Burze vrijednosnica1.Praktino trgovanje na podiju burze: Tom Market i Angela StockInae, praktino trgovanje na Newyorkoj efektnoj burzi se odvija na nain da se naredbe mogu donijeti na podij za trgovanje osobno od strane brokera ili broker moe naredbu uputiti elektronski. Zahvaljujui tzv. krunom SuperDOT sustavu, povratna informacija nakon izvrene naredbe vraa se brokerima koji zastupaju kupca, odnosno prodavatelja za 22 sekunde. No, nie emo prikazati cijeli postupak koji se odvija na ovoj burzi, a iji su glavni akteri brokeri koji e na podiju za trgovanje izvriti naredbe svojih komitenata. Jedan broker zastupa kupca, a drugi broker zastupa prodavatelja. Za prikaz postupka, potrebni su nam, dakako, i investitori. To su ovdje dvije izmiljene osobe, od kojih se jedna zove Tom Market i ivi Chicagu, a druga se zove Angela Stock i ivi u New Yorku. I pria ide ovako: u elji da omogui keri upis na privatni ekonomski fakultet, Tom Market se odluuje prodati dionice General Motorsa. Obraa se telefonom svome brokeru, traei od njega da mu proda 400 dionica po najboljoj cijeni (at the market). To po najboljoj cijeni je cijena po kojoj se u tom trenutku na podiju navedene burze tre dionice ove korporacije. Naravno, vodimo rauna da T. Market zna to govori. Naime, poznat mu je mehanizam trgovanja, a i elementarna terminologija. U meuvremenu, Angela Stock eli svoju novac uloiti u kupnju upravo dionica General Motorsa, jer je procijenila da je to dobar potez pred odlazak u mirovinu. Gotovina, koju je uvala kod kue, ionako je pomalo gubila vrijednost zbog puzajue inflacije. Nije ekspert za burzovne poslove, no itala je optimistike analize o General Motorsu, te je temeljem toga donijela konanu odluku. Upuuje emailom naredbu svome brokeru, traei od njega da joj kupi 400 dionica spomenute korporacije. Nakon toga, koincidencijom, i jedan i drugi broker stiu pred terminal broj 7, gdje specijalisti tre dionice General Motorsa. Nalaze da se dionice General Motorsa nude po cijeni od 56 dolara (asked), a da se trae po cijeni od 56 dolara (bid). Uzgred, razlika izmeu ponude i tranje koja je ovdje evidentna i iznosi poena, je upravo onaj raspon.( radi se o strategiji trgovanja koji se zove upravljanje rizikom (risk management). Raspon jednostavno znai simultano zauzimanje duge pozicije koju, ustvari, zauzima kupac, i kratke pozicije koju, ustvari, zauzima prodavatelj ali u situaciji povezanih vrijednosnica, odnosno ugovora.) Cjenovnu situaciju izmeu ponude i tranje za dionicama General Motorasa prethodno su stvorili ulagatelji, odnosno specijalisti za trgovanje navedenom vrijednosnicom na spomenutom terminalu. Tomov broker zna da ne moe zavriti transakciju po cijeni od 56 dolara za dionicu General Motorsa, jer je netko ve ponudio iste dionice po toj cijeni. Stoga on odluuje ii na narednu niu cijenu, izvikujui: Imam 400 dionica po 56 1/8! Angelin broker uoava priliku za kupnju dionica po povoljnijoj cijeni, te izvikuje: Uzimam 400 po 1/8! Vidimo da se ekonomizira s rijeima, te se koriste u uzavreloj situaciji samo one rijei koje su nune. Tako npr., Tomov broker nije trebao uzviknuti: Imam 400 dionica General Motorsa po 56 1/8! dolara, zato to se pred navedenim terminalom trguje samo dionicama General Motorsa. Takoer, Angelin broker nije trebao uzviknuti: Uzimam 400 dionica General Motorsa po 1/8 dolara!, jer je imenica dionica viak, kao to je, iz prethodno navedenih razloga, nepotrebno spominjati sintagmu General Motors. Takoer, poslije cijene, bez obzira da li su u pitanju cijeli brojevi ili razlomci, ne dolazi imenica dolar, jer se to podrazumijeva. I jo neto veoma vano: pretpostavljamo da ste primijetili da je kurzivom istaknuto: ii na narednu niu cijenu. To samo znai da se na burzama ne mogu izvikivati bilo koji dijelovi novane jedinice, odnosno poena. Svaka burza propisuje dozvoljenu vrijednosnu skalu poena. Tako npr. Tomov broker nikako nije mogao uzviknuti: Imam 400 dionica General Motorsa po 56 1/5!, jer bi njegovi kolege pred terminalom mislili da je poludio. I nemojte misliti da takvih, ali i slinih nesuvislih uzvika na podijima burzi nije bilo. Njih su izvikivali brokeri i trgovci pred terminalima u trenutku gubljenja razuma i svijesti. Lijenici koji pruaju medicinske usluge aktivistima na burzi, to stanje nazivaju: Euphoria ante fine.

2.Burze kljuan imbenik gospodarskog rasta Najznaajnije gospodarske institucije trinog drutva su burze. Moemo slobodno dodati da su burze jedan od najveih pronalazaka u povijesti ljudskoga roda. Predstavljaju fundament svake razvijene drave, jer se prema burzama slijevaju neangairana gotovinska (cash) novana sredstva, koja su krucijalna za gospodarski rast, tj. za materijalnu proizvodnju robe i usluga. Ako za naftu kaemo da je krv gospodarstva, onda za burzu - gdje se kao u nekom kotlu mijeaju: novac, sirovine i poslovne opcije moemo rei da je srce gospodarstva. Dodue, promet na burzi samo donekle ima veze s ukupnom vrijednou nacionalnog gospodarstva, pa je taj promet prvenstveno indikator kolikim iznosom slobodnog kapitala raspolae trite. U ovom kontekstu navodimo fundamentalno, pa stoga i najee postavljeno pitanje, a to je: da li burzovno trite slijedi gospodarsku aktivnost, ili gospodarska aktivnost slijedi burzovno trite? Odmah da kaemo da se na ovo pitanje ne moe dati jednoznaan odgovor. U tom smislu Paul Anthony Samuelson (1915.- ), glasoviti ekonomist naega doba - koji je dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju 1970. - kae: Prilino je jasno da gospodarska aktivnost, nacionalni dohodak i prihodi korporacija predstavljaju one imbenike koji odreuju cijene, odnosno teajeve dionica i drugih vrijednosnica na burzi. Ne obrnuto. I psiholoki efekti dugoronih trinih kretanja nisu od primarne vanosti. Meutim, burzovno trite je ipak u stanju da ponekad anticipira promjene nacionalnog dohotka i ukupnu kupovnu mo. Tada se dobiva utisak da ih ono predvodi, dok u stvari, burzovno trite slijedi ono to smatra da e nacionalni dohodak i kupovna mo kasnije biti. Nadalje, drava se u sluaju burze mora drati neutralno, to znai da nikada ne smije posegnuti za interventnim mjerama, koje bi autonomiju burze dovele u pitanje. Konano, neovisnost burze je conditio sine qua non funkcioniranja itavog gospodarskog sustava, itave gospodarske osnove. Dravnom regulativom je omoguena optimalna situacija na burzovnim tritima. Ta optimalna situacija u izravnoj je korelaciji s tri naela, a to su: naelo objektivnosti, naelo neutralnosti, i naelo neovisnosti.

-

3. Trite novca i trite kapitala Financijsko trite moemo definirati i kao prostor u kojemu se prodaju financijski instrumenti. Ovi financijski instrumenti mogu biti:

-

kratkoroni, kao to je trite novca, i dugoroni, kao to je trite kapitala. Instrumenti na financijskom tritu mogu biti u obliku depozitnih i kreditnih odnosa, ili u obliku vrijednosnica.

Stoga evo definicije trite novca (money market loans): to su takva trita na kojemu banke i drugi subjekti financijske industrije (financial industry) jedni od drugih kupuju i prodaju novac i kratkorone financijske instrumente (money market papers), u izuzetno kratkim rokovima: za jedan dan ili preko noi, na nekoliko dana ili tjedan dana. No, nekada rok moe iznositi i do mjesec dana ili iznimno i vie mjeseci, maksimalno do godine dana. U te instrumente ubrajamo kratkorone korporacijske obveznice, devize te financijske izvedenice koje se oslanjaju na te derivate. Ovo trite kontinuirano opskrbljuje banke likvidnim sredstvima u svrhu plaanja njihovih komitenata. Na ovom tritu trguje se likvidnim rezervama banaka kod centralne banke. Najlikvidnije rezerve banaka se prodaju izravno na trite, koje je poznato pod nazivnom meubankarsko trite, koje je najvei i najlikvidniji segment deviznog trita. Danas je posebno znaajno tzv. Eurotrite. spot transakcije su one transakcije koje se ugovaraju danas, kada slijedi i isporuka, tj. poravnanje. Dodue, transakcija se moe zavriti najdalje za dva poslovna dana.

Tzv. forward transakcije su takve transakcije, gdje se cijene ugovaraju danas, a isporuka, tj. poravnanje e se dogoditi u budunosti. Odgoda moe biti od tjedan dana do godine dana. Tzv. dan namire a to je dan kada se mora namiriti potraivanje - unaprijed je poznat. Tzv. svop transakcije su prvenstveno vezane za valute. To su takve transakcije pri kojima se dogovara prodaja, ali i otkup iste valute u unaprijed preciziranog termina u budunosti. Ovdje treba posebice navesti tehniku poslovanja tzv. uzajamnih fondova (Mutual fund). Inae, ove novane institucije se nazivaju i money market funds, budui investiraju samo u dravne i korporacijske kratkorone vrijednosnice. Sada samo elimo podvui da ove navedene financijske institucije predstavljaju alternativu bankarskoj tednji i za ove uzajamne fondove je karakteristino to da obino plaaju vie nego to na uloge plaaju banke. S relativno velikim koliinama gotovine, znaajan su imbenik nacionalnog trita novca. to se tie trita kapitala tog drugog dijela financijskog trita - mogli bi ga definirati kao trite gdje se obavljaju transakcije dugoronog karaktera, dueg od godine dana. To su mjesta formiranja dugoronog kapitala. Sinonim za trite kapitala je: trite vrijednosnica ili burza. Ovo trite karakterizira, dakako, ponuda i tranja za vrijednosnicama. Zapravo, ponuda vrijednosnica ovisi o kompanijama, koje nastoje preko njihove emisije doi do potrebnih gotovinskih financijskih sredstava. Zapravo, ponuda ovisi o strategiji kompanije. Naime, u potrazi za financijskim sredstvima, kompanija se moe osloniti na: bankarske kredite, ili na tranju za njezinim vrijednosnicama.

U prvom sluaju dobivaju posrednike, kada novac prolazi od prvobitnog pozajmljivaa do krajnjeg uzajmljivaa. Kompanije su krajnji uzajmljivai, koji za to posrednitvo plaaju cijenu, koja se zove kamata. Od konca 1970.-ih godina kompanije se sve vie oslanjaju na emisiju vrijednosnica. Taj trend se naziva sekuritizacija, to dolazi od engleskog izraza: securities, to znai: vrijednosnice. Dodue, postoje trokovi izdavanja vrijednosnica, ali ti trokovi su iz godine u godinu sve nii. Jedan od glavnih razloga to je to tako je to je u ranijim razdobljima, vrijednosnica bila tiskana na skupom papiru u relativno skupoj intaglio tehnici, tj. u dubokotisku. U to doba, graveri su izraivali klieje za vrijednosnice, pa je sve to puno kotalo. Stoga su vrijednosnice zaista bile refleks svoje kompanije i svoje nominalne vrijednosti. No, ve odavno, ve nekoliko decenija vlasnici vrijednosnica se s tim svojim vlasnitvom sve manje susreu. Neki s njima fiziki ni ne raspolau, jer to nije neophodno. Nije neophodno, jer se vrijednosnice u pravilu odavno ne tiskaju i ne dijele kupcima. Kaemo: u pravilu, mada neke kompanije i dalje tiskaju svoje vrijednosnice. Dakle, prelo se na njihovo elektronsko manipuliranje. Tako npr. ako je netko kupio od prodavatelja odreeni broj vrijednosnica, transakcija se finalizira na nain da se s rauna prodavatelja iste elektronski prebace na raun kupca. Rock-pjeva David Bowie se prikljuio procesu sekuritizacije na nain da je 1997. emitirao vlastitu obveznicu (Bowie's Bond) koja kupcu nosi prihod na osnovu njegovih buduih zarada od 25 albuma koje je snimio do 1990. Idejni pokreta tog projekta je bankar David Pullman, koji je prvi doao na ideju da muzike note pretvori u banknote. Nadalje, trite kapitala se opet moe definirati i kao financijski prostor na kojemu su prisutna dugorona slobodna, odnosno raspoloiva financijska sredstva, koja se shodno tome i angairaju na dulji rok - kroz investicije. Trite vrijednosnica, je najznaajniji imbenik integralnog trita, te predstavlja ilu kucavicu svake nacionalne ekonomije, ali dakako i meunarodne ekonomije, jer je u pitanju trite investicionog kapitala na kojemu se bazira kako nacionalni, tako i meunarodni gospodarski razvoj. Glavni instrumenti ovog drugog segmenta financijskog trita je:

-

trite dionica (equity markets), i

trite dugoronih obveznica (bond markets).

