socijaldemokrati u vedsku nisu uveli socijalizam - to svjedoi injenica da je vedsko gospodarstvo dominantno u pri-vatnim rukama. Na primjer, samo obitelj Wallenbergs ima stvarnu kontrolu nad vie od treine stokova razmjene u Stockholmu.(Ginsburg, 1992:64).

54

Nev..oc. polit., god. III, br. 1, str: 51-57, Zagreb 1996.

kracije, socijalne jednakosti i promoviranje in-teresa radnike klase. (Ginsburg, 1992:31).

Tri su ideoloka elementa koji definirajupolazite vedske drave dobrobiti. Prvi se od-nosi na tzv. "narodnu kuu" (Folkhemmet).Naime, dobro drutvo funkcionira kao dobrakua. Takvo drutvo karakterizira "jednakost,obzirnost, suradnja i pomo". Upravo je te vri-jednosti kao slogan za akciju socijaldemokrataistaknuo Per Albin Hansen kada je 1928.godine preuzeo vodstvo u stranci. Kada govoreo "narodu", socijaldemokrati misle ne samo naradniku klasu nego i na druge socijalne slo-jeve s kojima su u savezu. U prvom surazdoblju to bili farmeri, dok su kasnije glavniradniki socijalni partner postali "bijeli ovrat-nici" i strunjaci, koji su se umnoili i postaliosnovna supstancija srednje klase.

Ideja solidarnosti znai ogranienje nejed-nakosti, a u socijalnoj politici ogleda se krozuniverzalna i jednaka socijalna davanja svimgraanima. Nadalje, vedski socijaldemokratiprihvaaju kejnezijansku anticikliku ekonom-sku politiku koja u prvi plan stavlja punuuposlenost i kontrolu trita rada.

Sve je to pridonijelo izgradnji socijalnedrave koja s jedne strane inzistira na punojuposlenosti, a na drugoj strani osigurava dobresocijalne usluge (kolstvo, zdravstvo, stano-vanje) te univerzalna davanja i zatitu odglavnih socijalnih rizika kao to su starost,bolest, nezaposlenost, nesrea na poslu i si-romatvo.

Bit skandinavske socijalne drave najjed-nostavnije je izrazio Einar Gerdharsen, dugo-godinji norveki premijer (1945-1965), u auto-biografiji objavljenoj pod naslovom Suradnja iborba: "Onaj koji je zdrav pomoi e bolesnogai nesposobnoga, onaj koji radi pomoi enezaposlenoga, onaj koji je u aktivnoj dobipomoi e staroga koji vie ne moe raditi","

Nain financiranja (porezi), raspodjela so-cijalnih davanja (svim ugroenima), prevencijasiromatva (obrazovanje, rad i participacija),potpora obitelji (povlastice i pomo majci idjeci, potpora mladim parovima), kao i visokarazina opega socijalnog blagostanja uinili suvrlo popularnim skandinavski model drave

Puljiz, v.: Korijeni .kandinav .kog .vocijalnog .Iolidarizma

dobrobiti. Taj je model imao dosta za-jednikoga s britanskim modelom liberalnogkolektivizma, ali s dodatkom laburistike soci-jalne demokracije.

Znaajnu ulogu u poslijeratnom razvojuvedske socijalne drave imao je ministar fi-nancija Ernst Wigforss te ministar socijalnihposlova Gustav Mller. Naravno, nezaobilazanje i dugogodinji vedski predsjednik vladeTage Erlander. Mller je ukinuo provjeru pri-hoda (means-test) kao pretpostavku ostvari-vanja socijalnih davanja. Nastojao je da koristiod socijalne drave imaju ne samo siromaninego i srednji slojevi. Time je proirio legitima-ciju socijalne politike iz radnikih na srednjesocijalne slojeve, koji su tako prihvatili irokozasnovanu socijalnu solidarnost. (Deren-Anto-ljak, 1990).

OBITELJSKA POLITIKA: KONCEPTBRANOG PARA MYRDAL

Moda je iz irokog spektra socijalno-politikih mjera poduzetih u vedskoj tride-setih godina uputno izdvojiti kompleks popu-lacijske i obiteljske politike.

vedska politika prema obitelji naslanja sena liberalistiku tradiciju. Na primjer, izvan-brana djeca izjednaena su s branom 1917.godine, a liberalizacija razvoda braka uvedenaje 1920. godine. Pobaaj je takoer bio slobo-dan.

Meutim, izmeu dva svjetska rata ved-ska je dospjela do najnie stope fertiliteta uEuropi. To je potaklo pronatalistikuobiteljsku politiku. No vedski pronatalizamnikad nije odbacio kontrolu raanja, nego jeprihvatio parolu da "svako dijete mora bitieljeno dijete".

Poziciju socijaldemokrata u pogledu raz-voja stanovnitva i obitelji najbolje su definiralibrani par Alva i Gunnar Myrdal 1934. godineu knjizi Kriza u demografskom pitanju, koja je1945. godine objavljena i na engleskom jeziku.(Myrdal, 1945). Prema Myrdalovima, cilj soci-jalne politike treba biti 25% porasta fertilitetate podrka obiteljima "srednje veliine" kojemogu osigurati kvalitetu ivota svojim la-

5 Einar Gerdharsen je izmedu 1945. i 1965. godine hio norveki predsjednik vlade i lider laburistike partije, pa je tako biou sreditu zbivanja vezanih uz izgradnju norveke socijalne drave. Citat je iz njegove autobiografije Sumarbeid og s/dd. Oslo,1971. Citirano prema: Anderson, 1994:62.

55

NJiv.. ac. polit., god. 111, br. l, str. 51-57, Zagreb 1996.

novima. Podrka obitelji moe se postii kolek-tivnim servisima i novanim davanjima. Myr-dalovi se pri tome ograuju od nacionalistikihi militaristikih konotacija koje je njihova kon-cepcija mogla izazvati, pa tako dovesti vedskuobiteljsku politiku u isti kontekst s njemakomnacistikom politikom koja se u to doba po-javila. Njihov projekt obiteljske politike stavljateite na univerzalne mjere socijalne dobro-biti, dakle nije usmjeren na radnike ili pak si-romane obitelji. U njemu je ugraeno nasto-janje da obiteljska davanja i servisi poslue zaukidanje nejednakosti, pogotovo kada su u pi-tanju djeca. Prema tome, pristup Myrdalovih uobiteljskoj politici usredotoen je na djecu.Djeca su najvredniji ljudski kapital u kojidrava treba investirati kako bi osigurala svojubudunost. 'Iakoer se brani pravo ene nazaposlenost, kojoj ne treba obiteljska politika.Alva Myrdal pie: "Prisilni celibat ili sterilitetzaposlenih ena znak je nesposobnosti drutvada se prilagodi modernim uvjetima. Demok-ratska populacijska politika treba dakle iznovapoduprijeti udane ene u njihovom pravu narad." (Myrdal, 1945:121).

Obiteljska politika tridesetih godina pro-izala iz koncepcije Myrdalovih podrazumijevabesplatnu porodnu njegu, posebne stambenearanmane za brojne obitelji, najamnine pre-ma veliini obitelji, djeje dodatke, enidbenepotpore, potpore samohranim majkama, za-titu zaposlenosti za majke. Godine 1948. uve-dena su univerzalna djeja davanja umjestodiferenciranih djejih dodataka.

Debata o obiteljskoj politici nastavljena jeposlije rata, a naroito je iva bila sredinomezdesetih godina kada je pronatalizam po-novno doao na dnevni red.

OCJENA TAGEA ERLANDERA

Slino bi se moglo govoriti o drugim aspek-tima vedske socijalne politike, koja je imalasnanog utjecaja u drugim skandinavskim zem-ljama.

Moda je u pogledu dostignua vedske so-cijalne politike vrijedno citirati izjavu Tage Er-landera iz jednog zamiljenog, konstruiranograzgovora koji on vodi s jo tri velika akterarazvoja socijalne drave u 20. stoljeu: sengleskim dravnikom s poetka stoljea Lloy-dom Georgeom, prvim poratnim njemakim