4. Primarno ili emitivno i sekundarno financijsko trite Samo to trite kapitala, tj. trite vrijednosnica, bi mogli podijeliti na:

-

primarno ili emisiono trite, i sekundarno trite.

Primarno ili emisiono trite je ono trite na kojemu se vrijednosnice iznose prvi put. Vano je znati da se kupoprodaja na ovom primarnom tritu vri neposredno nakon to su vrijednosnice emitirane, tj. izdane i putene u promet. Dakle, izdavanje vrijednosnica i - njihov prvi otkup od strane kupca - predstavlja to primarno trite, uz napomenu da novani iznos koji se zaradi po tom naslovu u cijelosti i izravno prisvaja njihov izdavatelj, tj. kompanija koja ih je emitirala. Na ovom tritu se, dakle, prikupljaju gotovinska sredstva za dugorona financijska ulaganja, emitiranjem spomenutih instrumenata. Ta faza kojom komandiraju brokeri zove se: faza poetnog izdavanja novoemitiranih dionica (Initial Public Offering IPO). Primarno trite se razlikuje od jedne drave do druge. Ono zavisi: od ponude i tranje za novanim sredstvima, od tednje graana, razvijenosti financijskog mehanizma, stupnja upliva dravnog sektora, naina plasmana emitiranih vrijednosnica, ali i odnosa s tzv. bilateralnim kreditnim tritem.

-

-

Naime, bilateralno kreditno trite bi mogli definirati kao bankarsko trite koje konkurira primarnom ili emisionom tritu zbog toga to i ono nudi vlasnicima tednje mogunost plasmana, ak i po veoj cijeni kapitala kamati - od cijene koju je voljna platiti kompanija-izdavatelj kroz dividendu na dionicu ili kroz kamatu na obveznicu. Za sada samo usvojite injenicu da dionica donosi dividendu, a obveznica kamatu. Dakle, da zakljuimo: primarno trite kapitala je vezano za sveukupnu ponudu vrijednosnica na razini kompanija koje su ih izdale, pa sada ekaju ulagatelje da se pojave s gotovinskim iznosima. Kupnjom vrijednosnica novac se transformira u investicijski kapital. Ta transformacija novca u kapital, ponovimo, dogaa se uvijek onda kada ga vlasnik ulae, s ciljem zarade, tj. oekivane oplodnje. No, stvarna transformacija novca u kapital se dogaa uvijek onda kada se novac ulae u proizvodnju robe ili usluga. Kupnjom vrijednosnica u svrhu pekuliranja, novac se, dodue, takoer pretvara u kapital. Kapital za pekulacije - a ne za proizvodnju robe ili usluga. Naime, istinski investitor ulae najveim dijelom preko burze u dionice konkretne kompanije i to dugorono, kako bi upravljao tom kompanijom i tako doprinio rastu kompanije, te u konanici oplodio uloeni novac i postao bogat. U ovom trenutku u analizi ne razraujemo krucijalnu i pozitivnu ulogu pekulanata. To ostavljamo za kasnije. Ovdje bi samo napomenuli da sve velike svjetske burze raspolau u svojim prostorima i primarnim i sekundarnim tritem, gdje se i jedne i druge transakcije obavljaju jedna pored druge. No, esto, prodaja vrijednosnica na razini kompanija ne mora biti javna, to je glavna odlika burzovnih trita. Dakle, burzovna trita su javna trita. Dakle, sekundarno trite a sinonim za to su burze, odnosno burzovna trita - je ono trite na kojemu se kupuju, odnosno preprodaju ve ranije emitirane i prodane vrijednosnice s primarnog trita. To je organizirano trite vrijednosnica (stockmarket). Naziva se i trite vrijednosnicama iz druge ruke. Razlozi tome prvenstveno mogu biti:

-

preprodaja radi vie zarade, potreba za gotovinskim sredstvima, jer je likvidnost velika, te

-

zamjena za neku drugu profitabilniju vrijednosnicu. Ovdje na burzama dionica zapoinje svoj nezavisni ivot.

5. Dva osnovna trita vrijednosnica Postoje dva osnovna trita vrijednosnica ovoga tipa, a to su: - trgovanje preko altera, to je uostalom ve spomenuto kao pojam,i - trgovanje preko tzv. klasine burze. Trgovanje vrijednosnicama preko altera (over-the-counter-stock market - OTC) je trite, koje je daleko obimnije od klasinog burzovnog trita. Svi poslovi trgovanja na ovom tritu poinju i zavravaju bez fizikog prisustva kupaca ili prodavatelja. Sve do nedavno, ovdje su kotirali manji gospodarski subjekti koji su emitirali svoje vrijednosnice. U Sjedinjenim Dravama do 1939. nije bilo zakonski regulirano ovo trite. Tek Zakonom Melony, koji je amandirao Zakon o burzama (Securities Exchange Act) iz 1934., omogueno je stvaranje Nacionalne udruge dilera vrijednosnicama (National Association of Securities Dealers - NASD). Stvaranjem ovoga tijela, stvorene su pretpostavke za nastanak trgovanja preko altera. Najvaniji segment ovog trita u Sjedinjenim Dravama je ve ranije spominjani NASDAQ. Na nekim burzama postoji i tzv. neslubeno trite. Na tom tritu se trguje onim vrijednosnicama koje nisu stekle pravo da se s njima slubeno trguje, budui nisu mogle ispuniti uvjete koje burza postavlja da bi omoguila kotaciju. To neslubeno trite se odvija u sporednim prostorijama, ali i na hodnicima burze. Naime, to je takvo trgovanje, gdje brokeri sjedei pred zaslonima svojih kompjutora kupuju ili prodaju vrijednosnice, bez silne buke i velike galame koja karakterizira podij za trgovanje svake klasine burze. Dakle, kada sekundarno trite nije organizirano na jednom mjestu, nego se preprodaja vri na vie mjesta, npr. u vie banaka preko njihovih altera, ili pak u izravnom telefonskom i elektronikom kontaktu brokera i investitora - onda takva trita nazivamo preko altera. Dakle, trite preko altera je specifino trite. Karakterizira ga to to je stupanj kapitalizacije kompanija koje se pojavljuju na ovim tritima manji od onih na klasinom burzovnom tritu. Jasno vam je: na ovim drugim burzama, tj. na klasinim burzama nadmeu se neusporedivo kapitalno snanije kompanije. Takoer, ulaganje je rizinije u efekte s trita preko altera. Europska komisija je 1. sijenja 2005. slubeno otvorila novo i u povijesti originalno i jedinstveno trite, a to je trite emisijskim kvotama tzv. staklenikim plinovima. Inae, smatra se da su ovi plinovi glavni krivac klimatskih promjena, odnosno globalnog zatopljenja. Nakon sijenja 2005. poelo se ovim novim burzovnim produktom intenzivno trgovati preko altera. ( kyoto protokol). Trgovanje posredstvom klasino institucionalizirane burze je drugo trite vrijednosnica. Ta trita se nazivaju i ureenim javnim tritima. No, zbog suvremene elektronike, koja jo od poetka 1980.-ih godina presudno utjee na burzovno poslovanje, trgovanje na tim tritima odvija se na dva naina i to:

-

na tzv. klasini nain, gdje na podiju burze po pravilima koji su unaprijed poznati, dolazi do sueljavanja ponude i tranje za vrijednosnicama, i na suvremeniji nain, koji se nazva elektronski nain (on-line), budui da se ono odvija preko raunalnog sustava ureenog javnog trita. Naime, posredstvom raunala, tj. terminala, na radnom stolu brokeri i trgovci unose naloge za kupnju, odnosno prodaju vrijednosnica. Takoer moemo rei da na ovom tritu kotiraju kompanije koje su se kao kapitalno snani subjekti - kvalificirali za to na nain da su ispunili visoke uvjete kotacije. Upravo to - jo uvijek - razlikuje ove burze od trgovanja preko altera.

No, i jedan i drugi segment ureenih javnih trita se naziva i sekundarnim tritem. Na ovim tritima stalno se emitiraju podaci o kretanju teajeva vrijednosnica. To su iznimno vani podaci, obzirom da su pokazatelj stanja i kretanja u cjelokupnom nacionalnom gospodarstvu. Ako burza stoji dobro, dobro stoji itavo nacionalno gospodarstvo. Inae, teajevi vrijednosnica su krucijalni kako za njihovog posjednika, tako isto su krucijalan indikator i za sve one potencijalne kupce i prodavatelje koji upravo ele kupiti ili prodati. Teajevi su kljuni i za kreatore gospodarske i razvojne politike. Jednom

rijeju, teajevi vrijednosnica odreuju kompletan gospodarski i politiki ivot. No, sada da podsjetimo na definiciju teajeva. To su, zapravo, cijene po kojima se odreenog dana tre, tj. kupuju ili prodaju vrijednosnice, tj. efekti na burzama. 6. Obraunska ustanova: prijeboj i namira Na svakoj burzi djeluje tzv. obraunska ustanova (Clearing House), koja je mozak svake burze. Za ove ustanove se kae da su kupci za sve prodavatelje i prodavatelji za sve kupce. Zapravo, obraunska ustanova nastupa kao trei faktor, nalazei se izmeu kupaca i prodavatelja. Zahvaljujui njoj, kupac ne stupa u izravan poslovni kontakt s prodavateljem i obrnuto, prodavatelj ne stupa u izravan poslovni odnos s kupcem. Stoga, moemo rei da je obraunska ustanova servis i jednih i drugih. Kod ove ustanove svi ulagatelji imaju svoje raune, posredstvom kojega se vre obrauni. Ustanova provodi proces obrauna, odnosno prijeboj (clearing), odnosno namira (settlement). Pod prijebojem se predstavlja razvrstavanje transakcija, dok namira oznaava prijenos vlasnitva vrijednosnica, kao i plaanje kupljenih vrijednosnica na nain da se prebacuju novana sredstva s rauna kupca na raun prodavatelja. Ovaj postupak namire se providi nakon postupka prijeboja. Ve je reeno da je dan namire unaprijed poznat. Tri su temeljna razloga postojanja ovih ustanova, i to:

-

odrava likvidnost trita, budui da se zauzete pozicije mogu ponititi jednostavnim zauzimanjem suprotne pozicije za istu vrijednosnicu, to e biti naknadno detaljnije objanjeno, ukoliko doe do fizike isporuke predmeta trgovanja, taj postupak je neusporedivo laki ukoliko je obraunska ustanova suprotna strana, i ukoliko iz bilo kojih razloga jedna od strana ugovornica ne ispuni svoju obvezu, ispunjenje ugovora preuzima obraunska ustanova. Faktiki, ona garantira ispunjenje preuzete obveze u svakom pojedinom sluaju.

Ustanova predstavlja mjesto deponiranja vrijednosnica, te se esto dogaa da kod kupoprodaje istih, ove ne naputaju prostor obraunske ustanove, ve se samo knjienjem prebacuju s jednog na drugi raun. Tako je i s novcem, pa nakon zavrenog trgovanja u pravilu za najvie pola sata, investitori znaju koliko im je novca manje na raunu ako su trgovali loe, ili koliko im je novca vie, ako su trgovali dobro. Taj postupak se jo naziva i tradechecking. Dakle, saldo dugovanja i potraivanja za svoje klijente radi obraunska ustanova, koja za tu uslugu od svojih klijenata, dakako, prima proviziju. Neke obraunske ustanove su samostalna dionika drutva, dok druge djeluju u sastavu burze.

7. Pet skupina burzovnih aktivista Moemo rei da burzovni prostori poznaju pet skupina burzovnih aktivista. Ovdje je od sekundarne vanosti da li ulau svoj li tui novac. To su:

-

Investitori par exellence, pekulanti, tzv. ziherai, poduzetnici, i tedie.

Prvi su, zapravo, istinski investitori, koji kupujui dionice - kupuju dio kompanije. Oni ulau novac u kompanije koje prave profit. Ustvari, oni na burzi ne kupuju dionice-radi-dionica, oni kupuju dionice da

bi doli u posjed dijela kompaniju. Ukoliko posjeduju vie dionica, posjeduju i vei dio kompanije. Pored toga, vie dionica omoguava vei utjecaj na upravu tog dionikog drutva. Investitor koji posjeduje kontrolni ili veinski paket dionica ima kljunu ulogu. Stalno dre svoje vrijednosnice, ne elei ih prodati ak i kada se njihova cijena drastino poveala. Drugi, tj. pekulanti su oni koji ulau svoj novac u kompanije, tj. u njihove dionice koje ne prave profit. Upravo oni ulau novac u kupnju dionica-radi-dionica. U pravilu oni ulau u rizine kompanije, izlaui se velikom riziku. Oekuju da e im se rizik veoma brzo isplatiti i donijeti velike zarade. Trguju na nain da promatraju kratkorono kretanje cijena i prema tome se odreuju. Njih ne interesira minimiziranje rizika, Njih interesira zarada u kratkom roku, a taj rok je: minut, sat, dan, najvie mjesec dana. pekulanti su po znaenju na prvom mjestu iz razloga to su najbrojniji, i vjerovali ili ne, za burzovno poslovanje najvaniji. Trei, sada ih nazovimo tzv. ziheraima, su oni ulagai u pravilu svoga novca - koji ga ulau u vrijednosnice, tj. dionice i obveznice, na nain da se pri tome osiguravaju od eventualnog gubitka i pri tome koriste sloene strategije zatite. etvrti, tj. poduzetnici su oni koji ulau svoj novac, stvarajui ili kupujui itava poduzea, odnosno kompanije koje prave profit. To rade najee kupujui cijeli business, na nain da gotovinom: - isplate biveg vlasnika, i - kupe sve dionice tog gospodarskog subjekta. Peti, tj. tedie su oni burzovni aktivisti koji ulau svoj novac iskljuivo u obveznice, oekujui oplodnju uloenog novca preko kamata koje plaaju izdavatelji. Ne ulau novac u banku, jer je ulaganje u obveznice isplativije. Ipak, kaimo da je esto veoma tanana razlika meu ulagateljima. esto se kolokvijalno svi nazivaju investitorima, to je vremenom postao sinonim za sve one ulagatelje koji svoja sredstva ulau na burzu. esto se kolokvijalno svi nazivaju i trgovcima, budui da izravno ili neizravno trguju na podijima burzi. 8. Investitori, bikovi i medvjedi na burzi Bikovi i medvjedi. I odmah da kaemo da su, zapravo, bikovi i medvjedi dvije stranke u burzovnom procesu. No, faktiki taj proces je proces pekulacije. Dakle, u pitanju su pekulanti, koji se svojim aktivizmom, odnosno postupcima na burzi svrstavaju u jedne ili druge. U bikove ili medvjede. Naime, kupuju li se efekti iz razloga oekivanja porasta ili pada teajeva, moemo govoriti o poslovanju a la hausse ili a la baisse. Stara je burzovna izreka: Ako si dug ti si bik, ako si kratak onda si medvjed. Prema tome, poinjemo od bikova. Ova vrsta burzovnih igraa naziva se hosistima, a izraz dolazi od francuske rijei: hausse, u prijevodu: porast, skakanje. Znamo ve da se u anglo-saksonskoj terminologiji ovi pekulanti nazivaju bikovima (bulls), a izraz dolazi od naina kako bik ubija plijen, a to je da ga rogovima die iznad sebe. Zapravo, bikovi su uvjereni da e cijene nastaviti rasti, te kupuju vrijednosnice po trenutnoj trinoj cijeni, nadajui se da e iste nastaviti s uzlaznim trendom. Odreenog trenutka u budunosti, kada misle da cijene nee vie rasti, prodaju svoje efekte. I kao i u prirodi, tako i u poslovnom ivotu - a burze su arena gdje u ekonomskom smislu poslovni ljudi vode borbu na ivot i smrt netom koriteni izraz: ubija rtvu je realan. Dakle, oni oekuju porast teajeva, odnosno skok cijene odreene vrijednosnice, pa tada kupuju vrijednosnice. Bikovi su optimisti. Ako je vie ljudi koji ele kupiti, a manje ljudi koji ele prodati - to je trite bika (bull market). Dakle, ako su uvjeti na burzi dobri, ako cijene dionica rastu - to je vrijeme hosista. Ili, to je vrijeme bikova. Dakle, trite bika bi mogli definirati i kao optimistino trite. Ovo trite u sebi ima ugraenu tendenciju rasta: cijena, kamatnih stopa i teajeva predmeta burzovne trgovine. Na ovom tritu se pekulira s efektima koji e kasnije biti kupljeni po viim cijenama. U tom smislu, Erik Banks, strunjak za Wall Street jednom je kazao: 'Svatko moe biti junak na bikovskom tritu.' No, nakon toga dolazi trite medvjeda (bear market), kojega su odlike: odvratne dislokacije, bankroti, skandali, gubici, i promaaji koji vas neemu i ue.

I dakle, ve smo uli u posljednje podruje, a to je zona gdje vladaju medvjedi. Ovdje su glavni burzovni igrai, koji se zovu i besisti. Izraz dolazi od francuske rijei: baisse, to je u prijevodu: padanje cijena i teajeva. U anglo-saksonskoj terminologiji, ovi pekulanti se nazivaju bears. Izraz dolazi od navike medvjeda da plijen obara pod sebe. Oni koji prodaju vrijednosnice za buduu dostavu (for future delivery) u nadi da e cijene u meuvremenu pasti, zovu se, dakle, medvjedima. Medvjed, u ovom sluaju besist, naime, prodaje kupcu odreene efekte. No, on medvjed, te odreene efekte ne posjeduje. On ih je posudio - po dnevnoj cijeni, oekujui pad teajeva, tj. oekujui da e cijene padati i da e u novonastaloj situaciji moi te prodane efekte kupiti po nioj cijeni i vratiti ih odakle ih je posudio. 9. Preko burza kompanije ne stjeu novac nego ugled. Zato? Efektne burze imaju specijalnu zadau. Ta zadaa je da: omogue investitorima sudjelovanje u poslovnom uspjehu kompanije u koju su uloili svoju gotovinu, te da omogue kompanijama konstantnu mogunost emitiranja vrijednosnica na primarnom tritu, jer samo preko tog trita vre prodaju svojih vrijednosnica i nabavljaju potrebna gotovinska financijska sredstva. Stoga upamtimo: preko efektnih burzi kompanije ne stjeu novac, nego ugled (goodwill). Ako im se tre vrijednosnice na burzama, to znai da postoji tranja za njihovim vrijednosnicama. A ako postoji sadanja tranja za njihovim vrijednosnicama na burzi, znai da e postojati tranja i za njihovim buduim emisijama koje e prodavati za gotovinu na svome alteru, tj. na primarnom tritu. 10. Ekonomski i neekonomski imbenici koji utjeu na vrijednost vrijednosnica Na teaj na burzi utjeu dvije vrste imbenika, a to su: ekonomski, i neekonomski imbenici.

-

Ekonomski imbenici, koji utjeu na vrijednost vrijednosnica ovise o poslovanju odnosnog gospodarskog subjekta kojega predstavlja ta vrijednosnica. Konkretnije, imbenici ekonomske provenijencije su:

-

opa situacija i trend u nacionalnom gospodarstvu, koji opet ovisi o stanju nacionalne ekonomije, ali i od povjerenja prema toj ekonomiji, visine profita kojega ostvaruje ili kojega e ostvariti kompanija koja je emitirala dionice s kojima kotira na burzi. Dakako, na visinu cijene dionica presudno utjee i ukupno financijsko stanje kompanije, stope po kojoj kompanija biljei svoj rast ili pad, sposobnost kompanije da se u budunosti nosi u konkurentskoj utakmici sa svojim glavnim rivalima na nacionalnom i meunarodnom tritu, odnosa trenda potranje prema finalnom proizvodu te kompanije, kao i injenice da li e ta tranja ubudue rasti ili opadati, kamatne stope centralne banke, ali i trite alternativnih vrijednosnica, i stope oplodnje koju nudi kompanija koja je emitirala dionice, u odnosu na stopu oplodnje koju omoguuju ostale vrste vrijednosnica drugih emitenata.

-

-

imbenici neekonomske provenijencije koji utjeu na vrijednost vrijednosnica su one potencije u koje ubrajamo sve tzv. eksterne imbenike koji utjeu na visinu cijene koju je publika, puanstvo voljno

platiti za odreenu vrijednosnicu. To se odnosi na sve one psiholoke reakcije vlasnika novanih sredstava, koji su voljni mijenjati svoj novac, ili bolje: svoju tednju za ponuene vrijednosnice na burzi. Najsnanija potencija ove neekonomske provenijencije, koja potie ljude na ulaganje na burzu jesu glasine, koje imaju svoje uporite van sfere proizvodnje robe i/ili usluga. Glasine potiu ljude na ulaganje u vrijednosnice - kada veina to isto radi. No, glasine potiu ljude i na dezinvestiranje, takoer kada veina to radi. 11. Burze imaju anticipativni karakter. Zato? Burza ima i anticipativni karakter. Poznat je stav da burze predviaju tendencije. Naime, cijene vrijednosnica odraavaju procjene ulagatelja o buduim ekonomskim mikro i makro situacijama koje mogu presudno utjecati na cjelokupnu gospodarsku politiku, posebice na investicionu politiku. Ne zaboravimo jo neto: prosudbe i stereotipi ulagatelja stvaraju trendove koji mogu gospodarstvo usmjeriti u eljenom ili neeljenom pravcu. Navest emo primjer iz povijesti. Naime, Isaac Newton (1642.- 1727.), engleski fiziar, matematiar i astronom, izgubio je na Londonskoj efektnoj burzi veliki imetak, kada je uloio novac u kompaniju South Sea Company, koja je osnovana 1713. Naime, radilo se o kompaniji koja je dobila iskljuivo pravo trgovine s Junom Amerikom, no poslije je privlaila dioniare priom o projektu isuivanja Crvenog mora, kojemu se na dnu nalaze neiscrpne koliine zlata koje su, prema Bibliji, ostavili idovi kada su naputali Egipat. Pored ovog dionikog drutva, ubrzo je dolo do osnivanja brojnih dionikih drutava, tzv. mjehura od sapunice. Osnovala su se dionika drutva, to su kao svoj cilj naznaivala ostvarenja najfantastinijih zadataka, kao pronalaenje perpetuum mobile, pretvaranje morske vode u slatku, dobivanje srebra iz olova. I ve tada glasoviti I. Newton je nasjeo na slatkorjeivost Johna Blunta, nositelja projekta South Sea Company, kada je u ljeto 1719. kupio dionice navedene kompanije ija je vrijednost rasla od 120 u studenom 1719., na 1000 u kolovozu 1720., da bi se narednog mjeseca sve sruilo kao kula od karata. Dakako, zbog lanih obeanja o investicijama, pekulacijama, i zbog mutnih radnji na burzi. Slom je poznat pod nazivom Junomorski mjehur (South-Sea-Bubble). Nakon toga, ovaj velikan u povijesti svjetske znanosti, na temu: prosudbe ulagatelja na burzi, kazao je sljedee: Mogu na centimetar i na sekundu izraunati putanju nebeskih tijela, ali ne mogu izraunati kamo luda masa vodi teaj na burzi! Moramo znati da burza, recimo tako, najmanje voli nagle promjene. One obino znae - slom. 12. Vrste burza i trgovanje na burzama: ask, bid, cijena kupnje i cijena prodaje Prema vremenu kako su nastajale, to su: - burze dugoronog, tj. investicionog kapitala, koje, kako smo kazali, nazivamo efektnim burzama, uz napomenu da je po ovom pitanju kod nas najvei autoritet prof. Silvije Orsag, - robne burze, koje nazivamo i terminskim burzama, uz napomenu da je po ovom pitanju kod nas najvei autoritet prof. Ivo Andrijani,

-

valutne burze, gdje se trguje valutama, ali i financijskim instrumenatima (financials), kao to su financijski ugovori na kamatne stope i indekse, i burze usluga, od kojih su najpoznatije one koje su vezane za financijsko osiguranje, ali i osiguranje brodskog prostora i sl. Po ovom pitanju, kod nas je najvie dao prof. Ivo Andrijani. Inae, kriterij po kojemu moemo podijeliti burze, moe biti prema: vlasnitvu, predmetu trgovanja, i lokaciji.

Prema vlasnitvu, burze dijelimo na: neprofitne korporacije, profitne korporacije, dravne burze, i mjeovite burze.