56

PI/ljiz, v.: Korijeni skandinav s.kog socijalnog solidarizma

kancelarom Komadom Adenauerom te ame-rikim predsjednikom Harry jem Trumanom.Tage Erlander je, naime, bio lider vedskih so-cijaldemokrata i dugogodinji predsjednikvlade pedesetih i ezdesetih godina. Njegovaimaginarna ocjena vedske socijalne draveglasi: "Nai socijaldemokrati doli su na vlastupravo prije Hitlera u Njemakoj; od tada mismo radili na ostvarenju ukupne socijalnesigurnosti. Uinili su to i drugi, ali mi smoradili vie na tome da stvorimo dodatne pret-postavke za veu socijalnu jednakost. Prvo smointervenirali u stanovanje, pa smo u znatnojmjeri smanjili napadne razlike izmeu ivot-nog stila buroazije i stila radnika, tako da smosubvencionirali ove posljednje. Potom smo seokrenuli obrazovanju na koje po glavi sta-novnika troimo vie od Sjedinjenih Drava.Cilj nam je bio da djeci iz niih klasa dademoiste mogunosti da idu na sveuilite kao to ihimaju i djeca iz srednje klase. Nakon toga nared je dolo trite rada, pa smo se potrudili dapoveamo demokraciju na radnom mjestu i dareduciramo razlike u prihodima graana pre-ostalim nakon poreza. Da, naih 'gornjih 20posto' ivi mnogo bolje nego naih 'donjih 20posto', ali je razlika sigurno manja nego u bilokojoj drugoj zapadnoj zemlji. S vremenom suveani osobe vieg statusa prestali oslov-ljavati sa 'Vi', a osobe nieg statusa sa Ti'.Sada su svi 'Ti'.

Meutim, najvea reklama naeg uspjehajest injenica da su nai politiki oponenti(misli na konzervativce - prim. V. P.) vrlo malomijenjali nau politiku kada su doli na vlast1976-1982. To je suprotno onome to se desilou Sjedinjenim Dravama kada je Reagan do-avi na vlast napustio mnoge programe 'Ve-likog drutva' usvojene u doba Johnsona. Ne-ma sumnje, mi imamo neto sive ekonomije;takoer znamo da su visoki porezi prouzroilida su neki ljudi napustili zemlju: na primjerBjorn Borg i Ingemar Bergman. Ipak, nisamprimijetio da mnogo drugih ljudi 'glasa stopa-lima' (tj. da bjee iz zemlje - prim. V. P.),nitisam zapazio da se veani prikljuuju paradiza ruenje 'Velike vlade'." (Heidenheimer, He-do, Adams, 1983:314).

Treba na kraju rei da je vedska socijalnadrava, nakon velikog uspona u poslijeratn tridesetljea, doivjela izvjesne promjene i re-dukcije, naroito osamdesetih godina, kada je

&v .. \'IIC. po/it., god. III, br. l, .~tr.5157, Zagreb 1996.

i vedsko gospodarstvo zahvatila kriza. Tada jeu socijalnu sferu uvedeno vie trinih ele-menara." No osnovna jezgra socijalne draveipak je sauvana, tako da jo uvijek nije pot-puno sruen mit o "vedskom socijalnomudu", kako su predviali ili ak obznanili neki

LITERATURA:

Anderson, R. (1994) Norwegian Welfare System, u:Rasmussen, H. c., i Pijl, M. A. (ur.) Some Re-flections 011 Social Development in Europe, Bul-letin of the European Region of the ICS'N, Spe-cial Issue, August 1994.

Baldwin, P. (1990) The Politics of Social Solidarity,Cambridge University Press, Cambridge

Dcren-Antoljak, . (1990) vedski model, Nae teme,5/1990.

Esping Andersen, G. (1990) The Three World ofWel-[are Capitalism, Princeton University Press,Princeton, New Jersey

Ginsburg, N., (1992) Division of Welfare, Sage Puhli-cation, London, Ncwbury Park, New Delhi

Puljiz, v,: Korijeni .,kandinav.lkogsocijalnog' solidarizma

autori. tovie, ini nam se da e primjer raz-voja vedske socijalne politike, kao i socijalnepolitike drugih skandinavskih drava, sluitikao referentni obrazac i izvorite za djelovanjena planu ostvarenja socijalne pravde i solidar-nosti.

Heidcnhaimer, A. J., Heclo H., Adams, C. T. (1983)Comparative Public Policy, St. Martin's Press,New York

. lsacson, G. (1994) The Swedish model - dead, stillalive or in a transition,u: Rasmussen, H. C. i Pijl,M. A. (ur.) Some Reflections 011 Social Develop-ment in Europe, Bulletin of the European Re-gion of the rCS'N, Special Issue, August 1994.

Jones, C. (1985) Patterns of Social Policy, TavistockPublications, London and New York

Korpi, N. (1983) The Democratic Class Struggle, Lon-don, Routledge

Myrdal, A. (1945) Nation and Family: The SvedishExperiment ill Democratic Family and PopulationPolicy, London, Kcgan Paul

" Radilo sc o konzervativno inspiriranoj "revoluciji slobodnog izbora", koja je brzo izazvala "kontrarevoluciju" u smisluodranja vedske socijalne drave, Promjene stoga nisu bile radikalne da bi ugrozilc njene osnovne vrijednosti, Vidjeti: Isaccson,1994:74-78.

57