-

Neprofitne korporacije su one burze koje su osnovane s ciljem da budu servis investitorima. Ovim burzama upravljaju njihovi lanovi. Takav su pravni okvir stvarale pojedine drave, koje su forsirale burze kao neprofitne organizacije. Profitne korporacije su one burze koje su osnovane s ciljem da svojim osnivaima omogue burzovno trgovanje, kao i zaradu po osnovu dijela vlasnitva nad burzom kao korporacijom. Ovakve burze su dionika drutva. No, vano je znati da se sve vie burzi u svijetu transformira iz neprofitnih u profitne organizacije. Tipina profitna korporacija je npr. Zagrebaka burza d.d., koja je osnovana 1991. Vidljivo je iz naslova, da je ta naa burza dioniko drutvo. Dravne burze su one burze koje su osnovane odlukom dravnog organa i novcem poreznih obveznika. Primjer je Efektne burze u Tirani (Bursa e Tiranes - BT), koju je 1996. osnovala Albanska banka u ime albanske vlade. Inae, to je prva takva burza u financijskoj povijesti Albanije. Konano, mjeovite burze su one u ije je osnivanje uloen privatni i javni kapital. Ovakve burze sreemo u Latinskoj Americi. Prema predmetu trgovanja, burze dijelimo na: specijalizirane, i ope ili univerzalne.

Specijalizirane burze su one burze na kojima se trguje specifinim artiklima. Primjer: to su efektne burze koje su u fokusu ove analize, gdje se trguje dionicama i obveznicama. Ope ili univerzalne burze su takva mjesta gdje se na jednom burzovnom prostoru trguje s vie artikala. Primjer za to su burze na kojima se na istom prostoru i u istom trenutku trguje: agrarnim proizvodima, plemenitim metalima, valutama, kamatnim stopama, indeksima, i obveznicama.

Dvije najznaajnije burze toga tipa su one u Chicagu, a to su: Chicaki trgovinski odbor i Chicaka trgovinska burza. Prema lokaciji, burze dijelimo na: lokalne, regionalne, i meunarodne burze.

Lokalne burze su one burze koje su vane samo za odreenu dravu, i nisu mjesta preko kojih investitori iz inozemstva ulau svoj novac u vrijednosnice s kojima se trguje. Primjer je Efektna burza u Tirani. To su za sada i Zagrebaka burza i Varadinska burza.

Regionalne burze su one burze koje su vane za skupinu drava koje pripadaju regiji, pa su mjesta preko kojih investitori iz drava regije ulau svoj novac u vrijednosnice s kojima se trguje. Primjer: Berlinska efektna burza, koja je od kljunog znaenja za Europu. Dobar je primjer i Mexika efektna burza. Meunarodne burze su one burze koje su vane za itav svijet, pa su mjesta preko kojih investitori iz itavog svijeta ulau svoj novac u vrijednosnice s kojima se trguje. Ove burze su mjesta gdje se formiraju svjetske cijene. Inae, najvie burzi djeluje u Sjedinjenim Dravama, 32, zatim slijede: Njemaka sa 17; Japan s 14; Australija i Rusija po 12, uz napomenu da od 1917. do 1992. na podruju Rusije, odnosno biveg SSSR-a nije postojala niti jedna burza. Zatim slijede Velika Britanija po 8, te Kina, Kanada i Brazil po 6 burzi. Hong Kong, koji ima oko est milijuna stanovnika, kako smo ve kazali, djeluje pet burzi. U brokerskom trgovanju, dvije su kategorije kljune, a to su Ask i Bid. Prva je najnia cijena koju broker trai od klijenta da plati za odreenu vrijednosnice. Druga je najvia cijena koju je broker spreman platiti za odreenu vrijednosnicu.

-

Oni koji ele kupiti izvikuju svoju cijenu kupnje (bid). To je najvia cijena po kojoj je potencijalni kupac vrijednosnice voljan kupiti. Engleska burzovna sintagma glasi: market bid (buy). Oni koji ele prodati, izvikuju svoju cijenu prodaje (ask). To je najnia cijena po kojoj je potencijalni prodavatelj voljan prodati vrijednosnice. Engleska burzovna sintagma glasi: market offer (sell). Ako u ovom kontekstu uzmemo u analizu brokera, cijena kupnje je najvia cijena koju je broker spreman platiti za odreenu vrijednosnicu. S druge strane, cijena prodaje je, meutim, najnia cijena koju je broker spreman platiti. Dakako, da on to radi u korist svoga klijenta. Zapravo, i cijena kupnje i cijena prodaja su mjera trine likvidnosti. to je ui taj tzv. raspon (spread ili straddle), vea je likvidnost trita. 13. Efektne burze New Yorka Na prvom mjestu po prometu u svijetu nalazi se Newyorka efektna burza. To je burza na kojoj bi da kotiraju sve kompanije i sve transnacionalne i multinacionalne korporacije. Dakako, na svakoj burzi postoji ogranieni broj lanova. Na Newyorkoj efektnoj burzi to je 1.366 lanova (seat-holders). Osim njih, pristup podiju za trgovanje ima i jo 50 lanova pojedinaca koji plaaju godinju lanarinu. Burzom upravlja Odbor direktora burze, a sastoji se od 21 lana. U Odbor ulazi deset lanova burze, dok ih je jedanaest lanova kooptirano izvana. Naime, ovi posljednji se izravno ne bave burzovnom trgovinom. Dakako, da i ovu burzu, kao i sve ostale burze u Sjedinjenim Dravama kontrolira Komisija za vrijednosnice u burzu vlade Sjedinjenih Drava. U pogledu naina pristizanja naloga na podij za trgovanje, ova burza omoguuje da nalozi stiu na dva naina. Prvi nain je onaj klasian, gdje je broker nezaobilazan. Drugi nain je elektronski.

-

U analizu ukljuimo i drugu ve spomenutu, ali neto manje znaajnu newyorku efektnu burzu, tj. Ameriku efektnu burzu, koja se niz godina kolokvijalno nazivala Kerb burza. Inae, ova burza ima polujavni status, to znai da se njezinim vlasnicima omoguava podjela dijela stvorenog profita. Naime, ova burza funkcionira kao korporacija. No, i jedna i druga newyorka burza prema njihovim statutima, djeluje u interesu investitora i to tako da je princip pravednosti i regularnosti podignut na najviu razinu. Ipak, ova burza je od manjeg znaenja od Newyorke efektne burze. Na njoj kotiraju manje kompanije, a preteito se trguje s obveznicama.

14. Efektna burza Londona Na drugom mjestu se nalazi drevna europska Londonska efektna burza. Na ovoj burzi se trguje sljedeim vrijednosnicama: dionicama, potvrdama o depozitu obveznicama.

Glavni motto ove burze je: Dictum meum pactum (Moja me rije obvezuje). To je bila prva burza na svijetu, koja je koristila tu izreku, nakon ega su brojne burze uinile isto. Burza ima Upravu i Savjet burze, koji bira predsjednika i dva potpredsjednika. Savjet ima u kompetenciji razliite poslove, kao to su: uvoenje novih vrijednosnica, organizacija trgovanja itd. Posjeduje regionalne administrativne centre u Belfastu, Birminghamu, Glasgowu, Leedsu i Manchesteru. U vlasnitvu je i Irske efektne burze (Irish Stock Exchange- ISE) u Dublinu. Nain poslovanja je slian nainu poslovanja Newyorke efektne burze. 15. Efektna burza Tokija Treu toku arobnog trokuta predstavlja Tokyjska efektna burza, koja se nalazi i na treem mjestu po vrijednosti trgovine u svijetu. Na ovoj burzi sve se vie trguje elektronski, tzv. Trgovakim sustavom kompjuterizirane podrke. Mjesto na Tokyjskoj efektnoj burzi se moe ostvariti na dva naina, i to: kupovinom na burzi, i kupovinom kompanije-lana burze.

Glavni organ burze je Odbor direktora, kojega ini jedanaest lanova. Od toga broja, est ih je iz redova pridruenih lanova, dok su dva lanovi burze. Nadalje, dva su direktori kompanija koje posluju na burzi, od kojih je jedan direktor za analitiku, a zadaa mu je da provjerava sigurnost trgovine vrijednosnicama. Drugi direktor Odbora uvijek mora biti pravnik. Na ovoj burzi trguje se i Tokijskim cjenovnim dionikim indeksom (Tokyo Stock Price Index TOPIX). To je indeks koji je sastavljen od dionica kojima se trguje u Prvoj sekciji burze. Indeks je pokazatelj svih promjena ukupnih trinih vrijednosti dionica na ovoj burzi. Inae, indeksi e biti posebna tema u desetoj glavi drugog dijela, gdje se navodi i indeks Nikkei, koji je slubeni indeks ove burze. Pored dionica najmonijih japanskih meunarodnih korporacija, na Tokyjskoj efektnoj burzi se trguje i terminskim i opcijskim ugovorima na obveznice vlade Japana.

16. Zagrebaka efektna burza ( seminarski )17.Vrste profesionalaca na burzi i posebna uloga specijalista

1. Dakle, burzovni posrednici su komisionari, tj. profesionalci koji zastupaju svoje klijente kodzakljuivanja burzovnih poslova. Ti burzovni posrednici se obvezuju da e po nalogu svoga komitenta izvriti ugovor u svoje ime, ali za raun svoga komitenta. Ovdje bi mogli definirati komitenta kao poslovnog ovjeka, naruitelja, koji svome komisionaru, brokeru, daje poslovne naloge. Burzovni posrednici, tj. brokeri su ovlatene osobe, koje posreduju izmeu zainteresiranih kupaca i prodavatelja vrijednosnica. Da bi postali to, moraju proi sloenu proceduru. Inae, ovi burzovni posrednici u svakoj dravi moraju poloiti dravni ispit, i moraju biti visoko moralne osobe. A da su visoko moralne osobe, burza prije razmatranja njihove molbe, provjerava njihov moralni bonitet. To radi i udruga komisionara, prije nego to mu/joj omogui polaganje ispita. Brokeri ne sklapaju ugovore, ve stranke dovode u vezu. Stoga ostaju izvan

odgovornosti za neizvrenje ugovora. Brokeri su, dakle, agenti koji izvravaju naloge za tree osobe.

2. Dileri (dealer), izraz dolazi iz engleskog jezika a znai: trgovac, djelitelj, a oznaava imesamostalnog trgovca koji kupuje i prodaje vrijednosnice na burzi. Dakle, dileri ne nastupaju kao burzovni posrednici, ve transakcije obavljaju za svoje ime i za svoj raun. Investitori, a najvie pekulanti, od dilera kupuju vrijednosnice. Specijaliziraju se za operacije na burzi samo s pojedinim vrijednosnicama, u nadi da e ih preprodati i zaraditi na razlici u cijeni. To je njihova znaajna funkcija, budui da odravaju likvidnost financijskog trita. I oni se nazivaju stvaraoci trita. Stoga, kao i u prethodnom sluaju, dileri se dijele na:

-

individualne dilere, i kolektivne dilere.

Kada su u pitanju kolektivni dileri, u nalogu za kupnju ili prodaju vrijednosnica na nacionalnom tritu, u pravilu moraju odgovoriti na pitanje: da li firma angaman ima u svojstvu dilera ili brokera? esto je jedna te ista firma registrirana i za jedne i druge poslove, ali ih ne smije obavljati istovremeno. To se postie upisom u ve spomenutom burzovnom nalogu, a sve u cilju izbjegavanja malverzacije na tom nacionalnom tritu. Dakle, dileri vrijednosnica mogu biti i brokerske kue. One su to uvijek onda kada izravno i iz svoga portfelja prodaju komitentima.

3. Doberi (Jobberi) su burzovni prekupci jer i oni kupuju i prodaju vrijednosnice. Naime, doberebi mogli definirati kao djelatnike na burzi koji kupuju velike koliine efekata, i preprodaju ih brokerima, a ne krajnjim korisnicima. Imaju slinu poziciju kao i dileri. Zapravo, i oni su slobodni i samostalni trgovci. To znai da kupoprodaje obavljaju u svoje ime i za svoj raun, a zaradu ostvaruju na razlici u cijeni. Preteito posluju samo meusobno, tj. samo s drugim doberima. Naime, u potrazi za odreenim vrijednosnicama, obraaju se ovima, tj. drugim doberima, budui da je njihova zadaa da u svome portfelju dre najaktivnije vrijednosnice, tj. vrijednosnice s kojima se najvie trguje. Ukoliko doberu odgovara teaj vrijednosnica koje su u posjedu drugog dobera, sklapa se posao. Potom nastupaju prema brokerima, koji od njih trae da im prodaju odreene vrijednosnice. Zapravo, doberova korisna funkcija se sastoji u tome to zainteresirani kupci, odnosno prodavatelji, mogu lake pronai drugu stranu i zakljuiti kupoprodaju, to pogodno utjee na funkcioniranje ovog segmenta trita kapitala.

4.

Arbitraeri su profesionalci koji kupuju i prodaju vrijednosnice na razliitim domaim i inozemnim tritima, u nastojanju da zarade na teajnim razlikama koje postoje meu razliitim tritima. Tipian arbitraer kupuje sve dionice neke kompanije koja kotira na nekoj meunarodno vanoj burzi. Potom dionice reorganizira, tj. prepakira u recimo, tri posebna bloka. Jedan dio eli prodati pekulantu npr. u Singapuru, drugi institucionalnom investitoru u Sjedinjenim Dravama, a trei e pokuati plasirati na Londonskoj efektnoj burzi. Postoji i internacionalna arbitraa, gdje se iskoriuju razlike u teajevima meu burzama dviju ili vie drava.

Ako smo objasnili poziciju profesionalaca na burzama, ostaje nam da objasnimo specijalnu ulogu specijalista na podiju burzi. Zapravo, specijalisti su poseban tip burzovnih posrednika. Predstavljaju itav tzv. specijalistiki sustav. Specijalisti, ustvari, igraju i aktivnu i pasivnu ulogu na burzi. Aktivnu ulogu imaju kada se pojavljuju kao kupci, a pasivnu kada se pojavljuju kao prodavatelji. Pojavili se sasvim sluajno na kraju 19. stoljea, kada je jedan lan Newyorke efektne burze slomio nogu. U nemogunosti da hoda po podiju burze sa slomljenom nogom, sjeo je kod terminala, koji je bio veoma aktivno mjesto za trgovanje. Smatra se da je specijalist koji je kombinacija i brokera i dilera najznaajnija osoba na podiju za trgovanje. Njegova je zadaa da provede u djelo proces aukcije. Specijalist e stvarno izvriti trgovinu i informirat e brokera na podiju o konanoj cijeni po kojoj je trgovina obavljena. Specijalisti se koncentriraju na kupovinu ili prodaju samo jednog tipa vrijednosnica. Na burzama u Wall Streetu specijalist nastupa kao dio tzv. specijalistike jedinice. Specijalistika jedinica se esto sastoji od dva do pet lanova burze, koji su u tu udrugu uloili i svoja financijska sredstva. Na Newyorkoj efektnoj burzi specijalisti koji su brojni i djeluju u preko 60 specijalistikih brokerskih kua imaju nekoliko funkcija. To su:

(i) aukcionerska: poetkom svakog radnog dana na toj burzi, specijalisti definiraju trinu cijenu za svaki efekt s kojim trguju. Kriterij za taj postupak je oekivan odnos ponude i tranje. Tijekom trgovanja oni imaju ulogu aukcionera. (ii) agentna: za sve naloge koji se distribuiraju elektronikim putem, specijalist je i agent. On je to i za naloge s posebnim instrukcijama za izvrenje. (iii) katalistika: specijalisti odravaju optimalan tijek trgovanja i to s minimalnim pomacima u cijeni efekata, kako bi se izbjegle oscilacije u cijenama efekata i umanjili eventualni gubici ulagatelja. (iv) brokerska: ako se dogodi da ima u jednom trenutku vie naloga ili za kupnju ili za prodaju, specijalisti se pojavljuju kao brokeri, i pri tome koriste svoja vlastita financijska sredstva kako bi kupili ili prodali, te na taj nain uravnoteili situaciju izmeu ponude i tranje odreenog efekta ija je cijena snano oscilirala. 18. Brokeri i brokerske kue Na Newyorkoj efektnoj burzi, trgovci profesionalci se dijele na:

-

brokere brokerskih kua (house broker), i

- neovisne brokere. Prvi su zaposlenici brokerskih kua, koje su lanovi burze, a drugi su brokeri koji rade samostalno, no u pravilu rade s institucionalnim investitorima i tzv. javnim klijentima. Ali, kada govorimo o posrednicima uope, dijelimo ih u nekoliko grupa. Na prvom mjestu su, naravno, brokeri. Njihova izuzetna uloga ve je zapaena. Faktiki, brokeri su stvaratelji ili kreatori trita. Zovu se tako jer su spremni kupovati i prodavati vrijednosnice odreene kompanije, te za njih stvarati trite. Uzgred, ima vie vrsta brokera koji rade u tercijarnom sektoru, kao to su brokeri u sektoru osiguranja, nekretnina, detaljistike prodaje itd. Ali, nas, dakako, iskljuivo interesiraju burzovni brokeri. Oni su, naime, samostalni trgovci bez trajnog ugovornog odnosa. Na privatnim burzama u pravilu su lanovi burze i imaju iskljuivo pravo posredovanja u poslovima za svoje komitente. Brokeri ne sklapaju ugovore, ve stranke dovode u vezu. Stoga ostaju izvan odgovornosti za neizvrenje ugovora. Brokeri su, dakle, agenti koji izvravaju naloge za tree osobe. Te osobe, tj. klijenti moraju kod brokera otvoriti raun. No, ako se trebamo opredijeliti za one koji su najkorisniji burzovnom procesu, kazali bi da su to kolektivni brokeri. Pod tim pojmom se prvenstveno podrazumijevaju efektne banke (stockbrokers). To su itavi kolektivi, mone financijske institucije, koje u pravilu posluju s institucijama i kompanijama, a lanice su burze. Dakle, govorimo, zapravo, o tzv. investicionom bankarstvu, koje pored poslova savjetovanja i posrednitva kod kupovine ili prodaje vrijednosnica, daje garancije o kreditnoj sposobnosti kupaca u poslu u kojemu posreduju. Znate ve, to posredovanje im je raison d'etre. Za ovo naplauju tzv. Delcredere proviziju. Pored toga, vre i druge usluge za svoje komitente. Te usluge se odnose na:

-

savjetovanje gdje i kada ulagati novac, voenje komitentovih rauna, pruanje informacija koje su kljune za industriju investiranja (investment industry), te

-

primanje i dranje tzv. rauna tree vrste, tj. marnih rauna, u emu je njihova izuzetno vana uloga. 19. Kako pekulanti pekuliraju dvije temeljne izreke Burzovni profiteri, tj. pekulanti koji sklapaju poslove na burzama nikada nemaju za cilj zadrati predmet transakcije. Dakle, ukoliko su npr. kupili odreenu dionicu ili obveznicu, jedini cilj transakcije je preprodaja. Promjena cijena u vlastitu korist, glavna je elja svakog pekulanta.

Postoji najmanje pet modela pekulacije, od kojih su dva modela najpopularnija i najpoznatija. To su model: rasta cijena, i pada cijena.

pekulacija na rast cijena nije vam nepoznanica. Naime, pekulant kao uostalom i svaki drugi trgovac - kupuje kada mu se ini da je teaj nizak i da e teaj nastaviti rasti. U burzovnoj terminologiji svi oni koji inae kupuju, odnosno, svi oni koji ponu svoju burzovnu aktivnost kupnjom su dugaki. Dakle, to je situacija kada koliina te dionice pored budue najave kupnje istih premauje njihovu buduu, eljenu, odnosno najavljenu prodaju. Ova bi se pozicija mogla definirati kao pozicija-termin, u kojemu je pekulant vrijednosnice kupio, s tim da se nada da e cijene kupljene vrijednosnice ii gore, kada e ih prodati i zaraditi profit na razlici u cijeni. U pravilu, cijena vrijednosnice se moe poveavati zbog tri razloga i to: fundamentalne vrijednosti vrijednosnice, zbog potranje za tom vrijednosnicom na burzi, i zbog ope konjunkture na burzi.

Ve ste usvojili stav da su ovi pekulanti bikovi. Ili: da su bikovski raspoloeni. pekulacija se obavlja po Prvoj fundamentalnoj maksimi burzovne trgovine, a ta je: Kupiti jeftino, a prodati skupo. Druga je pria o pekulaciji na pad cijena, to smo ve spominjali. Dakle, to je postupak za koji se smatra da je viestruko rizian. Naziva se i praznom prodajom, ili prodajom na kratko. Zapravo, u pitanje je klaenjem na pad cijena. U ovom sluaju moe se zaraditi, ali empirijski podaci govore da je vie onih koji izgube novac koristei pekulaciju na pad cijena. No, ipak se nakratko vratimo prethodnom primjeru. Naime, ako je prethodni pekulant bio dugaak, mora da je netko drugi u toj istoj vrijednosnici na toj istoj burzi bio kratak (short). Zapravo, pekulanti se stalno nalaze na relaciji: biti dugaak biti kratak. A to je to biti kratak? Zapravo, biti kratak znai da je pekulantova inicijalna pozicija: prodaja. Dakle, ako je on prvo prodao, njegova inicijalna pozicija je prodaja. To se zove i otvaranje pozicije prodaja. Da utvrdimo: taj pekulantov postupak na anglo-saksonskim burzama se naziva kratka prodaja (selling short), a on je kratki prodavatelj (short seller). pekulant je, dakle, kratak prema burzi. Stoga bi definirali kratku poziciju. To je, zapravo, situacija prodaje vrijednosnica u trenutku kada ih pekulantprodavatelj faktiki ne posjeduje. I kako smo ve kazali: oni prodaju posuene vrijednosnice za buduu dostavu u nadi da e cijene u meuvremenu pasti . . To znai da ih pekulant mora kupiti u bliskoj perspektivi, i isporuiti kupcu. On, kratki prodavatelj oekuje pad cijena. Oekuje i profit na razlici od prodaje kupcu po vioj cijeni u sadanjosti, a kupnje istih vrijednosnica u istom broju u bliskoj budunosti po nioj cijeni. Namirujui sklopljeni posao, nada se profitiranju. Znate ve da su ovi pekulanti medvjedi. Ili: oni su medvjee raspoloeni. Dakle, pekulante na burzovnu aktivnost posebno tjera Druga fundamentalna maksima burzovne trgovine, a ta je: Prodati skupo, a kupiti jeftino. 20. Vrsta naredba i njihova realizacija Dakle, naredbe izdaju ulagatelji, a izvravaju ih na burzi njihovi komisionari, tj. brokeri. Taj odnos mora biti besprijekoran, to znai da broker mora postupiti onako kako mu njegov komitent naredi. Da ne bi moglo doi do varanja, na burzama se komunikacija izmeu njih tonski snima, kako bi se koristio i tonski zapis, ukoliko bi eventualno dolo do spora izmeu jednih i drugih. Kada govorimo o vrstama naredbi (order), moramo naglasiti da se sve naredbe mogu podijeliti u dvije osnovne kategorije i to u:

-

kupi naredbe, i prodaj naredbe. naredbe u kojima se precizira vrijeme, naredbe u kojima se precizira cijena, i sloene naredbe.

-

U okviru toga, sve naredbe se dijele na:

to se tie realizacije naredbi, postupak je slijedei: kada ulagatelj eli kupiti ili prodati vrijednosnicu, on to ini na nain da angaira jednog od lanova burze, koji postaje njegov komisionar. Ovaj komisionar se negdje naziva i agentom. U tom smislu postoje naredbe koje ulagatelj izdaje svome komisionaru, a komisionar ih je obvezan realizirati na podiju burze. No, prije toga treba rei da svaki onaj koji eli kupiti ili prodati vrijednosnice koje kotiraju na burzi, mora odabrati svoga brokera kod kojega treba otvoriti marni raun. U tom sluaju, ulagatelj polae gotovinska sredstva u visini transakcija koje misli poduzimati, dakako, uz pomo brokera koji e kupovati vrijednosnice na podiju burze. 21. Zatita od pada i rasta cijena

22. Burzovne strategije: Fundamentalisti . Devet indikatora endogenog podruja u fokusu je: pronai optimalnu strategiju. Ili tonije reeno: u fokusu je odabir jedne od dvije glavne strategije. I po svemu sudei, izgleda da je to izuzetno teka zadaa. Naime, prva strategija osnovicu promjena cijena vrijednosnica trai u temeljnim elementima samih kompanija (fundamentals) koje su emitirale te vrijednosnice. Smatraju da su promjene cijena vrijednosnica u izravnoj korelaciji s tzv. korporativnim sposobnostima, odnosno sposobnostima njihovoga vodstva da se nosi s tritem (office politics). Pored toga, smatra se da su promjene cijena njihovih vrijednosnica u izravnoj korelaciji s mjerama ekonomske i razvojne politike, odnosno s gospodarskim ciklusima (market cycles) drave gdje se sve to odigrava. Nadalje, ova strategija uzima u obzir i globalne odnose na meunarodnom planu, koji mogu dovesti do fluktuacije cijena finalnih proizvoda na nacionalnoj razini, to se upravno proporcionalno odraava i na cijenu vrijednosnica odnosne kompanije. Naprosto, za ove investitore moemo rei da analiziraju sve imbenike koji utjeu ili mogu utjecati na budue odnose ponude i tranje, to odreuje cijene vrijednosnica. Ova prva strategija se naziva fundamentalna analiza. Nju koriste tzv. fundamentalni analitiari, kolokvijalno zvani fundamentalisti. Fundamentalisti su, zapravo, oni analitiari koji u fokusu svoga aktivizma imaju dva podruja: - prvo nazovimo endogeno, a - drugo egzogeno podruje. Pod endogenim podrujem podrazumijevamo strukturu same kompanije, tj. dionikog drutva koje je izdalo vrijednosnice. Pri tome analiziraju financije kompanije, tijekove prodaje, kao i profite. Pod egzogenim podrujem podrazumijeva se nacionalno okruenje u kojemu djeluje kompanija. Tu se prvenstveno misli na sektorsku poziciju kompanije. Pod tim se podrazumijeva perspektiva sektora, odnosno grane u tom sektoru. No, kada je u pitanju endogeno podruje, fundamentalisti analiziraju indikatore, a meu njima najpopularniji su:

(i)

Procjena tzv. goodwilla.

(ii)

Procjena budue dividende na dionicu kompanije Prinos ili rendita (yield ili yld) po dionici. To je godinji prihod od dividendi ili kamata. Stopa isplate dividende (Dividend-payout Ratio). To je postotak prihoda kompanije koji se isplauje dioniarima na ime dividende u gotovini. Iznos zaduenosti kompanije (Debt-equity Ratio) je odnos zaduenosti kompanije izraen kao postotak njezinog vlasnikog udjela, tj. glavnice. Odnos cijene i dobitka (Price-earnings Ratio P/E Ratio) je financijsko-analitiki pokazatelj odnosa trine cijene dionice i zarade po dionici, obino u posljednjih dvanaest mjeseci. Odnosa cijena i prodaje (Price to Ssales Rratio PRS) je sljedei indikator, koji ima, zapravo, zadau procjene kompanije. Odnos trine cijene kompanije i knjigovodstvene vrijednosti (Price to Book Ratio PBR) je sljedei indikator valorizacije. Ovim odnosom se usporeuje trina vrijednost kompanije s knjigovodstvenom vrijednou Stopa povrata na dioniki kapital (Return On Shareholders Equity RSE)

(iii) (iv) (v)

(vi)

(vii) (viii)

(ix)

23. Fundamentalisti moraju poznavati jo najmanje sedam tema. Koje su to ? Kada je u pitanju egzogeno podruje, fundamentalisti analiziraju indikatore koji se odnose na makroekonomsku politiku. 1. U fokusu je monetarna i fiskalna politika. Istrauje se kako savezna vlada tretira odnosnu industriju. Tko lobira za njezine interese kod donoenja novih propisa, i kako e se novi porezni sustav odraziti na rast te industrije.

2. restriktivna praksa smanjuje dividende. No, smanjuje ova praksa i iznos gotovine (cashflow) kada kompanija emitira nove vrijednosnice. Naime, tada iz navedenih razloga ne moe za svoje dionice postii poeljnu cijenu. Naprosto, dio potencijalnih investitora dionice ne eli. To znai da e zaraditi manji iznos, a manji iznos znai manja ulaganja u reprodukciju, a manja reprodukcija znai manje dividende, i tako sve u krug. ( primjer Nike ) 3. u fokusu ove analize je i konkurencija i njezini kapaciteti, kao, logino, i prosperibilnost konkurentske kompanije. Takoer, istrauje se i da li je odreena kompanija usmjerena samo prema nacionalnom tritu ili ima supsidijarne jedinice u inozemstvu. Ako ima, analizira se u kojoj dravi/dravama, te da li su to demokratske, tranzicijske ili nedemokratske drave. Ovo posljednje je vano, jer u nedemokratskim dravama nita nije sigurno, nadasve nisu sigurne investicije. Naime, dogaalo se da je zbog neekonomskog, politikog razloga - a zbog podmiivanja dravnih dunosnika nedemokratske drave od strane konkurentske kompanije - bankrotirala supsidijarna jedinica u treoj dravi. 4. Gotovo da svi moderni fundamentalisti poznaju ekonomsku teoriju i koriste je u svojim analizama. Posebno u onom dijelu kada teoretiari pokuavaju otkriti razloge fluktuacija cijena dionica.

5. Cijena valute na deviznom tritu je takoer izuzetno vana.

6. Uvaava se i teorija uinkovitih trita. Naime, u fokusu ove teorije su nove poslovneinformacije, koje se brzo povezuju s poslovanjem na burzama i trenutno ugrauju u trine cijene od strane trinih sudionika. To znai da e informacija da je neka kompanija pronala neki znaajnu inovaciju, kao to je to bilo s velikom amerikom farmaceutskim korporacijom Pfizer Inc., kada se proulo da je pronala Viagru . 7. Fundamentalisti posebnu pozornost posveuju poslovnim ciklusima kompanija. Prije i za vrijeme rasta poslovnih ciklusa kompanija, cijene dionica rastu. U pravilu, cijene dionica reagiraju i nekoliko mjeseci prije samih promjena, u emu se oituje njihova oigledna anticipativna uloga. 24. Kako kompanije dolaze do kapitala potrebnog za investiranje ? Postavlja se pitanje: kako kompanije dolaze do kapitala potrebnog za investiranje? No, prije nego odgovorimo na to pitanje, ponovo bi podvukli injenicu da u svakom domu, u svakom gospodarskom subjektu, u svakoj nacionalnoj ekonomiji, uvijek ima novca ija neposredna namjena nije u odreenom trenutku definirana. U pitanju su neaktivna novana sredstva, koja se ne troe istoga dana, tjedna, pa ak i godine. Dakako, radi se o tzv. odgoenoj potronji, koja ustvari suboptimalno utjee na gospodarski rast, a i na ukupni drutveni razvoj u jednoj dravi. Ako kaemo da se ovi novani iznosi dnevno izraavaju u milijardama dolara, eura, jena ili funti, onda moemo zamisliti kakve bi koristi od proizvodnog plasmana tog novanog kapitala imale drave, ali pri tome mislimo i na meunarodnu ekonomiju. Dakle, ti novani iznosi se provlae kroz kuna skrovita mjesta i lutaju potanskim tedionicama i bankarskim trezorima. Njihovi vlasnici esto ne znaju to e s njima, a male utede nisu dostatne za otvaranje novog posla. Kupovanje vrijednosnica, posebice dionica - koje su utemeljitelji ve spomenute gospodarske demokracije - kao da rjeava dilemu. Ima jo jedan nain koji omoguava kompanijama da dou do kapitala, a taj je princip poluge (leverage), koji je naelno spomenut. Dakle, to je takav model koji se bazira za zaduivanju. Sa sobom nosi poveanje efikasnosti, ali i poveani rizik. Za investiciju se kae da ima visok efekt poluge, kada dug kompanije iznosi znaajan dio dionikog kapitala. S druge strane, ukoliko je prihod to ga je kompanija zaradila vei od troka zaduivanja, tada se govori o uspjeno provedenom principu poluge. Stoga, efekt poluge moe biti visok i nizak. Visok efekt poluge je, naime, takva investicija kada dug kompanije iznosi znatan dio njezinog dionikog kapitala ili kada je preteiti dio imovine kupljen posuenim novcem. Kada su efekti u pitanju, poluga se postie poveanjem prihoda bez poveavanja ulaganja ili kupnjom efekata na kredit. Dakle, princip poluge omoguuje da i investitori dou u posjed vee koliine novca. Ako su prihodi kompanije, koji su realizirani posuenim novcem, vei od zaduenog iznosa, uspjeno je izveden princip poluge. Dakle, ovaj princip prua mogunost da se s relativno skromnim financijskim sredstvima moe kontrolirati velika vrijednost. Konano, trea mogunost je, naravno, bolja, a ta je da gospodarski subjekt dodatni kapital pribavi izdavanjem, tj. emisijom (issue), odnosno prodajom efekata. Ukoliko kompanija prikuplja dodatni kapital putem nove emisije, ona u tom smislu na raspolaganju ima nekoliko mogunosti. Naime, prikupiti dodatni kapital putem nove emisije, kompanija moe: - privatnom emisijom, - javnom emisijom, - ponudom za prodaju, i - uvrtenje u javnu kotaciju.

25. Postupak priputanja novih efekata na burzu dionice i derivati(1) Dionice

Pod vrijednosnicama, koje su glavni predmet kupoprodaje na efektnim burzama,

podrazumijevamo dvije glavne skupine: a) vlasnike vrijednosnice dionice b) dunike vrijednosnice obveznice Pod vlasnikim vrijednosnicama podrazumijevamo one vrijednosnice koje reprezentiraju vlasniki odnos. One predstavljaju najpopularnije vrijednosnice za kratkorona (pekulativna) i dugorona ulaganja. Izdaju ih dionika drutva u svrhu: a) osnivanja b) tekueg poslovanja c) razvoja. Putem dionica i obveznica: a) prikupljaju se slobodna novana sredstva b)omoguuje se financiranje c) vri se distribucija vlasnitva d) vri se alokacija u najproduktivnije sektore nacionalnog gospodarstva Dionice mogu imati a) nominalnu vrijednost b) knjigovodstvenu vrijednost c) trinu vrijednost a) Dionice u pravilu imaju utvrenu nominalnu vrijednost koja sama po sebi nema ekonomsku vrijednost. Ona predstavlja minimalnu cijenu po kojoj se dionice mogu emitirati b) knjigovodstvena vrijednost dionice rauna se iz odnosa dionike glavnice (umanjene za prioritetne dionice) i broja dionica u prometu. c) trina cijena je ona koja se formira na tritu temeljem ponude i potranje. Dionice sse na tritu mogu prodavati u sljedeim kombinacijama: 1) ukoliko se prodaju po cijeni al pari to znai da se na burzi realiziraju po nominalnoj cijeni, 2) ukoliko se prodaju s cijenom sub pari, realiziraju se po teaju niem od nominalnog, 3) ukoliko se prodaju po cijeni super pari, na burzi se realiziraju po cijeni vioj od nominalne (to se dogaa kada su u pitanju solidni izdavatelji obveznica). Sama isprava o dionici sastoji se od tri dijela:

Plata dionice Kuponskog araka Talona, koji se izrezuje i nosi na naplatu dividende

Plat dionice je zapravo vrijednosnica. To je zapravo slubena potvrda lanstva u dionikom drutvu. Sadri osnovne elemente: naznaku da je dionica i naznaku vrste dionice, tvrtku, odnosno sjedite izdavatelja dionice, ime i prezime kupca dionice, ukupan novani iznos na koji je dionica izdana, naznaku postotka od nominalne vrijednosti po kojoj e se obraunavati dividenda, rokove otplate dividendi, mjesto, datum izdavanja i serijski broj dionice te faksimil potpisa ovlatenih osoba izdavatelja dionice. Kuponski arak je isprava kojom se dokazuje pravo na dividendu. Mora sadravati redni broj kupona za naplatu dividende, broj dionice na koju se odnosi kupon, naziv kompanije izdavatelja dionice i faksimil potpisa ovlatene osobe kompanije. Talon je sredstvo kojim vlasnik dionice ostvaruje pravo na nove kuponske arke. Sadri serijski broj dionice na koju se talon odnosi. Kompanije emitiraju dionice, koje pomnoene s njihovom nominalnom vrijednosti predstavljaju dioniki kapital. No tek se na tritu, na burzi, taj kapital trino kapitalizira. Ta situacija naziva se trinom kapitalizacijom i predstavlja realnu vrijednost kapitala kompanije koja je dionice izdala.

Teaj dionice ovisi o dva imbenika: o cijeni vrijednosnice i veliini utvrenog prometa. Teajna vrijednost predstavlja sadanju vrijednost buduih zarada kompanije izdavatelja. Nominalna i trina vrijednost u pravilu se nikad ne poklapaju te je nominalna vrijednost, u principu, uvijek manja od trine. Razlog lei u injenici da izdavatelji tee to konzervativnije prikazati svoju imovinu. Dioniari kompanije su njeni vlasnici. Osnovna prava dioniara ukljuuju: 1) pravo glasa 2) pravo sudjelovanja u raspodjeli dividende, te u raspodjeli imovine tvrtke u sluaju bankrota 3) pravo prvokupa novih dionica

Nova emisija dionica i izravnoj je vezi s procjenom imovine poduzea. Bez obzira kakva je procjena, burza je zapravo ta koja pokazuje da li je procjena dobra ili ne. Primjer je Rolls- Royce koji je 1987. godine prodan za 1.4 milijarde funta, a ve sljedei dan cijena njegovih dionica je porasla za 70% kao rezultat izuzetne potranje. Burza je pokazala da ova tvrtka vrijedi 2.3 milijarde funta. Cijena dionica mijenja se iz minute u minutu, a promjena kroz due razdoblje moe biti velika. Ona prvenstveno ovisi o ponudi i potranji ali i o drugim imbenicima:

a) goodwill je presudan imbenik rasta cijena dionica isto kao to je i badwill presudan za deprecijaciju cijena dionica. b) nominalnoj cijeni dionica c) kamatnoj stopi koju plaaju banke na tedne uloge d) dividendnoj stopi Cijene dionica odraavaju diskontinuiranu vrijednost buduih isplata za dividende, s dodatnom premijom koja odraava rizike. Budue dividende ovise o profitima poduzea, koji pak

odraavaju kvalitetu menadmenta i stanje privrede. Za burzu u cjelini, razlike u kvaliteti menadmenta se uprosjeuju pa tako ostaje poimanje o stanju ekonomije kao kljunom faktoru za utvrivanje ukupnih cijena dionica. Trina cijena dionica utvruje se po formuli: NVD x d/k NVD= nominalna vrijednost dionice d = dividendna stopa k = kamatna stopa esto se dogaa da kompanije ne isplauju dividendu (kompanije nisu obvezne isplaivati dividendu!) jer poslovodstvo eli ulagati u R&D sektor. S obzirom na vrijeme upisa dionica razlikujemo:

a) privremene dionice izdaje se iskljuivo onim upisnicima dionica koji su pismeno izrazili tu nakanu d.d.-u i prije nego to je ono osnovano i registrirano. Privremene dionice zamjenjuju se stalnim dionicama. b) osnivake dionice daju pravo na vei broj glasova c) obine dionice koje imatelju omoguuju pravo glasa a dijele se na: 1) privilegirane koje vlasnicima daju pravo glasa 2) ne privilegirane koje vlasnicima ne daju pravo glasa d) zaposlenike dionice mogu biti obine i preferencijalne e) dionice s pravom ponovne kupnje S obzirom na reprezentiranje stupnja vlasnitva u kompaniji izdavatelju dionice obino dijelimo da dvije skupine: a) obine ili redovite dionice b) preferencijalne ili povlatene dionice a) Obine dionice mogu glasiti na ime (u Europi) ili na donosioca (u SAD-u). Ove dionice nose dva tzv. praporca (Bells and Whistls) tj. prava na dividendu koja mogu biti isplaena u gotovini, u imovini ili u dionicama. Drugi praporac odnosi s na injenicu da vlasnici ovih dionica imaju i pravo glasa na skuptini dioniara po principu jedna dionica = jedan glas. U nekim kompanijama neke od ovih dionica daju ogranieno pravo glasa dok neke dionice uope ne daju pravo glasa. esto postoje klasificirane obine dionice koje se dijele na klasu A i klasu B. b) Preferencijalne dionice su one iji vlasnici imaju povlaten poloaj u odnosu na vlasnike obinih dionica i to u pogledu isplate dividende. Ove dividende su u pravilu unaprijed zajamene i izraavaju se u postocima. One u veini sluajeva ne osiguravaju glasako pravo. Veina preferencijalnih dionica su kumulativne dionice. Ove dionice su uglavnom ne participirajue dionice (njihovi vlasnici ne sudjeluju u raspodjeli ekstra profita i ne raspolau pravom glasa). Ipak preferencijalne dionice bez prava glasa predstavljaju poseban rod dionica. Ukupni iznos temeljnog kapitala preferencijalnih dionica ne moe prijei polovinu iznosa temeljnog kapitala kompanije. Postoje i tzv. konvertibilne preferencijalne dionice Dionice predstavljaju najbolju zatitu od inflacije jer je njihova stopa povrata uvijek vea od inflacije.

26. Postupak priputanja novih efekata na burzu specijalna pravaPostupak priputanja novih efekata na burzu je brz, ali uz prethodnu detaljnu provjeru boniteta emitenta. Ve smo utvrdili da sve burze postavljaju uvjete kompanijama koje ele kotirati na toj burzi. Kada je ispunila sve uvjete, kompanija podnosi formalnu molbu za dozvolu kotiranja jedne ili vie novih emisija. Mora tu svoju nakanu odmah prijaviti i kod odreenog nacionalne komisije za vrijednosnice i burzu, koja pod ovim ili slinim imenom postoji u svakoj dravi. Molbu razmatra u tajnosti Odjel za vrijednosnice odnosne burze, koji detaljno provjerava cjelokupno prethodno poslovanje odnosne kompanije. (2) Dionice i derivati Glavne vrste derivata su: terminski ugovori, i opcije za stjecanje dionica.

Derivati - u pitanju su instrumenti pomou kojih kompanije nastoje privui investitore. No, to su i hibridi, ali i efekti, jer se i oni kupuju i prodaju na burzi. Inae, nazivaju se i hibridima. (i) Emisija prava je, zapravo, privilegij koji je vezan za kupovanje novih dionica korporacije. Dakle, dioniari kupujui ovo pravo, stjeu mogunost kupnje nove emisije dionica uz povoljnije uvjete od uvjeta koji vladaju na tritu. Kupnju je mogue obaviti samo u unaprijed preciziranom terminu koji odredi uprava. U pravilu, rije je od dva do tri tjedna, poslije kojega to pravo vie ne vrijedi. No, pravo koje se ne iskoristi se moe prodati prije isteka na sekundarnom tritu. Na Londonskoj efektnoj burzi gotovo sve nove emisije dionica imaju ovaj oblik. Zapravo, ovaj efekt se kolokvijalno naziva i Emisija prava za kupnju dionica. Kompanije i na ovaj nain prikupljaju dodatni kapital. Naime, svojim dioniarima nude ovaj efekt, kako bi uestvovali u kupnji dodatnih dionica po cijeni koja je ispod trine cijene. Vlasnik Prava ovo moe prodati, ukoliko nije voljan da uestvuje u kupnji novih dionica. Prodaja ovog efekta omoguava njezinom posjedniku - a to su primarno dioniari kompanije koja je izdala ovaj efekt - da jedan dio svoga novca koji je uloen u njegovu kupnju, pretvore u gotov novac i to bez poreza. (ii) Vorenti su instrumenti, ali i efekti, koji imaju slinosti s prethodnim emisijom prava. Naime, njime njegov posjednik stjee pravo, ali ne i obvezu, kupiti dionicu, ali i obveznicu. Dakle, posjednik varanta stjee pravo, ali ne i obvezu kupiti navedene glavne efekte po unaprijed poznatoj cijeni u okviru unaprijed poznatog razdoblja. Vorent se moe nazvati i odobrenjem. To je, zapravo isprava u pismenom obliku koja ovlauje njezinog posjednika da kupi jednu obinu dionicu. Dakle, vorent treba kupiti po navedenoj cijeni i u navedenom terminu prije datuma izvrenja (exercise date). To razdoblje u kojemu je mogue kupiti vrijednosnice odreenog dana u budunosti, moe trajati i po nekoliko godina. Pravo na kupnju dionice odnosi se na kupnju samo jedne obine dionice redovitog izdanja. Vorent ne predstavlja suvlasnitvo u kompaniji, kao to je to sluaj s dionicom, pa stoga vorent ne donosi dividendu. Nije niti kredit, kao to je, faktiki, obveznica. Vorent ne daje ni pravo glasa. Zapravo, to je pravo da se do odreenog datuma po unaprijed poznatoj ugovorenoj cijeni (exercise price) kupi iskljuivo jedna obina redovita dionica navedenih financijskih institucija. Premija je cijena po kojima se vorenti prodaju na burzama. Primjer: ako cijena dionice na datumu izvrenja iznosi 50 eura, ako je sadanja cijena vorenta 22 eura,

-

ako tekue cijena dionice na burzi iznosi 60 eura, dionica e preko vorenta kotati 72 eura. Iznos premije se izraunava kada se razlika cijene preko vorenta (72 eura) odbije od tekue cijene dionice na burzi (60 eura). U naem primjeru to iznosi 12 eura, to predstavlja premiju u iznosu od 20 posto.

Datum izvrenja vorenta je unaprijed odreen. Stoga se vorent moe izvriti uvijek i samo na taj datum u unaprijed preciziranom razdoblju, koje moe trajati i do deset godina. Npr. imate vorente koji se mogu izvriti na dan 30. prosinca od 2004. do 2014. Dakle, u tom desetogodinjem razdoblju je na navedeni datum uvijek mogue kupiti jedan vorent za jednu redovitu obinu dionicu po uvijek istoj cijeni

27. Postupak priputanja novih efekata na burzu obveznice(2) Obveznice Obveznice (bond u Sjedinjenim Dravama, debenture u Velikoj Britaniji) su pravni financijski instrumenti zajma koji donosi kamate. Predstavljaju najbolji medij za kreditiranje i plasiranje dugoronih novanih sredstava. Za njih se kae da su dunike vrijednosnice par excellence, vrijednosnice koje reprezentiraju dugoroni zajam, koji je potreban izdavatelju. Radi se o tome da su duniki instrument kojim se stvara kreditni odnos, a ne vlasniki odnos, koji ima vlasnik dionice vis-'a-vis kompanije ije se dionice posjeduju. Obveznice svome vlasniku donose kamatu, koju mora plaati izdavatelj obveznice, uz, dakako, obveznu isplatu glavnice. Prodaja obveznica :

- al pari, - sub pari, i - super pari.Kada se obveznice prodaju po nominalnom vrijednosti, govori se o teaju al pari. To se dogaa onda kada su nominalna i realna kamatna stopa izjednaene. Kada se obveznica prodaje ispod nominalne vrijednosti, govori se o teaju sub pari. Ali, kada se obveznica prodaje po emisijskom teaju koji premauje nominalnu vrijednost obveznice, govori se o teaju super pari. Prema roku, obveznice mogu biti: kratkorone: jedna do pet godine, srednjorone: od pet do dvanaest godina, i dugorone: od dvanaest do etrdeset godina.

Obveznice se mogu izdavati s rokom dospijea (maturity) koji mogu biti jednokratni ili viekratni, pri emu prevladava jednokratno dospijee. Dakle, razlikuju se obveznice s: jednokratnim dospijeem, i s viekratnim dospijeem.

Obveznice s jednokratnim dospijeem amortiziraju se odjednom na nain da je iznos kamate jednak po razdobljima isplate, a obraunavaju se prema ugovorenoj kamatnoj stopi. S druge strane, obveznice se s tzv. viekratnim serijskim dospijeem amortiziraju u polugodinjim ili godinjim anuitetima, tj. amortiziraju se kroz periodine isplate dijelova duga, i dakako, uz isplatu pripadajue kamate. Prema kriteriju rizika, najsigurnije su dravne obveznice, dok su na narednom mjestu tzv. municipalne obveznice. U anglo-saksonskim dravama tiskaju se posebni vodii municipalnih obveznica pod naslovom Plava lista (Blue List). Potom dolaze obveznice meunarodnih organizacija, a na posljednjem mjestu su korporativne obveznice. Naa e sistematizacija imati slijedei slijed:

-

obveznice korporacija, tj. korporativne obveznice (Corporate bbonds), tzv. municipalne obveznice (Municipal bonds), obveznice vladinih, tj. upravnih organa (Authority bonds), i obveznice meunarodnih organizacija.

Kada su u pitanju korporativne obveznice, njihove cijene na tritu esto veoma fluktuiraju. U veini sluajeva, dakle, izdaju se u vrijednosti od 1.000 dolara, eura itd. U danima prosperiteta kompanije, cijene njihovih obinih dionica rastu, te e i cijene njihovih konvertibilnih obveznica imati tendenciju rasta. U obrnutom sluaja, kada kompanija ne pokazuje znakove ekspanzije, kada cijene obinih dionica imaju tendenciju pada, tada nema mogunosti da e cijene obinih dionica dostii onaj nivo kod kojega je mogue izvriti konverziju obveznice u dionice i pri tome poluiti profit. Najznaajnije vrste obveznica iz druge skupine su obveznice lokalnih organa uprave, a tu spadaju: gradovi, i mjesta.

U treu skupinu spadaju :

-

kratkorone dravne obveznice, a najpoznatije na svijetu su takve u Sjedinjenim Dravama (Treasury bills) dospijea do jedne godine, serije EE ija je minimalna denominacija 10.000 dolara,

-

srednjorone obveznice Sjedinjenih Drava (Treasury notes) dospijea od jedne do deset godina, ija je minimalna denominacija 1.000 dolara, i dugorone dravne obveznice Sjedinjenih Drava (Treasury bond), dospijea od deset do trideset godina, ija je minimalna denominacija 1.000 dolara. to se tie ponude obveznica na tritu, postoji: konkurentska, i ne konkurentska ponuda.

Kod konkurentske ponude karakteristino je to to veliki investitori, institucionalni investitori kao ve na poetku spomenute investicione banke, mirovinski fondovi, osiguravajue kompanije itd. kupuju vee koliine obveznica. Njima je u interesu da im se garantira fiksni godinji prihod, a da pri tome preuzmu mnogo manji rizik nego kupci dionica. Kada sakupe po njima - optimalne iznose obveznica, iznose ih tzv. konkurentskom ponudom na licitaciju. to se tie ne konkurentske ponude, mora se rei da nju daju pojedinani i manji investitori, koji ne mogu ili ne ele da se upuste u rizik davanja konkurentske ponude. Obveznice mogu biti: garantirane, i ne garantirane obveznice.

Garantirane obveznice emitiraju se od strane kompanija koje to rade za svoj raun, ali se emitiraju i od strane financijskih institucija koje refinanciraju odobrene kredite emitirajui obveznice. Izdavatelji obveznice mogu biti i grupe kompanija. Ne garantirane obveznice postoje u vie varijanti. Najpoznatije su slijedee vrste:

-

obveznice s ueem u dobiti (Participating bonds) je vrsta koja omoguuje njezinom vlasniku pored fiksne kamate i pravo na uee u dobiti koja se ostvaruje u toj kompaniji, konvertibilne obveznice (Convertible bonds) koje omoguuju njezinom vlasniku da logino, pored povrata uloenih novanih sredstava - moe traiti njezinu konverziju u dionice po unaprijed utvrenoj cijeni.

-

obveznice s vorentom daju pravo vlasniku da u budunosti kupi obveznice a u nekim sluajevima i druge efekte kompanije - po unaprijed poznatoj cijeni, - obveznice vezane za indeks su obveznice ija vrijednost kod dospijea ovisi o burzovnom indeksu kojega ta obveznica ima kao parametar. To to obveznice ini znaajnim financijskim instrumentom je trend sekuritizacije, koji bi se mogao definirati kao postupak emitiranja i plasiranja tzv. udjela kroz obveznice - koje imaju klasine odlike duniko-povjerilakog odnosa. i druge.

28. Objasniti opcije u svim varijantama 29. Objasniti indekse u svim varijantama 30. Trgovanje vanjskim dugovima drava u razvoju. U pravilu radi se o trgovanju, odnosno razmjeni, tj. svopu (swap) financijske imovine na relaciji zaduene drave, tj. drave debitori drave-kreditori. Ovdje emo raspravljati pitanje razmjene u kontekstu nastojanja drava vjerovnika i zaduenih drava da pokuaju likvidirati dugove pomou menipristupa (menu approach), koji je aktualan posebice od 1987. No, ovaj postupak razmjene prvi put je primijenjen 1962. izmeu Federalnog sustava rezervi Sjedinjenih Drava i Banque de France. Veliki doprinos na planu rjeavanja krize dugova zemalja u razvoju, a Latinske Amerike posebice, dao je Jeffrey Sachs (1954.- ), koji je sredinom 1980.-ih godina zastupao koncept rjeenja krize kroz tzv. ortodoksni model. Iz toga vremena, glasovita mu je izreka: Nitko pametan ambis ne preskae u dva skoka. No, kasnije se opredijelio za spomenuti meni-pristup, iji nije bio izravni rodonaelnik, ali je pomogao da se mini-pristup popularizira. Meni-pristup bi mogli definirati kao postupak u kojemu se manje koriste klasine metode vraanja dugova, a vie koristi tzv. inovativni pristup. Posebice drave vjerovnici potiu ovakav pristup, jer njime smanjuju jednostrano proglaavanje bankrota od strane zaduenih drava koje im duguju novac. I zaduenim dravama odgovara ovakvo trgovanje koje se odvija na burzama, radi toga to im omoguava izvriti raspodjelu tereta dugova izmeu njih i vjerovnika. Eskontna stopa i drugi uvjeti prodaje i otkupa dugova u korelaciji su s procjenom banaka-vjerovnika s obzirom na gospodarski i politiki rizik zaduene drave Nicholas Brady, ministar financija Sad-a od 1988. 1993,koji je 10. oujka 1989. inaugurirao Plan Brady, temeljem kojega bi se voljom samih zaduenih drava i njihovih vjerovnika, ali i uz pomo Meunarodnog monetarnog fonda i Grupe svjetska banka, otpisao dio glavnice duga zemalja u razvoju Tada je predloio zaduenim dravama i njihovim vjerovnicima da preobraze svoj dug u sljedee transakcije kojima bi se trgovalo na burzama. To su modeli:

-

otkupa duga obveznicama (Exit Bonds), preobrazbe dugova u izravna ulaganja (Debt-Equity Swaps/Conversions), i otkupa vlastitog duga (Debt-Buy-Backs).

(1) Model otkupa duga obveznicama kroz tzv. model oslobaanja dugova prvi je poeo koristitiMexico 1988. . Naime, Mexico se preko burze pokuao rijeiti dijela duga kojega je imao prema navedenoj banci, ali manjim dijelom i prema nekim drugim bankama u Sjedinjenim Dravama. Strategija se sastojala u sljedeem: potrebno je bilo osloboditi se duga njegovom transformacijom u drugi dug s grace periodom, duim rokom otplate i manjom kamatnom stopom. Morgan Guaranty Trust, kao i neke manje investicione banke, prodavale su dug drava iji su bili

kreditori na nain da su trili svoja potraivanja i po cijeni pet centi za dolar. Tako su se rjeavali rizinih situacija, po maksimi: Bolje ita nego nita. (2) Potom je ponovo Meksiko 5. veljae 1990. skupa sa svojim vjerovnicima pristao na model otkupa duga obveznicama (Brady Mexican Debt Accord). Rije je o tzv. modelu preobrazbe dugova u izravna ulaganja. Naime iznos nenaplaenih zajmova poslovnih banaka uz otpis dijela duga - pretvara se u obveznice, kojima se onda trguje na burzama. Praksa je, naime, pokazala da su obveznice najpopularniji tip dugovnih efekata. Preobrazba dugova u izravna ulaganja oituje se u nekoliko faza. To su sljedee faze: 1. 2. 3. Na burzama se kupuju dug s popustom, s kojim je suglasan kreditor. Pri tome je vano naglasiti da se najriziniji dug znao kupovati po cijeni: 5 centi za dolar. Kupac dostavlja novac nacionalnoj Centralnoj banci, koja konverzira otkupljeni dug u nacionalnu valutu. Vlada kupcu duga pomae da se novac izravno uloi u sektore gospodarstva. Tim postupkom se ponitava dug odnosne drave.

(3) Model otkupa vlastitog duga stalno koriste zaduene drave i to tako to na burzama mogu otkupiti dio ili svoj itav dug. Za taj postupak moraju imati podrku poslovnih, odnosno investicijskih banaka kojima duguju novac. Ovim modelom su se posebno koristile ile i Bolivija. Inae, u meunarodnim financijskim krugovima se smatra da je ovo znatno bolji pristup nego reprogramiranje dugova, dugova koji su rezultat socijalne patologije u samim dunikim dravama. Inae, kada je Mexico potonuo, i za sobom otvorio pitanje reprogramiranja dugova, u Meunarodnom monetarnom fondu su za reprogramiranje tvrdili da je to razmjetanje lealjki na Titanicu. No, ipak, i tu metodu praksa je verificirala, budui je reprogramiranje metoda rjeavanja krize dugova.

31. Individualni investitori i njihove mogunost ulaganja

32. OSNOVE : kako itati burzovna izvjea (International Herald Tribune)

Godinje najvie i najnie cijene dionice odnose se na posljednja 52 tjedna plus tekui tjedan, ne

ukljuujui zadnji trgovinski dan. Kada je plaen iznos za dijeljenje dionica ili za dividendu do 20 posto, godinji raspon najvie i najnie cijene prikazan je samo za novu dionicu. cc: Odnos cijene dionice i zarade po dionici prelazi koeficijent 99. (Dva objanjenja: prvo, u ovom sluaju slova P i E nisu razdvojena razlomkom, uz napomenu da razlomak nije obvezan. Drugo objanjenje, im koeficijent pree navedenu vrijednost, vjerojatno je da je kompanija u razdoblju za koji je pokazatelj raunat ostvarila negativan financijski rezultat. Z.B.). cld: Zakljueno. (Objanjenje: Zakljueno je trgovanje, te se dionice vie ne mogu ni kupiti niti prodati. Z.B.) d: Najnia cijena dionice u tekuoj godini. (Objanjenje: izraun poinje tei od 1.1. tekue godine. Z.B.). dd: Gubitak u posljednjih 12 mjeseci. n: Nova emisija u posljednjih 12 mjeseci. Najvii i najnii raspon poinje s poetkom trgovanja. (Objanjenje: ovu oznaku imaju one dionice s kojima se trguje prvi put. Koje nemaju povijest. Z.B.). nd: Prijeboj i namira sljedei dan. (Dva objanjenja: prvo, prijeboj i namiru vri sredinja depozitarna agencija ili obraunska ustanova. Drugo objanjenje, u navedenom sluaju, dan namire bi se mogao predstaviti oznakom: T+1. - Z.B.). P/E: Odnos cijene dionice i zarade po dionici. (Objanjenje: znate ve: nii P/E koeficijent predstavlja bolji pokazatelj. Z.B.). q: Zatvoreni investicijski fond rs: Dionica je bila podvrgnuta tzv. obrnutom dijeljenju (reverse stock split) tijekom posljednjih 12 mjeseci od najmanje 50 posto fonda dionica. s: Dijeljenje dionica. u: Najvia cijena dionice u tekuoj godini. (Objanjenje: izraun poinje tei od 1.1. tekue godine. Z.B.). un: Jedinica. (Objanjenje: u pitanju je jedinica predmeta burzovne trgovine, kao npr.: jedna dionica, jedan raspareni ili jedan neraspareni blok dionica, jedna obveznica i sl. Z.B.). v: Zaustavljeno trgovanje. Tri objanjenja: prvo, trgovanje dionicom je stavljana u stanje mirovanja dok se ne raiste dileme, a dileme se pojavljuju uvijek kada se dogodi ili se pretpostavlja da e se dogoditi neka izvanredna okolnost za kompaniju koja je dionicu emitirala. Drugo objanjenje, to se npr. moe odnositi na fuziju, odnosno preuzimanje, ili na neki dogaaj koji prijeti kompaniji-emitentu. Ili moda samoj dravi. Tako npr. na dan 11. rujna 2001. u Sjedinjenim Dravama gotovo sve dionice u burzovnim izvjeima su imale ovu oznaku. Tree objanjenje, zadau stavljanja zabrane imaju samo dravne komisije za vrijednosnice i burzu.- Z.B.). vj. Kad je kompanija koja je emitirala dionicu pod steajem ili steajnim upraviteljem, u postupku reorganizacije temeljem Zakona o bankrotu, ili temeljem jamstva kompanije-emitenta. wd: Kad bude isplata. (Objanjenje: podrazumijeva se da je npr. ve isplaena dividenda za prolu godinu.- Z.B.). wi: Kada bude emitirana. ww: S vorentom. (Objanjenje: na vorent se ima pravo. Z.B.). x: Ex-dividenda ili ex-emisija prava. xdis: Cijena nakon isplate kapitalnog dobitka. (Objanjenje: kapitalni dobitak (capital gain) isplauje se kroz dividendu. Z.B.). xw: Bez vorenta. (Objanjenje: na vorent se nema pravo. Z.B.). yld: Prinos.

33. Kako itati burzovno izvjee za dionice 34. Kako itati burzovno izvjee s AMEX-a

Za primjer emo uzeti dionice nekoliko kompanija, te emo komentirati njihove oznake:

-

Prve dionice po redu su kompanije Alcoa, koja je najvea korporacija za proizvodnju i preradu aluminija na svijetu. Raspolae s 43 supsidijarne jedinice koje su penetrirale kapitalom na sve kontinente. Njezine dionice imaju oznaku pf. Moramo znati da se izvjea odnose na obine dionice. No, ukoliko se elaboriraju preferencijalne dionice, tada se uz ime kompanije stavlja kratica pf, kao u navedenom sluaju. U navedenim osnovama ova oznaka se ne objanjava. Ipak je to tivo namijenjeno onima koji poznaju elemente. Druge dionice po redu su kompanije American Oil & Gas Inc. (AmOrBio). Dionice nose oznaku n, a to znai da je u pitanju nova emisija dionica s kojima se trguje prvi put u

-

posljednjih 12 mjeseci.

-

Osma dionica po redu je kompanije Cheniere Energy, Inc (Cheniere). U pitanju je kompanija iz Sjedinjenih Drava koja se bavi preradom i distribucijom plina za amerikko trite. Njezine dionice nose oznaku s, a to znai da je ta kompanija izvrila spliting, tj. da je izvrila dijeljenje dionica i na taj nain da je poveala koliinu dionica, pa je nakon tog postupka vie dionica predstavljalo fiksni udio kompanije.

Kada je u pitanju analiza odnosa cijene dionice i zarade po dionici (P/E), vidimo da brojne dionice nose oznake dd ili q. Dionice koje nose prvu oznaku pretrpjele su gubitak u posljednjih 12 mjeseci. Dionice koje nose drugu oznaku, tj. oznaku q, su dionice zatvorenih investicijskih fondova, koji ne objavljuju ovaj koeficijent. Od kompanija koje objavljuju ovaj koeficijent, je kompanija Arena Resources Inc. (ArenaRes), koja se u izvjeu nalazi etvrta po redu, a ije dionice imaju relativno visok koeficijent, tj. koeficijent 45. Najnii koeficijent imaju dionice kompanije Seaboard Corp. (SdbCp). Ova kompanija se u izvjeu nalazi 74 po redu, a njezine dionice imaju koeficijent 7. Matina drava i jedne i druge kompanije su Sjedinjene Drave. Takoer je vano n